PULS - Gail McHugh

Seksi djelo u svakom slučaju... Gail McHugh je kraljica napetosti.

– michelle a. valentine, autorica uspješnice New York Timesa “Zaljuljaj srce”

Gail McHugh

uls

Gail McHugh PULS

MOZAIKOVA ZABAVNA BIBLIOTEKA

knjiga dvjestodruga Naslov izvornika

Pulse

Copyright © 2013 by Gail McHugh Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2015.

Urednik

Zoran Maljković Nakladnik

Mozaik knjiga Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Grafički urednik

Ivica Jandrijević Korektor

Dinko Petriševac Oblikovanje naslovnice

Marija Morić Ilustracija na naslovnici

Shutterstock Tisak

Denona, Zagreb, veljača 2015.

ISBN 978-953-14-1742-6 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000898915.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snima­njem ili dru­ga­čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Gail McHugh

Puls S engleskoga prevela VINKO VEGO

Posvećeno svim ženama koje još nisu pronašle svoj glas, snagu i hrabrost. Ne dajte im nikad da vam oduzmu ono s čim ste se rodile. Uzmite to natrag.

1.

PROPUŠTEN POSLJEDNJI SUSRET

E

mily je naslonila glavu na prozor taksija i suzama natopljenih očiju promatrala gradska svjetla Manhattana. U mislima joj se maglovito pojavio i projurio izraz na Gavinovu licu dok je odlazio od nje prije nekoliko sati. I što se više približavala njegovoj zgradi te udaljavala od prošlosti s Dillonom, ona je sve više osjećala da joj duševno zdravlje i srce vise na jednoj tankoj niti. Nemirno se vrpoljila i pogledala blještavo zeleno svjetlo digitalnog sata. Bilo je skoro jedan ujutro. Tračak nade preplavio joj je tijelo i ona je čvrsto sklopila oči moleći se da će ju Gavin primiti natrag k sebi.

Taksi je stao pred njegovom visokom zgradom, a ona je zavukla ruku u torbicu i izvadila svežanj novčanica. Nakon što je pružila neznanu svotu vozaču, otvorila je vrata i izišla na pločnik obavijena hladnim zrakom kasnog studenog.

– Hej! – dozvao ju je vozač arapskog izgleda. – Mlada damo, morate zatvoriti vrata za sobom!

Emily je čula te riječi, ali nije obraćala pozornost na to. Šeprtljava su ju stopala gurala naprijed prema onomu za što se nadala da će biti nov početak. Nova budućnost s čovjekom za kojeg je sad znala da ne može živjeti bez njega. Otvorila je vrata i prošla kroz predvorje. Znoj joj se, poput truleži, raširio preko tijela. Drhtavom je rukom pritisnula dugme lifta. Živce joj je kidala mješavina ljubavi i tjeskobe. Kad su se vrata lifta otvorila, ona je ušla 9

Gail McHugh

unutra i naslonila se na zid, iscrpljena umno i tjelesno. Suze su joj se neprestano slijevale niz lice dok je nastojala zaustaviti drhtanje.

Emily nije znala kakva će biti Gavinova reakcija, pa je stoga duboko udahnula.

Nastojala je primiriti opake osjećaje koji su se uskovitlali u njoj.

Vrata su se otvarala nečemu što bi mogao biti novi početak... ili kraj. Osjetila je da su joj stopala zalijepljena za tlo, na tren je ostala sleđena na mjestu i promatrala je zid preko puta hodnika. Bila je tek mutno svjesna toga da se vrata lifta zatvaraju i zavrtjelo joj se u glavi dok je pridizala ruku da ih pridrži. Polako je izišla.

Pogled joj se usmjerio prema Gavinovu penthouseu, a u glavi su joj se nekontrolirano vrtjele misli sa svakim mogućim scenarijem.

Nastojala se usredotočiti na njegove prijašnje riječi te tako raspršiti strah dok su ju stopala vodila sve bliže njemu. Svaki idući korak bio joj je brži.

Kad je došla do njegova stana, strahovi su joj se osvetoljubivo vratili i teško ukotvili u prsima. Sa zebnjom mu je pokucala na vrata, a svako je kucanje oponašalo divlje lupanje njezina srca.

Obrisala je suze dok je drhtala od glave do pete. Minute su prolazile bez ikakvog odgovora i ona je još snažnije pokucala.

– Molim te, odgovori – izrekla je tihu molitvu dok je pritiskala zvono na vratima.

Suze su joj kapale niz obraze i zurila je u ključanicu zamišljajući ga kako i on nju gleda sa svoje strane. Ubola ju je pomisao na to da ju gleda i usjekla joj stazu u srcu.

– Molim te – zaplakala je i ponovno pozvonila. – Bože, Gavine, molim te. Volim te. Tako mi je žao.

Ništa.

Uvukla je još uvijek drhtavu ruku u torbicu i izvukla mobitel.

Nazvala je Gavina. Nije skidala pogled s vrata i slušala je kako neprestano zvoni.

10

Puls

– Dobili ste Gavina Blakea. Znate što vam je činiti.

Emilyino se srce stisnulo, steglo i došlo u pete kad mu je začula glas. Taj će ju sladak glas zauvijek progoniti ako ju ne primi natrag. Taj sladak, molećiv glas koji ju je preklinjao da mu povjeruje.

