ISSN 2296-0937 (print) ISSN 2296-0929 (online)
www.diogenpro.com
Broj 7. / Issue No 7.
Godišnjak/Annual - Autumn/Jesen 2017
World as Global Sin: Intermediaries lead down to dusk If anybody ever was thinking within the last decade and a half that this World might have a chance for its bright future in regards to anything related to the benefit of all humankind, then he/she was wrong, despite the XXI Century being a century of promises, albeit ‘fallen ones’. Most of the World’s population follows some kind of religion devotion. Everybody knows who and where, and how many people are for this or that religion. Still, regardless that every religion in the world underlines peace and prosperity, we still have so many wars, corruption, poverty …What is wrong, then? Maybe, the answer is within the issue that we are not
following religion(s) properly and that we should obey the Holy Book(s) as it is written within. If that is case then we should erase our history since the first Holy Book(s) that have even been written up to present time, since the dawn of religion(s), has the same problem. Is then the problem in us, or in the Holy Book(s)? Without mentioning any one religion, I suggest that the intermediaries are the ones to blame. Yes, I love God, but without religion. Religion has been established by the side of intermediaries. Is it to follow the Holy Book(s) or to follow the intermediaries? That is the billion dollar question.Why is that? Descriptions of the obvious, explanations of the visible, misleading…If we just can compare the beliefs of each and every religion in the world through the past thousand years (at least) we will see a lot of adjustments of religion with respect to the current situation in the world related to the (non)freedom of humans. Every time was it not the religions that were leading towards the development of the world, but the opposite happened, with the result being the pulling down and holding the horses of development for the selfish reasons of the intermediaries. Sabahudin Hadžialić
PAGE 2 - ANNUAL GODIÅ NJAK 2017
NO 7.
http://www.diogenpro.com/all-issues_svi-brojevi.html
PAGE 3 - ANNUAL GODIŠNJAK 2017
ONLINE EDITION....ONLINE EDICIJA –On the cover page ART— DIOGEN
NO 7.
NO7
PAGE 4
Instead Editor’s word — book March 2017
USA, MARCH 2017—ORDER YOUR COPY OF THE BOOK OF POETRY - THROUGH THE CLICK ON THESE WORDS
NO7
PAGE 5
Umjesto uvodnika
Editor of the book: Sabahudin HadŞialić, Published by Lulu Enterprises, Inc. , USA, April 2016 http://www.lulu.com/shop/peter-m-tase/ancient-monuments-and-treasures-of-nakhchivan/paperback/product-22631421.html
NO7
PAGE 6
DIO DIOGEN pro kultura magazin Godišnjak br. 7. 2016-2017.
PREDSTAVLJANJE AUTORA (POEZIJA/PROZA)/ REPRESENTATION OF THE AUTHORS (POETRY/PROSE)........Str./Pg. 7 - 78 ESEJI / ESSAYS...Str.Pg. 79 – 94 DIOGEN focus Str. Pg. 97 –103 INTERVJUI / INTERVIEWS...Str.Pg. 104 - 110 SLOVENSKI DIH...Str.Pg. 113 - 116 GOST PISAC / GUEST WRITER...Str.Pg. 118 – 122
NO7
PAGE 7
http://www.diogenpro.com/viva-filmfestival-2016.html
PIETRO PANCAMO, ITALY
Više / More: http://diogenplus.weebly.com/pietro-pancamo.html
Pietro Pancamo NO7
PAGE 8
Aeroplane
Fragment
If I try to reach the sky the distance keeps unchanged. I only approach the clouds.
At times in the dark the watermark of stars echoes my pensive anger: love or uncertainty, uncertainty and love.
(Translated from Italian by Chiara De Luca)
(Translated from Italian by Pietro Pancamo)
(Original text) Aeroplano Se tento di raggiungere il cielo la distanza rimane invariata. M’avvicino soltanto alle nubi.
(Original text) Frammento A tratti nel buio la filigrana di stelle configura la mia rabbia pensosa: amore o incertezza, incertezza e amore.
ViĹĄe / More: http://diogenplus.weebly.com/pietro-pancamo.html
Pietro Pancamo NO7
PAGE 9
The world analysed
E la morte vive all’inchinarsi del tempo all’imbrunire della voce in questa via del pensiero ghiaiosa d’amore.
Stars are like desires exploded in the sky. Abysmal reigns of a death flowered in the breath of God. Legends which tell about souls drowned in dark under the vault of castrated feelings. Melancholy: a few thoughts animated by light and numbed in the sleep of a sweet sadness.
E gli uomini (sogno di Dio, ossessione della morte) spengono una scintilla umida di storia; ascoltano un nome raggiato di follia.
Psychic decomposition
And along this way made of thoughts but gravelly with love, death lives when time bows or voice comes to its nightfall. And men (dream of God, obsession of death) turn off a spark damp with history; listen to a name encircled by rays of madness. (Translated from Italian by Pietro Pancamo)
(Original text) Il mondo analizzato
Desideri esplosi nel cielo mimano le stelle.
Music like mouth dribble: and the sky swells from the cries of madmen, their gaze is wind lost in the labyrinth of stars. Every word is a star glistening saliva: and turbulent skies snow-covered with wonder fade in the distance, evoked by death. My sky is this brain teeming with shattered trellises and disembowelled barriers and injured waters and eroded railway tracks that iron-bite each other. Inside the veins, entangled like a balled yarn of pain, blood is an abandoned river terse with drained noises. Death is off-key silence.
Regni abissali di morte, fiorita nel respiro di Dio. Leggende di anime affogate nel buio sotto la volta di sentimenti castrati.
(Translated from Italian by Arlene Ang)
Malinconia: il pensiero animato di sole rattrappito nel sonno di una dolce tristezza. Više / More: http://diogenplus.weebly.com/pietro-pancamo.html
Piettro Pancamo NO7
PAGE 10
(Original text) Decomposizione psichica
(la Insecurity) governo un popolo tremebondo d’imbranati, sconfitti e irresoluti dall’alto della mia onniMpotenza io, imperatore dei timidi.
Musica come bava alla bocca: e il cielo si gonfia tra le urla dei pazzi, il loro sguardo è vento che si perde nel labirinto di stelle. Ogni parola è una stella che splende di saliva: e cieli agitati innevati di stupore tramontano lontani, evocati dalla morte. Il mio cielo è questo mio cervello pieno di tralicci spezzati e di barriere sventrate e d’acque ferite e di binari sradicati che si mordono col ferro. Dentro le vene, aggrovigliate come un gomitolo di dolore, il sangue è un fiume abbandonato terso di rumori prosciugati.
Sickness Soft silence, as tender as the prayers sleep says. Dark adores swishes and words: dark, which I make panting with my breath, can do nothing but caress the sickness overflowing from this life. During day, spit of night, cold flowers, as chill as rain stalks. A footprint of light gags the space. (Translated from Italian by Pietro Pancamo)
La morte è silenzio stonato. (Original text) Nausea An emperor Surrounded by the bodyguards (who are my Insecurity) I govern, from the giddily low heights of my omniMpotence, a clumsy and irresolute people consisting of losers in fear and trembling, I, the emperor of the timid. (Translated from Italian by Pietro Pancamo) (Original text) Un imperatore
Morbido silenzio, soffice come una preghiera del sonno. Il buio che adora fruscii e parole: il buio, affannato dal mio respiro, può solo accarezzare la nausea di questa vita. Nel giorno, sputo della notte, fiori freddi come steli di pioggia. Un’orma di luce imbavaglia lo spazio.
Circondato dalle guardie del corpo Više / More: http://diogenplus.weebly.com/pietro-pancamo.html
Pietrp Pancamo NO7
PAGE 11
Words from silence
(Original text) Il nulla
Remember the mystery that bloomed in a sigh where death has woven its nest like a beach of unspoken words; like a reflection of transparent dreams, orchestra of wasted souls.
I miei sogni leggeri, scanalati fra ombre creole di tenera luce e foglie di facciata (ovvero blande come ballerine morse dal vento).
(Translated from Italian by Pietro Pancamo)
E quando l’incubo arriva il nulla esce dal suo fuori per annuire agli occhi del presente; «io sono» – dice – «un barbaglio di notti camuse e la pioggia di quel che verrà: del futuro mi rivelo l’unica, insomma, l(’)abile traccia!».
(Original text) Parole dal silenzio
Ricorda il mistero che fioriva in un sospiro, dove la morte ha tessuto il nido come una spiaggia di parole taciute; come un barbaglio di sogni trasparenti, orchestra di anime perdute. The nothingness My dreams so light, so grooved among creole shadows of tender beams and official leaves (limp and weak, I mean, like ballerinas bitten by wind). And when the nightmare arrives the nothingness, emerging from the outside to nod in agreement at the eyes of present, speaks this way: «I’m a flashing of snub nights and the rain of upcoming events: in other words, I reveal myself to be the only sign of things and deeds fated to happen or, to be more exact, future’s faint and skilful trace». (Translated from Italian by Pietro Pancamo)
Philosophy Words and sentences are the pet phrases of silence that ceases, every now and then, to pronounce the void. So a few traces of matter misshape the air and describe pauses in the nothing before silence closes on itself again. (Hands shatter into an unfinished gesture) (Translated from Italian by Pietro Pancamo) (Original text) Filosofia Parole e frasi sono gli intercalari del silenzio che smette, ogni tanto, di pronunciare il vuoto. Allora qualche indizio di materia deforma l’aria, descrivendo le pause del nulla prima che il silenzio si richiuda. (Le mani s’infrangono contro un gesto incompiuto)
Više / More: http://diogenplus.weebly.com/pietro-pancamo.html
Pietro Pancamo NO7
PAGE 12
I wonder (a poem by the child called Pietro) The sweaty man has a zealous smell of wounded child. The sun rushes below deck in order to escape that stench of patient. So nothing remains, in the world, but distinct and very accurate griefs making death want to drive back to exorcize every coffee-flavoured happiness; and now that all the creatures and the objects can’t rejoice any more I wonder: «What’s closer? A dream or a memory?».
We write smiles and coded feelings; sleepless with life we marry our eyes. (Translated from Italian by Pietro Pancamo) (Original text) Poeti Noi che visitiamo carmi di sole brindiamo con versi e parole. Scriviamo sorrisi e sentimenti in codice;
What’s further? (Translated from Italian by Pietro Pancamo)
insonni di vita
(Original text)
andiamo sposi
IO MI DOMANDO (UNA POESIA DEL BIMBO PIETRO)
ai nostri occhi.
L’uomo sudato fa un odore alacre di bambino ferito. Il sole va sotto coperta sentendo quel puzzo di malato. Così rimangono solo amarezze nitide e ben precise che invogliano la morte a respingere esorcizzare ogni felicità al sapore di caffè; ed ora che nulla gioisce io mi domando: “Che cosa è più vicino? Un sogno o un ricordo?”. Che cosa è più lontano? Poets We, visiting poems of sun, make a toast with lines and words. Više / More: http://diogenplus.weebly.com/pietro-pancamo.html
NO7
PAGE 13
Sanaz Davoodzadeh , Iran
ViĹĄe / More: http://diogenplus.weebly.com/sanaz-davoodzadeh-far.html
Sanaz Davoodzadeh NO7
PAGE 14
The peace Was too tired to think It lighted a cigarette. Lay down on a leather sofa And tried to forget the whole world A little bit later It fell asleep Like a little child
ﺧﺳﺗﻪ ﺗﺭ ﺍﺯ ﺁﻥ ﺑﻭﺩ ﮐﻪ ﻓﮑﺭ ﻣﯽ ﮐﺭﺩ ﺳﻳﮕﺎﺭی ﺭﻭﺷﻥ ﮐﺭﺩ ﺭﻭی ﻣﺑﻠﯽ ﭼﺭﻣﯽ ﺩﺭﺍﺯ ﮐﺷﻳﺩ ﺳﻌﯽ ﮐﺭﺩ ﺟﻬﺎﻥ ﺭﺍ ﻓﺭﺍﻣﻭﺵ ﮐﻧﺩ ﮐﻣﯽ ﺑﻌﺩ ﭼﻭﻥ ﮐﻭﺩﮐﯽ ﺧﺭﺩﺳﺎﻝ ﺧﻭﺍﺑﺵ ﺑﺭﺩ ﺻﻠﺢ Totally unexpected, My pencil turned to a plane tree Full of crows, And the crows covered all my words. How can I write now That my heart had a dove for you?
ﺑﯽ ﻣﻘﺩﻣﻪ ﻣﺩﺍﺩﻣﭼﻧﺎﺭی ﺷﺩ ﭘﺭ ﺍﺯ ﮐﻼﻍ ﺭﻭی ﺗﻣﺎﻡ ﺣﺭﻑ ﻫﺎﻳﻡ ﺭﺍ ﻭ ِ ﮐﻼﻍ ﮔﺭﻓﺕ ﺣﺎﻻ ﭼﻁﻭﺭ ﺑﻧﻭﻳﺳﻡ ﺩﻟﻡ ﺑﺭﺍﻳﺕ ﮐﺑﻭﺗﺭ ﺩﺍﺷﺕ
To die standing Is a far-fetched dream It’s years now That trees are born horizontal
ﺍﻳﺳﺗﺎﺩﻩ ﻣﺭﺩﻥ ﺁﺭﺯﻭﻳﯽ ﺳﺕ ﺩﻭﺭ ﺳﺎﻝ ﻫﺎ ﺳﺕ ﺩﺭﺧﺗﺎﻥ ﺍﻓﻘﯽ ﺯﺍﺩﻩ ﻣﯽ ﺷﻭﻧﺩ You grew old rapidly I was not a good child for you In your old age Shame on me You should go to a retirement home Oh Love!
