Sve za Rose - Julie Garwood

julie garwood

Sve a Rose • Najprodavanije uspješnice Julie Garwood o omiljenoj obitelji Clayborne počinju ovim hvaljenim remek-djelom…

▴ spas

▴ glazba sjene

▴ dvorci

▴ otkupnina

▴ anđeo čuvar

▴ vjenčanje

Braća Clayborne bili su gruba banda uličnih derana, sve do trenutka kada su u jednoj uličici u New Yorku pronašli napuštenu djevojčicu koju su nazvali Mary Rose. Zaputili su se u Blue Belle, u Montani, kako bi izgradili novi život i odgojili je da bude dama. Postali su prava obitelj iako nisu bili u krvnom srodstvu, a povezivali su ih odanost i iskrena ljubav. No, odjednom se pojavio neznanac, prijeteći ih uništiti…

Lord Harrison Stanford MacDonald razmetao se zamahujući svojim revolverom, ali ubrzo se pokazalo da je u duši pravi džentlmen.

Braća su ga podučila kako preživjeti u pograničnom području, a Mary Rose mu je duboko i očajnički strastveno dotaknula srce.

Nedugo potom otkriće uznemirujuće tajne dovest će u pitanje sve ono što je Mary Rose mislila da zna o sebi, svojemu životu i svojoj novootkrivenoj ljubavi…

Julie Garwood, slavna autorica mnogih uspješnica New York Timesa, satkala je nezaboravnu ljubavnu priču, uzbudljivu bajku o neizmjernoj ljubavi i uzvišenoj strasti!

“Julie Garwood privlači čitatelje kao što lijepe junakinje privlače romantične heroje...”

– usa today

w w w. moz aik- k njiga. hr

149,00 kn

▴ crvena ruža

▴ ružičasta ruža

▴ bijela ruža

ISBN 978-953-14-2421-9

Sve a Rose

k r a lj ic e lj u b av n i h rom a n a

od iste autorice:

julie garwood

od iste autorice:

▴ lavlja družica

julie garwood

Sve a Rose

▴ dar

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 4

11.9.2018. 10:09:17

julie garwood

Sve za Rose

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 1

11.9.2018. 10:09:16

KRALJICE LJUBAVNIH ROMANA

knjiga osamdesetprva Naslov izvornika

For The Roses Copyright ∂ 1991 by Julie Garwood Copyright za hrvatsko izdanje ∂ Mozaik knjiga, 2018.

Nakladnik

Mozaik knjiga Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Urednik

Zoran Maljković Grafički urednik

Marko Katičić Oblikovanje naslovnice

Marija Morić Ilustracija na naslovnici

∂ Shutterstock Tisak

Denona, Zagreb, rujan 2018.

ISBN 978-953-14-2385-4 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001006596.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snima­njem ili dru­ga­čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 2

11.9.2018. 10:09:16

julie garwood

Sve za Rose S engleskoga prevela DRAGANA GROZDANIĆ

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 3

11.9.2018. 10:09:16

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 4

11.9.2018. 10:09:17

Nijedan čovjek nije otok, sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio kontinenta, dio zemlje, ako more odnese grudu zemlje, Europe je manje, kao da je odnijelo nekakav rt, posjed tvog prijatelja ili tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanjuje mene jer sam obuhvaćen u čovječanstvu; i zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni; tebi zvoni.

John Donne Devotions Upon Emergent Occasions Meditation XVII

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 5

11.9.2018. 10:09:17

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 6

11.9.2018. 10:09:17

PROLOG

New York City, 1860.

N

ašli su je u smeću. Dječaci su imali sreću, štakori još nisu bili stigli do nje. Dvije štetočine već su se bile popele navrh pokrivene košare za piknik, mahnito grebući po pruću, dok su je ostale tri razdirale sa strane svojim poput britve oštrim zubima. Štakori su bili potpuno pomahnitali, namirisavši mlijeko i nježnu mirisnu kožu.

Uličica je bila dom bande. Trojica od četvorice dječaka čvrsto su spavala u improviziranim krevetima načinjenim od drvenih sandu­ ka, obloženih starom slamom. Cijelu noć bavili su se lupeštvom, prijevarama i tučnjavama i jednostavno su bili previše iscrpljeni da bi uspjeli čuti dječji plač.

Spasio ju je Douglas. Četvrti član bande dolazio je na smjenu straže kod uskoga grla uličice. Već neko vrijeme promatrao je že­ nu u tamnom ogrtaču. Kad je žurno prišla zavoju koji vodi u uli­ čicu, noseći košaru u rukama, tiho je zazviždao upozorivši ostale članove bande na moguću nevolju, a zatim se povukao u skrovi­ šte iza naslaganih ulupljenih bačava viskija. Žena je zastala kod nadsvođenog prolaza, krišom se osvrnula prema ulici, a potom potrčala prema samom središtu uličice. Odjednom se naglo zau­ stavila, tako da su joj suknje zalepršale oko gležnjeva. Dograbila je ručku one košare pa snažno zamahnula kako bi postigla što veći zamah i bacila je na piramidu smeća visoko naslaganog uza zid sučelice. Košara je pala na bočnu stranu smeća, pri samom vrhu. Žena je sve to vrijeme nešto tiho mrmljala. Douglas nije mogao razaznati ni jednu izgovorenu riječ jer bile su prigušene bukom

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 7

11.9.2018. 10:09:17

8

Julie Garwood

koja je dopirala iz košare. Učinilo mu se poput mijaukanja mačke.

Bacio je tek neznatan pogled na košaru jer mu je pozornost bila usmjerena isključivo na uljeza.

Bilo je očito da se žena bojala. Zapazio je kako joj drhte ruke kad je snažno navukla kapuljaču ogrtača na čelo. Pomislio je kako možda osjeća grizodušje zbog toga što se rješava kućnog ljubim­ ca. Životinja je vjerojatno bila bolesna i stara pa je nitko više nije želio u svojoj blizini. Takvi su ljudi, pomislio je Douglas. Nikada ne žele da ih netko gnjavi, bilo mlad ili star. Prevelik problem, po­ mislio je. Zatekao je samog sebe kako odmahuje glavom i umalo se glasno narugao zbog takvih bijednih postupaka općenito, po­ sebice zbog konkretnog kukavičluka te žene. Ako već nije željela zadržati kućnoga ljubimca, zašto ga nije dala nekome? Nije imao vremena za mozganje oko mogućega odgovora jer žena se naglo okrenula i potrčala natrag na ulicu. Nije se ni osvrnula. Kada je bila nadomak uglu, Douglas je još jednom zazviždao. Ovaj put to je bio glasan i prodoran zvižduk. Najstariji član bande, odbje­ gli rob Adam, spretno je naglo skočio na noge, brzinom preda­ tora. Douglas je pokazao prema košari, a potom se dao u potjeru za onom ženom. Zapazio je debelu omotnicu koja joj je virila iz džepa ogrtača i pomislio kako je vrijeme da se pobrine za taj po­ slić. Na kraju krajeva, bio je najbolji jedanaestogodišnji džepar na Market Streetu.

Adam je pogledao prema Douglasu koji se udaljavao, a potom se okrenuo domoći se košare. Zadatak nije bio nimalo jednostavan. Štakori nisu željeli odustati od svojega plijena. Adam je nazu­ bljenim krajičkom kamena jednoga pogodio ravno u glavu. Od­ vratno stvorenje zaskvičalo je prije nego što je odmaglilo natrag na ulicu. Adam je potom upalio svjetiljku kojom je zamahivao iznad košare kako bi prestrašio i otjerao ostale štetočine. Kada se uvjerio da su se sve razbježale, podigao je košaru sa smeća i ponio je do kreveta načinjenih od sanduka u kojima su ostali članovi bande još uvijek spavali.

Umalo ju je ispustio kad je iznutra začuo nejasne zvukove.

– Travise, Cole, budite se. Douglas je nešto našao.

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 8

11.9.2018. 10:09:17

Sve za Rose

• 9

Adam je prošao pokraj kreveta prema onom slijepom kraju uli­ čice. Sjeo je, ispružio mršave noge ispred sebe i spustio košaru na zemlju. Leđima se naslonio na zid od opeke, čekajući da mu se ostala dvojica dječaka priključe.

Cole je sjeo desno od Adama, dok je Travis, glasno zijevajući, čučnuo lijevo od njega.

– Što s’ to našo, šefe? – upitao je Travis glasom promuklim od sna.

Pitanje je postavio Adamu. Ostala trojica članova bande su prije mjesec dana postavila odbjegloga roba na mjesto vođe. U donoše­ nju odluke vodili su se razumom i osjećajima. Adam je bio najsta­ riji od njih, imao je skoro četrnaest i čisti je razum stoga nalagao da bude vođa ostalima. Osim toga, bio je najinteligentniji od njih četvorice. Bila su to dva pouzdana razloga, ali postojao je još je­ dan, puno snažniji. Adam je riskirao vlastiti život kako bi svakoga od njih spasio od sigurne smrti. U zabitim uličicama New Yorka, gdje je opstanak najsposobnijih bilo jedino što je ljudima važno, predrasude nisu imale mjesta. Glad i nasilje bili su gospodari noći, a oni nisu razlikovali boju.

– Šefe? – prošaptao je Travis, potičući ga da mu odgovori.

– Ne znam što je to – odgovorio je Adam. Spremao se domet­ nuti kako još nije zavirio u košaru, ali Cole ga je prekinuo. – Pa košara, eto što je – promrmljao je. – Taj zasun koji zatvara vrh košare čini se poput pravoga zlata. Misliš da jest zlato?

Adam je slegnuo ramenima. Travis, najmlađi među dječacima, oponašao je tu kretnju. Preuzeo je od Adama svjetiljku koju mu je ovaj pružio i pridržao je dovoljno visoko da svi vide.

