Princ na bijelom konju by Mozaik knjiga

Julie Garwood

Princ na bijelome konju

KRALJICE LJUBAVNIH ROMANA

knjiga devedeseta Naslov izvornika

The Prince Charming Copyright ∂ 1988 by Julie Garwood Copyright za hrvatsko izdanje ∂ Mozaik knjiga d.o.o., 2019. Nakladnik

Mozaik knjiga Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Urednica

Aleksandra Stella Škec Izvršna urednica

Hana Vunić Lektorica

Ivanka Šenda Grafički urednik

Marko Katičić Ilustracija na naslovnici

Denona, Zagreb, lipanj 2019. ISBN 978-953-2581-0 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem xxxxx. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Julie Garwood

Princ na bijelome konju S engleskog prevela ANA DESPOT

Za Marilyn Reginu Murphey. Moju sestru, moju junakinju, moju prijateljicu.

Što znači biti dijete... Vidjeti svijet u zrncu pijeska I nebesa u divljem cvijetu, Držati Beskonačnost na svome dlanu I osjetiti Vječnost u jednome satu. – William Blake, Proricanja nevinosti

Čednost je odlučna, a dobrota nikada plašljiva. – William Shakespeare, Mjera za mjeru

London, Engleska, 1868.

ešinari su se okupili u predvorju. Salon je bio potpuno pun, kao i blagovaonica i knjižnica na gornjem katu. Predatori u crnim odijelima ispunjavali su vijugavo stubište. Svakih nekoliko trenutaka, dvoje ili troje u isto bi vrijeme podignuli glavu, mahnito gutajući šampanjac. Bili su oprezni, puni nade i iščekivanja, ali istovremeno odvratni i zlokobni. Rodbina je stigla. Nekoliko prijatelja grofa od Havensmounda također je došlo pružiti podršku i izraziti sućut zbog nesretne tragedije koja bi se uskoro trebala dogoditi. Slavlje će se odvijati kasnije. U početku su se svi pokušavali ponašati uzvišeno, u skladu sa svečanim događajem. Međutim, piće im je uskoro opustilo i misli i osmijehe, a ubrzo se zajedno sa zveketom staklenih čaša mogao čuti i gromoglasan smijeh.

Julie Garwood

Majka obitelji konačno je umirala. U protekloj godini imala je već dvije lažne uzbune, ali mnogi su vjerovali da će ovaj treći srčani udar konačno uroditi plodom. Bila je jednostavno prestara da bi ih nastavila razočaravati. Ta već je prešla šezdesetu! Gospa Esther Stapleton provela je cijeli život stječući svoje bogatstvo, a sad je došao krajnji čas da stara cura umre kako bi ga njezina rodbina mogla početi trošiti. Na kraju krajeva, dok je ona bila jedna od najbogatijih žena u Engleskoj, njezin je jedini živući sin bio jedan od najsiromašnijih muškaraca. To jednostavno nije bilo pravedno – tako su barem govorili njegovi suosjećajni vjerovnici svaki put kad bi im razvratni grof bio u blizini. Za ime Božje, Malcolm je bio grof od Havensmounda i zbog toga bi mu trebalo biti dopušteno da troši koliko god i kada god želi. Istina, čovjek je bio neukusan razmetljivac i bludnik s posebnim okom za one najmlađe, ali te mane nisu smetale lokalnim lihvarima. Dapače, iako su profinjeniji bankari već odavno odbili poslovati s razuzdanim grofom, ulični zajmodavci nisu imali ništa protiv da mu tu i tamo udovolje. Iznimno su uživali u razvratu njihova klijenta. Neizmjerno velikim kamatama iskopavali su ga iz njegovih najnovijih kockarskih fijaska i utišavali roditelje mladih djevojaka koje je njihov klijent zaveo pa odbacio. Dugovi su se nagomilavali i lihvari bi uskoro trebali biti bogato nagrađeni. Ili su se barem tomu nadali. Thomas, mlad pomoćnik boležljivog batlera, gurnuo je i izbacio još jednog vjerovnika iz kuće te sa zadovoljstvom zalupio vratima. Gadilo mu se njihovo ponašanje. Bio je siguran da su bolji od toga, samo ih za to nije bila briga.

Princ na bijelome konju

• 11

Thomas je živio u domaćinstvu od svoje dvanaeste godine i nikada do sada nije vidio nešto ovako sramotno. Njegova se draga gospodarica na gornjem katu borila kako bi izdržala dovoljno dugo da se svi njezini poslovi i imanja srede i da se pozdravi sa svojom omiljenom unukom, Taylor, dok je na donjem katu sin umiruće gospođe bio u središtu pozornosti, smijući se i uživajući, poput pravog pokvarenjaka. Pokraj njega stajala je njegova kći Jane, sa samodopadnim izrazom lica. Thomas je pretpostavljao da je likovala jer je znala da će otac podijeliti dio bogatstva s njom. Trula jabuka ne pada daleko od trulog stabla, pomislio je Thomas. Oh da, otac i kći bili su vrlo slični, i po osobnosti i po apetitu. Batler nije smatrao da prkosi svojoj gospodarici zbog takvog lošeg mišljenja o njezinoj rodbini. Ona se, naime, slagala s njime. Ta nekoliko je puta čuo kako gospa Esther naziva Jane gujom, a upravo je to i bila. Thomas ju je potajno nazivao i mnogo gorim imenima. Bila je to jedna zlonamjerna mlada žena, puna lukavih spletki, a smiješila se samo kada bi nekomu povrijedila osjećaje. Govorilo se kako Jane drži sve konce u svojim pakosnim rukama i kako je se mnogi mladi muškarci i žene koji su tek stupali na viša mjesta u društvu zapravo boje, iako to nikada ne bi priznali. Thomas nije znao je li ta glasina istinita ili ne, ali u jedno je bio siguran – Jane je uništavala tuđe snove. No ovaj put otišla je predaleko, usudivši se udariti na ono što je gospi Esther bilo najvrednije. Pokušala je uništiti gospu Taylor. Thomas je nezadovoljno zagunđao. Jane i njezin ozloglašen otac vrlo će brzo osjetiti posljedice svojih podmuklih djela.