Prekinula je poziv, ponovno nazvala i još jednom poslušala. Nije progovorila. Nije mogla. Njezino mahnito disanje bit će jedina poruka koju će mu ostaviti.

Riječi... nije pronalazila.

Emily je pritisnula ruku na usta kad je počela shvaćati da joj on neće oprostiti. Nekoliko bolnih trenutaka provela je u tišini. Tad joj je u prsima buknula žalost. Bujica suza slijevala joj se niz obraze. Plač joj je odjekivao hodnikom. Povukla se i osjetila kako je leđima udarila u zid. Zurila mu je u vrata, a živo sjećanje na njegovo lice urezalo joj se u misli. Žestoka bol provrla joj je i kovitlala se u crijevima dok se polako vraćala prema liftu i dok joj je srce padalo ravno u ponor.

Emilyna su se ramena objesila i duh joj je bio slomljen dok je otvarala vrata svog stana. Nejako svjetlo iznad pećnice slabo je osvjetljavalo dnevni boravak. Emily je hodala što tiše da ne probudi Oliviju i ušla je u svoju sobu. Još je uvijek drhtala, a plašt tuge obavijao ju je dok je ulazila u svoju kupaonicu.

Upalila je svjetlo i zurila u vlastiti odraz. U zelenim očima, koje su nekad živo blistale od nade, sada više nije bilo života. Prešla je prstima preko obraza uprljanih maskarom. Lice joj je izgledalo blijedo. A srce joj je, još gore od toga, bilo pogođeno gubitkom.

Naslonila je dlanove na hladnu mramornu površinu umivaonika, oborila je glavu i plakala boreći se da dođe do zraka dok joj je duboka bol omatala dušu. Oko nje se stezao žal u svom najsurovijem obliku, poput neumoljive omče oko vrata.

11

Gail McHugh

Pokušala se smiriti prskajući lice vrelom vodom. Uzela je potom ručnik, obrisala se i isključila svjetlo. Umor joj je usporavao korake dok je išla prema krevetu i ona se sklupčala na njem bočno. Iscprljeno je utonula u madrac nastojeći uhvatiti nekoliko sati sna. Ali on neće doći.

Ne. Dok su sekunde, minute i sati otkucavali, Gavinovo bolno lice i zbunjene plave oči proganjali su Emilynu savjest. Plitko je udahnula, prevrnula se na leđa i zurila u strop. Tijekom idućih nekoliko sati silna joj je bol prolazila kroz srce. Pustila ga je da joj sklizne kroz prste.

Gavin je nastojao zanemariti prodoran zvuk paljenja motora privatnog aviona tvrtke Blake Industries pitajući se hoće li se Emily moći sjetiti onih stvari koje on nikad neće zaboraviti. Čudio se da je ovo uistinu kraj. Izgubio ju je. Ona će postati zauvijek Dillonova za manje od sedam sati.

Izvukao je svoj kovčeg iz prtljažnika Coltonova džipa, a srce mu je još više potonulo dok je gledao u bistro i hladno večernje nebo. Colton je stupio na asfalt, a izraz na licu nije mu bio ništa mirniji od trena kad mu je Gavin došao.

– Čovac, ne moraš ovo raditi – vikao je Colton dok su mu se uvojci tamne kose vijorili od siline motora do njih. – To što bježiš iz grada usred mrkle noći nju neće vratiti.

Gavin nije bio siguran da će bijeg izbrisati onaj žig koji mu je Emily utisnula u duši. Isto tako nije bio siguran hoće li se ikad osloboditi žudnje i potrebe za njom. Jedini osjećaj u koji je bio jebeno siguran... znao je da mora napustiti New York. Odjebati daleko i udaljiti se od Emilyna duha koji će ga, bez sumnje, progoniti.

– Rekao sam ti, moram se malo udaljiti od svega, Coltone – prepirao se Gavin prelazeći rukom po licu. – Ne mogu ostati 12

Puls

ovdje. A ti se samo pobrini za to da izvučemo naše dionice iz Dillonovih ruku.

Coltonu se oteo težak uzdah i kimnuo je. – To ću srediti odmah u ponedjeljak ujutro. – Udario je Gavina po ramenu, a pogled mu se ublažio. – Sve mora biti dobro kad se vratiš. Obećaj mi da nećeš misliti na Emily dok si tamo.

Gavinu su prsa uzdrhtala čim je čuo njezino ime. – Da – odgovorio je ozbiljnim glasom. – Pokušat ću.

Nekoliko trenutaka gledali su jedan u drugoga, a potom se Gavin uspeo stubama u avion. Okrenuo se i opazio kako mu brat napušta zemljište malog, privatnog aerodroma. Gavin se osjećao sjeban i nalazio se u najdubljem životnom košmaru, uvukao je ruku u džep traperica i izvukao mobitel. Bacio ga je na pistu ni ne pogledavši u njega. Razbio se kad je pao na zemlju. Isključiti se iz svega znači isključiti se iz svega. Nema kontakta ni s kim. Nitko ga neće pokušati izvući iz boli, nitko ga neće nastojati uvjeriti da su mu radnje pogubne. Kad je predao svoju prtljagu stjuardesi, pilot ga je došao pozdraviti.

