Troja - Gromoviti štit by Mozaik knjiga

pov ijest

Do sada izašlo:

U najavi:

isprepleću

u epskoj r ekonst rukciji

Nakon uzbudljivoga prvog dijela Gemmellove trilogije, u kojem su se prožimali najdublji ljudski osjećaji poput ljubavi i mržnje, nastavak najavljuje neizbježan rat, pa se okupljaju svi kraljevi s Velike zelene pučine, svaki sa svojim mračnim planovima o osvajanju i pljački. U taj izdajnički vrtlog dospijevaju tri putnika: Pirija, odbjegla kraljevna koja skriva mračnu tajnu, Kaliad, ratnik čvrstih načela koji ima legendarni mač, i njegov prijatelj Banoklo, koji će u budućim bitkama i sam postati legenda. Zajedno putuju u bajkoviti grad Troju, ali spušta se mrak koji će zastrijeti pobjede i osobne tragedije običnih smrtnika i koji će za sljedećih nekoliko stoljeća promijeniti lice svijeta. “ovako bi trebalo upoznavati najstarije priČ e i legende. ovo je sjajan stil pripovijedanja, a gemmell je majstor u gra Đenju zapleta. ipak, njegova je najveĆ a odlika u toliko stvarnom opisivanju likova da su nam Č ak i njihovi najte Ži trenuci veliČ anstveni.” – conn iggulden, autor serije romana imperator

v remena

su za

heroje.

w w w. moz aik- k njiga. hr

149,00 kn ISBN 978-953-14-1414-2

Troja 2 Gromoviti stit OMOT.indd 1

GroMOVITI ŠTIT

t roja nskog mita.

DAVID GEMMELL

Čitatelji koji poznaju djelo Davida GEMMELLa od toga pisca očekuju samo najbolje, jer su mu njegova napeta proza, maštoviti zapleti i uvjerljivi likovi donijeli mnogo obožavatelja diljem svijeta. U nastavku majstorski napisanog ponovnog osmišljavanja Trojanskoga rata Gemmell nam donosi osobne drame junaka antičkog mita i vjerno prikazane opise žestokih bitaka podno zidina drevne Troje.

i legende

TROJA

David GEMMELL rodio se u Londonu, u Ujedinjenom Kraljevstvu, 1948. godine. Ovaj popularni i nagrađivani britanski književnik karijeru je počeo kao neovisni novinar u londonskim listovima Daily Mail, Daily Mirror i Daily Express. Prvi roman, Legenda, objavio je 1984. i još uvijek se izdaju nova izdanja, pri čemu je objavljen i u obliku grafičkog romana. U nešto više od dva desetljeća književnoga rada napisao je tridesetak romana. Neprestano su na vrhu popisa uspješnica londonskoga Timesa, a prodani su u milijunskim nakladama. O njegovoj popularnosti svjedoči podatak da su mu djela prevedena na brojne svjetske jezike. Pišući posljednji dio trilogije Troja preminuo je 2006. godine u engleskom Hastingsu, a roman je, slijedeći njegove nacrte, dovršila supruga Stella i objavila 2007. godine.

GROMOVITI ŠTIT

9/2/13 2:44 PM

David Gemmell TROJA Gromoviti štit

TROJA_2.indd 1

20.8.2013. 9:06:41

MOZAIKOVA ZABAVNA BIBLIOTEKA

knjiga stočetrdestčetšesta Naslov izvornika

Vid Jakša Opačić Nakladnik

Mozaik knjiga Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Lektura

Mirta Jambrović Korektura

Vesna Lovrec Grafički urednik

Marko Katičić Ilustracija na naslovnici

Larry Rostant Tisak

Denona d.o.o., Zagreb, rujan 2013. ISBN 978-953-14-1414-2 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 850670. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

TROJA_2.indd 2

20.8.2013. 9:06:41

David Gemmell

Troja Gromoviti štit S engleskoga preveo Mladen Jurčić

TROJA_2.indd 3

20.8.2013. 9:06:41

TROJA_2.indd 4

20.8.2013. 9:06:41

Gromoviti štit s velikom ljubavlju posvećen je Stelli zbog putovanja pustinjom, zbog vodopada u La Quinti i plovidbe Velikom zelenom pučinom tijekom dvadeset neprocjenjivih godina punih radosti i prijateljstva.

TROJA_2.indd 5

20.8.2013. 9:06:41

TROJA_2.indd 6

20.8.2013. 9:06:41

ZAHVALE

Od srca zahvaljujem svojoj urednici Selini Walker, lektorici Nancy Webber i korektorima Tonyju Evansu, Alanu Fisheru, Stelli Gemmell, Oswaldu Hotzu de Baru, Steveu Huttu, Timu Lentonu i Anni Nicholls. Izraz »korektori« ne ukazuje dovoljno na značaj toga posla. Tijekom stvaranja trilogije Troja slijedio sam primjedbe te »momčadi«, pa sam razvijao i naglašavao neke likove i pripovjedačke niti, dok sam pojedine prizore izbacivao ili proširivao. Na tome im srdačno zahvaljujem.

TROJA_2.indd 7

20.8.2013. 9:06:41

TROJA_2.indd 8

20.8.2013. 9:06:41

Velika zelena pučina RODOPI

est

Kalir Ksanteja

TRAKIJA

Ismar SAMOTRAKA Karpea Dardan

Olimp

Troja

LEMN

Ida

Zeleja Teba pod Plakom

TESALIJA LEZB

AK IT

EU BE JA Aulis Teba

A KEFALONIJA

Atena

Mikena Arg

Pil

HIJ (KIOS)

K ARIJA Milet

Sparta

KOS ROD SANTORINI (THIRA)

KITERA KR ET A

Knos Fest

TROJA_2.indd 9

20.8.2013. 9:06:42

TROJA_2.indd 10

20.8.2013. 9:06:42

SADRŽAJ

Zahvale.............................................................................................9 sadržaj............................................................................................11 Proslov...........................................................................................15 PRVA KNJIGA: SPREMA SE OLUJA......................................21 1. Zapuhao je crni vjetar.........................................................23 2. Argurijev mač.............................................................................39 3. Pustošitelj gr adova...............................................................53 4. Putovanje sa svinjama..........................................................70 5. Svećenica kr aljevske krvi..................................................86 6. Tri kr alja................................................................................... 100 7. Ubojičin krug............................................................................108 8. Gospodar zlatne laži..........................................................116 9. Crni konj na vodi..................................................................133 10. Hefestov čekić........................................................................155 11. Povr atak iz mrtvih............................................................164