Julie Garwood

Draga je gospa Esther bila prezaokupljena svojim zdravljem i obiteljskim gubitcima kako bi primijetila što se zapravo događalo. Otkad je Taylorina starija sestra, Marian, odvela svoje blizanke u Boston, gospi Esther zdravlje je naglo počelo opadati. Thomas je smatrao da je jedini razlog zbog kojeg se nije predala bio to što je htjela doživjeti vjenčanje i skrašavanje djeteta kojeg je odgojila kao vlastitu kćer. No zahvaljujući Janeinu uplitanju, Taylorino je vjenčanje bilo otkazano. Jedino dobro što je izašlo iz toga bilo je to što su se gospi Esther konačno otvorile oči. Do tada je bila blaga i popustljiva žena, no od ovog posljednjeg skandala, u njoj se pojavila želja za osvetom. Gdje je Taylor, za ime Božje? Thomas se molio da stigne na vrijeme kako bi potpisala papire i oprostila se s bakom. Sluga je još nekoliko minuta nervozno hodao u krug, a onda je preusmjerio svoju pažnju na goste koji su se drsko povlačili po stubama te ih je hranom i pićem namamio prema već skoro popunjenom stakleniku u stražnjem dijelu kuće. Nakon što je strpao i posljednjeg stvora u staklenik, zatvorio je vrata i požurio natrag u predsoblje. Odjednom je začuo nekakav metež izvan kuće. Otrčao je do prozora, prepoznao grb na crnoj kočiji koja se upravo zaustavila u središtu okruglog prilaza, odahnuo od olakšanja i kratko se pomolio u znak zahvalnosti. Taylor je konačno stigla. Thomas je pogledao prema salonu kako bi se uvjerio da su i grof i njegova kći i dalje zauzeti svojim prijateljima. Budući da su leđima bili okrenuti ulazu, požurio je kako bi zatvorio vrata salona. Ako ga posluži sreća, uspjet će odvesti Taylor

Princ na bijelome konju

• 13

preko predsoblja uz stube prije nego što njezin ujak i njezina rođakinja to uopće primijete. Taylor je prolazila kroz gužvu oportunista koji su vrebali na prilazu kad je Thomas otvorio vrata. Zadovoljno je primijetio da je potpuno ignorirala nitkove koji su joj pokušali privući pozornost. Nekoliko njih uspjelo joj je gurnuti svoje posjetnice u ruke, glasno se hvaleći da su baš oni najbolji savjetnici za ulaganje u cijeloj Engleskoj i da bi joj baš oni mogli utrostručiti novac koji će uskoro naslijediti, a sve što je ona trebala učiniti bilo je predati im svoje nasljedstvo. Thomasu se gadila njihova gluma i pretjerivanje. Da je sa sobom imao metlu, bez razmišljanja bi navalio na rulju. – Ovamo! Ovamo! Maknite se od nje – Thomas je naredio, požurivši prema njoj. Zaštitnički ju je uhvatio za lakat i otpratio ju kroz ulazna vrata, preko ramena promatrajući mangupe. – Kriminalci, ako mene pitate, sve do jednoga – promrmljao je. Taylor se potpuno slagala s njim. – Bio si ih spreman napasti, zar ne, Thomase? Sluga se nasmiješio. – Cecil bi me povukao za uši kada bih se spustio na njihovu razinu – Thomas je zaključio. – Ako ga želim naslijediti, moram se suzdržavati od neotesanog ponašanja. Batler se uvijek mora ponašati dostojanstveno, moja damo. – Da, naravno – složila se Taylor. – Kako je naš Cecil? Poslala sam mu pismo prošli tjedan, ali još mi nije odgovorio. Bih li se trebala zabrinuti? – Ne, ne morate se brinuti za Cecila. Iako je star, i dalje je žilav. Izvukao se iz svog bolesničkog kreveta samo kako bi

