Poglavar - Monica McCarty by Mozaik knjiga

Oni su najbolji od najboljih, izabrani zbog svoje nadmoćne vještine u posebnim disciplinama ratovanja. Za vođu svoje tajne Garde Highlandera, izabrao je najvećeg ratnika od svih. Vrhunski ratni vođa s Visočja i mačevalac bez premca, Tor MacLeod ne kani biti uvučen u rat Škotske protiv Engleza. Posvećen svome klanu, ovaj poglavar žestoko brani svoju neovisnost i ne odgovara nikome – a pogotovo svojoj privlačnoj, novoj nevjesti stečenoj u pregovorima koji su osigurali njegovo zapovjedništvo nad najsmrtonosnijom ratničkom silom koju je svijet vidio. Prijetvorna djevojka našla je put do Torove postelje i možda je osvojila njegovu ruku, no nikad mu neće osvojiti srce. Unatoč reputaciji svojega muža koja je silovita poput njegova ponašanja, Christina Fraser vjeruje da se ispod tog brutalnog oklopa krije nešto mekše. No toplinu dijele samo u postelji, u veličanstvenim trenutcima užarene žudnje koji nestaju sa zorom. Kad Christinin nesmotreni trud da zasluži muževljevu ljubav pođe po zlu te ih dovede do ruba rata, Tor će se suočiti s konačnom bitkom: mora spasiti svoju ženu i otvoriti svoje srce prije nego što bude prekasno.

Poglavar

Pomno pretraživši najmračnije zakutke Visočja i Zapadnog Otočja, Robert Bruce sam je odabrao desetoricu ratnika koji će mu pomoći osloboditi Škotsku od engleske vlasti.

MONICA McCARTY

monica mccarty autorica je brojnih uspješnica o avanturama i borbama škotskih klanova. Njezino zanimanje za škotski klanovski sustav potaknuto je na najvjerojatnijem mjestu: na predavanjima iz komparativne pravne povijesti na Pravnom fakultetu na Stanfordu. Nakon kratke odvjetničke karijere, shvatila je da će biti preteško uskladiti posao s nomadskim životom svoga supruga koji je profesionalni igrač bejzbola. Zato je zamijenila pravne spise škotskim povijesnim romansama čiji su junaci seksi alfa-mužjaci. Monica McCarty živi s mužem i dvoje male djece na širem području San Francisca. Roman Poglavar prvi je u seriji Čuvari Visočja.

Monica McCarty Poglavar

Roman iz serije čuvari

visočja

monica mccarty Poglavar

Iz iste serije:

w w w. moz aik- k njiga. hr

149,00 kn ISBN 978-953-14-1911-6

Bestseler New York Timesa

Poglavar OMOT tisak.indd 1

▴ rendžer

▴ sokol

▴ zmija

17/12/15 09:40

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 4

09/12/15 09:39

Monica McCarty POGLAVAR

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 1

09/12/15 09:39

Naslov izvornika

Zoran Maljković Nakladnik

Mozaik knjiga Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Grafička urednica

Marija Morić Oblikovanje naslovnice

Marija Morić Ilustracija na naslovnici

Denona, Zagreb, prosinac 2015.

ISBN 978-953-14-1911-6 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem xxxxx. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 2

09/12/15 09:39

Monica McCarty

Poglavar roman iz serije čuvari visočja S engleskoga prevela ZRINKA BUDAK

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 3

09/12/15 09:39

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 4

09/12/15 09:39

Knjigu posvećujem Jami i Nyree. Njima sam prije skoro osam godina prvima ispričala svoju zamisao o knjizi, a one su mi pomogle naći mjesto gdje ću je napisati. Hvala vam za vašu mudrost, ohrabrenje i prijateljstvo. Što bih ja bez vas (osim što bih provela manje vremena na telefonu)? Naprijed Cardinalsi (i SSRW)!

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 5

09/12/15 09:39

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 6

09/12/15 09:39

ZAHVALE

Posebna hvala uobičajenim sumnjivcima za njihovu pomoć u lansiranju ove serije. To su: Kate Collins (moja divna urednica), Andrea Cirillo i Annelise Robey (moje jednako divne agentice), cijeli tim nakladničke kuće Ballantine, te Eimily Cotler i Claire Anderson iz Wax Creativea. Za ovu knjigu ne moram zahvaliti nijednom liječniku (možda ću morati Nori i Seanu za sljedeću), ali želim zahvaliti škotskoj povjesničarki i kolegici spisateljici Sharron Gunn za pomoć s nekim prijevodima s keltskog. I konačno, na redu su Dave, Reid i Maxine: Vaša mi podrška izuzetno mnogo znači (iako je povremeno dajete nevoljko). I samo da se zna, kad vam povremeno kažem da ne smetate mamici jer ima puno posla, ono što zapravo mislim jest: “Volim vas.”

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 7

09/12/15 09:39

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 8

09/12/15 09:39

PREDGOVOR

Ljeto Gospodnje tisuću tristo peto. Nakon devet godina krvavog rata, Škotska je pala u engleske ruke. Edward Plantagenet, najokrutniji i najmoćniji čovjek u kršćanskom svijetu, zasjeo je na prijestolje, a William Wallace, najveći škotski borac za slobodu, čami u engleskoj tamnici. Čini se da je sve izgubljeno. Moćni “Malj za Škote” grubo je ušutkao glasove pobune. Ali u najmračnijem času za Škote, baklja škotske slobode još će se jednom zapaliti. Unatoč naoko nepremostivo slabim izgledima, Robert Bruce, grof od Carricka i gospodar Annandalea, pokušat će se domoći prijestolja. Ali to neće učiniti sam. Izgubljena u magli vremena, zaboravljena od svih osim od šačice ljudi, živi legenda o tajnom savezu elitnih ratnika koje je u najmračnijim kutovima Visočja i Zapadnog Otočja izabrao sam Bruce kako bi stvorio ubojitu ratničku silu kakvu svijet još nije vidio. U vrijeme kad je veo između života i smrti bio tek sjenka, Bruceove Čuvare Visočja ništa neće zaustaviti u borbi za slobodu od engleske vlasti. Ovo su priče o onima koji su se odazvali zovu slobode i tako pomogli stvoriti jednu naciju.

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 9

09/12/15 09:39

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 10

09/12/15 09:39

PROLOG

Od dana današnjeg pa do svršetka svijeta A da se s njima mi ne spomenemo Nas malo, nas malo sretnih, mi šačica braće Jer onaj koji danas sa mnom prolije krv Bit će moj brat* – william shakespeare, henrik V , 4. čin, 3. scena

Dvorac Lochmaben, Dumfries i Galloway, Škotska 28. kolovoza, 1305.

illiam Wallace je mrtav. Robert Bruce, grof od Carricka, gospodar Annandalea, svojevremeni namjesnik cijele Škotske, jedan čas nije mogao govoriti. Iako je od Wallaceva uhićenja prije nekoliko tjedana njegova smrt bila neizbježna, očekivanje nije ublažilo strahovit udarac konačnog ishoda. Nada koju je Wallace, taj ratnik hrabra srca, rasplamsao u njegovom srcu – i u srcu svakog Škota koji se gušio pod jarmom engleske čizme – još je tinjala. Najveći je škotski sin mrtav. Baklju će naslijediti Bruce – ako je odluči prihvatiti. Bio je to težak teret, a kako je Wallaceova smrt dokazala, i smrtonosan. On je imao sve za izgubiti. Bruce odagna zalutale misli i potvrdi biskupovu objavu smrknuto kimnuvši glavom. Pozove prijatelja sjesti na drvenu klupu *

