Rendzer - Monica McCarty by Mozaik knjiga

misiji da oslobodi Škotsku engleske vlasti i vrati svoju krunu. Arthur “Rendžer” Campbell, čuven po svojim osjetilima oštrim poput britve i sposobnošću stapanja sa sjenkama, ubacio se kao špijun među neprijatelje. Žudeći za osvetom, u neprijateljskim se redovima

Monica McCarty

suočava s neočekivanim otporom najdražesnije prepreke monica mccarty autorica je brojnih uspješnica o avanturama i borbama škotskih klanova. Njezino zanimanje za škotski klanovski sustav potaknuto je na najvjerojatnijem mjestu: na predavanjima iz komparativne pravne povijesti na Pravnom fakultetu na Stanfordu. Nakon kratke odvjetničke karijere, shvatila je da će biti preteško uskladiti posao s nomadskim životom svoga supruga koji je profesionalni igrač bejzbola. Zato je zamijenila pravne spise škotskim povijesnim romansama čiji su junaci seksi alfa-mužjaci. Monica McCarty živi s mužem i dvoje male djece na širem području San Francisca. Roman Rendžer treći je u seriji Čuvari Visočja, nakon romana Poglavar i Sokol.

Rendžer

nastavlja svoje bitke pomažući Robertu Bruceu u njegovoj

– predivne nimfe, kose boje meda. Ali ta je ljepotica kći njegova najljućeg neprijatelja – ubojice njegova oca. Živahna i očaravajuća Anna MacDougall zaintrigirana je tim sirovo naočitim došljakom u očevim redovima. Njezine se vještine u otkrivanju prijevara i laži mogu mjeriti s Arthurovima. Iako čezne za tihim životom i dobrim čovjekom kojega će voljeti, Annu privlači tajanstveni vitez čije ju oči proždiru, ali koji je istovremeno gura od sebe. Dok ih opasnost, izdaja i prijetnja predstojećeg rata vuku sve bliže zagrljaju, ratnik sazdan od čelika mora natjerati svoje srce da izabere: ljubav ili osvetu.

MONICA McCARTY

Rendžer

Legendarna družina ratnika poznata kao Čuvari Visočja

Roman iz serije čuvari

visočja

monica mccarty Rendžer

Iz iste serije:

w w w. moz aik- k njiga. hr

149,00 kn ISBN 978-953-14-1996-3

Bestseler New York Timesa

▴ sokol

▴ poglavar

▴ zmija

Monica McCarty RENDÅ½ER

Naslov izvornika

Zoran Maljković Nakladnik

Mozaik knjiga Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Grafička urednica

Marija Morić Oblikovanje naslovnice

Marija Morić Ilustracija na naslovnici

Denona, Zagreb, svibanj 2016.

ISBN 978-953-14-1996-3 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem xxxxxx. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Monica McCarty

Rendžer Treći roman iz serije čuvari visočja S engleskoga prevela ZRINKA BUDAK

Knjigu posvećujem Andrei i Annelise koje uvijek imaju spreman šampanjac, pom pom loptice, ili mudre riječi. Drugim riječima: one su barmen, navijačica i Obi Wan Kenobi spojeni u tijela dvije fantastične agentice. Hvala Vam za sve.

ZAHVALE

osebno se zahvaljujem čitavom timu u Ballantineu bez čije pomoći tijekom svakog koraka – od grafičkog oblikovanja do uredničkih poslova, produkcije i marketinga – ova knjiga ne bi bila moguća. O tome je svemu vodila, naravno, računa moja fantastična urednica Kate Collins čiji su entuzijazam i promišljene primjedbe neprocjenjivi. Možete li vjerovati da je u tri godine izašlo šest knjiga? Za razliku od uobičajenog vjerovanja, pisanje nije samotni pothvat. Jako sam sretna što imam divnu skupinu kolega pisaca na koje se mogu osloniti kad treba razraditi zamisli, smisliti rješenje nekog problema u zapletu ili oživotvoriti likove. Od dnevnih telefonskih poziva (tu ističem Jami Alden) do grupnih druženja za ručkom i e-mailova (tu ističem Bellu Andre, Veronicu Wolff, Barbaru Feethy, Carol Culver, Penelope Williamson, Tracy Grant i Anne Hearn) – ne znam što bih bez vas. Moja sreća što sam naišla na takve divne kolege pisce dosegla je neslućene granice. Catherine Coulter nije samo jedna od najboljih spisateljica ljubavnih romana svih vremena, nego je i fantastična domaćica. Hvala ti za nevjerojatno ukusnu hranu, predivan pogled i sjajno društvo – tvoji ručkovi su najbolji! Kad imam potrebu skočiti preko velike bare, točno znam koga ću nazvati – kolegicu “Onicu” Veroniku kojoj poručujem da jedva čekam “Mommy Abandonment Tour 2010”: Jenkiji se vraćaju (i našu šansu da se iskupimo na pub-kvizu). Što se tiče poslovne strane pisanja i izdavačke djelatnosti; jako 7

je zabavno bilo učiti od najboljih iz udruge RWA: Barbare Samuel i Christy Ridgeway – već se radujem sljedećoj godini! Zahvaljujem i Emily i Estelli iz tvrtke Wax Creative ne samo na predivnim internetskim stranicama, već i na praćenju najnovijih i najvažnijih novosti i osvježavanju stranica tako da ja to ne moram. I konačno, zahvaljujem Daveu, mojem vječnom izvoru inspiracije (ozbiljno, ne smijem se… uistinu se radi o pretjerano oduševljenom smiješku praćenom zvučnom kulisom), Reidu i Maxine koji nikad ne propuste mogućnost da promoviraju moje knjige vičući po knjižari: “Mama, imaju tvoju knjigu!”

