Troja

isprepleću

u epskoj r ekonst rukciji t roja nskog mita.

Čitatelji koji poznaju djelo Davida GEMMELLa od toga pisca očekuju samo najbolje, jer su mu njegova napeta proza, maštoviti zapleti i uvjerljivi likovi donijeli mnogo obožavatelja diljem svijeta.

U ovoj prvoj, majstorski napisanoj knjizi epskoga ponovnog osmišljanja Trojanskoga rata, Gemmell nam pruža bezvremenu dramu punu hrabrih pothvata, žestokih bitaka, časti, izdaje te pronađene i izgubljene ljubavi.

On je čovjek s mnogo imena. Neki ga zovu Zlatni, a drugi Gospodar srebrnoga luka. Za Dardance on je kralj Eneja, a za prijatelje Helikaon, snažni, brzi, oštroumni i smjeli ratnik, kojega neprijatelji mrze, a boje ga se čak i njegovi saveznici Trojanci – jer u srcu Zlatnoga postoji mračno mjesto, silovitost koju, kad se probudi, samo krv može utažiti.

Argurij Mikenjanin borac je bez premca, čovjek nepopustljivih načela i neslomljive volje. Kao svi mikenski ratnici, živi da bi osvajao i ubijao. Helikaonov je zakleti neprijatelj, a kralj Agamemnon poslao ga je da izvidi obranu zlatnoga grada Troje.

Andromaha je svećenica s Tere, protiv svoje volje zaručena za Hektora, trojanskoga kraljevića. Odmetnuta je od tradicije, vična ratnim vještinama i strastvena pripadnica svoga reda, a zarekla se da će voljeti po svojem izboru i živjeti kako sama bude htjela.

u najavi:

Sudbina će spojiti to troje ljudi, a iskre strastvene ljubavi i mržnje zapalit će vatru koja će obuhvatiti cijeli svijet. v remena

su za

heroje.

w w w. moz aik- k njiga. hr

xx,00 kn ISBN 978-953-14-1xxx-x

gospodar srebrnoga luka

se

i legende

DAVID GEMMELL

pov ijest

DAVID GEMMELL TROJA

gospodar srebrnogA luka

David GEMMELL rodio se u Londonu, u Engleskoj, u ljeto 1948. U šesnaestoj godini izbačen je iz škole pa je postao izbacivač i radio u noćnim klubovima u četvrti Soho. Bio je vrlo rječit i pri razrješavanju neugodnih situacija oslanjao se na svoju slatkorječivost. Ta nadarenost napokon mu je pribavila posao neovisnog novinara u londonskim listovima Daily Mail, Daily Mirror i Daily Express.

Prvi roman, Legenda, objavio je 1984. i još uvijek se objavljuju nova izdanja.

Profesionalni pisac postao je 1986.

Njegovi romani neprestano su na vrhu popisa uspješnica londonskoga Timesa.

David Gemmell TROJA Gospodar srebrnoga luka

TROJA.indd 1

3.5.2013. 14:29:24

MOZAIKOVA ZABAVNA BIBLIOTEKA

knjiga stočetrdestčetvrta Naslov izvornika

TROY - Lord of the silver bow Copyright © David A. Gemmell 2005 Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2013.

Urednik

Vid Jakša Opačić Nakladnik

Mozaik knjiga Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Lektura

Mirta Jambrović Korektura

Vesna Lovrec Grafički urednik

Marko Katičić Ilustracija na naslovnici

Larry Rostant Tisak

Denona d.o.o., Zagreb, svibanj 2013.

ISBN 978-953-14-1395-4 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 841256.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snima­njem ili dru­ga­čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

TROJA.indd 2

3.5.2013. 14:29:24

David Gemmell

Troja Gospodar srebrnoga luka S engleskoga preveo Mladen JurÄ?ić

TROJA.indd 3

3.5.2013. 14:29:24

TROJA.indd 4

3.5.2013. 14:29:24

Gospodar srebrnoga luka posvećen je Lawrenceu i Sally Berman, u znak velike naklonosti prema dvoje prijatelja koji su jahtom Goli plovili Velikom zelenom pučinom za olujna i lijepa vremena. Neprocjenjiva je vrijednost njihove podrške i prijateljstva posljednjih sedam godina.

TROJA.indd 5

3.5.2013. 14:29:24

TROJA.indd 6

3.5.2013. 14:29:24

ZAHVALE

Zahvaljujem prvim čitateljima: Lawrenceu Bermanu, Janu Dunlopu, Tonyju Evansu, Alanu Fisheru, Larryju Finlayu, Stelli Gemmel i Steveu Huttu. Posebno zahvaljujem Lawrenceu, koji je iznio, a velikim dijelom i napisao pojedinosti u prizoru potonuća Geršomova broda. Od srca zahvaljujem i urednicima, Selini Walker iz Transworlda (Ujedinjeno Kraljevstvo) i Steveu Saffelu iz Del Reya (SAD), koji su pomogli oblikovati roman i održati usredotočenost radnje, a zahvaljujem i lektorima, Nancy Webber (Ujedinjeno Kraljevstvo) i Ericu Lowenkronu (SAD).

TROJA.indd 7

3.5.2013. 14:29:24

Velika zelena pučina

T R A K I JA

SAMOTRAKA

Olimp

Troja

TE

LEMN SA

LIJ

TENED

R DA

N DA

IJA

Ida

A

M

ja Ft i

LEZB EU

IT AK

Teba Aulis

BE

JA

HIJ

A

KEFALONIJA

Atena

Mikena Arg

Pil

Milet

Sparta

KOS

SANTORINI (THIRA)

KITERA

KRETA

Knos Fest

TROJA.indd 8

3.5.2013. 14:29:25

TRAKIJA

CRNO MORE

JA

Helespont

Troja

TENED Ida

N DA

IJA

Ida

Zeleja

FR

Hatuša

IG

Teba pod Plakom

Salapa

I JA

VELIKO

M I ZI JA

LIDIJA

HETITSKO

M E ON I JA

K ARIJ

CARSTVO

A

Milet

KOS

LI K I JA Kameir Jalis

ROD

Lind

AR CIP

TROJA.indd 9

3.5.2013. 14:29:25

TROJA.indd 10

3.5.2013. 14:29:25

SADRŽAJ

ZAHVALE...........................................................................................7 PROSLOV........................................................................................ 13 PRVI DIO: VELIK A ZELENA PUČINA.................................21 1. KRILATA ŠPILJA.............................................................................23 2. BOG IZ SVETIŠTA.........................................................................29 3. ZLATNI BROD................................................................................41 4. LUĐAK IZ MILETA.......................................................................55 5. ČOVJEK IZ MOR A........................................................................69 6. POSEJDON PLIVA.........................................................................79 7. IZGUBLJENI JUNAK.....................................................................93 8. ZALJEV PLAVIH SOVA..............................................................109 9. ANDROMAHINO PROROČANSTVO............................... 128 10. GOZBA KR ALJA DEBELJK A..................................................144 11. MAČEVI NA MJESEČINI........................................................157 12. DIŽE SE OLUJA..........................................................................164 13. VATRENI BROD........................................................................177 14. PJESMA ZA R ASTANAK.........................................................190

DRUGI DIO: ZLATNI GR AD............................................... 199 15. gr ad snova.............................................................................. 201 16. ROŽNATA VR ATA I ONA OD SLONOVAČE.................218 17. ZLATNI KR ALJ.......................................................................... 235 18. ZMIJSK A KUĆA........................................................................ 249 19. KRILA NAD OLIMPOM........................................................ 268 20. HERMESOV HR AM................................................................ 284

TROJA.indd 11

3.5.2013. 14:29:26

TREĆI DIO: ZIMSKE OLUJE.................................................295 21. ČOVJEK NA VR ATIMA..........................................................297 22. FRIGIJSKI LUK...........................................................................307 23. R ANJENI LAV.............................................................................322 24. R ATNA UPOZORENJA...........................................................336 25. ŠUTLJIVA GLAVA.......................................................................355 26. AFRODITIN SKOK...................................................................369 27. PALI KR ALJEVIĆ.......................................................................385 28. O DREVNIM BOGOVIMA...................................................398 29. JUNAČK A KRV........................................................................... 410

ČETVRTI DIO: JUNAKOV ŠTIT......................................... 425 30. KRV NA ZIDOVIMA...............................................................427 31. POČINJE OPSADA....................................................................437 32. KOPLJA U NOĆI........................................................................454 33. ILOV ŠTIT....................................................................................469 34. IZGUBLJENI VRT......................................................................479 35. LABUĐE OBEĆANJE................................................................490 36. KR ALJEVA MUDROST............................................................499 POGOVOR: ZLATNA OGRLICA................................................507 BILJEŠK A O PISCU.......................................................................... 511

TROJA.indd 12

6.5.2013. 13:54:33

PROSLOV

Z

aspati znači umrijeti.

