Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) svjetska je mreĹža UN-a za razvoj koja zagovara promjene i povezivanje drĹžava sa znanjem, iskustvom te potencijalima kako bi se graÄ‘anima omogućilo da izgrade bolji Ĺživot. UNDP djeluje u 166 zemalja. Program UNDP-a u Hrvatskoj obuhvaća razvojne inicijative kao ĹĄto su: lokalni razvoj i jaÄ?anje institucionalnih kapaciteta, zaĹĄtita okoliĹĄa i racionalno koriĹĄtenje energije, podrĹĄka najranjivijim skupinama u druĹĄtvu, ukljuÄ?ivanje privatnog sektora u proces razvoja te jaÄ?anje hrvatskog pravosuÄ‘a i sigurnosti graÄ‘ana. Globalni fond za okoliĹĄ (GEF) osnovan je 1991. godine kako bi se pomoglo zemljama u razvoju i zemljama s ekonomijama u tranziciji da osiguraju sredstva za programe i projekte zaĹĄtite okoliĹĄa.
NaruÄ?itelj: Program Ujedinjenih naroda za razvoj, Zagreb Napomena: Ovaj dokument izradio je Centar za regionalne aktivnosti Programa prioritetnih akcija (CRA/PPA) UNEP-ova Mediteranskog akcijskog plana. Izradi i reviziji dokumenta doprinijeli su Gojko Berlengi, voditelj Projekta COAST, SnjeĹžana Mihinica, struÄ?na suradnica Projekta COAST i Marko Prem, v.d. ravnatelja CRA/PPA. Branka Barić i Neven Stipica preveli su dijelove teksta s engleskog na hrvatski. Zahvala Ova Studija ne bi bila moguća bez svesrdne pomoći i doprinosa sljedećih suradnika koji su doprinijeli Studiji svojim komentarima, sudjelovanjem u raspravama ili ustupanjem rezultata svojih istraĹživanja: Anita BabaÄ?ić Ajduk, Zlatka Blaslov, Sandro Bogdanović, Ivana BoĹžak, Marija Dejanović, Tina Dragutin, Mirko Ä?inÄ‘ić, Ante Glavurtić, Nikola Hajdić, Tonka IvÄ?ević, Zrinka Jakl, Nenad Jasprica, Nevia KruĹžić, Milenko Milović, Stipe MojaĹĄ, Ana Musa, Toni Nikolić, Stipe Petrina, Meri RogoĹĄić, Matilda SindiÄ?ić, Ivo Stanović, Barbara Ĺ kevin, Matea Ĺ pika, Jasenka Topić, Ramona Topić, Ante Tvrdeić i Neven Vuksan. Autorski tim: M. Marković, A. Micallef, D. Povh, A.T. Williams Kartografski prikazi: Z. Jakl (poglavlja 3.2 i 3.4); B. Bosnić i M. Madiraca (prilog 7 $%) GrafiÄ?ko oblikovanje: S. Pavasović Fotografije: M. Marković, A. Micallef, A.T. Williams, V. Jakupović (ustupljeno ljubaznoťću TZG Nina; fotografija 55 i fotografija plaĹže Ĺ˝drijac), M. Prem (fotografije 1, 17), T. RogoĹĄić (fotografija 15, 3.2), J. Topić (fotografije 46, 47 te fotografije priloga 6 - Ninska laguna), M. SindiÄ?ić (fotografija 49) Ilustracija na naslovnici: M. Kichka (ustupljeno ljubaznoťću Ministarstva zaĹĄtite okoliĹĄa, Izrael)
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Sadržaj Popis slika ......................................................................................................................................................... iii Popis tablica ...................................................................................................................................................... iii Popis fotografija ................................................................................................................................................ iv
Sažetak ................................................................................................................................................ v Summary .......................................................................................................................................... xxv 1. PLAŽE I UPRAVLJANJE PLAŽAMA: OP I DIO .................................................................................... 1 1.1 Integralno upravljanje obalnim podruējima ................................................................................................. 1 1.2 Plaže i upravljanje plažama .......................................................................................................................... 3 1.2.1 Tipologija plaža .......................................................................................................................................... 3 1.2.2 Upravljanje plažom ..................................................................................................................................... 8 1.2.3 Plaža kao resurs .......................................................................................................................................... 9 1.2.4 Pravni aspekti plaže .................................................................................................................................. 18 1.2.5 Pokretaēi, pritisci i utjecaji na plaže ......................................................................................................... 25 1.2.6 Kontrola pritisaka i ublažavanje utjecaja: nekoliko primjera iz prakse .................................................... 32 1.2.7 Metode analize i vrednovanja plaža ......................................................................................................... 50
2. UPRAVLJANJE PLAŽAMA U HRVATSKOJ ........................................................................................ 65 2.1 Institucionalni i zakonodavni okvir upravljanja obalom (i plažama) ............................................................ 65 2.1.1 Zakonodavno odreĜenje obale i plaže ...................................................................................................... 65 2.1.2 Kljuēni propisi upravljanja obalom i plažama ........................................................................................... 67 2.1.3 Institucionalni okvir .................................................................................................................................. 70 2.2 Plaža kao resurs u Hrvatskoj ...................................................................................................................... 72 2.2.1 Plaža kao prirodni resurs .......................................................................................................................... 72 2.2.2 Plaža kao gospodarski resurs ................................................................................................................... 74 2.3 Prakse upravljanja plažama u Hrvatskoj ..................................................................................................... 74 2.3.1 Program nagraĜivanja plaža .................................................................................................................... 81 2.4 Problemi upravljanja ................................................................................................................................. 83
3. METODOLOGIJA I REZULTATI ANALIZE ODABRANIH PLAŽA .......................................................... 85 3.1 Uvod ......................................................................................................................................................... 85 3.2 Podruēje analize ........................................................................................................................................ 85 3.3 Metodologija ............................................................................................................................................. 89 3.3.1 Plaže s Plavom zastavom ........................................................................................................................ 101 3.4 Rezultati .................................................................................................................................................. 102 3.4.1 Plaže s dominantnim prirodnim vrijednostima ....................................................................................... 104 3.4.2 Plaže s dominantnim rekreacijskim potencijalom .................................................................................. 112 3.4.3 Prijelazni oblici veđeg i manjeg konflikta izmeĜu prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala ........ 120 3.4.4 Plaže s Plavom zastavom ........................................................................................................................ 144
4. PREPORUKE ZA UPRAVLJANJE .................................................................................................... 147 4.1 Ciljevi ...................................................................................................................................................... 147 4.2 Opđe preporuke ...................................................................................................................................... 147 4.3 Specifiēne preporuke ............................................................................................................................... 151 4.3.1 Plaže s dominantnim prirodnim vrijednostima ....................................................................................... 151 4.3.2 Plaže s dominantnim rekreacijskim potencijalom .................................................................................. 153 4.3.3 Plaže kao prijelazni oblici veđeg i manjeg konflikta izmeĜu prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala ............................................................................................................................................. 154 4.3.4 Sidrišta .................................................................................................................................................... 155
5. POPIS KORIŠTENE LITERATURE ................................................................................................... 156
i
CRA/PPA, COAST
Prilog 1: Podruēje analize ................................................................................................................. 167 Prilog 2: Obrazac za registraciju i procjenu plaža BARE ..................................................................... 173 Prilog 3: Rezultati funkcionalne analize za odabrane plaže ............................................................... 180 Prilog 4: Prihvatni kapaciteti za odabrane plaže ............................................................................... 185 Prilog 5: Prijetnje plažama ................................................................................................................ 196 Prilog 6: Koncepti demonstracijskih projekata .................................................................................. 208
ii
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Popis slika Slika 1: Reflektivna plaža ................................................................................................................................................................... 3 Slika 2: Disipativna plaža ................................................................................................................................................................... 3 Slika 3: Plažni sustavi ....................................................................................................................................................................... 10 Slika 4: Zone zaštite i korištenja na obalnom podruēju, u skladu sa španjolskim Zakonom o obali ................................................ 20 Slika 5: Heritage Coast lokacije ....................................................................................................................................................... 39 Slika 6: Zadržavanje sedimenta i ublažavanje hidrodinamike na livadama Posidonia oceanica ...................................................... 44 Slika 7: Naplavine listova Posidonia oceanica ................................................................................................................................. 44 Slika 8: Smeđe na plaži ugrožava turizam ........................................................................................................................................ 48 Slika 9: Prirodno/rekreacijski dijagram (dijagram funkcionalne analize) ......................................................................................... 53 Slika 10: Oznaka za plaže s priznanjem Kvalitetna obala ................................................................................................................. 60 Slika 11: Vodiē za dobru plažu ......................................................................................................................................................... 61 Slika 12: Primjer prikaza kakvođe mora (temeljem profila) na mrežnim stranicama ...................................................................... 76 Slika 13: Kartografski prikaz profila na mrežnim stranicama Ministarstva zaštite okoliša, prostornog ureĜenja i graditeljstva .... 77 Slika 14: Izvadak iz Elaborata „Morske plaže na podruēju primorskoͲgoranske županije“ (1999.): Primjer plaže na podruēju grada Krka ........................................................................................................................................................................ 78 Slika 15: Prostorni obuhvat plaža u sve ēetiri županije ................................................................................................................... 87 Slika 16: Prostorni obuhvat plaža u Zadarskoj županiji ................................................................................................................... 88 Slika 17: Prostorni obuhvat plaža u ŠibenskoͲkninskoj županiji ...................................................................................................... 88 Slika 18: Prostorni obuhvat plaža u SplitskoͲdalmatinskoj županiji ................................................................................................. 88 Slika 19: Prostorni obuhvat plaža u DubrovaēkoͲneretvanskoj županiji .......................................................................................... 88 Slika 20: Kartografski prikaz prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala, te pritisaka na plažu ............................................. 100 Slika 21: Rezultati temeljnih funkcija ciljnih plaža ......................................................................................................................... 103 Slika 22: Usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala plaža s dominantnim prirodnim vrijednostima ................. 104 Slika 23: Usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala plaža s dominantnim rekreacijskim potencijalom ............. 112 Slika 24: Usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala plaža s veđim rekreacijskim potencijalom ......................... 120 Slika 25: Usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala plaža s jednakim prirodnim vrijednostima i rekreacijskim potencijalom .................................................................................................................................................................. 127 Slika 26: Usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala plaža s veđim prirodnim vrijednostima .............................. 134 Slika 27: Prikaz podruēja analiziranih u Zadarskoj županiji ............................................................................................................ 167 Slika 28: Prikaz podruēja analiziranih u ŠibenskoͲkninskoj županiji .............................................................................................. 167 Slika 29: Prikaz podruēja analiziranih u SplitskoͲdalmatinskoj županiji ......................................................................................... 168 Slika 30: Prikaz podruēja analiziranih u DubrovaēkoͲneretvanskoj županiji ........................................................................................ 168
Popis tablica Tablica 1: Srednja vrijednost dnevnih vrijednosti korištenja plaže u Italiji (2003.) ......................................................................... 15 Tablica 2: Klasifikacija kakvođe mora za kupanje i pripadajuđim graniēnim vrijednostima temeljem EU Direktive (2006/7/EC) ... 22 Tablica 3: Pokretaēi, pritisci i utjecaji na plažni okoliš ..................................................................................................................... 31 Tablica 4: Upitnik za ocjenjivanje plaža: biološki faktori ................................................................................................................. 62 Tablica 5: Procjenjivanje plaža u odnosu na vrstu i koliēinu otpada ............................................................................................... 62 Tablica 6: Godišnje ocjene toēaka ispitivanja uz postotnu razdiobu po ocjenama na plažama hrvatskog Jadrana za 2009. ......... 75 Tablica 7: Popis plaža za pilotͲanalizu ............................................................................................................................................. 86 Tablica 8: Ocjena prirodnih vrijednosti plaže .................................................................................................................................. 89 Tablica 9: Ocjena rekreacijskih potencijala plaže ............................................................................................................................ 90 Tablica 10: Vrednovanje ukupne pokrovnosti ................................................................................................................................. 91 Tablica 11: Obrazac za procjenu obalnog krajobraza ...................................................................................................................... 92 Tablica 12: Izraēunavanje fiziēkog prihvatnog kapaciteta ............................................................................................................... 94 Tablica 13: Primjer izraēuna prihvatnog kapaciteta ........................................................................................................................ 96 Tablica 14: Kriteriji za procjenu prijetnji plažnom podruēju ............................................................................................................ 97 Tablica 15: Osnovni elementi profila plaža...................................................................................................................................... 97 Tablica 16: Plaže nagraĜene Plavom zastavom u 2009. godini na podruēju Dalmacije................................................................. 101 Tablica 17: Temeljni kriteriji Plave zastave .................................................................................................................................... 144 Tablica 18: Kriteriji za upravljanje po tipu plaže ............................................................................................................................ 149 Tablica 19: Popis svih preliminarno analiziranih plaža .................................................................................................................. 169
iii
CRA/PPA, COAST
Popis fotografija Fotografija 1: Potpisivanje Protokola o IUOP ................................................................................................................................... 2 Fotografija 2: Pješēana (koraljna) plaža ............................................................................................................................................ 4 Fotografija 3: Plaža s velikim oblucima ............................................................................................................................................. 4 Fotografija 4: Džepna plaža ispod klifa visokog preko 600 m (Sliabh Liag, Donegal, Irska) .............................................................. 4 Fotografija 5: Izvijena plaža (Rhossili, Wales, UK) ............................................................................................................................. 4 Fotografija 6: Umjetna plaža nastala na podruēju nekadašnje kamene obale (Otok Pag, Hrvatska) ............................................... 5 Fotografija 7: Udaljena plaža (obala Andaluzije, Španjolska) ........................................................................................................... 5 Fotografija 8: Ruralna plaža (Ghajn Tuffieha, Malta) ........................................................................................................................ 6 Fotografija 9: Mjesna plaža (Klek, Hrvatska) .................................................................................................................................... 6 Fotografija 10: Gradska plaža (Mahdia, Tunis) ................................................................................................................................. 7 Fotografija 11: Plaža turistiēkog naselja (Barbados, Karibi) .............................................................................................................. 7 Fotografija 12, Fotografija 13: Primjeri dobro strukturiranih informativnih tabli (Španjolska) ........................................................ 9 Fotografija 14: Jedinstveni sustav plaže i s njom povezane sipine ................................................................................................. 10 Fotografija 15: Žliēarke (Ušđe Neretve, Hrvatska) .......................................................................................................................... 11 Fotografija 16: „Prvenstvo svita u piciginu“.................................................................................................................................... 13 Fotografija 17: Plaža Baēvice u sijeēnju (Split, Hrvatska) ................................................................................................................ 16 Fotografija 18: Pretjerana izgradnja uništava vrijedna obalna staništa .......................................................................................... 21 Fotografija 19 (a i b): Prihranjivanje plaža (Sjeverni Wales, UK) ..................................................................................................... 23 Fotografija 20: Primjer loše oznake opasnosti na plaži................................................................................................................... 24 Fotografija 21: Primjer dobre oznake opasnosti na plaži ............................................................................................................... 24 Fotografija 22: Primjer koncesije za malu, usku plažu koja, u ovom sluēaju, ostavlja vrlo malo mjesta za one koji ne koriste usluge predmetne koncesije ............................................................................................................................................ 25 Fotografija 23: Gutanje plastike opasno po život za morske kornjaēe ........................................................................................... 27 Fotografija 24: Smeđe ugrožava opstanak životinja ........................................................................................................................ 27 Fotografija 25: Çirali plaža .............................................................................................................................................................. 32 Fotografija 26: Zaštita za kornjaēe .................................................................................................................................................. 33 Fotografija 27: Posidonia oceanica ................................................................................................................................................. 35 Fotografija 28: Naslage posidonije na plaži, Sardinija, Italija .......................................................................................................... 35 Fotografija 29: Plaža Almanarre (Francuska) .................................................................................................................................. 37 Fotografija 30: Djevojka s Korzike (kraj 19. ili poēetak 20. stoljeđa) nosi košaru punu listova posidonije. ..................................... 37 Fotografija 31: Podruēje iznimne krajobrazne vrijednosti (Heritage Coast, UK) ............................................................................. 40 Fotografija 32, Fotografija 33: Suradnja s lokalnim stanovništvom kod održavanja krajobraznih elemenata ............................... 41 Fotografija 34: Znaēajna erozija na plaži ........................................................................................................................................ 42 Fotografija 35: Predefinirani prolazi preko dina (zapadna obala Francuske) ................................................................................. 45 Fotografija 36: Smeđe na plaži i aktivnosti ēišđenja ........................................................................................................................ 46 Fotografija 37: Akcija ēišđenja plaža (Panama) ............................................................................................................................... 47 Fotografija 38, Fotografija 39: Clivus zahodi u NP Mljet, Mali most ............................................................................................... 50 Fotografija 40: Ograniēavanje broja kupaēa unaprijed postavljenim ležaljkama (Turska) ............................................................. 55 Fotografija 41: Stotine tisuđa ljudi na plaži (Durban, Južnoafriēka Republika) ............................................................................... 55 Fotografija 42: Koliko više je previše? ............................................................................................................................................ 56 Fotografija 43: „Domađa” zastava, Fréjus, Côte d’Azur .................................................................................................................. 58 Fotografija 44: Plava zastava, Sjeverna Irska .................................................................................................................................. 59 Fotografija 45: Hridinasta obala u funkciji kupališta (otok Braē, Hrvatska) .................................................................................... 67 Fotografija 46: Male sipine na Kraljiēinoj plaži, Nin ........................................................................................................................ 72 Fotografija 47: Cakile maritima, karakteristiēna vrsta uz obale s organskim naplavinama ............................................................ 73 Fotografija 48: Plaža Sakarun ......................................................................................................................................................... 79 Fotografija 49: Akcija ēišđenja smeđa s plaža i podmorja Silbe ....................................................................................................... 81 Fotografija 50: Akcija ēišđenja smeđa s plaže Salbunara (Biševo) ................................................................................................... 81 Fotografija 51: Plaža Iza banja – Sveti Filip i Jakov ......................................................................................................................... 81 Fotografija 52: Plaža Solaris ............................................................................................................................................................ 82 Fotografija 53: Vela Plaža Hvar ..................................................................................................................................................... 102 Fotografija 54: Plaža Okljuēna (Otok Vis) ...................................................................................................................................... 104 Fotografija 55: Plaža Prapratna (Pelješac) .................................................................................................................................... 112 Fotografija 56: Plaža Pocukmarak (Silba) ...................................................................................................................................... 120 Fotografija 57: Obalno podruēje obale Sv. DuhͲBošane ............................................................................................................... 127 Fotografija 58: Kraljiēina plaža ...................................................................................................................................................... 134 Fotografija 59: Plava plaža (Vodice) ............................................................................................................................................. 146
iv
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Sažetak Upravljanje plažama, kao važnim dijelovima obalnih podruēja, treba biti sagledano i ukljuēeno u šire programe upravljanja obalnim podruējima. Kao jedan od takvih procesa upravljanja kojim se postiže održivi razvoj obale je integralno upravljanje obalnim podruējima (IUOP) (poglavlje 1.1). „Integralno upravljanje obalnim podruējem oznaēava dinamiēki proces održivog upravljanja i korištenja obalnih podruēja, uzimajuđi istovremeno u obzir krhkost obalnih ekosustava i krajobraza, raznolikost aktivnosti i korištenja, njihovo meĜusobno djelovanje, pomorsku usmjerenost pojedinih aktivnosti i korištenja i njihov utjecaj na pomorske i kopnene dijelove.“ (Protokol o IUOP; ēl.2 (f))
U skladu s principima IUOPͲa, temeljni cilj upravljanja plažama treba biti uspostavljanje optimalne ravnoteže izmeĜu oēuvanja prirodnih vrijednosti plaža i osiguranja održivog korištenja njihovih razvojnih (rekreativnih) potencijala. S tim u vezi, nužno je: odrediti tipove plaža; jasno definirati plažna podruēja na kojima đe korištenje biti svedeno na najmanju moguđu mjeru, u korist oēuvanja njihovih prirodnih vrijednosti, kao i podruēja na kojima đe se najveđi napor posvetiti unaprjeĜenju rekreacijskih kapaciteta plaže; poticati/razvijati održiva rješenja ureĜenja i pružanja usluga na plažama; olakšati institucionalno upravljanje plažnim podruējima, osobito zaštiđenim dijelovima prirode; uspostaviti sustav prađenja stupnja oēuvanja prirodnih vrijednosti kao i kvalitete razine usluga koja se osigurava na plažnim podruējima (kroz postojeđe institucije za upravljanje zaštiđenim dijelovima prirode, kroz program izdavanja koncesija i sl.); podizati razinu informiranosti korisnika i upravitelja plažnih podruēja o važnosti održivog upravljanja ovim vrijednim resursom; te poticati sudjelovanje javnosti u programima upravljanja plažama. Kako bi se osiguralo ostvarenje ovih ciljeva, izraĜene su Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama koje daju okvir za ekološkoͲprostorno upravljanje plažama u Republici Hrvatskoj. Smjernice imaju tri osnovna dijela: i. opđi dio koji daje odgovor na pitanje što su to plaže (ukljuēujuđi analizu definicija, trenutnih praksi i pravnog okvira upravljanja plažama) kao i odgovor na pitanje kako se plaže razumijevaju u Hrvatskoj; ii. analitiēki dio koji daje odgovore na pitanja kako vrednovati plaže (uzimajuđi u obzir prirodne znaēajke, ureĜenost plaže, pritiske te prihvatni kapacitet) te koji su rezultati vrednovanja plažnih podruēja u Hrvatskoj; iii. preporuke u kojem se daje odgovor kako upravljati plažama.
I. Što ēini plažu? Plaža se može definirati (poglavlje 1.2.1) kao „nakupina nekonsolidiranog materijala (npr. pijeska, šljunka, gline – ili njihova mješavina) koja se proteže od kopnenog ruba plaže, što može biti padina sipine ili valobran, do dubine mora na kojoj nema znaēajnih kretanja sedimenta“ (Micallef i Williams, 2009.). Tipovi plaža mogu se odrediti uzimajuđi u obzir širok spektar fiziēkih, prirodnih i antropogenih odrednica, koje, izmeĜu ostalog, mogu ukljuēivati fiziku mora, sastav fitogenog sedimenta, boju, oblik, stabilnost, stupanj oēuvanosti prirodnih staništa i vrsta, stupanj prirodnosti, korištenja i okruženja plaže i sliēno. Plaže se trebaju razumijevati i kao multidimenzionalni prirodni sustavi (poglavlje 1.2.3) koji su inkorporirani u veđe, obalne sustave te koji su složeni od interakcija prirodnih, socioͲkulturnih i upravljaēkih sustava (James, 2000.). Plaže (osobito pješēane) pružaju širok spektar usluga ekosustava, od kojih su mnoge kljuēne u osiguranju ljudskog korištenja (iskorištavanja) obalnih podruēja. Neke od tih usluga ukljuēuju: pohranjivanje i
v
CRA/PPA, COAST
transport sedimenta; raspršivanje valova, te s tim u vezi, oslabljivanje utjecaja ekstremnih prirodnih dogaĜaja (npr. tsunamiji); dinamiēki odgovor na podizanje razine mora; razgradnja organskih materijala i zagaĜivaēa; filtriranje i ēišđenje mora; održavanje bioraznolikosti; mrjestilište za ribe te gnjezdilišta kornjaēa i podruēja razmnožavanja nekih vrsta tuljana; hranilišta za ptice i brojne kopnene divlje životinje; vizualni doživljaj i rekreativne moguđnosti; te funkcionalne veze izmeĜu kopnenog i morskog okoliša u obalnim zonama. Buduđi da se smatraju sigurnim rekreacijskim okolišem u kojemu mogu uživati razliēiti sudionici društva, na plaže se sve više gleda kao na visoko vrijedni društvenoͲekonomski nacionalni resurs koji zahtijeva uēinkovito upravljanje. Plaže predstavljaju glavno žarište globalnog turizma, štoviše postale su ikona suvremenog turizma te se smatraju glavnim ekonomskim faktorom na turistiēkom tržištu (Houston, 2002.; Lencek i Bosker, 1998.). Produženjem vremena predviĜenim za rekreaciju poveđava se poželjnost takvih rekreacijskih podruēja kao i javna svijest o zdravstvenim i sigurnosnim problemima te se stvaraju oēekivanja u smislu kvalitete i moguđnosti izbora. Rezultat toga je stvaranje potrebe za izradom uēinkovite sheme za klasifikaciju, vrednovanje i upravljanje plažnim podruējima (Micallef i dr., 2004.). Uzimajuđi u obzir široki spektar potencijalnih konflikata, upravljanje plažom može se definirati (poglavlje 1.2.2) kao „proces upravljanja plažom, bilo prađenjem, jednostavnim intervencijama, recikliranjem, dohranom, izgradnjom, održavanjem plažnih objekata, ili bilo kojom kombinacijom ovih tehnika, na naēin koji odražava prihvatljiv kompromis s obzirom na raspoloživa sredstva i ciljeve vezane za obalnu zaštitu, zaštitu prirode, kvalitetu življenja i gospodarstvo“ (Simm i dr., 1995.: 147). Osim toga, upravljanje plažama „treba biti usmjereno na upravljanje ljudima i naēinom njihove interakcije s okolišem plaže, u cilju izbjegavanja, popravljanja ili ublažavanja negativnih utjecaja“ (Micallef i Williams, 2009.). U mnogim zemljama lokalni organi vlasti imaju ovlast donošenja podzakonskih akata koji se odnose na javne plaže i upravljanje plažama. Ipak, najveđi broj odredbi koje se tiēu upravljanja plažama (poglavlje 1.2.4) sadržani su u širim aktima koji se tiēu upravljanja obalnim podruējem ili nekim sektorskim odredbama. Od posebnog interese za upravljanjem plažama je zakonodavstvo koje se odnosi na kakvođu mora za kupanje, sigurnosti plaža, prihranjivanje i zaštitu obale, pristup plažama i zaštitu kljuēnih ekosustava, primjerice sipina. Ubrzano uništavanje prirodnih staništa i korištenje prirodnih resursa od strane ljudi (poglavlje 1.2.5) , ēiji se broj stalno poveđava, imaju ogroman utjecaj na globalne ekosustave. Uslijed seoba stanovništva mnogi od ovih utjecaja su se pojaēali i usmjerili na svjetske obale od kojih dominiraju one pješēane i šljunēane. Intenzivan obalni razvoj, kao neizbježna posljedica ekonomskog napretka, rezultirao je široko rasprostranjenim izmjenama plažnih ekosustava. Prijetnje plažama nastaju zbog niza pritisaka koji ukljuēuju cijelu skalu, od lokaliziranih efekata (npr. gaženje) do efekata globalnih razmjera (npr. podizanje razine mora) Defeo i dr. (2009.). Niz autora prepoznao je slijedeđe pritiske koji vode do propadanja okoliša plažnih ekosustava (prema Defeo i dr., 2009.): i. Rekreacija, ukljuēujuđi prelaske terenskih vozila, gaženje, sunēanje, plivanje, jahanje, kampiranje (na plaži i dinama), korištenje motornih ēamaca (skuteri za vodu, banane), velika koncentracija ljudi; ii. Oneēišđenje, ukljuēujuđi kanalizaciju i oborinske vode, otpatke na plaži, eutrofikaciju (opasno cvjetanje mora), termalno oneēišđenje, naftu i druge kemikalije; iii. Obalni razvoj, ukljuēujuđi gradnju (kuđe, infrastruktura, ceste, itd.) i graĜevinarstvo (brane, ograde, zidovi, nasipi, lukobrani, itd.); iv. Ekološki štetno upravljanje plažom, ukljuēujuđi neodgovarajuđe ēišđenje, prihranjivanje, nasipavanje i ograĜivanje; v. Eksploatacija resursa, ukljuēujuđi ribolov, iskapanje, itd; vi. Klimatske promjene, ukljuēujuđi podizanje razine mora. Sljedeđa tablica daje zbirni prikaz glavnih pokretaēa, pritisaka i utjecaja na plažni okoliš.
vi
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Pokretači, pritisci i utjecaji na plažni okoliš Pokretači
Pritisci
Utjecaji
Povećan br. stanovnika / Obalni razvoj
1. Izgradnja (građevine) stambena naselja infrastruktura vikend‐naselja 2. Građevinski radovi zaštitne obalne konstrukcije 3. Povećana gustoća broja posjetitelja na plaži umjetno osvjetljenje buka gaženje 4. Onečišćenje kanalizacija ilegalna odlagališta 1. Povećane rekreacijske aktivnosti na plaži terenska vozila, skuteri i brodice gaženje gusto poredane ležaljke za sunčanje 2. Eksploatacija resursa pojačan ribolov iskapanje 3. Ekološki štetno upravljanje plažom mehaničko čišćenje plaže neumjereno nasipanje 4. Pojačana gradnja smještajnih objekata hoteli apartmani/sobe za iznajmljivanje, kamping 5. Povećan broj objekata na plaži/u pozadini plaže/plažnom području kafići, lokali, itd. 1. Korištenje morskog prostora 2. Onečišćenje nutrijenti ispuštanje nafte s brodica
Turizam
Aktivnosti koje se temelje na moru: i) marikultura ii) nautički turizam
Kao gore navedeno, ali s različitim intenzitetom
Neugodni mirisi Eutrofikacija Oštećenje/uginuće faune i flore Oštećenje staništa uslijed sidrenja Otpaci Oštećenje/uginuće faune i flore Gubitak/oštećenje staništa Eutrofikacija Oštećenje/uginuće faune i flore Eutrofikacija Neposredni utjecaj na faunu i floru
Industrija
Poljoprivreda i stočarstvo
Klimatske promjene
1. Gradnja 2. Onečišćenje odlaganje i ispuštanje otpada 1. Gnojiva 2. Pesticidi 3. Životinjski otpad (npr. nekontrolirano odlaganje i istjecanje – propusnost) 1. Opasnosti za obalu porast razine mora povećana učestalost i intenzitet zimskih oluja olujni valovi
Uništenje i gubitak staništa Erozija/povećanje kao posljedica poremećaja u obalnim procesima, npr. transport sedimenta i dinamika valova Smanjena vrijednost krajolika Ekološki poremećaji Otpaci koji mogu rezultirati poremećenom ravnotežom domaće faune/flore Eutrofikacija Pogoršana kakvoća mora
Gubitak staništa uslijed erozije i poplave
vii
CRA/PPA, COAST
Neke postojeće prakse i instrumenti sprečavanja/ublažavanja negativnih pritisaka i utjecaja na okoliš sumirani su sljedećom tablicom (poglavlje 1.2.6). NEKI UTJECAJI KRATKOROČNA RJEŠENJA Uništavanje i gubitak staništa / vrsta
NEKE POSTOJEĆE PRAKSE UPRAVLJANJA
Zabrana korištenja Informiranje javnosti
ALATI/INSTRUMENTI
Erozija/ prirast
(Neadekvatno) prihranjivanje Nepoduzimanje ničega
Ekološki poremećaji (primjerice, uništavanje vegetacije pješčanih sipina; otpaci na plaži i sl.)
Adekvatni načini čišćenja Zabrana gaženja Informiranje javnosti Iniciranje praćenja onečišćenja i identificiranja problema na izvoru
Pogoršanje kakvoće mora
viii
Ograničeno praćenje kakvoće mora Identificiranje izvora
NEKI PRIMJERI IZ PRAKSE DUGOROČNA RJEŠENJA
Planovi integralnog upravljanja Zoniranje Rekreacijski centri („honeypots“) Okolišno osjetljivi sadržaji Neuklanjanje nutrijenata s plaže Određivanje prihvatnog kapaciteta Studije procjene utjecaja na prirodu Profiliranje, uzorkovanje i druge metode praćenja Edukacijski centri, seminari, radionice, edukacijski programi u školama, informativne table i brošure, rangeri, korištenje medija
Mekša inženjerska rješenja (npr. prihranjivanje) Čvrsta građevinska rješenja (primjerice, gradnja lukobrana, obalnih zidova, zaštitnih ograda) Profiliranje plaža, teledetekcija i sl. Modeliranje i druge stručne studije Neuklanjanje nutrijenata s plaže Pravni dokumenti
Ručno/mehaničko čišćenje Postavljanje predefiniranih prijelaza preko sipina Kontrolirano korištenje sadržaja na određenim lokacijama Škole, radionice, seminari, ispravno označavanje na plažama, programi usvajanja plaža, mediji i sl. Metode označavanja tipova otpada na plažama Metode određivanja izvora onečišćenja
Nacionalni programi koji slijede nacionalno i/ili međunarodno zakonodavstvo (npr: Europska direktiva, Barcelonska konvencija i sl.)
Izrada i provođenje planova upravljanja Politika zoniranja Regulacija pristupa Obnavljanje staništa Određivanje prihvatljive razine korištenja obale Uvažavanje gospodarskih i društvenih potreba lokalnog stanovništva Profesionalno planiranje i upravljanje plažama (uključujući osnivanje stručnih institucija) Edukacija Uključivanje javnosti
Otklanjanje izvora Dugoročno praćenje stanja Primjena zona zabrane gradnje („setback”) Očuvanje livada morskih cvjetnica
Eliminiranje na izvoru Edukacija Uključivanje javnosti Programi dugoročnog praćenja i procjene osjetljivosti
Eliminiranje na izvoru Dugoročno i sveobuhvatno praćenje Održivi sanitarni sadržaji na plažama
Održivo upravljanje plažom Cirali (Turska) Plaža Almanarre (Francuska) Koncept „The Heritage Coast” (Velika Britanija)
ECOPLAGE Prihranjivanje zaljeva St.George (Malta) Normativa Regionalle della Liguria (RS No 13/1999)
Program „Usvojimo plažu” NALG Protokol Upitnici/obrasci organizacije „Ocean Conservancy“
Profil mora (Hrvatska) Clivus ‐ kompostni zahodi (Hrvatska)
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Kao rezultat nabujalog turizma i sve veđe važnosti koja se poklanja plažama i upravljanju plažama, a sve s ciljem informiranja javnosti o tome gdje se nalaze „najbolje plaže“, razvijen je cijeli niz programa za ocjenjivanje vrijednosti plažnog (ili s plažom povezanog) podruēja (poglavlje 1.2.7.4). Nekoliko znaēajnijih primjera aktualnih programa ocjenjivanja i nagraĜivanja kvalitete plažnih podruēja ukljuēuje program Plave zastave (Blue Flag; http://www.blueflag.org), Kvalitetna obala (Quality Coast award; http://www.qualitycoastapplication.org/), Vodiē za dobru plažu (Good guide beach; http://www.goodbeachguide.co.uk), Nacionalna kampanja za zdrave plaže (The National Healthy Beaches Campaign; http://www.nhbc.fiu.edu), Plavi val (Clean Beaches Council – the Blue Wave; http://www.cleanbeaches.org), Nacionalna grupa za otpad u obalnim podruējima (National Aquatic Litter Group – NALG; http://www.environmentͲagency.co.uk), australski Program sigurnosti plaža (http://www.surflifesaving.com.au), Plavi vodiē (GuidaBlu; http://www.legambiente.it), portugalska Zlatna povelja za kvalitetu plaže (http://www.snirh.inag.pt) i druge. Organi vlasti bi se trebali orijentirati na takva priznanja koja ne traže dodatna financijska i administrativna opteređenja (koja su karakteristiēna za veliki broj postojeđih programa nagraĜivanja) te koja su prilagoĜena kako urbanim, tako i ruralnim plažnim uvjetima.
II. Kako se plaže razumijevaju u Hrvatskoj? Uzimajuđi u obzir prirodne i rekreativne karakteristike plaža, Zakon o prostornom ureĜenju i gradnji, slijedeđi Pravilnik o vrstama morskih plaža i uvjetima koje moraju zadovoljavati (Narodne novine, 1995.; više nema pravnu valjanost), odreĜuje i dva glavna tipa plaža: prirodne i ureĜene plaže (poglavlje 2.1.1). „UreĜena morska plaža unutar ili izvan naselja je nadzirana i pristupaēna svima pod jednakim uvjetima s kopnene i morske strane ukljuēivo i osobama smanjene pokretljivosti, veđim dijelom ureĜenog i izmijenjenog prirodnog obilježja, te infrastrukturno i sadržajno (tuševi, kabine i sanitarni ureĜaji) ureĜen kopneni prostor neposredno povezan s morem, oznaēen i zaštiđen s morske strane.“ ( l. 53., st. 2) „Prirodna morska plaža unutar ili izvan naselja je nadzirana i pristupaēna s kopnene i/ili morske strane infrastrukturno neopremljena, potpuno oēuvanoga zateēenoga prirodnog obilježja.“ ( l. 53., st. 3)
Uredbom o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru (NN 23/04, 101/04, 39/06, 63/08) plaže se dijele na: i. UreĜene javne plaže koje služe veđem broju turistiēkih objekata i graĜana; ii. UreĜene posebne plaže koje ēine tehniēkoͲtehnološku cjelinu jednog smještajnog objekta u smislu Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti; iii. Prirodne plaže na kojima nisu izvršeni zahvati u prostoru u smislu propisa kojima se ureĜuje prostorno ureĜenje i graĜenje te koje se ne smiju ograĜivati s vanjske strane. Važno je napomenuti kako zakonodavac predviĜa moguđnost ograĜivanja i naplata ulaza iskljuēivo na ureĜene plaže. Hrvatski propisi ureĜenim tipovima plaža smatraju i hridinaste obale te umjetna plažna podruēja (kao što su betonirane obale). MeĜutim, geološki promatrano, samo pješēana i šljunēana obalna podruēja mogu biti smatrana plažama. Za ostala podruēja adekvatni termini su kupališta i/ili kamena (hridinasta) obala. Osim Zakonom o prostornom ureĜenju i gradnji, upravljanje plažnim podruējima Hrvatske trenutaēno je regulirano (poglavlje 2.1.2) pomođu dva glavna dokumenta: Uredba o kakvođi mora za kupanje i Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama. Osim tih, znaēajni su i drugi zakoni koji se bave odreĜenim specifiēnim problemima obalnih podruēja, kao što su Zakoni najvažniji za zaštitu obale su: Zakon o prostornom ureĜenju i gradnji, Zakon o zaštiti prirode (NN 70/05; 139/08), Zakon o zaštiti okoliša (NN 110/07), Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03, 141/06, 38/09) te Zakon o otocima (NN 34/99, 32/02, 33/06). Hrvatska ima iznimno dugu obalu, ali još uvijek nije uspostavljeno organizirano institucionalno upravljanje (poglavlje 2.1.3) tako važnim prirodnim bogatstvom. Nekoliko ministarstava se bavi
ix
CRA/PPA, COAST
rješavanjem pojedinaēnih problema vezanih za obalno podruēje, dok trenutno postoje svega dvije institucije iskljuēivo zadužene za upravljanje obalnim podruējima: Odjel za zaštitu mora unutar Ministarstva zaštite okoliša, prostornog ureĜenja i graditeljstva (MZOPUG) te Uprava za otoke i priobalje, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. MeĜutim, u smislu upravljanja kakvođom mora na plažama, najvažniji je Odjel za zaštitu mora (MZOPUG). Kad je uspostavljen, bio je prvo institucionalno rješenje takve vrste na Mediteranu. Nažalost, njegovi su zadaci danas uglavnom svedeni na administrativne poslove. U Hrvatskoj pjeskovite i šljunkovite plaže zastupljene su na samo 5,4% hrvatske obale (MK, 2009.). Kljuēna obalna staništa Natura 2000, a koja su osobito važna za upravljanje plažama su (poglavlje 2.2.1): muljevita i pješēana dna izložena zraku za vrijeme oseke; mediteranska i termoatlantska vegetacija halofilnih grmova (Sarcocornetea fruticosi); embrionske obalne sipine Ͳ prvi stadij stvaranja sipina; vegetacija pretežno jednogodišnjih halofita na obalama s organskim nanosima (Cakiletea maritimae p.); ali i muljevite obale obrasle vrstama roda Salicornia i drugim jednogodišnjim halofitima. Zbog svojstava istoēne obale Jadranskoga mora, koja je velikim dijelom kamenita, ova staništa veoma su rijetka. Ona su uglavnom svojtama siromašna, no ekološki iznimno vrijedna staništa, koja su ljudima zanimljiva kao plažna podruēja, stoga su pod znaēajnim antropogenim pritiskom (http://www.natura2000.hr). Osim kao prirodni resurs, plaže su u Hrvatskoj i znaēajan gospodarski resurs (poglavlje 2.2.2). Analizirajuđi razloge zbog kojih se Hrvatska odabire kao turistiēka destinacija, može se ređi da turisti dolaze u Hrvatsku uglavnom zbog odmaranja i uživanja u suncu i moru (IT, 2002.). Naime, ispitivanja TOMAS koja provodi Institut za turizam (2002.; 2005.) pokazuje kako su turisti istaknuli ljepotu prirode i krajolika te ēistođu plaža kao faktore kojima su bili najzadovoljniji (IT, 2005.). Stoga se može zakljuēiti kako su upravo plaže jedan od najvažnijih resursa u razvoju hrvatskog turizma. Trenutno u Hrvatskoj ne postoji cjeloviti program upravljanja plažama. Naime postoje inicijative procjene stanja biološke raznolikosti plažnih staništa kao i inicijative procjene rekreacijskih i/ili sigurnosnih aspekata plažnog podruēja. MeĜutim ne postoji jedinstveni sustav upravljanja plažama koji bi ukljuēivao cjelovitu procjenu prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala te mjere kojih se treba pridržavati na plaži kako bi se ti potencijali saēuvali i unaprijedili. Jedina inicijativa koja je na snazi i koja djelomiēno udovoljava ovim kriterijima je program Plave zastave, ali ona je ipak prvenstveno orijentirana na plaže kao rekreacijske zone (ne uzimajuđi u obzir prirodne vrijednosti plaže veđ samo program ekološke edukacije i sl.) te je, s tim u vezi, usmjerena uglavnom na urbane i resort plaže. Kljuēne inicijative, programi i studije koje su usmjerene na neke od aspekata upravljanja plažama ukljuēuju (poglavlje 2.3): program prađenja kakvođe mora te izrada baze podataka o kakvođi mora za kupanje; izrada profila plaža na kojima se mjeri kakvođa, temeljem uredbe o kakvođi mora za kupanje (NN 73/08); izrada kartografskih prikaza plaža PrimorskoͲgoranske i DubrovaēkoͲneretvanske županije temeljem Uredbe o standardima kakvođe mora na morskim plažama (NN 33/96); upravljanje zaštiđenim krajobrazom Sakarun kroz izdavanje koncesije Javnoj ustanovi za upravljanje zaštiđenim dijelovima prirode Zadarske županije; pojedine inicijative ispitivanja prirodnih ili rekreativnih vrijednosti plaža kao što su istraživanja u sklopu projekta COAST (2009.) ili dužobalna analiza plaža korištenjem metode BARE (2005. i 2006.); pojedinaēne specifiēne studije za upravljanje odabranim plažama; brojne inicijative praktiēnog održavanja, prije svega ēistođe plaža. Osim navedenih inicijativa, u Hrvatskoj postoje dva programa nagraĜivanja plaža (poglavlje 2.3.1): Plava zastava u Hrvatskoj; Turistiēki cvijet – plaža Jadrana. Ipak, plaže su u Hrvatskoj izložene znaēajnom antropogenom pritisku (poglavlje 2.4). Neki od kljuēnih problema upravljanja plažama u Hrvatskoj su uništavanje obalnih (kopnenih i morskih) staništa tipiēnih za plažna podruēja, sektorski pristup prađenju stanja i upravljanja plažama, nedostatak cjelovitog legislativnog sustava upravljanja plažama te preklapanje nadležnosti.
x
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
III. Kako vrednovati plaže? U meĜunarodnoj praksi upravljanja plažama valoriziranje plažnih podruēja, pa onda i samo upravljanje (odn. preporuke upravljanja), orijentirano je: i) ili na plažu kao rekreacijski resurs; ii) ili na plažu kao obalno stanište. Najēešđe nije uspostavljena veza izmeĜu ova dva pristupa, stoga se i produbljuje meĜusobno nerazumijevanje te jaēa utisak kako su ova dva koncepta zapravo nepomirljiva. Bojne su metode analize i vrednovanja plaža. Kao osobito znaēajne metode, korištene u izradi ovih Smjernica treba izdvojiti sustav registracije i ocjenjivanja plaža BARE (eng. Bathing area registration and evaluation system), funkcionalnu analizu te procjenjivanje prihvatnog kapaciteta plaža. BARE sistem (poglavlje 1.2.7.1) klasificira plaže u 5 osnovnih kategorija na temelju njihove pristupaēnosti i obalnog krajolika Ͳ udaljena, ruralna, mjesna, gradska te resort plažna podruēja. Ovisno o tipu plaže, ovom metodom primjenjuju se razliēiti parametri valorizacije plažnog podruēja: kakvođa mora, sigurnost, sadržaji, ēistođa i obalni krajolik. Izbor i prioritet parametara koji su uzeti u obzir za klasifikacijski sustav plažnih podruēja potvrĜeni su kroz rezultate analize struēne literature koja se odnosi na upravljanje plažama te stavova korisnika plaža izraženih putem upitnika i anketa za ocjenjivanje plaža. Funkcionalna analiza (poglavlje 1.2.7.2) karakterizacijom i evaluacijom obalnog okoliša kroz prirodne vrijednosti, ali i kroz uporabni/rekreacijski potencijal omoguđuje procjenu stupnja održivosti predviĜenog režima upravljanja nekim podruējem. Ona osigurava brze procjene za kvantifikaciju kljuēnog uporabnog/razvojnog potencijala i prirodne vrijednosti. Rezultati za svaku od ovih dviju komponenti mogu se grafiēki prikazati u obliku dijagrama, na naēin da se na osi x prikazuje rekreacijski potencijal, a na osi y prirodne vrijednosti, kao na slijedeđoj slici.
