Teklic 139 by Teklic Magazin za ispunjen zivot.

Energija koja Vam treba! MALI LOŠINJ, GRBCI, KASTAV, KUKULJANOVO, OTOČAC - VRATA LIKE, MARTINKOVAC - SRDOČI

Teklić br. 139, studeni/prosinac 2009.

priča s naslovnice

Svi imamo svoje slatke navike, svoju pekaru, svoju teticu na placu, svoj omiljeni kafić… Zašto ne bismo imali i svoju omiljenu benzinsku postaju, na kojoj punimo gorivom svog limenog ljubimca, kupujemo Novi list, žvake i usput dobijemo koristan savjet ili izmijenimo osmijeh s ljubaznim prodavačem? Upravo takav odnos sa svojim kupcima želi izgraditi riječka ili bolje rečeno kastavska tvrtka Adria Oil, čija je osnovna djelatnost prodaja nafte i naftnih derivata. U prodaji imaju i plin za kućanstva, ugostiteljstvo i centralno grijanje te plin za velike potrošače, a svoju su ponudu namijenili veleprodaji i maloprodaji. Ovdje vas očekuje i preko 2000 različitih artikala za kupnju, kao i sav program ulja i maziva uz asortiman proizvoda za njegu i čišćenje vaših automobila. Adria Oil svoju prvu benzinsku postaju otvorio je u Malom Lošinju, specijaliziranu za opskrbu gorivom plovila i jahti, najveću na Jadranu. Uz dodatnu mogućnost snabdijevanja jahti na otvorenom moru. Jer, ili ponekom ponestane goriva ili neki, uglavnom celebrity, izbjegavaju pristati na obalu. Upravo odatle u logotipu tvrtke, uz naziv, stoji i motorni brod nošen valovima, koji imate priliku često vidjeti na crpkama, ali i vozilima tvrtke. Ostale crpke nalaze se na Grbcima, Kastvu i u Industrijskoj zoni Kukuljanovo. Najnoviji uspješan projekt Adria Oila je Odmorište i benzinska postaja "Vrata Like", otvorena sredinom listopada, a nalazi se na samom ulazu u Otočac, na koridoru za Plitvička Jezera i Nacionalni park Sjeverni Velebit. Namijenjena je

KUKULJANOVO

Glavna urednica: Dunja Pavešić Dizajn i grafička priprema: Olja Hirnig, Robert Vrkić Art direktorica: Mara Bratoš Voditelj prodaje & brand manager za Teklić: Emira Brkić

lokalnim žiteljima, ali i brojnim turistima i autobuserima koji tu prolaze u potrazi za prirodnim ljepotama Like, pa kao takva ima ulogu i u turističkom pozicioniranju kraja. Uskoro se otvara i šesta benzinska postaja u Rijeci, na već postojećoj benzinskoj postaji, na Martinkovcu, točnije na Srdočima. Biti će to još jedna točka gdje ćete se moći opskrbiti gorivom ili kupiti neki od preko 2000 artikala robe široke potrošnje iz ponude Adria Oila. Planovi managmenta tvrtke su proširiti se i na područje Istarske županije i tako zaokružiti jednu plansku poslovnu cjelinu na području tri posebne i posve različite, a po mnogima i najljepše županije - Primorsko-goranska, Ličkosenjska i Istarska. Adria Oil svoju će ponudu i uslugu i dalje usmjeravati prema zadovoljstvu svojih korisnika, a u pripremi su i određene povoljnosti za stalne kupce, ali o tome ćete uskoro sve saznati i čuti. Vratimo se na početak priče i priznajmo da je osim svog pekara, frizera, restorana ili tetice na placu, dobro imati i svoju Adria Oil benzinsku crpku… Bilo onu u Grbcima, Kastvu, na Kukuljanovu, Malom Lošinju, Otočcu ili ovu, najnoviju, na Martinkovcu - Srdoči, koja se otvara do konca mjeseca studenog. Dobrodošli!

Novinari: Tajana Petrović Čemeljić Ivica Vrkić Dunja Pavešić Zoran Krušvar Tanja Diklić Eva Krsnik David Šnajder Ana-Marija Vizintin Ivan Salečić Gloria Fabijanić-Jelović Marina Babić Nina Goleš Nikola Pavešić Josip Erak Ivana Babić Fotografi i ilustratori: Mara Bratoš, Dorijan Kljun, Kristijan Dundović, Ivica Brusić - Brujo, Goran Sekula Lektor: Marina Babić Izdavač: Libra d.o.o, Veslarska 8, Rijeka Tisak: Tiskara Vjesnik, Zagreb

MJESTA DISTRIBUCIJE: RIJEKA I KVARNER Trafike: u Ciottinoj ulici; Dome, Verdijeva 11; Dome, Riva bb; D&M, I. Henckea 2a; Sušak, Strossmayerova (HKD); Roma, Matulji; Španjulet 1, Zamet i Španjulet 2 i 3, Viškovo; Knjižara VBZ - Korzo, No1-Dolac; Papirnica Ilkom, Bačvarska 1/a; Knjižara PROFIL u Tower centru Rijeka; Miss Tabaco Shop (Hotel Savoy), Opatija, M. Tita 127, Fuzija, Strohalova ulica (kod FINE); Miryam, Erazma Barčića 13; Dallas Music Shop, Splitska 2a; Aquarius CD Shop, Matije Gupca 3a ISTRA Pula: Zaro, Gajeva 2, Točkica, Kranjčevićeva bb, Erni 1, Riva bb, Erni 2, Rakovčeva bb, Trafika u Radićevoj bb, Nina, Stari trg bb Vodnjan: Centar Pazin: Glas Istre u centru i na autobusnoj stanici Podružnice i poslovnice PBZ-a u Primorskogoranskoj, Istarskoj i Ličko-senjskoj županiji

MALI LOŠINJ

ADRIA OIL d.o.o. Veleprodaja i maloprodaja naftnih derivata i maziva www.adriaoil.hr

IMPRESSUM

PRODAJA OGLASNOG PROSTORA: Tel: 051 338 208 Email: teklic@libra.com.hr Zabranjeno je preuzimanje tekstova, dizajna i rubrika bez odobrenja izdavača.

FLEKSIBILNE

NETOKSIČNE

BEZ METALNIH DIJELOVA

OČNA POLIKLINIKA "SV. LUCIJA" -Specijalistički pregledi -

Ljudevita Adamića 13, Rijeka Telefon: 051 / 332 120

Rijeka:

Opatija:

Krk:

Korzo 2F, Krešimirova 2D, Kvaternikova 62

Maršala Tita 73/3

Strossmayerova 23

Crikvenica:

Mali Lošinj:

Frankopanska 3

Priko 40

Sadržaj

Razred Ispričat ću vam priču. Priču koju ste već sigurno čuli i koju već, manje ili više, znate. Priča je to o jednom razredu, a razred kao svaki razred. U njemu ima odlikaša, kojima je sve lako i logično, ima štrebera koji se naprežu i uspijevaju, ali i onih primjerenih, vrlo dobrih na koje uvijek možete računati i koji bi mogli biti izvrsni, ali im se baš uvijek i ne da. Ima i onih koji su neupadljivi, prosječni, ali sasvim dobri i čine čvrstu i stabilnu masu, a bogme ima i onih problematičnih kojima baš nekako i ne ide u ovoj životnoj fazi, ali što ne znači da na kraju neće od njih nešto ispasti. Svaki razred ima i svog predsjednika, što je posebna uloga. Pitanje je to sposobnosti i časti jednog učenika, kojeg ovi drugi biraju da bi njima bilo bolje i da bi lakše komunicirati s "onima iznad". Tako funkcionira jedan razred i to vam je dobro poznato, zar ne? Takav je bio i vaš, moj, ma takav je svaki razred na cijelome svijetu. A takav je i cijeli svijet, svega u njemu ima. I odlikaša i ponavljača i prosječnih koji vuku svoje uloge, plaćaju svoje sitne i srednje račune i s pažnjom odgajaju svoju djecu. I kod kojih je uvijek prisutna tanka sudbinska crta između skoka u "odlikaše" ili u onu zdravljem, problemima, besparicom i životom urušenu skupinu. Takva je i jedna zemlja, satkana od raznih ljudi i sudbina, a na njenom je čelu predsjednik, baš kao i predsjednik onog razreda s početka priče. I biramo ga da bi nam bilo lakše, da bi u naše ime bolje i uspješnije komunicirao, kada treba i pregovarao, s "onima iznad nas". I još nešto, kvaliteta jednoga razreda ne prepoznaje se samo po broju odlikaša i nagradama iz kemije ili matematike, već se ona prepoznaje i po njegovoj složnosti. I to dobro znamo, sjećate se? Pa, bez obzira kojeg predsjednika odabrali, dio posla ostaje i na nama - trebamo biti složni, sigurni u ono što jesmo, koliko znamo, možemo i vrijedimo. Sjetite se odlične knjige Roberta Fulghuma "Sve što znam u životu naučio sam još u vrtiću". Dan danas držim se pravila, načela, pa i poslovica kojima su me učili kao malu. Za sve to prihvatiti, osim materijalnog, treba još i više duše i duhovnosti. Treba usmjeriti pogled šire, zagledati se u sebe i oko sebe. Jer materijalno siromaštvo naslanja se na duhovno, što znači da u startu nema vizije, nema povjerenja u samoga sebe, povezivanja s ciljevima kojima stremimo, s drugim ljudima kojima trebamo i koji nama trebaju, a nema ni univerzalne ljubavi i energije bez koje nema ničega čvrstog i temeljnog. Pa tako ovom broju Teklića o duhovnosti i odnosu s prirodom, koji nam itekako pomaže u tome, priča Saša Šekoranja, čije umjetničke radove, kada ih upoznate, doživljavate sasvim osobno. Sve ostale tekstove otkrijte sami. Raspisala sam se o razredu i više nemam mjesta. I uživajte u novom broju Teklića, javite ako smo nešto propustili ili ako imate neku želju, jer polako dolazi vrijeme Djeda Božićnjaka, ili Djeda Mraza, kako vam već drago… Kipintač!

• Dunja Pavešić

6 Kulturodrom

Kulturodrom

Koncerti

Koncert Karin Kuljanić

Libarnica

Pismo iz Kijeva

Interview: Saša Šekoranja

Oly: Obama čita Teklić

Zanimljivosti: Grickanje sunca

Zanimljivosti

In & Out

Trend: Pogled svisoka

Feljton dizajn: Mirko Ilić

Placa: Tople, široke, zamamne

I to je on: Ivo Josipović

Metropolitana: Dome, slatki dome...

Interview: Saša Šekoranja

Pišem: Ljubavna priča br. 20

Biznis: Put do uspjeha

Sanja m. ima 15 godina... 15. festival knjige i autora Sa(n)jam knjige u Istri.

Svako jutro čim sunce izađe, traga komadiće sunca i jede ih.

Bilježim trenutke koji me inspiriraju. Svakodnevno crtam svoje dnevnike.

Boudoir: Anastazija Balaž Lečić 42

28 Mirko Ilić

Znate li

Uzduž i poprijeko

Mala čuda tehnike

Kako potrošiti bogatstvo

Horoskop

kulturodrom

17.11.2009.

Hrvatski kulturni dom na Sušaku RIJEKA •

Okovani Galileo

vić, a kostimografkinja Petra Mina. Predstavu izvodi mješoviti talijansko-hrvatski glumački ansambl, sedam članova zbora Opere HNK Ivana pl. Zajca te dvoje talijanskih zborista. Možete je pogledati 17. i 18. studenoga u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku.

si, Krimići, Poezija i Astronomija. Budući da je 2009. svjetska godina astronomije i 140 godina postojanja najstarije zvjezdarnice u Hrvatskoj, one pulske, posebnim programom će se obilježiti upravo tema astronomije – teoretičari svemira i njihove knjige. I ove godine dodijelit će se književna nagrada Kiklop. Ovaj puta u trinaest, a ne kao prošle godine u četrnaest kategorija (ukinuta je dodjela Kiklopa u kategoriji „Hit godine“).

4.12 – 13.12.2009.

Dom hrvatskih branitelja PULA •

11.11 – 15.11.2009.

Zagrebački velesajam ZAGREB

Sa(n)jam knjige •

Opera corala Okovani Galileo, u režiji proslavljenoga hrvatskoga redatelja Branka Brezovca, prikazana je 10. svibnja ove godine u Firenci u okviru talijanskog festivala Fabbrica Europa. Osim toga, Okovani Galileo predstavljen je i crnogorskoj publici u Kotoru 18. lipnja u okviru Festivala Teuta. Predstava je ispraćena s velikim oduševljenjem, a u Rijeci 17. studenoga s istim oduševljenjem očekujemo hrvatsku premijeru. Okovani Galileo „spoj“ je Brechtove drame Život Galilejev i Eshilove tragedije Okovani Prometej. Spoj modernog i antičkog. Problematiziranje teme moći i neznanja. Svjetska patnja u rukama Boga. Ove klasične teme i motivi pozivaju nas da se podsjetimo koje su to trajne vrijednosti - živimo u vremenu u kojem svakodnevno spoznajemo degradaciju - trajnih ljudskih vrijednosti. Imenovana predstava dio je velikoga jubileja – 400 godina od Galilejeva otkrića teleskopa. Ova opera nastala je u koprodukciji Laboratorija Nove iz Firence, riječkoga HNK Ivana pl. Zajca te festivala Eurokaz. Glazbu za ovu iznimnu operu coralu sklada Brezovčev stalni suradnik Marjan Nećak. Koreografkinja je Barbara Matije-

Sanja m. ima 15 godina – moto je 15. festivala knjige i autora - Sa(n)jam knjige u Istri. Iako smo prvih godina ovu manifestaciju doživljavali prije svega kao sajam, danas sve više ima značajke festivala. Pa kao što postoje ﬁlmski, fotografski festivali... tako bismo Sa(n)jam knjige mogli nazvati - festival knjige. Eto, već je prošlo 15 godina. Uz prigodnu prodaju knjiga, nudit će se bogat program – predstavljanje novih knjiga, druženja s piscima, predstavljanje nakladnika, izložbe, koncerti, okrugli stolovi sa zanimljivim temama, scenska i video uprizorenja, projekcije ﬁlmova i druge zanimljivosti. Povodom sanja m. ima 15 godina središnja tema ovoga festivala (sajma) će biti vlastita povijest pa će se razrađivati najbolje festivalske teme i oživljavati najuspješniji programi. Neke među najzanimljivijim temama, stoga će se na rasporedu ponovno naći: Dani Češke u Puli, Autori iz susjedstva, P.E.N. u Puli, Moć žene i književno stvaranje, Putopi-

INTERLIBER 2009. 32. međunarodni sajam knjiga i učila

Kulturodrom nastavlja stranicama knjige... I ovogodišnji Interliber, međunarodni sajam knjiga i učila, obećava puno više od sajma knjiga. Na Interliberu održat će se promocije novih naslova i izdanja hrvatskih i stranih nakladnika, potom „okrugli stolovi“ – razgovori s piscima, književnim kritičarima, književne radionice, stručni skupovi i dječje radionice na štandovima. Moći će se pogledati izložba nagrađenih djela „Josip Juraj Strossmayer“. Projektom Zemlja partner, pokrenutim 2003. godine, Interliber sve više poprima međunarodni značaj. Nakon Mađarske, Bosne i Hercegovine, pisaca iz dijaspore, Slovenije, Poljske, Izraela, ovogodišnja zemlja-parterica, počasna zemlja-gošća Interlibera je - Bugarska. Organizator Sajma je Zagrebački velesajam i Zajednica nakladnika i knjižara, a održava se pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

kulturodrom

S knjige na knjigu, sa sajma na sajam. U sklopu Interlibera održava se Sajam glazbe i multimedije. Iako mu je ovo tek treća godina održavanja, pokazuje velike ambicije – prerasti u vodeći sajam glazbe i multimedije u ovoj regiji. Na tome putu ga prati slogan: GLASNO NA PRVI POGLED. Izložbeni program upotpunjen je konferencijama, radionicama, seminarima s aktualnim temama te drugim edukativnim i zabavnim sadržajima. Posebnu zanimljivost čini Festival plesa – natjecanje u plesu. No, one koji više vole multimedijalne sadržaje možda će privući „gaming arena“ (natjecanja u PC i PS igricama), internet café, nagradne igre, koncerti poznatih glazbenika i mladih glazbenih talenata. Vrijedi poslušati, vrijedi vidjeti, vrijedi se igrati...

godišnje kiparsko stvaralaštvo ta ga se daje na uvid. Izrastao iz bogate hrvatske likovnjačke tradicije, Trijenale je svjedoči svojim njegovanjem i nastavljanjem. I samo Trijenale iz današnje perspektive postaje tradicija, iako je 1982. bio novina, preokret, sukob s vremenom, što govori i naziv prvoga Trijenala – "Konfrontacija". I ovogodišnji Trijenale daje presjek kroz trogodišnje kiparsko stvaralaštvo pa se u sklopu ove manifestacije izlažu nagrađena djela I – IX. trijenala, projekcija svih djela koja su do sada izlagana na Trijenalu, izložba odabranih djela iz protekle tri godine te samostalna izložba Danijela Kovača – dobitnika nagrade IX. trijenala hrvatskoga kiparstva. Ariana Kralj povodom jubilarnog Trijenala govori da se ovim susretom potvrđuje veliki kreativni potencijal hrvatskih likovnih umjetnika, raznolikost likovnih poetika u zemlji duboko tradirane likovne kulture. Izložba je otvorena do 20.12. u Gliptoteci HAZU pa zainteresirani mogu „otići po svoj vlastiti likovni doživljaj“.

dizajnera interijera. Na tom inspirativnom mjestu moći ćete u razdoblju od 22. do 29.11. moći kupiti antikni, ali i suvremeni dizajnerski namještaj, ormarić, možda svjetiljku, neki predmet, sliku ili nešto - baš vama posebno, čime ćete svome domu dati notu individualnog, proﬁnjenog, umjetničkog... U PAN-u Amsterdam bi svatko od nas našao nešto što bi nam uljepšalo svakodnevicu - spoj suvremenog i modernog, ali i povijesnog, starinskog, k tome još i dizajnerskog.

10.10.2009 – 3.1.2010.

Guggenheim Museum VENECIJA •

Izložba Prendergast u Italiji

20.10 – 20.12.2009.

Gliptoteka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti ZAGREB •

X. trijenale hrvatskoga kiparstva

Trijenale hrvatskoga kiparstva ustanovljen je 1982. prema zamisli likovnih umjetnika i povjesničara umjetnosti vođenih Anom Adamec i Vladom Bužančićem, te u organizaciji Gliptoteke HAZU. Ovaj 10. - jubilarni put nanovo se uokviruje tro-

22.11 – 29.11.2009.

