Zatvorenik moje čežnje - Johanna Lindsey

Autorica uspješnica New York Timesa

johanna lindsey

Zatvorenik moje cˇeˇnje

kraljice ljubavnih romana

johanna lindsey

Zatvorenik moje Ä?eĹžnje

KRALJICE LJUBAVNIH ROMANA

knjiga šezdesetsedma Naslov izvornika

Prisoner of my Desire Copyright ∂ Johanna Lindsey 1991 Copyright za hrvatsko izdanje ∂ Mozaik knjiga, 2017.

Nakladnik

Mozaik knjiga Urednik

Zoran Maljković Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Grafički urednik

Ivica Jandrijević Oblikovanje naslovnice

Marija Morić Ilustracija na naslovnici

Shutterstock Tisak

Denona, Zagreb, ožujak 2017.

ISBN 978-953-14-2135-5 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000956708.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snima­njem ili dru­ga­čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

johanna lindsey

Zatvorenik moje čežnje S engleskog preveo VINKO VEGO

1. POGLAVLJE

Engleska, 1152.

D

ama je bila sitna i nježna, ali uz visokog viteza koji je stajao ispred nje ta krhkost bila je još očitija. Plava joj je glava jedva dosezala do njegovih širokih ramena. A kad ju je odalamio otvorenim dlanom po obrazu, tanko tijelo joj se potreslo od siline udarca. Takav jak udarac bi ju lako oborio na tlo da se nije pridržavala. Ali držala su ju dvojica vitezovih pobočnika. Stajali su dobrano iza nje i zakrenuli joj rukama kako bi nju isturili naprijed te tako izbjegli udarac koji joj je namijenjen. To ju je držalo u uspravnom položaju kako se ne bi stropoštala, da primi još jedan udarac, potom još jedan.

Preko puta, u malenoj odaji, to je promatrala Rowena Belleme. I nju su čvrsto pridržavala dva pobočnika, ista dvojka koja ju je dovukla u ovu odaju kako bi svjedočila brutalnosti svog polubrata. Krv joj je kapala po sredini brade koliko je grizla usne da se suzdrži od vrištanja. Suze su joj se obilato slijevale preko pepeljastih obraza. Ali nju nisu udarali. Do toga bi sigurno došlo da ne udovolji polubratovim zahtjevima kad bi joj ovaj dokazao da ozbiljno misli, ali on ju nije htio nagrditi masnicama dok god ima strpljenja s

8

Johanna Lindsey

njom, jer to bi dovelo do svakakvih komentara na njezinom vjenčanju.

Gilbert d’Ambray takvih nećkanja ipak nije imao prema vlastitoj pomajci. Gospođa Anne Belleme – zapravo, sad je bila Anne d’Ambray, iznova udovica nakon smrti Gilbertovog oca – nije mu mnogo koristila osim kao talac za kontrolu Roweninog ponašanja. A nema mnogo toga što Rowena ne bi učinila za svoju majku. Ali ovo što je Gilbert sada zahtijevao od nje…

Anne se okrenula da pogleda kćerku. Obrazi su joj bili prošarani žarko crvenim mrljama od Gilbertove teške ruke, a ipak nije pustila ni suzu, nije ispustila ni zvuka. Njezino lice, tako izražajno, tjeralo je više suza na Rowenine oči.

Jednostavno je govorilo: Ovo mi se toliko često događalo, nije to ništa. Kćeri moja, zanemari to. Ne daj tom psetu ono što želi.

Rowena to nije htjela. Lord Godwine Lyons, čovjek kojeg joj je Gilbert namijenio za udaju, bio je dovoljno star da joj bude djed, zapravo, pradjed. A majka joj je samo potvrdila glasine koje je čula od ovog starog lorda kad je Gilbert zahtijevao da Anne uvjeri Rowenu kako se mora pokoriti njegovim željama.

– Ja poznajem Lyonsa, on nije čovjek za nasljednicu poput Rowene. Ako po strani ostavimo i njegove godine, uz tog čovjeka se i dalje vežu perverzni skandali. Ja nikad ne bih odobrila takvu vezu.

