Zagonetna priroda

Uz ovu knjigu nećete se moći načuditi nevjerojatnim prirodnim fenomenima!

Naša je Zemlja puna čuda, puna fascinantnih živih bića. Neke vrste ističu se bojama ili neobičnim oblicima tijela. Druge zadivljuju čudesnim trikovima za preživljavanje, izvanrednim sposobnostima svojih osjetila i vrhunskim zahvatima.

Sva čuda prirode nisu ni izdaleka razjašnjena. No suvremene znanstvene metode i uređaji za istraživanje proširuju naše znanje o životinjskom i biljnom svijetu neslućenom brzinom. U ovoj knjizi spominju se mnoge od najnovijih i često zapanjujućih spoznaja. One svjedoče o bogatstvu ideja čudesne i zagonetne prirode.

Zagonetna priroda

w

Zagonetna priroda

Zapanjujuće činjenice iz biljnog i životinjskog svijeta

w w w.moz aik-k njiga.hr ISBN 978-953-14-1517-0

RHNCoverfinal_cro.indd 1

11.12.2013. 10:23:15

Zagonetna priroda

Zapanjujuće činjenice iz biljnog i životinjskog svijeta

Zagonetna priroda

Zapanjujuće činjenice iz biljnog i životinjskog svijeta

Deutschland · Schweiz · Österreich

Naslov izvornika: Rätselhafte Natur Autor teksta: dr. Rainer Köthe Copyright © © 2012 Reader' s Digest, Deutschland, Schweiz, Österreich Verlag Das Beste GmbH, Stuttgart, Zürich, Wien Copyright © 2012. za hrvatsko izdanje, Mozaik knjiga d.o.o. ® Ime Reader' s Digest i Pegazov znak zaštitila je tvrtka The Reader' s Digest Association, Inc., Pleasantville, New York, SAD, i prijavljeno je uredu za patente i patentirana imena i znakove Sjedinjenih Američkih Država te u drugim zemljama širom svijeta.

Za nakladnika: Bojan Vidmar Glavni urednik: Zoran Maljković

Urednik: Vid Jakša Opačić Prijevod s njemačkog: Bojana Zeljko-Lipovšćak Lektura: Diana Greblički-Miculinić Korektura: Ivan Leonardo Zagoda Grafički urednik: Marko Katičić Prilagodba naslovnice: Marko Katičić Tisak: Leo Paper, Hong Kong, Kina, 2013

ISBN 978-953-14-xxxxxx CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem xxxx.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove publikacije ne smije se reproducirati, pohraniti ili prenositi u bilo kojem obliku ili bilo kojim putem, elektronički, mehanički, fotokopiranjem, snimanjem ili drukčije bez prethodnog pisanog dopuštenja vlasnika autorskog prava.

Liebe Leserin, lieber Leser Wussten Sie, dass eine indomalaiische Kraken-Art zahlreiche andere Meerestiere in Form und Farbe nachahmen kann? Dass Schwalben und viele andere europäische Zugvögel eigentlich in Afrika beheimatet sind und nur zum Brüten zu uns kommen?

Dass eine bestimmte Zuckmückenart ihre Flügel über tausend Mal pro Sekunde auf- und abschlägt? Dass Buckelwale ihren Weg zielgenau und schnurgerade über Hunderte von Kilometern durchs Meer finden? Oder dass in der Nordsee ein fleischfressender Wurm lebt, der länger als ein Blauwal wird?

Unsere Erde ist voller Wunder, voller faszinierender Lebewesen. Manche Arten brillieren mit ihrer Farbigkeit oder ihrer ungewöhnlichen Körperform. Andere imponieren eher durch ihre ungewöhnlichen Tricks zum Überleben, die auû erordentlichen Leistungen ihrer Sinnesorgane oder auch durch ihre Supergifte.

Längst nicht alle Wunder der Natur sind bereits enträtselt.

Aber moderne Forschungsmethoden und Untersuchungsgeräte vergröû ern unser Wissen über die Welt der Tiere und Pflanzen in zuvor ungeahntem Tempo. Zahlreiche dieser neuen und oft verblüffenden Erkenntnisse aus den letzten Jahren sind in dieses Buch eingeflossen. Sie legen Zeugnis ab vom Einfallsreichtum der wunderbaren und rätselhaften Natur.

Dr. Rainer Köthe, Autor

Sadržaj

8

Bez riječi

10

U carstvu superosjetila

18

Više vidjeti, bolje čuti, bolje mirisati

26

Kemijske poruke

28

POMNIJE ISTRAŽENO Mirisni signali na kilometre:

feromoni 34

Otpjevaj mi nešto, ispričaj mi nešto

40

Poruke svjetlosnim znakovima

44

Životinjski inteligentno

46

POMNIJE ISTRAŽENO Pamćenje za mini mozgove

52 Kreativni graditelji 54

Visokogradnja i niskogradnja u životinjskom carstvu

58

POMNIJE ISTRAŽENO Preživjeti zimu

64

Od prozračnih do masivnih gnijezda

72

POMNIJE ISTRAŽENO Okupatori kuća i kasniji stanari

74

Prednost se daje vlažnom ambijentu

78

Originalno čuvanje zaliha

84

Oprez, stupica!

