Teklic 142 by Teklic Magazin za ispunjen zivot.

Teklić br. 141, siječanj/veljača 2010.

priča s naslovnice

IMPRESSUM Glavna urednica: Dunja Pavešić Dizajn i grafička priprema:

Dodir s prirodom i izvrsnim prirodnim sastojcima utkanim u kozmetičke proizvode, koji će njegovati, čuvati, pa i proljepšati našu kožu, omogućuje nam upravo L'Occitane - kozmetička kuća koja već desetljećima neumorno brine o našoj ljepoti, ali i o prirodi i budućnosti svih nas. Iz istog razloga širi prodajnu mrežu prema svojim vjernim kupcima pa je upravo ovih dana otvoren novi prodajni prostor u Rijeci, na adresi Korzo 40b. Ovo je ujedno i prvi "ulični" prostor, i to na Korzu, riječkoj špici i žili kucavici, pa je ugodno uzbuđenje povodom ovog prvijenca tim veće. Naime, L'Occitaneovi prostori kod nas su uglavnom u trgovačkim centrima, a ljubitelji ovog brenda dosad su u Rijeci svoje omiljene kozmetičke proizvode mogli birati u Tower Centru. Priča o L'Occitaneu kreće u bajkovitoj Provansi 1976. godine, kada je Olivier Baussan, inspiriran krajolicima, tradicijama, vegetacijom i mirisima Mediterana (poput opojnih mirisa lavande, šmrike, ružmarina, majčine dušice, kadulje) razvio liniju proizvoda za kožu koji su potpuno prirodni i autentični, učinkoviti i slasno privlačni. Počeo je tako da je na štandu započeo prodaju eteričnog ulja ružmarina i sapuna koji je radio po drevnoj tradicionalnoj recepturi. Ubrzo je proširio proizvodnju na šampone, kupke i razne kreme, a sve izrađeno na potpuno prirodnoj osnovi. I tako je sa svojim radom započela danas prestižna tvrtka L'Occitane čije je ime kreirano po Olivierovoj inspiraciji Oksitaniji, što je starofrancuski naziv za Provansu. Proizvodi L'Occitane predstavljaju istinsko umijeće življenja i posvećeni su dobrobiti svih onih koji ih koriste, a nalaze se u brojnim luksuznim kupaonicama diljem svijeta. Slijedeći načela fitoterapije i aromaterapije, ovdje su priroda i istraživanje ujedinjeni i daju najbolje proizvode bogate prirodnim aktivnim sastojcima i eteričnim uljima, a većinom su organski proizvedeni, kontroliranog porijekla i ne testiraju se na životinjama. Kao osviještena i društveno odgovorna tvrtka, L'Occitane sudjeluje u projektima

Olja Hirnig, Robert Vrkić Art direktorica: Mara Bratoš Voditelj prodaje & brand manager za Teklić: Emira Brkić Novinari: Tajana Petrović Čemeljić, Ivica Vrkić, Dunja Pavešić, Zoran Krušvar, Tanja Diklić, Eva Krsnik, David Šnajder, Ana-Marija Vizintin, Marina Babić, Nina Goleš, Nikola Pavešić, Ivana Babić Fotografi: Mara Bratoš, Damir Škomrlj, PIXSELL Lektor: Marina Babić Izdavač: Libra d.o.o, Veslarska 8, Rijeka Tisak: Tiskara Vjesnik, Zagreb

MJESTA DISTRIBUCIJE: RIJEKA I KVARNER

očuvanja okoliša, zaštiti životinja i programima održivog razvoja. Svoje proizvode ne testiraju na životinjama, pakirani su u ambalaži koja se može reciklirati, a prvi su na Brailleovom pismu ispisali imena svojih proizvoda i tako ponudili prvi kozmetički brend dostupan slijepim i slabovidnim osobama. Teško je preporučiti nešto iz asortimana, ali ako ipak želite čuti koji su naši trenutni favoriti, onda je to Krema za ruke od karite maslaca, koji će vaše ruke ostaviti mekima i zaštićenima, za savršeno glatku i čvrstu kožu odaberite proizvode od čistog badema iz Provanse i to Ulje za tuširanje i Koncentrirano mlijeko. Priželjkujete li dugovječnu mladost, tajna se krije u L'Occitaneovoj Dragocjenoj kremi čiji je osnovni sastojak čudesno eterično ulje smilja (immortelle) izraslo na Korzici. Možda je najbolje ovu mirisnu priču završiti ovako: proizvodi L'Occitane sadrže mirise, zdravlje i čaroliju Provanse, dovodeći njenu ljepotu u naš dom - svakodnevno…

Trafike: u Ciottinoj ulici; Dome, Verdijeva 11; Dome, Riva bb; D&M, I. Henckea 2a; Sušak, Strossmayerova (HKD); Roma, Matulji; Španjulet 1, Zamet i Španjulet 2 i 3, Viškovo; Knjižara VBZ - Korzo, No1-Dolac; Papirnica Ilkom, Bačvarska 1/a; Knjižara PROFIL u Tower centru Rijeka; Miss Tabaco Shop (Hotel Savoy), Opatija, M. Tita 127, Fuzija, Strohalova ulica (kod FINE); Miryam, Erazma Barčića 13; Dallas Music Shop, Splitska 2a; Aquarius CD Shop, Matije Gupca 3a

ISTRA Pula: Zaro, Rakovčeva bb, Točkica, Erni 1, Riva bb, Erni 2, Gajeva 2, Kranjčevićeva bb Vodnjan: Trafika kraj željezničkog prijelaza Žminj: Glas Istre, Pazinska cesta bb Pazin: Glas Istre na autobusnom kolodvoru (Šetalište Pazinske gimnazije bb), Glas Istre kraj Trga Slobode (25. rujna 1943. bb), Nina, Stari trg bb Podružnice i poslovnice PBZ-a u Primorskogoranskoj, Istarskoj i Ličko-senjskoj županiji

PRODAJA OGLASNOG PROSTORA: tel: 051 338 208 e-mail: teklic@libra.com.hr Online izdanje: www.teklic.hr

L'Occitane u Rijeci: Korzo 40b Tower Centar, 1. kat

Zabranjeno je preuzimanje tekstova, dizajna i rubrika bez odobrenja izdavača.

Kipintač!

• Dunja Pavešić

Sadržaj

Stvari se pomiču, gibaju, plesuckaju laganim korakom, move your body… Ne uvijek i ne sve, istina, ali ono što uspijeva, ipak nam treba biti inspiracija. A definitivno je uspjela riječka Noć muzeja. Ljudi su dolazili, odlazili, vrzmali se, propitkivali i općili… cijele obitelji, male prijateljske zajednice družile su se i izlazile zajedno po muzejima. U Muzeju grada Rijeke glavni domaćin bio je Drago Gervais, atmosfera topla i obiteljska, pomalo nostalgična, ali snažna riječka. A vidjela sam dosta i Opatijaca (i odmah me spopala asocijacija na nekad čvrsti „savez“ Rijeke i Opatije i onu neizbježnu, uvijek prepunu liniju 32). U Pomorskom muzeju obiteljska furka, bez obzira na izložbu erotike (erotika i djeca idu zajedno, zar ne?), u Prirodoslovnom pravo teenagersko ozračje i neka mladenačka priča, a u MMSU svjetska vibra, osjećaj da je svijet odavno stigao na hrptu svjetlećih instalacija Izabele Pecotić i Ivane Franke. Tu sam se nekako povezala i dotakla s meni najdražim Ingom Maurerom i sjetila se njegovih svjetlećih svjetova, satkanih od lampi i stolova. I kada sve to obiđete, polako se spustite na Korzo i gibate tek korak dva od Radio Rijeke, gdje na lebdećem stageu iliti balkonu Radio Rijeke šest ponajboljih riječkih bendova ima koncert povodom starta Sove, noćnog studentskog programa. Nešto što je nekada spontano stvorilo "novu" Radio Rijeku, a tu mislim na ondašnje mlade snage, sada se javlja nekako ponovno, ali s planom i razlogom, i čini mi se kao logičan riječki radijski iskorak. Grad je te večeri imao neki slavljenički štih, a znate da je Nova godina tek prošla i da je ovo ipak nešto drugo, što do sada i niste imali prilike osjetiti. Možete biti i nasmrt prehlađeni, možete poput pravog Riječanina tražiti što tu fali, ali smjehuljak se nameće dok nekako zadovoljni gibate dalje. Ne uspijeva uvijek i ne uspijeva svima, ali sigurno je uspjelo i Phillipu Klevi. Riječaninu, koji je u biti fetivi Kostrenjanin, baš poput našeg Jurja Žigmana s kojim se je kao mali igrao i s kojim je, kako mi je pričao, s puno gega snimao smiješne sapunice inspirirane nekad jako popularnom Marisol. Phillip je odabran između 5000 statista i dobio je ulogu u "Sex and the City" filmu s najvećim budžetom, od kojeg se u 2010. izuzetno puno očekuje. A kada bude svjetska premijera u svibnju, cijeli svijet će pohrliti u kina, ne bi li vidjeli što ima novo s Carrie, Samanthom, Charlotte i Mirandom, a ujedno će imati priliku upoznati i našeg Phillipa Klevu. U međuvremenu je Phillip snimio još jedan nezavisan film Ferry, pa neka ga taj ferry preveze i u neke nove uloge, jer može on to, itekako!

6 Kulturodrom Aristofan je poznat po domišljatim i maštovitim komedijama razigranog jezika.

23 Zanimljivosti Bead by Beada jednoga dana može postati svjetski standard.

Kulturodrom

Koncerti

Libarnica

Oly: Lipo je činiti dobro

Pismo iz Kijeva

Interview: Phillip Kleva

Zanimljivosti: Perla po perla budućnost

Trend: Haljine, haljine i opet haljine...

Feljton dizajn: Patricia Urquiola

Bon Appetit

I to je on: Ljubo Jurčić

Biznis: Zašto i kako kupujemo 35

In & Out

Interview: Phillip Kleva

Metropolitana: Maske od malih nogu...

Uzduž i poprijeko

Boudoir: Nataša Janjić

Mala čuda tehnike

Znate li

Kako potrošiti bogatstvo

Pišem: Ljubavna priča br. 22

Horoskop

Moja obitelj, moji prijatelji i svi moji su uvijek ponosni na mene.

26 Patricia Urquiola

kulturodrom

20.2. i 22-27.2.2010.

HNK Ivana pl. Zajca RIJEKA •

Lizistrata

lište će nesumnjivo i ovom predstavom pokazati svoju sklonost približavanja široj publici i svoju postmodernističku sklonost dopadnosti gledatelju. Osim premijere 20.2, ista predstava se može pogledati i od 22. do 27.2. Redatelj ove komedije je Róbert Alföldi, poznata mađarska redateljska zvijezda koji se ne ističe samo kao redatelj, već i kao svestrana osobnost. I, eto, razlog više za pogledati Lizistratu i na kraju predstave, Alföldiev izlazak na pozornicu.

i kao općekulturna nadogradnja. Upoznajmo Gervaisa, stanimo pred izložbu pružeći mu ruku, upoznajmo neobičan, ili možda ipak običan, Gervaisov život – „malu“ stvarnost i životne „mrvice“. Izložba života i djela Drage Gervaisa može se pogledati do 27. ožujka.

29.1-14.2.2010.

Stara tiskara PULA •

Moderna (Post)moderna

29.1-27.3.2010.

Muzej grada Rijeke RIJEKA • U riječkom Hrvatskom narodnom kazalištu 20.2. premijernom izvedbom Aristofanove komedije Lizistrata obilježava se trideset godina umjetničkog rada kazališne prvakinje Olivere Baljak. Aristofan je poznat po domišljatim i maštovitim komedijama razigranog jezika. Često sočnim humorom ismijava društveni, politički i intelektualni antički život. Na koji se način gledajući uprizorenje klasične Aristofanove komedije možemo nasmijati ili narugati sebi kao graditeljima današnjeg intelektualnog i vrlog društva? Te na koji se način možemo nasmijati ili narugati društvu i kulturi današnjice koja istovremeno reverzibilno gradi nas individue? Lizistrata je komedija koja se ne dotiče samo općih društvenih tema, nego je to i prva Aristofanova komedija koja se bavi ženom i intimnom problematikom. (Žene kuju plan kako će svojim muževima uskratiti spolne odnose kako bi ih na taj način pridobile da prestanu ratovati.) Žene, seksualnost, društvena i politička pitanja, intelektualizam, rat među spolovima da bi se postigao svjetski mir – sve su to atraktivne teme koje vjerujemo da će privući i onu kritički najzahtjevniju publiku i one koji kazalište doživljavaju kao mjesto zabave i opuštanja. Riječko kaza-

Drago mi je, Gervais

U Noći muzeja u Muzeju grada Rijeke otvorena je izložba životnog puta i djela Drage Gervaisa naziva Drago mi je, Gervais. Autorice izložbe su Višnja Višnjić Karković, Jolanda Todorović i Vesna Rožman. Izložba je nastala donacijom obitelji dr. Zdravka Grgureva (ostavština Gervaisovih) i temeljena je na knjizi Višnje Višnjić Karković Bibliograﬁja Drage Gervaisa. Na koji se to način ovom izložbom može prepoznati Gervaisov pjesnički talent – nijansiranost i bogatstvo emocija, sjetna, prikrivena zamišljenost pred pojavama oko sebe – spoznajte sami posjetom izložbe. Budući da je Gervaisovo pjesništvo satkano životnom građom, ljubavlju i sjećanjem na zavičaj, i djetinjstvo i mladost provedenu u tom zavičaju, ova izložba svakako je neizostavna za shvaćanje Gervaisova pjesništva, ali

Noć muzeja obilježena je u cijeloj Hrvatskoj, osim otvorenim vratima za do kasnih noćnih sati, i otvaranjem značajnih izložbi. Tim povodom u Puli je u Staroj tiskari otvorena izložba naziva Moderna (post) moderna. Možda običnog naziva, možda naziva koji sugerira usporedbu moderne i postmoderne kao umjetničkih pravaca, ili možda sugerira usporedbu moderne i postmoderne kao svjetonazora i kulturoloških činjenica. Izložbu su zamislili i sastavili Radovan Beck, Mladen Lučić, Božo Majstorović i Damir Sokić. Na koji to način ovi autori doživljavaju i predstavljaju moderno i postmoderno? Je li postmoderna suprotstavljena moderni, ili je postmoderna prirodna nadogradnja i proizvod moderne? Postmoderna kao pluralizam mišljenja, istovremeno odupiranje i posezanje za tradicijom, „kriva“ i prava“ mišljenja kao gradnja smislova... Pa u tom smislu i vaš dolazak ili neodlazak na izložbu pridonijet će gradbi značenja. U tom postmodernističkom smislu značenje i beznačaj je neizostavan. Izložbu možete, a i ne morate pogledati do 14. veljače.

kulturodrom 17.12.2009-15.3.2010.

Naskov dvorac MARIBOR

28.2-7.3.2010.

Studentski centar

•

Dalí

ZAGREB •

ZagrebDox

je kasnije izjavio da je ilustracije stvorio nikada ne pročitavši Božansku komediju. Ilustracije kojima su popraćene Biblia Sacra i Božanska komedija su nadgradnja sadržaju teksta. Obično se u likovnoj kritici o tim ilustracijama govori kao sadržaju koji otežava, a ne kao što bi bilo očekivano, olakšava čitanje. Izložba se može razgledati do 14. ožujka ove godine. Subotom u 17 sati i nedjeljom u 12 sati moguće je razgledavanje izložbe uz organizirano vođenje kroz izložbu, a spomenimo i važno kulturno mjesto na kojem je priređena – Naskov dvorac koji je od 2001. godine upisan u Registar kulturnih dobara.

28.1-25.4.2010.

Muzej lijepih umjetnosti ZagrebDox je, najveći u regiji, međunarodni festival dokumentarnog filma. Održava se u Zagrebu od 2005. godine. „Nakon pet godina, tu smo negdje... na pola puta“, rekao je glavni pokretač i direktor festivala Nenad Puhovski. Ovo „na pola puta“ vjerujemo da samo znači biti na pola puta do zamisli kako ovaj festival treba izgledati, a da su pred njim brojne nezavisne plodne godine autorskih kreativnih dokumentaraca. Ovaj natjecateljski festival daje uvid u produkciju dokumentaraca u našoj regiji – na ZagrebDoxu sudjeluju filmovi iz Albanije, Austrije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Hrvatske, Kosova, Makedonije, Mađarske, Srbije, Slovenije i Rumunjske. Festival je od posebnog značaja za „otkrivanje“ mladih autora – jedna od posebnih kategorija (nagrada) je Mali pečat koji se dodjeljuje najboljem redatelju do 30. godine života. Veliki pečat dodjeljuje se od međunarodnog žirija za najbolji film u kategoriji međunarodnog filma i za najbolji film u kategoriji regionalnog filma. Osim Malog i Velikog pečata dodjeljuju se još i nagrada za najbolji film po izboru publike te nagrada Movies That Matter za film koji na najbolji način promiče ljudska prava. Na ZagrebDoxu zasigurno će se i ove godine imati što gledati.

U Naskovom dvorcu u Mariboru 17. prosinca prošle godine otvorena je izložba Salvadora Dalía. Naziv izložbe je jednostavan i u duhu dalíevske životne filozofije – Dalí. On je ime koje govori samo za sebe, genij koji u životu ne želi biti ništa drugo doli on sam. Izložbu Dalí čini 200 grafičkih listova Biblie Sacre i Božanske komedije. Ova dva književna djela obdarena su ilustracijama koje po stilskim osobinama pripisujemo Dalíevom drugom stvaralačkom razdoblju – „nuklearno-mističkom“ koje obilježava spajanje novootkrivenih znanstvenih sadržaja (atomska fizika i matematika) s religioznim sadržajima. Ilustracije Biblie Sacre sastoje se od 105 litografija i čine najopsežnije objavljeno Dalíevo djelo. Nastale su pod pokroviteljstvom Dalíevog prijatelja Giuseppea Alberta, a nakana im je bila da se kroz proučavanje Biblije umjetnika dovede Bogu i u utočište katoličke crkve. Ove ilustracije se u likovnoj kritici obično zapažene kao djela koja pomalo odstupaju od „dalíevskog“. Ilustracije Božanske komedije naručene su od talijanske vlade za posebno izdanje Božanske komedije povodom sedamstote obljetnice Danteova rođenja. Zanimljivo je da je Dalí kada je dobio posao na Komediji, rekao da odražava njegov duhovni razvoj, dok

BUDIMPEŠTA •

Od Degasa do Picassa

U Muzeju lijepih umjetnosti u Budimpešti krajem siječnja otvorena je izložba odabranih remek-djela iz jedinstvene zbirke Muzeja Puškin u Moskvi. Budući da se radi o zbirci Muzeja Puškin, znamo da nas na ovoj izložbi ne može očekivati ništa manje, nego iznenađenje i vrhunska djela dotaknuta čarolijom tajne. Fundus Muzeja Puškin poznat je po zavidnoj impresionističkoj i postimpresionističkoj zbirci slikarstva, a upravo ovaj Muzej, koji svojim blagom gostuje u Budimpešti, vlasnik je značajnih djela Degasa, Renoira, Goye, El Greca i Tintoretta za koja se mislilo da su izgubljena. Većina djela izložbe potječu iz izuzetno bogate i međunarodno priznate kolekcije ruskih kolekcionara umjetnina – Ivana Morozova i Sergeia Shchukina. Izloženi radovi su na taj način i odraz trendova u umjetnosti i umjetničkih aﬁniteta među ljubiteljima slikarstva toga vremena – od sredine 19. do početka 20. stoljeća. Rusija – Moskva – asocijacije: bogatstvo i prestiž. Želite li i vi doživjeti dio tog luksuza i prestiža, posjetite izložbu u nedalekoj Budimpešti do 25. travnja.

koncerti

14.2.2010.

vratnički album Once More objavljen, a prvi set ulaznica za ovaj koncert - rasprodan. Kome Tony Hadley u plejbek varijanti na jednoj od prethodnih Dora nije bio dovoljan, pravac Dom sportova na susret s kompletnom postavom benda koji se nazvao po berlinskom zatvoru čiji je posljednji stanovnik bio nacistički zločinac Rudolf Hess.

