Igor Zirojević : Pula Grad Interval II: Čuvari by ULUPUH

4. 4. 15. 4. 2019.

Igor Zirojević Pula Grad Interval II: Čuvari

Predgovor Patricia Počanić

Izložba Čuvari predstavlja istoimeni fotografski ciklus Igora Zirojevića nastao tijekom 2017. godine. Ciklus je drugi dio projekta Pula – grad interval – trodijelne umjetničke monografije započete 2015. nastale u suradnji s Paolom Orlić, kojim se predstavlja arhitektonska baština Pule nastala tijekom 1920-ih i 1930-ih godina i usko vezana za prostor, vrijeme i ideologiju. Osim povijesnog konteksta Pule, identiteta grada te osobnih i kolektivnih priča ispripovijedanih u režiranim kadrovima, posebnost ovih fotografija čini atmosfera ispražnjenih prostora, tek s ponekom ljudskom figurom, kao i izvorom svjetla u nokturalnim prizorima grada. Fotografije, naime, prikazuju uglavnom zamračene interijere ili noćne prizore eksterijera u kojima nekoliko manjih izvora svjetla ukazuje na monumentalnost izgrađenih objekata klasicizirajućeg prizvuka te suodnos čovjeka i arhitekture. Međutim, igra tame i svjetla, unatoč tome što predstavlja svakidašnji prizor, stvara začudni efekt. Atmosfera fotografija podsjeća na onu pitture metafisce – slikarstva metafizičkih prostora svojevrsnih osamljenosti, ali i na onu nadrealističkih majstora slikarstva koji se u svojoj poetici nastavljaju na talijanske prethodnike. Pogledom na Zirojevićeve fotografije

promatrač se suočava s ljepotom, ali ponekad i tjeskobnom tišinom tih ispražnjenih prostora. Istodobno, ta se arhitektura naslijeđena iz nekog drugog doba, modernizirana za vrijeme talijanske okupacije, doima kao da je proizašla iz sna, a dodatno je upotpunjena izvorima svjetla koja stvaraju začudnu atmosferu poput one na slikama iz ciklusa L’empire des lumières Renéa Magrittea. Iako na Zirojevićevim fotografijama ne nailazimo na nadrealne elemente i premda na njima nema jasnih proturječja kao na Magritteovim djelima, ponavlja se jednaki postupak mistificiranja stvarnosti i svakodnevice. Upravo u tim manjim pomacima, u prikazu stvarnosti jednog grada te uvođenjem u kadar pojedinaca i njihovog, kao i vlastitog proživljenog iskustva, Zirojević na jedan drugačiji, visoko estetizirani način pripovijeda o Puli.

Pula Grad Interval II: Ä&#x152;uvari

Pula Grad Interval II: Čuvari / I Custodi Paola Orlić

Izložba fotografija Čuvari / I Custodi pulskog fotografa i arhitekta Igora Zirojevića predstavlja izbor od 13 fotografija velikog formata 100 x 70cm, recentnog opusa iznjedrenog iz drugog dijela umjetničke trilogije Pula: Grad Interval a koja se bavi i na osebujan način interpretira neke od najznačajnijih arhitektonskih ostvarenja u gradu Puli za vrijeme Italije. Nerijetko stigmatizirana krutom označiteljskom sintagmom talijanske “fašističke arhitekture” s jasnim negativnim ideološkim predznakom, pulska arhitektura nastala u vrijeme Italije, uhvaćena objektivom fotografa Zirojevića nije nipošto puko dokumentarističko bilježenje arhitekture Grada po sebi, već vrlo suptilno režirana intimna pripovijest o mjestu u kojem se talože arhetipske slike duboko zabilježene u autorovoj vlastitoj memorijskoj matrici.

Riječ je o arhitekturi grada Pule za vrijeme talijanske vlasti 1918.-1943. koju za razliku od one prethodne Austrougarskog razdoblja, kojom se bavio u u prvom dijelu trilogije s pratećom izložbom naslovljenom Stanari, krasi uvjetno rečeno, solidnija formalna očuvanost, odnosno mogli bismo steći dojam da se povijesna patina manje bolno raslojava i račva u nizu pripovjednih rukavaca vremena koje autor pokušava zahvatiti svojim objektivom. Dijelom zbog napretka u materijalima i tehnologiji gradnje a onda i zbog činjenice da velike javne gradnje koje Zirojević snima u sumraktrenutak koji po autoru najbolje sažima kvalitativno određenje njegova gradagotovo sve redom zadržavaju kontinuitet obnašanja sličnih javnih funkcija (gradski uredi, zavodi, sjedišta, pošta, postaje, kupalište), pa osim tek poneke iznimke, i dalje solidno preživljavaju režime i nove države u svojoj izvornoj namjeni. No, iako se čini da ovu arhitekturu inicijalno snima iz pozicije vlastite struke – one, inženjera arhitekta koji objekt prije svega apstrahira kao složeni organizam, racionalizirajući okom struke vidno manje vanjskih ožiljaka pa stoga ističući nepobitne kvalitete pojedinih ostvarenja poput pulske pošte, svejedno, i dalje u umjetničkom podtekstu, a posebno dramaturškim intervencijama u interijerima, Zirojević kao fotograf zadržava svoj prepoznatljiv