Grčevito se priljubio uz dio palube kad ga je pobješnjelo more bacilo uvis, a onda ga strmoglavilo duboko u mračni dolac između valova. Bljesnula je munja, praćena zaglušnom grmljavinom. Novi val koji ga je preplavio, tako mu je zavrtio drveni oslonac da mu ga je gotovo otrgnuo iz ruku. Još je čvršće stegnuo drvo za koje se držao, pa mu se u ruke zabilo oštro triješće, a natečene oči pekle su ga od slane morske pjene.

Kad su, ranije te noći, naleti divljega vjetra natjerali galiju na skrivene stijene i razbili joj trup, taj djelić razmrskane palube zgrabilo je četvero ljudi, ali oluja je svakome od njih isisala snagu i odvukla ih, a njihove smrtne krikove raznio je vjetar.

Ostao je još samo čovjek po imenu Geršom i to zato što su mu ruke i ramena očvrsnuli tijekom dugih mjeseci rada u rudnicima mjedi, gdje je baratao trnokopom i čekićem, a na leđima je nosio vreće s rudom. No sad je kopnjela čak i njegova začudna snaga.

More ga je ponovno podignulo, a djelić palube naglo se strmoglavio. Geršom se čvrsto držao kad ga je preplavio val.

Više nije osjećao hladnu vodu, nego mu se činilo da je u toploj kupki pa je zamišljao da ga more poziva: Sad se odmori! Dođi sa mnom! Hajde, zaspi! Zaspao bi na velikoj zelenoj pučini ...

Zaspati znači umrijeti, ponovno je upozorio samoga sebe, okrvavljenim rukama stišćući polomljeno drvo. Osjećao je kako ga, iscrpljenoga, probada oštra bol.

13

TROJA.indd 13

3.5.2013. 14:29:26

David Gemmell

U vodi je plutalo tijelo s glavom nadolje. Kad je mrtvaca zahvatio val i okrenuo ga, Geršom ga je prepoznao. Preksinoć su brod izvukli na obalu male plaže nad kojom su se uzdizale goleme stijene, a taj je mornar u igri koštanim kockama dobio tri mjedena prstena pa je te večeri bio sretan. Iako tri prstena nisu značila baš veliko bogatstvo, za njih se mogao kupiti dobar ogrtač ili unajmiti mladu prostitutku na jednu noć. No sada se taj čovjek nije činio nimalo sretnim: mrtve su oči zurile u kišu, a mlohava usta bila otvorena.

Geršoma prelije novi val. Sagnuo je glavu uz drvo i čvrsto se držao. More je odnijelo mrtvaca, a Geršom vidje kako truplo nestaje ispod površine.

Nebo je proparala još jedna munja, ali nije smjesta zagrmjelo.

Vjetar je popustio, a more se primirilo. Geršom se podigne na djelić skrhane palube i uspije prebaciti nogu na polomljene daske.

Oprezno se preokrenuo na leđa, stresavši se zbog hladnoga noćnog zraka.

Pljusak mu je ispirao sol s lica, iz očiju i s brade. Geršom je zurio u nebo. Kroz pukotinu u olujnim oblacima probio se trak mjesečine. Brodolomac se osvrtao lijevo i desno, ali nije vidio nikakav znak kopna. Izgledi za preživljavanje bili su vrlo slabi. Svi trgovački brodovi plovili su uz obalu, a samo ih se nekoliko odvažilo otisnuti na pučinu.

Oluja je provalila zastrašujuće naglo, pa je s visokih stijena zapuhao jak vjetar. Galija je plovila prema uvali, u čijem su zaklonu mornari kanili prenoćiti. Geršom je veslao na desnom boku, a isprva se nije zabrinuo, jer o moru nije znao ništa pa je pomislio da je takvo što možda uobičajeno, no osvrnuo se kad je na licima ostalih veslača opazio zebnju. Naleti vjetra postali su još ljući, naginjali su galiju i tjerali je sve dalje od obale. Geršom je vidio rt koji je obilježavao ulaz u uvalu. Činilo mu se da je vrlo blizu, no 14

TROJA.indd 14

3.5.2013. 14:29:26

Troja

onda je ritam veslanja počeo popuštati. Na njegovoj strani sudarila su se dva vesla, a to je uzrokovalo nered u cijelome redu. Jedno se veslo slomilo. Kako veslanje više nije bilo ujednačeno, galija se okrenula postrance prema vjetru, jer su je veslači na lijevoj strani tjerali u zaokret.

Veliki val prelio je brod i zalio Geršoma i veslače na desnoj strani. Teško natovareno plovilo počelo se naginjati, a onda je otklizalo u dolac vala pa ga je drugi nalet vala poklopio. Geršom je začuo prasak kad su daske popustile pod vodenom težinom. More je provalilo, a galija, otežana velikom količinom mjedenoga tereta, potonula je za samo nekoliko trenutaka.

Dok se držao za odlomljeni dio palube, Geršomu padne na um da je vjerojatno i on iskopao nešto mjedene rude koja je galiju na kojoj je plovio osudila na propast.

Pred očima mu se pojavi strogo djedovo lice. – Sam navlačiš nevolje na se, dječače.

Noćas su se te riječi itekako obistinile!

S druge strane, mozgao je Geršom, bez rada u rudniku, koji mu je slamao leđa, ne bi bio dovoljno ojačao da izdrži olujnu silinu.

Djed bi nedvojbeno bio zadovoljan da je vidio kako Geršom proteklih dana radi u rudniku, a nježne mu ruke postaju žuljevite i krvare, kako bi za mjesec dana zaradio svotu koju bi kod kuće za tren oka potrošio. Noću je spavao u prljavim iskopinama, pokrivši se jedinim otrcanim pokrivačem, dok su mu po umornome tijelu gmizali mravi. Za njega se nije brinula sluškinja, robovi mu nisu pripremali odjeću, nitko nije pognuo glavu kad je prolazio niti mu je tko laskao. U palači i na imanjima njegova djeda sve su mu žene govorile kako je divan, muževan, jak i kako je ugodno u njegovu društvu. Geršom uzdahne. Rudarima na Cipru bila je dostupna samo jedna vrsta žena, a one su govorile iste riječi, ali samo ako im je mušterija mogla ponuditi mjedeno prstenje.

15

TROJA.indd 15

3.5.2013. 14:29:26

David Gemmell

Munja je rasvijetlila nebo na istoku, pa se ponadao da oluja možda prolazi.

Ponovno su ga obuzele misli o djedu, a s njima se javila i posramljenost. Nije se pošteno ponio prema tom čovjeku. Djed ne bi likovao zbog Geršomova pada, kao što nije sa zadovoljstvom zapovjedio da smaknu njegova unuka. No Geršom je pobjegao iz grada i zaputio se na obalu, gdje je brodom otplovio na Cipar, a ondje bi i ostao da prije nekoliko dana nije ugledao skupinu Egipćana. Dvojicu od njih je prepoznao, jer bili su to pisari trgovca koji je posjetio palaču njegova djeda, a jedan od pisara zurio je u njega. Dotle je Geršom već pustio gustu bradu, a duga kosa bila mu je raščupana, no nije bio siguran da je u dovoljnoj mjeri promijenio izgled.