ČUVARI VISOČJA ZIMA 1307.  1308.

S kraljem Robertom Bruceom: Tor “Poglavar” MacLeod: ratnički vođa i vješt mačevalac Erik “Sokol” MacSorley: pomorac i plivač Gregor “Strijela” MacGregor: strijelac Eoin MacLean “Udarač”: strateg u “gusarskom” načinu ratovanja Ewen “Lovac” Lamont: tragač i lovac na ljude Lachlan “Zmija” MacRuairi: prikradanje, infiltracija i izvlačenje Magnus “Svetac” MacKay: vodič po planinama i kovač oružja William “Templar” Gordon: alkemija i eksplozivi Robert “Pljačkaš” Boyd: tjelesna snaga i borba prsa o prsa Alex “Zmaj” Seton: bodež i borba izbliza S Englezima: Arthur “Rendžer” Campbell: praćenje i izviđanje

PREDGOVOR

Ljeto Gospodnje tisuću tristo sedmo.

atna se sreća promijenila, no Robert Bruce još je daleko od konačne pobjede u pohodu na škotsko prijestolje. Dok Engleska vrije u košmaru nakon smrti njegovog najvećeg neprijatelja, kralja Edwarda I., Bruce se okreće istrebljenju unutrašnjih neprijatelja. Mnogi mu se sunarodnjaci još protive, ponajviše Comynovi, MacDowellovi, grof od Rossa i MacDougallovi. Uz pomoć svoje tajne družine elitnih ratnika poznatih kao Čuvari Visočja, Bruce nastavlja revolucionarnu strategiju “gusarskog” ratovanja, šireći strah i uništavajući zemlje svojih neprijatelja nemilosrdnošću koja će se pamtiti generacijama. Prije marša na sjever u Visočje, porazio je MacDowellove u Gallowayu. Sklopivši privremeno primirje s Rossom i MacDougallovima, Bruce napada Comynove u Inverlochyju, Urquhartu, Invernessu i Nairnu. No baš kad se činilo da je nadomak pobjedi, Bruce se razboli od neke nepoznate bolesti koja je budućeg kralja dovela do samog ruba smrti. Neprijatelj tada podiže glavu, a Bruceovi su ljudi prisiljeni u neizvjesnosti pričekati kraj zime. Prije godinu dana, kad se sve činilo izgubljenim, a Bruce morao pobjeći iz svoje kraljevine, okrenuo se ratnicima Čuvara Visočja da mu pomognu da preživi. A sada, kako bi porazio moćne plemiće koji mu stoje na putu, trebat će ih više nego ikad. 11

PROLOG

Crkva sv. Ivana, Ayr, Škotska, 20. travnja 1307.

rthur Campbell nije bio ondje – ili barem nije trebao biti. Ispričao je kralju Robertu Bruceu o srebrnjacima koji su noćas u crkvi promijenili vlasnika, na putu prema sjeveru u engleski garnizon u dvorcu Bothwell. Njegov dio misije bio je završen. Bruceovi su ljudi bili skriveni u šumarku ni pedeset metara odavde, čekajući da se pojave konjanici. Arthur nije trebao biti ondje. Zapravo, on nije smio biti ondje. Bilo je previše bitno zaštititi njegov identitet. Nakon što se više od dvije godine pretvarao da je vitez lojalan kralju Edwardu, previše je toga uložio da bi sve riskirao zbog “zle slutnje”. Nije se brinuo samo zato što će Englezima morati objasniti zašto je ovdje. Ako ga otkriju ljudi kralja Roberta, pomislit će da je on točno ono što se čini da jest: neprijatelj. Samo šačica ljudi znala je kome je Arthur zapravo odan. Njegov život ovisio je o tome. A ipak, evo ga ovdje, krije se u sjeni šumovitog brežuljka pod crkvom, zato što se ne može otresti slutnje da će nešto poći po zlu. Previše se godina oslanjao na te slutnje da bi ih sad počeo ignorirati. Crkveno zvono razbije mrkli mrak. Večernja misa. Sad je vrijeme. Ukipio se, osluškujući znakove nadolazećih konjanika. Istraživši područje, znao je da su Bruceovi ljudi raspoređeni u šumarku duž prilaznog puta crkvi. S tog su položaja mogli dobro vidjeti 13

Monica McCarty

ako tko dolazi, a bili su i dovoljno daleko da pobjegnu ako stanovnici crkve – koja je služila kao improvizirana bolnica engleskih vojnika – budu upozoreni na napad. Morao je priznati da Sv. Ivan nije bilo idealno mjesto za napad. Ako ranjeni engleski vojnici nisu bili dovoljna prijetnja, Bruceove bi ljude trebao zabrinuti garnizon vojnika smješten u osamstotinjak metara udaljenom dvorcu Ayr. Ali, morali su djelovati u skladu s obavještajnim podatcima koje su skupili. Arthur je saznao da će večeras u crkvi srebrnjaci promijeniti vlasnika, ali ne kojim će putem krenuti. Kako su iz grada Bothwella vodila barem četiri moguća puta, nije točno znao koji će od njih odabrati konjanici. U ovom slučaju nagrada je bila vrijedna rizika. Srebrnjaci – vjerojatno se radilo o čak pedeset funta – namijenjeni plaćama vojnika engleskog garnizona u dvorcu Bothwell, mogli bi mjesecima hraniti četiristo Bruceovih ratnika koji se skrivaju u šumama Gallowaya. Štoviše, otimanjem tog novca ne bi se samo Bruce okoristio, nego bi se time naškodilo Englezima, a to je točno bila i namjera tih iznenadnih napada. Brzi, žestoki napadi trebali su uznemiriti neprijatelja, poremetiti komunikaciju, poništiti prednost brojčane nadmoći, oružja i oklopa, i najviše od svega, utjerati im strah u kosti. Drugim riječima, borit će se onako kako su se uvijek borili: kao pravi Highlanderi. I plan je uspijevao. Engleske kukavice nisu rado putovale u malim skupinama bez zaštite vojske, ali Bruce i njegovi ljudi zadavali su im toliko nevolja da je neprijatelj bio prisiljen pribjeći taktici skrivanja kako bi pokušali prokrijumčariti srebro pomoću nekoliko kurira i svećenika. Odjednom se Arthur ukipi. Iako se nije začuo nikakav zvuk, osjetio je da netko dolazi. Pogled mu skrene na cestu i on pomno 14