PAN Amsterdam AMSTERDAM •

Nacionalni sajam umjetnosti i antikviteta

PAN Amsterdam održava najveći nacionalni sajam umjetnina i antikviteta – sajam umjetnina s mnogo lica. PAN Amsterdam svake godine privlači više od 35 000 posjetilaca, od obožavalaca muzeja, do samozatajnih naklonika umjetnosti, umjetničkih znalaca i svajetnika te

U venecijanskom Muzeju Guggenheim od 10. listopada izloženi su radovi američkoga slikara Mauricea Prendergasta, čija se djela ističu osobitim i prepoznatljivim stilom. Djela su mu reprezentativna za američki postimpresionizam, a njegovo stvaralaštvo čine radovi u ulju, akvareli i monotipi. Venecijanska izložba prikazuje Prendergastove radove nastale za vrijeme dvaju putovanja u Italiju – prvo putovanje od 1989. do 1899. i drugo od 1911. do 1912. Okupljeno je oko sedamdeset i pet njegovih „talijanskih“ likovnih uradaka koja pridonose razumijevanju karakteristika modernizma početkom 20. stoljeća i razumijevanju Prendergastove uloge u razvoju moderne umjetnosti u Americi. Izložba u Veneciji je u organizaciji Williams College Museum of Art i Terrae (naklade za američku umjetnost). Izložba je u venecijanskom Muzeju Guggenheim otvorena do 3.1. sljedeće godine.

koncerti

ani Krall milijunske tiraže, a dodatnoj medijskoj pozornosti zasigurno nije naškodilo niti vjenčanje sa slavnim britanskim kolegom po struci Elvisom Costellom koje se odigralo na imanju Eltona Johna 2003. U proljeće ove godine Diana Krall objavila je album „Quiet Nights“ s obradama bossa nova i pop standarda.

6.11.2009.

MASSIVE ATTACK ZAGREB

Bristolski prvaci trip-hopa pred domaćom su se publikom prvi put pojavili na zagrebačkoj Šalati u ljetu 2003. i tom prilikom oduševili nevelik broj okupljenih poklonika. Audio-vizualni doživljaj mnogi pamte i danas, a sjećanja će moći osvježiti prvih dana studenoga u Domu sportova kada će, rječnikom TBF-ovaca, „atak koji je masivan“ nastupiti netom po objavljivanju novog albuma. Neizostavne klasike s albuma „Blue Lines“, „Protection“ i „Mezzanine“ svojim će vokalnim umijećem podebljati posebna gošća turneje, proslavljena Martina Topley-Bird koja nastupa u dvostrukoj ulozi: kao predgrupa i kao glavni vokal.

svijeta, dobro će zapamtiti ime Erosa Ramazzottija čije pjesme već četvrt stoljeća ne silaze s radioprograma i top-ljestvica. Erosova karijera već se godinama kreće čvrsto utabanim stazama i glazbenim rješenjima od kojih nije odstupio niti na recentnom albumu „Ali e Radici“ i čija ga koncertna promocija dovodi u Hrvatsku, preciznije – u zagrebačku Arenu.

ZAGREB Dvadeset i pet godina je prošlo otkada je tada stidljivi 21-godišnji mladić nazvan po grčkom bogu ljubavi, rođen i odrastao u čuvenom rimskom predgrađu Cinecittà, pobijedio na sanremskom festivalu u kategoriji novopridošlih sa svojom „Obećanom zemljom“. Cijela Italija, a nekoliko godina kasnije i veći dio

PET SHOP BOYS ZAGREB

13.11.2009.

DIANA KRALL ZAGREB

7.11.2009.

EROS RAMAZZOTTI

29.11.2009.

Grammyem ovjenčana kanadska jazz-pjevačica, skladateljica i pijanistica kao jednu od zaustavnih točaka svoje svjetske turneje odabrala je i zagrebački KC Dražena Petrovića. Iako počinje nastupati već s 15 godina, a diskografski je aktivna od početka devedesetih, svjetsku slavu stječe albumom „When I look in Your Eyes“ 1999. Spretna kombinacija jazz i pop-standarda s tek povremenim izletima u autorstvo, umotana u ugodne i radiofonične aranžmane, osigurala je Di-

Svega nekoliko dana prije zaključenja tekstova za ovo izdanje Teklića stigla je sjajna vijest: britanske pop-ikone Pet Shop Boys stižu u Arenu Zagreb! Svi koji su bili na dosad jedinom koncertu što su ga Neil Tennant i Chris Lowe održali na domaćem terenu u predvečerje rata 14. svibnja 1991, zasigurno se još sjećaju spektakla za koji bi izraz „performance“ bio puno adekvatniji od standardnog „koncert“. U međuvremenu je puno vode proteklo ispod savskog i inih mostova, no dvojac koji je uvjerljivo dokazao kako pop itekako može biti art, neumorno snima i objavljuje i tako već punih 25 godina. Dobitnici nebrojenih priznanja, vlasnici više od 40 TOP 30 hit-singlova i 100 milijuna prodanih albuma u Hrvatsku stižu u sklopu svoje Pandemonium tour, nazvane po jednoj od pjesama s recentnog albuma „Yes“.

Sezonska akcija od 30.9. do 31.12. PAKET "NEDJELJA RADI" (za sve klijente po stalnim cijenama i uvjetima) - NAJMANJE 3 EMITIRANJA SPOTA DNEVNO

SVIH 6 DANA U TJEDNU - emitiranje

spota u istom trajanju

NEDJELJOM PO 1 KUNU

UGOSTITELJSKI PAKET (ugostitelji, hotelijeri, restorateri)

- BONUS: ZA NAJMANJE 40 EMITIRANJA SPOTA TIJEKOM 30 DANA – 1 emisija 5 minuta = 1 KUNA

PAKET NEKRETNINE

95,1 100,3 102,7 104 ,7

(građevina, agencije za nekretnine)

- BONUS: ZA 3 I VIŠE EMITIRANJA SPOTA DNEVNO POSLIJE 7 SATI - 1 emitiranje spota istog trajanja od 6 do 7 sati = 1 KUNA

PAKET LJEPOTA I ZDRAVLJE (wellness, fitness, zdravlje, ljepota)

BONUS : ZA NAJMANJE 40 EMITIRANJA SPOTA TIJEKOM 30 DANA - 5 emitiranja spota istog trajanja poslije 20 sati

PO 1 KUNU + 1 emisija 5 minuta poslije 20 sati = 1 KUNA

CIJENE POSEBNIH PAKETA 15" 6-7h : 150,00 30" 6-7h : 250,00 40" 6-7h : 300,00 50" 6-7h : 340,00 60" 6-7h : 370,00

7-17h : 7-17h : 7-17h : 7-17h : 7-17h :

250,00 400,00 500,00 580,00 650,00

17-20h : 17-20h : 17-20h : 17-20h : 17-20h :

200,00 350,00 440,00 530,00 600,00

20-24h : 50,00* 20-24h : 70,00 20-24h : 85,00 20-24h : 95,00 20-24h : 100,00 *cijene su izražene u kunama

hepening

photo: Ivica Brusić - BRUJO

Karin, s ljubavlju Mirjana, Duško, Karin i Mario u istom ritmu

"Dobra večer, Rijeko!" pozdravila je Karin Kuljanić prepunu dvoranu Teatra Fenice kada je stigla na pozornicu te nedjeljne večeri ili točnije 16. listopada u 19 sati. Bio je to njen prvi riječki koncert, u istom prostoru u kojem je prvi put zapjevala kao petogodišnja djevojčica. Povod je bilo petnaest godina rada i izdavanje prvog CD "Storija od života". Bila je to jedna od onih večeri ili trenutaka "kada se sve u životu složi", ali ipak ništa nije slučajno. Karin je svoj nastup odradila maestralno, odabrala je prave goste - prijatelje, fantastičnog Marija Battiﬁacau, odličnu i nikad ležerniju Mirjanu Bobuš, toplog i karizmatičnog Duška Modrinića i svoju

Astrid i Karin Kuljanić

sestru, vrsnu jazz-pjevačicu Astrid Kuljanić. Njihova izvedba "Prolazi sve" dovoljno govori o tome kako bi trebale zajedno nastupati ili barem jedna drugoj surađivati na CD-u. Kvartet Veljak bio je na trenutke više nego bravurozan, a glazbenici benda Tončija Grabušića dostojna glazbena pratnja, čak toliko da je u jednom trenutku Astrid rekla svojoj sestri Karin da joj je jako dobar bend i neka ga samo drži. Bila je to večer za pamćenje, večer u kojoj je cijela Rijeka bila složna, spremna podržati Karin i nagraditi njenih 15 godina pjevanja, njene nagrade s MIK-a i sve ono za što ona živi i što njoj pjesma znači. Glavni pokrovitelj Rijekatekstil Domus ustupio je prostor Teatra Fenice, ali i svoje izloge s kojih su plakati, u maniri najbolje, elegantne gerila kampanje, pozivali na koncert. Grad Rijeka dao je svoju stručnu i tehničku podršku. Našli su se tu i brojni drugi prijatelji i pokrovitelji koji su željeli biti Karin "pri ruci" u ovom, za nju tako važnom trenutku. Odužila se pjesmom, ljepotom, odličnom režijom, vrsnim gostima i ukratko priredila nam večer za pamćenje u kojoj smo osjetili ljubav. Ujedno smo imali prilike upoznati jednu novu, nakon petnaest godina odraslu i još bolju Karin koju ćemo sigurno i dalje, bez razmišljanja, "nositi sobon sakamo". Mi, koji smo prisustvovali koncertu, mogli smo samo konstatirati kako je dva sata gotovo prebrzo prošlo i kako smo obogaćeni emocijama laganog koraka zakoračili u toplu riječku jesensku večer, usput pozdravljajući poznata i draga lica oko sebe. Bravo Karin, bravo Rijeko!

• Dunja Pavešić 11

libarnica

piše:Tajana Petrović Čemeljić

Ovoga puta Libarnicu posvećujemo najstarijem zanatu na svijetu. Ne, ne onome na koji ste zločesto pomislili, već govorimo o – kuhanju. Temeljna ljudska vještina preživljavanja u novije vrijeme posustaje pred fast food restoranima te superbrzim i praktičnim (polu)gotovim industrijskim (polu)proizvodima zbog kojih dobivamo na vremenu, ali gubimo na zdravlju. Gdje je nestala prava hrana? Sve manje cura (i dečki) zna (i želi) kuhati, na poslove vezane uz domaćinstvo gledamo kao na neku nižu vrstu prisilnih radnji, a ako se i odlučimo uhvatiti u koštac s loncima i tavama, upute koje dobivamo od iskusnijih članova/ica obitelji svode se na uvjeravanja kako je to «tako jednostavno, malo ovog, malo onog, mlijeka koliko pita i to ti je to». Rezultat je obično porazna bezoblična smjesa nakon koje posegnemo za prvom juhom u vrećici. Za takve je legendarna britanska rock-zvijezda kuharstva Jamie Oliver osmislio knjigu s ambicijom da nas u svega nekoliko sati nauči kuhati osnovna jela neophodna za preživljavanje. Prikupio je najdraže recepte i pojednostavio ih do maksimuma, što je korisno i početnicima i onim iskusnijim kuharima u potrazi za pravim, domaćim okusima. «Čvrsto vjerujem da je jednostavno kuhanje kod kuće jedna od najosnovnijih, iskonskih vještina koju bi svaka osoba na ovom planetu trebala posjedovati kako bi se bila u stanju brinuti za sebe, svoju obitelj i bližnje», tvrdi autor, a mi ne možemo nego potvrdno kimnuti glavom. Jamie Oliver, Jamiejevo ministarstvo prehrane, preveli Ira Wacha-Biličić i Damir Biličić, nakladnik Algoritam.

Stara izreka veli da ljubav ide kroz trbuh, što je na vlastitoj koži iskusila frustrirana njujorška tajnica Julie Powell. U očajničkom pokušaju da sredi svoj život, brak, seksualni život, posao i sve što treba, sama sebi zadaje ambiciozan zadatak: u godinu dana skuhat će svaki od 524 recepta iz kuharice Mastering the Art of French Cooking legendarne američke kuharske zvijezde 60-ih godina Julie Child. Kroniku svojih pokušaja objavljivala je 2004. godine na vrlo čitanom blogu koji je prerastao u bestseler, koji je pak poslužio kao predložak za film kojim Meryl Streep ponovno oduševljava publiku širom svijeta. Tijekom svoje kuharsko-avanturističke godine mlada je blogerica shvatila da palačinke mogu razvedriti i najtmurniji dan te da nakon što preživiš izradu soufflea, možeš preživjeti ama baš sve. Nakon tih nevjerojatnih godinu dana Julie Powell i njezin život definitivno su izašli iz slijepe ulice, i to ravno na put slave i bogatstva. Pouka priče: nikad ne podcjenjuj moć fine domaće klope! Julie Powell, Julie&Julia, prevela Lara Hölbling Matković, nakladnik Algoritam. Kad je prije 20 godina objavila skromnu knjižicu recepata za kolače bez šećera, mlijeka i jaja, Jadranka Boban Pejić bila je jedan od prvih glasnika novog vremena u kojem sve više vodimo računa o kvaliteti onoga što jedemo. «Prevevši» recepte za klasične kolače na zdrave, prirodne sastojke mnogima je otvorila posve nove granice i horizonte. Dok je u vrijeme izlaska tog prvog izdanja bilo gotovo nemoguće da u našim trgovinama pronađemo većinu navedenih sastojaka, danas već postoji popriličan broj onih koji su čuli za agar agar, agavin sirup ili kuzu prah, a namirnice poput prosa, javorovog slada i mirina polako se probijaju i na police većih supermarketa. Nažalost, sve nas je više koji smo u međuvremenu postali alergični na rafinirani šećer i žitarice, pšenicu, mlijeko, gluten i ostale uobičajene sastojke klasičnih kolača, pa nam Jadrankini recepti

omogućavaju da ipak uživamo u slatkim delicijama – i još usput naučimo fino kuhati. U novom izdanju ove legendarne kuharice recepti su dodatno poboljšani i osuvremenjeni, pa vas moramo upozoriti da nakon što se jednom naviknete na pune okuse i mirise cjelovitih kolača, teško se vraćate na praznjikavu preslatkost industrijskih poslastica! Jadranka Boban Pejić, Prirodno i slatko, nakladnik Planetopija. E sad: ono što nam najviše nedostaje da bismo sami pripremali hranu (pod pretpostavkom da volje imamo), jest slobodno vrijeme. Kako ga naći i gdje ugurati pripremu ručka ako s posla stižemo iza pet popodne? Možda vam knjiga Timothyja Ferrisa pomogne da riješite veoma star problem: kako raditi da bismo živjeli, a ne živjeti da bismo radili? Autor kojeg nazivaju «Indiana Jonesom digitalne ere» tvrdi da je stiglo vrijeme novih valuta – a to su vrijeme i pokretljivost. Ukratko, nije stvar u tome da radimo za sebe, nego da drugi rade za nas; nije stvar u tome da radimo što želimo, nego da posao svedemo na minimum kojim postižemo maksimalni učinak; nije stvar u tome da rano odemo u mirovinu, nego da tijekom čitavog života ravnomjerno rasporedimo aktivna i pasivna razdoblja (tzv. mini-mirovine); nije stvar u tome da možemo kupovati, nego da možemo biti i činiti ono što želimo. Nije lako mijenjati ustaljene obrasce razmišljanja, jer «nakon godina repetitivnog posla često moramo duboko kopati da bismo pronašli svoje strasti, otkrili snove i oživjeli hobije koje smo ostavili da istrunu». Uživanje u letenju privatnim čarterima iznad Anda i u najboljim skijalištima na svijetu, izležavanje uz bazene privatnih vila i život dostojan kralja, tvrdi Ferris, stoji manje nego godišnja renta u SAD-u. "Oslobodite li svoje vrijeme i lokaciju, vaš novac automatski vrijedi 3 do 10 puta više", tvrdi Ferris. Da mu vjerujemo? Nećemo vam reći, pročitajte ovu vrlo zanimljivu knjigu i mudro zaključite sami... Timothy Ferriss, Četverosatni radni tjedan, preveo Dario Borković, Naklada Ljevak.

pismo iz Kijeva

PRESS

Dobridenj iz Kijeva! U Ukrajini je u tijeku snažna predsjednička kampanja. U Kijevu, kao glavnom gradu, to se zacijelo najviše osjeti. Lica predsjedničkih kandidata smiješe se s plakata diljem grada, s televizijskih spotova, a njihovi glasovi u radijskim spotovima obećavaju bolju budućnost za ovu lijepu zemlju. Rekao bi čovjek (neupućen, kakva sam i ja bila) da Ukrajinci novog predsjednika biraju... sutra. E, pa, nije tako... Na izbore se izlazi u siječnju! Sada je listopad, točno, a kampanja je već bila u punom zamahu krajem kolovoza kad sam ja došla u Kijev. Bogat narod, reklo bi se, kad predsjednički kandidati mogu sebi i narodu priuštiti toliko javnih pokazivanja, toliko marketinških kampanja, toliko zanimljivih slogana, poput onog, meni najdražeg, Silnij prezident – Silna krajina! O, da je barem Ukrajina tako bogata zemlja!

