Pod pritiskom - Louisa Edwards by Mozaik knjiga

louisa edwards

Pod pritiskom

Kako je pronašao sreću Dannyjev brat Max može se pročitati u romanu Pregrijavanje, a u romanu Neki to vole vruće može se saznati tko je postala Dannyjeva odabranica. Roman Pod pritiskom duhovita je i napeta ljubavna priča začinjena slasnim receptima kojima će Louisa Edwards, novo veliko ime ljubavnog romana, zaključiti ovu ljubavnu trilogiju.

w w w. moz aik- k njiga. hr

119,00 kn

louisa edwards

Od iste autorice:

• Prepuno mirisnih jela i seksi kuhara, natjecanje za kuharsku zvijezdu u usponu tek što nije prekipjelo jednom paru zvjezdanih kuhara koji ne mogu podnijeti napetost rada u takvoj međusobnoj blizini jer…ona je ta koju je on ostavio. Henry Beck mislio je da se je već suočio s najgorim kuhinjskim izazovom u životu. Na kraju krajeva, što bi moglo nadmašiti crnčenje u kuhinji jedne podmornice? Ali kad sazna da je njegova protivnica u natjecanju za titulu kuharske zvijezde u usponu slatka hipijevka kojom se oženio i koju je ostavio prije deset godina, nastat će frka jer…on je taj kojeg ona ne može zaboraviti. Sad se Beck i Skye Gladwell nadmeću jedno protiv drugoga u finalu... i stare iskre frcaju svaki put kad se dodirnu. Ali Skye želi više od pobjede nad muškarcem koji ju je napustio kad joj je bio najviše potreban – želi razvod! Na to će njezin seksi, zamalo bivši suprug predložiti nešto slasno opasno. Pristat će na njezine zahtjeve, ali ako njegova ekipa pobijedi u finalu natjecanja, imat će jedan uvjet... da još jednom posljednji put provede noć s jedinom ženom koju je ikad volio, a to je upravo ona…

Pod pritiskom

k r a lj i c e lj u b av n i h rom a n a

Ništa ne budi sokove i ne ubrza srce kao ljubavna romansa u kuhinji, a naročito kad je napisana prštavim stilom kao ovaj najnoviji roman Edwardsove. – all about romance

louisa edwards

Pod pritiskom

ISBN 978-953-14-1920-8

kraljice ljubavnih romana

Pod pritiskom OMOT.indd 1

19/01/16 15:27

Louisa Edwards

Pod pritiskom

KRALJICE LJUBAVNIH ROMANA

knjiga pedesetčetvrta Naslov izvornika

Hot Under Pressure Copyright ∂ 2012 by Louisa Edwards Copyright za hrvatsko izdanje ∂ Mozaik knjiga d.o.o., 2015. Nakladnik

Mozaik knjiga Urednik

Zoran Maljković Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Korektor

Srđan Boban Grafička urednica

Marija Morić Oblikovanje naslovnice

Marija Morić Ilustracija na naslovnici

Denona, Zagreb, siječanj 2016.

ISBN 978-953-14-1920-8 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000921906. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Louisa Edwards

Pod pritiskom S engleskog prevela MIRNA ČUBRANIĆ

Ova je knjiga posvećena svim ženama koje su mi rekle: „I meni se je to dogodilo.“ Nismo same.

PRVO POGLAVLJE

riprema. Pozor. Sad! Beck je strgnuo povez i žestoko zatreptao kako bi se njegove oči priviknule na blještava fluorescentna svjetla u kuhinji. Slika pred njim izoštrila se, jednako kao nekoć u borbi, a svijet oko njega postao je zrnast i spor kao mutna reportaža na vijestima. Tajmer je bio namješten na pet minuta i neumoljivo odbrojavao sekunde dok je on trošio dragocjeno vrijeme procjenjujući situaciju. Današnji izazov je štafeta. Svaki član ekipe ima pet minuta da sirove sastojke pretvori u besprijekorno, savršeno jelo – uz dodatni bonus zabrane komunikacije i promatranja svojih kolega dok se izmjenjuju za štednjakom. Što je na kocki? Neimenovana ali itekako poželjna prednost nad druga dva tima u finalnom krugu natjecanja za kuharsku zvijezdu u usponu. Čim je Eva Jansen, koordinatorica natjecanja, objasnila izazov, ostatak Beckove ekipe okupio se je da podijele zadatke. – Win, ti si najvještiji s nožem, ti započni s pripremama. Ti nas ufuraj. Max, Danny i ja ćemo nekako ispetljati sredinu. A ti? O tebi sve ovisi – objavila je Jules Cavanaugh bocnuvši Becka u prsa. – Dobacit ćemo ti sjajnu loptu, a ti je zakucaj.

Louisa Edwards

Iščekivanje se kosilo s Beckovom teško stečenom hladnokrvnošću i primoravalo ga da zaledi sve svoje osjećaje, samo kako bi ostao smiren. Vjeruju u njega. Njegova ekipa ima povjerenja u njega da će dovršiti jelo i odvesti ih na sljedeću razinu natjecanja. Neće ih razočarati. Pet kuhara u svakoj ekipi, a svaki kuhar ima pet minuta za kuhanje. Ukupno dvadeset i pet minuta u kojima će tri ekipe stvoriti nešto dovoljno slasno da zadivi tri svjetski poznata snobovska kulinarska suca. Beck je prvih dvadeset minuta nadmetanja proveo u stavu „na mjestu odmor“ – noge je lagano raširio zbog ravnoteže, ruke skrstio na leđima, a sva osjetila bila su mu bolno izoštrena dok je nastojao filtrirati zvukove i mirise kuhinje u kojoj se je odvijalo nadmetanje. Druge dvije ekipe poredale su se oko njega i prijetile odvući mu pozornost razgovorima, bukom, napetošću, daškom bolno poznatog parfema... Ne obaziri se na nju. Ne obaziri se ni na koga od njih. Usredotoči se. Naučio si ignorirati topovsku vatru i eksplozije, možeš se isključiti i kad je ona u blizini. Sad je važna samo hrana. Beck je zamijetio ritmičan, brzi staccato noža za sjeckanje koji je udarao o dasku s preciznošću rafala strojnice. To je morao biti Winslow Jones, majstor za pripremu hrane ekipe s Istočne obale. Beck bi svuda prepoznao karakteristično lupkanje njegova noža. Miris nečeg blagog i zelenog u zraku, šumski i svjež, s natruhom sladića. Začinsko bilje, zaključio je Beck.