Rendžer

promotri mrak. Ništa. Nikakav znak nadolazećih konjanika. Ali nakostriješile su mu se dlake na potiljku, a instinkt ga je upozorio na nečiji dolazak. A zatim je čuo zvuk. Tihi, ali nepogrešivi zvuk šuškanja zgaženog lišća iz pozadine. Iz pozadine. Arthur opsuje. Glasnici su stizali putem koji je vodio s plaže, a ne iz sela. Bruceovi ljudi će ih primijetiti, ali napad će biti znatno bliže crkvi nego što su željeli. Bili su uvježbani da očekuju neočekivano, ali ovo će biti gusto… jako gusto. Samo se nadao da svećenik ne odluči izaći van i istražiti što se zbiva. Zadnje što mu je sada trebalo jest mrtav svećenik na duši – ionako mu je duša već bila dovoljno crna. Oslušnuo je pažljivije. Dva različita koraka. Jedan lagan, drugi težak. Jedna se grančica slomi, a zatim još jedna. Približavali su se. Trenutak kasnije, prvi lik u ogrtaču se pojavi na vidiku na stazi pred njim. Visok i krupan, koračao je užurbano vijugavom stazom, razgrćući grane vojniku koji je kaskao za njim. Kad je prošao kraj njega, Arthur je uspio nazrijeti odsjaj čelika i šareni prsluk ispod teških nabora vune. Vitez. Aha, to su oni. Drugi se lik približi. Niži i tanji od prvog, znatno profinjenijeg koraka. Odmah ga odbacivši kao manju prijetnju, Arthur se okrene prvom liku, no nešto ga zaustavi. Izoštri pogled na drugi lik. Mrak i kapuljača skrivali su pojedinosti, ali nije se mogao riješiti osjećaja da nešto nije kako treba. Činilo se da taj vojnik klizi stazom pred njim. Nešto je nosio pod rukom. Izgledalo je poput košare… Želudac mu se stisne. Dovraga. Nije to bio glasnik, nego neka cura. Cura koja je izabrala izuzetno pogrešan trenutak za izlazak u šumu. 15

Monica McCarty

Arthura nisu iznevjerila njegova čula. Noćas će se dogoditi neko zlo. Ako se cura ne makne odavde, nije sumnjao da će Bruceovi ljudi pogriješiti baš kao i on. Ali neće imati vremena ispraviti pogrešku. Oni će napasti čim im se ona i vitez koji je prati pojave na vidiku – a to će biti svakoga časa. Postao je napet kad je prošla tik kraj njega ostavivši za sobom blagi miris ruža. Okreni se, pozvao ju je u sebi. Kad je zastala i neznatno nagnula glavu u njegovu smjeru, pomislio je da je možda čula njegovu nijemu molbu. Ali otresla ju je i nastavila stazom, uputivši se ravno u smrtonosnu zamku. Kriste. Kakva vražja zbrka. Ova misija upravo je otišla dovraga. Bruceovi će ljudi izgubiti element iznenađenja na koji su računali – i još će pritom ubiti neku ženu. Ne bi se smio miješati. Ne bi smio riskirati da ga otkriju. Plan je bio ostati u sjeni. Djelovati iz pozadine. Ostati po strani. Učiniti sve što može da se ne oda. Bruce računa na njega. Čuvene vještine izviđanja, kojima je zaslužio mjesto u elitnoj ratničkoj sili poznatoj pod imenom Čuvari Visočja, nikad nisu bile tako dragocjene kao sada. Arthurova sposobnost skrivanja u sjeni i prodiranja duboko u neprijateljske linije kako bi prikupio obavještajne podatke o terenu, putovima opskrbe te snazi i položaju neprijatelja, bili su čak i važniji od napada iznenađenja koji su postali zaštitni znak Bruceove ratne strategije. Jedna cura nije bila vrijedna rizika. Dovraga, on zapravo ni nije trebao biti ovdje. Pusti je. Srce mu je počelo lupati kako se približavala. On se ne miješa. On ostaje u sjeni. To nije njegov problem. Znoj mu je izbio na čelo ispod teškog čelika kacige. Imao je samo djelić sekunde za odluku… 16