Julie Garwood

se oprostio s damom Esther. Vaša mu je baka već dala mirovinu. Jeste li to znali? Bila je vrlo velikodušna, gospo Taylor. Cecilu neće nedostajati ništa sve do kraja života. – Bio je gospin odan batler skoro trideset godina – Taylor je podsjetila slugu. – I trebao je dobiti velikodušnu mirovinu. A što je s tobom, Thomase? Što ćeš ti? Sumnjam da će ti ujak Malcolm dopustiti da ostaneš ovdje. – Vaša mi je baka već dala zadatak. Želi da se brinem o njezinu bratu Andrewu, što znači da selim u planine, ali to je u redu. Otišao bih i na kraj svijeta kako bih ugodio gospi Esther. Odvojila je dio zemljišta i mjesečni džeparac za mene, ali pretpostavljam da već znate za to. To je bila vaša ideja, zar ne? Uvijek ste se brinuli za Toma, doista. Iako sam stariji od vas. Taylor se nasmiješila. To doista jest bila njezina ideja, ali bila je sigurna da bi se gospa i sama toga dosjetila da nije bila tako zaposlena drugim problemima. – Stariji, Tome? – zadirkivala ga je. – Stariji si od mene tek dvije godine. – Svejedno sam stariji – pobunio se. – Evo, dajte da uzmem vaš šal. Drago mi je da ste obukli bijelo, baš kako je vaša baka zatražila. – Vrlo lijepa haljina, a ako smijem biti tako izravan, danas izgledate mnogo bolje. Thomasu je smjesta bilo žao što je dodao taj kompliment jer ju nije htio podsjetiti na njihov zadnji susret. Naravno, Taylor ga nikada ne bi mogla zaboraviti. Ipak, nije bilo baš gospodski od njega da spominje to poniženje. Ali doista je izgledala bolje. Nitko ju nije vidio od tog popodneva prije šest tjedana kad ju je baka odvela u salon kako bi joj prenijela vijesti o njezinu zaručniku. Thomas je

Princ na bijelome konju

• 15

stražario pred salonom, naslonjen na kvaku kako se nitko ne bi usudio ući u sobu. Vidio je da je Taylor bila slomljena zbog onoga što je čula. Doduše, nije ni plakala ni zapomagala. Takvo ponašanje ne bi bilo prikladno za jednu damu. Iako je uspjela zadržati smiren izraz lica, bilo je jasno da je bila vrlo povrijeđena. Ruka joj je drhtala dok je nervozno sklanjala kosu s ramena, a koža joj je pobijelila poput svježeg snijega. Njezine su plave, predivne, očaravajuće oči potpuno izgubile svoj sjaj, kao i njezin glas dok je odgovarala baki kad joj je konačno pročitala to zlokobno pismo. – Hvala vam što ste mi to prenijeli, gospo. Znam da vam je to bilo teško. – Smatram da bi trebala nakratko napustiti London, Taylor, dok se ovaj skandal malo ne smiri. Ujak Andrew rado će te primiti. – Kako god želite, gospo. Taylor se za nekoliko trenutaka ispričala, otišla do svoje sobe, pomogla služavkama spremiti svoje kovčege te nakon svega sat vremena otputovala na bakino imanje u Škotskoj. Gospa Esther nije samo odmarala dok joj unuke nije bilo. Provodila je vrijeme sa svojim odvjetnicima. – Baka će sigurno biti sretna što vas vidi, gospo Taylor – Thomas je rekao. – Vrlo je rastresena otkad je dobila to misteriozno pismo. Nada se da ćete vi znati što učiniti. U njegovu se glasu mogla osjetiti nervoza. Primijetio je posjetnice koje je Taylor stiskala u rukama, bacio ih u smeće i otpratio je preko predsoblja do stuba prema gornjemu katu. – Kako je ona, Thomase? Je li joj bolje? Sluga ju je primio za ruku i nježno potapšao. Osjetio je strah u njezinu glasu. Htio joj je slagati, ali se nije usudio. Zaslužila je znati istinu.

Julie Garwood

– Zdravlje joj se pogoršava, moja gospo. Ovaj se put neće oporaviti. Morate se oprostiti s njom. Vrlo je nervozna zbog sređivanja svih poslova. Ne možemo dopustiti da se i dalje brine, zar ne? Taylor je odmahnula glavom. – Ne, naravno da ne. Oči su joj zasuzile, no suzdržala se od plakanja. Baka bi se uznemirila kada bi ju vidjela kako plače, a osim toga, suze i tako ne bi mogle ništa promijeniti. – Ne predomišljate se valjda oko velikih planova koje vaša baka ima za vas, gospo Taylor? Kad bi pomislila da vas doista sili na... – Thomas nije dovršio svoju zabrinutu izjavu. Taylor se usiljeno nasmiješila i rekla: – Ne predomišljam se. Već bi trebao znati da ću učiniti sve kako bih ugodila baki. Ona želi utišati sve svoje brige prije nego što umre, a budući da sam ja posljednja od njezinih briga, moja je odgovornost da joj pomognem. Ne mogu izbjeći tu dužnost, Thomase. Iz salona se prolomio gromoglasan smijeh. Glasna je buka uzdrmala Taylor. Okrenula se prema buci i primijetila dva stranca obučena u crna odijela kako se povlače po hodniku pokraj stuba. Oba su muškarca držala čaše za šampanjac. Odjednom je shvatila da je kuća bila ispunjena gostima. – Što svi ovi ljudi rade ovdje? – Pripremaju se za slavlje s vašim ujakom Malcolmom i rođakinjom Jane – rekao joj je Thomas. Kimnuo je kad je pogledao razbješnjelu Taylor i žurno dodao: – Vaš je ujak pozvao nekoliko prijatelja... Taylor mu nije dopustila da dovrši objašnjenje. – Taj odvratni muškarac nema niti jednu dobru osobinu, zar ne?