DEPECHE MODE ZAGREB

3.3.2010.

Dugih devet mjeseci trebalo je proći od 21. svibnja prošle do 14. veljače ove godine, no imali smo sreće uopće dobiti novi termin koncerta, nakon nemile situacije s iznenadnom bolešću i operacijom frontmena Davea Gahana. Podsjetnik: Depechei nam po treći put u Hrvatsku stižu u sklopu Tour of the Universe promovirati posljednji album Sounds of the Universe, ali i podsjetiti na to zašto ih već trideset godina u srcima nose generacije slušatelja glazbe. Njih 2200 ipak se odlučilo vratiti ulaznice kupljene za "odgođeni" koncert, a svi ostali postojeće ne moraju mijenjati za nove, već samo na vrijeme zauzeti svoje mjesto u fan pitu, parteru, na tribinama ili u VIP-loži zagrebačke Arene.

Bush Hallu gdje je 59-godišnji pjevač, skladatelj i gitarist izveo set svojih najvećih hitova nastalih od druge polovice 70-ih do danas. U 2010. godini Rea se vraća na američke i europske koncertne pozornice, a naši će ga susjedi Slovenci ugostiti u ljubljanskoj Hali Tivoli.

LJUBLJANA „Come so far, yet still so far to go", poručuje Chris Rea naslovom recentnog singla kojim je najavio još jednu u nizu svojih zbirki najvećih hitova. Dvostruki CD pojavio se u kombinaciji sa snimkom londonskog koncerta održanog 29. rujna prošle godine u londonskom

LJUBLJANA

27.2.2010.

SPANDAU BALLET ZAGREB

22.2.2010.

CHRIS REA

50 CENT

Točno dvadeset godina nakon što su prvi put stupili na pozornicu zagrebačkog Doma sportova, Spandau se vraćaju na mjesto zločina. Engleski kvintet bez čijih je hitova Chant No. 1, To Cut a Long Story Short, True, Gold ili Through the Barricades pop pjesmarica 80-ih naprosto nezamisliva, ponovo se okupio na The Reformation Tour jer kad mogu drugi, zašto ne bi i oni. Tužakanja po sudovima po pitanju autorstva pjesama i pripadajućih prava su zaboravljena, ruka pomirenja pružena, po-

Bit će da je Curtis Jackson alias 50 Cent ozbiljno mislio kad je, nakon zagrebačkog koncerta u prosincu 2007, izjavio da mu se Hrvatska zamjerila jer, eto, američkog repera u našem susjedstvu, tj. u ljubljanskoj Hali Tivoli. Tko zna hoće li ga i kada njegovi štovatelji ponovo moći vidjeti u regiji, obistini li se naziv njegovog najnovijeg albuma Before I Self Destruct? Činjenica da je Fiftyeva karijera u silaznoj putanji te da s recentnim, četvrtim albumom nikoga nije pretjerano oborio s nogu, ljubitelje njegovih rima o komadima, stanovima, limuzinama, rep-gangsterima i neprijateljima vjerojatno neće odvratiti od putovanja u deželu.

OČNA POLIKLINIKA "SV. LUCIJA" - Specijalistički pregledi Ljudevita Adamića 13, Rijeka Telefon: 051 / 332 120

Rijeka:

Opatija:

Krk:

Korzo 2f, Krešimirova 2d, Kvaternikova 62

Maršala Tita 73/3

Strossmayerova 23

Crikvenica:

Mali Lošinj:

Frankopanska 3

Priko 40

najnovije

Istinski proizvodi za ljepotu Zakoračiti na početak Korza, a ujedno imati i priliku zakoračiti i u ljepote, boje i mirise Provanse? Moguće je. Dovoljno je ući u drogeriju L'Occitane…

lite li zaustaviti prolaznost vremena i posegnuti za potpuno prirodnim anti-age proizvodom, onda je izbor linija od immortelle smilja, čije dragocjeno eterično ulje učinkovito djeluje protiv bora i starenja. Organska maslina idealna je za hidrataciju, crvena riža za mat ten, a cade šmrika linija je za muškarce koji poštuju tradiciju i prirodu, ali žele brinuti i o svojoj koži. L'Occitane ima i svoju kolekciju šampona i proizvoda za njegu kose, oblikovanu s pet različitih eteričnih ulja, koju je nazvao Aromakologija, gdje za svaki tip kose postoji sjajna, učinkovita biljka. Kolekcija Putovanje Mediteranom sadrži parfeme koji oživljavaju mediteranske mirise nošene vjetrom preko mora i prepoznatljiva je po svojoj čistoći i prirodnosti mirisa. Parfemi za dom unose mirise Provanse u vaš životni ili radni prostor, sudjelujući tako u vašem raspoloženju i kreativnosti, a miris doista može promijeniti vaš dom i učiniti ga još ljepšim i poželjnijim mjestom. Početkom veljače L'Occitane je u Rijeci otvorio svoju prvu uličnu trgovinu u Hrvatskoj. Sve do sada ovi prirodni i organski kozmetički proizvodi prodavali su se isključivo u trgovačkim centrima diljem Hrvatske, pa su tako Riječani svoj omiljeni L'Occitane dosad kupovali u Tower Centru. Sada je tu L'Occitaneova trgovina na riječkom Korzu. A čim uđete, kao da ste ušli u svijet bajkovite Provanse, ispunjen prirodom, opojnim mirisima i bojama. Uz ambijentalnu harmoničnu atmosferu tu su police i stalci raskošno ispunjeni brojnim linijama i proizvodima za njegu lica i tijela, za muškarce i žene, uz dodatnu liniju za majke i djecu. Iako se o L'Occitaneu dosta zna, dobar savjet zlata vrijedi. Pa, tako svi koji uđu u drogeriju i žele saznati što je za njihov tip kože najbolje, ovdje mogu dobiti stručan savjet, ali i testere koji će im pomoći u odluci pri kupnji nove kozmetičke linije za lice ili tijelo. Kažu da u Provansi tajne ljepote rastu u poljima, a L'Occitaneovi proizvodi su spoj biljnih sastojaka i rada cijelog tima istraživača i stručnjaka koji neprekidno razvijaju i poboljšavaju proizvode. Lavanda, citronovac, badem, maslina, naranča… Mediteranske biljke pretočene u L'Occitaneove proizvode izuzetno njeguju i paze vašu kožu, pružajući joj sve ono što joj je potrebno i pripremajući je za buduća vremena. Nemoguće je ispričati sve o L'Occitaneovim proizvodima, ali ako želite zadržati svježinu svoje kože, onda je tu linija od badema i jabuke. Že-

Linija s karite maslacem, koja ove godine slavi dvadeset jednu godinu i na koju je osnivač L'Occitanea Olivier Baussan izuzetno ponosan, uz svoju izvrsnu recepturu značajna je i po tome što je pokrenula ekonomsku emancipaciju žena u Burkini Faso, gdje podržava rad 11.000 žena kupujući njihov karite maslac po cijeni koja je viša od lokalne tržišne, plaćajući unaprijed 80% svih narudžbi. Pokrenuta je i Zaklada koja je otvorila centar za opismenjavanje, igraonice, školu, kantinu, program medicinske njege, botanički vrt i bunar za opskrbu vodom. A u planu su i novi programi slični ovome koji bi se širili i u druge zemlje svijeta, poput Brazila. Kupujući L'Occitane, postajete dijelom ove lijepe, tople priče, a za svoju kožu činite najbolje što možete koristeći proizvode prirodne i autentične, mirisne i nadasve učinkovite.

Godišnja akcija od 1.1. do 31.12. PAKET 1: NEDJELJA RADI (za sve klijente po stalnim cijenama i uvjetima)

- najmanje 3 emitiranja spota dnevno kroz tjedan dana – 2 emitiranja spota u istom trajanju NEDJELJOM PO 1 KUNU (7-17 sati) - najmanje 6 emitiranja spota dnevno kroz tjedan dana - 4 emitiranja spota u istom trajanju NEDJELJOM PO 1 KUNU (3 x 7-17, 1 x 17-20 sati)

PAKET 2: UGOSTITELJSKI PAKET (za ugostiteljske objekte i usluge – restorane, pečenjare, pizzerie, fast foodove, dostave gotovih jela, kafiće, hotele i srodne djelatnosti ugošćavanja hranom, pićem i smještajem - osim kladionica i kockarnica)

BONUS: ZA NAJMANJE 40 EMITIRANJA SPOTA TIJEKOM 30 DANA – 1 emisija 5 minuta = 1 KUNA

95,1 102,7 104,7

PAKET 3: ZABAVNI PAKET (za sve vrste zabavnih priredbi, kino predstava, glazbenih i filmskih izdanja)

BONUS: ZA NAJMANJE 2 EMITIRANJA SPOTA DNEVNO DO 20 SATI – 1 emitiranje spota istog trajanja iza 20 sati = 1 KUNA

PAKET 4: NEKRETNINE (prodaja i kupnja nekretnina, građevinske tvrtke i agencije za nekretnine)

BONUS: ZA 3 I VIŠE EMITIRANJA SPOTA DNEVNO IZA 7 SATI – 1 emitiranje spota istog trajanja 6-7 sati = 1 KUNA

PAKET 5: LJEPOTA I ZDRAVLJE (kozmetički, frizerski i srodni saloni, wellness, teretane, klinike)

BONUS : ZA NAJMANJE 40 EMITIRANJA SPOTA KROZ 30 DANA - 5 emitiranja spota istog trajanja iza 20 sati PO 1 KUNU + 1 emisija 5 minuta iza 20 sati = 1 KUNA

CIJENE I UVJETI ZA PAKETE 2, 3, 4, 5 OD SADA 24 SATA ZA REKLAMIRANJE! 15" 6-7h : 150,00 7-17h : 225,00 17-20h : 30" 6-7h : 220,00 7-17h : 330,00 17-20h : 40" 6-7h : 270,00 7-17h : 405,00 17-20h : 50" 6-7h : 320,00 7-17h : 480,00 17-20h : 60" 6-7h : 350,00 7-17h : 525,00 17-20h :

150,00 220,00 270,00 320,00 350,00

20-24h : 45,00* 20-24h : 66,00 20-24h : 81,00 20-24h : 96,00 20-24h : 105,00

*narudžba – najmanje 15 emitiranja u mjesec dana *popusti kao na redovna emitiranja (mjesečni i godišnji) *obvezno avansno plaćanje i 5% avansnog popusta je uključeno u cijenu *agencijama samo osnovni popust (15 %), ali se pribraja realizaciji

libarnica

piše: Marina Babić

Ispisanu britkim ženskim jezikom Milana Vuković Runjić objelodanila je još jednu svoju knjigu – roman. Samo, ova je knjiga možda britkija u odnosu na prethodnice. Kritična, a koketna, Milana Vuković Runjić tka priču o demonskoj redakciji. Ništa jednostavnije – novinari su podemonili i sada više nisu ljudi, već demoni. Postoji više „razreda“ demona (kao po Darwinovoj teoriji evolucije) koji se dijele na više i niže demone. Priča je na granici stvarnosti i bajke, možda snolika, ali ipak stvarna. Snolika stvarnost ili stvarnosna bajka – karakteristika je to koja se i inače provlači kroz djela ove autorice. No, vratimo se onoj karakteristici – britka jezika i koketna. Zanemarimo li činjenicu da je Milana Vuković Runjić jedna od važnih predstavnica hrvatskoga ženskog pisma, ako žensko pismo uopće postoji, njezin britki jezik je jezik kritike stvarnosti. Priznamo li si da našu sadašnjost oblikuju mediji – o, da, mediji ne odgajaju samo našu djecu, mediji odgajaju i nas, a mislili smo o sebi da smo odrasle, stabilne osobe – tema novinara u ovoj knjizi je kritika cjelokupne naše servirane i sugerirane stvarnosti. Pa kao što „redakcije ne postoje da bi se ljudi u njima voljeli“ i kao što su „odnosi u njima određeni time koliko je tko potreban“, tako je i istina našeg preživljavanja jednostavno izrečena sljedećom rečenicom: „Ne možeš li ubiti, diskvalificiran si.“ Odlična paralela na kojoj je tkana knjiga – novinarstvo (mediji koji više od ičeg oblikuju našu istinu) i život (stvarnost)! Demoni i novinari, Milana Vuković Runjić, Vuković&Runjić

Mlada autorica, poznatija po svojim pjesmama ispisuje u novoobjavljenoj knjizi hrvatsku svakodnevicu sitnica – jedan običan mali život kakav živi svatko od nas. Taj mali život čini ispijanje kava u kafićima, sitne bračne nevjere, bračno nasilje, iščekivanje osoba, sutrašnjice i življenje bez posebnog objašnjenja, življenje jer živjeti se mora, a živjeti običnost je lijepo, ma kakav život bio. Takvi naizgled obični svakodnevni ljudi (možda i netko od nas) prolaze kroz roman Zastava od prašine, a njihova mala svakodnevna čuda daju tom životu posebnost. U romanu se može čitati suvremeni shizofreni realizam. Pišem suvremeni jer u shizofrenoj današnjici nisi siguran je li to magija i čudo života ili samo proizvod poremećenih osobnosti, no kako god bilo, svaka stvarnost je naša stvarnost i baš takva jer drugačija ne postoji, a svaki lik u ovom djelu ima takvu svoju malu suvremenu shizofrenu realnost (stvarnost). Neizostavno je spomenuti i motiv jezika s kojim se kroz djelo problematizira. Je li komunikacija uopće moguća? Postoje li ikada jednosmislena značenja? Nije li uvijek i sve podložno interpretaciji? Zašto često u svakodnevnom životu izgovaramo hiperbole? Pitanja postoje, no ne i odgovori, jer odgovore istražuje svatko od nas. No, možda je upravo zbog toga u komunikaciji najvažnije imati ljude koji će ti postaviti prava pitanja. Zastava od prašine, Lana Derkač, nakladnik V.B.Z. Poznat po svom izvrtanju jezika - preokretanju svih unutarnjih i vanjskih jezičnih pravila - Branislav Glumac i ovom objavljenom knjigom dovodi u prvi plan izraz, tematizirajući ga i naslovima poglavlja svojih pjesama. (Knjigu pjesama Kazaljke oko očiju čine poglavlja: Dani, Brojevi, Imenice, Glagoli i Jezik. Svemu tome prethodi uvodnik u pjesme naziva Da bjesmo...) Iako pjesme ostavljaju prvi dojam da su

napisane olako, usput, u jednom dahu, u trenutku nadahnuća, svako sljedeće čitanje svjedoči njihovu dotjeranost, savršenstvo forme i namjerno „provociranje“ čitatelja svakim odstupanjem, ali i ono čega su rijetki danas svjesni – da je pisanje pjesama zanat koji se kuje i posao koji se svakodnevno radi kao bilo koji drugi posao na svijetu. Izrazom djeteta širom otvorenih velikih očiju ove pjesme su razigrane, skakutave, asocijativne, s davanjem objašnjenja pojavama na način kako bi ih dijete vidjelo, a ipak istovremeno umorne, trome, teškog sadržaja koji vas aktivira zahtijevajući od vas razmišljanje, povezivanje, opću kulturu, intelektualnost, sve - samo ne razbibrigu, koju vam se na prvu čini da ćete dobiti. Kazaljke oko očiju, Branislav Glumac, naklada V.B.Z. Roman Glasovi ispod površine roman je koji bi najjednostavnije predstavio naslov Internetska ljubav. Dvoje likova ispisuje priču svojom ljubavlju i žudnjom koju izražavaju putem elektroničke pošte, i to u snu. Ta ljubav začinjena je još ljubavnim trokutom pa priča postaje intrigantna. Pa kako i ne bi? Ljubav, preljub i ubojstvo su teme koje najbolje pokreću radnju. Iako naizgled inovativna tema, to je naša svagdašnjica – slanje ljubavnih poruka SMS-om, mejlom ili chatom lakše je od izražavanja osjećaja neposredno. U ovom djelu likovi su tim ljudskiji jer njihove ljubavne poruke ispisuju se u stanju nesvjesnog pa iako je prenijeta medijem koji sugerira moć kontrole komunikacije, poruka je iskrena – čak utoliko iskrenija jer dokazuje ono što likovi ni sami sebi ne žele priznati u stvarnosti. Djelo otvara „svevremeno“ pitanje komunikacije, društvenih odnosa, naših psiholoških stanja... Ljubav nastala ispod površine, na granici svjesnog… ljubavna tematika ovoga inovativnog djela može ovu knjigu učiniti i prigodnim valentinovskim poklonom. Glasovi ispod površine, Alojz Majetić i Daniela Trputec, nakladnik V.B.Z.

oly

Lipo je činiti dobro Dragi moji Teklići, eko nas u noven litu. Da ne gubin vrime, zajno van čestitan - puno sriće i zdravlja. Kako da je jučer bilo kad smo došli do lita 2000! A sada smo već desetku odvalili. Gremo naprid i zakantajmo svi: „Godine nisu važneeee…“ Za sve monade oko pasanih fešta smo se istrošili iako smo pazili da ne probijemo plafon. A, nima poli mene! Na ekonomiju i kućni budžet se mora paziti. Bogučuvaj partiti u minus! Inšoma dele šome, pardon, summa summarum, kad smo požderali sve ostatke dočeka Novega lita, trebalo je opet partiti u špežu. I nećete virovati, ali prije tega, na vrata mi je doša pravi anđelo. Samo krila su mu falila. Da bi te me bolje kapili, moran van sve reći iz početka. Se domislite pred Božić kad je palo onoliko sniga i cili grad je bija u blokadi? Moj Keko, z lancima na gumama od makine se vozija pomalo, okolo markata. Jedan brižan čovik se skljoka jušto blizu njega. Bilo je sklisko, led, gradske službe su štrajkale i nisu počistile i siroti šjor se radi tega polomija. Osta je ležati i jokati. Moj Keko, zlato moje, humanitarno je izaša iz auta i pomoga čoviku. Ga je nekako uspija staviti na prednji sic i drito s njim na hitnu. Sve ča je bilo u njegovoj moći je učinija. Za to vrime sam ga ja živčano čekala da dojde doma. Ben, sve sam mu oprostila kad mi je špjega situaciju priko mobitela. Smo ljudi, nismo blago, i mora se pomoći kad je gusto. Čovik s polomljenom nogom je zbrinut i Keko mu je da broj telefona ako mu ča zatreba. Da ne duljin, pred par dan eko ti prije spomenutega dobročinitelja. Zvoni na vrata. „Dobar dan, stoji tu šjor Keko?“ „Da, ča van triba? Ja sam njegova žena.“ „Ma znate, ja sam sin od onega ča se rovina na ledu i vaš muž ga je poveza na hitnu. Sad leži doma u gipsu i dobro je. Eko van ovo, to mi je otac reka da donesen za šjora Keka i da mu se čuda, čuda zahvalin. Znate, mi živimo na selu, imamo prasce i to su sve naši proizvodi. Gren ja, žurin. Sve najbolje i hvala!“ to reče mladić-anđelić i parti doli po škalinami.Teški poklon, boga ti. Nisam stila čačkati po najlon-borši dokle Keko ni doša doma. Čin je torna z posla, zajno sam mu sve rekla. On uzme ti najlon i počne

vaditi zamotuljke, drito na banak. Čim je izvadija metar kobasic, oči su mi zašle van kako u crtiću. Zoven svekrvu: „Marijuči, brzo da ste došla ovamo!“ „Sta je, sam napravila neki žajeb?“ pita zabrinuto. “Ma ke žajeb, mirakulo, Marijuči, mirakulo!“ Kad je vidila sve ono po stolu, oči su anke njoj ispale. Zajno je rekla: „Jezik je moj, moze?“ Dragi komadi, red suhih rebri, metar kobasic, svinjski jazik, lipo sušeni, šteka pancete... Ma, fantastika! Kad smo joj ispričali da je to poklon od polomljenog čovika kemu je Keko pomoga, zajno ga je poljubila i rekla: „Bravo, Kekino mio! Vidis caco te je mama dobro odgoila! Da nisam tako, ne bi sad tu bile sve te delicie. He, he...“ Jako smo se svi veselili jer u današnje vrime nije baš lako pojisti prave domaće, istrijanske suhomesnate proizvode. Sve ča kupujemo, manje-više je iz dalekega stiglo i nikad ne znaš kakove su paštroče zamišali u njih. “Oly, mozen ja skuhati pravu maneštru domaću sa ovo unutra? Ćeš vidjeti che roba! Sto godina nisam jela svinjsi jezik. Ah, ke liepo!“ „Dobro, samo vi kuhajte, ali pazite da vas ne ukeba onaj Francuz iz TV emisije „Jezikova juha“. „Šamo neka prova! Dokle ja kuhan, nema žajeb!“ Ale, da vidimo kako stara dela tu maneštru.