Prirodno/rekreacijski dijagram (dijagram funkcionalne analize) (prema Cendrero i Fisher, 1997.)
Svjetska turistiēka organizacija definirala je prihvatni kapacitet (poglavlje 1.2.7.3) kao „maksimalni broj ljudi koji istovremeno mogu posjetiti neko turistiēko odredište bez da uzrokuju uništenje njegovog fiziēkog, ekonomskog i društvenoͲkulturnog okoliša i neprihvatljivo smanjenje kvalitete zadovoljstva posjetitelja” (WTO, 1981.). Iz navedenog koncepta moguđe je izvuđi tri glavna aspekta procjene prihvatnog kapaciteta: fiziēki okoliš, ekonomski okvir i viĜenje korisnika. Temeljeđi se na ovim osobinama, koncept prihvatnog kapaciteta može se rašēlaniti na ēetiri glavna tipa: „fiziēki”, „ekološki”, „institucionalni” i „društvenoͲkulturni” tip prihvatnog kapaciteta. OdreĜivanje prihvatnog kapaciteta temeljem numeriēkog izraēuna veđina još uvijek smatra korisnim alatom koji je na raspolaganju turistiēkim planerima i menadžerima za odreĜivanje pokazatelja
xi
CRA/PPA, COAST
prihvatljive razine korištenja nekog podruēja. Vrlo je privlaēan menadžerima i donositeljima odluka, jer daje kvantitativne podatke o kvaliteti (turistiēkog) upravljanja. MeĜutim, koncept prihvatnog kapaciteta može se smatrati kontroverznim. Dati precizan odgovor na pitanje „koliko više je previše“ nije lagan zadatak. Stoga se prihvatni kapacitet ne može izraziti kao strogo utvrĜena i nepromjenjiva vrijednost. Ona bi trebala oscilirati izmeĜu dvaju toleriranih pragova vrijednosti tako da se menadžerima ostavi nešto fleksibilnosti i moguđnost da vrijednosti prilagode konkretnim i specifiēnim uvjetima lokacije (da Silva, 2007.). Polazeđi od ēinjenice da su plaže složen sustav objedinjenja kopna i mora, iznimno vrijedno prirodno stanište te znaēajan prostor uz koji se usko vezuju specifiēne socijalne i ekonomske prilike. Sustavi vrednovanja i/ili upravljanja plažama koji zanemaruju jednu od ovih komponenti ne mogu osigurati dugoroēno održiva rješenja. Stoga se predlaže takav mehanizam upravljanja kojim đe se osigurati istodobno adekvatna valorizacija prirodnih vrijednosti i rekreacijskih (socioͲekonomskih) potencijala plaža, uzimajuđi u obzir gore navedene metode. U skladu s navedenim, napravljena je analiza temeljena na pet osnovnih koraka (poglavlje 3.3): analiza temeljnih prirodnih vrijednosti plažnog podruēja; analiza temeljnih rekreacijskih vrijednosti (potencijala) plažnog podruēja; analiza osnovnih prijetnji širem plažnom podruēju; odreĜivanje prihvatnog kapaciteta plaže; usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala primjenom prostornog odreĜivanja plaže u tri osnovne „zone“.
i. Analiza prirodnih vrijednosti plažnog podruēja Od prirodnih vrijednosti plaža, analizirane su krajobrazne vrijednosti, kopnena i morska biota. Kopnena biota se procjenjuje na uskom plažnom podruēju (pješēani/šljunēani dio) i na neposrednom, hridinastom dijelu obale koji se prirodno nastavlja na plažu te koji se (najēešđe) takoĜer koristi za kupanje (zona utjecaja morske vode i zaslanjivanja). Pokazatelji vrednovanja kopnene biote ukljuēuju pokrovnost i biološku raznolikost. Slijedom navedenog procjena pokrovnosti i bioraznolikosti odnosi se iskljuēivo na Natura ciljne (plažne) stanišne tipove1. Ukupna pokrovnost (za Natura staništa) se vrednuje na skali od 1Ͳ52. Biološka raznolikost se procjenjuje prvenstveno kroz prisutnost ukupnog broja Natura ciljnih stanišnih tipova te karakteristiēnih vrsta (koje mogu biti endemske, ugrožene itd) za ciljna staništa. Vrijednost za ukupnu biološku raznolikost iskljuēivog plažnog podruēja (bez vegetacije u zaleĜu) procjenjuje se na skali od 1 do 5, temeljem struēnog mišljenja biologa. Eumediteranska vegetacija u zaleĜu3 (u zoni izvan utjecaja morske vode) ocjenjuje se kao dio procjene krajobrazne vrijednosti, kroz pokazatelj prirodnosti. Ostali pokazatelji krajobrazne vrijednosti ukljuēuju raznolikost, doživljajnu vrijednost i jedinstvenost. Pod pokazateljem raznolikosti ocjenjivala se raznolikost krajobraznih oblika, a pod pokazateljem jedinstvenosti rijetkost (iznimnost) krajobraznog okoliša. Doživljajna vrijednost ocjenjivala se kroz identifikaciju 26 krajobraznih elemenata primjenom tzv. fuzzy logic metode. Takav pristup osigurava da se prividno subjektivna ocjena doživljajne vrijednosti maksimalno objektivizira. Svaki od 4 krajobrazna elementa ocijenjen je na skali od 1Ͳ5. Zbog nedostataka podataka o morskoj bioti ona se nije mogla vrednovati kao i kopnena, uzimajuđi u obzir ukupnu pokrovnost (prvenstveno kroz analizu pokrovnost livada morskih cvjetnica) i biološku 1
Muljevita i pješēana dna izložena zraku za vrijeme oseke; muljevite i pjeskovite obale obrasle vrstama roda Salicornia i drugim jednogodišnjim halofitima; mediteranska i termoatlantska vegetacija halofilnih grmova (Sarcocornete a fruticosi); embrionske obalne sipine – prvi stadij stvaranja sipina; vegetacija pretežno jednogodišnjih halofita na obalama s organskim nanosima. 2 Do 10% Ͳ 1; 10Ͳ25% Ͳ 2; 25Ͳ50% Ͳ 3; 50Ͳ75% Ͳ4; 75Ͳ100% Ͳ 5. 3 Kamenjarski travnjaci, travnjaci u razliēitim stadijima sukcesije u makiju, makija, šume alepskog bora na podlozi makije i sl.
xii
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
raznolikost (ukupnost Natura ciljnih stanišnih tipova te karakterističnih vrsta). Stoga je napravljena analiza s dostupnim podacima podmorja zone utjecaja4 svih ciljnih plaža. Nakon razmatranja mogućih opcija predloženo je da se u obzir uzme samo broj prisutnih morskih staništa u zoni utjecaja obuhvaćenih Ekološkom mrežom i Direktivom o staništima (Habitats Directive, Natura 2000). Zone utjecaja su temeljem ukupnog broja zabilježenih staništa Ekološke mreže klasificirane u klase od 1 do 5, gdje klasi 1 pripadaju zone s najmanjim brojem staništa, a klasi 5 s najvećim brojem staništa. Ocjena prirodnih vrijednosti plaže prikazana je slijedećom tablicom. Ocjena prirodnih vrijednosti plaže PRIRODNE VRIJEDNOSTI Kopnena biota
ZNAČAJKA
POKAZATELJI
Biomasa
Pokrovnost
Biološka raznolikost
Broj stanišnih tipova (i karakterističnih vrsta)
NORMALIZIRANI REZULTAT Morska biota
Broj staništa ekološke mreže
NORMALIZIRANI REZULTAT Krajobraz
VRIJEDNOST (1 ‐ 5)
Prirodnost
Raznolikost
Harmoničnost/doživljajna vrijednost
Jedinstvenost
NORMALIZIRANI REZULTAT
TOTAL
PROCIJENJENI REZULTAT ZA PRIRODNE VRIJEDNOSTI
ii. Analiza rekreacijskih potencijala plažnog područja Ključne kategorije temeljem kojih se obrađuju rekreacijski elementi uključuju sigurnosne, sanitarne, ugostiteljske, rekreativne i druge sadržaje, kakvoću mora i čistoću. Sanitarni, ugostiteljski, rekreacijski i drugi sadržaji analiziraju se određivanjem prisutnosti (odsutnosti), broja i vrste toaleta, tuševa, suncobrana, ležaljki, kabina za presvlačenje, kanti za otpatke, restorana, kafića, sportskih sadržaja, parkirališta i slično. Čistoća plaže se analizira prema EA/NALG protokolu (2000.) uzimajući u obzir sedam temeljnih kategorija otpada5. Kakvoća mora analizira se na temelju rezultata nacionalnog mjerenja kakvoće mora za kupanje (rezultati ispitivanja 2009.godine). Međutim, takvim načinom može se ocijeniti samo jedan dio plaža; za ostale (uglavnom ruralne i udaljene plaže) koristi se tzv. vizualno ocjenjivanje. Okruženje se procjenjuje temeljem nekih podataka o gustoći stanovnika u blizini plaže, kulturnih/arheoloških lokaliteta, opsega izgrađenosti i poljoprivrednog korištenja, prilaz plaži ali i mogućnosti zaposlenja na samoj plaži (ili na poslovima vezanim za plažu); osim toga uzima se u obzir intenzitet korištenja same plaže te nasipavanje plaže. Svaki od ovih elemenata „ocjenjuje“ se na skali od 1‐5, kako je prikazano slijedećom tablicom. 4
Odn. šira zona podmorja koja okružuje plaže. Veličina ove zone određena je geomorfološkim oblikom i veličinom uvale ili zaljeva u kojem se nalazi plaža. 5 Generalno/razno smeće ; kanalizacijski otpad; krupni otpad; opasno smeće; nakupine; ulja; fekalije.
xiii
CRA/PPA, COAST
Ocjena rekreacijskih potencijala plaže REKREACIJSKI POTENCIJAL ZNAČAJKA
POKAZATELJI
Sadržaji
Javni rekreacijski sadržaji
Hoteli, restorani
Pomoćni sadržaji
Parking
Potencijal za korištenje
VRIJEDNOST (1 ‐ 5)
NORMALIZIRANI REZULTAT Okruženje/Korištenje
Potencijal za korištenje
Povijesni, umjetnički, arheološki lokaliteti
Upotreba prostora (poljoprivreda)
Opseg izgrađenosti
Gustoća stanovništva
Intenzitet korištenja
Udio umjetnog dijela (uključujući nasipanje)
Prilaz
Mogućnost zapošljavanja
NORMALIZIRANI REZULTAT Javno zdravlje
Obalno more
Čistoća
Odsustvo mikrobiološkog onečišćenja
Prozirnost
Odsustvo plutajućeg otpada
Smeće na plaži
NORMALIZIRANI REZULTAT
TOTAL
PROCIJENJENI REZULTAT ZA REKREACIJSKI POTENCIJAL
iii. Analiza osnovnih prijetnji širem plažnom području Temeljem prostornih planova općina, gradova i županija, identificiraju se ključni pritisci na šire plažno područje. Osnovne grupe pritisaka uključuju blizinu naselja i turističkih zona, blizina i tip prometnice, podmorski ispusti, blizina luka otvorenih za javni promet te prisutnost i intenzitet sidrenja (tablica u nastavku).
xiv
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Kriteriji za procjenu prijetnji plažnom području
Jako izražene prijetnje (1,00)
1. NASELJA
Izražene prijetnje (0,50)
Neznatne prijetnje (0,25)
Nema prijetnji (0,00)
Udaljenost od naselja
Neposredni kontakt
Do 500 m
500 ‐ 2.000 m
Dalje od 2.000 m
Veličina naselja
Više od 5.000 st.
2.500 ‐ 5.000
500 ‐ 2.500
Nema stanovnika u blizini
2. TURISTIČKE ZONE
Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone
Neposredni kontakt
Do 500 m
500 ‐ 2.000 m
Dalje od 2.000 m
Kapacitet turističke zone površina br. korisnika
Preko 5,0 ha Preko 500
Od 2,5 – 5,0 ha 300 ‐ 500
Do 2,5 ha 50 ‐ 300
Nema zone Nema korisnika
Kategorija
AC
DC i ŽC
LC i nerazvrstana
Nema ceste
Udaljenost
Neposredni kontakt
Do 100 m
100 ‐ 500 m
Preko 500 m
3. CESTE
4. PODMORSKI ISPUSTI (ukoliko je bitno)
Onečišćenje otpadnim Onečišćenje postoji, vodama postoji, nema planiran ispust na ispusta, nije planiran udaljenosti manjoj od 500 m
Onečišćenje postoji, planiran ispust na udaljenosti većoj od 500 m
Nema onečišćenja, nije planiran ispust
5. SIDRENJE (INTENZITET 1‐4)
Sidrenje – značajan intenzitet
Sidrenje – umjereni intenzitet
Sidrenje – slabiji intenzitet
Nema sidrenja / zabranjeno sidrenje
6. BLIZINA LUKA (LN, Luka otvorenih za javni promet)
U kontaktu s plažom (isti dio akvatorija)
Planirano u kontaktu Planirano/postoji u (u akvatoriju) blizini (susjednoj uvali)
Nema luke
iv. Određivanje prihvatnog kapaciteta plaža Za procjenu prihvatnog kapaciteta plaža u Hrvatskoj predložen je novi model koji se temelji na UNEP/PAP procjeni prihvatnog kapaciteta u okviru integralnog upravljanja obalnim područjem te na metodologiji Cifuentesa. Ovim modelom najprije se određuje fizički (prostorni) prihvatni kapacitet. Drugi korak uključuje određivanje stvarnog prihvatnog kapaciteta modificiranog korektivnim faktorima, koji uključuju ekološke i socio‐ekonomske faktore, s obzirom na specifičnu situaciju plaže i na raspoloživost podataka. Važno je uzeti u obzir i kapacitet upravljanja plažom kako bi se odredio efektivni odnosno dopustivi nosivi kapacitet. Predloženi dopustivi prihvatni kapaciteti određuje se kao broj između najniže i najviše prihvatljive razine broja ljudi na nekoj plaži. One su u relativno velikim rasponima jer optimalni kapacitet ovisi o standardu koji se želi ili može ponuditi kupaču: plaže s „višim“ standardom imat će i veći raspoloživi prostor po osobi nego plaže s „nižim“ standardom. Na institucijama zaduženim za planiranje i upravljanje plažama je da definiraju (da se opredijele) za razinu standarda koji će ponuditi kupačima.
v. Usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala plažnog područja Svi prikupljeni i obrađeni podaci, sumirani su u dvije temeljene grupe (prirodne vrijednosti i rekreacijski potencijali plaže) koje se prikazuju na dijagramu funkcionalne analize. Takvim prikazom omogućava se prostorno određivanje plaže u tri osnovne grupe: i) plaže s dominantnim prirodnim vrijednostima; ii) plaže s dominantnim rekreacijskim potencijalima; iii) plaže prijelaznih oblika većeg i manjeg konflikta između prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala (plaže većih prirodnih vrijednosti; plaže približno jednakih prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala; i plaže većih rekreacijskih potencijala). Ovisno o položaju plaže na dijagramu funkcionalne analize, te uzimajući u obzir osnovne tipove plaže
xv
CRA/PPA, COAST
(resort, urbana, mjesna, ruralna i udaljena), pritiske plaže i prihvatni kapacitet, definiraju se osnovne smjernice za ključne kategorije plaža.
vi. Izrada profila plaža Kako bi se sistematizirali svi podaci izrađen je tzv. profil plaža koji služi kao baza podataka te može biti osnova za buduće praćenje stanje (osnovni elementi profila prikazani su u sljedećoj tablici). Predloženi profil u skladu je s profilom mora čiju izradu koordinira Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (MZOPUG). Međutim taj profil, između ostalog, ne uzima u obzir prirodne vrijednosti plaže koje su iznimno važne kod upravljanja plažama. Stoga se predlaže ugrađivanje vrijednosti prirodnih obilježja u službeni profil mora. Osnovni elementi profila plaža PROFIL PLAŽE OPĆE KARAKTERISTIKE Naziv plaže Odgovorna osoba/organizacija
Koordinate plaže (točna lokacija) – gdje je to moguće Tretman (status) plaže, temeljem tekstualnih odredbi prostornih planova Prihvatni kapacitet
OBILJEŽJA
KRITERIJI Pristup
Veličina
PODKRITERIJI i. ii. iii. iv. i.
ii.
OPĆA
Tip plaže
Sastav
xvi
iii. i. ii. iii. iv. v. i. ii.
S kopna motornim vozilima S kopna pješačkim stazama S mora S kopna i mora Duljina < 100 m 100 ‐ 300 m 300 ‐ 500 m 500 ‐ 1.000 m > 1.000 m Prosječna širina < 5 m 5 ‐ 25 m 25 ‐ 50 m 50 ‐ 100 m > 100 m Površina Resort Urbana Mjesna Ruralna Udaljena Pješčana Šljunčana
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
OBILJEŽJA
KRITERIJI Ekološka mreža (i/ili neke druge inicijative IPA, IBA, PA) Zaštićeno područje
PODKRITERIJI i. ii. i.
Da Ne Da
PRIRODNA OBILJEŽJA Kopnena bioraznolikost
Morska bioraznolikost
Krajobrazne vrijednosti
Blizina ugroženih staništa (temeljem informacija u prostornim planovima) Sigurnost plaže za kupače
Kakvoća mora (MZOPU)
Čistoća
UREĐENOST PLAŽE
Sadržaji (gdje je primjenjivo)
ii. iii. i.
Strogi rezervat Nacionalni park Posebni rezervat Park prirode Regionalni park Spomenik prirode Značajni krajobraz Park‐šuma Spomenik parkovne arhitekture
Ne Predloženo za zaštitu
Iznimno značajno (temeljem rezultata FA6: > 0,75) ii. Značajno (FA: 0,4 ‐ 0,75) iii. Nije značajno (FA: < 0,4) i. Iznimno značajno (temeljem rezultata FA: > 0,75) ii. Značajno (FA: 0,4 ‐ 0,75) iii. Nije značajno (FA: < 0,4) i. Iznimno značajno (temeljem rezultata FA: > 0,75) ii. Značajno (FA: 0,4 ‐ 0,75) iii. Nije značajno (FA: < 0,4) i. Da ii. Ne i. Spasioci ii. Oznake kupališnog područja iii. Fiksna sigurnosna oprema iv. Informacije o sigurnosti plaže v. Pristup vozilima hitnih intervencija i. Prva kategorija ii. Druga kategorija iii. Treća kategorija iv. Četvrta kategorija i. Generalno/razno ii. Kanalizacijski otpad iii. Krupni otpad iv. Opasno smeće v. Nakupine vi. Ulja vii. Fekalije viii. Nema vidljivih (značajnih) onečišćenja i. Sanitarni ii. Ugostiteljski iii. Rekreacijski (vodeni sportovi, ostali sportovi) iv. Pomoćni (ležaljke, suncobrani, svlačionice, pristup za invalide, kante za smeće, parkiralište)
6
FA – funkcionalna analiza
xvii
CRA/PPA, COAST
OBILJEŽJA
KRITERIJI Blizina naselja
Veličina naselja
Blizina turističke zone
Kapacitet turističe zone (veličina; broj korisnika)
Blizina ceste
PRIJETNJE PLAŽI KAO STANIŠTU Tip ceste
PODKRITERIJI i. ii. iii. iv. i. ii. iii. iv. i. ii. iii. iv. i. ii. iii. iv. i. ii. iii. iv. i. ii. iii. iv. i. ii.
Podmorski ispusti iii.
Blizina luka otvorenih za javni promet (LN)
Sidrenje
iv. i. ii. iii. iv. i. ii. iii. iv.
Neposredni kontakt ≤ 500 m 500 ‐ 2000m > 2000m > 5000 st. 2500 – 5000 st 500 – 2500 st < 500 st Neposredni kontakt ≤ 500 m 500 ‐ 2000m > 2000m > 5 ha; > 500 korisnika 2,5 – 5 ha; 300‐500 korisnika < 2,5 ha; 50 – 300 korisnika Nema zone Neposredni kontakt ≤ 100m 100 ‐ 500 m > 500 m Autocesta/ državna Županijska /lokalna Nerazvrstana Nema Onečišćenje otpadnim vodama postoji; nema ispusta; nije planiran Onečišćenje otpadnim vodama postoji; planiran ispust na udaljenosti manjoj od 500 m Onečišćenje otpadnim vodama postoji; planiran ispust na udaljenosti većoj od 500 m Nema zagađenja U kontaktu s plažom (isti dio akvatorija) Planirano u kontaktu (u akvatoriju) Planirano/postoji u blizini (susjedna uvala) Nema luke u blizini Sidrenje – značajan intenzitet Sidrenje – umjereni intenzitet Sidrenje – slabiji intenzitet Nema sidrenja / zabranjeno sidrenje
IV. Koji su rezultati demonstracijskog vrednovanja plaža u Hrvatskoj? Uzimajući u obzir obuhvat projekta COAST, ciljno područje (pilot) analize (poglavlje 3.2) bila je dalmatinska7 obala, koja je preliminarno analizirana za vrijeme kupališne sezone 2009. godine (u periodu od 06. srpnja do 20. rujna). Nakon terenske analize plaža uslijedile su individualne konzultacije, prvenstveno s predstavnicima županijskih Javnih ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode, Državnog zavoda za zaštitu prirode i drugim stručnjacima te su odabrana 32 lokaliteta8 na kojima se napravila detaljnija obrada. Plaže su odabrane prvenstveno kao rezultat njihovih potencijalnih prirodnih vrijednosti9 uz istovremeno korištenje plaže u rekreacijske svrhe. U Zadarskoj županiji obrađene su plaže: Uvala Vlašići i Sv.Marija (šire područje Sv.Duh‐Bošana) na otoku Pagu, Kraljičina plaža i Ždrijac u Ninu, Ljubački zaljev, Sakarun na Dugom otoku, Kostanj na Ugljanu, Karin Donji te plažice na otoku Silbi (slika 16). U Šibensko‐kninskoj županiji obrađene su plaže: kamp Adriatic, Dolac, Mala i Velika Raduča u 7
Područje Zadarske, Šibensko‐kninske, Splitsko‐dalmatinske i Dubrovačko‐neretvanske. Zapravo 45 plaža, obrađenih kao 32 lokaliteta – vidi tablicu 3.1. 9 Nacionalna ekološka mreža, zaštićeni dijelovi prirode i/ili preporuka stručnjaka. 8
xviii
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Primoštenu, Slanica na otoku Murteru, te uvale Tratinska i Stupica Vela na otoku Žirju, Tijašćica na otoku Tijatu i Mala Nozdra na otoku Kaprije (slika 17). U Splitsko‐dalmatinskoj županiji obrađena je plaža Zlatni rat na otoku Braču, plaže Kamenice, Oključina, Srebrna, Stiniva, Stončica i Zaglav na otoku Visu te plaže Porat i Salbunara na otoku Biševu (slika 18). U Dubrovačko‐neretvanskoj županiji obrađene su plaže Šunj na otoku Lopudu, Ušće Neretve, Uvala Blaca i Saplunara na otoku Mljetu, Prapratna i Vučine na Pelješcu te Pržina i Pupnatska luka na otoku Korčuli (slika 19). Temeljem rezultata funkcionalne analize, odnosno usporedbe prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala, plaže su svrstane u tri temeljne grupe: i) plaže s dominantnim prirodnim vrijednostima; ii) plaže s dominantnim rekreacijskim potencijalom; iii) plaže prijelaznog oblika većeg ili manjeg konflikta (uz 3 moguće podgrupe). Rezultati su prikazani na dijagramu funkcionalne analize.
Rezultati temeljnih funkcija ciljnih plaža Legenda: crveno – zona konflikta (tamnija crvena – veći konflikt; svjetlija crvena – manji konflikt); zeleno – zona izraženih prirodnih vrijednosti; smeđe – zona izraženih rekreacijskih potencijala Brojevi označavaju plaže: 1 – Uvala Vlašići; 2 – Sv. Marija; 3 – Kraljičina plaža; 4 – Ždrijac; 5 – Ljubački zaljev; 6 –Sakarun; 7 – Kostanj; 8 – Karin; 9 – Kamp Adriatic; 10 – Dolac; 11 – Slanica; 12 – Mala Raduča; 13 – Velika Raduča; 14 – Tijašćica; 15 – Stupica Velika; 16 – Tratinska; 17 – Mala Nozdra; 18 – Šunj; 19 – Ušće; 20 – Uvala Blaca; 21 – Saplunara; 22 – Prapratna; 23 – Vučine; 24 – Pržina; 25 – Pupnatska luka; 26 – Zlatni rât; 27 – Kamenice; 28 – Oključina; 29 – Srebrna; 30 – Stiniva; 31 – Stončica; 32 – Zaglav; 33 – Porat; 34 – Salbunara; 35 – Silba 110; 36 – Silba 211.
Šest plaža može se izdvojiti kao područja s dominantnim prirodnim vrijednostima (poglavlje 3.4.1): Ušće (Neretve) , Uvala Blaca (otok Mljet), Salbunara (otok Biševo), Stupica Velika (otok Žirje), Oključna (otok Vis), Zaglav (otok Vis). S obzirom na izražene prirodne vrijednosti, za ove se plaže može reći da su plaže preporučene zaštite. Preporuka zaštite ne isključuje korištenje plaže u rekreacijske svrhe – naprotiv, funkcionalnom analizom pokazalo se da su to područja velikih rekreacijskih potencijala. Međutim, upravljanje ovim plažama mora imati očuvanje prirode kao svoj prioritet. Sedam plaža može se izdvojiti kao područja s dominantnim rekreacijskim potencijalom (poglavlje 3.4.2): Mala i Velika Raduča, Dolac i Kamp Adriatic (Primošten), Prapratna (Pelješac), Slanica (otok Murter) te 10 11
Pocukmarak i Carpusina te uvale Sv.Ante i Južni Porat. Mavrova, Dobre vode, Nozdre, Vele stene, Lojišće, Pernastica i Vela smrdeča.
xix
CRA/PPA, COAST
Zlatni rât (otok Braē). Na ovim plažama osnovna preporuka tiēe se razvoja rekreacijskih aktivnosti. Preporuka, naravno ne iskljuēuje posveđivanje posebne pozornosti oēuvanju okoliša. To je posebno znaēajno za plažu Zlatni rât, koja ima i najizraženije prirodne vrijednosti (osobito krajobrazne). Najveđi broj plaža smjestio se u tzv. podruēju konfliktne zone (poglavlje 3.4.3). Uzevši u obzir ēinjenicu da veđina plaža ima neki oblik zaštite, a ujedno su sve s velikim rekreacijskim potencijalima, to nije iznenaĜujuđe. Ipak, i meĜu njima postoji razlika: jedan manji broj plaža nalazi u podruēju najizraženijeg konflikta jer imaju jednake vrijednosti prirodnih i rekreacijskih potencijala; jedan dio plaža je u konfliktnoj zoni, ali s izraženijim rekreacijskim potencijalima, dok je najveđi broj ipak s tendencijom oēuvanja. Šest plaža mogu se izdvojiti kao plaže s veđim rekreacijskim potencijalom: Kostanj, Vuēine, Pupnatska luka, Saplunara, Uvala Vlašiđi i predio Silbe koji ukljuēuje plažice Pocukmarak i Capusina te uvale Južni porat i Sv.Ante (tzv. Silba 1 ). Šest plaža može se izdvojiti kao plaže s približno jednakim prirodnim vrijednostima i rekreacijskim potencijalom: Sv. Marija, Ljubaēki zaljev, Pržina, Kamenice, Mala Nozdra i predio Silbe koji ukljuēuje plažice Mavrova, Dobre vode, Nozdre, Vele stijene, Lojišđe, Pernastica i Vela smrdeēa (tzv Silba 2). Jedanaest plaža može se izdvojiti kao plaže s veđim prirodnim vrijednostima: Kraljiēina plaža i Ždrijac, Uvale Tijašđica i Tratinska, Sakarun, Šunj, Karin Donji, Srebrna, Stiniva, Stonēica i Porat.
V. Kako upravljati plažama? Postojeđi zakonodavni sustav ne nudi adekvatnu kategorizaciju plaža ni adekvatan pravni okvir za održivo upravljanje plažama. Plaže su najēešđe iskljuēivo promatrane ili kao rekreacijske zone ili kao vrijedna staništa. Osim toga, ne propisuju se jasni kriteriji koji bi koncesionarima i nadležnim institucijama definirali prava i obveze, te time olakšali upravljanje. Ovim Smjernicama daju se opđe preporuke, koje nisu obvezujuđe nego imaju iskljuēivu funkciju naglašavanja nekih kljuēnih zapreka i potreba u buduđem sustavu upravljanja plažama i obalnim podruējima u cjelini. Za ciljne grupe plaža navedene su neke zajedniēke i generalne preporuke. MeĜutim, upravljanje svakom pojedinom plažom treba biti rezultat detaljne analize, usklaĜenosti sa svim prostornoͲplanskim i razvojnim dokumentima, te suradnje (ukljuēenosti) svih zainteresiranih dionika. Da bi se osiguralo ostvarenje navedenih ciljeva, daju se neke opđe preporuke, ēije usvajanje i primjenjivanje može znatno doprinijeti uspostavi održivog upravljanja plažama u Hrvatskoj (poglavlje 4). i. Uz nekoliko zakonskih i podzakonskih akata koji uzimaju u obzir neke od plažnih aspekata, jedini pravni akt koji je u cijelosti posveđen plažama je Uredba o kakvođi mora za kupanje (2008.). Ipak, ni taj dokument ne nudi jasne propise za cjelovito upravljanje plažama, uzimajuđi u obzir njihove prirodne i rekreacijske aspekte. Stoga se predlaže uvoĜenje novog propisa kojim bi se odredile jasne smjernice za upravljanje plažama, koje bi uzimale u obzir fiziēke karakteristike plaža, njihove prirodne vrijednosti, ureĜenost (i potencijal za ureĜenje) te kljuēne prijetnje (vidi poglavlje 2.1.1); ii. Predlaže se uvoĜenje jedinstvene metode valorizacije prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala svake plaže. Temeljem primjene metode kojom se kombinira funkcionalna analiza i tehnika BARE u Hrvatskoj i nekim drugim zemljama (Malta, Turska, Ujedinjeno Kraljevstvo, itd.), može se zakljuēiti da je ta metoda primjenjiva. Ipak, za daljnje je korištenje potrebno usuglašavanje oko jasnih kriterija (znaēajki) i pokazatelja koji bi se primjenjivali (u Hrvatskoj), kao i ponderiranje samih pokazatelja. Temeljem rezultata funkcionalne analize (ali i procjene prihvatnog kapaciteta i tipa plaže), plaže se mogu svrstati u jednu od pet kljuēnih kategorija (vidi toēku iii.), te se za njih može adekvatno planirati namjena prostora (vidi toēku iv.); iii. Postojeđa klasifikacija plaža na prirodne i ureĜene nije u potpunosti zadovoljavajuđa. Kao temeljna klasifikacija predlaže se razvrstavanje plaža (ili dijelova plaža) s obzirom na prirodne i antropogene faktore, kako slijedi:
xx
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Prirodne zaštiđene plaže, koje se po tipiēnim obilježjima okoliša u kojem su smještene mogu svrstati u udaljene i ruralne plaže. Ove plaže karakterizira znaēajan stupanj vrijednosti i oēuvanosti prirodnog staništa, zbog ēega su stavljene u sustav zaštite ili se takva zaštita planira. Na takvim plažama korištenje u rekreacijske svrhe nije zabranjeno, ali ne smije biti dopušten nikakav oblik intervencija u njihove prirodne i krajobrazne vrijednosti. Temeljem funkcionalne analize, ove plaže su odreĜene kao plaže s preporuēenom zaštitom. Tipiēna plaža ovog tipa je plaža Uvale Blaca (otok Mljet); Prirodne, djelomiēno zaštiđene plaže, koje se po tipiēnim obilježjima okoliša u kojem su smještene mogu svrstati u ruralne, mjesne i (iznimno) urbane plaže. Iako i ove plaže imaju neki stupanj zaštite (ili se zaštita planira), one su u znaēajnijoj upotrebi, te na njima treba osigurati osnovne sanitarnoͲhigijenske sadržaje kojima đe se osigurati oēuvanje prirodnih vrijednosti plaže i sigurnost zdravlja kupaēa. Moguđe je i razvijanje rekreacijskih sadržaja (osobito ako je rijeē o urbanim plažama), ali tako da se ni na kakav naēin ne ugrožavaju temeljene prirodne vrijednosti zbog kojih je plaža i zaštiđena. S tim u vezi, preporuēuje se izrada studija utjecaja na prirodu. Na veđim plažama ovog tipa može se preporuēiti provoĜenje zoniranja, tako da se neki dijelovi potpuno iskljuēuju iz upotrebe, dok se na nekim dijelovima osiguravaju rekreacijski sadržaji (u skladu s oēuvanjem prirodnih vrijednosti). Korištenje plaža treba biti regulirano u skladu s preporuēenim prihvatnim kapacitetom od 15 Ͳ 30 m2 po korisniku, ovisno o stupnju vrijednosti plaže. Temeljem funkcionalne analize, ove su plaže uglavnom odreĜene kao plaže s preporuēenom zaštitom ili plaže s prevladavajuđim prirodnim vrijednostima. U ovoj kategoriji je najveđi broj obraĜenih plaža; Prirodne plaže bez zaštite, koje su po svom porijeklu prirodne (ali mogu biti prihranjivane), a prema tipiēnim obilježjima okoliša u kojem su smještene mogu se svrstati u udaljene, ruralne, mjesne i urbane plaže. Osim na udaljenim i ruralnim plažama ovog tipa, moguđe je razvijanje svih vrsta rekreacijskih sadržaja (ugostiteljskih, sanitarnih, sigurnosnih, sportskih, itd.), u skladu sa socioͲekonomskim i prirodnim odrednicama prostora. Na ruralnim i – osobito – udaljenim plažama, ne preporuēuje se razvijanje velikog broja sadržaja, osim sanitarnih. Korištenje plaža treba biti regulirano u skladu s preporuēenim prihvatnim kapacitetom od 8 m2 (plaže najniže kategorije) do 30 m2 (plaže najviše kategorije) po korisniku. Temeljem funkcionalne analize, ove su plaže uglavnom odreĜene kao plaže s približno jednakim prirodnim vrijednostima i rekreacijskim potencijalima, ili kao plaže s prevladavajuđim rekreacijskim vrijednostima. Tipiēna plaža ovog tipa je plaža Sv. Marija (otok Pag); UreĜene urbane plaže, koje su ili umjetno stvorene ili znaēajno artificirane, te na kojima se preporuēa razvijanje svih vrsta rekreacijskih sadržaja (ugostiteljskih, sanitarnih, sigurnosnih, sportskih, itd.), u skladu s krajobraznim odrednicama prostora te preporuēenim prihvatnim kapacitetom (od 5 m2 za plaže najniže kategorije do 20 m2 za plaže najviše kategorije). Temeljem funkcionalne analize, ove su plaže uglavnom odreĜene kao plaže s prevladavajuđim ili primarnim rekreacijskim vrijednostima. Tipiēna plaža ovog tipa je plaža Mala Raduēa (Primošten); UreĜene resortͲplaže (plaže koje ēine tehniēkoͲtehnološku cjelinu nekog smještajnog objekta u smislu Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti), na kojima se preporuēa razvijanje velikog broja rekreacijskih sadržaja (ugostiteljskih, sanitarnih, sigurnosnih, sportskih, itd.), u skladu s preporuēenim prihvatnim kapacitetom (od 10 m2 za plaže najniže kategorije do 30 m2 za plaže najviše kategorije). Ove plaže imaju primarno rekreacijsku funkciju. Tipiēna plaža ovog tipa je plaža Turistiēkog naselja Zaton (Nin) iv. U skladu s gore navedenim preporukama, nužno je uvoĜenje jednakog pristupa oznaēavanja plaža u prostornoͲplanskoj dokumentaciji. Naime, iako postoji generalna podjela plaža na ureĜene i prirodne, u svim prostornim planovima ne postoji ujednaēen sustav oznaēavanja. Osim toga, veđina plaža nije uopđe oznaēena prostornim planovima. Stoga se predlaže napraviti analizu u svim obalnim županijama kojom bi se identificirale sve plaže toga podruēja i, na temelju toga, prikladno oznaēile. Velika koliēina podataka dostupna je i kao rezultat kartiranja unutar projekta COAST;
xxi
CRA/PPA, COAST
v. U skladu s postojećim profilom plaža, kako je propisan Uredbom o kakvoći mora za kupanje (2008.), te profila plaža kako je predložen ovim Smjernicama, predlaže se izrada kriterija kojim se svakom tipu plaža određuju ciljne aktivnosti s obzirom na tip plaže, prirodne vrijednosti, uređenost i prijetnje okolišu, a kojih se koncesionari i/ili institucije odgovorne za upravljanje ciljnom plažom moraju pridržavati. Opće preporuke, obzirom na tip plaže, prikazuje slijedeća tablica. Nakon usvajanja kriterija, nužno je zabilježiti „nulto stanje“, koje će onda biti i osnova za praćenje. Kriteriji za upravljanje po tipu plaže Tip plaže
Tipična obilježja
Prirodne zaštićene plaže
Prirodne, djelomično zaštićene plaže
Prirodne plaže bez zaštite
Uređene urbane plaže (kupališta)
Uređene resort‐ plaže (kupališta)
Prirodne Udaljene, ruralne Planirana ili postojeća zaštita Minimalna upotreba Nema intervencija u prirodni okoliš Uglavnom prirodne Ruralne, mjesne (i urbane) Planirana ili postojeća zaštita Značajna upotreba Manje intervencije u okoliš moguće Preporučeni prihvatni 2 kapacitet 15 ‐ 30 m
Prirodne ili prihranjivane Udaljene, ruralne, mjesne, urbane Značajna upotreba Sve vrste aktivnosti (ovisno o tipu okoliša), ali u skladu s očuvanjem okoliša Preporučeni prihvatni 2 kapacitet 8 ‐ 30 m Umjetne ili značajno artificirane Urbane ili mjesne Značajna upotreba Sve vrste aktivnosti (osobito na urbanim) Preporučeni prihvatni 2 kapacitet 5 ‐ 20 m Resort‐plaže Primarna rekreacijska funkcija Preporučeni prihvatni 2 kapacitet 10 ‐ 30 m
Ciljne aktivnosti Prirodne vrijednosti Očuvanje i unapređenje
Očuvanje i unapređenje
Očuvanje, osobito krajobraza
Uređenost
Tipični primjeri iz Dalmacije Prijetnje
Nema (temeljne Sprečavanje aktivnosti usmjerene na očuvanje prirodnih vrijednosti plaže)
Uvala Blaca (otok Mljet)
Male (temeljne Sprečavanje i aktivnosti uklanjanje usmjerene na očuvanje prirodnih vrijednosti te najviših sanitarnih uvjeta za kupače) Rekreacijski sadržaji mogući uz preporuku izrade studije utjecaja na prirodu Sve vrste sadržaja Ublažavanje
Ušće (Neretve) Zlatni rât (Bol) Ninska laguna (Kraljičina plaža i plaža Ždrijac)
Slanica (otok Murter) Sv. Marija (otok Pag)
Nije prioritet
Sve vrste sadržaja
Ublažavanje
Mala Raduča (Primošten)
Nije prioritet
Sve vrste sadržaja
Ublažavanje
TN Zaton (Nin)
vi. U skladu s gore navedenim kriterijima i tipovima plaža, predlaže se i dodjeljivanje nadležnosti/odgovornosti. Temeljem postojećeg zakonodavstva, zaštićenim dijelovima prirode upravljaju Javne ustanove. Međutim, za ta područja najčešće ne postoje detaljne analize o prirodnim vrijednostima, a ne provodi se ni sustavno praćenje stanja očuvanosti. Stoga se predlaže
xxii
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
vii.
viii.
ix.
x.
xi. xii.
xiii.
xiv.
detaljna analiza kopnene i morske biote za svako od tih podruēja, u skladu s kapacitetima nadležnih javnih ustanova. Temeljem profila plaža (kako je predložen ovim Smjernicama), Javne ustanove mogu provoditi prađenje plažnog podruēja. Radi osposobljavanja djelatnika Javnih ustanova za prađenje, moguđe je održavanje kratkih seminara i izrada jednostavnih slikovnih vodiēa s objašnjenjem ciljnih stanišnih tipova, vrsta i sadržaja koji se mogu nađi na plažama. Za tipove plaža iz druge i tređe kategorije, nadležne institucije (Grad/Opđina i/ili koncesionar) trebaju imati obvezu prađenja stanja i godišnjeg izvještavanja o stanju prirodnih vrijednosti, ureĜenosti i prijetnji okolišu. Kao i za Javne ustanove, moguđe je osigurati kratke seminare prađenja stanja; Potrebno je unaprijediti postojeđe instrumente financiranja plaža (i prikupljanja sredstva od korištenja plaža), tako da se sredstva prikupljena od koncesija na obalno podruēje ciljano koriste za upravljanje obalom. Osim toga, bilo bi korisno kada bi se dio sredstava prikupljen od boravišne pristojbe takoĜer ciljano koristio za unapreĜenje plaža (u svrhu unapreĜenja turistiēkih uvjeta); Kod upravljanja plažama kao zaštiđenim dijelovima prirode, potrebno je pojednostavniti sustav tako da se nadležnim javnim ustanovama osigura i moguđnost stvarnog upravljanja. Dobar primjer je suradnja Javne ustanove za upravljanje zaštiđenim dijelovima prirode i Zadarske županije, gdje je Javnoj ustanovi omoguđeno dodjeljivanje koncesije po povlaštenoj cijeni. To je dobar primjer, primjenjiv i na ostala podruēja; Za plaže koje imaju znaēajne prirodne vrijednosti, ali su istovremeno i veliki rekreacijski potencijali (primjerice plaža Ušđe; vidi poglavlje 3.4.1; 4.3.1), preporuēa se uvoĜenje sustava zoniranja kojim se dijelovi plaže, zbog svojih iznimnih prirodnih vrijednosti, izdvajaju iz korištenja, dok se na drugima korištenje dozvoljava pod odreĜenim uvjetima i za odreĜeni tip aktivnosti; Da bi se oēuvale prirodne vrijednosti nekih iznimnih (prirodnih) lokaliteta, predlaže se koncentracija rekreacijskih i drugih sadržaja na obližnjim, prirodno manje vrijednim podruējima. Time bi se ostvarilo privlaēenje/koncentracija kupaēa s ciljem destimuliranja posjeđivanja prirodno vrijednih podruēja. Takav pristup predlaže se za upravljanje lokalitetima Blaca/Saplunara (vidi poglavlje 4.3.1); Gdje god je to moguđe, predlaže se uvoĜenje održivih i ekološki potpuno prihvatljivih rješenja za ureĜenje plaže. To se, prije svega, odnosi na ekološke zahode, sustave štednje vode i sliēno; Veliki broj plaža je bogat naplavinama posidonije. Iako se one tijekom najveđeg dijela godine ne uklanjaju (nego samo u ljetnim mjesecima), za neke se plaže preporuēuje zadržavanje naplavina tijekom cijele godine. Takve plaže mogu dobiti status „eko plaže“, koji ne bi ukljuēivao službenu kategorizaciju ili dodatna ograniēenja, veđ samo u svrhu informiranja kupaēa da je to plaža s iznimnim prirodnim vrijednostima, te da se ona ostavlja u svom izvornom obliku, bez ikakvih intervencija u okoliš i bez ēišđenja prirodnih naplavina. To bi ukljuēivalo postavljanje atraktivnih, obavijesnih tabli s isticanjem vrijedne flore koja se tu može nađi, kao i razloge zbog kojih se naplavine ne uklanjaju. Nadalje, moguđa je i izrada informativnih letaka. Ovo se preporuēuje samo za (neke) plaže s izraženim potencijalom zaštite. Demonstracijski primjer takve plaže može biti Sakarun ili Kraljiēina plaža (vidi poglavlje 1.2.6; problem 1.2). Osim toga, za plaže s kojih se uklanjaju naplavine potrebno je izraditi program njihovog adekvatnog odlaganja ili korištenja u svrhu kompostiranja (ili sliēno; vidi poglavlje 1.2.6). Stoga se predlaže izrada studije kojom bi se odredile moguđnosti iskorištavanja tog vrijednog prirodnog materijala; Sustavno informiranje javnosti, ali i upravljaēa plaža o vrijednostima plaža i njihovog održivog upravljanja. Osim postavljanja informativnih tabli, radionica i edukativnih materijala (brošura), važna je i uspostava tzv. plažnih rangera, koji bi informirali korisnike o prirodnim vrijednostima plaža, plažnom redu i sliēno, te se brinuli o provoĜenju plažnog reda. Osim toga, nužna je uspostava suradnje s medijima koji su najvažniji izvori edukacije i informiranja javnosti; Ovim Smjernicama predložen je inovativan pristup u raēunanju prihvatnog kapaciteta, koji (ovisno o tipu plaže) ukljuēuje fiziēki, ekološki, socijalni i institucionalni prihvatni kapacitet. Mjerenje prihvatnog kapaciteta ciljnih plaža samo je okvirno; u obzir je uzeta prosjeēna površina iskljuēivo plažnog (šljunēanog i/ili pješēanog) podruēja. S druge strane, na velikom dijelu plaža u upotrebi je i neposredni hridinasti dio, te on takoĜer treba biti uzet u obzir kod buduđih analiza. Stoga se predlaže raēunanje kapaciteta koji đe uzeti u obzir toēne površine plažnog i hridinastog dijela u upotrebi. Temeljem izraēunatog kapaciteta,
xxiii
CRA/PPA, COAST
ograniēenje broja kupaēa (ako znaēajno prelazi optimalne kapacitete) može se provesti na nekoliko naēina, ovisno o tipu plaže. Na nekim se plažama mogu uvesti sustavi naplađivanja ulaznica i/ili obveznog korištenja unaprijed postavljenih ležaljki (vidi poglavlje 4.3.2), moguđe je ograniēenje broja automobila na parkiralištu (vidi poglavlje 4.3.3), primjena (nekog oblika) ekoͲtakse i sliēno, ovisno o interesima i moguđnostima odgovornih institucija. Važno je napomenuti da svaki oblik ograniēavanja broja kupaēa treba biti proveden u suradnji sa zainteresiranom javnošđu i uz adekvatno provedeno informiranje.
xxiv
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Summary Managing beaches as important parts of coastal zones should be considered and included in the broader coastal zone management programmes. One of management processes aiming at sustainable development of coastal zones is an Integrated Coastal Zone Management (ICZM) (chapter 1.1). “Integrated coastal zone management” means a dynamic process for the sustainable management and use of coastal zones, taking into account at the same time the fragility of coastal ecosystems and landscapes, the diversity of activities and uses, their interactions, the maritime orientation of certain activities and uses and their impact on both the marine and land parts“.(ICZM Protocol; art. 2(f))
According to the ICZM principles, the basic goal of beach management should be to restore optimal balance between conserving the beach natural values and ensuring a sustainable use of beach development (recreational) potentials. In this regard, it is necessary to: identify beach types; define clearly bathing areas, which will be used the least possible to the benefit of their natural values conservation, and areas where the greatest efforts will be made to the enhancement of beach recreational capacities; encourage/develop sustainable solutions for beach organisation and provision of beach services; facilitate institutional management of bathing areas, in particular of the protected parts of nature; establish a system for monitoring the degree of natural values conservation and quality level of services provided in the bathing areas (through the existing institutions managing the protected parts of nature, beach concession programmes and alike); to raise the level of informing the bathing area users and managers about the importance of sustainable management of this valuable resource; and encourage public participation in the beach management programmes. In order to achieve the aboveͲmentioned goals, the Guidelines and priority actions for sustainable beach management have been prepared providing a framework for the ecologicalͲspatial management of beaches in the Republic of Croatia. The Guidelines comprise three main parts, namely: i. general part, providing an answer on what constitutes a beach (including the analysis of definitions, current practices and the legal beach management framework), as well as on how beaches are perceived in Croatia; ii. analytical part, explaining how to evaluate beaches (taking into account their natural characteristics, beach organisation, pressures and the carrying capacity) and providing results of bathing areas evaluation in Croatia; and iii. beach management recommendations.