Pod pritiskom

• 9

Najvjerojatnije estragon. Njegov mozak taktičara smjesta je počeo razmišljati o bjelančevinama i umacima koji se najbolje slažu s estragonom, i prelistavati mogućnosti, od piletine do jastoga. Mogla bi biti piletina – Winslow može razrezati pile na osam savršenih komada u manje od šezdeset sekundi. Vrijeme je u ovom izazovu presudno, jer što dalje svaki pripremni kuhar dovede jelo, s to će više sastojaka Beck morati raditi dok ga bude dovršavao i dodavao mu završne finese. Začuvši struganje tupe oštrice o tvrdu podlogu, Beck se namrštio ispod poveza. Zar Win otvara oštrige? – Zamijenite se! Prošlo je prvih pet minuta. Tava za pirjanje zazveckala je na štednjaku iza Becka. Naćulio je uši i pratio pokrete iza sebe, ali nije se okrenuo. Iz dubine duše nadao se je da Jules, koja je bila sljedeća na redu iz njihove ekipe, neće već sad početi pirjati oštrige – jer dok ne dođe vrijeme da ih Beck dovrši, već će biti gumenaste i tvrde kao meci za dječje pištolje. Ti tu ništa ne možeš učiniti. Čekaj svoju priliku. Budi spreman. Snagom volje, Beck se svim osjetilima iznova usredotočio na aktivnost oko sebe, vrtloženja i strujanja tijela koja su brzo prolazila kroz prostor, ponekad ga okrzavala, ponekad psovala, u ozračju napetosti i napora, opipljivom kao da nepomično stoji usred puškaranja. Na kraju je došao red i na njega. Trepnuo je zabljesnut svjetlom i osvrnuo se na obje strane, odmjerivši kuhinju jednim jedinim pogledom. Jednim pogledom koji se je pretvorio u dugo oklijevanje kad je prvo što je ugledao bila žena crvenkastoplave kose

Louisa Edwards

nalik na aureolu oko ljupkog, srcolikog lica i mekih ružičastih usana s kojih se iščitavala uzbuđena odlučnost. Skye Gladwell. Strateški gledano, ako je njezina ekipa odlučila postaviti Becku za protivnika kuhara koji će na njega emotivno najsnažnije djelovati, nisu mogli bolje odabrati. U prethodnoj rundi natjecanja, Skye je dokazala da je opasna protivnica... a Beck je dokazao da mu je gotovo nemoguće usredotočiti se u njezinoj blizini. Lavina osjećaja obrušila mu se na glavu, smrskala njegove pomno sagrađene zidove i izdubila rupe u njegovoj koncentraciji kao neočekivani udarac ravno u srce. Nastojanje da dokuči što osjeća prema Skye Gladwell bilo je jednako pokušaju da razmrsi zdjelu kuhanih špageta, ali dok je sat odbrojavao sekunde i napetost rasla, užarena opruga odlučnosti stegnula se oko njegova želuca i nadjačala sve ostalo. Skye je već bila odjurila do stola ekipe sa Zapadne obale i od svog prethodnika marljivo preuzela rezuckanje onoga što je ostavio na dasci za sjeckanje. Kao da je osjetila Beckov pogled na sebi, podigla je glavu. Pogledi su im se sreli i Beckovo se vidno polje na jedan kratki, dezorijentirajući trenutak suzilo samo na Skye. Jedinu osobu na cijelome svijetu koja ga je mogla izbaciti iz ravnoteže i ne trudeći se. Želudac mu se stisnuo, srce zakucalo dvostruko brže, a dlačice na vratu nakostriješile se. U tom času, Beck tek što nije zarežao na nju, na svoje kolege iz ekipe, na nevjerojatan obrat sudbine koji ga je doveo licem u lice s jedinom ženom za koju bi dao sve da je može zaboraviti.

Pod pritiskom

• 11

Zveckanje metala, zveket zdjele koju je ispustio treći natjecatelj, prenuo je Becka i vratio ga u stvarnost. Odmahnuo je glavom kao da je upravo izronio iz vode. U ovome času ne možeš ništa od toga, glupane. Zato se usredotoči. Izvuci glavu iz guzice i pokreni se. Kreni. Kreni! Najednom u petoj brzini, Beck je zalupio vrata onom dijelu svog mozga koji nije mogao ne pratiti svaki pokret Skye Gladwell. I zašto je, dovraga, taj unutarnji glas morao toliko nalikovati na glas poručnika Martina, njegovog instruktora u mornaričkom kampu za izobrazbu novaka? Odmahujući glavom da je razbistri kao pas koji je izronio iz vode, Beck je isključio sve osim raznih elemenata njihova jela u finalnim fazama pripreme, dok je Danny Lunden otirao čelo i žurio na drugu stranu kuhinje gdje je čekao ostatak njihove ekipe. Ostali natjecatelji već su trčali, jurcali, zujali amo-tamo između smočnice, hladnjaka i štednjaka, ali Beck ih je silom izbacio iz svijesti i ne žureći sve kušao. Bio je u krivu. Ono struganje koje je protumačio kao otvaranje oštriga zapravo je bilo trganje oklopa hrpe lokalnih Dungeness rakova. Winslow Jones mora da je vidovnjak kad je za osnovu jela njihove ekipe odabrao rakove. Ako na svijetu postoji ijedna namirnica koju Beck bolje poznaje, nije je se mogao sjetiti. Odrastao je na rakovima, postavljajući vlastite vrše i provjeravajući ih, zakuhavajući vodu na protuzakonitoj otvorenoj vatri na stjenovitoj plaži i kuhajući te bodljikave smeđe člankonošce. Otvarao ih je džepnim nožićem, ranjavao prste na nazubljene rubove oklopa, misleći samo kako da dođe do njihova slankastog, zapanjujuće sočnog, slatkog mesa.