Skupio je posljednje mjedeno prstenje koje je zaradio, otišao u luku, sjeo na obalu i zurio u privezane brodove.

Prišao mu je krivonogi starac s kožom poput pergamenta, a lice mu je bilo prošarano dubokim borama. – Tražiš li posao na moru? – upitao je.

– Možda i tražim.

Starac je primijetio Geršomov izraziti naglasak. – Ti si Gipćo, je li?

Geršom potvrdi glavom.

– Vješti su pomorci, a ti imaš ramena dobroga veslača. – Čučnuo je, podignuo kamen i bacio ga u more, preko valova. – Skupljaju posadu za nekoliko brodova.

– A što je s onim brodom? – upita Geršom, pokazujući golemu, sjajnu galiju s dvije palube, usidrenu u zaljevu. Bila je divna, napravljena od crvene hrastovine, a na desnoj strani izbrojio je četrdeset vesala. Trup se zlatasto presijavao pod zrakama zalazećega Sunca. Geršom nikada nije vidio tako velik brod.

16

TROJA.indd 16

3.5.2013. 14:29:26

Troja

– Na nju ćeš samo ako čezneš za smrću – odvrati njegov sugovornik. – Prevelika je.

– Prevelika? Zašto je to loše? – zanimalo je budućega mornara.

– Slavni bog Posejdon ne trpi goleme brodove. Lomi ih nadvoje.

Geršom se nasmije, jer tu je primjedbu smatrao šalom, no starac se doimao uvrijeđeno.

– Očito ne poznaješ more, mladiću – prokomentirao je ukočeno. – Oholi brodograditelji svake godine prave sve veće brodove, a oni svake godine tonu. Što bi, osim bogova, moglo izazvati takve katastrofe?

– Ispričavam se, gospodine – pomirljivo će Geršom, jer nije htio još više uvrijediti sugovornika – ali ne čini mi se da taj brod tone.

– To je novi brod Zlatnoga – izvijesti ga starac – a sagradio mu ga je luđak, kojega nitko drugi ne bi zaposlio. Neće skupiti punu posadu. Čak su i ovdašnji slaboumni mornari odbili služiti na njemu pa je Zlatni dopremio mornare iz unutrašnjosti da popuni posadu – glasno se nasmijao. – Čak su i neki od njih pobjegli čim su vidjeli galiju ... a poznati su kao imbecili. Ne, potonut će kad Posejdon zapliva ispod nje.

– Tko je taj Zlatni?

Starac se doimao začuđeno. – Pomislio bih da su čak i Gipće čuli za Helikaona.

– Mislim da sam to ime čuo. Nije li on morski ratnik koji je pobio neke mikenske pirate?

– Da, velik je borac – odgovori starac zadovoljno.

– Zašto ga zovu Zlatni?

– Blagoslovljen je nevjerojatnom uspješnošću. Svaki pothvat donosi mu bogatstvo, ali mislim da će mu nadjenuti drugi nadimak kad to čudovište potone. – Nakratko je zašutio. – No, ponio 17

TROJA.indd 17

3.5.2013. 14:29:26

David Gemmell

nas je vjetar raspravljanja. Vratimo se našoj temi. Trebaš posao na brodu.

– Što bi mi savjetovao, prijatelju?

– Znam trgovca koji ima galiju od dvadeset vesala, zvanu Mirion, a prekosutra plovi za Troju, no nedostaje mu ljudi. Za deset zlatnih prstenova odvest ću te tom trgovcu i preporučiti te.

– Nemam toliko prstenova.

– Za taj put dobit ćeš dvadeset, a deset već prilikom potpisivanja. Daj mi tu polovicu i reći ću mu da si vrstan veslač.

– Ubrzo će shvatiti da si lagao.

Starac slegne ramenima. – Dotad ćeš već biti na moru, a trgovac će ostati na kopnu. Vratit ćeš se kao sposoban veslač i nitko neće ništa doznati.

Geršom je čuo za Troju, grad s velikim zlatnim zidinama i visokim kulama. Pričalo se da je ondje, prije stotinjak godina, ratovao junak Heraklo. – Jesi li ti bio u Troji? – upitao je starca.

– Mnogo puta.

– Kažu da je prekrasna.

– Da, pruža lijep prizor. No ondje je skupo. Prostitutke nose zlatninu, a onoga tko ne posjeduje sto konja smatraju siromašnim.

U Tebi mjedenim prstenjem ne možeš kupiti ni pehar vode. Ali na putu onamo i natrag mnogo je drugih postaja, mladiću. Tu je Milet. E, to je mjesto za mornare! Bludnice s velikim sisama za mjedeni prsten prodat će ti dušu, samo što ti ne želiš njihove duše.

Tamošnji kraj spada u najljepše koje ćeš ikada imati priliku vidjeti. Zabavit ćeš se kao nikad u životu, mladiću.

Nešto poslije, kad mu je stari mornar osigurao mjesto člana posade na Mirionu, Geršom je odšetao do obale da pogleda brod.

Ništa nije znao o takvim plovilima, ali čak se i njegovu neizvježbanu oku činilo da leži nisko u vodi.

18

TROJA.indd 18

3.5.2013. 14:29:26

Troja

Prišao mu je golemi, ćelavi čovjek s crnom, rašljastom bradom.

– Tražiš mjesto na brodu?

– Ne, sutra ću isploviti na Mirionu.

– Pretovaren je, a sprema se oluja – primijeti krupni muškarac.

– Jesi li ikada radio na galiji?

Geršom odmahne glavom.

– Lijepo plovilo, kad bi ga kapetan održavao u dobru stanju, kad bi čistio školjke s korita i kad bi posada bila dobro uvježbana.

No Mirion nema ni jedne od tih prednosti. – Čovjek je pozorno motrio sugovornika. – Trebao bi zaploviti sa mnom na Ksantu.

– Na »brodu smrti«? Mislim da neću.

Lice ćelavoga zadobije mračni izraz. – Ah, u redu, svatko bira za sebe, Gipćo. Nadam se da nećeš požaliti svoj izbor.

Nebo propara još jedna munja, uz grmljavinu. Ponovno je zapuhao vjetar. Geršom se oprezno preokrene na trbuh, zgrabivši rubove odlomljenoga dijela palube.

Zaspati znači umrijeti.

19

TROJA.indd 19

3.5.2013. 14:29:26

TROJA.indd 20

3.5.2013. 14:29:26

PRVI DIO

VELIK A ZELENA PUČINA

TROJA.indd 21

3.5.2013. 14:29:26

TROJA.indd 22

3.5.2013. 14:29:26

1.

KRILATA ŠPILJA

D

vanaestorica muškaraca u crnim vunenim plaštevima koji su im sezali do gležnjeva tiho je stajala na ulazu u špilju. Nisu razgovarali, nisu se micali. Rani jesenji vjetar bio je neuobičajeno hladan, ali ozeble ruke nisu grijali dahom. Mjesečeve zrake svjetlucale su im na mjedenim prsnim oklopima, kacigama s bijelim perjanicama, reljefom ukrašenim štitnicima za ruke i potkoljenice te na balčacima kratkih mačeva, zataknutih u korice za pojasom.

Noć je postala još hladnija, a pred ponoć je počelo kišiti. Spustila se i tuča, štropoćući im o oklope, no ni tada se nisu pomaknuli.

Pridružio im se još jedan ratnik, visok i pognut, a plašt mu je lepršao na jakom vjetru. I on je imao oklop, no dio na prsima bio mu je protkan zlatom, kao i kaciga i štitnici za potkoljenice.

– Je li unutra? – upitao je dubokim glasom.

