Kartiranje dalmatinske faune

Kartiranje faune Dalmacije

Prioritetna podruÄ?ja: otok Pag, estuarij Krke, otok Vis i puÄ?inski otoci, otok Mljet, tok Cetine

Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) svjetska je mreža UN-a za razvoj koja zagovara promjene i povezivanje država sa znanjem, iskustvom te potencijalima kako bi se građanima omogućilo da izgrade bolji život. UNDP djeluje u 166 zemalja.

Program UNDP-a u Hrvatskoj obuhvaća razvojne inicijative kao što su: lokalni razvoj i jačanje institucionalnih kapaciteta, zaštita okoliša i racionalno korištenje energije, podrška najranjivijim skupinama u društvu, uključivanje privatnog sektora u proces razvoja te jačanje hrvatskog pravosuđa i sigurnosti građana.

Globalni fond za okoliš (GEF) osnovan je 1991. godine kako bi se pomoglo zemljama u razvoju i zemljama s ekonomijama u tranziciji da osiguraju sredstva za programe i projekte zaštite okoliša.

Urednici: Nikola Tvrtković (baza podataka, tekst) Igor Pavlinić (karte, revizija koordinata) Martina Šašić Kljajo (baza fotografija) Autori: Martina Šašić Kljajo, Hrvatski prirodoslovni muzej Draško Holcer, Hrvatski prirodoslovni muzej Irena Grbac, Hrvatski prirodoslovni muzej Iva Mihoci, Hrvatski prirodoslovni muzej Igor Pavlinić, Hrvatski prirodoslovni muzej Vesna Štamol, Hrvatski prirodoslovni muzej Nikola Tvrtković, Hrvatski prirodoslovni muzej Marijana Vuković, Hrvatski prirodoslovni muzej Dragan Radović, Hrvatsko ornitološko društvo Vlatka Dumbović, Hrvatsko ornitološko društvo Autori zasebnih dodatnih izvješća za područje rijeke Cetine: Mladen Kučinić (tulari i muhe plesačice), Roman Ozimec (špiljska fauna), Dragan Radović i Vlatka Dumbović (ptice), Milorad Mrakovčić (ribe) Nikola Tvrtković i Igor Pavlinić (vodozemci, gmazovi i sisavci) U prikupljanju podataka još su sudjelovali: Krešo Leskovar, Hrvatsko ornitološko društvo Ivica Lolić, Hrvatsko ornitološko društvo Ante Karanušić, Hrvatsko ornitološko društvo Robert Crnković, Hrvatsko ornitološko društvo Luka Jurinović, Hrvatsko ornitološko društvo Eduard Kletečki, Hrvatski prirodoslovni muzej Zlatko Godec, Hrvatski prirodoslovni muzej Maja Đaković, Hrvatski prirodoslovni muzej Autori fotografija na naslovnici: Marijana Vuković, Martina Šašić Kljajo, Ivica Lolić, Ante Žuljević

Projekt COAST Očuvanje i održivo korištenje biološke i krajobrazne raznolikosti na dalmatinskoj obali putem održivog razvitka obalnog područja

Kartiranje faune Dalmacije Prioritetna područja: otok Pag, estuarij Krke, otok Vis i pučinski otoci, otok Mljet, tok Cetine

Lipanj 2009. godine

Sadržaj Sažetak....................................................................................................................................... 1 Summary ................................................................................................................................... 5

A. 1. .....................................................................................................9 1. Rezultati istraživanja faune................................................................................................. 9 1.1. Pregled izvora dosad objavljenih podataka ................................................................... 9 1.2. Pregled rezultata istraživanja tijekom projekta i dostupnih neobjavljenih podataka.... 28 1.2.1. Otok Pag (Kolansko blato – Dinjiška) ................................................................ 28 1.2.2. Uš e Krke i otok Prvi ........................................................................................ 29 1.2.4. Viško oto!je i oto!je Palagruža........................................................................... 30 1.2.5. Otok Mljet ........................................................................................................... 32 2. Prijedlog podru ja i lokaliteta vrijednih zaštite raznolikosti faune .............................. 34 2.1. Pregled kriterija vrednovanja i metodologije................................................................ 34 2.2. Pregled utvr"ene rasprostranjenosti ciljanih vrsta (target species) izdvojenih za vrednovanje prostora ................................................................................................... 35 2.3. Prijedlog podru!ja zna!ajnijih za o!uvanje raznolikosti faune po zadanim podru!jima .................................................................................................................... 39 2.3.1. Otok Pag (Kolansko blato – Dinjiška) ................................................................ 39 2.3.2. Uš e Krke ........................................................................................................... 44 2.3.3. Viško oto!je i oto!je Palagruža........................................................................... 50 2.3.4. Otok Mljet ........................................................................................................... 60 3. Prioriteti budu!ih istraživanja .......................................................................................... 69

B. 1. Rezultati istraživanja faune doline rijeke Cetine ..................75 Sažetak o fauni rijeke i doline Cetine ................................................................................... 75 Summary ................................................................................................................................. 80 1. Dosadašnje poznavanje faune ........................................................................................... 85 1.1. Vodozemci, gmazovi i sisavci ...................................................................................... 85 1.2. Ptice .............................................................................................................................. 88 1.3. Ribe............................................................................................................................... 98 1.4. Vodena fauna kukaca (tulari, muhe plesa!ice ) .......................................................... 103 1.5. Špiljska fauna beskralježnjaka.................................................................................... 108 2. Vrste, podru ja i lokaliteti vrijedni zaštite..................................................................... 114 2.1. Ciljane vrste (target species) ...................................................................................... 114 2.1.1. Vodozemci, gmazovi i sisavci........................................................................... 114 2.1.2. Ptice................................................................................................................... 114 2.1.3. Ribe ................................................................................................................... 119 2.1.4. Špiljska fauna beskralježnjaka .......................................................................... 119 2.2. Prijedlog podru!ja vrijednih zaštite raznolikosti faune .............................................. 122 2.2.1. Vodozemci, gmazovi i sisavci........................................................................... 122 2.2.2. Ptice................................................................................................................... 126 2.2.3. Ribe ................................................................................................................... 128 2.2.4. Vodeni kukci (tulari, muhe plesa!ice) .............................................................. 137 2.2.5. Špiljska fauna beskralježnjaka .......................................................................... 137 3. Prioriteti budu!ih istraživanja ........................................................................................ 138 3.1. Vodozemci, gmazovi i sisavci .................................................................................... 138 3.2. Ptice ............................................................................................................................ 138 3.3. Ribe............................................................................................................................. 139 3.4. Kukci........................................................................................................................... 139 3.5. Špiljska fauna beskralježnjaka.................................................................................... 140

Sažetak o fauni istraživanih podru ja Prikaz utvr"ene faune istraživanih skupina Kao što je i bilo za o!ekivati, COAST projektom obuhva ena obalna kopnena podru!ja su uglavnom najbogatija svim vrstama istraživanih grupa životinja (Tablica 1), osim skupine vretenaca koja nisu dovoljno istražena. Od obuhva enih otoka i oto!nih skupina, sisavcima je najbogatiji otok Mljet zahvaljuju i brojnim vrstama šišmiša (i pogodnim staništima za šišmiše: špilje, šumska staništa, te slatkovodna staništa). Istraživani dio otoka Paga najbogatiji je pticama gnjezdaricama i pticama u seobi, vodozemcima i vretencima, a cijeli otok Pag i gmazovima i danjim leptirima (poradi blizine kopna i raznolikosti staništa). Otok Vis je najbogatiji dosad na"enim kopnenim puževima, a brojnost ostalih skupina je u korelaciji s oto!nom izoliranoš u, odnosno udaljenosti od mati!nog kopna.

Tablica 1. Usporedbeni prikaz broja na"enih vrsta sedam obra"enih životinjskih skupina na sva !etiri zadana podru!ja i u dolini Cetine.

Znakom* ozna en je ukupni broj vrsta za otok Pag. Zadana Podru!ja Otok Pag (dio) Uš e Krke Dolina Cetine Viško oto!je Oto!je Palagruža Otok Mljet

Sisavci

Ptice gnjezdarice 73

Ptice ukupno 195

75

237

8 12* 13

21 (26)

96

158

15

8

17

36

126

9

1

4

4

106

3

26

50

71

11

10 15* 27

Gmazovi

Vodozemci Danji leptiri 3 46 3* 59* 5 52

Vretenca Kopneni puževi 38 26 10

49

39

10

49

0

5

2

19

2

48

18

34

Otok Pag je poznat po svojim vlažnim staništima (blatima) izuzetno bogatim vrstama vretenaca (npr. Lindenia tetraphylla) i mo!varnim pticama gnjezdaricama (npr. Porzana parva), a koja su ujedno važna i kao odmorište i hranilište ptica u seobi, te suhim pašnjacima s osebujnom ugroženom faunom ptica (npr. Burchinus oedicnemus) i danjih leptira (npr.

Proterebia afra dalmata).

Uš e Krke je poznato po jednoj od najve ih porodiljnih kolonija šišmiša u Hrvatskoj i kao važno jadransko stanište ptica gnjezdarica i ptica u seobi, te je uz Neretvu jedno od posljednjih staništa vidre Lutra lutra uz obale Jadrana.

Dolina Cetine ima još u nekim dijelovima o!uvanu faunu ugroženih tipi!nih vlažnih travnjaka i mo!vara krških polja Dinarida, a uz neke ptice mo!varice koje se jedino ovdje gnijezde u Hrvatskoj (Tringa totanus, Acrocephalus melanopogon), osobito je bogata vodozemcima i gmazovima. Na dvije lokacije, uz Paško polje i Hrvata!ko polje, nalaze se kolonije više vrsta ugroženih šišmiša. Uz rijeku je o!uvan i dio izvora !ije podzemne špiljske vode imaju zna!ajnu populaciju endemi!ne !ovje!je ribice Proteus anguinus.

Viško oto!je je osim po brojnim vrstama kopnenih puževa poznato po gnijezdilištima ugroženih morskih ptica (Puffinus yelkouan, Calonectris diomedea), ali i ugroženim 1

sokolovima (Falco eleonorae, F. peregrinus) koji se hrane pticama u seobi, te endemi!noj brusni!koj gušterici Podarcis melisellensis melisellensis. Otok Vis ima relativno bogatu faunu kopnenih puževa.

Palagruža se nalazi na jednom od važnih europskih koridora pravca seobe ptica preko Monte Gargana u Italiji za Afriku i obrnuto, a na Maloj Palagruži se o!uvala endemi!na podvrsta gušterice Podarcis sicula adriatica kao relikt jednog od prvih valova naseljavanja ove invazivne vrste na hrvatsku obalu Jadrana iz podru!ja današnje Italije.

Otok Mljet je poznat kao otok razmjerno bogat vrstama sisavaca i gmazova, iako su danas gmazovi na njemu malobrojni zbog unešenog mungosa. Otok je bogat i danjim leptirima i endemi!nim vrstama puževa, me"u kojima je najpoznatiji špiljski puž Meledella werneri.

Treba napomenuti da se istraživanjima u okviru COAST projekta upotpunilo poznavanje faune za mnoga podru!ja koja su ve predložena za ekološku mrežu Natura 2000. Tako"er, istraživanjima su utvr"ene mnoge nove vrste za zadana podru!ja i detaljnije su opisana podru!ja najzna!ajnija za o!uvanje biološke raznolikosti. Nadalje, na temelju izvršenog istraživanja, predložena su nova podru!ja izrazite biološke raznolikosti za uvrštenje u ekološku mrežu Natura 2000 te su odre"eni prioriteti za budu a potrebna istraživanja.

U izvještaju se predlažu i odre"ene mjere za zaštitu ugroženih vrsta i njihovih staništa s preporukama održivog korištenja i upravljanja biološko vrijednih podru!ja koja su ujedno potencijalna budu a Natura 2000 podru!ja u Hrvatskoj (npr. reguliranje i zabrana lova i uznemiravanja životinja, razli!ite agrookolišne mjere: smanjena uporaba pesticida, poticanje ekološke poljoprivredne prakse, podizanje i o!uvanje suhozidova, održavanje travnjaka itd.).

1. Otok Pag (Kolansko blato – Dinjiška) Na dijelu otoka Paga od Kolanskog blata do Dinjiške poznato je 10 vrsta sisavaca, 73 ptica gnjezdarica i preko 120 vrsta preletnica i zimovalica, 8 vrsta gmazova, 3 vrste vodozemaca, 46 vrsta danjih leptira, 26 vrsta vretenaca i 38 vrste puževa. Otok je naoko veoma pust jer na njemu prevladava kamenjar, ali baš taj kamenjar s poznatim suhim pašnjacima ima osebujnu ugroženu faunu ptica me"u kojima je eja livadarka Circus pygargus, ukavica Burchinus oedicneums i brojne ševe, te danji leptiri poput endemi!nog dalmatinskog okaša Proterebia afra dalmata. Zadržavanje ov!arstva omogu iti e opstanak ovim danas rijetkim vrstama. Kao kontrast naoko jednolikom kamenjaru otok Pag je istovremeno poznat po svojim vlažnim staništima (blatima), izuzetno bogatim vrstama vretenaca me"u kojima je i rijetki jezerski rego! Lindenia tetraphylla, te posebno mo!varnim pticama gnjezdaricama me"u kojima je na vrhu lanca ishrane mo!varna eja Circus aeruginosus. Blatine su osobito važne i kao odmorište i hranilište brojnih europskih ptica u seobi, od kojih neke tu i zimuju. Solane na otoku posljednja su jadranska uto!išta ugroženim pticama morskom kuliku Charadrius alexandrinus i vlastelici Himantopus himantopus. Na otoku su i zna!ajne populacije barske kornja!e Emys orbicularis i sve ugroženije gatalinke Hyla arborea. Faunisti!ku raznolikost upotpunjuju i ostaci šuma poput one hrasta medunca na lokalitetu Dubrave i zimzelenog hrasta crnike u predjelu od Paških rebara do Mandre, u kojima uz tipi!ne šumske vrste ljeti leti i u Europi sve rije"i jelanak Lucanus cervus.

2

2. Uš!e rijeke Krke Na podru!ju uš a Krke poznato je 27 vrsta sisavaca, 75 vrsta ptica gnjezdarica i preko 160 ptica preletnica i zimovalica, 13 vrsta gmazova, 5 vrsta vodozemaca, 52 vrsta danjih leptira, 10 vrsta vretenaca, 49 vrsta kopnenih puževa. O!ekivano, ovo jedino obra"eno obalno kopneno podru!je je najbogatije svim vrstama dobro istraženih obra"enih životinjskih grupa.

Uš e Krke je poznato po jednoj od najve ih porodiljnih kolonija šišmiša u Hrvatskoj, a to je špilja Tradanj sa !ak sedam ugroženih vrsta !ija brojnost krajem srpnja 2008. prelazi 20.000 jedinki. Me"u ugroženim šišmišima isti u se dugonogi šišmiš Myotis capaccinii i sredozemni potkovnjak Rhinolophus euryale. Uz proto!no Prokljansko jezero kod uš a Gudu e nalazi se jedna od ornitološki najvažnijih lokacija uz rijeku Krku, stanište ptica mo!varica me"u kojima je i ugrožena gnjezdarica siva štijoka Porzana parva, ali i brojnih ptica u seobi. Uš e Krke je uz Neretvu i jedno od posljednjih staništa vidre Lutra lutra uz obale Jadrana. Kod uš a Gudu e veoma je bogata i herpetofauna u kojoj su posebno zna!ajne barska kornja!a Emys orbicularis i u Dalmaciji sve rije"a sme"a šumska žaba Rana dalmatina. Podru!je uz uš e Krke se sve više urbanizira, a kamenjarski pašnjaci i košanice na poljima sve više zapuštaju i prelaze u šikaru i šumu, !ime se gubi dosadašnje faunisti!ko bogatstvo. Primjer za to je nestanak staništa s kojeg je opisan dalmatinski endem danji leptir Proterebia afra dalmata.

Prostornim planiranjem koje integerira zaštitu prirode i stimulacijom poljoprivrednika na održivu i ekološku poljoprivrednu praksu, trebale bi se zadržati takve prirodne oaze s tradicionalnim na!inom gospodarenja kako bi se zadržala i postoje a biološka raznolikost.

3. Viško oto je i oto je Palagruža Na Viškom i Palagruškom oto!ju ukupno je poznato 16 rezidentnih vrsta sisavaca i 1 vrsta u preletu, 36 vrsta ptica gnjezdarica i preko 100 ptica preletnica i zimovalica, 9 vrsta gmazova, 1 vrsta vodozemaca, 39 vrsta danjih leptira, 12 vrsta vretenaca i 49 vrsta kopnenih puževa.

Otok Vis je najbogatiji dosad na"enim kopnenim puževima, a brojnost ostalih skupina životinja je manja zbog izoliranosti otoka odnosno njegove udaljenosti od mati!nog kopna.

Viško oto!je poznato je po endemi!noj brusni!koj gušterici Podarcis melisellensis melisellensis koja je gotovo potpuno crne boje naro!ito na manjim oto!i ima. Oto!je je poznato po gnijezdilištima ugroženih morskih ptica velikog zovoja ili kaukala Calonectris diomedea, te malog zovoja ili gregule Puffinus yelkouan, ali i brojnim ugroženim sokolovima (sivim sokolom Falco peregrinus, te mogu e mediteranskim Eleonorinim sokolom Falco eleonorae) koji se hrane pticama u seobi. Viško oto!je i otoci Palagruže se nalaze na jednom od važnih europskih koridora pravca seobe ptica preko Monte Gargana u Italiji za Afriku i obrnuto. Na Maloj Palagruži se o!uvala endemi!na podvrsta gušterice Podarcis sicula adriatica kao relikt jednog od prvih valova naseljavanja ove invazivne vrste na hrvatsku obalu Jadrana iz današnje Italije. Za oto!nu bioraznolikost od osobite važnosti je i održavanje danas umjetnih lokvi kao jedinih slatkovodnih oaza. Na Visu se nalaze i relativno rijetke špilje koje su važna skloništa (zimovališta, staništa porodiljnih kolonija) oto!ne populacije ugroženih šišmiša.

3

4. Otok Mljet Na otoku Mljetu poznato je 26 vrsta sisavaca, 50 vrsta ptica gnjezdarica i samo preko 20 ptica preletnica i zimovalica, 11 vrsta gmazova, 2 vrste vodozemaca, 48 vrsta danjih leptira, 18 vrsta vretenaca i 34 vrsta puževa. Od obra"enih otoka i oto!nih skupina otok Mljet je najbogatiji sisavcima zahvaljuju i brojnim vrstama šišmiša. Ovo bogatsvo otok može zahvaliti brojnim špiljama, te o!uvanim šumskim i slatkovodnim staništima. Zahvaljuju i oto!nim šumama na otoku se danas mogu na i u Europi ve rijetke vrste kornjaša jelenka Lucanus cervus i velike strizibube Cerambyx cerdo. Od jadranskih otoka jedino je na Mljetu u špilji Gali!njak prona"en trag o!ito danas u Hrvatskoj malobrojne populacije šišmiša golemog ve!ernjaka Nyctalus lasiopterus, šumske vrste koja se hrani sitnim pticama u seobi.

Otok je razmjerno bogat vrstama gmazova, iako su danas oni na njemu malobrojni zbog unešenog indijskog mungosa Herpestes autropunctatus. Na dva oto!i a u Nacionalnom parku gnijezdi se u Jadranu rijetka vrsta sredozemnog galeba Larus audounii. Kao osebujno vlažno oto!no stanište poznate su Mljetske blatine i slatine (kod Kozarice, Blata, Sobre i Prožure), a u njima obitavaju ugrožene vrste vretenaca poput sredozemne zelendjevice Lestes barbarus, te danas na otoku sve rije"ih zelene krasta!e Bufo viridis i barske kornja!e Emys orbicularis hellenica. U o!uvanju biološke raznolikosti otoka važno e biti sa!uvati obra"ena polja bez pretjerane upotrebe pesticida, a sa sa!uvanim travnjacima, koja su posljednja uto!išta u Europi ugroženih vrsta danjih leptira poput žednjakova plavca Scolintatides orion, kozlin!enva plavca Glaucopsyche alexis i prekrasnog uskršnjeg leptira Zerynthia polyxena.

4

Summary As expected, COAST project covered coastal land areas are generally rich in all species of investigated animal groups (Table 1), except dragonflies which are not sufficiently explored.

Among researched islands and archipelagos, the richest in mammals is the island of Mljet, thanks to numerous species of bats (and suitable bat habitats: cave, forest habitats and freshwater habitats). The researched part of Pag Island is the richest in breeding and migratory birds, amphibians and dragonflies, while the whole island is the richest in reptiles and diurnal butterflies (due to proximity of the mainland and habitat diversity). The island of Vis is the richest in terrestrial snails found so far, while the number of other fauna groups is in correlation with island isolation and distance from the parent land.

Table 1. Parallel presentation of numbers of the found species of seven types of investigated animal groups in all four designated areas and in the Cetina river valley.

Symbol * indicates the total number of species on the island of Pag. Data for land areas are written in red. Areas with the highest number of species are colored yellow, and the greatest numbers of species on the islands only are underlined; Designated areas Island of Pag (part) Krke estuary Cetine valley Vis archipelago Palagruža archpelago Island of Mljet

Mamma ls 10 15* 27 21 (26) 17 4

Breeding Birds birds total 73 195 75 96 36 4

26

50

Reptiles

237 158 126 106

8 12* 13 15 9 3

Amphibians Diurnal butterflies 3 46 3* 59* 5 52 8 1 39 0 5

71

11

2

48

Dragonflies 26

Terrestrial snails 38

10

49

10 2

49 19

18

34

The Island of Pag is known for its wetland habitats (mud) extremely rich in dragonfly species (e.g. Lindenia tetraphylla) and breeding wetland birds (e.g. Porzana parva), which are also important as resting and feeding areas for birds in migrations, for its dry pastures with peculiar endangered birds fauna (e.g. Burchinus oedicnemus) and diurnal butterflies (e.g.

Proterebia afra Dalmata).

Krka river estuary is known for one of the biggest breeding bat colonies in Croatia, and as the important Adriatic habitat for breeding birds and birds in migrations. Along with the Neretva River it is one of the last habitats of the otter (Lutra lutra) at the Adriatic coast.

In some parts of Cetina valley there are still preserved fauna of endangered typical humid grasslands and wetlands Dinaric karst fields, with some wetland birds that nest only here in Croatia (Tringa totanus, Acrocephalus melanopogon) and is particularly rich in amphibians and reptiles. At two locations, along Paško field and along Hrvata!ko field, there are colonies of several types of endangered bats. Part of the river spring is preserved and its underground cave water has a significant population of endemic olm, Proteus anguinus.

In addition to the numerous species of terrestrial snails, Vis archipelago is known for breeding sites of endangered sea birds (Puffinus yelkouan, Calonectris diomedea), but also for endangered falcons (Falco eleonorae, F. peregrinus) that feed on birds in migrations. Vis is also known for endemic Brusnik lizard Podarcis melisellensis melisellensis. The island of Vis has a relatively rich fauna of terrestrial snails.

5

Palagruža is one of the major European corridors on the migration birds’ route to Monte Gargano in Italy, further down to Africa, and back. Mala Palagruža has preserved endemic subspecies of lizard Podarcis siculo adriatica as a relic of one of the first wave of colonization of this invasive species in the Croatian Adriatic coast coming from today’s Italy.

The Island of Mljet is known as an island relatively rich in species of mammals and reptiles, although the reptiles are rare because of imported mongoose. The island is rich in diurnal butterflies and endemic species of snails, including the famous cave snail Meledella werneri.

It needs to be emphasized that the research conducted within the scope of the COAST project improved the knowledge base on fauna in many areas already proposed for the Natura 2000 ecological network. Likewise, the research efforts determined a number of new species for targeted areas. In addition, areas which are most important for the preservation of biodiversity were described in more detail. Furthermore, new areas of extraordinary biological diversity were proposed for inclusion into the Natura 2000 ecological network on the basis of conducted research, and priorities were also determined when it comes to the research efforts that would be required in the future.

In addition, the report proposes specific measures for the protection of endangered species and their habitats, with recommendations on sustainable use and management of biologically valuable areas, which are, in addition to that, the potential future Natura 2000 areas in Croatia (examples include regulating and banning hunting and disturbance of animals; various agrienvironmental measures; decreased pesticide use; support for ecological agricultural practice; construction and preservation of dry stone walls; maintenance of grasslands; etc.).

Island of Pag The bit of Pag island from Kolansko blato to Dinjiška is habitat for 10 mammalian, 73 nesting bird and over 120 migratory and wintering bird species, 8 species of reptile, 3 species of amphibians, 46 species of butterflies, 26 species of dragonflies and 38 snail species. The island is at first sight extremely empty, for karstic stony ground tends to dominate, but it is just this stony ground with its well-known dry pastures that has a very distinctive endangered bird fauna, including the harrier, Circus pygarus, the stone curlew, Burhinus oedicneums, and numerous larks as well as butterflies like the endemic Dalmatian satyrine Proterebia afra dalmata. Keeping up sheep-farming will enable the survival of these species so rare today.

In stark contrast to the seemingly monotonous stony ground, the wetlands (marshes) of Pag are also very well known; they are very rich in dragonfly species, among which is the rare Lindenia tetraphylla, and particularly the wetland nesting birds, among which, at the top of the feeding chain, is the marsh harrier, Circus aeruginosus. Marshlands are also particularly important as resting places and feeding grounds for numerous European migratory birds, some of them even wintering here. The salt pans on the island are the last Adriatic refuge for the endangered birds the Charadrius alexandrinus plover and the Himantopus himatopus, or stilt plover. Also on the island there are important populations of European pond terrapin, Emys orbicularis and the increasingly endangered European tree frog, Hyla arborea. The remnants of the forests, like that of pubescent oak Dubrava and the evergreen holm oak in the area of Paška Rebra to Mandra, in which, along with typical forest species, the increasingly rare stag beetle Lucanus cervus flies in summer.

6

Krka river estuary In the area of the Krka estuary 27 species of mammals are known, 75 species of nesting birds and over 160 migratory and over-wintering bird species, 13 species of reptiles, 5 amphibian species, 52 butterfly species, 10 dragonfly and 49 terrestrial snail species. As to be expected, this, the only mainland coastal area studied, is richest in all species of well investigated and studied animal groups. The Krka estuary is known for one of the biggest bat colonies in Croatia, in the cave called Tradanj, which has as many as seven endangered species, the abundance of which exceeds 20,000 individuals at the end of July 2008. Among the endangered bats, the long fingered bat, Myotis capaccinii and the Mediterranean horseshoe bat, Rhinolophus euryale, are particularly notable. Near Prokljan Lake, by the estuary of the Gudu a, there is one of the most important ornithological sites alongside the Krka River, a habitat of waterfowl, among which is the endangered nesting bird the spotted crake Porzana parva, in addition to numerous migratory birds. The Krka estuary, together with the Neretva, is one of the last habitats for the Lutra lutra, otter, along the shores of the Adriatic. There is a very rich herpetofauna by the Gudu a estuary, in which the pond terrapin Emys orbicularis and the Rana dalmatina, agile frog, increasingly rare in Dalmatia, are particularly significant.

The area alongside the Krka estuary is becoming increasingly urbanised, and the stony ground pastures and hay meadows in the poljes are more and more being neglected and turning into scrub and forest, the previous faunistic richness thus being lost. An example of this is the disappearance of the habitat from which the Dalmatian endemic butterfly Proterbia afra dalmatawas described. Physical planning that integrates nature protection into the land use and incentives to farmers for sustainable and organic farming practicies should be used in order to retain such natural oases with the traditional manner of land management for the existing biological diversity to be thus retained.

Vis and Palagruža archipelago On the Vis and Palagruža archipelagos in total 16 resident mammal and one migratory mammal species are known, with 36 nesting bird species and other 100 migratory and wintering birds, 9 species of reptile, 1 amphibian, 39 butterfly and 12 dragonfly species, with 49 species of terrestrial snails. The island of Vis is richest to date in finds of terrestrial snails, while the abundance of other groups of animals is smaller because of the isolation of the island, its distance from the mainland. The Vis archipelago is known for the endemic Dalmatian wall lizard, Podarcis melisellensis melisellensis, which particularly in the smaller islets is almost completely black. The archipelago is significant for the nesting sites of endangered sea birds the Cory’s shearwater or Calonectris diomedea and the Yelkouan shearwater or Puffinus yelkouan, as well as for the many endangered hawks (peregrine falcon, Falco peregrinus and the Eleonora’s falcon, Falco eleonorae) which feed on migrating birds.

The Vis archipelago and the Palagruža islands are on one of the important European corridors of the routes of migrating birds over Monte Gargano in Italy for Africa and vice-versa. The endemic sub-species of lizard, the Italian wall lizard, Podarcis sicula adriatica , is a relict of one of the first waves of the colonisation of this invasive species on the Croatian coast of the Adriatic from today’s Italy. Particularly important for island biodiversity is the maintenance of what are today artificial ponds, the only freshwater oases. On Vis there are some relatively rare caves that are refuges for the island population of endangered bats.

7

Island of Mljet On Mljet island 26 species of mammals are known, with 50 nesting bird species and only 20 overwintering and migratory bird species, 11 species of reptiles, two species of amphibian, 48 species of butterflies, 18 species of dragonflies and 34 species of snails. Of all the islands and island groups studied, Mljet is the richest in mammals, thanks to the numerous bat species.

The island owes these riches to the many caves and to the well preserved forest and fresh water habitats. Thanks to the forests, on the island today it is possible to find the stag beetle Lucanus cervus and the great Capricorn beetle Cerambyx cerdo, already rare in Europe. Of all the Adriatic islands, only on Mljet in Gali!njak cave has a trace been found of what is today the small population of the greater noctule bat, Nyctalus lasiopterus, a forest species that feeds on small birds in their migrations. The island is relatively rich in reptile species, although today they are not numerous because of the introduction of the Indian mongoose Herpes autropucntatus. On two islets in the Mljet National Park the Mediterranean gull Larus audounii, rare in the Adriatic, comes to nest. The Mljet pools and marshes (by Kozarica, Blato, Sobra and ProŞura) are known as very individual habitats of the island, inhabited by endangered species of dragonfly like the south emerald damselfly, Lestes barbarus, and the island’s increasingly rare Bufo viridis, true toad, and the pond terrapin Emys orbicularis hellenica. In the preservation of the biological diversity of the island it will be important to have cultivated fields without the use of pesticides, but with preserved grasslands, the last refuge in Europe of endangered species of butterfly like Scolintatides orion, Glaucopsyche alexis, the green-underside blue, and the lovely southern festoon, Zerynthia polyxena.

8

A. 1.

1. Rezultati istraživanja faune 1.1. Pregled izvora dosad objavljenih podataka Tijekom rada na projektu po prvi put je sabrana bibliografija izvora podataka za faunu istraživanih skupina za !etiri zadana podru!ja, otok Pag, uš e Krke, dolinu Cetine (samo za sisavce, vodozemce i gmazove), te Viško i Palagruško oto!je, dok je za otok Mljet dopunjena bibliografija iz Durbeši!, P. & Benovi!, A. (eds.): Simpozij prirodne zna ajke i društvena valorizacija otoka Mljeta, priop!enja. Hrvatsko ekološko društvo, Državna uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine & Nacionalni park Mljet, Pomena, 379-397.

Op!eniti izvori podataka za Dalmaciju Sisavci: Djuli , B. 1959: Beitrag zur Kenntnis der geographischen Verbreitung der Chiropteren Kroatiens. Glasnik prirodnja kog muzeja Beograd, Serija B, Knjiga 14, 67-112.

Djuli , B. 1961: Contribution a l'etude de la repartition et de l'ecologie de quelques Chauves-souris cavernicoles de Dalmatie. Mammalia, 25 (3), 287-313. #uli , B. & Tvrtkovi , N. 1970: The distribution of bats on the Adriatic islands.

Bijdr. Dierkunde, 40, 17-20. #uli , B. & Tvrtkovi , N. 1979: On some mammals from the Centraladriatic and Southadriatic islands. Acta Biologica, 8 /1-10 (Prirodoslovna istraživanja, 43), 1535.

Tvrtkovi , N. & Kryštufek, B. (1990): Small Indian mongoose Herpestes auropunctatus (Hodgson, 1836) on the Adriatic islands of Yugoslavia. Bonn. zool.

Beitr. 41 (1), 3-8.

Kryštufek, B. & Tvrtkovi , N. (1990): Range expansion by Dalmatian jackal population in the 20th-century (Canis aureus Linnaeus,1758). Folia Zool. 39 (4), 291196.

Petrov, B. 1992: Mammals of Yugoslavia, Insectivores and Rodents. Natural History Museum in Belgrade, Suppl. 37, 186 pp.

Tvrtkovi , N., #uli , B. & Grubeši , M. 1995: Distribution and habitats of dormice in Croatia. Hystrix, (n.s.) 6 (1-2) (1994), 199-207.

Mitchell-Jones, A.J., Amori, G., Bogdanowicz, W., Kryštufek, B., reijnders, P.J.H., Spitzenberger, F., F., Stubbe, M., Thissen, J.B.M, Vohralik, V. & Zima, J. 1999: The Atlas of European mammals. T & AD Poyser Ltd & Academic Press, London & San Diego.

Tvrtkovi , N. (ed.) 2006: Crvena knjiga sisavaca Hrvatske (Red Data Book of Mammals of Croatia). Ministarstvo kulture, državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb.

Ptice: Krpan, M. 1980: Srednjodalmatinska ornitofauna /Ornithofauna of Central Dalmatia/.

Larus, 31-32 (1978/80), 97-156.

9

Rucner, D. 1998: Ptice hrvatske obale Jadrana /Birds of Croatian Adriatic coast/.

Croatian Natural History Museum & Ministry of Reconstruction and Development, Zagreb.

Radovi , D., Kralj, J., Tutiš, V. & $ikovi , D. 2003: Crvena knjiga ugroženih ptica Hrvatske /Red Data Book of Birds of Croatia/. Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog ure"enja, Zagreb, 179 pp.

Vodozemci i gmazovi: Werner, F. 1911 (führ 1908): 4. Reptilien und Batrachier. In: Die zoologische Reise des naturwissenschaftlichen Vereins nach Dalmatien im April 1906. B. Spezieller Teil.

Bearbeitung des gesammelten materials. Mitteil. d. naturw. Ver. a. d. Univers. Wien, 6, 44-53?

Werner, F. 1897: Die Reptilien und Amphibien %sterreich-Ungarn und der Okkupationsländer, Wien.

Gasc, J. P. & several editors, 1997: Atlas of Amphibians and Reptiles in Europe. SEH & Mus. National d'Hist. nat. (IEGB/SPN), Paris.

Tvrtkovi , N. (ed.) 2006: Crvena knjiga vodozemaca i gmazova Hrvatske /Red Data book of Amphibians and Reptiles of Croatia/. Ministarstvo kulture, državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb.

Arnold, E.N., Arribas, O. & Carranza, S. 2007: Systematics of the Palaearctic Oriental lizard tribe Lacertini (Squamata: Lacertidae: Lacertinae), with descriptions of eight new genera. Zootaxa, 1430, 1-86.

Danji leptiri: Jakši , P. 1988: Privremene karte rasprostranjenosti dnevnih leptira Jugoslavije (Lepidoptera, Rhopalocera) /Provisionally maps of butterfly distribution in Yugoslavia (Lepidoptera, Rhopalocera) /. JED, Posebna izdanja 1, Zagreb.

Stauder, H., 1919-1927: Die Schmetterlingsfauna der illyro-adriatischen Festland- und Inselzone (Faunula Illyrico Adriatica). Ztschr. wiss. Insektenbiologie, 15.

Withrington, D.K.J & Verovnik, R. 2008: Butterflies of the Croatian islands. Entomol. Gaz., 59 (1), 3-26.

Kornjaši: Novak, P. 1952: Kornjaši jadranskog primorja (Coleoptera) /Beetles of Adriatic coast (Coleoptera)/. JAZU, Zagreb, 521 pp.

Vretenca: Frauenfeld, V.O. 1856: Beitrag zur fauna Dalmatiens. Verhandl. Zool. Bot. Ges., 6, 431- 448.

Frauenfeld, V.G. 1860: Weterer beitrag zur fauna Dalmatiens. Verhandl. Zool. Bot. Ges., 10, 787-794.

St. Quentin, D. 1944: Die Libellenfauna Dalmatiens. Verhandl. Zoo. Bot. Ges., 90/91, 66-76. www.vretenca.hr www.botanic.hr/cisb/doc/fauna/odonata/odopornovi.htm www.dzzp.hr/crveni popis.htm Kopneni puževi: Jaeckel, S. G., Klemm, W., Meise, W., 1957: Die Land- und Süsswasser-Mollusken der 10

nördlichen Balkanhalbinsel. Abh. Ber. Mus. Tierk. Dresden, 23 (2),141-205.

Nordsieck, H., 1969: Zur Anatomie und Systematik der Clausilien, VII. Dinarische Clausiliidae, I: Das Genus Delima. Arch. Moll., 99 (5/6), 267-284.

Nordsieck, H. 1970: Zur Anatomie und Systematik der Clausilien, VIII. Dinarische Clausiliidae, II: Das Genus Medora. Arch. Moll., 100 (1/2), 23-75.

Nordsieck, H., 1972: Zur Anatomie und Systematik der Clausilien, XI. Neue Formen und taxonomische Revision einiger Gruppen der Alopiinae. Arch. Moll., 102 (1/3), 1-51.

Wagner, A. J., 1897: Monographie der Gattung Pomatias Studer. Denkschr. math.-nat. Cl. Kais. Akad. Wiss., 64, 565-632 + 10 Taf. Wagner, A. [J.], 1901: Neue Formen und Fundorte des Genus Pomatias Studer. Ann. k. k. naturhist. Hofmus., 16, 63-65 Boeters, H. D., Gittenberger, E., Subai, P., 1989: Die Aciculidae (Mollusca: Gastropoda Prosobranchia). Zoolog. Verhandel., 251,1-234.

Bole, J., 1983: Rod Aegopis Fitzinger, 1833 (Gastropoda: Zonitidae) v severozahodni Jugoslaviji /Genus Aegopis Fitzinger,1833 (Gastropoda: Zonitidae) in northwestern Yugoslavien/. Razprave IV. razr. SAZU, 24 (3): 132-154.

Gittenberger, E., 1975: Beiträge zur Kenntnis der Pupillacea, VI. Die Gattung Agardhiella in W. Jugoslawien. Zoolog. Mededel., 48 (24): 279-289.

Nordsieck, H., 1970: Die Chondrina-Arten der dinarischen Länder. Arch. Moll., 100 (5/6): 243-261.

Pintér, L., 1972: Die Gattung Vitrea Fitzinger, 1833 in den Balkanländern (Gastropoda: Zonitidae). Annal. Zool. Polsk. Akad. nauk, 29 (8): 209-315.

Subai, P., 1980: Revision der lebenden Arten der Gattung Poiretia (Gastropoda: Oleacinidae). Arch. Moll., 110 (1979), 151-172.

Subai, P., 2002: Revision der Ariantinae. 2. Die Helicigona-Untergattung Liburnica (Gastropoda: Pulmonata: Helicidae). Arch. Moll., 131 (1/2), 1-65.

CLECOM-project 2001: Continental Mollusca of the western palearctic region (sections I & II of CLECOM): list of (sub)genera, 08-Aug-2001. (revised nomenclature!)

11

Izvori podataka za otok Pag Sisavci: Brelih, S. & Trilar, T. 2000: Siphonaptera of squirrels and dormice (Rodentia: Sciuridae, Gliridae) from the Western and Central Balkans. Acta entomologica Slovenica, 8 (2), 147-189.

Dolan, P. G., T. L. Yates 1981: Interspecific variation in Apodemus from the northern Adriatic islands of Yugoslavia. Zeitschrift für Säugetierkunde, 46 (3), 151-162.

Igalffy, K., Mladinov, L., Pavleti , I., 1965: Contribution a l’Etude de la faune de l’ile de Pag. Les Rapports a Proces-verbeaux des reunions de la C.I.E.S.M.M. 18 (2), Staži , A. 1984: &agalj, Canis aureus L. Lova ki vjesnik, 42 (5), 132-133.

Tvrtkovi , N., #uli , B. & Mrakov!i , M. (1985): Distribution of Insectivora and Rodentia on the north-east Adriatic coast (Yugoslavia). Acta Zool. Fennica 170, 201203.

Tvrtkovi , N., #uli , B. & Grubeši , M. 1995: Distribution and habitats of dormice in Croatia. Hystrix, (n.s.) 6 (1-2) (1994), 199-207.

V.B. 1984: Pag (dva odstreljena šakala). Zov, “Ve ernje novosti” , Beograd, 1 (16), 12.

Birds: Igalffy, K. 1980: Prilog poznavanju ptica otoka Paga /Contribution to knowledge of birds of Pag Island/. Larus, 31-32 (1978/80), 55-89.

Luka!, G. 2002: Studija utjecaja vjetrenja!a na ornitofaunu otoka Paga. Starigrad-Paklenica. http:/www.adriawindpower.hr/ekologija/ornotofauna.

Rucner, D. 1998: Ptice hrvatske obale Jadrana /Birds of Croatian Adriatic coast/.

Croatian Natural History Museum & Ministry of Reconstruction and Development, Zagreb.

Radovi , D., Kralj, J., Tutiš, V. & $ikovi , D. 2003: Crvena knjiga ugroženih ptica Hrvatske /Red Data Book of Birds of Croatia/. Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog ure"enja, Zagreb, 179 pp.

Amphibians and Reptiles: Pavleti , J. 1964: Amphibia i Reptilia zbirke Hrvatskog narodnog zoološkog muzeja u Zagrebu /Amphibia and Reptilia of Croatian National Zoological Museum Collection in Zagreb/. Hrvatski narodni zoološki muzej, Zagreb, 4, 37 pp.

Lapini, L. 1984: Catalogo della Collezione erpetologica del Museo Friulano di storia naturale.

Publ. n. 30, Museo Friulano di storia naturale.

Butterflies: Mladinov, L. 1965: Rezultati istraživanja faune Rhopalocera i Heterocera otoka Paga /Results of butterfly investigations (Rhopalocera and Heterocera) of Pag island/.

Biološki glasnik, 18, 37-48.

Mihoci, I. & Šaši , M. 2005: New findings of the butterfly Dalmatian ringelt Proterebia afra dalmata (Godart, 1824) (Lepidoptera, Satyrinae) in Croatia. Nat. Croat., 14 (2) 121-129.

Withrington, D.K.J & Verovnik, R. 2008: Butterflies of the Croatian islands. Entomol. Gaz., 59 (1), 3-26.

Zakšek, V. 2005: On the presence of Proterebia afra (Lepidoptera: Nymphalidae: Satyrinae) on the island of Pag, Croatia. Phegea, 33 (3), 118-120.

Beetles:

12

Novak, P. 1970: Rezultati istraživanja kornjaša našeg oto!ja /Results to date of research into the beetles found in our (Adriatic, note of ed.) islands/. Prirodoslovna istraživanja, knjiga 38, Acta biologica 6, 5-58.

Dragonflies: Frankovi , M., Bedjani!, M. 1998: Island of Pag: Dragonflies and their Habitats. Symp.

Book of the third Odonatological Symp. Of the Alps-Adriatic Community, Starigrad Paklenica, Croatia, 15 – 17 July 1998.

Djikstra 2006: Field Guide to the Dragonflies of Britain and Europe.

Snails: Bielz, E. A., 1865-1866: Systematisches Verzeichniss der Land- und Süsswasser-Mollusken des österreichischen Kaiserstaates. Verh. u. Mitt. des siebenbürg. Ver. für Naturwissenschaften in Hermannstadt, 16: 132-142, 158-162, 173-186, 204-210, 223234; 17: 14-18, 37-38, 55-58, 77-78.

Brusina, S., 1872: Naravoslovne crtice sa sjevero-isto!ne obale jadranskoga mora, sabrao god.

1868 i 1871. Dio prvi. Rad JAZU, 19: 105-177.

De Mattia, W., 2003: I molluschi ipogei del Carso Triestino (Friuli-Venezia Giulia, Italia) (Gastropoda: Prosobranchia, Basommatophora, Stylommatophora; Bivalvia: Pterioidea). Check-list delle specie, tassonomia, sistematica, ecologia e biogeografia.

Atti Mus. Civ. Stor. Nat. Trieste, 50: 89-218.

Fechter, R., Falkner, G., 1990: Weichtiere. Mosaik Verlag, München, 287 pp.

Fischer, W., Kittel, K., Reischütz, A. & Reischütz, P.L. 2000: Ein Beitrag zur Kenntnis der Molluskenfauna von Pag (Nord-Dalmatien, Kroatien). Nachrichtenblatt de Ersten Vorarlberger malakologischen Gesellschaft, 8, 53-59.

Frank, CH., 1991: Über Molluskenfunde aus Jugoslawien und den der Küste vorgelagerten Inseln des adriatischen Meeres. Zeitschr. angew. Zool., 78 (3): 349-380.

Frank, C., 2000: Mollusca (Gastropoda et Bivalvia): eine historische Sammlung aus Hollabrunn (Niederösterreich). Wiss. Mitt. Niederösterr. Landesmuseum, 13: 47-167.

Maassen, W. J. M., 1985: Systematische lijst van joegoslavische recente mollusken. I. Familia Zonitidae. De Kreukel, 21 (10): 139-143.

Nordsieck, H., 1969: Zur Anatomie und Systematik der Clausilien, VII. Dinarische Clausiliidae, I: Das Genus Delima. Arch. Moll., 99 (5/6): 267-284.

Parreyss, L., ?1849: Arten-Verzeichniss der Gattung Clausilia Drap. & Rossm. Welche sich in der Sammlung des Ludwig Parreysss zu Wien, Leopoldstadt No. 214, befinden. [pp.

4] Pinter, L., 1972: Die Gattung Vitrea Fitzinger, 1833 in den Balkanländern (Gastopoda: Zonitidae). Annal. Zool. Polsk. Akad. nauk, 29 (8): 209-315.

Reischütz, A., Reischütz, P. L., 2005: Nochmals zur Molluskenfauna der Insel Pag (NordDalmatien, Kroatien). Nachrichtenblatt der Ersten Vorarlberger Malakologischen Gesellschaft, 13: 56.

Riedel, A., 1980: Genera zonitidarum. Dr. W. Backhuys, Rotterdam, 197 pp.

Stossich, E., 1907: Catalogo della Collezione malacologica del defunto prof. Adolfo Stossich, Trieste. Giovanni Balestra, Trieste. 1-96. Štamol, V., Mužini , J. 1998: Cochlostoma elegans (Clessin, 1879) on the island of Pag (Mollusca: Gastropoda, Prosobranchia). Nat.Croat., 7 (2): 107-112. Zagreb.

13

Izvori podataka za uš!e Krke i otok Prvi!

Vegetation: Lovašen – Eberhardt, Ž. & Martinis, Z. 1990: Fitocenološka raš!lanjenost i potencijalna bioproduktivnost zajednica na podru!ju NP Krka /Phytocenological distribution and potential bioproduction of communities in the National park Krka/. Ekološke monografije, 2 , 471-480. Šegulja, N. 1990: Komparativna analiza vegetacije na širem podru!ju Nacionalnog parka Krka /Comparative analysis of the vegetation of the National park Krka/. Ekološke monografije, 2 , 281-290.

Birds: Stip!evi , M., Suši , M., Radovi , D. & Bartovsky, V. 1990: Ornitofauna Nacionalnog parka „Krka“ /Ornithofauna of the National park Krka/. Ekološke monografije, 2 , 505-522.

Radovi , D., Leskovar, K., Crnkovi , R., Tutiš, V. & Kralj, J. 2005: Inventarizacija ornitofaune, kategorizacija i valorizacija pti!jih staništa NP Krka / Ornithofauna inventarisation, ranking and valorisation of bird habitats in national park Krka/.

Zavod za ornitologiju HAZU, Zagreb, 92 pp.

Krpan, M. 1976: Ornitofauna okolice Šibenika. U: Šibenik-Spomen zbornik o 900. obljetnici.

Muzej grada Šibenika, posebna izdanja 1, 571-586.

Mammals: Duli , B. 1958: Ein Beitrag zur Kenntnis der Verbreitung des Kleinmausohrs, Myotis oxygnathus (Monticelli, 1885), in Jugoslawien. Säugetierkundliche Mitteilungen, 6 (4), 154-155. #uli , B. 1960a: Istraživanja ekoloških uvjeta hibernacije Chiroptera. Ljetopis JAZU, 66, 298-301.

Djuli , B. 1961: Contribution a l'etude de la repartition et de l'ecologie de quelques chauvessouris cavernicoles de Dalmatie. Mammalia, 25 (3), 287-313.

De Luca, N., Kova!i , D. & #uli , B. 1990: Fauna vodozemaca, gmazova i sisavaca NP „Krka“ /Fauna of amphibians, reptiles and mammals of the national park „Krka“/.

Ekološke monografije, 2 , 523-550, including 7 maps and 2 tables.