– Dobra večer, gospodine Blake. – Pilot, čija je sijeda kosa padala preko čela, čvrsto je stisnuo Gavinovu ruku. – Pripremljeno je sve što ste zatražili, a mi bismo, gospodine, trebali stići u Playu del Carmen za nešto više od četiri sata.

Gavin je slabašno kimnuo i krenuo u svoju privatnu kabinu.

Zatvorio je vrata, a pogled mu je odmah pao na bocu burbona u minibaru, kao da je izvikivala njegovo ime. S prezirom je gledao u nju. Tmina se uvlačila svud oko njega. Skinuo je kaput i bacio ga na krevet. Nastojao je odbiti od sebe crnog anđela koji mu se uvukao u misli, pa je prešao malen prostor i posegao za tekućinom jantarne boje koja će mu otupiti um. Nije se odlučio za čašu, samo je odvrnuo čep s boce i prinio ju svojim usnama. Alkohol mu je spržio grlo, a da mu nije olakšao bol ni za jedan gram.

13

Gail McHugh

Tad je Gavin shvatio da mu u životu neće postojati vrijeme u kojem neće biti svjestan Emilyna izostanka. Bio on pijan ili trijezan, ona će mu slamati srce i dušu sve dok ne umre. Volio ju je. Udisao ju je kao da je zrak koji ga okružuje... zrak kojega će zauvijek biti lišen. Odložio je bocu, prošao umornom rukom kroz kosu i nastojao odgurnuti od sebe sjećanje na to kako mu Emily uzvraća pogled svojim prelijepim očima. Prišao je prozoru, povirio na grad ispod sebe i znao da to neće upaliti. Ništa neće upaliti. Ni to da utapa bol u alkoholu niti da pobjegne od nje ne može promijeniti ono što osjeća.

Ona je otišla. Svjetlucanje gradske rasvjete blijedilo je kako se avion penjao sve više, a Gavinovo je srce nastavilo oplakivati ženu koju je izgubio dok se u mislima pitao koliko će joj dugo prisustvovati sprovodu.

Jutarnja je svjetlost usisala posljednje zvijezde s neba, a Emily je, bez minute sna, ustala i krenula u kuhinju. Mučnina joj je ispunila trbuh. Otvorila je vratašca hladnjaka i izvukla bocu vode. Sjela je za stol dok joj je Olivia prilazila iza ugla.

– Hmm, vidim da te guzonja ostavio rano ujutro – odrusila je Olivia gledajući u Emily. Prišla je jednom kredencu i otvorila ga.

– Kako je lijepo od njega što je dopustio vlastitoj mladenki da se na dan vjenčanja sredi u svom stanu.

– Olivia, ja...

– Emily, prije no što započneš braniti svoga guzonju ili vlastite zablude, samo bih htjela da znaš koliko je Gavin sinoć bio uznemiren. – Olivia je zalupila vratima kredenca. – Nikad ga nisam vidjela tako povrijeđenog.

Emily je sklopila oči koje su ju peckale i srce joj se steglo od pomisli na bol koju je prouzročila Gavinu. Odmahnula je glavom.

– Olivia, molim te. Ja nisam...

14

Puls

– Znam, Emily. Nisi raspoložena za priču o ovom – otpuhnula je otvarajući još jedan kredenc. – Ili, da pogodim, nije zabluda to što misliš da se trebaš udati za Dillona zato što ne vjeruješ Gavinu?

– Olivia – izustila je Emily ustajući. – Ne slušaš me. Nisam...

Olivia se munjevito okrenula, a zjenice su joj se smeđih očiju suzile. – Jebote, mrzim što moram ovo reći, Em, ali ja ne mogu danas sudjelovati u ovom. Ti voliš Gavina i Gavin voli tebe.

Svršena stvar. Ja vjerujem Gavinu, a čak ako mu ti ne vjeruješ, opet me prisiljavaš na izbor. – Položila je ruku na bok, a drugom prošla kroz gustu plavu kosu. – Žao mi je, ali ja ti ne idem na vjenčanje danas.

– Dobro, zato što ne idem ni ja – šapnula je Emily i ponovno sjela. – Neću se udati za Dillona.

Olivijinim se licem raširio smiješak dok su joj se zjenice proširile od šoka. – Nećeš? – uzdahnula je i pojurila k Emily.

Emily je odmahnula glavom dok joj se svježa navala suza oslobađala iz očiju.

Olivia je kleknula do nje i omotala ruke oko Emilyna struka.

Izrekla je riječi uz Emilyn trbuh. – Oh, Bože moj, oh, Bože moj.

Više mi nisi na crnoj listi. Jebote, sad ću te voljeti do smrti!

– Povrijedila sam Gavina – Emily se skoro zagrcnula izgovarajući ovo. – Htjela sam mu vjerovati, i dio mu je mene vjerovao, bar tako mislim, ali bila sam uplašena, a sad je već prekasno.

Olivijin izraz lica poprimio je crte zbunjenosti dok je ustajala i povlačila Emily za sobom. Položila je ruke na Emilyne obraze.