– Samo se on voljan boriti kako bi njoj ponovno bili vraćeni njeni posjedi – istaknuo je Gilbert.

– Posjedi koje je tvoj otac izgubio zbog pohlepe.

– Ma kakvi, svaki čovjek ima pravo…

– Posegnuti za susjedovim imanjem? – ubacila se Anne s punim prijezirom kojeg je osjećala prema posinku, a koji pak

Zatvorenik moje čežnje

• 9

nije tvorio ni četvrtinu onoga što je osjećala prema njegovom nasilnom ocu. – Harati i ratovati bez traženja mirnog rješenja? Krasti i siliti žene na udaju dok im muževi još nisu ni pokopani! Muškarci su dobili takva prava tek kad je onaj slabić Stephen okrunjen.

Gilbert je pocrvenio, ali vjerojatnije od bijesa negoli od srama zbog onog što mu je otac učinio Anne. Zapravo, on je bio dijete svog vremena. Bilo mu je samo osam godina kad je Stephen preoteo krunu Matildi nakon smrti kralja Henryja. Kraljevstvo se tad prepolovilo, pola baruna je odbijalo prihvatiti ženu kao vladaricu, a pola ih se pridržavalo zakletve dane Matildi i sad njenom sinu, Henryju od Akvitanije. Hugo d’Ambray je tada bio jedan od baruna koji su se zakleli na vjernost Stephenu i zato je smatrao da je opravdano ubiti Roweninog oca, koji je bio Henryjev vazal, te prisiliti potom udovicu Waltera Bellemea da se uda za njega kako bi stekao Walterove posjede koje je Rowena naslijedila kao dijete te usto steći one koje je Anne dobila u miraz. Ni Anne ni Rowena nisu mirno mogle razriješiti ovu nepravdu, a pogotovo ne posredstvom kralja koji je kraljevinu ubacio u anarhiju.

Za razliku od oca, čiju je grubost pratila zlovolja, Gilbert je bio poput većine muškaraca svoga vremena, pun poštovanja kad su okolnosti to zahtijevale, neuljudan kad nisu te itekako voljan napuniti svoje košare plodovima tuđeg rada. Zbog sedamnaest godina provedenih u anarhiji, njegove metode se ni po čemu nisu razlikovale od metoda bilo kojeg drugog baruna. Većina ih se mogla žaliti na to što imaju tako slabog kralja i što zemlja vrvi bezakonjem, ali ipak se ista većina okoristila tim bezakonjem i doprinijela njegovom rastu.

10

Johanna Lindsey

Ustvari, u tri godine otkako je Gilbert Rowenin polubrat, nikad joj nije uputio grubu riječ niti ju u bijesu udario, kao što je njegov otac često znao učiniti. Gilbert je, kao vitez, bio vješt i hrabar. Kao muškarac je pak bio zgodan, imao je crnu kosu i tamnosmeđe oči koje su ulijevale nelagodu zbog svoje vječite budnosti. Rowena ga je, do danas, mrzila samo zato što je sin onakvog oca. Zbog vlastite koristi i sitnih čarki sa susjedima, oni su poharali zemlju, a njoj i majci oteli sve vrijedno što su posjedovale. Raskinuli su ugovor o vjenčanju koji je njen otac sklopio i nisu ju htjeli udati jer im je tako odgovaralo, kako bi i dalje mogli iskorištavati rad njihovih kmetova i svake godine od vazala zahtijevati odaziv u ratnim pohodima.

Ali prošle godine je Hugo d’Ambray nepromišljeno odlučio oteti Drywood, koji je stajao između Roweninih i njegovih posjeda. Bilo je to poput bacanja kamena u stršljenovo gnijezdo, jer je Drywood pripadao jednom od najsnažnijih sjevernjačkih vojskovođa, Lordu Fulkhurstu, koji nije samo pristigao upomoć drywoodskim vazalima i odbio opsadu odbacujući napadače sve do njihovih granica, već se i sustavno dao na uništenje čovjeka koji se usudio krasti od njega.