92

POMNIJE ISTRAŽENO Biljke − dugotrajne i stabilne

94 96

Čarolija boja i oblika Igrokazi boje za prijatelje i neprijatelje

102

POMNIJE ISTRAŽENO Igre boja na nanopovršinama

104

Češće nešto novo: promjena boja

110

Glatke ili grube, skliske ili dlakave

118

POMNIJE ISTRAŽENO Sve kaplje: efekt lotosa

120

Visokoučinkoviti organi

126

Okrajine? Korisne ili štetne?

136

Borba za preživljavanje

232

Majka i otac nagrađeni djecom

138

Majstori kamuflaže

234

Odaberi mene, ja sam najbolji

146

Obrambeni trikovi

244

Uz pomoć trikova stići do cilja

150

POMNIJE ISTRAŽENO Spasonosni skok

250

POMNIJE ISTRAŽENO Djevičanska oplodnja

156

Ne diraj me!

252

Uvijek tvoj?

162

POMNIJE ISTRAŽENO Moć plijena

258

POMNIJE ISTRAŽENO Strategije razmnožavanja

164

Dragocjen sadržaj dobro zaštićen

260

Čvrsto ukorijenjeni šire vlastitu vrstu

172

Napad svim sredstvima

268

Roditelji u akciji

178

S trikovima i varkama u lovu na plijen

186

Mješači otrova

278 196

Prema novim obalama

198

Leteći oko pola Zemljine kugle

200

POMNIJE ISTRAŽENO Čudo letenja

206

Umijeće kako naći pravi put

212

Potraga za hranom

218

Putovanje autostopom

220

POMNIJE ISTRAŽENO Useljenici, povratnici i

Zajedno u dobru i zlu

280

Osnivamo državu

284

Kupanje u mnoštvu

290

Život na račun drugih

298

POMNIJE ISTRAŽENO Poslani u smrt

302

Ti mene štitiš, ja tebe hranim

306

Skladno susjedstvo

308

POMNIJE ISTRAŽENO Savez za budućnost

312

Kazalo

320

Izvori ilustracija

novi građani 222

U neprijateljskim područjima

226

POMNIJE ISTRAŽENO Na ledenoj hladnoći

Može se i bez riječi

Mnoge životinje i biljke žive u svijetu koji teško možemo zamisliti. Zahvaljujući najrazličitijim osjetilima, primaju informacije koje nama ostaju skrivene ili koje možemo otkriti samo visokorazvijenom tehnologijom. Sporazumijevaju se s pripadnicima svoje vrste i svojim neprijateljima na nevjerojatan način, kao što su to otkrili istraživači.

10 MOŽE SE I BEZ RIJEČI

U carstvu superosjetila

Neke životinjske i biljne vrste služe se kemijskim, neke električnim i drugim signalima kako bi se snašle u svojoj sredini i komunicirale s drugim

živim bićima. Za odašiljanje i primanje poruka koje su često od životne važnosti razvile su nevjerojatne organe.

Stupanje u smjeru magnetskog pola Satelitske snimke daju neočekivane uvide u život na Zemlji. Pri pretraživanju tisuća takvih slika pokazalo se da životinje u stadima najradije stoje u smjeru sjeverjug, i to tako u cijelome svijetu. Naravno da trenutačni vremenski uvjeti povremeno mogu promijeniti tu sliku.

Za jakog vjetra životinje okreću glavu, za hladnih jutarnjih sati pružaju širu stranu suncu, a pri jakoj vrućini sklanjaju se u sjenu. No kad nema takvih vanjskih utjecaja, postavljaju se u smjer sjever-jug.

Ovo ponašanje pokazuju različite vrste u različitim dijelovima svijeta, pa tako i naše srne i goveda.

Promatranja stada na dalekom sjeveru dokazala su da se životinje postavljaju u smjeru magnetskoga pola, a ne geografskoga Sjevernog pola. Očito se služe osjetom za magnet koji je dokazan kod mnogih vrsta životinja.

Međutim, nije razjašnjeno zašto to čine i kakvu korist imaju od toga. Moguće je da uz pomoć osjeta za magnet baždare osjet za orijentaciju koji je nužan pri kretanju prostranim travnatim površinama.

Stada sjevernih jelena – poput naših domaćih jelena i goveda – najradije stoje u smjeru sjever-jug.