Rendžer

Dovraga i bestraga. Izašao je iz zaklona stabala. Toliko je dugo izigravao viteza da je izgleda sam počeo u to vjerovati. Bio je prokleta budala, ali nije mogao stajati po strani i dopustiti da nevina cura ode u smrt. Mora nešto učiniti. Možda bi ih mogao presresti prije nego što ih ugledaju. Možda. Ali nije točno znao gdje su raspoređeni svi Bruceovi ljudi. Krišom se kretao kroz sjene, prilazeći joj od pozadi. Glatkim pokretom kliznuo je rukom oko njezine glave kako bi joj začepio usta prije nego što uspije vrisnuti. Drugom ju je zakvačio oko struka i snažno je povukao k sebi. Malo previše snažno. Osjetio je svaku njezinu meku, ženstvenu oblinu pritisnutu o sebe – a pogotovo lijepo zaobljenu stražnjicu smještenu uz njegovo međunožje. Ruže. Opet ih je namirisao. Ovoga puta jače. I zbog toga je bio čudno ošamućen. Refleksno je udahnuo i namirisao još nešto. Nešto toplo što je mirisalo na maslac i na još nešto – na jabuke. Pite, shvatio je. U njezinoj košari. Počela se otimati pa se on probudio iz trenutka sanjarenja. – Neću ti nauditi, curo – prošaptao je. Ali tijelo mu je odgovaralo na nju na način koji bi mogao protumačiti suprotno, zapalivši se poput šumskog požara na njezin pokret. Šokirala ga je svjesnost koja ga je preplavila. Imala je tanak struk, ali dobro je osjetio nepogrešivu težinu veoma punih, veoma bujnih dojki na svojoj ruci. Nalet vrućine jurnuo mu je prema međunožju. Nije se mogao sjetiti kad je zadnji put bio sa ženom. Baš je sad vraški zgodno vrijeme za takva razmišljanja, pomisli ironično. Njezin pratitelj je zacijelo nešto čuo pa se okrenuo. – Milostiva? Vidjevši da ju je Arthur ščepao, posegne za mačem. 17

Monica McCarty

– Psst… – upozori ga tiho Arthur. Govorio je tiho iz dva razloga, da ga ne čuju i da zamaskira glas. – Želim vam pomoći. Morate se izgubiti odavde. – On popusti stisak na njezinim ustima. – Pustit ću vas, ali nemojte vikati ako ne želite da navale na nas. Razumijete li? Ona kimne pa je on polako pusti. Ona se okrene prema njemu. Na mjesečini zaklonjenoj šumom, vidio je samo dva velika, okrugla oka koja su zurila u njega duboko ispod kapuljače njezina ogrtača. – Da navale na nas? Tko ste vi? Glas joj je bio tih i dražestan, srećom, nadao se, dovoljno nečujan. Ona prijeđe pogledom po njemu. Noćas se u akciju uputio s malo opreme, kao i uvijek kad je radio. Odjenuo je samo crnu, kratku žičanu košulju i podstavljene kožne hlače. Ali odjeća je bila elegantna, a prema njegovoj kacigi (koju je spustio da pokrije lice) i oružju bilo je jasno da je vitez. – Vi niste pobunjenik – primijeti ona, potvrđujući njegove sumnje u to koga simpatizira. Ona nije bila sklona Bruceu. – Odgovori dami – reče njezin pratitelj – ili ćeš iskusiti vršak moga mača. Arthur se odupre nagonu da prasne u smijeh. Taj vitez bio je slika i prilika sirove snage, a kretao se lakoćom tegljača. Ali svjestan situacije, Arthur mu nije želio dokazati koliko griješi. Morao ih je izbaviti odavde što brže i što tiše. – Prijatelj, milostiva – reče. – Vitez u službi kralja Edwarda. Barem zasad. Odjednom se ukipi. Nešto se promijenilo. Ne bi mogao opisati kako je to znao, osim što je osjetio neki nemir u pozadini svijesti i naslutio da se zrak promijenio. Bruceovi ljudi dolaze. Otkrili su ih. 18

Rendžer

Opsovao je. Ovo nije dobro. Nema više vremena za nježno uvjeravanje. – Morate odmah otići – reče čeličnim glasom koji je davao do znanja da nema rasprave. Uhvatio je tračak panike u njezinom pogledu. Očito je i ona naslutila opasnost. Ali bilo je prekasno. Za sve njih. On je snažno gurne iza najbližeg stabla, trenutak prije nego što je tihi fijuk strijele proparao noćni zrak. Strijela namijenjena djevojci zabila se uz tupi udarac u stablo, koje ju je zaštitilo, ali druga je pronašla cilj. Njezin pratitelj zastenje kad savršeno naciljana strijela probije njegovu žičanu košulju i smjesti mu se u želucu. Arthur je jedva imao vremena reagirati. Okrene rame u posljednjem trenutku kad ga je strijela namijenjena njegovu srcu ubola u rame. Stisnuvši zube, zgrabi strijelu za držak i slomi je. Nije imao dojam da je vršak prodro jako duboko, ali nije sada želio riskirati i pokušati je izvaditi. Bruceovi ljudi mislili su da je on jedan od glasnika. Bila je to razumljiva pogreška, ali zbog nje se našao u užasnoj situaciji u kojoj se morao boriti protiv svojih suboraca da bi se obranio, ili se razotkriti. Još uvijek može pobjeći. Možda će shvatiti da se radi o djevojci. Ali nije se uspio uvjeriti u to. Ako on pobjegne, ona će umrijeti. Arthur je jedva imao vremena probaviti ovu pomisao kad nastane potpuni kaos. Bruceovi ljudi navališe na njih, izletjevši iz mraka kao demoni iz pakla. Damin stražar, koji je još posrtao ranjen strijelom, dobije kopljem u slabine i ratničkom sjekirom u glavu. Srušio se na tlo poput velikog hrasta, uz glasan, tupi udarac. Arthur začuje prestravljeni krik iza sebe i predvidjevši što će se dogoditi, blokira djevojci put prije nego što je pojurila pomoći palom vojniku. Njemu više nije bilo pomoći. 19