Prijevod Mate Maras 11

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 11

09/12/15 09:39

Monica McCarty

kako bi se ogrijao kraj kamina. William Lamberton, biskup Sv. Andrije, bio je mokar do kože i izgledao je kao da će se svaki čas srušiti od iscrpljenosti, kao da je on sam danonoćno jahao iz Londona kako bi donio tu vijest. Bruce natoči pehar crnog vina iz bokala na pokrajnjem stoliću i sjedne kraj njega. – Evo, popij ovo. Mislim da ti treba. Trebalo im je obojici. Lamberton prihvati čašu promrmljavši zahvalu i ispije dugačak gutljaj. Bruce učini isto, no opori voćni okus vina ostavi mu kiseli okus u ustima. Stišavši glas, on se pripremi na ostatak priče. – Kako? Lambertonov je pogled vrludao. Sa svojim okruglim dječačkim licem i hladnim, zacrvenjelim nosom, izgledao je poput zeca koji sluti opasnost. Poput debeljuškastoga zeca. No Bruce se nije dao zavarati biskupovim bezopasnim izgledom. Ispod te nesretne maske vrebao je okretan, pronicljiv um, lukav poput uma samog kralja Edwarda. – Je li sigurno? – upita biskup. Bruce kimne. – Jest. – Lamberton je mudro znao da mora biti oprezan. Oni su bili sami u Bruceovoj privatnoj odaji, ali dvorac Lochmaben sada je pripadao Edwardu, a Bruce je bio pod prismotrom. Iako ga je kralj Engleske možda zvao prijateljem, nije mu vjerovao. Edward je bio tiranin, i to lukav tiranin. – Nitko nas ne može čuti – uvjeravao je biskupa. – Pobrinuo sam se za to. Reci mi. Lamberton ga pogleda svojim tamnim očima, a praznina u njima nagovijestila je užas onoga što će izreći. – Stigla ga je izdajnička smrt. Bruce se trzne. To znači da je Wallace patio. On ukruti bradu i kimne drugom muškarcu neka nastavi. – Vukli su ga za konjem kroz ulice Londona pet kilometara, do Smithfield Elmsa. Objesili su ga, razapeli i raščetvorili, ali prvo 12

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 12

09/12/15 09:39

Poglavar

su mu odrezali muškost, izvadili utrobu i spalili pred njegovim očima. Glava mu stoji nabijena na kolac na vrhu London Bridgea. Bruceove se oči zažare od bijesa. – Ponos je Edwarda učinio budalom. Lamberton se ponovno ogleda oko sebe, ali jedini pokret u prostoriji bilo je treperenje svijeća koje je bacalo sjenu na kamene zidove obložene tapiserijama. Njegov je strah bio razumljiv: i za bezazlenije riječi ljudi su završavali u tamnici. Kad se uvjerio da nijedan vojnik nije upao u prostoriju, ipak se malo opustio. – Točno. Edwardova je osveta učinila od Wallacea moćnog mučenika. Wallaceov će ga duh proganjati više nego sam Wallace. Ne priliči Edwardu činiti ovakve pogreške. – On je Plantagenet. Lamberton kimne. Time je dovoljno rečeno. Engleska kraljevska obitelj bila je poznata po strahovitim izljevima bijesa. Bruce je više puta na svojoj koži iskusio taj bijes. Dosad je uspio preživjeti, ali znao je da sljedećeg puta neće biti takve sreće. Čitajući mu misli, Lamberton upita: – Nisi se predomislio? Iščekivanje u njegovu pogledu obori Brucea paralizirajućom snagom. Sve što je imao izgubiti bljesne mu pred očima: svoje zemlje, svoje titule, svoj život. Pomislio je na nezamislivu Wal laceovu patnju. Bol je zasigurno bila strahovita, neizmjerna, pa je s olakšanjem dočekao sjekiru koja mu je odrubila glavu. Nastavi li Bruce tim putem, velika je vjerojatnost da i njega dočeka ista sudbina. U tom se trenutku Bruce pokolebao. On je, na kraju krajeva, ipak bio samo čovjek. Nije još bio kralj, iako je kruna pripadala njemu. U toj je spoznaji, i tom uvjerenju, koje je prožimalo svaki komadić njegova bića, Robert Bruce pronašao snagu i odlučnost. On, a ne Edward, bio je zakoniti kralj Škotske. Kraljevstvo ga je trebalo. 13

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 13

09/12/15 09:39

Monica McCarty

On će preuzeti Wallaceovu baklju slobode bez obzira na cijenu. – Ne, nisam se predomislio – reče, a čelična odlučnost u njegovu glasu nije dala naslutiti ni časka oklijevanja. Prije pet mjeseci on i Lamberton osnovali su tajni savez – savezništvo protiv svih protivnika, uključujući najmoćnijeg čovjeka kršćanskog svijeta, Edwarda Plantageneta, ali i ostale škotske pretendente na prijestolje. Oslobođenje od Edwardove tiranije bit će samo pola dobivene bitke; ujedinjenje njegovih sunarodnjaka pod jednim, njegovim, barjakom bit će jednako teško. Upravo su duboke podjele među Škotima i krvave bitke među klanovima omogućile Edwardu pobjedu nad Bruceovim sunarodnjacima. To što je Lamberton bio na njegovoj strani bilo je ključno za bilo kakvu nadu u uspjeh. Unatoč svojoj mladosti – Lamberton je bio godinu dana mlađi od Brucea, koji je navršio trideset i jednu – biskup Sv. Andrije bio je glava najimućnije biskupije i jedan od najvažnijih i najcjenjenijih ljudi u Škotskoj. Čak je i Edward to priznao, imenovavši ga nedavno općim namjesnikom Škotske. – Dobro – reče Lamberton, ne potrudivši se sakriti olakšanje. – Moramo biti spremni. – Zar se kraljevo zdravlje pogoršalo? – Bruce nije uspio sakriti nadu u svom glasu. – Ne. Ponovno je ustao iz mrtvih. To čudo je bez sumnje dovelo do Wallacovog uhićenja. Bruce uzdahne. Bilo se naivno nadati da bi Edward bio tako milostiv da umre u bolesničkoj postelji. Princ od Walesa nije bio nemilosrdna osoba čelične volje poput svoga oca. – Za što se onda spremamo? – Wallaceova smrt ponovno će zapaliti plamen buntovništva – reče Lamberton. – Moramo se pobrinuti da se taj plamen proširi u našem smjeru. 14

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 14

09/12/15 09:39

Poglavar

Mržnja, znatno gora od one koju je osjećao prema Edwardu, prokola njegovim venama. – Zar si čuo glasine? Zar Comyn nešto smjera? – John “Crveni” Comyn, gospodar Badenocha, bio je njegov najgori neprijatelj i glavni rival u borbi za krunu. Lamberton slegne ramenima. – Nisam čuo nikakve glasine, ali bilo bi se mudro pripremiti. Bruce stisne svoj pehar tako snažno da su mu se rezbarije s oboda urezale u dlan. Da, nije bilo pitanje hoće li njegov neprijatelj udariti, već kad će. Razgovarali su još neko vrijeme, prebrojavajući tko bi mogao dostići Bruceove standarde, a tko ne bi. Edwardova strahovlada posljednjih godina nije bila neuspješna. Neće biti lako uvjeriti Škote da podignu bodeže i koplja protiv daleko nadmoćnijih engleskih snaga, koje imaju dobro naoružane vitezove s punom ratnom opremom. Seljaci i ribari protiv cvijeća konjice. Je li bila ludost pomisliti da imaju ikakvu šansu? Wallace je pokušao, ali kamo ga je to odvelo? Glava mu je na kolcu, a tijelo raščetvoreno i poslano u sve kutove Engleske. Bruceovo se srce stisne od očaja cijele situacije – ne samo zbog gubitka života tolikih velikih ljudi, već i zbog očajničke situacije u njegovoj zemlji. Ali on može učiti od Wallaceovih pogrešaka. Wallace je dokazao da su Englezi ranjivi kad se vodi nekonvencionalni rat. Gusarskom taktikom. Bruce zadrhti, ta mu zamisao nije dobro sjela. Ustao je i počeo koračati ispred kamina, pokušavajući probaviti ono što je planirao predložiti. To je bilo protivno svemu u što je vjerovao. Ali morao je naći načina da izjednači šanse. Konačno stane i okrene se svome prijatelju koji ga je šutke promatrao s klupe. – Ne možemo pobijediti – reče, frustriran neupitnom istinom. – Ne možemo pobijediti u pozicionoj bitki, vojska protiv 15