Louisa Edwards

Rakovi njegove ekipe bili su pripremljeni i spremni za završnu doradu, meso izvađeno iz kliješta bijelih vrhova, a kliješta odložena na rub radne površine od nehrđajućeg čelika, uz plitke zdjelice s prilozima. Beck je podigao te zdjelice jednu za drugom, duboko udišući i određujući im sadržaj po mirisu. Svježi estragon; nasjeckani đumbir; tanko narezana ljutika. Uz zdjelice su ležale hrpice oguljenog krastavca bez koštica, narezanog na savršene, pet centimetara duge, svježe, svijetlozelene štapiće. Naglo se okrenuvši da provjeri štednjak, opazio je sjajan, blijedožuti umak koji se je reducirao na stražnjem plameniku. Brzo je umočio čistu žlicu i u ustima osjetio okus žumanjka i vrhnja. Još mu je nešto nedostajalo, još neki okus koji će sve spojiti... Osim toga, umak se već zgusnuo i trebat će ga razrijediti za jelo koje je već imao na umu. Mogao bi upotrijebiti vodu u kojoj su se kuhali rakovi, odlučio je i provjerio emajlirani lonac od lijevanog željeza koji je stajao pokraj umaka, a iz kojeg su već izbijali radosni mjehurići. U loncu je samo voda, zaključio je omirisavši paru, što je bio dobar strateški potez nekoga iz njegove ekipe. Ako Beck želi blanširati neko povrće kao osnovu za rakove, ili skuhati malo tjestenine al dente, sve mu je bilo pripremljeno. Jedna zamisao proletjela je Beckovom glavom i on je ne preispitujući svoje nagone dograbio bocu octa od šampanjca, limenku šećera i čistu, duboku tavu. Oprezno je izvadio kutlačom šalicu vrele vode, ulio je u tavu, dodao jednaku količinu octa i pojačao vatru na plameniku kako bi se šećer što brže rastopio u mješavini.

Pod pritiskom

• 13

Već vruća voda za nekoliko sekundi ponovno je proključala, dok je Beck stavljao krastavce u zdjelu široka dna, kratko oklijevao pa im dodao đumbir i narezanu ljutiku, zajedno s prstohvatom mljevenih čili papričica koje će im dati pikantnost. Potom je prelio povrće vrelim rasolom i munjevito odnio zdjelu brzinski mariniranih krastavaca na hlađenje. Vraćajući se do štednjaka, sa stola za pripremu dograbio je estragon. Umiješao ga je u umak, kušao pa popravio okus razrjeđujući umak slanom ribljom juhom, dok nije postao slastan i pikantan, raskošan od masnih žumanjaka s mirisom ljetnog estragona. Međutim, još uvijek mu je nešto nedostajalo. I nadalje razmišljajući o rasolu, Beck je dobio nadahnuće. Odjurio je do hladnjaka i potražio na policama bocu za koju je bio siguran da ju je ranije vidio. Aha! Pronašao ju je, zeleno staklo orošeno od kondenzacije. Dograbio je bocu i žurno se vratio do štednjaka gdje je iz nje izvukao čep uz zadovoljno, svečarsko izbijanje mjehurića. Šampanjac će umaku dodati osebujnu aromu, posebice ako ukroti pjenušave, kiselkaste okuse brzo ih reducirajući do rijetkog sirupa. Ulio je malu količinu pjenušca u drugu duboku tavu i pustio da se zapjeni pa slegne prije no što ga je umiješao u svoj umak. Provjera okusa... Beck je uzeo čistu žlicu, umočio je i kušao, pa se morao podsjetiti da je ne smije ponovno umočiti. Umak je bio božanski. Bistar i svijetao, ali kremast i bogat, bit će predivan kontrast jednostavnom mesu rakova. Brzo je otrčao do hladnjaka po krastavce koje je ocijedio na papirnatim ručnicima prije no što ih je razdijelio na tri tanjura za predjelo, brižno ukrštavajući hladne, hrskave

Louisa Edwards

štapiće krastavaca u četverokute načičkane tamnoljubičastom ljutikom, koja u marinadi nije bila dovoljno dugo da izgubi boju, ali je upila dovoljno slatko-kiselog okusa koji će naglasiti njezinu pikantnost. Barem se je nadao da je tako. Svaki tanjur dobio je hrpicu snježnobijelog mesa rakova povrh krastavaca i ljutike, a Beck je brzo provjerio sat na zidu. Ostalo je još trideset sekundi. Postao je svjestan ostalih natjecatelja koji su već odradili svoje i sad stajali uz rub kuhinje i u navijačkom zanosu odbrojavali sekunde zajedno s tajmerom. Adrenalin je nagrnuo u Beckovu krv i on je reagirao jednako neobično kao i uvijek. Srce mu je usporilo, svaki njegov otkucaj činio se je kao otkucaj kazaljke u uhu. Vrući zrak u kuhinji hladio mu je sljepoočice hladeći znoj na njima. Dok je žlicom vadio umak i polukružno ga vješto razlijevao po rubovima tanjura, ruka mu je bila posve mirna. – Pet... četiri... tri... dva... jedan! Beck je s jagodica prstiju otresao nasjeckani estragon na posljednji sudački tanjur upravo u času kad je Eva Jansen svojim službenim glasom voditeljice objavila: – Vrijeme je isteklo! Udaljite se od tanjura. Tjelesni čin odmicanja od tanjura kao da je prerezao uže koje ga je vezalo uz posao, i osjetio je kako se ostatak svijeta vraća online, i kako mu pozadinska buka i svijest o drugo dvoje kuhara koji su dovršili jela svojih ekipa preplavljuju glavu kao bujica. Skye Gladwell bila je tik pokraj njega, njezin opojan, zemljani miris muškatnog oraščića i vrhnja pogodio ga je kao pljuska. Morao je zatvoriti oči i jedan dugi trenutak držati