Nažalost, nisu samo Hugovi posjedi postali meta ovog ratnika već i oni koje je štitio. Saznao je koliko mu slab kralj vrijedi kad mu je Stephen odbio pomoći jer je bio zauzet rješavanjem vlastitih problema. Iako je Hugo prije dva mjeseca ubijen u ovom ratu potaknutom njegovom pohlepom, Fulkhurst još uvijek nije bio zadovoljan. Gilbert je saznao koliko ovaj vojskovođa žudi za osvetom.

Gilbert se pokušao nagoditi i odbijen je, što ga je pak razljutilo i potaknulo da po svaku cijenu povrati d’Ambrayeve

Zatvorenik moje čežnje

• 11

terene. Cijena za koju se odlučio bila je Rowenina žrtva u braku i krevetu starog razvratnika. Čak joj je ispričao da to neće dugo trajati, da će ju uskoro ponovno uzeti pod zaštitu, jer je taj čovjek jednom nogom već u grobu. Ali dok bude u braku sa starim jarcem, Gilbert je htio da se iz te veze rodi dijete. To joj je savršeno jasno istaknuo, jer će samo tako moći vratiti nju i njezina zemljišta, kao i Lyonsove terene te bogatstvo koje će još steći preko djeteta. Tako bi došao do sredstava za povrat d’Ambrayevih posjeda koji su se sad nalazili u Fulkhurstovim rukama.

– Što se Gilberta tiče, to je bio dobar plan. Ništa ga ne bi koštalo, a dalo bi mu sve za čim žudi uključujući, naposljetku, i Rowenu u svom krevetu. To je istinski tvorilo jezgru njegovog plana jer je bio napola opsjednut tom malom zlatokosom ljepoticom koja mu je osim toga i polusestra.

Poželio ju je od prvog dana kad ju je ugledao, kad je njoj bilo tek petnaest godina. Ali otac ga je po pitanju nje odbio ističući da će joj vrijednost značajno opasti ako izgubi svoje djevičanstvo iako ovaj uopće nije imao namjeru njome se oženiti. Ali Hugu d’Ambrayu nije bilo suđeno vječno živjeti, a Gilbert je bio dovoljno inteligentan da uvidi kako ta prokleta djeva nije za njega, pa je odlučio biti strpljiv i pričekati sve dok ovo više ne bude predstavljalo problem te da ju potom dodijeli nekom budućem suprugu.

Zato se Gilbert fino ponašao prema njoj i nije želio da ona postane svjesna ni trunčice nemilosrdnosti koju je ovome ucijepio otac. Htio je da ga i Rowena poželi kad ju napokon odvuče u svoj krevet. Toliko ju je želio da bi se čak i oženio njome, pa makar ne izvukao nikakvu korist iz toga. Ali budući da su d’Ambrayevi već kontrolirali njene posjede, tu više

12

Johanna Lindsey

nije bilo koristi. On ju je namjeravao uzeti za sebe čim začne i mislio je nastaviti s tim, iako ju je ponovno u budućnosti htio udati za nekog novog kako bi izvukao profit iz toga. Lako će se riješiti njezinih muževa. Bit će itekako teže navesti Rowenu da osjeti neku strast prema njemu.

Teško je shvaćao, zbog svog načina mišljenja, da bi ju protiv njega okrenulo vjenčanje za Lyonsa bez njenog pristanka, što bi bila lako izvediva stvar. Nije uvidio da je prisila na takav pristanak prebijanjem njezine majke mnogo gora uvreda. Daleko od toga. Toliko je puta gledao kako mu otac tuče gospođu Anne da on to i nije doživljavao. Nije uzeo u obzir da Rowena, koja je ove tri godine provela u Kemelu umjesto s majkom u zamku Ambray, nije svjedočila tomu te posljedično nije mogla postati ravnodušna poput njega. Bio je toliko siguran da ona ne bi uzela za zlo da se njena majka iskoristi protiv njega, pa je zato s manje sigurnosti smatrao da bi ovakav grub pristup prema gospođi Anne mogao utjecati na vrbovanje Rowene. To je jednostavno bila posljednja stvar koju je mogao učiniti da ona pristane na brak i prva s kojom je pokušao kad uvjeravanja i isticanja pogodnosti nisu upalila.