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 15

09/12/15 09:39

Monica McCarty

vojske. Engleske snage su veće, bolje organizirane i daleko bolje opremljene. Lamberton kimne, složivši se. Obojica su to već znali. – Moramo promijeniti način pristupa ovom ratu – nastavi Bruce. – Nema više pozicionih bitki, dugih opsada, nema više bitki konjice. Moramo pronaći načine kako okrenuti njihovu snagu protiv njih. – Biskup ga je promatrao s iščekivanjem. – Moramo voditi naš rat pod našim uvjetima. – Misliš na gusarsku taktiku? – upita Lamberton. Jedna mu se obrva podigne od iznenađenja. – To nije viteški. Lambertonova je reakcija bila razumljiva. Bruce je jedva mogao povjerovati da on sam predlaže takvu taktiku. On je bio jedan od najvećih vitezova kršćanskog svijeta, a viteštvo je prožimalo svaki djelić njegova bića. Boriti se poput gusara protivilo se svemu u što je vjerovao: a to su bila pravila, kodeks, čast. – Budemo li se borili kao vitezovi, izgubit ćemo – reče odlučno Bruce. – U borbi vojske protiv vojske Englezi su previše nadmoćni. Ali Wal lace je pokazao kako se može do pobjede – primjenom gusarske taktike na zemlju. – Wallace nije uspio – istakne Lamberton. – Ali mi ćemo imati nešto što Wallace nije imao. – Bruce zastane, izvadivši savijeni komad papira iz svoje torbice. Lamberton ga uzme i pregleda popis od desetak imena. – Što je to? – Moja tajna vojska. Lamberton podigne obrvu, zapitavši se šali li se Bruce. – Od desetak ljudi? – On ponovno pregleda popis. – I kako vidim, među njima je jedan jedini vitez. – Ja već imam vitezove; ono što nemam su ljudi koji se znaju boriti poput gusara. 16

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 16

09/12/15 09:39

Poglavar

– Gorštaci – reče Lamberton; bez sumnje, neka su imena na popisu odjednom imala smisla. – Ako tražiš gusare, nema boljih od nordijskih gorštaka sa Zapadnog Otočja. – Točno – reče Bruce. – Broj muškaraca odgovara njihovom načinu borbe – to su brzi, tajni, krvavi napadi u malim skupinama, oni koji računaju na čimbenik iznenađenja kako bi utjerali neprijatelju strah u kosti. – Ali zašto tajni? – Strah može biti moćno oružje, a tajnovitost će samo povećati strah u srcima neprijatelja. Postoje li oni uistinu ili su mit? Teže će ih biti zaustaviti ne bude li neprijatelj znao koga traži. Lamberton ponovno prouči papir, potapšavši bradu prstom dok je Bruce čekao. Biskupovo mišljenje bilo mu je važno i bilo je naznaka mišljenja koje će čuti od svojih suboraca. Ali Bruce se nije samozavaravao; uvjeriti svoju braću po oružju – svoje viteško bratstvo – neće biti lako. Konačno, Lamberton reče: – Moram priznati, to je intrigantna zamisao. Uvidjevši da Lamberton nije sasvim uvjeren, Bruce doda: – Ima još. Ne radi se samo o gusarskoj družini. Pred tobom su imena najboljih škotskih ratnika u pojedinom načinu ratovanja – od oružja, borbe na moru, izviđanja, ekstrakcije i infiltracije. Samo zamisli: što god budemo trebali, s kakvom god se naoko nemogućom misijom suočimo, imat ćemo na raspolaganju najbolje ljude. Prisjeti se što ti ljudi mogu učiniti sami, a zatim ih zamisli zajedno. Lambertonove se oči ozare i on se nasmiješi. Lukav i beskrupulozan izraz njegova lica bio je u velikom nerazmjeru s njegovim mladenačkim izgledom i svećeničkom haljom. – Ti si vizonar. – On s divljenjem pogleda Brucea. – Revolucionarna zamisao za revoluciju. – Točno tako. – Bruce se nasmiješi, zadovoljan prijateljevom reakcijom. Vlastoručno izabrati najbolje ratnike koji će se boriti 17

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 17

09/12/15 09:39

Monica McCarty

u maloj skupini, u kojoj nema obiteljskih ili klanskih veza – tako nešto još nitko nikad nije učinio. Na popisu je bilo više od jednog para neprijatelja. Ali uspije li se to ostvariti… mogućnosti su zapanjujuće. – Neće biti lako – reče Lamberton, čitajući mu misli. – Bit će skoro nemoguće ujediniti te ljude. – Slično kao ujediniti Škotsku pod mojim barjakom. Lamberton nagne glavu, složivši se s prijateljem. Ništa od toga neće biti lako, ali slabi izgledi ih ne smiju zaustaviti. – Tko će zapovijedati tom tajnom vojskom? Bruce klizne prstom do imena na vrhu popisa. – Tko drugi nego čovjek kojeg slave kao najvećeg ratnika u Zapadnom Otočju: Tormod MacLeod, glava klana MacLeod. Nitko ga ne može poraziti u mačevanju. Poput Wallacea, on je nevjerojatno krupan čovjek koji s lakoćom barata ogromnim mačem. Priča se kako je jednom porazio dvadesetoricu napadača koji su ga okružili. Jedan kut biskupovih usta se nakrivi. – Nije li to pretjerivanje? – Bez sumnje – složi se Bruce, uzvrativši prijatelju ironičan osmijeh. – Ali mit može biti jednako moćan kao i istina. Pjesnici su već opjevali MacLeoda, uspoređujući ga s Finnom MacCoolom. Poput legendarnog irskog heroja, njega slave ne samo zbog vlastita ratničkog umijeća, već i umijeća njegovih ljudi. Biskup pogleda Brucea. U galskim zemljama nije bilo većeg junaka od Finna MacCoola, vođe legendarne skupine ratnika poznate kao Fianna. Ako su MacLeoda usporedili s MacCoolom, to je bila velika čast. Bruce se nasmiješi, zadovoljan što je njegov prijatelj shvatio MacLeodov značaj. – Da, MacLeod se obogatio uvježbavši svoje ljude koji su se borili kao pješadijski plaćenici u Irskoj. – To znači da ga se može kupiti? 18