– Nije prekasno. Samo ga nazovi i on će sve zaboraviti. Gavin te voli. Sinoć se raspizdio, ali on bi umro za tebe. Vjeruj mi. To stalno ponavlja.

Emily je zadrhtala i jedva jedvice udahnula. – Ne. Sinoć sam otišla do njegova penthousea i nije mi otvorio vrata. – Odmaknula 15

Gail McHugh

se od Olivije i sjela za stol. – Nekoliko sam ga puta zvala na mobitel i nije se javljao. Završio je sa mnom, a ja zaslužujem svaki djelić boli koji mi predstoji. – Emily je odmahnula glavom, a glas joj se utišao. – Ne mogu vjerovati da sam ovo dopustila.

– Sinoć mi nije dao da ga odvedem kući. – Olivia je ponovno pala na koljena i uhvatila Emily za ruke. – Nakon večere morala sam ga odvesti do Coltonove kuće. Ono što se dogodilo malo ga je otrijeznilo, ali prilično sam sigurna da je dečko još uvijek u komi. Samo se sjeti kako se opio. Tek je sedam ujutro. Vjerojatno nije ni čuo mobitel. Ja ću ga uskoro opet nazvati, ali ti mi se moraš malo smiriti, može?

Emily je polako povukla ruke k sebi i pritisnula dlanove na oči.

Nevoljko je kimnula i zatomila dio brige koja joj se kovitlala u glavi. – U redu, nastojat ću se smiriti.

U kutovima Olivijinih usta pojavio se smiješak. – Ponosna sam na tebe, Emily.

– Ponosna na mene? – upitala je brišući nos stražnjom stranom ruke. – Zašto? Zato što sam povrijedila Gavina? Njegovo lice, Olivia. Ne mogu iz misli izbaciti njegovo lice.

Olivia ju je blago pogledala i pomilovala ju rukom preko čeljusti. – Ponosna sam zato što si konačno uvidjela da zaslužuješ bolji život s muškarcem koji te istinski voli i brine se za tebe.

Ponavljam ti, možda si trenutno povrijedila Gavina, ali između vas sve će se riješiti. Vidjet ćeš.

Emily je zurila u Oliviju i dopustila tračku nade da joj zaplovi udovima. Kimnula je moleći se da će se Olivijina izjava pokazati istinitom.

– U redu – rekla je Olivia ustajući i gledajući na sat. – Tvoje nevjenčanje dogodit će se za manje od četiri sata. Što još želiš da uradim, osim da kupim kavu jer je više nemamo u kući? Ti mi definitivno izgledaš kao da ti je potrebna šalica, a ne bi ni meni 16

Puls

bila naodmet također. – Olivia je otišla do ormara u hodniku te izvukla i odjenula svoj kaput. – Hoćeš li da ti nazovem sestru? – Zastala je u pola koraka. – Ili, još bolje, da nazovem tvog bivšegbudućeg muža i kažem mu da odjebe?

Emily je ustala i prošetala kuhinjom. Zgrabila je papirnati ubrus i ispuhala nos. Podišli su ju žmarci niz kralježnicu na samu pomisao na Dillona koji se budi i vidi da nje nema. – On još ne zna.

Na Olivijinu se čelu pojavila bora zbunjenosti. – Kako to misliš?

Ja sam smatrala da...

– Otišla sam kad je zaspao – prekinula ju je Emily prekrivajući lice rukama. – On nema pojma. Samo ti znaš.

Oliviji se čeljust opustila, a zjenice proširile. – Umm... u redu.

Možda se varam, ali zar ne bi budući mladoženja to trebao znati?

Emily je uzdahnula i prošla pokraj Olivije prema spavaćoj sobi.

Počela je prekapati po svojim ladicama. Osim Gavina, žudjela je za samo još jednom stvari, a to je bila duga i vrela kupka. – Da, Olivia. Moram se oprati, a kad završim s tim, onda ću ga nazvati.

Olivia se naslonila na vrata sa zabrinutim pogledom. – Možeš li barem pričekati dok se ja ne vratim iz kafića? Nazvat ću Lisu i Michaela i kazati im što se događa, u redu?

Emily je zatvorila ladicu znajući da je Olivia zabrinuta i pogledala ju je. – Da. Pričekat ću. – Prišla je Oliviji i blago ju pogledala. – Hvala ti.

Olivia je položila ruku na Emilynu bradu i blago ju prodrmala.

– Nema na čem. Samo naprijed. Ti se otuširaj, a ja se začas vraćam.

Emily je kimnula i promatrala ju kako odlazi. Kad su se vrata zatvorila, Emily si nije mogla pomoći, osjetila je kako joj jeza sažiže trbuh. Suočavanje s Dillonom, bez obzira na to bio Gavin ili ne bio uz nju, neće biti lako. Uzdahnula je i nastojala zanemariti njegovu kužnu prisutnost. Ušla je u kupaonicu, odložila gaćice i majicu na prečku i odvrnula slavinu. Vrela para uskovitlala 17

Gail McHugh

se zrakom dok je ona s tijela odbacivala ostatke sinoćnje odjeće te ulazila pod tuš. Uzela je sapun i polako prelazila njime po bolnom mesu međunožja dok su joj misli preplavile slike onoga što je dopustila Dillonu da joj učini. Oborila je glavu od srama, a mokra crvenkasto-kestenjasta kosa pala joj je preko lica poput zavjese.