I. What constitutes a beach? Beach could be defined (chapter 1.2.1) as "accumulations of unconsolidated materials (for example sands, gravels, muds – or mixtures) that extend seaward from the landward edge of the beach, for example a dune scarp or seawall, to the water depth at which significant sediment motion is absent – the depth of closure" (Micallef and Williams, 2009). Beaches may be defined according to a wide range of physical, natural and anthropogenic determinants that include, wave climatology, material composition, colour, shape, stability, conservation status of a natural habitat, level of naturalness, utilisation and beach surrounding and alike. Beach environments could be understood as multidimensional environment systems (chapter 1.2.3) that are nested within larger coastal systems and are comprised of interacting natural, socioͲcultural and management systems (James, 2000).
xxv
CRA/PPA, COAST
Beaches (sandy, in particular) provide a wide spectrum of ecosystem services, many of which are essential to support human uses of coastal areas. Some of these services include: sediment storage and transport; wave dissipation and associated buffering against extreme event (e.g. tsunamis); dynamic response to seaͲlevel rise; water filtration and purification; maintenance of biodiversity and generic resources; nursery areas for juvenile fishes and nesting sites for turtles and rookeries for pinnipeds; prey resources for birds and terrestrial wildlife; scenic vistas and recreational opportunities and functional links between terrestrial and marine environments in the coastal zone. Considered as a safe recreational environment that can be enjoyed by a large sector of society the beach environment is increasingly viewed as a highly valued socioͲeconomic and in places ecologic, national resource requiring effective management. They are a preferred tourist focal point; moreover, they became the icon of modern tourism and are considered the main economic factor on tourism market (Houston, 2002; Lencek and Bosker, 1998). Increased leisure time enhances the desirability of such recreational areas and public awareness of health and safety issues, raises expectations of quality and desire of choice, thereby raising the need for an effective bathing area classification scheme (Micallef et al., 2004). Addressing a wide spectrum of potential conflicts beach management could be defined as “that process of managing a beach, whether by monitoring, simple intervention, recycling, recharge, the construction or maintenance of beach control structures or by some combination of these techniques, in a way that reflects an acceptable compromise in the light of available finance, between the various coastal defence, nature conservation, public amenity and industrial objectives” (Simm et al., 1995: 147). In addition, beach management “is about managing humans and the way they interact with the beach environment, with a view to avoiding, remedying or mitigating adverse interactions” (Williams & Micallef, 2009). In many countries, the local authorities are empowered to enact subͲlegal acts dealing with public beaches and beach management. However, the majority of regulations concerning beach management (chapter 1.2.4) are contained in broader acts regulating the coastal zone management or in some sectoral regulations. Of particular importance to beach management is legislation concerned with bathing water quality, beach safety, nourishment and shoreline protection, beach access and conservation e.g. of dune areas. The accelerating destruction of natural habitats and consumption of natural resources by rapidly expanding human populations (chapter 1.2.5) has caused huge impacts to global ecosystems. Amplified by human population shifts, many of these impacts are focussed at the world’s coastlines, which are dominated by sandy and gravel shores. Intense coastal development, the inevitable consequence of economic progress, has resulted in widespread modification of beach ecosystems. Threats to beaches arise from a range of stressors that span a spectrum of impact scales from localised effects (e.g. trampling) to a truly global reach (e.g. seaͲlevel rise) (Defeo et al., 2009).Number of authors identified the following pressures leading to environmental degradation of beaches systems: i. Recreation, including off road vehicles; trampling (walking), sunbathing, swimming, equestrian use; camping (on beaches and dunes); surfͲzone activities (jetskiis, boats); high human concentrations. ii. Pollution, including sewage and stormͲwater discharge; beach litter; eutrophication (harmful algal blooms); heated effluent (thermal pollution); oil and other chemicals. iii. Coastal development, including construction (housing, infrastructure, roads, etc.) and engineering works (dams, groins, seawalls, revetments, breakwaters, etc.). iv. Ecologically harmful beach management, including inadequate cleaning, nourishment and armouring. v. Resource exploitation, including fisheries, mining, etc. vi. Climate change, including sea level rise. The following table summarises some of the main drivers, pressures and impacts to the beach environment.
xxvi
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Drivers, pressures and impacts to the beach environment Drivers
Pressures
Impacts
Increased population / Coastal development
1. Construction (buildings) housing infrastructure secondary homes 2. Engineering Sea defence 3. Increased human beach density, e.g. artificial light noise trampling 4. Pollution, e.g. sewage illegal discharge 1. Increased beach recreational activities, e.g. Off road vehicles Jet ski and boating trampling sun lounger rows 2. Resource exploitation, e.g. increased fishing and bait collection mining 3. Eco harmful beach management, e.g. mechanical beach cleaning intensive nourishment 4. Increased development of accommodation facilities, e.g. hotels bed and breakfast rental apartments camping 5. Increased facilities of beach/backshore/bathing area cafes, bars, restaurants, etc. 1. Utilisation of marine space 2. Pollution, e.g. nutrients boat oil fuel discharges
Tourism
Marine based activities: i) aquaculture ii) yachting
As above, but with different magnitudes
Noxious odours Eutrophication Damage/mortality of fauna and flora Anchor damage to habitats Litter Damage/mortality of fauna and flora Loss/degradation of habitats Eutrophication Degradation/mortality of fauna and flora Eutrophication Direct impact on fauna and flora
Industry
Agriculture and animal husbandry
Climate change
Habitat degradation and loss Erosion/accretion as a consequence of disruption to coastal processes, e.g. sediment transport and wave dynamics Decreased landscape value Ecological disturbance Litter, e.g. resulting in imbalance of indigenous fauna/flora Eutrophication Degraded water quality
1. Construction 2. Pollution, e.g. Discharges and emission
1. Fertilisers 2. Pesticides 3. Animal waste (i.e. uncontrolled discharge and run off) 1. Coastal hazards sea level rise increased frequency and intensity of winter storm storm surges
Habitat loss from erosion and flooding
xxvii
CRA/PPA, COAST
Some existing practices and instruments for mitigation of negative pressures and impacts on the environment are summarised with the following table (chapter 1.2.6). SOME IMPACTS SHORT‐TERM SOLUTIONS Habitat/ species degradation and loss
SOME SOUND MANAGEMENT PRACTICES
Prohibition to use Informing a general public
TOOLS/INSTRUMENTS
Integrated management plans Zoning Recreation „honeypots“ Environmentally sound facilities Non‐removal of beach nutrients Defining carrying capacity Nature impact assessment Profiling, sampling and other monitoring methods Educational centres, seminars, workshops, school training programmes, information boards and brochures, rangers, media
LONG‐TERM SOLUTIONS
Erosion/ accretion
(Inadequate) nourishment Do nothing approach
Ecological disturbance (e.g. damage of beach/dune vegetation; littering, etc.)
Water quality degradation
xxviii
Appropriate cleaning option Trampling prohibition Informing general public Initiating pollution monitoring and identifying problems at source
Selected water quality monitoring Identifying source
EXAMPLES
Soft engineering (e.g. nourishment) Hard coastal structures (e.g. sea walls, coastal walls, etc.) Beach profiling, remote sensing, etc. Modelling and other studies Non‐removal of beach nutrients Legal documents (laws, bylaws, etc.)
Manual/mechanical grooming Pathways through the beach/dune system Controlled utilisation of facilities on selected locations Schools, workshops, seminars, correct signs, media, etc. Methods for litter profiling Methods for identifying litter sources
Nationally adopted programmes, e.g. EU Directives, Barcelona convention criteria, etc.
Development and implementation of management plans Zoning policy Access regulation Habitat restoration Defining acceptable limit of coastal utilisation Taking into consideration socio‐ economic needs of local population Professional beach planning and management (including setting up expert institutions) Capacity building and education Public engagement
Removing source Long‐term monitoring „Setback” Conservation of posidonia meadows
Cut off at source Education Public engagement Long‐term monitoring and sensibility assessments
Cut off at source Long‐term overall monitoring Sustainable sanitary facilities on beaches
Sustainable management of Cirali beach (Turkey) Almanarre beach (France) “The Heritage Coast” (UK)
ECOPLAGE Nourishment of St.George Bay (Malta) Normativa Regionalle della Liguria (RS No 13/1999)
“Adopt‐a‐beach” NALG Protocol “Ocean Conservancy“ checklist
Sea profiling (e.g. Croatia) Clivus toilets, e.g. Croatia)
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
A variety of aesthetic rating scales within beach awards have been introduced into the literature as a result of the burgeoning tourist industry all with the “aim” of informing a general public where “best beaches” occur (chapter 1.2.7.4). Number of interesting current schemes/awards includes: Blue Flag (http://www.blueflag.org), Quality Coast award (http://www.qualitycoastapplication.org/), Good beach guide (http://www.goodbeachguide.co.uk), The National Healthy Beaches Campaign (http://www.nhbc.fiu.edu), Clean Beaches Council Ͳ the Blue Wave (http://www.cleanbeaches.org), National Aquatic Litter Group – NALG (http://www.environmentͲagency.co.uk), Australian Beach Safety and Management Programme (http://www.surflifesaving.com.au), GuidaBlu (http://www.legambiente.it), Gold award Quality beaches – Portugal (http://www.snirh.inag.pt) etc. The relevant authorities should be oriented to introducing awards which do not entail the additional financial and administrative burdens (being characteristic of a large number of existing award programmes) and which are adapted to urban and rural beach conditions as well.
II.
How beaches are perceived in Croatia?
Taking into account the natural and recreational potentials of beaches in Croatia, and following the Regulations concerning beach types and conditions (Off. Gazette, 1995; no longer in force), the Croatian Law on landͲuse planning and construction determines two main types of beaches: natural and organised beaches (chapters 2.1.1). “An organised beach, located in or outside of a settlement, is a terrestrial area directly connected with the sea, marked and protected from the seaside, monitored and accessible to everyone under the same conditions, including people with limited mobility, from land or sea, provided with infrastructure and other facilities and services (i.e. showers, changing rooms and sanitary facilities) and characterised with mainly changed natural environment.“(art. 53, p. 2). “A natural beach, located in or outside of a settlement, is monitored and accessible from land and/or sea, infrastructurally nonͲequipped, with completely conserved original natural characteristics“ (art. 53,p. 3).
According to the Decree on coastal public property concessions (Off. Gazette No. 23/04, 101/04, 39/06, 63/08), beaches in Croatia are classified in three categories, namely: i. Organised public beaches with a larger number of tourist structures and used by a larger number of bathers; ii. Organised special beaches making, in terms of the Law on catering industry, a technicalͲ technological part of an accommodation facility; and iii. Natural beaches where no interventions have been done in terms of regulations on landͲuse planning and construction, and which should not be enclosed from the outside. As regulated by the Croatian law, only organised beaches can be enclosed and accessible against payment. Rocky coasts and artificial bathing areas (such as concrete coasts) are defined as organised beaches. However, looking from a geological point of view, only sandy and gravel coastlines can be considered as beaches. Adequate terms used for other areas are bathing areas and/or rocky coasts. In addition to the Law on landͲuse planning and construction, two main documents, namely, the Decree on bathing water quality and the Law on coastal public property and sea ports, presently regulate the bathing area management in Croatia (chapter 2.1.2). Also, a number of other regulations exist concerned with specific coastal zone issues; the most important laws on the protection of the coast are: the Law on physical planning and construction, the Law on nature protection (Off. Gazette No. 70/05; 139/08), the Law on environmental protection (Off. Gazette No. 110/07), the Law on coastal public property and sea ports (Off. Gazette No. 158/03, 141/06, 38/09) and the Law on islands (Off. Gazette No. 34/99, 32/02, 33/06). Although Croatia's coast is extremely long, there are no institutional arrangements for the organised management (chapter 2.1.3) of such an important natural resource. Several ministries deal with
xxix
CRA/PPA, COAST
particular coastal zone issues, while only two institutions are exclusively in charge of the coastal zone management, namely: the Sea protection department within the Ministry of environmental protection, physical planning and construction (MEPPPC) and the Directorate for islands and coastal development within the Ministry of the sea, transport and infrastructure. However, in terms of managing the bathing water quality on beaches, the Department of the protection of the sea (within the MEPPPC) plays the most important role. When set up, this department was the first institutional solution of its kind in the Mediterranean. Unfortunately, its tasks are presently reduced to administrative work only. Sandy and gravel beaches occupy only 5,4% of the Croatian coast (MK, 2009.). The Natura 2000 key coastal habitats Ͳ being of particular importance for the beach management (chapter 2.2.1) are: mudflats and sandflats not covered by seawater at low tide; Mediterranean and thermoͲAtlantic halophilous scrubs (Sarcocornetea fruticosi); embrionic shifting dunes; annual vegetation of drift lines (Cakiletea maritimae p.); as well as Salicornia and other annuals colonizing mud and sand. Since the eastern coast of the Adriatic Sea is mainly rocky, these habitats are very rare. They are mainly poor in species but extremely valuable in ecological terms. As such, they are interesting as bathing areas and therefore suffering considerable anthropogenic pressure (http://www.natura2000.hr). Besides being a natural resource, beaches in Croatia are also recognized as important economic resources (chapter 2.2.2). Analysing the reasons for which Croatia is chosen as a tourist destination, it can be concluded that tourists come to Croatia mostly because of relaxation and enjoying the sun and sea (IT, 2002). Namely, according to the results of the TOMAS research done by the Institute for tourism (2002; 2005), the factors tourists find most satisfying are nature, landscape beauty and clean beaches (IT, 2005.). Therefore, it can be concluded that beaches are, among others, the most important resources for the development of Croatian tourism. Currently, there is no integral beach management programme in Croatia. Still, there are initiatives for the assessment of the beach habitats biodiversity state, as well as the initiatives for the assessment of recreational and/or safety aspects of bathing areas. However, Croatia is lacking a unique beach management system which would include an integral evaluation of beach natural values and recreational potentials, as well as the rules to follow in order to preserve and improve these potentials. The only initiative currently in force and partially fulfilling these criteria is the Blue flag programme. This programme is, however, in the first place oriented at beaches as recreational zones (not taking into account their natural values but only ecological educational programmes and alike) and is, therefore, mainly focused on urban beaches and resorts. The key initiatives, programmes and studies concerned with some of beach management aspects include, as follows (chapter 2.3): seawater quality monitoring programme and preparation of a database on bathing water quality; preparation of a beach profile to include beaches where the bathing water quality is measured in accordance with the Decree on bathing water quality (Off. Gazette No. 73/08); mapping of beaches in PrimorskoͲgoranska and DubrovnikͲNeretva counties based on the Decree on standards for measuring seawater quality on beaches (Off. Gazette No. 33/96); management of the Sakarun protected landscape through issuing concession to the Public institution for managing the protected parts of nature in the Zadar county; individual initiatives for the research of natural or recreational values of beaches, such as those carried out in the framework of the COAST project (2009), or the analysis of beaches along the Croatian coast by using BARE technique (2005 and 2006); individual specific studies on managing the selected beaches; numerous initiatives for the practical maintenance of beaches, in the first place for the beach cleanͲups. In addition to the aboveͲmentioned initiatives, there are two beach award programmes in Croatia (chapter 2.3.1): the Blue flag; and the Tourist flower – the Adriatic beach.
xxx
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
In spite of all the aboveͲmentioned initiatives, beaches in Croatia are exposed to a considerable anthropogenic pressure (chapter 2.4). Some of the key beach management problems in Croatia are: the destruction of the coastal (terrestrial and marine) habitats typical of bathing areas; the sectoral approach to beach monitoring and management; a lack of an integral legislative beach management system; and the overlapping of competences.
III.
How to evaluate beaches?
International beach management practice recognises valorisation of bathing areas and its management recommendations solely oriented towards; i) either on the beach as a recreational resource, or ii) beach as a coastal habitat. Usually, there is no appropriate integration of these approaches that only intensifies its lack of mutual understanding and leaves the impression as if these approaches are irreconcilable. There are numerous beach evaluation and analysis techniques. Being particularly important and used for development of these Guidelines, bathing area registration and evaluation (BARE) system, functional analysis and beach carrying capacity assessment should be emphasised. BARE system (chapter 1.2.7.1) classifies beaches in 5 main categories based on its accessibility and coastal environment – remote, rural, village, urban and resort bathing areas. Depending on beach type, different parameters will be applied: water quality, safety, facilities, litter and scenery. The choice and order of priority of parameters considered for the bathing area classification system was ascertained on the results of literature surveys concerning beach management guidelines and viewͲpoints expressed by beachͲuser questionnaire/beach rating surveys. With the characterisation of a coastal environment by its conservation value and recreation/development potential, function analysis (chapter 1.2.7.2) allows an assessment of the degree of sustainability of a given/envisaged management regime for that area. It ensures a rapid assessment methodology for quantifying the crucial use/development potential and the conservation value indices. Normalised values attributed to each of these components may be plotted as a bar chart, in such a manner that x axis indicates recreational (development) potential while y axis indicated natural (conservation) value, as shown on the following diagram.
Conservation/recreation diagram (function analysis diagram) (after Cendrero and Fisher, 1997)
xxxi
CRA/PPA, COAST
World tourism organisation has defined the carrying capacity of a tourist resort (chapter 1.2.7.3) as “the maximum number of people that may visit a tourist destination at the same time, without causing destruction of the physical, economic and socioͲcultural environment and an unacceptable decrease in the quality of the visitors' satisfaction” (WTO, 1981.). From the above concept, three main aspects of the carrying capacity assessment can be derived: the physical environment, the economic setting and users' perception. Based on these attributes, the concept of carrying capacity can be split in four main types: “physical”, “ecological”, “institutional” and “socioͲcultural” carrying capacity. Identification of numerical measure of carrying capacity is still broadly considered as a useful tool available to tourism planners and managers in determining an indication of the acceptable use level of a tourism area. It is very attractive to managers and decision makers as it gives quantity data on (tourism) management quality. However, the concept of carrying capacity can be considered controversial. Still, giving a precise answer on the question "how many are too many" is not an easy task to do. Therefore, it cannot be expressed as a fixed and rigid value. It should oscillate between two tolerable thresholds, leaving the managers some flexibility and opportunity to adapt the values to the concrete and specific conditions of the site (da Silva, 2007). Taking into consideration that beaches are complex system which integrates terrestrial and marine part, that they are valuable natural habitat and important environment for specific social and economic opportunities, such valuation and/or management systems that neglect any of these components could not ensure longͲterm sustainable solutions. Therefore, such management approach is proposed that, at the same time, ensures appropriate evaluation of natural values and recreational (socioͲeconomic) potentials, taking into consideration the aboveͲmentioned techniques. In line with the aboveͲ mentioned proposal, the analysis has been done based on five main steps (chapter 3.3): analysis of main natural values of bathing areas; analysis of main recreational values (potentials) of bathing areas; analysis of main threats to bathing areas; defining beach carrying capacity; and comparison of natural values and recreational potentials with the utilisation of spatial determination of beaches within the three main “zones“.
i. Analysis of bathing area natural values Concerning the beach ecological values, landscape values and terrestrial and marine biota were analysed. Terrestrial biota is evaluated in the narrow bathing area (sandy/gravel part of a beach) and in the immediate rocky part of the coast that continues naturally to the beach and (most frequently) is used as a bathing area (the zone influenced by sea water and salination). The terrestrial biota value indicators include vegetation cover and biodiversity. Vegetation and biodiversity evaluation concerns only with the Natura targeted (beach) habitat types12. The total vegetation cover (for the Natura habitats) is evaluated using 1Ͳ5 scale13. Biodiversity is in the first place evaluated through the presence of the total number of Natura targeted beach habitat types and characteristic species (endemic, endangered, etc.) of targeted habitats. According to biologist expertise, the total biodiversity values of an exclusively bathing area (not counting the vegetation in the backshore) are evaluated using 1Ͳ5 scale. 12
Mudflats and sandflats not covered by seawater at low tide; Salicornia and other annuals colonizing mud and sand; Mediterranean and thermoͲAtlantic halophilous scrubs (Sarcocornetea fruticosi); embrionic shifting dunes; annual vegetation of drift lines (Cakiletea maritimae p.). 13 10% Ͳ 1; 10Ͳ25% Ͳ 2; 25Ͳ50% Ͳ 3; 50Ͳ75% Ͳ4; 75Ͳ100% Ͳ 5.
xxxii
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Being part of landscape values, the eu‐Mediterranean vegetation in the backshore14 (in the zone outside the seawater influence) is evaluated by using the naturalness indicator. The other indicators include diversity, users' perception and uniqueness indicators. The diversity of landscape forms was evaluated by using the diversity indicator, and the rareness (uniqueness) of the landscape was evaluated by uniqueness indicators. Users' perception was evaluated for 26 identified landscape elements by applying the fuzzy logic method. Such an approach ensures the maximum objectiveness of an apparently subjective evaluation of users' perception. Each of the 4 landscape elements was evaluated using 1‐5 scale. Due to the lack of data, marine biota could not be evaluated in the same way as the terrestrial biota, i.e. by taking into account the total vegetation cover (in the first place through the analysis of the posidonia oceanica meadows) and biodiversity (all Natura targeted beach habitat types and characteristic species). Therefore, the analysis was based on the data available for the marine zone under the influence of all targeted beaches15. Finally, it was proposed to consider only the number of marine habitats present in the impact zone and included in the Ecological network and Habitats Directive (Habitats Directive, Natura 2000). Based on the total number of habitats registered by the Ecological network, the impact zones are classified using 1‐5 scale, where the zones with the smallest number of habitats are included in class 1 and those with the largest habitat number in class 5. Evaluation of beach natural values is presented in the table that follows. Beach natural values' assessment NATURAL VALUES Terrestrial biota
CHARACTERISTIC
INDICATORS
VALUE (1 ‐ 5)
Biomass
Vegetation cover
Biodiversity
No of habitat types (and typical species)
No of Natura habitats
NORMALISED RESULT
Marine biota
Landscape
Naturalness
Diversity
Scenic value
Uniqueness
NORMALISED RESULT
NORMALISED RESULT
TOTAL
NORMALISED SCORE FOR NATURAL VALUES
iii. Analysis of bathing area recreational potentials The main elements of the bathing area recreation potentials evaluation include: safety, sanitary, catering, recreational and other facilities and services, sea water quality and beach cleanliness. Sanitary, catering, recreational and other facilities and services are analysed considering the availability (non‐availability), number and type of toilets, showers, parasols, sun loungers, changing rooms, litter bins, restaurants, coffee shops, recreational facilities, parking places and alike.
14
Rocky grasslands, grasslands at various stages of successive change to maquis, Aleppo pine forests growing on maquis soil, etc. The wider marine zone surrounding a beach. The size of this zone is determined by a geo‐morphological form and size of a cove or a bay where a beach is located.
15
xxxiii
CRA/PPA, COAST
Beach cleanliness is analysed according to the EA/NALG Protocol (2000) taking into account seven main litter categories16. Sea water quality is analysed based on the national bathing water quality measurements (analysis results from 2009). However, only a part of beaches can be evaluated in this way; as to the other (mainly rural and remote beaches), the sea water quality is evaluated using visual observation. Beach environment is evaluated considering the data on population density in the beach proximity, cultural/archaeological locations, the scope of the built‐up area and the degree of agricultural area utilisation, beach access and employment possibilities on beaches (or beach‐related works); in addition, the intensity of the beach use and nourishment is also taken into account. Each of the above elements is “evaluated“ using 1‐5 scale, as presented in the following table. Beach recreation potentials assessment RECREATION POTENTIAL Facilities
CHARACTERISTIC Potential for use
INDICATORS
VALUE (1 ‐ 5)
Public recreation fac.
Hotels, restaurants
Utilities
Parking
NORMALISED RESULT Environment/Utilisation
Potential for use
Historic, artistic, archaeological sites
Land‐use
Extent of development
Population density
Intensity of use
Extent of reclamation (with nourishment)
Accessibility
Opportunity for employment
NORMALISED RESULT Public health
Coastal waters
Cleanliness
Absence of microbiological pollution
Visibility
Absence of floating debris
Litter
NORMALISED RESULT
TOTAL
NORMALISED SCORE FOR NATURAL VALUES
iii. Analysis of main threats to a wider bathing area The key pressures on a wider bathing area are analysed based on the town, municipality and county physical plans. The main groups of pressures include the proximity of a bathing area to settlements and tourist zones, the proximity and type of communications infrastructure – roads, submarine outlets, the proximity of a nautical centre and the presence and intensity of anchoring, as shown in the following table. 16
xxxiv
General/various beach litter; sewage‐related debris; gross litter; dangerous litter; accumulations; oil; faeces.
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Criteria for bathing area threats evaluation 1. SETTLEMENTS
Very outstanding threats (1,00)
Outstanding threats (0,50)
Insignificant threats (0,25)
No threats at all (0,00)
Settlement proximity
Direct contact
Up to 500 m
500 ‐ 2.000 m
> 2.000 m
Settlement size
> 5.000 inh.
2.500 ‐ 5.000
500 ‐ 2.500
No inhabitants in the proximity
Direct contact
Up to 500 m
500 ‐ 2.000 m
> 2.000 m
> 5,0 ha > 500
From 2,5 – 5,0 ha 300 ‐ 500
Up to 2,5 ha 50 ‐ 300
No zone No users
Category
Motorway
State and County road
Local and non‐ categorised road
No road
Proximity
Direct contact
Up to 100 m
2. TOURIST ZONES Proximity of existing/planned tourist zone Tourist zone capacity Surface area User number 3. ROADS
100 ‐ 500 m
> 500 m
4. SUBMARINE OUTLETS (if essential)
Wastewater Wastewater pollution, no existing pollution, outfalls or planned outfall construction planned at < 500 m distance
Wastewater pollution, outfalls construction planned at > 500 m distance
No wastewater pollution, no outfalls construction planned
5. ANCHORING (INTENSITY 1‐4)
Anchoring – Anchoring – considerable intensity moderate intensity
Anchoring – weaker intensity
No anchoring / anchoring prohibited
6. PORT PROXIMITY (Public ports)
In contact with the Planned to be in beach (the same part contact (in the of the aquatorium) aquatorium)
Planned/in the proximity (in the adjacent cove)
No port
iv. Determining the beach carrying capacity Based on the carrying capacity assessment made by UNEP/PAP in the frame of the Integrated Coastal Zone Management and Cifuentes methodology, a new model has been proposed for the assessment of the beach carrying capacity in Croatia. The first step in using this model is to determine a physical (spatial) carrying capacity. The next step includes determining a real carrying capacity modified by corrective factors, including the ecological and socio‐economic ones, and taking into account the specificities of a beach and availability of the relevant data. Also, the beach management capacity should be taken into account so as to determine an effective and acceptable beach carrying capacity. The proposed acceptable carrying capacity is determined as a number between the lowest and the highest acceptable level of beach visitor number. The range between them is relatively wide, because the optimal capacity depends on the desired or possible standards offered to bathers: “higher“ standard beaches will have a larger space available per bather than “lower“ standard beaches. Institutions in charge of the beach planning and management have to determine (decide for) the standard to be offered to bathers.
v. Comparison between natural values and recreational potentials of a bathing area All available and elaborated data are summed up in two basic groups (natural values and recreational potentials of beaches) and presented on a function analysis diagram. In this way, beaches are spatially classified in three basic groups: i) beaches with dominant natural values; ii) beaches with dominant recreational potentials; and iii) beaches with varying forms of higher and lower conflicts between natural values and recreational potentials (beaches with greater natural values; beaches with
xxxv
CRA/PPA, COAST
approximately equal natural values and recreational potentials; and beaches with larger recreational potentials). Depending on the beach position on the function analysis diagram (Figure 9), and taking into account the basic beach types (resort, urban, village, rural and remote beaches), pressures and the carrying capacity, the basic guidelines for the main beach categories are defined.
vi. Preparation of a beach profile In order to provide a systemic overview of all data, a beach profile has been prepared to serve as a database and a basis for the future monitoring of beaches (the basic profile elements are presented in the table that follows). The proposed profile is in accordance with the sea profile the preparation of which is co‐ordinated by the Ministry of environment protection, physical planning and constructions (MEPPPC). Still, this profile does not consider beach natural values, which are extremely important for the beach management. Therefore, it is proposed to include beach natural values in the official sea profile. Basic elements of the beach profile BEACH PROFILE GENERAL CHARACTERISTICS Beach name Responsible person/organisation Beach location (coordinates, where applicable) Beach treatment, based on spatial planning documents Carrying capacity
FEATURES
CRITERIA Access
Size
SUBCRITERIA i. ii. iii. iv. i.
ii.
GENERAL
Type
Composition
xxxvi
iii. i. ii. iii. iv. v. i. ii.
From land by motor vehicles From land by pedestrian paths From sea From land and sea Length < 100 m 100 ‐ 300 m 300 ‐ 500 m 500 ‐ 1.000 m > 1.000 m Average size < 5 m 5 ‐ 25 m 25 ‐ 50 m 50 ‐ 100 m > 100 m Surface area Resort Urban Village Rural Remote Sand Gravel
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
FEATURES
CRITERIA Ecological network (and/or other initiatives) Protected area
NATURAL VALUES Terrestrial biodiversity
Marine biodiversity
Landscape
Proximity of endangered habitats
Beach safety
Water quality (MEPPPC)
BEACH UTILISATION Litter
Facilities (where appropriate)
SUBCRITERIA i. ii.
Yes No
i.
Yes Strict reserve National park Special reserve Nature park Regional park Nature monument Important landscape Park‐forest Monument of park architecture ii. No iii. Proposed for protection i. Extremely significant (based on FA17 results: > 0,75) ii. Significant (FA: 0,4 ‐ 0,75) iii. Not significant (FA: < 0,4) i. Extremely significant (based on FA18 results: > 0,75) ii. Significant (FA: 0,4 ‐ 0,75) iii. Not significant (FA: < 0,4) i. Extremely significant (based on FA19 results: > 0,75) ii. Significant (FA: 0,4 ‐ 0,75) iii. Not significant (FA: < 0,4) i. Yes ii. No i. Lifeguards ii. Zoning iii. Fixed safety equipment iv. Information on beach safety v. Access for emergency vehicles i. Category I ii. Category II iii. Category III iv. Category IV i. General litter ii. Sewage‐related debris iii. Gross litter iv. Harmful litter v. Accumulations vi. Oil vii. Faeces viii. No visible (significant) litter i. Sanitary ii. Catering iii. Recreational (water sports, other sports) iv. Auxiliary (deck chairs, umbrellas, changing booths, wheel chair access, litter bins, parking facilities)
17
FA – function analysis FA – function analysis 19 FA – function analysis 18
xxxvii
CRA/PPA, COAST
FEATURES
THREATS
CRITERIA
SUBCRITERIA
i. ii. Settlement proximity iii. iv. i. ii. Settlement size iii. iv. i. ii. Proximity of tourist zones iii. iv. i. ii. Tourist zone capacity (size; no of users) iii. iv. i. ii. Road proximity iii. iv. i. ii. Road type iii. iv. i. ii. Submarine outfall
Immediate proximity of nautical centre
Anchoring
iii. iv. i. ii. iii. iv. i. ii. iii. iv.
Immediate contact ≤ 500 m 500 ‐ 2000m > 2000m > 5000 people 2500 – 5000 p 500 – 2500 p < 500 p Immediate contact ≤ 500 m 500 ‐ 2000m > 2000m > 5 ha; > 500 users 2,5 – 5 ha; 300‐500 users < 2,5 ha; 50 – 300 users No tourist zone Immediate contact ≤ 100m 100 ‐ 500 m > 500 m Motorway/ state road County /local Non‐categorized No roads Existing waste water pollution; no existing or planned outfall Existing waste water pollution; planned outfall distance < 500 m Existing waste water pollution; planned outfall distance > 500 m No waste water pollution In contact with the beach (same aquatorium) Planned to be in contact with the beach Planned/exists in beach proximity (neighbouring bay) No nautical centre in the beach proximity Anchoring – considerable intensity Anchoring – moderate intensity Anchoring – weaker intensity No anchoring / anchoring prohibited
IV. What are the results of the pilot evaluation of beaches in Croatia? In the framework of the COAST project targeted area, the Dalmatian20 coast was a subject of a (pilot) analysis carried out preliminary during the 2009 bathing season (covering the period from 6 July to 20 September). The terrain analysis of beaches was followed by individual consultations with, in the first place, representatives of the counties' Public institutions managing the protected parts of nature, the State Institute for nature protection and other experts. Thereafter, 32 locations21 were elaborated in detail. Beaches were selected based on their potential natural values22 and recreational potentials. In the Zadar county, the following beaches were analysed: Vlašići and Sv. Marija coves (the wider area of Sv. Duh‐Bošana) on the island of Pag, Kraljičina plaža and Ždrijac in Nin, Ljubački bay, Sakarun on Dugi otok, Kostanj on Ugljan island, Karin Donji and small beaches on the island of Silba. In the Šibenik‐Knin 20
The area of Zadar, Šibenik‐Knin, Split‐Dalmatia and Dubrovnik‐Neretva counties. Actually, 45 beaches elaborated as 32 locations – see table 3.1. 22 National ecological network, protected parts of nature and/or experts recommendations. 21
xxxviii
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
county, the studied beaches were: the Adriatic camp, camps Dolac, Mala and Velika Raduča in Primošten, Slanica on the island of Murter, and coves of Tratinska and Stupica Vela on Žirje island, Tijašćica on the island of Tijat and Mala Nozdra on Kaprije island. Beaches elaborated in the Split‐ Dalmatia county included: Zlatni rât beach on the island of Brač, Kamenice, Oključina, Srebrna, Stiniva, Stončica and Zaglav beaches on Vis island and Porat and Salbunara beaches on the island of Biševo. Beaches analysed in Dubrovnik‐Neretva county included: Šunj on the island of Lopud, river Neretva estuary (Ušće), Blaca and Saplunara coves on Mljet island, Prapratna and Vučine on Pelješac peninsula and Pržina and Pupnatska luka on the island of Korčula. Based on the results of the function analysis, namely, by comparing their natural values and recreational potentials, beaches are classified in three main groups: i) beaches with dominant natural values; ii) beaches with dominant recreational potentials; and iii) beaches with varying forms of higher and lower conflicts between natural values and recreational potentials (which can be classified in 3 sub‐groups). The results are presented on the function analysis diagram that follows.
Results of the targeted beaches basic functions Key: red – conflict zone (darker red – bigger conflict; lighter red – smaller conflict); green – zone of outstanding natural values; brown – zone of outstanding recreational potentials Beaches are marked by numbers, as follows: 1 –Vlašići cove; 2 – Sv. Marija; 3 –Kraljičina plaža; 4 – Ždrijac; 5 – Ljubački bay; 6 –Sakarun; 7 – Kostanj; 8 – Karin; 9 –Adriatic camp; 10 – Dolac; 11 – Slanica; 12 – Mala Raduča; 13 – Velika Raduča; 14 – Tijašćica; 15 – Stupica Velika; 16 – Tratinska; 17 – Mala Nozdra; 18 – Šunj; 19 – Ušće; 20 –Blaca cove; 21 – Saplunara; 22 – Prapratna; 23 – Vučine; 24 – Pržina; 25 – Pupnatska luka; 26 – Zlatni rât; 27 – Kamenice; 28 – Oključna; 29 – Srebrna; 30 – Stiniva; 31 – Stončica; 32 – Zaglav; 33 – Porat; 34 – Salbunara; 35 – Silba 123; 36 – Silba 224.
Six beaches can be selected as areas with dominant natural values (chapter 3.4.1): Ušće, Blaca cove (Mljet island), Salbunara (Biševo island), Stupica Velika (Žirje island), Oključna (Vis island) and Zaglav (Vis island). Given their outstanding natural values, the protection of these beaches is recommended. Thereby, the possibility of using these beaches to recreational purposes is not excluded – on the contrary, as it can be seen from the function analysis, this area is of great recreational potentials. However, managing these beaches must have nature protection as its priority. 23 24
Pocukmarak and Carpusina and coves of Sv. Ante and Južni Porat. Mavrova, Dobre vode, Nozdre, Vele stijene, Lojišće, Pernastica and Vela smrdeča.
xxxix
CRA/PPA, COAST
Seven beaches are selected as areas with the dominant recreational potential (chapter 3.4.2): Mala and Velika Raduēa, Dolac and Adriatic camps (Primošten), Prapratna (Pelješac), Slanica (Murter island) and Zlatni rât (Braē island). For these beaches, the development of recreational activities is recommended. Thereby, it goes without saying that particular attention should be paid to environment conservation. This is in particular relevant to Zlatni rât beach which has the most outstanding natural values. Most of these beaches are located in the so called conflict areas. This is not surprising given the fact that the majority of beaches are in some way protected, and that at the same time all of them dispose of great recreational potentials. Still, there are differences among them: a smaller number of beaches are located in the most pronounced conflict areas because they have the same values of natural and recreational potentials; a part of the beaches are located in the conflict area, but with more pronounced recreational potentials, while the majority of them are still to be conserved. Six of studied beaches can be selected as beaches with the prevailing recreational potential: Kostanj, Vuēine, Pupnatska luka, Saplunara, Vlašiđi cove and the area of Silba including the small beaches of Pocukmarak and Capusina and the coves of Južni porat and Sv. Ante (i.e. Silba 1). Six beaches are selected as beaches with approximately equal natural values and recreational potentials: Sv. Marija, Ljubaēki bay, Pržina, Kamenice, Mala Nozdra and the area of Silba, including the small beaches of Mavrova, Dobre vode, Nozdre, Vele stijene, Lojišđe, Pernastica and Vela smrdeēa (i.e. Silba 2). Eleven beaches can be selected as beaches with prevailing natural values: Kraljiēina plaža and Ždrijac, Tijašđica i Tratinska coves, Sakarun, Šunj, Karin Donji, Srebrna, Stiniva, Stonēica and Porat.