DRUGA KNJIGA: NEPRIJATELJ TROJE...........................177 12. Sablasti iz prošlosti..........................................................179 13. Ljekoviti crvi...........................................................................195 14. Crne galije u zaljevu.........................................................213 15. Orlovsko dijete ................................................................... 226 16. Kr aljeva smrt......................................................................... 245 17. Andromahin izbor............................................................. 259 18. K aliadov str ah.................................................................... 266

TROJA_2.indd 11

20.8.2013. 9:06:42

19. Luk za Odiseja.......................................................................... 276 20. Neprijatelj Troje...................................................................288 21. Otrovna kr aljica.................................................................304 22. Pustošitelj gr adova........................................................... 314 23. Vučji skup..................................................................................327 24. Pali junak..................................................................................346 25. Krv za Artemidu...................................................................359

TREĆA KNJIGA: BITK A ZA TR AKIJU.............................367 26. Izdajničko pseto...................................................................369 27. Sinovi tuge i r adosti........................................................390 28. Trojanski konj....................................................................... 411 29. Siročad u šumi.......................................................................424 30. Hr am nepoznatomu...........................................................448 31. Gener al protiv svoje volje.............................................466 32. Bitk a za K arpeju...................................................................480 33. Smrt na vodi............................................................................486 34. Izdajničk a vr ata..................................................................497 35. Jahač na nebu.........................................................................507

Pogovor.........................................................................................527

TROJA_2.indd 12

26.8.2013. 14:03:21

Ä&#x152;eka tu, pod Ĺ titom grmljavine Orlovsko dijete, na krilima sjena, Nad sva gradska vrata uvis da se vine, Do pada kraljeva i kraja svih mijena. Melitino proroÄ?anstvo

TROJA_2.indd 13

20.8.2013. 9:06:42

TROJA_2.indd 14

20.8.2013. 9:06:42

PROSLOV

a snijegom prekrivenih planina puhao je hladan vjetar, hučao uskim ulicama Tebe pod Plakom i u naletima kovitlao snijeg iz gustih oblaka koji su se nadvili nad gradom. Te noći na ulicama je bilo malo prolaznika, a čak su se i stražari pred palačom šćućurili blizu vrata i čvrsto se umotali u debele vunene ogrtače. Kako se dan pun boli pretvarao u noć ispunjenu krikovima i zebnjom, u palači se pojačavao osjećaj panike. U hladnim hodnicima tiho su se skupljali prestrašeni ljudi. Povremeno bi nastala usplahirena strka, jer posluga je izlijetala iz kraljičinih odaja i vraćala se noseći zdjele s vodom, ili čistu tkaninu. Pred ponoć začuli su sovih huk, pa su se dvorjani koji su čekali počeli međusobno pogledavati, jer svi su znali da su sove zloguke ptice. Bolni krici prešli su u tiho stenjanje, a to je značilo da je kraljica gotovo na izmaku snaga. Približavao se kraj. Neće biti radosnoga rođenja, nego samo smrt i oplakivanje. Trojanski veleposlanik Heraklit nastojao se doimati duboko zabrinuto, ali to mu nije bilo lako, jer nije upoznao kraljicu Olektru, pa nije mario hoće li ona preživjeti ili će umrijeti. Unatoč tomu što je bio odjeven u veleposlaničku bijelu vunenu halju, a prebacio je i dugi ogrtač od ovčje kože, bilo mu je hladno, a noge su mu promrzle. Zatvorio je oči i pokušao se utopliti razmišljajući o bogatstvu koje će mu donijeti ovo putovanje. 15

TROJA_2.indd 15

20.8.2013. 9:06:42

David Gemmell

U Tebi pod Plakom imao je dvostruku zadaću: morao je osigurati trgovačke putove i predati darove mladoga trojanskoga kralja Prijama, kako bi time uspostavio ugovor o prijateljstvu između susjednih gradova. Troja se brzo razvijala pod Prijamovim nadahnutim vodstvom, pa se i Heraklit, poput mnogih drugih, iz dana u dan sve više bogatio. Ipak, velik dio najvrednije robe – miomirise, začine i odjeću izvezenu sjajnim zlatnim nitima – morali su prenositi kroz istočne, ratom rastrgane zemlje, gdje su pustošile skupine lutajućih razbojnika ili dezertera. Odmetnički poglavari zauzeli su planinske prolaze i zahtijevali da im karavane koje su tuda prolazile plaćaju poreze. Prijamovi vojnici očistili su mnoge putove blizu Troje, ali na jugu, u Tebi, u sjeni goleme planine Ide, vladao je kralj Ektion, pa su Heraklita poslali da ga nagovori da skupi još više vojnika i pođe u pohod protiv razbojnika. Zadaća je uspjela pa je, u ovom trenutku, Ektion jahao negdje duboko u planinama, uništavao razbojničke naseobine i čistio trgovačke putove. Heraklitu je preostalo još samo da mu čestita rođenje još jednoga djeteta, pa se može vratiti u svoju palaču u Troji, gdje ga previše dugo nije bilo, a čekali su ga mnogi neodgodivi poslovi. Kraljičini trudovi počeli su sinoć, a iako je Heraklit slugama zapovjedio da se spreme za odlazak koji će uslijediti rano ujutro, u ponoć drugoga dana još je bio tu i stajao je u hodniku, na propuhu. Ne samo da se nije rodilo dijete koje su svi očekivali, nego je Heraklit prema preplašenim licima ljudi oko sebe zaključio da je na pomolu tragedija. Pozvali su svećenike božanstva izlječenja, Asklepija, a oni su odjurili u kraljevske odaje kako bi pomogli trima babicama koje su se ondje već trudile, dok su dolje, u dvorištu, žrtvovali bika. Heraklit nije imao izbora nego da stoji i čeka, jer svojim odlaskom iskazao bi nepoštovanje. Sve ga je to vrlo ljutilo, jer kad 16

