Stipan Kujundžić: Orijentalna glazbala

17. 12. 2018.

3. 2. 2019.

Stipan Kujundžić Orijentalna glazbala Oriental Musical Instruments

Orijentalna glazbala akademskog kipara Stipana Kujundžića Mario Beusan, Kustos izložbe

Izložba „Stipan Kujundžić – Orijentalna glazbala“ obuhvaća rezultate višegodišnjih istraživanja daleke i blisko istočnjačke narodne glazbene baštine i gudalačkih instrumenata, jednako kao i takvih glazbala u regiji.

Unutar ovog velikog područja, odnosno brojnih pripadnih glazbenih instrumenata, autor je odabrao 14 glazbala. Njihova se pripadnost veže uz slijedeća područja: Hrvatsko Dinarski areal, Bosna i Hercegovina, Albanija, Srbija, Bugarska, Turska, Perzija, Irak, Azerbejdžan, Armenija, Gruzija, Kazahstan, Uzbekistan, Turkmenistan, Afganistan, Pakistan, Indija, Kašmir, Kina i Japan.

Stipan Kujundžić je oblikovao tih 14 odabranih orijentalnih glazbala prema izvornim uzorcima, ali u vlastitoj umjetničkoj interpretaciji njihove forme.

Usmjerio se je na proučavanje i svladavanje gradbene tehnike odabranih instrumenata te, prije svega, na kiparsko promišljanje njihovog oblikovanja.

Nakon pomnog studiranja i prenošenja tradicijske sheme, on primjenjuje posvemašnju redukciju uobičajenih tradicijskih rezbarenih i drugih uresa.

Umjesto toga, on koristi na svakom glazbalu veći broj raznolikih vrsta drveta.

Tim postupkom on dobiva njihova različita strukturalna i koloristička svojstva te ostvaruje jednu novu, vrlo zanimljivu geometriju unutar cjeline. Ona se temelji na ideji obilježavanja pojedinih konstrukcijskih elemenata glazbala uporabom različitih vrsta drveta. To je provedeno na iznimno suptilan način, što u konačnici rezultira pojavom vrlo elegantnih objekata skulpturalnih karakteristika.

Nedvojbeno je riječ o nadahnutim kiparskim zahvatima, pri čemu je u potpunosti sačuvana temeljna funkcija glazbala, a to je da se na njima može svirati.

Sam autor, akademski kipar Stipan Kujundžić kaže: „Glazba je u mojem životu jednako važna kao i kiparstvo. Oduvijek sam bio okružen glazbom i glazbalima. Od malena sviram na nekoliko instrumenata.

Imotske gusle su moja opsesija, pa sam već odavna svladao tehniku građenja tog instrumenta. Isprva su to bile replike izvornog instrumenta, a potom sam se na nagovor profesora Beusana usmjerio prema preoblikovanju s ciljem spajanja kiparskog i glazbenog umijeća. Iako je bavljenje time bilo periferno, obzirom na moju temeljnu profesionalnu kiparsku usmjerenost, uvijek je u meni pobuđivalo veliku radost i znatiželju.“

formaciji na dnu rezonantne kutije koje pospješuju razlijeganje zvuka). Kod oblikovanja gudala primijenjene su takve kiparske intervencije koje mahom teže vrlo finim tanašnim rješenjima, bliskim njegovom izvornom obliku.

U izboru gradbenog materijala i u promišljanju kolorističkog rješenja također nailazimo na neočekivane pomake. Stipan Kujundžić i u ovim svojim radovima koristi uzbudljivu snagu vlastitog metafizičkog kiparskog jezika, kojim uvijek iznova ukazuje na kompleksnost kiparske forme.

Zadivljeni smo njegovim posve jasnim i estetski zaokruženim idejama koje se premeću u dojmljiva oblikovna rješenja, visokog likovnog potencijala.

Projekt „Orijentalna glazbala“ rezultirao je instrumentima doista neočekivanih oblika.

Ona su izvorni kiparski rad akademskog kipara Stipana Kujundžića.

Inovativna rješenja posebno su vidljiva kod povezivanja rezonantne kutije s tijelom, jednako kao i kod oblikovanja njezina korpusa. Montaža opne od jareće kože na rezonantnu kutiju provedena je uz modeliranje zanimljivog ritma malih obodnih izbočina (spojne točke).

