Kathleen E. Woodiwiss - Plamen i cvijet

kathleen e. woodiwiss

Cvijet…

U strahu za svoje djevičanstvo i prokleta životom punim patnje, Heather Simmons skrivila je nečuven i drzak čin.

Sada mora pobjeći – i nalazi utočište u zagrljaju snažnog i opasnog neznanca.

Plamen…

Kapetan Brandon Birmingham energičan je pustolov, oženjen morem. Nakon dugoga, opasnog putovanja otme iz prljavoga londonskog pristaništa prelijepu bjegunku modrih očiju.

Budući da je sudbina dovela lijepu Heather u njegove ruke, nema sile koja bi ga prisilila da se odrekne dobitka. Samo ona može probuditi nježnost u njegovu srcu… A Brandon se zaklinje da će biti njegova. Da će je ljubiti, paziti i zajedno s njom prepuštati se beskrajnim morima strasti.

“Književni fenomen!“ - New York Times “Kraljica povijesnih ljubavnih romana.”

- Atlanta Journal-Constitution

w w w. moz aik- k njiga. hr

149,00 kn ISBN 978-953-14-1634-4

Plamen i cvijet PRESVLAKA.indd 1

Plamen i cvijet

S više od trideset i šest milijuna tiskanih primjeraka, Kathleen E. Woodiwiss bez sumnje jedna je od najpoznatijih i najčitanijih američkih spisateljica, čiji zanosni ljubavni romani također plijene pažnju čitatelja diljem svijeta.

kathleen e. woodiwiss

Plamen i cvijet

10/07/14 09:59

kathleen e. woodiwiss

Plamen i cvijet

PLAMEN I CVIJET.indd 1

2.7.2014. 13:24:52

naslov izvornika

The Flame and the Flower Copyright: © 1972 by Kathleen E. Woodiwiss Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb, 2014.

glavni urednik Zoran Maljković nakladnik Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb za nakladnika Bojan Vidmar urednica Aleksandra Stella Škec lektor Jakov Lovrić grafički urednik Marko Katičić oblikovanje naslovnice Marija Morić ilustracija na naslovnici © Elisabeth Ansley / Trevillion Images tisak Radin print, Zagreb, srpanj 2014.

ISBN 978-953-14-1634-4 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 881562.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snima­njem ili dru­ga­ čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

PLAMEN I CVIJET.indd 2

2.7.2014. 13:24:52

kathleen e. woodiwiss

Plamen i cvijet S engleskoga prevela

MIRJANA PAIĆ JURINIĆ

PLAMEN I CVIJET.indd 3

2.7.2014. 13:24:52

PLAMEN I CVIJET.indd 4

2.7.2014. 13:24:52

Jer će se plamen sigurno pojaviti i gorjeti i sagorjeti i poharati brijeg.

A s prvim svježim dahom proljeća ponovno će se sred gole pustoši javiti stidljiv, nježan cvijet.

Prepustit će se žarećoj toplini i ustrajnom ljepotom plamen nadvladati i napokon ukrotiti.

PLAMEN I CVIJET.indd 5

2.7.2014. 13:24:52

PLAMEN I CVIJET.indd 6

2.7.2014. 13:24:52

PRVO POGLAVLJE

23. lipnja 1799.

N

egdje u svijetu vrijeme je nedvojbeno letjelo na napetim i raširenim krilima, ali na engleskom selu teklo je sporo, bolno, kao da žuljevitim nogama teško stupa po utrtom starom putu što se proteže preko vrištine.

U vrućem, sparnom zraku nije bilo ni daška. Jedino je još prašina lebdjela nad tlom i podsjećala na kočiju koja je tuda prošla nekoliko sati prije. Pod vlažnom maglicom koja je ležala nad močvarom turobno je samovalo malo imanje. Seoska kuća slamnata krova stajala je među tankim tisama i činilo se da otvorenim prozorskim kapcima i pritvorenim vratima zapanjeno slu­ ša neku neslanu šalu. U njezinoj blizini nalazila se staja u prilično jadnom stanju, a malo dalje mršava se pšenica u močvarnom tlu uludo borila za svaki pedalj svojega rasta.

U kući je Heather umorno okretala krumpir preko tupog noža koji je više strugao nego gulio koru. Dvije je godine već živjela u toj kući, dvije tako nesretne godine da je imala osjećaj kako su izbrisale iz sjećanja cijeli nje­ zin život. Jedva se još sjećala sretnijih vremena prije onog sumornog dana kada su je doveli ovamo, onih blaženih dana koji su se pretakali u godine kada je iz djeteta rasla u mladu ženu, kada je njezin otac Richard bio živ i kada su živjeli u udobnosti njegove kuće u Londonu. Nosila je lijepe haljine i uvijek imala dovoljno hrane. O da, bilo je tako lijepo. Čak ni noći kada ju je otac ostavljao samu s poslugom nisu se činile tako zastrašujuće. Sada je razumjela njegovu patnju i osamljenost zbog davno umrle žene, ljupke, prelijepe mlade Irkinje u koju se zaljubio, s kojom se vjenčao i izgubio je pri porodu njihova jedinog djeteta. Heather je sada razumjela i očevu potrebu za kockanjem, opakom igrom koja je njega stajala života, a nju doma i si­ gurnosti te je prepustila na milost i nemilost jedinim rođacima, bezvoljnom stricu i svadljivoj teti.

PLAMEN I CVIJET.indd 7

2.7.2014. 13:24:52

8



Kathleen E. Woodiwiss

Heather je obrisala znoj s čela i pomislila na tetu Fanny, kako se odmara u susjednoj sobi, na slamarici gotovo posve spljoštenoj pod njezinim pre­ krupnim tijelom. S Fanny nije bilo lako. Ništa joj nije bilo po volji. Nije imala prijateljica. Nitko joj nikada nije došao u goste. Nikoga nije voljela.

Mislila je da je Irkinja kojom se oženio njezin šogor manje vrijedno biće zbog njezina naroda, naroda za koji je bila uvjerena da vječno ratuje protiv krune zato što je po prirodi ratoboran, a sada je posljedice te pakosne mržnje snosila Heather. Nije prošao ni dan da joj ne prigovori kako je napola tuđin­ ka. Duboko ispod te predrasude ležalo je uvjerenje koje je Fanny izobličilo misli pa je na kraju gotovo vjerovala da je kći jednako kao i mama napola vještica. Moglo bi se to nazvati i ljubomorom, jer Fanny Simmons nikada nije bila lijepa, a irska djevojka Brenna bila je obdarena iznimnom ljepotom i dražesti. Kada bi ušla u prostoriju, muškarci su je uvijek pratili pogledom.

Heather je naslijedila majčinu ljepotu i, na žalost, tetina prigovaranja.

Dugovi koje je Richard stvarao po raznim kockarnicama naplaćeni su tako što mu je oduzeto sve što je imao osim nekoliko osobnih predmeta i malo odjeće. Fanny je pohitala u London, pozvala se na to da je njezin su­ prug najbliži krvni srodnik te pokupila nećakinju i njezino bijedno nasljed­ stvo prije nego što se tko mogao usprotiviti. Vječno se tužila kako Richard nije dijelio s njima svoje bogatstvo niti im ga je ostavio, a potom je prodala sve osim jedne ružičaste haljine, koju sirotoj Heather nije dopustila nositi, a novac pohlepno strpala u džep.

Heather je izravnala bolna leđa i uzdahnula.

– Heather Simmons!

Riječi su odzvonile iz susjedne sobe i krevet je glasno zaškripao kada je teta polako ustala s njega.

– Lijenčino jedna, prestani sanjariti i uhvati se posla. Misliš li da će se nešto samo obaviti dok se ti ovdje vučeš po kući? Kunem se, čovjek bi mislio da te škola za djevojke u koju si išla naučila nečemu korisnijem od čitanja i svih tih uzvišenih misli koje ti se motaju po glavi!

Krupna se žena približavala sobi vukući noge po zemljanom podu i He­ ather se pripremila. Znala je što slijedi.

– Eto kakvu si korist imala od te škole: sada živiš na račun rodbine. Otac ti je bio obična budala, razbacivao se novcem i nije mislio ni na koga osim na sebe, a sve zbog te djevojčure kojom se oženio… te Irkinje. – Ispljunula je te riječi s očitim gađenjem, kao da se ne može sjetiti ničega gorega. – Svi

PLAMEN I CVIJET.indd 8

2.7.2014. 13:24:52

Plamen i cvijet



9

smo ga odgovarali od braka s tom ženskom. Ali ne, nije nas htio slušati… morao je imati Brennu.

Heather je umorno podignula pogled sa sunčeve zrake koja je kroz otvo­ rena vrata padala na tetino krupno tijelo. Tu je priču čula već toliko puta da ju je znala napamet, ali nije joj mogla izbrisati lijepa sjećanja na oca.

– Bio je dobar otac – odgovorila je.

– Kako se uzme, gospodična – podsmješljivo je odvratila teta. – Samo pogledaj u kakvom te položaju ostavio. Miraza nemaš, a idući mjesec na­ punit ćeš osamnaest godina. Nijedan te neće uzeti bez miraza, ali će te ra­ do odvući u krevet. Imam pune ruke posla koliko se trudim odgojiti te da ostaneš čestita. Ne treba mi u kući tvoje kopile. Ljudi samo to čekaju. Svi znaju kakvo je smeće bila tvoja majka.

Heather se trgnula, a teta je nastavila trabunjati, stisnula je oči i optu­ žujuće prijetila prstom.

– Sam je vrag imao prste u tome kada te stvorio istu kao što ti je bila maj­ ka. Bila je vještica. Nije prirodno da si joj toliko slična. Uništila ti je oca, a i ti ćeš uništiti svakog muškarca koji se zagleda u tebe. Sama Božja volja te poslala k meni. Bog je znao da te mogu spasiti od ognja i sumpora koji su ti bili namijenjeni, a ja sam svoju dužnost obavila kada sam prodala sve one tvoje otmjene haljine. Bila si previše tašta i drska za svoje dobro. Moje stare haljine posve su dobre za tebe.