Pod pritiskom

• 15

ih zatvorenima kako bi svojoj borbenoj izobrazbi zahvalio na fanatičnoj usredotočenosti i nagonu. Jer ovaj je određeni izazov bio savršeno kalibriran da zadre u Beckove iskonske nagone. Skye? Imao je deset godina da je preboli, ali to očito nije bilo dovoljno da otupi oštrice njegove želje. Naravno, više je nije volio, ali proklet bio ako je još uvijek nije želio kao i kad je imao dvadeset godina. U Chicagu se je iznenadio osjetivši neočekivani nalet požude, ali sad se je već oporavio od tog šoka i radio na tome da i tu želju ubije kao što je ubio svoje nježnije osjećaje. Međutim, dok mu to ne pođe za rukom, morao je priznati da je u glavi prilično sjeban kad je riječ o Skye Gladwell. Ali treći natjecatelj u ovom posljednjem izazovu... Beckovi osjećaji prema tom tipu bili su daleko manje zamršeni. S Beckove lijeve strane stajao je Ryan Larousse, umišljeni, samozadovoljni vođa ekipe majstora kuhara sa Srednjeg zapada. Tijekom natjecanja već su se zakačili jednom ili dvaput, do te mjere da je Beck posve izgubio hladnokrvnost i doslovce nokautirao tu žgoljavu malu lasicu. Navlačenje spokojne praznine bilo je kao stavljanje oklopa i pomoglo Becku da uspori disanje i vrati otkucaje srca u normalu. Uperivši pogled ravno pred sebe, čekao je da suci priđu i proglase pobjednika. Ne osjećaj ništa. Osjećaji su za ljude kojima je dopušten luksuz postupanja prema njima. Potrudi se najbolje što možeš, a ostalo prihvati. To je bila pristojna mantra, barem kad je riječ o opstanku, ali kad ga je Skye brzo pogledala, u njezinim očima nije mogao ne opaziti uzbuđenje koje je zrcalilo njegovo vlastito.

Louisa Edwards

– Ovo je fenomenalno. Ne mogu vjerovati da smo oboje ovdje – šapnula je, krupnim očima boje različka prateći suce koji su započeli s tanjurom ekipe sa Srednjeg zapada. Sav trud koji je Beck uložio kako bi usporio lupanje srca i regulirao tjelesnu temperaturu otišao je u dim. – A ja ne mogu vjerovati da još uvijek tako gledaš na svijet – odgovorio je. – Što bi to trebalo značiti? – Najednom se njezino tijelo napelo kao puška i Becku reklo više od njezinih ukočenih riječi. Odmahnuo je glavom. Oduvijek mu se sviđao nevini užitak koji je nalazila u životu – ali ga je izluđivalo što ne želi vidjeti svijet onakvim kakav doista jest, u svoj njegovoj gruboj, ružnoj stvarnosti. Posebice kad se uzme u obzir kroz što je sve prošla dok je njihova veza neumitno propadala. Pusti to, rekao si je zaškripavši zubima. Prebolio si je, sjećaš se? – Ništa. Nema veze. Čestitam ti na ulasku u finale. – Beck je to držao sigurnim. Pristojnim, suzdržanim. – I ja tebi čestitam – promrmljala je Skye dok su suci glasno uzdisali na Larousseove domaće njoke s klicama graška i pjenicom od shiitake gljiva. – I hej, čestitam ti što si najzad ponovno pronašao muda. Beck je osjetio kako mu je glava trznula kao da je primio udarac u bradu. – Molim? Skye se je okrenula kako bi mu bolje vidjela lice, okrznuvši mu ruku lepršavom mekoćom svojih zlatnocrvenih uvojaka. Beck se snagom volje suzdržao da se ne trzne, da je ne ščepa i protrese, da ne pomakne nijedan mišić i time pokaže koliko je uznemiren.

Pod pritiskom

• 17

– Muda – jasno je odgovorila, a oči joj zabljesnule, tamnije no što ih je ikad vidio, uključujući i onu zadnju, groznu noć. – Mora da si ih pronašao, kad si napokon skupio hrabrosti ponovno se pojaviti u ovom gradu. Ogorčenost u njezinu glasu zapekla ga je kao limunov sok na otvorenu posjekotinu i morao je upregnuti sve svoje snage da ne reagira. – Krasne riječi – rekao je, ne uspjevši suspregnuti promuklu prigušenost u glasu. – Častiš li i majku takvim komplimentima? Vratila je pogled na suce koji su gutali zadnje zalogaje Larousseova jela. – Nisam umiljata klinka koju si ostavio prije deset godina, Henry. Ni na sekundu nemoj misliti da ću se lako predati. Došla sam pobijediti, a ne steći nove prijatelje ili iznova proživljavati davnu prošlost. – Ne brini – zarežao je Beck ispod glasa. – Kad ovo završi i moja ekipa pobijedi, odlazim iz San Franciska i vraćam se na Istočnu obalu. – Savršeno. Samo što će novac od nagrade i titulu kuharske zvijezde u usponu kući ponijeti moja ekipa. A prije no što pobjegneš natrag u New York, zamolit ću te za jednu sitničicu. Suci su zahvaljivali Larouseeu i polako prilazili Skye dok je Beck pitao: – Kakvu sitničicu? Nije znao što je očekivao – možda da će ga zatražiti novac, ili zahtijevati od njega da se nosi dovraga. U najudaljenijim, razularenim dubinama njegova uma, možda se je skrivala i pomisao da će ga ona zamoliti da provedu još jednu, posljednju noć zajedno, u ime starih vremena.

Louisa Edwards

Umjesto toga, riječi koje mu je došapnula krajičkom usta netom prije no što se blistavo nasmiješila i pozdravila suce, izbacile su Becka iz ravnoteže i zaustavile mu srce. – Želim razvod.