No, činjenica je da je to zemlja prepuna paradoksa. I dok prosječni Ukrajinac živi od mjesečne plaće od oko 250 eura (da, 250 eura!), predsjednički kandidati troše milijune eura na svoje kampanje... Otkud novac? Javna je tajna da pred izbore u Ukrajini svemu rastu cijene (prehrambenim proizvodima, gorivu, lijekovima) i time se osigurava značajniji priljev u državnu blagajnu. Sve skupa je samo još besmislenije jer je većina ljudi rezignirana, o politici se u ovoj zemlji NE razgovora jer ona samo „posvađa i rastuži ljudi“... Nažalost, moram priznati da je Ukrajina jedna jako tužna zemlja... Prekrasna, ali uistinu tužna... Za početak, veliki problem predstavlja jezično pitanje. Dio Ukrajinaca govori ruskim, dio ukrajinskim, a najveći dio, pak, nekom ukrajinsko-ruskom mješavinom. Na ulazu u trgovinu će vas možda pozdraviti na ukrajinskom, a na izlazu ćete čuti ruski Do svidanja. Svi strani filmovi i serije su sinkronizirani, osim ruskih koji imaju ukrajinske titlove. Tjedni i mjesečni časopisi su svi redom na ruskom. Izlozi trgovina

su dijelom na ruskom, dijelom na ukrajinskom, pa će negdje pisati kolekcija osinj-zima (na ukrajinskom), a negdje osenj-zima (na ruskom). Takva „ne znam tko sam ni kamo idem“ situacija je baš najočitija u Kijevu, metropoli. Tom gradu koji toliko toga nudi čovjeku koji ovdje živi. Ogromnom, prekrasnom, ali i beskrajno tužnom gradu... Gradu prepunom prosjaka, od kojih gotovo svi imaju sveučilišnu diplomu. Gradu koji je sav u radovima i čiju ljepotu narušavaju upravo ta silna gradilišta koja su ograđena zelenim daskama. Gradilišta koja čekaju gradnju novih, bezličnih nebodera ili novih trasa podzemne željeznice. A na njima nikad radnika... Radovi su počeli pred nekoliko godina i trajat će... Grad je to u kojem se nerijetko ruše značajne, povijesne građevine ne bi li se izgradili i opet ti bezlični neboderi. Kijev je grad u kojem je najčešći prizor osoba s bocom piva u ruci, osoba koja može imati 12 ili 80 godina, svejedno... Tako hodaju gradom, piju po trgovima, parkovima, autobusnim stanicama, u metroima... Piju i pretvaraju se da su sretni. Svake subote na glavnom trgu, Majdanu nezaležnosti (Trgu nezavisnosti) uz piće, ljudi plešu i pjevaju jer je obično neki koncert, pa je tako pretprošle subote bio koncert povodom 15. godišnjice Avonove kampanje za borbu protiv rata. A u subotu 10. listopada, kada se igrala ona značajna nogometna utakmica protiv Engleske, vladalo je zatišje, nije bilo koncerta na trgu. Uoči utakmice, pak, nije bilo nikakvih izjava u medijima, tipa „Poslat ćemo Engleze kući“. Ne! A na kraju su ih poslali i to su proslavili vatrometom, bez suvišnih pompi i divljanja. U tome bi nam Ukrajinci trebali biti uzorima, zar ne? U ovih mjesec i pol dana Kijev i ja smo se uspjeli upoznati, zavoljeti, vidjela sam toliko toga prekrasnog, ali i toliko toga tako tužnog. Kijev i ja smo prošli put od 30º C do jutarnjih 5º C. Sudjelovala sam u sudaru maršrutke s jednim automobilom; ništa neobično, jer u ovoj zemlji se vozi po nekim čudnim pravilima... Bila sam na prvoj kijevskoj operi. Operi Lucia di Lammermoor Gaetana Donizettija i bilo je... božanstveno. Gogolj fest me oduševio bogatim programom, a izložba u prostorima Arsenala je bila nešto nevjerojatno, obuhvaćala je sve vrste umjetnosti, razne tematike. Pamtit ću uvijek skulpturu od ukrajinskih marama... Probala sam svoj prvi boršč i jedem ga gotovo svaki dan... To je jako gusta juha, bolje rečeno čorba, koja se jede s vrhnjem. Može i ne mora biti s mesom. Moja najdraža verzija je ona s puno cikle. I s pampučkami, naravno, posebnim pecivima koja se uz boršč jedu. Osim boršča, ljubav na prvi okus mi se dogodila s njihovim Roshen čokoladama, mlincima s jabukama i varenikima s višnjama. Roshen je njihov Kraš, a prva čokolada koja me osvojila je crna s bademima, koja ima 70% kakaa. Drugo mjesto drže čokoladne napolitanke koje sam morala rezati nožem jer dobijete u kutiji „komad“ od 250 grama, pa ga sami režete. Mlinci s jabukama su napravljeni od tijesta kao za naše palačinke, koje je preklopljeno u trokut, a unutra su jabuke. I to serviraju s vrhnjem, no ja jedem

bez. Mlinci sa slatkim sirom su složeni u četverokut i okusom me uopće nisu osvojili, pa su mi na „crnoj“ listi. Postoje i mlinci s mesom, ali uz njih me ne veže lijepo iskustvo. Vareniki s višnjama su nešto poput naših knedli, no puno manje (nešto kao njoki) i unutra su višnje. To, pogađate, isto ide s vrhnjem, no ovdje ga obavezno stavim jer je to dobitna kombinacija! Od ostale hrane me se zasad ništa nije pretjerano dojmilo, nisam oduševljena pa zasad zaista živim od boršča, salate od kupusa, mlinaca, varenika i Roshen čokolada. Kiseli kupus im je sladak (?!), pečeni krumpir je premastan, gotovo sve vrste mesa su dosta masne. Upoznala sam i divnu ukrajinsku birokraciju, gdje vas za jedan papir šalju na milijun mjesta, za ovjeru dokumenata čekate preko pola sata ne bi li u uredu javnog bilježnika udarili pečat i upisali vas u svojih 315 knjiga! Ali, kažu, da je to za Ukrajinu normalno. Tako da ja računam da će svi moji papiri biti sređeni tamo negdje oko Božića. Nadam se... Učim o Kijevu, Ukrajini, učim i ukrajinski i ruski jezik, studenti su mi donijeli mnoštvo ukrajinske glazbe pa još tražim što mi se sviđa... Slijedim savjet Ninoslava, svog lektora - prethodnika: koliko god je teško, koliko god sam daleko od svih koje volim, uživam i smijem se. Volim ovaj grad, sebe i sve ljude oko sebe! Moj Kijev je zaista prekrasan u jesen, pa ja prvi put u životu mogu reći: „Volim jesen!“ Volim žuto lišće i volim kako ovaj grad diše baš u jesen! Kažu neki da rujan i listopad inače nikada nisu ovako lijepi i topli i da sam ja donijela toplinu s Jadrana... Ne znam, ja se samo smiješim i kažem: „Možda“. Zaista volim Kijev, ljude u njemu i moje male Japanyčuke... Ali... o Japanyčukima u idućem poglavlju... Veliki zagrljaj svima vama u mojoj Rijeci iz... mog Kijeva! vaša TAH R

• Tanja Diklić

PRESS Popularna ukrajinska čorba - boršč

interview

„U svemu je najvažnija mjera“, reći će Saša Šekoranja i sam svjestan da na „mjeri“ moramo stalno raditi, „gospodariti“ sobom, jer toliko se toga suvišnoga nudi, a zaboravljaju prave vrijednosti…

Saša Šekoranja 16

interview

Saša Šekoranja zasigurno je najpoznatiji hrvatski cvjećar, ali

je jedino stalna. U prirodi je to puno vidljivije nego u našim ži-

i suvremeni hrvatski umjetnik koji sliku, scenu i bukete nese-

votima. Ciklusi su kraći, godišnja doba se izmjenjuju. Cvijeće

bično spaja ili odvaja, već prema prilici i inspiraciji.

slažem komercijalno, tako da ističem njegovu dekorativnost i

Živiš li i sam okružen cvijećem? Da, živim okružen cvijećem, ali ne samo tako da ga unosim u stan, već i čestim odlascima u prirodu. Naprosto - slušam

ljepotu, a s druge strane negiram tu dekoraciju i slažem ga u skladu s prirodom.

Nekad to mogu biti samo trave ili lišće, a nekad može i u

Svakodnevno crtaš svoje dnevnike, koji su onda početak neke slike, scenograﬁje… Radiš li to s vremena na vrijeme ili svakodnevno i hoćeš li i današnji dan pretočiti u crtež?

teglama, čak nešto najjednostavnije poput graha koji raste i

Bilježim trenutke koji me inspiriraju. Neki dana sam bio na

penje se po prozorima.

Savi i puhao velike maslačke - to sam nacrtao, napravio

prirodu, jer to je ono što me veseli, inspirira. Sve što upijam dolazi iz prirode, a doma svakako volim imati cvijeće.

zapis. Ne znam pisati dnevnik, zadnji put sam ga pisao kao Je li čvrsta tvoja veza s prirodom, zemljom? Svoju kocku vlažne zemlje tešku 14 tona svojedobno si izložio uz 80 svojih crteža? Još kao dijete obožavao sam kopati zemlju, htio sam biti seljak. Uvijek sam govorio: „Ja ću biti seljak kad narastem“, i to je nešto iskonsko što je ostalo u meni. Tek u usporedbi

teenager, stoga sada svoj dnevnik crtam. Evo, u Velvetu je na zidu puno praznih okvira. Tu ću crtežom bilježiti buduće važne trenutke. Ovdje će se održavati druženja, sastanci, promocije knjiga, večeri poezije i ja ću tim posebnim događajima i ljudima ispunjavati te crteže.

s travom vidiš koliko si velik. Za mene je zemlja početak i

Što te najviše inspirira za stvaranje?

kraj, ima veliku simboliku, uz koju svi naši svagdašnji pro-

To je najčešće priroda, ali inspirira me i moje unutarnje

blemi izgledaju manje važni. A što se tiče zemljane kocke

stanje. Ja sam sretan kad sam nesretan, a nesretan kad sam

koju sam postavio na svojoj izložbi, u njoj je bilo sjemenja

sretan. Imam stalnu potrebu biti sretan, a opet svjestan sam

koje je počelo rasti i na kraju izložbe, kocka je bila sva obra-

da puno toga ne valja. Tada se okrenem papirima i crtam,

sla travom. Sam format kvadrata, visina 2,3 m i težina 14

crtam, ne želim upasti u tu univerzalnu depresiju, životnu

tona, to je ona količina zemlje koja te poklopi kada umreš,

dosadu, zato to i radim.

može i to simbolično predstavljati. S jedne strane tu su bili moji crteži koji se mogu činiti minorni, a s druge strane ova zemlja koja je tako snažna.

Hodaš li, pješačiš li šumskim stazama? Penješ li se na Sljeme? Ovdje u blizini je Dubravkin put, koji je predivan, gotovo samo

Spomenuo si zemlju u kontekstu pokopa. Jesi li ikada radio bukete i aranžmane za posljednji ispraćaj? Meni je ta povezanost sa smrtnošću bliska kroz cvijeće. U prvom redu zbog toga što cvijeće odrezano stoji u vazi. Odrezano, na neki način već je mrtvo, ali još uvijek traje u

minutu od Ilice i šećem njime do Cmroka. Ovo godišnje doba je sjajno za takve šetnje. Zapravo smo se oglušili na zvukove prirode i postali potrošači, odustali smo od mirisa i okusa, jedemo previše instant hrane, čak se i družimo na taj način. Sve se svodi na nešto brzinski, na potpuni konzumerizam. I zato je lijepo vidjeti kako priroda živi, od nje trebamo učiti.

vodi. Cvijeće nije samo stvoreno za radosne trenutke. Kada pažljivo, tu ne smiješ pogriješiti. Često puta ljudi se zahva-

Jesi li spreman podučiti ljude tome? Možda nekakva radionica spajanja ljudi s prirodom?

le, kažu da je cvijeće bilo prekrasno i nekako kao da im je

Mislim da ne znam podučavati, učiti. Nikad nisam učio

pomoglo u tim trenucima. Kada je umro sin mog profesora,

načine slaganja cvijeća, primao neke poduke. Sve što znam,

ja sam u njihov dom poslao buket cvijeća. Nazvali su me ka-

naučio sam sam gledajući prirodu, jer vidiš kakva crvena ide

snije i rekli da im je to cvijeće u tim teškim trenucima unijelo

uz kakvu zelenu. To je jedino mjesto gdje možemo naći mjeru

neku radost.

i njoj se učiti - od sklada, omjera, proporcija, pa do odnosa.

se rade cvjetni aranžmani za ispraćaj, to se radi posebno

Ako zaboravimo to slušati, otići ćemo krivim putem. Prolaznost cvijeća pomalo je bolna, kao i prolaznost trenutka, pa i života. Ili je to za tebe snaga trenutka? Jedino što je trajno u životu - to je promjena, ta mijena koja

Nekadašnji poznati kaﬁć Velvet, nakon što je godinama bio zatvoren, zajedno sa svojom suradnicom Anom

interview

I tako smo krenuli u to, naprosto se dogodilo. Kupili smo upravo na moj rođendan 9. ožujka, broj zgrade je 9, Dežmanova 9, tu su i Aleksandrove stube, a ja sam Aleksandar. To se sve poklopilo i zapravo je sve ispalo vrlo simpatično. Ana je obožavala taj kaﬁć, dolazila je tu i ranije i rekla je da ćemo vratiti kaﬁć i da mora ostati Velvet. To nam se činilo odličnim. U Velvet se vraćaju ljudi, dolaze na druženje i lijepo im je. Velvet ima i galeriju, vrata do, u kojoj sada sjedimo i oko nas su tvoje slike i instalacije? Dokada ostaje otvorena tvoja izložba? Ostaje otvorena nekoliko mjeseci, a neka djela će ostati i trajno. Uskoro ovdje dolazi i Velvet living - program detalja za dom, poput svijećnjaka, jastuka ili japanskog porculana. Nakon toga, oko 15. studenog postavit ćemo božićni program i tako će se stalno mijenjati postava, uz male domjenke i druženja. Tko kupuje tvoje slike? Dosta ljudi je kupilo moj slike, ali ne bih im navodio imena. Ako bi spomenuo njihovu estetiku, onda mogu reći da su to obično ljudi koji imaju moderne, jednostavne stanove, generacijski posve različiti. Kakvo je bilo tvoje djetinjstvo? Djetinjstvo sam proveo kod bake, na selu, uživao sam cijelo vrijeme. Igrao sam se vani, u prirodi, sa zemljom, kopao i sadio. Sjećam se - jednom sam posijao šaku nevenovog Petričić Gojanović preuredio si u predivno mjesto i udahnuo mu novi život. Odakle ideja da tu bude baš Velvet?

sjemena i to je odjednom počelo rasti, bujati, cvasti… Brao sam, davao ljudima, a što sam više brao, to je ono više raslo. Tu je možda počela moja veza sa zemljom i

Velvet je bio kultni kaﬁć, okupljalište brojnih ljudi i u jednom

cvijećem.

trenutku se zatvorio. Mi u početku nismo ciljano htjeli Vel-

Tu si se zarazio?

vet, niti ovaj prostor. Ali stvari se u životu naprosto dogode.

Da, očito. Prije nekoliko dana sam preskočio ogradu, ušao

Zamišljao sam to potpuno drugačije, u početku smo tražili

u vrt i opekla me kopriva po nogama. U trenutku sam se

malu industrijsku halu, tvornicu s puno prostorija – soba,

sjetio djetinjstva. I kopriva i krvavih koljena. Stalno smo

a u svakoj neku novu situaciju. Trebao je to biti laboratorij

trčali, padali, razbijali se. Ti dani djetinjstva u Sloveniji, prvi

stvaranja.

prijatelji, prve trešnje koje smo brali, gotovo još zelene.

Gledali smo neku tvornicu, ali bila nam je preskupa i tražili

Lovili zmije, žabe, stalno se igrali - to mi je nekako najljepše

smo dalje. I onda se slučajno dogodilo da smo jedne večeri

vrijeme. Mislim da je teško djeci koja odrastu u gradu i koja

ovdje prolazili i na prozoru ugledali natpis da se to prodaje.

su izolirana od toga.

interview

Što te u današnjem životu, osim cvijeća, najviše veseli raditi?

Bez obzira na sve što čujemo i vidimo, treba znati reducirati. I

Pa, u svakom slučaju, scenograﬁja. Sada sam radio sceno-

i televizija. Ne trebamo imati sve, jer zapravo ne moramo ništa

graﬁju u Osijeku i Sisku, gdje je bio Beckettov „Svršetak igre“.

imati. Ili možemo imati i na drugi način.

ne treba živjeti kao što svi žive, kao što nam pokazuju reklame

Radio sam Shakespearea u Dubrovniku. Jako volim raditi Tko bi to ljudima trebao reći? Mame djeci, studentima uzori, narodu političari?

scenograﬁje, jer one su vrlo inspirativne i kad gledam glumce, to je predivno. Oni predstavu rade

Mislim da je velika odgovornost na medijima,

na sto različitih načina, što se nikako ne dešava kada sam uzmeš, pročitaš jednom knjigu i odložiš je. Meni je scenograﬁja bila inspiracija za mnoge slike koje su kasnije nastale. I rad s režiserima, ako dobro vode predstavu i glumce, može biti inspirativan i vrlo dobro funkcionirati kroz scenu. Inače, meni je sve to povezano: scenograﬁja, slike, cvijeće i to volim raditi. Usudim se snimati i

novinarima, ljudima koji su na vlasti. Ali to je

Meni je scenograﬁja bila inspiracija za mnoge slike koje su kasnije nastale.

fotograﬁje, iako se nisam školovao za to. To naprosto znaš ili ne znaš, dobro je ili nije. Ima stvari koje ne volim i koje se ne usudim raditi. Nikad nisam sjeo u auto i vozio. Ne voziš auto? Ne, ne vozim auto. Osoba sam koja nema tu vrstu koncentracije, ne znam kako ću u kojem trenutku reagirati i ne mogu pretpostaviti kako će netko drugi reagirati. I onda sam radije vožen, nego da ja sam vozim. Meni je sve blizu i draže mi se prošetati, nego voziti. Ne želim se nervirati s drugim vozačima, tražiti mjesto za parking. To je nešto što me sigurno ne zaokuplja. Iako znam da, s druge strane, to daje osjećaj slobode, kad sjedneš u auto i odeš na more.

začarani krug, krug novca. Sve je postalo prepotrošno. Takva je danas umjetnost, život, ljubav sve. Sve se mora brzo mijenjati, gotovo sezonski kao stvari u dućanu, kao po nekom diktatu - a pritom gubimo sebe. Stalno živjeti neku utrku, biti lovac... Što je to? Bolje da ulovimo ovu jesen, ovo lišće na drveću, nego da lovimo još jedne nove hlače. Treba reagirati i ono što mo-

žemo promijeniti, promijenimo već danas. Osim tvog rada, što te još čini sretnim? Raduju me druženja, šetnje, razmjena dobre energije i najviše smijeh. Ono što mi je u životu ostalo u sjećanju, još od djetinjstva, nisu putovanja, ludi provodi i skupi restorani, već smijeh. I to ono - kad te zaboli trbuh od smijeha. Stvarno je lijepo ako se možeš prepustiti smijehu i smijati.

• pripremila: Dunja Pavešić photo: Mara Bratoš

A kada te netko drugi vozi? A, obožavam kad me netko drugi vozi, to mi je super. Rekao si da je „mjera za dobar ukus najvažnija“… Mjera je najvažnija za sve. S tim da sam i ja sam čovjek koji ponekad nema mjere. U čemu nemaš mjere? Recimo u hrani, ili sam predebeo ili mršavim, ali uglavnom sam predebeo. Kada krenem nešto raditi, kojiput pretjeram, pa to ode u neki barok. Nikad nisam pio alkohol, niti se drogirao, jer da jesam, možda bih pretjerao. Ili ako sam loše volje, odem u dućan pa kupim neku stvar koja mi uopće nije trebala. Protiv toga se treba boriti. Mjera je za sve apsolutno najvažnija, treba voditi računa o tome, a za dobar ukus ona je deﬁnitivno najvažnija. Mada nekad i pretjerati, znači imati mjere. Tvoja teza o mjeri mogla bi se i puno šire primijeniti, u svakodnevnom životu koji je previše opterećen komercijalnim?