Spretan lovac lovi žrtvu karakterističnim „lisičjim skokom“, npr. miša, ne gledajući ga uopće. U orijentaciji mu zacijelo pomaže Zemljino magnetsko polje.

Optimiran lov na miša

Crvene lisice love miševe na neobičan način.

Naciljaju ih osluškujući šuškanje i zatim se elegantnim skokom vodoravno ispružena tijela odozgo bacaju na plijen a da ga prije nisu ni vidjele. Čovjek bi pomislio da to jednako dobro funkcionira iz svakoga smjera. No, začudo, kao što pokazuju istraživanja, skokovi u smjeru sjever-sjeverozapad rezultiraju ulovom plijena oko pet puta češće nego skokovi u drugim smjerovima. Lisice se očito orijentiraju prema Zemljinu magnetskom polju ± te se njime vrlo uspješno služe na još nepoznat način. Vjetar i vremenski uvjeti te položaj Sunca ne utječu na ishod lova. Vjerojatno i osjet za magnet pomaže lisici da utvrdi ne samo smjer nego i točnu udaljenost od plijena.

Moguće je da njezin mozak u cjelovitu sliku povezuje signale osjeta za magnet izravno s informacijama koje prima od drugih osjetila.

Zahvaljujući tom cjelovitom pregledu, lisica može precizno usmjeriti skok prema mišu.

DOBRO PITANJE! Kako biljka zna gdje je gore, a gdje dolje?

Klica mora poslati korijenje u Zemlju, a izdanak prema Sunčevoj svjetlosti. No što se događa ako ga životinja okrene pa je potreban ispravak? Za to je odgovorno osjetilo za traženje sile teže koje se nalazi u vrhu korijena.

Taj se organ sastoji od zrnaca škroba koja su fiksirana u jednoj stanici. Ako se vrh korijena polegne u stranu, zrnca zbog sile teže dolaze u doticaj sa stijenkom stanice. Ondje djeluju na molekule koje upravo na tome mjestu blokiraju rast stanica. Posljedica je da se korijen svija u tom smjeru, dakle prema dolje. Slični procesi upravljaju rastom izdanaka uvis.

12 MOŽE SE I BEZ RIJEČI

Bakterija s magnetskim navođenjem

Za određene vrste bakterija, npr.

Magnetococcus sp., koje žive u mutnome mulju, od životne je važnosti da pouzdano znaju razlikovati ¹ goreª i ¹ doljeª . To sićušnim živim bićima nije lako jer u području toga reda veličine gotovo da ne djeluju sila teže i uzgon. Tako lagane bakterije ne padaju jednostavno u gustoj muljevitoj vodi.

One lebde i svako slučajno kretanje valova može ih povući dublje u mulj ili u vodu.

No to može imati smrtni ishod. Naime, najbolje je stanište za bakterije usko područje između mulja, osobito siromašna kisikom, i vode obogaćene kisikom. No te bakterije trebaju kisik za razgradnju mulja od čijih hranjivih tvari žive.

Dakle, trebaju se neprestano vraćati na te ispaše.

Pritom im pomaže tanak bič koji ih tjera naprijed.

Samo kamo? Korisni su samo okomiti pokreti,

dakle iz vode dolje ili iz mulja gore. Bakterije su zato opremljene neobičnim pomagalom: magnetskim kompasom koji se koristi činjenicom što Zemljine magnetske crte vode koso u Zemlju. Kompas se sastoji od lanca kuglica od magnetskih željeznih minerala u stanici, magnetosoma. One se u načelu postavljaju duž magnetskih crta koje vode u Zemlju, tako da je bakterija uvijek usmjerena odozgo prema dolje. Magnetska bakterija mora samo još micati bičem kako bi se kretala gore ili dolje. Slijedeći magnetske crte, sigurno stiže do cilja: svoga staništa između gustoga mulja i čiste vode.

Ne zateturati pri vjetru i oluji Leptiri koji lete noću, zbog nedostatka svjetla kao izvora orijentacije, pouzdaju se u posebne senzore kako bi odredili svoj položaj u prostoru. S druge strane, svaki udar vjetra skreće ih s putanje i remeti im ravnotežu. Duhanski crvi (Manduca sexta) za to rabe pokretljiva ticala, antene. Oni tijekom leta titraju u istom ritmu kao i krila. Ako se promijeni smjer leta, ova razina titranja najprije ostaje konstantna, slično kao kod njihala. Tako na antene djeluje sila mijenjanja smjera, koju senzori osjete u donjem dijelu ticala.

Njihovi signali pomažu leptiru da ispravi smjer.

Slično rade mahalice (haltere) muha i komaraca koje su smještene iza krila. Nalik su na štapiće bubnjeva koji pri letenju ritmički titraju i pritom slično kao antene duhanskih crva izvode stabilne pokrete. Pri promjeni smjera letenja na njih djeluju sile koje senzori registriraju u bazi mahalica. Oni zamjećuju čak i najfinija izobličenja hitinskog oklopa pa kukac može kormilariti u suprotnome smjeru.