– Ne bismo li trebali pričekati Douglasa prije nego što otvori­ mo? – upitao je Travis. Osvrnuo se, bacivši pogled preko ramena prema ulazu u uličicu. – Kamo je otišao?

Adam je posegnuo za zasunom. – Odmah će se vratiti.

– Čekaj, šefe – upozorio je Cole. – Nekakva buka dopire iznutra.

– Posegnuo je za svojim nožem. – Čuješ li ti to, Travise?

– Čujem – odgovorio je Travis. – Moglo bi unutra biti nešto što nas može ugristi. Možda zmija, što misliš?

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 9

11.9.2018. 10:09:17

10

Julie Garwood

– Ma kakva zmija – uzvratio je Cole, u čijem se glasu jasno očitovala razdražljivost.

– Nemaš ni trunku mozga, mladiću. Zmije ne cvile poput… možda poput mačića.

Pogođen tom oštrom opaskom, Travis je spustio pogled. – Ne­ ćemo nikad saznat ak’ ne otvorimo – promrmljao je.

Adam je potvrdno kimnuo. Brzim pokretom odmaknuo je po­ vez u stranu i neznatno odigao poklopac. Ništa nije iskočilo na njih. Odahnuo je, napokon ispustivši dah koji je zadržavao i po­ klopac podigao do kraja. Šarka je zaškripala i poklopac se njišući spustio niz stražnju stranu košare.

Sva tri dječaka snažno su prislonila ramena uza zid. A sada su se naginjali pogledati što je unutra.

Uglas su se zgranuli. Nisu mogli vjerovati vlastitim očima. U košari je čvrsto spavalo djetešce, savršeno i lijepo poput anđela s neba. Sklopljenih očiju, držeći sićušnu šaku u ustima, djetešce je povremeno cuclalo i cvililo. To je bio onaj zvuk koji su dječaci čuli.

Adam se prvi pribrao nakon iznenađenja. – Pobogu – prošaptao je. – Kako je netko mogao namjerno baciti nešto tako dragocjeno?

Ugledavši djetešce, Cole je ispustio nož. Sada kada se saginjao dohvatiti ga, zapazio je da mu ruke drhte. Bila je to reakcija, zabri­ nutost zbog toga što bi moglo biti u košari i odmahivao je glavom zbog onoga što je smatrao kukavičkim ponašanjem. Namjerno se potrudio da mu glas zvuči zao kako bi prikrio svoju nelagodu.

– Naravno da su mogli. Ljudi to uvijek čine. Bez razlike, bogati ili siromašni. Zasite se nečega i jednostavno ga bace, kao prljavu vodu. Nije li tako, Travise?

– Tako je – složio se ovaj.

– Šefe, zar nisi nijednom čuo priču o siročadi koju su Douglas i Travis ispričali?

– Vidio sam puno dječice – izjavio je Travis prije nego što je Adam uspio odgovoriti na Coleovo pitanje. – Dobro, možda ne baš mnogo, ali svakako nekoliko – ispravio se u namjeri da bude posve točan. – Držali su ih gore na trećem katu. Koliko se sje­ ćam, nitko od tih malih klinaca nije preživio. Ostavljali su ih na

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 10

11.9.2018. 10:09:17

Sve za Rose

• 11

tom odjelu i jednostavno potpuno zaboravljali da su tamo. Barem mislim da se to dogodilo. – Glas mu je zadrhtao kad se prisjetio vremena koje je proveo u gradu u izbjegličkom centru za djecu.

– Ova mrvica nikada neće živjeti ondje – dometnuo je. – Pre­ malen je.

– Viđao sam ja i manje, dolje u Main Streetu. Ona kurva Nellie je imala jedno. Otkud ti to da je muško?

– Ćelav je, nije li? A samo su muški ćelavi.

Travisova tvrdnja Coleu se učinila posve razumnom. Potvrd­ no je kimnuo, složivši se. Potom se okrenuo prema vođi. – Što ćemo s njim?

– Nećemo ga baciti.

Rekao je to Douglas. Ostala trojica dječaka trgnula su se zbog oštrine u njegovu glasu. Douglas je potvrdno kimnuo kako bi na­ glasio značenje svojih riječi, želeći im dati do znanja da se ne šali, pa dometnuo: – Sve sam vidio. Jedan po posljednjoj modi odjeven muškarac u fraku izišao je iz kočije skupocjena izgleda. Imao je ovu ovdje košaru prebačenu preko ruke. Stajao je ispod ulične svje­ tiljke pa sam mu uspio dobro vidjeti lice. Ali vidio sam i lice one žene. Sigurno ga čeka na uglu, pomislih, kad on u taj tren iziđe iz kočije i priđe ravno k njoj. Ona se potrudi sakriti lice, navlačeći kapuljaču preko glave, što me navede na to da pomislim kako je dobra i prestrašena. Muškarac se razbjesni i ja uskoro shvatih zašto.

– I? Zašto se razbjesni? – priupitao je Cole kad Douglas nije odmah nastavio s pričom.

– Ona ne htjede uzeti onu košaru, eto zašto – objasnio je Do­ uglas. Čučnuo je uz Travisa prije nego što je nastavio. – Započe samo odmahivati glavom. Onaj muškarac nešto zagrmi i uperi joj prst u lice. Potom izvuče podeblju omotnicu i pokaza joj je. Ona se tek tada pribra. Brzinom munje mu je zgrabi iz ruke. Pomi­ slih kako je to nešto u omotnici, ma što to bilo, iznimno važno.

Tek tada ona uze košaru. On se pope natrag u kočiju, a ona onu omotnicu zagura u džep.

– I, što se potom dogodilo? – upitao je Travis.

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 11

11.9.2018. 10:09:17

12

Julie Garwood

– Ona pričeka dok se kočija ne izgubi iza ugla – odgovori mu Douglas. – A potom se ušulja u našu uličicu i odbaci košaru. Ni­ sam uopće obraćao pozornost na košaru. Mislio sam da je u njoj možda kakva stara mačka. Nikada ne bih ni pomislio da bi moglo biti djetešce. Nemoj misliti da bih otišao da sam znao…

– A gdje si bio? – prekinuo ga je Cole, upitavši.

– Pobudila mi je znatiželju ona omotnica u njezinu džepu pa sam pošao za njom.

– Jesi li je se domogao? – zanimalo je Travisa.

Douglas se zahihotao. – Naravno. Pa nemam uzalud reputa­ ciju najboljega džepara u Market Streetu, zar ne? Žena je bila u žurbi, ali uspio sam zavući ruku u njezin džep usred gomile ljudi koji su se probijali do ponoćnoga vlaka. Nije ni osjetila da sam je dotaknuo. Glupača. Ali sada već sigurno shvaća što se dogodilo.

– Što je u omotnici? – upitao je Cole.

– Nećete vjerovati.

Cole je zakolutao očima. Douglas je volio odugovlačiti. Ostale je to izluđivalo. – Iskreno, Douglase, ako ne…

Travis je prekinuo njegovu prijetnju. – Imam nešto važno za reći – izletjelo mu je. Nije ga ni najmanje zanimao sadržaj omotnice.

Misli su mu bile usredotočene na ono djetešce. – Svi smo se složili da nećemo odbaciti malenog. Pitam se samo kome ćemo ga dati.

– Ne poznajem nikoga tko bi želio dijete – priznao je Cole. Pro­ trljao je svoju glatku bradu onako kako je viđao da to čine stariji, znatno profinjeniji lupeži. Mislio je da će zbog te kretnje izgledati starije i mudrije. – Za što je dobar?

– Vjerojatno ni za što – odgovorio je Travis. – Barem zasad. Ali možda kada naraste…

– Da? – upitao je Douglas, osjetivši znatiželju zbog uzbuđenja koje se osjetilo u Travisovu glasu.

– Mislim da bismo ga svi mogli nečemu naučiti.

– Kao na primjer? – priupitao je Douglas. – Pružio je ruku i nježno kažiprstom dotaknuo djetešce po čelu. – Koža mu je poput satena na dodir.

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 12

11.9.2018. 10:09:17

Sve za Rose

• 13

Travis se zagrijao za mogućnost poučavanja djetešca. Osjećao se zbog toga važnim… i potrebnim. – Douglase, ti bi ga mogao naučiti sve o džeparenju. Doista si dobar u tome. A ti bi ga, Co­ le, mogao naučiti kako biti zao. Viđao sam ti pogled u očima kad pomisliš da ti je netko naudio. Mogao bi malenog naučiti da i on tako izgleda. Doista je zastrašujuće.

Cole se osmjehnuo. Bilo mu je drago čuti taj kompliment. – Ukrao sam pištolj – prošaptao je.

– Kada? – upitao je Douglas.

– Jučer – odgovorio je Cole.

– Već sam ga vidio – pohvalio se Travis.

– Dobro ću ga isprobati čim ukradem koji metak. Bit ću najbrži strijelac u Market Streetu. Mogli bi me nagovoriti da od malenog načinim drugog najboljeg strijelca.

– Ja bih ga mogao naučiti kako se domoći nekih stvari – izja­ vio je Travis. – Dobar sam u nalaženju onoga što nam treba, zar ne, šefe?

– Jesi – složio se Adam. – Jako si dobar.

– Mogli bismo biti najbolja banda u New Yorku. Mogli bismo postići to da nas se svi boje – prošaptao je Travis. Bio je zbog to­ ga toliko ushićen da su mu oči sjale. Glas mu je postao sanjarski.

– Pa čak i Lowell i oni nitkovi, njegovi prijatelji – dometnuo je, misleći pritom na članove protivničke bande kojih su se svi po­ tajno pribojavali.

Svi dječaci na trenutak su zastali pogledati lijepu sliku koju je Travis za njih upravo naslikao. Cole je ponovno protrljao vilicu.

Sviđalo mu se to što je zamišljao. Morao se prisiliti gorljivo pro­ govoriti kad se ponovno oglasio: – Šefe, moraš ga uputiti u sve one knjige s kojima je tvoja mama tebe upoznala. Možda bi mogao postići da bude pametan poput tebe.