One dopunjavaju percepciju konture rezonantne kutije izvjesnom dozom privlačne treperavosti. Nadalje, valja kazati da autor ostvaruje cijeli niz upečatljivih oblikovnih zahvata na detaljima glazbala, a to je ključ za zapinjanje strune, kobilica (konjić) za podržavanje strune, glasnice (rupice na opni) i krst (rupe u križnoj

Stipan Kujundžić: Orijentalna glazbala / Oriental Musical Instruments

The oriental musical instruments of the sculptor Stipan Kujundžić Mario Beusan, Exhibition curator

The exhibition entitled “Stipan Kujundžić – Oriental Musical Instruments” brings together some of the results of years of exploring the musical heritage and the string instruments of countries of the Far and Near East and also of those of this region.

Within this large area, that is, within the many pertaining musical instruments, the author has chosen 14 instruments.

They originated in the Croatian Dinaric area, Bosnia and Herzegovina, Albania, Serbia, Bulgaria, Turkey, Persia, Iraq, Azerbaijan, Armenia, Georgia, Kazakhstan, Uzbekistan, Turkmenistan, Afghanistan, Pakistan, India, Kashmir, China and Japan.

Stipan Kujundžić made these fourteen selected eastern instruments according to original specimens, as well as according to his own artistic interpretation of their forms. He has paid particular attention to studying, and mastering the building techniques for, the selected instruments and, above all, to thinking through their shaping in sculptural terms.

After meticulous study and transference of the traditional patterns, he applied a process of thorough-going reduction to the usual traditional carved and other ornaments. Replacing them, he used for each instrument a large number of different kinds of wood. This procedure allowed him to have different properties of structure and colour, and to achieve a new and very interesting geometry within the whole. This is based on the idea of marking different structural elements of the instrument through the use of different kinds of wood.

This has been carried out in a very subtle manner, which ultimately has resulted in the appearance of very elegant objects that have the characteristics of sculpture.

2

Without doubt, these are inspired pieces of sculpture, and yet in the process, the fundamental function of the instruments, which is that they can be played upon, has been retained.

The artist himself, Stipan Kujundžić, says: “Music is just as important in my life as sculpture. I have always been surrounded by music and instruments.

Since my childhood I have played several instruments. The Imotski gusle was an obsession of mine, and I long ago mastered the technique of building this instrument. At first these were replicas of an original instrument, and then, at the urging of Mario Beusan, I switched to a redesign process to join my sculptural and musical aptitudes. Although my engagement with this was marginal to my main professional orientation as a sculptor, it has always aroused great joy and curiosity in me.”

the bridge over which the string passes, the sound hole and the cross (the cross-shaped hole at the bottom of the sound box that helps in the resonation of the sound). In the making of the bow, sculptural interventions are applied that almost all tend towards very fine and slender approaches, close to the original shape.

In the selection of building material and in thinking through the colour approaches, we also come upon some unexpected departures. Stipan Kujundžić in these works of his uses the exciting strength of his own metaphysical sculptural language, in which he always again reveals the complexity of his sculptural form. We are in awe of his entirely clear and aesthetically rounded ideas that are translated into an impressive formal handling of a very high visual potential.

The Oriental Musical Instruments project resulted in instruments of really unexpected forms. They are the original sculptural work of an academy trained, professional sculptor, Stipan Kujundžić.

Innovative approaches are particularly to be seen in the connection of the sound box with the body, the shaping of which is also most important. The assembly of the membrane of goatskin to the sound box is carried out with the modelling of an interesting rhythm of little protuberances on the rim (connecting points). They added to the perception of the contour of the sound box with a certain amount of attractive reverberation. Then one has to say that the author has achieved a whole series of striking formal operations on the details of the instruments, which is the peg on which the string is fastened,

Stipan Kujundžić: Orijentalna glazbala / Oriental Musical Instruments

3

1.

DOMBRA – Mongolija Trzalačko glazbalo s dvije žice od umjetnog najlona, trup i vrat glazbala – jasen, ključevi – orah, rezonantna kutija pokrivena jarećom kožom, gornja kobilica – kravlja kost, donja kobilica – trešnja.

4

2.

DOMBRA – Mongolija Trzalačko glazbalo s dvije žice od umjetnog najlona, trup glazbala – brijest, vrat glazbala – orah i javor, ključevi – mehanički (tvornički), rezonantna kutija pokrivena jarećom kožom, donja kobilica – javor.

