8 minute read
UOBIČAJENE NEISTINE I ZABLUDE
Prikaz slučaja: Ruth
Ruth Fairfax uvijek se smatrala zdravom. Kad joj je bilo dvadeset osam godina, zatrudnjela je prvi put i oboljela od gestacijskog dijabetesa. Rečeno joj je da će njezino dijete biti veliko zbog njezine povišene razine glukoze u krvi. Kad se Ruthina kći Sarah rodila, težila je 5,4 kilograma. Kad je Sari bilo osamnaest godina, oboljela je od dijabetesa tipa 1. Već je imala pretjerano aktivnu štitnu žlijezdu, a savjetnica joj je rekla da su oba stanja prouzročena time što je njezin imunološki sustav napadao zdrava tkiva u njezinu tijelu. Njezina majka Ruth oboljela je od dijabetesa tipa 2 trinaest godina nakon što je rodila Saru – rizik je bio povećan zbog gestacijskog dijabetesa. Ruthini roditelji također su oboljeli od dijabetesa tipa 2 unutar jedne godine jer su bili stariji te mnogo manje aktivni. Ruth se šokirala uvidjevši da su tri naraštaja njezine obitelji oboljela od dijabetesa zbog različitih uzroka.
UOBIČAJENE NEISTINE I ZABLUDE
Mnogo je zabluda o dijabetesu te mnogo pogrešnih shvaćanja. Jednom sam pronašla web-stranicu namijenjenu roditeljima djece s dijabetesom tipa 1 na kojoj je pisalo da je to stanje prouzročeno konzumacijom prevelike količine slatkiša. To me šokiralo i uzrujalo pa sam ih kontaktirala te im pružila točnije informacije o tome što uzrokuje pojavu dijabetesa tipa 1. Nakon što sam im se javila, ta web-stranica nestala je s interneta.
Svijet je prepun pogrešnih informacija – možda zato što se ideje s vremenom mijenjaju, nastaju nova shvaćanja, a znanost razdvaja istinu od izmišljotina. Slijede još neke zablude koje žarko želim osporiti:
Zabluda br. 1: stres uzrokuje dijabetes
Ako se tijelo muči nastojeći regulirati razinu glukoze u krvi – u stadiju poznatom kao preddijabetes – prekomjerni stres može prouzročiti ra-
niju pojavu potpunog oblika dijabetesa. Kad već bolujete od dijabetesa, hormoni koji se oslobađaju u stanju stresa uzrokuju povišenje razine glukoze u krvi uslijed povećanja količine glukoze koja je na raspolaganju mišićima.
Ako već bolujete od dijabetesa, akutni stres – recimo, svađa s nekim – uzrokuje višak glukoze s kojim se Vaše tijelo ne može nositi. Ako trpite dugotrajni (kronični) stres, uputno je češće kontrolirati glukozu u krvi jer ćete možda morati povećati količinu inzulina; ili, ako već bolujete od dijabetesa tipa 2 i nije Vam propisan inzulin, razgovarajte sa svojim liječnikom obiteljske medicine ili sestrom specijaliziranom za dijabetes kako bi Vam prilagodili lijek.
Zabluda br. 2: dijabetes znači da ne smijete jesti slatko
U nekim situacijama, primjerice, kad Vam je razina glukoze u krvi niska, trebali biste pojesti nešto slatko kako biste podignuli razinu glukoze u krvi na normalnu razinu. To ne znači da biste svoju potrebu za izbjegavanjem hipoglikemije (niske razine glukoze u krvi) trebali koristiti kao opravdanje za konzumaciju slatkiša. Poznajem nekoliko ljudi koji u svojem radnom stolu drže slatkiše za ‘krizne situacije’, ali zapravo cijeli dan posežu za njima.
Ako bolujete od dijabetesa tipa 2 i uzimate tablete, ili ako dijetom i tjelesnom aktivnošću snižavate razinu glukoze u krvi, u slulčaju da pojedete nešto slatko zbog užitka, manja je mogućnost da ćete ponovno sniziti razinu glukoze nego da ste uzeli inzulin.
Medicinski stručnjaci tvrde da bi se doze inzulina za one koji boluju od dijabetesa tipa 1 trebale uzimati za sadržaj ugljikohidrata u hrani koju jedete. To je poznato kao prilagođavanje doze za normalnu prehranu. Naknadno ću to podrobnije objasniti, ali dobra vijest je da ste, ako pojedete nekoliko keksića koji sadrže, primjerice, 50 grama ugljikohidrata, i uzmete odgovarajuću količinu inzulina za te ugljikohidrate, sposobni dobro regulirati svoj dijabetes tipa 1 nakon što krenete ovim putem.