– Mogao bi ga poučiti čitati pa neće imati tragove od biča po leđima zbog učenja kakve si ti imao – ubacio se Travis.

– Zadržimo li ga, prvo što moramo učiniti jest skinuti tu žen­ skastu haljinicu s njega – izjavio je Douglas. Mrko se zagledao u

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 13

11.9.2018. 10:09:17

14

Julie Garwood

dugu bijelu haljinu i odmahnuo glavom. – Pobrinut ćemo se za to da mu se nitko nikada ne naruga.

– Ubit ću svakoga tko mu se imalo podsmjehne – obećao je Cole.

– Sva dječica to nose – rekao je Travis. – Viđao sam to već.

Spavaju u tome.

– Kako to? – upitao je Douglas.

– Ne treba im odjeća za šetnju jer još ne znaju hodati.

– Kako ćemo ga hraniti? – upitao je Cole.

– Vidiš onu bocu mlijeka koju je netko stavio u košaru? Kad bu­ de prazna, ponovno ću je napuniti – obećao je Travis. – Vjerojatno još nema zube pa ne može jesti pravu hranu. Zasad će mlijeko biti dovoljno. Osim toga, tu su još i suhe pelene… nabavit ću mu ih još.

– Kako to da toliko znaš o dječici? – upitao je Cole.

– Jednostavno znam – odgovorio je Travis, slegnuvši ramenima.

– Tko će mu mijenjati pelene kad se upiški? – upitao je Douglas.

– Predlažem da se svi izmjenjujemo – rekao je Cole.

– Vidio sam pelene kako vise na konopu iza kuće McQue­ enyjevih. Bilo je tamo još i neke robice koja se sušila. Mogao bih malenom donijeti nešto. Recite, kako ćemo ga nazvati? – upita Travis. – Ima li tko kakvu ideju?

– Što kažete na Mali Cole? – predloži Cole. – Lijepo zvuči.

– Ne možemo ga nazvati po nekome od nas – rekao je Travis.

– Potukli bismo se da to učinimo.

Douglas i Cole naposljetku se složiše s Travisom. – U redu – reče Cole. – Moramo mu dati neko doista zvučno ime.

– Moj otac zvao se Andrew – ubacio se Douglas.

– Pa? – upitao je Cole. – Strpao te u sirotište odmah nakon majčine smrti, nije li?

– Jest – priznao je Douglas, pognuvši glavu.

– Nećemo malenom dati ime ni po kome tko bi dijete odbacio.

Nije pošteno. Imamo svoje kriterije, zar ne? Ovaj je već bio odba­ čen na smeće. Nema potrebe podsjećati ga na to dok mu ime tvoje­ ga oca visi nad glavom? Nazovimo ga Sidney, po onome ljepotanu

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 14

11.9.2018. 10:09:17

Sve za Rose

• 15

koji se nekad kockao na Summit Streetu. On je bio doista zao, taj Sidney. Ti ga se sjećaš, zar ne, Douglase? – upitao je Cole.

– Sjećam ga se, vrlo dobro – odgovorio je Douglas. – Svi su ga poštovali.

– Tu si u pravu – reče Cole. – I umro je prirodnom smrću. A to je važno, nije li? Nitko mu se nije prišuljao i ucmekao ga.

– Sviđa mi se kako zvuči – ubacio se Travis. – Glasujmo!

Douglas je digao desnu ruku. Bila je prašnjava i blatnjava. – Tko je za?

Cole i Travis dignuli su ruke. Adam se nije ni pomaknuo. Či­ nilo se da je Cole jedini shvatio kako se njihov šef u posljednjih nekoliko trenutaka nije upletao u razgovor. Okrenuo se pogledati njihova vođu. – Što nije u redu, šefe?

– Znaš ti što nije u redu – odgovorio je Adam. Zvučao je umor­ no i smoždeno. – Moram otići. Nema izgleda da preživim u ovom gradu. Već sam ionako ostao predugo. Ako ikada mislim biti slo­ bodan i prestati se brinuti o tome da će me sinovi mojega vlasnika naći i odvesti natrag, moram poći na zapad. Ne mogu živjeti skri­ vajući se po uličicama do mrkloga mraka. Čovjek se može izgubiti u divljini. Shvaćaš, zar ne? Ne bih trebao glasovati o djetetu. Zato što neću biti tu da ga odgajam.

– Ali ne možemo uspjeti bez tebe, Adame! – uskliknuo je Tra­ vis. – Ne možeš nas napustiti. – Zvučao je poput prestrašena dječa­ čića. Pukao mu je glas, a potom se prolomio glasan jecaj. Užasnuo ga je strah da bi ga zaštitnik mogao napustiti. – Ostani, molim te – preklinjao je, gotovo vičući.

Buka je prenula djetešce. Novorođenče se prenulo i zakmečalo.

Adam je posegnuo prema košari i nezgrapno pomilovao dje­ tešce po trbuhu. Nakon tog kratkog dodira, smjesta je povukao ruku. – To djetešce je posve mokro.

– Od čega? – upitao je Cole. Posegnuo je za bocom vidjeti nije li staklo negdje napuklo.

– Od mokraće – odgovorio je Travis. – Bolje da mu odmah skineš pelenu, šefe, jer će mu u protivnom stražnjica biti crvena.

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 15

11.9.2018. 10:09:17

16

Julie Garwood

Djetešce se borilo sa snom. Dječaci su zadivljeno gledali. Nit­ ko od njih nije se mogao sjetiti da je ikada u životu bio u blizini nečega tako sićušnog.

– Čini se da je sav naboran kad tako smežura lice – prošaptao je Douglas, frkćući. – Slatki mali vražićak, nije li?

Cole je potvrdno kimnuo, a potom se ponovno okrenuo Ada­ mu. Moraš mu skinuti tu pelenu.

Najstariji dječak nije odbacio odgovornost. Duboko je udah­ nuo, načinio grimasu, a potom podvukao ruke ispod djetetovih i polako ga odigao iz košare.

Djetešce je otvorilo oči. Pri svjetlosti svjetiljke koju je Travis držao visoko, svi su mogli zapaziti kako su bile plave. – Mogao bi biti tvoj mlađi brat, Cole. Imate istu boju očiju.

Adam je držao ruke kruto ispružene ispred sebe. Lice mu je poprimilo bolan izraz. Čelo mu se orosilo znojem. Očito je bio užasnut držeći djetešce. Nije znao koliko čvrsto može stegnuti i ne dao Bog da maleni zaplače. Nije znao što učiniti u tom slučaju.

Grubim šapatom zamolio je Colea da zadigne haljetak i skine pelenu.

– Zašto ja? – požalio se Cole.

– Zato što Travis drži svjetiljku i zato što je Douglas daleko da bi mogao prići iza mojih ruku – odgovorio je Adam. – Daj požuri.

Mogao bi se ponovno početi koprcati. Bojim se da ga ne ispustim.

Jako je lagan, kao da držim perce.

– Znatiželjan taj maleni, zar ne? – zapazio je Travis obrativši se Douglasu. – Pogledaj samo kako promatra svakoga od nas. Previše ozbiljno za tako maleno stvorenje.

– Douglase, obriši mi čelo – zatražio je Adam. – Ne uspijevam vidjeti od znoja koji mi se slijeva u oči.

Douglas je dohvatio krpu i postupio prema zapovijedi. Adam se ponašao kao da u rukama drži komad osjetljiva dinamita. Bilo je gotovo bolno gledati tu njegovu silnu usredotočenost.

Travis je jedini zapazio nešto šaljivo u šefovoj reakciji. Prasnuo je u smijeh. – Ma neće eksplodirati, šefe. Poput tebe je, samo manji.

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 16

11.9.2018. 10:09:17

Sve za Rose

• 17

Cole nije obraćao pozornost na žamor oko sebe. Zadržao je dah, razmotavajući pelenu. Gotovo je povratio dodirnuvši natopljeni pa­ muk. Kada je pelenu naposljetku razmotao, pala je na tlo pokraj košare. Dječaci su svi do jednoga zastali pogledati i namrštili se pri pogledu na taj uvredljivi predmet. Cole je obrisao ruke protrljavši ih o nogavice svojih hlača, a potom krenuo ponovno zadignuti ha­ ljetak preko djetetovih debeljuškastih bedara. Dovršio je zadatak prije nego što mu je sinula istina.

A potom ponovno pogledao, samo zato da se uvjeri.

Sidney je bila djevojčica. Ćelava djevojčica, zaključio je. U tre­ nu se osjećao istodobno dobro i bijesno. Što li će, zaboga, učiniti s tom beskorisnom, bezvrijednom djevojčicom od koje nikada ne može biti nikakve koristi. Počeo je odmahivati glavom. U trenu je donio odluku. Neće imati nikakvoga posla s njom. A ne, ne, ne on, nikad. Ajme, trebali bi je odmah baciti natrag u smeće.

Za manje od minutu promijenila mu je mišljenje. Dok je radio, istinski se mršteći, nakratko ju je pogledao u lice. Piljila je u nj. Na­ gnuo se ulijevo da ga ne može vidjeti. Pogledala je za njim s puno povjerenja, razrogačenih očiju. Cole je pokušao odvratiti pogled.

Ali nije mu uspjelo. Nije želio nastaviti piljiti u nju, ali činilo se da nije mogao samog sebe spriječiti u tome.

Potom ga je dokrajčila. Osmjehnula mu se.

Bio je izgubljen. Veza između njih u trenu se uspostavila.

Ostali su pali poput domina.

– Moramo ispravno postupiti – oglasio se Cole jedva čujnim šapatom. Ostali dječaci okrenuli su se pogledati ga.

– Kako to misliš ispravno postupiti? – upitao je Travis izraža­ vajući mišljenje ostalih.