Heather se gotovo nasmijala. Da sve to nije bilo tako žalosno, nasmijala bi se. Tetina odjeća visjela je na njoj gore od vreće jer je žena bila više nego dvostruko teža od nje. To je bilo sve što joj je bilo dopušteno nositi – sta­ re krpe koje su se posvađale s krojem i modom. Fanny joj je čak zabranila suziti ih kako bi joj bolje pristajale, samo je rubove smjela skratiti da se o njih ne spotakne.

Kao da čita Heatherine misli o staroj odjeći, žena je zarežala: – Neza­ hvalna mala prosjakinja. Samo mi reci gdje bi bila danas da te stric i ja ni­ smo uzeli k sebi. Da je tvoj otac imao imalo pameti, dao bi ti dobar miraz i našao ti muža. Ali ne, držao te uza se jer si mu se činila premlada za brak.

E, sad ti je prekasno. Pokopat će te kao staru djevojku kad umreš, a ja ću se osobno pobrinuti da budeš i djevica.

Fanny se vratila u jedinu drugu sobu u kući i zaprijetila Heather da se primi posla, inače će dobiti šibom. Heather je brzo nastavila raditi. Osjeti­ la je već kako peče udarac te šibe. Crvene masnice ostajale su na njezinim

PLAMEN I CVIJET.indd 9

2.7.2014. 13:24:52

10



Kathleen E. Woodiwiss

leđima danima poslije šibanja. Fanny je posebno uživala kada je ostavljala tragove na Heatherinoj goloj koži.

Heather se nije usudila još jedanput umorno uzdahnuti da ne bi opet privukla tetinu pozornost, ali bila je već iscrpljena od posla. Ustala je prije zore i pripremila gozbu za Fannyna nestrpljivo očekivanog brata pa se pi­ tala hoće li još dugo izdržati. Nekoliko dana prije Fanny je primila pismo u kojem joj je brat poručio da dolazi danas navečer pa je naredila Heather da pripreme počnu odmah. Čak se i sama pomučila, postavila je šalice na tanjuriće. Heather je znala da je teti taj čovjek vrlo drag. Često je slušala hvalospjeve o njemu i mislila da je tetin brat jedino biće, ljudsko ili koje druge vrste, prema kojem gaji ikakve osjećaje. Stric John je potvrdio njezino mišljenje kada joj je rekao da bi Fanny za njega učinila sve na svijetu. Bili su jedina djeca u obitelji, a kako je bila deset godina starija od brata, odgajala ga je od malih nogu. Ali u posljednje se vrijeme rijetko javljao.

Sunce se kao užarena lopta spustilo nisko na zapadu kada je napokon sve bilo pripravljeno. Fanny je došla posljednji put sve provjeriti i naredila Heather da donese još svijeća koje će poslije upaliti.

– Prošlo je već pet godina kako nisam vidjela brata i voljela bih da za njega sve bude lijepo pripremljeno. Moj Willy je naviknut samo na najbo­ lje u Londonu i ne želim da ga ovdje išta razočara. Nije kao tvoj stric ili onaj tvoj otac. Moj brat ima puno novca jer koristi glavu. – Pokazala je na svoju krupnu glavu kako bi potkrijepila tvrdnju. – Njega sigurno nećeš vi­ djeti po kockarnicama kako rasipa novac ili povazdan samo sjedi, kao tvoj stric. On je čovjek koji je sve sam stvorio, kažem ti. U cijelom Londonu nema bolje trgovine s odjećom od njegove. Da ti kažem, čak ima nekoga tko radi za njega.

Napokon je rekla Heather da se može povući i pripremiti za gosta.

– Slušaj, Heather, odjeni onu haljinu koju ti je dao otac. Lijepo ti stoji. Želim da dolazak moga brata bude prava svečanost i da ga ne pokvare one krpe koje nosiš.

Heather se okrenula i pogledala je raširenih očiju. Pune dvije godine nje­ zina je ružičasta haljina bila pospremljena, nije ju dotaknula ni odjenula.

Sada će je smjeti odjenuti. Iako je razlog bio da se ugodi tetinu bratu, He­ ather je to silno razveselilo. Činilo joj se da je prošla cijela vječnost otkada je nosila nešto lijepo i od uzbuđenja se nasmiješila.

– Tako znači, vidim da si zadovoljna. Uvijek misliš samo na to kako li­ jepo izgledaš u tim čednim opravama, zar ne? – Fanny joj je prišla posve

PLAMEN I CVIJET.indd 10

2.7.2014. 13:24:53

Plamen i cvijet



11

blizu i zaprijetila joj prstom pred nosom. – Sotona je opet na djelu. Ne za­ boravi, Gospodin zna koliko si mi na teret. – Duboko je uzdahnula, kao da je umorna od tolikoga bremena. – Bilo bi bolje da si udana i da te nemam na grbači. Ali žalim muškarca koji će te oženiti, iako bez miraza nema za to nikakve mogućnosti. Tebi treba snažno muško koje će te držati na uzdi i svake te godine opteretiti novim djetetom. Jedino bi tako mogla istjerati vješticu iz svoje pokvarene duše.

Heather je slegnula ramenima, a i dalje se smješkala. Poželjela je da ima hrabrosti prestrašiti tetu tako da ova povjeruje kako je doista vještica. Bilo bi to zaista bogohulno i velika kušnja čak i za hrabriju osobu. Zato je brzo odbacila tu zamisao. Posljedice sigurno ne bi bile bezazlene.

– Još nešto, gospodična, kosu ovij oko glave. Bit će ljepše. – Teta Fanny lukavo se smješkala kada je vidjela koliko njezinu nećakinju ljuti kad joj se govori kako da se počešlja.

Heather je osmijeh brzo nestao s lica, ali okrenula se u stranu i nešto promrmljala. Teta je samo čekala da pokaže makar neznatno neodobrava­ nje njezinih uputa jer je sebi postavila u zadaću najgrubljim je metodama prisiliti na poslušnost.

Heather je prešla sobu i ušla iza zastora koji je dijelio njezin mali kutak od preostalog prostora. Čula je da je teta izašla iz kuće i tek si je tad dopustila izraz pobunjeničkog nezadovoljstva. Bila je ljutita, ali više na sebe nego na tetu. Oduvijek je bila kukavica i kako su stvari stajale, uvijek će biti tako.

U skučenom su se prostoru nalazile samo najnužnije stvari, ali Heather je u njemu ipak nalazila utočište od tetine okrutnosti. Uzdahnula je i sagnula se zapaliti kratku svijeću na rasklimanu stolu pokraj uske postelje od pruća.

Kad bih samo bila snažnija i hrabrija, pomislila je, teta bi se sigurno smi­ rila. Kad bih joj barem jedanput mogla uzvratiti istom mjerom. Napela je mišicu na tankoj ruci i na usnama se pojavio lukav osmijeh. Ali morala bih biti Samson da bih se mogla boriti s njom!

Već prije donijela je u svoj kutak vrč tople vode i lavor i sada se u očeki­ vanju kupanja zadovoljno protezala. S izrazom gađenja gotovo je strgnula sa sebe omraženu haljinu koju je nosila. Stojeći tako bez odjeće, opustila se pa rukama prešla po vitkom tijelu i sva se stresla kada su prsti dotaknuli modrice. Prethodnog dana teta je Fanny podivljala kada je Heather slučaj­ no prevrnula šalicu čaja i prije nego što je uspjela pobjeći, žena ju je snažno izudarala metlom po stražnjici.

PLAMEN I CVIJET.indd 11

2.7.2014. 13:24:53

12



Kathleen E. Woodiwiss

Pažljivo i nježno Heather je izvadila ružičastu haljinu iz zavežljaja i obje­ sila je kako bi je mogla gledati dok se kupa. Voda je bila osvježavajuća i žustro se trljala dok koža nije zablistala mladenačkim sjajem. Krpicom je prelazila po komadiću mirišljavog sapuna koji je uspjela nekako sakriti, dobro se nasapunala i uživala u oporom mirisu.

Kada se oprala, oprezno je navukla haljinu preko iznošene košulje. Kroj haljine bio je za mlađu djevojku. Tkanina se čvrsto pripila uz prsa i pomi­ slila je kako je izrasla, zamislivši se nad smjelim oblinama koje su bujale preko dubokog izreza, a onda na sve to samo slegnula ramenima. Bila je to njezina jedina haljina i bilo je prekasno za bilo kakve prepravke.

Uživala je u sporom četkanju kose dok nije zablistala na svjetlu svijeće.

Njezina kosa bila je očev ponos, nešto što je obožavao i često odsutno gladio kao što je gladio i majčinu kosu. Često bi se zagledao u nju kao da sanja i s dubokom žudnjom promrmljao ženino ime, a onda bi se pribrao, stresao se i vlažnih očiju okrenuo glavu.

Kao što joj je bilo naloženo, ovila je kosu oko glave, ali ipak je, kao jedan od svojih rijetkih izraza prkosa, ostavila nekoliko kovrčavih pramenova da se naizgled neposlušno spuste po leđima i po jedan na svakoj strani lica. Po­ gledala se u komadu razbijenog stakla koji joj je služio kao ogledalo i kimnu­ la. Ispalo je bolje nego što je očekivala s obzirom na to čime je raspolagala.

Heather je na drugoj strani zastora čula zvuk kao da je netko ušao u ku­ ću i hoda po sobi. Zatim se čulo duboko, suho kašljanje. Izašla je iz svojega kutka jer je znala da je stric. Palio je lulu drvenim iverom s ognjišta i kada se zapalila, opet je zakašljao. Kovitlaci dima ispunili su sobu.

John Simmons bio je ruševina od čovjeka. Nije u životu imao previše briga osim škrtog skupljanja novca i upitne naklonjenosti tete Fanny pa se potpuno zapustio. Košulja mu je bila puna masnih mrlja, pod noktima su stajale naslage prljavštine. Izgubio je ljepotu mladosti i naočitost i sada je pred Heather stajao pogrbljen i propao čovjek koji je izgledao puni starije od svojih pedeset godina. Oči su mu bile prevučene mutnim slojem neo­ stvarenih snova i dana provedenih u ženinu neprestanom prigovaranju.