Princ na bijelome konju

• 17

Bijes u njezinu glasu prešao je i na njega. – Čini se da ne, moja gospo. Vaš je otac, pokoj mu duši, naslijedio sve dobre kvalitete, dok je vaš ujak Malcolm i njegovo potomstvo... – Thomas je zastao i umorno izdahnuo. Primijetio je da je Taylor zamalo otvorila vrata salona i žurno odmahnuo glavom. – I Malcolm i Jane su unutra, moja gospo. Ako vas vide, sigurno će nastati scena. Znam da ih sve želite potjerati, ali doista nemate vremena. Baka vas čeka. Taylor je znala da je Thomas u pravu. Baka je bila na prvome mjestu. Požurila je natrag prema predsoblju, prihvatila Thomasovu ruku i počela se uspinjati stubama. Kad su došli do gornjeg kata, Taylor se ponovno okrenula prema slugi. – Što liječnik kaže u svezi s gospinim stanjem? Zar nije moguće da nas ponovno iznenadi? Stanje joj se može popraviti, zar ne? Thomas je odmahnuo glavom. – Gospodin Elliott smatra da je samo pitanje vremena kada će umrijeti – rekao joj je. – Srce joj je potpuno iscrpljeno. Elliott je o tome obavijestio vašeg ujaka i zato su se danas svi ovdje skupili. Kada je to saznala, vaša je baka poludjela. Vjerujem da Eliottu i dalje zuji u ušima od psovki koje mu je uputila. Čudo je da njegovo vlastito srce nije zakazalo nakon toga. Pomisao na prizor u kojem njezina baka grdi jednog diva poput Elliota izmamila je osmijeh na Taylorino lice. – Gospa je doista jedna nevjerojatna žena, zar ne? – Oh, da – odgovorio je Thomas. – Odraslim muškarcima usađuje strah u kosti. Samog sam sebe morao podsjetiti da je se ne bojim. – Nikad je se nisi bojao – Taylor se podsmjehnula.

Julie Garwood

Thomas se nasmiješio. – Vi mi niste dopustili da je se bojim. Sjećate li se? Upozorili ste me na gospine prazne prijetnje kad ste me prvi puta dovukli kući. Taylor je kimnula. – Sjećam se. Je li gospa povisila glas kad je grdila Elliotta? – Zaboga, ne – odgovorio je Thomas. – Ona je ipak prije svega jedna dama – pohvalio ju je. – Elliott se doduše trznuo kao da je vikala. Trebali ste mu vidjeti izraz lica kad mu je zaprijetila da mu neće ostaviti ništa za njegov laboratorij. Taylor je krenula prema dugom hodniku, ruku pod ruku s Thomasom. – Je li gospodin Elliott i sada s njom? – Ne. Bio je ovdje cijelu noć, a sada se samo otišao presvući. Trebao bi se vratiti za nekih sat vremena. To nam daje dovoljno vremena. Gosti su vaše bake u salonu pokraj njezine sobe. Predložila je da ih povedem putom stražnjih stuba kako ih nitko ne bi primijetio. Vaš ujak Malcolm neće ništa posumnjati, sve dok ne bude prekasno. – Dakle gospa i dalje inzistira da izvedemo ono što smo planirali? – Da, naravno – rekao je Thomas. – Draga moja, samo da vas upozorim, ako smijem. Vaša će se baka uznemiriti ako vidi suze u vašim očima. – Neće me vidjeti kako plačem – Taylor je obećala. Sobe gospe Esther nalazile su se na kraju hodnika. Taylor je bez oklijevanja prešla preko praga njezine spavaće sobe. Čim joj je Thomas otvorio vrata, projurila je kroz ulaz. Unutra je bio potpun mrak. Taylor je pokušala održati ravnotežu škiljeći u tami. Spavaća je soba bila golema. Taylor je kao djevojčica vjerovala da je velika skoro poput Hyde Parka. Kvadratno postolje

Princ na bijelome konju

• 19

s krevetom i baldahinom nalazilo se na jednoj strani dugačke odaje, a na suprotnoj su strani bila tri naslonjača i dva malena stola, smještena ispred prozora s debelim zavjesama. Taylor je oduvijek voljela ovu sobu. Kada je bila djevojčica, voljela je skakati po krevetu, izvoditi beskrajna salta preko debelih orijentalnih tepiha i urlati toliko da bi mogla probuditi i mrtve, kako bi govorila njezina baka. U sobi nisu postojala nikakva ograničenja. Kad bi njezina baka bila dobre volje, Taylor se smjela prerušavati i oblačiti gospine predivne svilene haljine i cipele prekrivene satenom. Nosila bi široke šešire s cvijećem i perima na vrhu, objesila bi tone i tone dragulja oko vrata i navukla bijele rukavice koje su joj se protezale sve do ramena. Kad bi se tako potpuno ukrasila, ponudila bi baku čajem i izmišljala nevjerojatne priče o veličanstvenim zabavama koje je obilazila. Baka joj se nikada ne bi smijala, već bi se priključila igri. Hladila bi se ukrasnom lepezom, prošaptala Zamislite! kada bi to bilo prikladno i čak uznemireno uzdahnula na skandale koje bi joj Taylor uživljeno prepričavala. Često bi se tu radilo o plemićkim damama i o pokojoj mladoj Romkinji. Ponekad bi čak i Gospa izmislila nekoliko vlastitih skandaloznih priča. Taylor je obožavala ovu sobu i ove prekrasne uspomene, jednako kao što je obožavala i ženu koja je ovdje živjela. – Trebalo ti je jako dugo da konačno dođeš ovamo, mlada damo. Sada ćeš mi se ispričati jer sam te morala tako dugo čekati. Bakin je hrapav glas odjeknuo sobom. Taylor se okrenula i pošla prema njoj, skoro se spotaknuvši preko stolića za noge.