چقدر زود پير شدی بچه ی خوبی برايت نبودم در سالمنديت ھم شرمنده بايد به خانه سالمندان بروی ای عشق Life is So great a disaster That nothing else Can be a disaster
ﺯﻧﺩﮔﯽ ﺁﻧﻘﺩﺭ ﻓﺎﺟﻌﻪ ﺍﺳﺕ ﮐﻪ ﺩﻳﮕﺭ ﻫﻳﭻ ﭼﻳﺯی ﻓﺎﺟﻌﻪ ﻧﻳﺳﺕ
Više / More: http://diogenplus.weebly.com/sanaz-davoodzadeh-far.html
Sanaz Davoodzadeh NO7
PAGE 15
ﻣﺭﺯﻫﺎ ﺭﺍ ﺑﺭ ﻣﯽ ﺩﺍﺷﺗﯽ ﺑﺩﻭﻥ ﻭﻳﺯﺍ ﺩﺭ ﺗﻭ ﻣﻬﺎﺟﺭﺕ ﻣﯽ ﮐﺭﺩﻡ ﻣﻭﺭﺩ ﻣﻥ ﺳﻳﺎﺳﯽ ﻧﻳﺳﺕ ﻋﺎﺷﻘﺎﻧﻪ ﻓﺭﺍﺭ ﮐﺭﺩﻡ ﺑﺭﮔﺭﺩﻡ ﺯﺑﺎﻥ ﻭ ﻟﺑﻡ ﺭﺍ ﺍﺧﺗﻪ ﻣﯽ ﮐﻧﻧﺩ ﻋﺷﻖ ﺑﯽ ﺣﺭﻑ ﺑﺎ ﻣﺭﺯ ﺑﯽ ﻭﻁﻥ ﺍﺳﺕ
I am secluded You want to bury All the noise of this highway in me Don’t come close to me Let the sound of butterfly wings Be heard in me.
خلوتم می خواھی تمام ھمھمه ی يک بزرگراه را در من دفن کنی نيا بگذار درمن صدای بال پروانه شنيده شود
I came to the world crying I lived crying I’d like to leave With a smile Like Mona Lisa
ﺁﻣﺩﻧﻡ ﺑﺎ ﮔﺭﻳﻪ ﺑﻭﺩ ﻣﺎﻧﺩﻧﻡ ﺑﺎ ﻓﺭﻳﺎﺩ ﺭﻓﺗﻧﻡ ﺭﺍ ﺩﻭﺳﺕ ﺩﺍﺭﻡ ﺗﺑﺳﻣﯽ ﺑﺎﺷﻡ ﻣﺛ ِﻝ ﻣﻭﻧﺎﻟﻳﺯﺍ If you removed the borders I’d immigrate to you Without visa My case is not political I’ve fled out of love If I go back They’ll mutilate My tongue and my lips Love is Bordered Wordless Homeless.
For reaching you I walk on the dead words Perhaps I can hear A word from a sigh
ﺑﺭﺍی ﺭﺳﻳﺩﻥ ِ ﺑﻪ ﺗﻭ ﺭﻭی ﺣﺭﻭﻑ ﻣﺭﺩﻩ ﺭﺍﻩ ﻣﯽ ﺭﻭﻡ ِ ﺷﺎﻳﺩ ﮐﻠﻣﻪ ﺍی ﺑﮕﻭﻳﺩ ﺁﻩ ﺑﺎ ﮐﻠﻣﻪ ی ﺯﺧﻣﯽ ﻫﻡ ﮐﻧﺎﺭ ﺗﻭ ﭘﻳﺎﺩﻩ ﺭﻭی ﮐﺭﺩ ِ ﻣﯽ ﺷﻭﺩ
It makes no difference for the warder What color is his uniform It’me, whose seasons Take color from his uniforms
ﺑﺭﺍی ﺷﺏ ﺑﯽ ﻣﻌﻧﺎﺳﺕ ﮐﻪ ﺭﻧﮓ ﻟﺑﺎﺳﺵ ﭼﻳﺳﺕ ﻣﻥ ﺍﻡ ﮐﻪ ﺍﻳﻧﺟﺎ ﻓﺻﻝ ﻫﺎﻳﻡ ﺭﻧﮓ ﻟﺑﺎﺱ ﺍﻭﺳﺕ
Više / More: http://diogenplus.weebly.com/sanaz-davoodzadeh-far.html
Sanaz Davoodzadeh NO7
PAGE 16
You understood my glance Then, don’t look for my pain They have wiped its traces away Ask the sparrows after me There was the grammar of sparrows In my glance
ﻧﮕﺎﻫﻡ ﺭﺍ ﻓﻬﻣﻳﺩی ﭘﯽ ﺩﺭﺩﻡ ﻧﺑﺎﺵ ِ ﺭ ِﺩ ﺩﺭﺩ ﺭﺍ ﻫﻡ ﺯﺩﻩ ﺍﻧﺩ ﺳﺭﺍﻏﻡ ﺭﺍ ﺍﺯ ﮔﻧﺟﺷﮏ ﻫﺎ ﺑﮕﻳﺭ ﺩﺳﺗﻭﺭ ﺯﺑﺎﻥ ﮔﻧﺟﺷﮏ ﻫﺎ ﺩﺭ ﻧﮕﺎﻫﻡ ﺑﻭﺩ An isolated island Surrounded by a chimera of interwoven pipes, Endless flames of fire, Dead Corals, And the trees that can hardly breathe Phantom trees Walk along a lonely road A road that goes nowhere People are prisoners In their working clothes, Eating and sleeping . Here I waste my life away In the age of twenty and some years
I waste my life away here I diminish in my clothes My body, a “damam”* My language, a cymbal My words are trapped in an endless circle, Which makes them erase themselves On this island Some people go on a thinking diet To have the security helm Fit their head And love is considered peripheral. I am twenty and some years old Bur here, You get sixty in a year. (Written on Kharkisland) * * damam is a double-headed cylindrical drum. Both sides are covered by an animal skin. It is either played by hand or by the sticks made from a palm tree. This instrument is also played in the southern parts of Iran specially Bushehr province.
Surrounded by a chimera of interwoven pipes Surrounded by the permanent presence of crying crows An island with a very warm or very cold weather An island with three hundred and some days without rain And a day of crazy raining Surrounded by rusty waters, Ten digit numbers, And stores swelled with goods, Više / More: http://diogenplus.weebly.com/sanaz-davoodzadeh-far.html
Sanaz Davoodzadeh NO7
PAGE 17
ﺟﺯﻳﺭﻩ ﺍی ﺩﻭﺭ ﻣﻳﺎﻥ ﺗﻭﻫﻣﯽ ﺍﺯ ﻟﻭﻟﻪ ﻫﺎی ﺑﻬﻡ ﭘﻳﭼﻳﺩﻩ ﻟﺭﺯﺍﻥ ﺑﺎﺩ ﺷﻌﻠﻪ ﻫﺎی ﺁﺗﺵ ﺑﯽ ﭘﺎﻳﺎﻥ، ِ ﻣﺭﺟﺎﻥ ﻫﺎی ﻣﺭﺩﻩ ﺍﺷﺑﺎﺡ ﺩﺭﺧﺗﺎﻧﯽ ﭘﻳﺎﺩﻩ ﮐﻪ ﺑﻪ ﺯﻭﺭ ﻧﻔﺱ ﻣﯽ ﮐﺷﻧﺩ ﺩﺭ ﺟﺎﺩﻩ ﺍی ﮐﻪ ﺑﻪ ﻫﻳﭻ ﺟﺎ ﻧﻣﯽ ﺭﺳﺩ ﺁﺩﻡ ﻫﺎﻳﯽ ﺯﻧﺩﺍﻧﯽ ﺩﺭ ﻟﺑﺎﺱ ﮐﺎﺭ ،ﺧﻭﺍﺏ ،ﻏﺫﺍ ﺧﻭﺩﻡ ﺭﺍ ﺩﻭﺭ ﻣﯽ ﺭﻳﺯﻡ ﺩﺭ ﺑﻳﺳﺕ ﻭ ﭼﻧﺩ ﺳﺎﻟﮕﯽ ﻣﻳﺎﻥ ﺗﻭﻫﻣﯽ ﺍﺯ ﻟﻭﻟﻪ ﻫﺎی ﺑﻬﻡ ﭘﻳﭼﻳﺩﻩ ﺣﺿﻭﺭ ﺩﺍﻳﻣﯽ ﻗﺎﺭﻗﺎﺭ ﮐﻼﻍ ﻫﻭﺍﻳﯽ ﻫﻣﻳﺷﻪ ﮔﺭﻡ ﮔﺭﻡ ﻭ ﺳﺭﺩ ﺳﺭﺩ ﻭ ﺑﯽ ﺑﺎﺭﺍﻧﯽ ﺳﻳﺻﺩ ﻭ ﭼﻧﺩ ﺭﻭﺯﻩ ﻭ ﻳﮏ ﺭﻭﺯ ﺑﺎﺭﺍﻧﯽ ﺩﻳﻭﺍﻧﻪ ﻭﺍﺭ ﺧﻭﺩﻡ ﺭﺍ ﺩﻭﺭﻡ ﻣﯽ ﺭﻳﺯﻡ ﻣﻳﺎﻥ ﺁﺏ ﻫﺎی ﺯﻧﮓ ﺯﺩﻩ ﺍﺭﻗﺎﻡ ﺩﻩ ﺭﻗﻣﯽ ﺍﻧﺑﺎﺭﻫﺎﻳﯽ ﮐﻪ ﭼﺎﻕ ﺷﺩﻩ ﺍﻧﺩ ﺍﺯ ﮐﺎﻻ ﮐﻣﺗﺭ ﻣﯽ ﺷﻭﻡ ﻣﻳﺎﻥ ﻟﺑﺎﺱ ﻫﺎﻳﻡ ..ﻁﻭﻝ ﻭ ﻋﺭﺿﻡ ﺻﺩﺍی ﺩﻣﺎﻡ ﺣﺭﻑ ﻫﺎﻳﻡ ﺳﻧﺞ ﮐﻠﻣﺎﺗﻡ ﺩﺍﻳﺭﻩ ﻭﺍﺭ ﻣﯽ ﭼﺭﺧﻧﺩ ﻧﻘﻁﻪ ﻫﺎﻳﺷﺎﻥ ﺭﺍ ﭘﺎک ﻣﯽ ﮐﻧﻧﺩ ﺍﻳﻧﺟﺎ ﺑﻌﺿﯽ ﻫﺎ ﺭژﻳﻡ ﻓﮑﺭ ﻣﯽ ﮔﻳﺭﻧﺩ ﺗﺎ ﮐﻼﻩ ﻫﺎی ﺍﻳﻣﻧﯽ ﮐﻭﭼﮏ ﺍﻧﺩﺍﺯﻩ ﺷﺎﻥ ﺷﻭﺩ ﻋﺷﻖ ﺭﺍﻣﯽ ﺗﻭﺍﻥ ﺍﻗﻣﺎﺭی ﺩﻳﺩ؟ ﺑﻳﺳﺕ ﻭ ﭼﻧﺩ ﺳﺎﻟﮕﯽ ﺍﻳﻧﺟﺎ ﻳﮑﺳﺎﻟﻪ ﺷﺻﺕ ﺳﺎﻟﻪ ﻣﯽ ﺷﻭی. Više / More: http://diogenplus.weebly.com/sanaz-davoodzadeh-far.html
NO7
PAGE 18
NO7
PAGE 19
Dr. sci. Larisa Softić-Gasal, Bosnia and Herzegovina Dr. sc. Larisa Softić-Gasal rođena je u Gračanici 1. marta 1974. godine gdje je stekla srednje obrazovanje. Filozofski fakultet, pri Odsjeku za bosanski jezik i književnost, upisuje 1994. godine. Diplomirala je 1999. godine na temu Oblici funkcioniranja savremenoga bosanskog
jezika. Postdiplomski studij Pozorište i drama, pri
Akademiji dramskih umjetnosti Univerziteta u Tuzli, upisala 2002. godine. Magistrirala 2005. godine na temuTematske, stilske i
žanrovske značajke u dramama Miodraga Žalice, pod mentorstvom dr. sc. Gordane Muzaferije. U toku studija ostvarila je prosjek ocjena 9,57 (devet, pedesetsedam). Godine 2000. položila stručni ispit u Gimnaziji u Tuzli. 2009. godine angažirana kao viša asistentkinja pri Edukacijskom fakultetu u Travniku. Stekla najviše sručno zvanje savjetnika u nastavi 2011. godine. Radi u Mješovitoj srednjoj elektrotehničkoj školi u Tuzli. 6.maja 2013.godine odbranila doktorsku disertaciju pod nazivom „Bosanskohercegovačka kratka priča u doba tranzicije (1995.-2010.)“ i stekla pravo na naučni stepen doktora humanističkih nauka iz područja književnosti. Izabrana u zvanje docentice za naučnu oblast Humanističke nauke, naučno polje Filologija, uže naučne oblasti Kultura i Književnost. Dosadašnji naučni i stručni rad dr. sc. Larise Softić-Gasal čini znatan broj objavljenih naučnih radova i dramatizacija a i autorica je i knjige/naučnoistraživačkog rada pod nazivom Oneobičavanje stvarnosti. Također, intenzivno se bavi književnom teorijom i dramom a učestvovala je na mnogobrojnim domaćim seminarima, kongresima, okruglim stolovima, projektima i konferencijama. Zapažen je i njen spisateljski talenat o čemu svjedoče nagrade na poetskim i proznim natječajima „Grah za Iliju Ladina“ (pjesmaStvarno, Bože) te priče Utopljenici (objavljena u zeničkom zborniku „Bosna Srebrena“) i Tko se boji priče još(objavljena u beogradskom zborniku najkraćih kratkih priča „Fosilni zapis“). Također, njena poezija je objavljena i u zborniku „Mostovi svjetlosti“ (Međunarodni književni susreti 2015.) 2015. objavila prvu knjigu poezije i kratkih priča pod nazivom Igra, koju je na poziv predsjednika Hrvatskog književnog društva u junu 2016. promovirala i na 4. Međunarodnoj umjetničkoj koloniji na Pagu.