Heneberg, #., Baki , J., Heneberg, N., Nikoli , B., Agoli, B., Hronovsky, V., Dusbabek, F., Kolman, J., Blažek, K. & Bakota, M. 1968: Ekološko-medicinska ispitivanja pe ina dalmatinskog krša. Zbornik Vojnomedicinske akademije, 43-46.

Kolombatovi , G. 1882: Mammiferi, anfibi e rettili della Dalmazia. Tipografia di Antonio Cannoni, Spalato.

Kova!i , D. & #uli , B. 1989: Prilog poznavanju šišmiša (Chiroptera, Mammalia) srednje Dalmacije /Contribution to knowledge of bats (Chiroptera, Mammalis) of central Dalmatia/. Biosistematika 14 (2), 31-40.

Kryštufek, B. 1993: Geographic variation in the Greater horseshoe bat Rhinolophus ferrumequinum in south-eastern Europe. Acta Theriol. 38, 67-79.

Flajšman, E. 1990: Povijesni pregled i sadašnje stanje rasprostranjenosti vidre (Lutra lutra L.) u Hrvatskoj. Diplomski rad, Biološki odjel Prirodoslovno-matemati kog fakulteta, Sveu ilišta u Zagrebu, Zagreb.

Staži , A. 1984: &agalj, Canis aureus L. Lova ki vjesnik, 42 (5), 132-133. Štrbac,O. 1984: Množi se opaka zvijer. Lova ki vijesnik, 42 (7-8), 228.

Vodozemci i gmazovi: Chrisogno, 1780: Notizie per servire alla storia naturale della Dalmazia. Trevigi.

14

De Luca, N., Kova!i , D. & #uli , B. 1990: Fauna vodozemaca, gmazova i sisavaca NP „Krka“ /Fauna of amphibians, reptiles and mammals of the national park „Krka“/.

Ekološke monografije, 2 , 523-550, including 7 maps and 2 tables.

Pavleti , J. 1964: Amphibia i Reptilia zbirke Hrvatskog narodnog zoološkog muzeja u Zagrebu /Amphibia and Reptilia of Croatian National Zoological Museum Collection in Zagreb/. Hrvatski narodni zoološki muzej, Zagreb, 4, 37 pp.

Werner, F. 1891: Beiträge zur Kenntniss der Reptilien und Amphibien von Istrien und Dalmatien. III. Reptilien und Amphibien, beobachtet in Istrien und Dalmatien in Jahren 1887, 1888 und 1891. Verhandlungen der k-k zoologisch-botanischen Gesellschaft in Wien, 41, 758-765.

Danji leptiri: Grund, A. 1916: Beitrage zur kroatischen Lepidopteren-Fauna. Beitrag B, Rhopalocera und Hesperiidae aus dem kroatischen Bergdistrict (Gorski kotar), Küstenland und Velebit Gebirge. Glasnik hrv. prirodoslov. društva 28, 143-168.

Guši , B. 1917: Ein Beitrag zur Schmeterlingesfauna Kroatiens. Glasnik hrvatskog prir.

Društva, 29, 209-225.

Hafner, I. 1994: Verzeichnis der bei Knin gesammelten Schmetterlinge (Lepidoptera). Nat. Croat. 3 (2), 119-184.

Haig-Thomas, P. 1930: June in the Balkans. The Entomologist's Record and Journal of variation, 43, 57-62.

Hoffmann,F. 1916: Kleiner Beitrag zur Lepidopterenfauna Mitteldalmatiens. Z. ost. Ent. Ver. Wien, 1, 38-39.

Ku!ini , M. 1998: Faunisti!ke, ekološke i zoogeografske zna!ajke leptira Nacionalnog parka „Krka“ /Faunistical, ecological and zoogeographical characteristics of butterflies of National park „Krka“/, preliminarno izvješ e za 1998. godinu /preliminary report for 1998/. Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb, 30 pp.

Mladinov, L. 1973: Lepidoptera (Rhopalocera) zbirki Hrvatskog narodnog zoološkog muzeja u Zagrebu. Hrv. Nar. Zool. Muzej, Zagreb, 7, 125.

Mihoci, I. & Šaši , M. 2005: New findings of the butterfly Dalmatian Ringelt, Proterebia afra dalmata (Godarst/1824/) (Lepidoptera, Satyrinae) in Croatia. Nat. Croat., 14 (2), 121-129.

Mihoci, I. & Šaši , M. 2007: New distribution data on the endemic butterfly Proterebia afra dalmata (Godarst/1824/) (Lepidoptera, Satyrinae) in Croatia. Nat. Croat. 16 (3), Sijari , J. 1991: Katalog nau!ne zbirke Lepidoptera (Insecta) donatora Bore Mihljevi a iz Sarajeva.

Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. PN, NS 30, 169-360., 2005-210.

Vretenca: Frankovi , M. & Halapir, R. 1990: Prilog poznavanju faune vretenaca (Insecta: Odonata) Nacionalnog parka „Krka“ /Contribution to faunistic knowledge of Odonata (Insecta) Krka national park/. Ekološke monografije, 2 , 501-504.

Frankovi , M., 1999: Vretenca nacionalnog parka "Krka". Studija za Nacionalni park, Zagreb.

Kopneni puževi: Balabani , J., $aleta, D., Klete!ki, E., Jalži , B., Jalži , V., Štamol, V., Tvrtkovi , N., Vukovi , M. 2007: Prvo znanstveno putovanje Spiridiona Brusine. Tragom mladog prirodoslovca obrova!kim krajem. Zrmanja - Velebit – Krka, 1863. – 2006. – 2007.

Hrvatski prirodoslovni muzej, Obrovac – Zagreb, 2007.

Bielz, E. A. 1865-1866: Systematisches Verzeichniss der Land- und Süsswasser-Mollusken

15

des österreichischen Kaiserstaates. - Verh. u. Mitt. des Siebenbürg. Ver. für Naturwissenschaften in Hermannstadt, 16: 132-142, 158-162, 173-186, 204-210, 223234; 17: 14-18, 37-38, 55-58, 77-78.

Boettger, O. 1880: Aufzählung der von Herrn Edmund Reitter in Wien im Frühjahr 1880 in dem westlichen Montenegro, in Süd-Dalmatien und in Süd-Croatien gesammelten Mollusken. - Bericht Offenbacher Vereins Naturkund., 19/21: 100-115.

Brusina, S. 1907: Naravoslovne crtice sa sjevero-isto!ne obale Jadranskoga mora. Dio !etvrti i posljednji, specijalni. (Nastavak). – Rad JAZU, 171, Matemati!ko-prirodoslovni razred, 42: 43-228.

Clessin, S.1887: Beitrag zur Fauna der Binnen-Mollusken Dalmatiens. - Malakozoolog.

Blätter, N. F.9: 43-65.

Hirc, D.1910: Malakološki prilozi. - Glasn. Hrvats. Prirodosl. društva, 22 (2/2): 40-63.

Kobelt, W.1879: In Rössemasler, E.A., Kobelt, W.: Iconographie der Land- & SüsswasserMollusken mit vorzüglicher Berücksichtigung der europäischen noch nicht abgebildeten Arten, 6: 1-158, Taf. 151-178, Fig. 1529-1804. C.W. Kreidels’s Verlag, Wiesbaden.

Kobelt, W.1902 Das Tierreich, 16. Mollusca. Cyclophoridae. pp. 662. R. Friedländer und Sohn, Berlin.

Küster, H. C. 1842-1844 Reiseberichte aus Dalmatien und Montenegro. - Isis von Oken, 1842 (4): 283-301; Naturhistorische Reiseberichte aus Dalmatien und Montenegro. - Isis von Oken, 1842 (8): 609-616, 1842 (10): 744-752, [1842 (11):847-850 Küster, H. C. 1844-1862: Die Schliessschnecken und die verwandten Gattungen (Clausilia, Balea, Cylindrella, Megaspira). - In: Martini-Chemnitz (ed.), Systematisches Conchylien-Cabinet, 2, I, 14: 355 pp, 38. Taf. Bauer & Raspe, Nürnberg.

Kuš!er, L.1930: Mollusca. p. 33-39. U: Vouk, V. (ur.): Prirodoslovna istraživanja sjevernodalmatinskog oto!ja. I. Dugi i Kornati.p.1-171. - Prirodoslovna istraživanja Kraljevine Jugoslavije, 16: 1-171.

Letourneux, M. A.1885: Étude sur la faune malacologique de la Dalmatie, de la Croatie et des contrées circonvoisines. - Bull. Soc. malacolog. France, 2: 195-206.

Nordsieck, H. 2002: Contributions to the knowledge of the Delimini (Gastropoda: Stylommatophora: Clausiliidae). - Mitt. Dtsch. malakozool. Ges., 67: 27-39.

Roding, G. M. ?1849: Arten-Verzeichniss der Gattung Clausilia Drap. & Rossm. welche sich in der Sammlung des Ludwig Parreysss zu Wien, Leopoldstadt No. 214, befinden.

Stossich, E.1966: Molluskenfunde während zwei Fahrten in Jugoslavien, inbesondere in Mazedonien. Fragm. Balcanica, 5 (18): 125-141.

Subai, P.1907: atalogo della Collezione malacologica del defunto prof. Adolfo Stossich, Trieste. - Giovanni Balestra, Trieste. 1-96.

Subai, P.2002: Revision der Ariantinae. 2. Die Helicigona-Untergattung Liburnica (Gastropoda: Pulmonata: Helicidae). - Arch. Moll., 131 (1/2): 1-65.

Wagner, A. [J.] 1897: Monographie der Gattung Pomatias Studer. - Denkschr. math.-nat. Cl. Kais. Akad. Wiss., 64: 565-632, 10 Taf. Wagner, A. [J.] 1914: Familia Clausiliidae. In: Rossmassler, E. A., Kobelt, W.: Iconographie der Land- & Süsswasser-Mollusken mit vorzüglicher Berücksichtigung der europäischen noch nicht abgebildeten Arten. Neue Folge, 21: 1-65, Taf. 571-600, Fig. 1-322. C.W. Kreidels’s Verlag, Wiesbaden.

Wagner, A. [J.] 1907: Zur Kenntnis der Molluskenfauna Oesterreichs und Ungarns, sowie der angrenzenden Balkanländer. - Nachrichtsbl. Deutsch. Malakozool. Ges., 39 (3): 101-115.

Wagner, A. [J.]1925 Studien über die Systematik, Stammesgeschichte und geographische Verbreitung des Genus Delima (Hartmann), A. J. Wagner. - Annal. Zool. Mus. Pol. Hist. Nat., 4 (1): 1-73 +17 tab.

16

Izvori podataka za Viško i Palagruško oto je Sisavci: Ðuli , B. 1972: Position zoogéographique des quelques iles de l'Adriatique méridionale.

Rapp. Comm. int. mer Médit. 20 (4), 559-561. #uli , B. & Tvrtkovi , N. 1979: On some mammals from the Centraladriatic and Southadriatic islands. Acta Biol. 8, 15-35. #uli , B. 1980: Morphological characteristics and distribution of Plecotus auritus and Plecotus austriacus in some regions of Yugoslavia. Proc. Fifth Int. Bat Res. Conf., Lubbock, 195-161.

Godez, A. 1899: Beobachtungen uber den Vogelzug auf der Insel Pelagosa im Adriatischen Meere. Die Schwalbe, N.F. 1, 115-127.

Horvati!ek, M. 2007: Prilog poznavanju sisavaca okolice Visa. U: Prvan, M. (ur.), Zbornik istraživa kih radova Udruge studenata biologije „BIUS“ na otoku Visu. BIUS, Zagreb, 97-99.

Jagarinec, A. 2007: Prilog poznavanju faune šišmiša (Chiroptera, Mammalia) otoka Visa.

U: Prvan, M. (ur.), Zbornik istraživa kih radova Udruge studenata biologije „BIUS“ na otoku Visu. BIUS, Zagreb, 101-104.

Klaptocz, B. 1911: (führ 1908): 5. Säugetiere. In: Die zoologische Reise des naturwissenschaftlichen Vereins nach Dalmatien im April 1906. B. Spezieller Teil.

Bearbeitung des gesammelten materials. Mitteil. d. naturw. Ver. a. d. Univers. Wien, 6, 54-57.

Kryštufek, B. & Tvrtkovi , N. 1988: Insectivores and Rodents of the central Dinaric karst of Yugoslavia. Scopolia 15, 1-59.

Küster, H. C. 1842: Reiseberichte aus Dalmatien und Montenegro. - Isis von Oken, 1842 (4): 283-301.

Spitzenberger, F. & Tvrtkovi , N. 2002: Plecotus microdontus (Mammalia,Vespertilionidae), a new bat species from Austria. Nat. Croat., 11 (1), 1-18.

Tvrtkovi , N., Pavlini , I. & Haring, E. 2005: Four species of long-eared bats (Plecotus, Geoffroy, 1818; Mammalia, Vespertilionidae) in Croatia: field identification and distribution. Folia Zoologica, 54 (1-2), 75-88.

Cvitani , A. 1968: Prirodna obilježja otoka Visa, Biševa, Sveca, Palagruže, Jabuke i Brusnika /Natural characteristics of islands Vis, Biševo, Svetac, Palagruža, Jabuka and Brusnik/. Viški spomenici, Split, 321-352.

Novak, G. 1961: Vis. Knjiga prva, od VI. st. pr. n. e. do 1941. godine. Izdava ki zavod Jugoslavenske akademije, Zagreb.

Ptice: Babi , K. & Rössler, E. 1912: Beobachtungen über die Fauna von Pelagosa. Verhandlungen zool.-bot. Gessellsch., 62, 220-233.

Cvitani , A. 1968: Prirodna obilježja otoka Visa, Biševa, Sveca, Palagruže, Jabuke i Brusnika /Natural characteristics of islands Vis, Biševo, Svetac, Palagruža, Jabuka and Brusnik/. Viški spomenici, Split, 321-352.

Godez, A. 1899: Beobachtungen uber den Vogelzug auf der Insel Pelagosa im Adriatischen Meere. Die Schwalbe, N.F. 1, 115-127.

Godez, A. 1901: Beobachtungen über den Vogelzug auf der Insel Pelagosa im Adriatischen Meere. Die Schwalbe, N.F. 2, 63-72.

Jovanovi , V. 1972: Nova posmatranja sokola mrkog, Falco eleonorae, na jadranskim otocima. Larus 24, 161-162.

Krpan, M. 1965: Ptice otoka Visa i njemu bližih oto!i a /Birds of Vis Island and neighbouring islets/. Larus, 16-17 (1962-1964), 106-150.

17

Luka!, G., Stip!evi , M. & Tvrtkovi , N. (1997): The status and distribution of Eleonora’s falcon (Falco eleonorae Gene, 1834) in Croatia. Nat.Croat. 6 (3), 323333.

Radovi , D., Kralj, J., Tutiš, V. & $ikovi , D. 2003: Crvena knjiga ugroženih ptica Hrvatske /Red Data Book of Birds of Croatia/. Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog ure"enja, Zagreb, 179 pp.

Rössler, E. 1915: Beiträge zur Ornis Süddalmatiens. Glasnik hrv. prirod. društva, 27, 129152.

Rucner, D. 1998: Ptice hrvatske obale Jadrana /Birds of Croatian Adriatic coast/.

Croatian Natural History Museum & Ministry of Reconstruction and Development, Zagreb. Š!etari Legan, V. & Piasevoli, G. 2005: The spread and population of Eleonora's falcon (Falco eleonorae Géné, 1839) on the middle dalmatian islands (2002-2004).

Ekoloji, 14 (56), 26-29.

Vodozemci i gmazovi: Babi , K. & Rössler, E. 1912: Beobachtungen uber die Fauna von Pelagosa. Verhandlungen der k.-k. Zoologisch-botanischen Gesellschaft inWien, 62 (7), 220-233.

Bedriaga, J. 1886:Beiträge zur Kenntnis der Lacertiden-Familie (Lacerta, Algiroides, Tropidosaura, Zerzumia, Bettaia). Abh Senck Ges.14:17-444.

Braun, M. 1887: Lacerta lilfordi und Lacerta muralis. Arb. zool. – zootom, Inst., Würzburg, 4: 1-64, 2 Tafeln.

Bruno, S. 1980: L`erpetofauna delle isole di Cres, Trstenik, Plavnik e Krk (Kvarner, Jugoslavija). Atti Mus civ Stor nat Trieste, 31(3):249-282.

Bruno, S., Maugeri, S. 1976: Rettilli d'Italia. Tartarughe e sauri. Aldo Martello, Guinti Editore s.p.a.160 pp.

Bruno, S., Maugeri, S. 1977: Rettilli d'Italia. Serpenti. Aldo Martello, Guinti Editore s.p.a.

207 pp.

Cvitani , A. 1968: Prirodna obilježja otoka Visa, Biševa, Sveca, Palagruže, Jabuke i Brusnika /Natural characteristics of islands Vis, Biševo, Svetac, Palagruža, Jabuka and Brusnik/. Viški spomenici, Split, 321-352.

Dolce, S. 1977: L`erpetofauna del Friuli, dell Venezia- Giulia, dell`Istria e della Dalmzia nella collezione del Museo civico di storia naturale di Trieste. Catalogo ragionato. Parte I: Amphibia. Atti Mus civ Stor nat Trieste, 30(2): 209-240.

Dolce, S. 1979: L`erpetofauna del Friuli, dell Venezia giolia, dell`istria e della Dalmzia nella collezione del Museo civico di storia naturale di Trieste. Catalogo ragionato. II: Reptilia, Serpentes. Atti Mus civ Stor nat Trieste, 31(3):201-232.

Džuki , G. 1987: Taxonomic and Biogeographic Characteristics of the Slow-Worm (Anguis fragilis Linnaeus, 1758) inYugoslavia and on the Balcan Peninsula. Scopolia, 12, 147.

Galvagni, E. 1902: Beiträge zur Kenntnis der Fauna einiger dalmatinischer Inseln.

Verhandlungen d. k-k zoologisch-botanischen Gesellschaft in Wien. 52, 362-380.

Godez, A. 1899: Beobachtungen uber den Vogelzug auf der Insel Pelagosa im Adriatischen Meere. Die Schwalbe, N.F. 1, 115-127.

Gorman, G.S., Soule, M., Yang, S.Y., Nevo, E. 1975: Evolutionary genetics of insular Adriatic lizards. Evolution, 29 (1), 52-71.

Kammerer, P. 1926: Der Artenwandel auf Inseln und seine Ursachen ermittelt durch den Eidechsen der Dalmatischen Eilande. Wien and Leipzig, pp. 332..

Kammerer, P. 1910: Vererbung erzwungener Farbänderungen I und II: Induktion von

18

weiblichem Dimorphismus bei Lacerta muralis, von männlichem Dimorphismus bei Lacerta fiumana. Arch.Entw.mech.Organism., 29: 456 bis 498.

Kolombatovi , J. 1904: Contribuzioni alla fauna dei vertebrati della Dalmazia. Glasn Hrv naravosl dr, Zagreb, 15:182-200.

Küster, H. C. 1842: Reiseberichte aus Dalmatien und Montenegro. - Isis von Oken, 1842 (4): 283-301.

Luci , V. 2007: Doprinos poznavanju herpetofaune otoka Visa. U: Prvan, M., Zbornik istraživa kih radova Udruge studenata biologije „BIUS“ na otoku Visu. BIUS, Zagreb, 49-51.

Mojsisovics, A. 1887: Uber einige seltener Erscheinung in der Vogel-Fauna %sterreich-ungars. Mitteilungen Des Naturwissenschaftlichen Vereines Fur Steiermark. 23:74-86.

Podnar, M., Mayer, W. & Tvrtkovi , N. 2004: Mitochondrial phylogeography of the Dalmatian wall lizard, Podarcis melisellensis (Lacertidae). Organisms, Diversity & Evolution 4 , 307-317.

Podnar, M., Mayer, W. & Tvrtkovi , N. 2005: Phylogeography of the Italian wall lizard Podarcis sicula, as revealed by mitochondrial DNA sequences. Molecular Ecology, 14 (2) 575-588.

Pozzi, A. 1966: Geonemia e catalogo ragionato degli Anfibi e dei Rettili della Jugoslavia.

Natura (Milano), 57(1):5-54.

Radovanovi , M. 1941: Zur Kenntnis der Herpetofauna des Balkans. Zoll Anz, 150(1/2):145159.

Radovanovi , M. 1964: Die Vrtbreitung der Amphibien und Reptilien in Jugoslawien.

Senckbiol, 45(3/5):553-561.

Rössler, E.1904:Popis reptilija i amfibija hrvatske faune, koji su prispjeli "narodnom zooloskom muzeju" u Zagrebu do konca godine 1900. Glasnik hrv. naravoslovnog drustva 15,1-4.

Rössler, E. 1913: Prilog herpetofauni Palagruže. Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini.

Rössler, E. 1919/1920: Die Lacerten einiger süddalmatinischer Inseln. Glas hrv prirodosl drustva, 31, 25-66, 173-216; 32, 1:25-40, 2:1-18.

Veith, G. 1991: Die Reptilien Bosniens und der Herzegowina, teil. I. Herpetozoa 3, 97-196.

Werner, F. 1902: Reptilien. In: Galvagni, E.: Beiträge zur Kenntnis der Fauna einiger dalmatinischer Inseln. Verhandlungen d. k-k zoologisch-botanischen Gesellschaft in Wien. 52, 381-388.

Werner, F. 1891: Beiträge zur Kenntniss der Reptilien und Amphibien von Istrien und Dalmatien. III. Reptilien und Amphibien, beobachtet in Istrien und Dalmatien in Jahren 1887, 1888 und 1891. Verhandlungen der k-k zoologisch-botanischen Gesellschaft in Wien, 41, 758-765.

Wettstein, O. 1926: Beitrag zur Systematik der adriatischen Inseleidechsen. In: Kammerer, P. (ed.): Der Artenwandel auf Inseln. Franz Deuticke, Wien – Leipzig, 265-297.

Danji leptiri: Cvitani , A. 1968: Prirodna obilježja otoka Visa, Biševa, Sveca, Palagruže, Jabuke i Brusnika /Natural characteristics of islands Vis, Biševo, Svetac, Palagruža, Jabuka and Brusnik/. Viški spomenici, Split, 321-352.

Galvagni, E. 1902: Beitrage zur Kenntnis der Fauna einiger dalmatinischer Inseln. Verh. Der zool.-bot. Gessellschaft in Wien, 362-388.

19

Galvagni, E. 1909: Beitrage zur Kenntnis der Lepidopterenfauna der Adriatische Inseln.

Die zoologische Reise der Naturwissenschaftlichen Vereins nach Dalmatien. Mitt.

Naturwiss. Vereins aus der Universit. Wien, 7, 154-254.

Godez, A. 1899: Beobachtungen uber den Vogelzug auf der Insel Pelagosa im Adriatischen Meere. Die Schwalbe, N.F. 1, 115-127.

Withrington, D.K.J & Verovnik, R. 2008: Butterflies of the Croatian islands. Entomol. Gaz., 59 (1), 3-26.

Vretenca: Galvagni, E. 1902: Beitrage zur Kenntniss der Fauna einiger dalmatinischer Inseln.

Verhandlungen d. k-k zoologisch-botanischen Gesellschaft in Wien. 52, 362-380.

Mihokovi , N. 2007: Istraživanja i doprinos poznavanju faune vretenaca (Insecta, Odonata). U: Prvan, M.(ur.), Zbornik istraživa kih radova Udruge studenata biologije „BIUS“ na otoku Visu. BIUS, Zagreb, 107-114.

St. Quentin, D. 1944: Die Libellenfauna Dalmatiens. Verhandl. Zoo. Bot. Ges., 90/91, 66-76. www.botanic.hr/cisb/doc/fauna/odonata/odopornovi.htm Kopneni puževi: Vis: Avagnina, G., Ra"a, B. 2000: Sve o puževima: jestivi kopneni puževi. Biologija. Uzgoj.

Tržište. Zarada. Logos, Split, pp. 155.

Berberovi , LJ. 1963: Mikroevolucija vrste Eobania vermiculata (Müll.) na srednjejadranskom primorju i ostrvima. Godišnjak Biol. Instit. Univerz. Sarajevo, 16: 3-76.

Berberovi , Lj. 1964: Nova podvrsta kopnenih puževa sa ostrva Palagruža u Jadranskom moru. Godišnjak Biol. Instit. Univerz. Sarajevo, 17: 3-11.

Berberovi , Lj. 1967: Predatori vrsta Eobania vermiculata (Müll.) i Helix aspersa Müll.

Ekologija, 2 (1/2): 15-21.

Bbielz, E. A. 1865: Systematisches Verzeichniss der Land- und Süsswasser-Mollusken des österreichischen Kaiserstaates. - Verh. u. Mitt. des siebenbürg. Ver. für Naturwissenschaften in Hermannstadt, 16: 132-142, 158-162, 173-186, 204-210, 223234; 17: 14-18, 37-38, 55-58, 77-78.

Bielz, E. A. 1866: Systematisches Verzeichniss der Land- und Süsswasser-Mollusken des österreichischen Kaiserstaates. Verh. u. Mitt. des siebenbürg. Ver. für Naturwissenschaften in Hermannstadt, 16: 132-142, 158-162, 173-186, 204-210, 223234; 17: 14-18, 37-38, 55-58, 77-78.

Braun, M. 1887: Zur Landmolluskenfauna einiger dalmatinischer Inseln. Nachrichtsbl.

Deutsch. Malakozool. Ges., 19: 106-111.

Brusina, S. 1907: Naravoslovne crtice sa sjevero-isto!ne obale Jadranskoga mora. Dio !etvrti i posljednji, specijalni. (Nastavak). – Rad JAZU, 171, Matemati ko-prirodoslovni razred, 42: 43-228.

Cantraine, F. 1840: Malacologie méditerranéenne et littorale. - Mémoires Acad. Roy. Bruxelles, 13: [1-173], pl. 1-6.

Fechter, R., Falkner, G. 1990: Weichtiere. 287 pp. Mosaik Verlag, München.

Fischer, W., Kittel, K., Reischütz, A., Reischütz, P. L. 2000: Ein Beitrag zur Kenntnis der Molluskenfauna von Pag (Nord-Dalmatien, Kroatien). - Nachrichtenbl. Ersten Vorarlberger Malak. Ges., 8: 53-59.

Frank, C. 2000: Mollusca (Gastropoda et Bivalvia): eine historische Sammlung aus Hollabrunn (Niederösterreich). - Wiss. Mitt. Niederösterr. Landesmuseum, 13: 47-167.

20

Frank, C. 1991: Aus Jugoslawien und den der Küste vorgelagerten Inseln des adriatischen Meeres. - Zeitschr. angew. Zool., 78 (3): 349-380.

Hirc, D. 1910: Malakološki prilozi. - Glasn. Hrvats. Prirodosl. društva, 22 (2/2): 40-63.

Ivkoši , B. 2000: Puž. Kraljevski zalogaj na sto na!ina. Doma i, francuski, talijanski... 117 pp. Logos, Split.

Jaeckel, S. G., Klemm, W., Meise, W. 1957: Die Land- und Süsswasser-Mollusken der nördlichen Balkanhalbinsel. - Abh. Ber. Mus. Tierk. Dresden, 23 (2):141-205.

Kobelt, W. 1899 in Rossmässler, E. A., Kobelt, W.: Iconographie der Land- & SüsswasserMollusken mit vorzüglicher Berücksichtigung der europäischen noch nicht abgebildeten Arten, Neue Folge, 8: 1-111, Taf. 211-240, Fig. 1317-1560. C.W. Kreidels’s Verlag, Wiesbaden.

Küster, H. C. 1842-1844: Reiseberichte aus Dalmatien und Montenegro. - Isis von Oken, 1842 (4): 283-301; Naturhistorische Reiseberichte aus Dalmatien und Montenegro. Isis von Oken, 1842 (8): 609-616, 1842 (10): 744-752, [1842 (11):847-850 korišten samo za riješavanje staništa, statusa i rasprostranjenja svojte Hydrocaena Sinkii Parreyss], 1843 (9): 654-665, 1844 (5/6): 324-329.

Küster, H. C. 1844-1862: Die Schliessschnecken und die verwandten Gattungen (Clausilia, Balea, Cylindrella, Megaspira). - In: MARTINI-CHEMNITZ, Systematisches Conchylien-Cabinet, 2, I, 14: 355 pp, 38. Taf. Bauer & Raspe, Nürnberg.

Kuš!er, L. 1930: Mollusca. p. 33-39. In: VOUK, V.: Prirodoslovna istraživanja sjevernodalmatinskog oto ja. I. Dugi i Kornati.p.1-171. - Prirodoslovna istraživanja Kraljevine Jugoslavije, 16: 1-171.

Mildner, P. 1982: Die Molluskensammlung im Landesmuseum für Kärnten. Verlag des Landesmuseums für Kärnten, Klagenfurt. pp. 72+VIII Taf. Mildner, P. 1982: Die Molluskensammlung im Landesmuseum für Kärnten. Verlag des Landesmuseums für Kärnten, Klagenfurt. pp. 72+VIII Taf. Mousson, A. 1863: Coquilles terrestres et fluviatiles recueillies dans l`Orient par M. le Dr. Alexandre Schlaefli déterminées par Abert Mousson. - Vierteljahrsschrift der Naturforschenden Gesellschaft in Zürich, 8: 1-107.

Nordsieck, H. 1969: Zur Anatomie und Systematik der Clausilien, VII. Dinarische Clausiliidae, I: Das Genus Delima. - Arch. Moll., 99 (5/6): 267-284.

Nordsieck, H. 1993: Beiträge zur Nomenklatur der europäischen Binnenmollusken, I. Kritische Anmerkungen und Berichtigungen zur Nomenklatur von Arttaxa der Clausiliidae. - Heldia, 2 (1/2): 33-42.

Parreyss, L. 1849?: Arten-Verzeichniss der Gattung Clausilia Drap. & Rossm. Welche sich in der Sammlung des Ludwig Parreysss zu Wien, Leopoldstadt No. 214, befinden.

Reischütz, A. & Reischütz, P.L. 1999: Ein Beitrag zur Kenntnis der Molluskenfauna der Insel Vis (Mitteldalmatien, Kroatien). Nachrichtenblatt de Ersten Vorarlberger Malakologischen Gesellschaft, 7, 35-39.

Rossmässler, E. A. 1835-1837: Iconographie der Land- & Süsswasser-Mollusken mit vorzüglicher Berücksichtigung der europäischen noch nicht abgebildeten Arten, 1: I. Heft (1835), 1-132, Taf. 1-5, Fig. 1-86; II. Heft (1835), 1-28, Taf. 6-10, Fig. 87-146; III. Heft (1836), 1-33, Taf. 11-15, Fig. 147-214; IV. Heft (1836), 1-27, Taf. 16-20, Fig. 215-284; Heft V. und VI. (1837), 1-70, Taf. 21-30, Fig. 285-420. Arnoldische Buchhandlung, Dresden und Leipzig.

Sket, B. 2003: Životinjski svijet Vjetrenice. Pp. 147-202. In: Lu i!, I. (ed): Vjetrenica-pogled u dušu zemlje. Ivo Lu i! (izdava ), Zagreb-Ravno.322 pp.

Stossich, A., Vierthaler, A., 1889: [Govor kojeg je držao A. Vierthaler, sekretar društva “Societ; Adriatica di Scienze Naturali in Trieste” na “Congresso generale tenutosi il

21

27 Gennaio 1889", o radu društva. Govor je bez naslova, op. VŠ 11.2001].- Boll. Sci. Adriat. Sci. Nat. Trieste, 11: XXXVIII-XLVI. Sturany, R. 1908: Die zoologische Reise des naturwissenschaftlichen Vereines nach Dalmatien im April 1906. B. spezieller Teil. Bearbeitung des gesammelten Materiales.

2. Mollusken. - Mitt. Naturwiss. Ver. Univ. Wien, 6 (4/5): 37-43.

Sturany, R. 1916: 19. Mollusca. In: Ginzberger, A. (ed.), Naturgeschichte der Scoglien Süddalmatiens. Denkschriften der mathem.-naturw. Klasse, 92, 397-4004.

Subai, P. 2002: Revision der Ariantinae. 2. Die Helicigona-Untergattung Liburnica (Gastropoda: Pulmonata: Helicidae). - Arch. Moll., 131 (1/2): 1-65. Štamol, V.,Jalži , B., Klete!ki, E. 1999: A contribution to knowledge about the distribution of the troglobiontic snail Pholeoteras euthrix Sturany, 1904 (Mollusca, Gastropoda). Nat. Croat., 8 (4): 407-419.)

Wagner, A. J. 1918: Familia Clausiliidae. In: Rossmässler, E. A., Kobelt, W.: Iconographie der Land- & Süsswasser-Mollusken mit vorzüglicher Berücksichtigung der europäischen noch nicht abgebildeten Arten, Neue Folge, 22: 1-16, Taf. 601-610, Fig. 323-413. C.W. Kreidels’s Verlag, Wiesbaden.

Wagner, A. [J.] 1922: Systematisches Verzeihnis der mir heute bekannten Arten und Formen der Clausiliiden. - Annal. Zool. Mus. Polonici Hist. Nat., 1 (2/3):77-93.

Wagner, A. [J.] 1925: Studien über die Systematik, Stammesgeschichte und geographische Verbreitung des Genus Delima (Hartmann), A. J. Wagner. - Annal. Zool. Mus. Pol. Hist. Nat., 4 (1): 1-73 +17 tab.

Wagner, H. 1934: Die Nacktschnecken Ungarns, Croatiens und Dalmatiens, I. Teil. - Annal.

Mus. Nat. Hung., 28(19??[provjeri u originalu]): 1-30.

Wagner, H. 1935: Die Nacktschnecken Ungarns, Croatiens und Dalmatiens. II. Teil. Annal. Mus. Nat. Hung., pars zoologica, 29: 169-212.

Westerlund, C. A. 1875: Malakologische Studien, Kritiken und Notizen, XI, XII. Malakozool. Bl., 22: 120-136.

Westerlund, C. A. 1875: Zur Kenntniss der Molluskenfauna Europas. - Nachrichtsbl.

Deutsch. malakozool. Ges., 7 (9/10): 71-76.

Westerlund, C. A. 1901: Synopsis molluscorum in regione palaearctica viventium ex typo Clausilia Drap. - Mém. Acad. Impér. Sci. St. Pétersbourg, VIII Sér., Classe Physicomath., 11 (11): I-XXXVII, 1-203.

Wiktor, A. 1996: The Slugs of the Former Yugoslavia (Gastropoda terrestria nuda Arionidae, Milacidae, Limacidae, Agriolimacidae). - Annal. Zool., 46 (1/2): 1-110.

Zilch, A., Nordsieck, H., Neubert, E.2002: Die Typen und Typoide des Natur-Museums Senckenberg, 83: Mollusca: Clausiliidae (7): Alopiinaea (5): Delimini (1). - Arch.

Moll., 130 (1/2): 201-237.[u 131(1/2): 216 izašla Addenda et Corrigenda gdje piše da ovaj naslov treba biti zamijenjen sa ZILCH......: Die Typen.....: Delimini (2), op. VŠ 03.2005] Biševo: Berberovi , LJ. 1963: Mikroevolucija vrste Eobania vermiculata (Müll.) na srednjejadranskom primorju i ostrvima. Godišnjak Biol. Instit. Univerz. Sarajevo, 16: 3-76.

Berberovi , Lj. 1964: Nova podvrsta kopnenih puževa sa ostrva Palagruža u Jadranskom moru. Godišnjak Biol. Instit. Univerz. Sarajevo, 17: 3-11.

Reischütz, A. & Reischütz, P.L. 1999: Ein Beitrag zur Kenntnis der Molluskenfauna der Insel Vis (Mitteldalmatien, Kroatien). Nachrichtenblatt de Ersten Vorarlberger Malakologischen Gesellschaft, 7, 35-39.

Sturany, R. 1916: 19. Mollusca. In: Ginzberger, A. (ed.), Naturgeschichte der Scoglien

22

Süddalmatiens. Ergebnisse von zwei im Mai und Juni 1911 und im Juli 1914 mit Unterstutzung aus der erbaschaft Treitl ausgeführten Reisen. I. Teil. Denkschr.

Kaiserl. Akad. Wiss. Wien, math.-naturwiss. Kl., 92: 397-404.

Wagner, A. [J.] 1924: Systematisches Verzeichnis der mir heute bekannten Arten und Formen der Clausiliiden. III. Annal. Zool. Mus. Pol. Hist. Nat., 3 (3-4): 99-126.

Wagner, A. [J.] 1925: Studien über die Systematik, Stammesgeschichte und geographische Verbreitung des Genus Delima (Hartmann), A. J. Wagner. Annal. Zool. Mus. Pol. Hist.

Nat., 4 (1): 1-73 +17 tab.

Wagner, H. 1935: Die Nacktschnecken Ungarns, Croatiens und Dalmatiens. II. Teil.

Sturany, R. 1916: 19. Mollusca. In: Ginzberger, A. (ed.), Naturgeschichte der Scoglien Süddalmatiens. Ergebnisse von zwei im Mai und Juni 1911 und im Juli 1914 mit Unterstutzung aus der erbaschaft Treitl ausgeführten Reisen. I. Teil. - Denkschr.

Kaiserl. Akad. Wiss. Wien, math.-naturwiss. Kl., 92: 397-404.

Wiktor, A. 1996: The Slugs of the Former Yugoslavia (Gastropoda terrestria nuda – Arionidae, Milacidae, Limacidae, Agriolimacidae). Annal. Zool., 46 (1/2): 1-110.

Brusnik: Braun, M. 1887: Zur Landmolluskenfauna einiger dalmatinischer Inseln. Nachrichtsbl.

Deutsch. Malakozool. Ges., 19: 106-111.

Galvagni, E. 1902: Beiträge zur Kenntniss der Fauna einiger dalmatinischer Inseln. Verhandl.

Der k. und k. zoologisch -botanischen Gesellschaft in Wien, 52: 362-388.

Käufel, F., Fuchs, A.1939: Zoologische Ergebnisse einer Forschungsfahrt nach Zante. Landund Süsswassermollusken. Verh. Zool.-bot. Gesellsch., 88/89: 188-201.

Kobelt, W.1879: In: Rössemasler, E.A., Kobelt, W.: Iconographie der Land- & SüsswasserMollusken mit vorzüglicher Berücksichtigung der europäischen noch nicht abgebildeten Arten, 6: 1-158, Taf. 151-178, Fig. 1529-1804. C.W. Kreidels’s Verlag, Wiesbaden.

Sturany, R. 1901: Neue Inselformen dalmatinischer Landschnecken. Ann. k. k. naturhist.

Hofmus., 16: 68-69.

Sturany, R. 1916: 19. Mollusca. In: Ginzberger, A. (ed.), Naturgeschichte der Scoglien Süddalmatiens. Ergebnisse von zwei im Mai und Juni 1911 und im Juli 1914 mit Unterstutzung aus der erbaschaft Treitl ausgeführten Reisen. I. Teil. - Denkschr.

Kaiserl. Akad. Wiss. Wien, math.-naturwiss. Kl., 92: 397-404.

Wagner, A. [J.] 1924: Systematisches Verzeichnis der mir heute bekannten Arten und Formen der Clausiliiden. III. Annal. Zool. Mus. Pol. Hist. Nat., 3 (3-4): 99-126.

Palagruža Alzona, C. 1971: Malacofauna Italica. Catalogo e bibliografia dei molluschi viventi, terrestri e d’acqua dolce. Atti Soc. Ital. Sci. Nat. Mus. Civ. Stor. Nat. Milano, 111: 1-433.

Babi , K., Rössler, E. 1912: Beobachtungen über die Fauna von Pelasgosa. Verh. k. k. zool.bot. Ges.,62: 220-233.

Babi , K. 1928: Hrvatska fauna i važniji radovi oko nje. Glasnik Hrvatskog prirodoslovnog društva, 39/49 (1927/1928): 134-170.

Berberovi , LJ. 1963 Mikroevolucija vrste Eobania vermiculata (Müll.) na srednjejadranskom primorju i ostrvima. Godišnjak Biol. Instit. Univerz. Sarajevo, 16: 3-76.

Berberovi , Lj. 1963: Nova podvrsta kopnenih puževa sa ostrva Palagruža u Jadranskom moru. Godišnjak Biol. Instit. Univerz. Sarajevo, 17: 3-11.

Berberovi , Lj. 1967: Predatori vrsta Eobania vermiculata (Müll.) i Helix aspersa Müll.

Ekologija, 2 (1/2): 15-21.

Galvagni, E. 1902: Beiträge zur Kenntniss der Fauna einiger dalmatinischer Inseln. Verhandl.

23

der k. und k. zoologisch -botanischen Gesellschaft in Wien, 52: 362-388.

Hirc, D. 1905: Prirodni zemljopis Hrvatske. Knjiga prva: Lice naše domovine. pp. 721 + XX, A. Scholz, Zagreb.

Kobelt, W. 1903: In: Rössemasler, E.A., Kobelt, W.: Iconographie der Land- & SüsswasserMollusken mit vorzüglicher Berücksichtigung der europäischen noch nicht abgebildeten Arten, Neue Folge, 10: 1-77, Taf. 271-300, Fig. 1741-1926. C.W. Kreidels’s Verlag, Wiesbaden.

Kuš!er, L. 1930: Mollusca. In: Vouk, V.: Prirodoslovna istraživanja sjeverno-dalmatinskog oto ja. I. Dugi i Kornati.p.1-171. Prirodoslovna istraživanja Kraljevine Jugoslavije, 16: 33-39.

Marchesetti, C. 1876: Descrizione dell'isola di Pelagosa. Boll. Soc. Adriatica Sci. Nat. Trieste, 2: 283-306.

Riedl, A. 1979: Materialien zur Kenntnis der paläarktischen Zonitidae (Gastropoda). XIIXIV. - Fragm. Faunistica, 25 (9): 115-125.

Riedl, A. 2000: Die Sammlung der paläarktischen Zonitidae sensu lato (Gastropoda, Stylommatophora) in dem Museum und Institut für Zoologie der PAdW in Warszawa.

Folia Malacologica, 8 (1): 37-85.

Stossich, M. 1875: Escursione sull’isola di Pelagosa. Boll. Soc. Adriat. sci. nat. Trieste, 1 (6): 217-219.

Stossich, M. 1877: Sulla geologia e zoologia dell’isola di Pelagosa. Boll. Soc. Adriat. sci. nat.

Trieste, 3 (2): 184-192.

Sturany, R. 1901: Neue Inselformen dalmatinischer Landschnecken. Ann. k. k. naturhist.

Hofmus., 16: 68-69.

Sturany, R. 1902: Mollusca. In: Galvagni, E., 1902: Beiträge zur Kenntniss der Fauna einiger dalmatinischer Inseln. Verhandl. Der k. und k. zoologisch -botanischen Gesellschaft in Wien, 52: 380-381.

Sturany, R. 1915: 19. Mollusca. In: Ginzberger, A.: Beiträge zur Naturgeschichte der Scoglien und kleineren Inseln Süddalmatiens. Ergebnisse von zwei im Mai und Juni 1911 und im Juli 1914 mit Unterstutzung aus der erbaschaft Treitl ausgeführten Reisen. I. Teil. - Denkschr. Kaiserl. Akad. Wiss. Wien, math.-naturwiss. Kl., 92: 397404.

Taylor, J. W. 1902-?1914: Monograph of the land & freshwater mollusca of the British Isles.

II volume. pp. 1-312 + 1-480. Taylors brothers, publishers. Leeds.

Tvrtkovi , N. 1996: Palagruža, neobi!na oaza usred pu!ine. Katalog izložbe, listopad 1996, /Palagruža, a strange oasis midst the high seas.Exhibition Catalogue, october 1996/ Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb., 48 pp. /Prvo izdanje: Zagreb 1996; Drugo izdanje: Zagreb, 1997.

24

Izvori podataka za otok Mljet Sisavci: Bani!evi , N. 1926: Otok Mljet u Dalmaciji. Svijet 1 (22), Zagreb.

Bani!evi , N. 1927: Mungo na otoku Mljetu (Pismo don Nika Bani!eni a, župnika u Lumbardi na otoku Kor!uli). Priroda, 17,186-187.

Baranovski, J. 1975: Jelen aksis na otoku Mljetu. Lova!ki vjesnik, L34 (3), 67.

Benda, P., K. A. Tsytsulina 2000: Taxonomic revision of /Myotis mystacinus /group (Mammalia: Chiroptera) in the western Palearctic. Acta Soc. Zool. Bohem. 64: 331398.

Duli ; B. 1970: Ökologische Beobachtungen der Fledermäuse der Adriatischen Inseln. Z. f.

Säugetierekunde, 35 (1), 45-51. Ðuli , B. 1972: Position zoogéographique des quelques iles de l'Adriatique méridionale.

Rapp. Comm. int. mer Médit. 20 (4), 559-561. #uli , B. 1989: Ecological characteristics of mammals of island of Mljet. In: Kesi!, B. & Vesenjak-Hirjan, J. (eds.): Island Mljet, ekološke i zdravstvene prilike, JAZU, Zagreb, 57-61. #uli , B. & Tvrtkovi , N. 1970: The distribution of bats on the Adriatic islands.

Bijdr. Dierkunde 40, 17-20. #uli , B. & Tvrtkovi , N. (1979): On some mammals from the Centraladriatic and Southadriatic islands. Acta Biol. 8, 15-35.

Fitzinger, E. 1846: Mammiferi. In: Carrara, F. (ed.): La Dalmazia descritta. Fratelli Battara tipografi editori, Zara. 71-75.

Frkovi , A. 2000: Mungos na otoku Mljetu (uz 90. godišnjicu introdukcije). Šumarski list 124 (11-12), 693-698.

Klaptocz, B. 1911: (führ 1908): 5. Säugetiere. In: Roggenhoffer: Die zoologische Reise des naturwissenschaftlichen Vereins nach Dalmatien im April 1906. B. Spezieller Teil.

Bearbeitung des gesammelten materials. Mitteil. d. naturw. Ver. a. d. Univers. Wien, 6, 54-57.

Kryštufek, B. & Tvrtkovi , N. 1990: Variability and identity of the jackals (Canis aureus) of Dalmatia. Ann. Naturhist. Mus. Wien, 91 (B), 7-25.

Partsch, P. 1826: Bericht über das Detonations Phänomen auf der Insel Meleda bei Ragusa.

J.G. Heubner, Wien.

Petkovi , I.M. 1927: Mungo na otoku Mljetu (Pismo don Iva M. Petkovi a, župnika u Babinom Polju, na otoku Mljetu). Priroda, 17, 188.

Tiozzo, J. 1927: Mungo na Mljetu (Pismo Josipa Tiozza, u!itelja u Dubrovniku), Priroda, 17, 187.

Tvrtkovi , N. & Kryštufek, B. (1990): Small Indian mongoose Herpestes auropunctatus (Hodgson, 1836) on the Adriatic islands of Yugoslavia. Bonn. zool. Beitr. 41 (1), 3-8.

Tvrtkovi , N., #uli , B. & Grubeši , M. 1995: Distribution and habitats of dormice in Croatia. Hystrix, (n.s.) 6 (1-2) (1994), 199-207.

Tvrtkovi , N. & Balti , M. 1996: The giant noctule (Nyctalus lasiopterus Schreber,1780), first refinding in Croatia (Mljet island) after 69 years. Nat.Croat. 5 (1), 89-93.

Tvrtkovi , N. (1999): First documented record of the blind mole, Talpa caeca, in Croatia. Folia Zool. 48 (2), 157-160.

Zagmajster, M. 1999: Netopirji in ostali sesalci otoka Mljeta. U: Kus, J. (ur.) Mljet '98 – poro!ila iz ekskurzije študentov biologije na otok Mljet, Društvo študentov biologije & ŠOU, Ljubljana, 26-32.

Ptice:

25

Jurinovi , L., Pat!ev, E., Krsti!evi , D., Sovi , P., Mikuli , K., Lisi!i , D. 2005: Prilog poznavanju ornitofaune Nacionalnog parka „Mljet“. U: Nikoli!, V. & Sršen, P. (ur.)

Zbornik istraživa kih radova Udruge studenata biologije – „BIUS“u Nacionalnom parku „Mljet“, BIUS, Zagreb, 63-68.

Kus, J. 1999: Opazovanje ptica na otoku Mljetu. U: Kus., J. (ed.): Mljet ‚98, Poro ila z ekskurzije študentov biologije na otok Mljet. Društvo študentov biologije, Ljubljana, 19-25.

Rössler, E. 1915: Beiträge zur Ornis Süddalmatiens. Glasnik hrv. prirod. društva, 27, 129152.

Rubini!, B. & Vrezec, A. 2000: Audouin's Gull Larus audounii, a new breeding gull species in the Adriatic Sea (Croatia). Acrocephalus, 21 (102-103), 219-222.

Rucner, D. 1998: Ptice hrvatske obale Jadrana /Birds of Croatian Adriatic coast/. Croatian Natural History Museum & Ministry of Reconstruction and Development, Zagreb.