Julie Garwood

Uspjela je uhvatiti ravnotežu prije nego što je pala na koljena, pa oprezno zaobišla prepreku. – Ispričavam se, gospo – uzviknula je. – Prestani odugovlačiti, Taylor. Sjedni. Moramo mnogo toga raspraviti. – Ne mogu pronaći stolicu, gospo. – Zapali samo jednu svijeću, Janet. Ne dopuštam više od toga – gospa Esther naredila je svojoj sluškinji. – A onda napusti sobu. Želim biti sama sa svojom unukom. Taylor je konačno pronašla stolicu koja se nalazila ispred kreveta. Sjela je, izravnala valove haljine i preklopila ruke u krilu. Nije mogla vidjeti baku zbog udaljenosti i mraka. Iako nije mogla ništa vidjeti, držala se potpuno uspravno. Kralježnica joj je bila ukočena poput metalne podsuknje. Baka je mrzila pogrbljeno držanje, a budući da je Taylor bila uvjerena da ju gospa vidi u mraku, poput mačke, nije se usudila opustiti. Svjetlo svijeće na bakinu noćnom ormariću služilo je poput svjetionika u tami. Taylor ju nije vidjela, ali je osjećala prisutnost gospine sluškinje preko puta nje. Čekala je da čuje zvuk zatvaranja vrata, a onda se oglasila. – Zašto je ovdje tako mračno, gospo? Zar danas ne želite vidjeti sunce? – Ne želim – odgovorila je baka. – Umirem, Taylor. Znam to. Sam Bog to zna, a i vrag. Neću praviti scenu, to ne bi bilo damski. Neću se bogme ni predati. Smrt će me morati vrebati u mraku. Svjetlo bi joj moglo biti od pomoći. Ako me bude pratila sreća, neće me uloviti sve dok sa zadovoljstvom ne riješim sve svoje poslove. No bojim se da ti nisi spremna za sve zadaće koje te očekuju.

Princ na bijelome konju

• 21

Promjena teme iznenadila je Tayor, ali brzo se snašla. – Ne slažem se s vama, gospo. Dobro ste me pripremili. Spremna sam za sve što me može snaći. Gospa Esther frknula je. – Mnogo sam toga izostavila iz tvojeg pripremanja, zar ne? Ne znaš ništa o braku ni o tome što znači biti dobra supruga. Za to krivim svoju nesposobnost za razgovor o intimnim temama, Taylor. Živimo u tako ograničenom društvu. Svi se moramo ponašati prikladno i čedno. Ne znam odakle ti te osobine, ali puna si suosjećanja i ljubavi. Moram ti reći da sam zahvalna što ti to nisam uspjela oduzeti. Nikada ti nije palo na pamet da bi morala biti kruta i stroga, zar ne? Nema veze – nastavila je gospa Esther. – Prekasno je da se mijenjaš. Ti si jedan beznadni sanjar, Taylor. To najbolje dokazuju tvoja slijepa zaljubljenost u te tvoje jeftine romane i ljubav prema grubim muškarcima. Taylor se nasmiješila. – Radi se o planinskim muškarcima, gospo – ispravila ju je. – I mislila sam da volite slušati te priče. – Ne kažem da nisam uživala u njima – promrmljala je gospa Esther. – Ali to sada nije bitno. Priče o Danielu Crockettu i Davyju Booneu uzbudile bi i najkruće stare žene. Pobrkala im je imena. Taylor je zaključila da je to napravila namjerno kako ona ne bi pomislila da je gospa jednako očarana planinskim muškarcima poput nje. No nije ju ponovno ispravila. – Da, gospo – rekla je, pretpostavljajući da je baka htjela čuti da se slaže s njom. – Pitam se hoću li upoznati te planinare u zagrobnom životu. – Vjerujem da hoćete – odgovorila je Taylor. – Morat ćeš se spustiti na zemlju – upozorila ju je baka. – Hoću, gospo.