DRUGO POGLAVLJE

ako smo dovraga dospjeli ovamo? Skye je zatvorila oči; ali time je samo postalo gore – Beckovo toplo tijelo pokraj njezina, divlji, muževan miris njegove kože, kao borove iglice i vjetar koji se diže s vode – i najednom, bez upozorenja, živa sjećanja probudila su se i obavila je. Na znaku je pisalo POSJET DOPUŠTEN SAMO DANJU. Skye je zaškiljila na jantarnonarančaste oblake iznad zaljeva Kirby. Moglo bi se reći da je dan. Okej, možda je sunce tehnički već zašlo, ali mjesec i zvijezde još nisu izašli. Zureći u metalna vrata koja su priječila strmu stazu do zaljeva, Skye je pokušala zamisliti što bi Annika Valanova rekla da je rendžer nacionalnog parka Golden Gate nazove da dođe i izvuče svoju kćerku iz parkovskog zatvora. Praktički je čula majčin grlen, dramatičan glas koji sva pravila proglašava tričavima i nevažnima u prisutnosti Umjetnosti. Annika je riječ Umjetnost uvijek izgovarala ističući je tako da svima bude jasno kako je poima s velikim U, ozbiljno kao disanje. U svakom slučaju ozbiljnije od sitničavih propisa nacionalnog parka.

Louisa Edwards

Tu je bio i njezin otac. Peter Gladwell bio je poznat po kršenju zakona i prkošenju očekivanjima. Da sad vidi kako Skye oklijeva i lomi ruke premišljajući se bi li postupila protivno upozorenju, vjerojatno bi je se odrekao. Obećala si je da će nacrtati potrebne skice i otići iz parka prije mraka, pa se provukla ispod metalne rešetke i pohitala stazom. Kad malo bolje razmisli, radije bi da je parkovski rendžer pljesne po zapešću, nego da se mora suočiti s razočaranjem svojih roditelja kad po bilijunti put dokaže da nije naslijedila njihovu posvećenost Umjetnosti i građanskom neposluhu. Sat vremena kasnije, još uvijek je sjedila na glatkoj stijeni uz rub vode, a crtaći blok ležao je zaboravljen dok je zurila u zaljev. Svjetla su blještala mostom Golden Gate, ravna, svijetla linija koja vodi u grad iz Skyeinih snova. San Francisco. Uzdahnula je, čvršće priljubivši koljena uz tijelo dok je svježi povjetarac puhao stjenovitom plažom. Siluete nebodera dozivale su je, tako blizu a ipak tako daleko, i obećavale slobodu. Anonimnost. Čovječe, što bi dala da hoda ulicom i bude samo jedna u mnoštvu, a ne dijete ljubavi skandalozne slikarice i čuvenog dramatičara. Oštro, prijeteće šuškanje u grmlju iza njezinih leđa prenulo je Skye iz sanjarenja. Grad je možda gotovo dovoljno blizu da ga dodirne, ali park je još uvijek dom iznenađujuće velikom broju životinja. U šetnjama s mamom, Skye je vidjela rakune i tvorove, i čula je za kampere koji su naletjeli i na krupnije životinje, kao što su risovi, kojoti, planinski lavovi...

Pod pritiskom

• 21

Srce joj je zabubnjalo u grudima i brzo je ustala, očiju uprtih u busen visoke trave i gusto grmlje uz obronak brda. Zašto nije ostala na stazi? Grmlje se je ponovno zatreslo, a pucketanje slomljenih grančica i zgaženog lišća podsjetilo Skye na onog planinara koji je svima u gradu rekao kako je prošlo ljeto u parku vidio medvjeda. Kad je preplašeno odskočila unatrag, poskliznula se je u ravnim sandalama na glatkoj stijeni i izgubila ravnotežu, mlatarajući rukama u očajničkom pokušaju da ne padne. Tresnula je na zemlju ispod stijene i zrak joj sa zviždukom nestao iz pluća kad se zabila leđima u pijesak pun kamenčića. – Hej! Jesi li dobro? Skye je trepnula gledajući mjesec i zapitala se ima li slušnu halucinaciju. Medvjedi ne govore, zar ne? – Prokletstvo – opsovao je glas. – Ima li koga? Iako, ako govore, vjerojatno uvelike zvuče kao taj glas, pomislila je Skye, podižući tešku ruku kako bi opipala mjesto na zatiljku iz kojeg su isijavali valovi vrelog bola. Glas je bio dubok i pomalo hrapav, s nekom ugodnom putenošću koja je Skye podsjetila na dodir debelog, raskošnog krzna o kožu. Dosta je bilo zamišljanja medvjeda. – Dobro sam! – doviknula je uspravljajući se u sjedeći položaj i nesigurno dodirujući bolnu glavu. – Jao. Čvrsto je stisnula ošamućene oči i poželjela da se usudi odmahnuti glavom kako bi rastjerala neobičnu paučinu s mozga, ali imala je osjećaj da bi to boljelo. – Jao ne zvuči dobro. Daj da ti pomognem. Skye je zabacila glavu i otvorila oči dok se je svijet vrtložio oko nje u kovitlacu zvijezda, oblaka i mjeseca, a sve to priječio visoki obris širokih ramena koji se prijeteći nadvijao nad nju sa stijene.