Stip!evi M., G. Suši , D. Radovi , V. Bartovsky 1990: Ornitofauna Nacionalnog parka "Krka"/ Ornithofauna of the National Park Krka/. Ekološke monografije, 2, 505 Štromar, Lj. 1989: Ornitološke osobitosti otoka Mljeta. U: Kesi!, B. & Vesenjak-Hirjan, V.: Otok Mljet, ekološke i nzdravstvene prilike. JAZU, Razred za medicinske znanosti, Zagreb, 63-69.

Vodozemci i gmazovi: Bruno, S. & Maugeri, S. 1977: Rettilli d'Italia. Serpenti. Aldo Martello, Guinti Editore s.p.a.

207 pp.

Džuki , G. 1987: Taxonomic and Biogeographic Characteristics of the Slow-Worm (Anguis fragilis Linnaeus, 1758) inYugoslavia and on the Balcan Peninsula. Scopolia, 12, 1-47 Fritz, U. 1992: Zur innerartlichen Variabilität von Emys orbicularis (Linnaeus, 1758). 2.

Variabilität in Osteuropa und Redefinition von Emys orbicularis orbicularis (Linnaeus, 1758) und E. o. hellenica (Valenciennes, 1832). Zool. Abh. 47 (5), 37-77 Kolombatovi , J. 1904: Contribuzioni alla fauna dei vertebrati della Dalmazia. Glasn. hrv. naravosl. dr., Zagreb, 15, 182-200.

Lipej, L., Miklavec, M., Škornik, I., Markovec, T. 1987: Fauna plazilcev (Reptilia) in Prvomajska ornitološka otprava Mljet’87. Falco, 1 (2), 21-23.

Rössler, E.1904: Popis reptilija i amfibija hrvatske faune, koji su prispjeli "narodnom zooloskom muzeju" u Zagrebu do konca godine 1900. Glasnik hrv. naravoslovnog društva 15,1-4.

Veith, G. 1991: Die Reptilien Bosniens und der Herzegowina, teil. I. Herpetozoa 3, 97-196.

Werner, F. 1911 (führ 1908): 4. Reptilien und Batrachier. In: Die zoologische Reise des naturwissenschaftlichen Vereins nach Dalmatien im April 1906. B. Spezieller Teil.

Bearbeitung des gesammelten materials. Mitteil. d. naturw. Ver. a. d. Univers. Wien, 6, 44-53?

Werner, F. 1897: Die Reptilien und Amphibien %sterreich-Ungarn und der Okkupationsländer, Wien.

Werner, F. 1911 (führ 1908): 4. Reptilien und Batrachier. In: Die zoologische Reise des naturwissenschaftlichen Vereins nach Dalmatien im April 1906. B. Spezieller Teil.

Bearbeitung des gesammelten materials. Mitteil. d. naturw. Ver. a. d. Univers. Wien, 6, 44-53?

Danji leptiri: Bojani , D., Mihoci, I., Mazija, M. & Jokovi , S. 2005: Fauna danjih leptira Nacionalnog

26

parka „Mljet“. U: Nikoli!, V. & Sršen, P. (ur.) Zbornik istraživa kih radova Udruge studenata biologije – „BIUS“u Nacionalnom parku „Mljet“, BIUS, Zagreb, 35-43.

Galvagni, E. 1902: Betrage zur Kenntnis der Fauna einiger dalmatinischer Inseln.

Verhandl. Der k. und k. zoologisch-botanische Gessellschaft in Wien, 52, 363-388.

Galvagni, E. 1909: Beiträge zur kenntis der Lepidopterenfauna der adriatischen Inseln.

Mitteilungen des Naturwissenschaftlichen Vereins an der Universität Wien 7, 154-254.

Hafner, I. 1994: Verzeichnis der bei Knin gesammelten Schmetterlinge (Lepidoptera). Nat. Croat. 3 (2), 119-184.

Sijari , J. 1991: Katalog nau!ne zbirke Lepidoptera (Insecta) donatora Bore Mihljevi a iz Sarajeva. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. PN, NS 30, 169-360.

Stauder, H. 1922: Die Smetterlingsfauna der illyrio-adriatischen Festland- und Inselzone.

Zeitschrift für wissenschaftliche Insektenbiologie, 16, 16-23, 43-49, 101-108, 143-153, 166-176, 219-224.

Withrington, D.K.J & Verovnik, R. 2008: Butterflies of the Croatian islands. Butterflies of the Croatian islands. Entomol. Gaz., 59 (1), 3-26.

Vretenca Adamovi , Ž.R. 1967: Odonata collected in Dubrovnik district, Jugoslavia. Deutsche Ent.Zeit. NF 14 (3/4), 285-302.

Kohaut, R. 1896: A magyarorszagi Szitakoto-Felek Termeszetrajza (Libelluidae auct.

Odonata Fabr.), Budapest, pp. 78.

Mihokovi , N., Horvat, N., Ljuština, M. & Zlatar, V. 2005: Doprinos poznavanju faune vretenaca (Insecta: Odonata) otoka Mljeta. U: Nikoli!, V. & Sršen, P.: Zbornik istraživa kih radova Udruge studenata biologije – “BIUS” u Nacionalnom parku “Mljet”, Zagreb, 69-72.

Rössler, E. 1900: Odonata Fabr. s osobitim obzirom na Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju.

Glasnik hrv. Narav. Društva, 12, 1-97.

Kornjaši: Ganglbauer, L. 1904: Verzeichnis der auf der dalmatinischen Insel Meleda vorkommenden Koleopteren nach den Sammelergebnissen des Herren Forstrates Alois Gobanz. Zool. – bot. Gesellschaft, Wien.

Novak, P. 1952: Kornjaši jadranskog primorja /Coleoptera/ (Beetles of Adriatic coast /Coleoptera/). JAZU, Zagreb, 521 pp.

Kopneni puževi: Štamol, V. 1995: Istraženost i osobitosti faune kopnenih puževa (Mollusca: Gastropoda terrestria) otoka Mljeta /Level of exploration of the land snail fauna (Mollusca: Gastropoda Terrestria) of the Island of Mljet and their specific features/. In: Durbeši!, P. & Benovi!, A. (eds.): Simpozij prirodne zna ajke i društvena valorizacija otoka Mljeta, priop!enja. Hrvatsko ekološko društvo, Državna uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine & Nacionalni park Mljet, Pomena, 379397. (u ovom zborniku je potpuni popis brojnih dotadašnjih radova!)

Reischütz, A. & Reischütz, P.L. 2000: Ein Beitrag zur Kenntnis der Molluskenfauna der Insel Mljet (Dalmatien, Kroatien). Nachrichtenblatt der Ersten Vorarlberger malakologischen Gesellschaft, 8, 60-65.

27

1.2. Pregled rezultata istraživanja tijekom projekta i dostupnih neobjavljenih podataka Tijekom 2008. godine pet timova Hrvatskog prirodoslovnog muzeja (šišmiši – I.Pavlini , D. Holcer i M. #akovi ; herpetofauna - I. Grbac; danji leptiri – M.Šaši Kljajo i I.Mihoci; kopneni puževi – V.Štamol; sitni sisavci, herpetofauna, entomofauna – N.Tvrtkovi i M.Vukovi ), te ornitolozi Hrvatskog ornitološkog društva (podugovor) D. Radovi , V. Dumbovi , K. Leskovar, A. Karanuši , I. Luli i R. Crnkovi istraživali su faunu odabranih skupina (sisavci, ptice, gmazovi, vodozemci, danji leptiri, vretenca, odabrane vrste kornjaša, kopneni puževi) na !etiri zadana podru!ja, dijelu otoka Paga, uš u Krke ispod NP „Krka“ s otokom Prvi em, Viškom i Palagruškom oto!ju, te otoku Mljetu. Zna!ajni podaci o vretencima u svim istraživanim podru!jima dobiveni su tako"er podugovorom od odonatologa N. Mihokovi a, a dodatne podatke o Eleonorinom sokolu u Viškom oto!ju Hrvatskom ornitološkom društvu je dostavio G.Piasevoli, koji je ve dosad obavljao monitoring ove ugrožene vrste (Š!etari Legan & Piasevoli 2005). Ovim podacima pridodani su dosad neobjavljeni podaci iz zbirki uglavnom Hrvatskog prirodoslovnog muzeja i prethodnih neobjavljenih istraživanja Zoološkog odjela Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, te Hrvatskog ornitološkog društva, kao i dostupnih stru!nih radova.

1.2.1. Otok Pag Na istraživanom dijelu Paga poznato je dosad svega 10 vrsta sisavaca. Potvr"ene su samo naj!eš e vrste poput poljskog miša, ku nog miša i ku nog štakora, te unesenog kuni a, a od šišmiša je je opažan samo primorski šimiš u šumskom dijelu Dubrave. Vrtni puh koji nastava kamenjar nije ovaj put potvr"en, vjerojatno zbog male populacije. Tu sigurno još žive jež, zec, lasica, kuna bjelica, lisica i povremeno !agalj, koji su poznati s drugih dijelova otoka.

Od ukupno poznatih 195 vrsta ptica 73 je utvr"enih gnjezdarica. Brojne su ptice u seobi i na zimovanju. Novo utvr"ene gnjezdarice otoka su vjerojatno ugrožena siva štijoka Porzana parva i veliki cvr!i Locustella luscinioides na"ene u Velikom blatu, te kriti!no ugrožena vlastelica Himantopus himantopus na"ena na gnijež"enju u Paškoj solani, te zabilježena na hranjenju u Dinjiškoj solani, Velom i Kolanskom blatu. Istraživanjima nije više potvr"eno gnijež"enje ugrožene vrste kamenjarskih pašnjaka velike ševe Melanocorypha calandra. U okolici Velog i Malog blata, te Kolanskog blata, reprodukcijom snimljenog glasanja zova mužjaka (metoda vaba) utvr"ene su približne lokacije mužjaka ugroženih ptica eja Circus aeruginosus i C. pygargus, te ukavice Burhinus oedicnemus u doba gnijež"enja.

Od vodozemaca i gmazova utvr"eno je samo 12 vrsta, dok su potencijalne vrste kopnena kornja!a, ku ni macaklin, gušter blavor, zmija crvenkrpica i otrovnica poskok zabilježeni samo u drugim dijelovima otoka, no vjerojatno e se jednom prona i i na zadanom podru!ju, pa bi ukupni broj trebao biti 18 vrsta. Novo na"ene vrste su zmajur Malpolon monspessulanuas insignitus, te do 1,5 m duga!ka Eskulapova zmija ili bijelica Zamenis longissimus. Njeni zasad malobrojni nalazi su na sjevernim padinama Sv. Vida (Dubrave – Sv. Duh), a postoji i opažanje kako je gutala kuni a. Potvr"eni su nalazi ciljanih vrsta barske kornja!e, gatalinke i zelene krasta!e.

Od danjih leptiri utvr"eno je 46 vrsta, me"u kojima su nove vrste za zadano podru!je Anthocharis cardamine, zna!ajna vrsta suhih travnjaka kozlin!ev plavac Glaucopsyche alexis, 28

Lasiommata maera i Pyronia tithonius. Tijekom projekta u zadanom podru!ju nije potvr"eno još 13 vrsta na"enih na drugim dijelovima otoka. Svakako najzna!ajnija vrsta, dalmatinski okaš Proterebia afra dalmata na"en je samo na suhim kamenjarskim travnjacima uz Velo i Malo blato, te uz Kolansko blato.

Utvr"eno je 26 vrsta vretenaca. Me"u njima je !ak 5 novo na"enih vrsta: Anax ephippiger, Erythromma lindenii, E. viridulum, Orthetrum brunneum i O. abistylum. Ugrožena vrsta sredozemna zelendjevica Lestes barbarus na"ena je na dva nova lokaliteta, u polju kod Lokvine zajedno s jezerskim rego!em Lindenia tetraphylla, te i na Kolanskom blatu. Na Velom blatu ukupno je dosad na"eno !ak 25 vrsta, !ime je ovaj lokalitet potvr"en kao europski zna!ajno stanište vretenaca. Od kornjaša s Direktive o staništima potvr"en je jelenak (Lucanus cervus) na lokalitetima Dubrave i Paška rebra.

Od kopnenih puževa na"eno je ukupno 38 vrsta, od kojih je !ak 11 zašti eno zakonom. &etiri vrste su nove za zadano podru!je otoka Paga: Medora agnata cognata, Theba pisana, Vallonia costata i V. pulchella. Zna!ajne vrste su primjerice one vezane za sjeverne litice Sv. Vida, a koje odgovaraju fauni litica susjednog Velebita (endemi!na Medora agnata cognata) te ostalim stijenama krša hrvatskog dijela primorja kao Vidovicia coerulans. Tu su i vrste vezane za kamenjarske pašnjake, Chondrula tridens, Zebrina detrita i Pseudochondrula seductilis, u Europi sve rije"e vrste zbog nestanka staništa koje se održava sto!arenjem.

Za biološku raznolikost najzna!ajniji su dijelovi otoka uz Velo i Malo blato, te podru!je uz Kolansko blato, kao i Paška solana. Isto!ni dio otoka Paga zajedno s dijelom „sjeverozapadne Dalmacije“, odnosno obalom od Ražanca do Nina ve je u podru!ju ekološke mreže ozna!enim kao HR1000023. Našim istraživanjima upotpunilo se poznavanje faune ovog podru!ja. Divlje svojte koje su cilj o!uvanja ovog podru!ja ekološke mreže su ugrožene ptice gnjezdarice i zimovalice. Od lokalnog zna!aja je sa!uvati i faunu na otoku Pagu jedinih šumskih oaza, naro!ito one na lokalitetu Dubrave.

1.2.2. Uš!e Krke i otok Prvi!

Na uš u Krke s otokom Prvi em od sisavaca dosad je poznato ukupno 27 vrsta, a me"u njima su još neobjavljeni nalaz ri"eg šimiša Myotis emarginatus, te potvr"en prije krivo identificirani južni potkovnjak Rhinolophus euryale. Za ugrožene šišmiše je najzna!ajnija špilja Tradanj, gdje je jedna od najve ih porodiljnih kolonija šišmiša u Hrvatskoj s više od 22.000 jedinke !ak sedam vrsta, a me"u njima je po!etkom srpnja 2006. godine zabilježeno !ak oko 10.000 primjeraka ugrožene vrste dugonogog šišmiša Myotis capaccinii, što je najve a zabilježena koncentracija ove vrste u Hrvatskoj. Prijašnje nalaze ugrožene vidre Lutra lutra na uš u Gudu e nismo mogli provjeriti zbog miniranosti tog dijela zadanog podru!ja.

Od ukupno zabilježenih 237 pti!jih vrsta, na podru!ju uš a Krke utvr"eno je 75 gnjezdarica.

Tri su novo na"ene vrste, crvenokljuni labud Cygnus olor, sme"a !iopa Apus pallidus i španjolski vrabac Passer hispaniolensis. Najvažniji lokalitet za gnjež"enje ptica mo!varica i za njihovu seobu je uš e Gudu e, dok za seobu vjerojatnu važnost ima i Morinjski zaljev (Jadrtova!ko blato), no za ovo podru!je nedostaje dovoljno podataka.

Postoje podaci za !ak 5 vrsta vodozemaca, ali uglavnom zabilježenih samo za uš e Gudu e koje je minirano, te 13 vrsta gmazova. Od njih su zna!ajniji nalazi barske kornja!e Emys

29

orbicularis za uš e Gudu e, te najzapadniji nalaz u Hrvatskoj endemi!ne oštroglave gušterice Dalmatolacerta oxycephala na stijenama preko puta Skradina.

Za danje leptire prikupljeni su podaci o ukupno 52 vrste, me"u kojima je !ak 22 vrsta novo na"enih za zadano podru!je. Od endemi!ne svojte dalmatinskog okaša Proterebia afra dalmata, kojemu je tipi!ni lokalitet upravo okolica Šibenika gdje je i prvi puta znanstveno opisan, na"eno je svega jedno nalazište i to nešto izvan zadanog podru!ja na lokalitetu Lozovac – Gradina. Od faune vretenaca dosad je poznato svega 10 vrsta, od kojih je jedna novo na"ena, paška !ipka Selysiothemis nigra, snimljena na lokalitetu Prokljan. Ova skupina još nije dovoljno istražena. Kornjaši s Dodataka direktive o staništima nisu na"eni.

Od kopnenih puževa za uš e Krke zabilježeno je ukupno 49 vrsta, od kojih je obavljenim istraživanjima na"eno !ak 20 novih vrsta za ovo podru!je. Na otoku Prvi u koji dosad nije bio istraživan na"eno je ukupno samo 17 vrsta puževa.

Za biološku raznolikost najzna!ajniji lokaliteti su špilja Tradanj i podru!je oko nje gdje se hrane ženke šišmiša u porodiljnoj koloniji, te podru!je od uš a Gudu e do sela Prokljan ve poznato po svojoj vrijednosti za o!uvanje raznolikosti ptica (Stip!evi i ost. 1990.), ali i po ostaloj fauni. Nekad je to bila i špilja Mandalina, smještena na podru!ju vojnog kompleksa jugoisto!no od Šibenika.

1.2.3. Viško oto je i oto je Palagruža

1.2.3.1. Viško oto je S Viškog oto!ja poznato je ukupno 17 vrsta sisavaca, od kojih su novozabilježeni šišmiši dugokrili pršnjak Miniopterus schreibersi i jedna još neodre"ena vrsta potkovnjaka (Rhinolophus sp.). Na otoku su dosad izumrle još u XIX. stolje u lisica Vulpes vulpes i sredinom prošlog stolje a kuna bjelica Martes foina. Od sisavaca najzna!ajnija je fauna šišmiša, s ukupno 10 poznatih vrsta, od kojih jedna vrsta potkovnjaka još nije identificirana – postoji samo opažanje primjeraka na stropu špilje. Najugroženije oto!ne vrste su veliki potkovnjak, ri"i šišmiš i dugokrili pršnjak. Ovogodišnjim istraživanjima na otoku Svecu nisu više na"eni (u tri lovne no i) šišmiši, poljski miševi, ali ni ku ni štakori, koji su na svim staništima otoka bili još 1996. godine veoma brojni.

Na podru!ju Viškog oto!ja utvr"eno je ukupno 126 vrsta ptica, od kojih su i tri novo prona"ene gnjezdarice, obi!na !igra Sterna hirundo (utvr"eno 1996.), modrokos Monticola solitarius i vuga Oriolus oriolus. Ukupno je poznato 36 gnjezdarica, 93 vrsta odnosi se na preletnice koje se odmaraju pri seobi, a samo je 18 isklju!ivih zimovalica. Uz morske ptice gregulu Puffinus yelkouan i kaukala Calonectris diomedea, najzna!ajnije su gnjezdarice sokolovi, sivi sokol Falco peregrinus, te Eleonorin sokol Falco eleonorae.

Na otoku Visu je na"ena samo jedna vrsta vodozemaca, zelena krasta!a Bufo viridis, na svega dva lokaliteta. Na oto!ju je ukupno zabilježeno 9 vrsta gmazova, od kojih je svakako najzna!ajnija populacija na nekim oto!i ima pretežno potpuno crne brusni!ke gušterice, Podarcis melisellensis melisellensis, endemi!ne za oto!je. Literaturni navodi o poskoku Vipera ammodytes (Küster 1842, Pozzi 1966, Bruno 1977) i sljepi u Anguis fragilis fragilis

30

(Džuki 1987) na otoku Visu nisu potvr"eni. Od dvije zmije s otoka Visa koje se nalaze na Dodatku II. Direktive o staništima, pjegava crvenkrpica Zamenis situlus nije potvr"ena, dok su razmjerno !esti nalazi !etveroprugog kravosasa Elaphe quatuorlineata. Nejasna je još veza ove bezopasne i korisne zmije (jede štakore) sa odre"enim tipom staništa, pa smatramo da bi glavno težište njena o!uvanja trebalo biti u edukaciji lokalnog stanovništva, te eventualno na planiranju postavljanja prolaza ispod asfaltiranih cesta u podru!ju u kojem najviše strada pod kota!ima automobila.

Na Viškom oto!ju, uglavnom na otoku Visu, poznato je dosad ukupno 39 vrsta danjih leptira.

Literaturni nalaz vrste Erebia styrius (E. nerine: Guši 1917) nije potvr"en. Na"ene su za Vis tri još nepoznate vrste: Cupido minimus, Satyrium spini i Thymelicus sylvestris.

S otoka Visa poznato je ukupno 10 vrsta vretenaca. Najzna!ajnija je ugrožena vrsta sredozemna zelendjevica Lestes barbarus, no ova vrsta i sva druga na"ena vretenca na oto!ju su odreda migratorne vrste koje Vis stalno iznova naseljavaju sa susjednih ve ih otoka, jer lokve na Visu povremeno presušuju, te tih godina vretenca nemaju potomstva.

Od kopnenih puževa na otoku Visu na"eno je 49 vrsta, od kojih su 8 nove za otok. Na Biševu je na"eno ukupno 32 vrsta, od kojih su !ak 25 za taj otok nove vrste. Najzna!ajniji je nalaz endemi!ne Medora dalmatina aquila na stijenama Gatule (Biševo). Na puno manjem i izoliranom otoku Sv. Andriji (Svetac) na"ene su ukupno tako"er 32 vrste, od kojih je 20 za otok dosad nezabilježenih vrsta.

Za biološku raznolikost oto ja najzna!ajniji su otok Svetac, te ostala gnijezdilišta morskih ptica i sokolova na Kamiku, Brusniku, Biševu i Visu s manjim oto!i ima uz njega (ve sada u okviru Nacionalne ekološke mreže važno podru!je za ptice – SPA – pu!inski otoci). Na Visu su uz njih i špilje s porodiljnim kolonijama i zimovališta šišmiša, oto!ne lokve, a na Biševu nalazište endemi!nog puža zaklopnice Medora dalmatina aquila.

1.2.3.2. Oto je Palagruža Na Palagruškom oto!ju živi samo još jedna autohtona vrsta sisavaca, sitni šišmiš koji vjerojatno pripada vrsti Pipistrellus kuhlii, a !ije ženke mlade kote u svjetioniku. Na Maloj Palagruži na"en je osteološki ostatak talijanske krtice (Talpa romana), što može biti subfosilni nalaz (iz doba kada je oto!je bilo dio Apeninskog kopna), ali i donešeno u gvalicama sova koje se sele iz Italije preko Palagruže u Europu. Godec (Godez 1989) i Cvitani (1968) za Palagružu navode i poljskog miša (Apodemus sylvaticus), no našim istraživanjima nismo ga više uspjeli na i, vjerojatno je izumro s Velike Palagruže. Prilikom promatranja seobe ptica u jesen godine 1997. S. Polak je uhvatio i fotografirao šišmiša ve!ernjaka (Nyctalus noctula), primjerak koji je vjerojatno zaostao prilikom seobe. Ostali sisavci na oto!ju su uneseni, kao brojni ku ni štakori (Rattus rattus) i relativno rijetki kuni (Oryctolagus cuniculus).

Preko Palagruškog oto!ja prolazi veoma važni koridor preleta ptica selica s Balkanskog poluotoka na Monte Gargano i obrnuto. Zahvaljuju i opažanjima Slovenca A. Godeca (Godez 1898, 1901) s kraja XIX. stolje a i nedavnih opažanjima po!etkom jesenske seobe Hrvatskog ornitološkog društva iz godine 1997. koje je organizirao Hrvatski prirodoslovni muzej, a financiralo Ministarstvo obnove i razvitka, poznate su ukupno 102 preletnice, te tri stalne i jedna povremena gnjezdarica. Od preletnica tu je ve i broj u Europi ugroženih vrsta, primjerice škanjac osaš (Pernis apivorus – više od 700 primjeraka) i ždral (Grus grus - više od 1000 primjeraka). Uz galeba klaukavca, gnjezdarice su i ugrožene morske ptice gregula 31

(Puffinus yelkouan) i kaukal (Calonectris diomedea), a povremeno se gnijezdi i jedan par sivog sokola (Falco peregrinus).

Od gmazova na Veloj Palagruži žive tri vrste: uz ku nog macaklina (Hemidactylus turcicus) i talijansku primorsku guštericu (Podarcis sicula campestris), tu je i mala populacija zmije crnice (Hierophis viridiflavus) procijenjena na oko 10 primjeraka. Ona mora potjecati izravno od talijanske populacije, jer je na hrvatskoj obali najbliže nalazište tek u Istri, na otoku Krku i u Kvarneru kao i na sjevernijem dijelu Velebita. Na Maloj Palagruži sa!uvala se populacija danas ve rijetke podvrste primorske gušterice, jadranska gušterica (Podarcis sicula adriatica), poznata još samo s otoka Sušca i antropogeno naseljena na još dva oto!i a kraj Šibenika. Ona je na Velikoj Palagruži istisnuta višekratnim naseljavanjem danas po hrvatskoj obali Jadrana raširene podvrste P. sicula campestris.

Od pet vrsta do danas zabilježenih danjih leptira na Palagruži sve su odreda leptiri selci.

Naj!eš e to su primjerci leptira admirala (Vanessa atalanta) i stri!kovca (V. cardui). Od vretenaca to su tako"er vrste koje pokušavaju preko mora naseliti nova podru!ja, a zabilježene su dosad samo dvije. Jedna je !ak vjerojatno ugrožena vrsta, žu kasti strijelac (Sympetrum fonscolombi).

Na Veloj Palagruži na"eno je ukupno 19 vrsta kopnenih puževa, a još !etiri su poznate iz starije literature, no u našim uzorcima nisu na"ene. Od !etiri endemi!ne svojte opisane s Palagruže, od jedne je na"ena samo jedna prazna ku ica (Cornu aspersum pelagosanus), što može zna!iti da je ta populacija nedavno izumrla. Ostale tri su: Charpentieria gibbula pelagosana (O. Boettger 1877), Chondrula quinquedentata pelagosana (Sturany 1901) i Eobania vermiculata pelagosana (Westerlund 1894). Na Maloj Palagruži utvr"eno je svega 7 vrsta, ali tri za otok u literaturi navedena endema nisu više na"ena.

1.2.4. Otok Mljet Na otoku Mljetu utvr"eno je 26 vrsta sisavaca, od kojih su nalazi tri vrste još neobjavljeni za otok: ri"i šišmiš Myotis emarginatus, brkati šišmiš Myotis mystacinus i južni potkovnjak Rhinolophus euryale. Za ve inu šišmiša nepoznate su još lokacije porodiljnih kolonija.

Trenutno se paralelno s našim projektom detaljnije istražuju šišmiši Nacionalnog parka, što financira Uprava javne ustanove. Velik negativni utjecaj na faunu ima još 1910. godine unešeni mungos Herpestes auropunctatus, a na poljoprivredu divlja svinja Sus scrofa unešena god. 1997. Nekad je na otoku živio i !agalj, a danas je od zvijeri jedino poznata kuna bijelica.

Od ukupno zabilježenih 71 vrsta ptica, !ak je 50 gnjezdarica, samo nekoliko poznatih zimovalica i oko 26 preletnica. &ak 20 je novo na"enih vrsta, od kojih je najzna!ajniji nalaz i mogu e gnijež"enje ugroženog škanjca osaša, Pernis apivorus, što bi bilo tek drugo gnijezdilište na Jadranu. Na dva oto!i a u Nacionalnom parku gnijezdi se do 1/5 populacije u Hrvatskoj rijetke i ugrožene vrste sredozemni galeb Larus audounii.

Potvr"eni su nalazi 2 vrste vodozemaca, od kojih je zelena krasta!a Bufo viridis izgleda na rubu izumiranja, na"ena sada samo još na Slatini kod Kozarice. Na"eno je !ak 11 vrsta gmazova iako su na otoku rijetki, naro!ito zmije, ali nisu potvr"eni nekadašnji nalazi poskoka Vipera ammodytes kojeg je o!ito istrijebio 1910. godine unešeni mungos. Nije potvr"en niti dvojbeni nalaz sljepi a Anguis fragilis (Džuki 1987) kod Gove"ara. Zato je potvr"en negativni utjecaj mungosa na ukupnu brojnost i guštera i vodozemaca (A.Barun, još neobjavljano).

32

Na"eno je dosad ukupno 48 vrsta danjih leptira, od kojih su novo zabilježene !etiri vrste, Aricia agestis, Glaucopsyche alexis, Lysandra bellargus i Spialia orbifer, a opažena je ve drugi put vrsta koja pokušava naseliti našu obalu i otoke, tropski leptir selac Danaus chryssipus. Poznati su nalazi 18 vrsta vretenaca, uglavnom s lokaliteta Slatina kod Kozarice i Blatina kod Sobre. Mogu e najzna!ajniji lokalitet Blatina kod Blata nije dosad bio sustavno istraživan. Ukupno je na"eno pet ugroženih vrsta, od kojih je najzna!ajnija sredozemna zelendjevica Lestes barbarus. Stariji nalazi kornjaša jelenka (Lucanus cervus) nisu potvr"eni, iako se na terenu boravilo istovremeno tijekom njihove emergencije na otoku Pagu. Po iskazu zaposlenika JU NP-a ipak ih još ima na otoku.

Od kopnenih puževa utvr"ene su ukupno 34 vrste, od kojih su samo dvije nove za otok, Cornu aspersum i još neidnetificirana Liburnica sp. Istraživanjima je utvr"eno da su literaturni navodi o velikom broju vrsta roda Delima neto!ni, a endemi!na vrsta Agathylla formosa nije na"ena izvan lokacije jedinog poznatog nalaza u selu Korita. Za otok su ina!e zna!ajni endemi!ni špiljski puževi od kojih je najpoznatiji, za Mljet endemi!ni rod i vrsta, Meledella werneri. O!uvanja vrijedna je i poznata špiljska fauna koju !ine razni bezkralješnjaci.

Uz gnijezdilišta sredozemnog galeba na podru!je nacionalnog parka koje je u podru!ju ekološke mreže ozna!enom kao HR1000037, za zaštitu raznolikosti faune najvažnija podru!ja su oto!ne blatine i jedina slatina, gnijezdišta ptica grabljivica, skloništa porodiljnih kolonija šišmiša, te o!uvanje faune travnjaka uz naselja. Od osobitog interesa je i oto!na populacija puža zaklopnice Agathylla formosa u selu Korita, te špilje s endemi!nim špiljskom faunom.

33

2. Prijedlog podru ja i lokaliteta vrijednih zaštite raznolikosti faune 2.1 Pregled usvojenih kriterija vrednovanja i metodologije Za vrednovanje pojedinih podru!ja odnosno staništa s obzirom na zna!aj za faunu na po!etku projekta izdvajane su ciljane vrste (target species) u odabranih reprezentativnih skupina (sisavci, ptice, gmazovi, vodozemci, danji leptiri, vretenca, kornjaši, kopneni puževi).

U procesu izdvajanja ciljanih vrsta koristili smo se prvenstveno okvire mjerila zadana projektom, ali smo ih morali razraditi, odnosno prilagoditi odabranim životinjskim skupinama. No nismo se zadržali samo na jednostavnom izboru ciljanih vrsta s kojim smo zapo!eli projekt: kasnije tijekom projekta usvojili smo tri zasebna kriterija koji su svi zajedno utjecali na kona!ni rezultat izbora ciljanih vrsta važnih za potrebe zoniranja.

Za rezidentne sisavce, gmazove, vodozemce, danje leptire i vretenca, te ptice gnjezdarice, temeljno mjerilo (prvi kriterij) bio je izbor ciljanih vrsta koje bi nam svojim selektivnim rasprostranjenjem po podru!ju pokazale podru!ja od ve eg zna!aja za o!uvanje biološke raznolikosti. Metodološki smo prvo utvrdili zna!ajne vrste (širi izbor) koje su imale globalni, europski i regionalni status ugroženosti (samo kategorije CR, EN, VU, DD prema IUCN pravilima), te bile na popisima Dodataka 2. i Dodatka 4. Direktive o staništima, a za ptice gnjezdarice (stanarice ili selice) one na popisu Dodatka 1. Direktive o pticama.

Pripadnost listama Bernske konvencije smo izostavili, jer je na njoj prevelik broj vrsta (npr. gotovo sve ptice), kao što je i slu!aj s listama Pravilnika o proglašavanju divljih svojti zašti enima i strogo zašti enima. Kod ptica i šišmiša pri tome smo razlikovali podru!ja gdje se gnijezde, odnosno imaju porodiljne kolonije, od podru!ja gdje se sezonski hrane, tj. love plijen. Kod danjih leptira tako"er razlikujemo staništa gdje rastu biljke kojima se hrane njihove gusjenice od staništa na kojima se leptiri hrane nektarom. Za pojedine ugrožene vrste svaki nalaz je, primjerice za neke ptice, bilo na gnijež"enju bilo na hranilištu, definirao ukupno podru!je od posebnog zna!aja za tu vrstu.

Za puževe smo morali prihvatiti druga!ije mjerilo s obzirom na op enito slabiji stupanj poznavanja te skupine, odnosno izostanak valorizacije mediteranskih vrsta u Direktivi o staništima i nepostojanje Crvene liste ugroženih puževa. Za vrednovanje kopenih puževa presudnu ulogu je odigrala njihova endemi!nost (vezanost pojedinih vrsta samo za odre"eno usko podru!je), odnosno bogatstvo vrsta na nekom užem podru!ju.

Tijekom projekta usvojili smo princip da od tako dobivenih zna!ajnih vrsta izdvojimo uži krug ciljanih vrsta (target species), a koje su kao vrste ili svojte ugrožene ili od osobitog zna!aja za bioraznolikost svakog zadanog podru!ja. Njima su pridodate i endemi!ne vrste, te vrste kojima je neko podru!je tzv. locus typicus, mjesto prvog znanstvenog opisa. Tako su neke vrste postale ciljane samo u jednom od zadanih podru!ja, dok npr. u drugom za to nisu bile odabrane. Jasno je da bi se za dobivanje njihove to!nije rasprostranjenosti morala obavljati duža istraživanja (barem dvije godine), no ve jednogodišnja istraživanja na stru!nom procjenom zna!ajnijim podru!jima bila su dovoljna da prostorno izdvojimo podru!ja od ve eg zna!aja za njihovo o!uvanje.

Unutar ciljanih vrsta kao drugi kriterij je vrednovana ugroženost vrsta, pri !emu je presudan bio stupanj njihove ugroženosti, vrednovan kroz kategoriju ugrožnosti (najugroženije /kriti!no ugrožene/ – CR (Crytical Endangered), ugrožene – EN (Endangered), rizi!ne – VU (Vulnerable), te vrste za koje se smatra da su ugrožene, ali zbog malog broja podataka ih se ne može uvrstiti u jednu od prethodnih kategorija – DD (Data Deficient). Ovaj kriterij je bio odlu!uju i u rangiranju važnosti nekog lokaliteta, odnosno podru!ja.

34

Kao tre i kriterij uzeta je važnost nekog staništa ili podru!ja za seobu, odnosno zimovanje ptica (ptice preletnice, zimovalice), ali i šišmiša. Pri tome je svakako bilo važno ako su tu u zna!ajnijem broju i neke ugrožene vrste u preletu, odnosno na zimovanju.

Prioritet u zaštiti imaju svakako više ugrožene vrste životinja prema kategoriji stupnja ugroženosti, a za prostorno planiranje posebno je zna!ajna i pripadnost Dodatku 2. Direktive o staništima – obveza osnivanja prostornog rezervata, odnosno slobodna stru!na procjena istog principa dobivena od ornitologa, za one ptice koje su sve samo na jednom Dodatku Direktive o pticama.

U primjeni ovih temeljnih kriterija u izdvajanju podru!ja koja su predlagana za zaštitu važnu ulogu je odigrao i stupanj važnosti nekog podru!ja/staništa za pojedine prethodno definirane ciljane vrste. Npr. me"u više vrsta s Dodatka 4. Direktive o staništima za ciljane vrste odabrane su samo one koje su kriti!no vezane za neko ograni!eno ugroženo stanište. U slu!aju otoka Visa tako npr. nije uvrštena u zna!ajne vrste ciljana vrsta zmija šara poljarica Hierophis gemonensis !iji su nalazi bez korelacije s nekim odre"enim staništem, a uvrštena je zelena krasta!a Bufo viridis !iji opstanak ovisi o mediteranskim lokvama, prirodnim i umjetnim, na otoku malobrojnim. Kriterij se temeljio i na na"enoj brojnosti odnosno broju nalaza pojedinih ciljanih vrsta na zadanim podru!jima, te procjeni važnosti tih populacija na regionalnom, nacionalnom i globalnom nivou. U kona!nom procesu vrednovanja izlu!en je i dio na temelju prije poznatih podataka prethodno usvojenih zna!ajnih vrsta, a koje tijekom inventarizacije ili nisu bile na"ene, ili su bile na"ene slu!ajno ili u broju koji nije bio dovoljan za utvr"ivanje prostora/staništa od zna!aja za o!uvanju te vrstu.

2.2. Pregled utvr"ene rasprostranjenosti ciljanih vrsta izdvojenih za vrednovanje prostora /kod ptica, samo gnjezdarica/ Otok Pag (dio od Kolanskog blata do Dinjiške) Rod

Vrsta

Nalazište

1

Medora

agnata cognate

2

Glaucopsyche Glaucopsyche Proterebia Proterebia Proterebia Proterebia Proterebia Proterebia Proterebia Zerynthia Zerynthia Lestes Lestes Lestes Lindenia Lindenia

alexis alexis afra afra afra afra afra afra afra polyxena polyxena barbarus barbarus barbarus tetraphylla tetraphylla

3

4 5

6

X

y

Dubrave kod rta Pošta

5500562

4925856

Gajac Sv. Duh Gajac Velo Blato Velo Blato/1 Velo Blato/2 Dinjška zaljev Rogoza Drakovci Dinjiška Kolansko blato Velo blato Kolansko blato/jezero Lokvina Velo blato Lokvina

5493099 5495950 5493099 5512786 5511657 5512948 5514400 5493516 5511381 5514400 5496871 5513424 5493580 5511564 5513424 5511564

4932119 4929644 4932119 4913185 4912970 4913346 4913077 4930340 4912422 4913077 4928105 4912341 4930596 4914773 4912341 4914773

35

opaska

7 8 9 10

11 12

Rod Selysiothemis Bufo Bufo Hyla Emys Emys Emys Emys Lacerta Zamenis Zamenis

13

Anas

14

Burhinus Burhinus Burhinus Burhinus Burhinus Burhinus Burhinus Burhinus Burhinus

15

Charadrius Charadrius Charadrius

16

Circus Circus Circus Circus Circus Circus Circus

17

Himantopus Himantopus Himantopus Himantopus Himantopus

18

Porzana

19

Sterna Sterna

Vrsta nigra viridis viridis arborea orbicularis orbicularis orbicularis orbicularis trilineata longissimus longissimus strepera oedicnemus oedicnemus oedicnemus oedicnemus oedicnemus oedicnemus oedicnemus oedicnemus oedicnemus alexandrinus alexandrinus alexandrinus pygargus pygargus pygargus pygargus pygargus aeruginosus aeruginosus himantopus himantopus himantopus himantopus himantopus parva albifrons albifrons

Nalazište Velo blato Pag/uz solanu Kolansko blato/tabla Kolansko polje, Vruja Kolansko blato/tabla Kolansko blato, jezero Kolansko polje, Vruja Paška solana (kanal) Dubrave Dubrave Sv. Duh

X 5513424 5505900 5414325 5494382 5494325 5493580 5494382 5505900 5501182 5501182 5496428

y opaska 4912341 4921100 4929985 4929545 4929985 4930596 4929545 4921100 4925426 4925426 4930266

Velo Blato

5513424

4912341

gnijež enje

Velo blato, okolica

5514725

4910808

gnijež enje

Velo blato, okolica

5513707

4911232

gnijež enje

Velo blato, okolica

5513068

4913150

gnijež enje

Velo blato, okolica

5510539

4912247

gnijež enje

Velo blato, okolica

5509620

4912532

gnijež enje

Velo blato, okolica

5509809

4914316

gnijež enje

Velo blato, okolica

5512563

4911666

gnijež enje

Kolansko blato, okolica

5493422

4930548

gnijež enje

Kolansko blato, okolica

5494854

4930934

gnijež enje

Paška Solana

5506857

4920298

gnijež enje

Solana Dinjiška

5513852

4913331

gnijež enje

Velo blato

5513424

4912341

Velo Blato, okolica

5513517

4912158

Velo Blato, okolica

5514709

4910797

Velo Blato, okolica

5513052

4913139

Velo Blato, okolica

5512080

4912473

Paška Solana, okolica

5507108

4918247

Malo blato

5510140

4913431

gnijež enje

Kolansko blato

5494582

4930596

gnijež enje

Paška Solana

5506240

4919940

gnijež enje

Solana Dinjiška

5513852

4913331

Kolansko blato

5493601

4930710

Kolansko blato

5493812

4930017

Velo blato

5513424

4912341

Velo Blato

5513424

4912341

Kolansko blato

5493601

4930710

otok Mišnjak

5492108

4928364

36

gnijež enje gnijež enje

Uš!e rijeke Krke Rod Proterebia Proterebia

Vrsta afra afra

Nalazište Lozovac/ Gradina Lozovac/ Gradina

X 5577707 5577811

Y Opaska 4847931 locus typicus 4847999 locus typicus

Selysiothemis Lutra Myotis Rhinolophus Rhinolophus

nigra lutra capaccinii euryale blasii

Prukljan Gudu!a Tradanj Tradanj Mandalina

5568639 5566981 5568647 5568647 5573020

4854809 4855480 4849276 4849276 4841153

6 7 8

Rana Hyla Emys Emys

dalmatina arborea orbicularis orbicularis

Gudu!a Gudu!a Gudu!a Prukljan

5566981 5566981 5566981 5568639

4855480 4855480 4855480 4854809

9

Porzana

parva

Gudu!a

5566981

4855480

1 2 3 4 5

Porodiljne kol.

Porodiljne kol.

gnijež enje

Viško i Palagruško oto"je Rod

Vrsta

Nalazište

Miniopterus 2 Myotis 3 Rhinolophus

schreibersi emarginatus ferrumequinum

Rhinolophus Rhinolophus

ferrumequinum ferrumequinum

Kraljicina spilja, Vis Punta Noža, spilje, Vis Punta Noža, spilje, Vis Vel. Rudnik (Vora),Vis Lokva, Vis

Bufo Bufo Lestes Podarcis Medora Medora

viridis viridis barbarus m. melisellensis dalmatina aquila dalmatina aquila

1

4 5 6 7

8 9 10 11 12 13

Medora dalmatina aquila Medora dalmatina aquila Medora dalmatina aquila Charpentieria gibbula pelagosana Cornu aspersum pelagosanus Eobania vermiculata pelagosana Hierophis viridiflavus Podarcis sicula adriatica Falco peregrinus Falco peregrinus Falco peregrinus Falco peregrinus Falco peregrinus

Kruševica lokva, Vis Lokva, Vis Lokva, Vis Brusnik Gatula, Biševo Gatula-Potok, Biševo Špilja kod Gatule, Biševo Gatula, Biševo Gatula, Biševo Vela Palagruža Vela Palagruža Vela Palagruža Velika Palagruža Mala Palagruža Jabuka Sokolica, Vis Stinice, Vis Rt Trešjavac, Biševo Rt Pernikoza, Biševo

37

X

Y

5590001 5593861 5593861

opaska migracija, 4770533 zimovanje 4763899 porodiljne kol.

4763899 porodiljne kol.

5593458

4768875 zimovanje

5598043 5592683 5598043 5598043 5565684 5582294 5582330

4767126 4764858 4767126 4767126 4762723 4757998 4758018

5582166 5582122 5582050

4757994 4757410 4757358

5603621 5603621 5603621 5603621 5604956 5538000 5591950 5590601 5582747 5582383

4695168 4695168 4695168 4695168 4694638 4772000 4763467 4763093 4757932 4761575

locus typicus locus typicus

locus typicus locus typicus locus typicus

Gnijež Gnijež Gnijež Gnijež Gnijež

enje enje enje enje enje

14

15 16

17

Rod

Vrsta

Nalazište

Falco Falco Falco Falco Falco

peregrinus peregrinus eleonorae eleonorae eleonorae

Falco

eleonorae

Falco Falco Calonectris Calonectris Puffinus Puffinus Puffinus Sterna

eleonorae eleonorae diomedea diomedea yelkouan yelkouan yelkouan hirundo

Brusnik Sv. Andrija (Svetac) Kamik Sv. Andrija (Svetac) Greben kod Visa Vis – sjev.-zap. Obala od Kamika isto"no Vis – južna obala isto"no od rta Stupiš!e Vela Palagruža Sv,Andrija (Svetac) Vela Palagruža Sv,Andrija (Svetac) Vela Palagruža Jabuka Mali Budikovac

X

Y

5565675 5562126 5558335 5562126

4762728 4764353 4764116 4764353

opaska Gnijež Gnijež Gnijež Gnijež Gnijež Gnijež

enje enje enje enje enje enje

Gnijež enje 5603621 5562126 5603621 5562126 5603621 5538000 5601246

4695168 4764353 4695168 4764353 4695168 4772000 4765286

Gnijež Gnijež Gnijež Gnijež Gnijež Gnijež gnijež

enje enje enje enje enje enje enje ?

Otok Mljet 1 2 3 4 5 6 7 8

9 10

11

12 13 14

Rod Nyctalus Plecotus Miniopterus Miniopterus Bufo Bufo Testudo Emys Emys Glaucopsyche Scolitantides Scolitantides Scolitantides Zerynthia Zerynthia Lestes Lestes Lestes Selysiothemis Selysiothemis Selysiothemis Selysiothemis Agathylla Larus Larus Phalacrocorax Phalacrocorax

Vrsta lasiopterus kolombatovici schreibersi schreibersi viridis viridis hermanni orbicularis orbicularis alexis orion orion orion polyxena polyxena barbarus barbarus barbarus nigra nigra nigra nigra formosa audoinii audoinii aristotelis aristotelis

Nalazište Gali njak Vodice (Kneže p.)

Ostaševica Vodice (Kneže p.)

Blatina Sobra Slatina Kozarica Kneže polje Blatina, Blato Slatina, Kozarica Maranovi!i Kneže polje Maranovi!i Gove"ari polje Blatina, Sobra Kneže polje Blatina, Sobra Blatina, Prožura Slatina, Kozarica Blatina, Sobra Slatina, Kozarica Vodice (Kneže p.)

Ivanje polje, lokve Korita

X 5718967 5697928 5708622 5697928 5713262 5702309 5697132 5702089 5702309 5718050 5697132 5718050 5692909 5713345 5697132 5713262 5716899 5702309 5713262 5702309 5697928 5700488 5722118

y opaska 4734335 ?

4739370 4736968 porodiljna kolonija 4739370 4735223 4739688 4739856 4738693 4739688 4733555 4739856 4733555 4740830 4735603 4739856 4735223 4735538 4739688 4735223 4739688 4739370 4739004 4733351

otok Glavat

6447968

4740339

Gnijež enje

otok Ovrata

6452231

4739037

Gnijež enje

Školj Lukovac Pre ki školj

5718639 5720727

4732136 Gnijež enje 4731592 Gnijež enje

38

2.3. Prijedlozi podru ja zna ajnijih za o uvanje raznolikosti faune po zadanim podru jima Uz svako podru je / lokalitet dat je pregled ciljanih i ostalih zna ajnih vrsta, a vrste s Dodatka I Direktive o pticama i Dodatka II Direktive o staništima zbog kojih se predlaže NATURA 2000 lokalitet, date su u crvenoj boji.

2.3.1. Otok Pag (Kolansko blato - Dinjiška) Tablica 1. Prioritetna lista u zaštiti faune pojedinih podru ja/lokaliteta na otoku Pagu.

Brojevi podru ja odgovaraju oznakama na priloženoj karti.