Osjećala se kao da je istegnula svaki mišić, ali ta bol blijedila je u usporedbi s njezinim pretučenim i slomljenim srcem.

Zaronila je u najdublji kutak vlastita uma i ponovno odigravala njegove sinoćnje scene i ono što joj je učinio. To uopće nije zaostajalo za noćnom morom. Tek je tad shvatila koliko mu je mnogo stvari oprostila i dala mu da se izvuče tijekom prošle godine. Svjesnost o tom kako je samu sebe zavarala misleći da ju voli, brine se za nju i za njih, izbila joj je zrak iz pluća.

Sveobuhvatna i duboko usađena dužnost koju je osjećala prema njemu zbog svih stvari u kojima joj je pomogao bila je nešto za što je znala da ju je dovelo do ovog trenutka. U njoj je bujala ljutnja na samu sebe, pjenušala joj se u dnu trbuha dok se sve žustrije trljala po mesu, rukama, licu i nogama. Htjela je ukloniti svaki trag njegova postojanja iz svojih pora. Pustila je da teče još vrelija voda, zgrčila se zbog načina na koji mu je dopustila da upravlja svakom njezinom radnjom.

Svakom njezinom mišlju.

Plakala je, duboko udahnula i pokušala doći k sebi. Više nema Dillona. Više nema njih. Otišao je. Emily u toj pari nije samo ispirala ostatke mjehurića s kože već i poguban otrov koji joj je on usuo u dušu. Izišla je iz kade, dohvatila ručnik i omotala se njime. Stala je pred zrcalo i pogledala ženu s kojom će se oprostiti. Zauvijek.

– Nikad više – šapnula je. Odmahnula je glavom, prešla rukom preko obraza i sklopila oči. – Nikad.

Na tren je razmislila o svim suludim događanjima koja joj tek predstoje u ovom danu, a potom se odjenula, osušila kosu 18

Puls

i ponovno vratila u sobu. Naglo je zastala kad je čula zvonjenje mobitela, a zvuk joj je dao do znanja da ju čeka poruka. Ščepala ju je iznenadna tjeskoba da bi to mogao biti Dillon te moguća nada da se radi o Gavinu. Progutala je pljuvačku, krenula prema noćnomu stoliću i drhtavom rukom uzela mobitel.

I tjeskoba i nada istovremeno su isparile kad je opazila da je riječ o Lisinoj glasovnoj poruci. Emily je podlegla od umora koji ju je proganjao, pala je na krevet i naslonila glavu na jastuk. Čula je kako ulazna vrata škripe i otvaraju se dok je slušala sestrin zabrinut glas. Sjela je i poslušala posljednjih nekoliko sekundi Lisine poruke u kojoj ju je obavijestila da su ona i Michael krenuli prema njoj.

– Liv? – oglasila se Emily sklapajući mobitel. Bacila ga je na krevet, prešla dlanom preko lica i ustala te krenula prema susjednoj prostoriji. – Nadam se da si uzela i nešto za pojesti dok...

Zastala je pokraj luka u dnevnom boravku, a riječi su joj zamrle na usnama. Sledila se sva zbunjena, tiha i oprezna kad je opazila kako se Dillon ležerno naslanja na radnu plohu. On je preletio pogledom preko nje dok je ispijao sok od naranče.

– Emily, kad sam se probudio, tebe nije bilo. – Odložio je čašu i prišao joj s drskim cerekom na licu. – Toliko si se uzbudila da si se odmah došla dotjerati ovdje kako bi se danas udala za mene, ha?

– Prešao joj je prstima preko obraza. – Ionako sam mislio svratiti ovdje prije no što odem do Trevora da se spremi.

– Miči se od mene, Dillone – šapnula je drhtavim glasom.

Otrgnula se nastojeći tako sakriti strah koji joj je kolao venama.

Dillon je zažmirio i iskašljao se da pročisti glas. Gledao ju je suženih zjenica, a izraz lica bio mu je sav zbunjen. – Molim? – upitao ju je prilazeći joj i grabeći ju za ruku poviše lakta.

Emily se otrgnula od čvrstog stiska i udarila ramenom o kredenc dok je zateturala unatrag. – Čuo si me. Rekla sam ti da odjebeš od mene. – Riječi su se čule kao neko tiho siktanje.

19

Gail McHugh

– Za mene je sve završeno, Dillone. Ovo – pokazala je na prostor između njih – jest gotovo. Ja više nisam tvoja dobrovoljna žrtva.

Nije se ni snašla, a on ju je već pritisnuo uza zid, jednom ju je rukom zgrabio za kosu, a drugom stisnuo bradu. Prešao je jezikom preko donje usne i pažljivo ju promatrao. – Ti si se stvarno jebala s njim, zar ne?

Tih jecaj oteo se s Emilynih usana zbog boli koju je osjećala u lubanji, ali mu je ipak podrugljivo odgovorila. – Da, jebala sam se s njim. Da, zaljubljena sam u njega i, ne, neću se ni sad ni ikad udati za tebe. – Iako joj je strah natopio sve udove, ona je osjetila kako ju preplavljuje osjećaj olakšanja i slobode te se sidri negdje duboko u njoj i pušta svoje korijenje.

