MATERIJA, MATER, IZVOR Nika Pavlinek
Opus magnum, najznačajnije je djelo jednog alkemičara a isti se naziv odnosi i na najznačajnije djelo umjetnika. Opus summum podrazumijeva zrelo djelo, ono u kojem autor svoje dugogodišnje iskustvo i znanje pretače u zbirno djelo. U alkemiji i filozofiji, prima materia izvorni je materijal potreban za alkemijski opus. To je čista, primitivna, bezoblična baza svih tvari, koju se uspoređuje s nebom i zemljom, s tijelom i duhom a sadrži u sebi sve boje i sve metale. Ona zameće i rađa samu sebe i u sebe pretvara sve nesavršene tvari koje dotakne. Pramaterija zauvijek ostaje jer nema prostora koji nije njome prožet. Ne teže svi umjetnici ni alkemičari među njima njenim nedostižnim transmutacijama. Ne bojeći se zaroniti u sirovu tvar, neki joj pridaju formu i značaj kroz memoriju koja je utkana duboko u njih. Čine to bez unaprijed određenog cilja, vodeći se porijeklom i strukturom medija u kojem rade. Vjerujući dodiru, puštaju da se vanjske percepcije i unutrašnji osjećaji isprepletu. Puštaju da materija samu sebe formira, da samu sebe rodi.
2
Lidia Boševski prolazi lokacijama diljem zemlje. Međutim, ona zemlju poznaje na drugi način, na način tla – materije. Zemlja je u ovom slučaju iskonska supstanca. Sva ovdje dotaknuta mjesta češće su pronalazila nju nego ona njih. Ne skrivajući se, šuljala se duž eksploatiranih glinokopa, kamenoloma, gradilišta, niz puteljke, ceste, more i rijeke, od Lastova do sjevernih obala, središnje Hrvatske, Like, Moslavačke gore pa sve do Slavonije i Baranje. Njezin rad razumije i prevodi nam što se događa i u drugim kulturama zato što ih apstrahira, ne odozgo nego odozdo, sa zemlje i kroz zemlju. Uranjajući ruke u svako mekano tlo koje primijeti na putu, stvara djela koja su spoj okolnih utjecaja i intimnih događaja. U traganjima za još jednom grudom divlje i nepoznate tvari, vadi novi grumen, sasvim mali, koliki već stane u platnenu torbu koju s malom lopaticom uvijek nosi sa sobom i nastavlja graditi svoj prirodni opus summum.
3
