Camera_obscura

17. 4. 2014.

—— 25. 4.

Camera obscura —— ULUPUH-ova fotografska sekcija

Stanko Abadžić Zoran Alajbeg Janko Belaj Hrvoje Grgić Ivica Kiš Mario Majcan Anto Magzan Alan Matuka Igor Šeler Zvonimir Tanocki Siniša Uštulica

Svjetlost je najsuptilnija tvar likovnog izražavanja.

Fotografski aparat, alat svjetlopisaca (fotografa), u stvari je samo obična svjetlolovka, tamna komora, kutija u kojoj je mrak, camera obscura.

Camera obscura —— prof. Ivica Kiš, dipl. ing. arh

Senzacionalnu projekciju koju stvara svjetlo u zamračenoj prostoriji upoznali su ljudi još u prethistoriji, u špiljama koje su osvojili ovladavši vatrom.

Sposobnost da zapali vatru jedino je po čemu se ljudska vrsta razlikuje od svih ostalih stvorenja na zemlji, a vatra je izvor svjetla. Vatrom su ljudi produžili dan, rastjerali zvijeri iz špilja, promijenili prehranu, počeli mijenjati tvari (drvo u ugljen, zemlju u keramiku, kamen u vapno ili metal, vodu u paru …), te otkrili kolosalne sjene svojih likova na stijenama pećine dok su u njoj sjedili oko vatre.

Iscrtavanjem tih sjena ugljenom (crno), vapnom (bijelo) ili pečenom zemljom (crveno) stvorio se zametak slikarskog-fotografskog promišljanja.

Kako bi bilo te kolosalne sjene sačuvati na stijenama špilje za sva vremena !?

Zatvorivši ulaz u špilju životinjskim kožama, da bi svoj dom zaštitili od hladnoće, praljudi su stvorili tamnu komoru koju je osvjetljavao samo plamen pećinske vatre. Do svitanja vatra je utihla u žaru što ga je prekrio pepeo, a sunčeva svjetlost novog dana obasjala je sve pred špiljom. Kroz jednu rupu u kožnoj zavjesi ulaza u špilju ušla je slika i rasprostrla se u raskošnim bojama po stijenama pećine. Jeleni što su pasli na rosnoj livadi pred špiljom preslikavali su se (naopačke) na stijene doma praljudi. Najstariji sačuvani pisani trag o senzacionalnoj projekciji koju stvara svjetlo u zamračenoj prostoriji potječe iz 7. stoljeća prije Krista iz Kine, no to nikako ne znači da su ljudi tada prvi put upoznali to ‘čudo prirode’. Renesansnim buđenjem Europe ta senzacija dobiva u Italiji svoje ime; camera obscura (mračna soba). Leonardo Da Vinci otkrio je 1498. godine u Milanu (baveći se anatomijom) da je slika koja nastaje u kameri opskuri identična onoj koja nastaje u ljudskom oku i zapisao ‘Ljudsko oko je kao kamera opskura.’

Galerija ULUPUH

Na toj je osnovi započeo svoja znanstvena istraživanja centralne projekcije (perspektive), a već u xvi stoljeću kameru opskuru usavršavaju venecijanski slikari i ona postaje važan slikarski alat kojim su se služili slikari sljedećih 350 godina, svo vrijeme promišljajući kako bi (i čime) uhvatili sliku projekcije u kameri opskuri, zadržali je na toj plohi na koju se projicira. Te su se želje ostvarile tek početkom xix stoljeća. Prošlo je od tada 188 godina, u kojima se strahovito razvio novi moćan medij. Fotografija.

Kao što je Arago rekao u Akademiji znanosti u Parizu 7. siječnja 1839. godine, predstavljajući otkriće Daguerrea: Ovim otkrićem nastat će preokret, kojem se posljedice još ne mogu predvidjeti.

Kamera opskura je pramajka svih fotografskih, kino, televizijskih, video, digitalnih i inih kamera.

Nakon gotovo dva stoljeća razvijanja raznih sofisticiranih kamera, koja je danas svrha kamere opskure?