– Neće se više po New Yorku pričati kako smo najbolja banda.

Ne možemo ovo dijete ostaviti ovdje. Ne bi bilo ispravno. Potrebna joj je obitelj, a ne hrpa uličnih razbojnika koji će joj zapovijedati i šefovati.

– Njoj? – Adam je umalo ispustio dijete. – Misliš da je Sidney žensko?

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 17

11.9.2018. 10:09:17

18

Julie Garwood

– Ne samo da mislim, nego znam – izjavio je Cole, potvrdno kimnuvši. – Nema onaj nužni dio tijela zbog kojega bi bila muško.

– Neka nam se Bog smiluje – prošaptao je Adam.

Cole nije znao što mu je bilo smješnije, izraz užasa na Adamovu licu dok je preklinjao Stvoritelja za pomoć ili onaj neobični zvuk iz dubine njegova grla dok je kriješteći izgovarao svoju molbu.

Zvučao je kao da se guši, kao da mu je u grlu zastalo nešto veliko, poput pileće noge.

– Ne želim nikakve djevojčice u svojoj blizini – promrmljao je Travis. – Nikakve koristi od njih. Mrzim ih sve do posljednje. Nisu ništa drugo doli hrpa plačljivica koje se uvijek žale.

Ostala dvojica dječaka nisu se obazirali na Travisa. Douglas i Cole promatrali su Adama. Njihov šef doimao se bolesnim.

– Što je, šefe? – upitao je Cole.

– Crnac ne bi trebao držati djevojčicu bijelu poput ljiljana – re­ kao je Adam.

Cole je zafrktao. – Vidio sam kako si je spasio od štakora koji su prijetili pojesti je. Da je starija i da može razumjeti, bila bi ti nadasve zahvalna.

– Nadasve zahvalna – potvrdio je Douglas kimanjem.

– Osim toga – rekao je Cole – ne zna ona jesi li ti bijel ili crn.

– Hoćeš reći da je slijepa? – upitao je Travis, osupnut tom mo­ gućnošću.

– Nije slijepa – promrmljao je Cole. Nije skrivao ogorčenost pred najmlađim članom bande. – Samo je premala da bi zasad razumjela što znači mržnja. Tek rođena djeca ne mrze nikoga.

To ih se mora naučiti. Kad pogleda u Adama, vidi samo… brata.

Točno, baš to vidi, shvaćaš? A starija braća štite svoje mlađe se­ stre, zar ne? Nije li to neko sveto pravilo ili tomu slično? Možda ova malena to već zna.

– Obećao sam svojoj majci – ponovio je Adam još jednom onoj dvojici. – Dao sam joj riječ da ću bježati što dalje na zapad sve dok ne nađem mjesto na kojemu ću biti siguran. Mama mi je rekla da se sprema rat i kada se sve završi, postoje dobri izgledi da će i ona biti slobodna. Kazala je da će me tada potražiti. Obećao sam joj

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 18

11.9.2018. 10:09:17

Sve za Rose

• 19

da ću preživjeti, a sinovi ne krše obećanja dana svojim majkama.

Moram pobjeći, zbog nje.

– Uzmi malenu sa sobom – rekao mu je Cole.

– Sigurno bi me ubili – podsmjehnuo se Adam.

– Dođavola, svakako će te ubiti zbog toga što si ubio onu hulju, svojega vlasnika, zar si zaboravio? – podsjetio ga je Cole.

– Ako te uhvate, Adame – ubacio se Douglas. – Ali ti si previše pametan da bi dopustio da se to dogodi.

– I sam uvelike gajim bratske osjećaje prema toj malenoj – izja­ vio je Cole.

Ostali dječaci smjesta se okrenuše pogledati ga. Bilo mu je ne­ ugodno zbog načina na koji su piljili u nj.

– Nije nikakav kukavičluk priznati to – brzo je dometnuo. – Snažan sam, a ona je sićušna mrvica kojoj su potrebna braća poput mene i Adama koji će se pobrinuti za to da odraste kako dolikuje.

– Kako dolikuje? Što ti znaš o tome što je dolično? – upitao je Douglas. U glasu mu se osjećao podsmijeh zbog nevjerice.

– Ništa – priznao je Cole. – Ne znam ništa o doličnu ponašanju – dometnuo je. – Ali Adam zna sve o tome, zar ne, Adame? Lije­ po govoriš, čitaš i pišeš poput pravoga gospodina. Tvoja majka te je tomu naučila, a sada bi ti mene mogao podučiti. Ne želim biti neuk pred svojom sestricom. Ne priliči mi.

– Mogao bi sve nas podučiti – rekao je Douglas. Nije želio da ga izuzmu.

– Mislim da je ni ja ne bih mrzio kad bih joj bio stariji brat – promrmljao je Travis. – Bit ću doista snažan kad skroz narastem.

Je li tako, Douglase?

– Tako je – potvrdio je Douglas. – Znate što mislim.

– Što? – priupitao je Adam. Osmjehnuo se unatoč zabrinutosti jer mu se malena nacerila svojim najglupljim osmijehom. Zasi­ gurno je bila zadovoljna sama sobom. Činilo se da joj se sviđalo biti u središtu pozornosti. Za takvu mrvicu imala je znatnu moć nad njima. Samo zbog jednoga njezina smiješka, osjetio je topli­ nu i zadovoljstvo u sebi. To što ga je olako prihvatila rastopilo je onaj bolni čvor koji ga je stezao u želucu sve od onoga dana kad je

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 19

11.9.2018. 10:09:17

20

Julie Garwood

morao napustiti majku. To dijete bilo je čaroban dar o kojemu se trebao brinuti. Njegova dužnost bila je pobrinuti se za to da bude nahranjeno, zaštićeno i voljeno.

– Katkada se upitam zna li Bog uvijek što čini – prošaptao je Adam.

– Naravno da zna – odgovorio je Douglas. – Mislim da bi On želio da smislimo neko drugo ime za to djetešce. Sidney se sada ne čini ispravnim. Svesrdno se nadam da će joj narasti kosa. Ne bi mi se svidjelo imati ćelavu mlađu sestru.

– Mary – izletjelo je Coleu.

– Rose – rekao je istodobno Adam.

– Moja mama zvala se Mary – objasnio je Cole. – Umrla je pri porodu, rađajući mene. Čuo sam od susjeda da je bila iznimno dobra žena.

– Moja mama zove se Rose – oglasio se Adam. – I ona je izni­ mno dobra žena.

– Malena tone u san – prošaptao je Travis. – Spusti je u košaru, a ja ću joj pokušati navući drugu pelenu. Nakon toga se vas dvojica možete nastaviti prepirati oko imena.

Adam je postupio po zapovijedi. Svi su promatrali Travisa dok je nespretno djetetu stavljao pelenu. Djetešce je čvrsto usnulo prije nego što je završio s prtljanjem oko nje.

– Mislim da se tu nema oko čega raspravljati – rekao je Dou­ glas. Pružio je ruku pokriti djetešce dok su Adam i Cole mrmljali iznoseći razloge zbog kojih žele da djevojčica dobije ime po nji­ hovim majkama. Douglas je znao da će doći do prave prepirke i želio je spriječiti ih u tome. – Kažem, riješeno je. Zove se Mary Rose. Mary zbog tvoje mame, Cole, a Rose zbog tvoje, Adame.

Cole je prvi uočio ispravnost imena i osmjehnuo se. Adam se brzo suglasio. Travis se nasmijao i Douglas ga je ušutkao gurnuvši ga laktom u rebra da ne probudi djetešce.

– Moramo sve isplanirati – prošaptao je Douglas. – Mislim da bismo što prije trebali otići odavde, možda čak već sutra navečer, ponoćnim vlakom. Travise, ti dotad trebaš nabaviti stvari koje će nam biti potrebne za Mary Rose. Ja ću nam kupiti karte. Adame,

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 20

11.9.2018. 10:09:17

Sve za Rose

• 21

ti ćeš se morati skrivati s malenom u vagonu s prtljagom. Slažeš li se s time?

Adam je potvrdno kimnuo. – Ti si sve to smislio, a ja ću spro­ vesti – obećao je.

– Kako ćeš kupiti karte? – upitao je Cole.

– Omotnica koju sam uzeo od žene koja je bacila Mary Rose bila je prepuna novca. Bilo je u njoj još nekih starinskih papira s kićenim rukopisom i pečatom na papiru, ali ne znam čitati pa ne znam značenje tih riječi. Ali novac mi je bio poznat kad sam ga ugledao. Imamo dovoljno da stignemo onamo kamo Adam želi otići i kupiti malo zemlje.

– Mogu li vidjeti te papire? – upitao je Adam.

Douglas je izvukao omotnicu iz džepa i pružio je šefu. Adam je zazviždao ugledavši sav onaj novac zaguran u omotnicu. Pronašao je u njoj još dva papira i izvukao ih. Jedan je bilo prepun brojki i žvrljotina koje nije mogao razaznati, a drugi se doimao poput pra­ zne stranice istrgnute iz neke knjige. Pri vrhu je bilo samo nešto malo napisano rukom, djetetov datum rođenja i težina. Pročitao je to naglas kako bi i ostali znali što je našao.

– Kao da nije dovoljno to što su je odbacili, nego su bacili i nje­ zine dokumente – prošaptao je Douglas.

– Ja nisam imao nikakve dokumente kad su me ostavili u si­ rotištu – rekao je Travis. Dobro je to što sam već znao kako se zovem, zar ne, Cole?

– Naravno – odgovorio je Cole.

Travis je slijeganjem ramena odbacio tu temu kao nevažnu.

Imam prijedlog koji vam želim iznijeti i ne prekidajte me dok me u potpunosti ne saslušate. Jasno?