Više / More: http://diogenplus.weebly.com/larisa-softic_gasal.html
Dr. sci. Larisa Softić_Gasal NO7
PAGE 20
Igra Na stanici Čovjek stoji na stanici u majici crnoj, markiranoj pored njega torbe-nove. Nedjelja nije sveta za putnike koji nisu na glavnoj stanici njih ne vozi vozač skupi autobusi ih zanemaruju jeftini-prepuni, prolaze. Ne, nije to naš putnik, misle. Čiji je putnik čovjek na stanici. On čeka, nestrpljivo korača. Čija je majica na njemu što skriva jeftini parfem. Čije su torbe, nove. On čeka, on zna da prijevoza za njega nema.
Igra. Ti si moja igra. Neka nam bude, uživajmo u kraju. Samo ne zaboravi da je glad vampira kolac za buđenje.
Neizgurana Zavalila sam se u uglove crnih očiju tvojih. Plutam. Smiješiš se a tijesno mi nije. Zaiskrim. Neizgurana.
Više / More: http://diogenplus.weebly.com/larisa-softic_gasal.html
Dr. sci. Larisa Softić-Gasal NO7
PAGE 21
Mrzioci laži odavno su odrasli leševi u nama mrzioci laži dogovorili trnjenje istine svaki Bogomdani dan iznova plutaju i trule u svršaju daha a mi ih bodrimo usudom življenja podbulošću nemoći leševe nas
Omče Najlon kleči na Ponos planini. Žohar u fotelji podriguje. Dvogodišnje dijete riše zrakom dodir ucviljene dojke. Zeleni i žuti pečate zalogaje izmučene majke. Softe pritišću otanjale vratove i šutnjom na’nj natiču tmačom porubljene omče. Žrtvenici u koloni stišću zgasnute oči. Bludno okriljuju vlastitu jamu.
Mi ili On trebali bismo pokazati konačno tko smo MI razbacati sjene i svjetlosni krug usmjeriti na Boga koji kleči pred nama diveći se svom najvećem djelu
Strah šta je strašno nepojmljivo što je bijeda, bolest ili strašan je, bijedan i bolestan tek čovjek samo u strahu od straha
Isparavamo naši su životi pozajmljeni a mi se razbacujemo mržnjom isparavamo u neumitnim predstavama dok kristali gnjeva proklinju i gmižu nebom olažnjenim granicom čovjeka koji gubi danas i dječijih onebnjenih očiju
Više / More: http://diogenplus.weebly.com/larisa-softic_gasal.html
Dr. sci. Larisa Softić-Gasal NO7
PAGE 22
lokvicu retoričkih napuštaju pitanja Kokoškica drhtao je od svačije misli trudio se, k’o kokoška fina kokoškica Nafije Sarajlić da ‘osluhne’ sve i ugodi svima suvišno je reći da živio nije
Osvrti kao da se nekome drugom događaju fotografije sa osmijesima koji su, eto, moji sve više vidim sebe pored sebe preseljavam u svijet sa više čežnje svijet osmjehnijih osmijeha i blažene topline odvodi me
jecaj od varljivog bljeska klečaj u samosužanjstvu
ne mogu reći da tek sam na granici davno, oh, tako davno prekoračen je prag ka svetosti
ne osjećati ne padati ne sanjati
sada sam tek rijetki gost na bespuću zemaljskom “sve je, zapravo, muzika sama izlišna postaje moć govora”
kljucati tuđe želje kljucan sobom trulo zrno Ostati
iščupano korijenje predaje posljednje spise o sebičnosti
Zahtjev Cijeđenje
neću svako da me čita neću, vala, svako ni da me piše
cijeđenje na žici utrnule podsvijesti
Pjesma ja sam. Ja sam pjesma.
ciče smijehom kutnjaci ubuđale ublehe
za divljenje, za čuđenje izvor, a ne česma
cijede se zjenice okapava tijelo
neću da se frulom služe oni koji, kako Hamlet zbori na’nj svirat ne znaju
štipaljke-kosti nijemo posustaju osciliraju niti bića otopljenog žestinom života
Više / More: http://diogenplus.weebly.com/larisa-softic_gasal.html
Dr. sci. Larisa Softić-Gasal NO7
PAGE 23
Ime ruže
krika propovijedajući Mojsijevu dvojbu.
Nekada smo otkrivali lica sada otkrivamo maske. Sloj po sloj kidamo, runimo, čupkamo.
Mrijeti si počeo i sam u ideale svoje sumnjajuć. Obećanu zemlju pronašao nisi.
U zdencu poraza ime ruže u kotlu strgnutih ušiju zgranuta slova iz Knjige, prekuhana s krvlju mišjih lešina i krmljeg izmeta. Slova, jestiva još uvijek kroz zidine labirinta naziru maske u kapuljačama dok dolje, zidine niz cijedi se ostatak splačina za bijednike bez slova bez riječi bez krvi bez putokaza bez snage da iskorače na put ružinog imena tik do njih…
Hrabrost tvoja snove nije zasijala sjemenom nejalovim. Polje božanskih htijenja voljnobijednika Prokletinja je samoizdajnih gromada. Mljackaš po barama izmokrenog krika Ti, šešir, kišnog čovjeka.
Tik do nas. Tržnica sve je samo tržnica i pažnja, i ljubav, i osmijeh grčevito zbrajanje zjapina komercijalizacija osjećaja svodimo se na automate koji svoja potraživanja utaljuju proračunom umiremo u težnji za nulama Mojsije Nadvladao me taj šarm bespomoćnosti koji si natkrio šeširom kišnog čovjeka mljackaš po barama izmokrenog Više / More: http://diogenplus.weebly.com/larisa-softic_gasal.html
NO7
PAGE 24
NO7
PAGE 25
NO7
PAGE 26
NO7
PAGE 27
NO7
PAGE 28
NO7
PAGE 29
NO7
PAGE 30
DRAMA
Klaudia Rogowicz, Poland
A time to weep, a
Not at all. Strauskas
time to laugh Klaudia Rogowicz Sosnowiec 2015 INTERIOR.PALACE IN BIRŽAI.DAYTIME BOGUSLAVAS RADVILA (46 YEAR OLD) is sitting in his home office and peruses his old correspondence that falls onto the ground. He gets up from his chair to pick it up, meanwhile STRAUSKAS (40 year old) puts in an appearance.
And how is your podagra? Boguslavas I have more important things on my mind. Strauskas I know a good way, you need to cover yourself with cat dung mixed with some nettles! Boguslavas What a valuable advice.
Strauskas
Strauskas
I see the Prince is busy, isn’t
Through generations, this was the
he?
treatment used in my manor!
Boguslavas Više / More: http://diogenplus.weebly.com/klaudia-rogowicz.html
NO7
PAGE 31
DRAMA
Klaudia Rogowicz
Boguslavas
ment
And how is your wife? INTERIOR.LAUNDRY ROOM.DAYTIME Strauskas
Mrs. BARANAUSKAITE (47 year old)
Always full of beans! She hasn’t
servants' supervisor, instructs a
changed a bit!
newcomer servant ZUZANNA (19 year old).
Boguslavas So you need not a new one for now!
Baranauskaite And remember, your duties include washing, and you’d better not
Strauskas
smudge or ruin anything...
Sure thing!
Zuzanna Kindly
Boguslavas folds the correspond-
Yes, Mrs. Baranauskaite!
ence, he sits on a stool and flicks through the letters, he finds a document concerning dividing the land, he’s surprised.
Boguslavas Those bastards! He is pondering the writing. They want to divide my land!
Baranauskaite So get to work!
Zuzanna gets down to washing, humming a tune. She is making the laundry, when suddenly, she accidentally kicks over the washtub, pouring its content onto the floor. Zuzanna grabs her head and
Strauskas So better watch yourself!
kneels contrite, Mrs. Baranauskaite shows up. Her face is covered with scowl. She punches her into face.
The prince is perusing the docuViše / More: http://diogenplus.weebly.com/klaudia-rogowicz.html
NO7
PAGE 32
DRAMA
Klaudia Rogowicz
What did I say to you?! Baranauskaite Zuzanna
Who are you people?!
I didn’t mean it!
She leaves INTERIOR. KOSZA’s TENEMENT.DAYTIME
Baranauskaite You’re only cut out for getting banged rather than work!
KOSZA (60 year old), the merchant of Vilnius, is sitting at the desk, while his daughter Natalia (17 year old) is practicing sort of a dance.
Zuzanna
Kosza
What are you saying?!
To himself, gesticulating Our ruler’s weak, a threat’s wait-
Strauskas witnesses the whole scene
ing on the East... Prince Boguslavas supports people of Greek credence...what to do... Natalia... what to do... I pay so high taxes
INTERIOR.BOGUSLAVAS’s HOME OF-
that I can barely afford to buy bread not to mention the business
FICE.DAYTIME Boguslavas is furious, his eyes
which is going worse!
are like blazing fire. Natalia Boguslavas
Getting away from dancing
Mrs. Baranauskaite, you and your
And what about me?!
husband are laid off from this palace! Baranauskaite
Kosza That’s true, and I can’t even afford a dowry.
And what, you will keep this slob? Boguslavas And you should reckon more with other people!
Natalia Yhym...
Više / More: http://diogenplus.weebly.com/klaudia-rogowicz.html
NO7
PAGE 33
DRAMA
Klaudia Rogowicz
Kosza
Natalia smiles as well, and re-
But those tricks of yours, it’s
turns to dancing
not the time...
INTERIOR.HALL.EVENING Among the KING (56 year old) and
Natalia turns back and keeps practicing
the councillors, Kosza is sitting, and admiring his daughter. A traditional, Lithuanian music starts to play, Natalia is dancing on the
Natalia
stage. She’s wearing a patterned
The right time... or not... it’s
dress and her hair is tied at the
my life.
height of the neck, with flowers within, she bows after a finished performance, everybody applauds,
Kosza
especially Kosza.
But Natalia... INTERIOR.CORRIDOR.EVENING Natalia
Somewhere in the corner, Kosza
The king is arriving to Vilnius,
talks with city councillors, mean-
have you forgotten, father?
while Natalia gets changed the way no one can see her, she puts on her shoes, the King takes a glance
Kosza And he is now our only hope...
at her, she’s pleasantly surprised, the King whispers something in the councillor’s ear,
Natalia It depends how well I’ll do.
they laugh, and then the King smiles at her again, and she smiles back at him. The King approaches her.
Kosza
The King
Smiling
Where does your talent come from?
I hope they will like it.
Natalia From pain...
Više / More: http://diogenplus.weebly.com/klaudia-rogowicz.html
NO7
PAGE 34
DRAMA
Klaudia Rogowicz
The King
Natalia
What does it mean?
Shall I do the same?
Natalia
The King
When my mother, now deceased,
Not necessarily.
died, I started dancing to get away from all of those. I suppose
Natalia
it’s not the kind of a dance you use to watch in Your Majesty’s
So, what?
court but... The King The King
It’s all up to you.
But still, it’s beautiful! Natalia looks surprised. Natalia’s father drifts away somewhere, she’s frightened a bit, the King holds her arm. INTERIOR.VILNIUS’ CASTLE.EVENING Why don’t you dance one more time?
Natalia enters the castle hesitantly, there is a skimpy costume lying on the table waiting for
Natalia
her, Natalia seems rooted to the
Puzzled
ground, she gives the King a ques-
Here? Now?!
The King No... at a castle...
tioning look.
Natalia You want me to dance in this?!
Više / More: http://diogenplus.weebly.com/klaudia-rogowicz.html
NO7
PAGE 35
DRAMA
Klaudia Rogowicz
The King
eyes are getting closed, her moves
Mr. bailiff decided that you will are getting slower and slower, she’s tired, she stops, everybody be Biruta. applauds, after a while they walk out, only the King stays and apNatalia
proaches her.