TROJA_2.indd 16

20.8.2013. 9:06:42

Troja

nesretna žena umre, u gradu će nastati žalost, a Heraklit će biti prisiljen danima čekati pogreb. Primijetio je da u njega zuri starica lica nalik na sokola. – Tužan, tužan dan – prokomentirao je svečano, nastojeći zvučati duboko ožalošćeno. Nije vidio kad je došla, no sad je ondje stajala, naslanjajući se na izrezbareni štap. Izraz lica bio joj je ozbiljan, oči tamne i vrlo prodorne, a nepočešljana bijela kosa uokvirivala joj je glavu kao lavlja griva. Bila je odjevena u dugu, sivu haljinu, a na prsima joj je vidio srebrnim nitima izvezenu sovu. Dakle, svećenica je božice Atene, zaključio je. – Mala neće umrijeti – izjavila je – jer božica ju je blagoslovila. No kraljica neće preživjeti, ako me te budale ne pozovu. Iz kraljičine spavaće sobe izišao je mršavi svećenik okruglih ramena. Ugledavši ženu gruba lica, lagano se naklonio u znak pozdrava. – Bojim se da je blizu kraj, Velika sestro – rekao je. – Dijete se okrenulo. – Onda me odvedi k njoj, idiote. Heraklit je vidio kako se svećenik zacrvenio, ali je koraknuo unatrag i ženi rukom dao znak da pođe za njim u kraljičinu sobu. Žilava stara svraka! – pomislio je veleposlanik, a onda se sjetio da je svećenica o djetetu govorila u ženskom rodu. Dakle, bila je vidovita ili se takvom smatrala. Ako je imala pravo, onda ga je čekanje još više razdraživalo. Koga briga hoće li žensko dijete živjeti ili će umrijeti? A svejedno je čak i ako je dječak, pomislio je zlovoljno, jer kralj Ektion ionako već ima dva snažna, mlada sina. Noć je uznapredovala, a Heraklit je, s dvadesetoricom dvorjana, čekao neizbježnu provalu naricanja, koja će objaviti da je kraljica mrtva. Ali onda, upravo kad je počelo svitati, zaplakalo je novorođenče. Začuvši taj zvuk, tako pun života, iscrpljeni veleposlanik iznenada osjeti radost i duhovni uzlet kakav prije ne bi smatrao mogućim. 17

TROJA_2.indd 17

20.8.2013. 9:06:42

David Gemmell

Malo kasnije dvorjane, među kojima je bio i Heraklit, uveli su u kraljičine odaje da pozdrave novorođenče. Dijete su položili u kolijevku pokraj kreveta. Blijeda, iscrpljena kraljica odmarala se naslonjena na izvezene jastuke, a donji dio tijela prekrivao joj je pokrivač. Na krevetu je bilo mnogo krvi. Heraklit i ostali tiho su se skupili, položivši ruke na prsa u znak poštovanja. Kraljica im se nije obratila, ali Atenina svećenica je rukama na kojima se skorila krv, iz kolijevke podignula dijete koje je tiho, grgoljavo zaplakalo. Na glavi novorođenčeta, blizu tjemena Heraklit je ugledao obris koji se isprva doimao kao krvava mrlja, no onda je vidio da je to gotovo savršeno okrugli madež, nalik na štit, a kroz njega se protezala zupčasta bijela crta kože. – Djevojčica je, kao što sam prorekla – izjavila je svećenica. – Blagoslovila ju je Atena, a tu je i dokaz. – Prešla je prstom preko madeža. – Vidite li svi? To je Atenin Gromoviti štit. – Kako će se zvati, Veličanstvo? – upita netko od dvorjana. Kraljica se promeškolji i prošapće: – Palesta. Sljedećega dana Heraklit je otišao na dug put, noseći u Troju vijesti o rođenju kraljevne Paleste, a što je bilo još važnije, i vijesti o ugovoru između dvaju gradova. Nije bio nazočan kad se kralj Ektion vratio i prišao krevetu svoje žene. Još uvijek u ratnom oklopu, nagnuo se nad kolijevku, a kad je ispružio ruku, dijete je svoju ručicu podiglo prema njegovoj. Kralj je ispružio prst i nasmijao se kad ga je novorođenče čvrsto zgrabilo. – Snažna je kao muškarac – prokomentirao je. – Nazvat ćemo je Andromaha. – Već sam joj dala ime Palesta – obavijesti ga žena. Kralj se nagne i poljubi je. – Budu li bogovi htjeli, imat ćemo još djece. Ime Palesta može čekati. 18

TROJA_2.indd 18

20.8.2013. 9:06:42

Troja

Sljedećih devetnaest godina Heraklitu je donijelo bogatstvo i napredak. Putovao je na jug, u Egipat, na istok, do središta Hetitskoga Carstva, zatim sjeverozapadno, kroz Trakiju i Tesaliju, pa se spustio u Spartu, a cijelo se vrijeme sve više bogatio. Dvije žene ukupno su mu rodile pet sinova i četiri kćeri, bogovi su ga blagoslovili dobrim zdravljem, a bogatstvo mu je postojano raslo, u skladu s obiljem u Troji. Ali sada ga je sreća napustila. Počelo je s bolovima u donjem dijelu leđa, koji su se stalno pojačavali, a isprekidani, suhi kašalj nije prestajao ni za ljetne Sunčeve topline. Meso kao da mu se topilo i znao je da se približava Mračnoj stazi. Borio se, još je nastojao služiti svom vladaru, a jedne noći pozvali su ga u kraljevske odaje, gdje su se kralj Prijam i kraljica Hekuba savjetovali s vidovnjakom. Heraklit nije znao što je taj čovjek prorokovao, no iako je kraljica inače bila žestoka i nemilosrdna žena, sad se doimala vrlo napeto. – Budi pozdravljen, Heraklite – rekla je, ne spominjući njegovu iznemoglost, a nije pokazala ni brigu za njegovo zdravlje. – Prije više godina bio si u Tebi, pa si pričao da se ondje rodilo dijete. – Da, kraljice. – Ispričaj mi to još jednom. I tako je Heraklit ponovno ispripovijedao o novorođenčetu i svećenici. – Vidio si Gromoviti štit? – zanimalo je Hekubu. – Jesam, kraljice. Bio je crven i okrugao, a kroz njega je prolazio bijeli trak munje. – Kako se dijete zvalo? Pitanje je iznenadilo teško bolesnoga čovjeka. Godinama nije razmišljao o tom danu. Protrljao je oči i kao da je ponovno vidio onaj hladni hodnik, svećenicu s kosom nalik na lavlju grivu i blijedu, iscrpljenu kraljicu. – Palesta, Veličanstvo.