Gilbertova prva greška je bila pretpostavka da Rowena prema svojoj majci osjeća isto što i on prema svojoj, drugim riječima, skoro pa ništa. Druga je bila ta što nije očekivao skoru reakciju od Rowene, pa stoga nije ni gledao prema njoj otkako joj je počeo udarati majku prije nekoliko trenutaka.

Ali kad je opazio kako Anne gleda prema kćeri s tako postojanom hrabrošću i on se osvrnuo iza sebe te potom ukočio od bijesa kad je jasno uvidio vlastite pogreške. Djevojka se brinula za majku, i to previše. Krupne safirne oči su joj preplavile

Zatvorenik moje čežnje

• 13

suze. Samu sebe je ranjavala kako ga ne bi preklinjala da se zaustavi i to samo zato što joj je majka jasno ustvrdila da ne odobrava njezin brak s Lyonsom.

Bolje da ju je drogirao, udao za Lyonsa, čak obavio i sve stvari u krevetu s njom prije no što se osvijesti i time ju doveo pred gotov čin. Sad su ga te divne plave oči promatrale s toliko gađenja da je znao kako ga nikad neće poželjeti onako kako se nadao. Neka tako i bude. Ipak će biti njegova, i to uskoro, ali toliko ga je razbjesnilo što to neće biti onako kako je zamislio da je stisnuo šaku i udario Anne po licu. Ona je odmah bešumno pala.

Rowena se oglasila prigušenim jecajem prije no što je šapnula: – Ne. Dosta je bilo.

Ostavio je majku da mlitavo visi na rukama svojih pobočnika i pomaknuo se da stane pokraj njene kćeri. Još uvijek je ključalo u njemu zbog toga što bi ga pretpostavke mogle koštati u osobnim dobicima. Vidjelo mu se to u očima, u izrazu, kad je rukom obujmio Rowenino lice i prisilio ju da to i sama opazi. Ali stisak ruke mu nije bio grub zbog osjećaja prema njoj, unatoč trenutnom bijesu. Nepromišljeno joj je, gotovo nježno, obrisao i suzu s obraza.

Glas mu je svejedno bio grub dok ju je ispitivao: – Hoćeš li se udati za lorda Godwinea?

– Hoću.

– Hoćeš li to obaviti u dobrom raspoloženju?

Rowena je na trenutak tupo zurila u njega prije no što je izlanula: – Tražiš previše…

– Ne. Što će te koštati osmijeh kad će ti donijeti njegov brz pristanak na bračni ugovor?

– Zar se sumnja u njegov pristanak?

14

Johanna Lindsey

– Ne, ali ne možemo gubiti vrijeme. Fulkhurst se trenutno primirio, ali samo zbog toga što je upravo pobijedio Turese.

Rowena je problijedila kad je čula ovu informaciju. Znala je da su osvojena dva njena posjeda pokraj Drywooda. Jedan bez borbe, ali zamak Tures je bio jedan od većih očevih posjeda, njegovo uporište koje se nalazilo više prema sjeveru.

Odrasla je u Turesu. Tamo je naučila sve što zna o ljubavi i sreći, unutar tih kamenih zidova. Sad je to mjesto zauzeo neprijateljski vojskovođa – ne, neprijatelji ga drže već tri godine, pa kakva je onda njoj razlika ako to drži jedan ili neki drugi neprijatelj? Posjed svakako nije bio njen, niti je očekivala da će to ikad postati. Čak i ako ga lord Godwine uspije osvojiti u njeno ime, on će ostati njen samo po imenu.

Gilbert je krivo protumačio njen izraz lica i pokušao ju utješiti: – Ne očajavaj, Rowena. Lyons se obogatio cijedeći gradske trgovce proteklih dvadeset godina kao limun toliko da je Kirkburough sad njegovo vlasništvo. Plaćenici, koje će kupiti svojim novcem, brzo će potući Fulkhursta i vratiti ga tamo gdje pripada. Tures će biti tvoj kroz mjesec dana.