Outraged But didn’t she use to attire herself, the way I do now?!
The King Natalia Kosza, will you be willing to dance just for me?
The King This is... an interpretation...
Natalia Why?
Natalia And what about hair?! Where are flowers?! Fishtail braids?!
The King I would like to have you in a ballet group.
The King You’ll loosen your hair, it’s so pretty. He picks a flower from a pot and puts it in her hair, she’s again
Natalia Tired and smiled Really?
dumbfounded, she doesn’t know what to say, she gets changed imperceptibly but she’s aware that the King takes a glance at her, as if though, by accident. INTERIOR.HALL.EVENING Natalia is dancing for the King and for an inner circle of people, she’s dancing, going all out, her
The King Claps his hands Make the music! The music is playing, Natalia is dancing lightly but her moves are smoother because of the fatigue Hey, musicians! Begone!
Više / More: http://diogenplus.weebly.com/klaudia-rogowicz.html
NO7
PAGE 36
DRAMA
Klaudia Rogowicz
The music turns silent, the King approaches Natalia and grabs her chin Look, if you agree on spending night with me, your father will become the richest man in Vilnius,
Natalia Oh father... Father Calm down, you’re safe now...
and you will dance in Italy. Natalia is still crying Natalia is terrified
Natalia
INTERIOR.NATALIA’s ROOM. MORN
Never!
Natalia washes herself in a wash bowl, an image of the King repeat-
The King touches her buttocks, Natalia screams and breaks into the door, opens it and runs out of the castle.
edly comes to her mind each time she winces. Natalia puts her lingerie on and notices a small paper -knife. She is willing to stick it into her heart but, suddenly, Kosza comes in.
INTERIOR.KOSZA’s HOUSE.NIGHTTIME Natalia cries on her father’s shoulder
Kosza Natalia!
Kosza Now I know, what those Justynas
The knife falls out of her hand
and Tatianas were doing there, and why Zosieńka Duniskaite hanged herself, now I know how he makes
Natalia, what are you doing!
his subjects... Natalia struggles with him Natalia is crying Više / More: http://diogenplus.weebly.com/klaudia-rogowicz.html
NO7
PAGE 37
ViĹĄe / More: http://sabihadzi.weebly.com/bih-22102017.html
NO7
PAGE 38
DRAMA
Klaudia Rogowicz
Natalia
To Natalia
You saw that!
To the wardrobe!
Kosza
Natalia hides in the wardrobe
Of course not!? An official Natalia
If you don’t give away your daugh-
So why didn’t you walk over, when ter, you will be forbidden to fish in Neris! he was talking with me?!
Kosza
Kosza
How could I know?!
Just you wait!
Natalia
Natalia peers, terrified
I’m sure, you could! The official pounds the door with Kosza
a sabre
I had no idea. Natalia is trembling with fear Some knocking can be heard from
I won’t give my daughter away, I’d
behind the door
rather die than watch her suffer!
An official
An official
Off
Open up!
Open the door! The King’s commandment!
Kosza Get lost!
Kosza Više / More: http://diogenplus.weebly.com/klaudia-rogowicz.html
NO7
PAGE 39
DRAMA
Klaudia Rogowicz
An official walks away, Natalia
hooting. Natalia is dancing among
leaves the wardrobe
the trees. Kosza nods off at the tree. Natalia looks up with de-
I will not serve this deviant! We will leave this damn city!
light. EXTERIOR.LAKE.DAYTIME Prince Boguslavas is walking around the lakeside accompanied by
EXTERIOR.FIELDS.DAYTIME
Strauskas.
Kosza and Natalia wander through the fields, they are dressed like paupers, they go ahead, seemed tired. They come to a stop at the
Boguslavas Moscow at the gates!
riverside. Kosza sings old-time songs in Old Belarusian. Meanwhile, Natalia takes a bath in the river, after a while she dresses up and gets some rest.
Natalia Father, when will you finally stop?!
Old Kosza whistles, they get up and go ahead. Kosza is signing loudly, Natalia now looks up, now looks ahead.
EXTERIOR.FOREST.EVENING Coniferous forest is bathed in sunshine, there is an owl sitting
Strauskas If it was a brothel there, the King would go first!
Boguslavas In Kaunas there is a saying, any wench that deals with the King, loses her virtue in a wink.
Strauskas But our charming prince Boguslavas is no old pri...
Boguslavas Priapus... Would it not be better to say: a pig?
on a branch, you can hear the ViĹĄe / More: http://diogenplus.weebly.com/klaudia-rogowicz.html
NO7
PAGE 40
DRAMA
Klaudia Rogowicz
Strauskas
Boguslavas
Do not insult my herd of pigs!
But what can we do about it.
Boguslavas
Strauskas
They say he is not a book lover,
Goodness knows.
he hasn’t finished even one, unlike us.
Boguslavas Looking at the lake
Strauskas
Do you know, Strauskas, that it’s
And an Arian - educated man.
sacred to the people?
Boguslavas
Strauskas
Exactly, that’s why they have such
Sure, I know.
problems. Boguslavas Strauskas Plenty of them, they abolish partitions, many fellows flee, besides, best to say nothing.
Primps bows in his hair. Prince of Brandenburg is sending his greetings and wants to thank you for the goat cheese! Strauskas
Boguslavas If only he didn’t give an order of exiling infidels!
Oh, I don’t know how to repay. The birds’ singing can be heard, slowly drifting away.
Strauskas
INTERIOR.RADVILA’s PALACE.DAYTIME
Don’t even think about it!
Before the Prince Boguslavas stand Kosza and Natalia.
Više / More: http://diogenplus.weebly.com/klaudia-rogowicz.html
NO7
PAGE 41
DRAMA
Klaudia Rogowicz
Kosza
the lake, she takes a bath and
He wanted to sweep my daughter up sings some old Lithuanian songs, Natalia is watching her closely, in his arms! she primps her hair, she’s curious. Natalia is crying INTERIOR.BALLET HALL.DAYTIME She is very talented, her dancing is beautiful, she wants to be a ballerina.
Prince Boguslavas nods
Prince Boguslavas is showing her around ballet hall, a choreographer LESAGE(40 year old) shows up.
Boguslavas Meet our royal court choreogra-
And I am a fishmonger, and I can
pher, Mr. Lesage.
bring some fish for Your Majesty, because taxes are so high for infidels in Vilnius.
Boguslavas
Natalia bows to him
He knows Lithuanian.
Well, ok. Natalia is terrified when Prince Kosza
Boguslavas touches her arm, she gets a flashback of the King, Na-
How can I repay you?
talia steps back.
Boguslavas
Boguslavas
Hard work may be a good start.
What’s wrong?
EXTERIOR.LAKE.DAYTIME In the morning, Zuzanna comes at
Natalia Nothing...
Više / More: http://diogenplus.weebly.com/klaudia-rogowicz.html
NO7
PAGE 42
DRAMA
Klaudia Rogowicz
Boguslavas I understand, if that what happened troubles you, always say “Don’t touch me again”.
Natalia repeats those words under
LeSage Thou shall be a queen!
Natalia blushes
her breath. Natalia Coming back to the ballet, classes
And what about Prince...
are always held at eight in the morning, in this hall.
Boguslavas Oh darling, now you’ve exaggerat-
Natalia is smiling
ed, I guess I won’t get so far.
Boguslavas and LeSage are viewing
Natalia laughs
a letter, laughing, Natalia glances in their direction, Boguslavas shows her the letter.
INTERIOR.OUTBUILDING.DAYTIME A pigeon is sitting on the windowsill. Natalia comes closer to the
Boguslavas
windowsill, she’s wearing a shirt
Son of a King, that’s a good one! and a kirtle. Old Kosza is sitting at his desk and writes something, Natalia glances in his direction. LeSage This, what’s-his-name, ah Górski, figured it out quite well!
Kosza Here, I guess, they made a mistake.
Natalia laughs with them, she reads the letter under her breath, Boguslavas nods Više / More: http://diogenplus.weebly.com/klaudia-rogowicz.html
NO7
PAGE 43
DRAMA
Klaudia Rogowicz
Natalia Just take it easy. Kosza
Kosza What thing?
Oh, my mind is no longer that bright of what used to be Natalia Natalia
You were chattering, and the King was entertaining me!
Maybe I can help you here? Kosza Kosza
How could I know?!
You’d better find a husband! Natalia Natalia looks at him angrily
Strength will pass, beauty as well, what would be left then?!
Natalia Father!
I’m sure, you could!
She stands before him full of anger
Kosza Listen to me, I didn’t know anything, I swear!
Kosza
Natalia is looking through his pa-
Let it be!
pers Natalia
Natalia After a moment’s thought
You should better take care of your business. Rather than mine!
Father, that thing, was it on purpose? Više / More: http://diogenplus.weebly.com/klaudia-rogowicz.html
NO7
PAGE 44
DRAMA
Klaudia Rogowicz
She runs out of the outbuilding, Kosza stands in the doorway Kosza Natalia!
Natalia looks at him, she speeds up, prince Boguslavas enters the hall and watches the rehearsal, he makes an eye contact with her.
EXTERIOR.LAKE.DAYTIME Natalia runs to the lake, she’s
Moving to: INTERIOR.PALACE.DAYTIME
breathless, she sits down on the
BEATRYCZE (25 year old) is snug-
lakeside, looks up, you can hear
gled into Boguslavas’ arms, she’s
the sounds of nature.
wearing beautiful jewellery and a dress.
INTERIOR.PALACE IN BIRŽAI.DAYTIME The ballet group’s rehearsal is currently held in the palace,
Beatrycze You won’t leave me, will you?
apart from Natalia, FOUR OTHER GIRLS (16, 18, 17, and 20 year old) take part in it. The girls practice their choreography.
Boguslavas You never know.
LeSage claps his hands time and again.
Beatrycze Are you at least going to write to LeSage
me from this Lithuania?
And a one, and a two, and a three, and a four!
Boguslavas I wouldn’t even take you there.
The girls adjust to his tempo.
Beatrycze I don’t know what’s out there, but
Come on, keep up! Natalia moves a little slower Natalia, keep up!
I’d love to see something different, after all, you told me that it’s beautiful there.
Više / More: http://diogenplus.weebly.com/klaudia-rogowicz.html
NO7
PAGE 45
DRAMA
Klaudia Rogowicz
Boguslavas
Boguslavas
I will take you there one day,
My great ancestor had a good nose
you’ll see.
for not agreeing on the Union, there are only problems now.
Beatrycze smiles at him. Strauskas INTERIOR.PALACE IN BIRŽAI.DAYTIME
It’s true.
Strauskas and prince Boguslavas discuss the King’s correspondence, they are shocked.
Boguslavas We should find somebody else to work with.
Boguslavas What?! To extend the scope of feu-
Strauskas
dal service?! He, himself should
Who do you mean?
better attach to a plough and do the hard work! Boguslavas I believe Sweden will be best, Strauskas
they waged war with Moscow as
He wants to keep everybody cor-
well, what’s more, their common
nered, he is supposedly preparing
people are treated better, we can
to exile Arians
also give a try with Transylvania.
Boguslavas
Boguslavas sits down to write a
Unbelievable!
letter
Strauskas
Let’s get back to the letter...
He’s got also plans for infidels! He takes an inkpot and begins writing Više / More: http://diogenplus.weebly.com/klaudia-rogowicz.html
NO7
PAGE 46
DRAMA
Klaudia Rogowicz
I will start as follows, we,
toward the moon. She notices moths
Prince Boguslavas, will not accept flying around, in the moonlight, the terms imposed by GDM, if they she stands up and stretches out are too stringent for our people. her hand, just as if she wanted to grab them, Natalia returns to bed. Strauskas Great!
Moving to: INTERIOR.AGED CASTLE.DAYTIME
Boguslavas
In a vast chamber, Natalia lightly toes and heels it, there are
Nothing remains for us but to seal blooming flowers placed at the it! sides, she seems joyful. LeSage enters the hall puffing his pipe, INTERIOR.OUTBUILDING.DAYTIME
he calls her up with a hand ges-
Natalia opens a window through
ture, Natalia moves towards him.
which pigeons get into, they fly around the room, Natalia hugs one
FADE OFF
of them and strokes it, then she let it fly free again... Natalia leads the eye to the outbuilding. The sounds of nature can be heard in the background, a strong wind opens the window slightly.
In a dark room, LeSage sits down at the table, Natalia is standing next to the parrot sitting on a stick. Natalia notices that LeSage’s face turns into King’s one, that smiles at her deceptive-
INTERIOR.PALACE IN BIRŽAI.DAYTIME
ly. Natalia is terrified.
Prince Boguslavas is standing in front of a mirror, he takes his wig off, he primps his hair, combs it, slightly unbuttons his shirt and looks at himself. INTERIOR.OUTBUILDING.EVENING
The King So, are we going to play around? Natalia is terrified. She wants to run away, but all the doors are closed, she stands by the wall,
Lying in her bed, Natalia looks Više / More: http://diogenplus.weebly.com/klaudia-rogowicz.html
NO7
PAGE 47
DRAMA
Klaudia Rogowicz
closes her eyes, the shadow of the even better, be somewhere between. King is getting closer. Boguslavas Natalia wakes up all frightened, breathing heavily. INTERIOR.PALACE IN BIRŽAI.DAYTIME
But... Jonusas Making choices is difficult.