Neki kukci, ovdje mušica iz porodice Tipulidae, iza krila imaju mahalice (haltere) koje im omogućuju održavanje ravnoteže.

13 U CARSTVU SUPEROSJETILA

Smisao za najfinije titraje u vodi Oči nisu osobito važne za vodene stanovnike pod vodom i noću. Zato su ribe, vodozemci i krokodili razvili druge organe koji im pomažu pri orijentaciji.

Te životinje imaju visokoosjetljive senzore za tlak koji registriraju i najblaže pokrete u vodi. Afrička žaba pandžašica (Xenopus laevis) svojim senzorima raspoređenima po glavi i tijelu može otkriti ne samo nazočnost nego i položaj te približnu veličinu i vrstu mogućega plijena ± primjerice kukca koji se koprca u vodi. Senzori se sastoje od sićušnih dlakavih stanica što ih potiču vodeni titraji i zatim šalju signal. Iako je taj mozak građen prilično jednostavno, on ipak iz signala svih senzora, koji stižu gotovo u isto vrijeme, munjevitom brzinom može stvoriti sliku i žabu dovesti do plijena ± čak i kad dva kukca u istom trenutku proizvode valove.

Već su dulje poznata visokoosjetljiva osjetila riba kojih ima više od tisuću. Budući da su ti senzori ± svojevrstan organ za osjet na daljinu ± kod njih poredani ponajprije duž tijela, osjetilo se naziva bočnom linijom. No takvi su senzori i na glavi i oko usta. Sastoje se od vrlo sitnih dlačica na koži ili u sitnim porama. Najblaži vrtlozi u vodi ili kolebanja tlaka nekog vodenog stanovnika koji pliva ili samo miče škrgama svijaju te dlačice i proizvode živčane impulse. Primjerice som, naša najveća domaća riba, osjetilom bočne linije prepoznaje veličinu, vrstu i točan položaj svojega plijena. Kad ga otkrije, zapliva ravno prema njemu. Zapreke u smjeru plivanja otkrivaju se svojevrsnom jekom, jer one reflektiraju valove koje je sama riba izazvala. Osjetilo bočne linije pomaže da se locira susjedno jato ili neprijatelj koji se prikrada ± što za odrasloga soma nije od životne važnosti jer on ima samo jednoga pravog neprijatelja: ribiča.

Priroda je već prije mnogo milijuna godina izmislila takve organe koji su unatoč osjetljivosti građeni vrlo jednostavno. Podaci o tome pronađeni su u okamenjenim čeljusnim kostima izumrlih krokodila. I današnji krokodili imaju takve organe.

Afrička žaba pandžašica ima po cijelome tijelu, posebno na bočnim stranama, senzore koji je pri podvodnom lovu sigurno vode do plijena.

Životinje koje predosjećaju potres Iz antike su očuvani spisi u kojima se spominje napadno ponašanje životinja prije potresa ili tsunamija. Tako se zmije navodno prijevremeno bude iz zimskoga sna, kornjače, miševi i štakori napuštaju svoje jazbine, stoka se uspaniči, a slonovi pred golemim valovima bježe u unutrašnjost kopna. Posve je razumljivo da životinje, zahvaljujući izoštrenim osjetilima, osjećaju primjerice fina potresanja tla ili infrazvučne valove pred potres ili plimni val koji se približava, i to tumače kao znak za uzbunu. Životinje katkad mogu predosjetiti i erupcije vulkana. Plinovi koji izbijaju iz pukotina u tlu jer se povećava tlak u dubini tjeraju stanovnike jazbina iz njihovih nastambi. No životinjski svijet ne reagira na svaku prijeteću prirodnu katastrofu jer katkad se i ne registriraju znakovi upozorenja, a sva su živa bića izložena posljedicama tih katastrofa.

14 MOŽE SE I BEZ RIJEČI

Mjerenje udaljenosti s pomoću nogu

Američki pješčani škorpioni (Smeringurus mesaensis) ne mogu dobro gledati i čuti. No noću aktivna životinja duga gotovo 8 cm obično nalazi hranu od prve ± i to s pomoću visokoosjetljivih vibracijskih senzora koji se nalaze na zglobovima njezinih nogu. Ako se mogući plijen kreće, na primjer žohar koji kopa u pustinjskome pijesku na udaljenosti od nekoliko desetaka centimetara, izaziva sitna potresanja tla koja škorpion osjeti. Nakon toga pruža štipaljke i diže tijelo iz pijeska tako da se upire o svojih osam nogu.