Njegove ruke bile su kvrgave i iskrivljene od dugih godina mukotrpnog rada na močvarnom tlu i to samo za puki opstanak, a od vjetra, sunca i kiše ogrubjela koža govorila je o mukama minulih dana koje su mu se duboko usjekle u lice.

Podignuo je pogled i vidio nježnu ljepotu nećakinje. Činilo se kao da mu je licem prošla neka nova bol. Sjeo je na stolac i nasmiješio se.

PLAMEN I CVIJET.indd 12

2.7.2014. 13:24:53

Plamen i cvijet



13

– Izgledaš lijepo večeras, dijete. Vjerojatno radi Williamova dolaska?

– Teta Fanny mi je dopustila, striče – odgovorila je.

Zubima je čvrsto držao lulu i kratko povukao dim. – Da, vjerujem – uzdahnuo je. – Svim silama se trudi udovoljiti mu, a on je hladan čovjek.

Kada je jednom zgodom otputovala u London kako bi ga obišla, nije htio razgovarati s njom. Od tada se ne usuđuje ići k njemu da ga ne razljuti, a njemu to odgovara. Ima bogate prijatelje i ne pada mu na pamet priznati je za rođakinju.

William Court bio je zamagljena slika i prilika svoje sestre. Bio je čak jed­ nako krupan kao Fanny, što je značilo da je bio za cijelu glavu viši od He­ ather. Možda nije bio baš tako gojazan, ali Heather je znala da će za koju godinu i ta razlika nestati. Imao je rumeno, mesnato lice, jaku čeljust i iz­ bočenu donju usnu koja je uvijek bila vlažna od sline. Sve vrijeme ju je bri­ sao čipkanim rupčićem i pritom šmrcao kao da ispuhuje nos. Kada je uzeo Heatherinu ruku pri upoznavanju, njegova je bila neugodno meka, a kada se sagnuo kako bi joj poljubio ruku, osjetila je laganu mučninu.

Odjeća koju je imao na sebi ostavljala je dojam elegancije, ali sladunjavo prenemaganje nije pridonosilo njegovoj muškosti. Svijetlosivo odijelo bo­ gato protkano srebrnim nitima i bijela košulja i ovratnik još su više isticali ružičaste ruke i uspuhano crveno lice. Možda je William Court bio bogat, ali Heather nije na njemu vidjela ničega privlačnog. Hlače su mu bilo vrlo uske, toliko da se činilo kako će popucati pa se moglo pretpostaviti da su tako skrojene namjerno, da ovlašnom pogledu istaknu njegovu vrlo upitnu muškost.

Doputovao je u unajmljenoj kočiji s pomno odjevenim kočijašem, kojeg su poslali u staju kako bi rasedlao svoja dva sivca. Heather je osjetila da su kočijaša ponizili skromnim smještajem s obzirom na to da je bio bolje odjeven od ukućana. Staja jedva da je bila primjerena za njegove životinje.

No iako je možda bio uvrijeđen, nije to ničim pokazao, samo se tiho latio posla oko konja i kočije.

Sa svojim sijedim vlasima, čvrsto stegnutim na krupnoj glavi i u tvrdo uškrobljenoj haljini i pregači, teta Fanny djelovala je kao neosvojiva tvrđava.

Iako je vječno rogoborila da je lijepa odjeća vražje djelo, bila je vrlo zado­ voljna kada je vidjela brata bogataški odjevenoga i vrtjela se oko njega kao kvočka oko pilića. Heather je nikada nije vidjela tako ljubaznu ni prema kome i William Court je to s radošću prihvaćao jer je očito uživao da mu

PLAMEN I CVIJET.indd 13

2.7.2014. 13:24:53

14



Kathleen E. Woodiwiss

služe i udovoljavaju njegovim željama. Nije marila za tetine izljeve nježno­ sti i njihov razgovor nije pozorno slušala sve dok za večerom nisu prešli na novosti iz Londona. Tada je počela sa zanimanjem slušati ne bi li štogod doznala o starim prijateljima.

– Napoleon je pobjegao i sada su svi uvjereni da se poslije poraza u Egip­ tu vraća u Francusku. Nelson ga je lijepo udesio. Morat će dobro razmi­ sliti prije nego što se opet upusti u bitku s našim mornarima – zarežao je William Court.

Heather je primijetila da se izražava mnogo bolje od sestre i pitala se je li možda išao u kakve škole.

Teta Fanny je rukom obrisala usta i zagrmjela: – Pitt nije znao o čemu govori kad je rekao da Francuze pustimo na miru. Sada se guši u krvi s nji­ ma, kao i s onim Ircima. Ja mislim da bi ih sve trebalo pobiti!

Heather se ugrizla za usnicu.

– Irci! Ha! Ako mene pitaš, to je obično krdo! Nemaju pojma koliko im je dobro! – nastavila je teta Fanny.

– Pitt pokušava s njima postići savez. Možda se to dogodine i ostvari – ubacio se stric John.

– A možda nam ta krvoločna horda prereže vratove!

Heather je s oklijevanjem pogledala strica, kojemu je uvijek bilo neugod­ no zbog tetinih predrasuda. John je spustio pogled i iskapio pivo u jednom gutljaju. Uzdahnuo je i čeznutljivo pogledao u vrč, koji je čuvala Fanny, a potom stavio kriglu na policu nad kaminom i bez riječi se vratio svojoj luli.

– I Ameri su takvi! Prije će ti prerezati vrat nego te pogledati u oči. Opet ćemo se morati boriti, upamti što ti kažem.

William se glasno nasmijao i lice mu se treslo od razdraganosti. – Pre­ ma tome, sestrice draga, nema svrhe da dolaziš u London, jer u koje god pristanište dođu, ponašaju se kao da je njihovo. Neke se uspije unovačiti za vojsku, ali oprezni su i uglavnom se drže zajedno. Kada idu u grad, uvijek su u skupinama. Ne sviđa im se pomisao na služenje na britanskim bro­ dovima. Jest, oprezna je to družina, a neki su tako bahati, da se smatraju gospodom. Pogledaj samo onog Washingtona, na primjer. A sada imaju još jednu budalu, Adamsa, koga su izabrali za kralja. Nečuveno! Ali neće to trajati. Vratit će se pokajnički i cviliti poput pasa, a drugo i nisu!

Heather nije poznavala ni jednog Amerikanca. Bila je vesela što teta i gospodin Court razgovaraju o njima, a ne o Ircima.

PLAMEN I CVIJET.indd 14

2.7.2014. 13:24:53

Plamen i cvijet



15

Prestala je pratiti razgovor. Kako nisu razgovarali o londonskom druš­ tvenom životu ili njezinim precima Ircima, tema je nije zanimala. Znala je da bi je teta oštro prekorila da se usudi progovoriti i pokazati vezanost za London ili pitati za novosti iz društvenog života. Tako su joj misli počele lutati i činilo joj se da već cijelu vječnost sjedi.

Teta Fanny je grubo vratila Heather u stvarnost: pružila je ruku preko stola i zlobno je uštipnula za ruku. Heather je poskočila. Protrljala se po ruci, na kojoj se već stvarala crvena mrlja, pogledala tetu i s naporom za­ državala suze od boli.

– Pitala sam te bi li željela poučavati u školi lady Cabot. Moj brat misli da bi te mogao zaposliti – rekla je teta Fanny oštro.

Heather nije vjerovala svojim ušima. – Što?

William Court se nasmijao i objasnio: – Imam odlične veze sa školom i znam da traže odgovarajuću gospođicu, a ti imaš izvrsne manire i lijepo govoriš. Siguran sam da bi bila izvrsna za to mjesto, a koliko sam shvatio, i ti si pohađala školu u Londonu, što će biti od velike pomoći. – Rupči­ ćem je obrisao pune usne i nastavio. – Možda bih ti kasnije mogao dogo­ voriti primjeran brak u nekoj uglednoj obitelji u gradu. Bila bi šteta svu tu ljupkost zakopati u braku s kakvim seoskim momkom. Naravno, ako bi takav dogovor uspio, morao bih ti priskrbiti pozamašan miraz, a ti ćeš mi ga vratiti kad budeš imala bogatoga muža. To ti je neka vrsta razmjene, a oboma nam donosi korist. Tebi je potreban miraz, koji ti mogu osigurati, a ti bi mi uzvratila uslugu tako da mi poslije isplatiš kamate na pozajmicu.

Nitko ne mora znati za taj dogovor, a znam da si dovoljno pametna i da ćeš, kad se udaš, znati od muža izvući novac. Bi li ti odgovarao taj posao kod lady Cabot?

Heather nije bila baš sigurna u pogledu Williamovih prijedloga o braku, ali da ode sa sela, da ode od tete Fanny, od toga dosadnog i teškog života!

Opet bi ušla u londonski društveni život – to bi bilo predivno! Da je nije pekla ruka, pomislila bi da sanja.

– Progovori, dijete. Što misliš o mom prijedlogu? – bio je uporan William.

Jedva je susprezala radost i nije oklijevala. – Vrlo ste ljubazni, gospodine, i svim srcem pristajem.

William se ponovno nasmijao. – Odlično! Odlično! Nećeš se pokaja­ ti zbog odluke. – Protrljao je ruke. – Gledaj, već sutra moramo natrag u London. Već sam predugo izvan posla, moram se vratiti i rasteretiti svojega

PLAMEN I CVIJET.indd 15

2.7.2014. 13:24:53

16



Kathleen E. Woodiwiss

pomoćnika. Što misliš, hoćeš li se uspjeti pripremiti? – Mahnuo je čipkanim rupčićem ispod nosa i opet ga pritisnuo na mesnate usne.

– O, hoću, gospodine. Kad god odlučite krenuti, bit ću spremna – veselo je odgovorila.

– Dobro, dobro. Onda je sve riješeno.