V.
How to manage beaches?
The existing legislation does not provide an adequate categorisation of beaches, or an adequate legislative framework for their sustainable management. Beaches are most frequently considered either as recreational zones or valuable habitats. In addition, there are no clear criteria on defining rights and obligations of concession owners and relevant authorities to facilitate beach management. These Guidelines provide general recommendations, which are not obligatory, but are aimed at pointing out some key obstacles and needs in the future system of beach and coastal area management as a whole. As to the targeted groups of beaches, some common and general recommendations are provided. However, managing every individual beach should be a result of a detailed analysis, adaption to all landͲ use planning and development documents, and coͲoperation (inclusion) of all stakeholders in the process. In order to achieve the aboveͲmentioned goals, the Guidelines provide some general recommendations which, when adopted and implemented, could considerably contribute to establishing a sustainable beach management in Croatia (chapter 4). i. In addition to several legal and subͲlegal acts concerned with some beach aspects, the only legal act dedicated completely to beach issues is the Directive on sea bathing water quality (2008). Still, this document either does not provide clear integrated beach management regulations taking into consideration natural and recreational aspects of beaches. Therefore, the inaction of a new regulation is proposed to set clear beach management guidelines which would consider physical characteristics of beaches, their natural values, organisation (and organisational potentials) and the key threats (see chapter 2.1.1); ii. Introducing a unique method for the valorisation of natural values and recreational potentials of every single beach. These Guidelines propose the application of a function analysis (in combination with the BARE method). Based on the experience gained from the application of this method in Croatia and other countries (Malta, Turkey, UK, etc.), it can be concluded that it is applicable to the valorisation of beach natural values and recreational potentials. Still, the use of this method calls for the adoption of clear criteria (parametres) and indicators to be applied (in Croatia), as well as pondering on indicators themselves. Based on the function analysis results (as well as on the
xl
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
assessment of the beach carrying capacity and type), beaches can be classified in one of five key categories (see point iii), and the use of the area they occupy can be planned accordingly (see point iv); iii. The existing classification of beaches in natural and organised is not satisfactory. Instead, it is proposed to classify beaches (or parts of beaches) in the following main groups, according to natural and anthropogenic factors: Natural protected beaches are, according to their typical environment, divided in remote and rural beaches. Due to particularly valuable and conserved natural habitats, these beaches are either protected, or planned for the inclusion in the protection system. Recreational activities on these beaches are not prohibited, but any intervention on their natural and scenery values should not be allowed. Based on the function analysis, these beaches should be protected. A typical example of this type of beaches is the Blaca cove (Mljet island); Natural, partly protected beaches are classified, according to the typical environment in which they are located, as rural, village and (exceptionally) urban beaches. Although these beaches are under certain protection (or are planned to be protected), they are fairly used by bathers; therefore, they should fulfil the basic sanitaryͲhygienic conditions to ensure protection of their natural values and bathers' health. Development of recreational facilities and services on these beaches (and in particular on the urban ones) is possible but only if their basic natural values, due to which these beaches are protected, are by no means endangered. In that regard, the preparation of nature impact assessment studies is recommended. Developing the zoning practice is recommended for larger beaches of this type in a way that some parts of the beach are completely prohibited for use, while in some parts recreational facilities and services are allowed (respecting beach natural values). The utilisation of beaches should be determined in accordance with the recommended carrying capacity of 15 Ͳ 30 m2 per beachͲuser, depending on the beach value degree. Based on the function analysis, these beaches are mainly defined as beaches with the recommended protection or beaches with prevailing natural values. Most of the studied beaches are included in this category; Natural nonͲprotected beaches are defined, according to their origin and typical environment, as natural (but can be nourished) beaches and are divided in remote, rural, village and urban beaches. Except on remote and rural beaches of this type, the development of all kinds of recreational facilities and services (catering, sanitary, safety, sports, etc.) is possible in accordance with socioͲeconomic and natural determinants of the area. As to rural and, in particular, remote beaches, the development of a large number of facilities and services, except the sanitary ones, is not recommended. The beach utilisation should be defined in accordance with the recommended carrying capacity of 8 m2 (the lowest category of beaches) to 30 m2 (the highest category of beaches) per beachͲuser. Based on the function analysis, these beaches are mainly defined as beaches with approximately same natural values and recreational potentials, or as beaches with prevailing recreational values. The typical beach of this group is the beach of Sv. Marija (Pag island); Organised urban beaches are either artificial or considerably artificialised beaches where the development of all kinds of recreational facilities and services (catering, sanitary, safety, sports, etc.) is recommended, but in accordance with landscape determinants of the relevant area and the recommended carrying capacity (from 5 m2 per beachͲuser for the lowest category of beaches to 20 m2 per beachͲuser for the highest category of beaches). Based on the function analysis, these beaches are mainly determined as beaches with prevailing or primary recreational values. A typical example of this type of the beach is Mala Raduēa (Primošten); Organised resortͲbeach (making a technicalͲtechnological unit of an accommodation facility Ͳ in terms of the Law on catering) where the development of a large number of recreational facilities and services (catering, sanitary, safety, sports, etc.) is recommended in accordance with the recommended carrying capacity (of 10 m2 per beachͲuser for the lowest category of beaches to 30 m2 per beachͲuser for the highest category of beaches). The function of these beaches is primarily recreational. The typical beach of this group is the beach of the tourist resort Zaton (Nin).
xli
CRA/PPA, COAST
iv. Following the above‐mentioned recommendations, introducing a unique approach to marking/defining beaches in the spatial planning documents is necessary. Namely, in spite of the existing general classification of beaches to organised and natural beaches, there is no standardized beach marking/defining system. Even more, most of the beaches are not included in spatial plans at all. Therefore, all coastal counties are recommended to carry out an analysis to identify all beaches and mark/define them accordingly. A large number of relevant data are also available as mapping results in the frame of the COAST project; Beach management criteria according to the beach type Beach type
Typical characteristics
Threats
Typical examples from Dalmatia
Natural values
Organisation
Natural protected Natural beaches Remote, rural Planned or existing protection Minimum utilisation No interventions in natural environment Natural, partly Mainly natural protected Rural, village (and beaches urban) Planned/existing protection Considerably utilised Minor interventions possible Recommended carrying capacity 15 ‐ 30 m2
Conservation and improvement
None (basic activity Prevention aimed at conservation of beach natural values)
Blaca (Mljet island)
Conservation and improvement
River Neretva Estuary (Ušće) Zlatni rât beach (Bol) Nin laguna (Kraljičina plaža and Ždrijac beaches)
Non‐protected natural beaches
Conservation, in particular of the landscape
Minor (basic Prevention and activities aimed at elimination conservation of beach natural values and highest sanitary conditions for bathers) Recreational facilities possible with recommended nature impact assessment studies All types of facilities Mitigation
Natural or nourished Remote, rural, village, urban Considerably utilised All types of activities (depending on environment type), but in accordance with environment conservation Recommended carrying capacity 8 ‐ 30 m2 Organised urban Artificial/considerably beaches artificialised Urban or village Considerably utilised All types of activities (particularly on urban beaches) Recommended carrying capacity 5 ‐ 20 m2 Organised resort‐ Resort‐beach beach Primarily recreational function Recommended carrying capacity 10 ‐ 30 m2
xlii
Targeted activities
Slanica (Murter island) Sv. Marija (Pag island)
Not priority
All types of facilities Mitigation
Mala Raduča (Primošten)
Not priority
All types of facilities Mitigation
Tourist resort Zaton (Nin)
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
v. In accordance with the existing beach profile Ͳ as regulated by the Directive on sea bathing water quality (2008), and the beach profile proposed by these Guidelines, it is recommended to prepare criteria for determining beach targeted activities taking into account the beach type, natural values, organisation and environmental threats. These criteria must be respected by concession owners and/or institutions in charge of managing the targeted beach. General recommendations according to the type of beaches are presented in the following table. After their adoption, it is necessary to define the “state zero” which would then be the basis for the future monitoring. vi. In accordance with the aboveͲmentioned criteria and beach types, competences/responsibilities assignment is also proposed. Based on the existing legislation, Public institutions are in charge of managing protected parts of nature. For these areas, however, the detailed analyses of their natural values are very often lacking, while a systemic monitoring of their conservation status is not established. Therefore, a detailed analysis of the terrestrial and marine biota is proposed for each of these areas to be carried out in accordance with the capacities of the relevant public institutions. Based on the beach profile (as proposed by these Guidelines), the bathing area monitoring can be implemented by Public institutions. Organisation of short seminars and preparation of simple pictorial guides with explanations regarding the targeted beach habitat types and species are proposed with the aim to train the staff of Public institutions in charge of monitoring. As to the second and third category of beach types, the authorized institutions (Town/Municipality and/or concession owners) should be in charge of monitoring the present state of beaches and prepare yearly reports on their natural values state, beach organisation and environmental threats. It is also possible for these institutions to organise short seminars on beach state monitoring; vii. The existing beach financing instruments (and funds raised from beach utilisation) should be improved so that the funds raised from concessions on the coastal area could be used for the coastal management. In addition, it would be useful if part of the funds raised from sojourn taxes is also used for beach improvement purposes (improving conditions for tourists); viii. Concerning beaches as protected parts of nature, it is recommended to simplify their management system so that the authorized public institutions are given the “real “ management competences. A good example (which can be replicated also to other areas) is the coͲoperation between the Public institution for managing protected parts of nature and Zadar county where the Public institution is authorized for issuing concessions at favoured prices; ix. For the beaches with particular natural values and, at the same time, with great recreational potentials (for example, the beach Ušđe; see chapters 3.4.1; 4.3.1), it is recommended to introduce the zoning system by which some parts of beaches would be exempted from utilisation due to their extraordinary natural values, while other parts of beaches could be utilised under certain conditions and for certain types of activities; x. In order to conserve natural values of some exceptionally valuable (natural) locations, it is recommended to concentrate recreational and other facilities and services to the adjacent, in terms of nature, less valuable areas. In this way, visiting naturally valuable areas would be discouraged. Such an approach is proposed for the management of Blaca/Saplunara locations (see chapter 4.3.1); xi. When beach organisation is concerned, it is proposed to introduce, wherever possible, sustainable and ecologically completely acceptable solutions. This refers in the first place to introducing ecological toilets, water saving systems and alike; xii. Many beaches are rich in posidonia banquets. Although the banquets are mostly removed only in the summer period, it is recommended for some beaches to keep them during the whole year. Such nonͲgroomed beaches can be given the status of “eco beaches“. This status, however, would not include the official categorisation of beaches and the additional limits for their utilisation; the aim of introducing this status would only be to inform the bathers about the outstanding natural values of these beaches due to which they should be preserved in their original form, without any environmental interventions, including the removal of natural banquets. This information could be put on attractive information boards pointing out valuable beach flora and explaining the existence of the banquets. Also, information flyers could be prepared. This would be recommended (only) for
xliii
CRA/PPA, COAST
the beaches with the outstanding protection potential. As an example, the beach of Sakarun or Kraljiēina plaža beach (see chapter 1.2.6; problem 1.2) can be demonstrated. In addition, for the groomed beaches, programmes should be prepared for banquets depositing or composting (or similar; see chapter 1.2.6). To that end, the preparation of the studies is proposed to determine possible utilisation of this valuable natural material; xiii. Development of a public and beach manager information system providing information on beach values and their sustainable development. In addition to the creation of information boards, organisation of workshops and preparation of educational materials (brochures) it is important to set up beach ranger services to inform visitors about beach natural values, beach rules and alike, and to take care that beach rules are respected. Finally, establishing coͲoperation with the media, as the most import education and public information source, is indispensable; xiv. Finally, these Guidelines propose an innovative approach to defining the beach carrying capacity, which (depending on the beach type) includes the physical, ecological, social and institutional carrying capacity. When measuring the carrying capacity of targeted beaches, the average beach surface (gravel and/or sandy) has been taken into account; therefore, the results obtained are to be considered only in general. On the other hand, the future analysis should also include the rocky part of beaches which is also used by bathers. In conclusion, it is proposed to measure the beach carrying capacity by taking into account both the bathing area and the rocky part of beaches used by bathers. Based on the measured capacity, the number of bathers (if surpassing considerably the optimal capacities) should be limited by applying several mechanisms, depending on the beach type, for example: access against payment and/or obligatory charged use of deck chairs (see chapter 4.3.2); limiting capacities of car parking places (see chapter 4.3.3); and introducing ecoͲ taxis and alike, depending on interests and possibilities of responsible institutions. In conclusion, it is important to mention that limiting the number of bathers should always be carried out in coͲ operation with the general public and followed by adequately implemented information campaigns.
xliv
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
1. PLAŽE I UPRAVLJANJE PLAŽAMA: OP I DIO Izrada Smjernica za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj, dio je projekta COAST, kojeg u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša, prostornog ureĜenja i graditeljstva, drugim nadležnim ministarstvima, dalmatinskim županijama te brojnim lokalnim udrugama, tvrtkama i pojedincima provodi Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP). Osnovni cilj projekta COAST je oēuvanje biološke raznolikosti dalmatinske obale kroz sustavno i kontinuirano utjecanje na aktivnosti i prakse u turizmu, poljoprivredi, ribarstvu i marikulturi s ciljem promicanja održivog razvoja sukladnog s oēuvanjem okoliša. Dvije bitne odrednice projekta COAST, definirale su obuhvat i ciljeve ovih Smjernica: oēuvanje biološke raznolikosti te usmjerenost (fokus) na podruēje dalmatinske obale. S tim u vezi, ciljevi Smjernica za održivo upravljanje plažama su: analizirati stanje vrijednih prirodnih plaža (prvenstveno Natura 2000 stanišnih tipova), kao i plaža kojima je dodijeljena Plava zastava na podruēju Dalmacije; predložiti adekvatnu metodu upravljanja plažama koja đe omoguđiti oēuvanje ekoloških, ekonomskih i socijalnih vrijednosti prirodnih plaža u Dalmaciji; predložiti smjernice za rekreacijske (i druge) aktivnosti koje se odvijaju na plažama; promicati vrijednosti prirodnih plaža i jaēati svijest o njihovom znaēaju i ranjivosti; poticati šire ukljuēivanje javnosti u procese upravljanja plažama; pridonijeti osnaživanju nacionalne legislative koja se odnosi na upravljanje plažama u Hrvatskoj. U Republici Hrvatskoj (RH) u domeni upravljanja plažnim prostorom, uz definiranje osnovnih prostornih obilježja plaža (Zakon o prostornom ureĜenju i gradnji NN 76/07; 38/09), Uredbom o kakvođi mora za kupanje (NN 73/08) definirani su standardi kakvođe mora za kupanje i mjere upravljanja morem za kupanje. Kako je Uredba transponirala Direktivu o kakvođi mora za kupanje 2006/7/EZ, dodatno se propisuje obveza izrade profila mora za kupanje, odnosno kartografskog prikaza plaže. Iako je izrada takvih profila veliki iskorak i preduvjet organiziranog upravljanja morem za kupanje, postoji zajedniēko mišljenje da kvalitetno upravljanje kakvođom mora za kupanje omoguđava tek sveobuhvatni profil koji sadrži karakteristike morskog i kopnenog dijela plaže. U tom bi smislu ove Smjernice trebale dati okvir za ekološkoͲprostorno upravljanje plažama u RH. Smjernice imaju tri osnovna dijela: opđi dio, koji analizira definicije, trenutne prakse upravljanja plažama te pravni okvir upravljanja plažama u svijetu i Hrvatskoj; analitiēki dio, u kojem se predlaže metodologija analize plaža, te se daje pregled odabranih plaža korištenjem predložene metode (uzimajuđi u obzir ekološke znaēajke, ureĜenosti plaže, pritiske te prihvatni kapacitet); preporuke, u kojem se razraĜuju opđe preporuke za upravljanje plažama u Hrvatskoj, preporuke temeljem oēuvanosti prirodnih plaža te specifiēne preporuke za upravljanje konkretnih plaža (demonstracijski projekti).
1.1
Integralno upravljanje obalnim podruējima
Upravljanje plažama, kao važnim dijelovima obalnih podruēja, treba biti sagledano i ukljuēeno u šire programe upravljanja obalnim podruējima. Kao jedan od takvih procesa upravljanja kojim se postiže održivi razvoj obale je integralno upravljanje obalnim podruējima (IUOP). „Integralno upravljanje obalnim podruējem oznaēava dinamiēki proces održivog upravljanja i korištenja obalnih podruēja, uzimajuđi istovremeno u obzir krhkost obalnih ekosustava i krajobraza, raznolikost aktivnosti i korištenja, njihovo meĜusobno djelovanje, pomorsku usmjerenost pojedinih aktivnosti i korištenja i njihov utjecaj na pomorske i kopnene dijelove.“ (UNEP/MAP/PAP, 2008; ēl.2 (f))
1
CRA/PPA, COAST
Integralno upravljanje obalnim područjima (IUOP) je danas prihvaćeni pristup gotovo svugdje u svijetu. Ocjene o njegovoj uspješnosti su podijeljene – ima pohvala, ali i kritika. To i nije neočekivano, imajući u vidu činjenicu da se ekološki problemi u obalnim područjima, ali i u drugim ekosustavima, mogu pojaviti relativno naglo i brzo dostići svoj vrhunac, dok je njihova sanacija dugotrajan proces. Isto tako, usklađi‐ vanje interesa korisnika obalnih resursa i stvaranje suglasja za njihovo korištenje je, posebno u demo‐ kratskim društvima, dugotrajan proces. Taj nesklad u dobroj mjeri pogoduje stvaranju podijeljenog mi‐ šljenja o uspješnosti IUOP‐a. To, naravno, ne znači da učinkovitost IUOP‐a ne treba stalno poboljšavati. Unatoč tome što sustav IUOP‐a nije još doveden do najviše razine, njegove osnovne karakteristike (sve‐ obuhvatnost, adaptabilnost, participacija, komunikacija, integracija, postupnost, koordinacija, lokalnost, inkrementalnost) su ključne za održivo i uspješno upravljanje obalnim područjem. Kada se pitamo je li IUOP izbor ili nužnost, nema nikakve sumnje da je on nužan preduvjet za održivi razvoj obalnih područja (Trumbić, 2006.). Značajan napredak u tom smislu napravljen je 2008. godine kada je, 21. siječnja, u Madridu usvojen Protokol o integralnom upravljanju obalnim područjima Mediterana (Fotografija 1). To je prvi međunarodnopravni dokument kojim se uvodi obveza integralnog upravljanja obalnim područjem uzimajući u obzir prostorno planiranje, zaštitu okoliša i prirode, zaštitu kulturne baštine, održivu poljoprivredu, ribarstvo, turizam te ostale gospodarske djelatnosti na obalnom području.
Fotografija 1: Potpisivanje Protokola o IUOP
Osnovni cilj Protokola je pružiti regionalni pravni okvir koji treba osigurati da nacionalno zakonodavstvo mediteranskih država sadrži odgovarajuće definicije obalnog područja i da su sve relevantne aktivnosti koje se obavljaju u tom području obuhvaćene integralnim upravljanjem. Od jednake je važnosti i da se na temelju odredbi Protokola osigura vertikalna integracija između lokalnih, regionalnih i državnih organa te horizontalna integracija između vladinih sektora odgovornih za različite aktivnosti. Protokol određuje osnovne ciljeve integralnog upravljanja obalnim područjem, ustanovljuje prioritetna područja djelovanja i predviđa načine promptnog reagiranja u kritičnim situacijama. Taj izuzetno važan međunarodni pravni dokument, kada se usvoji i ratificira, predstavljat će podlogu za promjenu legislative prostornog planiranja u zemljama potpisnicama Barcelonske konvencije te u EU. U tijeku je proces ratifikacije. Za stupanje protokola na snagu, potrebno je da ga ratificira 6 zemalja. Do sada (lipanj 2010.), Protokol je potpisalo 15 zemalja, a četiri zemlje (Slovenija, Francuska, Albanija i Španjolska) su ga ratificirale.
2
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
1.2
Plaže i upravljanje plažama
1.2.1
Tipologija plaža
Prije određivanja mogućih tipova plaža važno je razmisliti o definiciji same plaže. U Priručniku za zaštitu obale Inženjerijskog korpusa vojske SAD (1981.: A3) plaža je definirana kao: „Područje nekonsolidiranog materijala koje se proteže od crte niske vode prema unutrašnjosti kopna do mjesta gdje dolazi do očite promjene materijala ili fiziografskih oblika, ili do linije trajne vegetacije (obično je to granica do koje dopiru olujni valovi). Morska granica plaže je – ako nije drugačije određeno – srednja crta nižih voda.“
Promatrajući ovu definiciju iz perspektive nekoga tko upravlja plažama, Williams i Micallef (2009.) kao bolji opis plaže predlažu: „Nakupina nekonsolidiranog materijala (npr. pijeska, šljunka, gline – ili njihova mješavina) koja se proteže od kopnenog ruba plaže, što može biti padina sipine ili valobran, do dubine mora na kojoj nema značajnih kretanja sedimenta“.
Autori smatraju da je to područje koje oni koji upravljaju plažom moraju dobro poznavati i razumjeti, ukoliko žele shvatiti dinamiku plaže koja je od vitalnog značenja za dobrobit plaže, bez obzira radi li se o prirodnoj ili o prihranjenoj plaži. Williams i Micallef (2009.) su predstavili kratak pregled tipologije plaža. Autori drže da se plaže mogu definirati u odnosu na široki spektar fizičkih i antropogenih odrednica koje, između ostalog, uključuju: Fiziku mora (prvenstveno se odnosi na utjecaj valova), koja, kao dvije krajnosti širokog spektra, dovodi do disipativnih (raspršujućih) ili reflektivnih (odbijajućih) plaža.
Slika 1: Reflektivna plaža (© http://www.naturalhazards.net.nz) Reflektivna plaža ima relativno strmi nagib gdje se značajna količina energije valova odbija natrag prema otvorenom moru. One su uglavnom manje nego disipativne, te imaju tendenciju stvaranja „džepnih“ plaža.
Slika 2: Disipativna plaža (© http://www.naturalhazards.net.nz) Ovaj tip plaže ima blagi nagib prema litoralnim i sublitoralnim zonama gdje se energija valova postupno raspršuje.
Sastav materijala (tip litogenog sedimenta), pri čemu se plaže mogu odrediti kao muljevite plaže (nekonsolidirani sediment, koji uključuje čestice gline veličine < 0,004 mm i praha /eng. silt/ veličine čestica 0,004 ‐ 0,063 mm), pješčane plaže (nekonsolidirani sediment, veličine čestica 0,063 ‐ 2,0 mm; Fotografija 2), šljunčane plaže (nekonsolidirani materijal s tri tipa veličina čestica: sitni šljunak 2 ‐ 4 mm /eng. granule/; krupni šljunak 4 ‐ 64 mm /eng. pebbles/ i oblutak 64 ‐ 256 mm /eng. cobbles/ – Fotografija 3); te plaže s kamenjem (blokovi > 256 mm /eng. boulders/), ili pak kao mješavina navedenog. Boja plažnog sedimenta često se koristi da bi se opisali različiti tipovi plaža. Tako, na primjer, postoje bijele koraljne plaže, crne vulkanske pijeske, izblijedjele šljunčane plaže, i sl.
3
CRA/PPA, COAST
Fotografija 2: Pješčana (koraljna) plaža
Fotografija 3: Plaža s velikim oblucima
Prema obliku postoje linearne, džepne (Fotografija 4), izvijene (Fotografija 5) i sl., koje odražavaju različite tipove plaža na osnovi njihovog oblika.
Fotografija 4: Džepna plaža ispod klifa visokog preko 600 m (Sliabh Liag, Donegal, Irska)
Fotografija 5: Izvijena plaža (Rhossili, Wales, UK)
Stabilnost, koja je u funkciji unosa/gubitka materijala. Otprilike dvije trećine plaža se povlače, a ostale pokazuju znakove rasta ili stabilnosti (Kamphius 1980.; Bird, 1996.). U ovom kontekstu tipovi plaža mogu se definirati kao rastuće, stabilne i erozivne. U odnosu na antropogenu dimenziju, tip plaže može se odrediti prema tri osnovna kriterija: a) Stupanj prirodnosti (prirodna, umjetna ili prihranjena plaža). Prirodnim plažama se smatraju one kod kojih ljudske intervencije i utjecaji nisu prisutni ili su svedeni na minimum, u tolikoj mjeri da se može dokazati da su prirodne funkcije tih plaža (važne za njihov potencijal za očuvanje) veće od njihovog potencijala za korištenje i razvitak, odnosno da s istim nisu u većem sukobu (kako je opisano u funkcionalnoj analizi plaže – Micallef i Williams, 2003.; poglavlje 1.2.7.2). b) Stupanj korištenja (intenzivno, umjereno i malo korištene plaže) – sustav koji je korišten na Barbadosu i Karibima (CEES, 2006.) te u Španjolskoj. Slično tome, u Ujedinjenom kraljevstvu, koncept „Heritage Coast“ (Obala kao naslijeđe), koji pokriva trećinu obalnog područja Engleske i Walesa, klasificira plaže u rasponu od intenzivno razvijenih (usmjerene na privlačenje velikog broja posjetitelja i bogato opremljene rekreacijskim sadržajima), do udaljenih (koje privlače malobrojne posjetitelje), uz neke međukategorije (Williams i Ergin, 2004.).
4
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Fotografija 6: Umjetna plaža nastala na području nekadašnje kamene obale (Otok Pag, Hrvatska)
c) Okruženje plaže i vrste sadržaja koje nudi (udaljena, ruralna, mjesna, urbana ili resort plaža u sklopu turističkog kompleksa). Temeljem tehnika BARE (vidi poglavlje 1.2.7.1) koju su opisali Micallef i Williams (2009.), pet temeljnih tipova plaža opisano je na sljedeći način: Udaljene plaže su općenito određene lošom dostupnošću (uglavnom morskim putem ili pješice – najmanje 300 m hoda). Mogu biti u blizini ili na rubu ruralnih ili, ponekad, seoskih (mjesnih) područja, ali nikako urbanih (Fotografija 7). Do njih nema javnog prijevoza. U mediteranskom kontekstu, u takvim je područjima za vrijeme ljetne sezone moguće naći ugostiteljske objekte i ograničen broj vikendica (0 ‐ 5), u kojima ponekad ljudi i trajno stanuju, ali ne u velikom broju.
Fotografija 7: Udaljena plaža (obala Andaluzije, Španjolska)
5
CRA/PPA, COAST
Ruralne plaže su smještene izvan urbanih/mjesnih sredina. Do njih se ne može doći javnim prijevozom, ali postoje pristupni putovi te se može doći osobnim prijevozom. Ove plaže praktički nemaju uslužnih djelatnosti (Fotografija 8). Ipak, u mediteranskom kontekstu, poneki kopneni rekreacijski sadržaji (kao što su golf tereni) ili sezonski plažni sadržaji (npr. pedaline, „banane“ ili skijanje na moru) mogu se naći i na ruralnim plažama. Na ruralnim plažama, u principu, zaleđe nije previše izgrađeno, ali može se naći poneka stambena jedinica (u pravilu 0 ‐ 10, ali može biti i više zavisno od veličine obalnog poteza), a ti objekti se koriste ili povremeno (ljeti) ili trajno (cijele godine), ali nema trajnih društvenih sadržaja (religijski centar, osnovna škola, trgovine, kafići, itd.). Korisnici ih cijene zbog mira i prirodnih kvaliteta.
Fotografija 8: Ruralna plaža (Ghajn Tuffieha, Malta)
Mjesne plaže su smještene izvan veće urbane sredine te povezane s manjom, ali stalnom populacijom koja ima pristup organiziranim uslužnim djelatnostima koje su, međutim, manjeg obujma, kao što su osnovna škola (jedna ili više), religijski centar (jedan ili više) i trgovine. Mjesne plaže također se mogu naći u sklopu „turističkog/apartmanskog naselja“ ili kampa, koja se uglavnom koriste u ljetnim mjesecima, kao i naseljena područja između urbanih i ruralnih sredina. Moglo bi se reći da je od pet predviđenih tipova plažnih područja ovaj najteže definirati (Fotografija 9). Do mjesnih plaža može se doći javnim ili osobnim prijevozom.
Fotografija 9: Mjesna plaža (Klek, Hrvatska)
6
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Gradske (urbane) plaže smještene su u urbanom području koje opslužuje brojnu populaciju dobro organiziranim uslužnim djelatnostima kao što su osnovne škole, religijski centri, banke, pošte, internet‐kafići i dobro označene centralne poslovne četvrti. U blizini gradskih plaža mogu se naći komercijalne aktivnosti kao što su ribarske lučice i marine. U pravilu, ulaz na gradske plaže je slobodan (Fotografija 10).
Fotografija 10: Gradska plaža (Mahdia, Tunis)
Resort plaža (plaža koja čini tehničko‐tehnološku cjelinu nekog smještajnog objekta 25) ima četiri izrazite značajke (Fotografija 11):
Fotografija 11: Plaža turističkog naselja (Barbados, Karibi)
plaža je u blizini smještajnih objekata i većinu njenih korisnika čine gosti tih objekata; upravljanje plažom je odgovornost spomenutog turističkog naselja. To uključuje čišćenje plaže, osiguranje širokog spektra rekreacijske ponude i usluga – ležaljke, pedaline, jet‐ski,
25
U hrvatskom jeziku ne postoji adekvatan prijevod za ovu kategoriju plaže, pa će se uglavnom koristiti naziv resort.
7
CRA/PPA, COAST
„paraͲsailing“, daskanje, razne aktivnosti koje ukljuēuju vuēu gliserom (kolut, „banana“, skijanje na vodi), jedrenje i ronjenje – te kafiđe/restorane za korisnike plaže. Dobar primjer za ovu vrstu plaža je organizacija Club Med, smještajni kompleks u privatnom vlasništvu koji se sastoji od hotela/bungalova i obilja ugostiteljskih, rekreacijskih i zabavnih sadržaja. U nekim sluēajevima, kao što su „allͲinclusive“ aranžmani, veđina tih usluga je besplatna za goste; Velika veđina korisnika plaže turistiēkog naselja istu koristi u rekreacijske svrhe, a ne samo za odmor (kupanje/sunēanje); TakoĜer, može se naplađivati ulaz na plažu (koji može biti ureĜen tako da se naplađuje dnevno korištenje usluga plaže). Španjolska ima znaēajan zakon „Lei de Costa“ koji vrlo uēinkovito štiti slobodan pristup obali, tako što ne dopušta privatne plaže ili plaže kojima upravljaju privatnici, na što se inaēe ēesto nailazi u drugim mediteranskim zemljama. Stoga u Španjolskoj ne postoje resort plaže. Uzimajuđi u obzir ciljeve ovih Smjernica, može se predložiti i dimenzija podjele plaža prema stupnju oēuvanosti prirodnih staništa i vrsta. Stupanj oēuvanosti ukljuēuje stabilan prirodni areal, postojanje specifiēnih struktura i funkcija potrebnih za njegovo dugoroēno održavanje te oēuvanost tipiēnih vrsta (ukljuēujuđi održivu dinamiku populacije i prirodni areal vrste) (Direktiva 92/43/EEZ). Temeljne grupe plaža mogu ukljuēivati plaže visokog, srednjeg i niskog (ili nikakvog) stupnja oēuvanosti.
1.2.2
Upravljanje plažom
Uzimajuđi u obzir široki spektar potencijalnih konflikata, Simm i dr., (1995.: 147) su upravljanje plažom definirali kao: „Proces upravljanja plažom, bilo prađenjem, jednostavnim intervencijama, recikliranjem, dohranom, izgradnjom, održavanjem plažnih objekata, ili bilo kojom kombinacijom ovih tehnika, na naēin koji odražava prihvatljiv kompromis s obzirom na raspoloživa sredstva i ciljeve vezane za obalnu zaštitu, zaštitu prirode, kvalitetu življenja i gospodarstvo“.
Stavljajuđi veđi naglasak na potrebe korisnika plaže, Bird (1996.: 212) je predložio da bi upravljanje plažom trebalo težiti: „...da se održi ili poboljša plaža kao rekreacijski resurs i sredstvo obalne zaštite, uz istovremeno pružanje usluga koje zadovoljavaju potrebe i oēekivanja onih koji plažu koriste. To ukljuēuje pažljivo promišljanje propisa i odluka o izgledu, svrsi i smještaju svakog objekta potrebnog za pogodovanje korištenju plaže i uživanju u njenom okolišu“.
Nasuprot tomu, Williams i Micallef (2009.) smatraju da obalama i plažama ne treba „upravljanje“ ako nema ljudi koji ih žele koristiti, pa stoga predlažu da upravljanje plažom: „...treba biti usmjereno na upravljanje ljudima i naēinom njihove interakcije s okolišem plaže, u cilju izbjegavanja, popravljanja ili ublažavanja negativnih utjecaja“.
Kod definiranja upravljanja plažom (ili preciznije, definiranja upravljanja plažom koje đe služiti postizanju ciljeva politike upravljanja plažom usvojene za odreĜeno podruēje) važno je imati na umu opravdanje za uēinkovito upravljanje plažom koje može sadržavati sljedeđe: Poveđana vrijednost s obzirom na oēuvanje kvalitete plaže i okolnog podruēja. U skladu s IUOP Protokolom (vidi poglavlje 1.1), upravljanje plažom u skladu s oēuvanjem okoliša poboljšava biološku funkciju obalnog podruēja (npr. kroz poveđanu biološku raznolikost, upravljanje sipinama i nemehaniēko ēišđenje plaže; Llewellyn i Shackley, 1996.), kao i ukupnu kvalitetu okoliša. Pozitivni uēinci na socioͲekonomsku strukturu plažnog okruženja. Dobro upravljanje plažom može se pozitivno odraziti na zdravlje korisnika plaže (osobito s obzirom na kakvođu mora za kupanje) i sigurnost (Nelson i Williams, 1997.). Osim toga, Blakemore i dr. (2002.) ukazuju na razlike izmeĜu stava, odnosa i ponašanja lokalnog stanovništva i posjetitelja glede spremnosti plađanja za korištenje plaže kojom se dobro upravlja.
8
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Veća zarada kao rezultat dobro planiranog i učinkovito provedenog upravljanja plažom, naročito kod urbanih i resort plaža, kroz: a. Održivo korištenje plaže kroz povećane mogućnosti za: rekreacijske aktivnosti na plaži; obrazovanje (informacije o okolišu i odgovarajuće obavještavanje o opasnostima – Fotografija 12, Fotografija 13); poboljšan pristup plaži. b. Smanjene troškove održavanja/obnove kao rezultat promišljenog upravljanja plažom usmjerenog na sprečavanje degradacije okoliša. c. Poboljšanje zaštite obale od (prirodnih) katastrofa. Osiguravanjem visokoučinkovite prirodne zaštite od utjecaja oluja, kvalitetno upravljanje plažom doprinosi ne samo fizičkoj zaštiti obale već i postizanju općih ciljeva integralnog upravljanja obalnim područjima.
Fotografija 12, Fotografija 13: Primjeri dobro strukturiranih informativnih tabli (Španjolska)
1.2.3
Plaža kao resurs
Plaže se mogu definirati kao multidimenzionalni prirodni sustavi koji su inkorporirani u veće, obalne sustave, te koji su složeni od interakcija prirodnih, socio‐kulturnih i upravljačkih sustava (James, 2000.). Takve interakcije rezultiraju prijenosom resursa i prijetnji (hazarda) od prirodnih do socio‐ekonomskih sustava, kao i prijenosa informacija, obrazaca i struktura sa socio‐ekonomskih sustava na sustave upravljanja. S druge strane, biofizičke informacije dovode do primjene znanja o važnosti prirodnih sustava, kao i do uspostavljanja kontroliranog korištenja resursa. Sve ove interakcije dovode do promjena u prirodnim sustavima, bilo kao rezultat korištenja ili kao rezultat upravljanja (Slika 3).
9
CRA/PPA, COAST
Slika 3: Plažni sustavi (James, 2000., prema Plat, 1994.)
1.2.3.1 Plaža kao prirodni resurs Plaže (pješčane) su tijesno povezane s neposrednim morskim dijelom kao i sa sipinama (dinama) kroz skladištenje, transport i izmjenu pijeska. Stoga utjecaj na plaže ima neposredan učinak i na ta, s njim povezana, staništa. Pješčane plaže i sipine su različiti oblici istog materijala koji zajedno čine krajnje fleksibilan i učinkovit sustav, posebno razvijen radi apsorbiranja sile mora. Ta je kombinacija jedan od najboljih oblika zaštite obale zbog njihove prirodne sposobnosti djelovanja u skladu s obalnim procesima, proizvodeći ili skladišteći obalni sediment. Međutim, u prošlosti (pa i u današnje vrijeme) to nije uvijek bilo prepoznato – uništavane su na bezbroj načina: gradnjom kuća, golf‐terena, vojnih postrojenja, itd. Takvom izgradnjom uništavaju se i plaže i sipine, što neizbježno ugrožava i kapitalna ulaganja u prostor u neposrednoj blizini mora. Takve posljedice dovode do potrebe za inženjerskim rješenjima za zaštitu od mora, koja su vrlo skupa, a čiju cijenu plaća društvo. Osim toga, i korištenje plaža bez izgradnje (primjerice, gaženje i slično) dovodi do povećanja osjetljivosti sipina na eroziju pod utjecajem vjetra, jer se pretjeranim gaženjem oštećuje ili uništava vegetacija koja je pokriva i štiti (Williams i dr., 1997.; 2007.).
Fotografija 14: Jedinstveni sustav plaže i s njom povezane sipine
10
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Stoga je očuvanje sipina od iznimne važnosti, jer oštećeni sustavi sipina često dovode do povlačenja obale i/ili premještanja pijeska dublje na kopno. Stoga očuvanje njihovih sustava možemo poistovjetiti sa zaštitom obale. Budući da sipine uglavnom ovise o plažama kao izvoru pijeska (plažama trebaju rezerve pijeska u sipinama), osobito za vrijeme oluja, proizlazi da se pješčanim sipinama i plažama treba upravljati kao jedinstvenim sustavom. Litoralna zona plaža je stanište za brojnu faunu: od intersticijalnih organizama (bakterije, protozoa, mikroalge i meiofauna) do makrobentoskih beskralješnjaka (od kojih su rakovi, mekušci i mnogočetinjaši dominantni predatori, čistači i sakupljači – procjeđivači i gutači). Plaže koji dobivaju značajne količine naplavina ostataka morske vegetacije (primjerice, posidonije i drugih cvjetnica) znatno su bogatije supralitoralnom faunom (npr. rakovi i insekti). Većinu vrsta koje se mogu naći na plažama ne može se naći u niti jednom drugom ekosustavu. Sastav i gustoća populacija značajno ovise o fizičkom okolišu, stoga su uvjeti opstanka bitno grublji na reflektivnim plažama nego na disipativnim (Slika 1, Slika 2). Konačno, plaže su i važna gnijezdilišta morskih ptica (Fotografija 15) i kornjača (Defeo i dr., 2009.).
Fotografija 15: Žličarke (Ušće Neretve, Hrvatska)
Osim pješčanih, i šljunčane su plaže značajna prirodna staništa, pa su kao takve uvrštene u popis staništa „Natura 2000“ (vidi poglavlje 2.2.1). Pješčane plaže pružaju širok spektar usluga ekosustava, od kojih su mnoge ključne u osiguranju ljudskog korištenja (iskorištavanja) obalnih područja. Neke od tih usluga uključuju: pohranjivanje i transport sedimenta; raspršivanje valova, te, s tim u vezi, oslabljivanje utjecaja ekstremnih prirodnih događaja (npr. tsunamiji); dinamički odgovor na podizanje razine mora; razgradnju organskih materijala i zagađivača; filtriranje i čišćenje mora; održavanje bioraznolikosti; mrijestilište za ribe te gnijezdilišta kornjača i područja razmnožavanja nekih vrsta tuljana; hranilišta za ptice i brojne kopnene divlje životinje; vizualni doživljaj i rekreacijske mogućnosti; te funkcionalne veze između kopnenog i morskog okoliša u obalnim zonama.
11
CRA/PPA, COAST
1.2.3.2 Plaža kao društveni resurs U današnje doba, svake godine plaže posjeđuju milijuni ljudi razliēite dobi, etniēkog porijekla i društvenoͲ ekonomskog statusa. No, uzajamno meĜusobno djelovanje ēovjeka i plaža prisutno je odavna kroz važnost obale kao jedinog pristupa moru koje se primarno koristilo za ribarenje, trgovinu i kasnije za prijevoz. Ako ih je i bilo, plaže su se koristile za laki pristup moru i ēamcima. Tamo gdje nije bilo plaža, zidala su se ribarska pristaništa i luke te se na taj naēin prekidao lanac transporta sedimenta duž obale, što je za posljedicu imalo razvoj plaža s jedne strane takvih struktura. Plaže su se ponekad koristile i kao deponiji za odlaganje otpada (npr. balastnog kamenja s brodova i otpada iz rudnika), te kao izvor za sakupljanje nagomilanog graĜevnog materijala i pijeska za proizvodnju stakla. Prometna mreža (ceste i željezniēke pruge) ēesto se razvijala blizu obale, osobito iznad sipina (CIRIA, 1996.). Nakon industrijske revolucije, u mnogim europskim obalnim gradovima sve su ēešđi radovi na zaštiti obale, što je indirektno utjecalo na upravljanje plažama. Ovi radovi ukljuēivali su gradnju obalnih zidova i šetnica (uz ili na samim sipinama) u rekreacijske svrhe, podizanje plimobrana i ispusnih struktura u slanim moēvarama u svrhu isušivanja, te gradnju zaštitnih zidova u svrhu zaštite obale, a kanalizacijski ispusti protezali su se preko plaža da bi se ublažilo oneēišđenje. Nažalost, mnoge (ako ne i sve) ove aktivnosti, neposredno ili posredno su utjecale na plaže imajuđi za posljedicu njihovu eroziju te gubitak staništa kroz promjene donosa sedimenta i obalnog morfološkog procesa (CIRIA, 1996.). Proširenje cestovne i ostale prometne mreže rezultiralo je velikim i relativno naglim porastom gradnje stambenih objekata neposredno uz rub obale. Nagli porast izgradnje stambenih objekata nastavlja se pojavom masovnog turizma sredinom 1940Ͳih. Masovni turizam rezultirao je poveđanim interesom ljudi za nekretninama na obali, što je za posljedicu imalo smanjenje plaža, pješēanih dina i pridruženih obalnih podruēja. Sedamdesetih godina prošlog stoljeđa, širenjem pokreta za oēuvanjem okoliša mijenja se i ēovjekov odnos prema plažama i obalnom okolišu. Naime, opđi trend ēiste gramzivosti i špekulacija, koji je do tada vladao, ustupio je mjesto trendu zaštite kroz odreĜivanje „podruēja namijenjenih zaštiti”. Pritom je posebna pažnja bila usmjerena na podruēja od velike vizualne i znanstvene (geološke, krajobrazne i biotske) vrijednosti. Godine 1972., kada je u Kaliforniji uveden koncept integralnog upravljanja obalnim podruējima (IUOP), stvorena je moguđnost za daljnji razvoj upravljanja plažama u okviru IUOPͲa. UvoĜenjem smjernica i principa koji se odnose na IUOP i veliki broj planova za upravljanje obalom (npr. planova za upravljanje obalnim podruējem i porjeējima), mijenja se i struktura planova za upravljanje plažama, osobito kao podgrupe planova za IUOP. To je stvorilo potrebu da institucije nadležne za upravljanje plažama (ili na neki naēin vezane za upravljanje plažama) poboljšaju znanje o obalnim procesima koji utjeēu na plažni okoliš, te o vrijednosti plaža kao ekonomskog i ekološkog resursa. Za mnoga obalna podruēja plaže su i naēin života i u tom su smislu društvena vrijednost (Fotografija 16) koja se ne može odreĜivati u funtama, eurima ili dolarima. One su neprocjenjivo nacionalno blago i zalog. Dovoljno je samo pogledati djecu kako grade dvorce na pijesku, jedu na obali za vrijeme festivala, slušaju muziku na plaži Waikiki ili na Copacabani, ili samo komunicirati s prirodom na divljoj plaži, da bismo postali svjesni ogromne društvene vrijednosti plaža. Buduđi da se smatraju sigurnim rekreacijskim okolišem u kojemu mogu uživati razliēiti sudionici društva (odrasli i djeca, koji posjeđuju plaže individualno, u parovima, s obitelji, te posjetitelji iz prekomorskih zemalja i lokalno stanovništvo koji dolaze za vrijeme praznika), na plaže se sve više gleda kao na visokovrijedan društvenoͲekonomski, ali i ekološki nacionalni resurs koji zahtijeva uēinkovito upravljanje. S društvene toēke gledišta, uēinkovito upravljanje podruējem za kupanje rezultira stvaranjem sigurnijeg rekreacijskog okoliša u kojem mogu uživati ljudi iz širokog spektra društvenih skupina (kroz osiguranje ēišđe vode za kupanje te sigurnosne plažne opreme i uvjeta: npr. spasilaēke službe, punktovi za pružanje prve pomođi, sigurnosni znakovi, itd.), unapreĜenjem obližnjih urbanih naselja (poboljšanjem obalnog krajolika) i poboljšanjem lokalnih rekreacijskih objekata (npr. javnih toaleta, tuševa, restorana, parkirališta i sl.; Radiđ i dr., 2006.).