Sad se signali potresanja prenose na svaku pojedinu nogu ± ali s minimalnim vremenskim razlikama, ovisno o mjestu na kojem se nalazi plijen. Ti signali omogućuju škorpionu da odredi smjer u kojem se nalazi plijen. Trči prema njemu, zastaje sve dok ponovno ne osjeti potresanja tla te zatim šmugne još bliže. Tako u roku od nekoliko sekundi stiže do žohara i ščepa ga.

Ta sposobnost iznenađuje jer se pretpostavlja da meki pijesak više prigušuje nego što prenosi titraje. No škorpion razlikuje površinske od kompresijskih valova koji protječu mnogo brže. Za svaki tip vala ima organ na nogama.

Površinske valove opaža tzv. pukotinskim osjetilom, kompresijske osjetilnim dlačicama. No unatoč ovim visokoučinkovitim osjetilima, lov ne uspijeva uvijek, a osim toga plijen je u pustinji rijedak. Zato škorpion i mjesecima izdržava bez hrane.

Slične senzore imaju i pauci. Ako se neki kukac ulovi u njihovu mrežu, oni ga identificiraju prema vrsti vibracija.

Za to je zaduženo osjetilo koje se sastoji od membrane razapete u nekoj pukotini vanjskoga kostura pauka.

Izobličenja ove membrane registriraju živčani završeci. Čak i pomak za desetmilijunti dio milimetra izaziva živčani impuls.

Osjetljivi žohari

Žohari (Blatta sp.) se iznimno teško mogu uloviti. Jedan od razloga za to jest i njihova sposobnost da reagiraju i na najslabije podražaje iz okoline. Tanke dlačice na njihovim čekinjama na čmaru, primjerice, osjećaju nagle pokrete zraka, kao od cipele koja se približava, i u roku od otprilike dvadesetinke sekunde izazivaju refleks bijega ± što je dovoljno vremena da se izgube u kakvu skrovištu. Žohar se s brzinom od 150 cm na sekundu ubraja u najbrže člankonošce.

Mnogo su osjetljiviji njihovi senzori za potresanja tla. Reagiraju na micanja tla veličine promjera atoma. ... zrikavci imaju ugrađenu slušnu Ma kako oprezno hodali ili zaštitu? otvarali vrata, žohari će to Mužjaci zrikavac osjetiti. a proizvod

Jeste li znali da ..

.

e tipično zri­ kanje kojim obilje žavaju teritorij i mame ženke trljanjem krila. Glasnoća zv uka koja pritom nast aje može se uspo rediti s onom hidraulič noga čekića za lju ds ko uho. Ta bi buka ta ko opteretila sluš ni or­ gan zrikavaca, ko ji se nalazi na pr ednjim nogama, da oni u stankama pjev anja više ne bi mogli čuti zr ikanje drugih zrik avaca.

No priroda se po brinula: isti živc i ko ji up­ ravljanju zrikanje m za vrijeme na stanka zvuka blokiraju sl ušne živce. Tako su oni zaštićeni od pa klenske buke.

Pješčani škorpion točno primjećuje kad se neki plijen nalazi u njegovoj neposrednoj blizini i precizno ga locira.

Dok mlat klizi kroz vodu, može nanjušiti plijen koji leži skriven u morskome dnu, npr. raže.

Izdajničko kucanje srca

Morska voda zbog sadržaja soli provodi električne impulse.

Tu pojavu iskorištavaju neke vrste riba. One imaju senzore za najslabije električne struje koje se, primjerice, proizvode kontrakcijama mišića drugih stanovnika mora i mogu odati prisutnost plijena. Električni osjet osobito je izbrušen kod mlata. Ove do šest metara dugačke životinje većinom žive pojedinačno u obalnom području toplih mora.

Razlikuju se od drugih morskih pasa po neobičnu obliku glave čija je funkcija dugo vremena bila zagonetkom.

Vjerojatno pomaže širenju pri plivanju, ponajprije pri brzim promjenama smjera za vrijeme lova na plijen.

Veliki mlat (Sphyrna mokarran) primjerice vreba pretežno vrlo pokretljive raže ± mora ih znati slijediti. Mlat poboljšava oštrinu vida tako što veći razmak između očiju omogućava šire vidno polje. No široka glava ponajprije poboljšava električni osjet mlata.

Električni organi osjeta te ribe, takozvane Lorenzinijeve ampule, sastoje se od finih tamnih kožnih pora ispunjenih želatinom u koje se slijevaju živčane stanice. Te su pore kod mlata uglavnom na donjoj strani glave. Omogućuju mu da široko pretražuje morsko dno i uđe u trag plijenu kao što su iverci ili raže ukopani u dno. Čak i životinje koje potpuno nepomično leže u pijesku odaju se otkucajima srca.

Lorenzinijeve ampule veoma su osjetljive. Mogu registrirati slabo električno polje džepne baterije na više tisuća kilometara udaljenosti ako se njezini polovi zarone u morsku vodu. Mlatovi mogu uz njihovu pomoć prepoznati čak i slabe struje koje proizvodi Zemljino magnetsko polje i iskoristiti ih za orijentaciju.