Ta drevna sprava, the pinhole camera (Engl.), die Lochkamera (Njem.) ili camera obscura (Tal.) svjetska je baština koja ima pregršt moći što ih ne posjeduje nijedno od njene djece, a uz nove tehnologije otvara neistražene predjele likovnog bilježenja, oblikovanja i izražavanja.

Do sada sam uspio identificirati 9 nenadomjestivih moći kamere opskure (koje ne posjeduje nijedna od kamera koje su se razvile od nje), a to su:

2/3

1. kontinuirana dubinska oštrina 2. kompresija vremena 3. snimke ekstremne širine 4. egzaktne planperspektivne snimke 5. totalna propusnost svih valnih dužina svjetla 6. mogućnost snimki veoma velikih formata 7. mogućnost izuzetno preciznog doziranja svjetla 8. mogućnost snimanja na materijale kojima je istekao rok uporabe 9. mogućnost snimanja motiva ekstremno širokih raspona osvjetljenja Nije li to dovoljno da camera obscura bude godišnja tema fotografske sekcije ULUPUH-a?

Devedesetih godina prošlog stoljeća, negdje sa početkom booma digitalne fotografije, u svijetu se počinje buditi zanimanje za kameru opskuru ne samo u analognom području fotografije već i u novostvorenom području digitalne fotografije.

Na internetu se počinju otvarati portali za pinhole fotografiju, a 2001. godine porta http:// www.pinholeday.org/ određuje posljednju nedjelju u mjesecu travnju svjetskim danom pinhole fotografije (kamere opskure) i organizira prikupljanje fotografskih slika snimljenih tog dana kamerama opskurama iz cijelog svijeta. Svaki autor mogao je sudjelovati samo sa jednim radom, a u galeriji se okupilo 850 sudionika iz 24 države. Već 2002. godine pristiže 903 rada iz 35 zemalja, 2003. godine izlaže već 1082 sudionika iz 43 države (po prvi puta jedan rad iz Hrvatske)! Godine 2004. pristiže 1512 radova iz 43 države, 2005. godine 1815 radova iz 52 države, 2006. godine 2267 radova iz 60 država (2 iz Hrvatske), 2007. godine 2943 radova iz 68 država (2 iz Hrvatske), 2008. godine 2628 radova iz 62 države (3 iz Hrvatske), 2009. godine 3203 radova iz 70 država (16 iz Hrvatske), 2010. godine 3449 radova iz 70 država (34 iz Hrvatske), 2011. godine 3386 radova iz 67 država (51 iz Hrvatske), 2012. godine 3865 radova iz 74 država (76 iz Hrvatske), 2013. godine 3426 radova iz 75 država (108 iz Hrvatske)!

Camera obscura

Raznolikost pristupa hrvatskih autora mogućnostima kamere opskure prisutna je i na radovima ove izložbe. Tako (abecednim redom) Abadžić Stanko odabire akt kao motiv, pri čemu mekim svjetlopisom kamere opskure daje puti ženskog tijela onu mekoću koju su pokušavali dosegnuti majstori klasičnog slikarstava. Alajbeg Zoran tom mekoćom bilježi osunčane vedute koje promatrača kontemplativno uvlače u dubinu prostora.

Belaj Janko koristi ekstremno široke kadrove u kojima velikom dubinskom oštrinom snimke sitan motiv uz duhovit komentar predočava u zbunjujućem mjerilu. Grgić Hrvoje hvata interieur cilindrično postavljenim negativom pri čemu izravnan tako široko uhvaćen motiv na ravnini slike obara dinamikom sinusoidalnih linija.

Kiš Ivica suprotstavlja razlučivosti slike motiva krajobraza snimanog na leica format motivu panoramske urbane vedute snimljene na 72 puta veći negativ. Magzan Anto na svojim urbanim vedutama hvata prodore svjetla u reduciranoj vremenskoj kompresiji. Majcan Mario prepušta vremenskoj kompresiji taloženje svjetla čime dobiva sjetnu tonsku skalu pri snimanju urbanih motiva bez prolaznika. Matuka Alan pretvara digitalni fotoaparat u pinhole kameru kojom snima triptih 3 generacije u 3 primjerene vremenske kompresije. Šeler Igor koristeći istu tehniku četverostruko taloži motiv dojmljive prostornosti.