Pričekao je i nastavio tek kad su svi potvrdno kimnuli. – Jedini sam među nama koji zasigurno zna da nije zakonski gonjen i da ga nitko ne traži pa želim reći da Mary Rose može uzeti moje pre­ zime. Činjenica je da bismo, ako želimo ispravno postupiti, kako Cole kaže, svi trebali uzeti moje prezime. Na kraju krajeva, braća i sestre članovi su iste obitelji i svi trebaju imati zajedničko prezime.

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 21

11.9.2018. 10:09:18

22

Julie Garwood

Dakle, želim reći da smo od ovoga trenutka nadalje svi Claybor­ neovi. Dogovoreno?

– Nitko neće povjerovati da sam ja jedan od Clayborneovih – usprotivio se Adam.

– A tko još mari za to što ostali vjeruju? – upitao je Cole. – Ne tražimo nikakvo odobrenje, samo da nas se ostavi na miru. Ako ti kažeš da si Clayborne i ako mi kažemo da si Clayborne, tko može reći da nisi? Svatko tko bi te izazvao morao bi se najprije obraču­ nati s nama ako želi izazivati nevolju. I ne zaboravi da sada imam pištolj – dometnuo je. – Uskoro ću moći rješavati svaki problem koji nam se ispriječi na putu.

Douglas i Travis potvrdno su kimnuli. Adam je duboko uz­ dahnuo. Douglas je stavio dlan preko košare. – Pogledao je u sve ostale članove bande.

– Predlažem da pobjegnemo zbog mame Rose i postanemo obitelj našoj maloj Mary Rose. Braća smo – prošaptao je.

Travis je položio ruku navrh Douglasove. – Braća – zavjetovao se.

Sljedeći je progovorio Cole. – Pobjegnimo zbog Mary Rose i ma­ me Rose – preklinjao je. – Ostajemo braća dok nas smrt ne rastavi.

Adamovo oklijevanje ostalim se dječacima učinilo poput cijele vječnosti. Ali potom je donio konačnu odluku. Položio je ruku na Coleovu. – Braća – zavjetovao se drhtavim glasom. – Sve za Rose.

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 22

11.9.2018. 10:09:18

Sve za Rose

• 23

3. srpnja 1860.

Draga mama Rose!

Pišem ti ovo zabrinut za gospodaricu Livoniju i molim se da vas ovo pismo obje zatekne u dobru zdravlju. Podijelit ću s tobom sve divne pustolovine u kojima sam se zatekao krećući na zapad, ali prvo ti moram reći nešto važno. Riječ je o tvojoj novoj obitelji.

Sada imaš imenjakinju, mama. Zove se Mary Rose…

Voli te, John Quincy Adam Clayborne

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 23

11.9.2018. 10:09:18

PRVO POGLAVLJE

Montana Valley, 1879.

M

alena je naposljetku stizala kući.

Cole je čekao uz svoja kola da se poštanska kočija pojavi iza posljednjeg zavoja na cesti. Bio je toliko uzbuđen da više ni­ je mogao mirno stajati. Oblak prašine koji se dizao iznad brijega bio je pokazatelj da je blizu. Jedva je čekao vidjeti je. Pitao se je li se puno promijenila tijekom posljednjih mjeseci, a potom glasno nasmijao toj glupoj pomisli. Mary Rose stasala je u odraslu djevoj­ ku još kad je otišla na zadnju godinu školovanja. Osim nekoliko dodatnih pjegica na nosu ili puštanja kose da joj još malo naraste, nije mogao zamisliti nikakve znatnije promjene.

Bože, koliko mu je nedostajala. Svima njima. Zbog užurba­ nog života na ranču, nisu imali nimalo predaha radeći od jutra do mraka i tek za večerom svi su bolno priželjkivali da je tu s njima i da im pokušava šefovati tjerajući ih da jedu nešto novo i drukčije što je pripravila za njih. Bila je sjajna kuharica, sve dok nije činila odmake od poznatih jela, ali nitko od njih nije mogao podnijeti one pomodne francuske umake koje je voljela prelijevati po svemu.

Poštanska kočija kasnila je više od sata, što je značilo da je vozač onaj čangrizavi stari Clive Harrington koji će s Mary Rose poželjeti pretresti sve tračeve prije nego što krenu. Clive će zahtijevati njezinu punu pozornost, a znajući kakvo mekano srce njegova sestra ima, Cole je znao da ga ona neće požurivati.

Njih dvoje brzo su se sprijateljili, iako nitko u Blue Belleu ni­ je mogao shvatiti zašto. Clive Harrington bio je mrzovoljni sta­ ri grabežljivac koji se neprestano mrštio, režao i žalio se. Prema

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 24

11.9.2018. 10:09:18

Sve za Rose

• 25

Coleovoj procjeni, bio je nadasve antipatičan pasji skot. Osim to­ ga, bio je ružan ko sam vrag. Staze u gradu ispraznile bi se čim bi ga ljudi ugledali, osim ako Mary Rose nije bila u blizini. Tada se događala čudesna preobrazba. Clive bi se od krvoločnog pretva­ rao u krotkog. Ne samo da se ponašao kao svima najbolji prijatelj nego bi mu lice od jutra do večeri krasio smiješni cerek koji je značio „nije li život sjajan“. Harrington je pravio pravu budalu od sebe udovoljavajući Mary Rose, i to sve zbog toga što je ona udo­ voljavala njemu. Doista joj je bilo stalo do te stare budale. Vodila je brigu o njemu kad mu je bila potrebna njega, pobrinula se za to da ga uključi u njihove blagdanske ručkove i osobno krpala svu njegovu odjeću. Harrington bi se obvezno jednom godišnje raz­ bolio, obično oko okupljanja stoke, a katkada i cijeli mjesec prije toga. Pojavio bi se na njihovu pragu držeći u jednoj ruci šešir, a u drugoj prljavu maramicu, tražeći savjet kako izliječiti njegovu posljednju tajnovitu boljku. Naravno, sve je to bila prijevara. Mary Rose bi staroga Clivea odmah smjestila u gostinsku sobu i obično ga cijeli tjedan tetošila, jer uvijek je toliko ostajao prije nego što bi se posve oporavio.

Svi u gradu su taj Harringtonov tjedan nemoći nazivali njego­ vim godišnjim bijegom, i prema načinu na koji je starac tapkao kutove očiju i maramicom trljao nos dok je usporavao konje, Cole je slutio kako je već planirao svoj sljedeći blagdan.

Poštanska kočija se još nije bila ni zaustavila kad su se vrata naglo otvorila i Mary Rose iskočila na tlo.

– Napokon sam kod kuće! – doviknula je. Zadignula je suknje i potrčala prema bratu. S glave joj je odletio šeširić i pao u prašinu iza nje. Smijala se, istinski radosna. Cole je pokušavao zadržati tmuran izraz lica, ne želeći da Harrington proširi glasine kako se smekšao. Coleu se sviđalo to da svi u gradu strahuju od njega.

Ali smijeh njegove sestre pokazao se zaraznim pa se nije mogao suzdržati. Prvo se samo osmjehnuo, a potom prasnuo u smijeh.

Dođavola i izgled.

Mary Rose nije se nimalo promijenila. Još uvijek je bila drama­ tična i nesputana kao i obično, predstavljajući veliku brigu svojoj

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 25

11.9.2018. 10:09:18

26

Julie Garwood

braći koja su strahovala zbog toga što joj je na jeziku bilo ono što joj je ležalo na srcu.

Bacila mu se u naručje. Za tako sićušno stvorenje imala je stisak snažan poput medvjeđeg. Cole ju je zauzvrat zagrlio i poljubio u tjeme, a potom joj predložio da se prestane smijati poput kakve luđakinje.

Nije se uvrijedila. Odmaknula se, stavila ruke na bokove i do­ brano odmjerila brata.

– Još uvijek si zgodan kao nekad, Cole. Jesi li ubio koga dok sam bila u školi?

– Nisam, naravno – odbrusio je. Prekrižio je ruke na prsima i naslonio se na kola, trudeći se mrko je pogledati.

– Izgledaš kao da si narastao koji centimetar. A čini se da ti je i kosa nešto svjetlija. Kad si zaradio taj ožiljak na čelu? Jesi li se potukao s nekim?

Prije nego što joj je uspio odgovoriti na ta pitanja, okrenula se Harringtonu. – Clive, je li moj brat upucao nekoga dok me nije bilo?

– Ne, koliko se sjećam, gospođice Mary – uzvratio je.

– Je li bilo kakve borbe noževima? – upitala je.

– Mislim da nije – odgovorio je Clive.

Mary Rose doimala se uvjerenom. Ponovno se osmjehnula. – Tako sam sretna što sam kod kuće. Donijela sam odluku. Nikada više neću otići odavde. Adam me neće natjerati da nekamo odem, bez obzira na to koliko dobra to činilo za moje tijelo ili dušu. Sada sam posve uglađena i imam sve papire kojima to mogu dokazati.

Bože, kako je toplo za proljeće, nije li? Volim vrućinu, blato, vje­ tar i prašinu. Upušta li se Travis u tučnjave u gradu? Ma, zabo­ ravi – dometnula je žurno. – Ne bi mi rekao ako je učinio nešto loše. Ali zato će mi Adam reći. On mi sve kaže. Usput rečeno, pisao mi je češće od tebe. Je li dovršen novi štagalj? Dobila sam pismo od mame Rose, dan prije završetka škole. Pošta je stigla na vrijeme. Nije li to prava stvar? Živimo u pravim modernim vre­ menima. A što je s…

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 26

11.9.2018. 10:09:18

Sve za Rose

• 27

Cole nije uspijevao pratiti svoju sestru. Govorila je brzo po­ put političara. – Sporije malo – prekinuo ju je. – Ne mogu ti na sva pitanja odgovoriti odjednom. Predahni malo dok pomognem Harringtonu istovariti tvoju prtljagu.

Nekoliko trenutaka potom, njezin kovčeg, kutije i tri putne torbe bili su smješteni u stražnji dio kola. Mary Rose popela se i počela prebirati po svojim stvarima.