Seobe i leženje iz jajeta prema unutarnjem satu

U superosjetila mnogih životinjskih i biljnih vrsta ubraja se i osjet za vrijeme koji često radi nevjerojatno točno ± unutarnji sat. Mnoge biljke ¹ mjereª duljinu dana i iz toga izvode zaključak o godišnjem dobu kako bi se pravodobno pripremile za proljeće ili zimu. Pčele medarice točno znaju u koje doba dana određeni cvjetovi daju nektar, pa tako izbjegavaju nepotrebne letove. Crveni rakovi s Božićnog otoka (Gecarcoidea natalis) koji žive na nekim otocima u Indijskom oceanu odlaze na svoje godišnje seobe radi parenja između svojega uobičajenog staništa u šumama i obale prema godišnjim i Mjesečevim ciklusima.

Nevjerojatan je i smisao za vrijeme muhe Clunio marinus. Njezine ličinke žive u naplavljenim jastucima od algi dok se ne izlegnu gotove muhe kako bi se parile i odlagale jajašca. Neobičan je izbor vremena: muhe izlaze samo pri popodnevnoj oseci ± i pri osobito niskom vodostaju ± i to samo ljeti. Namještaju svoj unutarnji sat prema svjetlosti punog Mjeseca, a kada to za svijetlih noći

na sjeveru nije dovoljno točno, tada i dodatno prema kolebanjima razine šumova koju izazivaju plima i oseka.

I mnoge druge morske životinje poput koralja, američkoga bodljaša ili samoanskoga palolo crva (Palola viridis) razmnožavaju se prema Mjesečevim ciklusima koje im u pravilu signalizira unutarnji sat. Za takav unutarnji sat nije potreban složen splet živčanih stanica. Imaju ga čak i jednostanični organizmi. Tako sitne planktonske životinjice koje žive u mračnim dubinama sjevernog Atlantika redovito traže različite slojeve vode. Ovi pokreti gore-dolje, osim o dobu dana i godine, ovise i o Mjesecu ± iako Mjesečeva svjetlost uopće nije vidljiva u tim dubinama i svaki utjecaj morskih mijena valja isključiti. I ovdje unutarnji sat upravlja seobama. Taj se sat vjerojatno ¹ namještaª u prvoj fazi života koju mnogi od tih sićušnih živih bića provode blizu površine. Ondje su mogla osjetiti Mjesečev ritam i zadržati ga u kasnijoj fazi života u morskim dubinama.

Rakove s Božićnog otoka ništa ne može zaustaviti pri njihovoj godišnjoj seobi. Često prolaze kroz vrtove i kuće ili blokiraju magistralne ceste.

17 U CARSTVU SUPEROSJETILA

nisu ugrozile njihovu plovidbu. Nije poznato kako funkcionira taj fenomen. Slabo je vjerojatno da je dovoljno jednostavno osjetilo za magnet jer se na dugim prugama znatno mijenjaju smjerovi magnetskih crta.

Teško da može pomoći i ¹ unutarnja kartaª zbog nedostatka putokaza na otvorenome moru. A da bi položaj sunca tjednima mogao služiti kao pomoć, njihovi bi unutarnji satovi, među ostalim, morali ići vrlo točno.

Molim vas, kuda vodi put do sljedećega šumskog požara? Čudnovati kljunaši pomoću elektrosenzora stvaraju sliku o svojoj često sumornoj podvodnoj sredini.

Orijentacija pod vodom

Čudnovati kljunaš (Ornithorhynchus anatinus), koji živi samo u Australiji, sigurno je najneobičniji sisavac. Ima svojstva koja nema ni jedan drugi sisavac. Na stražnjim nogama nalazi se otrovna mamuza, nese jaja tankih ljuski poput gmazova, leži na jajima poput ptica, a mladi sišu majčino mlijeko koje pak ne izlazi iz sisa, nego iz žlijezda znojnica na koži.

I čudnovati kljunaši, kao vjerojatno jedina vrsta sisavaca, imaju visokoosjetljive elektrosenzore. Njima primaju slabe električne signale koje proizvode živci i mišići njihova plijena. Elektrosenzori su veoma važni za opstanak kljunaša jer životinje u potrazi za plijenom ruju čvrsto zatvorenih očiju u mulju, mutnoj vodi ili pod kamenjem gdje čak ni otvorenih očiju ne bi ništa vidjeli.

Tako oni s pomoću elektriciteta lociraju plijen.

No budući da je to električno lociranje relativno neprecizno, čudnovati kljunaši imaju i senzore za pritisak na svojem širokom kljunu. Ti senzori reagiraju na titraje vode koje izaziva kretanje plijena. Mozak obrađuje signale električnih i mehaničkih senzora i sastavlja od njih točnu sliku okolice. Tek je tada moguće precizno zagristi u cilj.