Prince Boguslavas looks depressed, his cousin Jonusas (56 year old) is sitting next to him, they’re
Captures another pieces of his
playing draughts. But you should always take other Jonusas
points of view into consideration.
Moscow is coming. He again captures Boguslavas’ Boguslavas
pieces
Alas... and the King prefers those who...
Boguslavas But those people…
Jonusas
Jonusas wins the game and smiles
Captures his piece
ironically.
Those who we call courtesans. And once again, you have outplayed Boguslavas
me, Jonusas.
He gave an order to increase the
Jonusas
serfdom and, supposedly, he is trying to persuade the Princes so
You know, you may probably be right.
they urge to attack Arians. Jonusas Keep your own view but still try
Boguslavas About what?
to reach an agreement with him, or Više / More: http://diogenplus.weebly.com/klaudia-rogowicz.html
NO7
PAGE 48
DRAMA
Klaudia Rogowicz
Jonusas
root and bam, bam hit the ground
You know, with the decisions.
with it, and it turned out, it was the King of Snakes, that he was hitting with, such a terrible
Boguslavas
storm came up, there were thunders
And now I’m confused.
striking and boo, Rokas fell onto the ground!
Jonusas I realized that, my people’s life
Boguslavas laughs
is more important than some ideas, leading to put it to an end.
Boguslavas I heard of two lovers, making love
Boguslavas
over the palace of the King of
Yhym...
Snakes and the man lost his... you know...
Jonusas We will renounce allegiance, if
Natalia giggles embarrassed
that’s what it takes. Jonusas Boguslavas
If only the King paid more atten-
We should think it over.
tion to us...
INTERIOR.PALACE IN BIRŽAI.EVENING
Boguslavas
Natalia is walking down the hall
They come to us all the time, run-
and hears a laughter coming out of the room where Jonusas and Boguslavas are talking.
ning away from their manors or like those two wronged, Kosza and Natalia. I feel sorry for that girl, she’s a nice girl.
Jonusas And then this man Rokas took a Više / More: http://diogenplus.weebly.com/klaudia-rogowicz.html
NO7
PAGE 49
DRAMA
Klaudia Rogowicz
Jonusas
So why were you talking with that
Oh, so I might live to see the
councillor?!
wedding day? Kosza Boguslavas
It was him who, came to me!
Might well. Natalia Natalia seems to be over the moon
And the King was standing next to me!
INTERIOR.OUTBUILDING.MORN Natalia, accompanied by Kosza, is having a meal.
Kosza I saw nothing! I knew nothing! At all!
Natalia Father, tell me the truth, what
Natalia
really happened?!
Do you swear?!
Kosza
Kosza
What?
I give you my word!
Natalia
Natalia
You know, then, in Vilnius, did
Somehow I cannot believe it!
you want to sell me to the King?!
Kosza I would never mean to hurt you,
Kosza What are you saying?! Me?!
nor do something of this sort! Natalia looks at him with pleading eyes full of resentment
Natalia ViĹĄe / More: http://diogenplus.weebly.com/klaudia-rogowicz.html
NO7
PAGE 50
DRAMA
Klaudia Rogowicz
I knew nothing about it, I’m tell- talia wears a white dress and her ing you the truth! And all those
hair is loose.
stories, I thought of them as rumours! But after what happened to you, I believed!
Natalia Are you, as well, looking for a solution to our problem?
Natalia looks calmer Boguslavas EXTERIOR.FOREST.DAYTIME Zuzanna, the laundress, walks
It depends on what they are, isn’t it?
along the edge of the forest, she notices a hawk wheeling in the sky, she looks up.
Natalia There are many of them, but most of all, they consider our exist-
Zuzanna
ence and its complexity.
A bad omen! Boguslavas nods EXTERIOR.PALACE IN BIRŽAI.EVENING Prince Boguslavas, without his wig, is sitting on the edge of the bed, he looks tired.
Natalia looks around, her face merges with the light coming through the windows. Boguslavas looks at her with admiration, his face is also illuminated by the
INTERIOR.CHRIST’S RESURRECTION CHURCH IN KAUNAS.DAYTIME Prince Boguslavas looks around. A
light. Natalia looks up, they both look towards the light falling from above.
take on ceilings and windows. All of a sudden, prince Boguslavas notes Natalia, hidden somewhere on
Isn’t that what we are looking for?
the side, who approaches him. NaViše / More: http://diogenplus.weebly.com/klaudia-rogowicz.html
NO7
PAGE 51
PHOTON GALLERY AT FOTOFEVER PARIS 2017 NOVEMBER 9 – 12, CARROUSEL DU LOUVRE Presenting works by ANIKO ROBITZ STANE JAGODIČ GABOR KEREKES
Više / More: http://photon.si/
NO7
PAGE 52
DRAMA
Klaudia Rogowicz
Boguslavas watches the light brightening, the brightening light falls on them. Both are looking up and smiling, Natalia slightly opens her lips.
Boguslavas No one will suffer again.
He also stretches his arm towards the light to catch it, he gets closer to Natalia, they both smile.
EXTERIOR.ROOF OF THE CHURCH.DAYTIME Boguslavas is standing on the roof
Natalia stretches her arm to catch of the building, the wind is blowing his wig, he notices strolling the light. pigeons, he tries to come closer but they fly away. Boguslavas Close-up of church windows.
peeks back and notices Natalia walking towards him, he slightly
Natalia Can you see it?
Boguslavas Is it true?
moves away from her, she stands behind him.
Natalia You know, how much you mean to me, if it wasn’t for you...
Boguslavas Natalia
I know.
Call it what you want, what’s im- A view appears, Natalia kills herportant is that it heats but do
self with a knife, Kosza is going
not harm.
to her grave, located somewhere in the fields, under a tree, there is
Boguslavas I guess I know...
also a paltry cross with the date of her life- 1638-1655, Kosza is thoughtful and sad
Više / More: http://diogenplus.weebly.com/klaudia-rogowicz.html
NO7
PAGE 53
DRAMA
Klaudia Rogowicz
Prince Boguslavas is somewhat con- INTERIOR.STAIR.DAYTIME fused, he looks at her
Natalia stands against the background of stained glass, she looks
Boguslavas Don’t think about it, even for a moment.
as if she was saint, she is surrounded by the light, she glances at the side, you can hear the clamour of the street, Natalia begins to sing in old Belarusian,
Natalia seems to be terribly sad, suddenly her face turns afraid, she runs away downwards, she disshe embraces his shoulder. He turns toward her,
appears, gunshots are heard.
Natalia, don’t give up, be yourself, no matter what, whatever happens.
INTERIOR.FUNERAL CHAPEL.DAYTIME Prince Boguslavas is lost in praying in the chapel, there are flow-
He embraces her and kisses
ers lying on the catafalque, from the side of the altar, Natalia shows up, and join him in prayers,
He recalls the scene with Beatrycze.
each of them is praying in their own language.
Boguslavas INTERIOR.HUNTING HALL.DAYTIME
Natalia, is there any hope?
Inside the hunting hall, Natalia jumps happily on a bearskin, then she shots him in the head with a fowling piece, she’s extremely self-confident. Boguslavas Radvila enters the hall and applauds her, Natalia bows gracefully.
Natalia Show you objection, save others, those week. Boguslavas Everyone will be protected in these horrible days.
Više / More: http://diogenplus.weebly.com/klaudia-rogowicz.html
NO7
PAGE 54
DRAMA
Klaudia Rogowicz
Natalia There will be shots, fright, blood...
watching the fish as well. They smile to each other. Natalia This is joy!
Boguslavas And how to prevent it?
Boguslavas smiles to her, sunlight reflects on the water’s surface.
Natalia I told you, show your objection.
Their faces mix with red, yellow, orange and intermediate shades, she smiles, he does too, they huddle.
Boguslavas Every way is a good way, if it leads to doing good.
EXTERIOR.LAKE.DAYTIME Jonusas, Strauskas, Zuzanna and Kosza are standing at the lake
Boguslavas again glances ahead, he looking at him pleadingly. notes Natalia laying on the catafalque, wreaths are also laying next to her, one is resting on her chest, there is blood dripping
Jonusas Do you remember, what you have promised?
from her hand, forming a shape of the Duchy of Lithuania, Boguslavas
Zuzanna
is terrified.
Will you do it? For sure?
EXTERIOR.GARDEN.DAYTIME Boguslavas is sitting in the gar-
Kosza Do you swear?
den watching fish swimming in the waterhole, he is thoughtful and looks towards the sun, he notices
Boguslavas
that Natalia is sitting on the op-
Off
posite side of the waterhole,
Yes!
ViĹĄe / More: http://diogenplus.weebly.com/klaudia-rogowicz.html
NO7
PAGE 55
DRAMA
Klaudia Rogowicz
Echo carries the sound across the forest and the lake.
EXTERIOR.FIELD.DAYTIME Natalia is lying in the grass, there is a tree looping dimly afar, you can hear the sounds of Nature, Natalia looks up, her sight looks pensive, her hands are tucked under her head.
They raise their glasses.
The ballet group presents their choreography, Natalia again personates the priestesses Biruta but she’s wearing a long dress and braided hair, pinned at the height of the neck, within her hair there are ears of grain and flowers. She glances toward the guests, she
Close-up on Boguslavas’ iris.
smiles. Boguslavas is delighted.
FADE OFF A view over the lake at sunrise
Credits The role of Natalia is strictly
INTERIOR.PALACE IN KEDAINI-
technical, therefore it is advisa-
AI.DAYTIME
ble to be played by a person in-
Prince Boguslavas, Jonusas and
volved in ballet or modern dance,
SWEDES (60, 52, 45 year old) are
or sport, in general.
sitting together at the table,
Christ’s Resurrection Church in
each one of them receives the act
Kaunas may be replaced by a ceme-
of the Union to sign, which they
tery chapel in Łódź - Zarzew,
pass hand to hand, when the docu-
Szczecin - Central, Opole - Cen-
ment reaches Boguslavas’ hands,
tral Cemetery, Wrocław -
his hand trembles, at this time,
Osobowice, Bielsko-Biała - Ka-
scenes from Natalia’s life appear, mienica, or Katowice in a form of flashbacks, Bogusla-
Plebiscytowa. Suggested places of
vas signs the Union.
Cemetery Chapel- Katowice-Central,
Jonusas Proposing a toast So what?! For the future!
Warszawa-North, Warszawa-South, Sosnowiec-municipal, Wrocław-Psie Pole, Gliwice-Łabędy
Više / More: http://diogenplus.weebly.com/klaudia-rogowicz.html
NO7
PAGE 56
NO7
PAGE 57
Marko Stanojević, Srbija
Više / More: http://diogenplus.weebly.com/marko-stanojevic.html
Marko Stanojević NO7
PAGE 58
Razgovor
Ako te nema u strofi, ti si mrtva priroda, ako te nema u stihu, nema te nigde, ti si pesnik, tvoj život je umiranje u baladi o Da li si ikada sedeo pod oblakom melanholi- ljubavi... I rodi se osmeh u zagrljaju suza je i držao suzu na dlanu, osetio kako patnja lju- osetih svoje biće u nekoliko kapi slane tečnosti bi jer Plač je ruka kojom ljubav dodiruješ gorkim usnama kore narandže, a, ko ljubav dodirne, dobio je sebe gledao kako se telo lomi kao istrulela grana ko je dobio sebe, ima čitav svet... i pada na tlo, gubeći svoj smisao? Pesnikovo ćutanje Da li si čuo tišinu dok plače misao kako se provlači kroz krv u htenju da postane reč, video sebe kao senku nepostojanog i uplašio se? Da li si stezao omču straha, gušio slobodu golim mislima da si nedostojan njene lepršavosti, pretvarao se u pesak i molio vetar da dune što jače, ne bi li te odneo još dalje od sebe? Da li si sreći zaključao vrata i predao ključ tuzi, uspevši da je nasmeješ, gledao kako ljubav umire? Znaš? Život je svakodnevni susret sa smrću ali ako na svaki sastanak poneseš ljubav smrt će početi da se boji U zagrljaju suza Teška misao tvorila je tišinu, po zaledjenoj krvi klizala su osećanja i padala u provaliju beskraja Trebao sam sebe kao dete majku čeznuo kao zapuštena biljka sve dok suze nisu progovorile, i rekle:
Ličio sam na poeziju u kojoj su stihovi ogrizli o bol, osećanja su se sklupčala kao telo u hladnoj vodi, drhtala su, tražila zrak sunca... Razapeta misao na krstu straha jecala je kao novorodjenčeoslikavao se portret mrtvog čoveka. Ćutao sam, da bi pero imalo šta da kaže, to mastilo prećutanih reči u kom živi čitav svet,to nebo na zemlji što me objašnjava kao beskonačnost ta plava boja što isto ispisuje tugu i ljubav, taj život što me sabira, oduzima,množi i deli... Biti pesnik Umor je ugušio sve misli traganja, ni beskonačnost me ne može objasniti Tišina horski peva o nestanku... Očni kapci spuštaju se kao magla vode u slutnju, nemire, nepojamni svet iza zatvorenih očiju Pospani duh juri oblaksedlo slobode na kom će krstariti nebom, večnost u kojoj će zaspati... U reci melanholije malaksala telo traži spas, veštačko disanje krilima andjela
Više / More: http://diogenplus.weebly.com/marko-stanojevic.html
Marko Stanojević NO7
PAGE 59
Pesma
Tuga boje mastila
Slivale su se krvave misli, kroz suze koje su pekle oči kao da je u njima gorela vatra. Ubijena tuga oglasila se plačom, drhtao sam u magli sopstvenog duha. Telo se lomilo u krilu greha, osetio sam kako gordost boli. Razapet na krstu preobraženja ljubav je zasvetlela pred očima, tvorila put ka sopstvenosti, tragovima ispisala: Čovek je nepoznat svet naseljen lutanjem, jedina istina je samo čežnja... Bledost mog bića postala je slika, dodirnuo sam sebe kroz vetar bio sam slobodan oblak putovao kroz nepoznato u nestalom strahu. Useljena lakoća duši je vazduh dala, udahnuo sam čistotu.