Slika kojom je Saša Šekoranja zabilježio ovaj naš intervju

oly

Obama čita Teklić? Danas sam vozila kolica iz marketa da hi ispraznim u gepek. Ćo moj, prije svega je duplo manje auti na parkingu, a to znači i manje kupaca. Drugo, kolica su sve praznija. Kupuje se samo strictly necessary, ono ča stvarno rabi. A kadi su finile one gužvetine po blagajnama? Kadi su pošle sve one blagajnice ča hi je bilo i po deset u svaken marketu? Sada s haračom i krizom delaju samo po 2 ili eventualno 3. Kad su se otvarali moji favorites shopping centri, jako su se delali važni. U jednen je bilo zabranjeno imati boršetu. Šit, nije bilo švercanja! Komad na infopultu bi blejila strogo u tebe: „Gospođo, ne možete unutra s torbicom!“ Bile su 2 opcije: puštiti je u autu ili za pet kuna dobiti ključić i staviti je u njihov nezaštićeni armerić. To mi je hodilo na onu stvar pa bin došla samo z takujinom i mobitelon! Ne dan ja moju boršetu nikome! U drugen marketu, druga monada. Nakon zahebancije u dugoj fili, na izlazu te čeka komad da mu pokažeš račun.Važno je kopa po svim najlonima i kontrolira da li je plaćeno sve ča je kupljeno. Seronja, vrhunac škifece i mog poniženja! Sada je druga mužika. Nestale su provjere i inspektor za košare. Moreš slobodno unutra z boršetom, a ni valiža im ne bi smetala, samo da dojdeš kupovati. Meni je šlus z shoppingom stvari bez veze. Znate ono - gledaš kozmetiku, vidiš neki novi šampon, dopreš bočicu, ponjušiš, a ke super miris i kupiš. A doma, 5 šamponi na čekanju. Dokle se stare ne isprazne, nema novih, a to vredi za sve druge proizvode. Oki doki, ja tako, ali moja svekrva je šuperala samu sebe! Dojde učera doma iz i počne vaditi manje vrećice iz velike. Važno mi pokaživa špežu: „Oly, guarda kva, za deset kuna šam nakupovala za ciela šetemana!“ Meni ništo sumnjivo: u vrećici 5 velikih skupih paprika ča

su oko 25 kun po kili, a na etiketi piše 2 kune i po.Tri velike malancane, 4 kune. Pun najlon jabuk, 2 kune i po. Pitan: „Marijuči, kadi prodaju tako jeftino?“ „U market. To je tutto za penšionate! Liepo od njih da še brinu za šoziala, a?“ „Ma ča za vas imaju posebne cijene?“ „Nego sta, šam vidila u kantunu jedan veliki škatolon i sam birala. Sve već zapakirano i vagano. Ćo moj, nema sta nema unutra!“ Ale, da vidimo. Otvaran vrećice i... paprike na dnu - gnjile, melancane po sredini gnjecave. Jabuke smežurane. „Mariuči, ča ste to kupila!“ Pogleda i skvikne: „Žajeb! O, dio mio che žajeb! Šam bacila pare! Pa su mogli staviti tabela na škatolon: ‘Tu je jeftino, ali gnjilo! Plus, mona ki kupi, i sram ga bilo!’“ P.S. Se domislite ričete od naše čitateljice Zore iz Kentucky: „La bomba Espanjola?“ Ona javlja da za proslaviti Nobelovu nagradu, Obama i njegova žena su u restoranu maznuli istu bombu. Forši su ričetu vidili u Tekliću? He, he, gren kuhati.

RIČETA ZA OBAMU I MICHELLE Ima vrganji, ima kostanji, ča se čeka? Skuhaj po kila lipih kesteni. Očisti koru i kožicu. Skuhaj 3 šake riži. Procijedi. Poredaj deblje fete vrganja u tepsiju namazanu z maslinovim uljem. Posoli. Na sve to načičkaj cijele skuhane kestene. Zmiksaj 1 jaje, rižu, čašu jogurta, 1 dcl vrhnja, papar, sol, prešemul i zalij sve. Peći na 180 oko po ure. Njam i mljac! VAŠA OLY oly.olympia@hi.t-com.hr

Radio Pula u živo i na satelitu ::: HRT Multiplex ::: Hot bird 6, 13° istočno, 12.520 MHz

www.hrt.hr ::: radiopula@hrt.hr

... tel. 377-888 ... tel. 377-841 ... tel. 377-833

... fax 210-810 ... fax 377-840 ... fax 377-830 21

zanimljivosti

"Grickanje" sunca Zanimljiva mogu biti mjesta, običaji, a najzanimljivije je kada su zanimljivi ljudi. Njihove osobnosti, priče i sve ono što ih čini različitima od drugih. Takva je zasigurno i Miyuki Hatoyama, supruga novog japanskog premijera Yukia Hatoyame. Gospođa Hatoyama za svoje godine izgleda izvrsno. Elegantno, čak pomalo krhko, ali zrači ljepotom i sigurnošću. Pritom izgleda kao osoba koja umije komunicirati i ima što za reći. To je ono što vidimo na prvi pogled - njena vanjština. Unutarnja strana njene osobnosti - ono je što je čini posebnom i zbog čega Miyuki Hatoyama ulazi u naše zanimljivosti. Napisala je nekoliko vrlo uspjelih kuharica, "obožava" makrobiotiku, uređuje interijere, oslikava staklo, voli kreirati svoju odjeću koju zatim nosi u raznim, pa i onim službeno-svečanim prilikama. I čini se da je toga toliko da njenoj svestranosti nema kraja. Ali ipak, ima toga i dalje… U Japanu je prije nekoliko godina izašla knjiga „Najbizarnije stvari s kojima ste se ikada sreli“, u kojoj su ondašnje poznate javne osobe progovorile o svojim neobičnim iskustvima. Tako je Miyuki Hatoyama pričala da su je 70-ih godina oteli vanzemaljci i da je u NLO-u posjetila Veneru. Bila je tada još u prvom, ne baš idealnom braku i prema njenim iskrenim riječima, tadašnji suprug nije previše pažnje pridavao tom događaju. Ali zato je sigurna da bi današnji suprug to drugačije doživio i podržao je. Današnjeg supruga, premijera japanske vlade, upoznala je kada je radila kao konobarica u japanskom restoranu u San Franciscu. On je, kao sin vrlo ugledne obitelji koju su u Japanu zvali japanski Kenedyevi, došao doktorirati na Sveučilište Stanford. Bio je dovoljan samo jedan susret u restoranu u kojem je on bio gost i par se otada više nije razdvajao, a oženili su se 1975. čim je Miyuki dobila rastavu od svog prvog supruga. Njen suprug, sadašnji japanski premijer Yukio Hatoyama, ne štedi riječi hvale za svoju Miyuki, govoreći kako je ona puna radosti i energije, poput neiscrpnog punjača baterije te da za sve što je postigao, najviše može upravo njoj zahvaliti. Ona je u jednom intervjuu priznala da svako jutro, čim sunce izađe, traga komadiće sunca i jede ih, što joj u konačnici daje veliku energiju i neiscrpnu životnu snagu. Znajući za razne učinkovite duhovne vježbe, kao i moći autogenog treninga, meditacije i uopće vježbe povezivanja, zanimalo me je o tome mišljenje energo-psihoterapeuta Vlatka Kalapoša, jer on sigurno itekako zna o kakvom se to „grickanju sunca“ radi.

Vlatko Kalapoš je već u uvodnoj rečenici rekao da je speciﬁčnost osoba koje žive u stanju duha, povezivanje s višom svijesti te nastavio: "Čovjek se sastoji od tijela, duše i duha. Osoba koja se bavi raznim duhovnim vježbama i tehnikama poput meditiranja, vizualiziranja, autogenih treninga i slično, razvija razne duhovne sposobnosti, povezuje se s univerzalnom svijesti i postiže mnogo veće uspjehe i rezultate od ljudi koji se drže tvrdih materijalnih zakona života. Mnogo je osoba u svijetu koje posjeduju takve sposobnosti. Dosta sam ih imao prilike i sam upoznati, pa očito tako i Miyuki Hatoyama ulazi u tu kategoriju. Hraneći se energijom sunca, koje predstavlja neiscrpnu životnu energiju, ona je otkrila svoj vlastiti ritual akumuliranja snage. Iz povijesti je poznato da su ljudi koji su razvijali svoje duhovne sposobnosti, poput Nikole Tesle ili Leonarda da Vincia, postizali najbolje rezultate. Kako učestalo radim psihoterapiju s vrhunskim sportašima, poznati su mi njihovi navodi da su kod postizanja vrhunskih rezultata imali osjećaj da su bili iznad svoga tijela, a upravo tako nešto spominjali su i Roger Federer, Usain Bolt, Michael Felps i Tiger Woods. Jedan od naučnika s vrhunskim rezultatima je i naš Davor Pavun, poznati ﬁzičar i profesor na Sveučilištu u Züirichu, član američke administracije, član Obaminog tima, a odnedavno glavna osoba zadužena za energetski sustav cijeloga svijeta. Profesor Pavun u našem nedavnom razgovoru sam za sebe će reći da je vođen duhovnom i božanskom energijom, čiji je on samo provodnik." Koliko god to nekome izgledalo nevjerojatno, čini se da se vrijeme materijalizma polako pretvara u vrijeme duhovnosti i da iz materije prelazimo u stanje duha, a čisti materijalizam ili bogatstvo, koliko god impozantno bilo, bez prave duhovnosti nemaju svrhu i ne vrijede ništa.

• Dunja Pavešić

Trpimirova 2/6

brodogradnja Stipe & Jadranka Obama predsjednik Bilić Slovačka i Ukrajina smanjivanje "ogromnih" plaća 4% Zoran Šprajc radijatori Ikea Trieste šetnja lukobranom gotovina L'Eau Ambrée by Prada modna inspiracija: Balkan

tel. 051 338 - 183

privatizacija Željko & Nevenka, Zdravko & Višnja Obama nobelovac Švedska i Hrvatska smanjivanje malih plaća 2% «ja sam XYZ» klime Ikea Graz vikend u trgovačkim centrima kartice, krediti, otplate biti (previše) racionalan modna inspiracija: Azurna obala sve što ne grije

meko & udobno & toplo

lijepo & neudobno

haljine, print, lepršavost

ženska odijela & kostimi

kabaret, vodvilj dive & superheroji

misliti da je kratko out «ozbiljni» teatar patnice & antijunaci

igrati se

mučiti se

mandarine

pomidori

nabori, mašne, perle

out

Štimac

ogrtači, pelerine, majoni

dugački šalovi, suknje, kaputi

www.svid.hr

strogo & dosadno

trend

Pogled svisoka! Ako odijelo čini čovjeka, onda su detalji ti koji čine stil... A svatko bi volio biti čovjek sa stilom... U životu nas uče da detalji čine razliku, da zastanemo i počnemo ih primjećivati. Kako je ovo rubrika o trendu, ajmo malo o modnim detaljima - popularnom accessorizeu! Oh, kako širok pojam, i oh, koliko mogućnosti! Pokraj onih osnovnih kao što su cipele i torbice, tu je još cijeli niz drangulija koje vole podjednako pripadnici ljepšeg, ali i pripadnici jačeg spola: naušnice, lančići, marame i ubrzo ponovno aktualni - šalovi, kape i rukavice. Zbog faktora ukrasnog i funkcionalnog, modni detalji su nam, sigurna sam da biste se složili - neophodni! Kada kažemo „modni detalji“, prva asocijacija su sigurno cipele. Ah, te cipele... Još je Bette Midler rekla čuvenu modnu, ali i životnu rečenicu: „Daj djevojci prave cipele i osvojit će svijet.“ Štikle, balerinke, tenisice ili čizme - skoro da bismo mogli djevojke podijeliti u skupine, znajući samo njihov omiljeni tip obuće. Štikle su za zavodnice, balerinke pak nose dame, a tenisice energične djevojke, uvijek u pokretu. No, uistinu, tko od nas u ormaru ne skriva barem jedan par od svakih, i obuva ih po trenutnom raspoloženju ili

prigodi? Kada smo već kod cipela, one su, barem po modnim kreatorima ove sezone maštovitije i luđe nego ikada, a potpetice sežu do nevjerojatnih dvadesetak centimetara. Kreatori kao da su odlučili natjecati se čija mašta može otići dalje i tko će uspješnije od cipele napraviti pravo malo, nosivo arhitektonsko djelo. Kenzo je predstavio model štikle bez pete (da, da, zvuči kontradiktorno...), Chloé pak predlaže ravne čizme, visoko iznad koljena, a modna intelektualka Miuccia Prada, napravila je model čizama koje nevjerojatno podsjećaju na ribičke, ali u kojima je Rihanna, trenutno najzanimljivija mlada pjevačica (barem u modnom smislu) nedavno prošetala po Parizu. John Galliano, modni enfant terrible, i njegove srebrne potpetice više podsjećaju na klinove za planinarenje, nego na obuću u kojoj bi se koja od nas odlučila prošetati ulicom. Ali za gledanje, pa i maštanje, u nekom drugačijem svijetu gdje nas stopala ne bole, a mišići nam se ne grče nakon samo nekoliko sati provedenih u štiklama - idealno! Ako već govorimo o štiklama, ime koje se zadnjih godina neminovno veže uz njih je svakako neprikosnoveni kralj štikli i crvenoga tepi-

ha, popularni tvorac najpoznatijeg crvenog potplata - Christian Louboutin! Prema legendi, tada mladi Louboutin, dizajnirajući neke od prvih cipela, osjetio je potrebu da ih po nečemu izdvoji iz mase tada vrlo bezličnih modela, pa je crvenim lakom za nokte obojio potplat... i ostalo je povijest. Upravo crvenim potplatom mnoge svjetske trendseterice odluče zaokružiti svoj styling na crvenom tepihu. Još jedan kultni predmet među obućom zadnjih godina su UGG boots, koje žene i djevojke obožavaju, a muškarci se zgražaju! Popularne australske čizmice, podstavljene pravim ovčjim krznom, toliko su se uvukle u garderobe djevojaka i žena, da mnoge jedva čekaju hladne dane, da ih ponovno ponosno prošetaju gradom. I, evo nas ponovno na početku ove naše priče. Koliko je djevojci uistinu dovoljno cipela? Jer dok ćemo za dnevne izazove obuvati, objektivno, uistinu neatraktivne uggsice, i zaklinjati se u njihovu udobnost, čim padne večer, uspinjemo se na nevjerojatnih desetak centimetara od zemlje, i zaklinjemo se pak na eleganciju, ekstravaganciju i ljepotu najnovijeg modela štikli. I odgovor na pitanje - ženi uistinu niti jedne cipele u ormaru nisu viška. Već ćemo mi, barem jednom, naći priliku da ih obujemo.

• Nina Goleš

feljton dizajn

Mirko Ilić Borac za BOLJI SVIJET Mirka Ilića imao sam čast upoznati u Beču 2007. na Euroforum Communicationu, okupljanju stručnjaka iz većinom oglašivačke industrije, na kojem se obrađuju teme vezane uz međunarodnu suradnju i stvaraju kontakti. Mirko Ilić tamo je bio poseban gost, govorio je o društvenoj odgovornosti dizajnera i čitave komunikacijske industrije. Bio je pozvan iz više razloga; rođen je u regiji koja je bila temom Euroforuma, njegov je rad snažno obilježen upravo društvenom odgovornošću, a najvažnije od svega, Mirko Ilić je dizajner svjetske klase s impresivnim životopisom. Rođen je prvoga siječnja 1956. u Bijeljini u Bosni i Hercegovini, a Školu primijenjenih umjetnosti završio je u Zagrebu. Svoje prve radove počeo je objavljivati 1973. Bili su to stripovi i ilustracije u časopisima Omladinski tjednik, Lasta, Tina, Pitanja, a zahvaljujući kvaliteti svojih radova, 1976. dobio je posao umjetničkog urednika u časopisu Polet. Tada je pokrenuo i neformalnu grupu crtača stripova nazvanu "Novi kvadrat", što se smatra jednim od važnih momenata u povijesti hrvatskoga stripa. Već iduće godine počeo je objavljivati svoje stripove i u inozemnim časopisima kao što su Alter Alter ili Métal Hurlant pa čak i časopis Heavy Metal koji i danas slovi za vrhunac europske strip produkcije. Ilić se 1980. prestaje baviti stripom i posvećuje se u potpunosti dizajnu. Bio je to period "Novog vala" pa, stvarajući brojne kontakte s novovalnim glazbenicima, Ilić je dobio priliku raditi omote albuma za tada najveće jugoslavenske glazbene sastave, kao što su Bijelo dugme, Prljavo kazalište, Boa, Srebrna krila i drugi. Njegov tadašnji dizajnerski studio zvao se "Sporo Loše Skupo". O tome sam kaže: "Ja sam u tom periodu nekakve četiri godine vjerojatno proizveo negdje između 150 i 200 nosača zvuka, što znači omotnica za LP, singl, kazete, plakat. Pošto je rađeno bez kompjutera, onda se to crtalo rukom, jedan dio ja nikad nisam vidio otisnut, jer što bi otišlo, to se nije kontroliralo, to je bilo vrlo naivno u ono vrijeme." 1982. počinje raditi za talijanski časopis Panorama, ali i za politički časopis Danas. Iako se radilo o

photo: arhiva Teklić

vrlo ozbiljnom političkom časopisu, Ilić je uspio nametnuti svoju umjetničku viziju i učiniti nešto posebno: "Moj najveći uspjeh vrlo je često ono što ne vidite, ovdje je bilo to da nema niti jednog jedinog političara na naslovnoj strani." Ilić je, naime, svoj rad na naslovnicama Danasa urednicima uvjetovao zahtjevom da na naslovnici ne smije biti političara, tako da tijekom tri i pol godine njegove suradnje s Danasom na naslovnici nije objavljen niti jedan. Je li to bila čisto umjetnička, estetska odluka ili jasan

pokazatelj njegovih snažnih društveno-političkih stavova, nije nam poznato. Znamo tek da je 1985. prestao surađivati s Danasom, da bi iduće godine napustio državu i otišao u New York, gdje je ubrzo počeo objavljivati ilustracije za Time, New York Times, Wall Street Journal i mnoge druge respektabilne časopise i novine. Postao je 1991. umjetnički urednik Time Internationala, a u New York Timesu je 1992. postao umjetnički urednik i iduće godine urednik nezavisnih komentara (tzv. op-eds). 1995. osnovao je Mirko Ilić Corp., studio koji se bavi grafičkim dizajnom, 3-D računalnim grafikama i filmskim titlovima.