stil – tihi atmosferski gotovo metafizički doživljaj kojim evocira neka slavnija, a za arhitektonsku struku, posebno izazovna i revolucionarna vremena. Novost međutim u opusu Zirojevićevih Čuvara – drugog dijela trilogije Pula Grad Interval predstavlja evidentan pomak u umjetničkoj interpretaciji odnosno čitanju arhitekture koja više nije percepcijski ograničena isključivo na umjetničko otkidanje njene vanjštine tj. doživljaj grada kao kulise, već se sada fokus jasno pomiče i u njene interijere. Ono što je u Stanarima – prvom dijelu trilogije koji se odnosio na arhitekturu Austrougarskog razdoblja bilo moguće pratiti tek u tihim naznakama – točnije u likovima stanara uhvaćenih na prozoru, trijemu ili pri izlasku iz objekta, uvijek jasno markirajući dva prostora – onaj privatni i javni, tek najavljujući moguće pripovijesti koje stoje u pogledu iza sigurnosne granice do koje autor objektivom stiže, u drugom dijelu Čuvara po prvi puta u pojedinim objektima toliko suvereno objektivom penetrira u interijer da se čini da upravo u tom novom režiranom trenutku njegovih priča o gradu izmještenom iz početne pozicije pronalazi novi umjetnički izazov. Naslanjajući se na svoj sada već prepoznatljivi umjetnički koncept u kojem osim afiniteta za veliki format gaji i jasno

nagnuće spram pomno elaboriranog kadra sineastičke provenijencije, u opusu Čuvari, Zirojević, vrlo precizno iznosi i male intimne drame protagonista u zadatom prostoru. Specifična granica postavljena u prethodnom ciklusu u kojem se njegova percepcija zaustavila i klizila po tragovima slojeva austrougarskih pripovijesti, iščitanih po ruiniranim fasadama rezidencijalnih pulskih vila, sada je prevaziđena suverenim ulaskom ili bolje rečeno osvajanjem arhitektonskog interijera u koji autor smješta režirane obiteljske drame. Tek za ilustraciju, dok u sumrak fotografira Pulsku poštu, zasigurno jedno od najboljih i najsmjelijih ostvarenja već spomenutog talijanskog arhitekta Angiola Mazzonija iz 1933., hvatajući istovremeno pravog pulskog arhitekta i aktivista Emila Jurcana u znakovito režiranoj radnji svojevrsnog političkog “potpisa” na ulaznu fasadu koju su nekoć markirala tri fascia, u njenom pak glasovitom crvenom interijeru Zirojević uskrsava tihu intimnu dramu. Uhvaćena u spiralnom vrtlogu nadnaravno lijepog, zagasitog Tizijanovski crvenog Mazzonijevog stubišta, trudna žena pogleda uprtog u pismo, njegova je doista trudna rođakinja, također nimalo slučajno pulska arhitektica Tanja Kirac koja evocira sliku njihove trudne prabake u trenutku kada

Pula grad interval II: Čuvari

prima posljednju kartolinu od svog supruga. Možda više nego u ijednoj drugoj fotografiji, rekreirani trenutak u kojem trudna mlada žena čita još uvijek živi trag svog tek osamnaest godina starog supruga- u tom trenu već mjesecima star kadaver jednog od stotina tisuća poginulih vojnika skončalih na jednom od europskih stratišta, ujedno je najizravniji i najdirljiviji susret s arhetipskim slikama vlastitog obiteljskog nasljeđa. Spomenuti primjeri režiranih kadrova malih interijerskih drama a čije priče redom izviru iz fotografovih duboko intimnih memorijskih slojeva, svojevrsni su iskorak iz dosadašnje umjetničke prakse i zasigurno predstavljaju novo poglavlje na čijem tragu počiva i koncept trećeg dijela monografije Grad Interval III – Pregaoci koji obrađuju poslijeratnu socijalističku arhitekturu. Otuda konačno i naslov izložbe: Čuvari (I Custodi) kao zbirna oznaka svih onih arhetipa koje autor nosi pohranjene duboko u svojoj memoriji. Rekreirajući ih i svjesno evocirajući s vremenske distance, Zirojevićevi Čuvari memorije tako stoje kao svojevrsna osobna posveta kontinuitetu i uzajamnosti prostora i vremena grada koji ga oblikuje. Taj isti grad, u raznim se značenjskim poljima poklapa s gradom i svih onih drugih koji u njemu obitavaju i koji ga čine pa