Moje biće je pojava tišine, molitva što se sliva kao kiša niz prozor i odlazi u nesmisao Nisam pesnik, nemam dovoljno reči ja sam tuga boje mastila na belom papiru Trenutak kad gorčina vaskrsne, a, na duši ostaju rupe gde upadaju sve misli koje su me kačile za nebo Svaki korak je kao kroz živo blato kad sahraniš ljubav u sebi, gledaš sopstveno nemanje i nestajanje A, bol te grli ko da te je rodila.
Olovni koraci postali su krila kao ptica šarao sam nebom, lirično, kao stihovi ljubavnih strofa, da bih konačno postao pesma... Pisanje Toliko sam mrtav da živim kao pomen, sećanje u slikama zatvorenih očiju, rasut u hiljade trenutaka kao snežna pahulja padam i nestajem Postojim samo u pesmikavezu slobode kao misao upletena u stih kao strofa koja peva o čežnji Mrak je za mene svetlost koliko sam tama bol je cvat koliko sam uvenuće Jer, Pisanje je bolest tuge Neka me izleči poslednja reč
Metak Ubio sam dušu ćutnjom sad živim na rubu smrti, kao cvet osudjen da nikne u pustinji. Čovek nije dovoljno voda da upije svaki metak niti dovoljno vatra da spali sve boli mučninom tkane Nevreme prolazi, vetrom nošene olujne kiše ali ostaju zauvek potopljeni brodovi, da sećanjem izmame suze Kad se poklope kazaljke tačno na nemili čas srce će kucati patnju a, ja ću nemo posmatrati umiranje sebe u vakumu koji zovemo život...
Više / More: http://diogenplus.weebly.com/marko-stanojevic.html
Marko Stanojević NO7
PAGE 60
Dodir duše Kada bih sebe odveo na mesto gde bih dušu dodirnuo manje bih sebi sudio a više praštao, ljubav bi gušila nemire i duhu slobodu dala Skupljao bih suze radosnice tudje i svoje, gradio reku slobode i kupao se na kiši Trudio se da više budem dete a manje čovek ljudi su tako laž a deca toliko stvarnost Ne bih imao sat što zvoni nego srce koje kuca Znao da ko juri vreme sebe zasigurno ostavlja u prašini Kada bih sebe odveo na mesto gde bih dušu dodirnuo manje bih umirao a više živeo Kada bih sebe odveo na mesto gde bih dušu dodirnuo...
Najjače boli Sedeo sam pred sobom i gledao patnju u zagrljaju tuge kako ispija poslednje kapi ljubavi, bio sam prazna kutija prosjaka Želeo sam da se lice ozari lepotom osmehoh iz sećanja na dete koje sam bio i decu koju sam sretao ali nemiri su me uzimali, otimali kao što kiša otima sunce u jesen Plač me je dozivao suzama, ožiljci su postali žive rane koje su disale kao šumsko zelenilo Utkan u samoću, težu od nje same prispela je hladna tmina i obukla me u mrak
Kroz drhtaj provlačilo se saznanje koje je seklo dah Najjače su boli kad samiš a, zidovi tišinom govore Život u pesmi Duša tanja od svile plela je suze kao paučinu, terala u ćorsokak neostvarenih snova i želja obojenim strahom Bol je nepotrošivo pletivo! Odzvanjala je rečenica kao refren Nesigurnim koracima išao sam sebi nazirala se slika u daljini, kada je ljubav pobedila smrt u parku grehova i duši dala udah bezgraničnog Disao sam kao trava okupana rosom proticao nesputano kao reka i ulivao u morsko plavetnilo Gledao kako živim u pesmi, Stihovima koji me slobodom vezuju za nebo, prolazio kroz večnost i poželeo da umrem u istoj, jer nema većeg bogatstva nego umreti tamo gde život počinje.
Više / More: http://diogenplus.weebly.com/marko-stanojevic.html
NO7
PAGE 61
NO7
PAGE 62
Igor Petrić, Hrvatska Živim radi pisanja, pišem radi života Pisanje pjesama je poput igre. Uzmeš nekoliko riječi, malo ih protreseš, pretumbaš i to je to. Jednostavno zar ne. Pišem što mislim, mislim što osjećam, osjećam što živim i tako već godinama, još od srednjoškolskih dana. Prije nekoliko godine izašao sam iz anonimnosti i počeo ubijati svoje pjesme, jednu po jednu i tako redom, skoro profesionalno. Neki bi rekli prodao se, bacio na prezasićeno tržište. Ima nešto u tome. Naime, pjesma do objave živi, razvija se, diše, raste i smanjuje se. podložna je promjeni. Nakon objave sve prestaje, sve intervencije, promjene više nemaju smisla.Na neki način, kao da ju ostaviš, ubiješ, zamrzneš u trenutku vremena. Izložiš sudu javnosti, pa što bude. Sve je to na kraju samo igra. Eh kad bi se…Kad bi se ljudi više igrali, svi bili kao djece, svijet bi ovaj bio puno bolje mjesto.
Više / More: http://diogenplus.weebly.com/igor-petric.html
Igor Petrić NO7
PAGE 63
26. ožujka Komadić planete u tvojim očima, daleke i prašnjave civilizacije iz koje potječu tvoje prve sjene, putuje zaboravljen, nošen vjetrom, izgubljen kroz jutra natopljena znojem prvih pokreta. Putuje stazama koje ne vidiš, koje ne razumiješ, jer odavno više nisu dio tvog mišljenja, tvoje misaone premise o značenju izgubljenih sadržaja, davno sanjanih snova, ljudskih sjećanja, maštanja. Komadić planete, poput svjetionika, uronjen u ocean nepotrebnih riječi, odašilje imaginarne signale, nošene nemirnim vjetrom, kroz noćno nebo presvučeno koloritom nepostojećeg crnila vlastitog vriska, sjećanja, ludila. Komadić planete u tvojim očima zauvijek ostat će zarobljen mislima, osuđen na tvoje postojanje, prenoseći nemirne titraje nošene vjetrom odavno preraslih iluzija, novim naraštajima humanoidnih strojeva … Akceleracija misli Elementi prosudbe, Dovoljni za osudu.
Odvajanje, Od svijeta kojeg poznajemo. Tako jednostavni, A samo su, samo riječi Koje njima ne znače ništa. I sve gotovo je. Život čini se, Samo čini se, životom Koji želimo imati. Čemu sve ovo, Pitamo se Kad život čini, Kad život čini se, I oduvijek je, Samo još jedan otkucaj srca Kojekao vrata su Iza kojih prostranstvo toliko veliko je. I slobodno je govoriti, vikati: Pustite nas, Pustite živjeti! Drugačije od istine Opet te slike prošlosti na prašnjavim zidovima u muzeju suvremene umjetnosti. Apstrakcija apsurda. Užas ljepote postojanja. Čovjek i njegova djeca nabreklih obraza u odjeći krivotvoritelja veselo marširaju praznim gradskim ulicama. Na parkiralištu dva automobila i nervozni redari gradskog ureda za naplatu neplaćenih potraživanja. Ubojita igra potrage za vremenom, koje izgubljeno spava u prtljažniku ispod vrećice s kruhom i nekoliko peciva. Izložba samo što nije počela. Djeca nervozna. Djeca gladna. Iste slike na sivim zidovima. Ista glazba i poruka umjetniku skrivena u nerazumljivim riječima kritičara. Potrošile se godine na traženje smisla o smislu postojanja i neuhvatljivom vremenu koje je oduvijek korak ispred svih nas. .
Više / More: http://diogenplus.weebly.com/igor-petric.html
Igor Petrić NO7
PAGE 64
Emancipacija uma Nitko ga već danima nije vidio, ništa o njemu čuo. Gdje se skriva i što mu je, nitko ne zna i briga ih nije. Kakav je ovo svijet. Kakvi su to ljudi. Nitko o nikome ne mari. Nitko za nikoga ne pita. Nitko nikome ništa o ničemu… O ničemu ne želi znati. Misliš li na njega? Misliš li na mene? Misliš li na njih, pitam nezainteresirano. Ništa, stvarno ništa ne mislim pod tim. Opusti se i jednostavno zaboravi. Nikome ništa, idemo dalje. Sve je ovo žalosno, jadno i bez veze. Svi ti ljudi za ništa ne mare. Sva ta djeca koja se više i ne igraju, poput roditelja, samo bulje u ekrane, bulje u prazno i ništa do njih ne dopire. Koga briga. Zato zahvaljujem Vam na svemu u svoje i njegovo ime. Zahvaljujem na mehaničkim psima i nespretno uređenim trgovima na kojima ljudi više ne trguju mislima. Zahvaljujem na plastičnim ribama u rijekama i nacrtanim pantomimičarima. Na svim tim prikazima stvarnosti i riječima ispisanim u poruci, iako mailove ne otvaram danima. Čovjek kakav sam bio više nisam i ne želim biti.
Gledajući bez potrebe Komadajući jučerašnje susrete s nekim ljudima uviđaš potrebu pretvaranja svojih kućnih ljubimaca u kućne životinje-neprijatelje jer neki su ljudi sasvim obični neprijatelji
i zato neprekidno kupuješ raznorazne životinje-prijatelje koji uglavnom to i ostaju jer ne razumiju potrebu tvog zadovoljstva.
Identitet Pokušaj preskočiti ogradu izgrađenu na rubu litice ispod koje more bijesno progovara, vrišti tvoje ime. Pokušaj zaspati otvorenih očiju, govoriti zašivenim usnama riječi koje si zaboravio, riječi koje nitko ne razumije. Pokušaj ne misliti o ovome što čitaš dovoljno je otići, uzeti neko drugo ime i krenuti ispočetka.
'Kontrola uma I.' Napad bijesa i panike U skučenim prostorima Ljudske izopačene stvarnosti Uništava smisao intervencije Sprečavajući nijemo prodiranje riječi Podrške i empatije Za napuštena i obezglavljena tijela, Iz čijih ruku Krvave oči tiho promatraju Posljednje titraje Izgubljenih snova U kojima nebo doimlje se veće.
Više / More: http://diogenplus.weebly.com/igor-petric.html
Igor Petrić NO7
PAGE 65
'Kontrola uma II.' Napad bijesa i panike Za sobom ostavlja pitanja Na koja je nemoguće pravilno odgovoriti. On sustavan je u jednostavnosti Svog postojanja, Pomoću kojeg slama i najjače, Ostavljajući njihove ljušture Kao dokaz Civilizacijske kalvarije U kojoj pomoću primitivnih umova Nadjačava razum Nevinih sjećanja.
vorenih usta. Živim li uopće ili su ovo opet ona čudna i drugačija vremena, u kojima svijet izgleda poput slike dvogodišnjeg djeteta, a ljudi iz ogledala zauzimaju najbolja mjesta. Kad malo bolje razmislim tvoji argumenti stoje, a ja i dalje sjedim i bez pravih riječi slušam kako govoriš sebi o sebi i diviš se uloženom trudu i vremenu iako znaš da savjete nitko ne plaća. Granica između mašte i stvarnosti kao da ne postoji, kao da nikada i nije postojala, jer ljudi poput tebe uglavnom nestanu kad zatvorim oči i isključim sve uređaje. Očekivanje
'Kontrola uma III.' Napad bijesa i panike Kroz vrijeme, kad oslabi, Za sobom ostavlja poruku Ispisanu fragmentima Primitivnog tijeka misli U kojoj nerazumljiva po teksturi Razbacana ležat će slova, Uokvirena tugom, bez nade i snova Kako bi objasnila Potrebu za novim počecima I žrtvama bez reda i broja.
Mašta ili stvarnost
Dan kao i svaki drugi. Na ulici dva-tri pijanca, čuvari reda i neprepoznatljiva magličasta prikaza kao da pleše iznad kanalizacijskog otvora. Ništa se ne događa. Svi ostali koji mogu već neko vrijeme spavaju. Sutra je opet radni dan. Šišmiši se igraju. Noć ili dan. U čemu je razlika. Možda u šišmišima koje će danju zamijeniti lastavice, znate one pernate žderačice svilenkastih kukaca i krvoždernih komaraca. Možda je razlika u meni, jer dan nije počeo kako sam zamislio.