Posebni Broj ciljanih Broj ugroženih Br. Podru je/lokalitet Broj zna ajnih zna aj za vrsta vrsta vrsta ptice/šišmiše (bez ptica (bez ptica (bez ptica u selidbi i selica i selica i selica i zimovanju zimovalica) zimovalica) zimovalica) 1 Velo i Malo blato 20 11 16 da i okolica 6 Kolansko blato i 12 11 7 da okolica 3 Paška solana 4 4 2 2 Dinjiška solana 4 2 1 5 Oto i! Mišnjak 1 1 1 4 Dubrave 4 3 0 Slika 1. Podru ja zadanog dijela otoka Paga zna ajnija za o uvanje bioraznolikosti faune

39

1. Velo i Malo blato s okolicom Predlaže se osnivanje ve!eg zoološkog rezervata koji bi obuhva!alo Velo i Malo blato uz staništa kamenjarskih pašnjaka okolnog podru ja. Podru je Velog blata posebno je zna ajno za ptice mo varice kao gnijezdilište u Hrvatskoj ugroženih vrsta patke kreketaljke (Anas strepera - EN) i sive štijoke (Porzana parva - DD), hranilište oto ne populacije vlastelice (Himantopus himantopus, CR), te stanište zna ajne populacije ak deset vrsta ugroženih vretenaca od kojih su najpoznatiji jezerski rego (Lindenia tetraphylla, EN) i sredozemna zelendjevica (Lestes barbarus, VU). Dosadašnjim istraživanjima samo na ovom lokalitetu otoka Paga zabilježeno je ukupno 25 vrsta vretenaca, pa je ve! time ovaj lokalitet od europskog zna aja. Na Malom blatu je utvr"eno gnijezdilište eje mo varice (Circus aeruginosus, EN). Kamenjarski pašnjaci okolnog podru ja posebno su zna ajni kao gnijezdilište ugroženih ptica !ukavice (Burhinus oedicnemus, DD), eje livadarke (Circus pygargus, EN) i danjeg leptira dalmatinskog okaša (Proterebia afra dalmata, DD). #etvrtu životinjsku vrstu zna ajnu za kamenjarske pašnjake Paga, ugroženu veliku ševu Melanocorypha calandra (EN) nije se tijekom 2008. godine zabilježilo na gnijež"enju: to bi moglo zna iti da je njena populacija nestala s ovog podru ja, ali to ipak treba provjeriti. Ti kamenjarski pašnjaci bi svakako morali ostati u sli nom režimu gospodarenja pod ispašom ovaca, a na njima bi se trebao zabraniti lov koji ugrožava ptice. S obzirom na ak 8 rezidentnih vrsta ili gnjezdarica s Dodatka I Direktive o pticama i Dodatka II Direktive o staništima, podru je svakako treba postati dio ekološke mreže NATURA 2000.

Do sada su kao ornitološki rezervati u statusu zaštite isklju ivo Velo blato i Malo blato, dok je Velo blato istovremeno i crpilište pitke vode. Kamenjarski travnjaci nisu pod nikakvom kontrolom na ina gospodarenja. Kako je ovo za biološku raznolikost najzna ajnije podru je na otoku Pagu, a ima i visoku nacionalnu i europsku vrijednost, treba nakon prikupljanja temeljnih podataka o vodenim i kopnenim staništima pristupiti što prije utvr"ivanju pravila gospodarenja ovim prostorom i kontroli njihova provo"enja.

Ciljane vrste Ptice gnjezdarice Eja mo varica Circus aeruginosus, najmanje 2 para (2008) Eja livadarka Circus pygargus, najmanje 3-4 para (2008) Patka kreketaljka Anas strepera, > 2-3 para (2002) Siva štijoka Porzana parva, > 1 para (2008) $ukavica Burhinus oedicnemus, 10 parova (2008) Ptice koje se ovdje hrane a gnijezde se drugdje na otoku Vlastelica Himantopus himantopus (2008) Gmazovi Barska kornja a Emys orbicularis Danji leptiri Dalmatinski okaš Proterebia afra dalmata Vretenca Sredozemna zelendjevica Lestes barbarus Jezerski rego Lindenia tetraphylla Paška ipka Selysiothemis nigra Ostale zna ajne vrste Ptice gnjezdarice Patka njorka Aythia nyroca (2002) #apljica voljak Ixobrychus minutus (2002) 40

Vretenca Grof skitnica Anax ephippiger Mali car Anax perthenope Velika crvenookica Erythromma najas Isto ni vilenjak Orthetrum coerulescens anceps Žu kasti strijelac Sympetrum fonscolombii Južni strijelac Sympetrum meridionale Mali strijelac Sympetrum vulgatum Važnije ptice prolaznice i zimovalice Mali vranac Phalacrocorax pygmaeus Mala bijela aplja Egretta garzetta Bukavac Botaurus stellaris Blistavi ibis Plegadis falcinellus Šljuka livadarka Gallinago media Šljuka kokošica Gallinago gallinago Crvenonoga prutka Tringa totanus Crnoprugasti trstenjak Acrocephalus melanopogon

2. Dinjiška solana Dinjiška solana je do nedavno bila zna ajno oto no stanište ugrožene ptice morskog kulika (Charadrius alexandrinus, EN), koja je stanarica otoka Paga. Prilikom ovogodišnjih istraživanja zabilježen je samo jedan par na gnijež!enju, dok je prijašnjih godina broj parova bio osjetno ve"i. Lokalitet je veoma važan za osiguravanje opstanke morskog kulika jer predstavlja prostornu vezu izme!u lokalne populacije na Paškoj solani i gnijezdilišta u Ljuba kom i Ninskom zaljevu. Treba ponovno osigurati i nesmetano gnijež!enje kulika unutar podru ja aktivne solane. Na solani se hrani i oto na populacija vlastelice (Himantopus mimantopus, CR). S dvije gnjezdarica s Dodatka I Direktive o pticama solana svakako treba postati dio ekološke mreže NATURA 2000.

Ciljane vrste Ptice gnjezdarice Morski kulik Charadrius alexandrinus, 1 par (2008) Ptice koje se ovdje hrane a gnijezde se drugdje na otoku Vlastelica Himantopus himantopus

3. Paška solana Iako je Paška solana umjetno stanište, zna ajno je oto no stanište kriti no ugrožene ptice vlastelice (Himantopus himantopus, CR: 4-6 parova) i ugrožene ptice morskog kulika (Charadrius alexandrinus, EN: 4-5 parova). Rubne kanale sa slatkom ili bo atom vodom koriste kao stanište i barska kornja a (Emys orbicularis) i zelena krasta a (Bufo viridis), vrste s dodataka Europske direktive o staništima. Zabrinjava podatak da se do nedavno na Paškoj solani gnijezdilo ak 15-20 parova morskog kulika (Radovi" i ost. 2003), dakle 3 do 4 puta više nego 2008. godine. Treba osigurati trajno nesmetano gnijež!enje ugroženim pticama unutar podru ja aktivne solane. S dvije gnjezdarica s Dodatka I Direktive o pticama i jednom

41

vrstom s Dodatka II Direktive o staništima (u lateralnim kanalima) solana svakako treba postati dio ekološke mreže NATURA 2000.

Ciljane vrste Ptice gnjezdarice Vlastelica Himantopus himantopus, 4-6 parova (2008) Morski kulik Charadrius alexandrinus, 4-5 parova (2008) Gmazovi Barska kornja a Emys orbicularis Vodozemci Zelena krasta a Bufo viridis

4. Dubrave Šire podru je Dubrave je od lokalnog zna aja zaštite bioraznolikosti otoka Paga. Predlaže se proširenje postoje"eg šumskog rezervata, a obuhva"alo bi prostor u kojem je sada zašti"ena šuma hrasta medunca. Šumi opasno prijeti degradacija zbog sve bliže izgradnje ku"a radi atraktivne plaže, a time i približavanja turisti kog podru ja. Trenutno je šuma ispresjecana stazama (šetnica turista s psima), a zbog ugibališta za vozila postaje lokacija gdje se u šumi vrši nužda i baca sme"e. Ovo je jedinstveno stanište na otoku Pagu gdje je sa uvan dio šume bjelogori nog pojasa Mediterana. Od zna ajnije faune zabilježeni su, uz brojne šišmiše (Hypsugo savii – Dodatak 4. Direktive o staništima) koji se hrane me!u krošnjama i uz cestu kroz šumu, veliki zelemba (Lacerta trilineata – vrsta s Dodatka 4. Direktive o staništima, a kojoj je jedino nalazište na otoku Pagu), Eskulapova bjelica (Zamenis longissimus - prvi sigurni nalaz na otoku Pagu, Dodatak 4. Direktive o staništima), te kornjaš jelenak (Lucanus cervus – Dodatka 2. Direktive o staništima). Tu su i za sada na otoku Pagu jedina za otok poznata nalazišta ak šest vrsta danjih leptira. Na stijenama na gornjoj granici šume nalazi se za sada i jedino poznato nalazište Velebitskog endema puža zaklopnice Medora agnata cognata na Pagu, strogo zašti"ene vrste u Hrvatskoj. Faunu treba istražiti detaljnije, kako bi se moglo definirati potrebno podru je zaštite i osigurati potreban režim upravljanja prostorom.

Ciljane vrste Gmazovi Veliki zelemba Lacerta trilineata (oko 10 jedinki na površini od 900 m2) Eskulapova bjelica Zamenis longissimus Kornjaši Jelenak Lucanus cervus Kopneni puževi Medora agnata cognata Ostala zna ajna fauna: Sisavci Primorski šišmiš Hypsugo savii Danji leptiri dosad na!eni na Pagu jedino na ovom nalazištu Carcharodius alceae Celastrina argiolus Coenonympha arcania Lasiommata maera Pararge aegeria Satyrium spini 42

5. Oto i" Mišnjak Predloženo podru je posebnog ornitološkog rezervata je mali oto i" Mišnjak neposredno uz rt Mišnjak, zapadno od tursti kog mjesta Mandre. Na njemu je bilo zabilježeno gnijež!enje ugrožene male igre (Sterna albifrons, u Hrvatskoj ugrožena vrsta - EN) (Radovi" i ost.

2003). Nažalost prilikom ovogodišnjih istraživanja izostao je pregled oto i"a u doba gnijež!enja ove ptice, pa što prije treba organizirati utvr!ivanje broja parova koji se ovdje gnijezde. U doba gnijež!enja male igre su promatrane god. 2008. na Kolanskom blatu, koje im je jedno od hranilišta. Istovremeno prema neprovjerenim informacijama gnijež!enje na Mišnjaku je izostalo. Oto i" Mišnjak, kao i Mali Brušnjak kod Mauna treba što prije zaštititi kao važna potencijalna gnijezdilište ptice kojoj je u Hrvatskoj u zadnje vrijeme opala brojnost i jako joj se suzio areal rasprostranjenosti.

Treba strogo zabraniti prilaz i iskrcavanje na oto i"u Mišnjaku u doba gnijež!enja, kao i osigurati mir u Kolanskom blatu gdje joj je jedno od potvr!enih hranilišta. Oto i" bi svakako trebao biti uvršten u ekološku mrežu NATURA 2000.

Ciljane vrste Ptice gnjezdarice Mala igra Sterna albifrons

6. Kolansko blato s okolicom Predloženo podru je zoološkog rezervata obuhva"alo bi Kolansko blato s vlažnim livadama košanicama uz staništa kamenjarskih pašnjaka okolnog podru ja. Podru je je Kolanskog blata posebno je zna ajno kao važno odmorište i hranilište brojnih ptica mo varica selica, ali i kao gnijezdilište eje mo varice (Circus aeruginosus, EN). Tu je potvr!eno hranilište oto nih populacija vlastelice (Himantopus himantopus, CR) i male igre (Sterna albifrons, EN). Vretenca nisu još nažalost sustavno istražena, ali su ipak ve" na!eni ugrožena sredozemna zelendjevica (Lestes barbarus, VU) i južni strijelac (Sympetrum meridionale, DD). Kamenjarski pašnjaci okolnog podru ja posebno su zna ajni kao gnijezdilište "ukavice (Burhinus oedicnemus, DD) i stanište danjeg leptira dalmatinskog okaša (Proterebia afra dalmata, DD). Ti kamenjarski pašnjaci bi svakako morali ostati u dosadašnjem režimu gospodarenja, pod ispašom ovaca. Vlažne livade zna ajne su po biljnim vrstama, dok im je fauna još uglavnom nepoznata, ali su u kasno ljeto pune skakavaca kojima se hrane brojne ptice prije i po etkom seobe. U polju su poznati povremeni izvori, vruje i slatine, važni kao stanište vretenca ali i za održavanje populacije zelene krasta e i gatalinke (Bufo viridis, Hyla arborea, obje Dodatak 4. Direktive o staništima), iji su punoglavci u prolje"e važni izvor hrane za "urline i vlastelicu, te barsku kornja u (Emys orbicularis - Dodaci 2 i 4 Direktive o staništima). Do sada je kao ornitološki rezervat zašti"eno samo Kolansko blato. Sli no podru ju uz Velo i Malo blato treba dovršiti prikupljanje podataka o zna ajnijoj fauni skupina koje su tu slabije poznate, kako bi se na temelju tih podataka i podataka o hidrologiji mogle odrediti to nije granice potrebnog rezervata, te utvrditi pravila gospodarenja prostorom uz maksimalno o uvanje biološke raznolikosti. Zbog sadašnjeg pritiska proširenja susjednog turisti kog podru ja (Gajac, autokamp kod uvale Rogoza), po etka nasipavanja zamo varenog dijela uz cestu i upotrebe gnojiva kako bi se pove"ao prinos krmiva na vlažnim travnjacima, istraživanja i mjere zaštite treba provesti što brže. Sa 2 vrste s Dodatka I Direktive o pticama i jednom vrstom s Dodatka II Direktive o staništima Kolansko blato s okolicom svakako treba postati dio ekološke mreže NATURA 2000.

43

Ciljane vrste Ptice gnjezdarice Eja mo varica Circus aeruginosus, 1 par (2007) #ukavica Burhinus oedicnemus, 2-3 para (2008) Ptice koje se ovdje hrane, a gnijezde se drugdje na otoku Vlastelica Himantopus himantopus, 8 jedinki (2008) Mala igra Sterna albifrons Gmazovi Barska kornja a Emys orbicularis Vodozemci Gatalinka Hyla arborea Zelena krasta a Bufo viridis Vretenca Sredozemna zelendjevica Lestes barbarus Danji leptiri Dalmatinski okaš Proterebia afra dalmata Uskršnji leptir Zerynthia polyxena Kozlin ev plavac Glaucopsyche alexis Ostale zna ajne vrste Vretenca Južni strijelac Sympetrum meridionale

2.3.2. Uš e rijeke Krke Tablica. 2. Prioritetna lista u zaštiti podru ja/lokaliteta na uš"u Krke i otoku Prvi"u. Brojevi podru ja odgovaraju oznakama na priloženoj karti.

Br. Podru je/lokalitet

3.

5.

1.

4.

2. ?.

Špilja Tradanj Gudu"a – Prokljan Lozovac – Gradina Špilja Mandalina #alete Morinjski zaljev

Broj zna ajnih vrsta (bez ptica selica i zimovalica) 7 11 2 0 (7) 0 ?

44

Broj ciljanih vrsta (bez ptica selica i zimovalica) 3 6 1 0 (3) 0 ?

Broj ugroženih vrsta (bez ptica selica i zimovalica) 4 3 1 0 (4) 0 ?

Posebni zna aj za ptice/šišmiše u selidbi i zimovanju Da

Vjerojatno

Slika 2. Podru ja uš"a Krke i otoka Prvi"a zna ajnija za o uvanje bioraznolikosti faune

1. Podru je Lozovac – Gradina U podru ju Lozovac – Gradina tijekom prolje"a 2008. zabilježena je uz vanjski rub zadanog podru ja u jednom izlasku na teren uz još 12 vrsta danjih leptira zna ajna populacija ugrožene vrste dalmatinskog okaša Proterebia afra dalmata (DD kategorija, prijedlog Hrvatske za upis na Direktivu o staništima), za koga je nalazište prvog znanstvenog opisa (locus typicus) upravo okolica Šibenika (Godart, 1824). To je bio ujedno i jedini nalaz ove endemi ne svojte unutar zadanog podru ja. Dalmatinski okaš je tipi na vrsta suhih kamenjarskih travnjaka Dalmacije s izrazito lokaliziranim podru jima rasprostranjenja, a u Hrvatskoj je u statusu vjerojatno ugrožene ali nedovoljno poznate vrste (DD). Kako se u ovom podru ju zbog smanjivanja ispaše ve" duže vrijeme sve više zapuštaju suhi kamenjarski pašnjaci tipa Festuco-Koelerietum splendentis i napreduje progresija prema klimazonalnoj šumskoj zajednici hrasta medunca i bjelograbi"a Querco-carpinetum orientalis (LovašenEberhardt & Martinis 1990) postoji mogu"nost da ova vrsta ugroženog danjeg leptira nestane s tipi nog nalazišta, što bi svakako trebalo sprije iti. U navedenom podru ju trebalo bi ustanoviti zna ajnije poticaje za održavanje travnjaka toga tipa.

45

Ciljane vrste: Danji leptiri: Dalmatinski okaš Proterebia afra dalmata Ostale vrste zabilježenih danjih leptira: Anthocharis cardamine Aricia agestis Callophrys rubi Charcharodius flocciferus Coenonympha pamphilus Colias crocea Iphlidices podalirius Lasiommata megera Limenitis reducta Papilio machaon Pieris brassicae Polyommatus icarus Thymelicus lineola

2. #alete Predjel od sela #alete uzvodno do Slatke drage ima izrazito bogatu kopnenu malakofaunu od ak 25 vrsta puževa, a na tom podru ju obitava sedam strogo zašti enih i zašti"enih vrsta, te rijetka svojte puževa Hrvatske Odontocyclas kokeilii. Puževi nalaze zaštitu od prevelikih temperatura ispod vegetacije uz rubove puteva i suhozidova, te u suhozidovima. Na takvim mjestima i odlažu jaja. "Popunjavanje" starih suhozidova žbukom, zamjena suhozidova sa betonskim zidovima, nestanak zemljanih puteva - sve to dovodi do nestanka glavnih mikrostaništa za puževe. Trebalo bi zadržati sadašnje stanje ograni ene upotrebe pesticida koji dovode do ugibanja puževa, zadržati postoje"e tradicionalne suhozide me!u poljima i uz puteve, te ograni iti asfaltiranje ili betoniranje puteva.

Zna ajne zašti"ene vrste puževa: Cochlostoma scalarinum scalarinum Delima blanda conspurcata Delima semirugata vibex Eobania vermiculata verniculata Granaria illyrica illyrica Helix cincta Pyramidula rupestris Ostale zabilježene vrste puževa: Aegopis acies Cernuella cisalpina Cernuella virgata Cochlicella acuta Liburnica setosa setosa Helix secernenda Hypnophila pupaeformis

46

Monacha cartusiana Odontocyclas kokeilii Oxychilus sp.

Pomatias elegans Poiretia cornea Rupestrella philippii Rupestrella rhodia Truncatellina callicratis Vallonia costata Vitrea botterii Vitrea subrimata

3. Špilja Tradanj Špilja Tradanj sklonište je jedne od najzna ajnijih porodiljnih kolonija više vrsta ugroženih šišmiša u Hrvatskoj. Jedna je od dva skloništa porodiljnih kolonija s najve"im brojem ženki šišmiša zabilježenih u Hrvatskoj, jer njihov ukupni broj u razdoblju od svibnja do kolovoza dosiže ukupno nešto više od 22.000 jedinki ak sedam vrsta. Broj pojedinih vrsta varira kako tijekom godine, tako i u razli itim godinama, ovisno naj eš"e o trenutnim uvjetima korištenja skloništa u nekim drugim skloništima šireg podru ja koje pojedine vrste vjerojatno koriste i godišnje uspješnosti podizanja mladih. Me!u njima su posebno zna ajne vrste dugonogi šišmiš (povremeno do 10.000 ženki s mladima) sa statusom ugrožene vrste (EN) u Hrvatskoj i južni potkovnjak (do 1.200 ženki) sa statusom osjetljive vrste (VU) u Hrvatskoj. Špilja je smještena neposredno iznad desne obale kanjona rijeke Krke izme!u Prokljanskog jezera i podru ja Zatona. Pristup joj je mogu" sa staze paralelne s kanjonom koja vodi s obale isto no od Zatona prema Raslini, bez ozna enog puta strmo prema dnu kanjona, a lakši je amcem s obale ispod špilje.

Sa 6 šišmiša s Dodatka II Direktive o staništima špilja svakako treba postati dio ekološke mreže NATURA 2000. Za zaštitu porodiljnih kolonija šišmiša potrebo je sprije iti njihovo uznemiravanje u špilji u razdoblju od travnja do rujna, te osigurati opstanak njihova plijena (kukaca) u staništima u okolici, gdje ženke šišmiša tijekom boravka u špilji love. Vidljivo je da su špiljski sedimenti bili ve" predmetom arheoloških sondiranja, a time vjerojatno i uznemiravanja šišmiša. U doba kada ženke velikog potkovnjaka i ri!eg šišmiša imaju mlade, oni vise ve" na samom ulazu, pa ih se može uznemiriti ve" samim prilazom u blizini otvora špilje.

Ciljane vrste: Sisavci: Dugonogi šišmiš Myotis capaccinii, povremeno do 10.000 jedinki Južni potkovnjak Rhinolophus euryale, do 1.200 jedinki Ostale zna ajne vrste Sisavci: Dugokrili pršnjak Miniopterus schreibersi, do 20 jedinki Ri!i šišmiš Myotis emarginatus, do 5.000 jedinki Oštrouhi šišmiš Myotis blythii oxygnathus, do 2.700 jedinki Veliki šišmiš Myotis myotis, do 2.700 jedinki Veliki potkovnjak Rhinolophus ferrumequinum, do 800 jedinki 47

4. Špilja Mandalina Špilja Mandalina je u prošlom stolje"u (izme!u 1950. i 1960.) bila poznata kao zna ajno skolonište porodiljnih i zimskih kolonija sedam vrsta šišmiša koji su danas svi odreda ugroženi ($uli" 1959, 1960, 1961). Osobito je bila zna ajna kao sklonište zimske i porodiljne kolonije Blazijevog potkovnjaka, šišmiša koji danas ima status ugrožene vrste (VU) i pripada rje!im vrstama u Hrvatskoj. Nažalost, špilja je ve" dugo u sklopu vojnog kompleksa, te su u njoj šišmiši izlovljavani radi istraživanja potencijalne bjesno"e (Heneberg i ost. 1968), a vjerojatno bili i sustavno uništavani kao potencijalni vektori zoonoza, što je bila praksa u gotovo svim podzemnim objektima od važnosti za vojsku na podru ju nekadašnje Jugoslavije (Baki", usmeno). Iako špilju danas šišmiši više ne koriste kao sklonište, ona je zna ajno potencijalno sklonište ugroženih vrsta. Ujedno je zna ajno nalazište endemi ne vodene faune, me!u kojima se isti u podzemne vodene kozice (Troglocaris anophthalmus grupa). U dogovoru s vojskom trebalo bi se osigurati o uvanje podzemne faune i omogu"iti šišmišima nesmetani ulaz i boravak. Time bi se postupno omogu"io povratak u špilju ugroženim vrstama šišmiša.

Potencijalno ciljane vrste: Sisavci: Dugonogi šišmiš Myotis capaccinii Blazijev potkovnjak Rhinolophus blasii Južni potkovnjak Rhinolophus euryale Ostale potencijalno zna ajne vrste Dugokrili pršnjak Miniopterus schreibersi Oštrouši šišmiš Myotis blythii oxygnathus Veliki šišmiš Myotis myotis Veliki potkovnjak Rhinolophus ferrumequinum

5. Gudu"a - Prokljan Predloženo podru je mogu"eg zoološkog rezervata obuhva"a stjenovita staništa završnog dijela kanjona potoka Gudu"e, Debeli rat, donji tok povremenog potoka Mokrice, te pojas trš aka i drugih zamo varena staništa uš"a Gudu"e i obale bo atog Prokljanskog jezera uklju ivši rt Prelu u i rt Školj, sve do sela Prokljan. Podru je je posebno zna ajno kao obitavalište ugroženih vrsta vidre (Lutra lutra) i sive štijoke (Porzana parva), obje u Hrvatskoj sa statusom vjerojatno ugroženih ali nedovoljno poznatih vrsta (DD), bogato je pticama, tako!er vodozemcima i gmazovima, te važno za ptice preletnice i zimovalice.

Istovremeno to je potencijalno stanište malog vranca (Phalacrocorax pygmaeus) i nekih drugih ugroženih vrsta ptica u seobi i zimovanju, kao i ugroženih vrsta vretenaca.

Ve" godine 1990. je ovaj lokalitet u analizi ornitofaune tadašnjeg Nacionalnog parka Krka svrstan me!u pet ornitološki najvrednijih podru ja uz rijeku Krku sa 115 zabilježenih vrsta ptica (Stip evi" i ost. 1990). Trenutno je predloženo podru je dio nacionalne ekološke mreže unutar šireg podru ja „Krka i okolni plato“. Kopneni pristup od sela Prokljan nije preporu ljiv zbog miniranog podru ja, mogu" je pristup jedino amcem. Miniranost zna ajnih staništa unutar predloženog podru ja je nepoznata, ali vjerojatna. Treba osigurati zabranu lova i uznemiravanja ptica kako u samom podru ju tako i u pripadaju"im vodama Prokljanskog jezera neposredno uz obalu. S 2 vrste s Dodatka I Direktive o pticama i 2 vrste s Dodatka II 48

Direktive o staništima, šire podru je uš"a Gudu"e treba postati dio ekološke mreže NATURA 2000.

Ciljane vrste: Sisavci Vidra Lutra lutra Ptice gnjezdarice Siva štijoka Porzana parva, 2-3 para Gmazovi Barska kornja a Emys orbicularis Vodozemci Sme!a žaba Rana dalmatina Gatalinka Hyla arborea Vretenca Paška ipka Selysiothemis nigra Ostale zna ajnije vrste Ptice gnjezdarice %apljica voljak Ixobrychus minutus Gmazovi Blavor Pseudopus apodus Mrki gušter Algyroides nigropunctatus Veliki zelemba Lacerta trilineata Ribarica Natrix tessellata

49

2.3.3 Viško oto!je i oto!je Palagruža Tablica. 3. Prioritetna lista u zaštiti podru ja/lokaliteta na Viškom oto ju i Palagruži.

Brojevi pojedinih podru ja ozna enih u etiri boje odgovaraju oznakama na priloženim kartama /slijede"a strana/

No.

Podru je/lokalitet

Broj zna ajnih vrsta (bez ptica selica i zimovalica)

3.

1.

3.

1.

Broj ciljanih vrsta (bez ptica selica i zimovalica)

Broj ugroženih vrsta (bez ptica selica i zimovalica) 4 3 3 2

Svetac 6 4 Velika Palagruža 5 5 Lokva (Vis) 2 3 Stupiš"e – Taleška 4 4 (Vis) 5.

V.Barjak - Slatina 4 4 3 (Vis) 1.

Jabuka 3 2-3 2-3 1.,3. Trešjavac, 2 2 2 Pernikoza (Biševo) 2.

Kamik 1 1 1 4.

Brusnik 2 2 1 8.

Greben (JI Vis) 1 1 1 2.

Gatula (Biševo) 1 1 1* 4.

Veliki rudnik – 2 1 0 Vora (Vis) 2.

Mala Palagruža 1 1 0 2.

Lokva Kruševica 2 1 0 (Vis) 7.

Mali Budikovac 1 1 0 (Vis) 8.

Ston ica (Vis) 0** 0 0 1* = ugrožena vrsta skupine koja nije dosad bila valorizirana ** = puževi pjeskovitih staništa

50

Posebni zna aj za ptice/šišmiše u selidbi i zimovanju Da Da

Da da da da da

da da

Slika 2. Podru ja Viškog i Palagruškog oto ja zna ajnija za o uvanje bioraznolikosti faune.

Otok Vis (u sredini): 1. Stupiš"e – Taleška, 2. Kruševica, 3. Lokva, 4. Vora, 5.

V.Barjak – Slatina, 6. Ston ica, 7. M. Budikovac, 8. Greben; Otok Biševo (lijevo dolje): 1. Trešjevac, 2. Gatula, 3. Pernikoza.

Gore lijevo: 1. Jabuka, u sredini: 2. Kamik, 3. Sv.Andrija (Svetac), 4. Brusnik, dolje: 1. Vela Palagruža, 2.- Mala Palagruža.

51

Otok Vis i susjedni oto!i i

1. Stijene isto no od rta Stupiš"e do uvale Taleška (otok Vis) Isto no od rta Stupiš"e je veliko gnijezdilište Eleonorinog sokola (Falco eleonorae, VU), s 2 do 9 parova. Na strmoj stijeni uz uvalu Stinice, te u predjelu Sokolica na strimim stijenama gnijezdi se sivi sokol (Falco peregrinus, VU). Gnijezdilišta treba zaštititi naro ito u doba gnijež!enja. Izme!u uvala Taleška i Duboka u više manjih špilja uglavnom na veoma teško pristupa nim strmim stijenama okrenutih moru nalaze se porodiljne kolonije ri!eg šišmiša (Myotis emarginatus) i velikog potkovnjaka (Rhinolophus ferrumequinum ). Pristup špiljama nije mogu" s morske strane. Populacija je svojevremeno prema opisu Vicka Marinkovi"a iz Podšpilja procijenjena na oko 100 primjeraka ri!eg šišmiša (Myotis emarginatus - IUCN VU, Dodaci 2. i 4. Direktive o šišmišima) i preko 300 primjeraka velikog potkovnjaka (Rhinolophus ferrumequinum - Dodaci 2. i 4. Direktive o šišmišima). Ljeti godine 1996. po informacijama V. Marinkovi"a broj šišmiša u navedenim špiljama bio je znatno manji. Kasno ljeti 2008. godine posjetio ih je I.Pavlini", ali nije bilo tragova boravka prijašnjih kolonija.

Sve etiri navedene vrste su ili s Dodatka I Direktive o pticama ili Dodatka II Direktive o staništima, pa se navedeno podru je predlaže kao lokalitet u okviru mreže NATURA 2000.

Ciljane vrste Ptice gnjezdarice Sivi sokol Falco peregrinus, 2 para (2008) Eleonorin sokol Falco eleonorae, 2 do 9 parova Sisavci Ri!i šišmiš Myotis emarginatus Veliki potkovnjak Rhinolophus ferrumequinum

2. Lokva Kruševica (otok Vis) Lokva Kruševica je jedno od dva mrijestilišta zahvaljulju"i kojima je na otoku opstao jedini vodozemac, zelena krasta a (Bufo viridis – Dodatak 4. Direktive o staništima).

Lokva je uz to jedno od rijetkih mjesta na otoku gdje vodu mogu piti šišmiši, od kojih je god. 1970. utvr!en sam bjelorubi šišmiš (Pipistrellus kuhlii - Dodatak 4. Direktive o staništima). Lokvu koja obnovljena svakako treba održavati, te ostaviti mogu"nost da je male krasta e mogu napustiti nakon metamorfoze iz punoglavaca.

Ciljane vrste Vodozemci Zelena krasta a Bufo viridis, do 250 mladih + punoglavci (2008) Važne ostale vrste Sisavci koji piju vodu Bjelorubi šišmiš Pipistrellus kuhlii (za listu svih vrsta koje piju vodu trebaju kontinuirana promatranja tijekom razdoblja od ranog prolje"a do kasne jeseni)

52

3. Lokva (otok Vis) Velika lokva koja se nalazi u središnjem dijelu otoka najve"e je i najvažnije vlažno stanište na otoku. Na nju dolazi piti vodu ve"ina populacije šišmiša s otoka, no ona je zbog svoje veli ine nepovoljna za lov mrežama, pa imamo dosad podatke samo za bjelorubog šišmiša (Pipistrellus kuhlii ), sredozemnog golorepca (Tadarida teniotis) i velikog potkovnjaka (Rhinolophus ferrumequinum), svi na Dodatku IV. Direktive o staništima (Rh. ferrumequinum i na Dodatku II). Lokva i ogra!eni kanal kraj nje su zna ajno mrijestilište zelene krasta e (Bufo viridis, Dodatak 4. Direktive o staništima). Lokva je tako!er stanište vretencima, od kojih su poznate dvije zna ajnije vrste, sredozemna zelendjevica (Lestes barbarus – VU) i južni strijelac (Sympetrum meridionale – DD). Lokvu i ogra!eni kanal uz nju svakako treba nastaviti održavati. Pristup lokvi bi trebao biti takav, da je bar na jednom mjestu mogu napuštati preobražene zelene krasta e.

Ciljane vrste Sisavci Veliki potkovnjak Rhinolophus ferrumequinum Vodozemci Zelena krasta a Bufo viridis, do 400 mladih + punoglavci Vretenca Sredozemna zelendjevica Lestes barbarus Ostale važne vrste Sisavci koji piju vodu: Bjelorubi šišmiš Pipistrellus kuhlii Sredozemni golorepac Tadarida teniotis Vretenca Južni strijelac Sympetrum meridionale

4. Veliki rudnik, Vora (otok Vis) Polušpilja iz koje se produžuje jedan od rovova napuštenog rudnika Vora zna ajno je zimovalište oko 400 jedinki vjerojatno itave oto ne populacije velikog potkovnjaka (Rhinolophus ferrumequinum - Dodaci 2. i 4. Direktive o šišmišima). Treba osigurati ulaz (moraju biti horizontalne rešetke) da se zimuju"a kolonija ne uznemiruje. Lokalitet je izuzetno važan za o uvanje oto ke populacije velikog potkovnjaka koja je na Dodsatku II Direktive o staništima, pa smatramo da treba postati dio mreže NATURA 2000.

Ciljane vrste Sisavci (zimuju"a kolonija šišmiša) Veliki potkovnjak Rhinolophus ferrumequinum, 400 primjeraka Ostale zna ajne vrste Mali potkovnjak Rhinolophus hipposideros

53

5. Stijene od otoka V. Barjak do uvale Slatina (otok Vis) Stijene sjeverozapadne obale su poznata gnijezdilište 4 – 6 parova Eleonorinog sokola.

U špilji Kraljicina na!ena je uz nekoloko primjeraka velikog potkovnjaka (Rhinolophus ferrumequinum – Dodaci 2. i 4. Direktive o staništima), oto na kolonija od 200 primjeraka ugrožene vrste dugokrili pršnjak (Miniopterus schreibersi – EN) u doba seobe, a mogu"e je da se oni u njoj zadržavaju i za vrijeme zimovanja. Postoji još jedno opažanje biospeleologa B. Jalži"a koji je u špilji vidio ve"u koloniju potkovnjaka (Rhinolophus sp. - VU), za koje on smatra da nisu dosad poznate vrste otoka mali i veliki potkovnjak, što treba još provjeriti.

Zbog opasnosti od uznemiravanja šišmiša potrebno je posjete špilji ograni iti samo na ljetno doba. Trebala bi kontinuirana opažanja šišmiša kako bi se ustanovila prva vrijednost špilje za oto ne populacije šišmiša.

Nažalost lokacija vjerojatne porodiljne kolonije dugokrilog pršnjaka još nije na!ena na otoku.

Ciljane vrste Sisavci na seobi i zimovanju Dugokrili pršnjak Miniopterus schreibersi, 200 primjeraka Veliki potkovnjak Rhinolophus ferrumequinum ? potkovnjak Rhinolophus sp., > 50 primjeraka

6. Uvala Ston ica (otok Vis) Podru je posebno je zna ajno zbog pjeskovitih travnjaka koji su pove"ali uobi ajeni broj kopnenih puževa na ak 30 na!enih vrsta, što je rijetko za jedan lokalitet, pogotovo na otocima. Uz 6 zašti"enih vrsta u Hrvatskoj na ovom podru ju su na!ene vrste koje na drugim dijelovima Visa nisu zabilježene (Helix cincta, Pupilla muscorum, P. triplicata, Vallonia costata).

Zna ajne vrste Kopneni puževi – zašti"ene vrste Chondrula quinquedentata Cornu aspersum Delima bilabiata crassilabris Eobania vermiculata vermiculata Helix cincta Papillifera bidens

7. Oto i" Mali Budikovac Na oto i"u Mali Budikovac još god. 1996. na!ena je gnijezde"a kolonija obi ne igre (Sterna hirundo – Dodatak 1. Direktive o pticama). Trebalo bi potvrditi njenu egzistenciju obilaskom oto i"a, što nažalost nije bilo mogu"e tijekom istraživanja god. 2008. U me!uvremenu, oto i" treba preventivno zaštititi. Ukoliko se potvrdi gnijež!enje obi ne igre predlažemo da se lokalitet pribroji ostalima u mreži lokaliteta ekološke mreže NATURA 2000.

Ciljane vrste Ptice gnjezdarice Obi na igra Sterna hirundo (1996) 54

8. Oto i" Greben Na oto i"u Greben stalno je gnijezdilište jednog para Eleonorinig sokola (Falco eleonorae), vrste s Dodatka I Direktive o pticama. Zato predlažemo da se lokalitet pribroji ostalima u mreži lokaliteta ekološke mreže NATURA 2000.

Ciljane vrste Ptice gnjezdarice Elenorin sokol Falco eleonorae, 1 par

Otok Biševo

1. Rt Trešjavac (otok Biševo) Na rtu Trešjavac utvr!eno je gnijezdo sivog sokola (Falco peregrinus – VU). Stijene ovog dijela otoka su ujedno jedno od dva Biševska gnijezdilišta Eleonorinog sokola (Falco eleonorae – EN). Ukupno se na Biševu gnijezdi do 6 parova Eleonorinog sokola.

Pristup stijenama rta treba zabraniti u doba mogu"eg uznemiravanje sokolova u doba gnijež!enja, a to zna e u rano prolje"e (ožujak – svibanj) i jesen (kolovoz – listopad).

Lokalitet je od zna aja za uvrštenje u ekološku mrežu NATURA 2000.

Ciljane vrste Ptice gnjezdarice Sivi sokol Falco peregrinus, 1 par (2008) Eleonorin sokol Falco eleonoraes, 1 do 5 parova (2000 - 2004)

2. Stijene podru ja Gatule (otok Biševo) Na podru ju Gatule na otoku Biševu izdvajamo za zaštitu stijene i litice koje jedine u Viškom oto ju i na obali Jadrana nastava u Hrvatskoj strogo zašti"ena svojta endemi nog kopnenog puža iz porodice zaklopnica Medora dalmatina aquila, strogo zašti"ene vrste u Hrvatskoj. Ve"ina vrsta roda Medora je ina e endemi na za krška podru ja oko Jadranskog mora. Kako populacije vrsta ovog roda veoma esto dolaze na malim površinama usprkos tome što su povoljna stanišna podru ja naizgled puno ve"a, potrebno je svakako zaštititi itavo utvr!eno stanište (litice i kamenje) ove svojte koja je osobitost Viškog oto ja.

Ciljane vrste Kopneni puževi Medora dalmatina aquila Ostali kopneni puževi – zašti"ene vrste Chondrina spelta spelta Cochlostoma scalarinum scalarinum Chondrula quinquedentata Delima bilabiata crassilabris Eobania vermiculata pelagosana

55

3. Rt Pernikoza (otok Biševo) Na stijenama rta Pernikoza utvr!eno je gnijezdo sivog sokola (Falco peregrinus – VU). Tu su u jesen i gnijezda Eleonorinog sokola (Falco eleonorae – EN) . Ukupno se na Biševu gnijezdi do 6 parova Eleonorinog sokola. Pristup stijenama rta treba izbjegavati u doba mogu"eg uznemiravanje sokolova u doba gnijež!enja, a to zna e u rano prolje"e (ožujak – svibanj) i jesen (kolovoz – listopad). Lokalitet je od zna aja za uvrštenje u ekološku mrežu NATURA 2000.

Ciljane vrste Ptice gnjezdarice Sivi sokol Falco peregrinus, 1 par (2008) Eleonorin sokol Falco eleonorae, 1 – 5 parova (2000 – 2004.

Otok Svetac sa susjednim oto!i ima

1. Hrid Jabuka Na gotovo okomitoj hridi Jabuka gnijezdi se oko 150-200 parova galeba klaukavca (Larus cacchinans), a uz njih se od zna ajnih vrsta gnijezde sivi sokol (Falco peregrinus - VU) i gregula (Puffinus yelkouan). Gnijež!enje Eleonorina sokola (Falco eleonorae - EN ) nije potvr!eno. Usprkos štakorima (Rattus rattus) na hridi se održava manja populacija za oto je endemi ne brusni ke gušterice (Podarcis melisellensis melisellensis). Lokalitet je od zna aja za uvrštenje u ekološku mrežu NATURA 2000.

Ciljane vrste Ptice gnjezdarice Sivi sokol Falco peregrinus, 1 par (2008) Eleonorin sokol Falco eleonorae – upitno gnijež!enje Gregula Puffinus yelkouan, nepoznat broj parova Ostale važne vrste Gmazovi Brusni ka gušterica Podarcis melisellensis melisellensis

2. Hrid Kamik Relativno nepristupa na hrid Kamik je poznata kao gnijezdilište nekoliko parova Eleonorinog sokola (Falco eleonorae – ugrožena vrsta EN). Zbog blizine otoka Sveca smatraju se zajedni kom populacijom, koja Svetac koristi kao hranilište u razdoblju od dolaska sa zimovanja, a prije gnijež!enja. Uz njega na otoku je manja populacija brusni ke gušterice (Podarcis melisellensis melisellensis – Dodatak 4. Direktive o staništima). Lokalitet je od zna aja za uvrštenje u ekološku mrežu NATURA 2000.

56

Ciljane vrste Ptice gnjezdarice Eleonorin sokol Falco eleonorae, 1 – više parova

3. Otok Sv. Andrije (Svetac) Predlaže se da itav ovaj otok zajedno s Kamikom, Jabukom i Brusnikom dobije status zoološkog rezervata, s posebnim težištem na ugroženim pticama gnjezdaricama, sivom sokolu (Falco peregrinus - VU), Eleonorinom sokolu (Falco eleonorae - EN), greguli (Puffinus yelkouan - DD) i kaukalu (Calonectris diomedea – Dodatak 2. Direktive o staništima) ija je gnijezde"a populacija na Svecu procijenjena na 700 do 800 parova što ini više od polovice itave hrvatske populacije. Gnijezde"a populacija ugroženog Eleonorinog sokola tako!er povremeno ini preko polovice itave hrvatske populacije, broji od 23 do 35 parova. U kategoriji vjerojatno ugroženih bez dovoljno podataka za utvr!ivanje statusa je još i Kolombatovi"ev šišmiš (Plecotus kolombatovici - DD) kojeg doma"i zovu sv.Antuni". Godine 1996. dnevno sklonište im je bilo u jedinoj kapelici na otoku. Uz njih na otoku živi bar još jedna vrsta šišmiša, vjerojatno bjelorubi šišmiš (Pipistrellus kuhlii). Mogu"a skloništa porodiljnih kolonija tih šimiša su morske špilje u kojima se gnijezdi i sme!a iopa (Apus pallidus). Za šišmiše, neke ptice kao i stare magarce je od posebnog zna aja bila lokva na prijevoju izme!u oto nih vrhova, a koja god. 2008. više nije na!ena. Uz endemi nu Brusni ku guštericu (Podarcis melisellensis melisellensis - Dodatak 4. Direktive o staništima) na otoku je rasprostranjena i zmija pržac ili crnokrpica (Telescopus fallax - Dodatak 4. Direktive o staništima). Otok nastavaju i etiri vrste u Hrvatskoj zašti"enih puževa. Lokalitet je zbog etiri ptice gnjezdarice s Dodatka I Direktive o pticama od zna aja za uvrštenje u ekološku mrežu NATURA 2000.

Ciljane vrste Sisavci Kolombatovi"ev dugoušan Plecotus kolombatovici Ptice gnjezdarice Sivi sokol Falco peregrinus, 3 para (2008) Eleonorin sokol Falco eleonorae, 23 do 35 parova (2000 – 2004) Gregula Puffinus yelkouan, 1-10 parova (2008) Kaukal Calonectris diomedea, 700-800 parova (2008) Gmazovi Pržac (crnokrpica) Telescopus fallax Zašti"eni kopneni puževi Cecilioides acicula Cochlostoma scalarinum scalarinum Cornu (=Helix) aspersum Delima amoena substricta

57

4. Oto i" Brusnik Na oto i"u Brusniku se gnijezdi sivi sokol (Falco peregrinus – VU), a oto i" je locus typicus (nalazište primjeraka po kojima je obavljen prvi znanstveni opis vrste) za brusni ku guštericu (Podarcis melisellensis melisellensis – Dodatak 4. Direktive o staništima), ija nominalna podvrsta je endemi na isklju ivo Viškog oto ja. U ove podvrste je est melanizam, posebno izražen u populacijama Brusnika, Jabuke, Kamika i Sveca. Na oto i"u Brusniku no"u love šišmiši (vjerojatno Pipistrellus kuhlii - Dodatak 4.

Direktive o staništima) koji dolaze u sumrak sa Sveca. Lokalitet je od zna aja za uvrštenje u ekološku mrežu NATURA 2000.

Ciljane vrste Ptice gnjezdarice Sivi sokol Falco peregrinus, 1 par (2008) Gmazovi Brusni ka gušterica Podarcis melisellensis melisellensis

Oto!je Palagruža

1. Otok Vela Palagruža Otok Vela Palagruža je mogu"e odmorište ptica za nepovoljna vremena u seobi jer preko njega one iz dijela Europe prelije"u za Monte Gargano u Italiji i preko Sicilije u Afriku, te obrnuto. Zabilježene su ukupno 102 preletnice, a to možemo zahvaliti dvogodišnjim opažanjima Slovenca A.Godeca krajem XIX. stolje"a koji je to obavio za Austrijsko ornitološko društvo (Godez 1898, 1901), te opažanjima po etkom jesenske seobe godine 1997. Hrvatskog ornitološkog društva koje je organizirao Hrvatski prirodoslovni muzej, a financiralo tadašnje Ministarstvo obnove i razvitka. Od zna ajnijih preletnica me!u kojima je 86 strogo zašti"enih vrsta, od njih je ukupno 18 na Dodatku 1. Europske Direktive o staništima, a 17 na popisu ugroženih ptica u Hrvatskoj. Kao zna ajnije preletnice možemo navesti npr. škanjca osaša (Pernis apivorus) od kojeg je zabilježen prelet preko 700 primjeraka, te ždrala (Grus grus) s preletom od preko 1000 primjeraka. Ornitolozi D. Radovi" i V.Dumbovi" smatraju da otok nema nikakvu važnost kod preleta ptica, jer se one na njemu ne odmaraju.

Osim preleta ptica ima indikacija da preko Palagruže sele i šišmiši. Tako je godine 1997. na!en i identificiran jedan vjerojatno u seobi zaostali primjerak šišmiša ve ernjaka (Nyctalus noctula). Na oto ju su zabilježeni i leptiri selci (admiral Vanessa atalanta, i kovac Vanessa cardui), te vretenca kao žuti strijelac (Sympetrum fonoscolombii).

Na otoku se od zna ajnijih vrsta povremeno gnijezdi ugrožena grabljivica sivi sokol (Falco peregrinus VU), a stalno se gnijezde mali zovoj ili gregula (Puffinus yelkouan – DD) te veliki zovoj ili kaukal (Calonectris diomedea – NT, Dodatak 1. Direktive o pticama).

To no je da su to male populacije premo onima na Viškom oto ju, no smatram (N.Tvrtkovi") da bi ih trebalo o uvati. U svjetioniku imaju malu porodiljnu koloniju (nekoliko ženki) sitni šišmiši vjerojatno vrste bjelorubi šišmiš (Pipistrellus kuhlii – Dodatak 4. Direktive o staništima), a na otoku živi mala populacija (vjerojatno do 10 primjeraka) zmije crnice (Hierophis viridiflavus – Dodatak 4. Direktive o staništima) kojoj je Palagruža jedini potvr!eni lokalitet u Dalmaciji. Me!u puževima od 23 vrste ak etiri je zašti"enih u Hrvatskoj, a me!u njima su i tri endemske svojte oto ja, Charpentieria gibbula pelagosana, Chondrula quinquedentata pelagosana i Cornu aspersum pelagosanus. Od njih je zadnja svojta bila rasprostranjena isklju ivo na Veloj Palagruži. Otok je zbog najmanje dvije 58

gnjezdarice s Dodatka I Direktive o staništima od zna aja za uvršetenje u ekološku mrežu NATURA 2000 (mišljenje. N.Tvrtkovi").

Ciljane vrste Ptice gnjezdarice Sivi sokol Falco peregrinus, povremeno gnijezdi 1 par Eleonorin sokol Falco eleonorae, upitno gnijež!enje 1-2 para Kaukal Calonectris diomedea, 15-20 parova Gregula Puffinus yelkouan, 3-5 parova Gmazovi Zmija crnica Hierophis viridiflavus, do 10 primjeraka Ostale zna ajne vrste Šišmiši porodiljne kolonije ? Bjelorubi šišmiš Pipistrellus kuhlii, 4 – 6 primjeraka Šišmiši u seobi Ve ernjak Nyctalus noctula Vretenca Žuti strijelac Sympetrum fonoscolombii Kopneni puževi – endemi ne i zašti"ene vrste Cecilioides acicula Charpentieria gibbula pelagosana Chondrula quinquedentata pelagosana Cochlostoma scalarinum scalarinum Cornu aspersum pelagosanus Eobania vermiculata pelagosana Ptice u seobi Škanjac osaš Pernis apivorus > od 700 primjeraka Ždral Grus grus > od 1000 primjeraka

2. Oto i" Mala Palagruža Podru je oto i"a Male Palagruže je zna ajno nalazište endemi ne jadranske gušterice (Podarcis sicula adriatica, zasad u kategoriji blizu ugroženosti - NT), ija je autohtona populacija na!ena ukupno samo na dva otoka u Jadranu, tj. još samo na Sušcu. Na susjednoj Veloj Palagruži nažalost je nestala, odnosno istisnuta je od kasnijih antropogenih naseljavanja danas široko rasprostranjene talijanske primorske gušterice Podarcis sicula campestris. Treba pokušati sprije iti širenje primorske gušterice s Velike Palagruže na Malu Palagružu. Od ukupno na!enih sedam vrsta do sada na!enih puževa, endemi ne svojte koje su potvr!ene na Veloj Palagruži nisu na!ene godine 1996., što može zna iti da su s oto i"a nestale. Na oto i"u je i morska špilja u kojoj je morska medvjedica (Monachus monachus) donosila na svijet mlade, a koju treba zaštititi kao potencijalno važno stanište u slu aju ponovnog naseljavanja te vrste u Jadran.