– Da, kralju – odgovorio je jedan od nazočnih, visok i širokih ramena, sivih, duboko usađenih očiju. – Pozvat će nas kad bogovi progovore.

– Onda ćemo čekati – zaključi Agamemnon.

Kiša je prestala, a kraljeve tamne oči pozorno su promatrale njegove Sljedbenike. Onda je pogledao u Krilatu špilju. Vidio je kako, duboko unutra, plameni odsjaji plešu na neravnim zidovima, a čak je i s te udaljenosti mogao namirisati oštar, opojan miris dima proročke vatre. Dok je gledao, svjetlost je postala prigušenija.

23

TROJA.indd 23

3.5.2013. 14:29:26

David Gemmell

Nije bio naviknut na čekanje, pa osjeti kako se u njemu podiže ljutnja, ali zatomio ju je, jer čak je i kralj u nazočnosti bogova morao pokazati poniznost.

Od mikenskoga kralja očekivalo se da svake četvrte godine, u pratnji dvanaestorice svojih najvjernijih Sljedbenika, posluša božje riječi. Kad je Agamemnon posljednji put ovdje stajao, upravo je bio sahranio oca i počeo kraljevati. I tada je bio uznemiren, a sada je bilo još gore, jer obistinila su se proročanstva koja je čuo za vrijeme svojeg prvog posjeta. Postao je neusporedivo bogatiji, a žena mu je rodila troje zdrave djece, iako su sve bile djevojčice. Mikenska vojska pobjeđivala je u svakoj bitki, a veliki junak je pao.

No Agamemnon se sjećao kako se njegov otac prije osam godina otputio u Krilatu špilju, a kad se vratio, lice mu je bilo pepeljaste boje. Nije htio razgovarati o konačnom proročanstvu, ali jedan od Sljedbenika sve je ispričao svojoj ženi, pa se vijest proširila. Vidovnjak je prorokovanje završio riječima: – Zbogom, kralju Agamemnone. Više nećeš dolaziti u Krilatu špilju.

Kralj i veliki ratnik umro je tjedan dana prije ponovnog poziva u proročište.

Iz špilje je izišla žena odjevena u crno, a čak je i glavu prekrila laganim velom. Nije izgovorila ni riječ, nego je samo podignula ruku, pozivajući ljude koji su čekali. Agamemnon duboko uzdahne i povede skupinu u špilju.

Ulaz je bio uzak, pa su skinuli kacige s perjanicama i hodajući jedan iza drugoga slijedili su ženu, dok nisu došli do ostataka proročke vatre. U zraku je još bilo dima, a dok ga je udisao, Agamemnon osjeti da mu srce brže kuca. Boje oko njega postale su sjajnije, a slabi zvuci, poput pucketanja kože i koraka u sandalama po kamenom podu, tako su se pojačali da su djelovali gotovo prijeteće.

Obred, star stotinama godina, temeljio se na drevnomu vjerovanju da svećenik može potpuno stupiti u vezu s bogovima samo 24

TROJA.indd 24

3.5.2013. 14:29:26

Troja

ako je na rubu smrti, pa su stoga svake četvrte godine birali osobu koja će umrijeti za kralja.

Ustručavajući se čak i duboko disati, Agamemnon je motrio krhkoga starca koji je ležao na slamarici. U odsjaju vatre lice mu je bilo blijedo, a oči raširene i prodorne. Tijelom mu se počela širiti uzetost prouzročena djelovanjem pića od kukute. Uskoro će umrijeti.

Agamemnon je čekao.

– Plameno nebo – počne svećenik – a vodena planina diže se do oblaka. Čuvaj se velikoga konja, kralju Agamemnone. – Starac je klonuo unatrag, a žena u crnom kleknula je pokraj njega, pridigla njegovo slabo tijelo i pridržavala ga.

– Ne pričaj mi zagonetke – pobuni se Agamemnon. – Što će biti s kraljevstvom, a što s mikenskom moći?

Svećenikove oči nakratko su zasjale, pa posjetitelj u njima primijeti ljutnju. No to brzo nestade i starac se nasmiješi. – Tvoja volja ovdje ima prednost, kralju. Htio sam ti ponuditi cijelu šumu istinitih upozorenja, ali ti bi radije razgovarao samo o jednome listu. Vrlo dobro, kad sljedeći put budeš koračao ovim kamenim prolazom još ćeš biti moćan. Dobit ćeš sina. – Prošaptao je nešto ženi, a ona mu je do usnica podignula pehar s vodom.

– S kakvim ću se opasnostima suočiti? – upita Agamemnon.

Stari se svećenik zgrčio i kriknuo, a onda se opustio, pogledavši kralja. – Vladar je uvijek u opasnosti, kralju Agamemnone.

Ne bude li jak, svrgnut će ga, a srušit će ga i ako ne bude mudar.

Sjeme propasti može biti posijano u svako doba, a za rast mu ne treba ni sunca ni kiše. Poslao si junaka da dokrajči malu prijetnju i time si posijao sjeme koje sad raste, a iz zemlje će izbiti mačevi.

– Govoriš o Alektruonu. Bio mi je prijatelj.

– Nikome nije bio prijatelj! Bio je koljač koji nije slušao upozorenja. Pouzdavao se u svoje lukavstvo, okrutnost i snagu. Jadni slijepi Alektruon! Napokon je spoznao razmjere svoje pogreške.

25

TROJA.indd 25

3.5.2013. 14:29:26

David Gemmell

Zbog bahatosti je nisko pao, jer nitko nije nepobjediv. Kad bogovi nekoga žele uništiti, najprije ga učine oholim.

– Što si još vidio? – upita Agamemnon. – Govori! Bliži ti se smrt.

– Ne bojim se smrti, kralju mačeva, krvi i haranja, a ni ti je se ne bi trebao bojati. Zauvijek ćeš živjeti, Agamemnone, u ljudskim srcima i umovima. Kad se ime tvog oca pretvori u prašinu i kad vjetar odnese svaki šapat o njemu, tvoje će ime izgovarati glasno i često. Kad ostane samo sjećanje na tvoju lozu, a sva se kraljevstva pretvore u pepeo, tvoje ime još će odjekivati. Eto što sam vidio.

– Te mi se riječi više sviđaju – primijeti Agamemnon. – Govori brzo, jer imaš malo vremena. Imenuj mi najveću opasnost s kojom ću se suočiti.

– Samo te ime zanima? Kako su ... ljudi čudni. Mogao si ... zatražiti odgovore, Agamemnone. – Starčev glas bio je sve slabiji i nejasniji, jer kukuta mu je doprla do mozga.

– Reci mi ime pa ću znati odgovor.

U starčevim očima ponovno zasja bljesak ljutnje, koja kao da je zadržavala širenje otrova. – Alektruon je htio znati ime – nastavio je jačim glasom – kad sam još bio samo vidovnjak, a nisam bio blagoslovljen mudrošću umirućega ... kao sada. Imenovao sam mu Helikaona, Zlatnoga, pa što je taj budalasti čovjek učinio? Plovio je morima u potrazi za Helikaonom i navukao propast na se. Sad i ti želiš znati ime, kralju Agamemnone, a ono je isto: Helikaon.

– Svećenik zatvori oči pa zavlada duboka tišina.

– Prijeti mi Helikaon? – upita kralj.

– Vidim kako ljudi gore poput buktinja – ponovno se javi umirući svećenik – i ... plameni brod. Vidim čovjeka bez glave ... i ljuto bjesnilo. Vidim ... vidim mnogo brodova, poput velikoga jata ptica. Vidim rat, Agamemnone, dug i strašan, pogibiju mnogih junaka. – Kriknuvši, strese se, pa se sruši na ruke žene pod velom.

26

TROJA.indd 26

3.5.2013. 14:29:26

Troja

– Je li mrtav? – upita Agamemnon. Žena opipa starčevo bilo i kimne, a Agamemnon opsuje.