TROJA_2.indd 19

20.8.2013. 9:06:42

TROJA_2.indd 20

20.8.2013. 9:06:42

PRVA KNJIGA

sprema se oluja

TROJA_2.indd 21

20.8.2013. 9:06:42

TROJA_2.indd 22

20.8.2013. 9:06:42

1. ZAPUHAO JE CRNI VJETAR

enelopa, kraljica Itake, razumjela je prirodu snova, proročanstva i znamenja koji su se nadvijali nad ljudske živote. Zato je, prebacivši zlatom izvezenu maramu preko krhkih ramena, sjedila na žalu i povremeno podizala pogled prema nebu, motreći ptice koje su prelijetale, jer nadala se povoljnomu znamenju. Pet lastavica Odiseju bi pretkazalo sigurno putovanje, dva labuda sreću, dok bi orao nagovijestio pobjedu, ili u Odisejevu slučaju, uspješno trgovanje. No nebo je bilo bistro, a sa sjevera je zapuhao povjetarac, pa je vrijeme bilo savršeno za plovidbu. Staru galiju popravili su, s brodskoga korita uklonili školjke, ponovno su je premazali smolom i pripremili za proljeće, ali nova drvena građa i svjež premaz boje nisu mogli prikriti da je stara, jer bilo je to očito u svakom njezinu dijelu dok je ležala napola u plitkoj vodi. – Sagradi novi brod, Ružni – nebrojeno je puta rekla mužu. – Ovaj je star, trošan i donijet će ti propast. – Godinama su se prepirali zbog toga, no tu ga nije mogla pokolebati. Po prirodi nije bio sentimentalan, a njegovo ljubazno držanje kao da je sadržavalo mjedenu i rožnatu jezgru, no znala je da nikad ne bi zamijenio stari brod koji je nazvao po njoj. Uzdahnula je, jer obuzeo ju je blagi osjećaj tuge. Shvatila je da je taj brod zapravo ona sama. Starim, pomislila je. – U kosi su mi sjedine, a vrijeme brzo prolazi. – No značajnija od sjedina u kestenjastoj kosi i sve više bora na licu bila je činjenica da su se prorijedili 23

TROJA_2.indd 23

20.8.2013. 9:06:42

David Gemmell

mjesečni izljevi krvi koji su značili mladost i plodnost. Uskoro će prijeći dob za rađanje, pa Odisej neće dobiti nove sinove. Tuga se produbila u jad kad se sjetila blijedoga Laerta i groznice koja mu je postupno izjela tijelo. Na obali je Odisej ljutito koračao oko galije pa je, crven u licu, mahao rukama i vikao na članove posade koji su žurno utovarivali robu. Dok je gledala te ljude, osjećala je da i među njima vlada žalost. Prije nekoliko dana umro im je sudrug Portej, kojega su zvali Svinjče, debeli, veseli mladić koji je već mnogo ljeta plovio na Penelopi i bio je omiljen među posadom. Kad se njegova mlada žena, koja je očekivala četvrto dijete, u zoru probudila, pokraj sebe na slamarici ugledala je mrtvoga muža. Na Penelopi su dva člana posade dizala težak svežanj šiblja koje je služilo za pakiranje robe u tovarnomu prostoru. Jedan od njih iznenada je pustio svežanj i spotaknuo se, a drugi je zajedno sa šibljem odletio u more. Odisej je maštovito psovao, a onda se okrenuo prema ženi i očajnim pokretom podignuo ruke. Gledajući ga, Penelopa se nasmiješila, razvedrivši se. Uvijek je bio najsretniji kad se trebao otisnuti na put prema neznanim obalama. Preko proljeća i ljeta lutao bi Velikom zelenom pučinom, pa bi kupovao i prodavao, pričao svoje priče i susretao se s kraljevima, gusarima i prosjacima. – Nedostajat ćeš mi, gospo – rekao joj je sinoć dok mu je ležala u naručju, a prste je blago savila u crvenkastosijedim dlakama na njegovim prsima. Nije odgovorila. Znala je da će je se sjetiti svakoga sumraka, kad prođu dnevne opasnosti. Tada će misliti na nju, pa će mu Penelopa nedostajati ... pomalo. – Svakodnevno ću misliti na tebe – dodao je, no ni sad nije odgovorila. – Bol zbog tvoje odsutnosti osjećat ću kao ranu od bodeža u srcu. 24

TROJA_2.indd 24

20.8.2013. 9:06:42

Troja

Nasmiješila mu se na prsima i znala je da je osjetio njezin osmijeh. – Ne rugaj mi se, ženo – rekao je s ljubavlju. – Predobro me poznaješ. Na žalu, u svjetlu osvita, gledala ga je kako žurno korača preko pijeska da bi razgovarao s Nestorom, kraljem Pila i njezinim rođakom. Njih dvojica bili su začudno oprečni. Odisej, s prsima nalik na bačvu, glasan i ljutit, svakom danu prilazio je napadački, kao da je riječ o smrtnomu neprijatelju, dok je vitki, sivi i pognuti Nestor bio mirna točka u uskovitlanoj djelatnosti na obali. Iako je bio samo deset godina stariji od njezina muža, držao se poput prastaroga čovjeka, a Odisej je bio nalik na uzbuđeno dijete. Voljela ga je i premda nije bila naviknuta plakati, u očima su je zapekle suze kad je pomislila na opasnosti koje ga očekuju na putovanjima. U pratnji Nestora, vratio joj se prije samo nekoliko dana, pošto je, na zahtjev mikenskoga kralja Agamemnona, nevoljko putovao u Spartu. – Agamemnon se svakako odlučio osvetiti – primijetio je stari Nestor dok je, kasno navečer, udobno sjedio u megaronu, s punom čašom vina u ruci, a do nogu mu je počivao jedan od njegovih lovačkih pasa. – Sastanak u Sparti za njega je značio promašaj, ali ipak ne želi skrenuti s puta koji si je zacrtao. – Taj čovjek je opsjednut – odvrati Odisej. – Pozvao je zapadne kraljeve, pa je pričao o savezništvu i miru, no ipak cijelo vrijeme sanja o ratu s Trojom, iako može poći u rat samo ako mu se svi mi pridružimo. – Penelopa mu je u glasu zapazila ljutnju. – Zašto bi mu se itko pridružio? – upitala je. – Njegova mržnja prema Troji njegova je stvar. Nestor odmahne glavom. – Za mikenskoga kralja nema osobnih stvari. Njegov »ja« je golem. Što se dotakne Agamemnona, kao 25