Ciljane vrste Endemi ni gmazovi Jadranska gušterica Podarcis sicula adriatica 59

2.3.4. Otok Mljet Prijedlozi podru ja zna ajnih za zaštitu faune Tablica 4. Prioritetna lista u zaštiti podru ja/lokaliteta na otoku Mljetu Posebni zna aj Ukupni broj Broj ciljanih Broj Podru je/lokalitet

No.

8.

5.

4.

6.

1.,2.

7.

9.

11.

3.

10.

12.,13.

Blatina Sobra Slatina Kozarica Vodice (Kneže polje) Blatina Blato** Otoci Glavat i Ovrata Špilja Ostaševica Špilja Gali njak Korita Blatina Prožura** Kneže polje Polje Maranovi"i Pre ki školj, Lukovac

zna ajnih vrsta (bez ptica selica i zimovalica)

vrsta (bez ptica selica i zimovalica)

ugroženih vrsta (bez ptica selica i zimovalica)

8 8 1 2 1 1 1 1 1 2 2 1

3 4 2 1 1 1 1 1 1 2 2 1

4 3 2 0 1 1 1 1* 1 0 0 0

1* = ugrožena vrsta skupine koja nije dosad bila valorizirana ** = lokalitet nije bilo mogu"e valorizirati jer je još slabo istražen

Slika 4. Podru ja otoka Mljeta zna ajnija za o uvanje bioraznolikosti faune

60

za ptice/šišmiše u selidbi i zimovanju

da ?

1. Oto i" Glavat Oto i" Glavat je jedan od dva oto i"a uz otok Mljet gdje se gnijezdi mala populacija (ukupno 8-13 parova) u Jadranu vrlo rijetkog sredozemnog galeba (Larus audouinii), ali zna ajna za ukupnu hrvatsku populaciju koja je procijenjena samo na 53-63 para. Status ugroženosti sredozemnog galeba u Hrvatskoj je ugrožena vrsta (EN). Zadnje prebrojavanje je obavljeno tijekom 2005. godine. Oto i" je unutar podru ja Nacionalnog parka Mljet. Ugrožavaju ga uznemiravanje u doba gnijež!enja, te kompeticija s ve"om, ja om i brojnijom vrstom galebom klaukavcem (Larus cachinnans). Gnijezdi se nakon gnijež!enja galeba klaukavca. Lokalitet je od zna aja za uvrštenje u ekološku mrežu NATURA 2000.

Zna ajne vrste Ptice gnjezdarice Sredozemni galeb Larus audouinii

2. Oto i" Ovrata Oto i" Ovrata je jedan od dva oto i"a uz otok Mljet gdje se gnijezdi mala populacija (ukupno 8-13 parova) u Jadranu vrlo rijetkog sredozemnog galeba (Larus audouinii), ali zna ajna za ukupnu hrvatsku populaciju koja je procijenjena samo na 53-63 para. Status ugroženosti sredozemnog galeba u Hrvatskoj je ugrožena vrsta (EN). Zadnje prebrojavanje je obavljeno tijekom 2005. godine. Oto i" je unutar podru ja Nacionalnog parka Mljet. Ugrožavaju ga uznemiravanje u doba gnijež!enja, te kompeticija s ve"om, ja om i brojnijom vrstom galebom klaukavcem (Larus cachinnans). Gnijezdi se nakon gnijež!enja galeba klaukavca. Lokalitet je od zna aja za uvrštenje u ekološku mrežu NATURA 2000.

Zna ajne vrste Ptice gnjezdarice Sredozemni galeb Larus audouinii

3. Kneže polje Kneže polje je jedno od reprezentativnih oto nih polja unutar Nacionalnog parka, a njegova travnja ka staništa su u fazi progresije u šumu, ime se gubi niz vrsta vezanih za travnjake. Predlaže se zaustavljanje ovog prirodnog procesa revitaliziranjem i održavanjem travnjaka, odnosno zaustavljanje prirodnog pošumljavanja. Time bi se održala sadašnja biološka raznolikost faune uglavnom beskralježnjaka koju prezentiraju danji leptiri. Za ovo podru je posebno je zna ajno da fauna leptira broji ak 25 od 47 utvr!enih oto nih vrsta, a me!u njima je i u Europi ugroženi (VU) žednjakov plavac Scolitantides orion. Kako su oni zabilježeni samo u dva terenska obilaska, sigurno ih ima daleko ve"i broj, što "e se potvrditi sustavnim pra"enjem stanja. Sastav identificiranih vrsta danjih leptira i zna ajna populacija uskršnjeg leptira (Zerynthia polyxena – Dodatak 4. Direktive o staništima) ukazuju da su ovdje travnjaci raznolikiji, odnosno u prosjeku manje suhi, nego na drugom, isto nijem kraju otoka.

61

Ciljane vrste Danji leptiri Žednjakov plavac Scolitantides orion Uskršnji leptir Zerynthia polyxena Ostale zna ajne vrste Gmazovi Kopnena kornja a Testudo hermanni (unešena vrsta) Blavor Pseudopus apodus Šara poljarica Hierophis gemonensis Ostale vrste danjih leptira Anthocharis cardamines Aporia crataegi Arachnia levana Argynnis pandora Aricia agestis Artogeia napi Callophrys rubi Charaxes jasius Coenonympha pamphilus Colias crocea Euchloe ausonia Gonepteryx cleopatra Gonepterys rhamni Iphiclides podalirius Lasiommata maera Lasiommata megera Leptidea sinapis Limenitis reducta Lycaena phlaeas Maniola jurtina Pieris brassicae Polyommatus icarus Vanessa cardui

4. Vodice (kod Kneže polja) Ogra!eni izvor i lokva (Vodice) uz cestu isto no od Kneže polja su kao i sve druge vode otvorene površine na otoku važne za opstanak šišmiša, koji u ve"em broju dolaze piti vodu tijekom no"i. Na lokvi koja se stvara ispod izvora zabilježeno je ukupno sedam vrsta šišmiša koji su dolazili piti vodu, od kojih su dvije ugrožene (dugokrili šišmiš Miniopterus schreibersi - EN, Kolombatovi"ev dugoušan Plecostus kolombatovici - DD), dvije se nalaze na Dodatku 2. Europske Direktive o staništima, a svi su na Dodatku 4. iste direktive. Lokva je posebno zna ajna za lokalnu populaciju Kolombatovi"evog dugoušana, jer je samo tijekom jedne no"i ovdje zabilježeno ak 75 jedinki ove vrste ina e relativno rijetke na otoku (poznata samo tri nalazišta). Pretpostavljamo da se radi o itavoj jednoj koloniji, s oko 40 - 45 ženki, vjerojatno najve"oj na otoku, a da se lokva nalazi na putu izme!u danjeg skloništa porodiljne kolonije i podru ja na kojem Kolombatovi"evi šišmiši iz kolonije love svoj plijen.

62

Uz lokvu je na!ena i zmija smukulja (Coronella austriaca) koja je na Dodatku 4.

Direktive o staništima. Izvor i lokvu treba i dalje održavati, te zadržati otvoren pristup površini vode.

Ciljane vrste Sisavci Kolombatovi"ev dugoušan Plecotus kolombatovici Dugokrili šišmiš Miniopterus schreibersi Ostale zna ajne vrste Sisavci Primorski šišmiš Hypsugo savii Ri!i šišmiš Myotis emarginatus Brkati šišmiš Myotis mystacinus Mali ve ernjak Nyctalus leisleri Bjelorubi šišmiš Pipistrellus kuhlii Gmazovi Smukulja Coronella austriaca

5. Slatina kod Kozarice Predlaže se zaštita biološke raznolikosti slatine kod Kozarice, kao jednog od etiri ve"ih i vrlo osebujnih slatkovodnih staništa na otoku. Do sada je u njoj jedino bolje istražena fauna vretenca (Odonata), me!u kojima je od ukupno na!enih 14 vrsta ak šest zna ajno za zaštitu, a me!u njima je sredozemna zelendjevica (Lestes barbarus) vrsta s najve"im stupnjem ugroženosti (VU). Uz barsku kornja u (Emys orbicularis) ovdje je ini se jedini lokalitet na kojem još postoji zna ajnija oto na populacija zelene krasta e (Bufo viridis). Slatina u nedavnoj prošlosti nije imala direktnu vezu s morem, no prokopom kanala prije desetak godina voda je postala dijelom bo ata. Potrebna su daljnja istraživanja da se utvrdi brojnost pojedinih zna ajnih vrsta, a prema tome da se i odrede mjere za njihovo o uvanje. Lokalitet je od zna aja za uvrštenje u ekološku mrežu NATURA 2000.

Ciljane vrste Gmazovi Barska kornja a Emys orbicularis Vodozemci Zelena krasta a Bufo viridis Vretenca Sredozemna zelendjevica Lestes barbarus Paška ipka Selysiothemis nigra Zna ajne vrste Vretenca Žuti ban Aeshna isosceles Mali car Anax parthenope Isto ni vilenjak Orthetrum coerulescens Žu kasti strijelac Sympetrum fonscolombii

63

6. Blatina kod Blata Iako je Blatina kod sela Blata najve"a na otoku, za nju imamo danas najmanje poznatih podataka o fauni. Primjerice vretenca (Odonata) Blatine gotovo da nisu poznata.

Sude"i po dosta dobro poznatoj fauni vretenaca Slatine kod Kozarice i Blatine kod Sobre, logi no je o ekivati da "e ovaj lokalitet sadržavati najviše vrsta. Me!u pticama gnjezdaricama nema zna ajnijih vrsta, a nije potvr!ena niti mogu"a vrijednost lokaliteta kod pti jih migracija. Zato je za sada od zna ajnijih vrsta za Blatinu poznata samo barska kornja a (Emys orbicularis) i mala bijela aplja (Egretta garzetta) koja ovo stanište koristi kao hranilište. Ostale zna ajne vrste na!ene su staništima neposredno uz Blatinu. O ekuju se prvo sustavna faunisti ka istraživanja nakon kojih bi se lokalitet mogao vrednovati i primjereno zaštititi, odnosno koristiti na na in da se sa uva njegova prirodna biološka raznolikost. Lokalitet je od zna aja za uvrštenje u ekološku mrežu NATURA 2000.

Ciljane vrste Gmazovi Barska kornja a Emys orbicularis Zna ajne vrste Gmazovi Blavor Pseudopus apodus Ptice koje se ne gnijezde Mala bijela aplja Egretta garzetta

7. Špilja Ostaševica Špilja Ostaševica je za sada jedina poznata špilja na otoku u kojoj je na!ena porodiljna kolonija šišmiša, i to dugokrilog pršnjaka (Miniopterus schreibersi), vrste ije su porodiljne kolonije ugrožene u Hrvatskoj (EN), a navedena je i u Dodacima 2. i 4.

Europske Direktive o staništima. Lokacija kolonije u špilji je teško dostupna pa je relativno sigurna od uznemiravanja posjetilaca, ali se zato i nezna broj jedinki u koloniji.

Posjete špilji koji bi uznemiravali šišmiše bi prije istraživanja feonolgije ove vrste u Ostaševici trebalo preventivno izbjegavati u razdoblju od ožujka do rujna. Ukoliko "e se planirati postavljanje zaštitnih vrata na ulazu u špilju, morati "e se poštivati osjetljivost dugokrilog pršnjaka na sužavanja otvora, pa treba na"i rješenje sli no kao u slu aju špilje Veternice u Parku prirode Medvednica kod Zagreba. Primjerci dugokrilog pršnjaka koji vjerojatno pripadaju ovoj koloniji hvatani su u mreže kod Vodice izme!u Babinog Polja i Sobre, te kod Vodice kraj Kneže polja. Lokacija zimovanja je nepoznata, a vjerojatno je izvan otoka, mogu"e u Višti inoj jami kod Opuzena. No sve ove pretpostavke treba što prije nadomjestiti podacima koji "e se dobiti istraživanjima, pa "e se tek tada mo"i i odrediti mjere potrebne za njeno o uvanje. Lokalitet je zbog šišmiša Dodatka II Direktive o staništima od zna aja za uvrštenje u ekološku mrežu NATURA 2000.

Ciljane vrste Sisavci Dugokrili pršnjak Miniopterus schreibersi

64

Ostale zna ajne vrste Sisavci Veliki potkovnjak Rhinolophus ferrumequinum Endemi ni rakovi Mljetski rakušac Niphargus miljeticus

8. Blatina kod Sobre Blatina kod Sobre ima sli nu faunisti ku vrijednost kao i Slatina kod Kozarice. I tu su najistraženija vretenca, me!u kojima je šest za zaštitu zna ajnijih vrsta, a predvodi ih sredozemna zelendjevica, Lestes barbarus (VU). Nalaz jedne jedinke zelene krasta e (Bufo viridis; Dodatak 4. Direktive o staništima) od prije nekoliko godina više nije potvr!en, pa postoji mogu"nost da je nestala s ovog lokaliteta, kao i s ve"ine drugih potencijalnih mrijestilišta vodozemaca na otoku. Neposredno iznad Blatine na!en je i svlak jedne od zmija (Zamenis longissimus) s liste Dodatka 4. Europske Direktive o staništima, a koje su ina e decimirane na otoku nakon unašanja mungosa. Ve" davno uz blatinu je na!ena danji leptir Zerynthia polyxena (Dodatak 4. Direktive o staništima). Za bolje poznavanje potencijalne faune i razumijevanje fenologije ovog osebujnog slatkovodnog sustava koji ima podzemnu vezu s morem treba provesti sustavna istraživanja.

Ciljane vrste Vretenca Sredozemna zelendjevica Lestes barbarus Paška ipka Selysiothemis nigra Danji leptiri Uskršnji leptir Zerynthia polyxena Ostale zna ajne vrste Sisavci Primorski šišmiš Hypsugo savii Gmazovi Eskulapova bjelica Zamenis longissimus Vretenca Žuti ban Aeshna isosceles Mali car Anax parthenope Žu kasti strijelac Sympetrum fonscolombii Južni strijelac Sympetrum meridionale

9. Špilja Gali njak Špilja Gali njak jedini je lokalitet u Hrvatskoj u kojoj je potvr!ena vrlo rijetka i vjerojatno ugrožena vrsta (DD) šišmiša golemi ve ernjak (Nyctalus lasiopterus). Za sada postoje samo nalazi lubanja ove vrste na!eni na tlu u špilji, no osteološki ostaci koji vjerojatno potje"u iz gvalica sove (velika ušara Bubo bubo ?) su na!eni na istom mjestu ve" više puta od godine 1996. (Tvrtkovi" i Balti" 1996) do danas, a postoji i opažanje bat65

detektorom glasanja Nyctalus vrste koja su dopirala iz šupljina sa stropa visokog otvora špilje (Tvrtkovi" i Pavlini" 2006). Takvo stanište je ve" poznato iz literature kao mogu"e sklonište vrste koja ina e koristi za skloništa duplja na drve"u. Osim što je to jedan od najve"ih europskih šišmiša, osebujno je to što su analizom njegove ishrane u Španjolskoj na!ena brojna pera manjih vrsta ptica, za koje se pretpostavlja da ih lovi naro ito tijekom njihovih selidbi u Afriku i obrnuto. Zadnji nalazi primjeraka ove vrste u Hrvatskoj bili su kod Senja, okolice Splita i u dolini rijeke Neretve. Špilju koja je atraktivna izgledom bi svakako trebalo zaštititi s tim da "e biti mogu"i kontrolirani turisti ki posjeti. Osim golemog ve ernjaka špilju koristi i mali potkovnjak (Rhinolophus hipposideros), vrsta s Dodataka 2 i 4 Europske Direktive o staništima, kao zimovalište i ljetno sklonište mužjaka.

Ciljane vrste Sisavci Gigantski ve ernjak Nyctalus lasiopterus Ostale zna ajne vrste Sisavci Mali potkovnjak Rhinolophus hipposideros

10.

Polje ispod Maranovi"a

Uz Kneže polje koje je unutar Nacionalnog parka, za o uvanje tipi nih travnja kih staništa otoka predlaže se i polje ispod sela Maranovi"i, koje je na suprotnom kraju otoka i nije unutar ve" zašti"enog podru ja. Fauna danjih leptira ovog lokaliteta je prili no druga ija nego ona na Kneže polju, a tu je uz nešto manji broj na!enih vrsta ( 15 ) zabilježen i njihov druga iji sastav. Dvije zna ajnije vrste su žednjakov plavac i kozlin ev plavac (Scolitantides oroin i Glaucopsyche alexis, obje u Europi rizi na vrste - VU), tipi ni predstavnici ljeti suhih pomalo kamenitih travnjaka. Predlaže se stimuliranje održavanja travnjaka, odnosno zaustavljanje njihova prirodnog pošumljavanja, te umjerena upotreba pesticida na kulturama uz travnjake. Iskustva u o uvanju biološke raznolikosti staništa i faune ovog polja trebala bi poslije pomo"i da se sprije"i naglo osiromašenje faune uzrokovano promjenama u tradicijskom gospodarenju prirodnim resursima na otoku.

Ciljane vrste Danji leptiri Kozlin ev plavac Glaucopsyche alexis Žednjakov plavac Scolintatides orion Ostale zna ajne vrste Gmazovi Balvor Pseudopus apodus Šara poljarica Hierophis gemonensis Ostale vrste danjih leptira Anthocharis cardamines Aricia agestis Callophrys rubi Charcarodus alceae Colias crocea 66

Gonepteryx cleopatra Gonepteryx rhamni Iphlidices podalirius Lassiommata megera Leptidea sinapis Lycaena phleas Plebeius argus Polyommatus icarus

11. Korita Predlaže se zaštita endemi nog puža zaklopnice Agathylla formosa na jedinom poznatom lokalitetu na otoku Mljetu, selu Korita, a koje bi moglo biti i jedini lokalitet na kojem ova vrsta živi, jer vrsta dosad nije potvr!ena u literaturi navedenim nalazištima izvan otoka (Konavle). U Koritima ova vrsta puža obitava na starim kamenim ku"ama, a dosad uop"e nije na!ena na pretpostavljenom primarnom staništu – prirodnim stijenama. U cilju o uvanja ovog puža u selu treba stimulirati stanovnike da zadrže stari tip kamenih ku"a bez žbukom popunjenih pukotina. U protivnom moglo bi se desiti da vrsta nestane, a time i ova prirodoslovna osobitost sela Korita i otoka Mljeta.

Ciljane vrste Kopneni puževi Agathylla formosa Zna ajne zašti"ene vrste Kopneni puževi Chondrina spelta spelta Delima amoena amoena Delima laevissima pachygastris Liburnica setigera globulosa Ostali kopneni puževi na!eni u Koritima Aegopis acies Dinarica pouzolzi Hiltrudia kusmici Hypnophila pupaeformis Liburnica insolita insolita Monacha parumcincta Poiretia cornea Pomatias elegans

12. Školj Lukovac Na školju Lukovac tijekom ornitoloških istraživanja 2008. godine utvr!eno je gnijež!enje morskog vranca (Phalacrocorax aristotelis), ptice koja nije ugrožena, ali je u kategoriji blizu ugroženosti (NT), te je na listi Dodatka 1 Europske Direktive o pticama.

Gnijež!enje ove vrste u akvatoriju Mljeta utvr!eno je samo na dva lokaliteta. U doba

67

gnijež!enja treba zabraniti pristup i iskrcavanje na školj. Lokalitet je od zna aja za uvršetenje u ekološku mrežu NATURA 2000.

Ciljane vrste Ptice gnjezdarice Morski vranac Phalacrocorax aristotelis

13. Pre ki školj Na Pre kom školju tijekom ornitoloških istraživanja 2008. godine utvr!eno je gnijež!enje morskog vranca (Phalacrocorax aristotelis), ptice koja nije ugrožena, ali je u kategoriji blizu ugroženosti (NT), te je na listi Dodatka 1. Europske Direktive o pticama.

Gnijež!enje ove vrste u akvatoriju Mljeta utvr!eno je samo na dva lokaliteta. U doba gnijež!enja treba zabraniti pristup i iskrcavanje na školj. Lokalitet je od zna aja za uvršetenje u ekološku mrežu NATURA 2000.

Ciljane vrste Ptice gnjezdarice Morski vranac Phalacrocorax aristotelis

68

3. Prioriteti budu ih istraživanja 3.1. Otok Pag (Kolansko blato – Dinjiška) Rasprostranjenost i brojnost ptice "ukavice i danjeg leptira dalmatinskog okaša na itavom otoku Utvr!ivanje gnijezdilišta ugroženih grabljivica na itavom otoku Istraživanja faune proširiti i na šumovitiji zapadni dio otoka (prema Lunu), gdje je tijekom jednog obilaska primije"ena nazo nost više vrsta ugroženih šišmiša Predloženi zoološki rezervat Velo i Malo blato s okolicom 1. Modeliranje dinamike promjena staništa zbog promjena hidrološkog režima i eutrofizacije; 2. Herpetološka istraživanja (brojnost barske kornja e i fauna vodozemaca); 3. Istraživanja danjih leptira na kamenjarskim staništima s razli itim tipom gospodarenja; 4. Istraživanja ptica kamenjarskih travnjaka s razli itim tipom gospodarenja; 5. Pra"enje stanja ptica gnjezdarice, ptica u seobi, ptica na zimovanju te vretenca Velog i Malog blata; Predloženi zoološki rezervat Kolansko blato s okolicom 1. Modeliranje dinamike promjena staništa zbog promjena hidrološkog režima i eutrofizacije; 2. Istraživanje brojnosti barske kornja e, zelene krasta e i gatalinke 3. Istraživanja faune vretenaca; 4. Pra"enje stanja Kolanskog blata (ptice gnjezdarice, ptice u seobi, ptice na zimovanju); Paška i Dinjiška solana Pra"enje stanja uspješnosti gnijež!enja vlastelice i morskog kulika Ornitološki rezervat Mišnjak Istraživanje brojnosti gnijezde"e populacije male igre Dubrave, Paška rebra – Mandre Ornitološka i entomološka istraživanja ostataka glavnih šumskih zajednica

69

3.2. Uš e rijeke Krke Prioriteti budu"ih istraživanja Podru je Lozovac - Gradina 1. Brojnost dalmatinskog okaša u travnjacima razli itih faza sukcesije; 2. Ornitofauna u travnjacima razli itih faza sukcesije; Špilja Tradanj 1. Utvr!ivanje podru ja i staništa lova ženki ugroženih vrsta šišmiša s porodiljnim kolonijama; 2. Utvr!ivanje povezanosti vrsta šišmiša iz Tradnja s ostalim kolonijama šišmiša u okolici; Gudu"a - Prokljan 1.

2.

3.

4.

5.

Dodatna ornitološka istraživanja štijoke i drugih mo varica gnjezdarica; Pra"enje stanja ptica gnjezdarica, ptica u seobi i ptica zimovalica; Istraživanja faune vretenaca; Istraživanja brojnosti i areala aktivnosti vidre; Istraživanja brojnosti barske kornja e i vodozemaca;

Morinjski zaljev (Jadrtova ko blato) 1. Dodatna ornitološka istraživanja zadržavanja ptica u seobi; 2. Istraživanja faune vretenaca;

3.3. Viško oto!je i oto!je Palagruža Prioriteti budu"ih istraživanja

Otok Vis i susjedni oto i"i Gnijezdilišta sivog sokola i Eleonorinog sokola Pra"enje uspješnosti gnijež!enja na utvr!enim gnijezdilištima. Špilje na Punta Noža Pra"enje brojnosti porodiljnih kolonija ri!eg šišmiša i velikog potkovnjaka; Kraljicina špilja Pra"enje brojnosti šišmiša u migraciji i zimovanju;

70

Veliki rudnik (Vora) Pra"enje brojnosti velikog potkovnjaka na migraciji i zimovanju Lokva Pra"enje stanja populacija vretenaca i zelene krasta e Lokva Kruševica Pra"enje stanja zelene krasta e Oto i" Mali Budikovac Pra"enje brojnosti obi ne igre na gnijež!enju

Otok Biševo Gnijezdilišta sivog sokola i Eleonorinog sokola Pra"enje uspješnosti gnijež!enja na obje poznate lokacije.

Otok Sv. Andrije (Svetac), Kamik, Biševi i Jabuka Kaukal i gregula Pra"enje uspješnosti gnijež!enja – Svetac Gnijezdilišta sivog sokola Pra"enje uspješnosti gnijež!enja – Svetac, Brusnik, Jabuka; Gnijezdilišta Eleonorinog sokola Pra"enje uspješnosti gnijež!enja – Svetac, Kamik

Oto je Palagruža Monitoring stanja zmije crnice (Hierophis viridiflavus) na Veloj Palagruži, te stanja populacije jadranske primorske gušterice (Podarcis sicula adriatica).

71

3.4. Otok Mljet Prioriteti budu"ih istraživanja

Nacionalni park Mljet Oto i"i Glavat i Ovrata 1. Pra"enje stanja uspješnosti gnijež!enja sredozemnog galeba; Kneže polje 1. Utvr!ivanje nultog stanja faune i brojnosti pojedinih vrsta danjih leptira; 2. Pra"enje stanja faune danjih letira nakon zahvata revitalizacije travnjaka; 3. Utvr!ivanje rasprostranjenja, staništa i brojnosti kopnene kornja e; Vodice (kod Kneže polja) 1. Utvr!ivanje lokacije kolonije Kolombatovi"evog dugoušana (telemetrijska istraživanja);

Ostali dijelovi otoka Mljeta Utvr!ivanje gnijezdišta ptica grabljivica: orla zmijara (Circaetus gallicus, VU)* i velike ušare (Bubo bubo, Dodatak 1. Direktive o pticama), te statusa škanjca osaša (Pernis apivorus, VU); (* naknadno je potvr!eno da ga je našao I. Budinski) Pra"enje uspješnosti naseljavanja tropskog leptira selca Danaus chrysippus (Plain Tiger); Blatina kod Blata 1. Istraživanja faune vretenaca; 2. Herpetološka istraživanja, posebno populacije barske kornja e; Slatina kod Kozarice 1. Utvr!ivanje brojnosti zelene krasta e i barske kornja e; 2. Pra"enje stanja faune vretenaca; Blatina kod Sobre 1. Pra"enje stanja faune vretenaca; 2. Istraživanja fenologije i dinamike produktivnosti (vegetacija, plankton, fauna) blatine; Špilja Ostaševica Pra"enje brojnosti i fenologije kolonije dugokrilog pršnjaka;

72

Špilja Gali njak Pronalaženje skloništa golemog ve ernjaka i istraživanje doba njegova boravka na otoku; Polje ispod Maranovi"a 1. Utvr!ivanje nultog stanja faune i brojnosti pojedinih vrsta danjih leptira; 2. Usporedbena pra"enje stanja faune danjih leptira zajedno s Kneže poljem; Korita Pra"enje brojnosti populacije puža Agathylla formosa Školjevi Lukovac i Pre ki Pra"enje uspješnosti gnijež!enja morskog vranca (kormorana)

73

74

B1.

Rezultati istraživanja faune doline rijeke Cetine Sažetak o fauni rijeke i doline Cetine Fauna sisavaca, gmazova i vodozemaca U dolini Cetine dosad je zabilježeno 8 vrsta vodozemaca, 15 vrsta gmazova i 21 vrsta sisavaca. Najzna ajniji vodozemac koji ima nalazišta u dolini Cetine je pliocenski relikt, endemi na ovje ja ribica Proteus anguinus. Ona nastava špiljske vode u podzemlju izvorišta od Otoka do Vedrina, te u kanjonu ispod Šestanovca. U samoj dolini Cetine nalazimo povremeno zbog visokih podzemnih voda izba ene primjerke dospjele iz krških izvora. Ostali vodozemci me!u kojima bi istaknuli sme!u žabu Rana dalmatina i malog vodenjaka Triturus vulgaris sa uvali su svoja staništa pretežito u vlažnim travnjacima i mo varnim staništima Hrvata kog polja, te uz Miloševo i Stupa evo jezero. Tu se nalaze i ostaci nekad vjerojatno velike populacija barske kornja e Emys orbicularis. Uz izvorišni dio rijeke Cetine, te na pojedinim odsje cima nizvodno o uvala se lokalna populacija zmije ribarice Natrix tessellata.

Najviše vrsta zmija nastava južne padine Dinare, Troglava i Kamešnice neposredno uz dolinu.

Od gušterica zna ajne su populacije mrke gušterice Algyroides nigropunctatus, oštroglave gušterice Dalmatolacerta oxycephala i velikog zelemba"a Lacerta trilineata u kanjonu Cetine od Blata do Zadvarja, a brojna populacija Dinarskog endema zelemba"a Lacerta bilineata intermedia je sa uvana uz izvorišta oko Paškog polja. Me!u sisavcima samo je još na Paškom i Hrvata kom polju o uvana karakteristi na populacija sitnih sisavaca krških polja uz vodotoke, sa mo varnom rovkom Neomys anomalus, vodenim voluharom Arvicola amphibius, te poljskom voluharicom Microtus arvalis. Uz Gospodsku špilju nalazi se najsjevernije nalazište krškog miša Apodemus epimelas. Status vidre Lutra lutra je nažalost bez dodatnih istraživanja nejasan, a povremeno se, naro ito zimi u dolini na!u vuk Canis lupus i rije!e agalj Canis aureus. Od dosad deset vrsta zabilježenih šišmiša, zna ajne su vrste koje svoje kolonije imaju špiljama uz Paško polje te kod Rumina. Uz velikog potkovnjaka Rhinolophus ferrumequinum, dugokrilog pršnjaka Miniopterus schreibersi, velikog šišmiša Myotis myotis, oštrouhog šišmiša Myotis oxygnathus, te ri!eg šišmiša Myotis emarginatus, od posebnog je zna aja populacija ugroženog dugonog šišmiša Myotis capaccinii ije jedinke hvataju kukce neposredno iznad voda Cetine. Njene porodiljne kolonije na!ene su u #ulumovoj pe"ini kod Kijeva i špiljama u okolici Rumina.

Ornitofauna Na podru ju rijeke Cetine povremeno ili stalno obitava 158 vrsta ptica. Jedan od razloga brojnosti vrsta ptica na ovom podru ju je i velika raznolikost i o uvanost pti jih staništa.

Rijeka Cetina te e kroz vrlo raznoliki krajobraz – suhe i vlažne (poplavne) travnjake, mo vare, oranice, šumarke, naselja, akumulacije a u donjem toku tvori duboki, jednstveni kanjon na ijem se završetku ulijeva u more.

Ve" sam broj od ak 29 vrsta na popisu Dodatka I EU Direktive o pticama i 24 vrste s popisa ugroženih vrsta ptica u Hrvatskoj nesumnjivo navodi na injenicu da su rijeka Cetina i staništa u njenoj neposrednoj okolici vrlo zna ajna za zaštitu ptica. Radi se o vrstama iji bi nestanak s ovog podru ja vodio daljnjem padu brojnosti, smanjenju areala i destabilizaciji

75

pti jih populacija. Me!u nabrojanim vrstama posebno se isti u globalno ugrožena vrste (NTkategorija) kosac Crex crex koji gnijezdi u Paškom i Sinjskom polju (5-10 parova). Za tri vrste su gnjezdilišta na Cetini jedina u Republici Hrvatskoj, pa bi nestanak njihovih cetinskih populacija zna ilo i izumiranje tih vrsta u Hrvatskoj! To su crvenonoga prutka Tringa totanus (6-10 parova gnijezdi na Paškom polju), veliki ronac Mergus merganser (4-6 parova na akumulaciji Peru a) i crnoprugasti trstenjak Acrocephalus melanopogon (10-tak parova na Paškom i Hrvata kom polju). Na podru ju gnijezdi i 5-7 parova eja livadarka Circus pygargus, grabljivice koja gnijezdi na tlu u visokoj i gustoj vegetaciji, a u Hrvatskoj ih gnijezdi ukupno oko 40 parova.

O uvanje i razumno korištenje travnja kih podru ja, poticanje tradicionalnog sto arstva, reguliranje lova, spre avanje krivolova, stabilizacija hidrološkog režima ublažavanjem aktivnosti HE Peru a koja mijenja vodostaj rijeke i regulacija rekreativnih aktivnosti mjere su zaštite koje mogu osigurati o uvanje pti jih populacija na podru ju rijeke Cetine.

Zbog o uvanih staništa i gnijež!enja rijetkih i ugroženih vrsta predlažemo zaštitu Paškog i dijela Hrvata kog polja na razini Posebnih ornitoloških rezervata, a cijelo podru je rijeke Cetine treba proglasiti Parkom prirode u svrhu o uvanja svih prirodnih, kulturnih i krajobraznih vrijednosti ovog podru ja.

Podru je rijeke Cetine je u hrvatskoj Nacionalnoj ekološkoj mreži prepoznato kao Me!unarodno važno podru je za ptice i biti "e predloženo za uvrštenje na europsku NATURA 2000 ekološku mrežu, kao Podru je posebne zaštite (engl. Special Protection Areas – SPA) sukladno odredbama Direktive o pticama.

Zna!ajke zajednice riba Rijeka Cetina je povijesno, ekonomski i ekološki jedna od najvažnijih rijeka jadranskoga slijeva. Njezina važnost proistje e iz bogatstva vode, koje se koristi za vodoopskrbu šireg podru ja, za navodnjavanje u poljoprivredi i kao hidroenergetski potencijal, ali i iz prirodnih ljepota same rijeke i njenog porje ja, te bogatstva ekoloških zajednica razvijenih na tom podru ju. Zbog svojih specifi nosti, kao što su me!usobna povezanost s kraškim poljima jugozapadne Bosne i Hercegovine, te zbog miješanja slatke i slane vode na donjem dijelu toka, rijeku Cetinu karakterizira vrlo specifi na ihtiofauna, koju ini ve"i broj endemi nih vrsta riba. Prema provedenim istraživanjima i literaturnim podacima (Fortis, 1774; Lovri", 1776; Heckel, 1843; Heckel, 1851; Heckel i Kner, 1858; Karaman, 1928, Mišeti" i Habekovi", 2001), u rijeci Cetini zabilježeno je 25 vrsta riba iz 13 porodica (Tablica 1) Slijev rijeke Cetine smatra se jednim od najve"ih centara endemizma slatkovodnih riba u Mediteranskom podru ju (Smith i Darwall, 2006). Prirodnu zajednicu rijeke Cetine inilo je 15 vrsta me!u kojima su dominirale endemske vrste. Na prirodnu ihtiofaunu rijeke Cetine znatno su utjecali: izgradnja brana i akumulacija, iskorištavanje vode te translokacija i unos egzoti nih vrsta. Zbog velikog hidrološkog potencijala na rijeci Cetini su od 1912. godine do danas izgra!ene 4 hidroelektrane. Došlo je do fragmentacije rijeke, usporavanja toka i stvaranja akumulacijskih jezera. Prema najnovijim istraživanjima u rijeci Cetini obitava 18 vrsta riba. Najbrojnije vrste su poto na pastrva, ilirski klen i jegulja. Poto na pastrva i ilirski klen su rasprostranjeni duž itavog toka, osim u bo"atom dijelu. Jegulja je vrlo brojna u donjem dijelu rijeke. Cetinska ukliva se dio godine povla i u izvore i podzemna staništa.

Ostale vrste su na!ene samo na pojedinim odsje cima rijeke. Od devet endemi nih vrsta 5 vrsta su endemi jadranskog slijeva tj. nastanjuju samo rijeke isto ne obale Jadranskog mora, a

76

2 vrste su endemi rijeke Cetine (Mrakov i" i sur., 2006). Iz Cetine su nestale dvije endemske vrste dok su druge dvije postale vrlo rijetke (Tablica 1). Prema IUCN klasifikaciji ugroženosti 4 svojte su kriti no ugrožene (CR), 2 su ugrožene (EN) i 4 osjetljive (VU), a o dvije vrste nedostaju podaci (DD) (Mrakov i" i sur., 2006).

Strukturne, fizi ke i kemijske promjene kao i zoogeografsko one iš"enje rezultirali su devastacijom ekoloških zajednica i zna ajnim promjenama u sastavu ihtiofaune uzrokuju"i izumiranje vrsta i smanjenje nativnih populacija (Mrakov i" i sur., 2006). U rijeku Cetinu uneseno je planski ili slu ajno, devet vrsta riba od kojih se 6 potpuno aklimatiziralo. Tri vrste su unesene iz dunavskog slijeva, dok su ostale unesene iz drugih geografskih podru ja. U prirodnim rije nim staništima dominiraju autohtone vrste dok u izmijenjenim staništima (jezera i kanali) prevladavaju unesene vrste. Strukturne, fizi ka i kemijske promjene kao i zoogeografsko one iš"enje rezultirali su devastacijom ekoloških zajednica i zna ajnim promjenama u sastavu ihtiofaune uzrokuju"i izumiranje vrsta i smanjenje nativnih populacija (Mrakov i" i sur., 2006).

Me!utim, situacija se u budu"nosti može još pogoršati zbog sve ve"ih zahtjeva za vodom, pove"ane potrebe za elektri nom energijom, sve intenzivnije poljoprivredne proizvodnje i ve"eg broja turista u priobalnom podru ju.

Zaštita ovog jedinstvenog Mediteranskog ihtiološkog podru ja trebala bi imati prioritet u zaštiti prirode u Hrvatskoj. Pet važnih podru ja s opisanim zajednicama slatkovodnih riba koje predstavljaju ostatke ishodišne autohtone ihtiofaune rijeke predloženo je za zaštitu. To su Paško polje, Hrvata ko polje, porje je Cetine nizvodno od Hana, Stari tok Rude i Grab, Blato na Cetini i kanjon Cetine te Uš"e Cetine.

Fauna vodenih kukaca Na temelju analize literaturnih podataka (Graf et al. 2008; Ivkovi" & Horvat 2007; Rausch & Weißmair, 2007; Waringer et al. 2008; Ivkovi" et al. 2008) i dijela nepubliciranih podataka na podru ju rijeke Cetine utvr!ena je jedna vrsta iz reda Plecoptera, jedna iz reda Neuroptera, 37 vrsta Trichopetra i 20 vrsta muha plesa ica, porodica Empididae, skupina Diptera. Ovi podaci ukazuju na relativno malu istraženost akvati kih skupina kukaca od kojih mnoge skupine nisu istraživane kao npr. vodeni kornjaši (Aquatic Coleoptera), mnoge porodice Diptera, vodencvjetovi i vretenca.

Prema stupnju istraženosti možemo zaklju iti da su na podru ju rijeke Cetine jedino dobro istražene muhe plesa ice (por. Empididae) ija je istraženost ve"a i od 90 %.

Iako nepotpuni i ovi preliminarni podaci ukazuju na izuzetno veliku raznolikost i vrijednost rijeke Cetine. U fauni Hrvatske ovim istraživanjima je po prvi puta zabilježen ve"i broj vrsta (do sada publicirani podaci): Besdolus imhoffi Pic., Sisyria bureschi Rausch & Weiß., Rhyacophila balcanica Rad., Agraylea sexamaculata Cur., Tinodes braueri McL., Ecclisopteryx dalecarlica Kol., Kowarzia barbatula Mik, Kowarzia bipunctata Hal., Dolichocephala guttata Hal., Dolichocephala irrorata Fall., Dolichocephala ocellata Costa, Wiedemannia ariadne Wag., Wiedemannia aequilobata Mand., Wiedemannia zetterstedti Fall., Wiedemannia kacanskae Horvat, Wiedemannia bistigama Cur., Wiedemannia tricuspidata Bezzi. Posebno zanimljiv podatak je da ak 55 % vrsta muha plesa ica utvr!enih na podru ju rijeke Cetine, jesu nove vrste u fauni Hrvatske. Svi ti podaci s jedne strane 77

ukazuju na veliku neistraženost kukaca naših akvati kih skupina kukaca, a s druge na njihovu veliku i zna ajnu raznolikost, što se posebno o ituje na podru ju sliva rijeke Cetine.

S aspekta zaštite prirode, predlaže se apsolutna zaštita cijelog toka rijeke Cetine i rijeke Rude, kao izuzetno vrijednih segmenata prirodne baštine Hrvatske i podru ja o uvanja raznolikosti mediteranskih krških rijeka. Adekvatan stupanj zaštite u sadašnjim okvirima bio bi formiranje Parka prirode „Cetine“ i rijeke „Rude“ u cijelom njihovom toku. Špiljska fauna Rijeka Cetina dužine 105,5 km podijeljena je na 14 hidrogeomorfoloških dijelova koje se može grupirati u pet cjelina: izvorišno podru je, Peru ko jezero i Hrvata ko polje, Sinjska krajina, gornji kanjon Cetine i donji kanjon Cetine.

Speleološki objekti uz rijeku Cetinu istražuje se još od 18. stolje"a. Do sada je uz Cetinu utvr!eno oko 90 speleoloških objekata. Biospeleološka istraživanja podru ja Cetine zapo inju od 1840. godine kad je u izvoru Goru ica kod Sinja na!ena ovje ja ribica (Proteus anguinus).

Na osnovi dosadašnjih biospeleoloških istraživanja na podru ju Cetine utvr!ena su gotovo sva staništa podzemlja, pri emu se posebno isti u vodena slatkovodna krška špiljska staništa s brojnim predstavnicima špiljske vodene faune. Do sada na podru ju Cetine nisu utvr!ena staništa: ledenih špilja s troglobiontima, marifugijskih naslaga, anhijalinih krških špilja te zasumporenih krških špilja.

Dosadašnjim biospeleološkim istraživanjem na podru ju rijeke Cetine utvr!eno je oko 60 svojti špiljskog karaktera, od ega je 12 svojti opisano s podru ja Cetine. Troglobiontna špiljska fauna uz rijeku Cetinu je velikim dijelom stenoendemna, odnosno vrlo uskog areala.

Naj eš"e je endemi na za Hrvatsku, ali esto pojedine svojte pripadaju i bosanskohercegova koj fauni, odnosno endemi ne su za Hrvatsku i BiH. U okviru špiljske faune na podru ju rijeke Cetine isti u se pojedine faunisti ke grupe s rijetkim, endemi nim, a esto i reliktnim vrstama. Fauna vodenih puževa zastupljena je s rijetkim stenoendemi nim vrstama: Lanzaia kotlusae, Hauffenia jadertina sinjana i Horatia klecakiana. U fauni rakova zastupljene su dvije vrste deseteronožnih rakova: Troglocaris anophthalmus i Typhlatya pretneri; tri vrste amfipodnih rakušaca: Niphargus rostratus, Niphargus trullipes i Niphargus cf. croaticus te najbrojnijim jednakonožnim rakovima, me!u kojima se isti u: Monolistra hercegoviniensis ssp., Sphaeromides virei, Proasellus anophthalmus rhausinus i Alpioniscus balthasari.

Kod skupine pau njaka bogato su zastupljeni pauci s ak tri stenoendemne vrste: Meta milleri, Pseudotegenaria bosnica, Troglohyphantes dinaricus te lažištipavci s tri: Neobisium chaimweizmanni, Neobisium tantaleum i Microchthonius sp. Najbrojnija je fauna kornjaša od kojih su brojni stenoendemi opisani sa šireg podru ja Cetine: Laemostenus (Antisphodrus) cavicola sinjensis, Duvalius (Euduvalius) erichsoni netolitzky, Duvalius (Euduvalius) novaki sinjanus, Duvalius (Neoduvalius) schatzmayri, Neotrechus dalmatinus dinaricus, Lovricia jalzici, Anisoscapha klimeschi misella, Haplotropidius pubescens pubescens, Haplotropidius taxi taxi i Spelaites grabowskii. Kao svojevrsni simbol i iznimni predstavnik špiljske faune Dinarida, na podru ju Cetine utvr!ena je i ovje ja ribica Proteus anguinus.

Na osnovi kriterija ugroženosti i važnosti za menadžment me!u ovim vrstama utvr!eno je 18 ciljanih vrsta.

78

Prema dosadašnjim istraživanjima i trenutno dostupnim podacima izvorišno podru je rijeke Cetine sa svim speleološkim objektima, špiljskim staništima i vrstama potrebno je zaštiti u nekoj od kategorija zaštite, sukladno Zakonu o zaštiti prirode (NN 70/05). Jedna od mogu"nosti je uklju enje ovog podru ja u budu"i Regionalni park Dinara ili kao zaseban zna ajni krajobraz.

S izuzetkom izvorišta, podru je Cetine je speleološki, pa tako i biospeleološki još uvijek vrlo slabo i nedovoljno istraženo. Zbog toga je potrebno ostala podru ja rijeke Cetine najprije sustavno speleološki i biospeleološki istražiti kako bi se izradio speleološki katastar sa svim podacima o špiljama, utvrdila i katalogizirala špiljska staništa i špiljske vrste te se naknadnom valorizacijom utvrdile potrebne mjere za zaštitu.

Isti u se etiri prioritetna podru ja rijeke Cetine za daljnja istraživanja: Podru je Rumina i Biteli"ke zaravni u podnožju Dinare, Podru je Ruda u podnožju Kamešnice, Podru je kanjona Cetine od Trilja do Blata na Cetini i Podru je od slapa Gubavica kod Zadvarja do uvale Vrulje.

79

Summary Fauna of amphibians, reptiles and mammals In the Cetina River valley to date 8 amphibian, 15 reptile and 21 mammal species have been recorded. The most important amphibian to be found in the Cetina River valley is a Pliocene relict, the endemic olm Proteus anguinus. It inhabits cavern waters in the underground of the sources from Otok to Vedrine, and in the canyon below Šestanovac. In the valley itself we can occasionally find, because of high subterranean waters, ejected specimens that have come in from the karstic springs. Other amphibians, among which the agile frog Rana dalmatina and the common newt Triturus vulgaris, are particularly worth mentioning, particularly in the wet swards and wetland habitats of Hrvata ko polje and alongside Lake Miloševo and Lake Stupa evo. Also to be found are remains of what was probably once a large population of the pond terrapin Emys orbicularis. Along the spring part of the Cetina River, and at some sections downstream, a local population of the Natrix tessellata or dice snake is still in existence. The most snake species inhabit the southern slopes of Dinara, Troglav and Kamešnica, immediately next to the valley. Most important of the lizards are populations of blue-throated keeled lizards, Algyroides nigropunctatus, the Dalmatolacerta oxycephala or sharp-snouted rock lizard, while the Balkan green lizard, Lacerta bilineata intermedia is preserved alongside the source around Paško polje. Among the mammals, only in Paško polje and Hrvata ko polje has the characteristic population of small mammals of the karstic poljes alongside the streams been preserved, with the water shrew Neomys anomalus, the Arvicola amphibius or water vole and Microtus arvalis or common vole. Alongside Gospodska Špilja is the northernmost site of Apodemus epimelas, the western broad-toothed field mouse.

Without further investigation the status of the otter, Lutra lutra, will be unclear, while, particularly in winter, the wolf, Canis lupus, and the less frequent jackal Canis aureus will be found in the valley. Of the ten species of bat so far recorded, the most important are the species in caves along Paško polje, and by Rumine. Not only are there the greater horseshoe bat, Rhinolophus ferrumequinum, the Schreiber's bat, Miniopterus schreibersi, the great mouse-eared bat, Myotis myotis, the lesser mouse-eared bat, Myotis oxygnathus, and Geoffroy's bat, Myotis emarginatus , but particular attention is drawn by the population of the endangered Myotis capaccinii, the long fingered bat, individuals of which catch insects just above the waters of the Cetina. Their nursery colonies are to be found in #ulumova pe"ina by Kijevo and in caves in the surrounds of Rumin.

Birds 158 bird species inhabit area of Cetina River. Numerous different bird habitats are one of the reasons for such a rich bird fauna. River flows through colorful landscape – dry and wet (flooded) grasslands, wetlands, arable fields, coppices, settlements, reservoirs and enters the deep canyon that ends into the see.

The fact that 29 bird species are listed on Bird Directives’ Annex I and that 24 species are listed on Croatian Red List as endangered confirms that Cetina River and its surrounding area are very important for protection of the birds in Croatia and Europe. The disappearance of these species would lead to further population decline, destabilization and reduction of species distribution area. Corncrake Crex crex is globally threatened (NT) species that breeds on Cetina’s two Karst polje – Paško and Hrvata ko polje (5-10 singing males). For three bird species Cetina River area is only breeding place in Croatia and dissapearence of those breeding populations would mean extinction of those species in Croatia. These are Redshank 80

Tringa totanus (6-10 pairs breeds in Paško polje), Goosander Mergus merganser (4-6 pairs breeds on Peru a reservoir) and Moustached Warbler Acrocephalus melanopogon (10 pairs breeds in Paško polje and Hrvata ko polje). 5-7 pairs of Montagu’s Harrier Circus pygargus (rare and endangered bird of prey in Croatia) breeds in the tall grassland vegetation of Cetina River area.