Julie Garwood

– Trebala sam te naučiti kako istrenirati muškarca da bude dobar i brižan suprug. – Stric Andrew objasnio mi je sve što trebam znati. Gospa Esther ponovno je frknula. – A kako bi moj brat mogao znati išta o toj temi? Cijeli je život proveo kao samotnjak u planinama. Moraš biti u braku da bi znao nešto o njem, Taylor. Nemoj obraćati pozornost na išta što ti je rekao. Sigurno je krivo. Taylor je odmahnula glavom. – Dao mi je neke dobre savjete, gospo. Zašto se Andrew nikada nije oženio? – Vjerojatno ga nitko nije želio – pretpostavila je gospa. – Jedino što je mojega brata ikada zanimalo njegovi su golemi konji. – I njegove puške – Taylor ju je podsjetila. – I dalje radi na svojim izumima. – Da, njegove puške – gospa se složila. – Znatiželjna sam, Taylor. Što ti je sve rekao o braku? – Ako želim jednog nevaljalca pretvoriti u dobrog muža, moram se ponašati prema njemu kao prema konju kojeg pokušavam istrenirati. Moram biti stroga, nikada ne pokazivati strah i štedljivo iskazivati emocije. Stric Andrew smatra da bih ga tako omotala oko malog prsta u roku od šest tjedana. Tako bi me naučio cijeniti i odnositi se prema meni kao prema princezi. – A ako te ne cijeni? Taylor se nasmiješila. – Onda bih trebala posuditi jednu lijepu stričevu pušku i upucati ga. Gospa se nježno osmjehnula. – Nekoliko sam puta i ja htjela upucati tvojega djeda, ali ne brini, dijete moje, samo nekoliko.

Princ na bijelome konju

• 23

Raspoloženje joj se u trenutku promijenilo iz veselog u melankolično. Glas joj se počeo tresti od emocija koje nije mogla sakriti: – Bebama ćeš biti potrebna. Blagi Bože, ta i sama si poput bebe. Kako ćeš to uspjeti izvesti? Taylor ju je odmah pokušala utješiti. – Bit ću dobro – inzistirala je. – Za vas sam još samo dijete, ali odrasla sam žena. Dobro ste me odgojili, gospo. Ne brinite. Gospa Esther glasno je izdahnula. – U redu onda, neću brinuti – obećala je. – Svih ovih godina, obasipala si me svojom ljubavlju i odanošću, dok sam ja... Jesi li primijetila da ti nikada nisam rekla da te volim? – Primijetila sam, gospo. Nastupio je trenutak šutnje, a onda je gospa Esther ponovno promijenila temu. – Nisam ti htjela dopustiti da mi kažeš zašto je tvoja sestra tako žurno napustila Englesku. Sada ti priznajem da je to zato jer sam se bojala odgovora. Marian je otišla zbog mojega sina, zar ne? Što joj je Malcolm učinio? Spremna sam te poslušati, Taylor. Sada mi možeš odgovoriti, ako to želiš. Taylor je osjetila knedlu u grlu. Duboko je udahnula prije nego što je odgovorila. – Ne želim, gospo. Sve se to dogodilo tako davno. – I dalje ga se bojiš, zar ne? Glas ti je zadrhtao čak i na samu pomisao. – Ne, više se ne bojim. – Dala sam ti potpunu podršku i pomogla Marian i tom njezinom beskorisnom mužu da odu, zar ne? – Da, gospo. – To mi je bilo vrlo teško, znajući da ih nikada više neću vidjeti. Nisam imala povjerenja u Marianine odluke. Pogledaj

Julie Garwood

samo tog muškarca za kojeg se udala. George nije ništa bolji od običnog uličnog prosjaka. Svakako ju nije volio, uhvatio se nje samo radi novca. No nije htjela slušati glas razuma, zar ne? Oboje sam ih se odrekla, no sada shvaćam da je to bila jedna vrlo prkosna odluka. – George nije bio beskoristan, gospo, on samo nije bio stvoren za posao. Možda se doista oženio mojom sestrom samo radi novca, no ostao je s njom nakon što ste joj vi oduzeli nasljedstvo. Mislim da ju je s vremenom zavolio, barem malo. Uvijek je bio dobar i drag prema njoj, a s obzirom na sva pisma koja nam je slao, vjerujem da je bio i dobar otac. Gospa Esther je kimnula. – Da, ja isto vjerujem da je bio dobar otac – nevoljko je priznala. – Ti si bila ta koja me nagovorila da im dam nešto novca kako bi napustili Englesku. Postupila sam ispravno, zar ne? – Da, postupili ste ispravno. – Je li mi Marian htjela ispričati što se doista dogodilo? Bože dragi, mrtva je već osamnaest mjeseci, a tek ti sada mogu postaviti to pitanje. – Marian vam to ne bi mogla ispričati – Taylor je inzistirala. – Ali tebi se povjerila, zar ne? – Da, ali samo zato što me htjela zaštititi. Taylor je zastala i udahnula kako bi ostala pribrana. Bilo joj je toliko teško razmišljati o toj temi da su joj se ruke počele tresti. Nije htjela pokazati baki koliko je doista uznemirena. Pokušala je zatomiti drhtaj u glasu kada je ponovno progovorila. – Pokazali ste koliko ju volite time što ste ju zaštitili, a da niste ni znali razloge. Pomogli ste joj otputovati. Ona i George živjeli su sretno u Bostonu, a ja sam sigurna da je Marian umrla u miru.