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 18

09/12/15 09:39

Poglavar

– Možda. – Bruce slegne ramenima namrštivši se. – Ti dobro poznaješ vođe klanova s Otočja. U najboljem su slučaju nepredvidivi, u najgorem, otvoreno iskazuju neprijateljstvo. – Kako su bili pod škotskom krunom tek nekoliko desetljeća, tvrdoglavi poglavari s Otočja još su se uvijek smatrali neovisnim vladarima, “kraljevima mora”, koji su vladali prostranim, izoliranim teritorijem. Izostanak odanosti ljutio je Brucea, no za razliku od svojih prethodnika, on je znao da samo uz podršku Visočja i Otočja može poraziti Engleze i osvojiti krunu. Zapadna obala bila je ključna ne samo za pristup, već i za trgovinu i logistiku. Bruce pogladi bradu, čije su tamne dlake već prilično stršale. – Jednostavno ću mu morati dati ponudu koju neće moći odbiti. Lamberton je djelovao sumnjičavo. – Jesi li siguran da je to mudro, gospodaru? Ti poglavari ne vole nikakvu prisilu. Bruce se naceri. – Nemam ga nikakvu namjeru prisiljavati. To neće biti potrebno. Novac, zemlja, prelijepa žena – svaki čovjek ima svoju cijenu. Samo moramo otkriti koja je njegova. Lamberton kimne, iako još nije djelovao uvjereno. – To znači da si odlučio? Bruce zastane. Može li uistinu sasvim napustiti svoje nekadašnje viteške ideale i krenuti u sasvim novu vrstu rata? U onu vrstu koja je oprečna svemu čemu su ga učili od djetinjstva? Želi li pobijediti, mora. U svakom slučaju, mora biti spreman. A nimalo nije sumnjao da će s takvom vojskom biti bolje pripremljen. – Jesam. Neće biti lako okupiti te ljude, ali učini sve što moraš da se to dogodi. Možda ću ih trebati ranije nego što očekujemo. Lamberton ga pogleda u oči. Obojicu je otrijeznio dugi put koji se pružao pred njima. Cestom ovijenom maglom. Cestom s neizvjesnim krajem. Prođe ga jeza. – Oblaci se skupljaju, gospodaru. 19

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 19

09/12/15 09:39

Monica McCarty

– Vidim – reče Bruce mrko. Došli su do mjesta s kojeg nema povratka. On se prisjeti Cezarovih riječi prije početka građanskog rata protiv Pompeja i reče: – Alea iacta est. Lamberton ponovi riječi istim rezigniranim tonom, prevodeći Bruceovu rečenicu: – Kocka je bačena. Bože, spasi nas.

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 20

09/12/15 09:39

1. POGLAVLJE

“Najveći junak svoga naroda.” - i. f. grant o tormodu macleodu

Dvorac Dunvegan, Otok Skye Michaelmas, 1305.

n će ga ubiti. Polako. Tajac je zavladao dvoranom dok je pisar čitao poruku, poput napete tišine u iščekivanju grmljavine nakon bljeska munje. Dvadesetak ratnika okupljenih u velikoj dvorani dvorca Dunvegan stajalo je mirno kao ukopano, čekajući njegov odgovor. Na njihovim je žestokim licima vidio zgranutost i šok koji je i on dijelio s njima, no uspio ga je zamaskirati kamenim izrazom lica. Sjedeći sam na podiju, Tormod MacLeod, poglavar klana MacLeoda, nagnuo se naprijed u sjedištu, strijeljajući pogledom nesretnika koji je stajao pred njim. – On je učinio, što? – Hladna mirnoća njegovog glasa nije nimalo pomogla razbiti napetost. Pisar se trzne, ispustivši nekakav zvuk koji se samo može opisati kao cviljenje. Poruka mu odleti iz ruke i zaleprša po zadimljenom zraku te sleti na pod prekriven ugaženom slamom. Tor bijesno zgazi uvredljivi komad papira. Kad se sagnuo kako bi ga pokupio, pod petom je mogao samo razaznati da se radi o poznatom rukopisu. Bio je to rukopis Torquila MacLeoda, njegova dvije minute mlađeg brata blizanca. 21

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 21

09/12/15 09:39

Monica McCarty

Tek su se ugasile vatre od nedavnog napada na selo, a sada je njegov brat ovo učinio? Polako, ponovno se zavjetovao, zgužvavši bijesno poruku. Pisar je uspio nekako progovoriti, iako mu je glas drhtao dok je odgovarao na Torovo pitanje. – V-vaš b-brat tvrdi da ne prihvaća odbijanje poglavara Nicholsonovih da mu dade ruku svoje kćeri pa je zato prisiljen uzeti stvar u svoje ruke. – Mladi pisar zastane, obrisavši znoj s čela nadlanicom. – On ka-kaže da njegova ljubav… – Dosta! – Torova šaka sletjela je uz tresak na naslon izrezbarenog drvenog prijestolja. Ovo je bio jedan od rijetkih trenutaka kad je gubio živce. Oči su mu se zakrvavile dok mu je venama kolao strahovit bijes. – Čuo. Sam. Dovoljno. Ljubav. Najgluplje opravdanje za idiotsko ponašanje. Bilo bi mu draže da je Torquilov izgovor bio da je Margaret Nicolson bogata nasljednica – što je ona i bila – i da ju je oteo radi dobrobiti klana. Tada bi Tor možda mogao pokušati shvatiti ovu nečuvenu pogrešku u prosudbi. Jednim nepromišljenim činom Torquil će uzrokovati rat, ugroziti sve za što se Tor izborio tijekom posljednjih dvadeset godina. Prije dvadeset godina, njegov je klan bio na rubu propasti. Za to je bio kriv masakr koji je odnio živote mnogih njegovih sudrugova iz klana, uključujući i njegove roditelje, a zatim je stigla i glad. Ali teškim radom i odlučnošću on je uspio spasiti klan te ga ojačati i učiniti od njega obećavajuću silu. Nikako nije želio da mu taj silan trud sada upropasti novi rat. Bila je to čudna tvrdnja za nekoga tko nije poznavao ništa osim rata – koji se proslavio i obogatio baš u ratu – ali njegov je klan zaslužio mir i on mu ga je namjeravao dati. Nedavni val napada bio je već dovoljno štetan. Dvaput su ih u posljednjih godinu dana napali noću, oteli im stoku, opustošili 22

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 22

09/12/15 09:39

Poglavar

nasade i zapalili polja. To je bio baš onakav kukavički čin kakvim su se MacRuairijevi često služili. Ako su prekršili primirje, Tor će se pobrinuti da za to plate. Ali prvo se morao pozabaviti neposrednijom prijetnjom. Nekako mora pronaći načina da smiri Nicolsona i spriječi rat. Usta mu se stisnu u mrku crtu. Bio je u iskušenju da sam odvuče svoga brata Nicolsonu u lancima. To bi ga moglo smiriti. Ali neka bude proklet ako odigra ulogu Hektora Torquilovom zaljubljenom Parisu i dopusti da njegov klan doživi strašnu sudbinu Trojanaca. Postoji mnogo razloga za rat, ali žena ne može biti jedan od tih razloga. On i njegov brat bili su vrlo slični – ili je to on barem tako mislio. Gdje je, zaboga, nestao Torquilov osjećaj za dužnost i njegova vjernost svome klanu? Tor zgroženo uzdahne. Na to je brat, bez sumnje, zaboravio dok mu je krv jurila prema međunožju. Tor se natjera smiriti. On nije bio čovjek koji je gubio kontrolu, iako se to ne bi moglo zaključiti prema drhtanju očito prestravljenih ljudi koji su stajali pred njim. Tor pogleda mladog svećenika ispod oka, pod teškim teretom svoga čela. John, tako mu je valjda bilo ime. Glasnik nije bio od one vrste ljudi koji bi ostavili snažan dojam. Bio je srednje visine i krhke građe, s ravnom smeđom kosom odrezanom u luk oko glatkog lica bez ožiljaka i pravilnih, neuglednih crta lica. Izgledao je kao osoba kojoj je savršeno odgovaralo njegovo zvanje. Mršave su mu ruke bile građene za podizanje pera, a ne mača. Tor je sačuvao svoj ratnički gnjev za dostojne protivnike na bojnom polju. Torquil će ga osjetiti, a ne ovaj slabić. Nema zadovoljstva u gaženju miša. Muškarci koji tuku slabije od sebe – bez obzira na to radi li se o slugama, djeci ili ženama – samo se sramote. 23