Protection and sustainable use of grasslands, encouragement of traditional cattle breeding, regulation of hunting, bring to an end poaching, stabilization of hydrological regime and mitigation of negative impact of hydro-power plant Peru a but also regulation of recreational activities are protective measures that could assure stability of Cetina river’s bird populations.

Due preserved habitats and rare and endangered breeding bird species Paško and Hrvata ko polje are the most valuable bird habitats in the area and we propose legal protection as Special Ornithological Reserves. To assure protection of all natural, cultural and landscape values the whole area of Cetina River should be protected as Nature Park.

River Cetina is recognized as Important Bird Area in National Ecological Network and will be listed as Special Protection Area – SPA in Croatian Natura 2000 Network proposal.

Ichthyofauna The River Cetina is historically, economically and ecologically one of the most important rivers of the Adriatic watershed. Its significance is a result of the richness of water, which is used for the water supply of a broader area, for agricultural irrigation and as a hydro-energetic potential, not to mention the natural beauty of the river itself and its river-basin, and the richness of the ecological community developed in this region. Due to its specificity through its connection with the karst fields of Southwestern Bosnia & Herzegovina, and because of the mixing of fresh and salt water in the lower part of the course, the River Cetina is characterized by a very specific ichthyofauna, which makes up a larger number of endemic fish species. According to the investigations carried out and the data from the literature (Fortis, 1774; Lovri", 1776; Heckel, 1843; Heckel, 1851; Heckel & Kner, 1858; Karaman, 1928, Mišeti" & Habekovi", 2001) 25 fish species from 13 families were recorded in the River Cetina .

The watershed of the River Cetina is considered one of the largest endemic centers of freshwater fish in the Mediterranean region (Smith & Darwall, 2006). According to the most recent investigations, 18 fish species inhabit the River Cetina, among which the endemic species are dominant. The ichthyofauna of the River Cetina was significantly altered by: construction of the dams and reservoirs, exploiting of the water and the translocation and introduction of exotic species. Because of the large hydropower potential on the River Cetina, from 1912 until now there were 4 hydroelectric plants built. The most numerous species are the brook trout, Ilyric dace and eel. The brook trout and Ilyric dace are distributed along the entire river course except in the brackish water part. The eel is very numerous in the lower part of the river. In winter the Ukliva dace retreats into the source and underground habitat.

The remaining species were found only on isolated sectors of the river. Of the 9 endemic species, 5 species were endems of the River Cetina (Mrakov i" et al., 2006). Two endemic species have disappeared from Cetina while two others have become very rare (Table 1).

According to IUCN classification of endangerment 4 species are critically endangered (CR), 2 are endangered (EN) and 4 are vulnerable (VU), and data on 2 species are data deficient (DD) (Mrakov i" et al. 2006).

81

Nine species of fish were introduced into the River Cetina either according to plan or accidentally, and 6 of them have become completely acclimatized. Three species were brought in from the Danube watershed, while the others were brought in from other geographical areas. In the natural river habitats the autochthonous species are dominant, while in the degraded habitats (reservoirs and channels) the species which were introduced are dominant. The structural, physical and chemical changes as well as the zoogeographical pollution has resulted in the changes of the ecological community and significant changes in the components of the ichthyofauna causing the extinction of species and the decrease of native populations (Mrakov i" et al., 2006).

However, the situation in the future can become even worse due to the increasing need for water and energy, intensive agriculture production and tourism in the coastal areas. The protection of this unique Mediterranean ichthyologic area should be a priority in the protection of nature in Croatia.

Water entomofauna Analysing literature data (Graf et al. 2008; Ivkovi" & Horvat 2007; Rausch & WeiĂ&#x;mair, 2007; Waringer et al. 2008; Ivkovi" et al. 2008) and some unpublished data, the following has been recorded within the Cetina and Ruda rivers area: one species of Plecoptera, two of Neuroptera, 37 of Trichoptera and 20 of aquatic dance fly fauna of Diptera (fam. Empididae).

These data indicate that the aquatic entomofauna of the Cetina and Ruda Rivers is not very well explored except the dancing fly fauna of family Empididae (more than 90% of species is researched).

On the other hand, insufficient data indicate rich fauna diversity of aquatic insects of the Cetina and Ruda Rivers. About 30%, that is, 18 species were recorded for the first time in Croatian fauna in the Cetina and Ruda Rivers. Eight species are very interesting and potentially endangered in Croatia: Besdolus imhoffi Pic., Sisyra bureschi Raus. & WeiĂ&#x;., Rhyacophila balcanica Rad., Rhyacophila dorsalis plitvicensis Ku . & Mal., Annitella apfelbecki Klap., Ecclisopteryx dalecarlica Kol., Athripsodes dalmatinus Mal. and Wiedemannia kacanskae Horvat.

Future activites should be focused on systematic and multiannual research of aquatic insects of Cetina and Ruda Rivers. Karst rivers in Croatia are endangered by diverse anthropogenic influence so it is highly recommended to protect adequtely the entire area of the Cetina and Ruda Rivers as a valuable part of Croatian natural heritage and area of conservation of mediterranean karst rivers. Adequate level of protection within the current conditions would be the proclaiming a Nature Park throughout the whole Cetina and Ruda river course.

Cave fauna The Cetina River is 105,5 km long, and it is divided into 14 hydro-geomorphologic parts that can be grouped into five distinct river sections: the Source Area; Peru a Lake with the Hrvata ko Polje area; the Sinjska Krajina region of the city of Sinj; Upper Cetina River Canyon; and Lower Cetina River Canyon.

Speleological objects adjacent to the Cetina River have been investigated since the 18th century, with approx. 90 caves discovered so far along the Cetina River. Biological and speleological surveys of the Cetina River began in 1840, when olm or human fish (Proteus anguinus) was found in the Goru ica spring near the city of Sinj.

82

On the basis of all performed biospeleological researches in the area of the Cetina River, almost all habitats of karstic underground have been found, and particularly relevant are freshwater karst cave habitats with significant cave freshwater fauna. The following habitats have not been determined in the area of the Cetina River so far: ice caves with troglobionts, marifugial layers, anhihaline karst caves and sulphury karst caves.

The current volume of biospeleological research in the area of the Cetina River led to the discovery of 60 cave-dwelling taxa, 12 of which were described in the Cetina River area as such. The cave-dwelling fauna along the Cetina River is mostly stenoendemic; in other words, it has a very narrow distribution area. Typically, this fauna is endemic for Croatia, but in many cases for Bosnia and Herzegovina as well.

When it comes to the cave fauna structure of the Cetina River region, some faunal groups are dominating, with rare, endemic and frequently relic taxa. The water snail fauna is represented by rare stenoendemic taxa: Lanzaia kotlusae, Hauffenia jadertina sinjana and Horatia klecakiana. The fauna of crustaceans is quite abundant, with two decapods: Troglocaris anophthalmus and Typhlatya pretneri; three species of amphipods: Niphargus rostratus, Niphargus trullipes and Niphargus cf. croaticus; the most abundant is the isopod fauna, with the following species being particularly relevant: Monolistra hercegoviniensis ssp., Sphaeromides virei, Proasellus anophthalmus rhausinus and Alpioniscus balthasari.

In the group of arachnids, spiders are the richest subgroup, with three stenoendems: Meta milleri, Pseudotegenaria bosnica, Troglohyphantes dinaricus, followed by pseudoscorpions: Neobisium chaimweizmanni, Neobisium tantaleum and Microchthonius sp. Coleopterans are the most dominating group in terms of volume, with a number of stenoendems described in the wider Cetina River region: Laemostenus (Antisphodrus) cavicola sinjensis, Duvalius (Euduvalius) erichsoni netolitzky, Duvalius (Euduvalius) novaki sinjanus, Duvalius (Neoduvalius) schatzmayri, Neotrechus dalmatinus dinaricus, Lovricia jalzici, Anisoscapha klimeschi misella, Haplotropidius pubescens pubescens, Haplotropidius taxi taxi and Spelaites grabowskii. A symbol of sorts for the cave-dwelling fauna of the Dinaride area, and an extraordinary representative of that type of fauna, is the human fish (Proteus anguineus) as a species found in the area of the Cetina River.

On the basis of the endangerment criteria and the management importance, a total of 18 target species were determined among the outlined species.

According to the already performed research and the currently available data, it is clearly necessary to protect the source area of the Cetina River, including all caves, cave habitats and cave-dwelling taxa, by introducing that area into one of the categories of protection in accordance with the Nature Protection Law of the Republic of Croatia (Official Gazette 70/05). One of the possibilities would be to include this area into the future Regional Park Dinara Mountain, or to designate it as a separate entity in the category of important landscapes.

With the exception of the source area, the overall Cetina River region is still rather poorly and insufficiently surveyed in speleological and biospeleological terms. Therefore it would be necessary to perform systematical speleological and biospeleological research in other areas of the Cetina River that remain to be processed, in order to develop the speleological cadastre with all the relevant data on the caves, cave habitats and cave-dwelling taxa. Subsequent

83

evaluation could then serve as the foundation for determining special protection measures for the area.

Four sections of the Cetina River region are particularly important for further research: the area of Rumin and the Biteli" plain at the foot of the Dinara Mountain; the area of Ruda at the foot of the Kamešnica Mountain; the area of the Cetina River Canyon from the town of Trilj to the locality of Blato on Cetina; and, finally, the area from the Gubavica Waterfall near the locality of Zadvarje all the way to the Bay of Vrulja.

84

1. Dosadašnje poznavanje faune 1. 1. Vodozemci, gmazovi i sisavci Pregled izvora podataka: Sisavci: Baki", J. 1954: Netopiri okolice Splita. Diplomski rad, Zoologijski zavod, Prirodoslovnomatemati ki fakultet, Sveu ilište u Zagrebu, Zagreb. $uli", B. 1971: Zna ajni sisavci Dinarskog krša i njihove ekološke karakteristike. JAZU, Simpozij o zaštiti prirode u našem kršu, 213-237.

Fitzinger, L.J. 1846: I. Mammiferi. In: Carrara, F. (ed.): La Dalmazia descritta. Dispensa 9.

Zara, Fratelli Battara tipografi editori, Flajšman, E. 1990: Povijesni pregled i sadašnje stanje rasprostranjenosti videre (Lutra lutra L.) u Hrvatskoj. Diplomski rad, Sveu ilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matemati ki fakultet, Biološki odjel, Zagreb.

Kolombatovi", J. 1881: Pesci delle aque di Spalato e Catalogo degli Anfibi e dei Rettili dei contorni di Spalato. God. izvješ!e c. kr. vel. realke u Splitu koncem šk.god. 1880-1881, 1-24.

Kolombatovi", J. 1882: Mammiferi, anfibi e rettili e pesci rari e nuovi per l'Adriatico catturate nelle aque di Spalato. God. izvješ!e c. kr. vel. realke u Splitu koncem šk.god. 18811882, 3-35.

Kolombatovi", J. 1884: Aggiunte ai Vertebrati pubblicati nei programmi degli anni scolastici 1880-81, 1881-82, 1879-80. God. izvješ!e c. kr. vel. realke u Splitu koncem šk.god.

1883-1884, 2-26.

Kolombatovi" , J. 1885: Imenik kralješnjaka Dalmacije. I. dio, sisavci i ptice. Split, Brzotiskom Ante Zannoni, 3-26.

Kryštufek, B., $uli", B. 2001: Rhinolophus blasii Peters, 1866. Blasius' Hufeisenmause. In: Krapp, F. (ed): Band 4: Fledertiere, Teil I: Chiroptera, Rhinolophidae, Vespertilionidae 1, 75-90. In: Niethammer, J.& Krapp, F. (eds) Handbuch der Saugetiere Europas, AULA-Verlag, Wiebelsheim.

Kryštufek, B., Tvrtkovi", N. 1988: Insectivores and rodents of the Central Dinaric Karst of Yugoslavia. Scopolia, 15, 1-59.

Kusak, J. 2002: Analiza uvjeta za život vuka u Hrvatskoj. Doktorska disertacija, Sveu ilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matemati ki fakultet, biološki odsjek, Zagreb.

Marti", D. 1971: %agalj proširuje svoju domenu nastanjivanja. Lova ki vijesnik, 80 (4), p 80.

Tvrtkovi", N., $uli", B., Mrakov i", M. 1980: Distribution, species characters, and variability of the Southern Water-shrew, Neomys anomalus Cabrera, 1907 (Insectivora, Mammalia) in Croatia. Biosistematika, 6 (2), 187-201.

Tvrtkovi", N., Veen, P. (eds.): The Dinaric Alps Rare Habitats and Species, A Nature Conservation Project in Croatia. Hrvatski prirodoslovni muzej, zagreb & Royal Dutch Society for Nature Conservation, Zagreb, 338 pp.

Vesmanis ,I. 1976: Vergleichende morphometrische Untersuchungen an der Gartenspitzmaus aus Jugoslawien. Acta theriologica, 21 (35), 513-526.

Witte, G. 1964: Zur Systematik der Insektenfresser des Monte-Gargano Gebiets (Italien).

Bonn. Zool. Beitr., 15, 1-25.

Witte, G. 1965: Ergebnisse neuer biogegoraphischer Untersuchungen zur Verbreitung transadriatischer Faunen- und Floren- Elemente. Bonn. Zool. Beitr., 16 (3), 165-248.

85

Vodozemci i gmazovi: Brusina, S. 1908: Naravoslobne crtice, dio etvrti. XIX. Prilog za faunu vodozemaca Hrvatske i Dalmacije. Rad JAZU, 52, 1-87.

Džuki", G., Kalezi", M.L., Tvrtkovi", N., Džorovi", A. 1990: An overview of the occurence of pedomorphosis in Yugoslan newt (Triturus, Salamandridae) populations. British Herpetological Society Bulletin, 34, 16-22.

Fitzinger, L.J. 1846: III. Rettili. In: Carrara, F. (ed.): La Dalmazia descritta. Dispensa 9.

Zara, Fratelli Battara tipografi editori, 81-83.

Fitzinger, L.J. 1850: Ueber den Proteus anguinus der Autoren. Sitz. Ber. Kaiserl. Akad.

Wiss. Wien, Math.-naturw., Wien, 5, 291-303.

Fraunfeld, G. 1854: Ausflug von Spalato nach Sign in die Sümpfe der Cettina. In: Frauenfeld, G. (ed.): Ergebnisse einer mit Unterstützung des hohen k.k. Oberst-Kämmereramtes and die Küsten Dalmatiens im Monat mai und Juni 1854 unternommenen Reise. Wien, Gedruckt bei Carl Ueberreuter, 6-18.

Henle, K. 1985: &kologische, zoogeographische und systematische Bemerkungen zur Herpetofauna Jugoslawiens. Salamandra, 21(4), 229-251.

Kolombatovi", J. 1881: Pesci delle aque di Spalato e Catalogo degli Anfibi e dei Rettili dei contorni di Spalato. God. izvješ!e c. kr. vel. realke u Splitu koncem šk.god. 1880-1881, 1-24.

Kolombatovi" , J. 1886: Das Verzeichnis der Wirbeltiere Dalmatiens. II Teil, Kriechtiere, Lurche und Fische. Split.

Kolombatovi", Gj. 1900: Druge zoološke vijesti iz Dalmacije, Reptilia, Vipera ursinii, (Bp) Boulenger 1893/, 24-26.

Kolombatovi", Gj. 1907: Contribuzioni alla fauna dei Vertebrati della Dalmazia. Glasnik hrv. narav. društva, 18, 1-24.

Kolombatovi", P. 1908: Sui Tritoni della Dalmazia. Glasnik hrv. prir. društva, 20, 240-250.

Karaman, S. 1928: III. Prilog herpetologiji Jugoslavije. B. Dalmacija. Glasnik Skopskog nau .

Društva, 4 (1), 136-143.

Katuri", M. 1883: Notizie zoologiche. Boll. della Soc. adriatica di scienze naturali in Trieste, 8 (1), 1-9.

Krizmani", I., Mesaroš, G., Džuki", G., Kalezi", M.L. 1997: Morphology of the Smooth Newt Triturus vulgaris) in former Yugoslavia: taxonomical implications and distrubution patterns. Acta Zool. Acad. Sci. Hungaricae, 43 (4), 345-357.

Küster, H. C. 1842: Reiseberichte aus Dalmatien und Montenegro. - Isis von Oken, 1842 (4): 283-301.

Ledi", G. 1961: Ribica nema samo u Postojni. Arena, 25.08.1991, p. 26.

Pavleti", J. 1964: Amphibia i Reptilia zbirke Hrvatskog narodnog zoološkog muzeja u Zagrebu, HNZM Zagreb, 4, 37 pp.

Ra!a, T. 1980: Nalazišta ovje je ribice u hrvatskom kršu s osobitim osvrtom na novo nalazište u $uderinoj jami. Priroda, 67, 181-185.

Rössler, E. 1904: Popis reptilija i amfibija hrvatske faune koji su prispjeli „narodnom zoološkom muzeju“ u Zagrebu do konca 1900. Glasnik. hrv. Naravoslovnoga društva, 15, 1-4.

Schmidtler, J.J. & Schmidtler, J.F. 1983: Verbreitnug, &kologie und innerartiche Gliederung von Triturus vulgaris in den adriatischen Küstengebietn (Amphibia, Salamandridae).

Spixiana, 6 (3), 229-249.

Schmidtler, J.F. 1999: Notes on the altitudinal distribution of the lizards and some other reptiles on mount Biokovo (Croatia). Nat. Croat. 8 (3), 161-368.

86

Spandl, H. 1926: Die Tierwelt der Unterirdischen Gewasser. Verlag Spelaologischen Institut, Wien, 11, pp 235.

Tvrtkovi",N., Klete ki, E. 1993: Preliminarna istraživanja terestri kih kralježnjaka Biokova.

Acta biokovica, 6, 11-18.

Tvrtkovi", N., Veen, P. (eds.): The Dinaric Alps Rare Habitats and Species, A Nature Conservation Project in Croatia. Hrvatski prirodoslovni muzej, zagreb & Royal Dutch Society for Nature Conservation, Zagreb, 338 pp.

Vrcan,V. 2000: Dje aci iz naselja Vedrine napokon dokazali da su pronašli ovje je ribice. Iz triljskog izvora Stuba isplivalo jato ovje jih ribica. Jutarnji list br. 614, 3.1.2000, pp 34.

Werner, F. 1897: Die Reptilien un Amphibien &sterreich-Ungarn und Occupationsländer, Wien.

Witte, G. 1965: Ergebnisse neuer biogegoraphischer Untersuchungen zur Verbreitung transadriatischer Faunen- und Floren- Elemente. Bonn. Zool. Beitr., 16 (3), 165-248.

Uz rezultate ovih istraživanja izvješ"u su dodani i neobjavljeni podaci autora (N.Tvrtkovi" i I. Pavlini") bez novih istraživanja.

Sisavci nažalost nisu nikad sustavno istraživani, pa su podaci o njima samo rezultat kratkih posjeta znanstvenika ili stru nih i popularnih lanaka u kojima se spominju pojedine vrste.

Ukupno je zabilježen 21 sisavac, no znamo da ih je najmanje barem 26, jer tu svakako još žive lisica, lasica, tvor, divlja svinja i zec za koje nismo našli pisanih podataka. Od ukupno poznatog broja zabilježeno je samo 11 šišmiša, jer su poznate uglavnom samo vrste koje imaju svoje porodiljne kolonije u špiljama, ili u njima zimuju na mjestima gdje se lako mogu vidjeti. Od zna ajnijih vrsta treba svakako spomenuti vidru (Lutra lutra) koja vjerojatno nikad nije bila brojna kao npr. u Neretvi, no o njoj nema novih podataka od 1980. godine. Uz karakteristi nu faunu krških polja s vodotocima (mo varna rovka, vodeni voluhar, poljska voluharica) u kamenjaru južnih padina Dinarskog masiva nalazimo i neke mediteranske vrsta kao krškog miša (Apodemus epimelas), kojima je ovo najsjevernija granica rasprostranjenja.

Od šišmiša koji se hrane nad Cetinom, u samoj dolini rijeke ili na njenim rubovima, osobito je zna ajan dugonogi šišmiš (Myotis capaccinii) ije su porodiljne kolonije zabilježene u dvije špilje, #ulumovoj pe"ini kod Kijeva, te Vodenoj pe"i kod Rumina. O ekivana brojnost ove vrste u usporedbi s onom uz rijeku Krku nažalost je daleko manja, prvenstveno zbog promjena nekadašnjeg prirodnog toka Cetine koji je zna ajnim dijelom postao proto no jezero promjenjive razine. Time je uveliko bila osiromašena prirodna fauna vodenih kukaca kojima se ova vrsta hrani.

Vodozemaca je poznato ukupno 8 vrsta, a gmazova 15 vrsta. Osobito su zna ajna nalazišta ugrožene ovje je ribice (Proteus anguinus), a održala se i populacija malog vodenjaka (Triturus vulgaris), danas ve" rijetke vrste u Dalmaciji. Vlažni travnjaci krških polja uz Cetinu staništa su sme!e žabe (Rana dalmatina) i gatalinke (Hyla arborea). Od gmazova rijeka još obiluje zmijom ribaricom (Natrix tessellata), ali je zato lokalno vrlo ugrožena nekad o ito ve"a populacija barske kornja e (Emys orbicularis). Relativno velik broj na!enih vrsta gmazova dolina Cetine zahvaljuje nekim mediteranskim vrstama koje su osobito este na južnim padinama masiva Dinare, sve do Knina.

Za biološku raznolikost sisavaca, gmazova i vodozemaca važni su travnjaci i mo varna staništa Paškog i Hrvata kog polja, mo varna staništa uz Miloševo jezero, #ulumova pe"ina kod Kijeva i špilje kod Rumina, preostali prirodni krški izvori od Otoka do Trilja kao i još sa uvani dijelovi prirodnih tokova pritoka Cetine kod Rude i Graba, kanjonski dio Cetine od Blata do Zadvarja, te preostali trš aci uš"a Cetine neposredno prije Omiša.

87

1.2. Ptice Izvori pisanih podataka: 1. Bruun, B and A. Singer, 1980: Birds of Britain and Europe. Hamlyn, London 2. Heinzel, H., R. Fitter and J. Parslow, 1999: Ptice Hrvatske i Europe sa Sjevernom Afrikom i Srednjim Istokom. HOD, Zagreb.

3. Peterson, R., G. Mountfort and P.A.D. Hollom, 1983: A Field Guide to the Birds of Britain and Europe. Collins, London.

4. Radovi", Kralj J., Tutiš V., Radov" J., Topi" R. 2005.: Nacionalna ekološka mreža važna podru ja za ptice u Hrvatskoj. Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb.

5. Radovi" D., J. Kralj, V. Tutiš, D. #ikovi" (2003): "Crvena knjiga ugroženih ptica Hrvatske", Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog ure!enja, Zagreb.

6. Radovi" D. (2001). Sastav i valorizacija ornitofaune rijeke Cetine.(Izvješ"e). ZZO HAZU. Internet stranice, rujan 2008. http://www.min-kulture.hr http://www.cro-nen.hr/nem http://www.dzzp.hr/publikacije_knjige.htm www.natura2000.hr Podaci o ornitofauni prikupljeni su iz literaturnih podataka i neobjavljenih podataka s terenskih istraživanja Dragana Radovi"a i podataka Hrvatskog ornitološkog društva. U popisima vrsta je analiziran i status ugroženosti i zaštite pojedine vrste, te je nazna eno da li se radi o gnjezdarici (g) (selici(s) ili stanarici (st), prolaznici tijekom selidbe ili skitnje (p) ili zimovalici (z). Na podru ju se pojavljuju i rijetke i neredovite vrste, koje su ozna ene kao skitalice (sk). Vlatka Dumbovi" je pomogla pri izradi izvješ"a, popunjavanju protokola s prostornim podacima i izradi karata.

Svi podaci o ornitofauni prikupljeni su tijekom istraživanja koje od 2000. godine provodimo na podru ju Cetine. U ovom su izvješ"u korišteni i neobjavljeni podaci g. Roberta Crnkovi"a, ornitologa—amatera iz Splita koji, kao vanjski suradnik Zavoda za ornitologiju i lan hrvatskog ornitološkog društva na podru ju rijeke Cetine provodi pra"enje stanja (monitoring) nekoliko vrsta ptica te g. Ivana Budinskog lana Hrvatskog ornitološkog društva. Ovaj je monitoring polu io i pravo stanje (apsolutnu brojnost) kosaca Crex crex, crvenonoge prutke Tringa totanus i crnoprugastog trstenjaka Acrocephalus melanopogon na podru ju Cetine.

Istraživanja su obuhvatila cijeli tok Cetine od izvorišnog dijela u Paškom polju do uš"a kod Omiša, uklju uju"i i akumulacije, tako!er staništa u neposrednoj okolici rijeke kao što su okolni pašnjaci, obronci, brine i kanjoni, poljodjelska podru ja, naselja i sl.

Pri utvr!ivanju prisutnosti vrsta i njihove brojnosti najviše je korištena metoda vizualne determinacije i metode determinacije po glasanju i pjevu. Podru je je obilaženo amcem i pješice. Pri promatranju su korišteni dalekozori i teleskopi, a pri odre!ivanju vrsta smo korištena je standardna ornitološka literatura: Heinzel, Fitter i Parslow (1999) Peterson, Mountfort i Hollom (1983.) i Bruun i Singer (1980.). Tako!er je korištena metoda lova ptica ornitološkim vertikalnim mrežama kojima je utvr!ivana prisutnost skrovitih vrsta pjevica, naro ito za selidbi kada te vrste ne pjevaju. Prisutnost sova istraživana je zvu nim vabom, odnosno emitiranjem snimke njihovog zova kako bi se izazvao odgovor. Uvijek je bilježena i brojnost ptica.

88

Ve"ina istraživanja je provedena danju, no dio ih je proveden i no"u kako bi se utvrdile i no"ne ili pretežito no"ne vrste ptica.

Prema dostupnim podacima na podru ju rijeke Cetine povremeno ili stalno obitava 158 vrsta ptica. 153 vrsta koje povremeno ili stalno obitavaju na podru ju rijeke Cetine zašti"eno je Bernskom konvencijom na na in da se 109 vrsta nalazi na Dodatku II Bernske konvencije, tj. to su strogo zašti"ene životinjske vrste – (zabranjeno ih je hvatati, ubijati, iskorištavati njihove populacije ili ih na bilo koji na in namjerno uznemiravati, te je potrebno o uvati njihova staništa), a njih 46 je navedeno na Dodatku III. Bernske konvencije kao zašti"ene vrste (moraju biti zakonski zašti"ene, ali se može dopustiti nadzirano iskorištavanje populacija). 64 vrsta zašti"eno je europskom Direktivom o zaštiti divljih ptica (Council Directive 79/409/EEC). Na Dodatku I ove Direktive navedena je 31 vrsta – to su vrste za koje treba odrediti i provoditi posebne mjere o uvanja u pogledu njihovog staništa kako bi im se osigurali opstanak i razmnožavanje u podru ju na kojem su rasprostranjene (Tablica 2.): Tablica 2. Popis vrsta ptica podru ja rijeke Cetine koje se nalaze na popisu Dodatka I EU direktive o pticama.

Rbr. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31

Znanstveno ime

Hrvatsko ime

Gavia stellata Phalacrocorax pygmaeus Ardea purpurea Egretta garzetta Ardeola ralloides Nycticorax nycticorax Ixobrychus minutus Platalea leucorodia Pernis apivorus Circaetus gallicus Circus aeruginosus Circus pygargus Falco columbarius Falco peregrinus Grus grus Crex crex Porzana porzana Himantopus himantopus Burhinus oedicnemus Gallinago media Tringa glareola Chlidonias niger Bubo bubo Alcedo atthis Lullula arborea Anthus campestris Lanius collurio Lanius minor Acrocephalus melanopogon Sylvia nisoria Ficedula albicollis

crvenogrli plijenor mali vranac aplja danguba mala bijela aplja žuta aplja gak apljica voljak žli arka škanjac osaš zmijar Eja mo varica Eja livadarka mali sokol Sivi sokol ždral kosac Ri!a štijoka vlastelica "ukavica šljuka livadarka prutka migavica crna igra ušara vodomar ševa krunica primorska trepteljka rusi svra ak Sivi svra ak crnoprugasti trstenjak pjegava grmuša bjelovrata muharica

89

Na Dodatku II i III Direktive o pticama navedene su 33 vrste – to su vrste koje se smiju loviti u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, uz uvjet o uvanja na podru ju njihove rasprostranjenosti.

Temeljem Zakona o zaštiti prirode (N.N. 70/05) i njegovim podzakonskim aktom – Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zašti!enim i strogo zašti!enim (N.N. 7/06) strogo je zašti!eno 124 vrste ptica, a 21 vrsta je navedene u kategoriji zašti!ene vrste uz još 3 koje su zašti!ene samo negnijezde!e populacije, a gnijezde!e su strogo zašti!ene..112 vrsta ptica s podru ja rijeke Cetine navedeno je u Crvenoj knjizi ugroženih vrsta ptica Hrvatske. Ugrožene vrste u užem smislu (CR,VU,EN) u kategoriji CR-kriti no ugroženih vrsta je 6 vrsta, u kategoriji EN-ugrožena vrsta je 9 vrsta, a u kategoriji osjetljivih vrsta - VU je 10 vrsta, a 4 vrsta je iz kategorije DD – nedovoljno poznata vrsta. Dvije vrste pripadaju kategoriji regionalno izumrlih gnjezdarica (RE) i u Hrvatskoj su prisutne tijekom zimovanja i/ili migracija (Tablica 3.): Tablica 3. Popis nacionalno ugroženih vrsta ptica podru ja rijeke Cetine

Znanstveno ime

Hrv. Ime

Status ugroženosti

1 2

Chlidonias niger Anas acuta

crna igra patka lastarka

RE-gn, LCpre RE-gn, EN-z

1 2 3 4 5 6

Phalacrocorax pygmaeus Mergus merganser Himantopus himantopus Gallinago gallinago Tringa tetanus Acrocephalus melanopogon

mali vranac veliki ronac Vlastelica šljuka kokošica crvenonoga prutka crnoprugasti trstenjak

CR CR CR CR CR CR

1 2 3 4 5 6 7 8 9

Podiceps nigricollis Ardeola ralloides Platalea leucorodia Anas strepera Circus aeruginosus Circus pygargus Falco columbarius Numenius arquata Phylloscopus trochilus

crnogrli gnjurac žuta aplja Žli arka patka kreketaljka eja mo varica eja livadarka mali sokol veliki pozvižda brezov zviždak

EN EN EN EN EN EN EN EN EN

Podiceps grisegena Phalacrocorax carbo Ardea purpurea Egretta garzetta Pernis apivorus Circaetus gallicus Falco peregrinus Crex crex Actitis hypoleucos Turdus pilaris

ri!ogrli gnjurac veliki vranac aplja danguba mala bijela aplja Škanjac osaš Zmijar sivi sokol Kosac mala prutka drozd bravenjak

VU VU VU VU VU VU VU VU VU VU

Porzana porzana Burhinus oedicnemus Scolopax rusticola Hippolais icterina

ri!a štijoka "ukavica Šljuka žuti volji#

DD DD DD DD

Rbr

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 1 2 3 4

90

Tri su vrste navedene i na globalnom popisu ugroženih vrsta ptica, a to su mali vranac Phalacrocorax pygmaeus, šljuka livadarka Gallinago media i kosac Crex crex u kategoriji NT – gotovo ugrožene vrste. Na podru ju se redovito bilježi oko 5-10 pjevaju!ih mužjaka kosaca, a mali vranci i šljuke livadarke su neredovite i rijetke vrste na podru ju.

Zajednice ptica i njihova staništa Osim zajednice ptica vezane za samu rijeku, odnosno njena vodena staništa, uz rijeku se postoji još šest zajednica ptica koja obitavaju na šest tipova staništa.

U zajednicu ptica rijeke Cetine s uskim obalnim pojasom, sprudovima, vodopadima i akumulacijama ulaze vrste koje su neposredno ishranom ili mjestom za gnijež"enje vezane uz rijeku, sve tipove vodene površine, sprudove, uski obalni pojas (gol ili obrastao zeljastom vegetacijom, stjenovit, šljunkovit, pješ ani ili zemljani) i rukavce, teku!e ili staja!e. Ovu zajednicu ini ak 45 vrsta ptica što zna i da su vodena staništa rijeke Cetine bogata raznolikim pti jim svijetom. To bogatstvo joj daje raznolikost staništa: brojni slapovi, brzaci, mirni dijelovi razliveni po poljima, sprudovi, otoci, rukavci i td. #este i široko rasprostranjene vrste, osim galebova koji spadaju u ovu zajednicu ali u njoj ne gnijezde, samo dvije vrste: bijela i gorska pastirica. To ukazuje na drugu karakteristiku vodenih staništa Cetine: mala brojnost i uska rasprostranjenost ptica ve!ine vrsta ove zajednice. Tome je više razloga, a najvažniji su vjerojatno este velike i nagle oscilacije vodostaja na najve!em dijelu rijeke.

Zbog toga su mjesta za gnijež"enje i hranjenje ptica vrlo reducirana, promjenjiva i nesigurna i teško im se prilagoditi. Tako"er je prisutan negativan utjecaj rekreativnih aktivnosti koji je na nekim dijelovima toka velik. Ipak, akumulacija Peru a jedino je gnjezdilište velikog ronca Mergus merganser u Hrvatskoj.

Najrasprostranjenija je Zajednice ptica mješovitih staništa (ekotona) uz obale Cetine koja obuhva!a raznolika mješovita staništa uz obale rijeke kao što su vrbaci i razni drugi šumarci, te živice, raznolike šikare, koje su isprepletene s manjim travnjacima ili poljodjelskim površinama. Ta staništa su na zemljanoj ili kamenitoj podlozi, vlažnoj ili suhoj. Mješovita su staništa uz obale rijeke Cetine najrasprostranjenija i vrlo su raznolika pa nije ni udo da ovdje živi više od polovine zabilježenih vrsta ptica. Više vrsta ptica postiže u ovoj zajednici vrlo veliku brojnost. Tako je npr. slavuj Erithacus megarhynchos u vrbacima i šibljacima posvuda uz Cetinu, pa i u najstrmijem i najstjenovitijem dijelu kod Zadvarja prisutan u vrlo velikom broju, nezabilježenom dosad u Hrvatskoj. Uz mnoge mediteranske vrste ptica, tu su relativno brojne i neke pretežito kontinentalne. Npr. crnoglava grmuša Sylvia melanocephala je vrlo brojna, njena brojnost daleko nadilazi brojnost crnoglavih grmuša bilo gdje drugdje u priobalnom dijelu Hrvatske.

Zajednice ptica gustih sklopova obalne vegetacije uz rijeku Cetinu zauzima relativno malo podru je i nepotpuno je razvijena, a tu spadaju ptice koje obitavaju u gustim sklopovima obalne vegetacije kao što su trš!aci, rogozici, sklopovi šaša, sita i sl. bilja. Takva staništa su na Cetini malobrojna i zauzimaju male površine. Te su zajednice uz Cetinu najbolje razvijene u njenom izvorišnom dijelu u Paškom polju gdje se Cetina na nekoliko mjesta širi i razlijeva po polju, a nema negativnih velikih razlika u vodostaju koji onemogu!uju razvoj sklopova obalne vegetacije. Ta zajednica postoji i u donjem toku nizvodno od Radmanovih mlinica. Od vrsta ovdje je najvažnija jedina hrvatska gnijezde!a populacija crnoprugastog trstenjaka Acrocephalus melanopogon koji gnijezdi u Hrvata kom polju.

91

Zajednice ptica travnjaka razvijene su u poljima kroz koja proti e Cetina (Paškom, Hrvata kom i Sinjskom polju). Radi se o prostranim, bogatim travnjacima bez ili s vrlo malo grmlja, stabala ili živica. Ova je zajednica najbolje razvijena u bogatim travnjacima oko Cetine u Paškom polju koje prakti ki bez intenzivne poljoprivrede. Iako tu zajednicu ini relativno mali broj vrsta, što je svugdje uobi ajeno za nju, da je vrlo dobro razvijena vidimo po tome da su ak 4 tipi ne vrste prepelica Coturnix coturnix ,žuta pastirica Motacilla flava, poljska ševa Alauda arvensis, Velika strnadica Emberiza calandra - ovdje este ili sveprisutne. Stoga su te zajednice, a pogotovo ona u Paškom polju, najbolje u priobalnoj Hrvatskoj. U nešto manjem broju ovdje gnijezdi i eja livadarka Circus pygargus. Na ovim staništim gnijezde i kosci Crex crex. Na zimovanju je prisutna šljuka livadarka Gallinago media. Ovdje gnijezdi i škanjac osaš Pernis apivorus kojemu je Paško polje jedno od rijetkih gnjezdilišta u primorskoj Hrvatskoj.

Na podru ju Cetine je dobro razvijena zajednica ptica litica, najbolje u kanjonu Cetine izme"u Trilja i Zadvarja, ali i na brojnim liticama uz druge dijelove Cetine (npr. po brinama kod Kostanja. U ovu zajednicu spadaju ptice koje obitavaju na golim ili biljem slabo obraslim liticama. Iako vrstama relativno malobrojna (radi se o specifi nom staništu), zajednica je dobro razvijena, što se vidi iz injenice da su neke vrste brojne i sve prisutne: hridna lastavica Hirundo rupestris, modrokos Monticola solitarius brgljez kamenjar Sitta neumayer, gavran Corvus corax… Ovdje gnijezde i vjetruša Falco tinnunculus te sivi sokol Falco peregrinus.

Vrlo je zanimljivo da u kanjonu Cetine, kod Zadvarja postoji kolonija piljaka Delichon urbica. Piljke smo navikli vi"ati po selima i gradovima, a gnijezda pod strehama i pod izbo enjima na zidovima ku!a i zgrada – ovo je jedna od rijetkih kolonija u Hrvatskoj u prirodnom staništu.

Zajednice ptica sitnih kamenjara je na ve!oj površini u ovom podru ju razvijena samo u Velikom i Malom suhom polju, suhim i kamenitim dijelovima Paškog polja. Iako vrstama vrlo malobrojna, ova su staništa vrlo specifi na i zanimljiva, u Hrvatskoj su danas rijetka.

Ovdje gnijezde !ukavica Burhinus oedicnemus, primorska trepteljka Anthus campestris i sivkasta bjeloguza Oenanthe oenanthe i primorska bjeloguza Oenanthe hispanica.

Zajednice ptica naselja i poljodjelskih površina je najrazvijenija uz Cetinu u Sinjskom i Hrvata kom polju, podru jima s najintenzivnijim poljodjelstvom, a u tu zajednicu ulaze vrste koje su neposredno ishranom ili mjestom za gnijež"enje vezane uz naselja i intenzivno obra"ivane poljodjelske površine kao što su npr. 3 vrste vrabaca, laste, piljci, ali i kukuvija Tyto alba.

Ve! sam broj od ak 29 vrsta na popisu Dodatka I EU Direktive o pticama i 24 vrste s popisa ugroženih vrsta ptica u Hrvatskoj nesumnjivo navodi na injenicu da su rijeka Cetina i staništa u njenoj neposrednoj okolici vrlo zna ajna za zaštitu ptica. Radi se o vrstama iji bi nestanak s ovog podru ja vodio daljnjem padu brojnosti, smanjenju areala i destabilizaciji populacija. Me"u nabrojanim vrstama posebno se isti u globalno ugrožena vrste (NTkategorija) kosac Crex crex. Za tri vrste su gnjezdilišta na Cetini jedina u Republici Hrvatskoj, pa bi nestanak njihovih cetinskih populacija zna ilo i izumiranje tih vrsta u Hrvatskoj. To su crvenonoga prutka Tringa totanus i veliki ronac Mergus merganser i crnoprugasti trstenjak Acrocephalus melanopogon.

Na podru ju gnijezdi i 5-7 parova eja livadarka Circus pygargus, grabljivice koja gnijezdi na tlu u visokoj i gustoj vegetaciji, a u Hrvatskoj ih gnijezdi ukupno oko 40 parova.

92

Ekološke mreže Ekološka mreža je sustav najvrijednijih podru ja za ugrožene vrste, staništa, ekološke sustave i krajobraze. Nacionalnu ekološku mrežu, pak, ini sustav me"usobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki zna ajnih podru ja, koja uravnoteženom biogeografskom raspore"enoš!u zna ajno pridonose o uvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti (www.dzzp.hr). Kako bi se omogu!ila me"usobna komunikacija i razmjena vrsta ekološki važna podru ja moraju biti povezana koridorima.

Radi o uvanja stanišnih tipova u povoljnom stanju Zakonom o zaštiti prirode uveden je sustav proglašavanja i zaštite Nacionalne ekološke mreže koja obuhva!a ekološki važna podru ja od nacionalne i me"unarodne važnosti.

Nacionalnu ekološku mrežu proglašava Vlada. Uredba o proglašenju ekološke mreže usvojena je odlukom Vlade RH u listopadu 2007. godine (Narodne novine br. 109/2007).

Uredbom je tako"er propisana obveza pra!enja stanja (monitoringa) u svrhu utvr"ivanja u inkovitosti mjera zaštite s obzirom na ostvarivanje utvr"enih ciljeva o uvanja, pri emu se posebna pažnja usmjerava vrstama i staništima ije stanje najo itije održava promjene u staništima drugih vrsta ili stanišnih tipova (tvz. indikatori).

Na istraživanom podru ju rijeke Cetine nalazi se ak 9 podru ja nacionalne ekološke mreže (NEM) (www.cro-nen.hr) (Tablica 4.). Najve!e je podru je HR1000029 # „Rijeka Cetina“ – me"unarodno važno podru je za ptice koje obuhva!a i sva ostala podru ja NEM-a. Podru je „Cetina“ površine je 234 km2, a obuhva!a rijeku Cetinu od izvora do uš!a. U podru je su uklju ena i krška polja: Paško, Suho, Sinjsko i Hrvata ko. Podru je je me"unarodno zna ajno podru je za o uvanje populacija divljih ptica.

Ciljevi o uvanja podru ja su o uvanje populacija 5 vrsta ptica: crnoprugasti trstenjak Acrocephalus melanopogon eja livadarka Circus pygargus kosac Crex crex veliki ronac Mergus merganser crvenonoga prutka Tringa totanus Tablica 4. Nacionalna ekološka mreža na podru ju rijeke Cetine – popis podru ja (prema www.cro-nen.hr (Napom. 1. Svaki broj ozna ava mjeru ili skup mjera zaštite koje je potrebno provoditi na ovom podru ju ekološke mreže, kako bi se postigao ili održao povoljan statusa zaštite vrsta i stanišnih tipova (ciljeva o uvanja) Napom. 2. Podru ja ekološke mreže za koja su ciljevi o uvanja stanišni tipovi i/ili divlje svojte navedene u odgovaraju"im propisima Republike Hrvatske, u me!unarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska potpisnica, propisima Europske unije i aktima Vije"a Europe obilježena su oznakom #.).

93

Rbr. 1.

Šifra podru ja HR2000924 #

Ime podru ja Suhopolje

Ciljevi o uvanja Divlje svojte Prionotropis hystrix hystrix ptice travnja kih staništa dalmatinski okaš Proterebia afra dalmata Stanišni tipovi NKS NATURA stanišni tip šifra šifra C.3.

2.

HR2000923 #

Paško polje

Smjernice zaštite 4; 18; 19; 30; 100; 101; 105-107; 119; 120; Ostalo: zabrana gradnje objekata izvan naselja; ukloniti kalifornijsku pastrvu iz vodotoka krških polja

Suhi travnjaci Sphaeromides virei

Mjere zaštite 4; 18; 19; 30; 100; 101; 105-107; 119; 120;

cetinska špiljska vodenbabura

Monolistra hercegovinensis

Ostalo: zabrana gradnje objekata izvan naselja; ukloniti kalifornijsku pastrvu iz vodotoka krških polja

cetinska ukliva

Telestes ukliva

ilirski klen

Squalius illyricus

livadni procjepak

Chouardia litardierei

Divlje svojte

endemi ne svojte riba jadranskog slijeva

širokolisno zvonce Edraianthus Dalmatinsko ! graminifolius špiljska kozica

Troglocaris anophthalmus

Stanišni tipovi NKS šifra NATURA stanišni tip šifra 62A0

Isto no submediteranski suhi travnjaci (Scorzoneretalia villosae)

3260

Vodeni tokovi s vegetacijom Ranunculion fluitantis i CallitrichoBatrachion

C.2.5.1.6.

Livade sitne busike s livadnim procjepkom

A.2.1.

Izvori

C.2.5.

Vlažne livade submediteranske vegetacijske zone

94

E. dalmaticus Opaska N.Tvrtkovi

H.1.

3.

4.

HR2000925

HR2000928 ,

Cetina - vrela

Jezero Peru!a

8310

Stanišni tipovi NKS šifra NATURA šifra stanišni tip A.2.1.

Izvori Divlje svojte veliki ronac Mergus merganser Stanišni tipovi NKS NATURA stanišni tip šifra šifra A.1.1.

5.

HR2000926 #

Hrvata!ko polje

Kraške špilje i jame 137; 140; 141; 143

10; 13; 102; 106; 107

Stalne staja!ice

Divlje svojte endemi ne svojte riba jadranskog slijeva ptice mo varice cetinska ukliva

Telestes ukliva

ilirski klen

Squalius illyricus

4; 13; 18; 19; 30; 100; 101; 105-107; 119; 120; Ostalo: zabrana gradnje objekata izvan naselja; ukloniti kalifornijsku pastrvu iz vodotoka krških polja

livadni procjepak Chouardia litardierei podbila

Chondrostoma phoxinus

poto ni rak

Austropotamobius torrentium

rak kamenjar

Austropotamobius pallipes

Edraianthus širokolisno graminifolius zvonce Stanišni tipovi NKS šifra NATURA stanišni tip šifra C.2.5.1.6.

6.

HR2000927 #

Sinjsko polje

Livade sitne busike s livadnim procjepkom

Divlje svojte Sphaeromides virei endemi ne svojte riba jadranskog slijeva cetinska ukliva

Telestes ukliva

cetinski vijun

Cobitis dalmatina

ovje ja ribica ilirski klen

Proteus anguinus Squalius illyricus

livadni procjepak Chouardia litardierei podbila

95

E. dalmaticus Opaska N.Tvrtkovi

Chondrostoma phoxinus

4; 13; 18; 30; 100; 101; 105-107; 119; 120; Ostalo: zabrana gradnje objekata izvan naselja; ukloniti kalifornijsku pastrvu iz vodotoka krških polja

poto ni rak

Austropotamobius torrentium

Pretnerova špiljska kozica

Speleocaris pretneri

rak kamenjar

Austropotamobius pallipes

špiljska kozica

Troglocaris anophthalmus

Stanišni tipovi NKS šifra NATURA stanišni tip šifra Submediteranski vlažni travnjaci reda TrifolioHordeetalia C.2.5.1.6.

Livade sitne busike s livadnim procjepkom

A.2.1.

Izvori

H.1.

7.

HR2000936 # , Ruda

8310

Kraške špilje i jame 100; 101; 105-107

Divlje svojte Sphaeromides virei cetinska špiljska Monolistra vodenbabura hercegovinensis

8.

HR2000929 #

Rijeka Cetina s kanjonom

podbila

Chondrostoma phoxinus

poto ni rak

Austropotamobius torrentium

rak kamenjar

Austropotamobius pallipes

rije ni rak Divlje svojte endemi ne svojte riba jadranskog slijeva

Astacus astacus

cetinska ukliva

Telestes ukliva

cetinski vijun

Cobitis dalmatina

glavo i! crnotrus Pomatoschistus canestrinii glavo i! vodenjak

Knipowitschia panizzae

ilirski klen

Squalius illyricus

oštrulja

Aulopyge huegelii

petrofilne vrste ptica podbila

96

Chondrostoma phoxinus

4; 5; 10; 13; 100; 101; 102; 103; 105; 106; 107; 140; Ostalo: zabrana gradnje objekata izvan naselja

poto ni rak

Austropotamobius torrentium

rak kamenjar

Austropotamobius pallipes

Stanišni tipovi NKS NATURA šifra šifra

stanišni tip Kanjonska vegetacija

9.

HR1000029 #

Cetina

Divlje svojte crnoprugasti trstenjak

7; 9; 19; Acrocephalus melanopogon

crvenonoga prutka

Tringa totanus

eja livadarka

Circus pygargus

kosac

Crex crex

veliki ronac

Mergus merganser

Evidentno je da je podru je rijeke Cetine izuzetno važno ne samo za o uvanje pti jih vrta i populacija, nego i za o uvanje razli itih suhih i vlažnih travnja kih stanišnih tipova na kojima ove ptice obitavaju i gnijezde.

Uredbom o NEM-u su tako!er propisane smjernice za mjere zaštite u svrhu o uvanja stanišnih tipova, propisanih Pravilnikom o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za o uvanje stanišnih tipova (NN 07/2006).