TROJA_2.indd 25

20.8.2013. 9:06:42

David Gemmell

da se dotaknulo cijeloga svijeta. – Nagnuo se naprijed. – Svi znaju da je ljut, jer planove su mu omeli Helikaon i izdajica Argurij. – Izdajica Argurij, je li? – oštro će Odisej. – Nije li zanimljivo razmotriti što čovjeka čini izdajicom? Odličan ratnik, koji je cijeli život služio Mikeni, proglašen je odmetnikom, oduzeti su mu zemlja, imanje i dobar glas, a onda ga je njegov kralj pokušao ubiti. Izdajnički se borio za svoj život, a i za život žene koju je volio. Nestor potvrdi glavom. – Da, da, rođače, bio je dobar ratnik. Jesi li ga ikad susreo? – Penelopa je osjetila da sugovornik nastoji ublažiti ljutnju njezina muža, pa je zatomila osmijeh. Nitko s imalo razuma nije želio vidjeti bijesnoga Odiseja. – Da, plovio je sa mnom u Troju. Bio je neugodan čovjek, ali da nije bilo njega, te bi Mikenjane do zadnjega pobili u Prijamovoj palači. – No ipak su ih pobili kad su se vratili kući – primijeti Penelopa tiho. – Nazvali su to »noć lavlje pravde« – potvrdi Nestor. – Pobjegla su samo dvojica, a i njih su proglasili odmetnicima. – I to je kralj kojega želiš podržati u ratu? – upita Odisej, otpivši velik gutljaj iz pehara s vinom. – Čovjeka koji šalje hrabre ratnike da se bore umjesto njega, a kad ne uspiju, pobije ih? – Agamemnonu još nisam ponudio brodovlje ni ljude. – Nestor je zurio u svoj pehar. Penelopa je znala da se nije protivio ratu, nego je među kraljevima koji su se skupili u Sparti ostao pri svom mišljenju. – Ipak, Agamemnonove težnje utječu na sve – rekao je napokon. – Čovjeka smatra ili prijateljem ili neprijateljem? A što si od toga ti, Odiseju? – Ni jedno ni drugo. Svi znaju da se ne opredjeljujem. – Lako je ostati neopredijeljen kad imaš bogate tajne zalihe – primijeti Nestor. – Ali Pil ovisi o trgovini lanenim vlaknima sve do Arga i prema sjeveru. Agamemnon nadzire trgovačke putove 26

TROJA_2.indd 26

20.8.2013. 9:06:42

Troja

pa bi mu se bilo vrlo štetno suprotstaviti. – Suzivši oči, pogledao je domaćina. – Pa, reci mi, Odiseju, gdje je tih Sedam brežuljaka koji su ti donijeli takvo bogatstvo? Penelopa je osjetila da u prostoriji raste napetost pa je pogledala muža. – Na rubu svijeta – glasio je odgovor – a čuvaju ga jednooki divovi. Da njegov sugovornik nije toliko popio, primijetio bi oštar prizvuk u Odisejevu glasu. Duboko udahnuvši, Penelopa se spremila da se umiješa. – Pomislio bih, rođače, da ćeš svoj sretan pronalazak podijeliti s ljudima svoje krvi, a ne s neznancem – primijeti Nestor. – Učinio bih to – odvrati Odisej – no Sedam brežuljaka pronašao je upravo neznanac o kojemu govoriš, pa je otvorio trgovački put. Nije na meni da odajem njegove tajne. – Samo koristiš njegovo zlato – oštro će Nestor. Odisej baci pehar s vinom preko prostorije. – Vrijeđaš me u vlastitoj palači? – zagrmio je. – Za Sedam brežuljaka borili smo se s razbojnicima, gusarima i s pripadnicima plemena, namazanim ratnim bojama. Teško smo osvojili to zlato. U megaronu je ozračje bilo prožeto bijesom, pa se Penelopa neprirodno nasmiješi. – Hajde, rođaci, sutra ćete otploviti u Troju, gdje će upriličiti svadbenu gozbu i popratne igre. Ne dopustite da ova večer završi oštrim riječima. Sugovornici su se pogledali, a onda Nestor uzdahne. – Oprosti, stari prijatelju. Nepromišljeno sam govorio. – Već sam zaboravio na to – odgovori Odisej i mahne poslužitelju da donese drugi pehar s vinom, no Penelopa mu je po glasu osjetila da nije iskren i da se još ljuti. – U Troji ćete barem moći na neko vrijeme zaboraviti Agamemnona – primijetila je, nastojeći promijeniti temu. 27

TROJA_2.indd 27

20.8.2013. 9:06:42

David Gemmell

– Sve zapadne kraljeve pozvali su da nazoče Hektorovu vjenčanju s Andromahom – odgovori Odisej smrknuto. – Ali Agamemnon sigurno neće biti ondje. – Mislim da će biti, ljubavi. Lukavi Prijam iskoristit će tu priliku da neke kraljeve pridobije za sebe pa će im ponuditi zlato i prijateljstvo. Agamemnon si ne može priuštiti da ne dođe. Bit će ondje. – Pozvali su ga unatoč tome što su Mikenjani napali Troju? Odisej se naceri i odgovori oponašajući izvještačeno svečan način govora mikenskoga kralja. – Rastužio me – počeo je, tobože ožalošćeno raširivši ruke – izdajnički napad odmetničkoga dijela mikenskih snaga na našega brata, kralja Prijama. Nad odmetnicima je izvršena kraljeva pravda. – Taj čovjek je zmija – prizna Nestor. – Hoće li i tvoji sinovi sudjelovati u natjecanjima? – zanimalo je Penelopu. – Da, obojica su vrlo dobri sportaši. Antiloh će postići dobre rezultate u bacanju koplja, a Trasimed će sve nadmašiti u streljaštvu – potvrdi starac, namignuvši. – Kad se to dogodi, na nebu će valjda zasjati zeleni mjesec – promrmlja Odisej. – Čak i kad me prati najgori peh, mogao bih dalje ispljunuti strijelu nego što je on može odapeti. Nestor se nasmije. – Pristojan si kad je žena s tobom u prostoriji. Kad si se zadnji put hvalio svojom vještinom, rekao si da bi mogao isprditi strijelu dalje od njega. – I to – potvrdi Odisej, pocrvenjevši, a Penelopi je bilo drago da su ponovno dobro raspoloženi. Na obali su već sve ukrcali u galiju, a posada je snažno povlačila užad kako bi stari brod odvukli u vodu. Ondje su bila i dva Nestorova sina. Obojica su do pasa stajali u moru, a leđa su naslonili na trup broda, pa su ga gurali u dublju vodu. 28