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 23

09/12/15 09:39

Monica McCarty

Kako je pisar bio nov, Tor će mu oprostiti uvredu. Ovaj put. – Čovječe, prestanite drhtati – obrecne se na njega. – Neću vam prerezati grkljan zato što donosite loše vijesti. No umjesto da se ohrabri, pisarova boja lica poprimi još bolesniju nijansu sive. Crkvenjaci, pomisli Tor s gađenjem. Bez obzira na svu silnu učenost, oni su bili nježna bića. Ali on nije imao strpljenja za suptilnost. Ovom bi čovjeku bilo bolje da očvrsne. Ne pribere li se, lako će ga biti zamijeniti. – Gdje je moj brat sada? Pisar odmahne glavom, a ispupčena mu adamova jabučica poskoči. – Ne znam, poglavaru. Glasnik je otišao prije nego što ga je bilo tko mogao ispitati. Ako Torquil ima imalo pameti, odveo je svoju ukradenu nevjestu i otišao u pakao – koje je bilo jedino mjesto u koje ga Tor neće slijediti. Murdoch, njegov pobočnik i satnik njegove straže, istupi jedan korak. On je bio prvi od Torovih ljudi koji je progovorio. Nije strah bio razlog zašto su stražari ostali nijemi, već poštovanje prema Torovoj prosudbi. A prosudbe je uvijek donosio sam. – Ja ću ga pronaći, ri tuath. Vjerojatno je otišao u Irsku ili na otok Man. Tor je sam došao do istog zaključka. Njegov brat – baš kao i većina njih – proveo je velik dio posljednjih dvadeset godina kao plaćenik u Irskoj. Slanje boraca u Irsku bio je jedan od načina koji je omogućio Toru da povrati bogatstvo svome klanu. On i njegovi ljudi poznavali su Irsku skoro jednako dobro kao što su poznavali Skye. Tor kimne. – Povedi ljudi koliko god trebaš. – On znakovito pogleda Murdocha. – Moj će brat imati sreće ako ga ti pronađeš prije Nicolsona. – Što ako se usprotivi povratku? – upita Murdoch bez uvijanja. 24

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 24

09/12/15 09:39

Poglavar

Nitko ga neće pozvati na red ako odobri silu – unatoč činjenici da je Torquil bio omiljen među pripadnicima klana. Poglavareva riječ bila je zakon. Tor stisne usne u iskušenju da naredi baš to. No kao i uvijek, zadržao je svoje misli za sebe. – Reci mu da je to izravna zapovijed njegova poglavara. – To je bilo nešto što ni njegov tvrdoglavi brat neće smjeti odbiti. Najradije bi ga prognao. Nakon nevolja koje je uzrokovala otmica njihove sestre Muriel, pretpostavljao je da će Torquil biti mudriji. Ali trebao je očekivati bratovu reakciju kad su pregovori propali te je Nicolson najavio zaruke između njegove kćeri i MacDougallovog sina. K vragu. MacDougalla će trebati obeštetiti, a Tor je dobro znao da će ga taj gramzljivi gad skupo koštati. Tor baci zgužvani papir u kamin nasred dvorane i otpusti pisara kratkim pokretom ruke. Iako je svećenik izgledao željan pobjeći u sigurnost svojih knjiga i spisa, nije se pomaknuo. Samo se zaljuljao nervozno na petama. Pisareva je nesigurnost počela jenjavati. – Ako imate nešto drugo za reći, recite ili se vratite svojim dužnostima. – Da, poglavaru. Žao mi je, poglavaru. – Pisar izvadi presavijen list papira iz torbice koju je nosio zavezanu oko svoje smeđe vunene halje. – Ovo je stiglo prije nekoliko trenutaka. – On ga uruči Toru. Tor promotri voštani pečat i odmah prepozna simbol četvorice muškaraca u škotskoj galiji. Angus Og MacDonald, Ri Innse Gall. Znatiželjno promotri pismo. Ovo bi moglo biti zabavno. MacDonald je bio hrabar, rabeći staru titulu Kralj Otočja umjesto Gospodar Islaya. To je bila titula s kojom se kralj Edward vjerojatno ne bi složio. Što li “Kralj Otočja” želi od njega? 25

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 25

09/12/15 09:39

Monica McCarty

Razlomio je pečat, pregledao pismo i vratio ga mladom svećeniku. Iako je razumio ponešto galskog jezika, nije bio u njemu tako vješt kao pisari. Poput većine poglavara Zapadnog Visočja, imao je ljude koji su za njega obavljali takve poslove. Pisar počne čitati. Trebalo mu je neko vrijeme da pročita sve titule kojim ga je MacDonald oslovio, a bilo ih je mnogo – Tormod, sin Tormoda, sin Leoda, sin Olafa Crnog, kralj Mana, sin Haralda Hardrada, kralja Norveške – ali na kraju je postalo jasno da MacDonald poziva poglavare otoka na vijeće u Finlaggan, njegovo uporište na Islayu. Nije bilo jasno zašto je pozvao Tora. On ne odgovara MacDonaldu. Skye nikad nije bio pod MacDonaldovom vlašću. Torovim je venama tekla jednako kraljevska krv kao i MacDonaldovima. Još od vladavine njegova ujaka Magnusa, zadnjeg kralja Mana, MacLeodovi se nikome nisu klanjali. Dovraga, Innse Gall – Zapadno Otočje – bilo je dijelom Škotske tek četrdeset godina. Zapravo, on je dugovao vjernost Edwardu kao kralju Škotske, ali ta vjernost od njega još nije zatražena. Niti bi je on dao. Pa zašto ga onda MacDonald zove? Sumnjao je da to ima neke veze s rastućim nemirima u Škotskoj pod sve čvršćom stegom kralja Edwarda. Zadnje što je Toru trebalo bilo je uplitanje u čarke sa škotskim kraljevima. On je vrlo pažljivo izbjegavao stati na bilo čiju stranu – ne samo kad su u pitanju engleski i škotski kraljevi, već i MacDonaldovi i MacDougallovi. Na Zapadnom su Otočju borbe za vlast između te dvije grane Somerledovih potomaka dominirale političkom scenom. Pisar zastane i namršti se. – Na dnu je dodatna poruka pisana drukčijim rukopisom. Piše: “Imam prijedlog za tebe, priliku koju nećeš htjeti propustiti.” 26