Tanocki Zvonimir u niskom svjetlu nepretenciozno a upečatljivo stvara zabilježbu klasičnog motiva mrtve prirode. I na kraju Uštulica Siniša poetično hvata krajobraz u dva plana koji senzibilno korespondira sa klasičnim slikarskim pastelom.

Ovo je dakako tek početak koji će zasigurno iznjedriti niz novih radova od ovih autora, a ujedno dati poticaja i drugim autorima da se uključe u istraživanja moći kamere opskure i uključivanje te vrijedne baštine čovječanstva u svakodnevni likovni život. / u Zagrebu, 26.ožujka 2014.

Galerija ULUPUH

Anto Magzan

Sjene 01, 2014.

Sjene 02, 2014.

4/5

Camera obscura

Sjene 01, 2014.

Galerija ULUPUH

Alan Matuka

  Tri generacije, 2014.

6/7

Camera obscura

Galerija ULUPUH

Igor Ĺ eler

8/9

Camera obscura

  1,2,3,4 jeleni, 2014.

Galerija ULUPUH

Hrvoje Grgić

co-1-sc mm, 2014.

co-2-sc mm Klubvizija, 2013.

10 / 11

Camera obscura

co-3-sc mm, 2014.

Galerija ULUPUH

Ivica Kiš

Masarykova, 2014.

12 / 13

Camera obscura

  Medsave, 2013.

Galerija ULUPUH

Janko Belaj

Samoubojiti kosturko / Obješenjak, 2014.

Samoubojiti kosturko / Podbačaj pod kotačem, 2014.

14 / 15

Camera obscura

Samoubojiti kosturko / Kristalno bacanje u Savu, 2014.

Samoubojiti kosturko / Samoubojica napada, 2014.

Samoubojiti kosturko / Giljotina žičanim okidačem, 2014.

Galerija ULUPUH

Siniša Uštulica

16 / 17

Camera obscura

Kapelica, 2014.

Galerija ULUPUH

Mario Majcan

Faca, 2014.

Prijava, 2014.

18 / 19

Camera obscura

Most, 2014.

Galerija ULUPUH

Stanko Abadžić

Akt No2, 2010.

20 / 21

Camera obscura

Akt No3, 2010.

Akt No1, 2010.

Galerija ULUPUH

Zvonimir Tanocki

22 / 23

Camera obscura

  Mrtva priroda, 2014.

Galerija ULUPUH

Zoran Alajbeg

  Pred tobom se skrivam, 2014.

24 / 25

Camera obscura

  Poza za vrijeme, 2014.

Galerija ULUPUH

Stanko Abadžić Stanko Abadžić rođen je u 1952. godine u Vukovaru.

Diplomirao je germanistiku i radio deset godina kao dopisnik Vjesnika iz Vukovara. Od 1995. do 2002. boravi u Pragu u Češkoj gdje živi i radi kao samostalni fotograf.

Na hrvatsku fotografsku scenu vraća se 2003. godine izložbom IN ABSENTIA u muzeju MIMARA, kada mu izlazi i istoimena knjiga u izdanju Artresora. Godine 2010. boravi u Cite International des Art u Parizu, kako bi portretirao grad. Do sada je samostalno izlagao u 16 europskih zemalja, Americi, Argentini, Japanu i Rusiji te je objavio 8 knjiga fotografija. Portfolio mu je objavljen u deset zemalja. Živi i radi u Zagrebu. Počasni je član ULUPUH-a. abadzicphoto @ gmail.com www.abadzic.de.vu Zoran Alajbeg Zoran Alajbeg rođen je 1961. Fotografijom se bavi od 1978. Od 1992. svoj rad usmjerava prema hrvatskoj kulturnoj baštini. Autor je fotografija u brojnim monografijama, katalozima i časopisima. Posebno se istaknuo fotografijama za kataloge umjetničkih izložbi. Zaposlen je u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika Split, te kao fotograf surađuje s nizom kulturnih institucija u zemlji i inozemstvu. Član je ULUPUH-a, Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split i Fotokluba Split. zoran.antun.alajbeg @ gmail.com Janko Belaj Janko Belaj (Ptuj, 1965.) fotografijom se kao sredstvom izražavanja bavi od dječačkih dana, a posebice prateći roditelje (etnolog i povjesničarka umjetnosti) na njihovim terenima. Dokumentiranju i reprodukcijama kulturne ostavštine početkom 90-tih godina 20. stoljeća dodaje i računalnu rekonstrukciju spomeničke baštine, a profesionalno svoju fotografsku karijeru širi i na komercijalnu fotografiju za prehrambenu i oglašivačku industriju. Za vlastiti užitak i istraživanja ostavlja si mrtvu prirodu i krajolike, a na zapostavljenost potonjih upozorava i na popularnim društvenim mrežama, od kojih jednu fotografsku (fotozine.org) i sam vodi …