12
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Fotografija 16: „Prvenstvo svita u piciginu“ (plaža Bačvice, Split, Hrvatska. © Paun Paunović / CROPIX)
Produljenjem vremena predviđenim za rekreaciju povećava se poželjnost takvih rekreacijskih područja, kao i javna svijest o zdravstvenim i sigurnosnim problemima, te se stvaraju očekivanja u smislu kvalitete i mogućnosti izbora. Rezultat toga je stvaranje potrebe za izradom učinkovite sheme za klasifikaciju i vrednovanje plažim područja (Micallef i dr., 2004.). Pristup plažama Omogućavanje slobodnog i lakog pristupa plažama smatra se zdravom praksom upravljanja plažama. O tome svjedoče mnoge nagrade dodijeljene takvim plažama i sheme za evaluaciju kvalitete plaža (Williams i Micallef, 2009.). Pri stvaranju takvih uvjeta, upravitelji plaža često nailaze na problem vezan za plaže u privatnom vlasništvu, osobito na obalama SAD‐a (Bird, 1996.), ali i na plažama Mediterana koje nemaju osiguran dobar pristup, nemaju (ili imaju slabo definirano) pravo pristupa, ili za pristup koriste područje koje ima neku drugu specifičnu namjenu (npr. pristup klupskim prostorijama / privatnom vlasništvu). Također, problem može biti i pristup plažama ograničen specifičnim stazama. Budući da postoji pravilo (osobito u Europi) koje regulira slobodan pristup plažama, u slučaju kad se radi o plažama u privatnom vlasništvu može se javiti potreba za izdavanjem dozvole kojom se regulira pristup plaži ili cijena ulazne naknade. Postoji mnoštvo prepreka slobodnom i lakom pristupu plažama, uključujući one prirodne i umjetne. U prirodnom okolišu, grebeni, močvare i sipine su prirodna prepreka lakom pristupu mnogim plažama. Umjetne prepreke uključuju zaštitne zidove na obali, šetnice uz more, ceste uz obalu i zaštitne ograde. U mnogim od ovih slučajeva, pristup plažama je osiguran kroz staze, pristupne ceste i slično. Gradnja u pozadini plaže (kabine za presvlačenje, bistroi, kafići, restorani, privatne kuće i hoteli) može biti još jedna prepreka pristupu plaži. U tom je slučaju potrebno pažljivo ispitati mogućnosti pristupa plaži, što je jedan od bitnih elemenata efikasnog upravljanja plažama. Međutim, prilikom razmatranja mogućnosti osiguranja javnog pristupa plaži potrebno je uzeti u obzir i mogućnost zabrane pristupa vozila plaži (uz izuzetak vozila hitne službe) i na taj način spriječiti eventualnu štetu po okoliš plaže, kako u fizičkom tako i u ekološkom smislu.
13
CRA/PPA, COAST
1.2.3.3 Plaža kao gospodarski/rekreacijski resurs Podaci o ekonomskoj vrijednosti plaža su skromni. Napravljen je mali broj studija s ciljem prikazivanja vrijednosti plaža, te je ovo tema o kojoj bi se u buduđnosti trebalo povesti više raēuna. Plaže su glavno žarište globalnog turizma, štoviše postale su ikona suvremenog turizma te se smatraju glavnim faktorom na turistiēkom tržištu (Houston, 2002.; Lencek i Bosker, 1998.). Proteklih šest desetljeđa turizam je bio u stalnom porastu, da bi danas postao jedan od najveđih i najbrže rastuđih ekonomskih sektora na svijetu. Postao je i jedna od glavnih kategorija meĜunarodne trgovine. Turistiēki izvoz ēini 30% svjetskog izvoza komercijalnih usluga i 6% ukupnog izvoza roba i usluga (UNWTO, 2009.). Približno 30% ovog sektora otpada na Mediteran (Povh, 2000.) ēiji su obalni centri najēešđa turistiēka destinacija. S tim u vezi, plaže postaju znaēajna odredišta za društvenu rekreaciju i odmor (plivanje, daskanje, jedrenje na pijesku, ribarenje, sunēanje, kupanje, šetnju i sl.), i to osobito nakon 1960Ͳih kada je poveđana potražnja za moguđnostima odmora i kada je globalni turizam poēeo bilježiti veliki napredak. Plaže se nalaze u žarištu zanimanja turista (Lencek i Bosker, 1998.) i veđina ljudi ih koristi više nego bilo koje drugo stanište u obalnoj zoni, a prihod od njihovog korištenja broji se u milijardama US$ (Clark, 1996.). U Kaliforniji, plaže broje više od 567 milijuna posjetitelja u odnosu na 286 milijuna posjeta svim podruējima ameriēkih nacionalnih parkova, a ameriēka vlada je u periodu od 1995.Ͳ1999. od turistiēkih taksi godišnje uprihodila 14 milijardi US$ (King, 1999.). Prema Houstonu (2002.), turizam je u Americi najveđi sektor koji zapošljava najveđi broj ljudi i ima najveđu deviznu dobit, a plaže su glavni ēimbenik na tom turistiēkom tržištu. TakoĜer, kao otvoreni, javni prostor, plaže su visokoprofitabilan izvor zarade (Pendleton i Kildow, 2006.). Važno je spomenuti i daskaše kao znaēajnu skupinu korisnika plaža. U svijetu ima približno 23 milijuna daskaša, od ēega nekih 200.000 otpada na Francusku, 60.000 na Portugal, a oko 500.000 otpada na Veliku Britaniju. Vrijednost globalnog tržišta daskaša procjenjuje se na 11 milijardi eura (EuroSIMA 2006.). U Australiji je na Zlatnoj obali (gradu s otprilike pola milijuna stanovnika) zabilježeno izmeĜu 65 Ͳ 125.000 posjeta koje su daskaši ostvarili u 2007., uz godišnju potrošnju od 126 Ͳ 223 milijuna AUS$ (Lazarow, 2009.). Metode procjene ekonomske vrijednosti plaža Studije koje su raĜene s ciljem procjene ekonomske vrijednosti plaža uglavnom su se bavile njihovom uporabnom vrijednošđu, dok su samo malobrojne dotaknule problematiku neuporabne (indirektne i opcijske) vrijednosti plaža. Procjenjujuđi samo uporabnu vrijednost plaže, zapravo dotiēemo samo mali dio njene ukupne ekonomske vrijednosti. Ekonomska vrijednost plaža, kao i za druga netržišna dobra (poput prirodnih), može se raēunati primjenom metoda „izražavanja sklonosti”. Jedna od takvih metoda jest sklonost potrošaēa da plati za kakvođu okoliša (willingness to pay). Ova se metoda zbog svoje jednostavnosti ēesto koristi kod razliēitih anketa. Korištena je u istraživanju sklonosti britanskih turista da plate posjet Turskoj plaži Olu Deniz, gdje su odrasli izrazili spremnost plađanja 1 £ po posjetu (Blakemore i Williams, 2008.). Sliēno istraživanje provedeno je i na plažama turskog poluotoka ÇeƔme u 1999. godini. Rezultati su pokazali da su posjetitelji prosjeēno bili spremni platiti dodatnih 0,9 £ po odraslom posjetitelju (qnal i Williams, 1999.). Još jedna od metoda „izražavanja sklonosti“ je i metoda putnih troškova (travel cost method), gdje se uzima u obzir odluka posjetitelja da utroši odreĜenu svotu za putovanje do željene destinacije. Ovo je najēešđe korištena metoda za procjenu vrijednosti rekreacijskih podruēja, no osnovna zamjerka primjene ove metode kod procjene vrijednosti plaža jest njena manjkavost kod onih plaža ēiji su korisnici pretežno rezidentno stanovništvo. Ova je metoda ēesto korištena u procjenama novēane vrijednosti plaža u SADͲu (4,3 € do 53 € po osobi po danu za SAD; prilagoĜeno na 2001. €), a odnedavno imamo i rezultate istraživanja plaža u Italiji te za UK (raspon od 12,4 do 16 €) (Markandya i dr., 2007.).
14
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
U okviru projekta u Izraelu (MAP/CAMP26) izračunato je da 13 milijuna posjetitelja plaža godišnje potroše 98 milijuna izraelskih šekela (NIS) na put, 25 milijuna NIS na ulaznice te 8 milijuna NIS na parking. Uz to, dodatnih 18 milijuna osoba posjete lokacije u blizini plaža i potroše dodatnih 79 milijuna NIS. Ovoj svoti od 210 milijuna NIS dodan je potrošački višak od 70%; preračunato na vrijednost eura iz 2001., spremnost plaćanja po posjetitelju jest 3,5 €. Vidimo da je procjena spremnosti plaćanja iz ove studije bitno niža od vrijednosti dobivenih u SAD ili UK, no ove dvije ekonomije su bitno snažnije od izraelske. Sljedeća metoda korištena za procjenu vrijednosti plaža je metoda uvjetnog vrednovanja (contingent valuation method). Ovom metodom pojedinca se pita koliko je spreman platiti za poboljšanje kvalitete plaže, ili alternativno, koliku bi naknadu očekivao u zamjenu za pristanak na određenu štetu na kvaliteti plaže (obično uzrokovanu drugom gospodarskom aktivnošću, npr. otvaranjem ribogojilišta). Ova je metoda primijenjena u analizi dviju američkih plaža u državnom parku na obali jezera Erie (Maumee Bay i Headlands plaža). Prva plaža, Maumee Bay je najduža plaža u Ohaiu sa znatno više rekreacijskih sadržaja kao što su uređene staze za pješačenje, mogućnost ribolova, lova, unajmljivanja plovila, golf i dr. Rezultati su pokazali da je vrijednost korištenja plaže s više sadržaja procijenjena na 31,5 €, dok je plaža koja nudi manje sadržaja procijenjena na 19,1 €. U 2000. provedeno je istraživanje na plažama Južne Karoline na temu jesu li posjetitelji ovih plaža, i koliko, spremni dodatno platiti za dodatne pristupe plaži koji uključuju i parking. Pokazalo se da su posjetitelji ovih plaža spremni platiti dodatnih 6,6 US$ dnevno (Oh i dr., 2008.). Bell je još 1986. izračunao da su stanovnici Floride spremni platiti između 1,4 i 1,7 US$ dnevno za privilegije na korištenje lokalnih plaža. Sljedeća metoda korištena za procjenu vrijednosti plaže je tzv. metoda vrednovanja doživljaja (value of enjoyment method). Ovom se metodom izravnim otvorenim pitanjem od ispitanika zatraži procjena vrijednosti doživljaja posjete plaži. Da bi se procjena olakšala, traži se i usporedba ciljane plaže s nekom alternativnom lokacijom. Ova je metoda korištena u Italiji za plaže na Lido Di Dante u blizini Ravene, te za plaže Barcola u blizini Trsta (Marzetti, 2003.). U ovoj su studiji vrednovana 3 područja unutar plaže Lido di Dante: razvijeno, djelomično razvijeno te najmanje razvijeno područje, koje je u ovom istraživanju i najbolje procijenjeno. Rezultate prikazuje Tablica 1. Zanimljiva je procjena vrijednosti korištenja ovih plaža zimi, koja se kreće od 4 do 20 €. Nadalje, rezultati ove studije pokazuju da rezidentno stanovništvo češće posjećuje plaže zimi, iako na njima tada kraće boravi. Naime, korištenje plaža zimi (posebice na Mediteranu) je uobičajena praksa, posebice u urbanim središtima. Plaže su često najatraktivnije šetalište, izletište i mjesto boravka građana u slobodno vrijeme (Fotografija 17). Plaže su vrijedan ekonomski resurs u zimskim mjesecima – stoga su privukle pozornost znanstvenika koji se bave plažama, pa je i te podatke potrebno uzeti u obzir pri upravljanju plažama. Tablica 1: Srednja vrijednost dnevnih vrijednosti korištenja plaže u Italiji (2003.) Lido di Dante Cijeli uzorak Razvijeno područje Djelomično razvijeno područje Nerazvijeno područje Barcola Postojeća obala Nova plaža
Proljeće/Ljeto (2003. €)
Jesen/Zima (2003. €)
Duljina plaže
27,67 25,41 27,21
4,10* 16,38 17,60
2,5 km 0,6 km ‐
32,44
19,62
‐
5,24 8,32
5,25 6,45
2,4 km 0,8 km
* procjena za cijeli uzorak
26
Coastal Area Management Programme – Program upravljanja obalnim područjem.
15
CRA/PPA, COAST
Fotografija 17: Plaža Bačvice u siječnju (Split, Hrvatska)
Često se traži usporedno vrednovanje za plažu u trenutnom stanju, za erodiranu plažu te za održavanu, nasipanu plažu. Takva je procjena obavljena na području plaža Lido di Dante. Tako su srednje vrijednosti ljeti u € po osobi: 27,67 u statusu quo; 13,26 pod erozijom; te 28,37 za nasipavanu plažu. Nekoliko se studija bavilo problematikom procjene vrijednosti obalnog krajobraza. U ove svrhe najčešće je korištena hedonistička metoda (hedonic method) kojom se uspoređuje odnos između tržišne vrijednosti dobra i kvalitete okolišnog resursa. U ovom slučaju, uspoređivale su se cijene nekretnina i smještajnih kapaciteta u obalnoj zoni. Ovom metodom utvrđena je cjenovna premija od 58,9% za neometan pogled na ocean, no samo 8,2% za djelomični pogled na ocean. Istraživanje provedeno na plažama Južne Kalifornije u razdoblju 2000. ‐ 2004. pokazuje da se 54% posjeta plažama ove države događa na samo 15 od ukupno 75 plaža (Dwight, 2007.). Vidimo da sve plaže nisu jednako zanimljive korisnicima, pa su kriteriji kod odabira plaža važni za odlučivanje o obliku upravljanja. Ovi nalazi potvrđuju važnost upravljanja plažama u smislu usmjeravanja korisnika na određene plaže (na kojima se onda nude i dodatni sadržaji), i obeshrabrivanja posjeta plažama koje bi zbog prirodnih vrijednosti trebalo sačuvati od intenzivnog korištenja. Osiguravanjem većeg broja sadržaja, posjetitelji bi se usmjerili na ciljane plaže, a biološki vrijedne plaže bi se dijelom zaštitile već i samim nepostojanjem sadržaja. Izvori financiranja upravljanja plažama Opseg i izvor financijskih sredstava raspoloživ za upravljanje plažom u dobroj mjeri zavise o organizaciji plaže, odnosno destinacije. Dio prihoda od ekonomskih aktivnosti koje se odvijaju na plaži trebao bi se koristiti za upravljanje plažom. Financiranje zaštite okoliša počiva na načelima „onečišćivač plaća“, odnosno, „korisnik plaća“. Primjena principa „onečišćivač plaća“ omogućava internalizaciju troškova onečišćenja plaže, jer se ono neminovno događa samim korištenjem. Slijedom principa „korisnik plaća“, korisnici bi na neki način trebali sudjelovati u unapređenju plaže, osiguranju spasilačke službe, tuševa i ostalih sadržaja. Osim naplaćivanja ulaza na plažu, pod instrumentima internalizacije ovih troškova podrazumijevamo iznajmljivanje plažnih sadržaja, naplatu parkiranja, ali i naknade za ekonomske
16
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
aktivnosti na plaži. Propuštanje uvoĜenja ovih sadržaja izravno je propuštanje prihoda potrebnih za upravljanje plažom. Prihodi od ekonomskih aktivnosti na plaži, kao i opseg prihoda kupališnih objekata, izuzetno su zanimljiva tema. U Italiji, gdje odavno postoji obiēaj korištenja plažnog inventara, zarade koncesionara teme su ēestih rasprava – naime, smatra se da je „sivi“ dio ove djelatnosti u Italiji izuzetno velik. Iako je prosjeēna cijena koncesije u Italiji višestruko porasla u 1994., ova se djelatnost i dalje smatra izuzetno profitabilnom iskljuēivo za vlasnike koncesija. Tako je npr. u provinciji Rimini u kolovozu 2009. godine provedena financijska inspekcija nad 150 ovakvih poslovnih jedinica koje su od strane financijske policije oznaēene kao subjekti s velikim rizikom nepravilnosti i izbjegavanja plađanja poreza. Od ovih 150 jedinica, samo su 34 jedinice prijavile prihode veđe od 10.000 € u 2006. godini, pri ēemu je maksimalni prijavljeni godišnji prihod bio 16.000 €. Podaci o izuzetno visokim cijenama ovakvih objekata koji su ponuĜeni na prodaju, te o ēinjenici da je ovakvu koncesiju izuzetno teško dobiti, govore o potencijalnim prihodima, te potvrĜuju sumnje u „sivu zonu“ ove djelatnosti u Italiji. Poseban je problem formiranje cijena korištenja suncobrana i ležaljki na plažama, koje mogu postiđi izuzetno veliki raspon. Osim u Italiji, ovo se sve ēešđe dogaĜa i u drugim mediteranskim zemljama. Tako npr. u Crnoj Gori cijene korištenja suncobrana i ležaljki variraju od 2 € do 30 €; sliēno je i u Hrvatskoj, iako je cijena ležaljki i suncobrana uglavnom oko 4 €, dok su više cijene uglavnom iznimka i mogu se nađi iskljuēivo na resort plažama. Situacija u Italiji ilustracija je problema s kojima se država može suoēiti. Uprava lokalne jedinice ove probleme treba imati na umu kod planiranja i upravljanja plažama, jer je situaciju znatno teže naknadno promijeniti nakon što se veđ dogodi. Kvalitetna destinacija, bilo da je to plaža, nacionalni park ili grad, podrazumijeva ureĜeno parkiranje. Na kvalitetnim destinacijama, kao što su to npr. brojne plaže Sardinije, automobil se može ostaviti iskljuēivo na ureĜenom parkiralištu. Da bismo ilustrirali sudjelovanje usluge parkiranja u izvorima financiranja za lokalnu zajednicu, istiēemo primjer studije Kriesel i dr. (2005.) s Nacionalnog Sveuēilišta Ohio kojom se istraživala moguđnost financiranja projekata poput nasipanja plaža ugroženih erozijom, odnosno izmješͲ tanja objekata ugroženih erozijom putem podizanja cijene usluge parkiranja. Analiza je napravljena na dvije lokacije, i obje su pokazale realnu moguđnost financiranja održavanja plaže ugrožene erozijom putem poveđanja cijene usluge parkiranja, bez da se pri tome ugrozi broj posjetitelja dotiēne plaže. U interesu je lokalne zajednice osigurati naplatu usluge parkinga te prihod od ove djelatnosti ostaviti na raspolaganju lokalnoj jedinici, kao što su to neke lokalne zajednice u Hrvatskoj i uēinile. Još jedan moguđi izvor financiranja bila bi ekološka naknada tj. taksa. Kontroverzna i zanimljiva tema ekološke takse pojavljuje se u brojnim zemljama i u brojnim studijama. Uvedena je na Balearskim otocima u Španjolskoj, gdje se raēunala s obzirom na duljinu boravka posjetitelja. Predstavljala je 2% prosjeēne dnevne potrošnje turista, te nije imala veđeg uēinka na broj posjetitelja. Ipak, na osnovi tužbe od strane centralne vlade, Ustavni Sud ju je ukinuo 2002. godine. Nije nevažna informacija da je u tom razdoblju došlo i do promijene politiēke opcije na relevantnim nivoima vlasti. Sliēan instrument postoji u Dominikanskoj Republici, gdje se ne naplađuje po osobi veđ pri kupnji brodske karte. Iako su kruzeri prijetili bojkotiranjem otoka, to se ipak nije dogodilo. Na podruēju grada Hvara i hvarskog akvatorija, u okviru GEF projekta „SAP MED“ u 2004., analizirana je moguđnost uvoĜenja turistiēke ekološke naknade. Kako ovakva moguđnost nije bila predviĜena hrvatͲ skim zakonom, instrument je trebao biti uveden kao pilotͲprojekt. Projekt je bio pred odobravanjem, no na kraju ipak nije bilo dovoljno politiēke volje da bi se ovakva naknada uvela. Kod izrade hvarskog prijedloga turisti su anketirani o svojoj spremnosti plađanja za poboljšanje kvalitete okoliša, te su pri izradi prijedloga želje turista uzete kao prioritet pri izradi planova namjene trošenja sredstava. Jedan od osnovnih preduvjeta uspješnog uvoĜenja turistiēke ekološke naknade bila bi praviēna namjena, te transparentnost njenog trošenja. Buduđi da je plaža ipak jedan od glavnih motiva posjeta obalnim gradovima, korištenje dijela sredstava na poboljšanje plaže vjerojatno bi bio odabir najveđeg dijela turista. Jedan novi oblik takse, tzv. taksa na turistiēki razvoj, uvedena je u pokrajni Sarasota u Floridi, a koristi se ne samo za promociju turizma, veđ i za prihranjivanje i održavanje plaža te obližnjih sadržaja i drugo.
17
CRA/PPA, COAST
Konaēno, izuzetno su veliki financijski izvori potrebni za održavanje plaža ugroženih erozijom, a s tim je problemom suoēena veđina pješēanih plaža Europe i SADͲa. Ta su sredstva u prošlosti uglavnom bila osiguravana od strane vlasti, kako nacionalne/federalne tako i lokalne ili regionalne. Sve se ēešđe postavljaju pitanja i izraĜuju studije o naēinima na koje korisnici plaža mogu, odnosno trebaju, sudjelovati u održavanju plaža. U tim se analizama ispituju moguđnosti uvoĜenja razliēitih poreza i naknada, analiziraju koncesije na plaže, sredstva koja se mogu osigurati naplatama parkiranja, te druge moguđnosti pridonošenja putem ekonomskih aktivnosti koje se odvijaju na plažama.
1.2.4
Pravni aspekti plaže
Zakonodavstvo pomaže utvrĜivanju principa obalnog upravljanja za definiranje odgovarajuđe politike unutar odreĜenog pravnog okvira. S obzirom da je kod utvrĜivanja politike na regionalnom i lokalnom nivou potrebna fleksibilnost, najēešđe se strukturirano zakonodavstvo vezano za obalno upravljanje uspostavlja na nacionalnom nivou (vlada), ēime se utire put odgovarajuđem donošenju odluka. Zakonodavstvo može olakšati primjenu principa IUOPͲa (kroz definiranje ovlasti i odgovornosti državnih, privatnih i nevladinih organizacija), ali jednako tako može i ometati taj proces buduđi da su brojni zakoni, koji se odnose na razliēita pitanja vezana za korištenje obale, doneseni prije prihvađanja koncepta IUOPͲ a, stoga nisu nužno u potpunosti u skladu s principima IUOPͲa. Stoga bi za uēinkovitu primjenu IUOPͲa moglo biti potrebno preispitati i eventualno izmijeniti postojeđe obalno zakonodavstvo. U mnogim zemljama lokalni organi vlasti imaju ovlast donošenja podzakonskih akata koji se odnose na javne plaže i upravljanje plažama. Na primjer, u SADͲu Zakon o upravljanju obalnim podruējima (Coastal Zone Management Act) iz 1972. dopušta da svih 35 obalnih država razviju svoje vlastite programe upravljanja obalnim podruējima (UOP), ukljuēujuđi upravljanje plažama koje trebaju podnijeti Uredu za UOP na procjenu i odobrenje (U.S. National Research Council, 1990.). Lokalna vijeđa u Australiji imaju ovlast izraditi planove upravljanja obalom, ublažavanja obalnih opasnosti, podizanja svijesti o opasnostima i važnosti održivog upravljanje plažama, dok su u Velikoj Britaniji okružna vijeđa (District Councils) zadužena za lokalne planove, zdravlje okoliša i zaštitu obale (Tudor, 2009.). Na Mediteranu je situacija sliēna. Tako francuski Zakon o obali (Loi littorale) kaže da bilo koja promjena oblika, krajolika ili upotrebe obalnog podruēja stvar regije odgovorne za upravljanje tim podruējem (Guilcher, 1985.). Francuski Zakon o obali (1976.) navodi: Gradonaēelnik obalnog grada ili naselja odgovoran je za, i mora donositi odluke o kopnenom dijelu svog obalnog podruēja, ali ne i o obalnim vodama; Za morsko dno, sve do granice teritorijalnih voda odgovorna je država (kroz funkciju Državnog opunomođenika – Commissionaire de la Republique); Sve su vrste prometa na moru pod nadležnošđu admiraliteta. Na Malti upravljanje plažama regulira Zakon o zaštiti okoliša (Environment Protection Act) iz 1991., Zakon o planiranju razvitka (Development Planning Act) iz 1992. i, konkretnije, Zakon o zaštiti pijeska (Sand Preservation Act) iz 1949. Kao i u drugim zemljama, lokalna vijeđa mogu donositi podzakonske akte koji se odnose na korištenje obale pod njihovom jurisdikcijom (Micallef, 2002.). Upravljanje plažama u Turskoj regulira Zakon o obali iz 1990., koji daje ovlasti opđinama (u urbanim sredinama), te guvernerima pokrajina (u ruralnim sredinama) (Ozhan i dr., 1993., 2005.; Eke, 1997.). Ministarstvo javnih radova Italije može odobriti bilo koji razvojni projekt vezan za more, a kojeg predloži lokalno vijeđe (Bartoletti i dr., 1995.). Na primjenu regulative za upravljanje plažama utjeēu i opđe pravo (Common law) i zakonsko pravo (statutarno pravo) (Pond i dr., 2000.). Opđe pravo odnosi se na koncept „obvezne brige“, koji se primjenjuje u mnogim zemljama gdje se za krivnju ili nebrigu odgovornima mogu smatrati bilo pravne bilo fiziēke osobe. U ovom sluēaju, odgovornost ukljuēuje „djelovanje uz razuman oprez“, i kad se odnosi na sigurnost upravljanja plažom odgovornost je na onome tko plažom upravlja. Ta se osoba smatra odgovornom za pravodobno obavještavanje javnosti o opasnostima vezanim za korištenje plaže. Aktivnosti posjetitelja plaže takoĜer se podvrgavaju istom pravnom konceptu, te se osoba smatra odgovornom ako nije djelovala uz razuman oprez (Williams i Micallef, 2009.).
18
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Na Floridi (SAD), prema ustavu Floride i prema obiēajnom pravu, država smatra svu zemlju do srednjih visokih voda (ukljuēujuđi plaže) podruējem javnog interesa u svrhu kupanja, ribarenja i plovidbe (OCA 2009.). S druge strane, zakonodavstvo (statutarno pravo) najēešđe je mnogo preciznije i – vezano za upravljanje plažama – obuhvađa pitanja zdravlja i sigurnosti, javnog zdravlja, prava invalida, plovidbu rekreacijskih i komercijalnih plovila, vodene sportove, ribolov, koncesije, trgovaēke aktivnosti na javnim površinama i sl. Štoviše, ono ureĜuje brojne aktivnosti koje mogu na razne naēine utjecati na plažu i ljude koji koriste tu pažu. Na primjer, 2009. godine, Maine je postala prva država SADͲa koja je uvela zakon o zabrani pušenja na svojim plažama (Cronin, 2009.). Od posebnog interesa za upravljanje plažama je zakonodavstvo koje se odnosi na kakvođu mora za kupanje, sigurnosti plaža, prihranjivanje i zaštitu obale, pristup plažama i zaštitu kljuēnih ekosustava, primjerice sipina. U nastavku su navedeni neki specifiēni primjeri zakonodavstva po prije spomenutim kategorijama. 1.2.4.1 Zakonodavstvo proizišlo iz IUOPͲa Konvencija o zaštiti Mediterana od oneēišđenja iz 1976. (Barcelonska konvencija) sadrži, izmeĜu ostalog, i Protokol o integralnom upravljanju obalnim podruējima iz 2008. Ovaj je Protokol jedinstven pravni instrument za IUOP i uzor za upravljanje ostalim regionalnim morima (MrakͲTaritaš, 2008.) (vidi poglavlje 1.1). Iako Protokol izrijekom ne spominje „upravljanje“ plažama, on bi trebao imati funkciju smjernica za upravljanje plažama kao dio planova vezanih za upravljanje obalom (npr. nacionalni i lokalni planovi ureĜenja, planovi upravljanja obalnim podruējima, obalom i slivnim podruējima). Planovi upravljanja plažama se mogu odnositi i na upravljanje specifiēnim zaštiđenim podruējima. Važno je napomenuti da svi planovi koji se odnose na obalu mogu potencijalno utjecati na plan upravljanja plažama na toj istoj obali. Iako je Europska komisija potpisnik Barcelonske konvencije, još uvijek nije donijela niti jedan zakon koji bi se odnosio na upravljanje obalnim podruējima na regionalnom nivou. Ipak, shvađajuđi da pitanja vezana za obalu imaju europsko znaēenje te kao takva ne mogu bit rješavana pojedinaēno (svaka država za sebe), Europska komisija je 2000. izdala Priopđenje (COM/00/547 of 17 Sept. 2000.) i Preporuku za provedbu integralnog upravljanja obalnim podruējem u Europi (COM/00/545 of 8 Sept. 2000). Preporuku su usvojili Vijeđe i Parlament 30. svibnja 2002. Preporuka ukljuēuje izradu Europske strategije za IUOP. Ova Strategija bi trebala utvrditi ulogu EU kao davatelja uputa i savjeta za primjenu, pozivajuđi zemlje ēlanice da, u skladu s vlastitim principima, potrebama i utvrĜenim aktivnostima, razviju nacionalne strategije IUOPͲa. Strategija se naslanja na postojeđe politike i programe EU, za koje se smatra da su, unatoē izvornoj svrsi, vezani za holistiēki pristup IUOPͲu. U tijeku je i proces ratifikacije Protokola o integralnom upravljanju obalnim podruējima Mediterana. 1.2.4.2 Pristup plažama Gdje god je to moguđe, izgradnja na samoj obali ne bi smjela biti dozvoljena, a trebao bi biti priznat i omoguđen slobodan pristup obali (UNEP, 1995.). Španjolska je bila jedna od prvih mediteranskih zemalja koja je ovaj princip ozakonila u svom Zakonu o obali (Ley de Costa, 1988.), koji bez izuzetka osigurava slobodan pristup obalnom pojasu u širini do koje dopiru najveđi olujni valovi u odreĜenom podruēju. Temeljni zakonski okvir za španjolski obalni sustav obuhvađa slobodan pristup, sigurnosna pitanja i planove plaža ukljuēene u lokalne i regionalne planove (Ariza i dr., 2008.). Španjolski Zakon o obali (1988.) jasno definira sljedeđe: pojas zemlje paralelan s obalom (Zona de Servidumbre de transito), namijenjen prolazu osoba u širini od 6 Ͳ 20 metara od obalne crte prema zaleĜu, zavisno od obalnih znaēajki; podruēje potpune zaštite (Zona de Servidumbre), koje se proteže 20 Ͳ 100 metara od obalne crte prema zaleĜu. U ovom podruēju nije dozvoljena nikakva izgradnja; podruēje utjecaja (planiranje/izgradnja u ovoj zoni je nadležnost lokalnih organa vlasti), koje se proteže 500 metara od obalne crte prema zaleĜu (Slika 4).
19
CRA/PPA, COAST
Slika 4: Zone zaštite i korištenja na obalnom području, u skladu sa španjolskim Zakonom o obali (Direction General de Puertos y Costas; 1998.)
Dok Zakon o obali ne garantira upravljanje obalom ni plažama, u pripremi je master plan obalnog područja koji će primijeniti IUOP u Španjolskoj u skladu s Preporukom EU o IUOP‐u (413.2002/EC) (Williams i Micallef, 2009.). Slično tomu, u Turskoj Zakon o obali određuje da se obalni pojas prostire 100 metara prema zaleđu od obalne crte (koja se određuje prema proceduri opisanoj u tom zakonu). Obala se definira kao prirodna kopnena granica plaža, močvarnih područja i stijena povezanih s obalnim vodama. Nadalje, Zakon određuje da u prvih 50 m širine obalnog pojasa nije dozvoljena nikakva izgradnja osim građevina koje se mogu graditi i na samoj obali. Planovi za ovo područje mogu predvidjeti njegovo isključivo koriš‐ tenje u svrhe „pješačkog pristupa, šetnje, odmaranja, razgledavanja i rekreacije“. Unutar preostalih 50 m obalnog pojasa, i nakon ishođenja odgovarajućih dozvola, moguća je izgradnja cesta, rekreacijskih i turistič‐ kih sadržaja (osim onih koji služe za daskanje) otvorenih za javnost, i javnih postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda. Duž cijele obale i u cijelom obalnom pojasu zabranjeno je postavljanje bilo kakvih prepreka koje bi ometale slobodan prolaz (zidova, drvenih ili žičanih ograda, jaraka i sl.) (Eke, 1997.; Ozhan, 1996.). U Ujedinjenom Kraljevstvu, Zakon o pristupu moru i obali (The Marine and Coastal Access Bill) iz 2009. uveo je novi pravni okvir za mora temeljen na prostornom planiranju na moru, koji usklađuje potrebe za očuvanjem, energijom i resursima, i poboljšava javni pristup engleskoj obali. Odredbe vezane za pristup obali unutar tog Zakona obvezuju Državnog tajnika i organizaciju „Natural England“ da osiguraju dugu turu („engleska obalna tura“) i terene za rekreaciju na otvorenom koji će biti dostupni javnosti duž cijele obale Engleske (DEFRA, 2009.). Slično tomu, u SAD‐u (Texas), Zakon o otvorenim plažama (Open Beaches Act) iz 1959. određuje opće pravo pristupa plažama (Fisher i Sunley, 2007.). Iako širom svijeta postoje brojni primjeri „privatizacije“ plaža, bilo kroz stvarno vlasništvo, bilo – najčešće – nezakonitim podizanjem ograda koje priječe slobodan pristup, plaže se općenito smatraju javnim površinama (Bird, 1996.). Unatoč velikim koracima naprijed u razvitku koncepta i principa IUOP‐a, ovo je pitanje još uvijek problem u mnogim europskim zemljama (npr. Francuskoj, Italiji i Španjolskoj), gdje je napredak u IUOP‐u došao prekasno da bi zauzdao graditeljsku plimu 60‐ih i 70‐ih godina prošlog stoljeća koja je proizišla iz tadašnjeg naglog rasta svjetskog turizma (Goldberg, 1994.). 1.2.4.3 Očuvanje prirodnih vrijednosti Biološka raznolikost obalnog okoliša (uključujući ciljna staništa i vrste) od posebnog je značenja, kako za ekološki sustav i ljudsko zdravlje, tako i za rekreacijsko/turističku industriju. Ozbiljno je ugrožena pretjeranom izgradnjom (Fotografija 18), fragmentacijom vegetacijskog pokrova, širenjem unesenih invazivnih vrsta i štetom koju izazivaju ljudi. Zaštita biološke raznolikosti najbolje se postiže kroz cjeloviti pristup očuvanja prirode (ekosustavni pristup; ecosystem approach), obrazovanje, istraživanje i preuzimanje odgovornosti od strane lokalne zajednice.
20
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Fotografija 18: Pretjerana izgradnja uništava vrijedna obalna staništa
Uzimajući u obzir međuovisnost plaža i pješčanih sipina, te nužnost njihovog cjelovitog upravljanja (vidi poglavlje 2.2.1), važno je naglasiti da će utvrđivanje mjera za zaštitu plaža/sipina proizići isključivo iz planova upravljanja temeljenih na poznatim prirodnim (abiotskim i biotskim) i kulturnim elementima. Temeljem tih informacija, moguće je djelovati na uključivanju javnosti u zaštitu i održavanje integriteta sustava sipina, utvrđivanje odgovarajućih pristupnih putova koji će imati najmanji negativan utjecaj, obavještavanje javnosti i podizanje svijesti o socio‐ekonomskoj i ekološkoj važnosti očuvanja sipina, te utvrđivanje učinkovitih postupaka koji će uzeti u obzir prirodne procese i mehanizme (Lake Huron Centre for Coastal Conservation, 2009.). Zbog zabrinutosti da bi neodgovarajuća izgradnja mogla prouzročiti oštećenje primarnih pješčanih dina i plaža (uključujući uništenje vegetacije, primjenu oblika koji štite od oluja, pojačanu eroziju, plavljenje i oštećenje imovine, te uništenje prirodnih staništa), obalne primarne pješčane sipine i plaže su u SAD‐u uključene u zakonodavstvo koje se odnosi na zaštitu morskih staništa. Stoga je potrebno ishoditi dozvole za bilo kakvu izgradnju na plažama i primarnim pješčanim dinama da bi se osiguralo da je ta izgradnja u skladu sa zaštitom i očuvanjem ovih obalnih značajki. U Europskoj uniji, Direktiva o očuvanosti prirodnih staništa i divlje flore i faune (Cuncil Directive 92/43/EEC), zagovara uspostavu europske ekološke mreže područja pod posebnom zaštitom (Natura 2000). Ta se mreža sastoji od lokaliteta u kojima se nalaze prirodna staništa, a obuhvaćaju obalna i halofitska staništa (uključujući otvoreno more i plimna područja, obalne litice, šljunčane i kamene plaže, slane močvare i slane livade), te obalne i kopnene pješčane sipine (vidi poglavlje 2.2.1). 1.2.4.4 Kakvoća mora za kupanje Na europskom nivou, glavni referentni dokument za ovaj aspekt upravljanja plažama je Direktiva o vodi za kupanje (Bathing Water Directive) iz 1976. Ovaj pravni mehanizam je postavio granice za fizičke, kemijske i mikrobiološke parametre, upućujući nacionalne vlasti zemalja članica EU da osiguraju da se te granice ne prijeđu. Uzorci vode se prikupljaju tijekom cijele kupališne sezone (svaka dva tjedna, uglavnom između travnja/svibnja i listopada/studenog) i laboratorijski se provjerava zadovoljavaju li zadane parametre kvalitete. Tamo gdje su rezultati pozitivni dvije godine za redom, prikupljanje uzoraka se ograničava na jednom mjesečno (za vrijeme sezone kupanja). Za vrijeme ekstremnih vremenskih pojava, kao što su poplave, ili u slučaju onečišćenja kupališnog područja zbog prirodnih procesa, propise je moguće izmijeniti.
21
CRA/PPA, COAST
Direktiva o vodi za kupanje iz 1976. je revidirana i nadopunjena novom Direktivom o vodi za kupanje iz 2006. (2006/7/EC). Potonja odražava poboljšana znanstvena saznanja i upravljačku praksu, poboljšane informacijske usluge za kupače, poboljšava jednostavno prikupljanje uzoraka i praćenje novim konceptom „upravljanja kakvoćom kupanja“, te se povezuje s ostalim mjerama za zaštitu kakvoće mora kroz Okvirnu direktivu o vodama iz 2000. (Water Framework Directive). Ovi standardi (Tablica 2) se primjenjuju unutar EU i zemalja‐kandidata za članstvo. Međutim, neke zemlje kao Hrvatska i Turska primjenjuju stroža pravila od onih iz EU. Na Mediteranu je Konvencija o zaštiti Mediterana od onečišćenja iz 1976. (Barcelonska konvencija) temeljni pravni okvir koji pruža upute za kakvoću mora za kupanje. Za razliku od Direktive o vodama za kupanje EU, koja zahtijeva postizanje određenih mikrobioloških i fizičko‐kemijskih standarda, Barcelonska konvencija uzima u obzir samo mikrobiološke faktore (koncentracija bakterija u vodama za kupanje; UNEP/MAP‐MED POL/WHO, 2008.). Tablica 2: Klasifikacija kakvoće mora za kupanje i pripadajućim graničnim vrijednostima temeljem EU Direktive (2006/7/EC) Kakvoća
Izvrsna Dobra Zadovoljavajuća Nezadovoljavajuća
Unutrašnje vode Crijevni enterokoki (bik*/100 ml)
Escherichia coli (bik*/100 ml)
200** 500** 400** 1.000** 330*** 900*** Ne udovoljava zadovoljavajuće standarde
Obalne i prijelazne vode Crijevni enterokoki (bik*/100 ml)
Escherichia coli (bik*/100 ml)
100** 250** 200** 500** 185*** 500*** Ne udovoljava zadovoljavajuće standarde
* ‐ broj izraslih kolonija; ** ‐ temeljeno na 95%‐tnoj evaluaciji; *** ‐ temeljeno na 90%‐tnoj evaluaciji
Neke zemlje imaju vlastite standarde kakvoće mora za kupanje koji su pokriveni odgovarajućim propisima. U SAD‐u, na primjer, Zakon o zaštiti plaža (Beach Protection Act) iz 2008. bavi se poboljšanjem javnog zdravlja i zaštitom okoliša na plažama. Ovaj zakon ponovno stavlja na snagu i proširuje Zakon o procjeni okoliša na plažama i obalnom zdravlju (Beaches Environmental Assessment and Coastal Health /BEACH/ Act, 2000.), s ciljem da se pozabavi zdravstvenim rizicima koje uzrokuju bakterije i ostali zagađivači u obalnim vodama koje se koriste za rekreaciju. Zakon o čistom obalnom okolišu i javnom zdravlju (Clean Coastal Environment and Public Health Act) iz 2009. zahtijeva novo, striktno ispitivanje kakvoće mora na plažama i povećane standarde obavještavanja javnosti, tako da posjetitelji plaža mogu biti bolje obaviješteni o sigurnosti plaža. Zakon nalaže korištenje hitnih metoda ispitivanja i traži od Agencije za zaštitu okoliša (the U.S. Environmental Protection Agency – EPA) odobravanje primjene hitnih metoda ispitivanja koje otkrivaju onečišćenje mora za kupanje u roku od najviše dva sata. 1.2.4.5 Prihranjivanje plaža i zaštita obale Uzimajući u obzir iznimno veliku potražnju za obalnim turizmom, upravljanje plažama u mediteranskoj regiji će vjerojatno naglasak staviti na povećanje potencijala za lokalni razvitak turizma i rekreacijskih aktivnosti. Nasuprot tome, a uglavnom zbog fizičkog utjecaja oceana i velike razlike između plime i oseke, upravljanje plažama u ostatku Europe prvenstveno se smatra sredstvom za zaštitu obale i obranu od erozije i plavljenja (Micallef, 2002.). Upravljanje plažama u regijama kao što su Karibi je kompleksniji problem, jer se mora baviti i velikim turističkim pritiskom i zaštitom obale od čestih uragana.