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 26

09/12/15 09:39

Poglavar

Tor se nije uhvatio na mamac. Ako je MacDonald mislio da će ga zavesti nekakvim hirovima, prevario se. Kakav god prijedlog Angus Og imao za njega, Tora to nije zanimalo. Imao je on preča posla. Kao prvo, morao je riješiti problem s Nicolsonom. Otvorio je usta da uputi pisara neka napiše ljubazan, ali jasan, niječan odgovor, kad mu sine: Nicolson će biti ondje. Za razliku od MacLeodovih, klan Nicolsonovih, s njihovim prostranim posjedima u Assyntu, bio je pod vlašću kralja Otočja. Poglavar klana Nicolson odazvat će se na poziv u Finlaggan, a to će dati Toru priliku da razriješi ovu zbrku i spriječi rat koji bi ga skupo stajao. Iako mu je nagon govorio da se mora boriti, kao poglavar bio je dužan dati svome klanu priliku da izbjegne rat. Opustio se na svom prijestolju i promotrio znakovito svoje ljude. – Pripremite galije za sutra. – Jedan mu se kut usta podigne u ironičan smiješak. – Čini se da sam pozvan na raport. Pisar ga zapanjeno pogleda, ali se stražari zasmijulje, shvativši njegovu ironiju. Budu li putovali u Finlaggan, njegovi su ljudi dobro znali da to neće biti zbog poziva na raport. Nitko nije mogao natjerati poglavara klana MacLeod ni na što, a pogotovo ne na ono što on sam nije želio. Touchfaser, Stirlingshire

***

Christina se zagrcne, zamalo se ugušivši ušećerenom šljivom koju je žvakala. Pogledom preleti preko stranice, ali nije mogla dovoljno brzo čitati da smiri srce koje je ubrzano lupalo. Lancelot i kraljica Guinevere upravo su dogovorili sastanak za kasnije te noći. Kako bi došao do svoje ljubavi, Lancelot grabi željezne rešetke koje štite prozor, savija ih, a zatim ih čupa iz ležišta kako bi se popeo kroz prozor. 27

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 27

09/12/15 09:39

Monica McCarty

Željezne rešetke! Kako je zadivljujuće snažan! Ona ubaci još jednu šljivu u usta, ni na trenutak ne prekinuvši koncentraciju. Žmarci su joj prolazili cijelim tijelom od iščekivanja, znajući što će se sljedeće dogoditi: bit će to randevu. Kraljica pruži ruke prema njemu, zagrli ga, pritisne ga čvrsto uz svoje poprsje, vukući ga u krevet kraj sebe, pružajući mu svako moguće zadovoljstvo; njezina ljubav i njezino srce idu k njemu. Ljubav je tjera na takvo ponašanje prema njemu, a ako ona njega silno voli, on nju voli još sto tisuća puta više. Jer nema ljubavi u svim srcima svijeta poput one u njegovom srcu; ljubav u njegovom srcu toliko je duboka da je ljubav u drugim srcima, u usporedbi s njegovom, sasvim beznačajna. Sada Lancelot posjeduje sve što mu srce želi, sada kad kraljica svojevoljno traži njegovo društvo i ljubav, sada kad ju ima u svome zagrljaju, sada kada ona njega grli. Njihov je ples tako ljubak i dražestan, dok se ljube i maze, da ih je uistinu obuzela takva predivna radost za kakvu nitko nikad nije čuo niti je vidio. Zajapurenih obraza Christina polako zatvori knjigu, nasloni se na drveni sanduk smješten u podnožju svoje postelje i zagrli knjigu na grudima duboko uzdahnuvši. Znala je da bi ona tu knjigu trebala smatrati strahovito nepriličnom, ali nije. Bila je previše romantična. Mogla bi čitati Chrétienovog Le Chevalier de la Charrette, ”Viteza u kolima” sto puta zaredom i nikad joj ne bi dosadio. Pomislite samo da jedan muškarac može tako voljeti! A Lancelot nije bio običan čovjek. On je bio najveći vitez u kraljevini, bio je hrabar, velikodušan, naočit i spreman učiniti sve za ženu koju voli, čak i zaboraviti na svoje viteštvo – na svoju čast i ponos – prihvativši patuljkovu ponudu da se vozi u kolima kako 28

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 28

09/12/15 09:39

Poglavar

bi izbavio svoju djevu iz zlih kandži Meleaganta. Voziti se u kolima, jednom je vitezu bilo strahovito poniženje. Kako Guinevere ne bi voljela čovjeka koji se ne samo tako ponizio, već je vodio bitke zbog nje i dvaput je već spasio? Christina ga je mogla zamisliti kako sjedi na svom snažnom ratnom konju, njegovo visoko, mišićavo ratničko tijelo prekriveno sjajnim lančanim oklopom koji svjetluca na suncu, azurno plavu boju njegova prsluka, savršeno usklađenu s prodorno plavom bojom njegovih očiju koje su jedva bile vidljive pod čeličnim vizirom njegove kacige, njegovu zlaćanu kosu prekrivenu kacigom, osim jedne nestašne kovrče koja se nadvila nad njegovo jako, naočito lice, dok jaše po bojnom polju, s lakoćom drži u ruci teški mač kako bi skršio bilo čiju namjeru da naudi njegovoj bajnoj djevi. Ona ponovno uzdahne, a oči joj postanu sanjive dok joj se smiješak pojavljivao na usnama. Iako se takav prizor nije odigrao u knjizi koju je čitala, stalno joj se odigravao u glavi. Možda jednog dana… Povik odozdo naglo je prene iz sanjarenja. Romantične žudnje koje su joj ispunjavale grudi zamijeni ledeni strah. Otac. Zasigurno je prerano za njega? Pogleda kroz prozorčić u maloj odaji u kuli i ugleda kroz otvorene kapke nježno žutu i ružičastu boju zalazećeg sunca. Zatim se ukoči. Dovraga! Kako je dopustila da joj dan samo tako prođe? Znala je koliki je rizik. S velikim poštovanjem pritisne dlan na drvene korice uvezane u tamnosmeđu kožu, osigurane metalnim kutnicima obojanim tako da su izgledale poput obojanog stakla. Ta je knjiga bila njezina najdragocjenija imovina. A ako je otac ulovi, i najopasnija imovina. Sjećanje na očev gnjev bilo je bolno svježe. Prsti joj polete na osjetljiv dio obraza gdje joj 29

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 29

09/12/15 09:39

Monica McCarty

je koža koju joj je razderao njegov pečatnjak upravo počela zacjeljivati. No osjećaj bespomoćnosti nije zacijelio. Christina je s tako velikim uzbuđenjem bila čekala priopćiti mu kako marljivo uči, sjećajući se kako je bio ponosan na njezinu braću. No umjesto da bude zadivljen, čovjek koji joj je postao takav stranac, razbjesnio se kad je čuo da je tijekom tri godine, koje je po naredbi kralja Edwarda čamio u engleskoj tamnici, svećenik u seoskoj crkvi naučio nju i njezinu sestru čitati. Čitanje će im samo napuniti glave čudnim zamislima i odvratiti ih od njihovih dužnosti. Naobrazba je bila rezervirana za muškarce i opatice. To što su željele postati opatice i pobjeći u mir opatije, bilo je ono čime su zaslužile batine. Batine koje su njezinu sestru umalo stajale glave. Beatrix je već bila izuzetno krhka. Bolest koja ju je mučila kao malu djevojčicu ostavila je na njoj traga. On ju je zamalo ubio kad im je zabranio odlazak u opatiju. Samo je Christinino obećanje da će pronaći neki izlaz spriječilo da se njezina sestra prepusti beznađu i očaju. Njezina je sestra sanjala samo o životu posvećenom Bogu. Spokoj opatovine privlačio je i Christinu, ali na drukčiji način. Obećavajući joj sigurnost. Nije mogla suzbiti drhtaje od straha. Otkrije li njezin otac da ona čita, tko zna što će učiniti. Postao je sasvim nepredvidiv, raspoloženje mu se mijenjalo od hladnog prezira do gotovo pomahnitalog bijesa zbog naizgled beznačajnih stvari. Andrewa Frasera, bivšeg šerifa od Stirlingshirea, potomka ugledne domoljubne obitelji, nekoć ponosnog i poštovanog viteza, mržnja je pretvorila u okrutnu osobu. Njegovo strastveno domoljublje pretvorilo se u silan bijes usmjeren na Edwardovo uništenje. Bilo se jako teško prisjetiti čovjeka kakav je nekad bio pa se pitala je li čovjek, nekad brz na osmijehu, samo plod njezine mašte koji je sada zaboravljen ispod hirovite maske. 30