Hrvoje Grgić Hrvoje Grgić rođen je 1955. u Zagrebu. Radi dokumentarnu, korporativnu, primijenjenu, kreativnu/umjetničku fotografiju 30 i više godina. Izlaže manje na skupnim, više samostalno, ne uvijek u galerijskim prostorima.

Odnedavna fascinacija camerom obscurom, potaknuta pozivom, predavanjem i konceptom ove izložbe, rezultirala je prijavljenim radovima. Slijed: nepredvidivost/ neponovljivost-eksperiment/rezultat-kreativno-uradak, autor namjerava istraživati i dalje ... + 385 91 5280 127 hrvojegrgic @ yahoo.com Ivica Kiš Ivica Kiš zvanje fotografa stekao je 1967. godine u Š.U.P./ Zagreb, diplomu inženjera arhitekture 1974. godine na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1988. do (umirovljenja) 2013. godine bio je nastavnik struke u Š.P.U./Zagreb. Snima kamerama opskurama vlastite konstrukcije od 1995. godine. Član ULUPUH-a od 2007. i HDLU-a od 2013. godine. + 385 98 488 427 ivicakis @ yahoo.com Mario Majcan Rođen 1.2.1966. u Zagrebu. Po obrazovanju: akad. glazbenik. Fotografijom se profesionalno bavi od 1991. godine, s naglaskom na područje arhitekture i reklamne fotografije. Za umjetničke projekte koristi C/B tehniku formata od 6x6 do 18x24, dok za profesionalne poslove koristi digitalne medije, još od 1995. godine kada nakon časopisa Kult počinje raditi u Computerworldu Hrvatska.

Autor je više reklamnih kampanja za domaće i strane naručitelje. Važniji klijenti: FINA (godišnje izvješće), VIP, Hrvatska lutrija, Atlantic grupa, Bramac, i dr. + 385 91 3455 455 mario @ majcan.com

+ 385 91 3639 743 janko @ belaj.com http://belaj.com

26 / 27

Camera obscura / Biografije autora

Anto Magzan Anto Magzan rođen je 1979. godine u Zenici. Od 2006. godine surađuje s Večernjim listom u kojem se profilirao fotografirajući portrete i teme iz kulture i mode. S fotoagencijom Pixsell počinje surađivati 2009. godine, kada postaje i službeni fotograf Modnog ormara. Za fotografiju ‘English Gents’ osvojio je treće mjesto u kategoriji Kultura na natječaju Hrvatske novinske fotografije 2011.

Do sada je imao dvije samostalne i nekoliko grupnih izložbi. Član je ULUPUH-a od 2014. godine. + 385 91 6300 107 magzan.anto @ gmail.com Alan Matuka Alan Matuka rođen je 1966. u Zagrebu, gdje je živio do završetka srednje škole. Fotografijom se počeo baviti u ranoj mladosti, da bi se početkom devedesetih preselio u London radi stručnog studija i daljnjeg usavršavanja. Od 1995. radi kao samostalni umjetnički fotograf u vlastitom studiju. Sredinom 2001. seli se u Zagreb, gdje otvara fotografski studio i nastavlja umjetnički i komercijalni rad. Član je RPS-a ( Royal Photographic Society of Great Britain ), ULUPUH-a i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. + 385 91 5772 039 alan @ alanmatuka.com Igor Šeler Igor Šeler rođen je 1978. godine u Zagrebu. Nakon završene Obrtničke škole 1995., lutanje i traženje smisla postaje njegova glavna preokupacija u životu do 2003., kad završava jednogodišnji seminar u Centru za kulturu i obrazovanje u Zagrebu, za zanimanje fotograf.