Stipan Kujundžić: Orijentalna glazbala / Oriental Musical Instruments

5

3.

LIJERICA GADULKA – Bugarska Gudalačko glazbalo s 13 metalnih žica, trup glazbala i donji dio vrata – brijest, gornja pločica vrata – orah, gornja rezonantna ploča – čempres, uporište za žice na dnu rezonantne kutije – orah s metalnim vidama za fino ugađanje glazbala, ključevi – orah, gornja kobilica – ebanovina, donja kobilica – javor, manji dijelovi od kravlje kosti.

6

4.

KRETSKA LIJERICA – Kreta Gudalačko glazbalo s tri metalne žice za violinu, trup glazbala – orah, gornja rezonantna ploča – čempres, gornja kobilica – ebanovina, donja kobilica – javor, ključevi – šimšir. à

Stipan KujundŞić: Orijentalna glazbala / Oriental Musical Instruments

7

8

5.

RABAB – Azerbajdžan Trzalačko glazbalo sa 17 žica – 3 najlonske i 15 metalnih, trup i vrat glazbala – murva (dud), prednja ploča vrata glazbala – ebanovina s metalnim pragovima, gornja kobilica – kravlja kost, donja kobilica – šimšir, rezonantna kutija pokrivena jarećom kožom, 5 ključeva na vrhu glazbala – orah, 15 bočnih ključeva na trupu glazbala – šimšir, manji dijelovi od kravlje kosti.

6.

SAROD – Indija Trzalačko glazbalo s 23 metalne žice, trup i vrat glazbala – orah (iz jednog komada), prednja ploča vrata obložena metalom (inoks), 8 ključeva na vrhu glazbala – mehanički (tvornički), 15 bočnih ključeva – jabuka, rezonantna kutija pokrivena jarećom kožom, donja kobilica – kravlja kost, gornja kobilica – šimšir, uporište za žice na dnu rezonantne kutije – jareći rog. 



Stipan Kujundžić: Orijentalna glazbala / Oriental Musical Instruments

9

10

Stipan KujundŞić: Orijentalna glazbala / Oriental Musical Instruments

11

7.

SAZ – Turska Trzalačko glazbalo sa sedam metalnih žica, trup glazbala – jablan, vrat glazbala – jasen, orah i breskva, pragovi pomični i uvezani s najlonom, gornja rezonantna ploča – bijeli bor, ključevi – šimšir, gornja kobilica – kravlja kost, donja kobilica – orah, uporište za žice na dnu rezonantne kutije – jareći rog.

12

8.

TAR – Iran, Armenija, Gruzija, Azerbajdžan Trzalačko glazbalo s 10 metalnih žica, trup glazbala – murva (dud), donji dio vrata glazbala – jasen, gornji dio vrata glazbala – breskva, rezonantna kutija pokrivena jarećom kožom, uporište za žice na rezonantnoj kutiji – kravlja kost, gornja i donja kobilica – kravlja kost, ključevi – šimšir.

Stipan Kujundžić: Orijentalna glazbala / Oriental Musical Instruments

13

9.

SETAR – Iran Trzalačko glazbalo sa četiri metalne žice, trup glazbala – tikva, vrat glazbala – javor i orah, rezonantna kutija pokrivena jarećom kožom, uporište za žice na dnu rezonantne kutije – kravlja kost, pragovi uvezani s flaksom, gornja kobilica – kravlja kost, donja kobilica – orah, ključevi – metal i plastika (tvornički).

14

10.

GUSLE – Balkan Gudalačko glazbalo s jednom žicom od konjske dlake (“strune”), trup i vrat glazbala – orah (iz jednog komada), ključ – dren, kobilica – javor, rezonantna kutija pokrivena jarećom kožom.

Stipan Kujundžić: Orijentalna glazbala / Oriental Musical Instruments

15

16

11.

ESRAJ – Indija Gudalačko glazbalo s 24 metalne žice, trup i vrat glazbala – murva (dud; iz jednog komada), pragovi glazbala – mesing, rezonantna kutija pokrivena jarećom kožom, uporište za žice na dnu rezonantne kutije – kravlja kost, gornja i donja kobilica – kravlja kost, ključevi – šimšir. 