NATURA 2000 je ekološka mreža Europske Unije i predstavlja vid provedbe legislative Europske Unije, osobito Direktive o pticama (Council Directive 79/409/EEC) i Direktive o zaštiti prirodnih staništa, divlje faune i flore (Council Directive 92/43/EEC) (www.dzzp.hr).

Uspostava NATURA 2000 ekološke mreže predstavlja obvezu Republike Hrvatske u sklopu pristupanja Europskoj Uniji. Svaka zemlja lanica EU doprinosi stvaranju ekološke mreže NATURA 2000 odre!ivanjem Posebnih podru ja zaštite (engl. Special Areas of Conservation – SAC) u skladu s odredbama Direktive o staništima. Jednako tako, svaka zemlja lanica EU treba odrediti Podru ja posebne zaštite (engl. Special Protection Areas – SPA) sukladno odredbama Direktive o pticama. U podru jima NATURA 2000 potrebno je definirati i provoditi mjere upravljanja koje "e osigurati povoljno stanje vrstama i stanišnim tipovima zbog kojih su ova podru ja proglašena.

Prijedlogom ekološke mreže NATURA2000 u Hrvatskoj svih devet podru ja NEM-a je od me!unarodnog zna aja, te je predloženo za uvrštenje na NATURA 2000 ekološku mrežu, a podru je HR1000029 # Cetina predloženo je kao Podru je posebne zaštite (engl. Special Protection Areas – SPA) sukladno odredbama Direktive o pticama.

97

1.3. Ribe Podaci su dobiveni pregledom važnije literature (Fortis, 1774; Lovri", 1776; Heckel, 1843; Heckel, 1851; Heckel i Kner, 1858; Karaman, 1928, Mišeti" i Habekovi", 2001, Mrakov i" i sur., 2006) i nedavnim terenskim istraživanjima.

Istraživanja riba rijeke Cetine i njenog porje ja odvijala su se na osam glavnih lokacija, kao što je prikazano na slici:

Slika 1.3. Rijeka Cetina s ozna enim postajama istraživanja. C1-izvor Cetine; C2-Paško polje; C3-Han; C4-Trilj;; C5-#ikotina La!a; C6- Blato na Cetini; C7-Kraljevac; C8Radmanove mlinice.

Postaja C1 (slika br. 1.4) obuhva"a sam izvor Cetine, kod zaselka #etnici. Izvor Cetine nalazi se na 382 m n. v. na jugozapadnim obroncima Dinare, u krajnjem sjeverozapadnom dijelu Cetinskog polja.

Postaja C2 (slika br. 1.5) nalazi se oko 1000 m nizvodno od samog vrela, u Paškom polju, kod sela Cetina. Na tom mjestu nalazi se Bale ki most i po inje akumulacija Peru a.

Postaja C3 (slika br. 1.6) smještena je kod sela Gala, na dijelu Cetine izme!u izvora Rumin i izvora Kosinac.

Postaja C4 (slika br. 1.7) nalazi se u blizini Trilja, malo uzvodnije od akumulacije $ale.

Postaja C5 (slika br. 1.8) nalazi se nizvodno od He $ale, kod mjesta #ikotina La!a.

Postaja C6 (slika br. 1.9) smještena kod mjesta Blato na Cetini, na dijelu rijeke izme!u HE $ale i HE Kraljevac.

Postaja C7 (slika br. 1.10) nalazi se ispod HE Kraljevac, kod zaselka Pluši"i.

Postaja C8 (slika br. 1.11) smještena je kod Radmanovih mlinica.

Dno korita rijeke Cetine uglavnom je kamenito, a samo mjestimi no šljunkovito i pjeskovito tako da je samo na postaji C4 podloga bila pjeskovito–muljevita, na postaji C6 šljunkovita, a na postaji C3 šljunkovito–kamenita. Dno rijeke na postajama C1, C2, C5, C7 i C8 bilo je kamenito.

98

Sve dosad zabilježene vrste u porje ju rijeke Cetine: Vrsta

Pojavnost i status

IUCN status u Hrvatskoj DD

1.

Petromyzon marinus Linnaeus, 1758

autohtona, povremena

2.

Acipenser naccari Bonaparte, 1836

autohtona, endemska, lokalno izumrla

CR

3.

Salmo dentex (Heckel, 1851)

autohtona, endemska, lokalno izumrla

CR

4.

Salmo trutta Linnaeus, 1758

autohtona, poribljavana godišnje, esta

VU

5.

Oncorhynchus mykiss (Walbaum, 1792)

unesena, intenzivno poribljavana

/

6.

Coregonus lavaretus (Linnaeus, 1758)

unesena, poribljavana, prisutna to kasto

/

7.

Coregonus peled (Gmelin, 1789)

unesena, poribljavana, povremena

/

8.

Salvelinus alpinus (Linnaeus, 1758)

unesena, poribljavana, povremena

/

9.

Thymalus thymalus (Linnaeus, 1758)

unesena, poribljavana

/

10. Anguilla anguilla (Linnaeus, 1758)

autohtona, smanjuje se

/

11. Esox lucius Linnaeus, 1758

unesena, nenamjerno poribljavana, povremena

/

12. Cobitis dalmatina Karaman 1928

autohtona, endemska

VU

13. Aulopyge huegelii Heckel, 1843

autohtona, endemska, smanjuje se

EN

14. Carassius gibelio (Bloch. 1783)

unesena, nenamjerno poribljavana, širi se

15. Chondrostoma phoxinus Heckel, 1843

autohtona, endemska, rijetka

16. Cyprinus carpio Linnaeus, 1758

unesena, intenzivno poribljavana

17. Squalius illyricus (Heckel & Kner, 1858)

autohtona, endemska, esta

VU

18. Telestes ukliva Heckel, 1843

autohtona, endemska, smanjuje se

CR

19. Phoxinellus alepidotus Heckel, 1843 ??

autohtona, endemska, rijetka

DD

20. Pseudorasbora parva (Tem.& Schl., 1846)

unesena, nenamjerno poribljavana

21. Salaria fluviatilis (Asso, 1801)

Autohtona

22. Knipowitschia caucasica (Berg, 1916)

autohtona, eurihalina

23. Pomatoschistus canestrini (Ninni, 1883)

autohtona, endemska, eurihalina

24. Liza aurata (Risso, 1810)

autohtona, smanjuje se, eurihalina

/

25. Gambusia holbrooki Girard, 1859

unesena, ranije poribljavana

/

99

/ CR /

/ VU / EN

Kvalitativna struktura ulova riba po postajama na rijeci Cetini: Vrsta 1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

Oncorhynchus mykiss Salmo trutta Anguilla anguilla Thymallus thymallus Cobitis dalmatina Aulopyge huegelii Carassius gibelio Cyprinus carpio Squalius illiricus Telestes ukliva Squalius sp.

Pseudorasbora parva Salaria fluviatilis Knipowitschia panizzae Pomatoshistus canestrini Liza aurata

C1 * *

C2 * *

C3

C5

*

C6

C7

C8

*

* *

* *

* * *

* *

* * * *

*

* *

* * * *

Mali Izvor izvori Rude * * *

* * * *

*

*

*

* * *

* * * *

Dužina rijeke Cetine iznosi 100,5 km, te je prema dužini najduža rijeka u jadranskom dijelu Hrvatske. Rijeka Cetina je povijesno, ekonomski i ekološki jedna od najvažnijih rijeka jadranskoga sliva. Njezina važnost proistje e iz bogatstva vode, koje se koristi za vodoopskrbu šireg podru ja, za navodnjavanje u poljoprivredi i kao hidroenergetski potencijal, ali i iz prirodnih ljepota same rijeke i njenog porje ja, te bogatstva ekoloških zajednica razvijenih na tom podru ju. Zbog svojih specifi nosti kao što su me!usobna povezanost s kraškim poljima jugozapadne Bosne i Hercegovine, te zbog miješanja slatke i slane vode na donjem dijelu toka, rijeku Cetinu karakterizira vrlo specifi na ihtiofauna, koju ini ve"i broj endemi nih vrsta riba. U rijeci Cetini na!ene su 24 vrste riba (Mišeti" i Habekovi" 2002), a 10 vrsta su endemi jadranskog sliva.

Cetina je i najiskorištenija rijeka u Hrvatskoj, a antropogeni utjecaj doveo je do izražene degradacije ekoloških zajednica i same rijeke. Na rijeci Cetini u Republici Hrvatskoj postoje etiri akumulacijska jezera ($ale, Kraljevac, Peru a, Pran evi"i) koja se koriste za hidroenergetske potrebe, a uzrokuju promjene biotopskog zna aja rijeke. Izgradnjom hidroelektrana i njima pridruženih akumulacija i brana, u ve"em dijelu rijeke u potpunosti su promijenjene obale i korito rijeke. Naime, prirodna korita su potopljena, a promijenjene su i obale i korito na podru ju uš"a Cetine. Sadašnje hidrološko stanje rijeke daleko je od prirodnog, a posljedice takvih promjena na šire podru je sliva Cetine i priobalje zasad su neistražene. Nastanak jezera uzrokovao je usporavanje toka, zagrijavanje vode, te se u skladu s time mijenja sastav vrsta ne samo zajednice riba ve" i vodene flore i faune. Sprije ena je uzvodna i nizvodna migracija riba te se, u odre!enoj mjeri, gubi veza i s podzemljem krša.

Sve to postupno dovodi do promjene salmonidnog karaktera rijeke Cetine, što je posebno izraženo u donjem toku rijeke gdje ciprinidne vrste sve više potiskuju salmonidne vrste.

Smatra se da je to posljedica premale koli ine vode, odnosno premalog ekološki prihvatljivog protoka. Pri niskim vodostajima nestaju staništa i smanjuje se ukupna produkcija vodotoka.

Izgradnja hidroelektrana i nastanak akumulacijskih jezera uzrokovao je niz izrazito

100

nepovoljnih i velikih promjena, koje su utjecale na cijeli ekosustav i sveukupnu biološku raznolikost rijeke Cetine.

Poseban problem predstavljaju unesene vrste riba. Naime, u rijeku Cetinu uneseno je osam vrsta riba (što planski, što slu ajno), a aklimatizirane su šaran, lipljen i babuška. Jedan dio ihtiopopulacije je unesen u namjeri poboljšanja vrsta za rekreacijsko-sportski ribolov i u namjeri poboljšanja iskorištenja prehrambene baze. Najbolji primjer slu ajnog poribljavanja je babuška, koja je vjerojatno došla s introdukcijom šarana (Popovi" 1985). Aklimatizacija babuške prevelika je cijena uplitanja u autohtonu strukturu rijeke Cetine koja obiluje endemi nim vrstama riba (Popovi" 1985Osnovni geografski imbenici. Izvor Cetine nalazi se na jugozapadnim obroncima Dinare, u blizini Vrlike, u krajnjem sjeverozapadnom dijelu Cetinskog polja i od njega rijeka te e prema jugoistoku Cetinskim poljem te utje e u akumulaciju Peru u (smještenu u Koljanskom i Ribarni kom polju). Nizvodno od brane Peru a Cetina protje e kroz Hrvata ko polje do Hana, a zatim kroz Sinjsko polje do Trilja.

Krška polja kroz koja protje e Cetina odijeljena su uskim sutjeskama; Gornja kom, Dragani kom, Derventskom i drugima. Kod Trilja se rijeka ulijeva u akumulaciju $ale i nastavlja nizvodno u akumulaciju Pran evi"i. Nakon te brane, dio voda Cetine skre"e dovodnim tunelom do HE Zaku ac, a dio nastavlja te"i prirodnim koritom kroz duboko usje eni kanal i kod Zadvarja ini veliki slap Gubavicu. Tu Cetina mijenja smjer i te e prema zapadu do Omiša, gdje se ulijeva u Jadransko more.

Izvor Cetine nalazi se na jugozapadnim obroncima Dinare, u blizini Vrlike, u krajnjem sjeverozapadnom dijelu Cetinskog polja i od njega rijeka te e prema jugoistoku Cetinskim poljem te utje e u akumulaciju Peru u (smještenu u Koljanskom i Ribarni kom polju).

Nizvodno od brane Peru a Cetina protje e kroz Hrvata ko polje do Hana, a zatim kroz Sinjsko polje do Trilja. Krška polja kroz koja protje e Cetina odijeljena su uskim sutjeskama; Gornja kom, Dragani kom, Derventskom i drugima. Kod Trilja se rijeka ulijeva u akumulaciju $ale i nastavlja nizvodno u akumulaciju Pran evi"i. Nakon te brane, dio voda Cetine skre"e dovodnim tunelom do HE Zaku ac, a dio nastavlja te"i prirodnim koritom kroz duboko usje eni kanal i kod Zadvarja ini veliki slap Gubavicu. Tu Cetina mijenja smjer i te e prema zapadu do Omiša, gdje se ulijeva u Jadransko more.

Sliv Cetine naj eš"e se razmatra u dva neovisna dijela. Prvi, uzvodni dio, obuhva"a podru je od izvora Cetina do brane Pran evi"i, a drugi, nizvodni dio, podru je od brane Pran evi"i do uš"a Cetine. U tom drugom dijelu hidrološki režim rijeke zavisi prvenstveno o propuštanju vode kroz dva cjevovoda HE Zaku ac te o propuštanju biološkog minimuma (to bi trebao biti ekološki prihvatljiv protok) kroz temeljni ispust brane Pran evi"i. Unutar sliva Cetine možemo razlikovati i dva podsliva. Desni, zapadni dio uz Cetinu nazvan je "izravnim" podslivom ili "topografskim" dijelom sliva zato što je odre!en na osnovu površinskih morfoloških oblika, tj. spajanjem vrhova planinskih lanaca ije visine se kre"u preko 1 200 m n.v. Lijevi, isto ni dio sliva naziva se "neizravnim" zato što vode iz njega dotje u u izravni dio sliva ili u Cetinu podzemnim putem kroz brojne podpovršinske krške kanale, jame, kaverne, špilje itd. Prirodni je dotok narušen i u ovom dijelu izgradnjom akumulacije Buško Blato i kompenzacijskog bazena Lipa.

Procjenjuje se da "neizravni" dio sliva Cetine do brane Pran evi"i iznosi 2 000 do 2 600 km2 dok "izravni" dio sliva iznosi oko 1 200 km2. Podsliv Cetine nizvodno od brane Pran evi"i iznosi 500 km2. Smatra se da se na tom dijelu sliva površinska topografska razvodnica uglavnom poklapa s podzemnom hidrogeološkom razvodnicom. Cetina u prosjeku u Jadransko more unosi srednji godišnji protok od 118 m3/s, odnosno 3,72x109 m3 vode. Rije

101

je o ogromnoj koli ini vode koja se slijeva u ograni eni prostor Bra kog kanala, pa ta voda ima veliko zna enje za podru je obalnog mora u ekološkom smislu. Pritom treba imati na umu prirodne, ali i ljudskim imbenikom uvjetovane promjene protoka koje tijekom godine mogu biti vrlo velike.Voda rijeke Cetine je tipi na krška pukotinasta voda kalcijskokarbonatnog tipa, razmjerno male mineralizacije, male ukupne i karbonatne tvrdo"e te sadrži malo otopljenog CO2 i sulfata.

Izgradnja akumulacija na rijeci Cetini u potpunosti je izmijenila prirodno otjecanje voda; uzrokovala je višemjese no do višegodišnjeg izravnanja protoka, odnosno smanjenje zimskih, a pove"anje ljetnih protoka. Sadašnje hidrološko stanje rijeke daleko je od prirodnog, a posljedice takvih promjena na šire podru je i ekosustave u slivu rijeke i priobalju zasad su neistražene. Me!utim, došlo je do velikih promjena uvjeta staništa što dovodi do promjene cijelog ekosustava i biološke raznolikosti Akumulacija Buško Blato predstavlja potopljeno polje, koje je u prirodnom režimu bilo plavljeno tijekom zimskog vlažnog razdoblja. Sli an je slu aj i s akumulacijom Peru a. Tijekom sušnog razdoblja (uglavnom od svibnja do rujna, a esto i do listopada) na dijelu Cetine dugom oko 25 km nizvodno od brane Pran evi"i prodiru zna ajne koli ine vode kroz krške pukotine. Na nekim dijelovima Cetina ponekad presuši, što ima teške posljedice za ekosustave koji su prije bili razvijeni na takvim podru jima. Prirodni hidrološki režim Cetine na uš"u tako!er je bitno promijenjen. Izgradnjom hidroelektrana i njima pridruženih akumulacija i brana, u ve"em dijelu rijeke u potpunosti su promijenjene obale i korito rijeke jer su prirodna korita potopljena, a promijenjene su i obale i korito na podru ju uš"a. Izgradnjom HE Zaku ac bitno se promijenio režim te enja na uš"u pa je nanos što ga je rijeka donosila zaustavljen u akumulaciji Pran evi"i. Ako nizvodno od brane i nastanu male koli ine nanosa, one ostaju u koritu jer je protok na tom dijelu rijeke bitno smanjen. Pove"anim dotokom i u ljetnim mjesecima, podru je desnog zaobalja u delti bilo je stalno zamo vareno zbog ega su 1963. godine napravljeni prvi regulacijski radovi iš"enja korita rijeke nizvodno od mosta u Omišu uz nadvišenje desnog zaobalja izva!enim materijalom. Me!utim, time je omogu"en ulazak ve"e koli ine mora i energije valova uzvodnije u korito rijeke. Odre!ena je regulacijska linija korita rijeke i zapo ela je izgradnja obalnog zida na lijevoj obali, koja se koristi za privez brodova. Najve"i to kasti izvori zaga!enja komunalnim otpadnim vodama su grad Sinj te gradovi Trilj i Vrlika. Planira se izgradnja bioloških i mehani kih ure!aja za pro iš"avanje, a samo manji dio je ve" izgra!en.

Na podru ju BiH ve"i gradovi kao što su Grahovo, Livno, Tomislav Grad i Kupres nemaju cjelovit kanalizacijski sustav niti su u funkciji ure!aji za pro iš"avanje otpadnih voda. To zna i da se sve otpadne vode ispuštaju u vodne resurse sliva rijeke Cetine. U planu je izgradnja kanalizacijskih sustava i ure!aja, ali još nije došlo do njihove realizacije.

To kasti izvor zaga!enja je i industrija. Industrijska poduze"a uglavnom imaju kanalizacijsku mrežu otpadnih voda s naj eš"e neodgovaraju"im ure!ajem za pro iš"avanje, a uglavnom nemaju nikakve ure!aje za iš"enje oborinskih voda koje se ispuštaju izravno u vodne resurse.

Zaga!enje iz difuznih izvora (poljoprivreda, promet, odlagališta krutog otpada) ispire se i brzo odnosi u podzemne i površinske vode sliva. Hidrogeološka obilježja krša i velike visinske razlike u slivu uvjetuju da se zaga!enje brzo i nepromijenjena sastava javlja na nizvodnim vrelima, u rijeci Cetini i njenim pritocima.

Pri korištenju rijeke kao recipijenta otpadnih voda bez odgovaraju"ih sustava za pro iš"avanje došlo je do zaga!enja rijeke, a time i izvora vode za vodoopskrbu, kao i uš"a te obalnog mora; ugrožavanja kvalitete vode za vodoopskrbu na širem regionalnom prostoru, a time i zdravlja stanovništva i turista; ugrožavanja ekosustava i biološke raznolikosti rijeke i priobalja; i umanjivanja prirodnih i krajobraznih vrijednosti podru ja.

102

1.4. Vodena fauna kukaca (tulari, muhe plesa ice ) Literaturni podaci: Graf, W., Ku ini", M., Prevši", A., Vu kovi", I. & Johann Waringer, 2008: The larva and distribution of Tinodes braueri McLachan, 1878 (Trichoptera:Psychomyiidae). Aquatic Insect (in press).

Ivkovi", M. & Horvat, B., 2007b: Aquatic dance flies (Diptera, Empididdae: Clinocerinae, (Hemerodromiinae) of the river Cetina. Natura Croatica 16 (3), 171-179.

Ivkovi", M., Kep ija. R. M., Mihaljevi", Z. & Horvat, B. 2007: Assemblage composition and ecological features of aquatic dance flies (Diptera, Empididae) in the Cetina River system, Croatia. Fundamental & Applied Limnology 170 (3), 223-232.

Rausch, H. & Weißmair, W., 2007: Sisyra baureschi nov. ssp. und S. corona nov. sp. – zwei neue Schwammhafte und Beiträge zur faunistik der Sisyridae (Insecta, Neuroptera) Südosteuropas. Linzer biol.ogy Beitr, 39/2 Waringer, J., Graf, W., Ku ini", M., Prevši", A. & Vu kovi", I., 2008: The Larva and life cycle of Annitella apfelbecki Klapalek, 1899, including a re-description of Melampophylax nepos McLachlan, 1880 (Trichoptera: Limnephilidae). Aquatic Insect, (in press).

Na temelju analize literaturnih podataka (Graf et al. 2008; Ivkovi" & Horvat 2007; Rausch & Weißmair, 2007; Waringer et al. 2008; Ivkovi" et al. 2008) i dijela nepubliciranih podataka na podru ju rijeke Cetine utvr!ena je jedna vrsta iz reda Plecoptera, jedna iz reda Neuroptera, 37 vrsta Trichopetra i 20 vrsta muha plesa ica, porodica Empididae, skupina Diptera. Ovi podaci ukazuju na relativno malu istraženost akvati kih skupina kukaca od kojih mnoge skupine nisu istraživane, kao npr. vodeni kornjaši (Aquatic Coleoptera), mnoge porodice Diptera, vodencvjetovi i vretenca.

Prema stupnju istraženosti možemo zaklju iti da su na podru ju rijeke Cetine jedino dobro istražene muhe plesa ice (por. Empididae) ija je istraženost ve"a i od 90 %.

Iako nepotpuni, i ovi preliminarni podaci ukazuju na izuzetno veliku raznolikost i vrijednost rijeke Cetine. U fauni Hrvatske ovim istraživanjima je po prvi puta zabilježen ve"i broj vrsta (do sada publicirani podaci): Besdolus imhoffi Pic., Sisyria bureschi Rausch & Weiß., Rhyacophila balcanica Rad., Agraylea sexamaculata Cur., Tinodes braueri McL., Ecclisopteryx dalecarlica Kol., Kowarzia barbatula Mik, Kowarzia bipunctata Hal., Dolichocephala guttata Hal., Dolichocephala irrorata Fall., Dolichocephala ocellata Costa, Wiedemannia ariadne Wag., Wiedemannia aequilobata Mand., Wiedemannia zetterstedti Fall., Wiedemannia kacanskae Horvat, Wiedemannia bistigama Cur., Wiedemannia tricuspidata Bezzi. Posebno zanimljiv podataka je da ak 55 % vrsta muha plesa ica utvr!enih na podru ju rijeke Cetine jesu nove vrste u fauni Hrvatske. Svi ti podaci s jedne strane ukazuju na veliku neistraženost kukaca naših akvati kih skupina kukaca, a s druge strane na njihovu veliku i zna ajnu raznolikost, što se posebno o ituje na podru ju sliva rijeke Cetine.

Od zna ajnijih i potencijalno ugroženih vrsta (NT – nisu pred izumiranjem, ali bi uskoro mogle biti) potrebno je izdvojiti sljede"e vrste:Rhyacophila doraslis plitvicensis Ku i. & 103

Mal., naša endemska podvrsta koja je do sada bila poznata samo s podru ja Plitvi kih jezera, a sada je utvr!ena i na podru ju rijeke Cetine te je to prvi nalaz u Mediteranu; dalmatinski tular Athripsodes dalmatinus Mal., vrsta opisana na temelju primjeraka prikupljenih na južnim obroncima Biokova; zatim izuzetno rijetka vrsta obal ara Besdolus imhoffi Pic. utvr!en samo na postaji #ikotina la!a, te izvorske vrste Trichoptera Rhyacophila balcanica Rad., Annitella apfelbecki Klap. i Ecclisopteryx dalecarlica Kol. U potencijalno ugrožene vrste možemo ubrojiti i dosadašnji endem BiH, muhu plesa icu Wiedemannia kacanskae Horvat (poznata samo s dva lokaliteta u Bosni i Hercegovini) (Ivkovi" & Horvat, 2007) te novo opisanu vrstu Neuroptera s Balkana, Sisyra bureschi Rau. & Weiß., iji su nalazi na Cetini jedna od krajnjih to aka u njenom zapadnom dijelu areala (u Hrvatskoj je osim na Cetini na!ena još samo na podru ju Plitvi kih jezera (Rausch & Weißmair, 2007).

Sistematski popis akvati kih vrsta s nazna enim potencijalno ugroženim vrstama (!).

red: Plecoptera por. Perlodidae Besdolus imhoffi (Pictet, 1841)

red: Neuroptera por. Sysiridae Sisyra bureschi Rausch & Weißmair, 2007 Sisyra nigra (Retzius, 1783)

red: Trichoptera por. Rhyacophilidae Rhyacophila tristis Hagen, 1859 Rhyacophila balcanica Radovanovic 1953 Rhyacophila dorsalis plitvicensis Ku!ini" & Malicky 2002 Rhyacophila fasciata Hagen, 1859 por. Glossosomatidae Glossosoma discophorum Klapalek, 1902 por. Philopotamidae Wormaldia subnigra McLachlan, 1865 por. Hydroptilidae Agraylea sexamaculata Curtis, 1834 por. Hydropsychidae Hydropsyche incognita Pitsch, 1993 por. Polycentropodidae Cyrnus trimaculatus (Curtis, 1834) Plectronemia brevis McLachlan, 1878 Polycentropus flavomaculatus (Pictet, 1834) por. Psychomidae Lype reducta (Hagen, 1868) 104

Psychomyia klapaleki Malicky, 1995 Tinodes braueri McLachlan, 1878 por. Limnephilidae Allogamus uncatus (Brauer,1857) Annitella apfelbecki Klapalek, 1899 Ecclisopteryx dalecarlica Kolenati 1848 Chaetopteryx fusca Brauer, 1857 Grammotaulius nigropunctatus (Retzius,1783) Halesus digitatus (Schrank, 1781) Halesus tesselatus Rambur, 1842 Limnephilus flavicornis (Fabricius,1787) Limnephilus lunatus Curtis, 1834 Limnephilus rombicus (Linnaeus, 1758) Limnephilus vittatus (Fabricius,1798) Micropterna nycterobia McLachlan, 1875 Micropterna testacea (Gmelin, 1789) Stenophylax permistus McLachlan,1895 por. Lepidostomatidae Lepidostoma hirtum (Fabricius, 1775) por. Leptoceridae Athripsodes dalmatinus Malicky,1995 Mystacides azurea (Linnaeus, 1761) Ceraclea dissimilis (Stephens, 1836) Oecetis testacea (Curtis, 1834) Adicella syriaca Ulmer, 1907 por. Sericostomatidae Sericostoma flavicorne Schneider, 1845 por. Beraeidae Bereae pullata Curtis, 1834 por. Odontoceridae Odontocerum albicorne (Scopoli, 1769) por. Goeridae Litax niger Hagen, 1859 Silo pallipes (Fabricius, 1781)

Red: Diptera Por. Empididae Chelifera precabunda Collin, 1961 Chelifera precatoria (Fallen, 1816 Chelifera siveci Wagner, 1984 Chelifera stigmatica (Schiner, 1862) Hemerodromia melangyna Colin, 1927 Hemerodromia oratoria (Fallen, 1816) 105

Hemerodromia unilineata Zetterstedt, 1842 Clinocera stagnalis (Halday, 1833) Kowarzia barbatula Mik, 1880 Kowarzia bipunctata (Halday, 1933) Dolichocephala guttata (Haliday, 1833) Dolichocephala irrorata (Fallen, 1815) Dolichocephala ocellata (Costa, 1854) Wiedemannia ariadne Wagner, 1981 Wiedemannia aequilobata Mandaron, 1964 Wiedemannia zetterstedti (Fallen, 1826) Wiedemannia kacanskae Horvat, 1993 Wiedemannia lamellata (Loew, 1869) Wiedemannia bistigama (Curtis, 1834) Wiedemannia tricuspidata (Bezzi, 1905) Sistematski popis akvati kih vrsta s lokalitetima nalaza, potencijalnim stupnjem ugroženosti i napomenama: Sistematski popis vrsta

Lokaliteti nalaza

Stupanj ugroženosti

Napomena

ikotina la!a

Potencijalno ugrožena - NT

Jako rijektka i ugrožena vrsta u Europi

ikotina La!a

Potencijalno ugrožena - NT

Plecoptera Besdolus imhoffi Pic.

Neuroptera Sisyra bureschi Raus. & WeiB.

Sisyra nigra Reutz.

Balkanski endem; Prvi puta zabilježena u Hrvatskoj

Radmanove Milinice

Trichoptera por. Rhyacophilidae Rhyacophila tristis Pictet, 1834 Rhyacophila balcanica Rad. R. dorsalis plitvicensis Ku". & Mal.

ikotina la!a Izvor rijeke Cetine, Izvor rijeke Rude

Potencijalno ugrožena vrsta NT

Izvor rijeke Rude

Potencijalno ugrožena podvrsta - NT

Balkanski endem; Prvi puta zabilježena u Hrvatskoj Endem Hrvatske; Drugi nalaz u Hrvatskoj

Rhyacophila fasciata Hag.

Izvor rijeke Cetine, Akumulacija Peru"a Obrovac Sinjski, Trilj I, ikotina la!a, Radmanove Mlinice, Ruda 2

por. Glossosomatidae Glossosoma discophorum McL.

Izvor rijeke Cetine

por. Philopotamidae Wormaldia subnigra McL.

ikotina la!a, Radmanove Mlinice

por. Hydroptilidae Agraylea sexamaculata Cur.

Prvi puta zabilježena u Hrvatskoj

Obrovac Sinjski

por. Hydropsychidae Hydsropsyche incognita Pitsch

ikotina la!a, Radmanove Mlinice

por.

106

Polycentropodidae Cyrnus trimaculatus Cur.

ikotina la!a

Plectronemia brevis McL. Polycentropus flavomaculatus Pic.

ikotina la!a

por. Psychomidae Lype reducta Hag. Psychomyia klapaleki Mal. Tinodes braueri McL.

Radmanove Mlinice Obrovac Sinjski, ikotina la!a Obrovac Sinjski, ikotina la!a,

Prvi puta zabilježena u Hrvatskoj

Radmanove Mlinice

por. Limnephilidae Alogamus uncatus Brauer

Izvor Cetine

Annitella apfelbecki Klap.

Ecclisopteryx dalecarlica Kol. Chaetopteryx fusca Brauer, 1857 Grammotaulius nigropunctatus Re.

Izvor Cetine

Halesus digitatus Schr.

Izvor Cetine

Potencijalno ugrožena vrsta NT Potencijalno ugrožena vrsta NT

Hrvatska, Bosna & Hercegovina, Srbija Prvi puta zabilježena u Hrvatskoj

Izvor Cetine Izvor Cetine Izvor Cetine, Obrovac Sinjski, Radmanove Mlinice

Halesus tesselatus Ram. Limnephilus flavicornis Fab. Limnephilus lunatus Cur.

Obrovac Sinjski Izvor rijeke Cetine Izvor rijeke Cetine, Obrovac Sinjski

Limnephilus rombicus L.

Obrovac Sinjski

Limnephilus vittatus Fab. Micropterna nycterobia McL. Micropterna testacea Gmelin Stenophylax permistus McL.

Izvor rijeke Cetine Izvor rijeke Cetine Izvor rijeke Cetine Izvor rijeke Cetine

por. Lepidostomatidae Lepidostoma hirtum Fab.

Obrovac Sinjski, Radmanove Mlinice

por. Leptoceridae Atripsode dalmatinus Mal.

ikotina la!a, Radmanove Mlinice

Potencijalno ugrožena vrsta NT

Hrvatska, Slovenija; Drugi nalaz u Hrvatskoj

Mystacides azurea L.

ikotina la!a, Radmanove Mlinice

Ceraclea dissimilis Step.

Radmanove Mlinice

Oecetis testacea Cur.

Radmanove Mlinice

Adicella syriaca Ulm.

ikotina la!a

por. Sericostamatidae Sericostoma flavicorne Sche.

Izvor rijeke Cetine, Obrovac Sinjski Radmanove Mlinice

por. Odontoceridae Odontocerum albicorne Scop.

Izvor rijeke Cetine

Diptera por. Empididae Chelifera precabunda Coll.

Chelifera precatoria Fall.

Chelifera siveci Wag. Chelifera stigmatica Sch. Hemerodromia melangyna Coll.

Izvor Cetine, Preo"ki most, Crveni most Preo"ki most, Crveni most, Izvor Rude Izvor Cetine, Crveni most Izvor Cetine (Izvor Sveti spas) ikotina la!a

107

Hemerodromia oratoria Fall.

Hemerodromia unilineata Zett.

Kowarzia barbatula Mik

ikotina la!a ikotina la!a, Radmanove Mlinice Izvopr Cetine, Obrovac Sinjski, Trilj II, Radmanove Mlinice, Izvor Rude Radmanove Mlinice, Izvor Rude

Kowarzia bipunctata Hal. Dolichocephala guttata Hal.

Preo"ki most, Izvor Rude Preo"ki most, ikotina la!a,

Clinocera stagnalis Hal.

Prvi puta zabilježena u Hrvatskoj Prvi puta zabilježena u Hrvatskoj Prvi puta zabilježena u Hrvatskoj

Radmanove Mlinice Dolichocephala irrorata Hal. Dolichocephala ocellata Costa Wiedemannia ariadne Wag. Wiedemannia aequilobata Man. Wiedemannia zetterstedti Fall.

Wiedemannia kacanske Horvat Wiedemannia lamellata Loew Wiedemannia bistigma Cur.

Wiedemannia tricuspidata Bez.

Prvi puta zabilježena u Hrvatskoj Prvi puta zabilježena u Hrvatskoj Prvi puta zabilježena u Hrvatskoj Prvi puta zabilježena u Hrvatskoj Prvi puta zabilježena u Hrvatskoj

Radmanove Mlinice Radmanove Mlinice Preo"ki most, Crveni most, Izvor Rude Izvor Cetine, Preo"ki most, Crveni most Izvor Cetine, Crveni most, ikotina la!a Radmanove Mlinice, Izvor Rude Izvor Cetine, Preo"ki most, Crveni most,

Potencijalno ugrožena vrsta NT

Izvor Rude Radmanove Mlinice, Izvor Rude Izvor Cetine, Preo"ki most, Crveni most, Obrovac Sinjski, ikotina la!a, Radmanove Mlinice, Izvor Rude

Prvi puta zabilježena u Hrvatskoj

Prvi puta zabilježena u Hrvatskoj

Prvi puta zabilježena u Hrvatskoj

Radmanove Mlinice

1.5. Špiljska fauna beskralježnjaka Na istraživanom podru!ju sustavnije je biospeleološki istraženo samo izvorišno podru!je rijeke Cetine, koje uklju!uje slijede"e najvažnije speleološke objekte: #ulumove špilje, Glavaš vrelo, Vukovi"a vrelo, Vukovi"a špilja, Kotluša, Gospodska špilja, Dragi"a špilja 1, Dragi"a špilja 2, Rudeli"a špilja, Stipani"eva špilja. Ve"ina ovih objekata imaju kopnena (terestri!ka) i vodena (akvati!na) staništa, a u strukturi faune dominira vodena špiljska fauna (stigobionti). Donekle su istražene još Trojama kod Srijana i Vranja!a kod Veli"a, nedaleko Trilja.

Ovi speleološki objekti isti!u se iznimno zanimljivom, bogatom i endemi!nom vodenom faunom koja je proširena samo na vrlo uskom arealu srednjedinarske biogeografske regije koja obuhva"a šire porje!je rijeke Cetine na podru!ju Hrvatske i BIH te nešto šire rasprostranjenim endemi!nim vrstama koje obuhva"aju dinarske krške rijeke Zrmanju, Krku, Cetinu i Tihaljinu, Trebižat ili Trebišnjicu.

Taksonomski pregled utvr"ene špiljske faune:

108

Gastropoda Lanzaia kotlusae Bole, 1992 Hauffenia jadertina sinjana Kuš!er, 1933 Horatia klecakiana Bourguignat, 1887 Vitrea sp.

lt lt

Decapoda Troglocaris anophthalmus (Kollar, 1848) Troglocaris sp.

Typhlatya pretneri (Matjaši!, 1956) Isopoda Monolistra hercegoviniensis atypica Sket, 1965 Monolistra hercegoviniensis brevipes Sket, 1965 Monolistra hercegoviniensis ssp.

Sphaeromides virei Brian, 1923 Proasellus anophthalmus rhausinus (Remy, 1941) Alpioniscus balthasari (Frankenberger, 1937)

lt

lt

Amphipoda Niphargus rostratus Sket, 1971, Niphargus trullipes Sket, 1958 Niphargus cf. croaticus Jurinac, 1887 Niphargus sp.

lt

Diplopoda Apfelbeckia sp.

Brachydesmus subterraneus Heller, 1858 Brachydesmus stygivagus Verhoeff, 1899 Macrochaetosoma troglomontanum troglomontanum Absolon & Lang, 1933 Acari Eschatocephalus vespertilionis (Koch, 1844) Nelima troglodytes Roewer, 1914 Araneae Tegenaria annulata Kulczynski, 1912 Palliduphantes spelaeorum (Kulczynski, 1914) Meta milleri Kratochvil, 1942 Pseudotegenaria bosnica (Kratochvil & Miller, 1940) Stalagtia hercegovinensis (Nosek, 1905) Stygopholcus absoloni (Kulczynski, 1914) Troglohyphantes dinaricus (Kratochvil, 1948) Nesticus sp.

Pseudoscorpiones Neobisium chaimweizmanni #ur!i" & Dimitrijevi", 2002 Neobisium tantaleum Beier, 1938 Chthonius sp.

Microchthonius sp.

109

lt lt

lt

lt

Opiliones Nelima troglodytes Roewer, 1910 Cyphophthalmus sp.

Diplura Plusiocampa (Stygocampa) sp.

Coleoptera Laemostenus (Antisphodrus) cavicola sinjensis J. Müller, 1906 Laemostenus (Antisphodrus) cavicola aecus (L. Miller, 1861) Laemostenus (Antisphodrus) elongatus elongatus (Dejean, 1828) Laemostenus sp.

Duvalius (Euduvalius) erichsoni netolitzky (J. Müller, 1908) Duvalius (Euduvalius) novaki sinjanus (J. Müller, 1913) Duvalius (Neoduvalius) schatzmayri (J. Müller, 1912) Neotrechus dalmatinus dalmatinus (L. Miller, 1861) Neotrechus dalmatinus dinaricus (G. Müller, 1912) Lovricia jalzici Pretner, 1979 Haplotropidius pubescens pubescens (J. Müller, 1903) Haplotropidius taxi taxi J. Müller, 1903 Anisoscapha klimeschi misella G. Müller, 1934 Spelaites grabowskii Apfelbeck, 1907

lt

lt lt

Orthoptera Troglophilus cavicola (Kollar, 1833) Troglophilus neglectus Kraus, 1879 Troglophilus sp.

Dolichopoda araneiformis (Burmeister, 1838) Lepidoptera Triphosa sp.

Napomena: crveno su ozna!ene preliminarno determinirane vrste utvr$ene prilikom novijih istraživanja.

Analiza špiljske faune beskralježnjaka Dinaridi su u svijetu prepoznati kao podru!je najbogatije špiljskom faunom! Do sada je s podru!ja Dinarida opisano oko 1500 špiljskih svojti, od !ega preko 500 vodenih i preko 900 kopnenih. Od ovog broja je oko 350 svojti opisano iz Hrvatske, a više od 300 svojti su geopoliti!ki endemi Hrvatske. Velik broj endema Dinarida ima vrlo uski areal, a mnogi su do sada prona$eni samo u svojem tipskom lokalitetu (locus typicus), !esto u vrlo malom broju primjeraka.

U Hrvatskoj je sva špiljska fauna zašti"ena Zakonom o zaštiti prirode iz 2005. godine, te se ne smije ni na koji na!in uznemirivati, ubijati niti ugrožavati i uništavati stanište.

Podru!je Cetine je speleološki, pa tako i biospeleološki još vrlo slabo i nedovoljno istraženo.

Fauna špilja uz rijeku Cetinu je ve"im dijelom opisana s tog podru!ja i stenoendemna, odnosno vrlo uskog areala. Naj!eš"e je endemi!na za Hrvatsku, ali !esto pojedine svojte pripadaju i bosanskohercegova!koj fauni, odnosno endemi!ne su za podru!je Hrvatske i BIH.

110

Prema osnovnim špiljskim staništima, kopnenom i vodenom analizirana je špiljska fauna istraživanog dijela rijeke Cetine.

Od kopnene faune puževa u špiljama zabilježen je špiljski puži" iz roda Vitrea. Da bi se odredila vrsta potrebna je specijalisti!ka obrada.

Od kopnenih rakova tipi!na za špilje podru!ja Cetine je balthasarova ili srednjedalmatinska špiljska babura (Alpioniscus balthasari). Opisana je iz špilje Kotluše i tipi!an je predstavnik srednjedalmatinske špiljske faune. Osim u Hrvatskoj utvr$ena je na još dva lokaliteta u BiH. Balthasarova špiljska babura nema o!i i potpuno je depigmentirana. Diše pomo"u za!anih nožica, izme$u kojih se nalazi tanki sloj vode. Zbog toga ovisi o vrlo velikoj relativnoj vlazi zraka, te se pri sušnim i nepovoljnim uvjetima sklanja u vodu, gdje može vrlo dugo preživjeti.

Hrani se svime do !ega uspije do"i (omnivor), ali najve"i dio hrane mu je prvenstveno mrtva organska tvar, te predstavlja prvu kariku u kopnenom prehrambenom lancu. Važan je plijen špiljskih predatora kao što su strige, lažištipavci i pauci. %ak tri vrste špiljskih pauka opisane su s podru!ja Cetine. Jedan je vrsta bosanska pseudotegenarija Pseudotegenaria bosnica, opisana iz Boduljakove velike špilje u Vinali"ima kod Vrlike. To je prava špiljska životinja, a osim u Hrvatskoj utvr$ena je i u BiH. Drugi pauk je vrsta millerova meta Meta milleri, opisana iz Stipani"eve špilje u Kodžomanu kod Biteli"a.

Ova vrsta je djelomi!no prilago$ena na špiljske uvjete. Vrlo je veliki pauk, koji plete mreže na ulaznim dijelovima špilja gdje lovi uglavnom dvokrilce i druge kukce koji se sklanjaju od vanjskih nepovoljnih uvjeta. Endem je Dalmacije. Tre"i pauk je dinarski baldahinski pauk Troglohyphantes dinaricus, opisan iz Vodene pe"i u Kodžomanu kod Biteli"a. To je pravi špiljski pauk, koji tako$er plete mreže ali u daljim dijelovima špilja. Puno je manji od prethodnog i plete male mreže u blizini organskih ostataka. Na mreži visi naopa!ke, te njom lovi uglavnom skokune i juvenilne tek izležene dvokrilce, ali dodatnu prehranu !ine i odrasli dvokrilci, jednakonožni rakovi pa !ak i kornjaši. Uz njih u špiljama su vrlo !esti troglofilni pauci iz roda Nesticus. Špiljski lažištipavci (Pseudoscorpiones) utvr$eni su tek nedavno i do sada su s podru!ja Cetine opisane dvije endemi!ne vrste: pripegalov ronkus (Roncus pripegala) iz Velike špilje kod Neori"a u okolici Mu"a i Guidov neobizij (Neobisium chaimweizmanni) iz Trojame kod Srijana.

U Velikoj špilji kod Trilja na$ena je vrsta Neobisium tantaleum koja je proširena od porje!ja Neretve do Cetine. Ovi relativno veliki lažištipavci su predatori u špiljskim biocenozama koji love prvenstveno skokune i kopnene jednakonožne rakove, ali i drugi plijen. Novijim istraživanjem utvr$ene su još nedeterminirane svojte endemi!nih sitnih lažištipavaca izrodova Chthonius i Microchthonius.

Lažipauci (Opiliones) su zastupljeni sa troglofilnom vrstom Nelima troglodytes. Ova vrsta koja je djelomi!no depigmentirana, ali ima o!i i na$ena je van špilja, a proširena je širom cijele Dalmacije u brojnim špiljama.

Stonoge (Myriapoda) su utvr$ene tek novijim istraživanjima. Strige (Chilopoda) su u špiljama na izvorišnom dijelu rijeke Cetine zastupljene troglofilnom vrstom iz roda Eupolybothrus, te vrstama roda Lithobius, a dvojenoge (Diplopoda) troglobiontnom svojtom iz roda Brachydesmus.

U špiljama u kojima borave šišmiši redovito se nalaze parazitski krpelji Ixodes vespertilionis, kao primjerice u Gospodskoj špilji na izvoru Cetine.

111

Me$u kukcima (Insecta) utvr$eni su još nedeterminirani beskrilni kukci iz reda skokuna (Collembola).

Iz reda dvorepaca (Diplura) na$ena je svojta Plusiocampa (Stygocampa) sp.

Najbrojniji su kornjaši (Coleoptera). Od pet kornjaša utvr$enih na istraživanom podru!ju !ak !etiri su tamo i opisani, a svih pet su stenoendemi vrlo uskih areala.

Iz skupine podzemljara (Leptodirini) utvr$ene su !etiri troglobiontne svojte: Anisoscapha klimeschi klimeschi opisan je s Troglava na Dinari, a na$en i u jami Trogrlo kod Mio!i"a na padinama Svilaje. Misellin podzemljar Anisoscapha klimeschi misella opisan je iz špilje Vranja!e kod Trilja, a runjavi haplotropidius Haplotropidius pubescens pubescens opisan iz špilje Kotluše kod Civljana. Svilajski haplotropidius Haplotropidius pubescens svilajensis iz Vukomanove špilje kod Otiši"a na padinama Svilaje kod Cetine.

Prisutne su i !etiri vrste špiljskih tr!aka (Carabidae). Iz Gospodske špilje na izvorištu Cetine opisan je endemi!ni rod tr!aka nazvan u !ast jednog od drevnih putopisaca ovog podru!ja Ivana Lovri"a i jednog od naših najaktivnijih biospeleologa Branka Jalži"a, jalži"eva lovri"ija (Lovricia jalzici). Tek nedavno je na$ena i opisana druga vrsta ovog roda Lovricia aenigmatica na Biokovu, a u pripremi je i opis vrlo srodnog roda Neolovricia, tako$er s Biokova.

Iz roda Duvalius u Mra!noj špilji kod Suhog Rumina utvr$ena je svojta Duvalius (Neoduvalius) schatzmayri, opisana kod Prologa u BIH. Iz roda Neotrechus utvr$ena je vrsta Neotrechus ganglbaueri svilajensis koja je opisana iz nalazišta na Dinari, a naknadno je na$ena u Vukmanovoj špilji kod Otiši"a.

Svojta koja nije potpuno prilago$ena na podzemlje je veliki sinjski špiljski tr!ak Laemostenus cavicola sinjensis opisan iz Špilje na Vršinoj glavici kod Stražbenice nedaleko Otoka.

Od troglofilnih špiljskih vrsta vrlo su !esti špiljski konjici iz rodova Troglophilus i Dolichopoda. To su reliktni rodovi iz razdoblja tercijara, koji su živjeli o u vlažnim suptropskim šumama. Promjenom klime su se postepeno prilagodili na špiljske uvjete.

Konjici ve"inu vremena borave u špiljama, pogotovo za vru"ih ljetnih dana ili zimi, gdje mogu biti i nekoliko stotina metara daleko od ulaza. Ove karnivorne vrste u špiljama ne mogu na"i dovoljno plijena, pa izlaze van špilja u lov na manje beskralješnjake.

Na ulaznim dijelovima špilja, !ak do 150 m duboko, naj!eš"e zimi !esto se sre"e leptir Triphosa dubitata koji dolazi na hibernaciju, odnosno zimski san. Ponekad ne do!eka prolje"e jer bude napadnut od parazitske gljive roda Cordyceps iz grupe utrobnja!a (Ascomycota).

Tijekom ljeta na ulaznim dijelovima špilja po zidovima vrlo !esto možemo na"i tulare (Trichoptera). Podsje"aju na leptire, pa ih ljudi !esto miješaju s njima. Neke vrste tulara su glacijalni relikti, te ženke ovih vrsta u špilje dolaze zbog sazrijevanja spolnih stanica, gonada, koje je mogu"e samo na niskim temperaturama. Za njima dolije"u i mužjaci te se parenje obavlja u špiljama. Špiljskom vodenom faunom krških polja Cetine brojem vrsta dominiraju rakovi. Do sada su utvr$ene !etiri svojte jednakonožnih rakova, dvije svojte rakušaca i dvije svojte desetonožnih rakova. Ostale skupine nisu istraživane, te "e se u budu"nosti vjerojatno utvrditi još svojti.