TROJA_2.indd 28

20.8.2013. 9:06:42

Troja

Stojeći na obali, itačka kraljica očistila je šljunak sa žute lanene haljine, a onda je pošla duž žala kako bi se oprostila s kraljem koji je razgovarao sa svojim prvim časnikom, Crnim Biasom, tamnoputim, sjedokosim sinom majke Nubijke i itačkoga plemića. Pokraj njega stajao je plavokosi mornar snažnih mišića, po imenu Leukon, koji je već bio na određenu glasu zbog svoje vještine u borbi šakama. Kad je kraljica prišla, Leukon i Bias su se naklonili, a onda se udaljili. Penelopa uzdahne. – Evo, ljubavi, ponovno se tu opraštamo, kao uvijek. – Nalik smo na godišnja doba – odgovorio je. – Uvijek smo postojani u djelovanju. Ispružila je ruku i uhvatila njegovu. – No ovaj put je ipak drukčije, kralju moj. Bojim se da je pred tobom težak izbor. Ne donosi tvrdoglavo odluke zbog kojih ćeš poslije zažaliti, ali ih više nećeš moći promijeniti. Nemoj ove ljude odvesti u rat, Odiseju. – Ne želim poći u rat, ljubavi. – Nasmiješio se, no premda je znala da je iskren, srce joj je otežalo od zlih slutnji. Unatoč svojoj snazi, hrabrosti i mudrosti, čovjek kojega je voljela imao je veliku slabost. Bio je nalik na staroga, lukavoga i opreznoga ratnoga konja, koji bi na dodir biča ipak odjurio u vatru, a za Odiseja taj bič bio je ponos. Poljubio joj je obje ruke, a onda se okrenuo, brzo otapkao žalom i pošao kroz vodu, a kad mu je dosegnula do prsiju, uhvatio je uže i popeo se na brod. Veslači su odmah uspostavili ritam pa je stari brod klizio sve dalje od obale. Vidjela je kako joj maše njegov obris koji se ocrtavao u svjetlosti izlazećega Sunca. Nije mu ispričala o galebovima, jer samo bi joj se narugao rekavši da su to glupe ptice kojima nema mjesta u proročanstvima. 29

TROJA_2.indd 29

20.8.2013. 9:06:42

David Gemmell

No sanjala je o golemu jatu galebova koji su zamračili sunce pa su bili nalik na crni vjetar koji je zapuhao, a leteći podnevnim nebom dan su pretvorili u noć. Taj vjetar donosio je smrt i kraj svjetova. Sjedeći na ulazu u špilju, mladi ratnik Kaliad svoju je vitku pojavu umotao u tamni ogrtač pa je, čvrsto držeći mač, pogledom prelazio preko neplodnih brežuljaka i polja iza njih, ali nije nikoga vidio. Bacivši pogled iza sebe, u polumrak špilje, vidio je da ozlijeđena žena leži na boku, savijenih nogu. Bila je pokrivena crvenim Banoklovim ogrtačem i činilo se da spava. Kroz pukotinu u oblacima probijala se jasna mjesečina pa je Kaliad sad mogao bolje vidjeti ženu. Imala je dugu žutu kosu, a blijedo lice, zamrljano sasušenom krvlju, bilo joj je natečeno i u modricama. Kaliad se stresao, jer puhao je hladan noćni vjetar. S ulaza u visoku špilju u daljini je vidio more, a na površini su se odražavale svjetlucave zvijezde. Vrlo sam daleko od kuće – pomislio je. Zasvrbio ga je izraženi crveni ožiljak na desnom obrazu, pa se lijeno počešao. Bila je to zadnja od mnogih rana. U noćnoj tišini sjetio se bitaka i okršaja u kojima su mu mačevi i bodeži probadali meso. Ranjavala su ga koplja i strijele, a omamljivalo ga je i kamenje iz praćki. Kad su padale zimske kiše, bolio ga je zglob zbog udarca toljagom u lijevo rame. U dvadeset petoj godini bio je iskusan ratnik, jer ratovao je već deset godina, a to je mogao dokazati ožiljcima. – Zapalit ću vatru – reče njegov divovski prijatelj, izlazeći iz sjena. Banoklova žuta kosa i gusta brada srebrnkasto su se presijavale na mjesečini. Prsni oklop poprskala mu je krv pa su se na sjajnim mjedenim pločicama pričvršćenima za debelu kožnatu potkošulju vidjele tamne mrlje. 30

TROJA_2.indd 30

20.8.2013. 9:06:42

Troja

Kaliad se okrene snažnom ratniku. – Vidjet će vatru pa će doći po nas – upozorio je. – Ionako će doći pa to mogu učiniti i sada, kad sam još ljut. – Nemaš se razloga ljutiti na njih – ukaže Kaliad umorno. – I ne ljutim se na njih, nego na tebe. Ta žena nam nije ništa značila. – Znam. – A i nismo je zadugo spasili. S ovoga otoka nema bijega. Do sutra u podne vjerojatno ćemo biti mrtvi. – I to znam. Banoklo je neko vrijeme šutio. Sjeo je kraj prijatelja i zurio u noć. – Mislio sam da ćeš zapaliti vatru – podsjeti ga Kaliad. – Nemam strpljenja – promrmlja div, češući gustu bradu. – Uvijek porežem prste na kremenju. – Stresao se i dodao: – Hladno je za ovo doba godine. – Ne bi ti bilo hladno da svojim ogrtačem nisi pokrio ženu koja nam ništa ne znači. Idi skupiti suho drvlje, a ja ću zapaliti vatru. – Otišao je od ulaza, iz vrećice za pasom izvadio je osušenu koru drveta, razmrvio je, a onda vještim pokretima počeo udarati kremenje jedno o drugo pa su se iskre poput kiše spustile na koru. Ubrzo se ukazala vatra nalik na malu perjanicu. Kaliad je legao potrbuške i blago puhao u koru dok nije proplamsala vatrica. Banoklo se vratio i na tlo istresao svežanj pruća i grana. – Jesi li što vidio? – zanimalo je njegovoga prijatelja. – Ne, očekujem da će doći tek kad svane. Dva mladića neko su vrijeme šutke sjedila, uživajući u toplini vatre. – Dakle – javi se napokon Banoklo – hoćeš li mi reći zašto smo ubili četiri sudruga? – Nisu nam bili sudruzi. Samo smo plovili s njima. – Znaš to hoću reći. 31