à

Stipan Kujundžić: Orijentalna glazbala / Oriental Musical Instruments

17

12.

TSUGARU SHAMISEN – Japan Trzalačko glazbalo s tri žice pletene od svile, trup glazbala – orah, vrat glazbala – jasen, rezonantna kutija s obje strane pokrivena jarećom kožom, ključevi – šimšira, gornja kobilica – kravlja kost, donja kobilica – kravlja kost i šimšir.

18

Stipan KujundŞić: Orijentalna glazbala / Oriental Musical Instruments

19

20

13.

SITAR – Indija Gudalačko glazbalo s 20 metalnih žica, trup glazbala – tikva, vrat glazbala – javor i orah, rezonantna kutija pokrivena jarećom kožom, ključevi – šimšir, pragovi – orah i metal, gornja kobilica – kravlja kost, donja kobilica – kravlja kost i orah. 

14.

SAROD TAR – Perzija, Indija Moja verzija kombinacije dva glazbala u jednom, 14 metalnih žica, trup glazbala – tikva, vrat glazbala – jasen, prednja ploča vrata obložena metalom (inoks), rezonantna kutija pokrivena jarećom kožom, uporište za žice na dnu rezonantne kutije – jareći rog i kravlja kost, gornja kobilica – jareći rog, donja kobilica – kravlja kost, ključevi – šimšir. 

Stipan Kujundžić: Orijentalna glazbala / Oriental Musical Instruments

21

15.

MORIN KHUUR – Mongolija Gudalačko glazbalo s dvije žice od konjske dlake (”strune”), trup i vrat glazbala – trešnja , ključevi – dren, gornja i donja kobilica – jasen, rezonantna kutija pokrivena jarećom kožom, gudalo – jasen.

22

Detaljni opisi izloženih glazbala 1., 2. DOMBRA – dugovratna turska lutnja i glazbeni gudački instrument.

Dombra je vrlo popularan instrument među turskim zajednicama srednjoazijskih zemalja kao što su Kazahstan, Uzbekistan, Turkmenistan i Afganistan. Žice su tradicionalno izrađene od tetiva, dok su kod moderne dombre obično proizvedene od najlona. Više od četiri tisuće godina povijesti, dombra je jedan od prvih trzalačkih glazbala i preteča modernih instrumenata istog tipa.

3. LIJERICA GADULKA – gudalačko glazbalo porijeklom iz Bugarske u bliskom srodstvu s lijericom. Bogatstvu zvuka ovog lijepog glazbala doprinosi i 10 žica koje su podglasnici glavne tri žice po kojima se gudi.

4. KRETSKA LIJERICA – grčko gudalačko glazbalo, kruškolikog oblika s tri žice.

Rasprostranjena je na cijelom grčkom arhipelagu, a smatra se nasljednicom bizantinske lijerice te prethodnicom mnogih europskih gudalačkih glazbala.

Najčešći materijali za izradu trupa i vrata glazbala su drvo oraha i duda, te lokalno drvo asfadamos, dok je rezonantna ploča izrađivana od mekšeg drveta, tradicionalno od starih 300 godišnjih greda, ostataka venecijanskih ruševina. Za žice su se upotrebljavala životinjska crijeva, a za sferično gudalo dlaka od konjskog repa.

5. RABAB (RUBAB, ROBAB) – instrument sličan lutnji. Rabab je jedan od dva nacionalna instrumenta u Afganistanu.

Spominje se u starim perzijskim knjigama, a mnogi sufijski pjesnici spominju ga u svojim pjesmama. To je tradicionalni instrument središnje Perzije, dok je danas široko korišten u zemljama kao što su Afganistan, Pakistan, Azerbejdžan, Kašmir, Indija, Iran, Turska, Irak, Tadžikistan i Uzbekistan.

6. SAROD (SARODE) – glazbeni instrument koji se uglavnom koristi u hindustanskoj glazbi. Sarod je poznat po dubokom, teškom, introspektivnom zvuku, za razliku od slatke, melodijom obogaćene teksture sitra, sa simpatičkim žicama koje mu daju rezonantnu, reverberantnu kvalitetu.