Princ na bijelome konju

• 25

– Ako ti naredim da dovedeš njezine kćeri u Englesku, bi li one bile na sigurnom? – Ne – odgovorila je brzo i odlučno. Malo je omekšala ton i nastavila: – Djevojčice bi trebale odrastati u zemlji njihova oca. To je ono što bi George i Marian željeli. – I bez Malcolmova nadzora, Taylor je tiho dodala. – Vjeruješ li da su i bebe umrle od kolere? Za to bismo već čule, zar ne? – Da, čule bismo. Zdrave su i dobro im je – rekla je. Pokušala je zvučati što suosjećajnije i kratko se pomolila s nadom da je u pravu. Njihova dadilja, gospođa Bartlesmith, javila joj je tragične vijesti. Uopće nije bila sigurna da je baš kolera ubila Georgea, a budući da se liječnik nije htio izlagati mogućnosti zaraze i pregledati Georgea nakon smrti, nitko nije mogao biti siguran. Dadilja je držala djecu dalje od oca dok je bio tako bolestan. Štitila ih je najbolje kako je mogla. Bog je već uzeo Marian, a sada i Georgea, što znači da bi mogao biti jednako okrutan i uzeti i dvogodišnjakinje, no to je bila jedna preuznemirujuća pomisao. – Vjerujem ti, Taylor – gospa je sada zvučala iscrpljeno. – Hvala vam, gospo. – Jesam li te dovoljno štitila dok si odrastala? – Oh, da – Taylor je uzviknula. – Štitili ste me svih ovih godina. Nastupilo je nekoliko minuta šutnje, a zatim je gospa Esther upitala: – Jesi li spremna napustiti Englesku? – Jesam.

Julie Garwood

– Boston je na drugome kraju svijeta. Ispričaj bebama lijepe priče o meni, čak i ako ih budeš morala izmisliti. Htjela bih da me se rado sjećaju. – Da, gospo. Taylor se očajnički suzdržavala od plakanja. Buljila si je u ruke i nekoliko puta duboko udahnula. Gospa Esther kao da nije primijetila uznemirenost svoje unuke. Ponovno je počela pričati o novcu koji je premjestila u banku u Bostonu. Glas joj je bio slab dok je završavala sa svojim uputama. – Čim se gospodin Elliott vrati, najavit će još jedno čudesno ozdravljenje. Možda je imbecil, ali zna na čijoj je strani. Ti ćeš večeras otići na bal i praviti se kao da je sve u redu. Smijat ćeš se i smiješiti. Slavit ćeš moje zdravlje. Ostat ćeš sve dok sat ne odzvoni ponoć. Nitko ne smije znati da odlaziš čim svane zora. Nitko. – Ali, gospo, budući da ste tako bolesni, htjela sam ostati ovdje s vama. – Nećeš to učiniti – baka joj je odbrusila. – Moraš otići iz Engleske prije nego što umrem. Moj brat, Andrew, pravit će mi društvo. Neću biti sama. Malcolmu i ostalima reći ćemo da te nema tek kada već otiđeš. Moraš se složiti sa mnom, Taylor. Tvoja je odgovornost da ova stara dama umre zadovoljna. – Da, gospo – u glasu joj se začuo jecaj. – Plačeš li? – Ne, gospo. – Ne podnosim suze. – Da, gospo. Baka je odahnula sa zadovoljstvom. – Mnogo sam se pomučila da pronađem pravoga. Znaš to, zar ne, Taylor?

Princ na bijelome konju

• 27

– upitala je. – Naravno da znaš. A sada, ostao nam je još samo jedan dokument za potpisati i posvjedočiti. Zadnja ceremonija za koju se moram pobrinuti, a onda ću biti na miru. – Ne želim da umrete, gospo. – Ne dobijemo uvijek ono što želimo, mlada damo. Upamti to. – Da, gospo. – Reci Thomasu da dovede goste koje je sakrio u salonu, a onda ponovno dođi kod mene. Želim vidjeti kako potpisuješ papire prije nego što ih ja potpišem. Taylor je ustala. – Nećete se predomisliti u svezi s ovim? – Neću – odgovorila je baka. – A ti? – progovorila je isprekidanim, ali odlučnim tonom. Taylor se uspjela nasmiješiti. – Ne, neću se predomisliti – odgovorila je jednako odlučno. – Onda se požuri, Taylor. Vrijeme prolazi, a ono je, naime, moj neprijatelj. Taylor se uputila prema vratima koja su povezivala spavaću sobu i salon pokraj nje. Već je skoro izašla iz sobe kad je najednom zastala. – Gospo? – Što je? – Prije nego što Thomas dovede ostale goste... nećemo više biti same, a ja... mogu li... Nije dovršila rečenicu. Nije ni morala. Baka je shvatila što želi upitati. Glasno je uzdahnula. – Ako baš moraš – baka je promrmljala. – Hvala vam. – Reci što trebaš, Taylor.