Zabluda br. 3: kad god ste u hipoglikemiji, određeni broj moždanih stanica odumre
Hipoglikemija je nedostatak glukoze kao goriva za mozak i mišiće pa se, nimalo iznenađujuće, možete osjećati umorno, drhtavo i vrlo zbunjeno, često s posljedičnom jakom i dugotrajnom glavoboljom. Blaga do umjerena hipoglikemija, kod koje možete pojesti ili popiti nešto slatko kako biste je ispravili, nije škodljiva za mozak.
Teška hipoglikemija, koja može prouzročiti nesvjesticu ili, u nekim slučajevima, konvulzije, iziskuje pomoć druge osobe koja će dati injekciju glukagona. Glukagon je isto što i glukoza pohranjena u jetri i vrlo brzo podiže razinu glukoze u krvi te budi osobu iz nesvjestice (premda se i dalje osjećate vrlo nestabilno). Snimanje mozga nakon tih vrlo teških događaja pokazalo je određeni gubitak moždanih stanica. Međutim, mozak vrlo uspješno nadomješta svaki gubitak te brzo uspostavlja nove veze pa je dugoročni učinak na mentalnu funkciju minimalan.
Zabluda br. 4: moguće je uspostaviti potpuni nadzor nad razinom glukoze u krvi
Potpuni nadzor nad glukozom nije moguć – kad biste ga imali, ne biste bolovali od dijabetesa jer bi Vaše tijelo bilo sposobno samo održavati razine glukoze u krvi u normalnim granicama. Medicinski stručnjaci – Vaš liječnik obiteljske medicine, medicinska sestra, dijabetolog i sestra specijalizirana za dijabetes – žele da težite normalnoj do dobroj kontroli, premda to nije uvijek lako u slučaju opetovanih infekcija i/ili depresije ili nestabilnog dijabetesa – dijabetesa koji je vrlo teško držati pod nadzorom. Normalna do dobra kontrola znači postizanje vrijednosti glukoze u krvi između 5,0 i 8,3 mmol/L pa je količina glukoze koja se drži uz Vaše eritrocite u tromjesečnom razdoblju – Vaš HbA1c ili količina hemoglobina A1c – između 5,0 i 7,0 posto (31–53 mmol/L). Relativno dobra kontrola je rezultat između 7,0 i 8,0 posto (53–64 mmol/L), a slaba kon-
trola je rezultat od 9,0 posto (75 mmol/L i više).1 Vaš HbA1c u Sjedinjenim Američkim Državama poznat je pak kao eAG, ili prosječna glukoza u krvi, koja se izražava kao postotak. Međutim, HbA1c nalaz ne otkriva najviše i najniže vrijednosti, kao Vaši svakodnevni testovi krvi za regulaciju dijabetesa. Rezultat u dobrom rasponu silno motivira i dokazuje Vaš uspjeh.
ČINJENICA: Povremeni usponi i padovi razine glukoze u krvi su uobičajeni pa nemojte dopustiti da Vas obeshrabre. Nastavite održavati svoj dijabetes kako su Vas učili i ovladat ćete svojim stanjem.
Zabluda br. 5: ako morate uzimati inzulin za dijabetes tipa 2, to znači da ste zabrljali
Tablete metformina, koje se propisuju za niže razine glukoze u krvi osobe koja boluje od dijabetesa, mogu u tom svojstvu funkcionirati samo nekoliko godina prije no što njihova učinkovitost oslabi. Kad se to dogodi, razinu glukoze u krvi potrebno je kontrolirati injekcijama inzulina. To nije neuspjeh, nego sljedeći potreban stadij u učinkovitom reguliranju dijabetesa tipa 2.
Uzimanje inzulina ne znači veću vjerojatnost niske razine glukoze u krvi pa ćete je svakodnevno morati mjeriti. Prednost je to što ćete se s poboljšanjem razine glukoze u krvi osjećati bolje. Inzulin je katkad potreban samo privremeno, jer druge bolesti onemogućuju primjereno djelovanje tableta za snižavanje razine glukoze u krvi. Osim toga, noviji lijekovi za dijabetes tipa 2 zapravo djeluju bolje nego inzulin. Ljudi koji uzimaju inzulin mogu prijeći na neki od njih ako metformin prestane djelovati i ako se zbog toga započne s inzulinom.