Mnogo zagonetnije od sposobnosti čudnovatih kljunaša jesu sposobnosti orijentacije grbavoga kita (Megaptera novaeangliae). Naime, kad su istraživači neke kitove opremili odašiljačima i godinama s pomoću satelita pratili njihova putovanja oceanom, doživjeli su iznenađenje. Životinje mogu danima zadržati određen smjer i na velike udaljenosti, i to s točnošću od samo jednoga stupnja odstupanja. Čak ni jake morske struje ni promjena vjetra

Melanofila (Melanophila acuminata) voli svježe spaljene šumske površine jer se njezine ličinke hrane pougljenjenim drvom. No budući da šuma rijetko gori, ženka mora osjetiti šumski požar na velikoj udaljenosti ± procjenjuje se da registrira zapaljena stabla na udaljenosti od nekoliko desetaka kilometara.

Zato kukac ima visoko osjetljiv organ za infracrvene zrake (termičko zračenje). Na jamicama kukova njegovih srednjih nogu u tankim se dlačicama nalaze sićušni spremnici napunjeni vodom. Ako infracrvene zrake padnu na njih, voda se zagrije i širi ih. Doduše, samo neznatno, ali ipak dovoljno da izobliči kuglu i tako aktivira senzor kolebanja pritiska kakvim se insekti služe za ... čegrtuše osje slušanje. Kukac to odmah ćaju tisućinku stupnja topline? primjećuje. Njegovi senzori reagiraju pet puta brže od Čegrtuše za razl iku od ljudi imaju tehničkih uređaja za otkrivanje organ za slabe infracrv ene zrake. Sasto infracrvenih zraka. ji se

Jeste li znali da .. .

od jamica između oč iju i nosa koje su zatvo­ rene membranom i opremljene živč anim stanicama. Pore dak u paru omog uć uje prostornu orijent aciju. Tako životi nj e mogu prepozna vati razlike u tem pera­ turi do tri tisući nke stupnja i ča ku mraku nanjušiti plijen.

18 MOŽE SE I BEZ RIJEČI

Više vidjeti, bolje čuti, bolje mirisati

Mnoge životinje imaju slična osjetila kao ljudi – mogu gledati, slušati i mirisati. No kod nekih su

vrsta ta osjetila mnogo osjetljivija od naših ili obuhvaćaju područja koja se nalaze s onu stranu sposobnosti naših očiju, ušiju ili stanica za miris.

Njihov je svijet tako ispunjen s više svjetla, mirisa ili zvuka.

Pojačalo intenziteta svjetla u oku pčele

U nekih životinja, kao primjerice mačaka ili lisica, pa čak i u nekih gmazova, ptica i riba, oči svijetle u noći ako na njih padne svjetlost. Razlog je refleksni sloj u pozadini oka, Tapetum lucidum, koji se ponaša poput zrcala.

On zrake svjetlosti koje su prodrle unutra još jednom šalje kroz mrežnicu osjetljivu na svjetlost tako da više djelića svjetlosti dobiva priliku da pogodi neku stanicu vida. To poboljšava vid životinje u tami, no može ugroziti oštrinu slike. Osim toga postoji opasnost da reflektirana svjetlost koja izlazi iz oka otkrije životinju.

Manje upadljivu metodu poboljšanja vida u tami primjenjuje srednjoamerička pčela megalopta koja pod okriljem noći kreće u potragu za nektarom. Njezine su oči doduše 30 puta osjetljivije na svjetlost nego one u pčela koje su aktivne danju i koje se orijentiraju uz pomoć Sunčeve svjetlosti; no to još nije dovoljno za noćne ¹ ophodnjeª pa zbog toga megalopta s pomoću posebnih stanica u mozgu još jednom pojačava živčane signale stanica vida. Tako se pčela može orijentirati u mračnoj tropskoj noći prema obalnim pomorskim znakovima i vratiti se u gnijezdo.

Goleme oči za prikupljanje svjetlosti Čovjekov vid naglo slabi u mraku jer u oko više ne ulazi dovoljno svjetlosti. No drukčije je kod noćnih životinja.

One u očima imaju posebne naprave kojima i pri slabom svjetlu još mogu dobro vidjeti ± svjetlost je u oblačnoj noći bez Mjeseca 100 milijuna puta slabija nego danju.

Svjetlost se najlakše može primati što većim očima.

Sovine oči, primjerice, hvataju mnogo više zraka svjetlosti nego ljudske. Imaju proširenu rožnicu, zjenica se noću snažno širi, a velike, dodatno zaobljene leće propuštaju osobito mnogo svjetlosti. I, napokon, mrežnica ima štapiće i čunjiće osjetljive na svjetlost koji su optimalno prilagođeni za gledanje na svjetlu i u tami. Nedostatak velikih očiju jest što su ukotvljene čvrsto u lubanji. No sove imaju vrlo veliko vidno polje jer mogu okretati glavu do 270 stupnjeva.