MANEŠTRA OD ANĐELI Strpati u pinjatu svinjski jezik i par rebri, kuhati sat vrimena. Dodati par većih kusi od kobasic, jenu kapulu, kus pancete, češnjaka, šelena, par kumpiri i kuhati još po ure. Na kraju kumpire speštati, dodati paštu padrenoštre, posoliti, malo i kuhati dokle se pašta ne skuha al dente. To je to. Super maneštra! A kako ne bi bila z tin nenadhebivim dodatkima? Dobar tek! I opet - sve najbolje u noven litu! VAŠA OLY oly.olympia@hi.t-com.hr

Radio Pula u živo i na satelitu ::: HRT Multiplex ::: Hot bird 6, 13° istočno, 12.520 MHz

www.hrt.hr ::: radiopula@hrt.hr

... tel. 377-888 ... tel. 377-841 ... tel. 377-833

... fax 210-810 ... fax 377-840 ... fax 377-830 15

pismo iz Kijeva

PRESS

Iz Rijeke o... Kijevu! U Ukrajini su 17. siječnja održani predsjednički izbori. Napokon! Nakon dugačke, naporne kampanje znat će se tko je novi predsjednik. I dogodilo se ono sasvim očekivano... U 2. krug ulaze Julija Timošenko i Viktor Janukovič. Tko će biti predsjednik, ne može nitko sa stopostotnom sigurnošću utvrditi... Ja za vrijeme izbora nisam bila u Kijevu jer blagdane i čitav siječanj provodim u Rijeci. Tako ovo, četvrto Pismo pišem iz Rijeke Prosinac u Kijevu je bio predivan... Počeo je mojim rođendanom, danom na koji sam doživjela mnoštvo ugodnih, ukrajinskih iznenađenja. Od studenata koji su mi pjevali, čekali me s ružama, pisali čestitke (na hrvatskom) do kolega i novih prijatelja koji su se potrudili da na taj dan budem čim sretnija. Sredinom mjeseca

je pao i prvi pravi snijeg, temperature su se spustile na -17 ˚C. Ja, koja nikad nisam voljela snijeg, a hladnoće sam se užasavala, shvatila sam da je sve zaista u načinu razmišljanja. Uvjerite li sebe da je snijeg nešto zaista predivno, uživat ćete u njemu. A hladnoću nećete ni osjetiti. I sve je zaista izvrsno dok ne puhne vjetar. Vjetar je to koji nije ni približno jak kao naša bura, ali je zato stostruko hladniji. To je vjetar od kojeg se krv u žilama ledi, s pravom mogu reći. Gotovo čitav zadnji dan prije leta za Zagreb provela sam vani, na snijegu. Pahulje su neumorno padale, svi su ljudi bili „odjeveni“ u bijelo. Kad sam s prijateljicom ušla u krimsko-tatarsku kuhinju na riblji ručak, prvo je trebalo istresti sav snijeg s kapa, rukavica, kaputa, a tek onda sjesti. No, u kafićima i restoranima u ovo doba godine nikoga ne smeta sva ta voda od snijega koju posjetitelji unose jer – zima je i to je sasvim normalno. U početku

je čudno što je sve oko vas mokro, morate posebno paziti na stepenice kada negdje ulazite, ali kasnije se priviknete. Prigovaranje i tako nigdje ne vodi i potpuno je besmisleno i bespotrebno. Tog, posljednjeg kijevskog vikenda posjetila sam i Rusko kazalište, pogledala izvrsnu predstavu i sada jedva čekam neku novu predstavu u tom Kazalištu. No, sama predstava i nije toliko bitna, koliko ono što se dogodilo prije toga... Naime, pri kupnji karata rekli su nam da su sve rasprodane s obzirom na to da je bila premijera. Ali, ono što je tipično za Kijev je sljedeće... Na ulazu u kazalište, tik do šaltera gdje se službeno prodaju ulaznice, stoji osoba koja ilegalno prodaje ulaznice, po nešto višim cijenama, ali prodaje... bez problema. Ranije kupi veći broj ulaznica po regularnim cijenama i onda otvara svoj vlastiti „obrt“. Naravno da smo riskirale i kupile ulaznice, ne bismo li pogledale predstavu. Jedino što te ulaznice razlikuje od onih, kupljenih „normalnim“ putem, je flomasterom prekrižena prava cijena. Večer prije leta, uz šampanjac u šalicama za kavu (da, to je posebno iskustvo) u dobrom društvu pomalo sam već zaključivala prvo poglavlje svog boravka u Kijevu. A dok sam u rano jutro, oko 5, taksijem prošla centrom grada na putu do aerodroma, u sebi sam mu rekla: „Do svidanja, dragi Kijeve!“ Sada se to „skoro“ pomalo približava, veselim se povratku na posao (mislim da sam među rijetkim sretnicima koji se bude sretni kad idu na posao i u njemu iskreno uživaju), ali nedostajat će mi voljeni grad... Rijeka i svi ljudi koje ću opet ostaviti zasobom jer – sad sam se sasvim lijepo priviknula na život ovdje, koji se ipak dosta razlikuje od života u Kijevu. Vratit ću se u Kijev, grad koji je i dalje obučen u bijelo (a temperature su se ponovno spustile na -20 ˚C), grad u kojem zima traje do svibnja, prekrasan grad u kojem nikad nije dosadno jer se toliko toga može vidjeti, toliko toga raditi. Grad u kojem nerijetko nestane struje ili tople vode, nerijetko navečer dođete u hladan stan jer grijanje ne radi (uvijek je u pitanju nekakav remont ili tehnička perevera, kako oni kažu). Grad u kojem je u svakoj trgovini, robnoj kući na stotine zaštitara koji prate svaki vaš pokret. Grad u kojem svugdje daju loyalty kartice. Tako mi je postalo normalno da imam loyalty karticu za ljekarnu (zamislite to!) u kojoj redovito kupujem ili za neke restorane u kojima ponekad ručam. Sve što se u Kijevu događa, doživljavam kao nešto prirodno, ali tek kad onima koji tamo nisu bili pričam o svim tim „normalnim“ stvarima, shvatim da je puno toga ipak dosta drugačije nego u Hrvatskoj. Ili bilo gdje drugdje... Ono što vas se u Kijevu može dojmiti je ljubaznost muškaraca. Redovito će vam otvoriti vrata pri ulazu ili izlazu, ponudit će vam pomoć ako u marketu kupujete puno proizvoda. Ipak, rijetko će ustati u maršrutkama ili metroima, to ne očekujte. No, iza sve te galantnosti skrivaju se prava lica. A, ona, nažalost, nisu tako draga i mila, kako biste pomislili. Nažalost, muškarci su uglavnom grubi, vole dernjavu bez pravog razloga. Osim toga, kijevski muškarci su većini žena izrazito neprivlačni (radi političke korektnosti, neću napisati onaj pridjev na „r“, koji bi ih uistinu najbolje okarakterizirao). Ukrajinskom muškarcu nije problem prići osobi

(za koju vidi da izgleda drugačije i da je strankinja), uputiti neki kompliment i pozvati ju na kavu ili večeru. Sasvim je normalno da ne možete niti jedan dan negdje izaći, a da ne doživite takav jedan „ulet“. Pogotovo ako odmah na vama vide da niste „njihova“. Ono što me otkad sam se vratila u Rijeku neprestano „proganja“ je jedna sličica... Tamo negdje u listopadu, na stanici sam stajala i čekala autobus, dok je na klupici sjedila jedna starija gospođa. Nakon nekog vremena, prišao je muškarac, sjeo na klupicu do gospođe i pitao je hoće li joj smetati ako zapali cigaretu. Na to je ona zamolila samo da zamijene mjesta da dim cigareta ne ide prema njoj. Ja sam stajala, slušala (znam, nije pristojno slušati tuđe razgovore, ali u Kijevu to opravdavam potrebom za učenjem ruskog jezika) i nisam mogla vjerovati! Jeste li takvo što ikada doživjeli? U Rijeci? Hrvatskoj? Bilo gdje? Već sada znam da će Kijev uvijek biti sjajnim slovima označen na mojoj karti života, kao grad koji me naučio puno toga. Najvažnije što sam naučila je da uistinu nije bitno gdje ste, dok god ste sretni i uživate u životu. Da ljubav ljudima najbolje dokazujete kad su daleko od vas, nekim malim, ali neprocjenjivim sitnicama. I da je ono jedino što pripada samo vama vrijeme. Vrijeme! I vi sami određujete kako ga provesti. Kijev me naučio, a to sad provodim i u Rijeci, da vrijeme posvećujem ljudima i stvarima koje volim i koje me vesele. Umjesto još jedne u nizu iscrpljujućih kava s nekim XY emocionalnim vampirom, bolje je provesti vrijeme uz neku knjigu, film, kazališnu predstavu, što god vas čini sretnima. Vrijeme treba provoditi tako da poslije ne žalite zbog toga s kim ste bili, gdje ste bili, što ste radili.... I da se čitava životna predstava, parafrazirat ću genijalnog Charliea Chaplina, ne završi bez pljeska publike. U veljači se javljam iz Kijeva, do tada... Paka! vaša TAH R

• Tanja Diklić

interview

Dobio je ulogu u jednom od najprestižnijih ﬁlmova, Sex and the City 2, čija se svjetska premijera očekuje u svibnju. Postigao je puno, a tek je na početku...

Phillip photo: Damir Škomrlj 18

Kleva

interview

svirati klavir i sintesajzer, izuzetno je informirana i načitana, dobri smo prijatelji i često pričamo o svemu pa tako i o toj temi, smatra da roditelji trebaju pomoći svojoj djeci, pa i oko toga da nađu posao. Mislim da mladi ljudi trebaju raditi bilo koji posao, dok čekaju onaj za koji su se školovali i koji uistinu žele raditi. Ako ne radiš, nemaš razloga za ustajanje, a ako nemaš razloga za ustajanje, nemaš smisao života, a osim toga nemaš ni novca. Ovisan si o nekome, a imaš 22 ili 25 godina Družiš li se s „našim“ ljudima u New Yorku? i u naponu si snage. Zato ja volim američko društvo, jer tamo Ne baš previše. Dobar sam s Eleonorom Turčinović koja već još dok su u gimnaziji, svi rade. Prvi put sam u Ameriku otišao duže živi u NY-u i pjeva na MIK-u. Leonorina obitelj je iz Istre, a sa sedamnaest godina na razmjenu učenika i odmah sam moj djed je bio iz Kanfanara tako da sam i ja djelomično Istrijan. vidio da svi rade. Moja sestra, s kojom sam živio kod američke Družim se s jednom liječnikom iz Srbije, a uglavnom se družim obitelji, prijatelji, ja - svi smo radili. Doduše, tamo ti već u sreds ljudima s kojima sam studirao i s kojima radim. Inače, u New njoj školi ako si ambiciozan, osiguraju stipendiju za fakultet, Yorku imamo jako dobre hrvatske restorane koje rado posjea na fakultetu ti često već ponude posao. Tu se vidi kako se ćujem. Često odem kod Lidije Bastianich, koja društvo organizirano i unaprijed brine da svi po ima nekoliko poznatih restorana na Manhattanu, a završetku školovanja budu zaposleni. A ako jedan se nalazi blizu moje kuće. Volim otići i u naše slučajno nemaju osiguran posao, jer ima i toga, restorane u Astoriji, u Rudar i Istriju, na prava doodmah počnu raditi bilo što, nikome ne pada na Spreman sam maća jela. Tamo jedem odlične fuže, njoke, bakapamet da bude nezaposlen. uvijek više lar, pa i sarmu - sve što imaju jako je dobro. Veliki potrošiti na Kako se osjećaš u New Yorku? sam gurman i spreman sam uvijek više potrošiti na restorane nego Osjećaji su mi podvojeni. Tamo mi je lijepo i restorane nego na kafiće ili shopping. I sam volim na kafiće ili zadovoljan sam, ali često mi nedostaje obitelj, kuhati pa ponekad i kod kuće pripremim jelo. shopping nedostaje mi Kostrena, Rijeka i Hrvatska... NeJavljaju li ti se „naši“ kada dođu u New York? dostaje mi hrana, naš mentalitet. Ljudi su tamo Kako ne? Javio mi se Robert Ferlin, Andrej vrlo ljubazni, ali ipak hladniji. Koncentrirani su na Baša, Davor Jurkotić, Mirjana Bobuš, Mario Battifiaca i Miposao jer posao zauzima veliki dio dana i života. Ne pokazuju slav Bago. Jave mi se kolege iz Zagreba, nekad sam tamo osjećaje kao mi, malo su „zazidani“, ali ponavljam - vrlo su ljuradio u Vladi, ali sam snimao i sapunice. Dođu i novinari, bazni i pristojni, čak više nego naši ljudi ovdje, ali su drugačiji. nedavno je bila jedna novinarka Glorije. To je grad s petnaest milijuna ljudi, koji je fantastičan i pruža neslućene mogućnosti. Ali isto tako vidio sam puno usamljeEvo, sljedeći put kada dođem u New York, i ja ću ti se nih, nesretnih ljudi, koji često odlaze psihijatru, piju tablete za javiti… spavanje, nose nemir u sebi. Zato se često bavim meditaciMože, može, samo se javi… jom, sportom, svakodnevno odlazim na treninge, zdravo živim, Često dolaziš u Hrvatsku. Što najprije primijetiš kada bez pića ili droge. Za New York moraš biti jaka osoba. Koliko dođeš? god voliš taj grad, moraš biti oprezan s njim. Čak i najjače Uvijek primjećujem da je puno mladih ljudi nezaposleno. osobe mogu „zalutati“, poći u krivom smjeru, jer u New Yorku, Najbolje godine im prolaze u nekom iščekivanju, ne radeći koji je divan i zanimljiv, bezbroj je prilika za to. ništa. I to je, nažalost, ono što me najviše smeta u našoj Misliš li da bi tamo mogao provesti cijeli život ili barem državi. Bez posla osoba tone. Probajte biti nezaposleni dvijedan duži period? je godine. Ta nezaposlenost, osobito mladih ljudi, ostavlja Mogao bih provesti cijeli život tamo, to mi je nekako i namjera. znatne posljedice, pa i na psihu. Čovjeku treba dati posao. Volio bih i da mi djeca tamo odrastu. Ako mu se ne da posao, što po tebi čovjek može sam Morat ćeš imati dosta novaca da pristojno podigneš i napraviti? školuješ djecu u New Yorku. O mnogim stvarima pričam sa svojim prijateljima ovdje, pa Da, zato sam i rekao da se ne ženim dok ne zaradim dovoljno tako i o toj nezaposlenosti. novaca. Ali, stvarno bih to volio. U prvom redu zbog školstva. Moja profesorica klavira Milvija, kod koje sam godinama učio Došao si u Hrvatsku za blagdane, uoči predsjedničkih izbora. Jesi li glasovao? Svakako, osjećam se dužnim izaći na izbore i obaviti svoju građansku dužnost. Ali, da i nisam stigao u Hrvatsku, obavio bih to u Sjedinjenim Državama. Moja stara putovnica je istekla, a nova je izdana u New Yorku, tamo se mogu dobiti i svi ostali dokumenti.

interview

Primjećuješ li predrasude u američkom društvu, konkretno u New Yorku? Ako imaš predrasude prema rasama, u jednom takvom gradu bolje je ne živjeti. Ma, ako imaš bilo kakve predrasude prema bilo kakvim skupinama ili manjinama, ne bih preporučio New York za život. Inače, stav je da svatko ima pravo na svoj život, privatnost se jako štiti i za bilo kakvu uvredu, možeš završiti u zatvoru. Nikad ne znaš zbog čeka je netko takav i takav. Tko sam ja da nekome sudim i tko meni može suditi? To je moje načelo i tako živim, čvrsto se držim toga. Primorci su skromni, ali mislim da si ti postigao veliki uspjeh. Konkurirati i biti odabran između 5000 kandidata za ulogu koju si dobio - vauuuu, velika je PRESS stvar. Što misliš o tome, je li to bila sudbina? Ja sam tamo polazio katoličku gimnaziju, a lani Mislim da je. Jako je bitno imati sreće u životu. sam i diplomirao na Akademiji za glumu i moja U biti, to na jedan način zvuči žalosno, a na su iskustva po pitanju školstva izvrsna. Možeš drugi način zvuči dobro, daje nadu. Koliko Jako je bitno birati predmete koje voliš, i uz one obavezne god bio talentiran, školovan, pri čemu i izgled imati sreće u kao matematika i engleski, svi ostali predmepomaže, jer dokazano je da tete još u vrtiću ti nose isti broj bodova. Škole su im odlično životu. U biti, to bolje tretiraju onu ljepšu djecu, moraš imati opremljene, nastava suvremena, dobra je kona jedan način sreće. Bitno je naći se na pravom mjestu u munikacija s profesorima. Naravno, ne govorim zvuči žalosno, a pravo vrijeme. A bitne su i veze. Ja još nemam o javnim školama, tu situacija nije tako dobra. na drugi način nikakve veze, nemam niti agenta i to je sljedeći Obama se trudi i po tom pitanju nešto poduzeti. zvuči dobro, korak koji moram napraviti. Bez toga ne mogu daje nadu ići na audicije, a naći agenta u New Yorku nije Kakvo mišljenje imaš o Obami? Ima li i uvijek lako. Možda se zbog posla preselim u dalje podršku većine ljudi? Los Angeles, tamo je to lakše. Jednom sam bio Mislim da je mlad i sposoban. Ima veliku potamo i dok sam trenirao u teretani, tri agenta su došla do dršku ljudi, ljudi ga vole, iako još uvijek ima rasizma, što mene mene i ponudila suradnju. To mi se u New Yorku nikada nije jako čudi. Ipak, danas je crni predsjednik u Bijeloj kući. I daje dogodilo. priliku mladim ljudima.

interview

Kako je išlo snimanje i je li završeno? Kakva je bila tvoja uloga? Snimanje je završeno još prije dva mjeseca. To je bila mala uloga, a ja sam imao romansu s Kim Cattrall. Bili smo na jednom vjenčanju, glumim Marija, Amerikanca talijanskih korijena koji živi u NY-u i morao sam imati potpuno američki naglasak. Kao što sam rekao, bila je to kratka romansa, bio sam njezin toy-boy. Kakva je Samantha, odnosno Kim Cattrall zapravo? Topla, ugodna, profesionalna? Jeste li se družili na setu, bili frendovi? Ona je jako draga, pristupačna i odlično izgleda. Radio sam i s drugim glumcima – svi su spremni pomoći, vrlo su jednostavni, susretljivi, friendly, a vrlo profesionalni. Inače, ona u javnosti i privatnom životu nema image poput Samanthe, vrlo je proﬁnjena.

doista napuhale. Imam puno prijatelja koji misle isto kao ja ili su imali ili imaju vezu sa starijim ženama. Onda ispadnem bahat i prepotentan kada to iskreno priznam, a ja sam uvijek iskren. Pročitala sam na jednom portalu da imaš djevojku, Lauru Ann Daugherty. Što ona radi? I koliko ima godina? Ona je jako draga, ali nije to još ništa ozbiljno, mislim da još nemam vremena za ozbiljnu vezu, ima vremena za to. Ona je malo starija od mene, doduše ne petnaest godina. U očekivanju prave, dobra je i ta razlika. Bi li imao petlje biti s nekom ženom starijom od sebe, ući s njom u brak, imati djecu? Poput glumca Hugh Jackmana recimo? Da, zašto ne?! Zašto bih živio po nekim opće prihvaćenim uputama ili pravilima? Kako već da to nazovem. Ljubav nema pravila.