Na časak je sklopila oči i dopustila da joj misli preplave Gavinove slike, ali ih je brzo otvorila kad ju je stražnji dio Dillonove ruke odalamio po obrazu. Osjetila je žalac boli kroz čitavo meso dok je lupala šakama po njegovim prsima u nastojanju da se oslobodi.

Dillon joj je još uvijek držao jednu ruku u kosi i gurnuo ju je preko sobe poput ofucane male igračke. Emily je pala na sve četiri po drvenom podu, pokušala je ustati, ali ju je Dillon zgrabio za kosu i gurnuo ju dolje.

– Bolesni kretenu! – vrištala je svijajući mu ruke oko zapešća dok se on nadvijao nad njom.

Dillon je pao na koljena i trznuo joj glavu uvis sileći ju da ga gleda pravo u oči. – Nakon svega što sam učinio za tebe, ti se udaljavaš od mene da bi se jebala s njim iza mojih leđa? – zarežao je i još ju snažnije počupao za kosu.

Emily je osjećala u sebi bubnjanje pulsa i, koristeći se svakim djelićem snage, zarila mu je nokte u kožu nastojeći mu odmaknuti ruke iz svoje kose. – Ništa nisi napravio za mene, samo si me slomio! – vrisnula je. Kad je vidjela da ju on neće pustiti, podrugljiv i 20

Puls

širok osmijeh pojavio joj se na licu. Suze su joj se slijevale niz obraze. – Da sam se barem mogla jebati s njim ispred tebe!

Dillon ju je ponovno ošamario dok su mu oči bile hladne, a pogled prazan i mračniji od noćnog neba. Emily je osjetila kako joj se koža iznad obrve rastvorila i kako ju bol igličasto probada.

Jecaj joj se oteo s usana dok joj je topla i gusta krv kapala niz sljepoočnicu i plazila niz jagodicu.

Dillon ju je još uvijek čupao za kosu, podignuo ju je i uspravio uz svoja prsa. Emily se usudila pogledati ga u oči, progutala je strah koji joj je oblagao grlo dok ju je Dillon prikovao za mjesto pogledom iz kojeg se moglo iščitati da ovdje njezinim mukama još nije kraj. Zarila mu je nokte u lice osjećajući navalu bijesa i adrenalina u živcima te mu je zabila palce u oči. Sitni krvavi tragovi pojavili su se na Dillonovim kapcima dok mu se urlik boli otimao duboko u grlu.

Negdje iznad ovog izopačenog košmara koji joj je glasno odjekivao u glavi, Emily je ipak čula zvuk otvaranja ulaznih vrata praćen Lisinim vrištanjem. Michael je usred te gužve jurnuo iza Dillona i zgrabio ga za ruke. Michaelovi pokreti bili su mahniti dok je odvlačio Dillona od Emily. Oba su muškarca posrtala, a udovima su mlatarali u svim smjerovima. Michael je leđima pao na pod. Dillon je pao preko njega. Glasan tresak odjeknuo je prostorijom. Michael je odgurnuo Dillona od sebe, prevrnuo se bočno te poskočio na noge.

Emily se nekontrolirano tresla dok joj je Lisa čvrsto stezala ruku oko ramena, plakala je promatrajući Dillona koji se teturavo osovljivao na noge.

Michael je jurnuo prema njemu, zamahnuo šakom i pogodio Dillona ravno u usta. Silina udarca raskrvavila mu je usnu. – Ovo sam ti sinoć trebao učiniti, šupčino! – ispljunuo je Michael.

21

Gail McHugh

Dillon se uspravio, zateturao unaprijed i zgrabio Michaela za ovratnik. Nije se još ni snašao, a Michaelova ga je šaka više puta pogodila u lice sve dok ga konačno nije oborila na pod.

U Emilynim ušima odjekivao je žamor glasova, uključujući i Olivijin, a osjetila je i kako ju mučnina steže u trbuhu. Stajala je sleđena, vrisak joj je zamro na usnama dok je gledala kako joj se stan puni zabrinutim susjedima te, nakon nekoliko minuta, dvojicom njujorških policajaca. Michael je brzo objasnio što se dogodilo, a jedan je policajac silom osovio Dillona na noge i stavio mu lisičine na ruke.

– Ti si jebena kurva! – zasoptao je Dillon pljujući krv prema Emily. – Jedna obična jebena kurva! Nadam se da će te i on jebati i odjebati kao i svi ostali, pizdo jedna!

Dillonove otrovne riječi buknule su u Emilynoj glavi poput divlje eksplozije. Osjetila se poput sitne čestice prašine koja se usporeno kovitla usred mahnitog tornada. Iako se ludilo razmahalo oko nje u prostoriji prepunoj ljudi, ona ništa nije vidjela... samo Gavinovo lice. Iako je jedan policajac prijetio Dillonu da će zapamtiti noćenje u zatvoru, ona ništa nije mogla čuti... samo bubnjanje vlastita slomljenog srca. Razumijevala je samo mrtvilo koje joj je preplavilo vene.