Ako misliš da nisam normalan, možda si u pravu. U zadnje vrijeme sve je nekako čudno. Od disperzije vremena do ljudi, od Zemlje do Merkura i nazad. Čak su i životinje drugačije. One što hodaju odjednom lete, one što lete sad plivaju i bljuju vatru iz zatViše / More: http://diogenplus.weebly.com/igor-petric.html
Igor Petrić NO7
PAGE 66
'Kontrola uma II.' Napad bijesa i panike Za sobom ostavlja pitanja Na koja je nemoguće pravilno odgovoriti. On sustavan je u jednostavnosti Svog postojanja, Pomoću kojeg slama i najjače, Ostavljajući njihove ljušture Kao dokaz Civilizacijske kalvarije U kojoj pomoću primitivnih umova Nadjačava razum Nevinih sjećanja. 'Kontrola uma III.' Napad bijesa i panike Kroz vrijeme, kad oslabi, Za sobom ostavlja poruku Ispisanu fragmentima Primitivnog tijeka misli U kojoj nerazumljiva po teksturi Razbacana ležat će slova, Uokvirena tugom, bez nade i snova Kako bi objasnila Potrebu za novim počecima I žrtvama bez reda i broja.
Više / More: http://diogenplus.weebly.com/igor-petric.html
NO7
PAGE 67
NO7
PAGE 68
NO7
PAGE 69
NO7
PAGE 70
http://vivaba.com/
NO7
PAGE 71
NO7
PAGE 72
NO7
PAGE 73
NO7
PAGE 74
NO7
PAGE 75
NO7
PAGE 76
NO7
PAGE 77
NO7
PAGE 78
NO7
PAGE 79
O izgledu slona Jedna od narodnih priča koja može poslužiti kao temelj za najrazličitija razmatranja, je ona o slonu i slijepcima. Radi se o tome kako slijepci doživljavaju slona, svaki od njih pipajući negi drugi dio njegove anatomije. "Njihovi su opisi različiti, kažu da je slon sličan konopu, zidu, stablu, listu, koplju ili zmiji (ovisno dali mu pipaju rep, bokove, nogu, uho, kljovu, ili surlu). Raspravljaju o tome što je zapravo slon i ne mogu se složiti.". Zadržat ću se na korespondenciji pouka ove priče sa ljudskim shvaćanjem istine. Mnoge stvari, a da ljudi nisu niti svijesni – što dovodi često i do krvavih sukoba među njima – ovise o definiciji. A definicija je, rekao bi Einstein, vrlo relativna stvar koja u dinamičnom svijetu i sama mijenja značenje. Ja ću se poslužiti vlastitom definicijom, koja bi se mogla sažeti riječima "istina je ono što jeste onakvo kakvo jeste, i nikakvo drukčije ne može biti". Ona ima prednost što je primjenljiva u svakom času prosuđivanja nekog fakta ili događaja, jer on (fakt ili događaj) zaista ne može biti drukčiji negoli se zbio, kad se već jednom desio. Sve drugo je samo naša interpretacija, ovisna o poznavanju činjenica, obrazovanju, svjetonazoru ili sklonosti lažima. Daklem, vidljivo je kako razmatranje istine treba povezati sa njenom interpretacijom i sa sklonošću manipulacijama njome. Nadalje, istina – čini se – može biti relativna ili apsolutna. Da ona može biti apsolutna, izgleda da baš i nije sasvim jasno. Ako usred ljeta tvrdim da je list oraha zelen, to je u taj čas nedvojbena istina – za onog tko nije daltonist. Prema tome, rečenu tvrdnju možemo smatrati koliko apsolutnom toliko i relativnom, ovisno o tvrditelju. Ali samo u dani čas, jer već koliko sutra (na jesen) boja istog lista neće više biti zelena. Naravno, primjer sa listom odnosi se na tvrdnju o ograničenom dijelu stvarnosti (listu) i o njegovoj ograničenoj kvaliteti (boji), i nije ni apsolutna ni relativna (nego ograničena) razmišljamo li o svemiru kao cjelini. Prema tome, govoreći o istini, moramo voditi računa tko, o čemu, i u koje vrijeme je izriče. Nadalje, istina može biti više ili manje cjelovita, s tim što manipulatori uvijek nastoje njen fragmentarni dio dići na univerzalni nivo. Više / More: http://www.diogenpro.com/ja-i-njihov-rat-kultura-tolerancije-kao-alternativa-iskljucivosti.html
NO7
PAGE 80
NO7
PAGE 81
Ladislav Babić
U statistici - a ljudska povijest nije nego oblik životne statistike međuodnosa ljudi planete i zbivanja nastalih njihovim individualnim i kolektivnim interakcijama - uvijek se zaključci donose temeljem prosječnih, a ne slučajno ili s namjerom izabranih pojedinačnih vrijednosti. U pogledu povijesti većina ljudi prakticira upravo takvu grešku – povijest skupine kojoj pripada (naroda, države, čovječanstva,...) procjenjuje prema iskustvima vlastite obitelji. Prosječni čovjek nije dovoljno objektivan da događaje u svojoj familiji, kao i vlastito iskustvo, uklopi u opća zbivanja, i tek temeljem toga prosuđuje povijest. Često sam povijest nazivao termodinamikom ljudskog roda, u analogiji sa fizikalnom termodinamikom koja govori o vladanju cjeline objekta koji proučava (plina, recimo), ne poznajući niti vodeći brigu o pojedinim atomima čije "sudbine" mogu biti najrazličitije, ali svi zajedno doprinose svojstvima kolektiva. U slučaju ljudske zajednice rekli bismo – njenim trenutnim kvalitetima i povijesti njenoj. Znači li to da je istina toliko nedohvatna da o njoj ni ne možemo pričati, već se koprcamo u močvari najrazličitijih interpretacija iz koje se ne možemo iskobeljati? Dakako da ne, ukoliko raspolažemo s dovoljno činjenica koje znamo uklopiti u cjelokupni kontekst; obrazovanja da smo to sposobni izvesti, i morala da to učinimo bez obzira na eventualno nepovoljne zaključke po svoju obitelj ili nas same. Ilustrirat ću to na primjeru tzv. "bleiburške tragedije Hrvata", što nije negoli zavodeća sintagma, jer ne može biti veća tragedija naroda (pustimo sad što se ovdje radi tek o njegovom vrlo ograničenom podskupu) kad njega pobijaju, negoli ako taj isti narod masovno pobija druge. Ne, za etičnog čovjeka. Dakle, najveća tragedija Hrvata je "njihovo" vladanje u Jasenovcu i srodnim logorima masovnog uništenja, a ne u bleiburškom bijegu (i njegovim posljedicama) pred odgovornošću za spomenuto djelovanje. Čovjek je biološko, ali i socijalno biće. Niti su u Jasenovcu, niti u Bleiburgu (točnije, na tzv. "križnom putu") ljudi tamanjeni radi svoje biološke, već je to rađeno radi socijalne suštine njihove. Stavova, kulture i sličnih socijalnih karakteristika, koje od Homo sapiensa – biološkog stvora – čine čovjeka u mnogo potpunijem smislu od formalnog, biološkog. Naravno da za svako djelovanje postoje uzroci, koji ni ukojem slučaju ne mogu biti jednakovrijedni, niti etički jednakovaljani. Vladanje velikosrpske buržoazije u Kraljevini Jugoslaviji nikako ne može (ni kvalitativno ni kvantitatvino) biti prihvatljiv i dovoljan razlog za ustaške zločine u NDH, zanemarimo li čak da je i po kršćanskim mjerilima osveta grijeh. Sad dolazimo do uzroka i razloga navodne "najveće hrvatske tragedije", ne zadržavajući se na pojedinačnim sudbinama (koje individualno gledajući mogu biti zaslužene, nezaslužene, pravedne, nepravedne itd...). Pravda, još jedna kategorija koji ovisi o ljudskoj definicija, ima različite modalitete iskazivanja koje možemo prosuđivati tek iz konteksta činjenica i vremena, a ne temeljem naknadnih (desetljećima ili stoljećima kasnije) evoluiranih moralnih kriterija. - tvorci tzv. NDH bili su izdajnici države (Jugoslavije) napadnute od agresora (nacističke Njemačke) - njihovo djelovanje bilo je na liniji istrebljenja Srba, Židova, Roma, nepoćudnih Hrvata i ostalih proskribiranih naroda i pojedinaca (homoseksualaca, mentalnih i fizičkih invalida itd.) - oni su bili kvislinzi, suradnici okupatora - surađivali su sa četnicima - dijelove vlatitiog teritorija predali su okupatoru Više / More: http://www.diogenpro.com/ja-i-njihov-rat-kultura-tolerancije-kao-alternativa-iskljucivosti.html
NO7
PAGE 82
NO7
PAGE 83
Ladislav Babić
- vršili su, bježeći od partizana, zločine i nakon službenog završetka rata na tlu Evrope Svaka od ovih nedvoumnih činjenica krimen je i po kriterijima današnje države, pa zašto ne bi bila po onima bivše? Navedeno preteže nad pojedinačno gledanim zločinima koje su i partizani svakako vršili. No, oni nisu bili izdajnici države, nisu bili kolaboranti, nisu surađivali s četnicima nakon propalih pokušaja zajedničke obrane države, za rata nisu vršili masovne zločine, povratili su otuđene teritorije, a u času završetka rata očekivali su – kao i sve članice Antifašističke koalcije – da se neprijatelj preda, a ne da jedini u Evropi nastavi ratovati, pa i godinama poslije u obliku teroristički skupina. Povijesno gledajući, u kontekstu tih zbivanja i činjenice da osveta nad neprijateljem nije nedostajala i kod drugih članica pobjedničke koalicije (1, 2, 3), treba donositi sudove. U ukupnom kontekstu povijesnog vremena, stavova i djelovanja neprijatelja. Očiste li se svaki fašista i antifašista od svoje socijalne i svjetonazorske (u osnovi, etičke) biti, onda se sve svede na klanje svinja: njihova svinja zaklala je našu, ali je i naša svinja zaklala njihovu! Sve su žrtve iste, rezultat je neriješen, poklonimo se svima i nastavimao tamo gdje su etički i fizički gubitnici bili zaustavljeni. Dakako, sukladno vremenu u kojem živimo. No, ne radi se o svinjama nego o ljudima, čije su sudbine određene ukupnošću ali i posebnošću stavova koje su zastupali tijekom društvenih okolnosti, formiranju kojih su i sami doprinjeli. Bitni pokretač ustaškog djelovanja bijaše antisrbizam i antikomunizam, temeljem čega se htjelo zasnovati nacionalno čistu državu. Nije li za njihove apologete porazno, što su u obranu države i ljudskosti stali upravo komunisti? Međutim, sad nastupa manipulacija. Nećemo se zadržati na onim pojednostavljenjima tipa da je "svaki zločin samo zločin"(što pada u vodu već odnosom spram "naših“ zločina), nego ćemo razmotriti konkretni slučaj. U reviziji povijesti koja je na djelu, svaki ubijeni svećenik ili fašista, samo je nepravedno, zvjerski i zločinački smaknuti nevini jadnik, bez prava na pravedno suđenje. Domaći fašisti, kolaboranti i masovni ubojice neviniji su od pobunjenih protiv njihova terora! A ne pada im ni na pamet da nevine civile (svakako ih je bilo, mnogo više zbog fašističkog iživljavanja) proglase kolateralnim, s"amorazumijevajućim"žrtvama svakog rata, kao što to čine najnoviji gospodari s kojima opet kolaboriraju. Komunisti su stvarali ikone, ali svakako uz jače opravdanje (ukoliko stvaranje mitova uopće možemo pravdati) negoli to današnje elite nastoje činiti. Jedna od njih je i žena (sad već pokojna) – zvana junakinjom, ukoliko junaštvo jeste podnositi vlastitu sudbinu - koja govori (prema hrvatskoj Wikipediji): "Moja četiri sina i zet darovali su svoje živote za slobodu i obranu svoje Domovine Hrvatske od srpskog agresora u ovom Domovinskom ratu 1991. godine. Od istih neprijatelja stradala su mi četiri nedužna brata u Drugom svjetskom ratu, a suprug mi je čudom ostao živ." Razumljiva je tuga i shrvanost majki i očeva djece, ma kakvih karaktera bila, i ubijena u ma kojim okolnostima. No, to nije povijest, to je tek individualna tragedija njenih sudionika, jedan od bezbrojnih povijesnih detalja. Ali, kao što je razumljiv žal za žrtvama najbližih, korišćenje njihove sudbine u svrhu manipulacija je svojevrsni zločin (u ponekim državama, ne u RH!) i sudski kažnjiv. Sudjeluje li shrvana majka u tome svijesno, ili se naprosto njena bol koristi, sasvim je svejedno po objektivno razmatranje. Dvije istaknute tvrdnje u citatu, bodu oči. U drugom svjetskom ratu stradala su njena četiri nedužna brata od istih neprijatelja! Nakon nešto traganja po internetu, uspijeva se pronaći konkretniji podatak o nedužnosti njene braće: Više / More: http://www.diogenpro.com/ja-i-njihov-rat-kultura-tolerancije-kao-alternativa-iskljucivosti.html