Louisa Edwards

Trepnula je, ponovno ošamućena, ali sad mnogo manje u glavi nego ispod pupka. Iznenađeno je udahnula osjetivši kako se sve u njoj napinje i njezinim uzdrmanim tijelom šalje vrele valove uzbuđenja. Muškarac se, jer nedvojbeno je bio muškarac, a ne medvjed, nagnuo klečeći na jednom koljenu i ispružio ruku dugih prstiju. Sve na njemu bilo je u sjeni mjesečine koja mu je obasjavala leđa i isticala tamni obris, ali Skye je vidjela da je krupan. I taman. Ne samo od noći koja se spuštala, jer njegova kosa padala je u divljim, crnim valovima oko lica. Čak mu je i odjeća bila crna. Bio je kao lik iz romana, Heathcliff na vrištini, i to pomislivši, Skye se je brzo uspravila ne prihvativši njegovu ponuđenu ruku, jer nikad nije doista shvaćala zašto bi jedan mrzovoljan, naprasit i agresivan siledžija uopće bio privlačan – čak i kad je neodoljivo seksi. I kakav to tip luta zabranjenim dijelovima parka u nedopušteno vrijeme, odjeven od glave do pete u crno? Zanemarujući činjenicu da je i sama lutala parkom u nedopušteno vrijeme, Skye je otresla stražnjicu svojih traperica, neobično zahvalna na dodatnoj podstavljenosti tog određenog dijela tijela. Gomiletina brze hrane koju je spremila u kantu sad će se pokazati prednošću – stražnjica joj sigurno nije nastradala gore od modrica. Ona mršava gadura iz škole, Laura Hayden, vjerojatno bi slomila trticu da je ovako tresnula. Iako, nitko osim Skye nikad ne bi bio tako monumentalno nespretan da padne sa savršeno ravne stijene. – Rekao bih da si dobro – oglasio se je onaj tip uspravljajući se. Skye je zaškiljila, nastojeći razabrati pojedinosti njegova lica. Navodno je slikarica. Trebala bi biti dobra u zamjećivanju pojedinosti.

Pod pritiskom

• 23

Šteta što nikad nije bila naročito dobra u „trebala bi“. – Rekla sam da jesam. – To je zvučalo pomalo nezahvalno. Ne želi valjda razljutiti tog tipa, zar ne? – Hvala vam što ste se zaustavili da provjerite. Ljubazno je od vas što ste se došli uvjeriti da nisam mrtva ili da nemam potres mozga. Eto. Pristojna je, čak i kad joj prijeti mogućnost da će je tip opljačkati. – Oh, ne znam. – Njegov senzualni glas zvučao je na rubu da joj se nasmije i Skye se je zapitala je li bila u pravu zaključivši da je muškarac. Definitivno je bio muškog roda, ali možda ne onako star kao što je isprva mislila. Prekriživši ruke tako da malo spljošti prevelike dojke, prkosno je isturila bradu. – Što ne znate? Tip je sjeo na stijenu i zamahao nogama oslonjen na dlanove. – Možda ipak imaš potres mozga. Bit će bolje da neko vrijeme sjedim ovdje s tobom, da budem siguran da si dobro. Oklijevala je. Zvučao je razumno, dapače ljubazno, ali bio je u crnim trapericama i teškim kožnim čizmama, i svaki put kad bi se pomaknuo, patentni zatvarači i sigurnosne igle kojima je zakopčao kožnu jaknu preko crne košulje zabljesnuli bi na mjesečini. Izgledao je opasno, na način na koji nitko od momaka s kojima je Skye išla u školu u minijaturnom kvaziumjetničkom Sausalitu nikad nije izgledao. Ali kad su joj se oči priviknule na slabo svjetlo i kad je počela razabirati crte njegova lica, shvatila je i da je mlad. Vjerojatno nimalo stariji od nje. Ili možda godinu stariji. Možda osamnaestogodišnjak. Osjećala se je čudno. Uhvatila ju je neka nervoza i osvrnula se je prema stazi. On joj ničime nije priječio bijeg. A dok je onako sjedio na stijeni, bez poteškoća je mogla pokušati pobjeći. Bila je niža i oblija od navijačica kao Laura, ali bila je brza.

Louisa Edwards

– Neću ti nauditi, ako to misliš. Okrenula se je kao oparena čuvši njegov tihi glas. Zvučao je... tužno. Ili nešto. Možda razočarano, i krivnja je preplavila Skyeine grudi. Bio je samo ljubazan prema njoj, a ona ga sad prosuđuje po odjeći i izgledu, baš kao što su one glupače u školi oduvijek osuđivale Skye zbog seljačkih bluzica i samterica zamrljanih bojom. – Ne mislim – junački je porekla. – Sigurna sam da si veoma ljubazan. Samo što je već kasno i trebala bih krenuti kući. – Kako želiš. – Tip je slegnuo ramenima i ponovno se oslonio na dlanove, uperivši pogled negdje u stranu, daleko od Skye, i izloživši oštar profil, kao isklesan. Skye je imala osjećaj kao da je ponovno pala sa stijene i svijet se je jedan kratki, dezorijentirajući trenutak kotrljao oko nje, prije no što se je pribrala. Bio je božanstven. I sav krupan i taman i opasan. I božanstven. Mjesec se sad podigao na nebu i sve kupao modrikastim svjetlom. Skye je napokon razabrala izraz mladićeva lica, rezignaciju koja je izravnala njegova izražajna, putena usta u ravnodušnu liniju. Jedva primjetno pognuo je glavu i sjene su se produžile preko njegova snažnog, beskompromisnog lica. Lica muškarca za koje bi Skye bila izjavila da ga ne bi voljela sresti u mračnoj uličici, ili sama na vrištini, ili u napuštenom javnom parku – ali dok je stajala ondje i gledala kako on polako shvaća da ona nije još pobjegla, gledala kako mu se usne opuštaju i tamne oči iznenađeno šire kad se je okrenuo i vidio da je ona još uvijek ondje, Skye je znala da govori istinu. Nikad joj ne bi naudio. U naletu povjerenja zaobišla je stijenu i uzverala se kroz šljunak i prhku zemlju na brežuljku kako bi se ponovno popela na