1 U Hrvatskoj se sve iznad 7,0 posto ne smatra dobrom regulacijom, (op. red.).
Prikaz slučaja: Kenny
Kenny Walker ustanovio je da teško kontrolira svoj dijabetes tipa 2. Težio je 89 kilograma, uzimao je 65 jedinica inzulina dnevno, a njegova HbA1c vrijednost bila je 8,0 posto (65 mmol/L). Njegov dijabetolog odlučio je iskušati roziglitazon kako bi Kennyju pomogao kontrolirati glukozu u krvi. Savjetnik je polako uvodio taj lijek, snižavajući Kennyjevu dnevnu količinu inzulina. Šest mjeseci kasnije, Kenny se oduševio čuvši da mu inzulin više nije potreban: ujedno je izgubio 13 kilograma, a njegova HbA1c vrijednost spustila se na 6,5 posto (48 mmol/L).
Druga činjenica koju vrijedi spomenuti vezano uz dijabetes tipa 2 je da, kod starijih ljudi, žarište nije na prevenciji dugoročnih komplikacija kao što su bolesti očiju i bubrega, koje nastaju tijekom više godina zbog kontinuirano povišene razine glukoze u krvi. Oslobađanje od zabrinutosti zbog komplikacija znatno pojednostavljuje reguliranje dijabetesa.
Zabluda br. 6: osobe sa šećernom bolesti ne smiju vježbati jer će ući u stanje hipoglikemije
Svaki tjelesni napor uzrokuje trošenje glukoze u mišićima pa će sve, od glačanja i usisavanja do uređenja doma djelovati na Vašu razinu glukoze u krvi. Isto vrijedi za intenzivnu tjelesnu aktivnost – upitajte bivšeg olimpijskog veslača Stevea Redgravea, koji boluje od dijabetesa tipa 1. Intenzivna aktivnost zapravo može povisiti razinu glukoze u krvi jer jetra oslobađa pohranjenu glukozu kako bi pružila energiju mišićima. Najvažnije je predvidjeti potrebu za glukozom ili potencijalno povišenje razine glukoze u krvi te njihovo reguliranje kako ne biste ostali zatečeni.
Premda se može doimati da je posrijedi ono najnapornije što se osobama sa šećernom bolesti govori da bi trebali činiti, umjerena, ali redovita tjelesna aktivnost vrlo je dobar način reguliranja razine glukoze u krvi, kako se ne bi neopazice povisivala. Međutim, određeni oblici tjelesne aktivnosti ne savjetuju se u određenim okolnostima, kao što je skakanje na
trampolinu ako ste podložni krvarenju iz malih žilica u stražnjem dijelu oka (dijabetička retinopatija). Osobe koje boluju od dijabetičke neuropatije – oštećenja živaca u stopalima – i osobe koje boluju od šećerne bolesti starije od četrdeset godina trebale bi zatražiti medicinski savjet prije no što započnu s programom vježbanja. Liječnik će Vam savjetovati da započnete polako i gradite mišićnu snagu pa nemojte krenuti previše sumanuto!
Prikaz slučaja: Peter
Peteru Dawsonu, koji boluje od dijabetesa tipa 2, bile su pedeset četiri godine kad je odlučio kupiti pokretnu traku i steći kondiciju. Za svoj plan nije rekao liječniku, premda mu je liječnik savjetovao redovitu tjelesnu aktivnost kako bi lakše kontrolirao razinu glukoze u krvi. Kad je pokretna traka dostavljena u Peterov dom, ustanovio je da mu je naporno otpakirati tu tešku spravu, sastaviti je i dovući na položaj u kojem ju je želio koristiti. Potom je stao na spravu, postavio tempo i počeo trčati premda godinama nije vježbao. Odjednom je osjetio bol u prsima i pretrpio blagi srčani udar. Njegova supruga Glynis pozvala je hitnu pomoć, a kad je Peter u bolnici podvrgnut pretragama, ustanovljeno je da je jedna od njegovih koronarnih arterija vrlo uska. Podvrgnuo se terapijskom postupku i od tada prima savjete o primjerenoj tjelesnoj aktivnosti. Sada pokretnu traku koristi na najnižem podešenju. Osjeća se dobro.
Ako bolujete od dijabetesa, prije polaska provjerite razinu glukoze u krvi. To je vrlo važno i ne mogu dovoljno naglasiti da na dugim putovanjima morate stati te provjeriti je li Vam razina glukoze u krvi preniska pa stoga utječe na Vašu prosudbu: meni odgovara 6,5 mmol/L. Ako bolujete od dijabetesa tipa 1, o tome morate obavijestiti službu za izdavanje vozačkih dozvola, ili ako privremeno uzimate inzulin, a bili ste u hipoglikemiji. Potrebno ih je obavijestiti i o svim promjenama Vaše terapije ili stanja, kao što su obamrlost stopala ili komplikacije s vidom. U pogledu vožnje po-