Imam dojam da ti je gluma jako važna, da za nju živiš. Za glumu se mora živjeti, tu se moraš potpuno davati. Ali, mislim Kako su reagirali tvoji prijatelji u New Yorku da je tako u svakoj karijeri kad su saznali da si dobio ulogu? Jesi li ako želiš nešto postići. Ako to silno želiš, sanjaš osjetio važnost, prestiž? Oni koji tamo žive to, živiš za to – onda imaš šanse, ako ne, ništa od najbolje znaju kakav je to uspjeh. toga. Tako i u glumi, pogotovo u New Yorku gdje Bili su jako zadovoljni, svi su se javljali. Nisam svaki drugi želi biti glumac. Moraš biti jako, jako, Uvijek postoji niti uspio svima reći, izašli su neki intervjui i jakooo uporan i ne smiješ nikad odustati. Gluma mogućnost da saznali su iz novina. Zvali su me, bili sretni nije laka – audicije su svakodnevne, a to je kao snimljenu scenu zbog mene. Zvali su me i iz škole, odnosno da svaki dan moliš za posao. Nije lako. I nikad ne jednostavno Akademije koju sam završio. Svi koji me znaju, znaš što oni traže i nikad ne kažu zašto te nisu priizrežu i nema jako su se radovali. mili. Tek kada te prime, kažu ti zašto su te primili. te… i nitko Uvijek si na prosudbi, kao pred porotom. Dok oni ti ne mora A kako su reagirali tvoji prijatelji u sjede, ti pod reflektorima prezentiraš samog sebe objašnjavati Hrvatskoj? Tvoji roditelji? Mama prije ili ono što se od tebe traži. svega? zašto je to tako. Snimanje sapunica je puno lakše od snimanja Najbolje moguće. Moja obitelj, moji prijatelji filma. Kod filma se jedna kratka scena snima i svi moji su uvijek ponosni na mene. Moja satima, kamera se stalno mijenja i seli, a scena se mama je bila sretna, ali i pomalo oprezna. Ona zna da uvijek uvijek identično ponavlja, što znači da svaki put na određeni dio postoji mogućnost da snimljenu scenu jednostavno izrežu i lajne – teksta, moraš uzeti čašu, podignuti pogled, reći tu riječ ili nema te… i nitko ti ne mora objašnjavati zašto je to tako. rečenicu… i tako dvadeset, trideset puta. Za razliku od Fassbindera koji je svaki kadar snimao samo jedan, jedini put ? Da, čuo sam to od mojih profesora dok sam studirao na Akademiji. Isto tako radi i Clint Eastwood, samo jedan take. I taj prvi take, ako si ti dobar glumac, trebao bi biti organski, pravi, ono nešto… Moglo se čitati da ti je Samantha super, da te privlače starije žene i činilo se kao da je ta uloga „krojena po tebi“? Meni godine nisu bitne, bitno je kakva je ta osoba i kako se osjeća iznutra. To sam već prije izjavio pa su neke novine to

Bio si ustrajan u namjeri da završiš Akademiju za glumu. U Zagrebu se nisi uspio upisati. U Zagrebu se nisam nikako uspio upisati, ali sretan sam sada što je tako ispalo. Akademija mi je bila važna, prvo da nešto korisno naučim, ali i da dobijem diplomu koja mi daje određenu sigurnost, a to puno pomaže. Vlasnica Akademije je Julija Roberts, koja također predaje. Na svim godinama predavala mi je i Meryl Streep koju izuzetno cijenim kao glumicu i osobu. Inače, svi moji profesori su bili izvrsni, svi su oni završili, uglavnom doktorirali, Yale, Harvard… i vrlo su uvaženi u svom poslu. A ja sam uvijek gladan dobrog obrazovanja. U Hrvatskoj je na Akademiju

teško ući, a i kada uđeš, sve se vrti oko kazališta. Ja jesam kao mali dječak počeo u kazalištu, u „Pričama iz bečke šume“, kod naše divne tete Egle Trošelj, i cijenim kazalište, ali to za glumu nije dovoljno. Sa svojom se diplomom osjećam sigurno, iako je talent osnova svega. Škola taj talent usmjeri na pravi put, razvije ga, nauči te struci. Na snimanju filma, na setu, trebaš znati što se u određenom trenutku radi, kako se ponašati, sudjelovati, a mi smo to sve učili. Jer ako to ne znaš, nitko te neće ponovno zvati. S tobom nitko neće trošiti vrijeme, uzet će drugoga. Moj prvi set u životu bio je Sex and the City, film s najvećim budžetom za 2009. godinu. Znao sam kako se postaviti na setu, što raditi, a sve zahvaljujući školi, budimo realni, a ne talentu. Da nisam znao što raditi, osjećao bih se loše, imao bih problema sa sobom. Mora da ti je pao kamen sa srca kada si diplomirao. Kako je izgledao tvoj diplomski rad? Bio sam jako sretan. Diplomirao sam, mama mi je došla na diplomu. Za diplomski rad imamo pravu profesionalnu prezentaciju, završni rad. Prvo se bira uloga uz pomoć profesora. Odabrao sam ulogu iz filma u kojem je glumila Cher i osvojila Oscara – Moon Shock – eto, pripremio sam dobar monolog iz tog filma. Inače, to se zove final reel. Kad započinjete karijeru ili tražite posao, to ujedno služi i kao prezentacija. Sve je snimano profesionalno, od make-upa do scenarija, kostima, svjetla, kamere, režije… Projekcija je bila u dvorani na Broadwayu, imali smo veliki screening, i tada sam se prvi put vidio na velikom platnu u svojoj diplomskoj ulozi. Sve je bilo super. Već si i ranije imao glumačkih iskustva vezanih za ekran... Tako je, snimao sam sapunicu "Vrijeme ljubavi". Sapunice se snimaju 3 mjeseca ranije i kada se prikazuju, ti snimaš nešto što će tek biti za tri mjeseca. Tako dok sam snimao sapunicu „Vrijeme ljubavi“, prikazivao se dio gdje sam bio u šok sobi i znalo se dogoditi da me neki gledatelji u Rijeci ili Zagrebu vide vani i čude se što sam na cesti. Totalno se ufuraju u taj lik i poistovjete ga sa stvarnim tobom. Kakvo mjesto u tvom srcu imaju Rijeka i Kostrena? Vrlo važno mjesto. Dolazim kad god mogu. Nekoliko puta godišnje. Bio sam u osmom mjesecu, ali nisam mogao nedoći doma za božićne blagdane. Tu imam svoju obitelj, svoje prijatelje, mjesta na kojima sam proveo dvadeset godina…

PRESS

A u tvojim budućim životnim planovima? Možda bi mogao ovdje jednog dana otvoriti akademiju poput one koju si i sam završio? Zašto ne? Volim raditi s djecom i sa starijima. Radio sam kao humanitarac s djecom i u staračkim domovima. Djeca i stariji ljudi često trebaju pomoć i puni su zahvalnosti. S druge strane, stalno učim i spreman sam neprestano učiti. Postoji jako puno različitih škola i stilova glume, uvijek nešto možete naučiti. I nakon toga učiti druge. Raditi tako nešto sutra - prenositi znanje, raditi s mladima ovdje - zašto ne? Tvoja najdraža mjesta u NY-u i ovdje? Za izaći - to je Meatpacking District, tamo su najbolji klubovi, a za šetnju Central Park. Volim proći 5. avenijom, Park avenijom, volim svoj kvart u kojem živim - 44. ulica i 3. avenija, pa Union Square, otići u Soho… Volim Kostrenu, ali sam uvijek tužan zbog te raﬁnerije, tamo su trebali biti hoteli, rezidencije… a i Viktor Lenac se proširio, tako da je taj dio zaljeva dosta narušen, mada mislim da je cijeli ovaj zaljev predivan. Odem rado prošetati do zapadnog dijela Kvarnera – Opatije, pogotovo Mošćenica. Izaći volim u Phanas, moj ekipa ide tamo… Da, i restorani, ali neću poimence, cijeli Kvarner je poznat po dobrim restoranima, volim dobru ribu i domaću hranu, fuže, njoke, meso pod pekom… Rekao sam već - ja sam gurman.

• pripremila: Dunja Pavešić

zanimljivosti

Perla po perla

budućnost Za Bead by Bead projekt sam saznao kad mi je netko gurnuo njihov letak u ruke. Ja sam ga onako pomalo nezainteresirano i nonšalantno, pomalo iz pristojnosti, primio i presavio u džep. Poslije sam ga imao prilike pročitati i ugodno se iznenadio kad sam otkrio ovu zanimljivu priču i ovaj hvalevrijedan projekt. Mnogi su od nas u životu nabasali na raznorazne humanitarne projekte najrazličitijih karaktera, pa čak i za najudaljenije kutke ove naše male planete. Uglavnom su ti projekti namijenjeni ljudima kojima je pomoć najpotrebnija i koji nisu bili naše sreće kad su se negdje gore miješale karte. Isto tako moramo napomenuti da u puno takvih slučajeva kad ljudi pomažu drugima, a pomagati je ljudski, zapravo ni ne znaju u kojem je smjeru otišla njihova pomoć i kome su zapravo pomogli. Bead by Bead je upravo suprotni primjer i dokaz jednog načina poslovanja i suradnje po win-win principu. Ali, počnimo otpočetka. Što je to Bead by Bead? Možemo ga slobodno nazvati hrvatsko-ugandski projekt proizvodnje i prodaje nakita od recikliranog papira koji osim što zapošljava radnice iz najsiromašnije četvrti glavnog grada Kampale i tako im pruža mogućnost da barem donekle pomognu svojim obiteljima, ulaže 20% svojih proﬁta natrag u Ugandu i naprosto reciklira taj novac investirajući ga u škole i slične druge društveno korisne projekte. Primjer je to kako koncept fair tradea zaista može funkcionirati usprkos skepticizmu koji proizlazi iz svih negativnih aspekata našeg današnjeg društva, iz prevelikog jaza između bogatih i siromašnih, iz gladi i iz ljudske patnje. Bead u doslovnom prijevodu znači perla ili zrnce koje se koristi za nakit ili brojanice i upravo takav nakit proizvode samohrane majke iz najsiromašnijeg dijela Kampale koje uglavnom potječu s opustošenog sjevera Ugande koji već desetljećima terorizira Joseph Kony i njegova zloglasna Božja vojska otpora poznata po otmici djece koju pretvaraju u vojnike. I dok snage ugandske vlade već preko dvadeset godina ratuju s Konyem i njegovim gerilcima, koje prati neslavni epitet najzvjerskijeg odreda u Africi, ove žene, njihove obitelji, ali i stotine tisuća drugih obitelji jedva preživljavaju iz dana u dan. Pomoć kakvu dobivaju od konkretnih projekata poput Bead by Bead je neprocjenjiva za svakodnevicu ovih dragih ljudi. Da vas ovaj povelik opis stanja u Ugandi ne obeshrabri u

vezi s proizvodima i da ne mislite da nakit koji te vrijedne žene proizvode od recikliranog papira nije kvalitetan ili lijep, morat ću vas odmah razuvjeriti. Osim što je nakit jedinstven, kvalitetan i u potpunosti ručni rad, odiše nekom posebnom afričkom ljepotom i onim bojama koje se mogu pronaći samo na tom predivnom kontinentu. Uostalom, posjetite www.beadbybead.org pa se uvjerite sami. Donedavno se sav njihov nakit, u slučaju da ga želite kupiti, prodavao isključivo preko te web-stranice, ali se od 7. siječnja otvorio dućan Sedma Planeta u Tkalčićevoj 61 u Zagrebu gdje možete pogledati osobno, isprobati i kupiti ne samo Bead by Bead nakit, nego i ostale predmete koji se izrađuju u istočnoj Africi - poput košara, torbica i raznih ukrasa. Lokacija dućana je dakle u samom središtu Zagreba i više no atraktivna tako da nema razloga da ne navratite prvom prilikom i uvjerite se sami kako svaka perlica sadrži osmjeh afričkog djeteta i kako svaka ogrlica sadrži tajnu afričkog neba. Uz to, osim što je projekt isprepleten vezama ljudskosti, ljubavi i dobre volje, osovinu tog pokreta čini jedna obiteljska poveznica; naime projekt su pokrenule dvije sestre. Mirella koja živi s obitelji u Ugandi i Marina koja vodi stvari u Hrvatskoj. Na taj način mogu najbolje pomagati i istodobno se brinuti za sve faze, od proizvodnje preko prodaje u Europi, i nazad do ponovnog investiranja u ugandsku svakodnevicu. Mene osobno ovakvi projekti neizmjerno vesele jer mi daju nadu da fair trade stvarno može postojati i da ova iznimka koju imamo prilike vidjeti u konkretnom primjeru Bead by Beada jednoga dana može postati svjetski standard. Svaka narukvica, ogrlica i na kraju krajeva svaka perlica je mnogo više od komada nakita ili načina da se pomogne ljudima u Ugandi. Svaka je perlica nada u bolje sutra u koje ja želim i moram vjerovati i koje će vama pokazati da je drugačiji svijet moguć. Svaka perlica je za one koji vjeruju u našu snagu da promijenimo svijet. Možda to i doživimo jednoga dana.

• Nikola Pavešić 23

trend

Haljine, haljine i

opet haljine... Haljine – kratke, dugačke, balske, vjenčane, male crne, ležerne i stroge poslovne. Haljine su svakako najženstveniji odjevni predmet. Najženstveniji i najpraktičniji. Niti jedan drugi odjevni komad ne odijeva od glave do pete i ne spašava nas onih dana kada baš ništa ne stoji kako bismo mi to željele. Haljina je oduvijek bila simbol ženstvenosti i oduvijek je najbolje isticala svu raskoš ženskog tijela. Iako, ne smijemo zaboraviti, haljina je u antičko doba bila univerzalni odjevni predmet, no u suvremeno doba, ništa tako snažno ne simbolizira ženstvenost kao ONE. Od kultne Chanelove male crne haljine, do trenutno najmodernijih banded dresses od Hervea Legera, no nema do onih svakodnevnih haljinica koje odijevaju razne generacije djevojčica, djevojaka i žena. Otkada je Coco Chanel sukladno svom dječačkom, a opet iznimno ženstvenom karakteru odlučila žene osloboditi raskošnih i pompoznih slojeva i slojeva tkanine, haljina je ujedno postala i najjednostavniji odjevni predmet. Koliko god klišej bio, ali koja od nas se uistinu nije barem jednom odlučila za little black dress, i tako riješila vječnu modnu dvojbu kako biti primjereno odjevena. Ona, zapamtite, uistinu uvijek pali. Sukladno godišnjim dobima, mijenjaju se boje i materijali trendovskih haljina. Ove zime mnoge od nas odlučile su se za popularne pletene haljine, sive ili crvene boje, koja u zimske dane unosi dašak vedrine. Kombinacija s toplim grilonkama ili tajicama postala je uniforma moderno, a praktično odjevenih dama koje se ne žele odreći svoje ženstvenosti, iako su preko dana uvijek u žurbi. Ako govorimo pak o svjetskim trendovima, ne postoji veliko modno ime koje u svojem modnom opusu nema barem jednu kolekciju u potpunosti posvećenu haljinama. Najveći od najvećih, posljednji modni car, nedavno umirovljeni Valentino, tvorac je nekih od najljepših crvenih modela na svijetu. Karl Lagerfeld nasljednih Chanelova carstva, tradicionalno svaku svoju reviju završava vjenčanicom koja je sve samo ne klasična i bijela. Mnoge

svjetski poznate glumice ili pjevačice dio svoje svjetske slave duguju upravo nekoj haljini u kojoj su se pojavile na crvenom tepihu i zauvijek ušle u povijest. Svi još uvijek pamte duboko dekoltiranu Versaceovu haljinu koju je Jennifer Lopez nosila na dodjeli Grammya, ili crnu haljinu uhvaćenu tek predimenzioniranim sigurnosnim iglama u kakvoj se pojavila Elizabeth Hurley, dok je još bila tek djevojka Hugha Granta. Veliki novitet na modnom nebu je i Herve Leger (čiju je kreaciju nosila i Beyoncé za svojeg ljetnog posjeta Dubrovniku), koji je sa svojim haljinama sastavljenima od mnoštvo traka (banded dresses), unio pravu revoluciju među haljinama. Trake se savršeno obavijaju oko ženskog tijela i ističući sve prednosti, a skrivajući sitne nedostatke. Revolucija se odnosi i na činjenicu da nakon godina vladavine heroin chic izgleda među manekenkama, Legerove haljine puno bolje stoje na stvarnim ženama koje slave ženske obline. Ni hrvatski dizajneri ne zaostaju za svjetskima. Mnogi dizajneri u Hrvatskoj svoje modne uspjehe mogu zahvaliti haljinama. Matija Vuica specijalizirala se samo za njih, a nema mladenke u Hrvatskoj koja nije maštala o Sposinim raskošnim modelima. Upravo su vjenčanje i maturalne večeri prave prilike da se svaka od nas osjeti barem na jedan dan kao princeza u bajkovitoj kreaciji. Kada ste vidjeli da junakinja iz bajke nosi traperice? Upravo su haljine odjevni predmet koji ne dijelimo s muškarcima. I zato uživajte svakodnevno u njihovoj ženstvenosti, praktičnosti i atraktivnosti, jer kraljica ženske garderobe nikada ne izlazi iz mode! PRESS

• Nina Goleš 25

feljton dizajn

PATRICIA URQUIOLA

Ženska strana DIZAJNA PRESS

"Ja sam eklektična, prevrtljiva i svestrana. Uvijek razmišljam simultano na različitim razinama arhitekture i dizajna", rekla je o sebi Patricia Urquiola, autorica živahnih i senzualnih kreacija koje ostaju trajno ugrađene u memoriji promatrača. Njeni radovi utjelovljuju skladnu mješavinu inspiracije iz svakodnevnog života i individualne prirode ljudi, čineći vrelo imaginativnosti koje može obogatiti svačiji životni prostor. Patricia je rođena 1961. u Oviedu u Španjolskoj i već od dvanaeste godine znala je što želi biti u životu: "Već u toj dobi, sviđala mi se ideja napornog kreativnog rada", kaže ona. U početku je htjela biti arhitekt. "Moj otac je bio inženjer, ali je uvijek govorio kako bi volio da je bio arhitekt. Često je govorio o tome. Svi u mojoj obitelji voljeli su arhitekturu i interijere. Majčini prijatelji govorili su: 'Oh, Patricia sada puno dizajnira, ali kada će se konačno baviti arhitekturom?' Jer, u Španjolskoj je 'a' arhitekture važnije nego 'd' dizajna." Upisala je studij arhitekture u Madridu, a 1989. završila studij na Tehničkom fakultetu u Milanu, kod Achillea Castiglionija, kojem je od 1990. do 1992. bila asistentica. Između 1990. i 1996. radila je u uredu za razvoj novih proizvoda kod poznatog proizvođača namještaja De Padova, gdje je s Vicom Magistrettiem potpisala proizvode kao što su: “Flower”, “Loom Sofa”, “Chaise” ili “Chaise Longue”. Njeni su se radovi odlikovali imaginativnošću, a istovremeno funkcionalnom pragmatičnošću, što se pokazalo primamljivom kombinacijom koja otada deﬁnira sve njene radove. Kako sama priznaje, odlazak u Italiju bio je ključan za njenu karijeru: "Profesionalno sam se rodila u Italiji, učeći kod majstora kao što je Bruno Munari, intelektualni otac Milanske škole. Istovremeno smatram sebe vrlo španjolskom: Asturijankom

baskijskog porijekla." Od 1993. do 1996. udružila se s arhitektima De Renziom i Ramerinom te se posvetila dizajnu u arhitekturi, izložbenim prostorima, restoranima i trgovinama. Lista međunarodnih referenci iz tog razdoblja uključuje brendove kao što su talijanska Maska, japanski Tomorrowland Stores ili francuski Des Pres. Njen put prema uspjehu nastavio se pa je 1996. dospjela na čelo dizajnerskog tima Lissoni Associati, gdje je imala priliku raditi za brojne tvrtke kao što su Alessi, Antares-Flos, Artelano, Bofﬁ, Cappellini, Cassina, Kartell i drugi. Istovremeno, samostalno je dizajnirala za B&B Italia, Bosa, De Vecchi, Fasem, Kartell, Liv’it, MDF Italia, Molteni & C., Moroso and Tronconi, Knoll, Moroso, Sag 80 i Somma. Nakon toga, pokrenula je vlastiti studio u Milanu i nastavila se

