Umijece prave sreće - Norman Vincent Peale, Smiley Blanton

Bestseler koji je srušio sve rekorde!

NormaN ViNceNt Peale Smiley BlaNtoN

Umijeće prave sreće Vrata u novi život

UMIJEĆE PRAVE SREĆE

Naslov izvornika THE ART OF REAL HAPPINESS Copyright © Norman Vincent Peale. D.D., and Smiley Blanton, M.D. 2000 Copyright © za hrvatsko izdanje Mozaik knjiga, 2016.

S engleskoga prevela Metka Jelenc Iz­da­vač Mo­za­ik knji­ga d.o.o., Zag­reb Za iz­da­vača Bojan Vidmar Glavni urednik Zoran Maljković Ured­nica Aleksandra Stella Škec Lektor Jakov Lovrić Grafički urednik Ivica Jandrijević Oblikovanje naslovnice Ivan Živko Ilustracija na naslovnici Shutterstock Ti­s ak Denona, Zagreb, rujan 2016.

ISBN 978-953-14-2031-0 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000941548.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Norman Vincent Peale i Dr. Smiley Blanton

Umijeće prave sreće

SADRŽAJ

1. Vrata u novi život . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 2. Zašto istodobno i volimo i mrzimo? . . . . . . . . . . . . 29 3. Kako postići smirenost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 4. Opustite se i obnovite snagu radosti . . . . . . . . . . . . 77 5. Kako ostati zdrav kad ste pod pritiskom . . . . . . . . 97 6. Kako liječiti depresiju i tjeskobu . . . . . . . . . . . . . . . 121 7. Kako ostvariti uspješan brak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145 8. Rješenje problema alkoholizma . . . . . . . . . . . . . . . . 174 9. Utjeha i razumijevanje za tugujuće . . . . . . . . . . . . 198 10. Kako sretno starjeti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221

poglavlje i

VR ATA U NOVI ŽIVOT

Uspješan život ovisi o sposobnosti vjerovanja. Nepobijeđeni i nepobjedivi ovoga svijeta su oni koji su ovladali umijećem vjere. Oni se neprestano napajaju na tome unutarnjem izvoru snage jer su stekli i u srcu uvijek čuvaju svježu i trajnu vjeru u Višu Silu i u vlastitu sudbinu. Bez takve bi vjere bili bespomoćni pred neizbježnim teškoćama s kojima se svi suočavamo, a s njome su zaštićeni i od najokrutnijih protivnika.

Nijedno doba nema monopol na bijedu, ali ovo naše dobilo je i više nego što bi mu inače pripadalo, i to posebne vrste bijede. Jer usred ekonomskog obilja duhovno smo izgladnjeli. Okruženi neviđenim mogućnostima ugodna života, istodobno smo u šakama smrtnoga straha da možemo sve izgubiti!

Ironična je činjenica da se klasična medicina koja je trijumfirala nad tolikim tjelesnim bolestima što su nekad harale čovječanstvom pokazala posve nesposobnom u liječenju boljki koje izjedaju dušu modernog čovjeka. Korijene našega spokoja i zdravlja nagrizaju mnoge emocionalne boljke i progone nas sjene strahova.

8

Norman Vincent Peale: UMIJEĆE PRAVE SREĆE

Ali mora biti da ono što vidimo ne odgovara stvarnosti. Iako bismo to mogli pomisliti, ipak nije sve izgubljeno! Opstanak sretnih kao što su mladi ljudi koji se zaljubljuju i time potvrđuju čovjekovo vječno pravo na Raj, učitelja koji u umovima mladih ljudi pomažu razvijati nova čuda i poučavati stara, roditelji koji godinama samozatajno, strpljivo i požrtvovno podižu djecu – sve to pobija školu mišljenja po kojoj je “sve izgubljeno”. Ovi i deset tisuća drugih izraza prihvaćanja koja govore “da” životu, uvjeravaju nas da postoji neiscrpan spremnik iz kojeg se ljudska vrsta može napajati i očuvati snagu i nadu. Kapetan Eddie Rickenbacker, jedan od iznimnih heroja i vođa našega doba, govorio je pred skupinom avijatičara u bolnici za ratne veterane. Svi su oni pretrpjeli ozbiljno ranjavanje, a mnogi su bili i teško psihički potreseni.

Kapetan Rickenbacker, čovjek dokazanog vjerskog nadahnuća, usred govora je zastao i potom ozbiljno rekao: “Ako netko od vas još nije imao iskustvo Boga, moj mu je savjet da ga pođe potražiti i da ga pronađe.”

U bolničkoj sobi zavladao je muk. Znali su da im je otkrio tajnu koja mu je donijela spas. Shvatili su da im taj letački as ukazuje na najsigurniji način kako se izbaviti iz nesigurnosti i beznađa.

Rickenbacker nije govorio napamet. On doista misli da je vjera ključ života. “Mislite pozitivno i energično, s pouzdanjem i vjerom”, rekao je, “i život će vam postati sigurniji, ispunjeniji aktivnostima i bogatiji postignućima i iskustvom. Ona je siguran način svladavanja

VRATA U NOVI ŽIVOT

unutarnjeg osjećaja poraženosti. Ona je način kako se ponizan čovjek suočava sa životom ili sa smrću.”