Monica McCarty

Ali jedan od Bruceovih ljudi očito je uočio taj pokret. Arthurov sljedeći potez bio je instinktivan. Sve se događalo prebrzo za bilo što drugo. Koplje propara zrak, poletjevši ravno prema njoj. Nije razmišljao, samo je reagirao. Ispruživši ruku gore, zgrabi koplje u letu tek metar od njezine glave. Brzim ga pokretom spusti na koljeno, prelomi na dva dijela te baci na tlo. Čuo je zapanjeni uzdah, ali nije se usudio skrenuti pogled s dvadesetak ljudi koji su jurili prema njemu. – Skloni se iza vražjeg stabla – poviče ljutito, prije nego što se okrenuo blokirati mač koji se pojavio s desne strane. Čovjek mu je ostavio prostor za protuudarac, ali Arthur ga nije iskoristio. Opsuje, obranivši se od još jednog. Koga vraga sada učiniti? Otkriti se? Hoće li mu povjerovati? Mogao bi se izvući odavde, ali morao je voditi računa o djevojci… Trenutak kasnije ta odluka više nije bila njegova. Zagrmi muški glas iz šume: – Stanite! – Ratnici su djelovali zbunjeno, no istog časa učine što je došljak zatražio i stanu ukopani na mjestu. Trenutak kasnije, poznati lik izađe iz sjene. – Rendžeru, koga vraga radiš ovdje? Odmahnuvši glavom u nevjerici, Arthur istupi kako bi pozdravio ratnika u crnom koji je izašao iza stabla. Gregor MacGregor. To je svakako objasnilo savršeno naciljane strijele koje je ranije primijetio. MacGregor je bio najbolji strijelac u Visočju, dokazujući da mu je Bruce s razlogom nadjenuo nadimak “Strijela” kako bi zaštitio njegov identitet jednog od članova Čuvara Visočja. Arthur nije bio siguran treba li biti zahvalan što vidi svog bivšeg neprijatelja koji mu je postao partner u Čuvarima Visočja te ga je time nevoljko morao smatrati i prijateljem. No sve se to promijenilo kad je Arthur prije godinu i pol bio prisiljen napustiti Čuvare Visočja. Tada nitko od njegovih suboraca – uključujući i MacGregora – nije znao istinu. Kad su čuli da se priključio neprijatelju, 20

Rendžer

smatrali su ga izdajnikom. A iako su na kraju saznali istinu, njegova ih je uloga udaljila. Pozdrave se rukujući se nadlakticama, a unatoč početnom oklijevanju, Arthur shvati kako se cereka ispod kacige. Kvragu, uistinu mu je bilo drago što ga vidi. – Vidim da ti još nitko nije nagrdio tu tvoju lijepu facu – reče, znajući koliko MacGregoru ide na živce njegova čuvena naočitost. MacGregor se nasmije. – Trude se, trude. Vraški mi te drago vidjeti. Ali, što radiš ovdje? Imaš sreće što sam vidio kako si uhvatio ono koplje. Arthur je jednom spasio MacGregorov život baš na taj način. Nije to bilo tako teško kao što izgleda – ako uspiješ pobijediti strah. No većini to nije uspijevalo. – Oprosti zbog strijele – reče MacGregor, pokazavši na Arthurovo lijevo rame gdje je krv curila iz mjesta oko slomljene strijele koja je još uvijek virila dva centimetra iz njegove ruke. Arthur slegne ramenima. – Nije to ništa. – Doživio je on i gore. – Kapetane, vi poznajete ovog izdajnika? – upita jedan od ratnika. – Aha – reče MacGregor prije nego što ga je Arthur uspio upozoriti. – Ali on nije izdajnik. On je jedan od naših. Dovraga. Cura. Zaboravio je na djevojku. Svaka nada da možda nije čula što je MacGregor rekao, ili shvatila što to znači, propala je kad Arthur začuje glasno udisanje zraka. I MacGregor je to čuo. On posegne za svojim lukom, ali Arthur odmahne glavom. – Sigurno je – reče. – Sad možeš izaći, curo. – Curo? – MacGregor opsuje u bradu. – Dakle o tome se radi. Žena izađe iz zaklona stabla. Kad Arthur ispruži ruku prema njoj da je primi za njezinu, ona se ukoči kao da ju njegov dodir vrijeđa. Aha, čula je sve. 21

Monica McCarty

Kapuljača joj je u općoj gužvi skliznula s glave i otkrila duge, svjetlucave kovrče zlatno-smeđe kose, koja joj je padala niz leđa u gustim, teškim valovima. Zapanjila ga je i šokirala njezina istinska ljepota koja se činila tako nevjerojatnom u ovom kaosu. A kad je srebrna mjesečina obasjala njezino lice, Arthur ostane bez daha. Kriste, kako je lijepa. Sitnim srcolikim licem dominirale su velike oči s gustim trepavicama. Nos joj je bio malen i tek neznatno prćast, brada šiljata, a obrve nježno zakrivljene. Usne su joj bile savršeno oblikovan ružičasti luk, a njezina koža… koža joj je bila glatka i baršunasta kao najfinija krema. Imala je dražesni, ranjivi izgled male, mekane životinjice – mačkice ili zeca, možda. Ovaj nevini dašak ženstvenosti nije bio ono što je očekivao i činio se sasvim neprimjerenim usred ratnog vihora. Mogao je samo šokirano zuriti i šutjeti kad MacGregor – gad jedan – istupi naprijed, skine kacigu, koja mu je pokrivala nos i galantno se nakloni. – Ispričavam se, milostiva – reče uz smiješak koji je rastapao pola ženskih srdaca u Visočju – ona druga polovica ga još nije vidjela. – Očekivali smo nekog drugog. Arthur je čuo djevojčin predvidljivi uzdah kad je ugledala lice čovjeka koji se smatrao najnaočitijim u Visočju. No brzo se pribere i, na njegovo iznenađenje, činila se nevjerojatno lucidnom. Većina žena dosad bi već nesuvislo brbljala. – Očito. Zar Kralj Kapuljača sada ratuje sa ženama? – upita, nazvavši odbjeglog kralja pogrdnim imenom koje su rabili Englezi. Zatim pogleda u crkvu pred njima. – Ili samo sa svećenicima? Za nekog okruženog neprijateljima, pokazala se nevjerojatno neustrašivom. Da je nije odao profinjeni ogrtač obrubljen krznom hermelina, prepoznao bi da se radi o plemkinji već iz njezina ponosnog držanja. 22