"Lazy" stolica (2003) i "Antibodi" ležaljka (2006)

baviti dizajnom proizvoda, izložbenih prostora i arhitekturom. Prepoznatljiv, maštovit i živahan dizajn doživio je prihvaćanje od strane struke pa je tako njen rad "Lowseat" uvršten u izložbu Italian Design 2001, a sofe "Step" i "Lowland" u godišnjak International Design Yearbook 1999. i 2001. Te iste 2001. godina ukazana joj je čast da bude predsjednica žirija za CDIM Design Award. Iako je u Španjolskoj bila praktički nepoznata, već tada je sagradila karijeru u Milanu, imajući iza sebe iskustvo u radu s ključnim ﬁgurama milanskog dizajna, uključujući Magistrettia i Castiglionia koji su uvelike pomogli u razvoju njezinog talenta i njenog speciﬁčnog stila - tečnog i uvijek promjenjivog. Brojni radovi koje je otada ostvarila uključuju mnoštvo spektakularnog modernog namještaja, od rasvjetnih tijela i proizvoda za kućanstvo, sve do uređenja noćnog kluba u Šangaju. Stalna odlika njenih radova je udobnost. Dizajni dvosjeda i trosjeda poput "Tufty-Time" i "Fat-Fat", koje je radila za B&B Italia, istovremeno su neformalni i modularni u dizajnu, a privlačni i praktični po prirodi. "Fat-Fat" je stol, spremnik i otoman u jednom, može se koristiti za sjedenje, odlaganje predmeta na njega ili u njega. Patricijin elegantan namještaj mami gledatelja da ga dotakne ili pomiluje, zbog čega se njeni dizajni često opisuju kao "intimni". Svakako je to adekvatan "Buckle" sat (2005) pridjev kad se opisuje lini-

ja "Antibody" – naslonjači i ležaljke, s podstavljenim laticama trokutastih oblika. Koristeći materijale koji se mogu preokrenuti, dvije strane kaleidoskopskog kolaža stvaraju dvije potpuno različite stolice: jednu ženstvenu i nekonvencionalnu, a drugu snažniju i ozbiljniju. Njoj osobno najdraži rad jest "Fjord" kolekcija koju je radila za Moroso. Ona uključuje naslonjač „Relax“, koji pruža meki oslonac adaptirajući se obliku tijela. Stolice, mali naslonjači i taburei predmeti su dnevne uporabe, pa ipak zadržavaju dojam komfora i mogu se koristiti u bilo kojem javnom prostoru. Kao i većina njenih radova, "Fjord" je vrlo izravan dizajn i ekstremno jednostavan za reprodukciju. To urođeno razumijevanje procesa dizajna, usavršeno godinama radnog iskustva u zemlji koja je sinonim za proizvodnju i industriju, izdvaja Patriciin dizajn od ostalih. "Ne trebate biti pretjerano složeni. Trebate biti esencijalni", kaže Patricia. Svoju praktičnu prirodu pripisuje ženskoj osobnosti u polju kojim dominiraju muškarci. Ona vjeruje da njena "ženska strana" tu može biti značajna prednost, primjerice sposobnost suvremene žene da žonglira između mnogih uloga, od profesionalne dizajnerice do majke dviju djevojčica. Njeni recentniji radovi uključuju kolekciju posuđa za danskog proizvođača porculana Rosendahl, slavine za njemačku tvrtku Hans Groe, instalaciju za talijansku tvrtku staklenih

Stolnu lampu "Bague" dizajnirala je u suradnji sa Elianom Gerotto (2003)

mozaika Bisazza, novu trgovinu za B&B u Španjolskoj i vilu za prijatelje. Želeći dati savjet nadolazećim dizajnerima, Patricia kaže: "Imala sam spor početak karijere, provela sam puno godina studirajući i ne bih to nikome preporučila. Budite strastveni i znatiželjni!" poručila je. "Nađite kulturalne reference i ljude koji vam mogu pomoći da razvijete vlastitu osobnost. Pokušajte braniti svoje ideje i projekte, stvorite vlastite formule!" Uzevši u obzir da su to riječi dizajnerice koju je zasluženi uspjeh lansirao u sam vrh ženskog dizajna, uz bok Helli Jongerius, možemo biti sigurni da se radi o savjetu vrijednom pažnje.

• Zoran Krušvar 27

bon appetit

Fritulice,

fritulice! Kraj blagdana u Primorju rijetko se može dovesti u vezu s takozvanim postblagdanskim depresijama – znate s onim stanjem žalovanja za nečim netom minulim kao da se radi, ne daj Bože, o kakvom pokojniku, a pokojnik nije. Primorci su jedni od rijetkih sretnika koji odmah nakon blagdana Tri kralja i „skidanja“ nakićene jelke mogu krenuti ispočetka – u nove zabave, neka nova kićenja i u nove gastronomske avanture. Karnevalsko-maškarane fešte, barem u ovom mom kraju, idu ruku pod ruku s jelom i pilom koje se od davnina služi na svakom – onom najskromnijem i onom najbogatijem stolu, onom vanjskom kod dočeka veselih maškara i svih varijanti zvončara, na onom unutarnjem – kućnom, ali i na onom „poluvanjskom“ – obično natkrivenom nekakovom ceradom kao skloništem od kiše ili snijega. Već, vjerujem, pogađate – niti jedan „maškarani“ stol ne može, jednostavno ne može proći bez ﬁnih, friških, domaćih fritula, čašice domaće rakije i kojom suhom smokvom da rakija bolje „sjedne“. Od navedenoga, najviše volim fritule. Pogotovo ako nisu prevelike, niti premalene, prezašećerene niti previše mekane. Inače, vjerujem da je zlatna sredina recept i za dobre fritule. Ma, isto nekako vrijedi i za rakiju – domaća – travarica, biska, medica, šljivovica, komovica, kakva god bila – rakija je u pravoj mjeri, ponavljam – pravoj mjeri! – ljekovita. Rakija kao narodni lijek pomaže za jutarnje razbuđivanje, pomaže kod želučanih tegoba, bolova u mišićima i suzbijanju gripe i ubijanju bakterija. A suhe smokve... e, one su već kao ukras ove naše današnje priče, nešto što kad ih nema – ne primjećujemo, a kada se nalaze u kakvoj zdjelici na stolu – imaju svoje mjesto. Dobrodošle su! Uglavnom, danas vam nećemo dati recept niti za rakiju, niti za smokve... tu se barem nema o čemu mnogo pričati, no – za vas smo pronašli nekoliko recepata za dobre fritule, a vi među njima pronađite onaj jedan svoj, dovedite ga do savršenstva i uživajte! Baza za prave fritule su brašno, mlaka voda, kvasac i šećer. Zajedno pomiješani dat će ukusnu smjesu u koju se naknadno, za bolji okus, dodaje još brašna, šećera, soli, rakije i malo naribane korice limuna ili naranče. Ako treba – dodaje se još vode, sve se skupa muti te ostavlja da odstoji neko vrijeme.

Po ukusu – mogu se dodati i grožđice što je običaj u Dalmaciji. Kako to s kvascem biva – smjesa je spremna tek kada se digne, čak za dvostruko. Nakon toga se žlicom vade okruglice – što pravilnijeg oblika iako fritule, ruku na srce – nikada nisu sasvim pravilne i to je njihova draž! Onda slijedi friganje u vrućem, dubljem ulju, a kada su gotove, nakon što ih ocijedite na salveti ili nekom upijajućem papiru – fritule se posipaju šećerom, mljevenim šećerom, a tim bolje s vanilin šećerom! I još nešto, postoji mnogo zanimljivih recepata prema kojima fritule navodno postaju još ukusnije... s dodatkom kuhanog krumpira, ali i jogurta. Kažu znalci – to je ono pravo! Neki dan dolazi mi kolegica, prava predstavnica ženskog spola – s glavom u ćakulicama, modi, iznalaženju najbolje formule za suživot s muškarcima, ali i s onom „ženskom“ ljubavlju prema hrani. Slatkoj hrani. Kaže ona meni s ozarenim licem, prikriveno sretna: „Joj, kako sam se jučer najela fritula. Toliko da me je sram.“ „Dobro“, kažem ja, „Fritule su njam!“ nastavljam. A onda se ona zapitala: „Ali, što je s njima, zašto su one tako ukusne? Mislim, to je samo masa tijesta frigana u dubokom ulju...“ kazala je pomalo pokorena spoznajom da su fritule jedno od onih jela „bez pedigrea“, ali „s dušom“ i da im jednostavno ne možeš odoljeti. „Hmmm, da“, rekla sam zapravo ne dajući odgovor na njezino pitanje, već potvrdivši njezinu polukonstataciju. I, gle! Nije se ni tu zaustavila: „A tek kad su s grožđicama! Preﬁno.“ „A tek s malo jogurta i vanilin šećera...“ čujem sebe kako nastavljam tu našu sagu o fritulicama i odlazim dalje svojim putem ugodno uljuljana u slatke misli o ovom našem – tako pitomom specijalitetu...

• Vaša Kuharica sa sto lica

Iz ponude studija izdvajamo: VAKUUMSKU KAVITACIJU

LIMFNU DRENAŽU – 8 KANALNU

Jedini u regiji nudimo i...

KARNEVALSKE KA ARNE RNEVALS SKE FRITULE

TRIPOLARNU RADIOFREKVENCIJU

INFUSION – MEZOPORACIJU UNOS HIJALURONA U DUBOKE SLOJEVE KOŽE BEZ IGLE

PRIJE TRETMANA

SASTOJCI: SASTOJCI 2 80 g 1 čašu 2 100 g 30 ml 360 g 1 1 žličica 1 žličica 2

jaja šećera jogurta jabuke grožđica rakije brašna prašak za pecivo cimeta soli limuna (naribana korica)

Pjenjačom izmutite jaja sa šećerom pa dodajte kiselo vrhnje, očišćene i naribane jabuke, grožđice i rakiju. Pomješajte brašno prašak za pecivo, cimet, sol i ribanu koricu limuna i umješajte u glavnu smjesu. Pržite fritule na ulju dok ne poprime lijepu smeđu boju na obje strane. Prije posluživanja pospite fritule šećerom u prahu.

POSLIJE TRETMANA

AKCIJSKA PONUDA

a siječnja 2010! Akcija traje do kraj

50% popusta na tretman kavitacije i radiofrekvencije! Posjetite Studio Durga, i u Novu 2010. krenite svježi i opušteni!

Varljenska cesta 17, Pobri, Matulji 51211 t/f. +385 (0)51 603 476, m. +385 (0)95 2603 476 durga@durga.hr • www.durga.hr

i to je on

photo: PIXSELL

Ljubo Jurčić:

Puno se dobroga može napraviti uz dobru politiku Uvijek pomalo samozatajan, no izraženih stavova kada su u pitanju ekonomsko–gospodarske teme – Ljubo Jurčić, još uvijek SDP-ov gospodarski strateg, u ovom nam broju otkriva neke detalje kako bi se predstavio i na onaj način na koji nam nije znan. S TV ekrana djeluje mirno i prilično staloženo, a sudeći po njegovim odgovorima na naša pitanja – Ljubo Jurčić takav je i privatno.

na Fakultetu. U Saboru sam onda kada treba govoriti ili sudjelovati u radu neke grupe ili primati delegacije. Mogu reći da predajem na previše konferencija i savjetovanja. Pozitivnim kod sebe smatram što ne mogu odbiti ljubaznu zamolbu, a negativnim to što se prihvatim prevelikog broja obveza, tako se preopteretim i zapravo izgubim vrijeme za odmor i stvari u kojima uživam.

Tko je Ljubo Jurčić privatno – kakve Vas pozitivne, odnosno negativne karakterne crte odlikuju?

Na koji način se obračunavate s nepoštenjem ljudi i zašto? Smatrate li se poštenom osobom? Nepoštene ljude izoliram od sebe i okoline na koju mogu štetno utjecati. Ako je potrebno, dam i jasnu poruku „u četiri

Ljubo Jurčić je, rekao bih, sasvim običan čovjek koji živi jednako tako običnim životom. Najveći dio vremena radim

oka“. Smatram se poštenom osobom. Ne mijenjam broj telefona, ne prelazim na drugu stranu ulice ni zbog koga, surađujem s državnim institucijama i kad sam ja u pitanju, što znači da imam – miran san.

Što je za Vas domoljublje i kako se ono izražava? Domoljublje je rad za svoj narod, za svoju državu, za njenu stabilnost i dugoročni razvoj. Ono se izražava na način da privatne, odnosno svoje interese ostvaruješ u okviru društvenih.

Kako najradije provodite slobodno vrijeme? Najradije se družim s prijateljima bez obaveze, planinarenjem ujutro kad se priroda budi i čitanjem knjiga koje su mi zapele za oko. U ovakvim situacijama najbolje se osjećam. Sve one čini me opuštenijim i snažnijim.

Što Vas zabavlja, veseli, odnosno što Vas može opustiti? Dobro društvo, planinarenje, praktični poslovi kao što su uređenje kuće i okućnice, sitni graditeljski radovi, mala poljoprivredna proizvodnja.

Oduševljava li Vas ili rastužuje politika u Hrvatskoj? Politika me razočarava kad sam s političarima, a oduševljava me kad sam s običnim ljudima, kad vidim koliko se puno dobroga može napraviti uz dobru politiku.

Što Vam u životu daje snagu?

Imate li kakav neostvareni san, nešto što još u životu niste probali, a htjeli biste?

Kakav je proﬁl političara koji Hrvatskoj u ovom trenutku treba i poznajete li i sami takvog?

Pa baš i ne. Imao sam, unatoč svim problemima s kojima sam se suočio u životu, lijep i ispunjen život. Imam dobru obitelj, užu i širu, ali i prijatelje. Bavio sam se različitim stvarima u životu za što bi drugim ljudima trebalo nekoliko života. Imao sam sreću da sam u većini poslova koje sam radio i u njima nalazio zadovoljstvo, pogotovo kad se dobro naprave. Bio sam na mjestima na koja većina ljudi nikad neće doći. Bio u društvu ljudi u kojem bi puno ljudi željelo biti, a to neće nikad moći. Teške trenutke shvaćam kao iskušenja ili izazove, a ne kao neugodnosti.

Hrvatskoj treba političar koji razumije sadašnju Hrvatsku i globalno okruženje. Političar koji zna povijest i vidi budućnost. Političar koji instrumentima globalne politike može zaštititi i ostvarivati hrvatske nacionalne interese. Jednoga konkretnog političara s takvim sposobnostima baš i ne poznajem, ali kombinacijom nekoliko njih mogli bismo postići tu političku kvalitetu.

A Stil

Ljudi s kojima se družim i obitelj, i dobar kolač i dobro vino.

• Ana-Marija Vizintin

KROJAČKI SALON

     

Radio Trsat

RADIJSKI EKRAN 87 x 6 Vrijeme je da malo pročešljamo godinu koja je za nama. Ona je za Radio Trsat bila dosad najuspješnija – trogodišnji trud i rad radijskih djelatnika počeo se pretakati u sve bolju slušanost koju je RT u protekloj godini potvrđivao iz mjeseca u mjesec. Entuzijastični tim od tridesetak ljudi tako je polovio konce svoga posla – voditelji odjela, radijski voditelji, novinari, vanjski i unutarnji suradnici. Kreativni tim Radio Trsata s prošlogodišnjeg FESTO-a donio je još jednu nagradu – Zlatnu zvijezdu za najbolju skupinu (u ovom slučaju političkih) džinglova. Program Radio Trsata obogaćen je nizom zanimljivih emisija od kojih se posebno ističe Jutarnji radio show koji svakoga jutra polupospane sugrađane budi svojim verbalno-glazbenim „elektrošokovima“, a na svojoj širini dobio je informativni program koji proizvodi mlada novinarska ekipa na jedan sebi svojstven način. Stigao je i stream na www.radiotrsat.hr, a pretkraj godine sustigla nas je i četvrta godina – rođendan od formata proslavio se u krugu brojnih gostiju u novootvorenom Terminalu i unatoč recesijskom programu – dobre zabave, ića i pića nauživao se svaki gost! Eh, da! Pretkraj godine stigla je i županijska koncesija – što znači samo jedno – Radio Trsat uskoro će izletjeti iz svojih dosadašnjih okvira i zarulati još širim područjem! Ostanite uz nas! Vaš RT P.S. Naravno, za razliku od mnogih, mi smo svjesni da uvijek imamo prostor za ispravljanje pogrešaka za i napredak – zajedno uz vaše sugestije, pohvale i kritike. U to ime za narednu godinu najavljujemo i popravak naše službene web-stranice!

GLAZBENA KUTIJICA Andrej Burić, glazbeni urednik S krajem godine dolaze nam i raznorazni godišnji pregledi toplista, najslušanijih singlova, najboljih i najgorih albuma... PRS for Music lansirala je svoju prvu ikad Music Makers listu na kojoj se nalazi 100 najsviranijih pjesama 2009. godine. Na vrhu se našla Gabriella Cilmi s hitom "Sweet About Me", koja samo pokazuje dominaciju ženskih izvođača. Četiri pjevačice se nalaze među prvih 10, dok se prvi solo pjevač – Timbaland,

pojavljuje tek na 11. mjestu. Na listi se često pojavljuju Take That, Rihanna i The Sugababes - svatko od njih s četiri pjesme. Iznenađujuće, na broju tri se našao hit skupine Moloko iz 2000. godine "The Time is Now", ali onda opet možda to i nije toliko iznenađenje kad se zna da se ta stvar redovito može čuti na Sky Sportsu. Lista otkriva i još neka iznenađenja s obzirom da su se na njoj našli old-timeri poput Dukea Ellingtona i Colea Portera. Tako se Dukeova "Double Check Stomp" našla na broju 89 zahvaljujući Homebaseu koji ju je koristio u reklami. Na popisu se također nalaze klasici "Mamma Mia" (Abba), "Take On Me" (A-Ha), "Bohemian Rhapsody" (Queen), "Over the Rainbow" (various covers) i "In the Summertime" (Mungo Jerry). Top lista je sastavljena na osnovi podataka emitiranja prikupljenih s TV programa i radiopostaja te online izvedbi. Top 10 izgleda ovako: 1. „Sweet About Me“ - Gabrielle Cilmi 2. „Viva La Vida“ - Coldplay 3. „The Time is Now“ - Moloko 4. „Mercy“ - Duffy 5. „Shine“ - Take That 6. „The Promise“ - Girls Aloud 7. „No Air“ - Jordin Sparks 8. „The Man who Can’t be Moved“ - The Script 9. „Greatest Day“ - Take That 10. „Spotlight“ - Jennifer Hudson

SAVJET MJESECA RADIO TRSATA BY IZABELA STOŠIĆ, spikerica i novinarka Osmjehujte se - susjedu u portunu, teti u trgovini, djetetu u parku, slučajnom prolazniku... Poklonite osmijeh, uljepšajte dan sebi i onome kome ga poklanjate. Djelujte pozitivno! I, da.... moje dame - bore nisu ružne, one označavaju mjesto gdje je obitavao osmijeh. Sve najbolje vam želim, i šaljem široki osmijeh s 87,6!

hepening

Izabela Peculić, likovna umjetnica i pokretačica umjetničke dječje kreativne radionice W Atelier, posljednjih pet godina kreativnom stvaranju podučava djecu predškolske dobi i djecu do sedmoga razreda. Njihova posljednja kreativna radionica "Fluidni svijet sjena" nastala je kao inspiracija na svjetlosnu instalaciju Latenca Ivane Franke. Polaznici radionice W Atelier desetak su dana rezali, slagali i stvarali početke svjetlosno-prostorne instalacije, a svoj rad su završili "na licu mjesta" i iste ga večeri izložili u središnjem boksu MMSU-a, pred brojim posjetiteljima koji su posjetili izložbu za vrijeme Noći muzeja. Nakon što su izradili lampione, polaznici radionice, točnije dvadeset i petero djece u dobi od šest do trinaest godina, u njih su postavljali male ﬂuorescentne štapiće, koji su svijetlili dvanaest sati, od podne do ponoći. Bila je to simbolika trajanja, trajanja svjetlećih štapića i to za vrijeme jedne noći - Noći muzeja. Prije ponoći lampioni su se skidali i davali posjetiteljima i tako je ova instalacija okončala svoje trajanja s prestankom Noći muzeja. U boksu se osjećao i nježan miris jasmina, koji je tako upotpunio doživljaj posjetitelja. Izabela Peculić reći će da je svrha njenih radionica podučiti djecu da umjetnost ne mora biti samo klasična, već viđena, kao slike na zidu ili skulpture, već da može biti i različita i da kao takva uvede djecu u moderniju umjetnost u kojoj sudjeluju čula, mirisi, novi oblici i forme.