Vjeruje se da sarod potječe od afganistanskog glazbala rababa, sličnog instrumenta koji potječe iz središnje Azije i Afganistana iz 15. stoljeća. Neki znanstvenici čak tvrde da je sličan instrument možda postojao prije dvije tisuće godina u drevnoj Indiji u vrijeme kraljeva Gupta. Riječ sarod ugrubo se prevodi kao “lijep zvuk” ili “melodija” s perzijskog jezika. Iako sarod nazvaju “Bass Rabab”, njegova je širina tonusa znatno veća od rababa, posebice u srednjim i visokim tonovima. U Indiju je došao sredinom 18. stoljeća. Konvencionalni sarod je instrument sličan renesansnoj lutnji od 17 do 25 žica, a sastoji se od četiri do pet glavnih žica koji se koriste za sviranje, jednog ili dva drona, dva chikarija i devet do jedanaest rezonantnih žica.

Tradicionalno je napravljen od tikovine s gornjom rezonantnom pločom od jareće kože. Polirana ploča preko vrata glazbala je od nehrđajućeg čelika ili od lijevanog čelika s niklom.

7. SAZ – drevni glazbeni instrument iz grupe tambura porijeklom iz Irana. Na teritoriju Bosne i Hercegovine pojavljuje se u 15. stoljeću dolaskom Osmanlija. Saz ima najčešće šest žica, međutim, broj žica može biti i veći – osam, dvanaest,

Stipan Kujundžić: Orijentalna glazbala / Oriental Musical Instruments

23

pa čak i više, ovisno o volji graditelja ili interpretatora. Saz i šargija bili su prošireni po urbanim sredinama Bosne i Hercegovine. Često se saz poistovjećuje sa šargijom, a ustvari se radi o dva različita instrumenta. Šargija ima kratku dršku, a saz dužu dršku. Međutim, to nije najvažnija niti presudna razlika između njih. Glavna razlika je u perdetima – pragovima, koji su drukčije postavljeni kod saza nego kod šargije. Zbog toga su i tonovi koji se poslije dobivaju drukčiji. Sazevi su ukrašavani sa srebrom, tako da su se ornamenti vezli srebrenom žicom i kitili sa biserima.

8. TAR – dugovrati, iranski instrument.

Usvojen je od strane drugih kultura i zemalja poput Azerbejdžana, Armenije, Gruzije i drugih područja u blizini Kavkaza. Riječ tar znači “žica” na perzijskom jeziku. Tar je jedan od najznačajnijih perzijskih glazbenih instrumenata. Opći trendovi perzijske klasične glazbe duboko su pod utjecajem svirača tara. Tar se pojavio u svom sadašnjem obliku sredinom osamnaestog stoljeća u Perziji. Tijelo je izrezbareno iz dudovog drva u obliku dvostruke zdjele, s tankom membranom od rastegnute janjeće kože koja prekriva vrh. Njegov raspon je oko dvije i pol oktave. Dugi i tanki vrat u razini je membrane i završava glavom sa šest drvenih klinova za ugađanje različitih dimenzija,dodajući i dekorativni efekt. Ima tri para žica (prva dva od čelika, a treći od bakra) koji su ugođeni u četvrtine (C, G, C). Melodije izvođene na taru smatrale su se korisnim za glavobolju, nesanicu i melankoliju, kao i za otklanjanje grčeva u mišićima. Vjerovalo se da slušanje ovog instrumenta inducira mirna i filozofska raspoloženja, tjerajući slušača da se zamisli o životu. Mislili su da njegove melodije uzrokuju da se osoba opusti i zaspi. Na njemu su skladane najljepše orijentalne melodije. Tar je instrument koji

24

je prilagodljiv te se na njemu mogu svirati razne melodije i upotrebljavati u svim glazbenim smjerovima.

9. SETAR – iranski glazbeni instrument. Član je porodice lutnji. Nastao je u Perziji prije širenja islama. Napravljen od drva duda, njegov vrat ima dvadeset pet ili dvadeset šest podesivih crijevnih pragova.

To je vrlo “intiman” instrument, a njegov povjerljiv zvuk posljedica je godina koje je trebalo svirati u tajnosti, kada su glazbenici bili proganjani. Zahvaljujući svojoj delikatnosti, setar je preferirani instrument sufijskih mistika.