“Bush Gay Marriage Ban”, Vilage Voice, 2004. Minh Uong, art direktor; Mirko Ilić, ilustrator

Najšira publika upoznala je njegov rad 1998. kad je napravio uvodnu špicu za romantičnu komediju You've Got Mail, koju je predstavio i u Rijeci. Naime, te je godine Ilić kreirao vizualni identitet za 14. Međunarodnu izložbu crteža u Rijeci. Njegov je poster bio izvrsno prihvaćen, a Mirko je održao i samostalnu izložbu u Malom salonu, gdje je riječkoj publici predstavio svoje ilustracije i spomenutu špicu. 2002. u Splitu i Zagrebu postavio je izložbu nazvanu "Seks i laži", koja se sastojala od 3-D isprinta s nadrealnim i erotskim sadržajem. Upravo je jedan od tih motiva odabran za naslovnicu romana Uho, grlo, nož kojim se naša spisateljica Vedrana Rudan aﬁrmirala na književnoj sceni.

Design of Dissent, jedna od najpoznatijih knjiga o dizajnu koju je napisao zajedno s Miltonom Glaserom

“Tolerance is Holy”, Gay Pride Jerusalem, autori: Mirko Ilić i Dan Young

Ilustracija za “Rolling Stone”

Autor je nekoliko knjiga o dizajnu, među kojima bi trebalo posebno istaknuti onu Design of Dissent za koju sam kaže da bi je trebalo prevesti kao Dizajn pobune, a koju je napisao zajedno s Miltonom Glaserom, autorom poznatog I Love New York logotipa. Pobuna je vječni motiv u Ilićevom radu, vidi se to u njegovim ilustracijama, u njegovim intervjuima, a i u reputaciji da barem jednom tjedno "da otkaz" nekom od klijenata, zbog toga što smatra da ne mora raditi poslove samo zato da bi zaradio. U intervjuu koji je dao za Plan B, izjavio je kako mu se čini da su danas svi prodani i da više nema nekadašnjeg buntovnog duha. "Ne možeš raditi revoluciju ako ti je frka da će ti ispasti iPod iz jakne dok bježiš ispred policije", kaže Ilić, "Imate lijepe laptope, lijepu odjeću, baš vam je lijepo – prema tome, protiv čega se buniti?" Ipak, iako Mirko ima sasvim dovoljno novaca, a možemo zamisliti kakve performanse ima njegov laptop, on se još uvijek buni. Brojni su njegovi angažmani vezani uz političke teme, a posebno uz ljudska prava raznih manjina. "Mene su često pitali u Americi zašto ja radim sve ove stvari za Židove, za crnce i razne druge manjine", rekao je Ilić, "Sve te manjinske grupe su moja poslijednja linija obrane. Kada gay osobe izgube prava ja sam slijedeći. Kada Židovi izgube prava ja sam slijedeći." Upravo su njegove ilustracije namijenjene kampanjama za prava gay osoba privukle posebnu pažnju. Među njima se ističe ilustracija Bush Gay Marriage Ban koja prikazuje lezbijski poljubac Slobode i Pravde, parafraza čuvene Alfred Eisenstaedtove fotograﬁje mornara koji ljubi medicinsku sestru na Times Squareu na dan pobjede 1945. godine. U suradnji s Dan Youngom radio je plakat Tolerance is Holy za Gay Pride u Jeruzalemu. Iako ni jedan od dvojice dizajnera nije gay, plakat su napravili samoinicijativno, revoltirani odnosom svih religijskih vođa u Jeruzalemu prema gay populaciji. Plakat prikazuje panoramu Jeruzalema s dugom, a krovovi kuća obojani su u rozo. Na plakatu piše jednostavno: "Tolerance is Holy" (tolerancija je sveta). Znamo da slika govori tisuću riječi, stoga su silni likovni govori koje nam je Mirko Ilić održao o toleranciji, demokraciji i ljudskim pravima. Koncept društvene odgovornosti kao impulsa koji tjera dizajnera da stvara za opće dobro, neovisno o ﬁnancijskoj dobiti, možda djeluje pomalo strano generacijama ogrezlim u korporativno i potrošačko društvo, ali s druge strane, činjenica da su ipak ljudi poput Mirka Ilića oni koji postaju velikani, ulijeva neku nadu u bolji svijet.

• Zoran Krušvar 27

placa Radijsku emisiju Placa koju vodi Gloria Fabijanić-Jelović slušajte u programu HR Radio Rijeke, svakog četvrtka u 9.15 h

Tople, široke,

zamamne...

Oduvijek sam obožavala miris i okus buče. Kada dođe njihovo vrijeme, jesensko, kad se onako toplom, narančastom bojom rašire po stolovima na placi, meni zaigra srce od veselja. Buče nisu sinonim za kuhanje, bar ne u našim primorskim krajevima. Neki od mojih prijatelja su okus i miris buče prvi put isprobali u mojoj kuhinji, a dotada su mislili kako ti prekrasni plodovi služe za ukras za Halloween, onako izrezuckane u zubatu svjetiljku u kojoj titra svijeća ili za pojilo domaćim životinjama. Ali, kad su onako, sa strahom i nepovjerljivo, ali ipak znatiželjni, isprobali moju savijaču od buče, jabuka i smrvljenih piškota, ostali su očarani novim doživljajem svojega nepca. Buča ili bundeva ima svih oblika i boja. Malih i velikih, dugačkih i šarenih, zelenih, narančastih, crvenih, s prugama i rogovima, duguljastih i trbušastih. Poznato je više od 800 vrsta, od onih najmanjih do onih divovskih, a svoje porijeklo vuku iz Afrike i Sjeverne Amerike - one afričke, piše povijest. Zbog svoje čvrste kore, u starom su se Egiptu i Rimu sušile na suncu i koristile kao zdjele, tanjuri i plitice. Starosjedioci Novoga Svijeta uzgajali su zajedno buče, kukuruz i grah - na istom polju rastao je kukuruz, grah bi se u strasnom zagrljaju penjao po njemu, a na zemlji kraj njih rasla bi bundeva. A u Europu su buče stigle kao i mnoge druge biljke, morskim putem, zahvaljujući Kolumbu. Buče su sretne biljke jer ih možemo pripremati na najrazličitije načine. Što god im radili – pohali ih, kuhali, pekli, pirjali ili ih izboli i izrezbarili samo za Halloween, buče uvijek izgledaju fantastično i uvijek nas razvesele svojim slanim i slatkim okusom ili neobičnim izgledom lampaša. Pečena buča, sama za sebe je posebna delicija, uz malo šećera i cimeta ili javorovog soka po njoj. Sjećam se svog djetinjstva i večeri u bakinoj kuhinji kada je prostor mirisao po netom iz pećnice na drva izvađenoj buči, onoj najﬁnijoj, mošusovoj buči i činilo mi se da su te jesenje večeri uvijene u narančasto. Tada mi je izgledalo da mi je baka priredila pravu carsku večeru jer bih u staklenoj zdjelici dobila i svježe tučeno slatko vrhnje, pa mojoj sreći i užitku ne bi bilo kraja. Ali to je bilo u nekoj davnoj prošlosti, nisam sigurna bi li današnji klinci uživali u ovakvim

slasticama. Pretpostavljam da bi u obilju svega što im se danas nudi, ovako nešto bilo previše jednostavno i neprivlačno. A tko zna, možda se i varam, možda bi trebalo eksperimentirati? Kada dođete na placu, zbog svog sve većeg obujma, buče se prodaju rezane, a zbog toga ih je i najlakše izabrati, jer je mesnata unutrašnjost otvorena vašem oku, pa možete ocijeniti je li sočna i ovisno o boji, žutoj ili narančastoj, za koju je namjenu. Zgodan sam podatak našla da je u Guinnessovu knjigu rekorda ušla i jedna buča uzgojena 2002. godine koja je dostigla 606,7 kg!! Zamišljam tu ogromnu ljepoticu kao Pepeljuginu kočiju, ali čarolija je trajala samo do ponoći, nakon toga ostala je samo kao buča zapisana u knjizi rekorda. Posebno mi se sviđaju prekrasne privatne kuće u Istri koje imaju dušu - sa svojim zelenim drvenim žaluzinama, velikim staklenim prozorima koji vire na more i na prvi tren neurednom okućnicom, ali drugi pogled otkriva maštovitu sliku domaćice koja je ulazni prag ukrasila buketom buča i tikvica raznih boja, oblika i veličina. A negdje, u dnu vrta, uz kameni stol, narančasti se velika buča i kaže slučajnom prolazniku - da je stigla jesen. Buča u svim pripravljenim jestivim varijantama očarava svojom ﬁnoćom okusa i bojom - u pireu, u piti ili kao nadjev, u rižotu ili juhi. Ponudit ću vam recept koji je neobično dobar i jako lijepo izgleda na tanjuru.

Kuhajte s kvalitetom, jedite sa stilom!

boutique Novootvoreni dućan posuđa, pribora za serviranje i kuhinjskih pomagala - Robna kuća RI, 2. kat

Iz ponude studija izdvajamo: VAKUUMSKU KAVITACIJU

LIMFNU DRENAŽU – 8 KANALNU

LJUTA JUHA OD BUČE I KRUMPIRA

Jedini u regiji nudimo i... TRIOPOLARNU RADIOFREKVENCIJU

Treba vam: 1 kg buče, 45 dag krumpira, 1 luk, lukovica češnjaka, 1 žlica svježeg đumbira, 2 chili papričice, 1 L jušnog temeljca, 2 žlice maslaca, 2 žličice korijandera, 1 žlica kurkuma, sol, papar, 5 dag badema, 2 mlada luka, 1 vlasac, 10 dag kiselog vrhnja, 2 žlice limunovog soka. Usitnjeni luk i češnjak popržite na zagrijanom maslacu, dodajte usitnjeni đumbir, chili, buču i krumpir, a nakon 2 minute korijander i kurkum. Ulijte temeljac. Kad zakuha, dodajte sol i papar i pokriveno, na laganoj vatri kuhajte 15 minuta. Dio povrća iz juhe usitnite štapnim mikserom, vratite u lonac, umiješajte kiselo vrhnje, pa dodajte limunov sok i po potrebi još papra i soli. Prije serviranja, juhu pospite nasjeckanim zelenim dijelom mladog luka, vlascem i listićima prženog badema. Neka vam je bučina juha uslast! Vaša Gloria

• Gloria Fabijanić-Jelović

INFUSION – MEZOPORACIJU UNOS HIJALURONA U DUBOKE SLOJEVE KOŽE BEZ IGLE

PRIJE TRETMANA

PAKET

POSLIJE TRETMANA

009. 9 - 20.12.2 0 0 .2 1 .1 5 je od 1 akcija tra

"HAPPY NEW YEAR"

Uključuje: + 4 radiofrekvencije cijeloga lica

+ 4 parcijalne radiofrekvencije problematičnih područja

Regularna cijena: 3600 KN – 25 %

+ 4 infusion tretmana lica

Tretmani su namijenjeni dubinskom hranjenju i zatezanju lica, što će Vam dati nov i svjež izgled za najluđu noć u godini.

= 2700 KN

Varljenska cesta 17, Pobri, Matulji 51211 t/f. +385 (0)51 603 476, m. +385 (0)95 2603 476 durga@durga.hr • www.durga.hr

i to je on

Ivo Josipović:

Zapravo, bilo bi dobro imati još koji život U ovome broju Teklića predstavljamo vam u posljednje vrijeme često spominjanog dr. Ivu Josipovića – jednog od prvih službenih kandidata za budućeg predsjednika Republike Hrvatske. No, ne samo to – Josipović je i pravnik, i sveučilišni profesor i akademski glazbenik – skladatelj čija djela izvode domaći i inozemni solisti i sastavi, a za što je, između ostaloga, tijekom svoga rada primio Nagradu Europske radiounije i diskografsku nagradu Porin 1999. i 2000. godine. Iako u javnosti djeluje samozatajno, aduti Ive Josipovića itekako govore sami za sebe. A što točno – pročitajte u nastavku!

Koji je Vaš omiljen hobi i zašto? Moj je hobi glazba. Završio sam Muzičku akademiju i uživam slušati, komponirati i svirati. Glazba je najapstraktnija umjetnost, sublimirani osjećaj. Volim vrlo različitu muziku: od klasike i avangarde, do pop i rock glazbe, etno glazbe i izvornog folklora. Zapravo, glazba mi je i hobi i profesija.

Što Vas može fascinirati, odnosno razveseliti? Najviše me razveseli kad sretnem dobru i pametnu osobu. Često me fascinira supruga Tanja svojim oštroumnim komentarima o mojoj izbornoj kampanji. I prijatelj Mirando svojom neiscrpnom energijom. I Tamara Obrovac, svojim glazbenim talentom...

Postoji li događaj ili životna faza koju možete izdvojiti kao posebnu u svome životu? Najdraža životna faza počela je rođenjem moje kćeri Lane. Nema ljepšeg od prvog bebinog osmjeha, prve riječi i prvog koraka. Moja sretna faza, u kojoj gledam kako od bebe postaje dijete, od djeteta djevojčica, od djevojčice djevojka, traje i danas.

Uza sve svoje ispunjene ambicije i one koje su u svojoj kreativnoj fazi – imate li možda još neku neostvarenu želju?

Kakav je vaš stav prema modernoj glazbi i uopće – kakvu glazbu volite, a kakvu ne volite slušati? Slušam sve vrste glazbe. Ipak, preferiram modernu ozbiljnu glazbu, poput onu Pendereckog, Šipuša ili Horvata. Ali, uživam i u klasici. Skladbe poput Chopinovih Etida, Bachove Mise u h-molu ili Mahlerovih simfonija, pružaju puno više od samog zvuka. Slušam i pop i rock glazbu - Parni valjak, Gibonnija, Bijelo dugme, Olivera i još puno sjajnih domaćih glazbenika viri iz moje velike diskoteke. Volim i izvornu narodnu glazbu, i iz Hrvatske i iz drugih zemalja. No, ne volim patvorine, novokomponiranu “narodnu” glazbu, a ni primitivni zvuk jednog dijela “zabavne” scene. Međunarodni glazbenici poput Beatlesa, Roberte Flack, U2-a ili briljantnog Andrewa Lloyda Webbera često su na mom CD-playeru.

Razum ili emocije - čemu u životu i zašto dati prednost, prema vašem mišljenju i životnom iskustvu? Samo dobar balans razuma i emocija može dati dobar rezultat, dati čovjeku potrebnu ravnotežu i omogućiti donošenje ispravnih odluka.

Da možete birati - biste li i koji dio svoga života promijenili? Teško pitanje. Ne bih dao ni jedan dio života koji sam prošao. Ali, da bih rado bio stekao neka nova, drukčija iskustva, bih! Zapravo, bilo bi dobro imati još koji život...

PRESS

Želio sam još studirati. Psihologiju ili sociologiju. Ali, ponajviše mi je žao što nisam više vježbao klavir i naučio španjolski. Ali, nikada nije kasno...

Vaš je životopis zaista bogat - glazba, pravo i politika, između ostaloga - što vas veže za svaki od tih interesa? Ljubav za glazbu dala mi je majka. Ona, vedra i muzikalna osoba, uvijek je imala neku pjesmu na usnama. I danas, kada roditelje vozim u njihovu rodnu Bašku Vodu, cijelim putem pjeva, često lijepe, zaboravljene melodije. Pravo sam baštinio od oca. Zapravo, odluku da studiram pravo donio sam nakon što sam u ormaru našao njegovu knjigu iz Rimskog prava. Čim sam je otvorio, opčinio me dah nekog drugačijeg svijeta, svijeta zakona, prava, pravde... Ozbiljnu sam politiku upoznao kasno. Možda su mi baš dvije uspješne profesionalne karijere omogućile da više razmišljam o općem dobru i potrebi da pokušam dati svoj doprinos boljitku Hrvatske i njenih građana.

Kada biste se našli u situaciji da to uistinu i možete - što biste promijenili na svijetu - što bi to bilo i zašto? Mogu se sjetiti brojnih, vrlo pretencioznih želja. Recimo, da nema ratova, bolesti, patnje, gladi, nepravde... Svjestan sam skromnih mogućnosti koje ima čovjek. Zato kao budući predsjednik, želim ponajviše uspjeti u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala. Želim da Hrvatska bude sigurna zemlja, zemlja pravednosti i blagostanja. To želim, mogu i znam ostvariti.

Privlače li vas ekstremni sportovi i sportovi uopće? Od ekstremnih sportova najviše volim šah i preferans. Ma, šalim se. To su mi drage igre. Nekada sam puno igrao nogomet. Nekada sam bio jako dobar igrač. Kasnije, stolni mi je nogomet bio sve bliži od pravog. Sve u svoje vrijeme...

Životni moto? Ne čini drugome ono što ne želiš sebi. Budi dobar i pošten, imaj dovoljno ljubavi za ljude oko sebe.

• Ana-Marija Vizintin 31

Radio Trsat

RADIJSKI EKRAN 87 x 6 Vaša omiljena radiopostaja uvijek ima kojeg asa u rukavu – i više od toga – ﬂotu perjanica kojima vrijeme samo potvrđuje gotovo zvjezdani i uvijek opravdani status. Radio Trsat neizmjerno je ponosan na jednog od pionira u autorskom izričaju, u ovome slučaju što se glazbe tiče – na urednika, voditelja i glazbenog DJ-a – gospodina Smeđeg Šećera! Emisija „Smeđi šećer“ je posvećena crnačkoj glazbi 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća. Emitira se redovito svakoga ponedjeljka od 21 do 23 sata tako da sa starog vinila jedan album ide direktno u eter kako bi se osjetila svaka udubina, ogrebotina i čestica prašine zaboravljenog medija. Jazz, blues, funk i soul su žanrovi koji liječe dušu, a možete računati na to da gosp. Smeđi Šećer zna odabrati lijek... Od Barrya Whitea do Johna Coltranea, od Ala Greena do Muddya Watersa, u „Smeđem Šećeru“ groove je uvijek na prvom mjestu. Stavljanjem naglaska na razdoblje prije disco glazbe i Studija 54, „Smeđi šećer“ je jedinstveni program te vrste u Hrvatskoj. Imperativ je na glazbi s do 50 godina starih ploča i na pronalaženju zaboravljenih bisera jugoslavenske glazbe iz istog razdoblja. Gosp. Smeđi Šećer nespojivi je spoj balkanskog prostaka i uglađenog ljubavnika, ulične sirovine i sramežljivog romantičara - kada na radiju čujete njegove lamentacije o ljubavi, zapitat ćete se je li to onaj isti tip koji je u bijeloj potkošulji i sa zlatnim lancem uokvirenim dlakavim prsima pred svima klečao i ljubio sliku Miše Kovača. Čovjek čiju emisiju s jednakim nestrpljenjem očekuju usamljene kućanice, lepršave tinejdžerke, glazbeni znalci, vječni apsolventi, zaljubljeni parovi, glazbeni geekovi, ljubitelji dobrog humora, ljubavnici, romantičari, dimnjačari i taksisti - čovjek je koji jednom mjesečno napuni i Caffe Jazz Tunel mladima (i mladima u duši!) željnima dobre zabave i subotnjeg mrdanja guzom, da se ne može disati. Ako ste prespavali ovu godinu, Riječani, moguće je da ste propustili ovu svježu pojavu. Zato, odvrnite radio ponedjeljkom u 21 sat na 87,6 MHz, dođite svake treće subote u mjesecu u Caffe Jazz Tunel i sami se uvjerite u napisano. I još nešto – gosp. Smeđi Šećer svoje je majstorstvo dobio priliku pokazati i na funk partyu „Zeleno Sonce“ u Ljubljani – najjačem događaju ove vrste u široj regiji. Osim što je snage odmjerio sa svjetski priznatim funk DJ-ima, Smeđi Šećer je gostovao i na tamošnjem Radio Študentu gdje je se čulo i o njegovoj emisiji na Radio Trsatu!