Nažalost, mnogi među nama su u svakodnevnom životu podigli barijere prema zdravom djelovanju vjere i izgradnji vjere koja daje moć. Protok energije koja bi neodoljivom snagom trebala pritjecati u zdravo srce zagrađuje perverzna barijera. Što zaustavlja taj tijek? Što skreće pritjecanje nade, vjere i pouzdanja koji bi trebali natapati suha srca ljudi lišenih nade?

To su pitanja koja predstavljaju izazov za svakog svećenika, učitelja i liječnika (osobito psihijatra) u našem društvu. Ona nisu akademske prirode. Sve većom neodoljivošću nadiru u živote izmučenih ljudskih bića koja, opasno blizu točke slamanja, ne mogu živjeti sretno u ovome svijetu sve dok ne riješe emocionalne probleme.

U tihim sobama crkve Marble Collegiate, zaklonjenim od prometne buke njujorške Pete avenije, nalazi se klinika gdje su se, kako vjerujemo, religija i psihijatrija spojile u moćnu terapiju za bolesti koje upropašćuju ljudski duh. Pod zajedničkim vodstvom svećenika i psihijatara, mnogi izmučeni muškarci i žene ovdje uče kako srušiti barijere koje im ne dopuštaju uspješan život. Dan za danom, oni koji su uznemireni i deprimirani, zabrinuti i uplašeni, ovdje pronalaze neprocjenjivu tajnu unutarnjeg mira.

Ova je knjiga pokušaj da se ispriča kako se to radi.

Kliniku u crkvi Marble Collegiate utemeljili su autori ove knjige – jedan protestantski svećenik i jedan psihijatar. Svaki od nas u svom se radu dugo susretao

9

10

Norman Vincent Peale: UMIJEĆE PRAVE SREĆE

s tragedijom osoba koje su imale sve što je potrebno za uspravan hod kroz život, ali su živjele puzeći na sve četiri. Usprkos želji da radosno idu naprijed, mučila ih je potajna misao koja se ponavljala poput zloslutnog otkucavanja sata: “Trebao sam... morao sam.” U nedostatku ikoga kome bi se mogli obratiti za savjet, bez ikoga tko bi mogao prisluhnuti njihovu bol, prirodno je da su ih ispunili panika i očaj. Klinika Marble Collegiate osnovana je upravo za takve ljude. Proizišla je iz našega zajedničkog uvjerenja da teškoće koje opsjedaju modernog čovjeka zahtijevaju novi pristup.

Bio je to početak velike avanture za nas. Odlučili smo kliniku posvetiti teoriji ili, ako hoćete, snu da religija i psihijatrija zajedno mogu postići više nego svaka od njih posebno. San je postao stvarnost, a teorija, vjerujemo, dokazana činjenica. Tehnike koje smo zajedno razradili, a što smo, kako vjerujemo, mnogo puta i dokazali, obnavljaju osobu i dovode je u doticaj s vlastitim stvaralačkim snagama, kao i s beskonačnim silama svemira. Taj proces obnavljanja vjere donosi pojedincu radost i snagu za kakve se nije ni nadao da postoje.

Uskoro smo shvatili da ljudi koji nam dolaze predstavljaju presjek milijuna osoba s problemima, koji baš kao Sizif pred sobom po beskrajnoj uzbrdici guraju okrutni kamen tjeskobe. Većina njih je, gledano u razumnim okvirima, imala preduvjete za zadovoljstvo.

Bile su to uglavnom inteligentne prijateljski nastrojene osobe koje su iskreno nastojale slijediti svoje najviše ideale. Ti ljudi nisu bili lišeni religijske vjere: molili

VRATA U NOVI ŽIVOT

su, ponizno i redovito primali su sakramente. Ali religija ih je nekako iznevjerila, prestala je za njih predstavljati dinamičan način života. Bili su u najdubljem smislu odsječeni od zdravog uživanja u životu i od žive vjere koja bi im dala pouzdanje u sebe same i povjerenje u svoga Stvoritelja.

Nije im nedostajala samo zdrava vjera, nedostajala im je i samospoznaja. Dobro poznata psihijatrijska činjenica da ljudski um djeluje na dvije razine – svjesnoj i nesvjesnoj – mnogima je od njih došla kao šokantna spoznaja. “Um” je prema njihovu shvaćanju organ svojstven samo čovjeku i omogućuje mu, na primjer, da pamti činjenice, donosi odluke, naruči večeru ili razumije knjigu. Ove i mnoge druge funkcije uma su im, čini se, bile jasne. Ali propustili su shvatiti da je svjesni dio uma samo najgornji sloj beskrajno duboka oceana. Dugo im je trebalo, a ponekad su bili i neskloni prihvatiti činjenicu da se veći dio našega mentalnog života zbiva i da je veći dio našega ponašanja motiviran sadržajem u tim velikim dubinama, koje psihijatrija naziva “nesvjesnim”.

Prvi posao klinike bio je upoznati ih sa silama koje postoje u tim dubinama. Korak po korak pokazano im je kako sukobi koji su tamo sakriveni, osobito oni između ljubavi i mržnje, počinju u djetinjstvu i često se ponavljaju u kasnijem životu. Trebalo im je ponovo i ponovo objašnjavati kako se ti skriveni sukobi odražavaju na površini uma maskirani u strah, brigu, depresiju i – što je vrlo važno – slabljenje vjere.