Zbir usitnjenih jedinica ručno rezanih oblika čine svjetlosno-prostornu instalaciju kao nastavnog primjera suvremene poetike sa zadatkom uvođenja u fluidni svijet sjena. Vještina rezanja kao manualni proces te smještaja u prostor obuhvaćajući volumen kao sadržaj likovnog rada uvodi sudionike u suptilno bajkoviti trenutak. Rad je povezan i vremenom kao novom dimenzijom jer je njegovo trajanje svega dvanaest sati. U povezanosti prostora i vremena ovaj projekt čini pomak u pedagoškom postupku približavanja suvremenog promišljanja. Bijeli papir kao sinonim nematerijalnosti, fluorescentna boja s funkcijom svjetla, svjetlosni fluorescentni elementi KAO OSVJETLJIVAČI koji imaju vijek trajanja od dvanaest sati odnosno jednu noć za NOĆ MUZEJA. Izabela Peculić

• Dunja Pavešić

biznis

Zašto i kako KUPUJEMO?

Zašto nas privlače trgovački centri i kako kupujemo?

tvrdi da i ono očigledno nije uvijek i jasno vidljivo.

Zanimljiva su mnogobrojna istraživanja rađena s ciljem opisivanja i proučavanja ponašanja potrošača. Na primjer, P. Underhill navodi da su u jednom od većih istraživanja zaključili da će 65 posto muškaraca koji probaju traperice, iste i kupiti, dok će to učiniti samo 25 posto žena. U restoranima sa samoposluživanjem 18 posto ljudi čita nutricionističke vrijednosti sendviča, dok u supermarketu to čini samo 2 posto kupaca. Subotom u prijepodnevnim satima samo 4 posto kupaca odluči kupiti računalo, dok u vremenu iza 17 sati to učini njih 21 posto. U prodavaonici kućanskih aparata, 75 posto osoba koje uzmu košaricu nešto i kupi. Oni koji ne uzmu košaricu, kupuju u 34 posto slučajeva. Samo područje ponašanja potrošača postalo je predmet interesa mnogih marketinških stručnjaka jer se i najjednostavnije stvari mogu predvidjeti u mnogobrojnim detaljima. P. Underhill

Postoje određene ﬁzičke i anatomske mogućnosti koje su zajedničke svim ljudima. Sva prodajna mjesta trebaju biti kreirana s ciljem prilagođavanja ljudskim željama i potrebama te načinu ponašanja. Pristupačnost prodajnog mjesta u velikoj je mjeri povezana s povećanjem prodaje i ostvarivanjem dobiti. Na primjer u trenutku kada kupci parkiraju automobil na parkiralištu, žure kako bi što prije ušli u prodajni prostor. Ne zadržavaju se puno na tom nezanimljivom mjestu predviđenom za automobile i kolica, već brzim korakom ulaze u trgovački centar. U tom trenutku, sve što je smješteno na samom ulazu ili predvorju, neće biti zapaženo niti „doživljeno“ od strane potrošača. To se odnosi na plakate, letke, promotivne brošure, displeje, izloge s proizvodima, ali i prodavaonice koje su smještene na samom ulazu. Ukoliko sve nabrojeno pomaknemo samo 10 metara prema

unutrašnjosti prodajnog mjesta, kupci će to vidjeti. Iako su vrlo praktična, pokretna vrata samo još povećavaju prostor predvorja što naglašava problem ignoriranja svih promotivnih materijala koji su smješteni na samom ulazu. Ukoliko u prodajnom prostoru postoje bilo kakvi problemi s prohodnošću ili prevelikom količinom izloženih proizvoda koji blokiraju prolaz, izazvat će otpor i osjećaj zabrinutosti kod potrošača. Ljudi uvijek usporavaju kada ispred sebe vide neonsko svjetlo i reﬂektirajuće površine (zrcala), ali isto tako ubrzavaju kada ispred sebe vide banku. Izlozi banaka su obično dosadni i zato nije dobro imati prodajno mjesto uz bilo kakvu ﬁnancijsku instituciju. U nekim trgovačkim centrima obično se nalaze i banke, a prodajna mjesta pored banaka u tom slučaju trebaju dobro razmisliti o privlačenju kupaca do svog ulaza ili izloga te izraziti posebnu kreativnost. Prednji dio prodavaonice ima najvaž-

niju ulogu u određivanju koji kupci će zaista i ući u prostor. Poduzeće koje je željelo potaknuti ulazak žena u prodavaonicu, na prednju policu je stavilo telefone. Stručnjaci savjetuju da je potrebna izmjena proizvoda koji se stavljaju na prednju policu, odnosno onu koja se vidi kada kupac stoji na ulazu. To je važno kako bi se u prodavaonicu privukle različite ciljne skupine. Naprimjer na prednjoj polici u knjižari u jutarnjim satima treba staviti knjige namijenjene majkama, jer se u jutarnjim satima u trgovačkim centrima najčešće nalaze majke s djecom. U poslijepodnevnim satima nastaje gužva zbog učenika i studenata pa je na ulazu potrebno postaviti knjige o sportu ili glazbi i sličnim temama koje zanimaju mladež. Od 17 sati pa do zatvaranja prodavaonice bilo bi dobro izložiti poslovne knjige ili neku literaturu koja je namijenjena muškarcima i ženama koji rade. Neke od navedenih činjenica vezane za

razmišljanje kupaca ne treba uvijek uzeti kao općenito pravilo, ali je važno naglasiti da svako prodajno mjesto mora istražiti ponašanje kupaca i pokušati se prilagoditi sve zahtjevnijem kupcu. Samo takva, kupcu prilagođena ponuda, može donijeti očekivane rezultate, povećanje prodaje proizvoda i usluga te

Ivo J. Kosor & Pahor novo vrijeme imati posao voljeti ono što radiš gradski taksiji maskirano ludovanje karneval krafne, fritule, kroštule… šetnje po zimskom suncu rasprodaje Platak radnim danom biti zaljubljen

• mr.sc. Elvira Mlivić Budeš, direktorica Filaksa elvira@ﬁlaks.hr www.ﬁlaks.hr

Ivo S. Simona & Ante stari obrasci nezaposlenost 14,7% raditi ono što voliš gradski busevi maskirani pljačkaši korupcija orehnjače, kugloﬁ, mađarice… zimska letargija nove kolekcije Platak vikendom biti zabrinut

Plan B

politički tjednici

Avatar

korporativna civilizacija

Ana Brdarić klizanje u Delnicama detox fejs ludovati

zadovoljstvo kupaca.

Hlo klizanje u Rijeci botox facebook tugovati

out

metropolitana

Maske od malih nogu... photo: PIXSELL

metropolitana

ZIMI JE ZIMA Svi stalno pričaju o globalnom zatopljenju, a nitko baš ne spominje globalno zahlađenje, koje nas je ovih dana opako stislo. U Zagrebu se smrzavamo. Jutarnje temperature spuštaju se na minus 10 stupnjeva, i stoje tako nisko gotovo cijeli dan. Naravno, normalno je da zimi bude zima, ali kako je stisla u zadnje vrijeme, već se čuje žamor gunđala o tome kada će proljeće. Naravno, uvijek isto - kada je hladno, hoćemo da je toplo, kad je toplo, zazivamo hladnoću - to je nekakav, valjda normalan krug života, i naša stalna potreba za nezadovoljstvom. Čini vam se poznato? Imate li i vi i vaši najbliži potrebu stalno obraćati pažnju na ono čime niste zadovoljni, a ono čime jeste, uzimate zdravo za gotovo? Dobro, ne bih htjela zvučati kao netko tko tupi kako treba biti zadovoljan u životu pod svaku cijenu, jer ne treba. Istina je da nas nezadovoljstvo gura naprijed, tjera nas da mijenjamo sebe, i vlastiti život. A to je vrlo mukotrpan proces, jednako koliko je i važan. No, čini mi se da često previše energije unosimo u ono čime nismo zadovoljni pa završimo depresivni i nesretni jer nikako da nam u životu krene. Treba pronaći finu mjeru, uostalom kao i u svemu ostalom u životu, da vlastito nezadovoljstvo pretvorimo u prednost i dalje guramo nasmiješeni i spremni za promjenu. Istina je da se sve neprekidno mijenja, no za promjenu treba i vremena i strpljenja, što mi često nemamo.

SLOBODA FAŠNIKA A koje vrijeme je bolje za promjenu od mjeseca veljače koja nam kuca na vrata - vrijeme fašnika i maškara, kada možemo skinuti sve maske i nabaciti neke nove, uživjeti se u uloge koje smo oduvijek htjeli igrati. Odličan je osjećaj znati se opustiti i nasmijati, proveseliti sa s poznatim i nepoznatim ljudima kojima je taj čas jedino bitno - dobro se zabaviti. Evo, mi se tu u Zagrebu naveliko pripremamo za slobodnu fašničku republiku u Samoboru, malom pitoresknom gradu nadomak Zagreba, koji svake godine u ovo doba godine podjetinji i zamaskira se. A tamo se zamaskiraju i luduju svi, oni najmanji i najstariji, i tulum traje svaki dan do kasno u noć. To je definitivno nešto što treba probati, potrebno je samo malo mašte za dobru masku, ponešto kuhanog vina i dobra atmosfera je zagarantirana. Ni hladnoća ne može otjerati maškare iz Samobora.

RADOSTI I MUKE SKIJANJA Ali zato hladnoća veliku većinu nas tjera da se zabijemo u tople domove i maštamo o nekim ljepšim vremenima, kada smo u ovo doba godine uzimali godišnji i pakirali se za skijanje. Oko skijanja su osjećaji uvijek podijeljeni - muževi i djeca su oduševljeni i jedva čekaju, dok mi žene malo gunđamo, jer tko ne zna, pakiranje za skijanje je najmučniji posao ikad. Toliko stvari treba spremiti, u tako malo prostora, i za tako malo dana. Iako nitko normalan ne nosi neku šminkersku obleku, dok se popakiraju sve te pancerice, buce, kape, šalovi, rukavi-

ce, naočale i kreme, izgube se živci, hodnik vam je zatrpan i jedva čekate da to više vaš dragi, ili bilo tko drugi, odnese u auto i da krenete. Kako je prošla, a i ova godina pred nama recesijska, skijanje je postala više tema o kojoj se razgovara, a manje se skija. Smijale smo se prije nekoliko dana kolegice i ja mami jedne od nas, koja ne može doći k sebi kako to da se ove godine na skijanje ne ide. Čudi se žena – kao, pa to nije normalno, skijanje je osnovna životna potreba, kako to mislimo da ne idemo, nemamo novaca? To je nemoguće, skijanje je nužna potreba. Eh, dobra stara vremena kada su naši roditelji živjeli samo u trenutku sada i ovdje, sigurni za svoja radna mjesta, u ugodnim društvenim stanovima koji su se otkupljivali po smiješnoj cijeni. Eh, tada je i skijanje ulazilo u osnovne životne potrebe. I ne može žena doći k sebi kada joj je kći rekla kako, eto, ove godine ne ide, jer se nema novaca. Sirotoj ženi nikako jasno - pa kako to, radite i ti i suprug, ništa si ionako ne priuštite, pa ono, bar skijanje biste mogli. Ah, bit će da su to one generacijske razlike o kojima su nam kao malima pričali. I tako, u Zagrebu se osjetilo to da su mnogi skijaši ostali ovog siječnja doma, ali su zato klizališta bila puna. Moraju se iskusiti te zimske radosti, kako god, gdje god. A skije i pancerice će prezimiti i preživjeti jednu zimu u podrumu, na sigurnom, nabrusit ćemo ih kada za to dođe vrijeme. Dotad, mi smo otkrili Platak. Je, malo je to skijalište spram austrijskih i slovenskih, ali je naše i blizu je, kao uostalom i Sljeme, ali ja iz nekih vlastitih pobuda više tamo ne skijam. Ne podnosim činjenicu da se toliko novaca uloži u Snježnu kraljicu, u samo jednu trku godišnje, od čega mi u Zagrebu, nemamo gotovo ništa, osim što se vrtimo po Eurosportu - i što ti ga ja znam gdje već, i plaćamo iz vlastitog džepa to neviđeno pretjerivanje, dok u gradu postoje preče stvari. No, dobro, neću vas zamarati ni time, ni projektom Cvjetni trg, gdje su nedavno u Varšavskoj aktivisti popeli na stabla pokušavajući ih spasiti od kapitalističkih bagera. Kao što sam i rekla - možemo biti nezadovoljni, i mrzovoljni, ali neke stvari će se i mimo nas događati i dogoditi, pa tako i taj Cvjetni trg, koji ionako već godinama nije što je trebao biti, i što je nekad bio. Uh, kako bih voljela da su stvari drugačije, ali nisu. Jesam li zbog toga što sam odlučila da se više ne nerviram i da neke stvari pustim da se dogode, jer sam shvatila da su veće od mene, postala ogorčena ili slobodnija, još ne znam. Javiti ću vam neki drugi put. Dotad, šal oko vrata, kapu na glavu, tople cipele na noge i uživajte u oštroj zimi - lijepa je.

• Eva Krsnik

hepening

Studenti su

noćne ptice Sova! Da, noćna ptica. U hinduističkoj mitologiji predstavlja božicu bogatstva Lakshmi i svojim prisustvom je predznak sreće, a u grčkoj se mitologiji često pojavljuje uz Atenu, božicu mudrosti i snage (upravo je zato nalazimo na grbovima mnogih sveučilišta, pa tako i riječkog). Takvi su i naši studenti s Riječkog sveučilišta koji su od ponoći pa do dva sata poponoći u eteru Radio Rijeke. Prvi je to studentski program u ovom dijelu Hrvatske, a studenti kao studenti - još uvijek preferiraju noć više nego dan. Dok je noći, bit će i studenata. Bile to neprospavane noći pred ispit ili pak nezaboravne fešte koje odzvanjaju po studentskim domovima. Studentski je radio česta pojava na svjetskim sveučilištima pa tako i u Zagrebu vrlo uspješno već skoro petnaest godina djeluje Radio Student i red je da je naše Riječko sveučilište s preko 15000 studenata dobilo svoje iskonsko glasilo na 104,7 MHz-a. Projekt je pokrenut u suradnji Hrvatskoga radija Radio Rijeke i Sveučilišta u Rijeci, a samome početku prethodile su i mukotrpne pripreme studenata za bacanje u vatru – studentski eter otvoren je u ponoć 30. siječnja. "Ovaj projekt od velike je važnosti ne samo za Radio Rijeku i Riječko sveučilište, već je to doprinos cijelome gradu. Nadam se da će potrajati dugo", rekao je Alen Čemeljić, urednik informativnog programa najslušanijeg riječkog radija. Osim njega, studentima su u proteklih mjesec i pol stalni mentori bili i Antonela Galić-Pruša i Ivica Vrkić. A uz programske, novinarske i ine pripreme valjalo je uvesti Radio Sovu na velika vrata u program Radio Rijeke, a za to se pobrinuo koncert koji je krenuo u 22 sata 29. siječnja s već mitskog balkona Radio Rijeke na Korzu. Na tom lebdećem stageu nastupili su poznati riječki bandovi: Morso, Quasarr, Grad, One Piece Puzzle, Diskurz i Let 3 - i u kišnoj noći zapalili Rijeku. Oni sretniji su se skrivali ispred natkrivenih izloga, dok su ostali cupkali na kiši koja je (ma, tko ju je uopće zvao) u nježnim refulima padala te noći. Rijeka je grad rocka, ali i grad studenata (gradi se i pravi kampus na

Trsatu!), a naši su bendovi uz najbolje želje zaprašili ne bi li spojili to dvoje u jedno i promovirajući studentski program izravno pomogli studentskome standardu i digli Rijeku kao grad znanja na jedan viši društveni nivo. Jer postoji li bolji početak programa nego da vas institucija Leta 3 uživo uvede u početak emitiranja? Suradnja između iskusnih radijskih novinara i novopečenih spikerastudenata sigurno doprinosi razvoju studentskih vannastavnih aktivnosti. Ali, zašto i razmjena iskustava i kvalitete ne bi bila uzajamna? Kako je u svojim mejlovima poslovnim partnerima napisala Hana Peharda-Hržić, alfa i omega marketinga Radio Rijeke: “Puna je kuća vrlo mladih ljudi, a to mi se čini špica.” Sigurni smo da i studenti mogu utjecati na iskusne lisce s RR-a, ako ništa, prisjetit će ih njihovih studentskih dana i početaka. Studenti će postati dio novinara, a novinari dio njih. Nekima će to biti odlično iskustvo za daljnji razvoj njihovih mladih karijera, nekima još bolje druženje, a svima koji slušaju, pomoći će da se prisjete: od kolijevke pa do groba najljepše je studentsko doba. Evo, upravo slušam Radio Sovu i trešti Manu Chao, a svojim hitom Mr. Marley, a sa studentskim će programom zaista biti “this world go crazy” kad prodrmaju eter. I na kraju, uvjeren sam da će važnost Radio Sove tek doći do izražaja i tako postati jedan od simbola riječkoga studenta. Protresite se, slušajte Radio Sovu!!!