Snažni ratnik pokraj njega, s tako plavom kosom, koja se, obasjana svjetiljkom, doimala bijela, pomakne se i primijeti: – Spomenuo je velikoga konja, gospodaru. Sva jedra Helikaonova brodovlja oslikana su znamenjem crnoga konja koji se propinje.

Agamemnon je šutio. Helikaon je bio rođak Prijama, trojanskoga kralja, a Agamemnon je sklopio ugovor o savezništvu s Trojom i s većinom kraljevstava koja su trgovala na istočnoj obali. Iako je održavao te ugovore, ipak je novčano pomagao gusare koji su pljačkali s mikenskih galija, harali gradovima njegovih saveznika i plijenili tovar trgovačkih brodova: mjed, kositar, olovo, alabaster i zlato. Svaka galija davala mu je desetinu plijena, a plodovi pljačke omogućavali su mu da opremi vojsku i pokaže blagonaklonost generalima i vojnicima. No javno se odricao gusara i prijetio im smrću pa zato Helikaona nije mogao otvoreno proglasiti mikenskim neprijateljem. Troja je bila bogato i moćno kraljevstvo pa je ta trgovina donosila iznimno veliku dobit, a plaćali su mjedi i kositrom, kovinama nužnim za izradu mjedenih oklopa i oružja.

Bližio se rat s Trojom, no ipak nije bio spreman njihova kralja učiniti neprijateljem.

Dim proročke vatre sad je bio manje mučan pa Agamemnon osjeti kako mu se u glavi razbistruje. Svećenikove riječi itekako su ga ohrabrile. Dobit će sina, a ime će mu odjekivati vjekovima.

Ipak, starac je govorio i o sjemenu propasti pa nije mogao zanemariti to upozorenje.

Pogledao je plavokosoga u oči. – Svima na znanje, Kolane: onoga tko ubije Helikaona čeka nagrada u zlatu i to dvaput onoliko koliko teži sam taj čovjek.

27

TROJA.indd 27

3.5.2013. 14:29:26

David Gemmell

– Za takvu nagradu gonit će ga svaki gusarski brod na Velikoj zelenoj pučini – odgovori Kolan. – S vašim dopuštenjem, kralju, i ja ću povesti tri galije u potragu za njim. Ipak, neće ga biti lako namamiti. Lukav je borac, a u sukobu je hladnokrvan.

– Onda ćeš ga natjerati da izgubi hladnokrvnost, moj slamatelju ljudskoga duha – uputi ga Agamemnon. – Nađi one koje Helikaon voli i pobij ih. U Dardanu ima obitelj, mlađega brata o kojem posebno skrbi. Počni od njega. Neka Helikaon osjeti bijes i očaj, a onda iz njega iščupaj život.

– Sutra ću poći, gospodaru.

– Napadni ga na otvorenu moru, Kolane. Ako ga pronađeš na kopnu i ukaže li se prilika, daj ga probosti, zadaviti, ili otrovati ... nije me briga. Ali tragovi njegove pogibije ne smiju voditi do moga predvorja. Na moru postupaj kako hoćeš. Ako ga zarobiš živoga, polako mu otpili glavu s ramena, ali na kopnu neka mu smrt bude brza i tiha, nalik na osobnu osvetu. Razumiješ li?

– Razumijem, kralju.

– Posljednje vijesti o njemu govore da je na Cipru – izvijesti ga Agamemnon – gdje nadgleda gradnju velikoga broda. Kažu mi da će do kraja ovoga godišnjeg doba biti spreman za plovidbu. Imaš dovoljno vremena da mu u duši upališ vatru.

Iza leđa začuli su prigušen krik pa se kralj brzo okrene. Stari svećenik ponovno je otvorio oči. Gornji dio tijela mu se tresao, a ruke se grčevito trzale.

– Prolazi vrijeme junaka! – povikao je iznenada jakim, jasnim glasom. – Sve su rijeke krvave, a nebo u plamenu! Gledajte kako ljudi gore na Velikoj zelenoj pučini! – Umirućim očima netremice je motrio Agamemnonovo lice. – Konj! Čuvaj se velikoga konja! – Na usta mu navre krv i poprska svijetlu halju. Lice mu se zgrčilo, a oči je panično raširio. Onda ga potrese novi grč, a iz grla mu provali posljednji hropac.

28

TROJA.indd 28

3.5.2013. 14:29:26

2.

BOG IZ SVETIŠTA

I.

Z

a oluje bogovi hodaju zemljom. Fija je to znala, jer majka joj je često pričala o besmrtnicima: o tome kako u munji možemo vidjeti koplja Aresa, boga rata, i da Hefestov čekić uzrokuje grmljavinu, a kad se more razbjesni, to znači da Posejdon pliva pod valovima ili ga dupini u kočiji vuku duž Velike zelene pučine.

Osmogodišnjakinja je pokušavala obuzdati strah dok se blatnim obronkom s mukom uspinjala do svetišta. Izblijedjela, trošna tunika nije je štitila od vjetra koji je zavijao ni od jake kiše koja je šibala ciparsku obalu. Zeblo ju je čak i za glavu, jer joj je prije deset dana majka odrezala zlatnu kosu, pokušavajući je osloboditi ušiju i ostale gamadi, no unatoč tome Fijino mršavo tijelo bilo je prekriveno ranama i ugrizima. Uglavnom ju je samo svrbjelo, no štakorski ugriz na gležnju još je bio otečen i bolio ju je, a krasta se stalno otkidala pa bi ponovno potekla krv.

No djevojčica nije razmišljala o tim sitnicama dok se uporno penjala do visokoga svetišta. Kad se majka jučer razboljela, Fija je otrčala u središte grada, do iscjelitelja, no on joj je ljutito zapovjedio da se odmakne od njega. Nije posjećivao osobe koje su bogovi prokleli siromaštvom i jedva ju je slušao dok mu je objašnjavala da majka ne ustaje iz kreveta, a tijelo joj je vruće i boli je.

– Idi svećeniku – uputio ju je.

29

TROJA.indd 29

3.5.2013. 14:29:26

David Gemmell

Fija je, kroz luku, otrčala do Asklepijeva svetišta pa je ondje stala u red s ostalima koji su tražili savjete i pomoć, a svi su nosili raznovrsne žrtve pomirnice. Mnogi su u košarama od vrbova pruća imali zmije, neki psiće, a drugi su na dar nosili hranu ili vino. Kad su je napokon propustili kroz visoka vrata, susrela je mladića koji ju je upitao kakvu je prinosnicu donijela. Pokušavala mu je reći da joj je majka bolesna, ali on joj je zapovjedio da ode i pozvao je sljedeću osobu u redu, starca s drvenim kavezom u kojemu su gugutale dvije bijele golubice. Fija nije znala što da radi pa se vratila kući. Majka je bila budna i razgovarala je s osobom koju djevojčica nije mogla vidjeti, a onda je počela plakati, pa se rasplakala i Fija.

Kad je predvečer počela oluja, sjetila se da za vrijeme nepogoda bogovi hodaju zemljom. Zato je odlučila sama porazgovarati s njima.

Svetište Apolona, gospodara srebrnoga luka, dizalo se prema razbješnjelu nebu pa je zaključila da će je bogovi bolje čuti ako se onamo popne.

Tresla se, jer noću je bilo još hladnije, a zabrinjavala ju je pomisao da će divlji psi, koji lutaju brdima, namirisati krv na njezinu gležnju. U mraku se spotaknula, koljenom udarila o kamen i uzviknula. Dok je bila mala, kad bi se ozlijedila otrčala bi majci koja ju je zagrlila i milovanjem joj odagnala bol, no u to doba živjeli su u većoj kući, s cvjetnjakom, a svi su ujaci bili bogati i mladi, a sada su bili stari, neuredni i nisu donosili lijepe darove, nego samo nekoliko mjedenih prstenova. Više nisu sjedili i smijali se s majkom. Uglavnom uopće nisu razgovarali. Dolazili bi noću, Fiju bi poslali van, a ubrzo bi otišli. U posljednje vrijeme ujaci nisu ni dolazili. Nije više bilo darova, prstenja, a i hrana je bila vrlo oskudna.