10. GUSLE – narodno glazbalo južnog Balkana i susjedstva, s dinarskog prostora, po naravi kordofono glazbalo s jednom ili dvjema strunama i gudalom. Naziv “gusle” dolazi od staroslavenske riječi “gosl” što znači “žica”. Praslavenski korijen riječi je “godsli”, a u svezi je s riječju guditi, gudalo i sl. Zvuk se dobiva povlačenjem gudala preko nategnutih struna. Izrađuju se od javorovog, orahovog ili jasenovog drva i to iz cjepanice od jedne četvrtine stabla koja se izdubi tako da su gusle zapravo izrađene iz samo jednog komada drveta.

Gusle su znak prkosa tuđincu, u većini slučajeva Turčinu, i njegovoj kulturi. Gusle su najviše obilježile 13 stoljeća hrvatske povijesti i slobodno se može reći da su očuvale hrvatski nacionalni identitet.

Gusle su u Hrvatskoj rasprostranjene u dinarskom kulturnom području, i to najviše u dalmatinskom i primorskom zaleđu. Prva bilješka o guslama među južnim Slavenima dolazi od Bizantinaca, iz prve polovice VII. stoljeća.

11. ESRAJ – indijski žičani gudački instrument, može se pronaći u dva oblika po cijelom Indijskom potkontinentu. To je relativno mladi instrument koji ima samo

oko 300 godina. Nalazi se u sjevernoj Indiji, prvenstveno u Punjabu, gdje se koristi u Sikh glazbi i hindustanskim klasičnim skladbama na zapadnom Bengalu.

Dilruba i njegova varijanta esraj mnogo desetljeća su u padu popularnosti. Do 1980-ih, instrumenti su gotovo izumrli.

Dilruba i esraj, imaju sličan, ali i različit stil konstrukcije od kojeg svaki ima središnji vrat sličan sitru s 20 zavinutih metalnih pragova. Vrat nosi dugu drvenu policu s 12-15 rezonantnih žica. Dok dilruba ima više simpatičnih žica i drugačije oblikovano tijelo od esraja, oboje imaju četiri glavne žice koje prate zakrivljenost metalnih pragova. Sve žice su metalne.

prekriven devinom, kozjom ili ovčjom kožom, u kojem slučaju se ostavlja mali otvor na poleđini rezonantne kutije. Treba napomenuti da je Morin Khuur instrument vrlo sličan guslama iz jugoistočne Europe (Srbija, Hrvatska i Albanija) što ukazuje na to da je Morin Khuur iznimno drevni instrument koji možda datira od velike migracije ljudi s Bliskog istoka i srednjeg istoka Azije prije 40 000 godina.

12. TSUGARU SHAMISEN – japanska lutnja s dugim vratom bez pragova. Glazbalo ima mali kvadratni dio s prednjim i stražnjim dijelom od životinjske kože (mačke, psa), s tri pletene svilene žice i blago zakrivljenom rezonantnom kvadratnom kutijom s tri bočna ključa. Svira se s velikim trzalicom; različite vrste trzalice proizvode različite tonove za određene vrste glazbe.

Glazbalo je stiglo iz Kine u Japan u 16. stoljeću i postalo kultno.

13. SITAR – trzalački glazbeni instrument, koristi se u hinduističkoj klasičnoj glazbi.

Sitar se danas smatra jednim od najprepoznatljivijih indijskih glazbenih instrumenta.

Sitar je procvjetao u 16. i 17. stoljeću i stigao u svoj sadašnji oblik u Indiji u 18. stoljeću. Sitar može imati 18, 19, 20 ili 21 žicu.

14. SAROD – TAR, autorova verzija kombinacije glazbala sarod i tar u jedno glazbalo.

15. MORIN KHUUR – tradicionalno mongolsko gudalačko glazbalo s dvije žice od konjske dlake (“strune”), koje je najsličnije današnjem čelu. Tradicionalno, okvir je

Stipan Kujundžić: Orijentalna glazbala / Oriental Musical Instruments

25

Stipan Kujundžić Životopis Realizacije u javnom prostoru:

2004. Vrsar, “Mornareva žudnja” 2007. Bol na Braču, “Morske igre” 2007. Split, „Orson Wells“ 2015. Imotski, „Tin Ujević“, bista

Samostalne izložbe:

Stipan Kujundžić (1982., Imotski) polazi školu primijenjenih umjetnosti u Splitu te kao maturant osvaja prvu nagradu na državnom natjecanju srednjoškolskih umjetnika. Školovanje nastavlja 2001. godine na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu, smjer kiparstvo (profesori: Aleksandar Miđor, Nikola Džaja, Kažimir Hraste, Kuzma Kovačić). Diplomirao je 2006. godine u klasi prof. Matka Mijića.