11

12

Norman Vincent Peale: UMIJEĆE PRAVE SREĆE

Nije slučajno da neurotske simptome prati i gubitak vjere. Vjera proistječe iz sposobnosti voljenja, a ta sposobnost može otupjeti ili biti čak potpuno uništena ogorčenom borbom sukobljenih osjećaja koja se odvija u nesvjesnom umu.

Ilustracija ovoga je priča mladog arhitekta koji je došao u kliniku jer ga je mučila duboka slutnja nadolazeće nesreće. Život mu je protjecao u sjeni tjeskobe koja nije popuštala. Nije razumijevao o čemu se radi! U vanjskome svijetu nije bilo uzroka, ništa mu nije stvarno prijetilo osim unutarnjeg osjećaja strepnje.

Bio je sin dominantnog oca koji je lako mijenjao raspoloženja i koji je cijelog njegova djetinjstva uporno osujećivao sinovljevu potrebu za ljubavlju. Sjetio se dana kad mu je otac obećao da će subotnje poslijepodne provesti zajedno u šetnji šumom. Bio je još dječačić i za njega je to bilo nešto od velike važnosti. Ali kad je došao taj dan, otac je pokupio svoju opremu za golf i uputio se na igralište. Kad se mali dječak rasplakao, otac ga je prekorio, nazvao ga plačljivcem i gnjavatorom. Ta je epizoda bila simbolična za cio njihov odnos: jedan dan suosjećajna razigranost, a drugi dan sebična bezosjećajnost.

Njegova sposobnost da voli bilo koga ili bilo što bila je znatno umanjena i on je taj manjak jedne od najživotnijih ljudskih osobina unosio u sve svoje kasnije ljubavne odnose. U trenutku kad je dospio u kliniku već je vjerovao da je izgubio i vjeru u Boga. “Bog je iluzija”, ljutito je rekao u jednom razgovoru.

VRATA U NOVI ŽIVOT

Kako je stjecao uvid u pravu prirodu svog problema, a to je goruća i do tada posve potisnuta ljutnja na oca, došlo je do snažne mentalne katarze. Bijes koji mu je trovao um počeo se rasplinjavati. Uz pomoć vjerskog vodstva koje je u njemu oživilo zakržljalu sposobnost voljenja, oslobodio se ne samo teške napetosti koja ga je mučila od djetinjstva nego je povratio i izgubljenu vjeru u Boga i u ljudski rod.

Kao prvi korak u obnovi vjere valjalo je izbaciti vragove potisnutih emocionalnih sukoba. Kad jednom psihijatar, koristeći specijalističke vještine, počne s uklanjanjem neurotskih prepreka sačinjenih od mržnje, zamjeranja, straha i tjeskobe, nastupa religijsko vodstvo koje potakne dotok iscjeljujuće vjere u vrhunsku moć i lakoću Boga.

To je u osnovi pokretačka i motivacijska snaga cijelog programa u klinici Marble Collegiate.

Nekima može biti teško prihvatiti činjenicu da im osjećaji kojih uopće nisu svjesni mogu tako pokvariti život. Mnogi sumnjaju i u postojanje tih nesvjesnih primitivnih motiva. Teško im je povjerovati da dijete anđeoskog izgleda ili pak žena ili muškarac blage naravi mogu u sebi skrivati potpuno divlje, nemoralne i nedruštvene strasti. Kako se ti nesvjesni impulsi obično pojavljuju u maskiranu obliku, prirodno je pretpostaviti da i ne postoje. Tako je i znatno ugodnije! Ali dokazi njihova postojanja su neporecivi i dok nisu potpuno prihvaćeni kao životna činjenica, nije moguće istinski se pozabaviti duhovnom boli koju mogu uzrokovati.

13

14

Norman Vincent Peale: UMIJEĆE PRAVE SREĆE

Tijekom sna, dok prevladava nesvjesno, čovjek u obliku snova ponovno proživljava te najranije čežnje i želje. Ponovno proživljava iskustvo starih ljubavi, mržnji i strahova. U zagonetnim epizodama snova koje psihijatrija uspijeva do kraja protumačiti tek nakon dugog proučavanja, čovjek iskazuje najdublje i ponekad najprimitivnije želje svojega nesvjesnog uma. U noćnim fantazijama često ne preza pred zabranjenom ljubavlju ili čak ubojstvom.

U jednoj od svojih najslavnijih kratkih priča, Robert Louis Stevenson je književnosti na engleskom jeziku podario simbol te temeljne dualnosti ljudske prirode.

Ali u stvarnom životu nema potrebe za čarobnim napitkom kakav je prijaznog londonskog liječnika, doktora Jekylla, pretvarala u primitivnog dvojnika, zvjerskoga gospodina Hydea. Prosječnoj je osobi za pokazivanje zubi dovoljna frustracija, ponekad najtrivijalnije vrste.