Pod pritiskom

• 25

vrh. Skljokala se je tik pokraj njega, privukla koljena na prsa i pogledala ga. – Zaključila sam da će biti bolje da ne riskiram. Zbunjeno je zaškiljio, a kad je trepnuo, nije mogla ne primijetiti njegove kratke, muževne trepavice, crne kao čađa. – Što da ne riskiraš? – Potres mozga. – Slegnula je ramenima. – Da ne spominjem koliko je opasno trčati po mraku po grbavom tlu. Kakve sam ja sreće, naletjet ću na jedini jarak i uganuti gležanj, ili se strmoglaviti s litice u zaljev. – Sklona si nezgodama, je li? – Opuštena zabavljenost vratila mu se je u glas, a Skye je zatreptala od užitka i ushita. Najzgodniji tip kojeg je u stvarnom životu vidjela sjedi i razgovara s njom u samotnom kutku prirode. Možda čak i očijuka! – Blago rečeno – odvratila je, svjesna koliko zadihano zvuči, ali posve nesposobna propisno udahnuti zrak u smušena pluća. – Mama mi više ne dopušta da idem s njom u atelje, koliko sam puta prevrnula njezine štafelaje. – Tvoja mama je slikarica? Fora. – To je rekao krajnje jednostavno, kao da ga zanima, ali zapravo ne mari previše. Skye je nastojala parirati njegovu ravnodušnom tonu. – Da, slikarica je. Ponekad malo kipari, radi s metalom. Što god joj dođe kad je nadahne muza. Usta su mu se ponovno trznula, razvukavši mu obraz u jamicu koja joj je namignula toliko brzo da joj je umalo promaknula. – Muza. Je li to ono što si ovdje tražila? – Tko, ja? Zašto misliš da sam... hej, vrati mi to! Skye je zamahnula prema svom bloku, ali tip ga je podigao visoko u zrak i bez napora držao izvan njezina dosega. – Jesi li i ti slikarica? – zadirkivao je mašući blokom.

Louisa Edwards

Skye je skočila na noge i nasrnula na njega ne bi li mu istrgnula blok iz ruke, razmišljajući samo kako ga se mora dočepati prije no što ga on otvori i ugleda njezine sramotno grozne črčkarije. Tip je brzo odustao rekavši: – Hej, okej! Oprosti. Sranje, trebao sam znati... – ali kako se je bila pripremila na borbu, Skye je ostala zatečena njegovom predajom i izgubila ravnotežu. Čvrsto je priljubila blok uz prsa i zatvorila oči, a riječi „Ne opet!“ bljeskale su joj kroz glavu dok se cijelo njezino tijelo pripremalo na sraz – prije no što je shvatila da nije ljosnula o tvrdo, hladno tlo. Zapravo, raskrečeno je ležala na nečem tvrdom, ali toplom. Na nekoj čvrstoj površini koja je popustila kad je pritisnula dlan o hladnu kožnu jaknu onog tipa... Gospode Bože. – Strašno mi je žao – zacičala je smrtno posramljena dok se pokušavala dići sa sirotog momka kojeg je netom spljoštila. – Sigurno te gnječim. – Ne ispričavaj se. Uopće me ne gnječiš. – Međutim, glas mu je zvučao napeto i Skyeini obrazi zažarili su se od mješavine uzbuđenja i poniženja. Osjećala se je glomaznom i nezgrapnom dok se je valjala u njegovom krilu kao morž, nesposobna uhvatiti ravnotežu i ustati s njega – ali dio nje želio je ostati baš ondje gdje je bila, do kraja života. – Osim toga – nastavio je onim istim, napetim glasom – ja sam kriv. Bio sam kreten. Uzrujanost ju je iznova preplavila i načas nadvladala nelagodu. – Da, bio si. Slikarova bilježnica je svetinja, okej? Nju nikad, baš nikad ne diraš. Nije bilo važno što Skye nije slikarica i to nikad neće biti, bez obzira na želje svojih roditelja.

Pod pritiskom

• 27

– Oprosti – ponovno se je ispričao. – U pravu si. Hej, ni ja ne bih volio da neki neznanac gura nos u moje stvari. – Daj, molim te. – Morala se je podsmjehnuti. Ovaj momak bio je utjelovljenje skuliranosti; sipila mu je iz svake pore. – Zbog čega bi tebi moglo biti neugodno? – Istina. – Okrenuo je glavu na drugu stranu i zagledao se u pučinu. – Jer momak kao ja nikad ne bi mogao biti slojevit. Sad se je Skye ponovno loše osjećala. Jojo njezinih osjećaja počeo ju je iscrpljivati. – Ne, nisam željela reći da... – Za tvoju informaciju, nisam tako plitak kao što misliš – objavio je naglo okrenuvši glavu i zabuljivši se u nju. – Nisi jedina koja imaš tajnu bilježnicu, okej? Uzbuđeno je živnula. Imaju nešto zajedničko! – Zar si i ti slikar? Glumi dok možeš, dušo. A ako će joj to dati više tema za razgovor s ovim visokim, tamnokosim i dubokoumnim... Ali on je odmahnuo glavom. – Ne, ne znam nacrtati ni Čovjeka pauka. Ali... pišem. Ponekad. Skye nije mogla vjerovati koliko najednom izgleda nervozan. Ali i nekako prkosan, kao da očekuje da će se ona nasmijati. Namjerno krajnje ozbiljnim glasom, upitala je: – Što pišeš, priče? Slegnuo je ramenima i zagledao se u prste kojima je čupkao raskrzanu rupu na trapericama iznad lijevog koljena. – Ne baš. Prije... poeziju, valjda. Znam da je to glupo i patetično. – Uopće nije glupo! – Skye se je uspravila na koljena. – Fenomenalno je. – Pripremivši se na njegovo grubo odbijanje, upitala je: – Bi li mi jednom pročitao neku od svojih pjesama? Ponovno je imala osjećaj da pada, kao da se ponovno strmoglavila sa stijene, ali taj osjećaj umirio se je kad ju je on pogledao ispod tamnih trepavica. Kosa mu je kliznula na čelo i gotovo