TROJA_2.indd 31

20.8.2013. 9:06:42

David Gemmell

– Kanili su je ubiti, Banoklo. – I to znam. Bio sam ondje. Što nas se to ticalo? Kaliad nije odgovorio, nego je ponovno pogledao zaspalu ženu. Prvi put ju je vidio tek jučer, dok je upravljala malom jedrilicom, a svijetlu kosu koja se zlatila na suncu svezala je da joj ne pada na lice. Bila je odjevena u bijelu tuniku koja joj je sezala do koljena, a pas je bio izvezen zlatnom niti. Sunce se već nisko spustilo, a povjetarac joj je tjerao jedrilicu prema otocima. Dok su joj se približavala dva gusarska broda činilo se da ne primjećuje opasnost, a onda joj se prvi brod ispriječio pred pramcem. Povlačeći uže jedra prekasno je pokušala izbjeći zarobljavanje tako što je promijenila smjer i pobjegla prema obali. Kaliad ju je gledao s palube drugoga broda. Nije se uspaničila, ali malo plovilo nije moglo pobjeći galijama kojima su upravljali iskusni veslači. Prvi brod se približio pa su preko ograde bacili čaklje, a mjedene kuke zarile su se u drvo njezine jedrilice. Nekoliko gusara popelo se preko ograde i skočilo u plovilo. Žena im se pokušala othrvati, ali svladali su je kišom udaraca. – Vjerojatno je bjegunica – primijeti Banoklo dok su gledali kako napola onesviještenu ženu izvlače na palubu prvoga broda, a s palube drugoga na kojoj su stajali mogli su vidjeti što je uslijedilo. Posada se skupila oko nje, pa su joj razderali tuniku i strgnuli skupi pas. Kaliad se s gnušanjem okrenuo. Te noći izvukli su brod na žalo na otoku Lavlja glava, na morskomu putu za Kios. Kapetan drugoga broda, krupni Krećanin s obrijanom glavom, odvukao je ženu preko žala, do male skupine drveća. Tada se doimala popustljiva i slomljena duha, no bila je to varka. Dok ju je kapetan silovao, nekako mu je iz korica uspjela izvući bodež pa mu je njime prerezala grkljan. Nitko to nije vidio, a truplo su našli tek poslije. 32

TROJA_2.indd 32

20.8.2013. 9:06:42

Troja

Bijesna posada uputila se u potragu za njom, a Kaliad i Banoklo odlutali su s vrčem vina, a kad su pronašli maslinjak, sjeli su i šutke pili. – Arel nije bio sretan čovjek – primijeti Banoklo, ali njegov prijatelj ne odgovori. Arel je bio kapetan prvoga broda, rođak čovjeka kojega je ubila bjegunica. Bio je na glasu zbog divljaštva i vještine u rukovanju mačem pa su ga se na južnim obalama bojali. Da je imao izbora, Kaliad nikad ne bi zaplovio s njim, ali zajedno s Banoklom bježao je pred progoniteljima. Ostanak u Mikeni donio bi im mučenje i smrt, dok su im Arelovi brodovi pružili priliku za bijeg. – Noćas si vrlo šutljiv. Što te tišti? – nastavi Banoklo dok su sjedili u tihomu lugu. – Moramo otići od ove posade – izjavi Kaliad. – Osim Sekunda i možda nekolicine drugih, svi su oni smeće. Vrijeđa me što sam u njihovu društvu. – Nećeš li pričekati dok ne dospijemo dalje na istok? – Ne, sutra ćemo otići. Ovdje će pristati i drugi brodovi. Naći ćemo kapetana koji će nas primiti pa ćemo otići u Likiju. Ondje ima mnogo posla za plaćenike koji štite trgovačke karavane od razbojnika i prate bogate trgovce. – Volio bih se obogatiti – reče Banoklo – kako bih kupio robinju. – Da si bogat, mogao bi kupiti stotinu robinja. – Nisam siguran da bih mogao izaći na kraj sa stotinu njih. Možda samo s pet. – Zacerekao se. – Da, pet bi mi godilo. Pet punašnih, tamnokosih djevojaka velikih očiju. – Ponovno je otpio i podrignuo se. – Ah, osjećam kako mi u kosti prodire dionizijevski duh. Volio bih da je sad ovdje neka od onih punašnih djevojaka. Kaliad se nasmije. – Um ti je uvijek zaokupljen pićem ili seksom. Zanima li te išta drugo? 33

TROJA_2.indd 33

20.8.2013. 9:06:42

David Gemmell

– Hrana. Dobar obrok i vrč vina, a onda i punašna žena koja stenje poda mnom. – Nije čudo da stenje kad je pritišćeš svojom težinom. – Ne viče zato – uz smijeh će Banoklo. – Žene me obožavaju jer sam zgodan, jak, a posao obavljam kao konj. – Propustio si spomenuti da im uvijek plaćaš. – Naravno da im plaćam, kao što plaćam vino i hranu. Što hoćeš time reći? – Očito ništa. Oko ponoći, dok su se spremali za spavanje, začuli su povike. U maslinjak je doteturala žena koju su progonila petorica gusara. Oslabljena zbog ružnih događaja tijekom dana, posrnula je i pala na tlo, blizu mjesta gdje je sjedio Kaliad. Bijela tunika bila joj je razderana, prljava i zamrljana krvlju. Gusar po imenu Baros dotrčao je, držeći bodež opasna izgleda. Bio je vitak i visok, s primaknutim tamnim očima, a volio je da ga zovu Ubojica Baros. – Rasporit ću te kao ribu! – zarežao je. Žena je pogledala Kaliada s izrazom iscrpljenoga očaja i straha na licu, koje se na svjetlu mjesečine doimalo blijedo. Taj izraz je već vidio, a proganjao ga je još od djetinjstva. Sjećanje ga je probolo poput koplja pa kao da je ponovno ugledao plamenove i čuo krikove koji su parali srce. Skočio je, stao između napadača i žrtve te zapovjedio: – Spremi nož. Taj potez iznenadio je gusara. – Mora umrijeti – rekao je. – Arel je tako zapovjedio. – Koraknuo je prema mladiću. – Ne postavljaj se između mene i plijena. Ubijao sam ljude iz svih zemalja oko Velike zelene pučine. Hoćeš li da ti ovdje prolijem krv, a utrobu ti razbacam po travi? Kratki mač zasiktao je dok ga je Kaliad izvlačio iz korica. – Nitko ne mora umrijeti – primijeti mladić tiho – ali neću dopustiti da još više ozlijedite ženu. 34

TROJA_2.indd 34

20.8.2013. 9:06:43

Troja

Baros odmahne glavom. – Rekao sam Arelu da vam je trebao prerezati vratove i uzeti oklope. Jednostavno ne možeš vjerovati Mikenjanima. – Spremio je nož, pa je, koraknuvši unatrag, izvukao mač. – Sad ću te naučiti lekciju. Borio sam se u više dvoboja nego itko od posade. – Posada nije baš brojna – primijeti njegov sugovornik. Baros iznenađujuće brzo skoči prema njemu, ali mladić dočeka udarac pa korakne naprijed i udari protivnika laktom u lice, tako da se gusar prevalio na leđa. – Ubijte ga! – povikao je, a kad su preostala četvorica pritrčala, Kaliad je ubio prvoga, a pijani Banoklo bacio se na druge. Baros ponovno navali, ali ovaj put ga je Kaliad spremno dočekao. Zapriječio je udarac, okrenuo zglavak i protuudarcem gusaru rasparao grkljan. Dotle je Banoklo ubio jednoga napadača i pograbio se s drugim. Kaliad mu pritrči u pomoć upravo kad je peti gusar zamahnuo mačem prema Banoklovu licu. Div je vidio da dolazi udarac pa je podmetnuo čovjeka s kojim se borio. Oštrica se zarine gusaru u vrat. Kad je Kaliad nasrnuo na njega, preživjeli napadač se okrene i odjuri u noć. Sjedeći u špilji, pokraj vatre koja je pucketala, mladić pogleda Banokla. – Žao mi je što sam te dotle doveo, prijatelju. Zaslužuješ bolju sudbinu. Div duboko udahne, a onda polako ispusti dah. – Čudan si, Kaliade – odgovori, odmahnuvši glavom – ali život s tobom nikad nije dosadan. – Zijevnuo je. – Budem li sutra morao pobiti šezdesetak ljudi, moram se odmoriti. – Neće svi doći. Neke će ostaviti kod brodova, a drugi će se kurvati. Vjerojatno ih neće biti više od deset ili petnaest. – Oh, bolje ću se odmarati sad kad to znam. – Banoklo otkopča remenje svog izlizanog prsnog oklopa, skine ga i spusti na tlo. 35