Fija se popela još više. Na vrhu litice vidjela je skupinu neravnih stijena koje su okruživale svetište. To su mjesto zvali Apolonov 30

TROJA.indd 30

3.5.2013. 14:29:26

Troja

odskok, a majka joj je ispričala da se zlatokosi bog Sunca jednom tu odmarao prije nego što je odletio natrag u nebo, do svojih vatrenih kočija.

Djevojčica je bila gotovo na izmaku snaga dok se mukotrpno penjala strmim obronkom. Omamljena od napora, posrćući je ušla među stijene. Nebo je obasjala munja, a Fija uzvikne, jer sjajno je svjetlo iznenada obasjalo pojavu koja je, podignutih ruku, stajala na samome rubu visoke litice.

Djevojčicu su izdale noge i srušila se na zemlju. Uto su se oblaci razdvojili, a između njih zasjala je mjesečina. Bog je spustio ruke i polako se okrenuo, a na golome poprsju presijavale su mu se kišne kapi.

Fija je, širom otvorenih očiju, prestrašeno zurila u njega. Je li to bio gospodar srebrnoga luka? Sigurno nije, jer ovaj bog imao je podužu crnu kosu, a pričalo se da su Apolonovi uvojci načinjeni od zlatne Sunčeve svjetlosti. Lice mu je bilo dojmljivo i strogo, a oči svijetle i oštre. Djevojčica mu pogleda gležnjeve, nadajući se da će ondje vidjeti krila, jer bi prema tome znala da je riječ o Hermesu, glasniku bogova, o kojemu su pričali da je ljubazan prema smrtnicima.

No nije vidjela krila.

Kad joj je bog prišao, primijetila je da su mu oči neobično svijetle, plave boje. – Što radiš ovdje? – upitao je.

– Jesi li ti bog rata? – odgovorila je pitanjem, a glas joj je drhtao.

– Ne, nisam bog rata – nasmiješio se.

Fijom je prostrujio val olakšanja. Moćni Ares ne bi izliječio majku, jer mrzio je ljude.

– Majka mi je bolesna, a ja nemam prinosnicu – izvijestila ga je – ali ako je izliječiš, radit ću i raditi pa ću ti donositi mnogo darova, cijelog svog života.

Bog se okrene i počne koračati između stijena.

31

TROJA.indd 31

3.5.2013. 14:29:26

David Gemmell

– Molim te, ne odlazi! – povikala je. – Majka mi je bolesna.

Kleknuvši, iza stijene je izvukao debeli ogrtač, a onda sjeo kraj nje i omotao joj ga oko ramena. Ogrtač je bio izrađen od najmekše vune. – Došla si do svetišta zatražiti pomoć za majku? Je li kod nje bio iscjelitelj?

– Nije htio doći – povjerila mu se. – Zato sam otišla u hram, ali su mi rekli da odem jer nisam imala prinosnicu.

– Dođi – pozvao ju je. – Odvedi me majci.

– Hvala. – Pokušala je ustati, ali noge su joj popustile, pa je tako nespretno pala da je blato poprskalo skupi ogrtač. – Žao mi je, jako mi je žao – ispričavala se.

– Nema veze – umiri je sugovornik, a onda je podigne u naručje pa krene s njom na poduži put do grada.

Fija je putem zaspala, prislonivši glavu bogu na rame, a probudila se tek kada je začula glasove. Njezin je dobročinitelj s nekim razgovarao. Otvorivši oči vidjela je da uz njega korača golema pojava. Pridošlica je bio ćelav, ali imao je rašljastu bradu, a kad je otvorila oči, nasmiješio joj se.

Kad su se približili kućama, bog ju je upitao gdje stanuje. Fiji je bilo neugodno, jer kuće pred njima bile su lijepe, s bijelim zidovima i crvenim krovovima, dok su majka i ona živjele u brvnari, u pustoši na drugoj strani. Krov je prokišnjavao, u tankim drvenim zidovima zjapile su rupe kroz koje su ulazili štakori, pod je bio zemljan, a brvnara nije imala prozore.

– Osjećam da sam ojačala – izjavila je, pa ju je bog spustio, a ona ga je povela svojoj kući.

Kad su ušli, s ležaja njezine majke rastrči se nekoliko štakora.

Bog klekne na pod kraj bolesnice pa joj, ispruživši ruku, dotakne čelo. – Živa je – primijetio je, a onda se obratio prijatelju. – Odnesi je u našu kuću, Vole. Mi ćemo brzo doći.

32

TROJA.indd 32

3.5.2013. 14:29:26

Troja

Uhvatio je Fiju za ruku pa su zajedno prošli kroz grad i zastali pred iscjeliteljevom kućom.

– On je vrlo ljut čovjek – upozori Fija kad je bog šakom zabubnjao po drvenim vratima, koja su se brzo otvorila, a na njima se pojavio iscjelitelj. – Što je, tako vam Hada ...? – počeo je, no Fija vidje da mu se držanje odmah promijenilo kad je ugledao tamnokosoga boga. Činilo se da se smanjio. – Ispričavam se, gospodaru – rekao je, sagnuvši glavu. – Nisam znao ...

– Skupi svoje trave i lijekove i odmah otiđi u Fedrinu kuću – zapovjedi bog.

– Dakako, odmah ću!

Ponovno su pješačili, no sada dugim, zavojitim putem uz brežuljak, prema domovima bogataša. Fija je po drugi put počela gubiti snagu pa ju je bog podigao. – Dat ćemo ti da štogod pojedeš – rekao je.

Kad su napokon stigli do cilja, djevojčica je zadivljeno zurila, jer stajali su pred palačom s visokim zidom oko krasnoga vrta, a sa svake strane velikih ulaznih vrata dizao se crveni stup. Ušavši, koračali su po podu ukrašenom obojanim kamenjem, a na zidovima su visjele slike živih boja. – Je li to tvoja kuća? – upitala je.

– Ne, ovdje boravim kad sam na Cipru – glasio je odgovor.

Odnio je Fiju u stražnji dio kuće, u sobu s bijelim zidovima.

Ondje je bila mlada, plavokosa, vrlo lijepa žena u zelenoj haljini protkanoj zlatnim nitima.

Bog joj se obratio, a kad ju je predstavio djevojčici, nazvao ju je Fedra. – Daj djetetu nešto za jelo – rekao je. – Ja ću pričekati iscjelitelja i provjeriti kako ti je majka.

Fedra se nasmiješi gošći pa iznese svježi kruh i med. Pošto je pojela, Fija joj je zahvalila i neko vrijeme sjedile su u tišini, jer djevojčica nije znala što bi rekla. Žena si natoči pehar vina i dolije vode.

– Jesi li ti božica? – zanimalo je djevojčicu.

33

TROJA.indd 33

3.5.2013. 14:29:26

David Gemmell

– Neki muškarci govorili su da jesam – odgovori Fedra, široko se nasmiješivši.

– Je li ovo tvoja kuća?

– Jest. Sviđa li ti se?

– Vrlo je velika.

– Zbilja jest.

Fija se nagne naprijed i tiho reče: – Ne znam koji je on bog. Otišla sam do svetišta i ugledala ga. Je li on gospodar srebrnoga luka?

– Gospodar je mnogočega – glasio je odgovor. – Hoćeš li još kruha?

– Da, hvala.

Fedra ju je ponudila da se posluži, a onda je donijela vrč hladnoga mlijeka i napunila pehar. Ispijajući ga, Fija ocijeni da je okus bez premca.

– Dakle, majka ti je bolesna – počne njezina sugovornica – pa si otišla do svetišta po pomoć. Mjesto je vrlo visoko i nesigurno, a ondje lutaju i čopori divljih pasa.

Djevojčica nije znala što da odgovori pa je šutke sjedila.