Heather je raspremila stol, ali sada s posve drugačijim osjećajima jer je znala da posljednji put posprema poslije jela u toj kući. Bila je toliko zaokuplje­ na svojom srećom da joj se nije dalo razgovarati s tetom, koja ju je pažljivo promatrala. A kada je konačno ostala sama iza zastora, razmišljala je sa­ mo o tome kako će biti divno riješiti se tete Fanny. Bilo kakvo zaposlenje u Londonu bit će bolje od života pod vlašću te žene i podnošenja njezina zlostavljanja. Heather više neće morati slušati pogrde i trpjeti tetine napa­ daje bijesa, a možda će se negdje naći netko tko će držati do nje.

Nije joj bilo potrebno puno vremena da se pripremi za sutrašnje putova­ nje jer je imala samo ono što je nosila te večeri i ono što će odjenuti sutra.

Gola se uvukla pod deku na svojemu ležaju. Grubo tkanje grebalo joj je kožu, a kada je vjetar ispunio sobu hladnim zrakom, pod njom joj nije bilo dovoljno toplo. Nasmijala se od zadovoljstva pri pomisli da sve to više neće morati trpjeti. Za manje od dvanaest mjeseci počinje novo stoljeće i He­ ather se pitala što će donijeti godine koje dolaze, sada kada joj se pružila nova prilika za život i sreću.

Sljedećeg popodneva otputovali su u London kočijom Williama Courta i Heather je uistinu uživala u vožnji. Cesta je vodila kroz bujne lipanjske predjele. Kada je dvije godine prije dolazila u stričevu kuću, uopće nije vi­ djela te vrištine, a sada, kada je putovala na jug prema Londonu, divila se ljepoti prirode.

Gospodin Court pokazao se ljubaznim i vrlo pažljivim domaćinom. Na­ pokon je s njim mogla razgovarati o najnovijim zbivanjima u londonskom društvu i veselo se smijala njegovim pričicama o događajima na dvoru. U jednom trenutku uhvatila ga je kako je neobično prodorno promatra i nije razumjela zašto, ali brzo je pogledao u stranu. Na trenutak je osjetila bla­ gu uznemirenost što ide sama s njim u London, jer naposljetku, nije joj bio zakonski skrbnik, nego samo dalek rođak. Ali nemir je brzo odbacila i pomislila da je promatra kako bi mogao odrediti kakav bi joj brak trebao dogovoriti.

PLAMEN I CVIJET.indd 16

2.7.2014. 13:24:53

Plamen i cvijet



17

Kada su došli u predgrađe Londona, već je bio mrak. Heather je bila umorna i sve ju je boljelo od neudobne vožnje ‒ kad bi naišli na kakvu rupu na cesti, bacalo ju je sa sjedala i udaralo o zidove kočije. Stigavši do trgovi­ ne, osjetila je veliko olakšanje.

U trgovini su po stolovima i policama bile naslagane bale svile, muslina, batista, baršuna i satena svih boja i debljina. Ondje je bilo sve što bi žena mogla zaželjeti za elegantnu haljinu. Heather je bila zadivljena tolikim izbo­ rom i počela je uzbuđeno dodirivati različite tkanine i pažljivo ih zagledati.

Nije primijetila da straga u trgovini za stolom sjedi muškarac.

William Court se nasmijao dok je promatrao kako se kreće po prostori­ ji. – Imat ćeš poslije više vremena sve to razgledati, draga, ali prvo moraš upoznati mojega pomoćnika, gospodina Thomasa Hinta.

Heather se okrenula i vidjela neobičnog čovječuljka za kojeg je odmah zaključila da je najružnije stvorenje koje je ikada vidjela. Velike vodenaste oči stršile su iz okruglog lica, nos mu je bio kratak i spljošten s nosnicama koje su se trzale. Jezikom je neprestano prelazio po debelim izbrazdanim usnama, podsjećajući je na guštere koje je viđala na imanju. Njegovo gro­ teskno pogrbljeno tijelo bilo je odjeveno u skupocjenu crvenu svilu, ispod koje je nosio košulju, a oboje je bilo umrljano hranom. Kada joj se nasmije­ šio, usne su mu se iskrivile u stranu i cijela polovica lica stisnula se u tvrdu, zastrašujuću grimasu. Pomislila je kako bi bolje izgledao da se ne pokušava smiješiti. Zapravo nije razumjela zašto ga William drži u trgovini. Bila je uvjerena da svojim izgledom odbija i straši kupca i odvraća ih od trgovine, a ako koga i privuče, ta je osoba sigurno poremećena.

Kao da joj čita misli, William Court je progovorio. – Ljudi su se navi­ knuli na Thomasa. Uspješni smo jer kupci znaju da smo dobri u ovom po­ slu. Je li tako, Thomase?

Umjesto odgovora čulo se neodređeno mumljanje.

– No, draga moja – nastavio je William – želim ti pokazati svoje odaje na katu. Uvjeren sam da će ti se svidjeti.

Poveo ju je prema stražnjem dijelu trgovine kroz ulaz zastrt gustim zasto­ rom u sobicu koju je osvjetljavao samo mali, uzak prozor. Na jednoj strani bilo je stubište, koje je vodilo u mračan i uzak hodnik sa samo jednim vra­ tima. Bila su od masivnoga drva, bogato ukrašena u usporedbi sa sumornim hodnikom. William se nasmiješio i otvorio ih kako bi Heather pustio unu­ tra. Kada je vidjela što je iza vrata, Heather je ostala bez daha. Stan je bio opremljen skupocjenim namještajem. Crvena plišana sofa i dva naslonjača

PLAMEN I CVIJET.indd 17

2.7.2014. 13:24:53

18



Kathleen E. Woodiwiss

u istom stilu bili su simetrično postavljeni na predivnom perzijskom sagu.

Uljane slike i bogate tapiserije visjele su na svijetlo obojenim zidovima, a velik luster na sredini sobe bacao je snopove svjetla na crvene plišane za­ store sa zlatnim resama i rojtama po rubu. Krhke porculanske figurice bile su raspoređene po stolovima s kositrenim svijećnjacima, a blagovaonica se nalazila u stražnjem dijelu. Svaki je predmet bio pomno odabran i bilo je očito da se pri uređenju stana nije štedjelo.

William je otvorio još jedna vrata i povukao se kako bi Heather propustio unutra. U prostoriji je ugledala velik krevet s visokim stupovima, prekriven kraljevski modrim baršunom. Mala komoda bila je na dohvat ruke pokraj postelje, na njoj velik svijećnjak i zdjela svježeg voća. Pokraj je stajao nož sa srebrnim drškom.

– Oh, gospodine, zaista je otmjeno – rekla mu je.

Uzeo je malo burmuta i blago se smiješio dok je promatrao kako prilazi zrcalu koje je stajalo pokraj kreveta.

– Uživam u malo luksuza, draga moja.

Da se u tom trenutku okrenula, Heather bi vidjela ono što je prije ta­ ko brižno prikrivao. Želja za njom jasno se čitala u očima koje su klizile po njezinu vitkom tijelu. Okrenuo se kako ne bi otkrila požudu koja ga je preplavila.

– Heather, sigurno si jako gladna.

Prišao je ormaru i otvorio vrata. U njemu se nalazila bogata i živopisna zbirka ženskih haljina, a on je prebirao po njima dok nije našao bež čipka­ stu haljinu protkanu sitnim perlama i podstavljenu pripijenom tkaninom boje kože. Haljina je bila iznimno lijepa i očito skupocjena.

– Ovo možeš odjenuti za večeru, draga moja – nasmiješio se. – Sašivena je za djevojku tvoje građe, ali nije se nikada vratila po nju. Uvijek sam se pitao zašto je nije uzela, to je jedna od najljepših haljina koje sam skrojio.

Pretpostavljam da je na kraju zaključila kako joj je preskupa. – Promatrao ju je ispod spuštenih vjeđa. – Ona je na gubitku, ti na dobitku. To je moj dar tebi. Odjeni je večeras, priredit ćeš mi veliku radost.

Pošao je prema vratima i potom se ponovno okrenuo.

– Poslao sam Thomasa naložiti kuharici da nam donese večeru. Uskoro će stići pa te lijepo molim da me ne ostavljaš dugo bez svoje dražesne pri­ sutnosti. Treba li ti još kakav komad odjeće, na raspolaganju ti je cio ormar.

Heather se suzdržano nasmiješila i pritisnula uza se dragocjenu haljinu, kao da ne može vjerovati da je sada njezina. Kada je William zatvorio vrata

PLAMEN I CVIJET.indd 18

2.7.2014. 13:24:53

Plamen i cvijet



19

za sobom, lagano se okrenula svojemu liku u zrcalu, još uvijek s haljinom stisnutom uza se.

U godinama kada je živjela s tetom Heather, svoj odraz nijednom nije vidjela, osim onog što je uspjela uhvatiti u komadu razbijenoga stakla ili u kakvoj lokvi. Gotovo je zaboravila kako izgleda. Sada kada je pogledala u zrcalo činilo joj se da je ista kakva je bila mama na slici. Njezina slika i prilika. Ipak, pitala se zbog čega su ljudi mislili da je Brenna lijepa i zašto je se sjećaju kao lijepe žene. Visoke, blijede plavokose žene koje su odlazile na dvor i o kojima je čitala u djetinjstvu bile su za nju ljepotice, a ne sitne, tamnokose žene poput nje.

Heather je sprala prljavštinu s tijela koja se nakupila tijekom putovanja i u ormaru pronašla čistu košulju. Kad ju je navukla, posramila se jer je nepo­ ćudno otkrivala tijelo i u njoj se osjećala nekako pokvareno. Bila je od naj­ mekšega prozirnog batista i potpuno je otkrivala njezinu golotinju. Dubok izrez jedva je pokrivao grudi. Predugo je bila naviknuta na dječju odjeću iz mlađih dana da bi se posve lagodno osjećala u toj košulji, ali nije mogla ni zamisliti da ispod tako lijepe haljine odjene svoje staro isprano donje rublje.

Nasmiješila se svojim mislima.

Tko će me vidjeti? Samo moje oči će vidjeti ovu smjelu kreaciju, ničije druge.