Sudjelovao je na više skupnih izložbi i na dvjema kiparskim kolonijama.

kontakt:

stipan.kujundzic@gmail.com

26

2001. Imotski, „Okovi navika“, slike, crteži i skulpture 2005. Kaštel Sućurac, Galerija kula, skulptura, terakota 2007. Split, podrumi Dioklecijanove palače, „Putnici kroz vrijeme“, skulpture, drvo 2007. Imotski, „Putnici kroz vrijeme“ 2010. Zagreb, Galerija Matice hrvatske, „Preslojavanje I“, skulpture, drvo, lakirana sintetika; autor projekta: prof. Mario Beusan; kompozitor: Tibor Sziroviza; „Consuctio“ kompozicija pisana za izložbu 2011. Gornja Stubica, Galerija dvorca Oršić, „Preslojavanje I“ 2011. Kastav, Galerija Sv.Trojica, „Preslojavanje I“ 2011. Zadar, Galerija Državnog arhiva Zadar, „Preslojavanje I“ 2011. Zadar, Galerija ZADART, „Bol“, mala plastika, keramika, drvo; kustos izložbe: prof. Mario Beusan 2011. Zagreb, Galerija ULUPUH „Stipan Kujundžić – Glazbala“; glazbala, drvo, koža, najlon; autor projekta: prof. Mario Beusan; kompozitor: Tibor Sziroviza; „Transfonija“ kompozicija pisana za izložbu; muzikologinja: Maja Milošević

2012. Trakošćan, Galerija dvora Trakošćan, „Stipan Kujundžić – Glazbala“ 2012. Zadar, Galerija ZADART, „Stipan Kujundžić – Glazbala“ 2013. Ljubljana, Ateljegalerija, „Stipan Kujundžić – Glazbala“ 2013. Zagreb, Galerija ULUPUH, „Preslojavanje II“ 2014. Split, izložbeni prostor Filozofskog fakulteta, „Stipan Kujundžić – Glazbala“ 2015. Dubrovnik, Izložbeni prostor Lazareti, „Stipan Kujundžić – Glazbala“ 2015. Zagreb, Galerija ULUPUH, „Preslojavanje III – POVRATAK“ 2018. Zagreb, Galerija Arheološkog muzeja u Zagrebu, „Stipan Kujundžić – Orijentalna Glazbala“; kustos izložbe: prof. Mario Beusan

O umjetniku

Riječ je o mladom umjetniku suvremenog senzibiliteta, nedvojbenom pripadniku informatičke ere koji je istodobno fasciniran prirodnim, humanim i duhovnim dimenzijama Imotske krajine, odnosno prostora kojemu u potpunosti pripada, prostora koji neprestano istražuje, u kojemu živi i stvara. Upravo u tom zavičajnom okružju Stipan Kujundžić nalazi neiscrpno vrelo svojih umjetničkih inspiracija. One su uvijek prisutne u svakom njegovom radu, ali samo na razini stvaralačke energije, a nikada deskriptivno.

Artikulacija njegove umjetničke osobnosti počevši od vrlo ranih poticaja, nastavlja se preko temeljite edukacije i prvih ostvarenja, prema istinski željenom usmjerenju ideji o tome kako zapravo živjeti svoju umjetnost, da bude vjerodostojna i da bude pravi putokaz jednom boljem svijetu o kojemu, ionako, svi mi sanjamo.

Stipan Kujundžić: Orijentalna glazbala / Oriental Musical Instruments

27

Mario Beusan Životopis kustosa izložbe Mario Beusan (1944., Zagreb) završio je V. Gimnaziju u Zagrebu, diplomirao i magistrirao na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nakon diplome i magisterija zapošljava se na Arhitektonskom fakultetu. Kao redoviti profesor na Arhitektonskom fakultetu radi na Katedri za arhitektonsko projektiranje i na kolegiju Interijer.

Uz pedagošku i znanstvenu djelatnost sustavno se bavi projektantskim radom, autor je brojnih adaptacija i interijera u Zagrebu i Hrvatskoj.