– Bilo je to vrlo hrabro od tebe – pohvali je Fedra. – Majka je sretna što te ima. Što ti se dogodilo s kosom?

– Majka ju je odrezala. Imam uši – ponovno se postidjela.

– Večeras ću ti pripremiti kupelj, a naći ćemo ti i pomasti za te ugrize i ogrebotine na rukama.

Uto se vratio bog. Presvukao se i sad je nosio bijelu tuniku protkanu srebrnim nitima, koja mu je sezala do koljena, a dugu crnu kosu svezao je u konjski rep da mu ne pada na lice. – Majka ti je vrlo slaba – izvijestio je djevojčicu – ali sada spava. Dok se ne oporavi, svakodnevno će joj dolaziti iscjelitelj. Obje možete ostati ovdje koliko god želite, a Fedra će tvojoj majci naći posao. Je li to odgovor na tvoje molitve, Fija?

– Oh, da – glasio je odgovor.

34

TROJA.indd 34

3.5.2013. 14:29:26

Troja

– Pitala se jesi li Apolon – nasmiješi se Fedra.

Kleknuo je pokraj djevojčice, a ona se zagledala u njegove sjajne, plave oči. – Ime mi je Helikaon – predstavio se – i nisam bog.

Jesi li razočarana?

– Nisam – odgovorila je, iako se zapravo razočarala.

Ustavši, Helikaon se obratio Fedri. – Dolaze trgovci. Neko vrijeme ću provesti s njima.

– Još uvijek namjeravaš sutra otploviti u Troju?

– Moram, jer obećao sam Hektoru da ću biti na vjenčanju.

– Doba je oluja, Helikaone, a na moru ćeš provesti gotovo mjesec dana. Tvoje obećanje moglo bi postati skupo.

Nagnuo se prema njoj i poljubio je, a onda izišao iz sobe.

Fedra sjedne do Fije. – Ne budi razočarana, malena – reče. – On zaista jest bog, samo što to ne zna.

II. Poslije, kad se dijete okupalo i otišlo u krevet, Fedra je stajala na natkrivenu trijemu i gledala munje. Vrtom je puhao osvježavajući, prohladni vjetar ispunivši zrak mirisom jasmina s drveća koje je raslo pokraj zapadnoga zida. Osjećala se umorno i neobično potišteno. Ovo je posljednja noć koju će Helikaon provesti na Cipru. Godišnje doba bilo je na izmaku pa će svojim novim brodom preploviti stotine kilometara do Troje, a onda će poći na sjever, kako bi prezimio u Dardaniji. Fedra se nadala da će ta noć biti ispunjena strašću i toplinom, zamišljala je njegovo čvrsto tijelo i okus njegovih usana na svojima, ali umjesto toga, vratio se kući s napola izgladnjelom djevojčicom koju su izgrizle buhe, kćeri krezube bludnice koju je ranije te večeri donio Vol. Isprva se Fedra naljutila, no sada ju je samo prožimao nemir.

35

TROJA.indd 35

3.5.2013. 14:29:26

David Gemmell

U zaklonu od kiše zatvorila je oči i pomislila na dijete čija je ošišana glava bila prekrivena ubodima, lice mršavo i tjeskobno, a oči velike i prestrašene. Bila je osjetila poriv da je zagrli, privuče k sebi i poljubi u obraz. Htjela je ukloniti bol i strah iz tih velikih plavih očiju, no nije to učinila, nego je samo povukla pokrivače da se mršava djevojčica popne u široki krevet, a ondje je položila glavu na meko uzglavlje.

– Dobro spavaj, Fija. Ovdje ćeš biti sigurna.

– Jesi li ti njegova žena?

– Ne, jedan je od onih koji mi nose darove. I ja sam Afroditina službenica, poput tvoje majke.

– Sada više nemamo darovatelja – primijeti Fija pospano.

– Moraš spavati.

Dakako da nemaju darovatelja, pomisli Fedra, jer majka je ružna i mršava, a ostarjela je prije vremena.

Kao što i ti stariš, podsjetila je samu sebe. Iako je bila blagoslovljena mladenačkom pojavom, približavala se trideset petoj godini.

Ubrzo će iščeznuti i njezini darovatelji. Prožeo ju je val ljutnje.

Koga briga, ako se to i dogodi? – pomislila je. Sada sam bogata!

Potištenost ipak nije prolazila.

Tijekom osamnaest godina otkako je postala Afroditina sljedbenica, Fedra je devet puta zatrudnjela. Svaki je put otišla u Asklepijev hram i pojela gorke trave da bi prekinula trudnoću. Posljednji put to je učinila prije pet godina. Odgađala je to mjesec dana, jer razdirala ju je želja da poveća bogatstvo, ali i sve jača potreba za majčinstvom. Samu sebe uvjeravala je da će sljedeći put roditi.

No taj sljedeći put nije došao, a onda je počela sanjati o djeci koja plaču u mraku i zovu je. Slijepo bi trčala naokolo pokušavajući ih pronaći i probudila se oblivena hladnim znojem. Poslije takva sna navrle bi joj suze, a jecaji bi odjekivali u praznini njezina života.

36

TROJA.indd 36

3.5.2013. 14:29:26

Troja

– Život mi nije isprazan – glasno je uvjeravala samu sebe. – Imam palaču, sluge i dovoljno sam bogata da život proživim bez potrebe za muškarcima.

Ipak, pitala se je li to istina.

Cijeloga dana mijenjala je raspoloženja, pa se našla na rubu suza kad joj je Helikaon rekao da će otići do Apolonova svetišta. Prije godinu dana otišla je onamo s njim i gledala ga dok je, zatvorivši oči i podignuvši ruke, stajao na rubu litice.

– Zašto si to učinio? – upitala ga je. – Stijena je mogla popustiti. Mogao si pasti i smrskati se o kamenje.

– Možda sam zato i stajao – odgovorio je.

Fedri su te riječi bile zagonetne, jer nije razumjela smisao, no toliko se toga u vezi s Helikaonom opiralo logici. Neprestano je nastojala shvatiti toga tajanstvenog čovjeka. Kad je bio s njom, nije pokazivao ni traga nasilnosti o kojoj su drugi šaptali, nije bio opor, okrutan ni ljut. Zapravo, za vrijeme boravka na Cipru rijetko je nosio oružje, iako je vidjela tri mjedena mača, kacigu s bijelom perjanicom, prsni oklop i štitnike koje je nosio u borbi. Sve je to bilo pospremljeno u škrinju u spavaćoj sobi na katu, kojom se koristio kad je bio na otoku.

Pospremljeno u škrinju, baš kao i njegovi osjećaji, pomislila je.

U pet godina koliko ga je poznavala, nikad se nije približila njegovoj nutrini. Pitala se je li to ikome uspjelo.

Izišavši na kišu, podignula je lice prema mračnomu nebu. Stresla se kad joj je kiša promočila zelenu halju, a po mokroj koži puhao joj je vjetar, doimajući se ledeno hladan. Glasno se nasmijavši, vratila se pod krov. Hladnoća je s nje oljuštila zamor.

Učinilo joj se da je, u bljesku munje, vidjela kako je tamna pojava šmugnula pokraj zaklona grmlja, s njezine desne strane. Hitro se okrenula, ali više nije bilo nikoga. Je li to bila samo igra svjetla? Živčana, požurila je u kuću i brzo zatvorila vrata.

37

TROJA.indd 37

3.5.2013. 14:29:26

David Gemmell

Otišli su i posljednji Helikaonovi gosti, pa se popela stubištem do njegove odaje, no ondje bilo mračno, jer nisu gorjele svjetiljke.

Tiho je ušla pa, prišavši krevetu, vidjela da je prazan. Otišla je na balkon i pogledala u vrt, ali nije nikoga vidjela. Oblaci su se nakratko razišli, pa je sve osvjetljivala sjajna mjesečina.