građevine koje autor bira iz drugog dijela trilogije Grad Interval, redom prepoznajemo kao lijepa i kvalitetna građevinska ostvarenja iznimno nadahnute generacije arhitekata koji u Puli djeluju tijekom 20ih i 30ih godina. Zgrade poput Pulske pošte Angiola Mazzonija, Higijenskog zavoda Lina Moschenija, Kupališta Stoja Enrica Trolisa, Case Balila Guida Brassa, Elektromlina Alberta Turine, Autobusnog kolodvora Bernardina Fabra, Banco d’Italia Vincenza Munarija neosporno svjedoče da je turbulentnim vremenima usprkos, Pula baš tih godina neosporno zadobila obrise novog modernog grada. Bila je to doista, ona Pula kojom su osim strojeva brodogradilišta sve više odzvanjali zvukovi brujanja automobila i polijetanja aviona – sve ono, čime se za razliku od Mussolinija koji je Pulu zauvijek zapamtio po reskoj pljusci koju je 1920. kao suvenir iz nje ponio, pak gorljivo oduševljavao otac talijanskog futurizma Tomaso Marinetti.

Igor Zirojević Životopis

Fotograf, grafički dizajner i arhitekt rođen u Puli 1967. Diplomirao je arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani. 1998. osniva Stožer, vlastiti studio za grafički dizajn, fotografiju i vizualne komunikacije. Od 2012. proširuje djelatnost na izdavaštvo kada u vlastitoj nakladničkoj kući Studiolab izdaje prve umjetničke (foto)monografije. Od 2019. član HZSU-a kao umjetnički fotograf.

Nagrade

2012. – Photodays, Rovinj Prva nagrada za pejzažnu fotografiju

Samostalne izložbe

• Topografije Galerija Zuccato, Poreč, 2016. • Arkadijska nelagoda Galerija Makina, Pula, 2016. • Entropija Kontinuum Galerija Makina, Pula, 2015. • Grad interval I – Stanari Photon Gallery, Ljubljana, 2016. Magyar Muhely, Budimpešta, 2015. Galerija Makina, Pula, 2014. • Entropijski pejzaži Galerija Josip Bužančić, Zagreb, 2014. Muzej suvremene umjetnosti Istre, Pula, 2013. • Zen vrtovi Galerija Makina, Pula, 2012. • Portreti Muzej suvremene umjetnosti Istre, Pula, 2010. • Digital Diary Galerija ULUPUH, Zagreb, 2003. Galerija POU Buzet, 2002. MMC Luka, Pula, 2002. • Mediterranean Kantina, Pula, 2004. • Noir Podroom, Pula, 1999.

• Grad interval III – Pregaoci Galerija Makina, Pula, 2018. • Grad interval II – Čuvari Galerija Makina, Pula, 2017.

Skupne izložbe:

• Krajolici svijesti MMC Luka, Pula, 2014. Galerija Kazamat, Osijek, 2014. Zsolnay Heritage Ltd. House of Art and Literature, Martyn Ferenc Gallery, Pečuh, 2014. • Vizure u nestajanju Centar za kulturnu dekontaminaciju, Beograd, 2014. Galerija Most, Novi Sad, 2013. Galerija Makina, Pula, 2012. • Polis: Postindustrijski grad Kulturni centar Karlo Rojc, Pula, 2011. • Dijelovi nesigurne priče Galerija SIZ, Rijeka, 2009. • Odraz u ogledalu – Autoportret u fotografiji Galerija ULUPUH, Zagreb, 2006. • Cinemaniac MMC Luka, Pula, 2002.

Knjige

2014. – Grad interval – Stanari 2016. – Istra – po mjeri čovjeka. 2017. – Pula – Grad dugog trajanja 2017. – Grad interval – Čuvari

Nakladnik:

Prostor održavanja izložbe:

ULUPUH – Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti, Preradovićeva 44/1, Zagreb

Galerija ULUPUH Tkalčićeva 14, Zagreb Tel: ++385 1 4813 746 galerija-ulupuh@zg.t-com.hr

Za nakladnika:

Ivana Bakal, predsjednica ULUPUH-a Urednice:

Organizator izložbe:

Bella Rupena Patricia Počanić

ULUPUH – Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti, Preradovićeva 44/1, Zagreb Tel: ++385 1 4552 595 ulupuh@zg.t-com.hr www.ulupuh.hr

Tekstovi:

Patricia Počanić Paola Orlić Grafičko oblikovanje i priprema:

Lidija Novosel Tisak:

STEGA TISAK d.o.o., Zagreb; ožujak 2019. Naklada:

300 primjeraka ISBN:

978-953-327-163-7 Kustosica izložbe:

Paola Orlić Likovni postav izložbe:

Igor Zirojević

Izložba je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture RH