Rendžer

MacGregor se trzne. – Kao što sam rekao, bila je to pogreška. Kralj Robert ratuje samo s onima koji niječu njegovo pravo na ono što mu pripada po pravdi Boga. Ona ispusti neki zvuk koji je jasno davao do znanja da se ne slaže s tom primjedbom. – Ako smo završili, ja sam krenula po svećenika. – Pogled joj skrene na poginulog stražara. – Prekasno je za mojeg čovjeka, ali možda još može dati oprost onima koji ga čekaju u zamku. Posljednja pomast, shvati Arthur. Vjerojatno je čekaju oni ranjeni prošlog tjedna u bitci kod Glen Troola. Iako mu je kaciga zaklanjala lice, govorio je tiho kako se ne bi još razotkrio. Već je ionako ugrozio svoj tajni identitet, a nije joj želio pružiti nikakvu šansu da ga identificira. Ona je zasigurno bila u rodu s jednim od plemića koji su pozvani u Ayr u lov na Brucea. Pobrinut će se da se drži daleko od dvorca – jako daleko. – Kako se zovete, milostiva? I zašto putujete s tako jadnom stražom? Ona se ukoči, pogledavši ga s visoka preko svog nosića. Kako je nos bio malo prćast, trebala je izgledati smiješno, ali uspjela je iznenađujuće učinkovito izraziti svoj prezir. – Odlazak po svećenika obično nije opasan zadatak – vjerujem da to i špijun može posvjedočiti. Arthurovo se čelo smrkne. Toliko o tome kako mu je zahvalna. Možda ju je trebao prepustiti sudbini. MacGregor istupi. – Dugujete ovom čovjeku svoj život, milostiva. Da se nije umiješao – on kimne prema njezinom mrtvom stražaru – oboje biste bili mrtvi. Ona razrogači oči, a sitni bijeli zubi zagrizu meki jastučić njezine donje usne. Arthur osjeti još jedan nedobrodošli pritisak ispod pojasa. – Žao mi je – reče tiho, okrenuvši mu se. – Hvala vam. 23

Monica McCarty

Zahvalnost predivne žene imala je učinka. Pritisak u međunožju još se malo pojača od melodiozne hrapavosti u njezinom glasu koja ga natjera da pomisli na postelje, gola tijela i tihe uzdahe zadovoljstva. – Vaše rame… – ona ga nesigurno pogleda. – Je li jako ranjeno? Prije nego što je uspio odgovoriti, začuje neku buku. Pogleda kroz drveće prema crkvi, primijetivši znakove pokreta. Dovraga. Izgleda da su zvukovi borbe uzbunili ljude u crkvi. – Morate ići – reče MacGregoru. – Dolaze. MacGregor se previše puta uvjerio u Arthurove vještine da bi oklijevao te zato dade znak svojim ljudima za pokret. Jednako brzo kao što su došli, Bruceovi ratnici nestanu u mraku među stablima. – Sljedeći put – reče MacGregor, prije nego što krene za njima. Arthur ga pogleda s razumijevanjem. Noćas neće biti srebrnjaka. Za nekoliko trenutaka crkva će vrvjeti od ljudi i svijetliti kao svjetionik, upozoravajući na opasnost svakoga tko se uputio prema njoj. Zbog jedne cure, Bruce neće dobiti srebrnjake nužne za opskrbu svojih ljudi. Do neke druge prilike, morat će se osloniti na ono što uspiju uloviti i pokupiti u selu. – I vi biste trebali ići – reče djevojka ukočeno. On je oklijevao, no činilo se da se ona smekšala. – Bit ću ja dobro. Idite. – Zastane. – I hvala vam. Oči im se sretnu u mraku. Iako je znao da je to smiješno, na trenutak se osjećao razotkriveno. Ali ona ga nije mogla vidjeti. Sa spuštenom kacigom, jedini otvori u čeliku bila su dva uska proreza za oči i male rupice za disanje. Ipak, osjetio je nešto čudno. Da nije znao da je to nemoguće, rekao bi da je to bila povezanost. Ali on nije bio povezan sa 24

Rendžer

strankinjama. Dovraga, on nije bio povezan ni s kime. Tako je bilo jednostavnije. Želio je nešto reći – iako neka ga vrag nosi ako je znao što – ali nije imao priliku. Ispred crkve pojave se baklje. Svećenik i nekoliko ranjenih engleskih vojnika krenuli su prema njemu. – Molim – reče i klizne u sjenu kamo je pripadao. Utvara. Čovjek koji ne postoji. Baš kako je to želio. Njezin jecaj olakšanja kad se bacila svećeniku u zagrljaj pratio ga je u tami. Znao je da bi trebao požaliti ovo što se večeras dogodilo. Spašavajući njezin život, žrtvovao je ne samo srebro, nego i svoj tajni identitet. Ali nije požalio. Bit će još srebrnjaka. A njihovi se putovi više neće sresti – on će se pobrinuti za to. Njegova je tajna sigurna.