Od 1973. bavi se oblikovanjem izložbi i stalnih postava muzeja. Ostvario je niz zapaženih izložbenih projekata u najuglednijim galerijama i muzejima u Zagrebu, Hrvatskoj i inozemstvu.

Za oblikovanje izložbe “Dalmatinska zagora – Nepoznata zemlja” dobio je uglednu nagradu “Bernardo Bernardi”.

Autor je svoj umjetnički rad prezentirao 2008. godine u Gliptoteci HAZU na velikoj retrospektivnoj izložbi “Mario Beusan – Arhitektura izložbe“.

Od 1968. godine, nakon studijskog boravka u atelijeru Jannie Borel u Parizu, bavi se umjetničkim oblikovanjem emajla. Kao član ULUPUH-a izlagao je svoje radove na brojnim izložbama u Hrvatskoj i svijetu.

Dobitnik je prestižne nagrada na VI. Biennale Internationale de l’Emaill u Limogesu 1982. godine. Otad izlaže na velikim svjetskim izložbama umjetnosti u emajlu i izložbama nakita (Limoges, Coburg, Barcelona, Laval, Los Angeles, Monaco, Tokio,

28

Mannheim, Prag, Bratislava, Helsinki, Innsbruck, Rim, Pečuh, Bekez, Novi Sad, Subotica, Peking, Vilnius i Dublin).

Za osobite zasluge u kulturi primio je 1998. godine odlikovanje: „Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića“.

Mario Beusan je autor projekta “Hrvatski suvremeni umjetnički unikatni nakit” kojim je stručno obradio opus 16 umjetnika i prezentirao ih pojedinačnim autorskim izložbama, revijom nakita i završnom skupnom izložbom. Za realizaciju ovog projekta dodijeljena mu je 2005. godine “Velika nagrada za životno djelo“ ULUPUH-a pod pokroviteljstvom Gradske skupštine Grada Zagreba. Vlastiti opus u emajlu prezentirao je 2005. godine izložbom “Mario Beusan – Emajl” u Zagrebu u Galeriji ULUPUH. Godine 2008. objavljuje monografiju “Suvremeni umjetnički nakit u Hrvatskoj“. Članstva: Udruženje arhitekata Hrvatske (UHA), Društvo arhitekata Zagreba (DAZ), Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH), Kajkavsko spravišče, Matica hrvatska, Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, Hrvatska komora arhitekata i inženjera. Živi i radi u Zagrebu. kontakt:

tel. ++385 (0)1 48 16 416 mob. ++385 (0)98 279 343 mario.beusan@arhitekt.hr Stan: Pod zidom 2/III Atelier: Lašćinski Brestovac 14

Nakladnik / Publisher:

Organizator izložbe / Organizer of the exhibition:

ULUPUH – Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Preradovićeva 44/1, Zagreb

ULUPUH – Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti / Croatian Association of Artists of Applied Arts Preradovićeva 44/1, Zagreb, Croatia Tel: ++385 1 4552 595 ulupuh@zg.t-com.hr www.ulupuh.hr

Za nakladnika / For the publisher:

Ivana Bakal, predsjednica ULUPUH-a Urednici / Editors:

Maša Štrbac Mario Beusan Uvodni tekst / Introduction:

Mario Beusan Prijevod na engleski / English translation by:

Graham McMaster Fotografije / Photographs:

Ivana Kujundžić Grafičko oblikovanje i priprema / Graphic design and prepress:

Lidija Novosel Tisak / Printing:

STEGA TISAK d.o.o., Zagreb; prosinac / December 2018.

Partner / Partner:

Arheološki muzej u Zagrebu Trg Nikole Šubića Zrinskog 19, Zagreb, Croatia Tel: +385 1 48 73 000; 48 73 101 amz@amz.hr http://www.amz.hr/

Naklada / Edition:

300 primjeraka / copies ISBN:

978-953-327-156-9 Likovni postav izložbe / Exhibition layout:

Mario Beusan Prostor održavanja izložbe / Venue:

Arheološki muzej u Zagrebu (Mala dvorana) Trg Nikole Šubića Zrinskog 19, Zagreb Tel: +385 (1) 48 73 000; 48 73 101 http://www.amz.hr/

Izložba je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba / Exhibition has been put on with the support of Ministry of Culture of the Republic of Croatia and City of Zagreb