NO7
PAGE 84
NO7
PAGE 85
Ladislav Babić
" Drugom svjetskom ratu i neposredno nakon njega izgubila je četiri brata – Ivu, MarU tina, Ivana i Petra – koji su bili pripadnici vojske Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Dvojica braće ubijena su 1945. na Bleiburgu u Austriji, a dvojica su se iz rata uspjela živi vratiti kući. Prvi je bio odmah strijeljan od nove partizanske vlasti, a drugi je nešto kasnije ubijen kod Našica. Obitelj nikada nije saznala točno tko ih je ubio i gdje su im grobovi, niti je o tome smjela govoriti i pitati tadašnju vlast. Katin suprug Ante (1922.– 1981.), koji je također prošao pakao Bleiburga i Križni put, ostao je srećom živ, ali je nakon rata stalno bio maltretiran, saslušavan, zatvaran i proganjan; državni posao nikako nije mogao dobiti pa je živio teško kao seljak-nadničar." Daklem, očito je da su braća spomenute pokojnice, zajedno s njenim mužem bili dijelovi vojske NDH (ustaša ili domobrana, to se ne vidi) koja je nakon kraja rata (u Evropi, a ne i u Jugoslaviji!) očajnički bježala u zagrljaj dojučerašnjih neprijatelja, kako bi izbjegli kaznu za zlodjela činjena u zemlji. Sad su oni "nevini", a partizani koji su ih likvidirali su "krivi" – jasna i sveprisutna tvrdnja povijesnih revizionista koja bi se apriori (a to većina mladih, obrazovanih po novonametnutoj obrazovnoj paradigmi, čini) trebala smatrati istinitom. Svaka majka ili sestra može po volji vjerovati u nevinost vlastite djece (čak i masovnih ubojica), što s povijesne perspektive nema nikakvu važnost. Važne su samo činjenice uzete u kontekstu zbivanja. No, interesentno je da su protiv Miloševićevog ataka (što je također detalj, možda i najvažniji ali ipak samo detalj, u sveukupnoj slici situacije) sinhrono ustala djeca takvog pedigrea, skupa s ustaškim emigrantima šuškovskog tipa iz kanadskog Norvala. Nastavlja gospođa svoju bajkovitu skasku, prepličući činjenice, vjerovanja i mržnju: "U Drugom svjetskom ratu hrvatski narod je želio obnoviti svoju samostalnu državu, i zato se morao boriti protiv Srba koji su ga u tome sprečavali, čineći nasilje i zločine nad hrvatskim narodom, kao što to i danas čine. Oko tristo tisuća naših nedužnih golorukih vojnika, po završetku rata 15. svibnja 1945. godine, nakon što su položili oružje u Austriji, predali se krvnicima – srpskim fašistima, koji su ih u najvećim mukama ubijali na križnom putu. Tu su stradala i moja četiri brata, kao i mnogi drugi nedorasli mladići i ostali. U najvećim poteškoćama poslijeratnog terora nad hrvatskim narodom, dok su mi supruga mirnog seljaka, više puta zatvarali, podizala sam svoju djecu i odgajala ih u katoličkoj vjeri i ljubavi prema Bogu, svim ljudima i prema svojoj Domovini." Ni riječi o tome zašto su se predali tek tjedan dana po kraju rata, zašto ne onima protiv koji su se borili, i što su sve ti "nedužni goloruki vojnici"(poput njene braće i muža?) činili dok su još imali oružje u rukama. Dalje, govori ona kako su joj od "istih neprijatelja"(od kojih su joj stradali sinovi u zadnjem ratu) stradala braća, a muž za dlaku izbjegao stradavanje. Čudno, ukoliko se „nikada nije saznalo točno tko ih je ubio“; čudno zna li se da su joj se sinovi, u tzv. "domovinskom ratu", borili isključivo protiv srpsko-crnogorskih vojnih i paravojnih formacija, dok su partizanske jedinice popunjavali pripadnici svih jugoslavenskih naroda i narodnosti: "Prema Titu, nacionalni sastav NOVJ-a u svibnju 1944. bio je 44% Srba, 30% Hrvata, 10% Slovenaca, 5% Crnogoraca, 2,5% Makedonaca i 2,5% bosanskohercegovačkih Muslimana. Prema enciklopediji holokausta Meomorijalnog muzeja holokausta SAD-a, 'partizanski pokret bio je multietnički pokret otpora – uključujući Srbe, Hrvate, Bošnjake, Židove i Slovence.'" Više / More: http://www.diogenpro.com/ja-i-njihov-rat-kultura-tolerancije-kao-alternativa-iskljucivosti.html
NO7
PAGE 86
NO7
PAGE 87
Ladislav Babić
Očito iz izjave ucviljene majke indirektno progovara globalno antisrpsko, ali i antikomunističko raspoloženje, s obzirom da revizionisti hrvatske - ali i drugih – povijesti, sudionike NOB uglavnom opanjkavaju kao komuniste. Poštujući majčinu bol zbog izgubljenih sinova i braće, svakako se protivim manipulaciji njenim gubitkom, u čemu je ona i sama učestvovala. Tako se stvaraju mitovi, samo ih još treba urezati u prijemčljive djećje mozgove, a za to će se već pobrinuti obrazovni sistem. Ničija tragedija i patnje ne mogu pravdati silovanje povijesne istine. Da se ne pomisli kako sam se napopastio na nju, ne ulazim u daljnju analizu primjera koji sam dao. I moj djed, kojeg nikad nisam upoznao, kad se zbog svoje gluposti a ne slušajući suprugu, prijevremeno vratio u zemlju jer "nije učinio nikakav zločin"(ne bijaše ni u vojsci ni u policiji, a krivnja mu je bila što je kao pripadnik manjine pružio podršku okupaciji svog zavičaja), bijaše uhapšen, i nakon suđenja nestao netragom jednog dana. No, ne pada mi na pamet da temeljem sudbine svog djeda procjenjujem povijesna zbivanja. Majka, kćerka "neprijatelja naroda"i umjerena vjernica, nikad članica Partije, od svoje šesnaeste godine do mirovine nije izgubila posao, obitelj nije skrivala božićna slavlja (kolege iz poduzeća su jedva čekali da im donese đakonije); socijalistički sindikat je neposredno nakon rata spriječio izbacivanje obitelji iz stana, a bila je ponosna što joj je sin, ateist – koji je radio u prosvjeti, i ženu vjernicu neskriveno pratio na polnoćke - odbio učestvovati u poslijednjem ratu koji su drugi zakuhali, i ostao živ te doslijedan svom etičkom stavu! Niti gubitak oca, niti ma koja nacionalna ostrašćenost nisu moju majku ni baku natjerali na put bez povratka – put mržnje. Pipajući slona i dajući interpretacije napipanoga, načas smo došli u iskušenje da ne možemo spoznati istinu; mi koji znamo što je slon i kako izgleda, dok su pipajući zadržali svoje predrasude o njegovu izgledu. No, jednako smo spoznali da istina ovisi i o stajalištu koje procjenitelj zauzima, a ona svakako nisu sva jednakovrijedna. Dok se nekad svađalo, tuklo i spaljivalo zbog interpretacija o izgledu planete, danas je dovoljno i najneobrazovanijeg njenog stanovnika lansirati u orbitu da shvati (hoće li?) istinu. Nažalost, iskustvo pokazuje da mnogi, nit' žele nešto naučiti, nit' žele biti lansirani u spoznajnu orbitu kako bi znanje prikupili linijom manjeg otpora. Ne svjedoče li o tome i bezbrojni komentatori po portalima, koji preko činjenica prelaze kao nož kroz maslac. Svaki narod ima svoje svijetle i tamne trenutke. Kako li je samo licemjerno da kršćanski vjernici, ne samo ne umiju izvaditi brvno iz svojih očiju, nego ni iz „očiju“ vlastita naroda. Možda zato što mogu samozadovoljno nastaviti živjeti s vlatitim grijesima, uvjereni da će im se sve oprostiti? Bog možda prašta (može li to netko i dokazati?), ali čovjek baš i ne - ma koliko se u to zaklinjao.
Više / More: http://www.diogenpro.com/ja-i-njihov-rat-kultura-tolerancije-kao-alternativa-iskljucivosti.html
NO7
PAGE 88
NO7
PAGE 89
ViĹĄe / More: http://www.diogenpro.com/ja-i-njihov-rat-kultura-tolerancije-kao-alternativa-iskljucivosti.html
NO7
PAGE 90
Ladislav Babić
ViĹĄe / More: http://www.diogenpro.com/ja-i-njihov-rat-kultura-tolerancije-kao-alternativa-iskljucivosti.html
NO7
PAGE 91
Ladislav Babić
ViĹĄe / More: http://www.diogenpro.com/ja-i-njihov-rat-kultura-tolerancije-kao-alternativa-iskljucivosti.html
NO7
PAGE 92
Ladislav Babić
ViĹĄe / More: http://www.diogenpro.com/ja-i-njihov-rat-kultura-tolerancije-kao-alternativa-iskljucivosti.html
NO7
PAGE 93
Ladislav Babić
ViĹĄe / More: http://www.diogenpro.com/ja-i-njihov-rat-kultura-tolerancije-kao-alternativa-iskljucivosti.html
NO7
PAGE 94
Ladislav Babić
ViĹĄe / More: http://www.diogenpro.com/ja-i-njihov-rat-kultura-tolerancije-kao-alternativa-iskljucivosti.html
NO7
PAGE 95
http://www.diogenpro.com/barbara-bracun.html
NO7
PAGE 96
NO7
PAGE 97
ViĹĄe / More: http://www.diogenpro.com/diogen-focus.html
NO7
PAGE 98
Peter Tase
ViĹĄe / More: http://www.diogenpro.com/diogen-focus.html
NO7
PAGE 99
Peter Tase
ViĹĄe / More: http://www.diogenpro.com/diogen-focus.html
NO7
PAGE 100
ViĹĄe / More: http://www.diogenpro.com/diogen-view-on-paraguay.html
NO7
PAGE 101
ViĹĄe / More: http://www.diogenpro.com/diogen-view-on-paraguay.html
NO7
PAGE 102
ViĹĄe / More: http://www.diogenpro.com/ulicom-vlastite-duse.html
NO7
PAGE 103
Nikola Šimić Tonin
Više / More: http://www.diogenpro.com/ulicom-vlastite-duse.html
NO7
PAGE 104
2016-2017 Odabrani intervjui...Ostale možete pročitatina / Chosen ones...Rest of the interviews you can read on: http://diogenpro.com/intervjuiinterviews.html
Više / More: http://www.diogenpro.com/interview-fabijan-lovric.html
NO7
PAGE 105
ViĹĄe / More: http://www.diogenpro.com/interview-fabijan-lovric.html
NO7
PAGE 106
ViĹĄe / More: http://www.diogenpro.com/interview-fabijan-lovric.html
NO7
PAGE 107
ViĹĄe / More: http://www.diogenpro.com/interview-fabijan-lovric.html
NO7
PAGE 108
ViĹĄe / More: http://www.diogenpro.com/interview-marko-tomas.html
NO7
PAGE 109
ViĹĄe / More: http://www.diogenpro.com/interview-dorin-popa.html
NO7
PAGE 110
The rest of the interview is here: http://www.diogenpro.com/interview-dorin-popa.html
NO7
PAGE 111
ViĹĄe / More: http://www.diogenpro.com/south-east-europe-at-the-edge-of-civilization.html
NO7
PAGE 112
ViĹĄe / More: http://www.diogenpro.com/south-east-europe-at-the-edge-of-civilization.html
NO7
PAGE 113
ViĹĄe / More: http://www.diogenpro.com/slovenski-dih.html
NO7
PAGE 114
ViĹĄe / More: http://www.diogenpro.com/diogen_india-reflections.html
NO7
PAGE 115
ViĹĄe / More: http://www.diogenpro.com/diogen_india-reflections.html
NO7
PAGE 116
ViĹĄe / More: http://www.diogenpro.com/diogen_india-reflections.html
NO7
PAGE 117
NO7
PAGE 118
http://www.diogenpro.com/gost-pisac--guest-writer.html
NO7
PAGE 119
http://www.diogenpro.com/gost-pisac--guest-writer.html
NO7
PAGE 120
http://www.diogenpro.com/gost-pisac--guest-writer.html
NO7
PAGE 121
http://www.diogenpro.com/gost-pisac--guest-writer.html
NO7
PAGE 122
http://www.diogenpro.com/gost-pisac--guest-writer.html
NO7
PAGE 123
Art: Hannelore Greinecker Morocutti, Austrija—Sarajevo, BiH 2013 http://www.diogenpro.com/2132013---world-poetry-day.html
NO7
PAGE 124
Art: Hannelore Greinecker Morocutti, Austrija—Sarajevo, BiH 2013 http://www.diogenpro.com/2132013---world-poetry-day.html
NO7
PAGE 125
NO7
PAGE 126