Rowena mu nije odgovorila. Već joj je kazano da je bračni ugovor sastavljen u njenu korist; da će posjedi, kad budu zauzeti, postati njeni a ne suprugovi, što pak nije pružalo nikakvu garanciju u ovom vremenu kad su se zakon i pravda ignorirali, ali će zato značiti sve ako se Henry dokopa vlasti.

Lyons se, bez sumnje, namjeravao u cijelosti okoristiti njenim vlasništvom. Gilbert je posjede očito mislio vratiti pod svoje, a u njenim mislima je to značilo da će Lyonsu, ako već ne umre od starosti i boljki, Gilbert pomoći na tom putu. Ali Gilbert je prvo htio da ona rodi dijete Lyonsu. Kao što je to činila svakog dana u protekle tri godine, Rowena je zadrhtala

Zatvorenik moje čežnje

• 15

i pomolila se da Henry od Akvitanije osvoji englesko prijestolje. Njezin otac je bio Henryjev vazal, a Rowena bi se njemu zaklela na vjernost brže no što bi trepnula. Samo bi se tako mogla izvući iz ruku Gilberta d’Ambraya.

Umjesto iznošenja onoga što joj je bilo na pameti, ona je upitala Gilberta: – Znači li to da će se moji vazali ovoga puta morati meni zakleti na vjernost ili će iznova biti previše zauzeti borbama u tvojim ratovima?

Obrazi su mu se zarumenjeli. Njegov otac je i na ovaj način kršio zakon jer su, kad je vlasništvo Bellemeovih prešlo u tuđe ruke nakon očeve smrti, njegovih devet vazala trebali iskazati doličnu počast Roweni zbog posjeda koje su sad uživali preko nje, ali ona ipak nije vidjela ni jednog od tih vitezova tijekom trogodišnje izolacije na jednom od Hugovih manjih imanja. Kad god bi to spomenula, bila je odbijena s izlikama da su joj vitezovi pod opsadom ili usred vojne ili nešto slično tomu. Vjerojatno su ti vitezovi mislili da je mrtva. Hugo bi se tako najlakše mogao okoristiti njihovim uslugama, a da pritom ne mora odgovarati na njihovu zabrinutost za njezinu dobrobit.

Gilbert joj se sad obratio oštrim tonom koji nije dopuštao daljnjih komentara: – Petero tvojih vazala je umrlo u borbi s Fulkhurstom, a ne zna se ni to da li je Sir Gerard živ ili nije otkako je imenovan kaštelanom Turesa. Vjerojatno ga je čudovište zaklalo, kao i mnoge moje vitezove. – Završio je svoj govor slijeganjem ramena čime je jasno pokazao da mu zapravo i nije posebno stalo je li Gerard pošteđen ili nije.

Ponovno je nestalo boje iz Roweninih obraza. Nije mu postavljala daljnja pitanja, ali samo zato što se ježila spoznaje koji su to vitezovi ostali na životu a koji pak nisu. Koga bi

16

Johanna Lindsey

trebala okriviti za njihove pogibije: Fulkhursta koji je zadao smrtonosni udarac ili Gilberta i njegovog oca koji su ovoga razjarili? Za ime Boga, kad će se ova zemlja ponovno primiriti?

Tiho je zamolila Gilberta da ju oslobodi. Odmah je puštena čim je kimnuo muškarcima te je pojurila prema majci.

Gilbert ju je uhvatio za ruku i usmjerio ju prema vratima.

Odmaknula se od njega, ali on ju je čvrsto držao. – Pusti me da odem k njoj.

– Ne, njezine žene će joj se odmah pridružiti.

– Gilberte, nisam ju vidjela tri godine – podsjetila ga je, ali trebala je znati da to ovomu neće ništa značiti niti će se time išta promijeniti.

– Čim rodiš dijete Lyonsu i tako osiguraš njegove posjede moći ćeš ju vidjeti.

Još više manipulacija i prisila pomoću zastrašivanja. Više nije mogla šutjeti nego je oslobodila osjećaje u siktanju punom mržnje. – Ti si odvratan, čak si gori od oca. On je bar bio pošten u svojoj okrutnosti!