GLAZBENA KUTIJICA Andrej Burić, glazbeni urednik KRAFTWERK - POVRATAK ELEKTRO PIONIRA Dok se čeka objava box-seta, skupina Kraftwerk s nestrpljenjem također očekuje objavu novog albuma koji će predstavljati njihovo prvo novo izdanje još od 2003. i uratka Tour de France Soundtracks. Ralf Hütter javlja kako se bend nakon koncerata koje su održali ove godine, napokon vratio u svoj multimedijski studio Kling Klang u Düsseldorfu. Što se novog albuma tiče, Ralf još ne zna kako će zvučati s obzirom da će to biti njihov prvi LP bez suosnivača Floriana Schneidera koji ih je napustio prošloga studenog. Kad album bude na tržištu, Ralf je najavio još jednu turneju. U međuvremenu, od 17. studenoga u trgovinama potražite The Catalogue tj. box-set koji sadrži osam CD-a te kojim se obilježava 35. obljetnica od objave breakthrough hita Autobahn. Box-set sadrži sve albume Kraftwerka objavljene između 1974. i 2003. godine. Svaki od njih je remasteriran s tim da je album Electric Café iz 1986. preimenovan u originalni naslov Techno Pop. Također, pet albuma, Autobahn, Radio-Activity, Trans Europe Express, The Man Machine i Tour de France Soundtracks objavljeni su kao pojedinačni CD-i.

SAVJET MJESECA RADIO TRSATA BY PJER ORLIĆ, glavni urednik „Always look on the bright side of life“, pjevali su davno moji omiljeni Pythonovci! Upravo tako – uvijek gledajte vedru stranu života. Zaboravite gunđanje, prigovaranje, dosadne rođake i glupave šefove. Ne opterećujte se politikom, višim PDV-om ili “haračem”. Na to ionako ne možete utjecati. Ali zato uvijek i u svemu potražite ono nešto veselo, što vas može nasmijati, što će vas oraspoložiti. Možda nije uvijek lagano, ali vjerujte mi – isplati se!

hepening

"Vrata Like", dobar dan! photo: Goran Sekula

Robert Božić, Igor Lučić i Dragan Miljenović, vodeći tim Adria Oila

Adria Oil, riječka tvrtka za prodaju nafte i naftnih derivata, pokrenuo je posao otvorenjem svoje prve benzinske postaje 2003. godine na Malom Lošinju. Crpka namijenjena plovilima i jahtama i do danas je najveća na Jadranu te jedina je koja može plovilo ili mega jahtu snabdjeti gorivom na otvorenom moru, bez pristajanja broda na obali. U međuvremenu pokrenute su benzinske postaje na Zametu, Spinčićima i u Industrijskoj zoni Kukuljanovo. "Vrata Like" svečano su otvorena 16. listopada, a nalaze se na ulazu u Otočac. Simboličnog i točnog naziva, jer kada dođete na "Vrata Like", kao da ste zakucali na vrata koja vas dalje vode do velebnih ljepota Plitvičkih jezera, Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, Svetišta Majke Božje od Krasna i Senja. Iako je Adria Oil svoju ponudu svih vrsta goriva, uz pripadajuću trgovinu s preko dvije tisuće artikala i caffe bar, namijenila prvenstveno žiteljima Ličko-senjske županije, spremna je opskrbiti gorivom i okrijepiti sve putnike, turiste i autobusere koji na svojoj turističkoj karti ne zaobilaze ljepote Like, prvenstveno Plitvička jezera, područje rijeke Gacke, Velebit i brojne druge kutke Like čijom ljeptom svi ostaju doslovno zatečeni. Prema riječima Igora Lučića, predsjednika Uprave Adria Oila već od samoga početka i prve poslovne inicijative, imali su podršku lokalne i regionalne vlasti, što je u mnogome pomoglo da ova investicija zaživi u relativno kratkom roku. Ličko-senjska županija otvorena je za nove poduzetnike, investicije i njihov održivi razvoj, a stimulaciju predstavljaju i posebne zakonske povlastice. Lika svoje resurse ističe u turizmu, poljoprivredi te drvnoj industriji i šumarstvu. Što se tiče turizma, mogućnosti su velike, jer je velik dio ove županije zaštićen kao nacionalni park ili park prirode. Odmorište i benzisnka postaja "Vrata Like" otvorena je od 6 do 24 sata, a s početkom turističke sezone radno vrijeme produljuje se na 24 sata, što će automatski značiti i dodatna radna mjesta. Ali, Adria Oil po otvorenju "Vrata Like" ide dalje i uskoro

Mario Barković, gradonačelnik Grada Otočca, Igor Lučić direktor Adria Oila i Milan Jurković, župan Ličko-senjske županije

Adria Oil ovom je prilikom donirao Dječji vrtić Ciciban u Otočcu

Hostese su uveličale dobrodošlicu

otvora još jednu, novu benzinsku postaju u Rijeci - zona Martinkovac. Čini se da Adria Oil ima pravo "turističko bilo", jer nakon mora i Malog Lošinja, krenula je u gorje - iliti prekrasnu Liku, a u planu je i širenje na Istru, još jedan dragi kamen hrvatskoga turizma.

• Ivana Babić

metropolitana

Dome, slatki dome... photo: PIXSELL

metropolitana

ZAGREB MIRIŠE... NA KESTENE, KIŠU... Napokon kiša! Jutros me iz sna prenula glasna kiša. Priznajem, bilo je teško izvući se iz kreveta dok kiša lupa po prozoru, a vani se temperatura snizila za 15-ak stupnjeva. Ali, izvukla sam se, skuhala čaj, napokon obukla topliju odjeću i čizme. Jesen je službeno stigla u Zagreb. Ne mogu reći da ne volim kišu, sivilo i hladnoću, osim kada traju predugo. Veselila sam se promjeni vremena. Nekako mi je već produženo ljeto postalo naporno. To sunce koje te neprestano tjera na akciju, izlaske, šetnje, jednostavno ne možeš mirne duše ostati kod kuće i uživati u osjećaju da si se zatvorio od svijeta. A to nakon ljeta bude tako lijepo i potrebno. Sivi Zagreb je Zagreb koji će vas natjerati da zavolite svoj dom. Mnogima će pasti napamet ideje o preuređenju prostora u kojem žive, o farbanju zidova, ukrašavanju istih s fotografijama s mora, savijanju ugodnog gnijezda. To svakako ne možete raditi dok je vani sunce, iako biste trebali, majstori kažu da je bolje. Ali, tko će farbati dok vani sija sunce?! I dok jesen stiže na ulice mojega grada, nadam se da će potrajati i da neće odmah stići zima, jer nema ljepšeg godišnjeg doba u Zagrebu od jeseni, osim što je promet koma, i s prvim kišama dolaze mnogi manji ili veći sudari. No, pustimo sada to. Mi koji smo odrasli u Zagrebu i vozimo često po Zagrebu, znamo kako se ponašati kada kiša lije. Svima drugima savjetujem dodatni oprez, i vožnju tramvajem.

U SREDIŠTU GRADA - OAZA Veseli me zahlađenje i veseli me činjenica da je u Zagrebu zaživio jedan, meni jako dragi i intimni prolaz u samom centru grada. Radi se o Dežmanovom prolazu, koji je oduvijek odisao umjetničkom vibrom - valjda zbog Likuma, u kojem se opskrbljuju bojama i raznim drugim umjetničkim čudima svi kreativci ovoga grada. Dugo vremena u tom prolazu nije bilo života, osim Likuma. Kroz njega se žurno prolazilo, a slučajni pogled na neuređene i propale izloge radnji i kafića, bacali bi vas u očaj. Žurili ste kroz taj prolaz da se što prije dokopate divnog Tuškanca, zelene oaze u samom zagrebačkom centru. Prije puno godina raspravljala sam s prijateljima kako bi bilo super da taj prolaz zaživi nekim umjetničkim sadržajem. I kao da nas je netko čuo. Danas ta ulica, prolaz postaje ono što i zaslužuje - mala oaza u centru grada, u kojoj vlada lijepa i opuštena atmosfera, zahvaljujući ljudima koji su je oživjeli. Trend je započela parfumerija, zapravo Institut parfema Flores, jedan od ljepših prostora u gradu, gdje će vas očarati svi ti divni i posebni mirisi, svijeće, sapuni, parfemi, ali i kava, čaj i kolači koje poslužuju. Flores je dao Zagrebu - Dežmanovom prolazu štih svjetskih metropola. Tamo svoj dućan imaju i meni omiljene hrvatske dizajnerice. I, gle, gdje se pronalaze takvi odjevni komadi koji su umjetničko djelo za sebe, nosivo i laskavo svakom tko ima imalo smisla za lijepo. Dežmanov prolaz je počeo živjeti, a ponovno je zahvaljujući omiljenom cvjećaru slavnih - Saši Šekoranji i Ani Petričić Gojanović zaživio i kultni kafić Velvet, nekadašnje okupljalište društvene scene!

Velvet danas nije više samo obični kafić u kojem ćete ispijati kavu, ili nešto žestoko ukoliko se tamo zateknete navečer. Saša je svoje kreativne snage unio u uređenje prostora i - danas je Velvet kafić i galerija u kojem možete pogledati zanimljive radove zanimljivih umjetnika, a sve to ispijajući kavu, sokove, okrepljujući se juhom ili sladeći se finim kolačima. Zapravo je malo čudan taj koncept „kava i juhe“, ali stvarno zvuči dobro da nakon jurnjave gradom, dok rominja jesenja kiša, možete predah potražiti uz toplu juhu, u predivnom ambijentu, listajući hrpetinu časopisa i knjiga koje ćete tamo pronaći. Velvet je postao dnevni boravak koji će vam pokazati što znači spoj kulture, umjetnosti, mode i umijeća lijepog življenja. Toplo preporučam pri prvom posjetu Zagrebu. Veseli me i to, iako sam pušač, da je pušenje zabranjeno, unatoč donesenom zakonom koji opet dozvoljava pušenje u kafićima. Možda vam je čudno kako to da jedan pušač ne podržava takvu odluku, ali jednostavno sve što radim, činim iz gušta, a nije mi gušt piti kavu uz cigaretu u prostoru koji je zagušen dimom. To nikako u mom slučaju nema čari, osim što smrdite kao pepeljara. Draže mi je da smo mi pušači izbačeni na ulicu, ali zato što i volim taj život na ulici. Inspiracija su mi Talijani, koji su isto tako izbacili pušače na ulicu, ali im priredili dekice i grijače, pa na svježem zraku mogu uživati u svojim porocima. Volim svoje male rituale kada se svi moji prijatelji okupe nedjeljom na terasi našeg omiljenog kafića i kada nadoknađujemo cijeli tjedan, koji nam je prozujao u obavezama, jednom jako dugom kavom. Grozim se činjenice da ćemo se morati, što zbog hladnoće, što zbog zatvaranja terasa, povući unutar zagušljivih zidova. Šteta, jer Zagreb miriše na kestene, i kišu, i zapravo je užitak biti vani. I doma. A osamu treba prekinuti ponekim izletom u kazalište ili na koncert. A dobrog programa u Zagrebu na svu sreću ne nedostaje. Uskoro ćemo u Domu sportova dočekati i Massive Attack, koncert kojem se vesele mnogi. Probajte doći, nadam se da nas neće razočarati. Zapravo, znam da neće.

• Eva Krsnik

pišem...

Ljubavna priča broj dvadeset

"...a ako nazovete odmah, dobit ćete i set noževa..." Tanja je uga-

četnički tonovi titrali su kroz nepomičan zrak. Pogled iz Tanjine

sila televizor i ustala s trosjeda. Jesenje sunce padalo je kao slap

perspektive sastojao se od uzburkanog mora krovova, pretežno u

kroz krovni prozor mansarde i rastakalo se u jezero svjetlosti na

nijansama narančaste, uz tek pokoju - uglavnom sivu - iznimku.

pohabanom laminatu. Uzela je zrak i zaronila. Bilo je toplo, mi-

Ponegdje koji golub ili galeb, a iznad svega tek komadići vate

lijarde fotona masirali su joj kožu, zarivali svoje svjetlucave prste

razbacani po nepreglednom plavetnilu. Zatvorila je oči i opustila

duboko u epitel. Uklonila je staklenu granicu između sebe i neba,

se. Bila je sama s ove strane neba, na vrhu svijeta, jedan kat iznad

zrak je mirisao na pečene kestene. Vani se ljeto odlučilo posljed-

života.

nji put osvrnuti preko ramena i mahnuti izdaleka. Oprezno je

Sunčeve zrake šarale su joj po vjeđama, slikajući šarene paslike.

kroz prozor izvukla tijelo na blagu kosinu krova, poput lijene

Ovo je kao besplatni trip, pomislila je, najprije će me pucati fleševi

kućne mačke. Pustila je da joj papuče upadnu u sobu pa povukla

od sunca, a onda će mi se priviđati likovi u oblacima. Možda me

i noge na krov. Kroz iznošene sive sokne upijala je toplinu iz

stvarno pukne pa zabrijem da mogu letjeti i onda se bacim s krova

zagrijanog crijepa, protegnula se i legla na leđa. Sunce je bilo

i padnem susjedu Anti na balkon i onda me njegova žena zatuče

na nebu iznad nje; sunce je bilo u crijepu ispod nje. Osjećala je

kloferom za tepihe jer sam im u padu polomila petunije. Ili mi u

u sebi egzibicionističku notu dok je poput zmije ljuštila sa sebe

maniri horor-filmova odsiječe glavu škovacerom, al' to je već onda

gornji dio trenirke, a za njim i potkošulju, ostajući samo u bije-

stvarno loš trip.

lom grudnjaku, nudeći kožu suncu. Dvadeset metara ispod, na

Odlučila je pročistiti glavu od negativnih vibri pa je dozvala

ulici, klinci su šutirali loptu. Netko je negdje vježbao gitaru, po-

stihove koji su joj se od jutra vrzmali po glavi. Nije točno znala

tekst, pa je sklopljenih očiju pjevušila samo dijelove:

starica na prozoru. Fotografije su djelovale toplo i ljudski, kao

"Galebova stope briše val... na na na na na na naaaa... i ostani uz

nešto što bi moglo naći svoje mjesto u "National Geographicu".

mene... jer ti si princeza..."

Tanja je pokušala zamisliti neke od njih na kosom stropu svoje

"E, to je krasna pjesma", rekao je muški glas s njene desne strane.

mansarde, djelovale su vrlo obećavajuće. Posebno joj se svidjela

Tanja se prestrašeno trgla i nekontrolirano zalamatala udovima.

panorama krovova:

Nagli pokret natjerao je njeno tijelo da proklizi za jedan red crje-

"Da uvećam ovu fotku i stavim je na plafon, izgledalo bi kao da

pova, što ju je dodatno užasnulo pa se prevrnula na trbuh, grabeći

imam dodatni prozor... i to u neki svijet u kojem je uvijek sun-

rukama i nogama za uporište.

čano."

"Ej, polako curo! Nemoj past, molim te!" rekao je muškarac kojeg

"Oh, pa dat ću ti je obavezno! Pasat će ti i uz boju namještaja."

je tek sad uspjela ugledati. Stajao je na krovu petnaestak metara

"Kako znaš da će mi pasati?"

dalje i spretno se približavao, zabrinutog izraza lica i s isprikom

Uzeo je na trenutak aparat iz njene ruke, potražio određenu se-

u glasu:

kvencu slika i vratio joj. Pogledala je u displej i vidjela svoju dnev-

"Oprosti, nisam te htio uplašit'. Al' baš mi je to lijepa pjesma, to

nu sobu, gledanu kroz prozorsko staklo, zajedno s dvosjedom na

su pjevali Dado Topić i ona neka Slađana na Euroviziji, još tamo

kojem je njeno vlastito tijelo uredno presavijeno na tri djela. Na

za Jugoslavije."

staklu su se odražavali oblaci pa je slika izgledala nadrealno, kao

"E..." Tanja je hvatala zrak, dok joj je hladni znoj izbijao kroz čelo

da Tanja spava među oblacima koji plove kroz njenu sobu. Njeno

i dlanove čvrsto položene na crijep, "...e... znaš što..." puhala je, a

lice na fotografiji zračilo je mirom i spokojnom ljepotom, koju

bezbroj nevidljivih paukova rastrčalo joj se po koži leđa, "Jebali te

svakako nije imala dok se bijesno okretala prema Sanjinu:

i Dado i Slađana, u tri pičke materine, skoro sam sletila s krova,

"Ti si me slikao kroz prozor dok spavam?? Što si ti, neki voajer?

majmune jedan blesavi!" urlala je, oslobađajući iz sebe poplavu

Jesi li ti normalan?" zamahnula je prema njemu skupim apara-

adrenalina i straha.

tom, ali ga je on uspio mekano uhvatiti u letu pa ga je zato odgur-

"Pa rekao sam oprosti..." približio joj se opreznim koracima, a

nula dlanom o prsa. No, kako je bio teži od nje, a i stajao je uz-

onda se spustio niže po kosini i virnuo preko ruba, "...a i ne bi

brdo, odgurnula je sebe od njega, zakoračivši unazad, odjednom

pala daleko. Tu je odmah ispod balkon, završila bi ravno u ovom

osjećajući kako gubi ravnotežu i kako se nebo nad njom pomiče

nekom cvijeću..."

na pogrešan način. "Pazi!" viknuo je Sanjin, posežući za njom,

"Petunijama. To su petunije."

grabeći je s obje ruke i puštajući aparat da padne. Fotić se odbio

"A šta ja znam, meni to sve isto. Uglavnom, jesi sad dobro?"

od crijepa lomeći ga na pola, klizeći prema rubu, načas se zadr-

Pogledala je oko sebe, pogledala svoje ruke – izgrebene, ali ne

žavši kod oluka kao da će se tu možda smiriti, a onda konačno

do krvi – grudnjak je bio na mjestu (Mogla sam baš i neki ljepši

nestajući preko ruba u urbanom ponoru. Tanja je čvrsto zgrabila

grudnjak imati na sebi, a ne ovaj, najstariji veteran u ormaru), sve

Sanjinova ramena, dok su pronalazili zajedničku ravnotežu. Kao

je izgledalo donekle prihvatljivo.

po dogovoru, oboje su sklopili oči u trenutku kad je aparat zve-

"Da, dobro sam. Isuse..." zgrabila je svoju odjeću i počela se obla-

knuo o susjedov balkon uz nemilosrdni prasak. Tanja je naslonila

čiti.

glavu na Sanjinovo rame i tiho pitala:

"Vidi, stvarno mi je žao i nisam te htio uplašit'. Ja sam Sanjin,

"Koliko je koštao?"