• Nikola Pavešić

uzduž i poprijeko

Rwanda je stvarno posebna u afričkim dimenzijama - zemljopisno potpuno izolirana, u Burundi je jedina zemlja koja je postojala u tim granicama i u pretkolonijalno doba kao neovisno kraljevstvo. Bitne razlike sa zemljama poput Tanzanije, Kenije i Ugande se odmah primijete, iako sama Ruanda graniči s njima. Čim sam sletio na aerodrom u Kigaliju aviončićem od svega osam mjesta i izašao na vrući asfalt piste, prvo sam se zapanjio samim pogledom na karakteristične brežuljke Ruande. Ova je frankofonska zemlja poznatija i kao pays des mille collines ili zemlja tisuću brežuljaka, ali ima ih puno, puno više. Brežuljci su sveprisutni u cijeloj zemlji i naprosto su predivni, a to bi vam najlakše mogao predočiti uspoređujući Ruandu sa središnjom Istrom. Crvena plodna zemlja, strma obrađena polja, i brežuljci i doline u nedogled. U prvom trenutku šok. Ceste su u Kigaliju sve asfaltirane, i ne samo u glavnome gradu, nego i u cijeloj zemlji! Predivne široke asfaltirane ceste bez rupa kao potpuna suprotnost na moja prijašnja afrička iskustva. Organiziran javni prijevoz, shopping centri, fini restorani i na tisuće malih mototaksija, a prije vožnje dobijete kacigu (neprepoznatljiva razina sigurnosti za Afriku) i sjednete na motor iza motorista koji vas vozi na željeno odredište. Prešao sam Ruandu od Butarea na jugu preko centralnih Gitarame i Kigalija pa sve do istočne granice s Tanzanijom. Ožiljci genocida iz 1994. su još prisutni, ali izgleda da je Ruanda uspjela od potpunog raspada u roku od 15 godina prestići sve svoje susjede što se tiče razvoja i infrastrukture. Razmišljajući o razlozima, ali i puštajući za sobom tu kafkijansku preobrazbu na nivou jedne cijele

države krenuo sam autobusom u 5 izjutra prema Tanzaniji otprilike planirajući put u 750 kilometara udaljenu Arushu za koji sam jedino znao da ne bi smio biti duži od dva dana. Naravno, tih 750 kilometara zračne linije se vjerojatno pretvorilo u oko 1500 kilometara vijuganja afričkim divljinama, selima i gradovima. Rusumo Falls granica je Ruande i Tanzanije, ali ne samo politička nego i preočito zemljopisna, a prijelaz je iznenadan. U trenutku sam napustio divne ruandanske brežuljke pokrivene plantažama banana i prešao u tanzanijski bush i ono najplavije nebo s onim najbjelijim oblacima na svijetu. Nakon mnogobrojnih imigracijskih formulara i male svađe s tanzanijskim policajcima oko vize bio sam na autobusu za Geitu, gradu poznatom po najvećem rudniku zlata u Africi izvan Južnoafričke Republike. Ali htio sam malo bolje upoznati zapadnu Tanzaniju i sišao sam nakon svega pola sata vožnje u Benacu, selo poznato po kampu za izbjeglice iz Ruande koji je te kobne 1994. brojalo preko 350.000 izbjeglica. Sad je ostalo nekoliko kućica. Tamo me čekao makadam i daladala (čitaj kombi za petnaestak ljudi u koji stane do trideset ljudi i možda tona dodatne robe) za grad Karagwe. Ta daladala vozi jednom dnevno i kreće kada se napuni što je značilo da sam čekao puna tri sata u razgovoru s lokalcima koji se uglavnom vodio oko Šukera i Eduarda pošto su mnogi bili navijači Arsenala. Nesumnjivo najneudobnije putovanje mog života što se tiče komfora, ali i sigurnosti kada sam doznao da nam je čovjek koji putuje s nama i drži kalašnjikov zapravo oružana pratnja jer sljedeća dva sata prolazimo kroz pobunjenički teritorij gdje već petnaest godina

s više-manje uspjeha operiraju izbjeglice i bivši vojnici iz Ruande, Burundija i Konga. Moram priznati da mi nije bilo svejedno kada su moji suputnici znali iz političkih rasprava prijeći u potpunu tišini ako bi vidjeli kako se diže prašina negdje u daljini. Uz to ne moram ni spominjati da smo putem morali mijenjati gumu, imali problema s osovinom, kočnicama i slično. Tako se put do Karagwea otegnuo od dva, tri sata do šest sati, otkud sam panično tražio sljedeću daladalu za Bukobu do koje je navodno bilo još dva sata, a ja sam morao stići do devet navečer u luku odakle je kretao brod za Mwanzu. Do toga je ostalo jedva četiri sata. Bukoba je zanimljiv grad na obali Viktorijinog jezera i nalazi se na samoj granici s Ugandom, ali nisam ga uspio pomnije upoznati jer sam tamo bio samo sat vremena, a i mrak je već bio pao. Kad sam stigao na brod Victoria, bacio sam torbu u kabinu i s hladnim pivom sjeo na palubu; iscrpljen i pokriven slojevima prašine pokupljenom na putu - ali zadovoljan. Čekalo me cjelonoćno putovanje preko najvećeg afričkog i trećeg svjetskog jezera, ali koju pivu kasnije, samo sam pao u krevet. Probudila me brodska sirena sljedećeg jutra pri

dolasku u drugi najveći grad Tanzanije - Mwanzu i predivan ranojutarnji pogled s jezera na njegove specifične obalne stijene. Kava u mom omiljenom hotelu Tilapia i put aerodroma, let malim avionom za Arushu je ispao jedino rješenje jer autobusi putuju kroz Nacionalni park Serengeti, a kao stranac bi morao platiti 50 dolara samo prolaz. Postojala je i varijanta preko Ugande i Kenije, ali to bi trajalo još dodatna dva dana. Vrhunsko putovanje kroz jedan mali dio Afrike bilo je nezaboravno iskustvo i svakako bih ga ponovio. Toliki dojmovi ne stanu u ovu količinu redaka, ali iskreno ne bih ih ni želio pokvariti nekima od vas koji će možda doživjeti slična putovanja, ako i kad se odvaže posjetiti pravu Afriku. Silni ljudi, doživljaji i scenski prikazi su nešto što vam nitko ne može oduzeti i jedinstveni su svakim putovanjem. Dobrodošli u Afriku!!!

• Nikola Pavešić

boudoir Male tajne svog životnog stila Tekliću je povjerila

NATAŠA JANJIĆ, glumica.

Prvi jutarnji ritual:

photo: PIXSELL

Nemam posebnih jutarnjih rituala jer često navečer dugo ostajem budna i jutra su mi gotovo uvijek bolna. Zazvoni sat, kojem stalno mijenjam melodiju ne bih li doskočila tom neprijatelju i uljepšala pšala buđenja, a onda slijedi utrka da što više obavim u što kraćem vremenu. Volim popiti čaj s medom, ako stignem. O kavi ne ovisim, na svu sreću.

Najnovije otkriće: U posljednje vrijeme tek otkrivam kako je život pun prepreka.

Preporuka za obaveznu lektiru: Pamuk, Hemon, Dežulović i Jergović.

Tajna dobrog izgleda i energije: Najvažnije je unutarnje zadovoljstvo, i svakako - ljubav i zahvalnost prema životu i ljudima koji me okružuju.

Kozmetički proizvod koji nikada ne bih upotrijebila: Ne poznajem takav - još uvijek, no ne znači da ih koristim sve. Svakako, ono što ne uključuje agresivne i teške kemijske ili kirurške metode prolazi.

Ne mogu bez... Ljubavi. I mobitela.

Mala povremena zadovoljstva: Kupovina dobre knjige ili CD-a, dobar restoran, masaža, putovanje (čitaj: bijeg)...

Najdraže mjesto na svijetu: Svako s pogledom na more. Pogledi na rijeke mogu proći, ali rijeke moraju biti ukras i uključene u krvotok grada.

Najdraži mirisi: Mirisi, baš kao i glazba, za mene su najslikovitiji album života. Uz njihovu pomoć lako se vratim i prisjetim nekih trenutaka, ljudi ili mjesta. Oni koje posebno volim su mirisi morskih specijaliteta, miris jutarnje kave koja me vraća u dom svojih roditelja, miris borova i mora koji me sjeća na rodni Split i otoke, a od parfemskih su mi trenutno i dosad najdraži Chloé i Juliette Has a Gun.

Idealna ljepota: Uvijek prirodna i nesavršena.

Što uvijek nosim u torbi: Kozmetiku i planer!

Moj moto: Nikad ne znaš gdje te sreća čeka.

mala čuda tehnike

Zimske radosti su oko nas, veselili se mi tome ili ne. Ova je zima pokazala da čak ni oni koji se ne odluče posjetiti razna skijališta u zemlji ili inozemstvu, ne mogu biti sigurni da se jednoga jutra neće probuditi zameteni snijegom. A kako zimu ne možemo otjerati, najbolje nam je prilagoditi se.

Sno-Baller za savršene grude

rukavice. Na vrhovima palca, kažiprsta i srednjaka opremljene su malenim kuglicama, koje omogućuju upravljanje vašim ljubljenim spravicama bez suvišnog izlaganja prstiju hladnoći. Na internetu se njihova cijena kreće od 15 do 25 dolara, ovisno o modelu.

Privjesak za odleđivanje Među najpopularnije zimske sportove za šire pučanstvo, svakako spada i grudanje. Ima li iskrenije zimske radosti nego kad velikom grudom snijega zveknete svog bližnjeg u potiljak? Naravno, postoje i negativne strane tog sporta, kao što su mokre rukavice i promrzli prsti. Na svu sreću, Britanci imaju rješenje za prave dame i gospodu: SnoBaller! Za manje od deset funti možete na internetu naći ovu simpatičnu napravu pomoću koje možete izrađivati savršeno okrugle snježne grude! Idealno za perfekcioniste i za djecu koja uče geometriju! Zbog savršenog oblika, vaši će projektili imati pravilniju putanju i precizniji let do mete, a vaši će prsti biti manje izloženi hladnoći te će zbog toga duže sačuvati gibljivost.

Rukavice za mobitel Kad smo već spomenuli prste, ako ste kojim slučajem vlasnik nekog od modernih i vrlo popularnih mobitela s touch screen ekranom, sigurno ste s frustracijom primijetili kako je vaš uređaj prilično nekompatibilan s rukavicama. Nosite li pak deblje rukavice, teško ćete koristiti bilo kakav mobitel. Opet, usred zime skidati svako malo rukavice da bi se otipkala SMS-poruka može biti prilična gnjavaža. No, i za to postoji rješenje: Dots

Postoje male ljubljene spravice, a postoje i one velike, na četiri kotača. Ako nisu udobno smješteni u grijanoj garaži, ni vaši limeni ljubimci neće biti imuni na hladnoću. Jedan u nizu neugodnih simptoma koje vaš automobil može razviti ako mu je hladno, jest da mu se zaledi brava. Lijekovi za ovo stanje uključuju široku lepezu prokušanih metoda, od posebnih sprejeva za odleđivanje, preko grijanja brave plamenom upaljača za cigarete, sve do uriniranja po bravi dok nitko ne gleda. Međutim, uistinu elegantno rješenje zove se Hot Key Lock De – Icer. Uvijek vam je pri ruci jer služi kao privjesak za ključeve. Radi na dvije AAA baterije, koje generiraju toplinu u nastavku kojeg stavite u bravu. Morate li odlediti bravu po mraku, tu je i ugrađena lampica. Uređaj možete naći po cijeni do osam dolara, a smrzne li vam se negdje po mraku brava, shvatit ćete da je neprocjenjiv.

• Zoran Krušvar 43

znate li...

• da se može dotaknuti Mjesec? Ako ste ikada kao dijete pružali ruku prema Mjesecu želeći ga dotaknuti, 7. veljače u HKD-u na Sušaku tu želju na simboličnoj razini možete pretvoriti u stvarnost. Toga dana u 20 h Putokazi priređuju glazbeno-scenski susret naziva Dotaknuti Mjesec. S kakvom ćete se to magijom susresti, vidjet ćete sami. Novi album Putokaza nadahnut je temeljnim ljudskim osjećajima – tugom, usamljenošću, radošću... Sve to izraženo je ženskim glasom. Jezik kao gradbeni dio pjesama, glazba i pokret tijela izrazit će se kroz etnoglazbu i trip-pop glazbenu atmosferu. Posebni dojam cjelokupnom uprizorenju dat će igra svjetla i sjene (oblikovatelj svjetla Alen Vukelić) i koreograﬁja Kate Foley. Maštom put Mjeseca vodit će nas članice Putokaza: Mia Egredžija, Jasmina Sokoli, Magda Martedić, Tamara Dorčić, Branka Antić, Ivana Blaškan, Gorana Gašpić i Dunja Dorčić. Mjesec je tu. Budite odvažni: tiho, na prstima, i dotaknite ga!

•

da je Rijeka prvi hrvatski grad pridružen međunarodnoj mreži secesijskih gradova? Rijeka je na godišnjoj skupštini Reseau Art Nouveau Networka u Bruxellesu proglašena gradom bogate secesijske arhitekture. U toj prestižnoj kategoriji konkurenti su joj bili Palermo, Budimpešta, Varese, Beč i Łódź. Secesija je atraktivno naslijeđe, no pokazalo se da u Hrvatskoj nije prepoznato i vrednovano od institucija i javnosti. Stanje secesijske arhitekture u Rijeci zahtjeva zaštitu i konzervaciju. Vjerujemo da će ovaj odličan projekt Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci osvijestiti javnost i institucije kako zajedničkom voljom ne

bismo dopustili da propada ono po čemu smo prepoznatljivi na međunarodnoj razini. U tom smislu jedna od ideja Grada Rijeke je da se uvede turistički posjet razgledavanja riječkih secesijskih građevina.

•

da se umjesto tablete antidepresiva može uzeti hrana antidepresiv? Možda ste češće slušali o hrani afrodizijačkih svojstava, no možemo sada reći da znamo i za hranu antidepresiv, i to antidepresiv bez nuspojava. U knjizi mr. sc. Sandi Krstinić Nutricionizam – prehrana prema emocijama detaljnije se piše o hrani kao lijeku za negativne osjećaje. Hranom baš kao i lijekovima mijenja se kemijski sastav mozga pa se na taj način može ublažiti osjećaj ljutnje, potištenosti, tuge i bezvoljnosti. Prema knjizi ljutnja se tradicionalno može liječiti mlijekom i mliječnim proizvodima kao što su keﬁr, jogurt i sir jer se tom hranom proizvode inhibitori noradrenalina (hormona koji se pojačano izlučuje kada smo agresivni). Iako kod osjećaja tuge najčešće posežemo za čokoladom, ipak su uspješniji tješitelji žitarice i proizvodi od cjelovitog zrna. U stanjima tjeskobe najbolji antidepresiv je hrana bogata zdravim proteinima, a izbor bi trebao biti riba i bijelo meso. Autorica savjetuje i odabiranje hrane prema bojama koje dokazano mijenjaju naša raspoloženja. Vođeni osjećajima možete birati i svoju dijetu. Zamislite, dijeta koja je napokon prilagođena samo vama jer je u skladu s vašom osobnošću i raspoloženjima. Takva dijeta u skladu s emocijama nije superdijeta od koje se mršavi preko noći, ali je dijeta koja pruža zadovoljstvo i smiraj. A sljedeći put kada se šef ljuti na vas, pozovite ga na šalicu mlijeka ili ga ponudite jogurtom, a on neće ni znati kakvu mu drogu nudite.

•

da odnedavno postoji besplatni informatički rječnik na hrvatskom jeziku? Na internetskoj stanici www.megabajt.org na jednostavan i razumljiv način objašnjeno je preko 1500 najčešćih računalnih pojmova s kojima se u današnje vrijeme svakodnevno susrećemo. Osim uobičajenih tehničkih izraza koje susrećemo pri radu s računalnim tehnologijama, izraza koji se koriste prilikom opisivanja značajki računalnih sklopova i izraza iz suvremenog računalnog žargona, sadržaj je dodatno obogaćen i osnovnim izrazima vezanim za mobilne tehnologije. Rječnik je ideja NetAkademije Tehničkog veleučilišta u Zagrebu s ciljem da informatičke pojmove učini lako dostupnima informacija-

ma. Ovo je tek baza koja će se dorađivati, ali već i sada sa svojom osnovom, bit će velika korist učenicima, studentima, ali i svima zaposlenima koji rade na računalu. Vjerujemo da će se ovaj link smjestiti i u vaše favorite, jer računalne tehnologije se brzo mijenjaju i uvijek se susretnemo s neznanjem.

•

da kušati vrhunska vina i delicije možete 12. i 13. veljače na Zagreb wine gourmet festivalu? Festival predstavlja najbolje hrvatske i međunarodne proizvođače vina i gastronomskih delicija. Za gourmet program pobrinut će se posebni chefovi iz Hrvatske i inozemstva. S velikom pažnjom odabiru se proizvođači koji će sudjelovati na manifestaciji, a ograničen broj od 140 izlagača garancija je visoke kvalitete izloženih proizvoda. O Zagreb wine gourmet festivalu često se govori kao o vinskom događaju godine i jedinstvenoj izložbi kulture življenja. Proﬁnjenost i visok stil u uzgoju i stvaranju vina i hrane jedan su od izraza ljudske kreativnosti. Njegujte svoj gurmanski duh! Zagreb wine gourmet festivalu priređuje se u Muzeju za umjetnost i obrt.

• da u Studiju Maraton možete naučiti pjevati i svirati? Bez obzira na svoja prethodna profesionalna ili neprofesionalna iskustva (npr. pjevanje pod tušem ili na karaokama) svatko će sklon glazbi i glazbenom izričaju u Studiju Maraton naučiti pjevati ili svirati, već prema želji pojedinca. Radionice su individualne i grupne, u različitim terminima, za odrasle, mlade i za djecu, za one naprednije i one koji žele učiti svirati i pjevati sebi za dušu. Svatko može naći svoje mjesto u Maratonu, pa čak i oni koji su svoju životnu utrku odlučili trčati na glazbenoj sceni. Za djecu je organizirana glazbena radionica Čičak Muzičak na kojoj djeca kroz igru usvajaju glazbene sadržaje, upoznaju instrumente, pjevaju, plešu, pa čak i glume. A zanimljivo je i to da se s djecom radi na stvaranju autorskih dječjih pjesama. Da se ne radi samo o igraonici, već o pravoj glazbenoj radionici, svjedoči to da su neki od najmlađih polazni46

ka već objavili svoj prvi singl. Odrasli mogu polaziti tečajeve modernog, jazz i klapskog pjevanja i obučiti se ili usavršiti u sviranju na nekom od instrumenata – klavijatura, gitara, bas, bubanj i saksofon. Moto Maratona je da se svi mogu baviti glazbom, a da bi uistinu postali glazbenici, trebali bi naučiti notno pismo i note. I za to postoji jednostavno rješenje! U Maratonu su organizirani moderni tečajevi solfeggia (koje vodi Haris Brković), a oni napredniji se mogu opredijeliti i za tečaj aranžiranja, miksanja i produkcije glazbe. Želeći pružiti svojim polaznicima i nešto više Maraton za svoje polaznike organizira i vježbe u živo programom Maraton u Tunelu. Polaznici svoja znanja i vještine na razglasu, studijskom snimanju i scenskom nastupu mogu pokazati javnosti nastupom jednom mjesečno u Jazz Caffeu Tunel. Maraton u Rijeci postoji već dvije godine, a uspješnost svojih polaznika zasigurno može zahvaliti učiteljima koji su i sami poznati glazbenici. Mentori vokalnog dijela su: Nataša Tonković (Elemental), Žanil Žak Tataj (ex Divlje Jagode), Katarina Jurić (Rivers), Lela Kaplowitz i Suzana Matušan. Mentori instrumentalnog dijela su: Ivan Pešut (gitara), Henry Radanović (bas), Kruno Veršić (bubanj), Vedran Križan (klavijature) i Denis Razumović (saksofon). Umjetnički voditelj i organizator Studija Maraton je Olja Dešić. Ako je ovaj članak zagolicao vašu želju za glazbenim izražavanjem, dodatne informacije o Studiju Maraton možete naći na www. studiomaraton.com.

•

da najveći toranj na svijetu Burj Dubai premašuje 820 m, ima 160 katova, 900 stanova, 37 katova uredskih prostora i 4 kata rekreacijskih centara? I zamislite, gotovo kilometarska građevina gradila se samo 6 godina! E, to je rad i organizacija! Središnji dio čini Armanijev hotel sa 160 soba i apartmana. Čovjek bi pomislio da se cijeli život ne trebaš maknuti iz ovog svijeta u malom. Burj Dubai uzdiže se na luksuznoj lokaciji usred parka, a okružen je morem i pustinjom. Vidljiv je u krugu od stotine kilometara. Dokud tek seže pogled stanovnika ovog zdanja? Otvorenje najvećeg tornja na svijetu u medijima je nazvano povijesnim trenutkom suvremene arhitekture. Povodom otvorenje bili su popunjeni gotovo svi smještaji u Dubaiu jer mnogi su željeti 4. siječnja prisustvovati ovom povijesnom trenutku. Burj Dubai nadvisio je dosad najveći toranj na svijetu Taipei 101 u Tajvanu. Arhitekt Adrian Smith rekao je kako mu nakon ovog iskustva preostaje još samo graditi kilometarske građevine.

kako potrošiti bogatstvo

Nakon što prođu Božić i Nova godina, šampanjci, liker od jaja, prežderavanja i postblagdanska čišćenja organizma, nakon što bacite osušeno drvce i naredite posluzi da suhe iglice pomete pod tepih, ostaju vam samo dvije stvari koje možete učiniti: otići na skijanje ili se zavući u svoju jazbinu i hibernirati do dolaska proljeća. Iako se skijanje nameće kao logičan izbor, kad-tad će naići ona zima kada ćete zaključiti da je snijeg na svakom ledenjaku jednako hladan, a da ni jedno skijalište nema vinski podrum ravan vašemu. Uhvate li vas možda takve misli upravo ove sezone, evo nekoliko sitnica koje vam mogu pomoći da uspješno prezimite uz što manje zimske depresije.