Julie Garwood

– U redu – složila se. – Volim vas, gospo, svim svojim srcem. Nije mogao vjerovati da je to učinio. K vragu i sve, skoro mu to nije uspjelo poći za rukom. S gađenjem je odmahnuo glavom. Kakav bi to muškarac zahtijevao od jednog brata da kupi slobodu drugog? Pravi nitkov, eto tko, pomislio je... pravi kurvin sin... Lucas Michael Ross prisilio se odagnati svoje bijesne misli. Dječak je konačno slobodan i spreman za nov život. To je jedino što je sada važno. Pokvareni nasljednik bogatstva s vremenom će dobiti svoju nagradu. Što se Lucasa tiče, njegov stariji brat može i propasti i istrunuti u Engleskoj. Nije uspio odagnati bijes. Lucas se naslonio na stup u veličanstvenoj sobi za bal i promatrao parove koji su se vrtjeli na mramornom podiju ispred njega. Bio je u društvu prijatelja svojega brata, Morrisa i Hamptona. Obojica su imali titule, ali Lucas se nije mogao sjetiti koje. Dva su muškarca bila usred strastvene debate o dobrim i lošim stranama američkog kapitalizma i zašto nikada ne bi mogao funkcionirati. Lucas se pretvarao da ga zanima njihova priča i kimao glavom kad je smatrao da je to prikladno, ali ih je u stvarnosti potpuno ignorirao. To je bila njegova posljednja noć u Engleskoj. Nije htio uživati u njoj, već je samo želio da prođe. Nije baš volio ovu sumornu zemlju i nije razumio ljude koji su odabrali živjeti u njoj. Nakon što je proveo dobar dio života u divljini, duboko u srcu Amerike, Lucas nije mogao zamisliti zašto bi itko namjerno odabrao Englesku. Smatrao je njezine stanovnike jednako pompoznima i prepotentnima poput njihovih vladara i

Princ na bijelome konju

• 29

spomenika. Bili su ukočeni kao i zrak koji su udisali. Mrzio je bliskost, beskrajne tvorničke dimnjake, sivu maglu koja je visjela nad gradom, razvratnost žena i ukočenost muškaraca. Lucas se u Londonu osjećao kao u zatvoru. Odjednom mu se u glavi pojavila slika plešućeg medvjeda kojeg je vidio kad je kao dječak posjetio sajam u Cincinnatiju. Životinja je nosila muške hlače i poskakivala oko vlasnika koji ju je kontrolirao pomoću dugačkog, teškog lanca omotanog oko medvjedova vrata. Muškarci i žene koji su plesali na plesnom podiju podsjetili su ga na tog treniranog medvjeda. Pokreti su im bili grčeviti i umjetni, svakako pomno uvježbani. Žene su nosile haljine različitih boja, ali identičnog kroja i stila. Muškarci su mu izgledali jednako smiješno. Svi su bili odjeveni u svoje crne, svečane uniforme. Dovraga, čak su im i cipele bile identične. Pravila i propisi ograničavajućeg društva u kojem su živjeli predstavljali su njihove lance, pomislio je Lucas i shvatio da ih pomalo žali. Nikad se neće susresti s avanturama, slobodom ili širokim, otvorenim prostorima. Doći će do kraja života, a da ni ne znaju što su propustili. – Zašto se mrštite, Lucase? Morris, stariji Englez, upitao je Lucasa i čekao odgovor. Lucas je pogledao prema plesnom podiju. – Nitko se među njima ne ističe – odgovorio je svojim lijenim otegnutim Kentucky naglaskom koji je toliko zabavljao slušatelje. Morris očito nije shvatio što je Lucas želio reći. Zbunjeno je protresao glavu. Hampton je bio malo pametniji i kimnuo. – Govori o parovima koji plešu – objasnio je. – I? – Morris je nastavio, i dalje ne shvaćajući.

Julie Garwood

– Ne primjećuješ li koliko su sve žene slične? Sve imaju čvrsto zavezanu, podignutu kosu i ta smiješna pera koja izviruju sa svih strana. Haljine su im također identične – dodao je. – S tim žičanim napravama skrivenima ispod suknji kako bi im stražnjica izgledala bizarno. Ni muškarci nisu ništa bolji. Svi su jednako odjeveni. Hampton se okrenuo prema Lucasu. – Odgoj i obrazovanje oduzeli su nam svu individualnost. – Lucas je isto odjeven u svečanu robu, baš poput nas – Morris je uzviknuo, kao da mu je tek sada to palo na pamet. Morris je bio jedan nizak, zdepast muškarac s debelim naočalama, proćelavom glavom i odlučnim mišljenjem o svim mogućim temama. Osjećao je kao da je njegova dužnost da osporava sve stavove svoga najboljeg prijatelja. – Odjeća o kojoj govorite prikladna je za bal, Hamptone. Kako bismo se trebali odijevati? U čizme i jelenju kožu? – To bi bila osvježavajuća promjena – odbrusio je Hampton. Prije nego što mu je Morris stigao uzvratiti, Hampton se okrenuo prema Lucasu i promijenio temu. – Jedva se čekate vratiti u vašu dolinu, zar ne? – Da – Lucas je odgovorio i pokazao prvi smiješak. – Dakle, gotovi ste sa svim poslovima? – Skoro sa svima – odgovorio je Lucas. – Zar ne odlazite sutra ujutro? – Da. – Kako onda možete završiti posao, ako vam je preostalo tako malo vremena? – upitao je Hampton. Lucas je slegnuo ramenima. – Ostao mi je samo još jedan mali poslić – objasnio je. – Vodite li Kelseyja natrag sa sobom? – Hampton je upitao.