živim tamo, u zadnjem ulazu..."

"Oko dvadeset tisuća kuna."

"Tanja. Ovo je moj prozor. Mislim da sam te viđala na autobusnoj

Ugrizla se za usnicu dok joj je vuna njegovog tankog džempera

ili negdje. Što uopće radiš na krovu?"

bockala čelo.

"Ah... fotografiram", zbacio je torbicu s ramena i iz nje izvadio

"Što ćemo sad?" prošaptala je.

fotoaparat, "Vidiš, odavde dobijem neke kadrove koje drugdje

"Imaš kamilicu? Ja bih to."

ne mogu naći. Evo, pogledaj", pružio joj je aparat s uključenim

Spustili su se kroz prozorsko okno u njen stan, ravno niz slap u

displejem. Tanja ga je pogledala ispod obrva; djelovao je možda

jezero svjetlosti. On joj je držao ruku, jer je pomalo drhtala. Bila

koju godinu starije od nje, negdje u sredini tridesetih. Budući da

mu je zahvalna zbog toga.

je znao tko pjeva onu pjesmu, sigurno nije bio mlađi. Ležerno odjeven, neobrijan... još i fotografira, očito umjetnički tip. Nije ni ćelav ni debeo, to su već dva plusa. A ni prstena nema. Oprezno je uzela aparat, jer je izgledao preskupo da ga pusti da ispadne. Na displayu su se otkrivale panorame krovova, detalji s ulice iz ptičje perspektive, portreti golubova i poneke mačke, gušter na suncu,

• David Šnajder 39

Ä&#x152;itateljima TekliÄ&#x2021;a se odobrava popust od 15% na Filaksove seminare

biznis

Put do USPJEHA Marketinška strategija može se kreirati za sve što je moguće ponuditi na tržištu – proizvode, usluge, ideje, pa i osobe. Najbolji primjer kako osobe mogu biti središte marketinške strategije su političari i estradne zvijezde. Bez obzira kojim se poslom bavili, cilj je izdvojiti svoj proizvod ili sebe od konkurencije. Osobe koje se bave prodajom često moraju ulagati u samopromociju kako bi motivirale kupca da mu se, osim proizvoda ili usluge, svidi i prodavač. Kupci su najčešće nezadovoljni zbog odnosa s prodavačem, a manje zbog nedostatka kvalitete ili performansi proizvoda. Upravo zbog lošeg odnosa i odlaze boljem konkurentu. Ključ uspjeha u poslovnom svijetu je stjecanje vjerodostojnosti koja je na cijeni jer više ne vjerujemo jedni drugima. Vrlo zanimljiv slučaj iznosi Timothy Ferriss u knjizi „Četverosatni radni tjedan”. Autor Ferriss daje sugestije kako u kratkom roku postati stručnjakom. Navodi primjer prijateljice koja je u samo tri tjedna postala „vrhunski autoritet za međuljudske odnose”. Prijateljica je pokrenula lavinu događaja prateći sljedećih 5 koraka: 1. Učlanila se u dvije-tri srodne strukovne organizacije čiji nazivi zvuče jako službeno. 2. Pročitala tri bestselera koja se bave određenom temom za koju je željela postati stručnjakom.

3. Održala besplatni seminar u trajanju do tri sata na uglednom sveučilištu i u nekoliko većih tvrtki.

osoba stručnjak, neovisno radi li se o vašem liječniku, knjigovođi, treneru, poslovnom savjetniku ili kozmetičaru.

4. Snimila navedene seminare za moguće kasnije korištenje.

Važno je znati da osim stvarnih postignuća i referenci, postoje i promotivni alati koji su danas svima dostupni. Odluka je na svima nama kako ćemo ih i u koje svrhe koristiti.

5. Ponudila drugima članak o svom području interesa, pri tome navodeći prethodno realizirane korake s ciljem stjecanja vjerodostojnosti. Međutim, autor Ferriss, ovim primjerom ne potvrđuje da je ovo ispravan put do uspjeha, već upućuje na problematiku deﬁniranja često korištenog pojma stručnjak, sugerirajući da se u kratkom roku osoba može „pretvoriti” u traženog stručnjaka i time javnost dovesti u zabludu. Svatko može sam procijeniti koliko osoba oko vas koristi navedene korake u postizanju poslovnog uspjeha. Razmislite na temelju čega odlučujete je li neka

Za uspjeh u karijeri najvažnije je ne raditi nešto zbog čega se poslije možemo kajati ili stidjeti. Zbog optimizma i motivacije važno je samoga sebe pohvaliti ili nagraditi se za uspjeh te živjeti tako da i drugima želite samo najbolje - sve ono što želite sebi.

• mr.sc. Elvira Mlivić Budeš, direktorica Filaksa www.ﬁlaks.hr

boudoir Male tajne svog životnog stila Tekliću je povjerila

ANASTAZIJA

BALAŽ LEČIĆ

glumica HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci

Prvi jutarnji ritual: Obilan doručak, pravi radnički ki

Tajna dobrog izgleda i energije: Pozitivan duh, stav "veselo i vedro naprijed"

Kozmetički proizvod koji nikada ne bih upotrijebila:

photo: Tomo Dubrović

Skupe kreme koje “djeluju” dok vi spavate.

Ne mogu bez... ZRAAAAKAAAAA

Mala povremena zadovoljstva:

Najdraže mjesto na svijetu: Belveder

Šetnja s pasićem Fridom

Što uvijek nosi u torbi: Sebe, vraga i ponekad glavu

Cimet, lavanda, miris štenaca a i miris bebe

Najnovije otkriće:

Idealna ljepota:

Strpljenje

Nemam ﬁzičke odrednice, važno je da osoba zrači energijom

Preporuka za obaveznu lektiru: “Sisavci” Pierra Mérota, ”Norveška šuma” Harukia Murakamia, ”Crnac”” Tatjane Gromače

Najdraži mirisi:

Moj moto: Doć' će cica na kolica Doć' će maca na vratanca Nije vrag crn ko što izgleda Ne voli medvjed badava med Neće vuk svaku ovcu

znate li...

•

da postoji plavi grad? Plavi grad – Chefchaouèn – ima plave zidove, plava vrata, plave prozore, plave stepenice, plave tegle za cvijeće... Cijeli grad kao da je okupan u nebeskoplavu boju. Planinski gradić Chefchaouèn, zvan i Chanuen, smješten u središtu marokanskog planinskog lanca Rif, jedan je od nebrojenih dragulja čudesne arapske Kraljevine Maroko. „Plavi trend“ u Chefchaouènu započeli su židovski stanovnici 30-ih godina 20. st. bojeći sve predmete u plavo. To čine i danas pa možete vidjeti žene kako velikom četkom plave svoje domove. Nebeskoplava boja daje Chefchaouènu dojam snolikosti i nadrealnosti. Još jedna od zanimljivosti „Plavoga Grada“ je da je glavni proizvođač kanabisa u Maroku te da kanabis prodaju na tržnici zajedno sa začinima, travama i povrćem kao neizostavni dio gradskoga života. Istovremeno, to je najsigurniji grad u Maroku, bez nasilja i kriminala pa ćete i usred noći moći bezbrižno šetati snolikim, jednostavnim, brižno uređenim ulicama - Plavoga Grada.

•

da imovinu britanske umjetnice Sare Burden možete kupiti za jednu funtu po komadu? Pri tome nije važna prava vrijednost predmeta. Riječ je o projektu Everything and Nothing, a cilj projekta je osjetiti kako je imati sve i ne imati išta. Projektu se možete priključiti na stranici www.crazyartlady.com slanjem emaila. Svaki predmet ima svoj broj te ovisno o tome koji je vaš mail po redu, kupit ćete stvar s tim brojem. Sve predmete (njih oko 40 000) Sara Burden namjerava rasprodati do kraja godine kako bi u 2010. ušla „čista“ od svega – to bi za nju bio novi početak. „Rasprodaja“ je počela 1. listopada i traje do kraja godine, a na taj način je moguće kupiti tričarije, slike, umjetnine, antikni nakit Sarine bake, Sarin automobil... Ono što će zadržati su najosobnije stvari - kovčeg, sinove igračke i zlatnu ribicu.

onalnim parkom i 30. obljetnicu od upisa na Listu svjetske prirodne i kulturne baštine UNESCO-a. Želimo Plitvičkim jezerima da i dalje mame svojom ljepotom i neponovljivim doživljajem vode i tišine.

• da je Skontica pripremila nova iznenađenja?! Odsada, uz Xicu, ISIC, EURO 26 i karticu HFHS-a popust možeš ostvariti i s karticom ERSTE Cluba na svim prodajnim mjestima označenim Skonticom odnosno kod svih davatelja popusta istaknutih na www.skontica.net. U ovo doba pojačanog „stezanja remena“ popusti su, baš kao i uvijek, a sad još i bolje, dobrodošli! Na Skontici pronađite popuste gotovo za sve! Od knjiga; novih i rabljenih, autodijelova i popravaka, izrade pokućstva, do kozmetičkih i zdravstvenih usluga za tebe, ali i tvoje kućne ljubimce! Posebno ističemo popust za informatičku edukaciju koja ti osigurava međunarodno priznati ECDL certiﬁkat. Više o tome i svemu ostalom saznaj, a gdje drugdje, nego na već dobro znanoj www.skontica.net. Također, od ove jeseni na Skontici ćeš osim popusta pronaći i ostale, kako korisne, tako i zanimljive informacije! Dobro surfanje i još bolje popuste želi Ti - Skontica!

• da se od 3. do 24.11. održava Mjesec cjelovitog zdravlja u Rijeci? Cjelovito zdravlje podrazumijeva ravnotežu između tijela, uma i duha. Povodom Mjeseca cjelovitog zdravlja moći će se prisustvovati ciklusu besplatnih predavanja na temu prirodnih stilova življenja. Nude se teme koje govore o raznim vještinama i znanjima koji mogu biti od značajne pomoći za poboljšanje kvalitete življenja. Goste edukacije želi se informirati o osnovnim načelima prirodne prehrane i njezinom utjecaju na naše zdravlje te o cjelovitom pristupu tegobama suvremenog čovjeka. Nazivi

• da su Nacionalni park Plitvička jezera i Ličko-senjska županija najposjećenije turističke destinacije u rujnu? Ličko-senjska županija u rujnu bilježi porast noćenja za 26 posto i porast turističkih posjeta 11 posto. Uspoređuju li se podaci noćenja i dolazaka za svih 9 mjeseci ove godine s prošlogodišnjima, i tu je vidljiv znatan rast. Ličko-senjska županija nastavlja „trend“ porasta broja posjetitelja koji je primijećen prošlih nekoliko godina. Ovi podaci zasigurno su najljepši dar Plitvičkim jezerima koja ove godine obilježavaju 60. obljetnicu otkada su proglašena naci-

predavanja govore sami za sebe: Makrobiotika ili suptilno putovanje kroz život, Pad energije, iscrpljenost i umor – odgovor na suvremene tegobe, Aromaterapija u hladnim zimskim danima te Prirodno i slatko – kako uživati u slatkom bez opasnosti koje donosi šećer. Sva predavanja održavaju se u organizaciji Makronove, u dvorani hotela Bonavia u 18 h.

• da se sljedeći mjesec otvara najveći svjetski podvodni muzej? Moći će se razgledati u Meksiku u Nacionalnom parku Zapadna obala, ispred obala Quintana Rooa, na poluotoku Yucatán. Sculpture su izlivene od pH-neutralnog betona što omogućava razvoj lokalnog ekosustava – preživljavanje algi i malih beskralježnjaka. Nastanak muzeja motiviran je ekologijom. Sjećate li se iz prošloga broja Teklića kako se prirodne znamenitosti narušavaju zbog sve većeg broja posjetilaca? Upravo iz tog razloga nastao je i ovaj “grandiozni” podvodni muzej s oko 400 skulptura. Nakana je da se posjetiocima Nacionalnog parka Zapadna obala “odvuče pažnja” od ronjenja na prirodnom koraljnom grebenu, koji trpi velike i nepopravljive štete (čak oko 300 000 posjetilaca godišnje) te da se pažnja usmjeri na razgledavanje umjetničkih grebena u podvodnom muzeju. Da biste uživali u razgledavanju podvodnoga muzeja, potrebno je da znate roniti i otputujete na Karibe. •

da se pokreće elektronička knjižara? New York Times piše da sredinom sljedeće godine možemo očekivati Googleovu elektroničku knjižaru preko koje bismo mogli izabrati između oko 500 000 svjetskih knjiga. Da bismo se odlučili za knjigu, bit će nam dozvoljeno čitanje prvih 20 posto knjige kojoj ćete moći pristupiti preko online knjižare. Google Edition, kada zaživi, vjerojatno će pokrenuti revoluciju u izdavalaštvu. Možemo li pretpostaviti da se knjige budućnosti više neće listati? U ime svih knjigoljubaca, i usprkos ekološkoj osviještenosti, nadamo se da neće “izumrijeti” dodir i miris nove - knjige.

• da su kultne sunčane naočale Ray-Ban osmišljene 30-ih godina prošloga stoljeća kako bi pilotima smanjile glavobolju zbog jakog sunca? 60-ih su na velika vrata ušle u Hollywood – a ostalo je povijest... Sve je započelo 1929. godine kada je pilot John MacReady zatražio pomoć od tvrtke Bausch & Lomb u osmišljavanju naočala koje bi štitile oči pilota od bljeska sunca na velikim visinama, a koje bi u isto vrijeme omogućavale čisto vidno polje. Kompanija je prihvatila izazov i razvila najnoviji tip naočala s lećama koje blokiraju veliki dio vidljivog svjetla. Tako su nastale prve Ray-

Ban naočale sa zelenim anti-glare lećama, koje su se ubrzo razvile u kultni model metalnih okvira – Ray-Ban Aviator. U 40-ima je Ray-Ban postao popularan među pilotima, policajcima, lovcima, ribolovcima i općenito među ljudima koji se bave vanjskim aktivnostima, a zbog njihovih kvalitetnih leća nosili su ih i vojni piloti tijekom 2. svjetskog rata. Tijekom godina, Ray-Ban lansira niz sada već ikonskih modela – Outdoorsman, Wayfarer, Caravan... a 60-ih dolaskom trenda nošenja sunčanih naočala, ulaze i u Hollywood. Debi na filmskom platnu doživljavaju u kultnom „Doručku kod Tiffany“ gdje njihov model Wayfarer nosi Audrey Hepburn. Tom Cruise još je više popularizirao „avijatorice“ u filmu „Top Gun“, a kultni status Ray-Bana bio je zagarantiran nakon filma „Blues Brothers“. Cijeli je niz glumaca, pjevača, umjetnika i općenito poznatih osoba koje nisu mogle odoljeti Ray-Banu: Marilyn Monroe, Jack Nicholson, James Dean, John Kennedy, Andy Warhol, Freddie Mercury, Jim Morrison, Madonna, Barack Obama... Sve ih povezuje ovaj svevremenski brend naočala. U posljednje vrijeme doživljava ponovni procvat, ponajprije zbog ponovnog rođenja svojih ikonskih modela u mnogim varijantama boja ujedinjenim pod nazivom Ray-Ban Colours. Wayfarer, Aviator, Clubmaster, Outdoorsman i Cats dobili su novi život u snažnim bojama i (ponovno) osvojili brojne stare i nove Ray-Ban obožavatelje. Među njima prednjače Wayfarerice koje su „prisvojili“ brojni celebrity, kako svjetski tako i naši. Za proljeće/ljeto 2010. izašla je i kolekcija Ray-Ban Craft koja trima ikonama – Craft, Caravan i Outdoorsman – daje dašak luksuza ručno šivanim detaljima od kože u raznim bojama. RayBan postavlja nove granice i uz svoju bogatu tradiciju koristi se najnovijim tehnologijama da svima približi svoj svijet – tako na svojim službenim web-stranicama www.ray-ban.com posjetitelji mogu virtualno isprobati posljednje Ray-Banove modele pomoću najnovije 3-D tehnologije – Virtual Mirror te vidjeti kako na njima stoje ove ikone među sunčanim naočalama. Jedinstven životni stil, iskakanje iz uobičajenih kalupa, snažna osobnost, odlučnost. To je svijet Ray-Bana.

hepening

Otvorena vrata W-PROJEKTA „Na novoj riječkoj adresi, u Vukovarskoj 10, W-Projekt otvorio je svoja vrata!“ Ova rečenica doista nikome ne može bolje pristajati, jer vas u njihovom show-roomu očekuju vrata i vrata, i to najbolja moguća vrata… naravno, uz stepenice i parket… sve ono što vaš interijer čini temeljno vrijednim. Ali, i trajnim u kvaliteti i stilu. Otvorenje je bilo počaćeno prisutnošću prijatelja i ljudi iz struke - vrsnih arhitekata i poslovnih partnera, a svi su se dugo družili uz zanosne zalogaje restorana Kukuriku i gutljaje najboljih vina. Na ovim fotograﬁjama to se ne vidi, upravo zato jer smo ba-

rem kroz poneki kadar željeli prikazati čisti, nenarušen prostor i show-room W-Projekta - njegov savršeni dizajn i polivalentnost. Jer, na ovo ćete mjesto otići kada poželite kupiti najbolja vrata ili unutarnje stepenice, ali i na stručna predavanja, radionice o uređenju interijera, likovne izložbe ili, zašto ne, na večer poezije i čašu dobrog vina…