Nasmijala se toj ludosti i veselo se latila uređivanja kose. Motala je, ko­ vrčala, vrtjela i razvlačila sjajne crne uvojke u modernu frizuru pa ih sklo­ nila s lica. Umjesto obične frizure s pletenicama oko glave, odlučila je kosu počešljati u niz mekih kovrča koje su se, isprepletene, spuštale niz leđa.

Pomno gledajući svoje djelo, podigla je nož za voće sa stola i odrezala ma­ nje pramenove uz uši sve dok uz svako nisu ostale meke nestašne kovrče.

Zadovoljno se nasmiješila pri pomisli na to kako bi teta bijesno vikala i na­ zivala je pogrdnim imenima da je može vidjeti.

Dok je razmišljala o teti, vrlo lagano je dodirnula nož prstom kako bi vidjela koliko je oštar. U trenu se na oštrici pojavila kap krvi. Namrštila se i stavila prst u usta, odložila nož i pomislila kako mora biti oprezna kad bude poželjela njime oguliti ili narezati voće.

Bež haljina iznenadila ju je gotovo kao i košulja koju je nosila ispod nje.

U njoj više uopće nije izgledala kao mlada djevojka, nego kao odrasla žena.

To će potvrditi i osamnaesti rođendan sljedećega mjeseca. Ali još ju je nešto na toj haljini činilo drugačijom na neobičan način. Kao i košulja, jedva joj

PLAMEN I CVIJET.indd 19

2.7.2014. 13:24:53

20



Kathleen E. Woodiwiss

je pokrivala grudi, a podstava boje kože ostavljala je dojam da ispod nema ni ono izazovno rublje. Izgledala je poput kakve zavodnice, izazovno, kao žena koja više nije nedužna, žena koja zna s muškarcima, a ne još netaknu­ to dijete kakvo je bila.

William ju je već čekao kada je došla iz spavaće sobe. I sam je uzeo vre­ mena da se uredi. Putnu odjeću zamijenio je raskošnijom, elegantnijom, a kratke pramenove prorijeđene kose zakovrčao oko mesnata lica, ali tako je ono izgledalo još okruglije.

– Draga moja slatka Heather, tvoja ljepota budi u meni čežnju za mla­ došću. Čuo sam priče o takvoj iznimnoj ljepoti kakva je tvoja, ali je nikada nisam vidio vlastitim očima.

Heather je nešto ljubazno promrmljala prije nego što se usredotočila na posluženu hranu. Udisala je zamamne mirise koji su ispunili prostoriju.

Na stolu je blistao kristal, porculan i srebrni pribor, a pokraj trpeze bila je priređena prava gozba. Među ostalim vidjela je pečenu jarebicu, divlju rižu, škampe u umaku od maslaca, slatko pecivo i ušećereno voće. Lagano vino u brušenoj boci stajalo je na čelu stola, na dohvat ruke domaćinu.

William je u tom trenutku uživao u drugačijem pogledu. Procjenjivački i polako gledao je Heather i više nije skrivao pohotu. Proždrljiv pogled se na trenutak zaustavio na dekolteu gdje su se obline dojki uzdizale nad izre­ zom. Jezikom je oblizao debele usne dok ih je promatrao i s nestrpljenjem se veselio okusu slatke mlade puti.

Pridržao joj je stolicu kod pročelja stola i nasmiješio se. – Ovdje sjedni, draga gospođice, i dopusti da te poslužim.

Heather ga je poslušala i gledala kako puni tanjure.

– Kuharica je prilično sramežljiva – napomenuo je i na svoj tanjur stavio pozamašnu porciju riže. – Pripremi hranu kako joj naložim, a onda brzo ode prije nego što je uspijem makar uloviti pogledom. Potom isto tako tiho i brzo raspremi poslije jela pa jedva znam da je bila tu. Ali izvrsna je kuha­ rica, kao što ćeš uskoro i sama vidjeti.

Počeli su jesti i Heather se silno začudila vidjevši koliko hrane taj čovjek može pojesti. Pitala se hoće li uopće moći ustati od stola kad bude gotov.

Izbočena čeljust samo je žvakala i žvakala hranu, i dok je halapljivo gutao slasne jarebice i slatku tortu, oblizivao je masne prste i gotovo neprekidno coktao ustima. Nekoliko je puta tako glasno podrignuo da je poskočila.

PLAMEN I CVIJET.indd 20

2.7.2014. 13:24:53

Plamen i cvijet



21

– Kad počneš raditi kod lady Cabot imat ćeš puno mogućnosti upoznati mladiće iz bogatih obitelji, a s tvojom ljepotom neće trebati dugo da posta­ neš najtraženijom djevojkom koja je ikada radila u toj ustanovi.

Nasmijao se i preko čaše koju je držao u ruci pogledao je staklastim oči­ ma.

– Vrlo ste ljubazni, gospodine – uljudno je odgovorila, iako joj se činilo da ga je vino malo uhvatilo. Malo je muškaraca posjećivalo djevojačke škole, a oni koji jesu bili su prestari za ženidbu i vjerojatno su dolazili samo poslom.

– Da – pripito je zarežao. – Ali očekujem da ću za svoj trud biti dobro plaćen.

Počeo ju je prodorno gledati, ali ni sada nije primijetila, nego je umjesto njega gledala čašu vina koju je nesigurno držao u ruci. Malo vina prolilo mu se po prsluku i kapi su se cijedile niz bradu dok je ispijao velik gutljaj.

– Vidjet ćeš da će kod lady Cabot biti posve drugačije od svega na što si bila navikla – nerazgovijetno je mumljao. – Gospođa i ja smo partneri i vodimo računa da u kuću dođu samo najprobranije djevojke. Moramo biti vrlo izbirljivi jer je obilaze samo najbogatiji, a njihova su mjerila vrlo visoka.

Mislim da će s tobom imati zaista pravu sreću.

Heather je zaključila kako je jadnik previše popio i da ne zna o čemu govori. Zatomila je zijevanje jer je i sama osjetila djelovanje vina i jedva je čekala uvući se u krevet.

William se nasmijao. – Bojim se, draga moja, da sam te zamorio svojim pričama. Zapravo sam se nadao da nećeš biti suviše umorna od putovanja i da ćemo nadugo prijateljski razgovarati, ali vidim da ćemo morati nastaviti sutra. – Podignuo je ruku kada se uljudno pokušala usprotiviti. – Ne želim čuti nikakva opravdanja. Moraš smjesta u krevet. Zapravo i sam osjećam potrebu za svojim ljubljenim ležajem. U svakom slučaju, bit ću zadovoljan kad budem znao da si u mekim pahuljastim jastucima.

Heather se jedva dovukla do spavaće sobe jer joj je toplina vina opustila živce i udove. Čula je Williama kako se smijulji kada je za sobom zatvara­ la vrata i naslonila se na njih. I sama se počela smijati, svjesna da se sve u njezinu životu iz temelja mijenja. Otplesala je do zrcala, i sama malo oma­ mljena, i duboko se naklonila pred njim.

– Recite, gospođo Cabot, kako vam se sviđa moja haljina? Ako vam se ova sviđa, morate vidjeti haljine koje mi je dala teta.

Smijući se, zavrtjela se i otvorila vrata ormara kako bi pregledala izbor haljina u njemu, uvjerena da William ne bi imao ništa protiv da ih razgleda.

PLAMEN I CVIJET.indd 21

2.7.2014. 13:24:53

22



Kathleen E. Woodiwiss

Oduvijek je voljela lijepu odjeću i iz dna duše je mrzila tetine stare krpe.

Odabrala je nekoliko večernjih haljina kako bi im se divila, izvadila ih i pridržala uza se pred zrcalom, maštajući o tome da su zaista njene.

Nije čula kad su se vrata iza nje otvorila, ali kako ih je žustro širom otvo­ rio, prestrašeno se okrenula i vidjela Williama, koji je u kućnom haljetku stajao na pragu. Umjesto povjerenja, sada se u njoj rodio nemir. Shvatila je zbog čega je došao. Razlog ju je silno iznenadio jer ga je povezivala s tetom Fanny i njezinim krutim pogledima na takve stvari. Osupnuto je zurila u njega, osjećajući svu težinu zamke koju joj je postavio. Upala je u nju kao janje za klanje. Na okruglom licu oči su mu gorjele, a debele usne iskrivile su se u odvratan smiješak. Okrenuo se i zaključao vrata za sobom pa ležer­ no pokazao ključ u ruci da je zastraši, a potom ga stavio u džep. Pogledom je prelazio po njezinu tijelu i činilo se da zaista uživa u strahu koji se vidio na njezinu licu.

– Što želite? – tiho je upitala.

Nacerio se. – Došao sam naplatiti što sam te spasio od bijednog života na selu. Ti si tako izazovna cura da ti ne mogu odoljeti. A bila si tako puna povjerenja da te uopće nije bilo teško oteti od moje jadne sestre. Kad te se nauživam, dopustit ću ti da se pridružiš ljupkoj skupini djevojaka kod lady Cabot. Ondje ti neće biti dosadno. S vremenom ću ti čak možda dopustiti udati se za kakva bogataša kojem ćeš se svidjeti. – Prišao joj je korak bliže.

– Nema razloga za brigu, dijete. Tvoj budući muž će biti možda malo ra­ zočaran kada te odvede u krevet, ali neće se previše glasno žaliti.

Opet se primaknuo i Heather je u strahu otišla do stola pokraj kreveta.

– Namjeravam te uzeti, draga moja – rekao je samouvjereno. – Zato ne­ ma smisla da mi se opireš. Vrlo sam snažan. Nemam ništa protiv grubosti, ako je potrebna, ali ipak mi je draža podatnost.

Odmahnula je glavom. – Ne – rekla je gušeći se od straha. – Ne! Nikada me nećete imati! Nikada!