Louisa Edwards

skrivala oči, ali Skye je svejedno zamijetila kako su se nabrale kad se je nasmiješio. – Stvarno? Možda. Jednom. U svakom slučaju, sori još jednom što sam ti pokušao ukrasti bilježnicu. Ali luđački si slatka kad si ljuta. Kao nakostriješeni mačić. Skye je puhnula kroz nos. Super. Sad je mačić. Mačići su debeljuškasta pahuljasta klupka – definitivno ni najmanje seksi. Sranje. Nezadovoljno se je namrštila. – Da, hvala. I hvala ti što mi nisi dopustio da ponovno padnem u smrt, ali sad moram ići. – Čekaj, ne idi. Obećajem da ću biti dobar. Kako se zoveš? Skye je zastala, razapeta. Nije uistinu željela otići – i nije bila pod redarstvenim satom, niti su je roditelji čekali kod kuće na obiteljskoj večeri. – Ja sam Skye – rekla je, pripremajući se na prepoznavanje. – Skye Gladwell. – Fora – odvratio je momak uspravljajući se u sjedeći položaj. Promatrao ju je sa zanimanjem, ali na spomen slavnog prezimena njezina oca u njegovu pogledu ništa nije zabljesnulo. Kralježnicom su joj progmizali trnci uzbuđenja. Anonimnost koju je oduvijek željela, u koju je zurila preko obrisa nebodera San Franciska i o kojoj je sanjala, sjedila je tik ispred nje. Utjelovljena u plećatom i mišićavom momku koji je toliko seksi da koljena doslovce klecaju. Možda je pronašla svoju muzu, pomislila je. – Živiš li u blizini? – upitao je. Smještajući se natrag na tlo pokraj njega, Skye je s desne strane osjećala toplinu njegova visokog, mladog tijela. – Prilično blizu. U Sausalitu. Nagnuo se je prema njoj i prinio lice njezinu, dovoljno blizu da ona osjeti grebuckanje njegova neobrijanog obraza o sljepoočicu.

Pod pritiskom

• 29

Pokazujući dugom rukom preko vode, rekao je: – Ja živim ondje. Na mjestu koje je toliko drugačije od ovoga da to ne možeš ni zamisliti. – Gdje? – Jedva je uspijevala disati, drhtavo, bolno svjesna svakog njegovog centimetra. – U Oaklandu. – Nikad nisam bila ondje – pomalo je posramljeno priznala. To joj se je činilo glupim – pa nije Oakland neka daleka država. – Ništa nisi propustila – rekao je. – Nemoj se ni truditi posjetiti ga. Ne, ozbiljno, nemoj – u mom bi kvartu slatkicu kao ti živu pojeli. Skye se ukočila i prkosno odvratila. – Mogu brinuti o sebi. Žilavija sam nego što izgledam. Moraš biti, kad ti se svi klinci u školi izruguju jer su ti roditelji tako ludi i nisu vjenčani i šivaju ti neobičnu hipijevsku odjeću. – Ti si princes krafna – rekao je i ona je osjetila kako joj prstima miluje kosu. – Što jedna tako zgodna cura kao ti radi ovdje? Tražiš nevolju? Nježno, brižno milovanje skrenulo je Skyeinu pozornost s krajnje nelaskave usporedbe s masnim, okruglim kolačima, i njezina koža naježila se je od ugode, svijetle, nježne dlačice na njezinim rukama nakostriješile su se, a bradavice skutrile u majušne točkice oćuta. Okrene li lice samo mrvicu udesno, gledat će ravno u njegove duboke, tamne oči. Njihova usta bit će dovoljno blizu da se okrznu. Njegova ruka u njezinoj je kosi. Vrijeme se je zaustavilo, blistavo kao jedna od zvijezda iznad njihovih glava, dok je Skyeino srce bubnjalo u novom, zastrašujućem ritmu. Željela ga je poljubiti. Želi li i on poljubiti nju?

Louisa Edwards

Skupivši svu hrabrost, zatvorila je oči i okrenula lice, podigla usne do njegovih... a on joj je pružio grančicu s jednim jarkozelenim listom. – Zapetljala ti se je u kosu – objasnio je. Skye je u tom času i na tom mjestu umrla od poniženja. Ili je barem poželjela da može umrijeti. Ali ne, tvrdoglavi život morao je nastaviti marširati, gazeći preko svih njezinih nada i snova i vukući Skye sa sobom. – Hvala – uspjela je protisnuti, iako je njezin glas zvučao kao da joj je netko divljački stisnuo glasnice. – I drugi put. Njegovo lice još uvijek je bilo posve blizu njezina. Osjećala je toplinu njegova daha na vrhu nosa; mirisao je na slani povjetarac i dim, nalik na dim krijesa. Iz ovakve blizine, kad su joj se oči posve privikle na tamu, Skye se je učinilo da su mu oči tamnosmeđe, one raskošne, čiste boje koju je njezina majka miješala sa zlatnom kako bi dobila savršenu nijansu cedara koje je obožavala slikati. – Imaš lijepe oči. Načas je pomislila da joj je pročitao misli. Ali trebala joj je samo sekunda da se sabere i shvati da on govori o njezinim dosadnim plavim očima. Razočarana, spustila je pogled i nastojala da joj usne ne drhte. – Hvala – ponovila je, ovaj put prigušenije. Svi su hvalili njezine oči. Ili njezinu crvenkastoplavu kosu, besprijekornu glatku kožu i sjajnu osobnost. O tome ljudi govore kad si deblja od ostalih cura u razredu. Mogla je čuti majčin zaprepašten glas dok oštrim pogledom prelijeće preko Skyeina dosadna izgleda: – Mogla bi biti tako lijepa da...

louisa edwards

Pod pritiskom

w w w. moz aik- k njiga. hr

119,00 kn

louisa edwards

Od iste autorice:

Pod pritiskom

k r a lj i c e lj u b av n i h rom a n a

Ništa ne budi sokove i ne ubrza srce kao ljubavna romansa u kuhinji, a naročito kad je napisana prštavim stilom kao ovaj najnoviji roman Edwardsove. – all about romance

louisa edwards

Pod pritiskom

ISBN 978-953-14-1920-8

kraljice ljubavnih romana

Pod pritiskom OMOT.indd 1

19/01/16 15:27