22
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Fotografija 19 (a i b): Prihranjivanje plaža (Sjeverni Wales, UK)
U Velikoj Britaniji, odgovornost za zaštitu obale i obranu od erozije i plavljenja imaju lokalna okružna vijeća (District Councils) u skladu s propisima Ministarstva za okoliš, hranu i ruralna pitanja (Department for Environmental, Food and Rural Affairs – DEFRA) (Williams i Micallef, 2009.). Slično tomu, u SAD‐u, obalne države imaju ovlasti nad zaštitom obale i prihranjivanjem plaža, a ovi potonji projekti moraju zadovoljiti niz federalnih, državnih i lokalnih zakona i propisa: Zakon o upravljanju obalnim područjima (The Coastal Zone Management Act – CZMA) iz 1972., regulira upravljanje nacionalnim obalnim resursima; Zakon o razvitku vodnih resursa (The Water Resources Development Act) iz 1976. daje ovlaštenja za polaganje pijeska dobivenog jaružanjem plovnih puteva na obližnje plaže (ako to traži odgovarajuće tijelo te države, a od javnog je interesa), s tim da se troškovi ne pokrivaju iz federalnih fondova; Zakon o zaštiti obale (The Shore Protection Act) iz 1996., koji daje preporuku za financiranje studija i provođenje projekata zaštite obale; Zakon o ušćima iz 2008. (Inlet bill), koji nalaže da se sav kvalitetni pijesak s plaža prekinutih ušćima mora prenijeti na susjedne erodirane plaže. Na taj će se način potencijalno smanjiti potreba za prihranjivanjem plaža i produljiti vrijeme između projekata prihranjivanja. Određujući da se za te aktivnosti moraju primjenjivati postupci koji u najmanjoj mjeri štete okolišu, američki zakoni i propisi koji se odnose na zaštitu okoliša, kakvoću mora, ugrožene vrste i povijesno naslijeđe (kao što su: Zakon nacionalnoj politici okoliša – the National Environmental Policy Act, Zakon o čistoj vodi – the Clean Water Act, Zakon o ugroženim vrstama – the Endangered Species Act, Zakon o zaštiti nacionalnog povijesnog naslijeđa – the National Historic Preservation Act, te ostali relevantni državni zakoni) također imaju značajan utjecaj na projekte prihranjivanja plaža. Konkretno, Florida ima Zakon o zaštiti plaža i obala koji državi daje ustavnu obavezu da štiti svoje plaže (King, 2009.). 1.2.4.6 Upravljanje sigurnosti na plažama U Velikoj Britaniji, primjerice, ne postoji zakonska obveza da na plažama budu spasitelji (RLSS UK/ROSPA, 2004.). Ipak, lokalni organi vlasti i upravitelji plaža su po zakonu odgovorni za procjenjivanje rizika na svojim plažama, kako to određuju Propisi o upravljanju zdravljem i sigurnošću na radu (Management of Health and Safety at Work Regulations; Stationary Office, 1999.), te ih zakon obvezuje da postave spasitelje tamo gdje je njihova prisutnost uputna. Zakon o dužnostima korisnika (The Occupiers Liability Act; 1957.) nameće i dužnost vođenja brige o svakom posjetitelju prostora kojem je dozvoljen boravak ili je bio pozvan da dođe – pri čemu je „prostor“ odgovarajućim zakonom definiran tako da uključuje otvorena zemljišta u koja se uračunavaju i plaže (RLSS UK/RoSPA, 2004.). Spomenuti zakon ne smatra upravitelje automatski odgovornima (osobito ako su postavljeni znakovi upozorenja i provedene sve zaštitne mjere), ali obveza skrbi za posjetitelje se povećava ako upravitelj ohrabruje posjetitelje da dođu na plažu, a pogotovo ako ostvaruje dohodak na temelju njihovog dolaska (Nelson, 2009.).
23
CRA/PPA, COAST
Fotografija 20: Primjer loše oznake opasnosti na plaži
Fotografija 21: Primjer dobre oznake opasnosti na plaži
1.2.4.7 Uklanjanje pijeska s plaža U cijelom svijetu se pijesak s plaža koristi u građevinske svrhe (kao sastavni dio betona) i kao izvor teških minerala, što je u velikom broju slučajeva dovelo do degradacije, pa čak i uništenja plaža. Primjere iz cijelog svijeta navodi Griffith (2009.), ističući teška infrastrukturna oštećenja prouzročena vađenjem pijeska u Aziji, izvozom pijeska na Karibima i vađenjem pijeska velikih razmjera u Maroku. Dok je nacionalno zakonodavstvo koje se bavi odnošenjem pijeska s plaža uobičajeno u najvećem dijelu Europe, praćenje i provođenje tih zakona u praksi još uvijek može biti problem u nekim zemljama. U zemljama tranzicijskog gospodarstva, običaj korištenja pijeska s plaža u građevinarstvu još uvijek može biti velika opasnost, ne samo zbog gubitka obalnih staništa i pridruženih eko‐sustava, već i zbog povećane izloženosti obale eroziji, tsunamijima, utjecaju oluja i rastu nivoa mora. Ovome treba dodati da korištenje pijeska u građevinarstvu, bez prethodnog uklanjanja soli, može dovesti do rušenja zgrada. Najbolji primjer za to je slučaj u Turskoj, kada se uslijed potresa srušio veliki broj zgrada, uglavnom zbog slanosti pijeska koji se upotrebljavao u gradnji. 1.2.4.8 Koncesija za plaže Odgovornost za izdavanje koncesija, kao i propisi koji to reguliraju, trebaju biti točno određeni, budući da će to imati velikog utjecaja na učinkovitost upravljanja, vezanu za praćenje i provođenje. Naime, i najbolje uređeni planovi upravljanja mogu biti kontraproduktivni ako nema kvalitetnog upravljanja od strane koncesionara. Kod davanja koncesija za plaže potrebno je imati na umu dva glavna aspekta: upravljanje i održavanje; te sadržaje koje će plaža nuditi. Od koncesionara se uobičajeno traži da se obvežu zakonski obvezujućim ugovorom s nadležnim organom vlasti odgovornim za tu plažu. Takav ugovor obično sadrži (Micallef i Williams, 2008.): najam terena na kojem će se uspostaviti uslužna djelatnost (npr. ugostiteljski objekt); upravljanje objektima na plaži i njihovo održavanje. Ovisno od nacionalnog zakonodavstva, može biti potreban i poseban zakonski obvezujući ugovor između tijela zaduženog za plaže i tijela zaduženog za raspolaganje javnim dobrom. Iako je uobičajeno da koncesionar plaća naknadu za korist koju ima od koncesije, moguće je imati i takav oblik koncesije kojim se koncesionar angažira (uz naknadu) za pružanje određenih usluga vezanih za upravljanje i održavanje plaže kao i objekata na njoj.
24
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Fotografija 22: Primjer koncesije za malu, usku plažu koja, u ovom slučaju, ostavlja vrlo malo mjesta za one koji ne koriste usluge predmetne koncesije
1.2.5
Pokretači, pritisci i utjecaji na plaže
Ubrzano uništavanje prirodnih staništa i korištenje prirodnih resursa od strane ljudi (čiji se broj stalno povećava) imaju ogroman utjecaj na globalne ekosustave. Uslijed seoba stanovništva mnogi od ovih utjecaja su se pojačali i usmjerili na svjetske obale, od kojih dominiraju one pješčane i šljunčane. Intenzivan obalni razvoj, kao neizbježna posljedica ekonomskog napretka, rezultirao je široko rasprostranjenim izmjenama plažnih ekosustava. Plaže su fizički dinamička staništa naseljena posebnim biotskim skupinama koje su nastale uglavnom uslijed djelovanja fizičkih sila. S ovog stajališta, dokumentiranje nastanka biotskih skupina kao odgovora na fizičke promjene okoliša ključan je korak u predviđanju posljedica globalnih obalnih promjena za plažne ekosustave. Dokazi o ekološkim promjenama na plažnim ekosustavima, kao rezultat ljudskih pritisaka (čiji je intenzitet bez premca u povijesti), mogu se naći po cijelome svijetu. Prijetnje plažama nastaju zbog niza pritisaka u rasponu od lokaliziranih efekata (npr. gaženje), sve do do efekata globalnih razmjera (npr. podizanje razine mora) – Defeo i dr. (2009.). Niz autora prepoznao je sljedeće pritiske koji vode do propadanja okoliša plažnih ekosustava (prema Defeo i dr.; 2009.): i. Rekreacija, uključujući prelaske terenskih vozila, gaženje, sunčanje, plivanje, jahanje, kampiranje (na plaži i dinama), korištenje motornih čamaca (skuteri za vodu, banane), veliku koncentraciju ljudi; ii. Onečišćenje, uključujući kanalizaciju i oborinske vode, otpatke na plaži, eutrofikaciju (opasno cvjetanje mora), termalno onečišćenje, naftu i druge kemikalije; iii. Obalni razvoj, uključujući gradnju (kuće, infrastruktura, ceste, itd.) i građevinarstvo (brane, ograde, zidovi, nasipi, lukobrani, itd.); iv. Ekološki štetno upravljanje plažom, uključujući neodgovarajuće čišćenje, prihranjivanje, nasipavanje i ograđivanje; v. Eksploatacija resursa, uključujući ribolov, iskapanje, itd; vi. Klimatske promjene, uključujući podizanje razine mora.
25
CRA/PPA, COAST
i. Rekreacijske aktivnosti uz obalu najveđim dijelom su koncentrirane na plažama. Utjecaji koji nastaju neposredno zbog rekreacijskih aktivnosti javljaju se kao znaēajni problemi okoliša (Schlacher i dr., 2008.). Vegetacija sipina osjetljiva je na mehaniēke utjecaje uzrokovane gaženjem. Izravno gnjeēenje pojedinih organizama na plaži dobro je dokumentirano i pokazalo je da makrobentoske populacije i zajednice negativno odgovaraju na poveđanu razinu ljudske aktivnosti (Weslawski i dr., 2000.; Fanini i dr., 2005.; Veloso i dr., 2006.). Plaže i sipine su kljuēna staništa za obalne ptice i kornjaēe, a obje su vrste iznimno osjetljive na uznemiravanje. Na primjer, ljudske aktivnosti uznemiruju obalne ptice tako što mijenjaju njihovo ponašanje koje je od kljuēne važnosti za njihovo preživljavanje i reprodukciju, a ukljuēuje: (1) promjene ponašanja kod potrage za hranom, što rezultira krađim vremenom hranjenja, promjenama u procesu hranjenja i smanjenom unosu hrane; (2) smanjenom brigom za potomstvo, jer uznemiravane ptice rjeĜe posjeđuju gnijezda, pa na taj naēin jaja i mlade ptiđe izlažu opasnosti od grabežljivaca; i (3) smanjenu gustođu gniježĜenja u uznemiravanim podruējima, te seobu u podruēja koja su pod manjim utjecajem. Terenska vozila obiēno se koriste na plažama i sipinama širom svijeta i priēinjavaju štetu koja ukljuēuje: (1) remeđenje fiziēkih osobina i stabilnosti sipina i plaža uslijed dubokih tragova na površini pijeska i uništavanja embrionalnih sipina tragovima guma; (2) uništavanje vegetacije sipina, što dovodi do smanjenja raznolikosti i manjeg vegetacijskog pokrivaēa; i (3) uznemiravanje, ranjavanje ili uništavanje plažne faune, ukljuēujuđi ugrožene kralježnjake kao što su kornjaēe i obalne ptice. Osim navedenoga, rekreacijske aktivnosti kao na primjer vožnje skuterima na vodi takoĜer predstavljaju znatnu opasnost ne samo za faunu nego i za ljude; naime, u nekoliko sluēajeva te aktivnosti su rezultirale smrtnim sluēajevima – na primjer, u sluēaju 16Ͳogodišnjakinje na Cipru 2005., buduđi da ti skuteri mogu postiđi brzinu od 110 kilometara na sat (Williams i Micallef, 2009). ii. Kad su u pitanju plaže, oneēišđenje predstavlja osjetljiv problem s obzirom na njihovu veliku vrijednost za rekreaciju i turizam. Oneēišđenje može uzrokovati estetske poremeđaje i pri tome utjecati na sektor turizma koji ovisi o javnoj percepciji ēistih plaža (Tudor i Williams, 2003.). Oneēišđenje uslijed ljudskih aktivnosti takoĜer može narušiti kvalitetu obližnjih staništa, što je vidljivo iz smanjene stope preživljavanja, rasta i plodnosti populacija, kao i iz promjena u raznolikosti i strukturi cjelokupnih zajednica (Defeo i dr., 2009.). Bez obzira na njihov izvor, otpaci su rasprostranjena pojava na plažama od Arktika do Antarktika, i trajan problem za svakog upravitelja ēiji je posao vezan za obalu. Evidentan je veliki broj primjera o tome da su otpaci s kopna glavni izvor ove vrste oneēišđenja (više nego zagaĜivaēi morskog okoliša s plovila) (Bean, 1987.; Faris i Hart, 1995.). Smeđe koje potjeēe s kopna ulazi u more putem rijeka, može biti donešeno vjetrom, vodom ili ispušteno u more direktno s kopna. Nepostojanje ureĜaja za proēišđavanje, prisutnost neproēišđenih otpadnih voda, oborinskih voda, ispusta s odlagališta otpada koja se nalaze uz obližnje rijeke i na obalnom podruēju, nepostojanje službe za zbrinjavanje otpada, ilegalno odlaganje otpada ili pretjerano korištenje plaže u rekreacijske svrhe – sve to pridonosi da smeđe završava na plažama ili u oceanima. Plastika je izuzetno otporna i dominira kao vidljivo smeđe na pješēanim plažama širom svijeta. Najveđe opasnosti koje su povezane s plastiēnim otpadom ukljuēuju gutanje plastike i komplikacije koje s tim u vezi mogu nastati kod kralježnjaka kao što su tuljani, morske ptice i kornjaēe (Fotografija 23, Fotografija 24; Mascarenhas i dr., 2004.). Što se tiēe ljudi, rizik po ljudsko zdravlje se poveđava kada medicinski ostaci s obalnih odlagališta doĜu do obale. Gubici u ekonomskom smislu mogu nastati kada su turistiēke plaže stalno zagaĜene otpacima s kopna ili iz oceana.
26
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Fotografija 23: Gutanje plastike opasno po život za morske kornjače
Fotografija 24: Smeće ugrožava opstanak životinja (Autor: J.Fair; MCS, 2008.)
Međutim, problem nisu samo otpaci. Vizualni zagađivači mogu stvoriti negativne turističke utjecaje, bez obzira predstavljaju li stvarnu opasnost po zdravlje. Estetska kvaliteta Mediterana narušena je tamo gdje je došlo do eutrofikacije i cvjetanja mora. Svjetska zdravstvena organizacija definirala je efekte estetskih utjecaja na vrijednosti morskog i riječnog okoliša kao: smanjenje broja turističkih dana; štetu za turističku infrastrukturu; štetu za komercijalne aktivnosti koje ovise o turizmu; štetu za ribarstvo i aktivnosti koje o njemu ovise; štetu nanešenu lokalnom, nacionalnom i međunarodnom ugledu nekog ljetovališta. Takvi efekti mogu se vidjeti na primjerima New Jerseya (SAD) iz 1987. i Long Islanda (SAD) iz 1988., gdje je medicinski otpad (šprice, bočice za lijekove i plastični kateteri) odložen duž obale uzrokovao gubitak procijenjen između 37 i 121 milijun dana za korištenje plaže te između 1,3 i 5,4 milijardi US$ troškova vezanih za turizam (Valle‐Levinson i Swanson, 1991.). Otpadne vode i kanalizacija predstavljaju velike izvore onečišćenja plaža. Onečišćenje metalom iz otpadnih voda i industrije uzrokuje značajno smanjenje bioraznolikosti i gustoće populacije ekonomski vrijednih vrsta. Naftne mrlje su potencijalno najveći destruktivni izvor onečišćenja plaža. Zaklonjene plaže su u načelu osjetljivije na onečišćenje od izloženih plaža, budući da ih rjeđe ispiru valovi (pa se nafta puno duže zadržava ispod površine nego na površini) (Sinderman, 1996.). Pažnja javnosti vezano za naftne mrlje bila je usmjerena na katastrofe kao što su IXTOC 1 u Meksiku, Exxon Valdez na Aljaski i Prestige u Španjolskoj (de la Huz i dr., 2005.). Međutim, mnogo je manjih incidenata koji mogu proći nezapaženo, a nanose velike količine nafte u plažni okoliš. Čestice katrana koje potječu od (često ilegalnog) ispiranja unutrašnjosti broda mogu se naći na većini plaža, osobito onih u blizini brodskih puteva. Čišćenje, kao uobičajena praksa na plažama koje koristi veliki broj turista oslobađa plaže od makrofitnih naplavina, otpadaka i drugog smeća postupkom grabljanja i rastresanja pijeska, obično pomoću mehaničke opreme. Čišćenjem se uklanja ne samo nepoželjan materijal nego i strukture za razmnožavanje biljaka na sipinama i druge vrste. Čišćenjem se također uznemiruju organizmi koji obitavaju na plaži, uzburkava se pijesak, pa je na taj način veća površina izložena erozivnom utjecaju vjetra. Uklanjanje morske trave koju je more izbacilo na plažu ima značajne ekološke posljedice. Fauna koja živi u tim travama, kao na primjer amfipodi, izopodi i insekti koji čine do 40% vrsta i važan su plijen
27
CRA/PPA, COAST
višim trofičkim razinama, značajno je smanjena uslijed čišćenja plaža (Dugan i dr., 2003.; Fanini i dr., 2005.). Također, studija nastala na Malti (Deidun i dr., 2009.) o čišćenim i nečišćenim plažama pokazala je: nakupine makrofaune, tj. starije nakupine na onečišćenim plažama, razlikuju se od „mladih“ nakupina na plažama koje se redovito čiste; prve imaju veće individualne vrijednosti s obzirom na obilje izopoda, larve kornjaša i morskih crva (Ophelia bicornis); neke vrste nađene su na starim travama; zbog toga daljnje postojanje ovih vrsta ovisi o dugoročnom postojanju ovog staništa; stara trava je važna za neke vrste kao podloga za hranjenje i mriještenje.
Budući da je broj obalnih ptica u pozitivnom suodnosu s vegetacijom i biomasom njihovog plijena – beskralježnjaka koji se hrane na toj travi – čišćenje plaže će smanjiti broj ptica. Mehanička oprema koja se koristi za čišćenje plaža također može direktno utjecati na uništenje jaja i potomstva obalnih ptica koje se gnijezde na plaži, kornjača i riba (Martin i dr., 2006.); stoga mnoge čišćene plaže više ne mogu biti mjesto za razmnožavanje ovih kralježnjaka. Konačno, čišćenje plaža može rezultirati nastajanjem abnormalno velikih zona bez vegetacije koje nisu pogodne za formiranje sipina ili biljnih kolonija, pa na taj način povećavaju mogućnost erozije. Iako je čišćenje plaža načelno nepoželjno s točke gledišta očuvanja okoliša, primjenom jednostavnih strategija područja prirodnih (nečišćenih) plaža mogu se izmjenjivati sa čišćenim dijelovima plaže u slučaju da se čišćenje plaže čini bitnim za osiguravanje čistih plaža za rekreaciju. Na kraju, treba naglasiti da se većina uklonjene morske trave odlaže na neodgovarajući način. Na primjer, pretpostavlja se da se 80% svih nakupina posidonije odlaže na ilegalnim odlagalištima. Guala i dr. (2006.) pretpostavljaju da je, nepažnjom, zajedno s nakupinama tijekom čišćenja plaža na Sardiniji uklonjena i prosječna masa od 68,1 kg/m3 sedimenta. Drugi je primjer Malta, gdje su se nakupine neadekvatno odlagale u nekorištenim rudnicima. Ovi su rezultati doveli do velikog broja preporuka za upravljanje plažama (Deidun i dr., 2009.): 1. Čišćenje plaža u zimskom i proljetnom periodu ne bi trebalo provoditi na posjećenijim i popularnim plažama, da bi se što je moguće više smanjila obalna erozija nakon velikih oluja; 2. Plaže koje nisu toliko popularne među kupačima ne bi uopće trebalo čistiti, da bi se omogućilo formiranje „starih“ nakupina i razvoj jedinstvenih zajednica makrofaune koje su s njima povezane; 3. Čišćenje plaža trebalo bi, gdje god je to moguće, provoditi ručno da bi se uklanjanje površinskog sedimenta koliko je moguće svelo na minimum; 4. Potrebno je izraditi studije za identifikaciju pogodnih lokacija u pozadini plaže koje bi bile alternativno odlagalište morskih trava. Na takvim lokacijama trave ne bi negativno utjecale na blagodati kupanja na plaži; također, takve lokacije bi imale ulogu utočišta za vrste karakteristične za morsku travu i bile bi izvor hranjivih tvari okolnom sedimentu i poboljšale bi stabilnost rubova sipina; 5. Upravitelji obale trebali bi provoditi edukativne kampanje za javnost čiji bi cilj bio razbiti sumnje u to da su ostaci morskih trava na plaži simptomatični za loše higijenske standarde i da su te nakupine neestetske.
28
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
iii. Sve veđe korištenje obale karakterizira i postupni rast intenziteta urbanog razvoja u aktivnim obalnim zonama. Kao rezultat takvog obalnog razvoja obale gube pijesak kojega zadržavaju brane, a koji bi inaēe hranio plaže; dotok sedimenta takoĜer je poremeđen aktivnostima kao što su vaĜenje kamenja, isušivanje tla, urbanizacija, pošumljavanje i korištenje tla u poljoprivredne svrhe. Kao rezultat navedenoga, za obale s najveđom urbanizacijom karakteristiēna je sve veđa erozija (Innocenti i Pranzini, 1993.; Cooper i McKenna, 2008.). Odgovor društva na eroziju plaža i povlaēenje iza obalne linije najveđim dijelom ukljuēuje graĜevinske intervencije koje podrazumijevaju gradnju zaštitnih struktura na plažama. Te strukture mijenjaju prirodni hidrodinamiēki sustav valova i morskih struja pri ēemu utjeēu na transport pijeska koji, zauzvrat, kontrolira dinamiku erozije / poveđanja plaža (Miles i dr., 2001.; Hsu i dr., 2007.). Utjecaj obalnih zidova i ostalih zaštitnih struktura na obali može uzrokovati znaēajne promjene staništa uz popratne ekološke utjecaje koje je u kratkom roku teško otkriti (Jaramillo i dr., 2002.). Kako erodirane plaže nakon postavljanja zaštitnih struktura postaju uže, reducirana staništa mogu direktno smanjiti raznolikost i obilje biote. To, zauzvrat, može biti štetno za obalne ptice, neke posebne vrste riba i kornjaēe koje plaže koriste za pravljenje gnijezda. iv. Više od 70% svjetskih plaža pod utjecajem je erozije (Bird, 1996.). Buduđi da graĜevinska rješenja, kao na primjer gradnja obalnih zidova, lukobrana i zaštitnih ograda, ēesto ne daju uēinkovita rješenja i uzrokuju gubitak dijela plaže, prihranjivanje plaža se sve više koristi da bi se zaustavila obalna erozija. Utjecaj erozije vidljiv je na lokacijama na kojima se vadi pijesak, kao i na lokacijama na kojima se taj pijesak odlaže. Utjecaji mogu biti neposredni (kao na primjer ugibanje organizama ako ih se pokopa), ili posredni (kao što je smanjena moguđnost hvatanja plijena za obalne ptice). Prihranjivanje plaža takoĜer može poremetiti gniježĜenje i opskrbljivanje hranom ptica, uništiti vegetaciju sipina i uzrokovati zbijanje pijeska (Speybroeck i dr., 2006.). Prihranjivanje pješēanih plaža obiēno je kratkoroēan poremeđaj koji izaziva relativno brzi ekološki odgovor (odnosno, dolazi do oporavka). Takva reakcija je oēekivana buduđi su vrste koje obitavaju na pješēanim plažama prilagodljive oštrim fiziēkim poremeđajima ukljuēujuđi oluje koje su ēesta karakteristika njihovog razvoja kroz povijest (Hall, 1994.; vidi poglavlje 1.2.3.1). Oporavak se prije može mjeriti mjesecima nego godinama, a u velikoj mjeri ovisi o kvaliteti sedimenta. MeĜutim, ako profil prihranjivane plaže i donosa sedimenta ne odgovara prvobitnim uvjetima, oporavak bentosa je malo vjerojatan (Goldberg, 1988.; Peterson i dr., 2000.; 2006.). Usprkos tome, temeljne preporuke za upravljanje plažama su: pažljivo vremenski planirati radnje kako bi se biotski utjecaji sveli na minimum i poboljšao oporavak; odabrati one tehnike koje su prikladne za lokalnu primjenu; radije provoditi nekoliko manjih projekata nego jedan veđi, ukljuēujuđi ponavljani donos sedimenta u plitkim slojevima (< 30 cm), radije nego u jednom postupku kojim se uništava fauna koja se onda duboko ukopa u pijesak; naizmjeniēno prihranjivati sekcije plaže i podruēja koja nisu pod utjecajem; i donositi sediment i stvoriti takav profil plaže koji, što je više moguđe, odgovara prvobitnim uvjetima plaže. v. Tradicionalno (lokalno) ribarstvo je naēešđi oblik iskorištavanja pješēanih plaža. Iako je ta vrsta ribarstva naēelno vezana za male koliēine ulova, njegov utjecaj može biti znaēajan. Prije svega, vrste koje se love obiēno dolaze u jatima pa predstavljaju laku metu ribarima koji ih mogu u potpunosti uništiti. Osim toga, vrste koje se najviše iskorištavaju su i s najkrađim životnim vijekom te bi mogle biti izlovljene u kratkom roku. Štoviše, ribolov može uzrokovati sluēajni pomor i onih vrsta koje nisu meta ribara i to neposredno, uslijed fiziēkih ošteđenja organizama, ili posredno, kada se remeđenjem sedimenta smanjuje kvaliteta i pogodnost staništa Defeo i dr. (2009.). Pješēane plaže na mnogim se mjestima iskapaju; na primjer, u Sri Lanki za dobivanje vapna; u Tanzaniji, Koreji, Argentini, Italiji kao i u mnogim drugim zemljama za dobivanje pijeska za
29
CRA/PPA, COAST
graĜevinarstvo; na obalama Namibije plaže se iskapaju zbog dijamanata, a na nekoliko podruēja za dobivanje teških metala kao što su titan i cirkonij. Osim toga, ostaci iskapanja odlažu se na mnogim mjestima na plažama. Odnošenje pijeska remeti omjer odnosa i donosa sedimenta te može doprinijeti napredovanju erozije: takoĜer može promijeniti veliēinu ēestica promjenom morfološkog stanja plaža i bentoskih zajednica na dijelovima plaže koji su pod utjecajem plime. Generalni uēinci bilo koje vrste iskapanja plaža su: ošteđenje staništa plaža i sipina, promjena omjera donosa i odnosa sedimenta i ubrzana erozija. Danas je u mnogim zemljama protuzakonito odnositi pijesak iz obalnih zona koje su u funkciji, a ta praksa bi u naēelu trebala biti zabranjena (Clark, 1996.). MeĜutim, to se ipak radi u mnogim zemljama. vi. Iako magnituda fiziēkih promjena koje nastaju uslijed globalnih klimatskih promjena još uvijek nije sa sigurnošđu definirana (IPCC, 2007.), ekološki odgovori na klimatske promjene (npr. promjene u fenologiji, fiziologiji, rasponu i raspodjeli, sastavu skupina, uzajamnom djelovanju vrsta) sve su oēitije na pješēanim plažama. MeĜutim, nedostaju studije o neposrednom utjecaju ovih dugotrajnih i opsežnih stresora. Porast temperature može imati razliēite implikacije na razliēitim geografskim širinama. Plažna biota takoĜer može odgovoriti na uēinke temperaturnih promjena na plažama. Neposredna posljedica zagrijavanja mora je podizanje razine mora. Prema sadašnjim procjenama, podizanje razine mora u prosjeku iznosi 1,7±0,5 mm/g (IPCC, 2007.), uz moguđnost daljnjeg poveđanja te stope. Bez obzira na to, podizanje razine mora gura toēku najvišeg dosega mora prema kopnu, uzrokujuđi da se plaže polako premještaju u unutrašnjost. Štoviše, topliji zrak i temperatura mora mogli bi uzrokovati ēešđe i jaēe oluje (IPCC, 2007.), i na taj naēin pojaēati eroziju plaža do ze mjere da bi mogle nestati cijele plaže, a s njima i biotska staništa. Upravljanje plažama tako da se održe plažna staništa iziskuje kreiranje strategija za dugoroēno ublažavanje tih posljedica i/ili za prilagoĜavanje tim posljedicama. Klimatske promjene i njihove posljedice ublažilo bi se smanjenjem emisija stakleniēkih plinova. Mjere prilagoĜavanja prihvađaju podizanje razine mora i povlaēenje obale u unutrašnjost kao stvarnost i traže rješenja za poveđanje otpornosti obale – koncepta koji sadrži ekološke, morfološke i društvenoͲekonomske komponente. Nažalost, otpornost obale je oslabljena ljudskim djelovanjem na omjer donosa i odnosa sedimenta u sustavima pješēanih dina. Mjere za poboljšanje te otpornosti ukljuēuju zaštitu, vegetaciju i stabilizaciju dina, održavanje opskrbe plaža pijeskom i stvaranje tamponͲzona ili zona zabrane gradnje da bi se omoguđilo povlaēenje obale prema unutrašnjosti (Defeo i dr., 2009.). PrilagoĜavanje bi znaēilo stvaranje zona u kojima je zabranjena gradnja da bi se na taj naēin plažama dalo prostora za povlaēenje u unutrašnjost kada doĜe do podizanja razine mora. UvoĜenje zona zabrane gradnje danas je postala najbolja meĜunarodna praksa. MeĜutim, takvi pristupi su u urbanim podruējima izuzetno skupi. Tablica 3 daje zbirni prikaz glavnih pokretaēa, pritisaka i utjecaja na plažni okoliš.
30
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Tablica 3: Pokretači, pritisci i utjecaji na plažni okoliš Pokretači
Pritisci
Utjecaji
Povećan br. stanovnika / Obalni razvoj
1. Izgradnja (građevine) stambena naselja infrastruktura vikend‐naselja 2. Građevinski radovi zaštitne obalne konstrukcije 3. Povećana gustoća broja posjetitelja na plaži umjetno osvjetljenje buka gaženje 4. Onečišćenje kanalizacija ilegalna odlagališta 1. Povećane rekreacijske aktivnosti na plaži terenska vozila, skuteri i brodice gaženje gusto poredane ležaljke za sunčanje 2. Eksploatacija resursa pojačan ribolov iskapanje 3 .Ekološki štetno upravljanje plažom mehaničko čišćenje plaže neumjereno nasipanje 4. Pojačana gradnja smještajnih objekata hoteli apartmani/sobe za iznajmljivanje, kamping 5. Povećan broj objekata na plaži/u pozadini plaže/plažnom području kafići, lokali, itd. 1. Korištenje morskog prostora 2. Onečišćenje nutrijenti ispuštanje nafte s brodica
Turizam
Aktivnosti koje se temelje na moru: i) marikultura ii) nautički turizam
Kao gore navedeno, ali s različitim intenzitetom
Neugodni mirisi Eutrofikacija Oštećenje/uginuće faune i flore Oštećenje staništa uslijed sidrenja Otpaci Oštećenje/uginuće faune i flore Gubitak/oštećenje staništa Eutrofikacija Oštećenje/uginuće faune i flore Eutrofikacija Neposredni utjecaj na faunu i floru
Industrija
Poljoprivreda i stočarstvo
Klimatske promjene
1. Gradnja 2. Onečišćenje odlaganje i ispuštanje otpada 1. Gnojiva 2. Pesticidi 3. Životinjski otpad (npr. nekontrolirano odlaganje i istjecanje – propusnost) 1. Opasnosti za obalu porast razine mora povećana učestalost i intenzitet zimskih oluja olujni valovi
Uništenje i gubitak staništa Erozija/povećanje kao posljedica poremećaja u obalnim procesima, npr. transport sedimenta i dinamika valova Smanjena vrijednost krajolika Ekološki poremećaji Otpaci koji mogu rezultirati poremećenom ravnotežom domaće faune/flore Eutrofikacija Pogoršana kakvoća mora
Gubitak staništa uslijed erozije i poplave
31
CRA/PPA, COAST
1.2.6
Kontrola pritisaka i ublažavanje utjecaja: nekoliko primjera iz prakse
Kao što je navedeno u prethodnim poglavljima, plaže su izložene mnogobrojnim pritiscima. Ti pritisci imaju mnogostruko djelovanje u vremenskim i prostornim razmjerima. Manifestiraju se kao ekološki utjecaji, koji se međusobno ne isključuju nego su povezani tako što svaki od ovih utjecaja nastaje kao rezultat mnogih međusobno povezanih različitih pritisaka koji vode do nekog drugog utjecaja. Ti se pritisci manifestiraju kroz vrijeme i prostor, pa je danas gotovo svaka plaža na svakoj obali zapravo ugrožena ljudskim aktivnostima.
UTJECAJ 1: Uništenje i gubitak staništa Degradacija staništa i uznemiravanje vrsta (koje vodi njihovom uginuću) unutar „plažnog staništa” može nastati uslijed djelovanja različitih ljudskih aktivnosti. Utjecaji na plažna staništa i vrste variraju ovisno o razini pritiska (vrijeme i prostor) i vrsti plaže. Neki od najjačih i najčešćih pritisaka uključuju uništenje staništa za kornjače i/ili ptice kao i prekidanje (i/ili uništenje) hranidbenog lanca na plaži. U nastavku je kratki pregled studija slučaja koje se odnose na problem remećenja staništa za morske kornjače i odnošenje naplavina morske trave koje je more izbacilo na plažu. Ove studije nude i moguća rješenja za ublažavanje tih utjecaja.
PROBLEM 1.1: Uznemiravanje staništa morske kornjače Caretta caretta
Studija slučaja: Održivo upravljanje plažama – Çıralı (Turska) Çıralı je obalno područje istočno od Antalije u Turskoj koje je dugo vremena ostalo netaknuo zahvaljujući svom izoliranom položaju. Okružena visokim brdima i planinama, plaža u Çıralıju, duga 3,2 km, (Fotografija 25) jedno je od najvažnijih gnijezdilišta glavate želve (Caretta caretta), koje je važno za njezin opstanak. Prisutnost ove vrste kornjače pokazatelj je visoke kvalitete plaže i čistoća mora. Grad (mjesto) Çıralı koji je ranije ovisio o poljoprivredi, kasnih 80‐ih prošlog stoljeća okrenuo se (masovnom) turizmu. Tada je gradnja turističkih objekata ugrozila mjesta za gniježđenje glavate želve. Pesticidi koji se upotrebljavaju u poljoprivredi već su zagadili tlo i vodne resurse, a rastući broj restorana oko glavnog izvora u selu bio je još veća prijetnja okolišu. Nadalje, nezakonita gradnja bila je u porastu zbog nedovoljne provedbe postojećih zakona o gradnji na tom području. Vađenje pijeska, gradnja kuća za odmor i blago onečišćenje (glavna cesta koja ide paralelno s obalom) koji su svi zajedno pridonijeli intenzivnom širenju turizma (pojava suncobrana na plažama bio je prvi pokazatelj pritiska ljudi), glavni su faktori nastajanja svih problema vezanih za gniježđenje kornjača.
Fotografija 25: Çirali plaža
32
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
S ciljem rješavanja ovih problema pristupilo se izradi projekta za Çıralı. Projekt se može podijeliti u dvije komponente: zaštitu bioraznolikosti i upravljanje kopnenim resursima. Što se tiče zaštite bioraznolikosti, glavni cilj projekta bio je održati uspješno gniježđenje morske kornjače Caretta caretta na plaži. Naime, morske su se kornjače smatrale reprezentativnom vrstom, a njihovo uspješno očuvanje značilo je pozitivan utjecaj ne samo na ovu vrstu nego i za tisuće drugih, manje karizmatičnih, morskih i obalnih vrsta. Za preživljavanje ove ugrožene vrste važno je pažljivo se odnositi prema njima i ne uznemiravati njih, njihova gnijezda i mlade kornjače. Svake godine, tijekom razdoblja razmnožavanja koje traje od svibnja do kraja rujna, kornjače preplivaju tisuće kilometara da bi se vratile na mjesta gdje su se izlegle i tamo se gnijezdile. Godine 1994., u okviru plana upravljanja plažama koji je ujedno dio programa WWF27‐a i „Turskog društva za zaštitu prirode“ – (Doğal Hayatı Koruma Derneği, DHKD), u Çıralıju se započelo s praćenjem kornjača na terenu i naporima usmjerenim prema očuvanju gniježđenja morske kornjače Caretta caretta i očuvanju njenih potomaka. Praćenje gniježđenja kornjača (nakon 1994.) provodilo se između lipnja i listopada. Nakon što kornjače polože jaja i vrate se u more, lokacija se označi posebno dizajniranim kavezima koji se postavljaju da bi se jaja zaštitila od grabežljivaca (psi i ljudi) dok se iz njih ne izlegu mlade kornjače (Fotografija 26). Praćenje se provodilo ujutro, između 6 i 10 sati, i noću, između 10 navečer i 1 ujutro.
Fotografija 26: Zaštita za kornjače
Napori usmjereni ka očuvanju kornjača unaprijeđeni su organiziranjem festivala, tečajeva i seminara koji su se održavali za stanovnike Çıralıja i lokalnu vlast, a u cilju podizanja svijesti. Posjetitelje se informiralo o specijalnim zaštitnim kavezima postavljenim oko kornjačinih gnijezda i oglasnim pločama koje su bile postavljene na strateškim lokacijama na plaži i koje su informirale posjetitelje o projektu i problematici očuvanja morskih kornjača, osobito tijekom sezone gniježđenja koje se poklapa sa špicom turističke sezone. Osnovan je edukacijski centar koji je izradio i dijelio dvojezične brošure (na turskom i engleskom jeziku) i vodiče, te označio staze za pješačenje (edukativne staze). Lokalno stanovništvo sudjelovalo je u čišćenju plaže za vrijeme sezone gniježđenja kornjača. Za lokalno stanovništvo i turiste uvedena je praksa održivog upravljanja plažom na kojoj se gnijezde kornjače koja, između ostalog, uključuje zaklanjanje rasvjete u restoranima na plaži, kontroliranje ulaza na plažu tijekom noći kao i izbjegavanje 27
World Wide Fund for Nature – Svjetski fond za okoliš.
33
CRA/PPA, COAST
korištenja svjetla nakon 11 sati navečer, postavljanje ležaljki za sunčanje i suncobrana na udaljenosti od 35 m od mora, te zatvaranje plaže za vozila. Ovi napori rezultirali su zaštićenom vegetacijom sipina i gnijezda morskih kornjača, a povećao se i broj praćenih kornjača i njihovih potomaka. Također, 2001. osnovana je zadruga Ulupınar – Çıralı, čiji cilj je bio promoviranje društveno zdravog razvoja kroz integralno planiranje, zaštitu prirode te tradicionalne i alternativne ekonomske aktivnosti koje su u projekt uključivale lokalne interesne grupe tako što se podizala svijest o problemu i dobivala njihova potpora. Zadruga je još uvijek odgovorna za svakodnevno provođenje projekta na tom području, otkrivanje i rješavanje problema među lokalnim interesnim grupama, kao i za aktivno lobiranje na nacionalnoj razini. Ključne komponente projekta upravljanja obalnim područjem Çıralıja i Beleka te turizma na tom području su: Plan korištenja i upravljanja područjem Çıralıja, kojim su određene zone koje su strogo namijenjene očuvanju, aktivnosti s manjim utjecajem na okoliš i svakodnevno korištenje prostora. Plan sadrži smjernice za održivo korištenje prirodnih izvora (plaža/zemlja/poljoprivreda). Napravljen je kartogarfski prikaz zoniranja. Što je još važnije, planovima je određena uloga interesnih grupa, a poseban naglasak je stavljen na osiguranje alternativnih rješenja konvencionalnoj poljoprivredi i masovnom turizmu; Edukativne aktivnosti, koje, između ostalog, uključuju prodaju prirodnog (narančinog) soka, voća i povrća turistima u motelima/hotelima namijenjenim kraćem boravku turista, a što lokalnom stanovništvu donosi veću zaradu od prodaje soka na tržnici; Tim profesionalaca, kojem je povjereno rješavanje aktualnih problema i izrada planova za budućnost Çıralıja. Korištenje područja Çıralıja nacionalna je vlada odobrila tek u ožujku 2008. Međutim, to je još uvijek teško provesti u cijelosti, zbog sukoba vezanih za vlasništvo nad zemljom koja je uglavnom u posjedu obitelji koje su tu zemlju generacijama obrađivale, ali nemaju pravne dokaze o vlasništvu. Najvažniji rezultat projekta je uključivanje lokalne zajednice kao čuvara prirodne baštine, što je rezultiralo izradom projekta o upravljanju plažom na kojoj se gnijezde morske kornjače, a u kojemu je lokalna zajednica aktivno sudjelovala i provodila aktivnosti vezane za zaštitu glavate želve. Temeljem toga, nastao je prostorni plan; različite ekonomske aktivnosti (turizam, ekološka poljoprivreda, proizvodi dobiveni od materijala za koje nije potrebna sječa stabala) i društveno odgovorni razvoj; ekoturizam i ekološka poljoprivreda; te bolja kvaliteta života za stanovnike.
PROBLEM 1.2: Uklanjanje i odlaganje nutrijenata s plaže Livade morske trave (Fotografija 27) ubrajaju se među najproduktivnije ekološke sustave u svijetu. Oluje i valovi prenose ogromne količine morske trave i izbacuju ih na obalu gdje se stvaraju ogromne nakupine morske trave. Zbog relativnog manjka in situ proizvodnje na pješčanim plažama, takvo donešeni materijal može biti glavni izvor ugljika za zajednice makrofaune pješčanih plaža i ostalih obalnih staništa. Ovaj se proces smatra potencijalno važnim faktorom u okviru stvaranja strukture nakupina beskralježnjaka na pješčanim plažama (Defeo i dr., 2009.).
34
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Fotografija 27: Posidonia oceanica (Autor: B.Furlan, Grupa Sredozemna medvjedica; izvor http://www.dzzp.hr)
Debele naslage morske trave, koje se gomilaju na plaži poznate kao nakupine/naplavine28, bile su uobičajena pojava na Mediteranu prije razvoja masovnog turizma, dok su danas rijetkost u većini područja. Razlog tome je uglavnom nestajanje glavne vrste morske trave poznate pod nazivom Posidonia oceanica duž europskog dijela obale zapadnog Mediterana tijekom druge polovice 20. stoljeća. Nažalost, turisti (i kupači) ne cijene ekološku ulogu morske trave na plažama (Fotografija 28) pa se ona često uklanja s plaža; istovremeno, takvim uklanjanjem se uklanjaju nutrijenti, pa čak i staništa za plažnu faunu, nutrijenti za vegetaciju embrionskih sipina, što može dovesti do pojačane erozije plaža i sipina (Cardona i Garcia 2008.).
Fotografija 28: Naslage posidonije na plaži, Sardinija, Italija (A. Spanedda, ustupljeno ljubaznošću Agenzia Conservatoria delle Coste, Regione Autonoma della Sardegna)
Kupači najčešće ne vole takve nakupine na plažama zbog mirisa koji (nekima) može biti neugodan, ali prije svega jer te nakupine povezuju s onečišćenjem. Zapravo su takve nakupine uvijek znak dobre kakvoće mora, jer označavaju blizinu naselja morskih cvjetnica. Također, treba napomenuti da je takav 28
Eng.: benches; tal.: banchetti.