William se zlobno nasmijao i Heather se pripremila za bijeg. Od preveli­ ke količine popijenog vina i vatre koja je plamtjela u njegovim žilama, bio je izvan sebe. Razvratnim je pogledom skidao odjeću s njezina tijela. Rukom je pokrila grudi kao da se želi zaštititi. Pokušala je šmugnuti pokraj njega, ali je unatoč gojaznosti bio brz i zgrabio je oko struka. Grubo ju je spustio na stol i tako pritisnuo da je pomislila kako će joj zdrobiti kosti. Njegove usne, vlažne i ljepljive od vina, ljubile su je u vrat i ona je osjetila kako joj se od gađenja podiže želudac. Opirala se koliko je mogla, ali njezina snaga

PLAMEN I CVIJET.indd 22

2.7.2014. 13:24:53

Plamen i cvijet



23

nije bila ni blizu njegovoj. Kada je usnama počeo klizili nagore, okrenula je lice i pokušala se izviti mlatarajući nogama, ali njegov se pritisak samo pojačao jer joj je noge prislonio o stol. Držao ju je u željeznom stisku od kojeg je ostajala bez daha. Pitala se hoće li rebra izdržati pritisak ili će pu­ knuti. U panici se sjetila svijećnjaka na stolu iza sebe i posegnula za njim kako bi ga upotrijebila za obranu. Gotovo ga je dohvatila, ali bila je previše nestrpljiva i svijećnjak je pao na pod. U tom je trenutku pod prstima osjetila nož i u očaju ga čvrsto zgrabila.

William je bio previše zabavljen vrućim, vlažnim poljupcima kojima joj je obasipao vrat i grudi pa nije obraćao pozornost na njezine kretnje sve dok nije osjetio da mu je nešto oštro pritisnuto uz slabine. Pogledao je nadolje i vidio nož, zapanjeno opsovao i zgrabio je za ruku. Trgnula se od boli kada joj je prstima grubo stisnuo zapešće, ali u slijepom očaju nije ispustila nož.

Bio je lud od bijesa što se ta prokleta mala djevojka usudila podići ruku na njega. Heather mu se otimala svom snagom koju je uspjela skupiti. Njego­ vo gojazno tijelo ju je pritiskalo i činilo joj se da će joj kralježnica puknuti.

Ruka joj je utrnula i znala je da će mu uskoro morati predati nož. Pritisnuo ju je svom težinom i oslobodio drugu ruku, stegnuo je i nož joj je ispao iz ruke. Bojeći se najgorega, Heather se prestala boriti i pala na pod pred njegove noge. Sada kad više nije imao potporu njezina tijela, onako pijan, William Court je zateturao naprijed i pao na glavu na ulaštene daske. Do­ taknuvši tlo, ispustio je neobičan urlik. Heather je ustala i pripremila se na bijeg kada se William prevalio na leđa. Držak noža za voće stršio je iz sve veće mrlje krvi na gornjem dijelu kućnog haljetka.

– Izvuci ga… van – zavapio je.

Sagnula se i oprezno položila ruku na držak noža, ali potom se stresla, odmaknula od njega i prinijela ruke ustima, ukipljena od straha.

– Molim te – zakreketao je. – Pomozi mi.

Sva u panici, zarinula je zube u ruku i unezvijereno promotrila sobu. Po­ čeo je sve glasnije stenjati. Zbunjenost je zavladala svaki djelićem njezina tijela i preplavili su je strah i mržnja. Ako umire…

– Heather, pomozi mi…

Glas mu je utihnuo i brada se počela tresti u nastojanju da udahne još malo zraka.

Iz nekog nepoznatog unutarnjeg izvora vratila joj se smirenost. Nagnula se naprijed i, isprekidano dišući, odlučnije uhvatila nož. Potom se drugom rukom oduprla o njegova prsa i povukla. Nakratko je osjetila otpor pri

PLAMEN I CVIJET.indd 23

2.7.2014. 13:24:53

24



Kathleen E. Woodiwiss

izvlačenju oštrice, ali uz hrapav zvuk lagano je izišla iz tijela. Krv je šiknu­ la iz rane i William je uz dubok uzdah pao nauznak bez svijesti. Heather je zgrabila ručnik sa stola i pritisnula ga na ranu. Ovlaš je položila ruku na njegova prsa i nije osjetila ništa. Potom je počela tragati za bilo kakvim znakom života. Postavila je dlan pod njegov nos i nije osjetila dah, stavila uho na grudi i nije čula otkucaje srca. Ali zato je čula kako njezino snažno tuče u ušima. Osjetila je navalu panike i nije više imala ni razloga ni snage boriti se protiv nje.

– Bože dragi, što sam to učinila? – promrmljala je.

Moram otići po pomoć, prošlo joj je kroz glavu. Ali tko će joj povjero­ vati, njoj koja je sada bila strankinja u gradu? Newgate je bio pun žena koje su tvrdile da su ih muškarci napastovali – a ova se četvrt u tom pogledu nije razlikovala. Nitko neće povjerovati da se radilo o nesretnom slučaju!

U glavi je već vidjela strogog suca s dugačkom perikom kako joj se s visine podsmjehuje, a u sljedećem trenutku lice pod bijelom kosom pretvaralo se u lice tete Fanny koja joj izriče najstrožu kaznu. »… sutra u zoru optuženica će biti dovedena na trg u Newgateu i on­ dje…« Daljnji tijek zbivanja nije mogla zamisliti, ali odjek gromoglasne presu­ de raspirio je plamen strave dok joj nije preplavio dušu. Tijelo joj se počelo tresti i da nije klečala, srušila bi se na pod. Glava joj je pala na grudi i dugo je tako sjedila ne misleći ni na što. Naposljetku je podigla oči i dosjetila se: Moram pobjeći odavde.

To je jedino rješenje. Mora se dati u bijeg. Ne smije se zateći tu kad nađu Williamovo tijelo. Mora pobjeći.

Iako je još bila u panici, prisilila se pretražiti njegove džepove i pronašla ključ. Tresla se, ali to je morala učiniti. Strah joj je davao snagu.

Umotala je u rubac svoju odjeću koju je pronašla, čvrsto je stisnula i po­ hitala prema vratima. Pred njima je nakratko stala i pokušala zamisliti što je čeka iza njih. Opet ju je uhvatio strah. Naglo je otvorila vrata i počela trčati koliko su je noge nosile kroz salon, hodnik, niz stube i prema zastoru iza kojeg se nalazio izlaz iz trgovine. Kada je ispružila ruku da ga razgrne, obuzeo ju je još veći strah. Netko je bio iza njega. Žurno je otvorila vrata.

Brzi koraci postali su zbog straha još brži. Netko ju je slijedio. Potrčala je i nije se usudila okrenuti, a srce joj je divlje tuklo u grudima.

PLAMEN I CVIJET.indd 24

2.7.2014. 13:24:53

Plamen i cvijet



25

Trčala je ulicom ne znajući kamo ide. Možda bi se mogla riješiti onoga tko je slijedi ako bi se izgubila? Ali zašto ne čuje da netko trči za njom?

Tuče li joj srce tako glasno u ušima da ne čuje ništa drugo? Žustro je hodala ulicama Londona, pokraj trgovina i poslovnih zgrada, mimo veličanstvenih kuća što su se prijeteće uzdizale u tami i mimo skro­ mnijih kućica. Nije marila za ljude koji su se zaustavljali i gledali za njom.

Uskoro joj je ponestalo snage pa se unatoč strahu zaustavila i naslonila na zid od grubo klesana kamena. Pluća su je pekla od napora pri svakom udisaju. Malo potom osjetila je slan okus u nosnicama i neugodan miris pristaništa. Podigla je glavu i otvorila oči. Gusta magla zalegla je po ka­ menom popločanoj cesti, tama ju je pritiskala sve više i jedva je disala. Na udaljenom uglu vidjela je upaljenu baklju i pošla prema tom jedinom svjetlu u tami. Nije se usuđivala napustiti osvijetljeni krug i opet ući u gustu tamnu noć koja ju je okruživala. Čak i da je imala hrabrosti, ne bi znala kamo poći.

Nije imala nikakav osjećaj za smjer. Čula je tiho pljuskanje vode po kame­ nom molu i ravnomjerno škripanje jarbola te povremeno prigušene glasove, ali glasovi su dopirali iz svih smjerova i nigdje nije vidjela ni tračak svjetla.

– Eno je! To je ta! Vidi je! Hajde, George. Zgrabimo je.

Heather se prestrašeno trgnula i ugledala dvojicu muškaraca kako joj prilaze. Vjerojatno su bili mornari. Došli su po nju. Njih dvojica su je pra­ tili. Iz nekog je razloga mislila da je slijedi gospodin Hint. Noge je nisu slušale. Nije mogla bježati. Morala je čekati tu gdje je bila da dođu po nju.

– Pozdrav, gospodična – obratio joj se stariji muškarac i nasmiješio se prijatelju. – Dickie, ova će se kapetanu sigurno svidjeti.

Drugi je jezikom oblizao usne i spustio pogled na Heatherine grudi. – Je. Ova će mu sto posto odgovarati.

Heather se tresla pod njihovim procjenjujućim pogledima, ali znala je da od tog trenutka nadalje neće imati izbora. Jedino joj preostaje biti hrabra.

– Kamo me vodite? – uspjela je protisnuti.

Dickie se nasmijao i gurnuo prijatelja pod rebra.

– Prilično je bistra, je li? Sigurno će mu se svidjeti. Baš bih rado bio na njegovu mjestu, da si je mogu priuštiti.

– Ne daleko, gospođice – odgovorio je stariji. – Na trgovački brod Fleetwood. Hajdemo.

Slijedila ga je, a mlađi je hodao iza nje i nije imala nikakvu mogućnost pobjeći. Pitala se zašto je vode na brod. Sigurno je na njemu lučki čuvar. Ni­ je bilo važno. Život joj više nije bio važan. Bezvoljno se uspinjala mostićem

PLAMEN I CVIJET.indd 25

2.7.2014. 13:24:53

26



Kathleen E. Woodiwiss

za muškarcem i uhvatila njegovu ruku kad joj je ponudio pomoć pri silasku.

Odveo ju je preko palube do vrata koja je otvorio i proveo je kroz kratak hodnik, a zatim lagano pokucao na vrata na samome kraju.