Tada dolazi do detonacije baruta neosviještena bijesa pohranjena u bezvremenskom nesvjesnom. Ispad bijesa djeteta kojemu je stariji brat oteo romobil sada izbija kao bijes odrasla navijača bejzbola koji vrišti na suca koji je očigledan poen proglasio promašajem, ili pak kao pretjerani bijes domaćice koja se okomljuje na sluškinju jer je razbila njezinu omiljenu figuricu. Ali to je to, reći ćete, nema tu nikakva zločina ni prave požude gospodina Hydea. Dakako. Frustrirana odrasla osoba, isto kao i dijete, potiskuje ubilački sadržaj svoje ljutnje.

Naučivši da društvo i njegova svijest zahtijevaju barem

VRATA U NOVI ŽIVOT

privid samokontrole, on svoju ljutnju ograničava na bijesni ispad. Samo ispušta paru.

Ponekad se ljutnje odraslih ljudi izražavaju na način koji puno otkriva. Bejzbolski navijač iz petnih žila vrišti: “Ubij suca!” A domaćica koja svome mužu priča o nemarnoj sluškinji, usput izjavljuje: “Mogla sam je ubiti.” Takvi uobičajeni izrazi koji nisu mišljeni doslovno, zapravo puno točnije izražavaju osjećaje i porive nego što bismo mogli posumnjati. Sigmund Freud opisao je hydeovske aspekte prosječne osobe na otvoren i znanstveno potkrijepljen način.

“U našem nesvjesnom”, pisao je Freud, “svakoga dana i svakoga sata svi mi izgonimo ljude koji nam stoje na putu i koji su nas ranili ili uvrijedili. Zapravo, naša podsvijest ubija i zbog sitnica. Da je suditi po željama našega nesvjesnog, mi se kao primitivni ljudi svodimo na bandu ubojica. Dobro je što te želje nemaju snagu koju im primitivni čovjek pripisuje. Inače bi u unakrsnoj vatri tog prokletstva odavno stradalo cijelo čovječanstvo zajedno s najboljim i najmudrijim muškarcima i najljupkijim i najljepšim ženama.”* Moralno smo, dakako, odgovorni samo za ono što svjesno činimo i mislimo. Nitko nas ne može pozivati na odgovornost zbog želja koje su tako duboko zakopane u sferi podsvjesnog da smo ih tek mutno svjesni, ako smo uopće. Iako te želje ne prelaze u djela, ipak su prisutne i mogu imati snažan utjecaj na stanje uma. * Collected Papers, The Hogarth Press.

15

16

Norman Vincent Peale: UMIJEĆE PRAVE SREĆE

Psihološki rečeno, mnogi se ljudi, a da toga nisu svjesni, u svojoj nutrini nalaze u gotovo trajnom ratnom stanju. Iz “beskonačnih dubina” nesvjesnog uma nadiru snažni, često nasilni impulsi apsolutno strani njihovu svjesnom poimanju etičnog ponašanja. Njihov ih svjesni um odbacuje ili potiskuje, kako bi rekli psihijatri, i prije nego što su do kraja shvaćeni. Zbog tog gotovo trenutnog potiskivanja, javlja se najbolnija vrsta tjeskobe.

Cilj psihijatrije jest omogućiti čovjeku da prilagodi i kontrolira primitivnu stranu svoje prirode tako da se ona dade pokoriti volji i usmjeriti u korisne svrhe. Psihijatrija, dakle, nastoji postići okončanje unutarnjeg sukoba i obnoviti duševni mir, te razumni, odrasli, etički svjestan um učiniti vladarom cjelokupne ličnosti.

Primjenom metoda koje su se mijenjale kroz stoljeća, to je bio i veliki zadatak religije. Crkva na koju se često gleda kao na instituciju udaljenu od glavnih tokova života baš je naprotiv znanstveni laboratorij posvećen preoblikovanju svakodnevnog života ljudi. Njezina velika načela su formule i tehnike oblikovane tako da zadovolje sve ljudske potrebe. Svećenik je, ništa manje od psihijatra, znanstvenik koji se bavi ljudskom dušom.

Propovjedaonica iza koje pastor stoji sveti je stol, ali i laboratorijski pult za kojim se izvode eksperimenti koji se tiču zakona ljudske prirode i primjene duhovnih istina.

Novi zavjet njegov je udžbenik zakona: duhovnih zakona koji su definirani jednako kao i zakoni fizike i kemije, a prikupili su ih najosjetljiviji i najvještiji proučavatelji ponašanja. Otkrivenja Isusa Krista sabrana

VRATA U NOVI ŽIVOT

su u ovoj knjizi na jednostavan kodiran način i predstavljaju mehanizam oslobađanja moći vrhunske terapijske snage.

Naime, ponovno vrednovanje Novoga zavjeta u odnosu na modernu psihijatriju nepobitno je dokazalo da je to jedna od najdubljih i najpronicavijih knjiga o ljudskoj prirodi koja je ikada napisana.

Među osnovama ovih dviju disciplina mogu se povući nebrojene paralele. Psihijatrija polazi od nesvjesnoga u kojemu nalazi ne samo animalne instinkte što izazivaju strah i tjeskobu nego i težnje koje su izvor vjere, nade i hrabrosti, kao i temelj stvaralačke snage. Religija polazi od duše. Opterećen zloćom, ovaj najskrovitiji kutak ljudskoga bića vuče čovjeka dolje, ali jednom doveden u sklad s Božjom moći, on postaje izvorom njegove moralne snage.