Oslobodila se iz sestrina zagrljaja i krenula prema Dillonu koji je stajao i s drskim se i podrugljivim cerekom poigravao s raskrvavljenom usnom. Zurila je u izopačenu dušu muškarca kojeg je tako dugo voljela, muškarca kojem je dala sve od sebe, a potom ga je, bez suze u oku, odalamila preko čitavog lica. Nije mogla više zadržavati potisnutu tjeskobu svih onih paklenih mjeseci koje joj je priuštio, bol joj je izbila u rukama i proširila se nježnim kostima dok ga je nastavljala udarati šakama po licu i prsima.

– Ti si mi ovo učinio! – vikala je boreći se s jednim od policajaca. Policajac ju je odvukao dok je ona bijesno gledala 22

Puls

Dillona. – Voljela sam te, a ti si se pretvorio u sve ono što si rekao da nikad nećeš postati! I, znaš što, Dillone? – upitala ga je dišući otežano i isprekidano. Dillonu je podrugljiv smješak ispario s lica, gledao je preko ramena dok ga je policajac ispraćao iz stana. – Ako me Gavin doista napusti i nikad više ne progovori sa mnom, ja zaslužujem svaku sekundu bijede u kojoj ću se naći bez njega.

Emily je s drhtavim tijelom pratila kako Dillon napušta njezin život jednakom brzinom kao što je nekad i ušao u njega. Omotala je ruke oko trbuha i pala na koljena dok su joj se misli o Gavinu poput iverja zabadale u srce. Emily se oslonila na stolić posljednjim snagama, zabila je lice u ruke i počela silovito plakati. Lisa je sjela do nje, povukla ju na svoje krilo i njihala joj glavu uz svoje rame.

I dok ju je Lisa ljuljala tamo-amo, Emily je shvatila da se spasila od toga da postane samo još jedan statistički podatak.

Još jedan tih glas.

Začudila se što je dopustila da sve ode ovako daleko i sjećanja na majku koja je prihvaćala isti divlji tretman, ne samo od oca nego i od brojnih drugih muškaraca, sad su joj se pojavila u mislima.

Mučne su slike sledile Emilyne kosti.

– Ššš, Emily – šaptala je Lisa grleći ju čvršće. – Sad je gotovo.

Olivia je klekla do njih i obratila im se blagim glasom. – Jesi li dobro? – Pružila je Emily vrećicu leda i otvorila kutiju prve pomoći. Olivia je izvadila zavoj, otvorila ga i položila ruku ispod Emilyne brade. Pričvrstila je komad gaze flasterom na svježu ranu iznad Emilyne obrve i namrštila se.

Emily je suznih očiju kimnula. – Da, dobro sam.

Policajac koji je ostao s njima prišao je Emily, a zbog pretjerano debeljuškaste i oble figure izgledao je kao da mu uniforma loše pristaje. – Gospođice, trebat ću uzeti izjavu od vas. Liječnici bi trebali uskoro stići. Odvest će vas u bolnicu ako mislite da vam treba pregled.

23

Gail McHugh

– Ne. – Emily je ponovno stavila led na natečenu jagodicu.

Stresla se kad joj je dodirnuo kožu. – Ne želim ići u bolnicu.

– U redu – odgovorio je policajac pogledavajući u notes. – Možete odbiti tretman kad oni stignu, ali ipak se moraju pojaviti jer se ovdje radilo o pozivu zbog nasilja u obitelji.

Michael je sjeo na ležaj, a izraz lica poprimio mu je upitne značajke. – Emily, mislim da ti je bolje da odeš na pregled.

– Slažem se – rekla je Lisa kojoj se u pogledu mogla opaziti zabrinutost.

Emily je ustala nastojeći smiriti ovaj nered koji joj je sjebao um.

Teturavo je prošetala dnevnim boravkom kako bi provjerila je li ju Gavin nazvao. Lisa i Olivia ustale su i pratile ju do sobe.

– Em – rekla je Olivia. Nježno je uhvatila Emily za ruku, a čelo joj se naboralo od zbunjenosti. – Zašto ne želiš ići?

Emily se okrenula i prošla rukama kroz kosu. Uzela je mobitel i srce joj je potonulo kad je opazila da nema propuštenih poziva od Gavina. – Rekla sam ti da neću, Olivia. Ne moram ići u bolnicu.

– Suze su joj navrle na oči dok se svalila na krevet. – U redu sam.

Treba mi samo aspirina i sna.

Olivijine su se usne stegnule u tanku liniju. Pogledala je prema Lisi na čijem se izrazu lica ogledala podjednaka zabrinutost.

Lisa je prekrižila ruke i naslonila se na vrata. – Emily, kunem ti se da ponekad stvarno znaš biti tvrdoglava.

– Znam – šapnula je Emily. – Ali stvarno sam u redu.

Olivia je podignula glavu i uzdahnula gledajući u strop.

Ponovno je svratila pozornost na Emily i položila joj ruku na bok. – Znaš li koji je jedini razlog zbog kojeg neću dalje ustrajati na ovoj stvari, prijateljice?

Emily je sklopila oči i odmahnula glavom. – Koji, Olivia?