35
CRA/PPA, COAST
stav dijelom i socio‐kulturna odrednica: za kupače na obalama Atlantskog oceana, gdje su takve nakupine izraženije, miris morske trave je čak iznimno cijenjen; on se povezuje s mirisom prirode. S druge strane, korisnici plaža na Mediteranu, koji često imaju nižu ekološku kulturu (svijest), taj miris povezuju sa onečišćenjem (Boudouresque i dr., 2006.). Da bi se ponudila moguća rješenja u vezi upravljanja naplavinama na plaži, predstavit ćemo dvije vrste studije slučaja: u jednoj su prikazani rezultati ostavljanja nakupina na plažama koje pokazuju veliku biološku raznolikost plaža, a u drugoj su ponuđene različite mogućnosti ponovnog korištenja naplavina posidonije.
Studija slučaja 1: Plaže za rekreaciju koje se ne čiste od naplavina morske trave Francuski grad Hyeres i Nacionalni Park Port‐Cros napravili su zanimljivi „eksperiment“. S obzirom na razinu očuvanosti i korištenja plaža, pet razina čišćenja je primjenjeno, s obzirom na tri temeljna principa: neprirodni i opasni otpad uklanja se što je više moguće; sve aktivnosti vezane za čišćenje smeća isključivo su manuelne; sve nakupine posidonije ostavljene su na plaži. Za svaku plažu, s obzirom na sezonu, definirana je razina intervencije. O ovakvoj strategiji upravljanja plažom informirani su kupači (korisnici plaža), prvenstveno putem obavijesne ploče. Na njoj mogu pročitati sljedeći tekst: „Ovo je (prirodna) eko‐plaža. Prisutnost suhog lišća na plaži je znak očuvanosti (zdravlja) okolnog morskog okoliša gdje rastu livade morske cvjetnice – Posidonia oceanica. Dijelovi njenog lišća otpadaju tijekom jeseni, te se izbacuju na okolna plažna područja, uglavnom tijekom zime. Ovaj prirodni tepih je veoma čist, te on štiti pijesak plaže od vemenskih nepogoda i udara mora“.
Važno je napomenuti da ovakva politika (ne‐uklanjanje naplavina) nije imala negativnih posljedica u smislu posjećenosti plaže. Slično, plaža Almanarre (Hyeres, Francuska; Fotografija 29) je velika, poznata plaža, duga približno 5 kilometara. Uslijed prekinutog dotoka novog sedimenta na plažu, ona je postupno počela erodirati. Osim toga, nekoliko poduzetih intervencija u prirodni okoliš (uključujući uklanjanje sipina u pozadini plaže, izgradnja ceste preblizu plaži te podizanje potpornih zidova kako bi se zaustavila erozija) erozija je dodatno pojačana. Sredinom devedesetih godina počinje se promišljati o alternativnim načinima zaustavljanja erozije. Mjere upravljanja su između ostalog, uključile: neuklanjanje naplavina s najvećeg dijela plaže; ručno uklanjanje smeća; zabrana gaženja sipina, te postavljanje drvenih prolaza svakih 100 metara (vidi „problem: uništavanje vegetacije pješčanih dina“); rekonstrukciju sipina koje su u potpunosti uništenje gaženjem, kroz sadnju nekih tipičnih biljaka kao što je Pancratium maritimum, Anthemis maritima, Othantus maritimus, Eryngium maritimum. Kao i u prethodnom primjeru, javnost je adekvatno obaviještena, prvenstveno kroz direktan razgovor s korisnicima plaža, te u manjoj mjeri kroz proizvodnju letaka i postera koji su podijeljeni okolnim trgovinama. Broj kupača se nije smanjio, a kupači su općenito poštivali odredbe prelaska preko sipina na za to označenim stazama.
36
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Fotografija 29: Plaža Almanarre (Francuska)
Studija slučaja 2: Uporaba odložene morske trave kao gnojiva Poljoprivrednici na obalama Mediterana od davnina su (čak od Antike) tradicionalno koristili naplavine morske trave kao kompost (Saïdane i dr., 1979; Fotografija 30). Ova morska biljka poznata je po velikom sadržaju ugljika, dušika i fosfora. Desalinizacija ove biljke nije predstavljala tehnički problem budući da je posidonija biljka glatke površine, otporna na sol koja postoji u njenom prirodnom okruženju, a jednostavnim ispiranjem očistila bi se skoro u potpunosti od klorida.
Fotografija 30: Djevojka s Korzike (kraj 19. ili početak 20. stoljeća) nosi košaru punu listova posidonije. Listovi su se spaljivali na poljima i služili su kao gnojivo. (Reprodukcija J.J. Allegrini prema fotografiji anonimnog autora; za Boudouresque i dr., 2006. – izvor gđa. Conrad)
37
CRA/PPA, COAST
Nažalost, danas se ona uglavnom odlaže kao otpad, što rezultira gubitkom ogromne količine organskog materijala. U studiji koju su izradili Saidi i dr. (2009.)29 testirano je korištenje otataka P. oceanica u poljoprivredne svrhe da bi se procijenio njen potencijal opskrbe tla visokokvalitetnim organskim tvarima. Napravljen je početni kompost koji se sastojao od 70% biljnih ostataka i 30% ostataka posidonije. Konačni rezultat bila je proizvodnja komposta dobre kvalitete, koji se pokazao kao korisno sredstvo za očuvanje okoliša i povećanje sadržaja organskih tvari u tlu (Saidi i dr., 2009.). Također, općina Denya i Sveučilište Valencia (Španjolska) su, uz financijska sredstva EU, primjenili projekt proizvodnje kvalitetnog komposta od posidonije u istom omjeru (1:3) kao u prethodnom primjeru. Slične znanstvene inicijative (one koje provode znanstvena ispitivanja učinkovitosti i kvalitete korištenja posidonije kao gnojiva u smislu zaštite okoliša) uključuju project POPRURA („Posidonija oceanica: obnavljanje zaliha travnjaka i korištenje ostataka u poljoprivredne svrhe”), koji je pokrenut u okviru partnerstva talijanske provincije Bari, Instituta za proizvodnju hrane (ISPA) iz Barija, Tehnološkog edukacijskog instituta Epirus i prefekture Kefalonije i Itake (Grčka), a na inicijativu EU programa INTERREG IIIA Grčka‐Italija 2000.‐2006. Grčka privatna kompanija Compost Hellas S.A. (http://www.compost.gr) bavi se proizvodnjom zrelog humusa koja se temelji na recikliranju morske trave koju je more izbacilo na obale Grčke, kao i proizvodnjom probranih poljoprivrednih proizvoda i uzgojem stoke. Aerobna biološka fermentacija morske trave s ostalim organskim supstancama u potpunosti je bezopasna za ljude i okoliš, a ne sadrži nikakve dodatne kemikalije ili procese. Proizvod se pokazao učinkovitim za dobro izbalansiranu prehranu i zdravlje biljaka. Također, u Irskoj se naplavine („dulche“) već generacijama koriste kao gnojivo za poboljšanje siromašnog tla. Praksa korištenja morske trave koju je more izbacilo na obalu kao gnojiva danas se provodi i u Australiji. Više informacija može se naći na http://www.pir.sa.gov.au/fisheries.
Studija slučaja 3: Ostale mogućnosti korištenja naplavina posidonije Postoji nekoliko inovativnih30 projekata o korištenju ostataka posidonije u cilju očuvanja prirode, kao i o njihovom korištenju u domaćinstvima i uredima. U okviru većeg projekta za stabilizaciju sipina na jugu Rosignano Solvay ili južno od San Vicenza (Provincija Livorno) u centralnoj Toskani (Italija), ostaci nakupina posidonije koriste se kao zaštitni sloj koji se odlaže u rovove iskopane buldožerima u pozadini obale, a čini temelj za povećanje postojećih, odnosno za stvaranje novih formacija sipina. Vegetacija koju su nanijele oluje sadrži mnoge nutrijente koji, na primjer, mogu pomoći rastu dina. Nanosi vode često donesu takve ostatke vegetacije koji stvaraju vrlo plodno tlo pogodno za razvoj novih dina. S druge strane, sveučilišta Alicante i Valencia (Španjolska) izradila su studiju o akustičkoj apsorpciji posidonije pomiješane s betonskom pastom. Prema preliminarnim rezultatima studije, mješavina materijala od „cementne paste” i posidonije dobar je izbor za njihovo korištenje kao apsorbenta, ali je to samo početak procesa za njenu primjenu. Više informacija može se naći na http://www.sea‐acustica.es Drugi je primjer korištenje ostataka posidonije kao izolacijskog materijala za kućanstva, a patentirao ga je Institut za kemijsku tehnologiju iz Fraunhofera (Njemačka). Neke prednosti ovog materijala su da nije lako zapaljiv, sadrži maksimalno 3% soli i nije korozivan. Više informacija može se naći na http://www.neptutherm.de/.
29 30
38
Ali i prije testiranja provedena u Italiji, Tunisu i Grčkoj (od 1951.). Treba naglasiti da postoje napisi o korištenju naplavina posidonije još od vremena Antike. Primjerice, pretpostavlja se da se ona koristila još u Starom Egiptu za proizvodnju cipela (od dijela vlakana posidonije), i u farmaceutske svrhe (za liječenje nekih bolesti grla i kože); od 19. stoljeća, koristila se za proizvodnju papira; u sjevernoj Africi (Egipat, Libija, Tunis) te na Korzici, još i na početku 20. stoljeća, koristi se u građevinarstvu, uglavnom u svrhu akustične i termalne izolacije.
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Konačno, u Italiji, Favini S.R.L je proizveo patent za ekstrakciju mrtvih vlakana Posidonije, njihovo izbljeđivanje i korištenje za proizvodnju papira kao alternativnih vlakana. Temeljeći se na ovoj tehnologiji, firma je započela proizvodnju širokog spektra proizvoda. Više informacija može se naći na http://www.favini.com/en/environment/materials.php. Za potrebe ovih Smjernica, cjelokupni utjecaji ovih proizvoda na prirodu i okoliš nisu detaljno proučavani. Međutim, postoje dobre indikacije o potencijalu za razvoj „zelenih” projekata (iako neki autori sumnjaju u stvarnu isplativost takvih projekata). Osim toga, treba voditi računa da korištenje (iskorištavanje) posidonije bude u skladu sa zakonom, jer je u nekim zemljama (primjerice Francuska) korištenje posidonije (u bilo kojem obliku: žive ili mrtve) strogo zabranjeno.
PROBLEM 1.3: Smanjenje prirodnih zona i otvorenog prostora
Studija slučaja 1: Očuvanje obalnog krajobraza, rekreacijski centri i uključivanje javnosti – iskustvo iz Velike Britanije Koncept pod nazivom „The Heritage Coast” (HC)31 potječe iz Engleske i Walesa iz 1973./74. kada su pokrenuta tri pilot‐projekta: Sussex, Dorset i Glamorgan. Danas je tim konceptom obuhvaćeno oko 45 takvih obalnih lokaliteta (Slika 5), a pristup i upravljanje tim područjima pokriva više od jedne trećine obale Engleske i Walesa (1.525 km).
Slika 5: Heritage Coast lokacije
31
„Obala kao naslijeđe“; ili „Obala koju smo naslijedili“.
39
CRA/PPA, COAST
Fotografija 31: Područje iznimne krajobrazne vrijednosti (Heritage Coast, UK)
Koncept je otvorio novo poglavlje za očuvanje obale i njezino planiranje. Cilj koncepta je bio jednostavan: očuvati kvalitetu krajobraza i poticati aktivnosti (vezane za slobodno vrijeme) vezane za uživanje u prirodi/krajobrazu, a ne za umjetno stvorene sadržaje, te javnosti osigurati održivo korištenje obale za uživanje i rekreaciju; očuvati, zaštititi i poboljšati obalni okoliš, njegovati svijest i razumijevanje potrebe očuvanja obale; održati i poboljšati uključivanje zajednice; prepoznati najvrjednije dijelove neizgrađene obale. Smjernice za upravljanje koje su temelj planiranja i upravljanja uključuju: određivanje prihvatljive razine korištenja obale; politiku zoniranja koja obuhvaća intenzivno korištena područja, umjereno korištena područja, međupodručja te izolirana područja; kontrolu razvoja; regulaciju pristupa, tj. parkirališta za automobile, nogostupa; poboljšanje krajobraza; raznolikost aktivnosti, s prednošću pasivnih aktivnosti (šetnja, ribolov) u odnosu na aktivne (vožnja motocikla); osiguranje aktivnosti uključenja i edukacije javnosti; dobrovoljno ustupanje zemlje uz obalu (od strane vlasnika zemljišta) za dobrobit ovog koncepta; uvažavanje potrebe poljoprivrede, šumarstva i ribarstva kao i društvene potrebe malih obalnih zajednica. Karakterističan je naglasak na dobrovoljnim sporazumima među svim interesnim grupama. Uglavnom se misli na „sporazum“ između vlasnika zemljišta (farmera) i voditelja koncepta HC. Naglasak je na tome da je uključenost lokalne zajednice od ključne važnosti, od čega će imati koristi posjetitelji, farmeri i lokalno stanovništvo. Financijski ulog je neznatan u odnosu na maksimalnu dobit od primjene koncepta, budući da taj koncept omogućuje optimalno korištenje zemljišta, a da pritom nije statutaran, što ima i prednosti i nedostatke.
40
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Fotografija 32, Fotografija 33: Suradnja s lokalnim stanovništvom kod održavanja krajobraznih elemenata
Primarna svrha koncepta je rekreacija za koju se očekuje da bude u skladu s očuvanjem krajobraza i drugih obalnih kvaliteta. Međutim, tamo gdje su prirodna ljepota i rekreacija u sukobu, treba prevladati očuvanje prirodne ljepote, ali tek nakon što se napori za rješenjem tog sukoba primjenom dobrog planiranja i upravljanja pokažu neuspješnima. Većina zajednica na području HC koncepta „usvaja plažu” i ponosna je na izgled svoje odabrane lokacije, odnosno, na istinsko uključivanje zajednice u projekt. Redovito se organiziraju čišćenja plaže tako što se uklanja smeće s plaže; pritom im pomažu rendžeri HC projekta i savjetuju farmere kao protuuslugu za dobrovoljno ustupanje komada svoje zemlje za javne obalne staze. Nenametljivo postavljeni znakovi označavaju prostor za šetnju i istovremeno upozoravaju posjetitelje da ne prolaze obrađenim poljima; porušeni se zidovi popravljaju uz pomoć dobrovoljaca; nudi se pomoć kod pronalaženja zalutale stoke. Također, zahvaljujući uključenosti zajednice, gradi se osjećaj pripadnosti: ako se, na primjer, provodi promatranje jazavaca (kao na primjeru Glamorgana , GHC), lokalno će stanovništvo pratiti promatrače, ali samo da bi se uvjerilo da oni nemaju neke loše namjere (na primjer, lov na jazavce). Filozofija HC koncepta temelji se na ideji o svaranju rekreacijskih centara (honeypots) i prepoznavanju različitih stupnjeva korištenja područja. Na primjer, u HC Glamorgana identificirane su četiri glavne rekreacijske lokacije (Nash Point, Ogmore, Southerndown i Colhuw). Osiguran je pristup lokacijama motornim vozilima, kao i objekti koji uključuju toalete, kafiće, itd. Ideja da se ove lokacije odrede kao rekreacijski centri ima za cilj privući ljude u ova područja da bi se očuvala i rasteretila netaknuta područja duž obale. To je vrlo jednostavna politika upravljanja koja se naročito oslanja na sudjelovanje javnosti – stanovnike zajednice, prirodnjake, udruge mladeži, škole, itd. Tijekom vikenda, volonteri koje vodi stalna rendžerska služba mogu se vidjeti kako sade stabla, održavaju staze, zidaju ili popravljaju zgrade, itd. Također, tvrtke i akademske institucije pozivaju se da volontiraju u smislu ekspertize i dobrovoljnih priloga. Ovi su projekti pokretači uključivanja zajednice i podižu javnu svijest o posebnom identitetu područja. Na taj način planeri svode na minimum sukobe uslijed kompetitivnog razvoja i racionaliziraju višegodišnje sukobe između poljoprivrede, rekreacije i očuvanja okoliša. Shema nije skupa i idealno odgovara većini obalnih područja (Velike Britanije).
Studija slučaja 2: Zoniranje U literaturi o upravljanju plažama često se opisuje kako pretjerano korištenje plaže u javne svrhe često dovodi do sukoba između korisnika plaže vezano za zahtjeve za njezino korištenje. Na primjer, kupači i daskaši često će se nastojati izboriti za svoj prostor na plaži, pri čemu su daskaši potencijalna opasnost za kupače kada se nađu u istom prostoru. Međutim, osim što upravljanje plažom uzima u obzir sukobe među korisnicima plaže, ono bi također trebalo uzeti u obzir sukobe koji nastaju između korisnika plaže i prirodnog staništa (kao što su dine, močvare, itd). Ovi prirodni i krhki sustavi posebno su osjetljivi na ljudski pritisak (kao što je onaj uzrokovan gaženjem i sakupljanjem vrsta). Glavni utjecaji koji nastaju iz takvih sukoba uključuju uznemiravanje faune, štetu koja se nanosi flori, uništenje vegetacije te geomorfološko uništenje.
41
CRA/PPA, COAST
Zoniranje plaže (dodjeljivanje odvojenih područja plaže posebnim korisnicima/aktivnostima) je učinkoviti alat upravljanja plažom za rješavanje oba problema. U slučaju velikog broja raznolikih vodenih sportova, mogu se odrediti ekskluzivna područja i pristupni kanali za njihovo korištenje koji bi bili označeni sustavom plutača. Zoniranje se uspješno provodi i na kopnenom dijelu plaže da bi se odvojili različiti i potencijalno konfliktni korisnici, kao na primjer oni koji se bave sportskim aktivnostima na kopnu (letenje zmajevima, jahanje na konjima), sokolari, kupači, prostor za piknik i kampiranje, slobodne zone za pse, itd. Zoniranje se također uspješno provodi u cilju očuvanja ekoloških aspekata plažnog okoliša, i to ograničavanjem ili zabranom javnog pristupa ekološki osjetljivim ili zakonom zaštićenim područjima (kao što su obalne padine, sipine, područja slanih i obalnih močvara). U nekim se slučajevima zoniranje može odnositi na aktivnosti ograničene na područja kao što su plaže na kojima se gnijezde kornjače, a na kojima je zabranjeno stavljanje ručnika na plažu i/ili postavljanje suncobrana i ležaljki unutar područja plaže koje kornjače koriste za polaganje jaja. Glavni princip kod zoniranja rekreacijskih aktivnosti je ograničiti broj ulaza na plažu, locirati ih što je moguće više u ona područja koja imaju najveći prihvatni kapacitet posjetitelja, te koncentrirati turističke objekte i aktivnosti u okoliš koji je najmanje ranjiv. Tamo gdje je plažno područje osobito maleno, ako se npr. radi o džepnim ili uskim plažama (koje su osobito česte u Hrvatskoj), zoniranje može biti nepraktično, a upravljanje bi trebalo staviti naglasak na jednu namjenu (npr. usmjeravanje takvih plaža prema rekreaciji ili očuvanju). Samo po sebi se razumije da je provođenje sustava regulacije od bitne važnosti za učinkovitost sustava zoniranja.
UTJECAJ 2: Erozija/Prirast Utjecaj obalne erozije (Fotografija 34) ili prirasta nije ograničen na morfološke promjene; on je odgovoran i za duboke utjecaje na, često bogate, ekološke skupine koje se identificiraju s obalnim okolišem i to kroz npr. neposrednu degradaciju/uništenje i/ili posredne utjecaje koji nastaju uslijed prodiranja slane vode, zbijanja obalnih staništa, itd. Prihranjivanje ili nasipavanje plaže sve se češće koristi kao pogodan blaži oblik intervencije na plaži kojim se nastoji riješiti problem erozije plaže; takvi uspješni primjeri poznati su širom svijeta. Međutim, primjeri agresivne primjene nasipanja plaže skrenuli su pozornost na važnost primjene svih mogućih mjera opreza da bi se izbjegla degradacija okoliša tijekom ili nakon nasipavanja.
Fotografija 34: Značajna erozija na plaži
42
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Studija slučaja 1: Prihranjivanje plaže Kao najvažnija neagresivna obrambena mjera u nekoliko zadnjih desetljeća, prihranjivanje plaže označava proces periodičnog dohranjivanja plaže materijalom donešenog s drugih lokacija. U svrhu nasipanja plaže ne smije se uzimati sediment iz dužobalnog pruda, budući da je on osnovno spremište sedimenta koji se kreće do i od područja plaže. Prihranjivanje plaže može povećati rekreacijsku vrijednost plaže i sipina, kao i vrijednost njihovih staništa. Ono štiti infrastrukturu koja se odnosi na razvoj sektora plažnog turizma, komercijalni i stambeni razvoj. Uspješna shema prihranjivanja primjenjuje se u zaljevu St. George (Malta). Studijom utjecaja na okoliš, koja je nastala kao odgovor na prijedlog o prihranjivanju zaljeva St George na Malti, detaljno su razrađeni postupci koji se mogu primijeniti u cilju zaštite okoliša. Studija obrazlaže opravdanost provođenja projekta, ekonomsku procjenu projekta, opis lokacije i projekta, modeliranje plaže, utjecaje koje bi projekt mogao imati na plažu te mjere za ublažavanje tih utjecaja, monitoring i procjenu rizika. Potencijalni utjecaji na okoliš i mjere za njihovo ublažavanje obrazloženi su evaluacijom paleontološkog i kemijskog onečišćenja, evaluacijom utjecaja od jaružanja, zagušenja priobalnih bentoskih zajednica uslijed nasipavanja, evaluacijom povećane zamućenosti vode, erozije i taloženja, kakvoće mora, estetskog utjecaja, prometa, kvalitete života, povećanog korištenja slobodnog vremena, poboljšanog upravljanja i monitoringa. Vrlo dobar primjer je uredba o načinima prihranjivanja plaža, koja je na snazi u regiji Liguriji, Italija (Normativa Regionale della Liguria (RS No 13/1999), i koja zadaje cijeli niz kriterija koje treba zadovoljiti: od veličine i tipa materijala koje se primjenjuje u prihrani, područja iz kojih se pribavlja materijal, do izrade studije potrebnih prije bilo kakve intervencije, osobito u zaštićenim i Natura‐područjima. Ovaj tip normativnog uređenja načina prihranjivanja je dobar primjer koji treba biti primjer i za druga područja Mediterana (Boudouresque i dr., 2006.).
Studija slučaja 2: Prirodni načini reduciranja aktivne erozije Postoji razlika između tzv. „aktivne“ i „pasivne“ erozije. „Pasivna“ erozija je ona koja nastaje uslijed prirodnih procesa, dok se „aktivna“ erozija dovodi u vezu s gradnjom zaštitnog obalnog zida i sličnim intervencijama u ekosustav plaža/sipina. „Pasivna“ erozija može prijeći u „aktivnu” uslijed gradnje zaštitnog obalnog zida i slično. Plaža Ghadira je najvažnija rekreacijska plaža na Malti. To je zonirana plaža izložena mnogim utjecajima, s mnogo koncesija, stoga su i standardi upravljanja tom plažom visoki. Osim toga, sâmo korištenje plaže je pod pritiskom fizičkih ograničenja, npr. parkirališta za automobile, prilaznih puteva i sl. Da bi se spriječilo prodiranje mora prema kopnu, te zaštitila cesta uz obalu, napravljeni su zaštitni obalni zidovi, čija je konstrukcija bitno uništila originalni sustav sipina, a ima negativan utjecaj i na taloženje sedimenta te su troškovi prihranjivanja veliki. Kako bi se povratila dinamika međusobnog djelovanja plaže i sipina koje djeluju kao spremišta sedimenta važna kod erozije plaže, napravio se prijedlog uklanjanja zaštitnog obalnog zida i ceste, da bi se pokrenuo proces oporavljanja sipina i oživjela njihova primarna funkcija – obrana obalnog područja (plaže). Osim toga, takvim intervencija znatno bi se smanjio trošak prihranjivanja. Prema izvještaju Volger Stevin Dredginga (1983.), za proširivanje plaže za otprilike 50 m potrebno je nekih 350.000 m3 pijeska. Istovremeno, rehabilitacija plaže uklanjanjem zaštitnog obalnog zida i obnavljanjem tipične vegetacije sipina, tražilo bi dopremanje svega 65.000 m3 pijeska.
Studija slučaja 3: Posidonija u svrhu sprečavanja erozije Plaža je sastavljena od pomičnog sedimenta koji je dopremljen rijekama i potocima ili je nastao kao rezultat erodiranja kamene obale. Postojanje plaže rezultat je delikatne raznoteže između količine sedimenta koji se donosi i onog koji se odnosi morskim strujama. Ako je balans pozitivan, plaža raste; u protivnom, plaža erodira (Boudouresque i dr., 2006.).
43
CRA/PPA, COAST
Brojne su studije i praktični primjeri koji idu u prilog prirodnim rješenjima ublažavanja erozije, prije svega očuvanjem livada morskih cvjetnica te ostavljanjem naplavina posidonije na plažama. Livade morskih cvjetnica (Posidonia oceanica ili druge) na morskom dnu ispred plaža iznimno su važne, jer one stabiliziraju sediment i reduciraju hidrodinamiku mora, raspršivanjem energije iznad sebe i na okolne obližnje obale (Slika 6). Njihova regresija ili nestanak vodi do pojačavanja hidrodinamike na same plaže. Stoga je zaštita posidonije u moru ključna i za očuvanje kopnenih staništa (plaže/sipine).
Slika 6: Zadržavanje sedimenta i ublažavanje hidrodinamike na livadama Posidonia oceanica (prema: Boudouresque i dr., 2006.)
Osim toga, naplavine posidonije na plažama amortizira utjecaj valova, zahvaljujući svojoj otpornosti, čak i nekoliko metara ispred same nakupine (Slika 7).
Slika 7: Naplavine listova Posidonia oceanica (prema: Boudouresque i dr., 2006.)
Studija slučaja 4: Održiva inženjerska rješenja – Ecoplage® Jedan od novih, inovativnih pristupa u rješavanju obalne erozije je tzv. „princip Ecoplage®. To je inženjerski sustav, specifično dizajniran i prilagođen potrebama svake pojedine plaže, koji se sastoji od sustava dreniranja, crpne stanice i odvodne cijevi. Sustav je napravljen uglavnom ispod površine, tako da ni na kakav način ne utječe na vizuelnu kakvoću plaže. Osim toga, sustav ne proizvodi nikakv zvuk, pa nema ni zvučnih smetnji za okoliš. Konačno, dokazano je (slučaj plaže Agay u Saint Raphaël, Francuska) da je sustav pomogao obnavljanju livada morskih cvjetnica (ECOPLAGE, 2010.). Više informacija o sustavu dostupno je na http://www.ecoplage.fr.
44
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
UTJECAJ: Ekološki poremećaji
PROBLEM 3.1: Uništavanje vegetacije pješčanih dina
Studija slučaja: Utjecaj gaženja na vegetaciju sipina Niska produktivnost i otvorena struktura biljne zajednice, u kombinaciji s varijacijama okolne topografije omogućuju razvoj bogate flore i faune na pješčanim dinama. Raznolik i osebujan krajolik privlačan je za neformalnu rekreaciju. Merthyr Mawr u Južnom Walesu (Ujedinjeno Kraljevstvo), primjer je sustava za koji postoji veliko znanstveno zanimanje i koji se sve više koristi u rekreacijske svrhe, budući da više od 1,5 milijuna ljudi živi unutar udaljenosti od 40 minuta vožnje koliko im treba da bi stigli do tog područja. Kako bi se spriječio utjecaj gaženja na vegetaciju sipina, napravljeno je pet staza duljine 14 m i širine 0,25 m na rubovima sustava dina koje su okrenute u smjeru sjever‐jug; trima stazama prolazilo se 50, 110 i 220 puta (od laganog do velikog pritiska), svaka dva tjedna od svibnja do rujna tijekom dvije godine; laganim motociklom namijenjenim za vožnju stazama prošlo se 12 puta brzinom od 10 m/h i konjem 8 puta u istom vremenskom razdoblju; preostala staza koristila se za ispitivanje. Označena su mjesta na svakih 5 m staze na kojima se prešlo preko postojeće vegetacije, a zabilježena je i visina vrsta (Williams i Randerson, 1989.). Prema dobivenim rezultatima može se zaključiti da su učinci gaženja selektivni, odnosno, da nisu isti za sve tipove gaženja. Na ravnom tlu, utjecaj motocikla vjerojatno će biti ograničen na kompresiju i selektivniji je od utjecaja konjskih kopita. Nasuprot tome, veća fizička oštećenja zemlje i vegetacije uzrokovana su djelovanjem konjskih kopita. Osim toga, utjecaj ovisi i o padini, aspektu i fizičkoj prirodi tretiranja gaženja. Različiti načini i brzina oporavka vrsta započinju kada se zajednica oslobodi stresa od gaženja. Najotpornije su vrste za koje je karakterističan rast pri zemlji, one koje imaju mogućnost brze vegetativne reprodukcije. Oporavak je bio očigledan na svim mjestima, ali su se tragovi konjskih kopita jasno mogli uočiti čak i nakon 10 godina. Gaženje uzrokuje promjene kod vrsta, ali ako se staze redovito mijenjaju, oporavak je moguć u relativno kratkom roku. Kada veliki broj posjetitelja dolazi na dine, njihova osjetljivost postaje ozbiljan problem, pa upravljanje tim područjem mora uzeti u obzir izradu staza kroz sustav dina. Takve staze mogu se naći duž francuske obale, a ograđene su mrežama, drvom i sl. (Fotografija 35). Ovakve staze uglavnom prevladavaju tamo gdje su parkirališta smještena blizu sustava sipina. Alternativno bi se mogle izgraditi drvene staze koje su estetski ljepše i koje bi posjetitelje dovodile iznad sustava sipina (kakve se primjenjuju na Sardiniji), a imale bi tabele s informacijama o ekologiji sipina. Svaki sustav sipina trebalo bi podvrgnuti periodičnim procjenama s obzirom na njihovu osjetljivost na antropogeni pritisak.
Fotografija 35: Predefinirani prolazi preko dina (zapadna obala Francuske)
45
CRA/PPA, COAST
PROBLEM 3.2: Otpaci na plaži Čišćenje plaže trebalo bi također uključivati prikupljanje podataka o vrsti i količini otpadaka koji su završili u moru; to, međutim, ne rješava trajno problem tih otpadaka budući da se time ne smanjuje njihova količina na izvoru (Simmons i Williams, 1993.). Čišćenje plaže samo po sebi neće riješiti problem ako se ne spriječi bacanje otpadaka na izvoru, a to predstavlja budući izazov (Williams i dr., 2000.). Međutim, čišćenja plaže stvarno se provode samo na lokalnoj razini; ako su u to uključeni dobrovoljci, onda su troškovi minimalni; s druge strane, troškovi će biti veliki ako se čišćenje plaže provodi pomoću mehanizacije, a to će zahtijevati i više napora. U osnovi, postoje dvije metode čišćenja otpadaka s plaže: Mehaničko čišćenje plaže uključuje korištenje motorizirane opreme s efektom prosijavanja, što podrazumijeva grabljanje pijeska i zadržavanje otpadaka, pa stoga nije selektivno. Provodi se ili rano ujutro, što je uobičajeno, ili kasno poslijepodne kada turisti napuste plažu. Većina strojeva za prosijavanje zadržava samo krupne otpatke, tako da sita propuštaju otpatke kao što su opušci cigareta i higijenski štapići. Prednost upotrebe mehanizacije je u tome što je mehaničko čišćenje brzo, može očistiti plažu tako da posjetiteljima izgleda čista, i može pokriti veliko područje. Na područjima s opasnim ili sanitarnim otpadom upotreba mehanizacije isključuje potrebu za sakupljanjem materijala, pa se na taj način smanjuje potencijalni rizik za zdravlje pojedinaca. Međutim, korištenje mehanizacije za čišćenje plaže može ugroziti stabilnost nekih plaža, budući da se takvim načinom čišćenja uklanjaju i organske tvari koje imaju funkciju „ljepila”, jer drže na okupu zrnca pijeska. Prolaženje takve mehanizacije preko plaže također je u suprotnosti s ekologijom plaže, a metoda je i skupa (Davidson i dr., 1991.; Acland, 1994.; Llewellyn i Shackley, 1996.). Također, ova metoda je ograničena utoliko što se ne može koristiti za čišćenje šljunčanih plaža na kojima se manji otpaci (kao što su kuglice od plastike ili higijenski štapići) uvuku u prazne prostore ispod šljunka, pa ih je teško otkriti i registrirati.
Fotografija 36: Smeće na plaži i aktivnosti čišćenja (Autor: J.Clark, izvor: MCS, 2008.)
46
Ručno čišćenje plaže je alternativa mehaničkim metodama čišćenja. Ono se obično provodi kada zbog previsoke cijene nije moguće uključivanje mehanizacije za čišćenje plaže, ili kada podloga
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
plaže nije pogodna za primjenu takvih strojeva. Ručno čišćenje plaže organizira zajednica na malim površinama u okviru kampanja čišćenja plaže, čime se osigurava uklanjanje s plaže i onih malih predmeta koje ne bi mogli pokupiti strojevi. Često se uz takva organizirana čišćenja organizira i program određivanja tipa smeća. To može dovesti do pogrešne identifikacije ili pogrešnog lociranja otpadaka, ako kategorije nisu dobro definirane u uputama ili ako se prethodno nije održala obuka; to bi, u konačnici, moglo dovesti do netočnog određivanja izvora otpadaka i određivanja pogrešnih ciljanih grupa koje bi mogle pomoći u sprečavanju daljnjeg onečišćenja. Međutim, Williams i dr. (1999.) su pokazali da to nije ozbiljan problem ako se prethodno održi jednostavna obuka. Mogući izvori otpadaka, bilo geografski ili društveno‐demografski, mogu se utvrditi samo bilježenjem maksimalnog broja detalja u vezi problema s otpacima. Nažalost, danas ne postoji u potpunosti prihvaćena metodologija koja bi istraživačima omogućila da povežu otpatke s njihovim izvorom.
PROBLEM 3.3: Neadekvatni načini čišćenja plaža Danas postoji malo utvrđenih standarda za čišćenje plaža od otpadaka. Stoga je bitno osigurati edukaciju i stimulirati sheme sudjelovanja javnosti u tom procesu.
Fotografija 37: Akcija čišćenja plaža (Panama) (2006 International Coastal Cleanup, Panama. © Ocean Conservancy; Izvor: UNEP, 2009.)
Studija slučaja: Uključivanje javnosti Uključivanje javnosti u obalno upravljanje, kao i u upravljanje i kontrolu otpadaka s plaže, prepoznato je kao važan dio uspješnog programa (Camhis i Coccossis, 1982.; Gubbay, 1994.); Agenda 21 (UNCED, 1992.) poseban naglasak stavlja na uključivanje javnosti u akcije vezane za okoliš. Generalno je prihvaćeno da sâmo zakonodavstvo neće ukloniti otpatke koje je izbacilo more, ali su edukacija i podizanje javne svijesti ključni elementi za njihovo smanjenje. Uključivanje javnosti u upravljanje plažnim otpadom ima dva vida: neposredna akcija – koja uključuje čišćenje plaže i monitoring te posredna akcija – npr. edukacija, dodjela nagrada i zakonodavstvo. Uključivanje javnosti u program monitoringa i čišćenja plaže ima dvostruku prednost utoliko što omogućuje uključivanje većeg broja sudionika, a s druge strane podiže svijest društva što se kasnije manifestira učinkovitim pojedinačnim akcijama usmjerenim ka smanjivanju plažnog otpada na njegovom izvoru. Uključivanje javnosti u takve kampanje postiže se u cijelome svijetu. Svake godine, „Coastwatch Europe” uključi na desetke tisuća
47
CRA/PPA, COAST
dobrovoljaca u monitoring smeća koji je izbacilo more (Dubsky, 1990.; CMC, 1993.). U svijetu su raširene druge sheme sudjelovanja zajednice, kao na primjer „Officer Snook Program“, koji je započeo svoje djelovanje 1992. u Miami Beachu, a sponzorira ga United States Coast Guard; program uključuje natjecanja u prikazivanju video‐snimki i slajdova, programe čišćenja i recikliranja otpada uz sudjelovanje 25.000 osnovnih škola (Sevin i Sevin, 1995.); u Glacier Bayu, Aljaska, sprečavanje bacanja otpadaka koji završavaju u moru sastavni je dio programa upravljanja posjetama i edukacijskog programa (Synder, 1995.). Neke sheme usmjerene su na specifične vrste otpada koji je završio u moru – u Tasmaniji (Australija), oglašavanje putem televizije koristilo se kao sastavni dio programa podizanja svijesti zajednice; program je iniciran kao odgovor na sve veće komplikacije koje se javljaju oko morskih sisavaca i ptica oko Tasmanije (Slater, 1995.); u Južnoj Africi, grupa koja poduzima akcije za zaštitu dupina godine 1987. započela je nacionalnu kampanju pod nazivom „Spasimo život našeg mora: spriječimo onečišćenje plastičnim otpadom“. Kampanja je bila usmjerena na brodarske i ribarske kompanije, industriju, škole i javnost, a uključivala je dijeljenje pamfleta, iniciranje čišćenja plaža i postavljanje ovog pitanja na raspravu u Parlament. Ova se shema sada proširila na Antarktiku, Namibiju i otoke Južnog Atlantika i Indijskog oceana (Rice, 1995.). U Velikoj Britaniji, Agencija za okoliš naglasila je potencijal korištenja javnosti kod pristupanja problemu onečišćenja (Everard, 1996.). U Velikoj Britaniji, Društvo za očuvanje morskog okoliša organizira program nadgledanja plaža, koji predstavlja značajan događaj u okviru projekta Adopt‐a‐Beach („Usvojimo plažu“). Dobrovoljci čiste plažu i nadgledaju je tijekom cijele godine, te pomažu lokalnim zajednicama u riešavanju problema smeća na obali. Preko 5.000 dobrovoljaca svake godine sudjeluje u programu nadgledanja plaža u okviru Društva za očuvanje morskog okoliša. Pokrivaju preko 350 plaža i tako osiguravaju da se program nadgledanja plaža nastavlja kao najveći i najutjecajniji projekt u okviru borbe protiv onečišćenja plaža otpadom u Velikoj Britaniji. Međutim, ipak izgleda da danas u mnogim zemljama problem otpada na plažama izaziva malodušnost kod posjetitelja plaža.
Slika 8: Smeće na plaži ugrožava turizam (Autor: R.Gibbon; Izvor: MCS, 2008.)
48
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
UTJECAJ 4: Kakvoća mora/Eutrofikacija
Studija slučaja 1: Profil mora za kupanje Na europskoj razini, Europska komisija i eksperti članica EK postigli su suglasnost o metodologiji za evaluaciju kakvoće mora za kupanje pod nazivom Profili vode32 za kupanje: Najbolji primjeri iz prakse i smjernice. Dokument je usvojen donošenjem Direktive 2006/7/EC („Komitet nadležan za vodu za kupanje”) dana 9. prosinca 2009. Na inovativan način i u skladu s tehnikom BARE (vidi poglavlje 1.2.7.1), te pristupom koji se koristi i u ovim Smjernicama, ovaj pristup identificira potrebu za holističkim procjenjivanjem kakvoće mora tako što se procjenjuje šire plažno područje, a ne da se ograniči isključivo „na plažu”. Razvijajući takozvani profil plaže, ovaj pristup EK ispitivanju najboljih primjera iz prakse redom uzima u obzir: opis mora za kupanje, plaže i njenog okoliša; fizičke, geografske i hidrološke osobine mora za kupanje; korištenje povijesnih podataka; identifikaciju i procjenu uzroka onečišćenja koji bi mogli utjecati na more za kupanje; potencijal širenja cijanobakterija, makroalgi i/ili morskog fitoplanktona, te prisutnost ostataka katrana, stakla, plastike, gume ili bilo kojeg drugog otpada; sudjelovanje javnosti. Iako su profili vode za kupanje primarno usmjereni spoznavanju izvora i smjerova fekalnog onečišćenja (fokusiranjem na pokazatelje fekalnog onečišćenja), oni također naglašavaju potrebu da upravitelji plažnim područjem daju informacije koje se odnose na vrstu emisije onečišćenja (kontinuirano ili ono koje se ne ponavlja, specifičan ili difuzni izvor onečišćenja), smjerovi kojima onečišćenje putuje, te opseg onečišćenja kakvoće mora za kupanje. Zahvaljujući ovakvim plažnim profilima, upravitelji plažama mogu poduzeti mjere za daljnje smanjenje rizika od kontaminacije, argumentirati odabrane mjere upravljanja plažom i komunicirati s korisnicima plaže na temu kakvoće mora za kupanje; to bi također trebalo dovesti do smanjenja troškova provođenja učinkovitih mjera upravljanja. Direktiva 76/160/EEC traži od zemalja članica da po prvi put razrade profile mora za kupanje do 2011. Hrvatska je novom Uredbom o kakvoći mora za kupanje (2008.) također propisala obvezu izrade profila. Profili za sve županije napravljeni su do svibnja 2010. Više informacija u poglavlju 2.3.
Studija slučaja 2: Ekološki‐kompostni zahodi Clivus Na najvećem broju hrvatskih plaža mogu se naći mobilni toaleti, koji najčešće imaju i oznako „eko“. Zapravo je riječ pokretnim WC‐kabinama koje nije potrebno spajati na kanalizacijski i vodovodni sustav, jer imaju ugrađen spremnik za fekalije opremljen dezinfekcijskim sredstvom za neutralizaciju mirisa i sprečavanje razvoja bakterija. Neke tvrtke koje se bave iznajmljivanjem takvih kabina imaju i ISO 9001 certifikat. Međutim, važno je naglasiti da to nisu ekološki, nego najčešće kemijski toaleti. Štoviše, oni uglavnom nisu u upotrebi jer ljudi pokazuju izniman otpor prema korištenju takvih toaleta. Stoga su takva rješenja praktično nekorisna, a istovremeno i najskuplja. Od tridesetih godina prošlog stoljeća, u upotrebi su kompostni, tzv. Clivus zahodi. Osnovni princip rada kompostnih zahoda je odvajanje krutog organskog otpada od tekućine na licu mjesta, bez potrebe transporta otpada. Oni ne koriste vodu za ispiranje, nego (izuzetno malu količinu) za održavanje optimalnih uvjeta kompostnih biokemijskih procesa procesa. Tamo gdje konvencionalni sustavi za tretiranje otpadnih voda doprinose onečišćenju i stvaranju potencijalno toksičnih produkata (npr. sumporovidik, metan, razni oblici alkohola, octena kiselina), kompostni sustavi u svojim zatvorenim sustavima proizvode bezmirisno i sasvim bezopasno gnojivo, kombinirajući modernu tehnologiju i poznavanje procesa prirodnih ekosustava. Kompostni objekti su sistemi za tretman organskog otpada 32
Eng.: water, ali u hrvatskom jeziku adekvatniji je prijevod more.