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 30

09/12/15 09:39

Poglavar

Posljednjih šest mjeseci od njegova povratka Christina se osjećala kao da živi na rubu, u stalnom strahu. Strahu da će izreći nešto pogrešno ili se pojaviti negdje u pogrešno vrijeme. Naučila se šuljati predvorjima, skrivati se u sjeni, izbjegavati privlačiti pozornost na sebe. S mukom se natjerala smiriti. On nikad nije dolazio u tu malu sobu u tornju koju je dijelila sa sestrom i njihovim sluškinjama. Ipak, silan oprez natjerao ju je da požuri. Okrenula se na koljenima i unatoč mahnitom udaranju srca, polako omotala dragocjenu knjigu u platneni ovitak boje slonovače. Ta je knjiga bila dar koji joj je na rastanku darovao otac Stephen. Uvjeravao ju je da unatoč njezinoj vrijednosti, ta knjiga nikome neće nedostajati. Chrétienove romanse o požudnom preljubu, koji su počinili Lancelot i Arturova kraljica, bile su u nemilosti i zamijenjene su junačkim odama o Arturu. Te su priče bile više u skladu s crkvenim naukom. Silno će joj nedostajati otac Stephen. On joj je otvorio čitav jedan novi svijet. – Dijete, jednog će dana netko primijetiti kako si ti posebna. – Prisjetila se njegovih riječi na rastanku. Ona mu je očajnički željela vjerovati, ali sve se teže i teže bilo suočiti s očevim okrutnim zanemarivanjem. Po prvi put u životu u nečemu je bila dobra. Nije znala pjevati ni svirati lutnju, svaki goblen koji bi izradila bio je grozan. Sve su to bile vještine koje je njezina sestra rabila s lakoćom – ali otac Stephen nikada nije vidio nekoga tko je tako brzo naučio čitati i pisati. I to ne samo latinski, već i galski i francuski. Rekao joj je da ima dar koji se ne smije potratiti. Dao joj je nešto što nikada prije nije imala: svrhu. 31

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 31

09/12/15 09:39

Monica McCarty

Poklopac drvene škrinje zacvilio je kad ga je podigla kako bi vratila knjigu u njezino skrovište ispod debelog sloja lanenih ručnika i rezervne posteljine. Prije nego što ga je stigla zatvoriti, prene je zaglušujući zvuk silovitog otvaranja vrata njezine sobe. Andrew Fraser, prljav i još uvijek smrdljiv od dnevnog treninga u dvorištu, stajao je na vratima. Iako nije bio visok čovjek, bio je krupne građe, a u šest mjeseci otkad se vratio, njegova slijepa odlučnost da krene u borbu povratila je većinu mišića koje je izgubio dok je čamio u tamnici. No ostale promjene koje je donio boravak u tamnici nije bilo tako lako popraviti. Lice mu je ostarjelo tako da je izgledao znatno stariji od četrdeset pet godina, a sijede su vlasti isprale nekadašnju smeđu boju njegove kose. Slomljene kosti i ožiljci na licu zarađeni u bitkama koje je ona nekad smatrala plemenitima, sada su samo naglašavali hladnoću u njegovim očima. Bile su to oči koje su je upravo strijeljale sumnjičavim pogledom. Željela se zavući pod krevet ili nestati u drvenariji, ali nije se imala kamo sakriti. – Što to radiš? – upita je. Ne smije pronaći knjigu. Hladni potočić znoja uzrokovan strahom klizio joj je niz kralježnicu, ali prisili se smiriti. Poput svakog grabežljivca, on će namirisati strah. Zato polako ustane i protrese suknje izrazito nehajno, iako su joj koljena drhtala. Prisili se pogledati ga u oči. – Odlažem neku odjeću koja je upravo oprana i složena. Trebaš me nešto? – Ona se prekori u sebi. Čak joj je i glas postao slab i pokoran. – Gdje ti je sestra? Srce joj poskoči. – Beatrix? – zacvili. Taj visoki cvilež posve je izbrisao svaki pokušaj da djeluje nehajno. 32

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 32

09/12/15 09:39

Poglavar

Na licu mu izbiju crvene mrlje od bijesa. On joj priđe korak bliže, a ona se instinktivno povuče. – Da, Beatrix, naravno, glupačo. Zar imaš još neku sestru? Christina prokune svoju blijedu kožu. Osjetila je kako joj se vrućina panike diže prema obrazima. – S-sigurna s-sam da je u kuhinji – promuca. Molim te, ne daj da je ondje gdje mislim da jest. Beatrix je to pokušala sakriti od nje, ali Christina je sumnjala da se njezina sestra iskradala u opatiju kad god je imala priliku. Božji poziv bio je jači od stvarnosti čelične šake njezina oca. On joj priđe još jedan korak. Izraz lica nije mu više bio samo ljutit, već prijeteći. – Lažeš – zareži, zgrabivši je za ruku. Njegovi je snažni prsti stisnu poput čelične štipaljke. Srce joj mahnito zalupa. Od straha joj se stisne grlo. Krajičkom oka vidjela je kako on podiže drugu ruku. Zgrči joj se utroba. Pokuša se otrgnuti. – Molim te, nemoj… – Gdje je ona? – zahtijevao je, divljački je prodrmavši. Zadnje zrake zalazećeg sunca bljesnu na zlatnom prstenu njegove podignute ruke. Ne! Ona okrene lice od njega, očekujući udarac. Suze joj zamagle oči. – Ne znam – jecala je, mrzeći taj osjećaj bespomoćnosti. Mrzeći to što ju je čovjek kojega je nekada cijenila u času sveo na dršćuću bijednicu. – Evo je, oče. Glas njezina brata ispuni je olakšanjem. S osamnaest godina, tri godine mlađi od nje, Alex je već pokazao da izuzetno obećava na bojnom polju. On je također bio jedina svijetla točka u sumornom životu njezina oca. Ostala trojica braće bila su još premlada, još uvijek su živjeli kod udomitelja, ali u Alexu je on vidio nešto posebno. 33