Oči pčela zauzimaju velik dio glave. Srednjoamerička pčela megalopta ima čak i ugrađeno pojačalo svjetlosti koje joj pomaže da se snalazi u mraku.

19 VIŠE VIDJETI, BOLJE ČUTI, BOLJE MIRISATI

Divovska lignja (Architeuthis) ima oči promjera 40-ak centimetara. Treba ih kako bi u lovu na morskoj dubini od jednoga kilometra ulovila posljednje Sunčeve zrake. Još kilometar dublje zadržava se orijaška lignja (Mesonyxchoteuthis hamiltoni) koja je zajedno s pipcima duga oko 14 metara. Ondje dolje, doduše, više nema Sunčeve svjetlosti, no nije ni sasvim mračno jer oko 90 posto živih bića koja žive u tim dubinama tinjaju (bioluminiscencija). Kako bi uhvatila i najslabiji odsjaj svojega potencijalnog plijena, orijaška lignja ima najveće oči u životinjskom svijetu. S promjerom većim od 60 centimetara veće su od lopte medicinke.

Bistar pogled prema gore i dolje

U usporedbi s veličinom tijela avetnjak ima najveće oči od svih sisavaca.

Svaka njegova očna jabučica teža je od njegova mozga.

Jedva su pokretne i goleme okrugle oči avetnjaka (Tarsius sp.) i zato su mu, kao kod sova, vrat i glava veoma pokretljivi. Maleni primati koji žive na stablu veliki su od 9 do 16 centimetara, a imaju više nego dvostruko dulji rep. Žive na nekim otocima jugoistočne Azije i noću love plijen. Kukce, pauke i kralješnjake hvataju u skoku koji, zahvaljujući velikim očima, izvode vrlo precizno.

U apsolutno najveće oči ubrajaju se organi za vid liganja. Građene su slično poput ljudskih očiju ili kamere, dakle imaju šarenicu, leću i mrežnicu. No ta usporediva građa ne dokazuje neposrednu evolutivnu srodnost. To pokazuje različit razvoj. Oko kralješnjaka (a time i čovjeka) razvilo se iz udubljenja mozga, dok oko lignje nastaje iz udubljenja kože. Sličnost je povezana s funkcijom: oči s lećama moraju izgledati slično kako bi davale dobre slike.

Četverooka riba (Anableps sp.) duga 30 centimetara koja živi u Srednjoj i Južnoj Americi najbolje je prilagođena neobičnom staništu: površini vode. Tu može relativno slobodno, bez konkurencije, hvatati kukce koji su pali u vodu. No prijete i opasnosti od ptica gore i riba predatora dolje. Riba mora stalno istodobno promatrati oba područja, a to se praktički ne može normalnim parom očiju jer se zrak i voda razlikuju po jačini loma svjetlosti.

To je, kao što je poznato, razlog zašto ronioci trebaju ronilačke naočale kako bi oštro vidjeli pod vodom. Naočale sprečavaju izravan dodir vode i rožnice. No ribe ne mogu staviti ronilačke naočale. Kod četverookih riba priroda je izvela jedinstven trik kod kralješnjaka. Riba ima oči podijeljene na dva dijela. Svako je oko kožnom vrpcom vodoravno podijeljeno na dvije polovice, a svaka polovica ima vlastitu zjenicu. Gornja polovica svakog oka optimalno je opremljena za gledanje u zraku, donja za gledanje u vodi. Priroda je ovdje, dakle, preduhitrila čovjekov izum: bifokalne naočale.

Uz ovu knjigu nećete se moći načuditi nevjerojatnim prirodnim fenomenima!

Naša je Zemlja puna čuda, puna fascinantnih živih bića. Neke vrste ističu se bojama ili neobičnim oblicima tijela. Druge zadivljuju čudesnim trikovima za preživljavanje, izvanrednim sposobnostima svojih osjetila i vrhunskim zahvatima.

Sva čuda prirode nisu ni izdaleka razjašnjena. No suvremene znanstvene metode i uređaji za istraživanje proširuju naše znanje o životinjskom i biljnom svijetu neslućenom brzinom. U ovoj knjizi spominju se mnoge od najnovijih i često zapanjujućih spoznaja. One svjedoče o bogatstvu ideja čudesne i zagonetne prirode.

Zagonetna priroda

w

Zagonetna priroda

Zapanjujuće činjenice iz biljnog i životinjskog svijeta

w w w.moz aik-k njiga.hr ISBN 978-953-14-1517-0

RHNCoverfinal_cro.indd 1

11.12.2013. 10:23:15