• Josip Erak

uzduž i poprijeko

Bez isforsirane patetike i bilo kakvog hemingvejskog štimunga u stilu “Snjegova Kilimanjara”, a nastranu sve predrasude i predznanja koja imate o Africi, sam dolazak na Crni kontinent je neopisivo, neponovljivo i nezaboravno iskustvo. Taj prvi susret je nešto što vam zasigurno ne želim pokvariti, niti vam ponuditi prevelika očekivanja, ovisno o uvjetima vašeg dolaska - ako ikada budete imali priliku posjetiti taj predivni i drugačiji dio svijeta. Afrika je, poput ovog našeg kontinenta sasvim različita od dražave do države. Tako sam se i ja, poput vas, naslušao različitih iskustava iz Nigerije, Južne Afrike ili Maroka. Prvi pravi susret za mene dogodio se na granici Namanga pri prelasku iz Kenije u Tanzaniju, gdje pomalo uplašeno gledate što vam se događa s prtljagom, dok pričate s graničnim policajcima, uplaćujete 50 dolara za vizu i gledate njihovu začuđenost pri izgovaranju “Croatia”. Pripadnice plemena Maasai prodaju narukvice i ogrlice, mešetari mijenjaju valutu, a vi se ističete kao netko kome bi to sve trebalo. Zemlja poput Tanzanije praktički živi od skupih turističkih djelatnosti poput safarija i lova, a tu je i Kilimanjaro čije je osvajanje cilj

planinara iz cijeloga svijeta. Dalje od toga, stranac u toj zemlji ne može jasno uočiti neke velike industrije ili, naprosto, na koji način svaki mali dućan i restoran plaćaju porez, jer račune nikad ne dobijete. Grad Arusha, u sjeveronom dijelu zemlje, je centar otkud kreće većina tih turističkih djelatnosti i upravo zato tamo možete naći mnogo luksuznih hotela kamo zapadnjaci dolaze, prespavaju, skupo plate doručak i turistički pratitelj ih pokupi za safari gdje opet spavaju u skupim hotelima, i nakon nekih sedam dana se vrate u Arushu i sjednu na avion koji ih vrati sretne kućama, jer ipak su naposljetku - slikali lava, žirafu i geparda. Takvi su turisti tamo najčešći - iako zemljopsino bili u Africi, zasigurno je nisu doživjeli iz nekog manje-više neopravdanog straha, običnog komoditeta i divnog mentaliteta ovce, kakav obično krasi turiste. Afrika su prodavači uz cestu, rupe na cestama, velike vile s čuvarima, ogromni sočni ananasi i papaje, porcija kozletine i pomfrija za 20-ak kn, prosječna plaća od 50-ak eura za sretnike koji imaju posao i bogati rudnici u vlasništvu stranih kompanija. Ono što nije u vlasništvu stranih kompanija, uglavnom posjeduju indijski doseljenici profi-

njenijeg razumijevanja biznisa i boljih radnih navika. Zbog svega toga postoji određena frustracija kod Afrikanaca koji u svakom Europljaninu ili Amerikancu vide hodajuću novčanicu od barem sto dolara i novac koji se ne može potrošiti nikako pametnije, nego upravo na njih. To je, s druge strane, malo frustrirajuće za vas koji ćete se u početku jako truditi objašnjavajući da upravo sada nemate nekoliko tisuća dolara viška u džepu koje ne znate kako potrošiti. Ali, u svemu tome je najvažnije da, iako sam proputovao Tanzaniju - uzduž i poprijeko, dio Kenije i omanju Ruandu, od gradova do najudaljenijih sela u afričkoj Savani, nisam nigdje vidio ono što najčešće povezujemo s Afrikom: gladnu djecu, nadostatak vode i hrane, ratoborne milicije i djecu-vojnike. U takvom kontekstu neke su stvari manje važne.

U političkom smislu - Tanzanija služi za primjer drugim afričkim zemljama jer iako je 40 milijuna ljudi podijeljeno na 126 plemena, a Islam i Kršćanstvo dijele zemlju popola (u vjerskom smislu), straha od plemenskih i vjerskih sukoba nema jer su oni svi prije svega Tanzanijci. To nažalost nije slučaj u Keniji gdje su odnosi između većih plemena u stalnoj napetosti i nerijetko završavaju manjim sukobima ili pak Ruandi koja još pamti strašne posljedice genocida iz 1994. koji je bio jedna od najcrnije i najkrvavije ispisanih stranica ljudske povjesti uopće. Ali, prošlost je, kao što joj i ime kaže - prošla, a i repovi kolonijalizma i ratova, iako se dobrano vuku, polako okreću glavu prema budućnosti. Treba puno rada i puno vremena, a Afrika je prije svega - jedna i jedinstvena.

• Nikola Pavešić

KRSTARENJA Costa Fortuna, 23.11.2009 – 7 noći iz Venecije – Grčki otoci – već od 3.117 kn po osobi (uključene sve takse) Costa Pacifica, 23.11.2009 – 7 noći iz Savone – Italija, Tunis, Malta – već od 3.117 kn po osobi (uključene sve takse)

SKIJANJE Vars – Francuska 2.1.2010 – 1.190 kn po osobi (smještaj u 4-krevetnim apartmanima + ski karta + najam posteljine + najam TV-a)

Putnička agencija Jadroagent Tel: (385-51) 211-276 Fax: (385-51) 335-172 E-mail: ja-travel@jadroagent.hr http://travel.jadroagent.hr

Krvavec – Slovenija – Hotel Bor (usluga polupansion) – već od 318 kn po osobi po danu (uključen transfer do skijališta) – za goste hotela 10 % popusta na ski kartu

PUTOVANJA Pariz, garantirani polasci 12.11, 26.11. i 10.12.2009. – 4-dnevno putovanje avionom - već od 2.990 kn Advent u Beču, 18.12.2009 – 3-dnevno putovanje – već od 1.050 kn po osobi U ponudi i bogat izbor termi i wellness ponuda za jesen i nadolazeću zimu.

mala čuda tehnike

Virtualni motor

Svi smo čuli priče o muškarcima koji razne svoje komplekse – gubitak kose, gubitak mladosti, gubitak erekcije – liječe kupnjom moćnih automobila. Međutim, dobro je poznato kako takvi strojevi koštaju i određene novce, što u današnje vrijeme pogotovo može predstavljati problem. Za sve one koje muči pitanje: "Kako da, pobogu, izigravam opakog frajera kad vozim dvanaest godina staru Opel Corsu?", konačno smo pronašli pravo rješenje! Zove se "virtualni motor", a proizvodi ga tvrtka In.Pro. Košta svega oko 140 dolara, tako da si ga možemo priuštiti i mi kompleksaši plićeg džepa. Dakle, "virtualni motor" instalirate tamo gdje vam se inače nalazi radio, spojite ga na zvučnike, on skuplja podatke o obrtajima iz vašeg malog, slabog i patetičnog motora te ih, ovisno o vašem izboru, pretvara u zvuk jednog od četiri različita tipa sportskih motora: talijanski V-8, boxer sa šest cilindara, reli ili formula. Buka koju ćete stvoriti ovisi isključivo o zvučnicima, a vjerujemo da većina kupaca ovog proizvoda već ima velike... zvučnike.

SF pladanj za tortu Ako niste muškarac koji većinu vremena provodi glancajući auto, možda se prepoznajete u suprotnom stereotipu: domaćici koja većinu vremena provodi glancajući kuhinju. Ili pekući torte. Ako ste stručnjak u pečenju torti, to i dalje ne znači da vas ne hvata glavobolja kad na dječjem rođendanu ili drugoj svečanoj prigodi, tu istu treba narezati na točan broj jednakih komada. U tu svrhu eto nam "Deni 4100 Musical Cake Tray". Pomalo nalikuje kabriolet verziji letećeg tanjura, ali svrha mu je sasvim ovozemaljska. U središnji prostor stavite tortu, a njegove LED diode svojim vam svjetlom pokazuju gdje morate

rezati. Možete odabrati između 2 i 12 kriški, a kako bi proces rezanja bio što bezbolniji, ovaj divan uređaj sam će rotirati tortu oko svoje osi. Ta opcija može se pokazati vrlo praktičnom i kod ukrašavanja torte ili stavljanja glazure. Kako znamo da

se torte učestalo režu upravo na rođendanima, ova će krasna naprava po potrebi zapjevati i prigodni "Happy Birthday". Na internetu se može naći po cijenama od 40 do 50 dolara, a torta nažalost nije uključena u cijenu.

Projektor za duge Osim što vole torte, djeca vole i duge. Sasvim razumljivo – šarene su i vise u zraku. Tko ih ne bi volio? Međutim, nema smisla čekati povoljne meteorološke prilike, kad je "Uncle Milton" proizveo projektor za duge. Košta dvadesetak dolara, radi na struju ili baterije, a može projicirati dugu na zid ili strop. Poželjno je spriječiti djecu da pokušavaju protrčati ispod duge na zidu. Projektor također možete koristiti ako u stanu radite gay party ili ako želite stvoriti ugođaj hippie komune, a u tom će slučaju možda biti potrebno spriječiti i odrasle koji pokušavaju protrčati ispod duge na zidu.

• Zoran Krušvar

kako potrošiti bogatstvo

Frizura - 24 000 $ Možda u garaži imate najbolji auto na svijetu, optočen zlatom i swarovskim kristalima. Možda u ormaru imate najmoderniju odjeću, posutu biserjem i dijamantima. Ali, čemu sve to ako vi sami niste zadovoljni svojim izgledom? Na stranu ﬁtnessi i šminke, svi znamo da ćete kad nekog pokušavate zavesti, dodirima i pokretima skretati pozornost na svoju – frizuru. A znamo također i da, koliko god se pravili mačo, frizura puno znači i manje lijepom spolu. Čemu inače sve te vodice za rast kose, beckhamovke, a biblijsku priču o Samsonu da i ne spominjemo? Jedan od muškaraca koji svakako drži do svoje frizure je i Haji Hassanal Bolkiah, Sultan od Bruneja. Riječ je o ozbiljnom muškarcu, a ne nekoj pop-zvijezdi pa je i njegova frizura decentna i primjerena. A decentna je i cijena koju gospodin plaća za svoju frizuru – 24 000 dolara. Naime, Modestou ima frizersku radnju u Londonu, a sultanu su se njegove usluge toliko svidjele da mu svaki put kad poželi šišanje, plaća avionsku kartu i vrhunski smještaj u hotelu. Međutim, kako je u zadnje vrijeme zaprijetila svinjska gripa, frizer je dobio i luksuznu avionsku kabinu da se ne druži s drugim putnicima. Valja napomenuti da ista frizura kod istog frizera u Londonu košta oko 30 funti, a sve ostalo su troškovi transporta i gostoprimstva.

Leptir kada Ne znam kakve su vaše navike, ali osobno nakon frizure uvijek moram u kadu. Odrezana kosa uvijek mi se nekako zavuče pod odjeću i treba je dobro isprati da ne bocka. U svakom slučaju, najnoviji trendovi u dizajnu ﬁnih interijera nalažu "prirodu" kao motiv pa dizajneri koriste sirove, prirodne materijale obrađene rukom, koji ujedno doprinose i čuvanju okoliša.

Tako je tvrtka Bathrooms International iz Pont Streeta u Londonu, predstavila "The nu Papillon" (leptir). Pomalo humoristično ime za kadu, ako se uzme u obzir da je rukom isklesana od Carrara mramora, crnog granita ili vapnenca i teži oko osamsto kila. U praktičnom smislu to znači da se može koristiti samo u prizemlju zgrade, ali ako imate na umu da individualni karakter kamena i inspiracija majstora klesara ovu kadu pretvaraju u umjetničko djelo, možda je i poželite držati u dnevnom boravku ili velikom atriju u prizemlju vaše kuće. Cijena kade je oko 58 000 dolara, što je zaista malo ako znamo da je čistoća pola zdravlja.

Evanđelja Henrika Lava Ako ste se iz nekog razloga odlučili na usluge ovog muškog frizera, možda biste u frizeraju radi potpunije atmosfere mogli, umjesto lijepog lifestyle magazina, pročitati neku pravu, mušku literaturu. A što je "muškije" od političkih ambicija bavarskog i saksonskog vojvode Henrika Lava iz dvanaestog stoljeća? Isti taj gospodin Lav i njegova supruga Matilda su 1188. naručili, od svećenika u benediktinskom samostanu Helmarshausen, knjigu naslovljenu "Evanđelja Henrika Lava", koja se danas smatra najljepše oslikanim rukopisom, a sadrži četiri evanđelja u koja su, kao svjedoci, dodani likovi Matilde i Henrika. Volite li povijest, rukopise i patinu minulih stoljeća - knjiga je kao stvorena za vas. Na aukciji 1983. postigla je cijenu od oko 12 milijuna dolara, što je čini respektabilnim dodatkom svake kućne knjižnice ili frizerske čekaonice.

• Zoran Krušvar 49

horoskop OVAN Kada vas pritisnu životne teškoće, ljubav je samo jedan val malo veći od ostalih. (Pablo Neruda) Nemojte puno sažalijevati svoje ljubavne nedaće. Živite punim životom, koji je u ovom času čak i pun oprečnih emocija. Vaš racio pokušava unijeti ravnotežu u to mnoštvo suprotnosti. Ključna riječ - poslušnost. Slušajte svoj unutarnji glas. Muškarci trebaju biti odlučni, u čemu im pomaže Mars, pogotovo u poslovima.

RAK Kompliment je kao poljubac kroz veo. (Victor Hugo) Biti previše direktan i izričit nije vaša osobina. Više vam pristaje ljubazna aluzija, pogotovo ako ste u društvu raﬁniranih muškaraca. Uskoro vas očekuju trenuci nečije brutalne iskrenosti. Ključna riječ - drugarstvo. Osjećaj koji ćete ponovno otkriti. Muškarci će se osjećati sjetno, nemojte si dozvoliti pretjeranu osjetljivost i nemojte biti površni.

VAGA Postoje i gore stvari od smrti, kada uslijed nekog problema provedete večer s osiguravateljem. (Woody Allen) Saturn je tek stigao i nećete odmah osjetiti njegovu težinu, stoga uživajte u prekrasnim bojama jeseni i prijateljstvima. Ključna riječ - kraj. Veza koja završava ili cilj koji konačno postaje jasan. Muškarci će bit suzdržani. Imat ćete osjećaj da se vrtite u krug, ali nemojte popustiti jer jedino tako možete uspjeti.

JARAC Odsutnost je zločin ljubavi. (Francis Beaumont) Mogla bi iskrsnuti sentimentalna kriza, možda zato što je vaš partner često odsutan i to bi vas moglo udaljiti. Žaljenje i prijetnje tu ne mogu pomoći, pokušajte biti zavodljivi. Ključna riječ kuhanje. Konkretna aktivnost, kreativna i socijalizirajuća - organizirajte večere za prijatelje. Muškarce trenutno ljubav privlači više od posla, mada bi se moglo raditi i samo o avanturi. Osjećati se dobro, znači voljeti samoga sebe.

BIK Volimo život ne zato što smo navikli živjeti, već zato što smo navikli voljeti. (F. W. Nietzsche) U ovom periodu dajte prednost osjećajima - terapiji za dušu i tijelo. Iako bi utjecaj Venere mogao donijeti poteškoće u ljubavnom životu, nemojte se obeshrabriti, jer vas samoća ne bi učinila sretnima. Ključna riječ - plamen. Nešto što je tinjalo u srcu, prerasta u strast. Muškarci su sugestivni, čak bi i pragmatičari mogli osjetiti zov misterija.

LAV Slavu moramo osvojiti, međutim ljubav je važno ne izgubiti. (Arthur Schopenhauer) Jako ste aktivni, motivirani, puni samopouzdanja i entuzijazma. Što time želite postići? Slavu i bogatstvo? Kontrolirajte umor i stres. Relaksirajte se navečer. Ključna riječ – ludost. Bljesak koji graniči s genijalnošću. Muškarci mogu računati na pomoć Marsa, ali stvari se neće odvijati same od sebe - dobri rezultati postižu se dodatnim zalaganjem.

ŠKORPION Tko ne zna opraštati, taj ruši most po kojem će opet morati proći. (Sveto pismo) Nalazite se u intenzivnom periodu koji vam donosi nove obaveze, ali budite ležerni i pronađite slobodne za zabavu. Tajna životne mudrosti je da se osjećate mirno sami sa sobom i s cijelim svijetom. Ključna riječ - obilje. Prepustite se putenosti. Muškarci su intuitivni, puni želje, strasti, ali i logike. Sretan rođendan!

VODENJAK Onaj tko govori ono što želi, trebao bi biti spreman prihvatiti ono što ne želi čuti. (Euripide) Pazite što govorite i koje riječi upotrebljavate, mogli biste nekoga povrijediti. Iako možete u sebi misliti na vama svojstven način, riječi mogu biti oštrice. Ponekad je sreća u malim stvarima, a ponekad se traži u velikim. Ključna riječ - stabiliziranje. Muškarci su inspirirani za romantiku i nježnosti, iznenadit će one koji ih smatraju bezosjećajnima.

BLIZANCI Ne razmišljam nikad o budućnosti, brzo dolazi sama. (Albert Einstein) Uz utjecaj Jupitera i Neptuna rastu vaša očekivanja. Vaša tradicionalna nestrpljivost pokušava zaviriti u izazove sutrašnjice. Prilično hrabro, ali nepotrebno. Ključna riječ - ruke. Njegujte ih. Muškarci nisu dobro organizirali svoje obaveze. Ipak dajte prednost kvalitetnim odnosima, a za savjet upitajte prijatelja.

DJEVICA Test za superiornu inteligenciju sastoji se od suprotnih stavova, pri čemu moramo ostati stabilni. (Francis Scott Fitzgerald) Pronađite u sebi snage da uskladite sve suprotnosti, jer kao da nekad nemate jasan uvid u stvari. Ključna riječ – točka. Okrenite novu stranicu života. Muškarci će otkriti šarm žena, pogotovo onih zrelijih, pa bi im se mogla desiti i ljubav. U poslu očekujte unapređenje.

STRIJELAC Filozofija vodi um prema ateizmu, a onda ga polako vraća Bogu. (Francis Bacon) Za vas je ovo pozitivna jesen, iako bez posebnih događaja u ljubavi i poslu. Bit ćete usmjereni na duhovnost i komunicirati s drugima o tome. Ključna riječ - ženstvenost, otkrij je. Muškarci su pobjednici, ali da biste imali pravi takmičarski duh, uz snagu i odlučnost, trebate imati simpatiju i privrženost.

RIBE Nemojte biti previše prisni s vašim podčinjenima, u početku vas vole, a kasnije preziru. (Thomas Fuller) Na poslu, koji je strateški važan za vaš život, budite jako oprezni u komunikaciji i ophođenju. I u emotivnom životu birajte riječi kojima se obraćate partneru. Ključna riječ - zvijezda. Daleka, sjajna, inspirirajuća. Muškarci su pasivni, neke navike im otežavaju život. Kontrolirajte hranu, pušenje, alkohol, čak i sentimentalni život jer kada je neuredan, postaje naporan. Potrudite se da to promijenite.

a z i t us o i p o k P s e n j i v n o a got o plać čn i t r % 0 ka 2 o

Ugradbeni ormari i klizne stjene po vašoj mjeri Pitajte prijatelje ili provjerite na www.eduro.hr

Strossmayerova 13b (100 m iznad Hotela Neboder) tel. 051 377 317 - fax. 051 377 319

(Sedam godina garancije. Kvaliteta za cijeli život)