Psihijatrija ogoljuje urođenu egocentričnost novorođenog djeteta. Čovjek je, tako kaže teologija, rođen u grijehu. Etička pravila religije igraju važnu ulogu u prilagođavanju djetetova egocentrizma tako da ono može postati zdrava odrasla osoba koja funkcionira u društvenoj skupini.

Ljubav i mržnja primaran su interes obiju znanosti.

Psihijatrija govori da je unutarnji sukob hranjen mržnjom ono što uništava vjeru. Kršćanstvo vjeri suprotstavlja ljubav i uči da su pred Bogom svi ljudi braća i da bismo svoje susjede trebali voljeti kao sebe same.

Religija i psihijatrija umijeće iscjeljivanja podjednako usmjeravaju prema oslobađanju unutarnjih moći koje svi

17

18

Norman Vincent Peale: UMIJEĆE PRAVE SREĆE

posjeduju. Psihijatar zna da osoba, kada jednom uspije preusmjeriti i preinačiti karakter svojih uznemirujućih podsvjesnih nagona, može životu dati novi poticaj.

Koncept duhovne obnove stoji u temeljima svih teorija o ljudskom ponašanju. “Ne budite zadovoljni onim što jeste”, govori pastor zajednici vjernika. “Ne odustajte od snova o tome što možete postati”, kaže psihijatar.

Jedan veliki biblijski stih koji na mnogo načina predstavlja samo srce kršćanske vjere kaže: “Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.” To znači da ako bilo koji čovjek ispuni svoj um Kristovim duhom, ako s njime razgovara, s njime živi, taj čovjek može biti posve siguran da će stare stvari, koje su ga poražavale i mučile, nestati i da će sve postati novo.

Moderna dinamična psihijatrija spoznala je da se rješavanjem neurotskih sukoba čovjek može promijeniti, ali i da kad je to jednom učinjeno, može crpiti energiju čijeg je postojanja do tada jedva bio svjestan. Svećenik je usmjeren k oslobađanju čovjekovih unutarnjih moći “jer kraljevstvo je Božje među vama”. Kroz vjeru u Krista možete ući u tijek božanske moći. “Eto”, čitamo u velikom tekstu Evanđelja po Luki, “dao sam vam vlast da bez pogibli gazite zmije i štipavce, i moć nad svakom neprijateljskom silom, te vam sigurno ništa neće moći nauditi.”

Popis usporednica između psihijatrije i religije tako je dugačak da se njihovo udruživanje čini prirodnim i vrlo plodnim. Na našoj klinici one su temelj nevjerojatno

VRATA U NOVI ŽIVOT

djelotvornog timskog rada. Nakon što psihijatar dijagnosticira psihičku bolest i provede liječenje, svećenik iz svoje velike zbirke kršćanske vjere vadi lijek koji je najprikladniji za njezino iscjeljenje.

Ovdje je od velike važnosti tehnika propisivanja lijeka. Crkva je često činila propust govoreći ljudima da mole, ali ne objašnjavajući im kako. Ohrabrivala ih je da imaju vjere, ali nije nudila konkretne tehnike kako je steći. Govorila im je da prakticiraju ljubav, ali im nije davala detaljnu metodologiju kako to činiti u svakodnevnom životu. U klinici je važna riječ KAKO. Prije propisivanja bilo kakvog programa liječenja, neophodno je osobi pružiti neko znanje o emocionalnim obrascima koji se kriju ispod njezina ponašanja. A nailazimo na doista čudne obrasce! Možda je najčešći i najupečatljiviji među njima osjećaj krivnje nastao iz nesvjesne želje da ranimo ili ubijemo neku osobu zbog čijih smo loših postupaka patili. Ta krivnja često dobiva oblik tjeskobe. Nije rijetkost da nam u kliniku dolaze ljudi kojima curi znoj i drhte od straha, a uzrok im nije jasan.

Takav je bio slučaj mladoga poslovnog čovjeka koji se žalio na stalni osjećaj straha koji mu je život pretvorio u “čisto mučenje”. Taj osjećaj, kako je rekao, uopće nije imao smisla, ali bio je tu i nije ga se mogao otresti.

U nekoliko razgovora pokazalo se da je njegov problem poticao od djetinje pa kasnije i cjeloživotne mržnje prema starijem bratu kojeg su uporno postavljali kao uzor.

Njegova mržnja bila je tako jaka da je podsvjesno želio

19

20

Norman Vincent Peale: UMIJEĆE PRAVE SREĆE

bratovu smrt. To je povlačilo uporan i nesavladiv nesvjesni strah od kažnjavanja.

Svećenik koji je bio upućen u konkretnu prirodu njegova problema pokazao mu je kako molitvom ublažiti tjeskobu i povratiti vjeru. “Prema bratu moraš svjesno njegovati samo jednostavnu privrženost!” rečeno mu je.

“Ma kako se činilo teškim, morat ćeš to učiniti kako bi se izborio protiv potisnute mržnje i ljutnje koji su ti donijeli toliko zla.