Cole joj je rekao neka pričeka da dođu kući i tada potraži ono što je tražila. Nije se obazirala na njegov prijedlog. Zatvorila je jednu kutiju i okrenula se prema drugoj.

Harrington je stajao uz kola, osmjehujući joj se. – Baš si mi nedostajala, gospođice Mary – prošaptao je. Zarumenio se poput školarca i kratko pogledao Colea, kako bi se uvjerio da mu se ovaj neće narugati.

Cole se pretvarao da nije čuo to priznanje. Okrenuo se prije nego što je zakolutao očima. Bilo je očito da je njegovoj sestri bilo drago čuti te Harringtonove riječi. – I ti si meni nedostajao, Clive.

Jesi li primio moja pisma?

– Naravno – odgovorio je. – Više sam ih puta pročitao.

Mary Rose osmjehnula se svojemu prijatelju. – To mi je drago čuti. Nisam zaboravila na tvoj rođendan. Ne idi još. Imam nešto za tebe.

Nakon ustrajnog prebiranja po kovčegu, naposljetku je našla kutiju za kojom je tragala.

Pružila ju je Cliveu. – Za tebe je. Obećaj mi da ćeš je otvoriti tek kad stigneš kući.

– Donijela si mi dar? – Doimao se preneraženim.

Osmjehnula se. – Dva dara – ispravila ga je. – Još jedno izne­ nađenje zagurano je u ono prvo.

– Što je unutra? – upitao je Clive. Zvučao je poput malenoga dječaka na božićno jutro.

Mary Rose uzela ga je za ruku i spustila se s kola. – Iznenađe­ nje – odgovorila je. – Zato sam ga zamotala u kutiju tako lijepim omotom. Hvala ti za vožnju – dometnula je, naklonivši se kleca­ njem. – Bilo je divno.

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 27

11.9.2018. 10:09:18

28

Julie Garwood

– Ne ljutiš se na mene zato što ti nisam dopustio da sjediš sa mnom gore na povišenju uz vozača?

– Ne, ne ljutim se – uvjerila ga je.

Harrington se okrenuo prema Coleu, želeći mu objasniti. – Pre­ klinjala me da joj dopustim da sjedne gore sa mnom, ali smatrao sam kako čestitoj dami ne priliči voziti se na mjestu suvozača.

Cole je potvrdno kimnuo. – Moramo krenuti, Mary Rose.

Nije čekao njezin pristanak, nego se okrenuo i popeo na sjedalo kola. Uzeo je uzde u ruke i zamolio sestru da prestane odugovlačiti.

Morala je prvo potrčati za svojim zaboravljenim šeširićem. Cli­ ve je objema rukama čvrsto stiskao dar, vraćajući se sporo prema kočiji. Ponašao se kao da nosi blago neprocjenjive vrijednosti.

Naposljetku su bili na putu kući. Cole joj je odgovarao na pita­ nja dok je ona skidala većinu dokaza koji su pokazivali da je bila prava uglađena dama. Najprije je skinula bijele rukavice, a potom sa zatiljka izvukla ukosnice koje su joj pridržavale punđu. Nije bila zadovoljna sve dok joj se gusta plava kosa nije razasula niz leđa.

Zadovoljno je odahnula provlačeći prste kroz kovrče.

– Dosta mi je izigravanja dame – rekla je. – Da budem posve iskrena, to je silno naporno.

Cole se nasmijao. Mary Rose znala je da od njega ne može do­ biti nikakvo sažaljenje.

– Ne bi se smijao da moraš nositi korzet. Ovije ti tijelo poput konopa. Uopće nije prirodno.

– Jesu li te tjerali da ga nosiš i u školi? – Colea je ta pomisao užasnula.

– Jesu – odgovorila je. – Ali nisam ga nosila, no nitko to nije znao. Nikada ga nisam odijevala u javnosti.

– Nadam se da nisi.

Morao je usporiti konje kad su na prvom sljemenu naišli na strmi uspon. Mary Rose okrenula se pripaziti da joj kovčeg ne padne s kola.

Kada su stigli do vrha, ponovno se osvrnula. Skinula je mor­ narsko plavu jaknu, prebacila je preko naslona klupe i započela

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 28

11.9.2018. 10:09:18

Sve za Rose

• 29

otkopčavati manžete na svojoj bijeloj uštirkanoj košulji. Ovratnik joj je žuljao vrat. Raskopčala je tri gornja dugmeta.

– Nešto neobično dogodilo se u školi. Nisam znala kako to protumačiti.

– Što to? – upitao je.

– U siječnju je u razred stigla nova učenica. Iz Chicaga. Njezini roditelji došli su s njom kako bi joj pomogli smjestiti se.

– I? Mary Rose slegnula je ramenima. – Ma vjerojatno ništa.

– Ali ipak mi reci. Osjećam ti zabrinutost u glasu.

– Nisam zabrinuta – rekla je. – Samo, bilo je baš neobično.

Majka te djevojke rođena je i odrasla u Engleskoj. Mislila je da me poznaje.

– Ali ne možete te nikako znati – rekao je. – Nikada nisi bila u Engleskoj. Nisi li je možda negdje drugdje srela?

Mary Rose odmahnula je glavom. – Zasigurno bih se sjećala.

– Ispričaj mi što se dogodilo.

– Prolazila sam parkom i osmjehnula se pridošlicama, tek toliko da pokažem ljubaznost i zaželim im dobrodošlicu, kad je odjed­ nom majka te djevojke vrisnula, tako glasno da je prestrašila gro­ teskne kamene ukrase na zgradi. I mene je uplašila.

– Zašto? – upitao je.

– Sve to vrijeme dok je vrištala upirala je prstom u mene – obja­ snila je Mary Rose. – Postalo mi je poprilično neugodno.

– Što se potom dogodilo?

– Čvrsto se objema rukama uhvatila za prsa. Izgledalo je kao da će se srušiti.

– Dobro, Mary Rose. I što si učinila? – U trenu je posumnjao da mu sestra nešto prešućuje. Stalno je izvodila nekakve nestašluke i uvijek bila zapanjena zbog nevolje koja bi neizbježno uslijedila.

– Nisam učinila ništa loše! – povikala je. – Ponašala sam se poput prave dame. Zašto si ishitreno donio zaključak da sam ja bila odgovorna za stanje te sirote žene? – upitala je, zvučeći po­ vrijeđeno.

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 29

11.9.2018. 10:09:18

30

Julie Garwood

– Zato što obično jesi – podsjetio ju je. – Jesi li u tom trenutku imala pištolj uza se?

– Naravno da nisam – odgovorila je. – Nisam ni trčala, nisam činila ništa što bi u bilo kojem pogledu bilo nedolično. Znam kako se ponašati kao prava dama kada moram, Cole.

– Pa što je onda bilo toj ženi?

– Kad se konačno smirila, rekla mi je da je pomislila kako sam žena koju je nekoć poznavala. Nazvala ju je gospođom Agathom, tako nekako. Rekla je da sam pljunuta ona.

– Nije to ništa čudnovato – zaključio je. – Mnoge žene imaju plavu kosu i plave oči. Nije to neobično.

– Hoćeš reći da sam obična?

Nije se usprotivio. – Da, vjerojatno jesam.

Naravno, bila je to laž. Mary Rose je bila sve drugo samo ne obična. Bila je doista prava ljepotica ili se barem toga naslušao od svih poželjnih muškaraca u gradu. On svoju sestru nije gledao na taj način. Bila je uglavnom draga i dobrodušna, ali katkad i prava mala divlja mačka. Znala je biti pravo derište, ali pretpostavio je da sada, kada je posve odrasla, više nije bila takva gnjavatorica.

– Adam me uvjerava da sam lijepa – ustvrdila je. Gurnula je brata ramenom. – A on uvijek govori istinu. Osim toga, dobro znaš da je uistinu važno ono što je u ženinu srcu. Mama Rose misli da sam lijepa kći, a nikada me nije ni vidjela.

– Jesi li završila sa svojom taštinom, Mary Rose?

Nasmijala se. – Jesam.

– Ne bih se brinuo zbog slučajnosti što nalikujem nekome.

– Ali to nije bilo sve – objasnila je. – Mjesec nakon toga pozvana sam u ravnateljičin ured. Tamo me čekao jedan postariji čovjek. I ravnateljica. Na stolu je imala moj dosje.

– Kak’ znaš da je to bio tvoj dosje?

– Zato što je najdeblji u cijeloj školi – odgovorila je. – I korice su mu poderane.

Pogledala je u svojega brata i smjesta znala o čemu razmišlja.

– Možeš se prestati tako znakovito smijati, Cole. Priznat ću da moja prva godina u toj školi nije dobro prošla. Imala sam malo

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 30

11.9.2018. 10:09:18

Sve za Rose

• 31

problema s prilagodbom. Sada mi je jasno da sam samo osjećala nostalgiju za domom i da sam pokušavala sve da me izbace kako bi došao po mene i odveo me. Međutim – žurno je dometnula – otada imam savršene zabilješke, a i to nešto vrijedi.

– Pričaj mi o tom čovjeku koji te čekao u uredu – rekao je.

– Bio je to odvjetnik – nastavila je. – Postavljao mi je brojna pitanja o našoj obitelji. Želio je znati koliko dugo živimo u Mon­ tani i zašto mama ne živi s nama. Osim toga, tražio je da mu opi­ šem kako izgledaju moja braća. Nisam odgovorila ni na jedno od njegovih pitanja. Smatrala sam kako ga se to nimalo ne tiče. Na kraju krajeva, bio je potpuni neznanac. Nimalo mi se nije svidio.

Nije se svidio ni Coleu. – Je li ti objasnio zašto ti postavlja sva ta pitanja?

– Rekao mi je da se radi o nekom golemom nasljedstvu. Mis­ lim da je otišao u uvjerenju da nisam davno izgubljena rođaka.