Kada su ušli u kapetanovu kabinu, od stola za kojim je sjedio ustao je vi­ sok muškarac i da nije bila onako jadna, Heather bi sigurno uočila njegovu mišićavu građu i prodorne zelene oči. Svijetlosmeđe hlače bile su tijesno pripijene uz uske bokove, bijela nabrana košulja, otvorena do pojasa, otkri­ vala je širok prsni koš, mišićav ispod gustih crnih dlaka. Bio je poput kakva gusara ili čak samoga sotone tamne kovrčave kose i s dugim zaliscima koji su naglašavali lijepe, markantne crte lica. Nos mu je bio uzak i ravan, samo iz profila vidjela se lagana izbočina odmah pod korijenom. Kosa mu je bila gavranski crna, koža potamnjela od sunca. Na preplanulom licu bljesnuli su bijeli zubi kada se nasmiješio, prišao im i premjerio je pogledom.

– O da, noćas si obavio dobar posao, George. Mora da ste se dobrano namučili prije nego što ste je našli.

– Ne baš, kapetane – odgovorio je stariji muškarac. – Lutala je ulicama oko pristaništa. I nije se opirala kad smo je poveli.

Muškarac je kimnuo glavom i lagano, odlučno napravio cijeli krug oko Heather, koja je stajala kao ukopana. Nije ju dotaknuo ničim osim pogle­ dom smaragdnih očiju, bilo je dovoljno drsko što je besramno, iz svih ku­ tova, procjenjivao svaki djelić njezinih vidljivih draži. Osjetila je kako se duboko iz nutrine tijela podiže studen i stisnula zavežljaj na prsa. U tankoj haljini osjećala se kao da je gola i poželjela je da ima tešku crnu vreću koja bi je pokrila od vrata do zapešća i peta. Kratko se zaustavio pred njom, na­ smiješio se, ali nije ga pogledala u oči. Gledala je u pod i skrušeno stajala čekajući bilo kakav znak o svojoj sudbini. Iza nje su se mornari smijuljili, zadovoljni sami sobom.

Visoki muškarac stao je s njima u stranu i jedan od njih, zvao se George, nešto mu je tiho govorio. Heather se ogledala po kabini, ali zapravo ništa nije vidjela. Doimala se mirnom, ali čuvstvena bura koja je bjesnjela u njoj dodatno je crpila njezinu snagu. Bila je iznurena, na smrt umorna i zbu­ njena. Teško je mogla zamisliti da se na brodu nalazi službenik suda, ali kako je malo znala o sudskim postupcima, zaključila je da će je poslati u kaznenu koloniju jer je bila uvjerena da je kriva za umorstvo.

O, Bože, pomislila je, tek što sam otišla iz svinjca jer me privukao lago­ dan život, sad ću kao grešnica završiti u zatvoru. Ubila sam čovjeka i uhva­ tili su me. Moram prihvatiti sudbinu koja mi je namijenjena.

PLAMEN I CVIJET.indd 26

2.7.2014. 13:24:53

Plamen i cvijet



27

Nije imala više o čemu razmišljati, činjenice su govorile sve. Bila je kriva.

Ulovili su je. Pravda ju je sustigla i nema se više što reći. Nije čula kako se iza nje zatvaraju vrata kada su dvojica mornara izašla, tek su je riječi muš­ karca koji je stajao pred njom prenule iz razmišljanja. Nježno se nasmijao i duboko se naklonio.

– Dobro došla natrag, moja gospo, i da još jedanput pitam, kako se zoveš?

– Heather – tiho je promrmljala. – Heather Simmons, gospodine.

– Ah, vrijesak – uzdahnuo je. – Mali izazovni cvijetak iz vrištine. Baš lijepo i prikladno ime, gospođice. Ja sam Brandon Birmingham. Prijatelji me zovu Bran. Jeste li već večerali?

Kimnula je glavom.

– Onda možda malo vina, izvrsne madeire – dometnuo je i među broj­ nim bocama na stolu pažljivo uzeo jednu pa je podignuo.

Polako je odmahnula glavom i opet se zagledala u pod. Tiho se nasmi­ jao i prišao joj bliže. Uzeo je zavežljaj koji je stiskala uz tijelo, bacio ga na obližnju stolicu i uporno je promatrao. Bio je opčinjen njezinom ljepotom i haljinom, koja je djelovala poput svjetlucavog vela prebačenog preko njezina tijela. Porculanska put nježno je blistala na svjetlu svijeća i na njihovu je pla­ menu vidio sitnu ženu, ljupku i vitku, punih, okruglih grudi koje su obilno i izazovno kipjele iz haljine. Kada je disala, lagano su se dizale i spuštale.

Prišao joj je još bliže, rukom je hitro obujmio oko struka i gotovo po­ dignuo s poda, a zatim joj silovito pokrio usne svojima. Heather je obavio opojan miris sličan konjaku, koji je toliko volio njezin otac. Bila je previše osupnuta da bi se oduprla i samo se mlitavo opustila u njegovu naručju. Či­ nilo joj se da se gleda izvan svojega tijela i gotovo sa zadovoljstvom osjećala kako jezikom razdvaja njezine usne i prodire sve dublje. Negdje u najdubljim slojevima svijesti osjetila je maglovit užitak i da su okolnosti bile drukčije sigurno bi uživala u pritisku njegova snažnoga muškog tijela na svojemu.

Koraknuo je unatrag, još uvijek se smiješeći, ali s drukčijim žarom u očima.

Kada je odmaknuo ruke s njezina tijela, uzdahnula je od zaprepaštenja jer joj je haljina kliznula u hrpu oko gležnja. Gledala je trenutak u njega i brzo se sagnula po nju, ali snažne su je ruke uhvatile za ramena, povukle nagore i opet se našla u njegovu zagrljaju. Sada mu se oduprla jer joj je odjednom postalo jasno što mu je na umu. Dok se njezino iscrpljeno tijelo borilo pro­ tiv njega, vidjela je njegove prednosti. William Court je imao željezni sti­ sak, ali cijelo biće ovog muškarca bilo je od fino kaljenoga čelika. Nije se mogla osloboditi, uzalud ga je rukama udarala u prsa. Dok se tako otimala

PLAMEN I CVIJET.indd 27

2.7.2014. 13:24:53

28



Kathleen E. Woodiwiss

skliznula mu je košulja i sada su dlakava prsa bila uz njezino tijelo, dijelila ih je samo njezina tanka košuljica. Svaki put kada bi njegove usne dodirnule njezine i kada joj je poljupcima prekrivao lice i grudi, ostala je bez daha.

Osjetila je kako joj uz leđa klize njegove ruke. Laganim pokretom pote­ gnuo je i odvezao košuljicu pa je povukao nadolje. Njezine gole dojke bile su pritisnute uz njegove grudi. U paničnom strahu, odgurnula ga je svom snagom od sebe i uspjela se osloboditi. Grleno se nasmijao i iskoristio pre­ dah da se oslobodi čizama i košulje, a još se više cerekao dok je svlačio hlače.

– Dobro ti ide, mlada damo, ali nemoj sumnjati u to tko će pobijediti.

Oči su mu se žarile od strasti dok je stajao i uživao u njezinim sada pot­ puno ogoljenim dražima koje su nadmašile sva njegova očekivanja. Ona je u strahu zanijemjela pri prvom pogledu na golog muškarca. Stajala je kao prikovana uz pod dok nije koraknuo prema njoj. Prestravljeno je vrisnula i okrenula se kako bi pobjegla, na što ju je zgrabio za ruku, lagano, ali ne­ popustljivo poput čeličnog okova. Sagnula se i ugrizla ga za zapešće. Za­ stenjao je od boli, a ona je skočila u stranu kako bi pobjegla, ali u žurbi se spotaknula i pala na njegov ležaj koliko je duga i široka. U trenu je bio na njoj i ukliještio tijelo koje se izvijalo. Svaki njezin pokret samo je dodatno razbuktavao njegovu strast. Kosa joj se rasplela i gotovo je ugušila svojom gustoćom.

– Ne! – zavapila je. – Pustite me na miru! Pustite me!

Nasmijao se i prošaptao joj uz vrat: – O, ne, moja krvoločna kurvice. Ne, sad nikako ne.

Pridignuo se i oslobodio je svoje težine, ali samo nakratko. Osjetila je njegovu nabreklu muškost među svojim bedrima, a potom kako je neznat­ no prodro u nju. U paničnoj želji da pobjegne, naglo se uspravila. Iz grla je izašao napola uzdah, napola krik, a bol joj se razlila po leđima. Brandon se zaprepašteno odmaknuo i zagledao u nju. Ležala je obamrla na jastu­ ku i glavom mahala lijevo-desno. Nježno joj je dodirnuo lice i nešto tiho i nerazgovijetno promrmljao, a njezine su oči bile zatvorene i nije ga htjela pogledati. Lagano se pomicao na njoj, ljubio joj kosu i čelo i rukom prelazio po njezinu tijelu. Njegova dugo susprezana strast sve je više rasla i uskoro se zario duboko u nju jer se više nije mogao suzdržavati. Pri svakom njego­ vu pokretu činilo joj se da će je raspolutiti i oči su joj se napunile suzama.

Kada se bura stišala, nastupio je trenutak dugog, tihog opuštanja pa se opet naslonio na nju i bio nježan. Kada su se konačno razdvojili, okrenula

PLAMEN I CVIJET.indd 28

2.7.2014. 13:24:53

Plamen i cvijet



29

se prema zidu, tiho zajecala i navukla pokrivač preko glave. Njezino golo iskorišteno tijelo sada je bilo izloženo njegovu pogledu.

Brandon Birmingham zbunjeno je ustao iz kreveta i zagledao se u kapljice krvi koje su umrljale plahte na njegovu ležaju. Pogledom je polako klizio po Heatherinu tijelu. S divljenjem je gledao lijepo zaobljene bokove i ljup­ ka bedra koja su samo trenutak prije bila njegova. Zamalo je pružio ruku da pomiluje nježnu krivulju stražnjice, ali bio je odveć zbunjen razvojem događaja. Kada je ušla u kabinu prihvatila je svoj položaj mirno i pribrano, slijedilo je zaigrano lagano opiranje, a sada to neutješno jecanje i krv na plahti. Je li djevojku siromaštvo prisilo na taj posao? Iako odjeća i držanje nisu išli u prilog toj pretpostavci, njezine ruke, vitke i bijele, nisu bile meke kao u djevojaka za zabavu.