TROJA_2.indd 35

20.8.2013. 9:06:43

David Gemmell

– Nikad nisam mogao dobro spavati u oklopu – izjavio je, ispružio se pokraj vatre i ubrzo je već duboko disao. Kaliad stavi još drva na vatru, a onda se vrati do ulaza u pećinu. Puhao je blag povjetarac, a preko cijeloga neba blistale su zvijezde. Njegov prijatelj imao je pravo. S ovoga otoka nije se moglo pobjeći, a sutra će posada gusarskoga broda poći u lov na njih. Neko vrijeme je sjedio utonuvši u misli, a onda je čuo kako se netko šulja iza njega. Brzo je ustao, okrenuo se i vidio da mu se približava krvlju umrljana žena. U ruci je držala kamen veličine šake, a oči su joj bile sjajne od mržnje. – To ti neće trebati – rekao je, odmičući se. – Noćas nisi u opasnosti. – Lažeš! – odgovorila je oštro, tresući se od bijesa. Kaliad izvuče bodež i vidje da se trgnula. Nemarno je bacio oružje na tlo, pred njezine noge. – Ne lažem. Uzmi ovo. Sutra će ti trebati, jer će doći po nas. Žena se sagnula i pokušala podignuti bodež, ali je izgubila ravnotežu i napola pala. Kaliad je ostao nepomičan. – Moraš se odmoriti – savjetovao joj je. – Sad te se sjećam – reče žena. – Zajedno s prijateljem borio si se protiv ljudi koji su me napali. Zašto? – Oh, veliki Zeuse, kad bih barem čuo odgovor – javi se Banoklo pospano sa svoga mjesta pokraj vatre. Žena je pokupila bodež i pokušala se okrenuti prema njemu, ali je ponovno posrnula. – Udarac u glavu ponekad omamljuje – prokomentira div, ustane i priđe im. – Trebala bi sjesti. Netremice je zurila u Kaliada. – Vidjela sam te iz jedrilice – rekla je. – Bio si na drugom brodu. Vidio si kako su mi presjekli put i bacili čaklje. Gledao si kako me odvlače na palubu. – Da, plovili smo s njima. 36

TROJA_2.indd 36

20.8.2013. 9:06:43

Troja

– Gusari ste. – Ono smo što jesmo – ustvrdi Kaliad. – Sljedeći su me dan trebali otpremiti na vaš brod. Rekli su mi to dok su me silovali. – Nije to moj brod. Nisam ja zapovjedio da te napadnu. Ni ja ni moj prijatelj nismo sudjelovali u onome što je uslijedilo. Nitko te ne može kriviti što si ljuta, ali bijes ne usmjeravaj na ljude koji su te spasili. – A sad se nadajmo da će netko spasiti nas – priklopi Banoklo. – Što hoćete reći? – upita žena. – Na malom smo otoku – objasni div. – Nemamo zlata ni brod. Sutra će nas potražiti bijesni ljudi. Pa, Kaliad i ja smo veliki ratnici. Nema boljih od nas, ili barem više nema, otkako je poginuo Argurij. Smatram da bismo se nas dvojica mogli oduprijeti sedmorici ili osmorici ratnika, ali gusarske posade broje šezdesetak boraca, a nitko od njih nije mekušac koji povraća u borbi. – Nemate plan za bijeg? – Oh, ne pravim planove, ženo. Pijem, kurvam se i borim, a Kaliad planira. – Onda ste obojica budale – zaključila je. – Na sebe ste navukli propast. – Tamo odakle ja dolazim robinje pokazuju više poštovanja – odvrati Banoklo s prizvukom ljutnje u glasu. – Nisam ničija robinja! – Jesu li ti udarci u glavu izbili sav razum? Plovilo ti je zarobljeno na moru, bez zastave i zaštitnog pisma vladara. Zarobljena si i sad te gusari posjeduju. Dakle, prema zakonima ljudi i bogova, robinja si. – Onda pišam na zakone ljudi i bogova! – Oboje se smirite! – zapovjedi Kaliad, pa upita ženu. – Kamo si plovila? 37

TROJA_2.indd 37

20.8.2013. 9:06:43

David Gemmell

– Pošla sam na Kios. – Ondje ti je obitelj? – Ne, na jedrilici sam imala nešto dragocjenosti, dragulja i zlatnoga nakita. Nadala sam se da ću na nekom brodu otputovati u Troju. Gusari su sve uzeli. I više od toga. – Protrljala je lice, brišući osušenu krv. – Ondje je potok – pokaže Kaliad. – Mogla bi se umiti. Oklijevala je. – Dakle, nisam vaša zatvorenica? – upitala je napokon. – Ne, možeš raditi što želiš. Netremice je gledala Kaliada, pa Banokla. – Niste mi pomogli kako biste me učinili svojom robinjom ili me prodali drugima? – Nismo – zaniječe Kaliad. Činilo se da se opustila, ali u stisnutoj ruci još je držala bodež. – Ako je to istina, trebala bih vam ... obojici zahvaliti – rekla je, tražeći riječi. – Oh, ne zahvaljuj meni – odgovori Banoklo. – Ja bih te pustio da umreš.

TROJA_2.indd 38

20.8.2013. 9:06:43

pov ijest

Do sada izašlo:

U najavi:

isprepleću

u epskoj r ekonst rukciji

v remena

su za

heroje.

w w w. moz aik- k njiga. hr

149,00 kn ISBN 978-953-14-1414-2

Troja 2 Gromoviti stit OMOT.indd 1

GroMOVITI ŠTIT

t roja nskog mita.

DAVID GEMMELL

i legende

TROJA

GROMOVITI ŠTIT

9/2/13 2:44 PM