Zabrinula sam te, zar ne?

– Malo – priznao je. – Ne sviđa mi se pomisao na to da se bilo tko raspituje o nama.

Pokušala ga je razvedriti. – Nije sve bilo tako loše – rekla je. – Nisam učila za ispit iz engleskog zato što me Eleanor pola noći držala budnu, žaleći se zbog nekakve posljednje uvrede. S obzi­ rom na to da sam bila u uredu, morala sam na test pričekati do sljedećeg dana.

– Mislio sam da nećeš više trpjeti Eleanor.

– Kunem ti se da nisam – odgovorila je Mary Rose. – Ali nitko drugi nije ju htio za cimericu pa je gospodična doslovno kleknu­ la, preklinjući me da uzmem Eleanor. Sirota Eleanor. Da budem iskrena, ima dobro srce, ali sve vrijeme to skriva. Još uvijek je pravo iskušenje izdržljivosti.

Cole se osmjehnuo. Eleanor je bila jedina mrlja u inače savr­ šenom svijetu njegove sestre. Mary Rose bila je jedina učenica u školi koja je podnosila Eleanorinu nazočnost. Braća su voljela slu­ šati priče o Eleanor. Smatrali su budalaštine te djevojke histerično smiješnima i kad je netko od njih imao potrebu za tim da se dobro nasmije, izvukao bi priču o Eleanor.

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 31

11.9.2018. 10:09:18

32

Julie Garwood

– Je li bila nestašna kao obično? – upitao je, nadajući se da će mu sestra ispričati neku novu priču.

– Bila je – priznala je Mary Rose. – Nekad sam osjećala grižnju savjesti pričajući svima vama o njoj, ali onda me Travis uvjerio da je to u redu, jer ništa loše nije učinjeno, i da ona nikada neće doznati za to. Doista zna biti skandalozna. Znaš li da je napustila školu cijeli tjedan prije ostalih? Nije se čak ni oprostila. Nešto nije bilo u redu s njezinim ocem, ali nije mi željela reći što. Pet noći zare­ dom usnula je plačući, a potom otišla. Da mi se barem povjerila.

Pomogla bih joj da sam mogla. Otac joj nije bio bolestan. Pitala sam ravnateljicu nakon Eleanorina odlaska. Ništa mi nije htjela reći, samo je napućila usne, a to čini onda kad je doista zgrožena nečim. Eleanorin otac trebao je donirati veliku svotu novca kako bi ravnateljica mogla sagraditi još jednu spavaonicu. Rekla mi je kako neće biti ništa od toga. Znaš li što je rekla?

– Ne, što?

– Rekla je da je nasamarena. Što misliš, što je time željela reći?

– Moglo bi značiti svašta.

– Večer prije Eleanorina odlaska rekla sam joj da, bude li me ikada trebala, samo dođe u Rosehill.

– A zašto si joj to rekla? – upitao je Cole.

– Sažalila sam se nad njom, plakala je poput djeteta – objasni­ la je Mary Rose. – Ali ne bih se brinula o tome da će se pojaviti na ranču. Za nju je tu previše prosto. Ona je vrlo profinjena. Ali povrijedilo me to što se nije oprostila. Naposljetku, bila sam joj jedina prijateljica. Iako nisam bila baš dobra prijateljica, zar ne?

– Zašto misliš da nisi?

– Znaš ti zašto – odgovorila je. – Pričam priče o njoj, a to nije nimalo lijepo. Prijatelji ne bi trebali ogovarati jedni druge.

– Ispričala si nam samo ono što se uistinu dogodilo i branila si je pred svima u školi. Tamo nikada nisi pričala o njoj, jesi li?

– Nisam.

– Onda ne vidim ništa loše u tome. Nikada je nisi kritizirala, čak ni nama.

– Da, ali…

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 32

11.9.2018. 10:09:18

Sve za Rose

• 33

– Osim toga, vodila si brigu o tome da bude pozvana na sve zabave. Zbog tebe nikada nije bila izostavljena.

– Kako znaš da sam to učinila?

– Zato što te poznajem. Uvijek paziš na neprilagođene.

– Eleanor nije neprilagođena.

– Vidiš? Već je braniš.

Osmjehnula se. – Uvijek se osjećam bolje nakon što o svemu porazgovaram s tobom. Misliš li doista da će se onaj odvjetnik prestati raspitivati o nama?

– Mislim – odgovorio je.

Uzdahnula je. – Nedostajao si mi, Cole.

– I ti si meni nedostajala, derište.

Ponovno ga je gurnula ramenom. Potom je tema razgovora po­ stao ranč. Dok je bila na školovanju, braća su kupila još jedan ko­ mad zemlje. Travis je bio u Hammondu u nabavci svega što im je bilo potrebno da ograde taj golemi dio zemljišta kako bi konji imali dovoljno prostora za ispašu da prebrode zimu.

Cole i Mary Rose nedugo su potom stigli u Rosehill. Kad je imala samo osam godina, dala je ime njihovu domu. Našla je ne­ što za što je vjerovala da su divlje ruže, izraslo na padini brijega, i izjavila kako im to Bog šalje poruku da nikada ne bi trebali otići odatle, i to sve zbog toga što se ona zvala Mary Rose, kao i njezina mama. Adam joj nije želio kvariti oduševljenje, pa joj iz tog razloga nije rekao da to nisu bile ruže, nego ružičasti ciprej. Osim toga, imao je osjećaj da bi davanje imena njihovu domu moglo njegovoj sestri pružiti ono malo dodatne sigurnosti. Ime je ostalo, i za go­ dinu dana čak su i stanovnici Blue Bellea farmu Clayborneovih nazivali tim izmišljenim imenom.

Rosehill se smjestio nasred doline, duboko u unutrašnjosti teri­ torija Montane. U svim smjerovima oko ranča bila je ravnica koja se protezala petstotinjak metara uokolo. Cole je ustrajao na tome da dom izgrade nasred te goleme ravnice, kako bi mogao vidjeti svakoga tko bi nezvan poželio upasti na njihov teritorij. Nije vo­ lio iznenađenja, baš kao ni njegova braća. Čim je dvokatnica bila

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 33

11.9.2018. 10:09:18

34

Julie Garwood

dovršena, iznad tavana je sagradio osmatračnicu, kako bi u sva­ kom trenutku mogli vidjeti onoga tko bi im se pokušao prišuljati.

Veličanstvene, snijegom pokrivene planine pružale su pravu kulisu na sjevernoj i zapadnoj strani doline. Istočnu stranu po­ sjeda sačinjavale su niže planine i brežuljci koji su rančerima bili beskorisni prostori, s obzirom na to da su im bili potrebni bogati pašnjaci. Na istočnim obroncima radili su traperi, jer je dabrova, medvjeda i vukova bilo u izobilju. Povremeno bi se pokoji otrcani umorni traper zaustavio pokraj kuće zbog hrane ili prijateljskog razgovora. Adam nikada nije odbijao gladne, a ako bi njihovu gos­ tu bilo potrebno prenoćište, smjestio bi ga u baraku.

Do ranča se lako moglo stići putem koji je vodio od glavne ceste preko brežuljka iz gradića Blue Bellea. Autsajderi bi bili prilično izmoždeni već kad bi stigli do stanica riječnih brodova. Ako bi upotrebljavali kola za prijevoz svoje imovine, trebalo im je cijeli dan ili čak dan i pol da stignu do Blue Bellea. Većina njih nije se ni gnjavila odlaskom dalje od Perryja ili Hammonda, samo su čvrste, odlučne duše ili ljudi u bijegu nastavljali put. Povremeno se šuškalo o zlatu skrivenom u planinama na sjeveru, ali nitko ga nikada nije pronašao. Bio je to jedini razlog zbog kojega je zemlja ostala raskrčena. Časne obitelji koje su poštivale zakon, u nadi da na toj slobodnoj zemlji stvore dom, prelazile su preko ravnica u prerijskim škunama ili bi riskirale prijevoz nekim od brojnih ri­ ječnih brodova koji su plovili rijekom Missouri. Kada bi se većina tih obitelji domogla većeg grada, rado je u njemu ostajala. U nji­ ma je bilo civiliziranije živjeti, što je snažno privlačilo istočnjačke obitelji koje su odlazile u crkvu. Časni ljudi vapili su za redom i zakonom. Osvetničke skupine čuvara reda čule su te njihove va­ paje i ubrzo očistile sav ološ koji se motao oko većih gradova, uk­ ljučujući i Hammond.

U početku su ti samozvani čuvari reda bili rješenje, ali poslije su postali još veći prijeteći problem, jer neki od tih ljudi stekli su ružnu naviku vješati sve one koji im se nisu sviđali. Pravda je bila brza i često nezaslužena; bile su dovoljne neprovjerene glasine da se čovjeka izvuče iz njegove kuće i objesi na granu najbližeg stabla.

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 34

11.9.2018. 10:09:18

Sve za Rose

• 35

Čak ni nošenje oznake nikome nije pružalo zaštitu od takvih sa­ mozvanih čuvara reda.

Prave društveno neprilagođene osobe i revolveraši koji su bili u potrazi za lakom zaradom, dovoljno brzi i lukavi da izbjegnu linč, napuštali su veće gradove poput Hammonda i naseljavali se u Blue Belleu i njegovoj okolici.

Iz tog razloga grad je imao zasluženu zloglasnu reputaciju. Una­ toč tomu, u Blue Belleu živjelo je nekoliko dobrih obitelji. Adam je rekao da je to samo zato što su se tu naselili prije nego što su shvatili pogrešku.

Mary Rose nikada nije bilo dopušteno otići u grad sama. Bu­ dući da Adam baš nikada nije napuštao ranč, bila je Travisova, Douglasova ili Coleova dužnost biti joj pratnja kad je odlazila obavljati sitne poslove. Braća su se izmjenjivala, ali ako nijednom od njih nije bilo zgodno ostaviti posao koji su obavljali, Mary Rose je ostajala kod kuće.