Stegnuo joj je ruku i samo joj na taj način pokazao da ga diraju njene riječi. – Meni su na pameti samo tvoji najbolji…

– Lažljivče! Učinit ću ono što želiš, ali ako mi još jednom kažeš da ću izvući iz toga neku korist za sebe, ja ću početi vrištati.

Nije se svađao s njom. Poželio ju je samo zagrliti i poljubiti jer je vatra njenog bijesa razbuktala u njemu žudnju prema njoj čak i više od njezine ljepote. Ali nije ju se usudio poljubiti. Ne uđe li u Lyonsov krevet kao djevica, ovaj će ju odbaciti i tako uništiti Gilbertove nade u polaganje ruku na bogatstvo starog lorda.

Zatvorenik moje čežnje

• 17

I zato je samo rekao: – Dođi onda, danas jašemo do Kirkborougha. Danas ćeš se udati. – A potom odmah završiti u njegovom krevetu na prvu naznaku toga da je sigurno zatrudnjela.

johanna lindsey 2. POGLAVLJE

Zatvorenik moje cˇe ˇnje

k r a lj i c e lj u b av n i h rom a n a

U

•

jahali su u Belleme Kirkborough pred sam zalazakilisunca.

GradSrčana Rowena mora roditi nasljednika će se suočiti ske kapije su još uvijek bile otvorene, ali oni su jahali s opasnim gnjevom nemilosrdnog polubrata koji bi uskoro mogaoimanju izgubitissvoje prema kojegprijevarom se pružaostečeno pogledbogatstvo. na grad. Neodoljivi Roweni je Warrick Chaville savršen izbor za njezinazidovi djeteta, bilo nekakodeprikladno kad je je opazila daoca su visoki ove a to znači da će Rowena trebati zarobiti zgodnog viteza i goleme tvrđave obojeni žarko crvenom bojom, bio joj je to prisiliti ga da se pokori njezinim ljubavnim hirovima… zlokoban podsjetnik da ulazi u sam pakao.

Plemeniti Warrick hrabro se opirao, ali izdala ga je vlastita Gilbert je mudro šutio od dvanaest muškost.

Potpuno su gatijekom opčinilejahanja Rowenine safirne očimilja jer je Rowena došlaljepota. do te točke više nije bilo briga što i sladostrasna Zbogkad togajusve vrijeme planira primjerenu Žarko očekuje trenutak kad ćei njegova će mu kazati. osvetu.

On je zakonski bio njezin polubrat zaštitnik, čulna gospodarica postati bespomoćna zatočenica i poa nema toga tko javno ne bi mogao ustvrditi da je oboje kad će morati pretrpjeti istu žestoku i strastvenu muku stigao na pokvaren način. Ali da joj nije bilo majke, Rowena te iznimnu ekstazu kroz koju je i sam prošao…

bi mu u cijelosti osujetila ovaj plan i učinila sve da umakne Zatvorenik moje Pomislila čežnje prvi je je kako romanbihit-autorice iz trenutnog položaja. čak mogla ubiti ljubavnih priča Johanne Lindsey preveden nadanas hrvatski Gilberta, toliko ga je mrzila nakon ovoga što je učinio. jezik koji će zasigurno zarobiti srca mnogih čitatelja.

Ali nije mogla pobjeći jer bi joj majka bez sumnje zbog toga Roman je s engleskog jezika preveo Vinko Vego. grozno patila, što nije nikako bilo u redu jer se već itekako ispatila u rukama d’Ambrayevih.

Sad je bolje razumjela zašto su nju i majku odmah razdvojili čim su ih odveli u Tures. Kad bi Rowena i Anne nekaw w w. moz aik- k njiga. hr ko mogle zajedno pobjeći, mogle bi dobiti pomoć od nekog 119,00 kn moćnog magnata koji ISBN se protivio Stephenu, poput Waltera 978-953-14-2135-5 Bellemea. Rowena bi se vjerojatno morala udati da se zaštiti