Pišite pisma Stariji će vam ljudi sigurno reći kako je svijet bio ljepši, prijateljstva čvršća, a ljubavi romantičnije, u ona davna vremena kad su ljudi umjesto SMS-ova i elektroničke pošte jedni drugima slali rukom pisana pisma. Uistinu, ima nešto čarobno u neposrednom djelovanju na papir, u oblikovanju linija, iscrtavanju jedinstvene poruke tintom, gdje se svaka riječ unaprijed važe i dobro promišlja jer brisanja nema. Možda biste ove zime mogli razveseliti nekoga do koga vam je stalo pravim, starinskim pismom, a možda učinite i dobro djelo pa spasite ponekom poštanskom djelatniku radno mjesto. Kako bilo, odlučite li pisati rukom, znajte da su Van Cleef & Arpels i Montblanc ponosni proizvođači pisaljke nazvane Mystery Masterpiece. Nalivpero je od bijelog zlata, ukrašeno rubinima, saﬁrima i smaragdima, a jasno da se ni bez dijamanata nije moglo. Pisaljku krasi 840 dijamanata, kao i preko dvadeset karata drugih dragulja. Prijenosu vaših misli na papir, posredovat će 730.000 dolara vrijedan pisaći pribor.

Igrajte se Zašto ne? Igranje veseli ljude. Svi se vole igrati, neki loptama, neki šahovskim ﬁgurama, a neki soﬁsticiranim elektroničkim igračkama kao što je PlayStation 3. Da, ma kako zanimljive igre bile, izgleda malo otrcano kupiti si PlayStation. Kako će se on uklapati uz vaše umjetnine, kineski porculan, venecijanski kristal? Ništa ne brinite, ovaj će se uklapati odlično – on je, naime, od zlata. 24 karatni PlayStation 3, u elegantnoj slim varijanti, izrađuje se po narudžbi. Uz njega ide i par adekvatnih zlatnih upravljača i jednogodišnja garancija. Cijene se kreću od 4999 dolara na gore, ali ako niste u žurbi, savjetujemo vam da se malo strpite – model optočen draguljima trebao bi se pojaviti na tržištu svaki čas!

Pijte puno vode Kako nam je zimi, logično, manje vruće, tako osjećamo i manju žeđ. Međutim, našem organizmu je i zimi potrebna njegova doza voda. Često se dogodi da ljudi upravo zimi zanemare tijelo i uzimaju nedovoljno tekućine, a pogotovo se to lako dogodi onima koje zanesu igrice na PlayStationu. Flaširanih voda za piće ima danas svakojakih: s mjehurićima, s okusom... a mi vam preporučujemo jednu za koju kažu da vas čuva i od stresa i od starenja. Zove se Exousia Luxury, a ta svoja čudesna svojstva duguje interakciji čestica izvorske vode s 24 karatnim zlatnim listićima u djevičanskoj staklenoj boci. Mehanika samog procesa destilacije čudesnih antistres sastojaka iz zlata nije nam poznata, ali sigurni smo da plemeniti metal ne može škoditi. Cijena jedne boce iznosi 24.000 dolara, a ne znamo postoji li popust ako uzmete baksu. U svakom slučaju, zapamtite: voda je izvor života!

• Zoran Krušvar 47

pišem...

Ljubavna priča broj dvadeset i dva

Skakavac je ponudio fritule Majmunu. Ovaj je veselo ugurao šaku u

"Uf... ma, bit ću dobro. Nema veze, ionako sam ja kriv. Nije to ništa,

papirnatu vrećicu, ostavljajući u njoj dlake i napunio usta masnim

događaju se meni i gore stvari", nasmiješio se, trepćući okom kao

kolačima. Nerazgovijetno je promumljao nešto što je valjda trebalo

mušica ozlijeđenim krilom.

biti "hvala" i odskakutao dalje u ritmu polke. Tisuću šarenih papi-

"Joj, tako mi je žao... ta moja ticala... malo strše", nespretno se ispri-

rića proletjelo je zrakom, sipeći Skakavcu po glavi poput celuloznog

čavao Skakavac.

snijega. Srijeda je mirisala po vinu i zagorjelom ulju, znoju i šećeru.

"Da, stvarno strše. Ali tako valjda treba. Mislim, kad si... čekaj, što

Skakavac je s vrećicom toplih fritula plesao pokraj Suncokreta, Mač-

si ti?"

ke i Vanzemaljca, dok je nekoliko koraka dalje Časna sestra šlatala

"Pa Skakavac... zar se ne vidi?"

Premijerku. U daljini se čulo kloparanje zvona i Skakavac je bio jed-

"A da, stvarno. Sad kad kažeš, vidi se. Skakavac."

no sretno biće ispod oblačnog neba.

"A ti? Što si ti?"

"Bez brige, neće pasti kiša. Razvedrit će se do zalaska sunca", Ska-

"Ja? Ništa, prolaznik."

kavac je čuo glas u molu sa svoje lijeve strane. Spustio je pogled s

"Ne izgledaš kao ništa. Izgledaš kao nešto, samo ne znam što. Pri-

oblaka, iznenađeno se okrenuo i ticalom zapeo za oko nepoznatog

znaj, što si?"

mladića u tamnom odijelu.

"To je tajna. Možda jednom saznaš."

"Au!" Nepoznati nije nosio masku, samo pomalo starinsko formalno

Možda je namignuo Skakavcu, a možda je to samo bio još jedan

odijelo i dva dlana koja je preklopio preko ubodenog oka.

treptaj ozlijeđenog smeđeg oka. Iznad njih, ukrasi su se bacakali

"Ajme! Oprosti!" viknuo je Skakavac. "Jesi li dobro?" ne znajući što

na vjetru, razigrani i šareni – baš kao i bučno mnoštvo pod njima.

će, uhvatio je Nepoznatog za nadlakticu, kao da će mu tako pomoći.

Kozmički barmen uzeo je dva dijela luđaka iz ludnice, jedan dio

životinja iz džungle, jedan dio dnevnopolitičke satire, sedam kockica

koje su pjevale užasno falš, on je zaronio u vrtloge njene kose i našao

tradicije i nekoliko kapi ekstrakta turizma, sve dobro protresao u pro-

bijelu kožu vrata, ljubio je i nježno grickao.

storno-vremenskom šejkeru i prosuo po gradskim ulicama. Za bolji

A kad su zvona zazvonila glasnije i začuo se bubanj, onda ju je uzeo

dojam, iznad svega je rastegnuo raznobojne trake i zastave, razbacao

za ruke, pogledao je duboko u oči i rekao:

korijandole i zaljuljao grad u dvočetvrtinskom ritmu. Nepoznati i

"Moram sad ići."

Skakavac podijelili su fritule pa zatim zajedno zaplesali niz ulicu,

A Sanja je vratila na lice masku, da sakrije iznenađenje, tugu i nedaj-

naizmjence pljuckajući Majmunove dlake. Nepoznati je imao lijepo

bože eventualne suze. Ponovo je postala Skakavac, a Skakavac je znao

lice. Naišli su na štand na kojem se prodavalo kuhano vino i na-

da on uistinu mora ići i da je zato sjeta i došla u njegove oči.

zdravili su si toplom, mirišljavom tekućinom, naizmjence pljuckajući

"Hoćemo... hoćemo li se ponovo vidjeti?" Skakavac je pitao nesigur-

klinčiće. Glazba je svirala neprekidno, vino je grijalo, noge su same

no, strahujući da možda traži nešto što mu ne pripada.

plesale, a ruke tražile jedna drugu. Nepoznati je imao i skladno tijelo.

"Možda... ako želiš, možemo."

Skakavcu se sviđao. Ali, ono što ga je privlačilo više od svega, bio je

"Kad? Gdje?" poveselio se, ali instinkt lažnog insekta govorio mu je

sjetan pogled u očima. Skakavac je oduvijek padao na tužne, sjetne

da je današnju porciju sreće već višestruko potrošio.

i neshvaćene umjetničke duše. Imao je za njih šesto čulo i bio je pri-

"Na ovom istom mjestu... na idućem karnevalu", odgovorio je Ne-

lično siguran da je njegov novi poznanik upravo takav. Osjetilo se to

poznati, milujući mu ticalo. Maske su se počele okupljati oko njih,

u njegovom držanju, odsutnom i odmetnutom od svijeta, i u glasu

klatiti se i cerekati pijanim licima.

zbog kojeg je svaka rečenica padala kao molska kadenca. Podsjećao je

"Na idućem... za godinu dana??" zvona i zračne trube, rogovi i zubi,

na nekog tužnog junaka, možda Orfeja ili Hamleta, nekog tko budi

smijeh, loša pjesma i guranje tijela.

u nama one najbolje i najtoplije osjećaje.

"Da. Za godinu dana. Ja sam ovdje svake godine, ni jedan karneval

"Još čašu kuhanog vina?" upitao je Nepoznati dok je svuda uokolo

ne prođe bez mene", spustili su ruke na njegova ramena, dotakli mu

grmjela pijana pjesma i mirisalo na dim.

podlaktice, a Skakavac je htio vikati: On je moj, samo ja ga smijem

"Ne, hvala... mislim da mi je već previše... malo mi se i vrti, ne znam

tako dodirivati, samo ja smijem staviti dlanove na njegovo odijelo i

je li od vina ili od plesa!" smijao se Skakavac.

osjetiti kako se ispod pomiču mišići, samo ja smijem omotati prste

"Neka, ovo su dani kada se može i pretjerati."

oko tih zglobova... Ali nije, rekao je samo:

"Vidim, svi to rade."

"I što... što da ja radim do onda?"

"Uživaju u hedonizmu. Sretni su, jer nemaju nikakve odgovornosti."

"Veseli se. Ponekad pretjeraj. Uživaj u hedonizmu. Samo... molim

"Zašto ti nisi sretan?"

te, sad nemoj ostati ovdje. Sad se okreni i pođi kući", buka se počela

"Jer ja imam odgovornosti."

oblikovati u masu, zvuk poprimati oblike koji su plašili Skakavca, a

"A za što si to odgovoran?"

ruke su vukle Nepoznatog u rijeku tijela, bujicu koja ga je odvodila

"Oh, za svašta. Ali ipak, drago mi je što sam sreo tebe. To me veseli",

dalje.

osmijeh mu je bio još ljepši i sjetniji od glasa i Skakavac je osjetio

"Ali... zašto?"

kako mu pod maskom postaje vruće i zagušljivo. Progutao je oprez i

"Molim te, pođi! Stvarno, vjeruj mi! Idi! Idi!" dovikivao je, dok ga je

čednost i upitao:

karneval vodio, podizao na ramena, nosio daleko od Skakavca. Pod

"Smijem li te poljubiti?"

maskom je bilo mračno i samotno, Skakavac je objesio svoja ticala i

"Naravno."

okrenuo se. Karneval je tekao u svom pravcu, a on je plivao uzvodno,

Sanja je svukla sa svoje glave masku Skakavca, otkrivši usne obojene

preko ulice, preko trga, dalje prema svojem domu. Nije htio biti ov-

vinom, lice orošeno pod krinkom i široke zjenice okovane zelenim

dje. Gomila, veselje i smijeh više ga nisu privlačili. Noge su mu bile

prstenovima. Neznanac se opet osmjehnuo i sporo poput zalaska

teške dok se penjao svojom uzbrdicom, ali nije stao. Tek na zadnjem

sunca uklonio pramen boje vanilijinog cvijeta, koji joj se zalijepio

zavoju s kojeg se vidio glavni gradski trg, okrenuo se i spazio odblje-

za vlažno čelo. Sanja mu se primakla. Osjetila je njegove dlanove na

ske lomače na kojoj su palili Pusta.

ramenima, topli dah na koži lica i mekoću njegovih usana priljublje-

"Do iduće godine", kroz suze je šapnuo Skakavac i nestao u tami.

nih uz svoje. Mirisao je na klinčiće i cimet. Udahnula ga je duboko, uvukla u sebe, zadržala u plućima dugo. Njegovi su joj prsti ugodno hladili obraz, a usne su je ljubile ponovo i ponovo. Dok su gledali zalazak, on se igrao namatajući njen uvojak oko kažiprsta. Kad su ih dvije Tratinčice i Vrag nudili rakijom od meda, on joj je svojim dahom grijao dlanove. Dok su se smijali pijanim Kozama

• David Šnajder 49

horoskop OVAN Beskrupulozno se usuditi, je izgubiti svoju bazu. Ne usuditi se, izgubiti je samoga sebe. (Sören Kierkegaard) Ona: U svakom životnom aspektu imat ćete priliku iskazivati hrabrost i iskušavati sudbinu. Sreća prati hrabre! Ključna riječ: biljka - zelena duša pomaže u crnim danima. On: Sanjar. Ne uzdišite sanjajući opasnu i nesigurnu budućnost, štoviše zabranite si bilo kakve ﬂertove s pesimizmom. Vjerujte u sadašnjost! Odlični odnosi sa ženama.

RAK Sreća nije ništa drugo doli miris naše duše. (Coco Chanel) Ona: Mars je otišao, energija se smanjila, ali je još uvijek prisutna. Godina je počela dobro, a nastavak je još bolji u dobrim namjerama, ljubavnim odnosima i suosjećajnim suradnjama. Ključna riječ: tamjan - izgara i stvara posebnu atmosferu. On: Zreo. Možda se zbog poneke borice ili sijede osjećate odrasliji, tako se ponašate i u ljubavi. Posao bez uspona i padova, bez pohvala i pogrda.

VAGA Zlatni ključ otvara sva vrata. (hebrejska poslovica) Ona: Kako preskočiti prepreke koje se ukazuju proteklih mjeseci? Ne nužno materijalnim sredstvima, nego vašom osobnosti. Lijepa vijest - nečiji povratak. Ključna riječ: cipele - prava elegancija počinje odozdo. On: Harmoničan. Posebne kvalitete: način govora, geste i argumentiranje. Na sreću ne uspijevate svakoga zadiviti jer u tom slučaju niti jedna žena ne bi vam odoljela.

JARAC Budi mudriji od drugih ako možeš, ali nemoj im reći. (Lord Chesterfield) Ona: Surova, ali jasna i jednostavna istina - one koje se trude nekoga ili nešto promijeniti, uvijek su obeskrabrene neuspjehom. Promijenite igru. Zašto se, na primjer, ne brinete više o sebi samoj? Ključna riječ: spremnost. On: Ozbiljan. Čak i previše. S osobom koju volite prigodniji je opušten i nježniji pristup.

BIK U dubini sam zime naučio da u meni postoji nepobjedivo ljeto. (Albert Camus) Ona: U veljači biste se mogli naći u sentimentalnim zavrzlamama (npr. veza s hladnim i rezerviranim muškarcem), toplina vaše unutarnje energije može napraviti čuda. Ključna riječ: krug – u životu postoje ciklusi pa dolazak znači novi odlazak. On: Pozitivan. Vraća se mašta i želja za igrom i zabavom. Slaba točka: jedna ljubomorna djevojka.

LAV Postoje tri velika prijatelja: stara žena, stari pas i spreman novac. (Benjamin Franklin) Ona: Prijateljstva su izvor inspiracija i ispunjenja. Međuljudski odnosi, oni stariji ili pak oni tek stvoreni, imaju sve veću važnost. Ključna riječ: gracioznost - pojava isto zaslužuje divljenje. On: Nježan. Nastavlja se pozitivan utjecaj neba, a posao ide istim tijekom, kao i novi projekti. Otkriti ćete koliko je ugodno pričati sa ženom koju volite.

ŠKORPION

BLIZANCI Vrijeme je dobroćudan bog. (Sofoklo) Ona: Godina je počela s puno nadanja, ali bliska se budućnost čini drugačijom. Raspoloženje je nestabilno. Iznenadit ćete se kako se lako u osjećajima sklizne od raja do pakla (i obrnuto). Ključna riječ: jug - tražite sunce na jugu. On: Napet. Možda je samo trenutni umor, možda navještenje dubljeg perioda nesigurnosti. U međuvremenu vam je potreban seks.

DJEVICA Kad netko priča, obratite pažnju na njega. Ljudi nikad ne slušaju. (Ernest Hemingway) Ona: Veljača - mjesec komunikacije - pričane, pisane i misaone. Izrazite se i slušajte. Uživajte u sučeljavanju s drugima. Tako se raste zajedno. Ključna riječ: Shekinah - hebrejsko žensko ime - božja prisutnost, izvor snage i energije. On: Kognitivan. Mjesec se otvara, idealno za posvetiti se mondenim večerama, ali i kulturnim događanjima. Partnerica je muza koja inspirira oboje.

STRIJELAC

Netko odustane od cilja malo prije nego stigne, a netko stigne ulažući velike napore. (Herodot)

Ambiciozna osoba mora uvijek ratovati sa svojom epohom koristeći oružje te epohe. (Oscar Wilde)

Ona: U glavi vam vlada kaos. Za vas je samo jedno sigurno: kako god bilo, situacija će se poboljšati sredinom mjeseca. Odlično Valentinovo. Ključna riječ: salsa i meringue. On: Nesiguran. Veljača izgleda mirno, čak i monotono. Javlja vam se potreba da stvarate probleme. S Marsom u poziciji, mogli biste posumnjati u vašu muževnost. Ne tražite stalno potvrde.

Ona: Zvijezde su velikodušne prema vama. Jako povoljan period. Pravi problem? Prevelika očekivanja se lako poklapaju sa rezultatima koji nisu na istoj visini.Ključna riječ: čisto srce - ono koje nema ljutnje ni srdžbe. On: Živahan. Tko je neodlučan između više partnerica, neka napravi “space shuttle test”: s kojom biste se odvažili na put u svemir, to je ona prava.

VODENJAK Radost nije u stvarima nego u nama. (Richard Wagner) Ona: Vaša je želja osjećati se dobro. Nije važno ako to sada izgleda nemoguće: upornošću postaje sve jednostavnije, čak i lagano. Više relaksacije tijekom večeri. Ključna riječ: grudi - ženstvenost se cijeni. On: Mornar. U mjesecu zaljubljenih mogla bi vas očarati jedna komplicirana i fascinantna žena, takve su obično one vodenih znakova. Ovoga puta bit će to plovidba uzburkanim i divljim vodama.

RIBE Prava ljubav ne zna pričati. (William Shakespeare) Ona: Zna mnoštvo stvari. Na primjer organizirati posebnu večer (možda baš valentinovsku). Veza Jupitera i Venere povećava svijest osjećaja. Igrajte na zavodništvo, ali ne i na iskrenost. Ključna riječ: snijeg - čarobni pejzaž. On: Radnik. Postoji vjerojatnost napretka u karijeri. Iskoristite to u svoju korist, ali budite strpljivi, rješenja ne dolaze odmah. I molimo vas, bavite se svojom ljubavnom pričom.

za i t s u i Pop insko je v n goto o plaća tičn 5% r a k o2

Ugradbeni ormari i klizne stjene po vašoj mjeri Pitajte prijatelje ili provjerite na www.eduro.hr POSLOVNICA RIJEKA Strossmayerova 13b (100 m iznad Hotela Neboder) tel. 051 377 317, 377 318 - fax. 377 319 e-mail: rijeka@eduro.hr 52

POSLOVNICA PULA Labinska 2/c 1 kat tel. 052 517 775 fax. 052 517 776 e-mail: pula@eduro.hr

(Sedam godina garancije. Kvaliteta za cijeli život)