– Pa, zato što si onoga govnara pošteno izmlatila prije no što su mu debelu guzicu odvukli odavde.

24

Puls

Emily je ponovno legla, okrenula se na stranu i približila koljena prsima. U normalnim bi joj okolnostima ovaj Olivijin komentar bio donekle smiješan. Ali sada ne. Nije se mogla nasmiješiti. Mogla je samo šturo odgovoriti.

– Točno – rekla je Emily dok joj je tuga obavijala glas. Ponovno je prinijela vrećicu s ledom obrazu. Zurila je pogledom punim boli od nelagode u Oliviju. – Pretpostavljam da jesam. – Emily je duboko udahnula, zgrabila deku i prebacila ju preko tijela. – Kad liječnici stignu, pošaljite ih unutra. Ali sad me samo pustite da se odmorim.

Olivia i Lisa kimnule su iako im se briga još uvijek ocrtavala na licima. Izišle su iz sobe bez riječi.

Tijekom idućih pola sata Emily je obavila nužnu papirologiju s policajcem i odbila pregled kad su se liječnici napokon pojavili.

Kad je soba napokon postala tiha i misli joj se počele smirivati, pogled joj se zaustavio na mobitelu. Podignula ga je i zurila u njega, a lice joj je problijedjelo kad je vidjela da nema poruka od Gavina. Suze su joj slobodno potekle niz obraze.

Nazvala ga je znajući da mora objasniti bol koju mu je nanijela.

Grickala je unutrašnji dio usne dok je slušala zvonjenje. Kad se oglasila glasovna pošta, htjela je prekinuti poziv, ali se zaustavila.

Mučila ju je briga i žudnja za njim, tako duboka da ju je stezalo u prsima.

– Gavine... Ja... Emily je – šapnula je nastojeći prijeći preko osjećaja koji su joj se penjali uz grlo. – Ne očekujem da ćeš ikada više htjeti popričati sa mnom, ali ja ti moram reći neke stvari. – Duboko je udahnula, sporo izdahnula i nastavila. – Gavine, Dillon mi je umanjio osjećaj da sam živa. Ali ti... ti si mi to ponovno vratio. Kad je Gina otvorila vrata onog jutra, ja... – Emily je zastala otirući suze. – Ja sam se uplašila da si ju ponovno primio k sebi, iako sam ti trebala dopustiti da to objasniš, ali nisam to 25

Gail McHugh

učinila. Tako mi je žao. Žao mi je da si se zaljubio baš u mene od svih djevojaka na svijetu u koje si se mogao zaljubiti. Žao mi je što ti nisam vjerovala kad sam to trebala i da sam ja ta koja ti je slomila srce. Znam da si mi rekao da si pomislio da me voliš od trena kad si me prvi put ugledao, ali ja sam znala da te volim od tog istog trena. Nešto mi je u nutrini govorilo da mi je suđeno biti s tobom, ali ja sam se borila protiv toga. Isprva me toliko stvari o tebi uplašilo, a onda si mi pokazao tko si ti doista.

Emily je postala histerična, više nije mogla obuzdavati sirove osjećaje koji su joj pritiskali srce. – Molim te, oprosti mi što sam se borila protiv nas, Gavine. Molim te, oprosti mi što se nisam borila za nas, iako sam znala da nam je suđeno biti zajedno. Oprosti mi što sam bila tako slaba i sva u neredu. Ali, više od svega... hvala ti što si me volio. Hvala ti za onaj osmijeh s jamicom na obrazu i za tvoje čepove. Nikad više neću moći pogledati neki čep, a da me ne sjeti na tebe. Hvala ti za tvoje glupe Yankeese i primjedbe pametnjakovića. Hvala ti što si želio kasne vožnje i gledanje sumraka sa mnom. Hvala ti što si želio dobro, zlo i ono u sredini. – Emily je stala i odmahnula glavom, a glasovna ju je pošta prekinula prije no što je mogla izustiti još koju riječ, dug bip upozorio ju je na to da je vrijeme isteklo.

– Žao mi je samo zbog toga što si od mene primio samo ono loše – šapnula je zureći u strop dok je stezala mobitel na prsima.

26

Znate li koliko vas uplaši kad nešto toliko silno želite da ste spremni čitav život promijeniti kako biste to dobili?

Emily Cooper spremna je sve riskirati kako bi bila s čovjekom koji joj je prožeo misli i snove čim ga je ugledala. Sve se oko nje odvija nevjerojatno brzo i samo se može nadati da ju, nakon silnih nesporazuma, Gavin Blake još uvijek želi. A Gavin pokušava zaliječiti slomljeno srce, izdvojivši se i povukavši u svoj samouništavajući i zatupljujući svijet. Emily nije navikla biti najsnažnija karika, ali morat će pronaći u sebi dovoljno odvažnosti i samopouzdanja kako bi se izborila za njihovu ljubav i otrgnula Gavina s ruba provalije – čak i ako pritom izgubi sebe u toj silovitoj i vrtoglavoj strasti.

Puls, još jedna uspješnica New York Timesa, predstavlja nezaboravan završetak priče o Emily i Gavinu koja je započela romanom Sudar.

www.mozaik-knjiga.hr

99,00 kn ISBN 978-953-14-1742-6