“Ali da bi to mogao, morat ćeš potpuno promijeniti obrazac razmišljanja. Ljubav i vjera koja iz nje proistječe ne mogu prodrijeti u tvoj um dok je on zasićen i zagušen tjeskobom koju tako dugo osjećaš. Dat ću ti nešto što nazivam receptom kako bismo iz tvog uma istjerali strah koji u njemu djeluje kao otrov. Ovdje je novozavjetni tekst. Uzmi ga. Stalno ga u sebi ponavljaj dok ti potpuno ne ovlada umom. Zamisli ga kao lijek koji ulazi u um u obliku kapljica i širi blagotvorno djelovanje koje će te učiniti otpornim na strah.” Dok je molio za iskupljenje, zamoljen je da povjeruje kako ga je dobio ne u nekom dalekom trenutku u budućnosti, nego odmah, na licu mjesta!

Kao prvu stvar koju je trebao učiniti da bi svoj um napunio ovim novim duhom, duhom ljubavi koji će otjerati strah, dobio je ovaj tekst: “Savršena ljubav isključuje strah.” U prvom tjednu trebao je to ponavljati nekoliko puta na dan. Drugi tjedan trebao je dodati još jedan: “Tražio sam Jahvu i on me usliša, izbavi me od straha svakoga.”

VRATA U NOVI ŽIVOT

Tjedan nakon toga: “Što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili.” Pa onda još tjedan poslije: “Zla se ne bojim jer ti si sa mnom”, kako bi se podsjetio da u toj borbi nije sam, nego da je uz njega Bog i da je Bog svemoćan u otklanjanju njegovih strahova. I još jedna: “… koji čuva mir jer se u te uzda.”

Taj se postupak nastavio prilično dugo, svakoga tjedna s novim tekstom.

Zamoljen je da vodi bilješke o tome koliko je često ponovio tekst koji mu je pastor dao i on je poslije izvijestio da je to činio mnogo puta svakoga dana. Postupno, gotovo kao snažan lijek koji rastvara izvorište boli, religijski “recept” raspršio je njegov strah.

“To je nevjerojatno”, rekao je svećeniku jednoga dana. “Shvatio sam da ti tekstovi nisu samo riječi ili kombinacije riječi. One su moć, koncentrirana moć.”

Otkrivao je staru istinu: da Isusove riječi doista imaju aktivnu moć iscjeljivanja, da su, kad ih se koristi na jednostavan i izravan način, nabijene svjetlom i ljekovitim zračenjem. Staru istinu pronašao je i u ulomku Novog zavjeta: “Ako ostanete u meni i ako moje riječi ostanu u vama, tražite što god hoćete i bit će vam.”

Kad mu se tjeskoba smanjila, a vjera u moć religijske vjere postupno se povratila, dogodila mu se izvanredna promjena. Depresivan i izmožden izgled zamijenila je vedrina puna samopouzdanja. Poslije nam je rekao da mu se popravila i situacija na poslu te da je njegov odnos sa ženom i djecom postao bogatiji i dublji nego ikada prije. Osjećaj naklonosti prema bratu koji je

21

22

Norman Vincent Peale: UMIJEĆE PRAVE SREĆE

zamijenio nekadašnje neprijateljstvo stvorio je temelj novog obostrano korisnog prijateljstva. Počeo je, kako je rekao, otkrivati kakav bi život mogao biti.

Od samog početka vjerovali smo da će povezivanje religije i psihijatrije osim za terapiju poslužiti i drugim svrhama. To se i dogodilo. To povezivanje pomoglo je u otklanjanju uvriježenog mišljenja da je psihijatrija nezdrava, odnosno da je povezana samo s nenormalnom stranom života. Također, mnogi kojima doista treba psihijatrijsko liječenje oklijevaju zatražiti ga zbog straha od ravnodušnosti ili čak suprotstavljenosti psihijatrije njihovu religioznom vjerovanju. Naša klinika, dakako, rješava tu dvojbu. Svi mogu biti sigurni da će ovdje pronaći psihijatre koji su svoj rad u medicini integrirali u religijski svjetonazor.

Vjerovali smo da će smještanje klinike u crkvene zgrade predstavljati veliku prednost, a tako je i bilo.

Crkva predstavlja vjekovnu tradiciju ljubavi, praštanja, snage i zaštite. U takvu okruženju brzo se smanjuje osjećaj krivnje, a to otvara vrata iskrenu razgovoru o sumnjama i strahovima. Crkvena pozadina stvara atmosferu u kojoj se lakše postiže osjećaj povjerenja i prihvaćanja savjetnikova autoriteta, a to je u psihoterapiji ključno.

Pod tim povoljnim okolnostima oporavak od poremećaja često se postiže brzinom kakva ne bi bila moguća ni u jednoj drugoj klinici. Na primjer, u crkvu nam je došla žena u stanju krajnjeg očaja. Mučio ju je osjećaj grijeha koji je bio toliko snažan da ju je gotovo uništio.

VRATA U NOVI ŽIVOT

Evo njezine priče. Prije pet godina zatrudnjela je, a suprug joj je potom otišao u vojsku i ostavio je samu s troje male djece. Pod financijskim pritiskom, bila je emocionalno nesposobna suočiti se s odgovornošću za još jedno dijete i u očajanju se prijavila za pobačaj. Iako joj se u početku zbog iskrivljenog načina razmišljanja učinilo opravdanim, to nedjelo poslije ju je počelo progoniti u mislima. Kajanje zbog tog čina preraslo je u opsesiju. Izgubila je na težini, patila od nesanice i na koncu počela zanemarivati djecu.