1. POGLAVLJE

Dvorac Dunstaffnage, Argyll, Škotska, 24. svibnja, 1308.

ože, molim te da umre. Molim te da tome konačno dođe kraj. Anna MacDougall odloži košaru i klekne kraj očevih nogu, moleći se za vijesti koje će okončati rat koji je obilježio svaki dan njezina života. Doslovno. Anna je rođena na monumentalan dan škotske povijesti: devetnaestog ožujka, godine gospodnje tisuću dvjesto osamdeset šeste. Točno na onaj dan kad je kralj Alexander III. ignorirao savjete svojih ljudi i pojurio jedne olujne noći u Kinghorn u grofoviji Fife kako bi proveo noć sa svojom mladom nevjestom i putem se poskliznuo na nekoj litici i pao ravno u smrt. Kraljeva požuda ostavila je njegovu zemlju bez neposrednog nasljednika na prijestolje, što je dovelo do dvadestdvogodišnjeg rata i razdora oko toga kome pripada pravo na njegovu krunu. U jednom je trenutku bilo četrnaest natjecatelja za prijestolje, ali prava se bitka zapravo vodila između Balliol-Comynovh i Bruceovih. Kad je Robert Bruce prije dvije godine preuzeo stvar u svoje ruke i ubio glavnog konkurenta Johna “Crvenog” Comyna – bratića svoga oca – od MacDougallovih je stvorio krvne neprijatelje. Samo se njihove rođake MacDonaldove preziralo kao Roberta Brucea. Bruceova su djela natjerala MacDougallove na neugodno savezništvo s Engleskom. Čak je i Edward Plantagenet bio bolji od Brucea na prijestolju. 26

Rendžer

A ona se sada molila za Bruceovu smrt. Otkad je stigla vijest da se razbolio od nepoznate bolesti usred pohoda na sjever, molila se da ga bolest svlada. Da priroda sama eliminira njihovog neprijatelja. Naravno, bio je strašan grijeh moliti se za nečiju smrt. Bilo čiju smrt. Čak i za ubojicu i zlikovca poput Roberta Brucea. Opatice u crkvi bile bi užasnute. Ali nije marila za to. Nije marila za to ako bi to završilo ovaj krvavi, strašni rat. Rat koji je već odnio život njezina brata i zaručnika, a već je narušio zdravlje ne samo njezinog starog djeda, Alexandera MacDougalla, lorda od Argylla, nego i njegova sina – njezina oca, Johna MacDougalla, lorda od Lorne. Njezin se otac tek jedva oporavio od nedavnih napadaja boli u prsima. Nije znala koliko još može izdržati. Bruceovi nedavni uspjesi samo su pogoršali njegovo stanje. Njezin je otac mrzio gubiti. Bilo je teško povjerovati da je prije samo malo više od godine dana “Kralj Kapuljača” bio u bijegu samo sa šačicom pristaša i da se njegova borba činila gotovo izgubljenom. Ali odbjegli kralj se vratio i, zahvaljujući ponajviše smrti Edwarda I. od Engleske, ponovno krenuo u pohod na škotsko prijestolje. I tako, bio to grijeh ili ne, molila se za smrt njihova neprijatelja. Drage bi volje izdržala pokoru za svoje grješne misli ako bi time zaštitila svoga oca i klan od čovjeka koji ih želi uništiti. Uostalom, kao što su joj opatice bile rekle bezbroj puta, ionako joj sudbina nije namijenila život časne sestre. Ona je previše pjevala. Previše se smijala. I najvažnije, nije bila odana Bogu koliko svojoj obitelji. Anna se zagleda u očevo lice, tražeći neku reakciju dok je otvarao pismo i čitao ga. Bio je tako uzrujan da je zaboravio pozvati pisara da mu ga pročita. Imala je sreće da je bio sam u solaru* jer je * Privatna ili gornja prostorija u srednjevjekovnoj engleskoj kući ili dvorcu. 27

Monica McCarty

upravo završio sastanak sa svojim ljudima. Njezina je majka, koja je obično nervozno bdjela uz njega, otišla u vrt nadgledati branje ljekovitog bilja za novu tinkturu koju je svećenik preporučio za čišćenje očevih pluća. Odmah je znala da vijesti nisu dobre. Opasno crvenilo preplavilo je njegovo izborano lice, oči su mu sjale kao da ima groznicu, a usta su mu se skupila u tanku bijelu crtu. Bio je to pogled koji je tjerao strah u kosti najokorjelijim ratnicima, ali kod Anne bi izazvao samo zabrinutost. Ona je znala da se ispod te maske opakog ratnika skriva nježan otac. Anna stisne naslon fotelje u obliku prijestolja, na kojoj je sjedio, tako snažno da su joj se rezbarije urezale u dlan. – Što je, oče? Što se dogodilo? On podigne pogled. Ona se uplaši vidjevši kako otac postaje sve ljući. Očev bijes uvijek je bio zastrašujuć prizor – dostojan zloglasnog bijesa kraljeva Engleske iz roda Plantagenetovih – a još je postao gori nakon što se razbolio. Bijes je zadnji put uzrokovao bol u ruci i prsima. Bila je to strahovita bol od koje bi ostao bez daha i na kraju završio skoro dva mjeseca u postelji. Otac bijesno zgužva pergament. – Buchan je pobjegao. Comy novi su poraženi. Ona zatrepće. Trebalo joj je vremena da shvati što je rekao jer se to činilo nemogućim. John Comyn, grof od Buchana – rođak Johna Comyna, umorenog lorda od Badenocha – bio je jedan od najmoćnijih ljudi u Škotskoj. – Ali, kako? – upita. – Bruce je bio nadomak smrti. Njezin je otac uvijek poticao svoju djecu da postavljaju pitanja. Nije odobravao neobrazovanost, čak i kad su u pitanju žene i zato je inzistirao da sve njegove kćeri budu obrazovane u samostanu. Ali vidjevši kako mu se lice zapalilo, a tijelo ukočilo od bijesa, skoro je požalila što ga je to pitala. 28