Odmahnuo je glavom, slegnuo ramenima i navukao haljetak. Natočio je čašu konjaka, ispio dug gutljaj i zamišljeno se zagledao kroz prozor kroz koji je već vidio velik dio svijeta. Bio je stranac u toj zemlji koju su njegovi roditelji nekada zvali domovinom. To im više nije bila brzo nakon vjenčanja jer se otac, plemić, a u duši pustolov, počeo zanimati za Ameriku. Sada su već oboje bili mrtvi deset godina ‒ majka je umrla od močvarne groznice, a otac samo nekoliko mjeseci poslije nje; slomio je vrat kad ga je iz sedla zbacio jedan od divljih konja koje je toliko volio. Za njima su ostala dva sina i poprilično bogatstvo – plantaža i zemlja pripale su njemu, starijemu, a mlađemu Jeffu dio novca i unosna trgovina u Charlestonu, gradu koji su voljeli smatrati domom. Uz takve roditelje, oca koji je bio tvrdoglav i više nego svojeglav i majku čija je tiha, smirena toplina bila okosnica obitelji, Brandon Birmingham je dobro upoznao težak život pustolova. Školovanje je uvijek bilo najvažnije, ali kao mlad čovjek, i na očevo inzistiranje, po­ slan je za malog od palube iskusnom morskom vuku. Naučio je sve o moru i životu na brodovima u svijetu, što mu je omogućilo preuzeti zapovjedni položaj kada mu je to odgovaralo. Ali nije sve vrijeme proveo ploveći mo­ rima. Prije toga je morao naučiti sve poslove na plantaži, od obrađivanja zemlje do plasiranja proizvoda na tržište i nikada se u godinama odrastanja time nije prestao baviti.

Sada, u trideset petoj godini, jedino ga je zanimalo trajno se nastaniti na toj zemlji i živjeti na plantaži mirnim obiteljskim životom. Prije nego što je otišao iz Charlestona donio je odluku da će to biti njegovo posljed­ nje putovanje. S obzirom na nesređeno stanje u Francuskoj, po svoj prili­ ci ne bi bilo unosno nastaviti poslovati. Tako će preuzeti odgovornost za

PLAMEN I CVIJET.indd 29

2.7.2014. 13:24:53

30



Kathleen E. Woodiwiss

vođenje plantaže i zasnovati obitelj. Bit će zadovoljan – barem se nadao da će biti tako.

Zamišljeno se nasmiješio. Baš čudno kako ljubav prema zemlji može natjerati čovjeka na stvari koje mu u biti nisu po volji. Oženit će se Loui­ som Wells, iako je ne voli i zna da u moralnom pogledu ne posjeduje vrline koje bi trebale krasiti pravu damu. Oženit će se jednostavno zato što želi vratiti zemlju u njezinu vlasništvu koja je nekada pripadala obitelji Bir­ mingham. Kralj George je dao ocu zemlju koja sada pripada obitelji Wells i Birminghamovima, a da bi pokrenuo proizvodnju na plantaži, manji dio im je prodao. Brandonov otac je godinama prije rata prekinuo sve veze s Britanijom, a zbog vojnih zasluga u borbi protiv Krune mogao je zadržati imanja. Louisa je prije nekoliko godina ostala sama nakon smrti roditelja, imanje joj je bilo zapušteno i pogrešno korišteno pa je upala u velike dugo­ ve. Potrošila je sav novac koji joj je ostavio otac i prodala gotovo sve robove osim nekolicine potrebnih kako bi mogla voditi život na visokoj nozi na koji je navikla, što je sada bila samo fasada. Trgovci u Charlestonu već dugo joj nisu davali na kredit. Stoga je bila vrlo zadovoljna sobom što je uspjela uloviti jednog od najbogatijih i najprivlačnijih samaca u gradu. Ali, znala je da je to postigla zahvaljujući svojoj zemlji. Pokušao je nekoliko puta za veliku svotu, koja joj je bila potrebna, otkupiti zemlju od nje, no odbijala ga je i umjesto toga nastojala ga zavesti svojim ženskim čarima. Pretvarala se da je djevica kad ga je namamila u krevet, ali nije bio tako neiskusan da bi joj povjerovao. Osim toga, tu su ženu, koja je odrastala s bratom, u gra­ du naveliko ogovarali. Ipak, zabavljale su ga njezine vještine u krevetu pa i nije bio previše nezadovoljan ishodom.

I dalje zamišljen, namrštio se. Iako je potjecao iz obitelji u kojoj su se ljubomora i posesivnost prema partneru podrazumijevale, bilo mu je čudno što on, koji je bio u svemu tako sličan ocu, nije bio nimalo ljubomoran na muškarce koji su išli u krevet s njegovom zaručnicom. Je li bio suviše hla­ dan i bešćutan da nije mogao nikoga voljeti pa samim tim ni biti posesivan prema ženi kojom će se oženiti? Nije ga utješilo ni to što mu je do nje bilo stalo više nego do bilo koje druge žene u životu. A to nije bila ljubav. Da je osjetio makar najmanji žalac ljubomore kada je pogledala drugog muškarca, sada bi se osjećao drukčije, barem bi se mogao nadati da će je s vremenom zavoljeti. Ali poznavao ju je cio njezin život, oko trideset dvije godine, i sumnjao je da će se poslije vjenčanja dogoditi velike promjene.

PLAMEN I CVIJET.indd 30

2.7.2014. 13:24:53

Plamen i cvijet



31

Jeff ga je proglasio ludim kada je čuo za zaruke. Možda ima pravo, ali svojeglav je i ako nije naslijedio očevu sklonost ljubomori, svakako jest nje­ govu tvrdoglavost. Oduvijek je imao njegovu odlučnost i svojeglavost. Čak i kada su oba roditelja umrla i ostavila mu unosnu plantažu i bogatstvo, nije samo sjeo i uživao u plodovima njihova rada. Umjesto toga je zamolio Jeffa da preuzme upravljanje plantažom, a on je kupio trgovački brod i počeo ploviti morima. Tako je donio još veće bogatstvo sebi i bratu.

Pogledao je prema krevetu i potom prišao posve blizu. Jecanje je konač­ no prestalo i Heather je utonula u san. Svakako ne miran san, činila mu se beskrajno izmučena. Ispružio je ruku i nježno pokrio njezino lijepo tijelo pa spustio pokrivač s glave.

Posljednje što je te večeri očekivao u svojoj kabini bilo je da će u nju ući djevica. Znao je da s njima uvijek ima nevolja, cijeli ih je život izbjegavao i slobodno je vrijeme radije provodio s iskusnim damama koje su vodile veseo bezbrižan život po bordelima – i s otmjenima i s onima koje to nisu bile. Noćas, prve večeri u luci nakon dugog putovanja preko oceana, svo­ jim je ljudima dao slobodno vrijeme za zabavu i na brodu je zadržao samo slugu Georgea i Dickieja. Obuzela ga je mjesecima nakupljana požuda pa je poslao Georgea da mu nađe kakvu veselu curu za noć, naglasivši da bu­ de čista i ljupka. Ne, djevicu nije očekivao, nikako tako lijepu. Čudno što ju je našao tu. Mlade neiskvarene djevojke poput nje obično misle na brak i svojim dražima trude se namamiti muškarce na to. Kako bi inače sve te go­ dine mogao ostati samac da nije poznavao njihove nakane i znao ih izbjeći?

Ali sada kada je završavalo njegovo momačko doba i kada je trebao stupiti u brak sa ženom koju su dobro poznavali i drugi muškarci, obljubio je tu svježu mladu djevojku samo za zabavu, a njezini razlozi zbog kojih je bila tu ostali su mu nepoznati.

Lagano je zavrtio glavom, spustio haljetak na stolicu, pogasio svijeće i ispružio se pokraj nje. Posljednje na što je pomislio prije nego što je utonuo u san bio je blag miris njezina parfema i toplina njezina tijela uz njegovo.

Prve blijede jutarnje zrake pojavile su se na istoku kada se Heather trgnula iz sna i već trenutak poslije potpuno se razbudila sjetivši se gdje je. Pomaknula se i pokušala podignuti glavu, ali kosa joj se zaplela pod Brandonovu ruku podmetnutu pod tamnokosu glavu. Drugu je ruku prebacio preko njezinih prsa, a koljeno ležerno ugurao među njezina. Oprezno se pokušala izvući pod težinom njegova tijela, ali ga je samo uspjela probuditi. Prije nego što

PLAMEN I CVIJET.indd 31

2.7.2014. 13:24:54

kathleen e. woodiwiss

Cvijet…

U strahu za svoje djevičanstvo i prokleta životom punim patnje, Heather Simmons skrivila je nečuven i drzak čin.

Sada mora pobjeći – i nalazi utočište u zagrljaju snažnog i opasnog neznanca.

Plamen…

Kapetan Brandon Birmingham energičan je pustolov, oženjen morem. Nakon dugoga, opasnog putovanja otme iz prljavoga londonskog pristaništa prelijepu bjegunku modrih očiju.

Budući da je sudbina dovela lijepu Heather u njegove ruke, nema sile koja bi ga prisilila da se odrekne dobitka. Samo ona može probuditi nježnost u njegovu srcu… A Brandon se zaklinje da će biti njegova. Da će je ljubiti, paziti i zajedno s njom prepuštati se beskrajnim morima strasti.

“Književni fenomen!“ - New York Times “Kraljica povijesnih ljubavnih romana.”

- Atlanta Journal-Constitution

w w w. moz aik- k njiga. hr

149,00 kn ISBN 978-953-14-1634-4

Plamen i cvijet PRESVLAKA.indd 1

Plamen i cvijet

S više od trideset i šest milijuna tiskanih primjeraka, Kathleen E. Woodiwiss bez sumnje jedna je od najpoznatijih i najčitanijih američkih spisateljica, čiji zanosni ljubavni romani također plijene pažnju čitatelja diljem svijeta.

kathleen e. woodiwiss

Plamen i cvijet

10/07/14 09:59