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 33

09/12/15 09:39

Monica McCarty

– Beatrix je dolje u kuhinji, pomaže pripremiti večeru – reče Alex, opuštenim, nehajnim glasom kojem je bila namjera ublažiti očevo nasilno raspoloženje. Alex se vratio doma tek prije nekoliko tjedana, ali Christina je znala da su pronašle saveznika. On će ih štititi koliko god bude mogao. Da barem nije tako mlad. Otac joj pusti ruku pa je Christina uspjela vidjeti Beatrix koja se provukla kraj Alexa i ušla u prostoriju. Christina zamalo glasno odahne vidjevši ju. Njezina sestra stajala je pred ocem poput neke pokajnice, ruku prekriženih pred sobom i glave spuštene iza dugog svijetloplavog vela koji je bio pričvršćen zlatnom tijarom. Visoka i tanka poput perca, imala je nježne crte lica koje su izgledale kao isklesane od najskupljeg mramora – osim žućkasto smeđih sjena koje su joj nagrđivale obraz. Primijetivši ih, Christina se razbjesni. Kako ju je mogao udariti? Kako bilo tko može udariti nekog tko je tako divan? Nije se radilo samo o sestrinom anđeoskom licu, već o njezinoj unutrašnjoj ljepoti. Ona je bila nevina. Čista. I bolno krhka. – Oče, želio si me vidjeti? – upita Beatrix ne podižući pogled. Čak je i njezin glas zvučao anđeoski, nježan i muzikalan, s eteričnim ozračjem. Ali činilo se da je sestrina dražesnost samo još više razbjesnila njezina oca, koji kao da nije mogao vjerovati da je proizveo nešto tako slabašno. – Spakiraj svoje stvari. – Zatim pogleda Christinu. Činilo se u prvi mah da mu je misao koju će izreći tek sada pala na pamet. – I ti svoje. Sutra krećemo. – Krećemo? – ponovi Christina zaprepašteno. – A kamo idemo? Otac smrknutim pogledom poprati ovu Christininu drskost. One su morale slijediti naredbe bez pogovora. Zato ju je iznenadilo kad joj je odgovorio. – Zamak Finlaggan na Islayu. Bila bi manje zapanjena da je rekao da idu u London. 34

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 34

09/12/15 09:39

Poglavar

Čak je i Alex bio iznenađen. – Na Zapadnom Otočju? Zapadno Otočje bilo je neki sasvim drugi svijet. Barbarska zemlja puna… eto, baš barbara. Divljih ratnika i gusara nordijske krvi koji su vladali zapadnom obalom s gotovo neograničenom vlašću. Vjerojatno je šok bio zaslužan za to što je Christina imala hrabrosti upitati: – Ali zašto? Otac je pogleda ispod oka svojim mrkim, otvrdnulim, prijetećim pogledom, kao da ona nije vrjednija od blata na njegovim čizmama. Pa je zato, kad se nasmiješio umjesto da je udari, znala da će odgovor biti strašan. Užasno strašan. – Kako bismo sklopili savez. – Ali zašto ti trebamo mi? – Christinu iznenadi čuti sestrin glas. Beatrix je rijetko skupila hrabrost izravno se obratiti ocu. – A što ti misliš? – izazove je. – Jedna od vas će se udati za njega. Dvije sestre i brat uglas zgroženo uzdahnu. Brak? S nekim brutalnim ratničkim vođom? Bože, smiluj se! Boja nestane s Christinina lica. Nijemo odmahne glavom; ona to ne može. Njezin se otac nadvije nad njom kao da joj kani reći da je njegova riječ zakon, no očito se predomislio. – To će vjerojatno biti Beatrix, ona je ipak starija. Preplavi je val olakšanja. Hvala Bogu. Zatim pogleda svoju sestru. – Ne – prošapće Beatrix, glasom prigušenim od strave. Skljokala bi se u nesvijest da je Alex nije obuhvatio oko vitkog struka i pridržao je uza se. Nešto se zgrčilo u Christininim prsima kad ih je vidjela takve – svoju krhku, nevinu sestru kako visi na velikom ratniku u oklopu. Iako je još bio mlad, Alex je bio tamnokos kao i Christina, ali visok i širokih ramena. Kraj njega je Beatrix izgledala bolno ranjivo. Poput leptira u željeznoj šaci. 35

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 35

09/12/15 09:39

Monica McCarty

Beatrix će umrijeti pod nekom nemilosrdnom zvijeri. Christina je sa sigurnošću znala da se to ne može izbjeći. Bez razmišljanja, Christina iskorači naprijed. Želudac joj se okretao, ali uspjela je odagnati paniku. – Ne, oče. Ja ću to učiniti. Ja ću se udati za njega. Otac ih je mjerkao pogledom, čas jednu, čas drugu, kao da su one dva konja na tržnici. Konačno se činilo da je zadovoljan onim što vidi. – Obje ćete poći, a on će izabrati onu koja mu bude draža. Zatim se bez riječi okrene na peti i izađe iz prostorije, ostavivši za sobom dvije zgranute djevojke. Christina se pridrži za drveno uzglavlje kreveta. Koljena su joj klecala. Beatrix je još bila zalijepljena za brata poput mlohave krpene lutke. Alex ju je milovao po kosi dok mu je ona tiho jecala pritisnuvši glavu o njegovo rame. Christina susretne bratov sućutni pogled preko sestrine glave skrivene velom. Oboje su znali da ništa ne može spriječiti njihova oca. Sestre nisu dosad bile zaručene samo zato što je njihov otac bio u zatvoru i kralj Edward ih se još nije dočepao. Brak je bio ono što se očekivalo od njih. Ona je to znala. Možda je to bila ignorirala, ali bila je svjesna da će taj dan doći. Vizija Lancelota pojavi joj se u mislima prije nego što je brzo odagna. To je bio samo san. Ali ni u najružnijim snovima nije sanjala ovo što se upravo dogodilo. – Možda neće htjeti nijednu od nas? – pokuša se utješiti puna nade. Pogled na Alexovom licu postane još sućutniji. On odmahne glavom kao da joj želi poručiti da je u velikoj zabludi. – Iskreno sumnjam u to, sestro. Ti i Beatrix, ovaj… – on s nelagodom zastane. – Vi ste izuzetno lijepe. Na drukčiji način, možda, ali jednako ste posebne. Beatrix izgleda poput anđela, a ti… – Obrazi mu se zarumene. – A ti ne. 36

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 36

09/12/15 09:39

Poglavar

Reći tako nešto bilo je vrlo zločesto, ali iz njegovih je usta ta rečenica zvučala upravo obrnuto. Ona namršti čelo. – Ne shvaćam. Alex napravi bolnu grimasu. Izgledao je kao da bi radije radio bilo što osim razgovarao o ovome. – Radi se o tvojim ustima i očima. – Što nije u redu s njima? – Njezine su oči bile možda malo nakošene, a usta možda mrvicu prevelika, ali nije mislila da bi to bilo tako strašno loše. On nestrpljivo uzdahne. – Ništa. Samo se radi o tome da sam čuo muškarce kako govore da ih tjeraju da pomisle na grijeh. Ona razrogači oči i nesvjesno pokrije dlanom usta. – Uistinu? Pa to je užasno! On ozbiljno kimne. – Bojim se da jest. Između vas dvije, čovjeku će biti jako teško izabrati. Beatrixino tiho cviljenje bio je jedini zvuk koji se čuo u beznadnoj tišini koja je uslijedila. Strah od neminovnosti onoga što slijed preplavio je Christinu, ali ona je znala što mora učiniti. Beatrix je možda bila godinu starija od nje, ali Christina se oduvijek brinula o njoj i tako će biti i dalje. Ona proguta knedlu koji joj se od straha stvorila u grlu. Mora se samo pobrinuti da, kad dođe vrijeme, strašni grubijan izabere nju.

Poglavar-MonicaMcCarty.indd 37

09/12/15 09:39

Poglavar

Pomno pretraživši najmračnije zakutke Visočja i Zapadnog Otočja, Robert Bruce sam je odabrao desetoricu ratnika koji će mu pomoći osloboditi Škotsku od engleske vlasti.

MONICA McCARTY

Monica McCarty Poglavar

Roman iz serije čuvari

visočja

monica mccarty Poglavar

Iz iste serije:

w w w. moz aik- k njiga. hr

149,00 kn ISBN 978-953-14-1911-6

Bestseler New York Timesa

Poglavar OMOT tisak.indd 1

▴ rendžer

▴ sokol

▴ zmija

17/12/15 09:40