Rendžer

– Čak i s bolesničke postelje ta hulja uspijeva napraviti čudo – reče s gađenjem. – Narod ga već smatra nekakvim junakom, kao da je on uskrsnuće Arthura i Camelota. Buchan je imao gada u šaci kraj Inveruriea, ali njegovi su ljudi posustali kad su vidjeli prokletog Brucea na čelu vojske. – On udari šakom u stol kraj sebe i prolije vino iz pehara. – Comynovi su se razbježali kao prave kukavice vidjevši bolesnika kojeg nose u bitku. Pobjegli su od vražjeg bogalja! Lice mu je postalo tako crveno da su mu iskočile žile na čelu. Grlo joj se stisne od straha. Ne zato što se bojala njegovog bijesa, nego zato što se bojala za njegovo zdravlje. Pokušala je otjerati suze koje su joj navrle na oči. Njezin strahovito ponosni otac protumačit će njezine suze kao znak da ga smatra slabim. On je bio moćan ratnik, a ne čovjek kojega je trebalo tetošiti. Ali ovaj ga je rat ubijao uporno poput sporog otrova. Kad bi mu barem pomogla da prebrodi te nevolje s Bruceom, sve bi bilo dobro. Zašto taj lažni kralj jednostavno ne podlegne bolesti kao što bi trebao. Sve bi ovo završilo. Mora ga umiriti. Umjesto suza i molbi, primi ga za ruku i natjera se vragolasto osmjehnuti. – Bolje ti je da te Majka ne čuje kako ovako govoriš u mome društvu. Znaš da te već krivi za moj “nedamski” rječnik. – Na trenutak se uplašila da njezine riječi nisu prodrle do njega, ali polako se izmaglica bijesa počne razilaziti. Kad ju je konačno pogledao kao da je uistinu vidi, ona nevino doda: – Možda bih je mogla pozvati? On na to prasne u smijeh, prigušen težinom u plućima. – Da se nisi usudila. Natjerat će me da popijem još jedan od onih odvratnih napitaka. Znam da mi tvoja majka želi dobro, ali izludjela bi sveca tom svojom brigom. – On odmahne glavom i pogleda je s ljubavlju i razumijevanjem za ono što je učinila. – Znaš, nemaš se čega bojati. Ja sam sasvim zdrav. – Pogleda je ispod oka. – Ali ti 29

Monica McCarty

si mudra cura, Annie dušo. Više si mi nalik od drugih. Zar ti to stalno ne govorim? Anna se rastapala od zadovoljstva zbog očeva komplimenta. – Da, oče. On nastavi kao da ona nije odgovorila. – Od onog dana kad si se dogegala u moj solar sišući palac, bacila pogled na zemljovid bojišnice i rasporedila naše vojnike u savršen položaj za napad. Ona se nasmije. Nije se sjećala toga dana, ali čula je tu priču bezbroj puta. – Mislila sam da su izrezbareni likovi igračke – reče. – Ah, ali tvoj instinkt bio je čist. – Otac uzdahne. – Ali bojim se da ovoga puta neće biti tako jednostavno. Buchan piše da će pobjeći u Englesku. Sad kad su Comynovi poraženi, uzurpator će se okrenuti na nas. Na nas? Ona grčevito gutne. Preplavi je strava. – Ali što je s primirjem? Prije nekoliko mjeseci, kad je Bruce krenuo u pohod na sjever, nakratko je s kopna i s mora priprijetio stanovnicima Argylla. Njezin otac, bolestan i brojčano slab, pristao je na primirje – kao i grof od Rossa s njihove sjeverne strane. Ona se nadala da će to primirje značiti kraj ratovanja. – Primirje ističe na kolovoške ide* i već sljedećeg dana možemo očekivati zlikovca na svojim vratima. Otjerao je MacDowellove iz Gallowaya, a sad kad su Comynovi izbjegli… – Njezin se otac namršti s gađenjem. Osjetivši da se ponovno ljuti, ona ga podsjeti. – Grof od Buchana nikad nije bio dobar ratni zapovjednik. Ti si to mnogo puta rekao. Kralj Kapuljača ne bi imao toliko sreće protiv tebe, a zato je, bez sumnje, i tražio primirje. Još se on dobro sjeća Dal Righa. * Prema nekim izvorima kolovoške ide su 15. kolovoza, a prema drugima 13. Autorica knjige referira se na prvi datum. 30

Monica McCarty

Rendžer

nastavlja svoje bitke pomažući Robertu Bruceu u njegovoj

MONICA McCARTY

Rendžer

Legendarna družina ratnika poznata kao Čuvari Visočja

Roman iz serije čuvari

visočja

monica mccarty Rendžer

Iz iste serije:

w w w. moz aik- k njiga. hr

149,00 kn ISBN 978-953-14-1996-3

Bestseler New York Timesa

▴ sokol

▴ poglavar

▴ zmija