Vrativši se u sobu, na podu je ugledala blatan otisak noge. Obuzeta strahom, osvrnula se po prostoriji. Netko je ovdje! Popeo se kroz prozor! Vratila se na balkon i ponovno pogledala dolje.

Sjena se pomaknula i Fedra je vidjela kako u crno odjeveni čovjek s kapuljačom trči prema zidu, a onda se iza kipa pojavio Helikaon s nožem u ruci. Čovjek ga je ugledao i udaljio se. Potrčao je, gipko skočio, popeo se na visoki zid, prebacio se preko njega i našao se na tlu s one strane vrta. Nebo su ponovno navukli oblaci, pa Fedra više ništa nije mogla vidjeti.

Istrčala je u hodnik, pa niz stubište, a do vrata je došla upravo kad je ulazio Helikaon. Zatvorila je vrata i povukla zasun. – Tko je to bio? – upitala je.

Helikaon baci mjedeni bodež na stol i odgovori: – Samo lopov.

Pobjegao je. – Prošao je pokraj nje i otišao u kuhinju, uzeo ručnik i obrisao lice i ruke, a Fedra je pošla za njim.

– Reci mi istinu – zahtijevala je.

Svukavši tuniku, nastavio je brisati tijelo, a onda je gol prešao sobu pa u dva pehara natočio vino i vodu. Jedan pehar pružio je njoj, a sam je otpio iz drugoga. – Neki čovjek slijedio me kada sam otišao do svetišta. Uočio bih ga samo povremeno, letimično. Vrlo je vješt i kretao se u sjenama. Nisu ga vidjeli ni Vol niti itko od mojih ljudi.

– Ali ti si ga vidio?

Uzdahnuo je. – Mojeg oca ubio je plaćeni ubojica, Fedra. Može se reći da otada ... više pazim na ljude oko sebe.

– Imaš li mnogo neprijatelja, Helikaone?

38

TROJA.indd 38

3.5.2013. 14:29:27

Troja

– Svi moćni ljudi imaju neprijatelje. Nekoliko trgovaca duguje mi pravo bogatstvo. Kada bih umro, više ne bi imali dugova.

Ubijao sam gusare, a oni su za sobom ostavili braću i sinove žedne osvete. Ali ne govorimo večeras više o tome. Ubojica je otišao, a ti krasno izgledaš.

Da mu je bila žena, odgovorila bi da je izgubila želju za vođenjem ljubavi. Ali nisam mu žena, pomislila je. Afroditino sam dijete, a on je moj darovatelj. Obična sam bludnica, kao ona krezuba baba gore, u spavaćoj sobi. Iako ju je prožela tuga, prisilila se da se vedro nasmiješi i dopustila mu je da je zagrli. Obavio ju je snažnim rukama, poljubac mu je bio topao, a dah ugodan.

– Jesam li ti prijateljica? – upitala je dok su poslije ležali na njezinu širokom krevetu. Naslonila mu je glavu na rame, a bedro položila preko njegove noge.

– Sada i zauvijek, Fedra.

– Čak i kad budem stara i ružna?

Pomilovao ju je po kosi. – Što hoćeš da kažem?

– Istinu. Želim čuti istinu.

Nagnuo se preko nje i poljubio je u čelo. – Ne sprijateljujem se baš lako – odgovorio je – a ako se s nekim sprijateljim, to ne ovisi o mladosti i ljepoti. Ako oboje doživimo da budemo ružni starci i dalje ću ti biti prijatelj.

– Bojim se, Helikaone – priznala je, uzdahnuvši. – Strah me je da ću ostarjeti, da ćeš poginuti, ili ćeš me se zasititi, da ću postati nalik na Fijinu majku. Prije mnogo vremena izabrala sam ovaj način života i donio mi je bogatstvo i sigurnost, no sad se pitam je li to bio dobar izbor. Misliš li da bih mogla biti sretna kad bih odgajala djecu u braku s poljodjelcem ili ribarom?

– Na to ne mogu odgovoriti. Svakodnevno moramo birati, a izbor nam je jednom ispravan, a drugi put pogrešan. Ako smo dovoljno jaki, živimo s posljedicama. Da budem iskren, ne znam na 39

TROJA.indd 39

3.5.2013. 14:29:27

David Gemmell

što ljudi točno misle kad govore o sreći. Postoje trenuci radosti, smijeha, a tu je i utjeha prijateljstva, ali trajna sreća? ... Ako postoji, ja je nisam našao.

– Možda dolazi samo kad nekoga voliš – pretpostavila je.

– Jesi li ikad u nekoga bila istinski zaljubljena?

– Nisam – lagala je.

– Nisam ni ja. – Te njegove riječi pogodile su je u srce kao bodežom.

– Baš smo tužan par – prokomentirala je, neprirodno se nasmiješivši, klizeći rukom nadolje preko njegova ravnoga trbuha.

– No s nama je netko tko nije tužan. Gledaj, čak se počinje osjećati razuzdano sretan.

Helikaon se nasmije. – Tako djeluješ na njega. – Obuhvatio ju je rukom oko pasa, podignuo je prema sebi, a onda spustio i strastveno je poljubio.

40

TROJA.indd 40

3.5.2013. 14:29:27

isprepleću

u epskoj r ekonst rukciji t roja nskog mita.

Čitatelji koji poznaju djelo Davida GEMMELLa od toga pisca očekuju samo najbolje, jer su mu njegova napeta proza, maštoviti zapleti i uvjerljivi likovi donijeli mnogo obožavatelja diljem svijeta.

U ovoj prvoj, majstorski napisanoj knjizi epskoga ponovnog osmišljanja Trojanskoga rata, Gemmell nam pruža bezvremenu dramu punu hrabrih pothvata, žestokih bitaka, časti, izdaje te pronađene i izgubljene ljubavi.

On je čovjek s mnogo imena. Neki ga zovu Zlatni, a drugi Gospodar srebrnoga luka. Za Dardance on je kralj Eneja, a za prijatelje Helikaon, snažni, brzi, oštroumni i smjeli ratnik, kojega neprijatelji mrze, a boje ga se čak i njegovi saveznici Trojanci – jer u srcu Zlatnoga postoji mračno mjesto, silovitost koju, kad se probudi, samo krv može utažiti.

Argurij Mikenjanin borac je bez premca, čovjek nepopustljivih načela i neslomljive volje. Kao svi mikenski ratnici, živi da bi osvajao i ubijao. Helikaonov je zakleti neprijatelj, a kralj Agamemnon poslao ga je da izvidi obranu zlatnoga grada Troje.

Andromaha je svećenica s Tere, protiv svoje volje zaručena za Hektora, trojanskoga kraljevića. Odmetnuta je od tradicije, vična ratnim vještinama i strastvena pripadnica svoga reda, a zarekla se da će voljeti po svojem izboru i živjeti kako sama bude htjela.

u najavi:

Sudbina će spojiti to troje ljudi, a iskre strastvene ljubavi i mržnje zapalit će vatru koja će obuhvatiti cijeli svijet. v remena

su za

heroje.

w w w. moz aik- k njiga. hr

xx,00 kn ISBN 978-953-14-1xxx-x

gospodar srebrnoga luka

se

i legende

DAVID GEMMELL

pov ijest

DAVID GEMMELL TROJA

gospodar srebrnogA luka

David GEMMELL rodio se u Londonu, u Engleskoj, u ljeto 1948. U šesnaestoj godini izbačen je iz škole pa je postao izbacivač i radio u noćnim klubovima u četvrti Soho. Bio je vrlo rječit i pri razrješavanju neugodnih situacija oslanjao se na svoju slatkorječivost. Ta nadarenost napokon mu je pribavila posao neovisnog novinara u londonskim listovima Daily Mail, Daily Mirror i Daily Express.

Prvi roman, Legenda, objavio je 1984. i još uvijek se objavljuju nova izdanja.

Profesionalni pisac postao je 1986.

Njegovi romani neprestano su na vrhu popisa uspješnica londonskoga Timesa.