Fotografija od tada postaje njegov smisao i način komunikacije s okolinom. Od 2005. stalno je zaposlen u foto-agenciji Blue Studio u Zagrebu, gdje se susreće s tajnama fotografskog zanimanja i bogatstvom fotografskog izražavanja. To mjesto pružilo mu je izuzetnu priliku da radi i surađuje s vodećim marketinškim agencijama i eminentnim hrvatskim tvrtkama na projektima reklamnih kampanja i oglašavanja u časopisima.

Do danas je ostvario tri skupne izložbe. 2009. postaje suosnivač i tajnik udruge Omnibus.

Zvonimir Tanocki Zvonimir Tanocki rođen je 1960. u Vinkovcima.

Fotografijom se počeo baviti 1974. g , a profesionalno od 1984. godine. Izlagao je na oko 150 grupnih i tridesetak samostalnih izložbi, osim Hrvatske u Njemačkoj, Austriji, Španjolskoj, Turskoj, USA, Švicarskoj, Belgiji, Sloveniji, Makedoniji … Za vrijeme Domovinskog rata snima brojne fotografije na ratištu. Osnivač je i prvi predsjednik Foto-kluba Vinkovci, predavač prvih tečajeva i radionica fotografije i organizator prvih izložbi Salona fotografije Vinkovci. Od 1994.– 1998. bio je dopredsjednik Hrvatskog foto saveza. 1995. je sudjelovao kao predstavnik Hrvatskog foto saveza na svjetskom Kongresu FIAP-a u Andorri. Član je ULUPUH-a i tri godine bio je u Umjetničkom savjetu Sekcije fotografa u ULUPUH-u. Svojim radovima ilustrirao je veći broj monografija. + 385 98 859 516 photo @ tanocki.com www.tanocki.com Siniša Uštulica Siniša Uštulica rođen je 1974. u Šibeniku. Nešto kasnije s roditeljima seli u Split gdje i završava osnovnu školu.

1987. ponovo seli, ovaj put u Bjelovar gdje pohađa srednju školu, smjer strojarski tehničar. 1992. upisuje Strojarski fakultet u Zagrebu, te istovremeno počinje fotografirati za studentski časopis Naša Nova Tribina.

Iznimna praktičnost i brzina, inženjerski pristup problemu ali prije svega empirijski, vizualni senzibilitet, izbrušen izrazitom potrebom za izmjenom znanja sa kolegama fotografima, Sinišu čini onom vrstom zaigranog kreativca koji jednakom samouvjerenošću prihvaća napetu atmosferu modnog ili reklamnog seta kao i asketsku pedanteriju table top snimanja. Pod okriljem Blue Studia, kao fotograf, ostvario je mnoge uspješne poslovne aranžmane s tvrtkama i agencijama. + 385 98 9801 262 ustulica @ gmail.com www.ustulica.com

+ 385 99 2181 785 igor @ omnibusww.com

Galerija ULUPUH

CAMERA OBSCURA ULUPUH-ova fotografska sekcija nakladnik

za nakladnika urednica predgovor dizajn tisak naklada koncepcija izložbe selekcija radova likovni postav zahvala

organizator t/f e w prostor održavanja izložbe t/f izložba je realizirana uz financijsku potporu

Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti, Preradovićeva 44 / i, Zagreb 10000, Hrvatska Ivana Bakal, predsjednica ULUPUH-a Maša Štrbac Ivica Kiš Ivan Klis Kerschoffset Zagreb, travanj 2014.

300 Ivica Kiš Ivica Kiš, Alan Matuka, Tomislav Rastić Ivica Kiš Hvala svim suradnicima i autorima koji su pomogli pri realizaciji ove izložbe.

Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti, Preradovićeva 44 / i, Zagreb 10000, Hrvatska + 385 (0) 1 4552 595 ulupuh @ zg.t-com.hr www.ulupuh.hr Galerija ULUPUH, Tkalčićeva 14, Zagreb +385 (0)1 4813 746 Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

isbn

978-953-327-062-3 Zagreb, 2014.

IMPRESUM