Je li molila za oprost? “Jesam. Tisuću sam puta molila Boga da mi oprosti, ali molitve nisu uslišane”, kazala je.

Logika zdrava razuma govorila joj je da nemogućnost prihvaćanja pogrešnog čina iz prošlosti za koji se pokajala nije normalna. Ali to joj nije nimalo pomagalo. Tu nemoć valjalo je tretirati pomoću jedne druge tehnike.

Tijekom razgovora doznali smo da je kao petogodišnja djevojčica osjećala očajničku ljubomoru prema svojoj novorođenoj sestri koju je u nadmetanju za roditeljsku ljubav doživljavala kao opasnu suparnicu. Nesvjesna želja za sestrinom smrću potaknula je svjestan čin i pokušala ozlijediti bebu gurajući joj prsten u grlo.

Uhvaćena je na djelu i oštro kažnjena.

Od tog trenutka u njoj je ostao usađen dubok osjećaj krivnje koji vrijeme nije ni izbrisalo ni ublažilo. Pravo značenje pobačaja u njezinim kasnijim godinama sada se moglo razumjeti. Krivnja zbog želje da se riješi vlastitog djeteta u nesvjesnom je umu bila ojačana starom infantilnom željom da uništi mlađu sestru. Kada se na

23

24

Norman Vincent Peale: UMIJEĆE PRAVE SREĆE

prijašnju krivnju nadogradila nova, taj je osjećaj dobio takav intenzitet da ga nisu mogle ublažiti ni snaga molitve ni ispovijed.

Kad je atmosfera sigurnosti crkvene klinike donekle umirila njezinu bol, napokon je bila u stanju prihvatiti ovo objašnjenje. Zapravo je došlo do gotovo trenutnog otpuštanja osjećaja. Nakon pridržavanja propisane metode molitve, konačno je uzmogla prihvatiti osjećaj Božjega praštanja koji joj je tako dugo bio uskraćen.

Sada je mogla sebi oprostiti. Promjena koja se toj ženi dogodila bila je čudesna. Za dva mjeseca dobila je sedam kilograma. Izgledala je znatno mlađe i iz njezina držanja izbijala je radost koju je posvuda širila.

Osobito joj je bio od pomoći jedan biblijski ulomak: “Zaboravljajući što je natrag”, rekao je Pavao, i “ispružajući se prema onome što je naprijed, trčim prema cilju da postignem nagradu.” Osobi koja pati od osjećaja krivnje ne može se dati bolji psihijatrijski savjet.

Kad smo započeli s klinikom vjerovali smo da će crkvena zajednica i vrijednost zajedničkog bogoslužja, dakle resursi koji nisu dostupni u običnim klinikama, biti od velike koristi. To se pokazalo točnim. Crkva je središte širokog programa društvenih aktivnosti, pa tako, kad nam dođe osoba koja pati od depresije, a koja ima duboku potrebu za prijateljstvom i stvarnim kontaktom sa svijetom, možemo je na kreativan način uputiti na skupinu koja tu potrebu može zadovoljiti. Ne ograničavamo se samo na savjetovanje osobe o njezinu unutarnjem problemu; možemo je i povezati s osobama

VRATA U NOVI ŽIVOT

čije joj društvo daje sigurnost i koje, kao i ta osoba, vjeruju u religiozni način života. Osobi možemo pomoći da integrira emocionalno, duhovno i društveno ja.

Integracija je ponekad važan čimbenik u procesu izlječenja. Pamtimo ženu koja nam je došla u kliniku jer je osjećala da joj je život prazan, lišen smisla i nade.

Bila je to otužna osoba bezvoljna ponašanja, bezbojna i zapuštena izgleda, koja je rekla da je na rubu “živčanog sloma”.

Poslije su na površinu izbile dvije činjenice koje se neukom oku mogu činiti nepovezanima, ali koje jasno ukazuju na njezin temeljni problem. Kao prvo: prije nekoliko godina njezin otac, svadljiv čovjek koji se stalno žalio na nešto, otišao je u mirovinu i došao živjeti s njome. Od tada ona je opsluživala toga zahtjevnoga gospodara zadovoljavajući sve njegove potrebe do te mjere da više nije imala vremena ni za najkraći predah. Svjesno je održavala stav morbidnog predavanja nezahvalnoj dužnosti brige o njemu. Prihvatila je kao neizbježno i da će postati frustrirana stara djevojka.

Kad smo je pitali rekla je da, naravno, voli svog oca iako je težak i mrzovoljan. Držala se biblijske naredbe: “Poštuj oca i majku.” Bar je samu sebe uvjeravala u to.

Ali, kako je poslije i sama uvidjela, uspjela je samo potisnuti tinjajući gnjev na oca koji joj je tako okrutno ograničio život. Potiskivanje je bilo tako temeljito da je ostala potpuno nesvjesna svog istinskog stava prema njemu.