112

Od špiljskih kuglašica roda Monolistra utvr$ene su dvije vrlo srodne svojte. Obje su endemi Hrvatske, me$utim vrsta Monolistra hercegoviniensis brevipes je šireg rasprostranjenja.

Proširena je od jugoisto!ne Like do sjeverozapadne Dalmacije, dok je cetinska špiljska kuglašica (Monolistra hercegoviniensis atypica) utvr$ena samo u dva obližnja speleološka objekta, Dragi"a špilji 1 i Dragi"a špilji 2 kod Maljkova. Obje vrste su prave špiljske životinje, stigobionti, potpuno slijepe i depigmentirane. Samo iznimno se mogu na"i u krškim izvorima, koji predstavljaju završetke špiljskih sustava, ali nikad u drugim nadzemnim ekosustavima. Iako su vodene životinje, vrlo su slabi pliva!i, kre"u se sporo po dnu i bo!nim zidovima mirnijih tokova vode, ali prema potrebi mogu i plivati. U nepovoljnim uvjetima se smotaju u kuglicu. Hrane se mrtvom organskom tvari, a jedu i supstrat (glinu).

U vodenim špiljskim staništima na podru!ju Cetine živi i bukovi!ka orijaška vodenbabura (Sphaeromides virei mediodalmatina). Tako$er je prava stigobiontna špiljska životinja, slijepa i depigmentirana, endem sjeverozapadne Dalmacije. U razmjeru prema drugim špiljskim beskralješnjaka bukovi!ka orijaška vodenbabura je izrazito velika životinja, dužine tijela skoro do tri centimetra. Novi nalazi u Dragi"a špilji 1 i Dragi"a špilji 2 te špilji Kotluši su najudaljeniji nalazi od mora. Bukovi!ka orijaška vodenbabura je vrlo agresivan predator i za razliku od špiljskih kuglašica (Monolistra) odli!an pliva!.

Slijepa vodenbabura (Proasellus anophthalmus rhausinus) je endem Dinarida, a rasprostranjena je u Hrvatskoj i Crnoj Gori. To je prava stigobiontna špiljska životinja koja obitava ispod kamenja i šljunka.

Stenoendem vrlo uskog areala je i podzemni rakušac Niphargus rostratus. Do sada je prona$en samo u Dragi"a špilji kod Maljkova. Na istom lokalitetu prona$ena je druga još neutvr$ena podzemna vrsta roda Niphargus. Daljnjom taksonomskom analizom utvrditi "e se o kojoj se svojti radi.

Desetonožni rakovi su zastupljeni !ak sa dvije podzemne svojte, što nije uobi!ajeno u podzemlju Hrvatske. Dugokljuna špiljska kozica (Troglocaris anophthalmus) je endem Dinarida i vrlo široko rasprostranjena u podzemnim vodama priobalnog podru!ja dinarskog krša. Hrani se organskim materijalom koji s podloge unosi u usta !etkastim kliještima. To je slijepa svojta, potpuno depigmentirana, isto kao i pretnerova kozica (Spelaeocaris pretneri).

Tako$er je endem Dinarida, rasprostranjena od Hercegovine do Like.

Osim rakova, u podzemlju krških polja Cetine utvr$en je i puž kotluška lanzaja (Lanzaia kotlusae). To je pravi stigobiont, endem Hrvatske, a opisan je iz špilje Kotluše. U podzemnim vodama špilja na podru!ju rijeke Cetine obitava i endemi!ni puž sinjska haufenija (Hauffenia jadertina sinjana).

113

2. Vrste, podru ja i lokaliteti vrijedni zaštite 2.1. Ciljane vrste (target species) 2.1.1. Vodozemci, gmazovi i sisavci Dolina rijeke Cetine Rod 1

Vrsta

Nalazište

Proteus

anguinus

Proteus

anguinus

Proteus

anguinus

“Oko” kod Bilokapi"a Izvor Stupe, Vedrine Izvori kod Gubavice Paško polje %itluk-Vojskova Miloševo jezero Hrvata!ko polje Omiš uz autokamp Omiš Hrvata ko polje Hrvata ko polje Hrvata ko polje Miloševo jezero Paško polje Panj Blato na Cetini !ikotina la"a Zadvarje #ulumova pe$ina #ulumova pe$ina Vodena pe$a Jama Suhi Rumin #ulumova pe$ina Vodena pe$a

Rana Rana Rana Rana Bufo 3 Hyla 4 Hyla Triturus 5 Emys 6 Emys Natrix 7 Natrix Natrix Natrix Natrix Rhinolophus 8 Myotis 9 Myotis Myotis 10 Miniopterus Miniopterus 2

dalmatina dalmatina dalmatina dalmatina viridis arborea arborea vulgaris orbicularis orbicularis tessellata tessellata tessellata tessellata tessellata blasii capaccinii capaccinii capaccinii schreibersi schreibersi

X

5640347 5640772 5653680 5614126 5632052 5632218 5632659 5636847 5636847 5632659 5632659 5632659 5632218 5614126 5631728 5649289 5641429 5653113 5610439 5610439 5634888 5632780 5610439 5634888

Y

opaska

4837421 4833091 4812637 4869124 4847820 4845885 4848407 4812373 4812373 4848407 4848407 4848407 4845885 4869124 4849155 4816784 4822384 4811544 4872562 zimovanje 4872562 4851148 4849904 4872562 4851148

2.1.2. Ptice Kao ciljane vrste za podru je rijeke Cetine izabrane su vrste koje su kvalifikacijske vrste za važno podru je za ptice Cetina i ciljevi o uvanja za predloženo NATURA 2000 podru je Cetina. (www.natura2000.hr).

To su: crnoprugasti trstenjak Acrocephalus melanopogon eja livadarka Circus pygargus kosac Crex crex veliki ronac Mergus merganser crvenonoga prutka Tringa totanus

114

Za odre"ivanje podru ja važnih za ptice (Important Bird Areas) u Europi je odre"eno dvadeset kriterija. Oni omogu$uju identifikaciju i kategorizaciju podru ja važnih za ptice, na osnovu me"unarodne vrijednosti podru ja za ugrožene vrste ptica, druževne vrste ptica, ptice s malim arealom i vrste vezane za odre"ene biome. Kriteriji su oblikovani tako da primjenom razli itih numeri kih pragova me"unarodna važnost podru ja za vrste može biti odre"ena na tri geografske razine: globalnoj, europskoj i na razini Europske unije. Ve$ina kriterija temelji se na udjelu lokalne populacije važnog podru ja u globalnoj (svjetskoj), europskoj ili EU populaciji. Važnim populacijama smatraju se one koje ine udio od 1% ili više tih populacija.

Karte nalaza pojedinih ciljanih vrsta

115

Karta 1. Paško polje – granice podru ja koje predlažemo za Posebni ornitološki rezervat i ucrtani lokaliteti nalaza pojedinih ciljanih vrsta Kratice: circ_pyg =Circus pygargus – eja livadarka; Crex = Crex crex – kosac; Acr_mel=Acrocephalus melanopogon crnoprugasti trstenjak; Tri_tot = Tringa totanus crvenonoga prutka

Karta 2: Hrvata ko polje – prijedlog Posebnog rezervata Hrvata ko polje i gnjezdilište Acrocephalus melanopogon crnoprugasti trstenjak

116

Karta 3. Akumulacija Peru a i podru je gnje탑!enja velikog ronca Mergus merganser

117

Karta 4: Sinjsko polje i podru ja gnije탑!enja eje livadarke Circus pygargus

118

2.1.3. Ribe Target vrste su navedene u prijedlogu podru ja vrijednih zaštite.

2.1.4. Špiljska fauna beskralježnjaka U špiljskoj fauni na istraživanom podru ju su me"u špiljskim vrstama utvr"ene target vrste prema slijede$im kriterijima: (1) Vrste koje su u Crvenoj knjizi navedene u kategoriji CR, EN i VU (2) Vrste s annexa Bernske Konvencije i na Habitat Direktivi (3) Vrste koje su u Zakonu o zaštiti prirode striktno navedene kao zašti$ene i striktno zašti$ene (4) Ostale vrste važne za širi menadžment, klju ne vrste, istaknute vrste te vrste koje se mogu koristiti kao bioindikatori Prema prvom kriteriju navedene su vrste prema Crvenoj knjizi špiljske faune Hrvatske koja je u izradi (Ozimec i drugi, u tisku), a prema kojoj je u kategoriji CR, EN i VU osam svojti, od ega jedna u kategoriji kriti no ugroženih (CR), tri u kategoriji ugroženih (EN) te etiri u kategoriji potencijalno ugroženih (EN): Lovricia Lanzaia Monolistra Niphargus Niphargus Niphargus Spelaeocaris Spheromides

jalzici kotluse hercegoviniensis atypical rostratus cf. croaticus trullipes pretneri virei mediodalmatina

EN CR VU VU EN VU EN VU

Prema drugom i tre$em kriteriju nije utvr"ena ni jedna vrsta.

Prema etvrtom kriteriju utvr"eno je još devet istaknutih vrsta koje se ujedno mogu koristiti kao bioindikatori te su važne za menadžment špiljama i monitoring špiljskih staništa: Haplotropidius Haplotropidius Duvalius Anisoscapha Troglohyphantes Hauffenia Neobisium Monolistra Troglocaris

pubescens pubescens taxi taxi schatzmayri klimeschi misella dinaricus jadertina sinjana chaimweizmanni hercegoviniensis brevipes anophthalmus

Sistematski popis target vrsta je slijede$i: Gastropoda Lanzaia kotlusae Bole, 1992 Hauffenia jadertina sinjana Kuš er, 1933 119

Decapoda Troglocaris anophthalmus (Kollar, 1848) Speleocaris pretneri (Matjaši , 1956) Isopoda Monolistra hercegoviniensis atypica Sket, 1965 Monolistra hercegoviniensis brevipes Sket, 1965 Sphaeromides virei mediodalmatina Sket, 1965 Amphipoda Niphargus rostratus Sket, 1971, Niphargus trullipes Sket, 1958 Niphargus cf. croaticus Jurinac, 1887 Araneae Troglohyphantes dinaricus (Kratochvil, 1948) Pseudoscorpiones Neobisium chaimweizmanni #ur i$ & Dimitrijevi$, 2002 Coleoptera Duvalius (Neoduvalius) schatzmayri (J. Müller, 1912) Lovricia jalzici Pretner, 1979 Haplotropidius pubescens pubescens (J. Müller, 1903) Haplotropidius taxi taxi J. Müller, 1903 Anisoscapha klimeschi misella G. Müller, 1934

120

Vrsta

lokalitet

Haplotropidius pubescens pubescens Haplotropidius pubescens pubescens Haplotropidius pubescens pubescens Haplotropidius pubescens pubescens Haplotropidius pubescens pubescens Haplotropidius pubescens pubescens Haplotropidius pubescens pubescens Haplotropidius pubescens pubescens Haplotropidius pubescens pubescens Haplotropidius pubescens pubescens Haplotropidius pubescens pubescens Haplotropidius taxi taxi Haplotropidius taxi taxi Haplotropidius taxi taxi Duvalius schatzmayri Duvalius schatzmayri Anisoscapha klimeschi misella Troglohyphantes dinaricus Hauffenia jadertina sinjana Neobisium chaimweizmanni Monolistra hercegoviniensis brevipes Monolistra hercegoviniensis brevipes Monolistra hercegoviniensis brevipes Monolistra hercegoviniensis brevipes Monolistra hercegoviniensis brevipes Lovricia jalzici Lanzaia kotluse Lanzaia kotluse Monolistra hercegoviniensis atypica Niphargus rostratus Niphargus cf. croaticus Niphargus trullipes Spelaeocaris pretneri Spelaeocaris pretneri Spheromides virei mediodalmatina Monolistra hercegoviniensis atypica Spheromides virei mediodalmatina Spheromides virei mediodalmatina

Kotluša Kotluša Kotluša Kotluša Kotluša Kotluša Kotluša Vranja a Vranja a Vranja a Vranja a Trojama Trojama Trojama Mra na 1 Vranja a Vranja a Stipani!eva špilja Žužino vrelo Trojama Glavaš vrelo Rudeli!a špilja Vukovi!a vrelo Gospodska Kotluša Gospodska Kotluša Kotluša Dragi!a špilja 2 Dragi!a špilja 2 Dragi!a špilja 2 Gospodska Vukovi!a špilja Gospodska Kotluša Dragi!a špilja 1 Dragi!a špilja 1 Dragi!a špilja 2

121

x 4870560 4870560 4870560 4870560 4870560 4870560 4870560 4832324 4832324 4832324 4832324 4818276 4818276 4818276 4854772 4832324 4832324 4850460 4846332 4818276 4871284 4870560 4869029 4871884 4870560 4871884 4870560 4870560 4853976 4853976 4853976 4871884 4870029 4871884 4870560 4854505 4854505 4853976

y 5614186 5614186 5614186 5614186 5614186 5614186 5614186 6403094 6403094 6403094 6403094 6397402 6397402 6397402 6389458 6403094 6403094 6393546 6390714 6397402 5615086 5614194 5613742 5615300 5614186 5615300 5614186 5614186 5620352 5620352 5620352 5615300 5613722 5615300 5614186 5618875 5618875 5620352

2.2. Prijedlog podru ja vrijednih zaštite raznolikosti faune 2.2.1. Vodozemci, gmazovi i sisavci

Gornji dio doline rijeke Cetine s ucrtanim lokalitetima i podru jima na kojima je preporu ena zaštita.

Donji dio doline Cetine s ucrtanim podru jima na kojima je preporu ena zaštita.

122

1. #ulumova pe$ina Zna ajne vrste: Genus Myotis Miniopterus Myotis Myotis Rhinolophus Rhinolophus

Species capaccinii schreibersi myotis blythii blasii hipposideros

W VU NT NT

E VU

HR EN EN

BD1

NT VU NT

NT VU

HD2 2 2 2 2 2 2

HB4 4 4 4 4 4 4

SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ

Z

#ulumova pe$ina je jedino sklonište porodiljne kolonije populacije dugonogog šišmišmiša ije se jedinke hrane nad izvorišnim dijelom Cetine. Istovremeno ona je sklonište porodiljnih kolonija još tri vrste šišmiša s Dodatka II. Direktive o staništima, te u Hrvatskoj dosad najve$e zimsko sklonište Blazijevog potkovnjaka, vrste tako"er s Dodatka II. Direktive o staništoma. Kako su ve$ postojali planovi da se špilja preuredi za turisti ki posjet, treba je što prije zaštititi. Treba istražiti mogu$i koridor kojim dugonogi šišmiši odlaze prema izvorištu Cetine i obratno, te na tom podru ju zabraniti izgradnju vjetroelektrana. Lokalitet je zna ajan za 5 vrsta šišmiša s Dodatka II Direktive o staništima, te treba u$i u Europsku mrežu Natura 2000.

2. Paško polje sa špiljama – izvorima Zna ajne vrste: Genus Rana Lacerta Hieriphis Natrix Neomys Myotis Rhinolophus Rhinolophus

Species dalmatina bilineata intermedia gemonensis tessellata anomalus capaccinii ferrumequinum hipposideros

W

VU NT VU

E

HR

VU

DD NT EN NT NT

BD1

HD2

HB4 4 4 4 4

SZ SZ SZ SZ SZ

2 2 2

4 4 4

SZ SZ SZ

Z

Z

Izvorište Cetine sve do nešto iza Bale kog mosta posljednje je sa uvano gotovo prirodno podru je doline Cetine. Uz velik broj špilja povezanih s izvorima nalaze se Gospodska pe$ina, Rudeli$a pe$ina i Pe$ina Kotluša koje imaju zna ajnu špiljsku faunu, a koja je na"ena i u izvoru Glavaš, te Vukovi$a vrelu. Na pašnjacima vlažnih travnjaka i mo varnom dijelu uz rijeku sa uvana je gotovo u cjelosti karakteristi na fauna krških polja uz vodotoke- Podru je ima 5 vrsta s Dodatka II Direktive o staništima (tu je i bjelonogi rak Austropotamobius pallipes, iz skupine koja nije obuhva$ena COAST projektom), te kao takav treba u$i u europsku mrežu Natura 2000. Treba zadržati sadašnja staništa i tradicionalni na in njihova gospodarenja.

123

3. Okolica Rumina Zna ajne vrste: Genus Myotis Myotis Miniopterus Myotis Rhinolophus Rhinolophus Hierophis Zamenis

Species capaccinii emarginatus schreibersi blythii ferrumeqinum hipposideros gemonensis longissimus

W VU VU NT NT VU

E VU NT NT NT NT

HR EN NT EN

BD1

NT NT

HD2 2 2 2 2 2 2

HB4 4 4 4 4 4 4 4 4

SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ

Z

U širem podru ju iznad brojnih vrela na lijevoj obali Cetine kod Rumina nalaze se brojne špilje u kojima se nalaze porodiljne kolonije ak 5 vrsta šišmiša s Dodatka II Direktive o staništima. Na ovom podru ju svakako treba zabraniti izgradnju vjetroelektrana.

Istovremeno je itav dio ove južne padine podnožja Troglava izrazito bogat vrstama zmija (dvije vrste s Dodatka IV Direktive o staništima), me"u kojima su i mediteranske vrste kojima je ovo najsjeverniji rub areala. Lokalitet je zna ajan za porodiljne kolonije 4 do 5 vrsta šišmiša s Dodatka II Direktive o staništima, te treba u$i u europsku mrežu Natura 2000.

4. Hrvata ko polje Zna ajne vrste: Genus Triturus Hyla Rana Emys Natrix Zamenis Hierophis Myotis Neomys

Species vulgaris ssp. arborea dalmatina orbicularis tessellata longissimus gemonensis capaccinii anomalus

W

E

NT

VU

VU

HR DD NT

BD1

HD2

NT DD

2

EN NT

2

HB4 4 4 4 4 4 4 4

SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ

Z

Z

Hrvata ko polje na kojem je još sa uvan tradicionalni na in poljoprivrednog iskorištavanja posljednji je takav lokalitet nizvodno od prve akumulacije na Cetini na kojem se sa uvao ve$i dio vrsta karakteristi an za nekadašnje povremeno plavljeno Sinjsko polje. Uz odsje ak rijeke Cetine Hrvata ko polje ima 3 vrste s Dodatka II Direktive o staništima, te treba u$i u europsku mrežu Natura 2000. Lokalno stanovništvo treba stimulirati da i dalje kosi travnjake, treba o uvati preostala mo varna staništa i što prirodnije obale rijeke Cetine i njenih pritoka.

124

5. Miloševo jezero Zna ajne vrste: Genus Hyla Emys

Species arborea orbicularis

W

E

HR NT

BD1

HD2 2

HB4 4 4

SZ SZ SZ

Z

Lokalitet je zna ajan jer su na njemu na"ene dvije vrste s Dodatka II Direktive o staništima, a oba jezera, Miloševo i Stipan evo predstavljaju zadnja takva staništa koja su nekad bila raširena uz Cetinu na melioriranom Sinjskom polju. Za bolju evaulaciju u kojoj treba vidjeti kolike populacije imaju vrste s Dodatka II Direktive o staništima, ali i utvrditi cjelokupnu faunu potrebna su dodatna istraživanja.

6. Bilokapi$ – Vedrine Zna ajne vrste: Genus Proteus Miniopterus

Species anguinus schreibersi

W VU NT

E NT

HR VU EN

BD1

HD2 2 2

HB4 4 4

SZ SZ SZ

Z

Lokalitet je zna ajan jer ga nastavaju najmanje tri vrste s Dodatka II Direktive o staništima, a ukupno 8 u Hrvatskoj ugroženih vrsta me"u kojima je 7 vrsta riba karakteristi nih za prirodnu ihtiofaunu Cetinu prije kanaliziranja, izgradnje akumulacija i unošenja stranih vrsta. Treba sa uvati stari tok Rude u kojem žive i dvije ribe s Dodatka II Direktive o staništima, dakako s prirodnom vegetacijom obala, te preostale prirodne kraške izvore, kao i „oka“, podvodne izvore uz koje se mrijesti endem rijeke Cetine, Telestes ukliva,.

Vode koje izviru kod Rude, Graba i Vedrine bogate su špiljskim endemima, a u tunelu Orlovac I na"eni su i šišmiši dugokrili pršnjaci Miniopterus schreibersi, vrsta s Dodatka II Direktive o staništima. Osobiti problem koji prijeti autohtonim vrstama riba je unos grabežljivih riba iz drugih slivova. Kao nalazište ovje je ribice (Proteus anguinus), ovo podru je treba u$i u europsku mrežu Natura 2000.

7. Kanjon Blato – Zadvarje Zna ajne vrste: Genus Proteus Pseudopus Algyroides Dalmatolacerta Lacerta Hierophis Natrix

Species anguinus apodus nigropunctatus oxycephala trilineata gemonensis tessellata

W VU

E

HR VU

BD1

HD2 2

HB4 4 4 4

SZ SZ SZ SZ

4 4 4

SZ SZ SZ

Z

Z

NT

Kanjon Cetine od Blata do Zadvarja bogata je gmazovima me"u kojima je ak 5 vrsta s Dodatka IV Direktive o staništima. U kanjonu je i nalazište ovje je ribice (Proteus anguinus), vrste koja je i na Dodatku II Direktive o staništima, te zato ovo podru je svakako treba u$i u europsku mrežu Natura 2000.

125

8. Uš$e Cetine Zna ajne vrste: Genus Bufo Hyla Emys

Species viridis arborea orbicularis

W

E

NT

HR NT NT

BD1

HD2 2

HB4 4 4 4

SZ SZ SZ SZ

Z

Iako su prirodna staništa uz današnje uš$e Cetine uglavnom degradirana, preostale trš ake uz u tom dijelu kanjona treba zaštititi na lokalnom nivou, jer su posljednja uporišta vrstama životinja karakteristi nim za uš$a jadranskih rijeka. Jedina vrsta s Dodatka II Direktive o staništima je dosad zabilježena samo opažanjem iz godine 1981., pa tek treba istražiti dali je njena lokalna populacija još sa uvana.

2.2.2. Ptice Me"u staništima na rijeci Cetini po vrijednosti i jedinstvenosti ponajviše se isti e Paško polje s rijekom Cetinom koja se razlijeva po polju, njenim sprudovima i bogatim poplavnim pašnjacima oko nje. To je stanište daleko najvrjednije toga tipa u priobalnom dijelu Hrvatske (jedino je gnjezdilište crvenonoge prutke Tringa totanus u Hrvatskoj, gnijezdi se 6-10 parova), a zbog gnijež"enja kosaca (Crex crex), te zbog prisutnosti i brojnosti mnogih ostalih vrsta (sme"oglava travarka, prepelica, žuta pastirica, velika strnadica, vivak, kulik sljep i$ i td.) i bogatstva pripadaju$e zajednice ptica od velike je i me"unarodne vrijednosti.

Suhi dijelovi Paškog polja, te okolnih podru ja suhih i kamenjarskih travnjaka Suhog polja, Velikog suhog polja i Malog suhog polja izolirano su gnjezdilište $ukavice Burhinus oedicnemus u Hrvatskoj.

Jugozapadani dio Paškog polja završava kod Bale kog mosta. Rijeka Cetina nizvodno od Bale kog mosta vrlo je lijepo o uvano stanište vodenkosa Cinclus cinclus i gorske pastirice Motacilla flava.

Sva navedena podru ja imaju nacionalno zna ajnu ornitološku vrijednost. Paško polje potrebno je zaštiti na razini Posebnog ornitološkog rezervata u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode (NN 07/05). Mjere zaštite koje je potrebno provoditi su , izme u ostalih: sprije!iti zaraštavanje podru!ja na kojima gnijezde crvenonoge prutke (mehani!ko uklanjanje drvenaste vegetacije (vrba na malim otocima uz rijeku Cetinu), ispaša…) zabraniti svaki lov sprije!iti nestajanje travnjaka podržavanjem tradicionalnog, ekstenzivno sto!arstvo i košenja livada Podru!je Paškog polja koje predlažemo za zaštitu iscrtano je na Karti 1.

Sinjsko polje je meliorirano i pretežito pod poljodjelskim površinama.

126

U Hrvata!kom polju postoje prostrani travnjaci (vlažni i suhi) i mo!varna staništa s obilnom obalnom vegetacijom (npr. oko potoka Jeovac) koja su uz Paško polje jedino gnjezdilište crnoprugastog trstenjaka Acrocephalus melanopogon u Hrvatskoj (gnijezdi 10 parova).

Predlažemo i zaštitu podru!ja Hrvata!kog polja u kategoriji Posebnog ornitološkog rezervata u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode (NN 07/05). Isto podru!je je mogu"e proglasiti i ihtiološkim rezervatom zbog faune riba koja obitava u dubokm krškim izvorima Stipan!evo jezero. Podru!je predloženo za zaštitu iscrtano je na Karti 2.

Od mjera zaštite na ovom je podru!ju potrebno osigurati povoljni vodni režim i o!uvati bogatu, visoku obalnu vegetaciju u kojem crnoprugasti trstenjaci gnijezde.

Akumulacija Peru!a je najve"a akumulacija na rijeci Cetini. Zbog ekstremnih i naglih kolebanja vodostaja gotovo da i nema mo!varne vegetacije tako da je zajednica ptica mo!varica siromašna, ali je to jedino gnjezdilište velikog ronca Mergus merganser u Hrvatskoj. Ovdje gnijezdi 4-6 parova velikog ronca. Veliki ronci gnijezde na podru!ju u blizini manastira Dragovi", a hrane se na cijelom podru!ju Peru!kog jezera.

Na kanjonskim dijelovima rijeke vrlo su dobro razvijena stjenovita staništa. Podru!je kanjona Cetine proteže se od Trilja do Omiša. Ovdje je i vrlo zanimljiv lokalitet „Studenci“ (nizvodno od Blata na Cetini) s geomorfološki vrijednim krškim izvorima i sedrenim barijerama, staništima ugroženim na europskoj razini. Mjere zaštite koje bi trebalo provoditi na ovom podru!ju su: stabilizacija hidrološkog režima ublažavanjem aktivnosti hidroelektrane koja mijenja vodostaj rijeke regulirati rekreativne aktivnosti, osobito rafting koje mogu uništiti gnijezda vodenkosova i gorskih pastirica te oštetiti sedrene barijere Prema svemu navedenom o!ito je da podru!je rijeke Cetine ima veliku ornitološku vrijednost u smislu bogatstva i raznolikosti pti!jih vrsta i o!uvanih staništa ptica (od kojih je ve"ina staništa ugroženo na nacionalnoj i europskoj razini). Podru!je ima i veliku krajobraznu vrijednost. Smatramo da cijelo podru!je rijeke Cetine treba biti proglašeno Parkom prirode.

Granice Parka prirode trebale bi biti granice podru!ja HR1000029 # Cetina predloženog kao Podru!ja posebne zaštite (engl. Special Protection Areas – SPA) sukladno odredbama Direktive o pticama u prijedlogu hrvatske mreže NATURA 2000 (www.natura2000.hr).

Uzimaju"i u obzir sve navedeno možemo re"i da su glavni razlozi ugroženosti bioloških vrijednosti podru!ja : odumiranje tradicionalnog poljodjelstva i sto!arstva, ure ivanje rijeke, nagle promjene u vodnom režimu djelovanjem HE intenziviranje poljodjelstva, melioracije lov i krivolov negativan utjecaj rekreativnih aktivnosti koji je na nekim dijelovima toka velik (rafting) Glavne mjere zaštite podru!ja koje bi trebalo provoditi da se ublaže i otklone uzroci ugroženosti:

127

poticanje tradicionalnog poljodjelstva i sto!arstva; poticanje na!ina kosidbe koji ne ugrožava kosce (košnja nakon 15.08., košnja iz sredine prema vanjskim rubovima livade, ostavljanje nepokošenih dijelova livada) hidrološka stabilizacija i smanjenje crpljenja prevelikih koli!ina vode iz izvorišta rijeke Cetine; reguliranje lova i spre!avanje krivolova pra"enje utjecaja rekreativnih aktivnosti proglašenje Posebnih ornitoloških rezervata Paško polje i Hrvata!ko polje te Parka prirode Cetina na cijelom SPA podru!ju prema prijedlogu nacionalne mreže Natura 2000.

2.2.3. Ribe Tablica 1. Prioritetna lista u zaštiti podru!ja/lokaliteta doline Cetine prema fauni riba.

Br.

1 2 3 4 5 6 7

Podru je/lokalitet

Paško polje Okolica Rumina Hrvata!ko polje Miloševo jezero Bilokapi"-Vedrine Blato-Zadvarje, kanjon Uš"e Cetine

Ukupni broj zna ajnih vrsta riba

Broj ciljanih vrsta riba (HB2)

Broj ugroženih vrsta (HR)

Posebni zna aj za ribe

6 7 8 3 6 7 8

2 1 2 2 1 1 3

2CR, 2VU 3CR,1EN,3VU 3CR,1EN,3VU 1CR,2VU 3CR,1EN,2VU 3CR,1EN,3VU 1CR,3EN,4VU

+

+ + +

Gornji dio doline rijeke Cetine (Paško polje) s podru!jima na kojima je preporu!ena zaštita:

128

129

Tablica 2. Paško polje Genus Salmo Salmo Cobitis Squalius Telestes Phoxinellus

Species dentex (Heckel, 1851) trutta Linnaeus, 1758 dalmatina Karaman 1928 Illyricus (Heckel & Kner, 1858) ukliva Heckel, 1843 alepidotus Heckel, 1843

W DD VU CR VU

HR CR VU VU VU CR DD

HD2

HB4

2 4 4 2

SZ SZ SZ SZ SZ SZ

Izvorište Cetine sve do naknadno produbljenog kanala prema akumulaciji Peru!a posljednje je gotovo prirodno podru!je doline Cetine. Uz velik broj špilja povezanih s izvorima, ovdje rijeka Cetina ima pulsni tok, što je iznimno važno za cijelu daljnju produkciju rijeke. Treba zadržati sadašnja staništa i tradicionalni na!in gospodarenja na ovim prostorima. Podru!je zahtijeva daljnja istraživanja, naro!ito u rubnim izvorima. Posebno treba istražiti manje vode i vrela i ukupnu zajednicu riba ovog podru!ja. Predlažemo da to podru!je u e u Europsku mrežu Natura 2000. Pojedina to!kasta staništa u ovom prostoru zna!ajna su jer ga nastavaju dvije vrste s Dodatka II Direktive o staništima i 2 vrste s dodatka IV. Pet vrsta riba ovoga prostora strogo su zašti"ene i karakteristi!ne za prirodnu ihtiofaunu Cetine prije njenog kanaliziranja, izgradnje akumulacija i unošenja stranih vrsta.

3. Okolica Rumina, Hrvata!ko polje Šire podru!je iznad brojnih vrela na lijevoj obali Cetine kod Rumina

130

Tablica 3. Zna!ajne vrste: Genus Salmo Salmo Cobitis Aulopyge Chondrostoma Squalius Telestes

Species dentex (Heckel, 1851) trutta Linnaeus, 1758 dalmatina Karaman 1928 huegelii Heckel, 1843 phoxinus Heckel, 1843 illyricus (Heckel & Kner, 1858) ukliva Heckel, 1843

W DD

HR CR VU VU EN CR VU CR

VU VU CR

HD2

HB4

SZ SZ

Z Z

2

SZ SZ SZ SZ SZ

4 4 4

Hrvata!ko polje nizvodno od prve akumulacije na Cetini na kojem se sa!uvao ve"i dio vrsta karakteristi!an za nekadašnje povremeno plavljeno Sinjsko polje treba o!uvati radi preostalih mo!varnih staništa i što prirodnijih obale rijeke Cetine. Za neke od vrsta navedenih u literaturi, ako postoje, ovo su zadnja staništa u Hrvatskoj.

Ako vrste iz literaturnih podataka ovdje još obitavaju, taj prostor je vrlo važan jer tu žive dvije vrste s Dodatka II Direktive o staništima i 3 vrste s dodatka IV. Posebno je važno nalazište šest vrsta riba koje su strogo zašti"ene i karakteristi!ne za prirodnu ihtiofaunu Cetine prije njenog kanaliziranja, izgradnje akumulacija i unošenja stranih vrsta.

4.

Miloševo jezero

Tablica 5. Zna ajne vrste: Genus Cobitis Squalius Telestes Phoxinellus

Species dalmatina Karaman 1928 illyricus (Heckel & Kner, 1858) ukliva Heckel, 1843 alepidotus Heckel, 1843

W VU CR VU

E

HR VU VU CR DD

HD2 2

HB4 4 4

2

SZ SZ SZ SZ SZ

Premda je podru!je istraživano i navedene vrste nisu na ene u literaturi i iz komunikacije s lokalnim stanovništvom, postoji vjerojatnost o obitavanju dviju vrsta s Dodatka II Direktive o staništima u jezerima Miloševo i Stipan!evo. U ovom podru!ju potrebna su dodatna saznanja o vrstama koje tu obitavaju.

131

5.

Sinjsko polje Han-Svinja"a

Sinjsko polje nizvodno od Hana na Cetini sa!uvao je dio karakteristi!nih vrsta za nekadašnje povremeno plavljeno Sinjsko polje.Op"enito veliki broj vrsta, (lipljen, cetinska ukliva) i preostala staništa svrstavaju ovo podru!je u vrlo važno - jer tu žive dvije vrste s Dodatka II Direktive o staništima i 3 vrste s dodatka IV. Posebno je važno nalazište sedam vrsta riba koje su strogo zašti"ene i karakteristi!ne za prirodnu ihtiofaunu Cetine prije njenog kanaliziranja, izgradnje akumulacija i unošenja stranih vrsta.

Tablica 6. Zna!ajne vrste: Genus Salmo Salmo Cobitis Aulopyge Chondrostoma Squalius Telestes Phoxinellus

Species dentex (Heckel, 1851) trutta Linnaeus, 1758 dalmatina Karaman 1928 huegelii Heckel, 1843 phoxinus Heckel, 1843 illyricus (Heckel & Kner, 1858) ukliva Heckel, 1843 alepidotus Heckel, 1843

132

W DD VU VU CR VU

HR CR VU VU EN CR VU CR DD

HD2

HB4

SZ SZ

Z Z

2 4 4 4 2

SZ SZ SZ SZ SZ SZ

7.Okrugla, Uža, Bilokapi" – Vedrine-Grab

133

Tablica 7. Zna!ajne vrste: Genus Species Aulopyge huegelii Squallius illyricus Cobitis dalmatina Telestes ukliva Chondrostoma phoxinus Salmo dentex

W VU VU CR DD DD

HR EN VU VU CR CR CR

HD2

HB4 4

2 4

SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ

Pojedina to!kasta staništa u ovom prostoru zna!ajna su jer ga nastava jedna vrsta s Dodatka II Direktive o staništima i 2 vrste s dodatka IV. Šest vrsta riba ovog prostora je strogo zašti"eno i karakteristi!no za prirodnu ihtiofaunu Cetine prije njenog kanaliziranja, izgradnje akumulacija i unošenja stranih vrsta. Treba revitalizirati stari tok Rude u kojem živi jedna vrsta s Dodatka II Direktive o staništima, te sa!uvati preostale prirodne kraške izvore, kao i „oka“, podvodne izvore gdje prezimljava endem rijeke Cetine, Telestes ukliva. Ovo je jedno od najljepših podru!ja sinjskog polja. U to podru!je dolaze pojedine vrste iz Buškog blata i podru!je vjerojatno predstavlja "sink" metapopulacije za brojne ugrožene vrste. Za podru!je je nakon dodatnih istraživanja iznimno važna restoracija. Predlažemo da ovo podru!je u e u europsku mrežu Natura 2000.

8. Kanjon #ikotina la a –Blato na Cetini,Gali"i

134

Staništa u ovom prostoru zna!ajna su jer ga nastava jedna vrsta s Dodatka II Direktive o staništima i 3 vrste s dodatka IV. Šest vrsta riba ovog prostora je strogo zašti"eno i karakteristi!no za prirodnu ihtiofaunu Cetine. Izmjena brze i plitke vode i dubljih ujezerenih dijelova nekad je stvarala brojna staništa za razne vrste riba. Na ovom podru!ju je izrazito !esta vrsta dalmatinski vijun. Prema sadašnjim saznanjima ovdje obitava i zubatak. Problem ovog prostora su dnevne oscilacije vodotoka koje za posljedicu stvaraju smanjenu produktivnost vodotoka.Zbog više smještenih akumulacija vodotok ima brojne mane kao zamu"enost, povišenu temperaturu itd.U samom kanjonu istraživanja su bila rijetka. Zapo!eta istraživanja o biološkom minimumu rijeke treba nastaviti i stvoriti uvijete za o!uvanje preostale ihtiofaune. Predlažemo da ovo podru!je u e u europsku mrežu Natura 2000.

135

Tablica 8. Zna ajne vrste: Genus Salmo Salmo Cobitis Aulopyge Chondrostoma Squalius Telestes

Species dentex (Heckel, 1851) ? trutta Linnaeus, 1758 dalmatina Karaman 1928 huegelii Heckel, 1843 phoxinus Heckel, 1843 ? illyricus (Heckel & Kner, 1858) ukliva Heckel, 1843

W DD VU VU VU CR

HR CR VU VU EN CR VU CR

HD2

SZ SZ

Z z

2

9.

Uš"e Cetine (Podru!je od grada Omiša do Radmanovih mlinica)

136

HB4

4 4 4

SZ SZ SZ SZ SZ

Tablica 9. Zna!ajne vrste: Genus

Species

W

Acipenser Salmo Cobitis Aulopyge Squalius Salaria Pomatoschistus Knipowitschia Petromyzon

naccari Bonaparte, 1836 trutta Linnaeus, 1758 dalmatina Karaman 1928 huegelii Heckel, 1843 illyricus (Heckel & Kner, 1858) fluviatilis (Asso, 1801) canestrini (Ninni, 1883) panizzae marinus

VU VU VU DD DD DD

HR

HD2

CR VU VU EN VU VU EN EN DD

2

HB4

Strogo Zašti!

SZ

Z z

2 4 2 4

SZ SZ SZ SZ SZ sz

Iako su prirodna staništa uz današnje uš"e Cetine uglavnom degradirana, preostala staništa u tom dijelu kanjona treba zaštititi jer su posljednja uporišta vrstama životinja karakteristi!nim za uš"a jadranskih rijeka. Iznimno produktivno podru!je, kao uš"e predstavlja prostor velike biološke raznolikosti.Od 7 vrsta koje se ovdje javljaju, 3 vrste su na aneksu II direktive o staništima. Jedna vrsta je s aneksa 4, a 6 vrsta u kategoriji je strogo zašti"enih. Iznimno je važno podizanje svijesti o zna!enju i važnosti prirodne baštine kod lokalnog stanovništva.

Podru!je se treba istraživati stalnim pra"enjem ulova ribljih vrsta. Za to je podru!je nakon dodatnih istraživanja iznimno važna restoracija. Predlažemo da ovo podru!je u e u europsku mrežu Natura 2000.

2.2.4. Vodeni kukci (tulari, muhe plesa ice) S aspekta zaštite predlaže se apsolutna zaštita cijelog toka rijeke Cetine i rijeke Rude, kao izuzetno vrijednih segmenata prirodne baštine Hrvatske i podru!ja o!uvanja raznolikosti mediteranskih krških rijeka. Adekvatan stupanj zaštite u sadašnjim okvirima bio bi formiranje Parka prirode „Cetine“ i rijeke „Rude“ u cijelom njihovom toku.

2.2.5. Špiljska fauna beskralježnjaka Prema dosadašnjim istraživanjima i trenutno dostupnim podacima izvorišno podru!je rijeke Cetine sa svim speleološkim objektima, špiljskim staništima i vrstama potrebno je zaštiti u nekoj od kategorija zaštite. Jedna od mogu"nosti je uklju!enje ovog podru!ja u budu"i regionalni Park prirode Dinara ili kao zaseban zašti"eni krajobraz.

Ostala podru!ja rijeke Cetine potrebno je najprije sustavno biospeleološki istražiti kako bi se izradio speleološki katastar, utvrdila i katalogizirala špiljska staništa i špiljske vrste te se naknadnom valorizacijom utvrdile potrebne mjere za zaštitu.

Sva staništa utvr enih vrsta trebalo bi sustavno pratiti kroz monitoring te prema potrebi dodatno Zakonski zaštiti.

137

3. Prioriteti budu!ih istraživanja 3.1. Vodozemci, gmazovi i sisavci Op"enito Obaviti dodatna istraživanja sisavaca, a pri tome posebnu pažnju posvetiti šišmišima koji imaju porodiljne kolonije na tavanima ku"a; Dovršiti herpetološka istraživanja s težištem u samoj dolini Cetine; $ulumova pe"ina 1. Utvr ivanje koridora kojim ženke Myotis capaccinii lete prema izvorištu Cetine i obratno (telemetrijska istraživanja); 2. Pra"enje stanja porodiljnih i zimskih kolonija; Paško polje 1. Kartiranje mrijestilišta vodozemaca i procjena njihove brojnosti; 2. Utvr ivanje brojnosti ribarice Natrix tessellata uzduž rijeke; 3. Istraživanje višegodišnje dinamike brojnosti sitnih sisavaca Paškog polja; Rumin 1. Faunisti!ka istraživanja šišmiša Vodene pe"i (broj i brojnost vrsta tijekom godine); 2. Utvr ivanje koridora i obuhvata podru!ja lova Myotis capaccinii; Hrvata!ko polje i Miloševo jezero 4. Kartiranje mrijestilišta vodozemaca i procjena njihove brojnosti; 5. Utvr ivanje brojnosti ribarice barske kornja!e Emys orbicularis;; 6. Istraživanje višegodišnje dinamike brojnosti sitnih sisavaca Hrvata!kog polja; Bilokapi" – Vedrine, kanjon Blato - Zadvarje 1. kartirati sva „oka“ (podvodne izvore) i druge izvore koji izbacuju !ovje!ju ribicu Proteus anguinus; 2. kartirati špilje u kojima su šišmiši; Uš"e Cetine 1. istražiti sadašnje prisustvo i brojnost barske kornja!e Emys orbicularis;

3.2. Ptice Na podru!ju rijeke Cetine svakako je potrebno nastaviti pra"enje gnijež enja vrsta koje su ciljevi o!uvanja ovog podru!ja te su tako er i ciljane vrste ovog projekta. To su: crnoprugasti trstenjak Acrocephalus melanopogon 138

eja livadarka Circus pygargus kosac Crex crex veliki ronac Mergus merganser crvenonoga prutka Tringa totanus Od drugih vrsta koje obitavaju na otvorenim podru!jima u daljnja istraživanja bi trebalo uklju!iti: -škanjca osaša Pernis apivorus -"ukavicu Burhinus oedicnemus - zajednicu ptica pjevica travnja!kih površina Ovakva bi istraživanja trebalo popratiti i pra"enjem promjena na staništima, osobito stupnja korištenja travnjaka (odnos površina koje se koriste u poljoprivredi i koje zaraštavaju zbog zapuštanja).

Tako er bilo bi vrijedno dodatno istražiti i pratiti populaciju vodenkosa Cinclus cinclus vrste koja obitava u kanjonskom i brzom toku rijeke Cetine, ali i grabljivica koje gnijezde u kanjonu i na okolnom platou: sivi sokol Falco peregrinus i velika ušara Bubo bubo.

3.3. Ribe Paško polje zahtijeva daljnja ihtiološka istraživanja, naro!ito u rubnim izvorima. Posebno treba istražiti manje vode i vrela i ukupnu zajednicu riba ovog podru!ja.

Potrebna su dodatna saznanja o ribama Miloševog jezera.

Podru!je Okrugla, Uža, Bilokapi" – Vedrine-Grab treba dodatna ihtiološka istraživanja.

U samom kanjonu Cetine (#ikotina la a – Blata) ihtiološka istraživanja su bila rijetka.

Zapo!eta istraživanja o biološkom minimumu rijeke treba nastaviti i stvoriti uvjete za o!uvanje preostale ihtiofaune.

Podru!je od Radmanovih mlinica do grada Omiša (uš"e) se treba istraživati stalnim pra"enjem ulova ribljih vrsta

3.4. Kukci Na temelju analize svih podataka možemo zaklju!iti da je fauna vodenih kukaca na rijeci Cetini i rijeci Rudi, kao i fauna kukaca op"enito u dolini Cetine (op. N.Tvrtkovi") nedovoljno istražena i poznata. Iznimku !ini jedno porodica muha plesa!ica (por. Empididae) !ija je istraženost oko 90 %. Ostale skupine vodenih kukaca i njihova raznolikost na podru!ju Cetine i Rude apsolutno je nedovoljno poznata, a za neke skupine i ne postoje nikakvi podaci. Iz tih razloga preporu!a se provo enje sistematskog, višegodišnjeg (3-5 godina) istraživanja akvati!kih insekata u svrhu utvr ivanja njihove raznolikosti i rasprostranjenosti te utvr ivanju onih faunisti!kih elementa koji "e doprinijeti daljnjem kvalitetnijem vrednovanju i o!uvanju šireg podru!ja sliva rijeke Cetine i rijeke Rude.

139

Prioritet u istraživanjima zbog valorizacije vlažnih staništa trebala bi biti vretenca (op. N. Tvrtkovi"). Uz vodene kukce svakako treba istražiti faunu danjih leptira te skakavaca i konjica, skupina koje su naro!ito važne za valorizaciju travnjaka (op. N. Tvrtkovi").

3.5. Špiljska fauna beskralježnjaka Neophodno je provesti sustavna biospeleološka istraživanja podru!ja rijeke Cetine, kojima "e se sigurno utvrditi nova nalazišta ugroženih vrsta te gotovo sigurno i nove vrste za znanost.

Naro!ito se po svojem potencijalu špiljskih staništa i faune isti!u slijede"a podru!ja koja isti!em kao prioritet: 1. Podru!je Rumina i Biteli"ke zaravni u podnožju Dinare Na ovom podru!ju nalazi se ve"i broj hidrološki aktivnih objekata: krških izvora, izvor špilja (Rumin vrilo, Mali Rumin, Suhi Rumin, Mra!na špilja 1-3) te ponora, kao i fosilnih speleoloških objekata jama i špilja.

2. Podru!je Ruda u podnožju Kamešnice Na ovom podru!ju nalazi se ve"i broj hidrološki aktivnih objekata: krških izvora, izvor špilja te ponora, kao i fosilnih speleoloških objekata jama i špilja. Ovo podru!je najvjerojatnije predstavlja podzemnu hidrološku vezu izme u Buškog blata i Cetine te se mogu o!ekivati faunisti!ki nalazi kao na podru!ju BIH. 3. Podru!je kanjona Cetine od Trilja do Blata na Cetini Na ovom podru!ju nalazi se sigurno ve"i broj hidrološki aktivnih objekata koji su tek manjim dijelom poznati. Možemo o!ekivati nalaze ugrožene vodene špiljske faune, !ak i vrsta novih za podru!je Cetine.

4. Podru!je od slapa Gubavica kod Zadvarja do uvale Vrulje Ovo iznimno zanimljivo podru!je stisnuto izme u masiva Omiške Dinare i Biokova predstavlja najvjerojatnije fosilni kanjon rijeke Cetine koji je podzemno još hidrološki aktivan. U speleološkom i biospeleološkom smislu potpuno je neistražen iako postoje indikacije o hidrološki aktivnim objektima. Podzemni hidrološki sustav završava vruljom Vruja kod Brela, najve"om vruljom na podru!ju Mediterana.

140

Projekt COAST razvijen je uz potporu Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva te drugim nadležnim ministarstvima, 4 dalmatinske županije te brojnim lokalnim udrugama, tvrtkama i pojedincima, a provodi se uz financijsku potporu Globalnog fonda za okoliš (GEF).

Planirano trajanje projekta je 7 godina. Lokalni ured za provedbu Projekta smješten je u Splitu.

Projekt obuhvaća obalno područje četiri dalmatinske županije: Zadarske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske. Unutar tog područja prepoznata su i odabrana 4 demonstracijska područja zbog svoje iznimne biološke i krajobrazne vrijednosti. To su (1) Pelješac, Dubrovačko primorje, Malostonski zaljev i Mljet; (2) Vis i viški akvatorij; (3) šire područje ušća rijeke Krke; te (4) otok Pag (jugoistočni dio u Zadarskoj županiji), područje uz Novigradsko i Karinsko more.

Osnovni cilj projekta COAST je učinkovito utjecati na poduzetničke aktivnosti i prakse u turizmu, poljoprivredi, ribarstvu i marikulturi, izravno i kroz bankarski sektor, kako bi isti u svoje prakse uključili održivo korištenje i očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti.

Očuvanje biološke raznolikosti dalmatinske obale, kroz promicanje održivog razvoja, moguće je jedino kroz suradnju svih partnera na nacionalnoj, županijskoj i lokalnoj razini, kao i svih zainteresiranih strana, prvenstveno na području Dalmacije. Svoje prijedloge i pitanja možete uputiti projektnom timu na sljedeću adresu:

Kraj Sv. Ivana 11 HR-21000 Split Tel: +385 21 340480 Fax: +385 21 340484 e-mail: coast@undp.hr http://www.undp.hr/coast