Cole je usporio konje kad su stigli do sljemena brežuljka koji je razdvajao glavnu cestu što je vodila od grada od posjeda Claybor­ neovih. Mary Rose će ga zamoliti da se zaustavi čim stignu do posljednjeg zavoja koji je vodio prema njihovoj dolini.

Bila je predvidljiva kao obično. – Molim te, zaustavi na tren.

Predugo sam bila odsutna.

Poslušno je zaustavio konje, a potom strpljivo čekao njezino sljedeće pitanje. Trebat će joj nekoliko trenutaka. Morala se prvo posve raznježiti, a tek potom će joj se oči napuniti suzama.

– Osjećaš li to? Osjećaš li sada isto što i ja?

Osmjehnuo se. – Isto pitanje postavljaš mi svaki put kad te do­ vodim kući. Da, osjećam.

Posegnuo je za maramicom i pružio joj je. Odavno je već shva­ tio da treba ponijeti maramicu zbog nje. Jednom, još dok je bila posve mala, poslužila se rukavom njegove košulje i obrisala nos.

Nije namjeravao više nikada dopustiti da se to dogodi.

Imali su panoramski pogled na njihov ranč i planine iza. Bez obzira na to kakve ih je imala u sjećanju, svaki put kad bi došla kući, prvi pogled na svu tu ljepotu potpuno bi je svladao. Adam

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 35

11.9.2018. 10:09:18

36

Julie Garwood

joj je rekao kako je to zbog toga što se divila svemu onome što je Gospodin stvorio i osjećala poniznost zbog toga. Nije baš bila sigurna u to, ali vibracija života koja je potjecala od zemlje potre­ sala ju je na način na koji je ništa drugo nije moglo tako potresti. Željela je da i njezina braća osjete to isto, istu tu poveznicu između prirode i Boga, i Cole će priznati, ali samo njoj, da je i sam osje­ ćao taj životni puls koji je kucao oko njih. Zemlja nikada nije bila posve ista, svaki pogled bio je drukčiji, ali uvijek je bila postojana.

– Odiše životom i lijepa je kao uvijek, Mary Rose?

– Zašto ti i Adam o Montani govorite kao o ženi?

– Zato što se ponaša poput žene – odgovorio je Cole. Nije se ni zacrvenio niti mu je bilo neugodno što priča takve gluposti, jer znao je da će ga njegova sestra razumjeti. – Hirovita je i tašta i nije­ dan je muškarac nikada neće moći ukrotiti. Ona je žena u pravom smislu te riječi, jedina koju ću ikada u životu voljeti.

– Ali voliš mene.

– Ti nisi žena, Mary Rose. Ti si mi sestra.

Nasmijala se. Zvuk njezina smijeha odjeknuo je među borovim stablima. Cole je dohvatio uzde i poveo konje niz blagu padinu.

Dovoljno su se dugo zadržali.

– Ako je žena, prihvatila nas je u svoj zagrljaj. Baš me zanima jesu li se moje ruže već počele rastvarati.

– Trebala bi već dosad znati da cvijeće koje si našla nisu ruže, nego ružičasti ciprej.

– Znam to – odgovorila je. – Ali nalik je ružama.

– Ne, nije.

Već su se prepirali. Mary Rose je zadovoljno uzdahnula. Usre­ dotočila se na svoj dom. O, Bože, bila je neizmjerno sretna što ponovno vidi svoj ranč. Smatrala je kako koliba nije bila baš od­ već dojmljiva, ali njoj je unatoč svemu bila lijepa. Trijem, ili terasa kako ju je Adam volio nazivati, prostirao se cijelom dužinom ku­ će, na sve tri strane. Ljeti bi na njemu svake večeri sjedili i slušali glazbu noći.

Nije vidjela svojega najstarijega brata da radi vani.– Kladim se da se Adam bavi svojim knjigama.

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 36

11.9.2018. 10:09:18

Sve za Rose

• 37

– Što te navodi na tu pomisao?

– Prelijep je dan da bi se zatvorio unutra, osim ako nema posla s knjigama – odgovorila je. – Jedva čekam vidjeti ga. Požuri, Cole.

Nestrpljivo je čekala ponovni susret sa svom svojom braćom.

Imala je darove za svakoga od njih: punu kutiju knjiga kojoj će se Adam obradovati, papir za crtanje i nove olovke za Colea, koji će ih upotrijebiti kad bude pravio nacrt za novu zgradu na ranču, lijekove i četke za Douglasa, koji će ih iskoristiti za svoje konje, novi dnevnik za Travisa u kojemu će čuvati povijest obitelji, ne­ koliko kataloga, sjeme za vrt koje će ona pod Adamovom paskom posijati iza kuće, čokolade, i u trgovini kupljene košulje od flanela za svakoga od njih.

Ponovno zajedničko okupljanje bilo je u svakom pogledu div­ no, kao što je znala da će biti. Obitelj je ostala budna, pričajući do dugo u noć. Cole braći nije rekao ništa o onom odvjetniku koji je došao u školu Mary Rose, sve dok nije otišla na spavanje.

Nije želio da se ona brine. Ali on je ipak bio zabrinut. Nitko od njih nije vjerovao u slučajnosti pa su razmotrili svaki mogući ra­ zlog zbog kojega je odvjetnik mogao tražiti informacije o obitelji Clayborne. Obojica, Douglas i Cole, kao mladi su činili neugodne stvari, ali proteklo vrijeme i udaljenost od tih kriminalaca koje su vrebali uvjerili su ih da su njihovi zločini bili zaboravljeni. Je­ dini pravi razlog za zabrinutost bio je Adam. Ako su odvjetnika unajmili sinovi Adamova robovlasnika da mu uđu u trag, onda im se nije pisalo dobro.

Svi su oni znali da ubojstvo nikada neće biti zaboravljeno. Adam je oduzeo jedan život da bi spasio dva. Dogodilo se slučajno, ali sinovima okolnosti tog događaja neće biti važne. Rob je udario njihova oca.

Ne, očeva smrt nikada neće biti zaboravljena ni oproštena. Bit će osvećena.

Sat je protekao u tihom šaptavanju, a potom je Adam kao glava kuće izjavio da je glupo brinuti se i nagađati. Ako doista postoji ne­ kakva prijetnja, morat će pričekati kako bi doznali o čemu je riječ.

– A što ćemo onda? – upitao je Cole.

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 37

11.9.2018. 10:09:18

38

Julie Garwood

– Učinit ćemo sve što možemo da zaštitimo jedni druge – re­ kao je Adam.

– Nećemo nikome dopustiti da te objesi, Adame. Samo si uči­ nio ono što si morao učiniti – rekao je Travis.

– Prizivaš nevolju – rekao je Adam. – Bit ćemo na oprezu i čekati.

Rasprava je završila. Cijeli mjesec protekao je u miru i osami.

Obavljali su uobičajene poslove, pa su Travis i Douglas pomislili kako možda nikada ništa neće proizići iz tog odvjetnikova ras­ pitivanja.

Ali prijetnja se naposljetku ipak objelodanila. Zvao se Harri­ son Stanford MacDonald. Bio je to čovjek koji će im svima uni­ štiti živote.

Bio im je neprijatelj.

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 38

11.9.2018. 10:09:18

Sve za Rose

• 39

12. studenog 1860.

Draga mama Rose!

Tvoj sin je želijo da se pohvalim svojom viještinom pisanja pa ti zato ovo pišem. Svi mi viježbamo gremetiku i pisanje rječi kad Mary Rose ode na spavanje. Tvoj sin je pravi ušitelj. Ne nam se smije kad pogrješimo i uvjek nam kaže da smo dobri kad obuka na večer završi. Kako smo sada brača, predpostavljam dasi sada i meni mama.

Tvoj sin, Cole

SVE_ZA_ROSE_KB.indd 39

11.9.2018. 10:09:18

julie garwood

Sve a Rose • Najprodavanije uspješnice Julie Garwood o omiljenoj obitelji Clayborne počinju ovim hvaljenim remek-djelom…

▴ spas

▴ glazba sjene

▴ dvorci

▴ otkupnina

▴ anđeo čuvar

▴ vjenčanje

Braća Clayborne bili su gruba banda uličnih derana, sve do trenutka kada su u jednoj uličici u New Yorku pronašli napuštenu djevojčicu koju su nazvali Mary Rose. Zaputili su se u Blue Belle, u Montani, kako bi izgradili novi život i odgojili je da bude dama. Postali su prava obitelj iako nisu bili u krvnom srodstvu, a povezivali su ih odanost i iskrena ljubav. No, odjednom se pojavio neznanac, prijeteći ih uništiti…

Lord Harrison Stanford MacDonald razmetao se zamahujući svojim revolverom, ali ubrzo se pokazalo da je u duši pravi džentlmen.

Braća su ga podučila kako preživjeti u pograničnom području, a Mary Rose mu je duboko i očajnički strastveno dotaknula srce.

Nedugo potom otkriće uznemirujuće tajne dovest će u pitanje sve ono što je Mary Rose mislila da zna o sebi, svojemu životu i svojoj novootkrivenoj ljubavi…

Julie Garwood, slavna autorica mnogih uspješnica New York Timesa, satkala je nezaboravnu ljubavnu priču, uzbudljivu bajku o neizmjernoj ljubavi i uzvišenoj strasti!

“Julie Garwood privlači čitatelje kao što lijepe junakinje privlače romantične heroje...”

– usa today

w w w. moz aik- k njiga. hr

149,00 kn

▴ crvena ruža

▴ ružičasta ruža

▴ bijela ruža

ISBN 978-953-14-2421-9

Sve a Rose

k r a lj ic e lj u b av n i h rom a n a

od iste autorice:

julie garwood

od iste autorice:

▴ lavlja družica

julie garwood

Sve a Rose

▴ dar