Druga važna činjenica koju smo otkrili bila je da je na radnome mjestu neprestano doživljavala nezgode.

25

26

Norman Vincent Peale: UMIJEĆE PRAVE SREĆE

Kao što smo već kazali, um se često služi varkom kako bi misli i osjećaje koji su odbojni ili zastrašujući stjerao u dubine nesvjesnoga. Potisnuti bijes je u njezinu nesvjesnu umu probudio strašan osjećaj krivnje. Ta je pak krivnja preuzela ne tako rijedak oblik samokažnjavanja.

“Samokažnjavanje?” bila je zatečena.

“Dakako”, rekao je savjetnik. “Zar ne vidite? Nezgode koje ste imali zapravo su samokažnjavanje zbog neprijateljskih osjećaja prema ocu.”

Uvid u pravu prirodu zakopanih osjećaja bio je polovina dobivene bitke. Razumijevanjem su se njezino neprijateljstvo i popratni osjećaj krivnje počeli topiti.

Sada je mogla izgraditi normalniji odnos prema ocu i na njegove pretjerane zahtjeve blago, ali odlučno reći “ne”. Tjeskoba se smanjila, a nezgode su konačno posve prestale.

Istodobno je dobila savjet da više pozornosti posveti svome izgledu, odijevanju i frizuri, i da nauči umijeće diskretna šminkanja. Dogovoreno je da je se uvede u društveni život crkve. S vremenom je upoznala pristala mlada čovjeka, zaljubila se i zaručila. Ukratko, promijenili su se svi vidovi njezina života.

Tehnika koju smo u klinici izgradili varira samo u detaljima: glavna načela do sada su već dobro utvrđena.

Osoblje je brojčano naraslo i uključuje sedam savjetnika. Prvi razgovor može biti sa svećenikom ili psihijatrom, što je više ili manje stvar slučajnosti. Već prema prirodi problema, glavnim tijekom liječenja podjednako upravljaju obojica ili samo jedan od njih. Ponekad

VRATA U NOVI ŽIVOT

je dovoljan samo jedan razgovor, ali češće ih treba nekoliko, a ponekad i mnogo razgovora.

Dakako, ne tvrdimo da se svi problemi mogu rješavati ovom kombiniranom terapijom. Neki su mentalni i emocionalni poremećaji tako duboko ukorijenjeni da ih se može rješavati samo produljenim psihijatrijskim liječenjem. Neki pak poremećaji vrlo brzo reagiraju i na samo religijsko vodstvo. Ali za bezbroj slučajeva osoba koje se previše brinu, uzrujavaju se i osjećaju se nesposobnima u ispunjavanju vlastitih želja, savezništvo ovih dviju disciplina donosi izvanredne rezultate.

Dijete je prema Wordsworthovu mišljenju čovjekov otac. Za mnoge osobe koje u ovim vremenima posrću pod teretom životnog stresa, to roditeljstvo ujedno je njihova propast, jer okovi neriješenih sukoba koji su im stavljeni u djetinjstvu nastavljaju ih držati zarobljenima i kao odrasle ljude. Naša je poruka da sada raspolažemo načinom kako ukloniti te okove i lance. Vjerujem da ih je najlakše skinuti kombiniranim zahvatima moderne dinamične religije i psihijatrije.

U poglavljima koja slijede pokušat ćemo ispričati priču o tome što se postiže i o tome kako načela i metode koji se primjenjuju u našoj klinici mogu biti od neposredne koristi. Možda na ovim stranicama pronađete odgovor za svoj problem ili problem nekoga vama bliskog. Svećenik i psihijatar u našoj klinici povezani su u zajedničkoj ljubavi prema ljudima, pokazuju svima koji se osjećaju promašeno da pomoću vjere nikada nije prekasno pronaći izvore snage koja nam daje hrabrost:

27

28

Norman Vincent Peale: UMIJEĆE PRAVE SREĆE

Želite li doznati ključ istinske sreće?sebe, u nikad nije prekasno za stjecanje vjere u samoga druge ljude, drugačije ciljeve i ideale. Napokon i iznad U napetom i užurbanom svijetu, uzakojem je sve manjekreativne sigurnosti, svega, nikad nije prekasno pronalaženje sve nas je više koji se borimo s osjećajem praznine, nedostatkom vjere u Boga. svrhe, tjeskobom i depresijom.

Norman Vincent Peale u suradnji sa Smileyjem Blantonom u ovoj zanimljivoj i korisnoj knjizi dijeli s nama mudrost i dugogodišnje iskustvo.

Crpeći iz drevnih istina, duhovne mudrosti i otkrića moderne psihologije, Umijeće prave sreće nudi jasan i jednostavan način kako pronaći unutarnji mir, zadovoljstvo i stvarnu osobnu sreću.

Pročitajte ovu knjigu i doznajte: • Kako postići smirenost • Kako se opustiti i obnoviti snagu radosti • Kako ostati zdrav kad ste pod pritiskom • Kako liječiti depresiju i tjeskobu • Kako ostvariti uspješan brak • Kako riješiti problem alkoholizma • Kako naći utjehu i razumijevanje u tuzi • Kako sretno i zadovoljno starjeti.

w w w.mozaik-k njiga.hr

99,00 kn ISBN 978-953-14-2031-0