49
CRA/PPA, COAST
jednostavni za održavanje (s doživotnom garancijom), a koriste isključivo prirodne biološke procese za pretvaranje svih vrsta organskog krutog otpada u malu količinu vrijednih i odmah upotrebljivih finalnih proizvoda u obliku stabilnih, bezmirisnih gnojiva. Opasni organizmi,koji inače uzrokuju razne bolesti (npr. patogene bakterije),ugibaju jer uvjeti u komori nisu povoljni za njihov opstanak. Oni bivaju konzumirani i razgrađeni od strane mikroorganizama u Clivus kompostnoj komori. Clivus kompostni zahodi primjenjuju se u cijelom svijetu više od sedamdeset godina, i to u zaštićenim dijelovima prirode, na plažnim područjima i slično. Između ostalih, u Hrvatskoj je Clivus instaliran na nekoliko lokacija unutar NP Mljet (Fotografija 38, Fotografija 39), na otoku Lopudu, na Kornatima, u NP Sjeverni Velebit te PP Biokovo. Više informacija može se pronaći na http://www.clivus‐era.com. Postoje i druga rješenja, ali Clivus‐zahodi su jedini takve vrste primjenjivani u Hrvatskoj.
Fotografija 38, Fotografija 39: Clivus zahodi u NP Mljet, Mali most (Izvor: http://clivus‐era.com)
1.2.7
Metode analize i vrednovanja plaža
1.2.7.1 BARE: Sustav registracije i ocjenjivanja plaža Ponavljane ankete pokazale su da je u određivanju uspješnog odmora na plaži iznimno važno sljedećih pet faktora (Micallef i Williams, 2002.): sigurnost; kakvoća mora; sadržaji; krajolik; i smeće. Novi sustav za ocjenu plaža (nastao 2001.) BARE (eng. Bathing Area Registration and Evaluation) slijedi ove podatke i ocjenjuje plažna područja prema navedenih pet parametara (Micallef i dr., 1999.; 2004.; Micallef i Williams, 2002.), koji se različito primjenjuju na različite tipove plaža. Naime, BARE sistem klasificira plaže u 5 osnovnih kategorija na temelju njihove pristupačnosti i obalnog krajolika ‐ udaljena, ruralna, mjesna, gradska te resort plažna područja (vidi poglavlje 1.2.1): udaljene plaže u određivanju uspješnog odmora na plaži nisu lako dostupne, daleko su od urbanih područja i uglavnom nemaju nikakve sadržaje niti zgrade u blizini (max. 0 ‐ 5);
50
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
ruralne plaže nalaze se daleko od urbanih podruēja; nisu dostupne javnim prijevozom, nemaju sadržaja, manji objekti mogu biti prisutni (1 Ͳ 10), ali ne i kuđe za stanovanje; mjesne plaže su smještene izvan urbanih podruēja, ali su spojene s manjim naseljima; na plaži mogu biti prisutni toaleti, tuševi i/ili neki drugi sadržaji; gradske plaže se nalaze u gradovima i imaju razliēite plažne sadržaje; plaže turistiēkih kompleksa su uglavnom smještene u sklopu hotelskog podruēja (ili nekog drugog turistiēkog objekta, resorta) ili njima upravlja odreĜeni hotel; njima se uglavnom koriste hotelski gosti; glavna znaēajka su im brojni sadržaji.
Ovisno o tipu plaže, primjenjuju se razliēiti parametri, izmeĜu pet navedenih. Izbor i prioritet parametara uzetih u obzir za klasifikacijski sustav plažnih podruēja potvrĜuju se rezultatima analize struēne literature koja se odnosi na smjernice za upravljanje plažama i stavove korisnika plaža izražene putem upitnika i anketa za ocjenjivanje plaža (npr. Chaverri, 1989.; Williams i dr., 2000.; Ergin i dr., 2004.). Pet parametara temeljem kojih se plaže ocjenjuju su: Sigurnosni parametri, koji analiziraju prisustvo/nedostatak spasilaca, fiksnu sigurnosnu opremu, mjesto za prvu pomođ, upozorenja o sigurnosti plivanja, plutaēe koje oznaēavaju granicu izmeĜu zona za kupaēe i plovila, te sigurno kupališno okružje. Kakvođa mora se ocjenjuje na temelju rezultata nacionalne kontrole kakvođe mora za kupanje. Taj naēin ocjenjivanja se primjenjuje samo za plaže u turistiēkim kompleksima, gradovima i naseljima. Za ruralna i udaljena plažna podruēja koristi se tzv. vizualno ocjenjivanje. Sadržaji plažnih podruēja se ocjenjuju na temelju analize postojanja i broja sanitarnih, ugostiteljskih i rekreacijskih sadržaja kao što su zahodi, tuševi, suncobrani, ležaljke, kabine za presvlaēenje, kante za otpatke, restorani, kafiđi, sportski sadržaji i sliēno. Adekvatnost tih sadržaja treba odrediti s obzirom na prihvatni kapacitet plaže i napuēenost. MeĜutim, buduđi da je prihvatni kapacitet plaže složen problem, oko toga nije lako postiđi konsenzus (da Silva, 2002.). Obalni krajolik ukljuēuje procjenu i ocjenjivanje 26 parametara vezanih za obalu, od kojih je svaki podijeljen u 5 kategorija. Ukupna ocjena krajolika se izraēunava na temelju ocjene svih 26 parametara. istođa plaže se bilježi i ocjenjuje prema EA/NALG protokolu (2000.) što ukljuēuje pregled pojasa od 100 m plaže (50 m sa svake strane od pristupne toēke), kojim se procjenjuje koliēina otpada u podruēju izmeĜu linije vode za vrijeme plime i zaleĜa plaže. Koliēina otpada se mjeri po sljedeđim kategorijama: kanalizacijski otpad (toaletni papir, ljudske fekalije, kondomi, proizvodi za intimnu higijenu, štapiđi za uši, itd.), glomazni otpad (komadi namještaja, kolica za kupovinu, bicikli, gume, itd.), generalno smeđe (limenke, ambalaža, kutije cigareta, itd.), opasni otpad (medicinski otpad, lomljeno staklo, oštri predmeti, mrtve životinje i drugi štetni proizvodi kao što je municija, baklje i sliēno), nakupine smeđa, nafta (i naftne preraĜevine), te prisutnost fekalija. Za plažna podruēja turistiēkih kompleksa (resorta), gradova i naselja primjenjuje se svih pet parametara, dok se za ruralna i udaljena plažna podruēja primjenjuju samo kakvođa mora, krajolik i ēistođa. Nadalje, hijerarhija meĜu parametrima zavisi direktno od tipa plaža: za plaže turistiēkih kompleksa prva tri parametra smatraju se najvažnijima, dok na udaljenim plažama krajolik i ēistođa imaju prednost. Svaka od 5 komponenti BAREͲa je ocijenjena na skali od AͲD (pri ēemu A oznaēava najbolju, a D najlošiju kvalitetu). Uzimajuđi u obzir tip plaže i spomenute kriterije za pojedinaēne komponente, plaža se ocjenjuje na skali od 1 do 5 zvjezdica (1 zvjezdica oznaēava najlošiju, a 5 zvjezdica najbolju kvalitetu plažnog podruēja). Sustav BARE primjenjuje se od 2001., a u Hrvatskoj od 2003. Prvo probno ocjenjivanje su napravili WWF i udruga za okoliš „Sunce“ u proljeđe 2003., nakon ēega je uslijedilo dodatno istraživanje koje je proveo CRA/PPA33. Od svibnja 2005. do studenog 2006., udruga „Sunce“ je, temeljem projekta EU, ocjenjivala 33
Centar za regionalne aktivnosti Programa prioritetnih akcija.
51
CRA/PPA, COAST
plaže duž cijele hrvatske obale. Ukupno je ocijenjeno 240 plaža da bi se utvrdilo opđe stanje plažnih podruēja Hrvatske. Kao rezultat te studije predloženo je da se uvede princip održivosti u program upravljanja plažama, buduđi da dobro strukturirano ocjenjivanje plaža izravno doprinosi održivom razvitku plažnih resursa. Osnovni koncept ove metode koristio se i za izradu ovih Smjernica (vidi poglavlje 3). 1.2.7.2 Funkcionalna analiza Karakterizacija i evaluacija obalnog okoliša kroz prirodne vrijednosti, ali i kroz uporabni/rekreacijski potencijal, omoguđuje procjenu stupnja održivosti danog/predviĜenog režima upravljanja nekim podruējem. MeĜutim, evaluacija podruēja zahtijeva izražavanje (obiēno u monetarnim jedinicama) ekonomskih i ekoloških vrijednosti tog podruēja. Nažalost, još uvijek je vrlo teško postiđi sporazum o prihvatljivom odreĜivanju ekonomske vrijednosti, pa se razmatraju brojni alternativni pristupi za procjenjivanje prirodnih vrijednosti i rekreacijskog potencijala podruēja. Na primjer, Van der Maarel (1979.) i de Groot (1992.) pristupili su procjeni ekoloških i ekonomskih vrijednosti okoliša tako što su analizirali funkcije koje proizlaze iz razliēitih procesa i komponenti tog okoliša. Ovakav pristup naziva se funkcionalna analiza okoliša. Ona podrazumijeva prirodne znaēajke okoliša i njihovu sposobnost opskrbe resursima iz samog okoliša (tj. funkcije okoliša), a može se upotrijebiti kao alat za planiranje i odluēivanje. Temeljeđi se na ovom pristupu, Cendrero i Fischer (1997.) izradili su metodologiju brze procjene za kvantifikaciju kljuēnog uporabnog/razvojnog potencijala i konzervacijske vrijednosti. Ova tehnika ukljuēuje pristup koji se sastoji ēetiri koraka: i. definiranje granica nekog podruēja i odabir homogenih jedinica unutar ove granice; ii. identifikacija karakteristiēnih parametara predmetnog okoliša koji opisuju i razlikuju ekološke i društvenoͲekonomske komponente tog okoliša; iii. vrednovanje karakteristiēnih identificiranih parametara kroz primjenu kljuēnih pokazatelja; iv. usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala kako bi se odredila kvaliteta okoliša i strategija njegovog održivog razvoja. Cendrero i Fischer (1997.) sastavili su detaljan popis više od 50 parametara ukljuēujuđi zrak, obalne vode (kakvođu mora), slatku vodu, kopnenu i morsku biotu, geološke i topografske osobine, rizike, obnovljive i neobnovljive izvore, krajobraz i razliēite ljudske aspekte. Takav sustav evaluacije pretpostavlja parametre okoliša koji predstavljaju kvalitetu okoliša koji se može numeriēki izraziti. U tom smislu, predloženo je vrednovanje svakog pojedinog parametra (odnosno pokazatelja za svaki parametar) na skali od 1 Ͳ 3 (pri ēemu 1 predstavlja najmanju, a 3 najveđu vrijednost), uz napomenu da bi se trebali vrednovati samo parametri primjenjivi na specifiēan okoliš. TakoĜer, vrijednost svakog parametra (pa i vrijednost svakog pojedinog pokazatelja za neki parametar) odreĜivala se ponderiranjem njegove važnosti u usporedbi s drugim parametrima (pokazateljima). Ovom metodom, Cendrero i Fischer (1997.) predložili su normaliziranje rezultata za svaki parametar, gdje se ukupan zbir vrijednosti nekog parametra (kroz vrijednosti njegovih pokazatelja) dijeli s maksimalnim moguđim rezultatom koji bi se mogao dodijeliti tom parametru. Dobivena vrijednost je bezdimenzionalni parametar u rasponu od 0 do 1. Sliēno se odreĜuje ukupna, normalizirana vrijednost za svaku komponentu pojedinaēno: za prirodne vrijednosti i uporabni/rekreacijski (razvojni) potencijal. Za svaku od ovih dviju komponenti, rezultat se može grafiēki prikazati u obliku dijagrama, tako što se na osi x prikazuje razvojni potencijal, a na osi y prirodne vrijednosti (Slika 9). Toēke u donjem dijelu matrice imaju, male a one smještene u gornjem dijelu veđe prirodne vrijednosti. Sliēno, vrijednosti u lijevom dijelu matrice imaju mali, a one smještene prema desnoj strani dijagrama veđi razvojni potencijal. Središnji dio matrice oznaēava najproblematiēniji dio, tzv. konfliktnu zonu, gdje su prirodne vrijednosti i razvojni potencijali podjednaki.
52
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Slika 9: Prirodno/rekreacijski dijagram (dijagram funkcionalne analize) (prema Cendrero i Fisher, 1997.)
Kod razmatranja strategija najpogodnijih za primjenu u nekom podruēju, razvojni bi prioritet trebalo dodijeliti podruējima koja se nalaze na donjem desnom dijelu matrice (tj. podruējima s velikim razvojnim potencijalom i malom prirodnom vrijednošđu). Van der Weide i dr. (1999.) predlažu da bi se i za takva podruēja trebalo primijeniti procedure procjene utjecaja na okoliš da bi se potvrdilo da unutar prihvatljivih granica nema nikakvih negativnih utjecaja na prirodnu vrijednost podruēja. S druge strane, stroge konzervacijske mjere trebalo bi primjenjivati na podruēja locirana u gornjem lijevom dijelu matrice. Autori su preporuēili da bi za podruēja koja ulaze u konfliktne dijelove matrice trebalo provoditi dubinske studije kako bi se bolje definirali konflikti i odgovarajuđa strategija upravljanja. Temeljeđi se na originalnoj metodi Cendreroa i Fischera (1997.), van der Weide i dr. (1999.) i Micallef izradili su pojednostavljenije verzije te metode. Ti pristupi ne koriste princip ponderiranja za individualne parametre (pokazatelje), što rezultira ēinjenicom da je svaki element bio od iste važnosti. Rezultat takvog pristupa je dodatni pomak prema subjektivnosti u dobivanju konaēnih rezultata. Za svrhe ove studije korištena je pojednostavnjena verzija (koju su izradili van der Weide i dr., 1999., te kasnije Micallef). Ta verzija je nešto prilagoĜena da bi se mogla primijeniti na plaže u Hrvatskoj, te da bi se smanjila razina subjektivnosti. Štoviše, primjenjivalao se vrednovanje parametara (kroz pokazatelje) korištenjem skale od 1 do 5 (umjesto 1 do 3). Više informacija o pristupu koji se koristio u Hrvatskoj nalazi se u poglavlju 3.3. Da bi se na odgovarajuđi naēin otklonila odreĜena razina subjektivnosti u primjeni funkcionalne analize, preporuēuje se daljnje istraživanje u odabiru adekvatnih parametara (i njihovih pokazatelja), te njihovo ponderiranje, uz primjenu znanstveno prihvatljive metodologije kao što je primjerice fuzzy logic metoda (Ergin i dr., 2002.). Oēekuje se da đe se tako poboljšati sveukupna izvedba i valjanost funcionalne analize. 1.2.7.3 Prihvatni kapacitet plaža Termin „prihvatni kapacitet” potjeēe iz ekologije, gdje se upotrebljavao za definiranje maksimalnog broja primjeraka odreĜenih vrsta koje podruēje može podnijeti, a da pritom ne smanji svoju moguđnost prehranjivanja tih vrsta u buduđnosti. Planeri su definiciju prihvatnog kapaciteta prilagodili umjetnim sustavima tako što su je proširili ukljuēivanjem mnogih varijabli. Kao posljedica toga, 60Ͳih godina prošlog stoljeđa stvorena je procjena prihvatnog kapaciteta kao precizna metoda brojēanog izraēuna za odreĜivanje preporuēljivih granica korištenja nekog podruēja i kontrole njegovog razvoja. Ovi su izraēuni bili vrlo jednostavni, a uglavnom su se temeljili na optimalnom broju korisnika dobivenom na osnovi broja ljudi koje destinacija može podnijeti (PAP i UNEP, 2009.).
53
CRA/PPA, COAST
Svjetska turistiēka organizacija izradila je privremeni nacrt definicije prihvatnog kapaciteta kao „maksimalni broj ljudi koji istovremeno mogu posjetiti neko turistiēko odredište bez da uzrokuju uništenje njegovog fiziēkog, ekonomskog i društvenoͲkulturnog okoliša i neprihvatljivo smanjenje kvalitete zadovoljstva posjetitelja” (WTO, 1981.). Iz navedenog koncepta (WTO, 1981.) moguđe je izvuđi tri glavna aspekta procjene prihvatnog kapaciteta koje je detaljno razradilo nekoliko autora (PAP/RAC, 1997.; O’Brien, 2002.; Castellani i dr., 2007., da Silva i dr., 2007.): fiziēki okoliš, ekonomski okvir i viĜenje korisnika. Temeljeđi se na ovim osobinama, koncept prihvatnog kapaciteta može se rašēlaniti na ēetiri glavna tipa: fiziēki, ekološki, institucionalni i društvenoͲkulturni tip prihvatnog kapaciteta. OdreĜivanje prihvatnog kapaciteta plaža jedan je od najvažnijih preduvjeta planiranja i upravljanja. Prihvatni kapacitet plaža prouēava se veđ skoro 40 godina, i može se zakljuēiti da se, isto kao i u sluēaju turizma, ne može definirati tek kao „pješēano/šljunēano podruēje koje je na raspolaganju korisnicima plaža“. Potrebno je definirati i neke druge faktore, kao što je pristup plaži, sigurnost, raspoloživost parkirnog prostora, kakvođa mora za kupanje, oēekivanja korisnika, itd. (da Silva i dr., 2007). TakoĜer treba naglasiti da kod izraēunavanja prihvatnog kapaciteta plaže u obzir treba uzeti i tip plaže. Na primjer, ruralnom plažom treba upravljati tako da ona zadrži svoje ruralne karakteristike. Kao što predlaže Segrado (2008.), upravljanje posjeta plaži mora se rigorozno planirati da bi se postigli ciljevi oēuvanja i upravljanja plažom te da bi se turistima osiguralo kvalitetno iskustvo i ispunilo njihova oēekivanja. Stoga je potrebno izraēunati prihvatni kapacitet plaže da bi se došlo do broja ljudi koje to podruēje može podnijeti 34. Fiziēki prihvatni kapacitet može se definirati kao „graniēni prag broja ljudi iznad kojega se ošteđuje prirodna i kulturna baština neke destinacije” (Castellani i dr., 2007; Jovicic i Dragin, 2008). TakoĜer se može definirati i kao „ukupni prostor koji je na raspolaganju za turistiēke aktivnosti, a ukljuēuje smještaj, turistiēke objekte i infrastrukturu,npr. cestu, vodu i kanalizaciju” (Shelby i Heberlein, 1989.). U ovoj definiciji kapacitet đe se premašiti ako je prostor ograniēen za turizam zasiđen turistiēkim aktivnostima do te mjere (Pearce, 1989.; O’Brien, 2002.) da odreĜeno turistiēko odredište ne može više primiti nijednu osobu; u tom se sluēaju posjet turista odredištu spreēava ograniēenim pristupom tom prostoru (Fotografija 40; Martin i Uysal, 1990.). Prema Mexi i Coccossisu (2004.), na svakoj lokaciji postoji ēvrsti odnos izmeĜu društva i svih osobina okoliša, ukljuēujuđi geografske osobine. Buduđi da se ljudske aktivnosti i naēin življenja temelje na uvjetima lokalnog okoliša i resursa, njihova degradacija može biti od znaēajnog utjecaja na ljude, remeteđi strukturu i dinamiku lokalnih ljudskih i prirodnih ekosustava kao i kvalitetu života (Mexa i Coccossis, 2004.). Ekološki prihvatni kapacitet kao „broj osoba koje plažni ekosustav može podnijeti tako da stopa nestajanja vrsta ne prelazi stopu njihovog nastajanja“, od kljuēnog je znaēenja za plaže velike prirodne vrijednosti u smislu njihovog oēuvanja. Ovo se posebice odnosi na plaže unutar zaštiđenih podruēja, osobito ako je plažni ekosustav razlog za osnivanje zaštiđenog podruēja (npr. plaže koje su važne kao gnijezdilišta morske kornjaēe – Caretta caretta) ili plaže koje su u sklopu mreže Natura 2000. Ako se radi o prirodnim plažama i plažama s visokom razinom oēuvanja bioraznolikosti, jedan od glavnih ciljeva u upravljanju plažama trebao bi biti oēuvanje geoloških, fiziēkih i kemijskih osobina ekosustava da bi se održala ukupna kvaliteta plažnog okoliša.
34
54
Osim koncepta prihvatnog kapaciteta, razvijeno je nekoliko drugih metoda za raēunanje i reguliranje održivog broja posjetitelja, osobito u vrijednim prirodnim sustavima. Neke od tih metoda su upravljanje utjecaja posjetitelja, granice prihvatljive promjene i sl.
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Fotografija 40: Ograničavanje broja kupača unaprijed postavljenim ležaljkama (Turska)
Društveni prihvatni kapacitet (ili društveno‐kulturni prihvatni kapacitet) daleko je teže definirati i postići. Po nekim definicijama, to je „granični prag iznad kojeg su društveni aspekti zajednice domaćina pod iznimno jakim utjecajem turističkih aktivnosti i zbog njih su oštećeni, pa se više ne može zajamčiti kvaliteta života stanovnika” (Castellani i dr., 2007.; Jovicic i Dragin, 2008.), što vodi do sukoba između turista i lokalnog stanovništa i/ili stvara društvene napetosti. Također, može se definirati kao „koncentracija osoba iznad koje se korisnici plaža počinju osjećati nelagodno“ (zbog osjećaja prenapučenosti). Društveni prihvatni kapacitet se odnosi na maksimalnu razinu korištenja prostora za rekreaciju u smislu količine ljudi i aktivnosti koje mogu dovesti do stvaranja negativnih iskustava, npr. veća gustoća izjednačuje se s manjom kvalitetom, što je teško demonstrirati budući da se ponašanje često razlikuje od odgovora anketiranih sudionika. Također, ispitanici mogu izjaviti da je plaža pretrpana i da, s njihove točke gledišta, nije pogodna za rekreaciju. Unatoč tome, oni će i dalje nastaviti često posjećivati tu istu plažu (Fotografija 41). Treba naglasiti da, unutar društvenog prihvatnog kapaciteta, stav ljudi prema poimanju gužve na plaži nije ograničen na fizičku gužvu, nego obuhvaća i kvalitetu rekreacije. Stoga se gužva može mjeriti s obzirom na broj odgovarajućih raspoloživih toaleta, tuševa, slavina za vodu, razine sigurnosti na plaži (broj raspoloživih profesionalnih spasilaca), i sl.
Fotografija 41: Stotine tisuća ljudi na plaži (Durban, Južnoafrička Republika) (izvadak iz dnevnih novina)
55
CRA/PPA, COAST
Institucionalni prihvatni kapacitet, poznat i kao prihvatni kapacitet upravljanja (Ceballos‐Lascurain, 1998.), u prvom se redu odnosi na predviđenu razinu ulaganja i kapacitete za provođenje odluka. Prema Ceballos‐Lascurainu (1998.), ova se komponenta odnosi na „maksimalnu posjećenost kojom se na odgovarajući način može upravljati na nekom području”, uzimajući u obzir sposobnost provođenja odluka te ravnotežu između tri tržišne sile: javnog, privatnog i civilnog sektora (Olsen, 2003.; Olsen i Nickerson, 2003.; Olsen i dr. 2006.). Usko je povezana s vrstom sadržaja koji su na raspolaganju posjetiteljima, te mora uzeti u obzir broj zaposlenika, pristup području, ograničenja u smislu dostupnosti parkirnog i/ili pristanišnog prostora i sl. Prihvatni kapacitet upravljanja često se smatra korektivnim faktorom i okosnicom donošenja odluke kod odabira između dva „ekstremna” tipa prihvatnog kapaciteta: fizičko‐ekološkog i društveno‐kulturnog (UNEP/PAP, 1997.; 1999.). Na prihvatni kapacitet ne bi se trebalo gledati kao na krajnji/definitivni odabir (Coccossis i Parpairis, 1999.; Batha, 2000.; Coccossis, 2004.; Kallis i Coccossis, 2004.). On je sredstvo koje vodi prema cilju, a ne apsolutna granica određena za neki tip okoliša. Prema UNEP/PAP‐u (1997.), „uključivanje procjene prihvatnog kapaciteta u proces planiranja i upravljanja turizmom postaje nužnost, pri čemu na procjenu prihvatnog kapaciteta treba gledati kao na skup uputa za formuliranje planova na svim razinama”. Ako procjena prihvatnog kapaciteta postane sastavni dio programa integralnog upravljanja obalnim područjem, onda procjena prihvatnog kapaciteta „omogućuje očuvanje visoke kvalitete i kvantitete obalnih resursa, pri čemu se ispunjavaju ne samo tekuće potrebe, nego se osiguravaju i dugoročne ekonomske i ekološke koristi za buduće generacije” (UNEP/PAP, 1997.; str.8). Određivanje prihvatnog kapaciteta temeljem numeričkog izračuna većina još uvijek smatra korisnim alatom koji je na raspolaganju turističkim planerima i menadžerima za određivanje pokazatelja prihvatljive razine korištenja nekog područja. Vrlo je privlačan menadžerima i donositeljima odluka, jer daje kvantitative podatke o kvaliteti (turističkog) upravljanja. Međutim, koncept prihvatnog kapaciteta može se smatrati kontroverznim.
Fotografija 42: Koliko više je previše?
Dati precizan odgovor na pitanje „koliko više je previše“ nije lagan zadatak. Stoga se prihvatni kapacitet ne može izraziti kao strogo utvrđena i nepromjenjiva vrijednost; ona bi trebala oscilirati između dvaju toleriranih pragova vrijednosti, tako da se menadžerima ostavi mogućnost da vrijednosti prilagode konkretnim i specifičnim uvjetima lokacije (da Silva, 2007.).
56
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Za procjenu fiziēkog i ekološkog prihvatnog kapaciteta izuzetno je koristan pristup kojega je razvio Cifuentes (1992.), a dalje su ga objasnili i primijenili brojni drugi autori. Cilj ovog pristupa je ustanoviti održivi maksimalni broj posjeta koje odreĜeno podruēje može podnijeti temeljeđi se na fiziēkim, biološkim i upravljaēkim uvjetima tog podruēja. Pristup podrazumijeva tri glavne razine: fiziēki prihvatni kapacitet, stvarni prihvatni kapacitet, te efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet (Cifuentes i dr., 1999.) Za potrebe ovih Smjernica, kod izraēuna prihvatnog kapaciteta ciljnih plaža koristio se generalni koncept kojeg je razvio Cifuentes (1992.), koji se dodatno izmijenio i prilagodio da bi se osiguralo cjelovito i praktiēno odreĜivanje ukupnog prihvatnog kapaciteta plaža (vidi poglavlje 2.2). 1.2.7.4 Programi dodjeljivanja priznanja plažama Osnovna dužnost onih koji upravljaju plažom je maksimalno poveđanje potencijala plažnog prostora sa svih aspekata, od zaštite do rekreacije. U svakom je podruēju potrebno težiti postizanju ravnoteže tako da se ne razviju rekreacijski sadržaji nauštrb zaštite, niti da se zaštiti apsolutno sve (jer bi to štetilo turizmu/razvoju rekreacijskih aktivnosti pa onda i gospodarskih potencijala). Kojoj đe se od opcija dati prednost, ovisi o tipu plaže i politiēkim odlukama. Razvijen je cijeli niz programa za ocjenjivanje vrijednosti plažnog (ili s plažom povezanog) podruēja kao rezultat nabujalog turizma, a sve s ciljem informiranja javnosti o tome gdje se nalaze „najbolje plaže“. Ti bi programi trebali biti objektivni i pokrivati sve relevantne aspekte – u osnovi, informaciju temeljenu na fiziēkim i biološkim parametrima, kao i onima koji se odnose na korištenje plaže. Programi dodjeljivanja priznanja plažama: razlozi u prilog programima Osnovni argument u prilog programa priznanja (osobito Plave zastave), je da ta priznanja imaju kljuēnu ulogu kod vršenja pritiska na organe vlasti da poboljšaju mnoge aspekte koji se odnose na upravljanje plažama, kao što je primjerice kakvođa mora, a bez kojih ne bi bili moguđi veđi pomaci. Presudan utjecaj u tome su vjerojatno imale Direktiva o kakvođi mora za kupanje (Bathing Water Directive) iz 1976. (76/160/EEC) i kasnije direktive o vodi i otpadnim vodama (CEC, 2006.). Nova Direktiva o kakvođi mora za kupanje (EU Bathing Waters Directive), na snazi od 2006., više je usmjerena na pitanja javnog zdravlja nego na okoliš i postupno zamjenjuje Direktivu iz 1976. Novi dokumet omoguđuje veđe ukljuēivanje javnosti i poboljšava pristup relevantnim informacijama o okolišu. To, u osnovi, znaēi da EU danas pridaje veđu važnost objavljivanju informacija te jaēanju svijesti o standardima kakvođe mora, što bi, u teoriji, trebalo doprinijeti znaēenju programa dodjeljivanja priznanja plažama. Kriteriji za dodjelu priznanja pružaju gotov predložak poslova koje oni koji upravljaju plažama misle da moraju obaviti, odnosno pružaju gotov predložak plana upravljanja. Smatra se da priznanja plaži imaju pozitivan utjecaj koji se reflektira kroz daljnja poboljšanja, kao što je stvaranje zona bez automobila ili uvoĜenje spasilaēke službe. U svakom sluēaju, navedeno ima pozitivnu ulogu u upravljanju plažama, buduđi da se posveđuje veđa pažnja i sredstva rasporeĜuju tako da se postignu željeni ciljevi (kao što je ekološko obrazovanje ili ēistođa plaža). Programi dodjeljivanja priznanja plažama: razlozi protiv programa Nakon što se priznanje dobije, održavanje potrebnih standarda za zadržavanje priznanja zna biti vrlo skupo i traži mnogo vremena, buduđi da promjene infrastrukture – ograda, oznaka, parkirališta, može stvoriti dodatne troškove. Na primjer, Vijeđe grada Limavady Borough u Irskoj procijenilo je da je 2007. potrošilo nekih 80.600 € na upravljanje plažom Benone, jedinom na njihovom teritoriju koja ima Plavu zastavu. Održavanje standarda za zadržavanje tog statusa u potpunosti prevladava kod donošenja odluka o upravljanju plažama, na štetu svih ostalih plaža bez tog statusa. U Donegalu (Irska), na plaže s Plavom zastavom troši se praktiēki cjelokupni budžet namijenjen upravljanju plažama, tako da ne ostaje ništa za ostale, uglavnom ruralne plaže. Vlasti u Škotskoj takoĜer smatraju model Plave zastave neprikladnim. Tamo postoji 60 službeno odreĜenih plažnih podruēja, od kojih je 2008. samo osam imalo Plavu zastavu. Programi dodjeljivanja priznanja izriēito zahtijevaju odreĜene sadržaje i usluge, što ide na
57
CRA/PPA, COAST
štetu ruralnih i udaljenih plaža koje čine veliku većinu, te koje nemaju tih sadržaja. Stoga je potrebno iznaći načine za promoviranje takvih plaža i njihovih kvaliteta (Minch Project, 1998.). Neka ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da, iako su sustavi nagrađivanja plaža često skupi, uglavnom ne igraju značajnu ulogu u izboru plaže. Tako je npr. u Škotskoj, kao prevladavajući kriterij za odabir plaže 75% od 807 ispitanika navelo čistu plažu, a 54% čisto more. Samo 9% se odlučilo za neki oblik nagrađivanja plaže (zastavu) (TNS, 2004.). Vrlo je malo plaža s Plavom zastavom na francuskom jugozapadnom Mediteranu. Neke općine reklamiraju svoj označeni status kupališnog područja (Designated Bathing Area Status) putem svog nezavisnog sustava zastava, kojim će se naglasiti vrijednost kakvoće mora, koja se opetovano pokazuje kao najznačajniji faktor kupača kod odabira plaže. Naime, program Plave zastave se vidi kao skup, a ne osobito dobar pokazatelj kakvoće mora, te je vjerojatno da će takvi lokalni programe postati sve uobičajeniji. Trenutno (2008.) u Francuskoj, Nacionalna udruga izabranih predstavnika obale (Association Nationale de Elus du Littoral – ANEL), koju čine predstavnici obalnih lokalnih organa vlasti, razrađuje inicijativu da se bitnije naglasi kakvoća mora na plažama članicama. Cilj je češće ispitivati kakvoću mora i što brže imati na raspolaganju rezultate ispitivanja (Christine Lair, ANEL, osobna komunikacija, 2008.) Naime, prema nekim mišljenjima (Schernewski, 2000.; Rees, 1997. i dr.), postupci i standardi kakvoće zadani u Programu EK za praćenje vode za kupanje (EC Bathing Water monitoring programme) preblagi su da bi ukazali čak i na očite probleme s kakvoćom mora. Posljedice po Plavu zastavu su da „manje‐više svako turističko naselje zadovoljava standarde kakvoće mora za kupanje i može dobiti ovaj dokaz odobrenih standarda kakvoće. To ... bi moglo naštetiti reputaciji Plave zastave i potencijalu za njeno korištenje u reklamne svrhe“ (Schernewski, 2000., 133). Komentari koje je dao Rees (1997. p1) još uvijek stoje: „Aktualni režimi praćenja kakvoće mora imaju toliko temeljnih grešaka da možemo imati malo ili nimalo povjerenja u točnost njihovih proizvoljnih statističkih podataka koji imaju bezbroj opcija. Priznanje plaži ne može garantirati kakvoću mora za kupanje“. Ispitivanje je vrlo rigorozno, ali metode i učestalost uzorkovanja su krajnje upitni. Slijedi nekoliko primjera aktualnih programa ocjenjivanja i nagrađivanja kvalitete plažnih područja.
Fotografija 43: „Domaća” zastava, Fréjus, Côte d’Azur
Organi vlasti bi mogli imati više koristi od priznanja koja ne traže dodatna financijska i administrativna opterećenja (koja su karakteristična za veliki broj programa nagrađivanja), te koja su prilagođena kako urbanim, tako i ruralnim uvjetima.
58
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Plava zastava (Blue Flag; http://www.blueflag.org)
Fotografija 44: Plava zastava, Sjeverna Irska (izvor: http://www.blueflag.org)
Plava zastava je najpoznatiji europski program dodjeljivanja priznanja, a provodi ga neprofitna Fondacija za obrazovanje o okolišu (Foundation for Environmental Education – FEE), sa sjedištem u Danskoj. Plaža dolazi u obzir za priznanje ako je na nacionalnom ili međunarodnom planu određena kao kupališno područje, s najmanje jednom točkom za uzimanje uzoraka mora za analizu; osim toga, treba imati određene sadržaje i zadovoljavati propisane standarde. Danas u tom programu sudjeluje 35 država, s ciljem promoviranja obalne održivosti na lokalnom, nacionalnom i regionalnom nivou putem visokih standarda za kakvoću mora za kupanje, sigurnost, upravljanje u skladu s okolišem i obrazovanje o okolišu. Priznanja se dodjeljuju za svaku sezonu. FEE posebno naglašava važnost kakvoće mora kroz obvezne i preporučene standarde. Obvezni su standardi koje plaža mora zadovoljavati da bi dobila priznanje; preporučeni standardi nisu obvezni, ali se sugerira da bi ih trebalo dostići. U nekim dijelovima svijeta, neki od kriterija nisu primjenjivi. Nacionalni kriteriji mogu biti stroži od onih Plave zastave, primjerice u Turskoj. U zemljama u razvoju, npr. na Karibima, u istočnoj Africi ili južnom Pacifiku, neki su standardi sniženi. za dodjeljivanje priznanja zaduženo je povjerenstvo sastavljeno od nacionalnih i međunarodnih stručnjaka, a cijena je otprilike 300 £ (uvećanih za PDV). Cijene dodjeljivanja Plave zastave u Hrvatskoj kreću se od približno 500 do 3.000 €, ovisno o broju nagrađenih plaža na nekom području. Plava zastava obuhvaća četiri osnovne kategorije za koje su zadani različiti kriteriji (tijekom vremena, broj kriterija se je ponešto promijenio, tako da ih je danas 27 i moraju se poštivati; poglavlje 3.4.4.): Obrazovanje i informiranje o okolišu: ovo se odnosi na informacije o obalnim eko‐sustavima i osjetljivim obalnim područjima; kakvoći mora za kupanje (najmanje pet uzoraka najmanje svaka dva tjedna), te ciljevima programa Plave zastave. Moraju se ponuditi pravila ponašanja i najmanje pet aktivnosti vezanih za okoliš (npr. prospekti, knjige, izložbe, filmovi, konferencije, vođene ture, itd.). U Italiji se provode tečajevi za edukaciju o okolišu, namijenjeni općinskim upravama; na plaži Loutraki u Grčkoj živopisna brošura objašnjava povijest i pregled zastave, itd. Sve ovo spada pod obvezne standarde. Kakvoća mora: zadovoljavanje standarda i zahtijeva za izvrsnu kakvoću mora (76/160/EEC/CEC, 2006.) odnosi se na odsutnost kanalizacijskih ispusta; praćenje stanja koraljnih grebena u blizini (do 500 m od plaže35), ostavljanje naplavina na plaži (osim ako to uzrokuje preveliku neugodu) – 35
Nije primjenjivo u Hrvatskoj.
59
CRA/PPA, COAST
sve obvezni standardi, te zadovoljavanje zahtjeva vezanih za pročišćavanje otpadnih voda i njihovu kakvoću (preporučeni standardi). Upravljanje u skladu s okolišem: plaža treba biti u skladu s važećin zakonodavstvom i planiranjem obalnih područja; treba biti čista; odgovarajuće kante za otpatke trebaju biti dostupne i redovito pražnjene; na plaži ili u njenoj blizini trebaju biti sadržaji za reciklažu otpada; treba imati odgovarajuće i čiste sanitarne prostorije s kontroliranim kanalizacijskim odvodima; na plaži nije dozvoljeno kampiranje, promet vozila, bacanje smeća, dovođenje pasa; svi objekti moraju biti dobro održavani. Ovo su sve obvezni standardi, a preporučeni uključuju održivi prijevoz u području, te postojanje upravnog vijeća za plažu. Sigurnost i usluge: plaža mora imati odgovarajući broj spasioca i/ili pripadajuće opreme za spašavanje; opremu za prvu pomoć; posebne zone za različite vrste korištenja plaže (npr. plivače, surfere, itd.); mora imati siguran pristup; kartu plaže s prikazom svih sadržaja; najmanje 1 plaža po lokalitetu mora imati pristup i WC za invalide – ovo su obvezni standardi. Preporučeni standardi se odnose na pitku vodu i ophodnju. Kvalitetna obala (Quality Coast award; http://www.qualitycoastapplication.org/) U 2007. se u Velikoj Britaniji uvodi priznanje Kvalitetna obala. Namjera je dodijeliti odgovarajuće priznanje obalama različite kvalitete koje su dostupne širokom spektru korisnika, ali pod uvjetom da se njima dobro upravlja. Ovaj je program otvoren za sve plaže, čak i i ako se kakvoća mora ne kontrolira. Program provodi NVO „Keep Britain Tidy“. Ovaj program dodjeljuje priznanja za tri temeljna tipa plaža: Resort plaže (resort beaches) – zahtijeva se velika količina sadržaja, mjerenje kakvoće mora, prisutnost sustava nadziranja plaže i zabrana pristupa psima; Kupališta (bathing beaches) – zahtijeva se mjerenje kakvoće mora i dobro održavanje (upravljanje) plažom; nije potreban veliki broj sadržaja, a moguće je dopuštanje ulaza za pse; Ne‐rekreacijske plaže (non‐bathing beaches) – moguće je da na plaži ne bude nikakvih sadržaja, kao ni obveznog mjerenja kakvoće mora.
Slika 10: Oznaka za plaže s priznanjem Kvalitetna obala (izvor: http://www.qualitycoastapplication.org/)
60
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Određeni elementi trebaju postojati prije (npr. procjena prihvatnog kapaciteta) i za vrijeme inspekcije (npr. oznake su na prihvatljivom nivou). Preporučljivo je da postoji plan upravljanja plažom. Području koje traži do 3 priznanja naplaćuje se 350 £ (plus PDV). Cijena pada na 325 £ (plus PDV) za 4 ‐ 6 plaža, a za više od 7 plaža cijena pada na 300 £ (plus PDV). Vodič za dobru plažu (Good guide beach; http://www.goodbeachguide.co.uk) Ovu knjigu jednom godišnje izdaje Udruga za zaštitu mora (Marine Conservation Society – MCS), nevladina udruga iz mjesta Ross (Ujedinjeno Kraljevstvo). Knjiga je podijeljena u dva osnovna dijela. Prvi dio se odnosi na kriterije vezane za kakvoću mora; drugi dio daje brojne informacije o plažnom području (opis plaže, sigurnost, čistoća, sadržaji, divlja flora i fauna, plažne aktivnosti, pristup i parkirališta, informiranje javnosti i turista). Plaže moraju u potpunosti zadovoljiti standarde kakvoće mora europske Direktive (CEC, 2006.). Plaže se ocjenjuju u rasponu od 1 do 5 (dodjeljivanjem jednoga ili više dupina), i plaža mora osvojiti najmanje 3 dupina da bi ju preporučili i opisali. Međutim, plaža može osvojiti čak 4 dupina, a ipak ne dobiti prolaznu ocjenu, zbog faktora kao što su: nedostatne informacije, blizina kanalizacijskih ispusta, težak pristup, negativna novinska izvješća, smeće, nepodobnost za kupanje zbog, npr. stijena, itd.
Slika 11: Vodič za dobru plažu (Izvor: http://www.goodbeachguide.co.uk)
Nacionalna kampanja za zdrave plaže (The National Healthy Beaches Campaign; http://www.nhbc.fiu.edu) Nacionalna kampanja za zdrave plaže SAD‐a (US National Healthy Beaches Campaign – NHBC) zapravo je lista koja se objavljuje jednom godišnje, a rangira najbolje javne plaže namijenjene rekreaciji (uglavnom kupanju) u SAD‐u. Knjiga „Najbolje plaže Amerike“ (America’s Best Beaches), koja se bavi tim plažama, također se izdaje periodično (Leatherman, 1998.). Približno 650 plaža biva ocjenjivano u rasponu od 1 do 5, tj. od „loše“ do „izvrsno“. Kakvoća mora je posebno naglašena kao najvažnija za korisnike plaža. Ostali kriteriji koji se ocjenjuju uključuju sljedeće: čistoća plaže; sigurnost; kvaliteta okoliša; upravljanje i pomoćni sadržaji. Lista je plaže podijelila po regijama (sjeveroistok, jugoistok, zaljev, jugozapad, sjeverozapad, Havaji) – pokazalo se da su najbolje rangirane uglavnom havajske plaže. Pobjednici nemaju pravo biti zastupljeni na listi naredne godine. Iako su upitnici sastavljeni tako da odgovaraju prvenstveno plažama koje se koriste za kupanje, autori napominju da bi se ista shema mogla koristiti za ocjenjivanje i drugih kategorija plaža (npr. onih koje imaju pejzažnu vrijednost, koje se koriste za šetnje ili sport te koje imaju značajne biljne ili životinjske vrste). „Fizički faktori“, „biološki faktori“ te „ljudski utjecaj i korištenje“ su generički naslovi, a brojna pitanja se odnose na specifične parametre. Ispitanici označe odgovarajuću kućicu, ukupne vrijednosti se zbroje i što je konačni zbroj svih tiju grupa veći, to je plaža „bolja“. Tablica 4 daje primjer grupe biloških faktora, koji, iako su nazvani „biološki“, zapravo nemaju naglasak na objektivnim prirodnim vrijednostima, već na razinu neugode koju imaju na kupače.
61
CRA/PPA, COAST
Tablica 4: Upitnik za ocjenjivanje plaža: biološki faktori Parametar Zamućenost Boja vode Plutajući materijal Alge u vodi „Crvena plima“ Smrad (riba, morska trava koja truli) Divlja flora i fauna (npr. ptice) Nametnici (muhe, krpelji, komarci) Postojanje kanalizacijskih ispusta na plaži Morska trava ili meduze na plaži
1 Mutno Sivo Obilno Obilno Uobičajeno Smrad
Ocjena 3 do do do do do do
2
4
5 Bistro Azurno/plavo Nema Nema Nema Svježi morski zrak
Nema
do
Obilno
Uobičajeno
do
Nema problema
Nekoliko
do
Nema
Brojno
do
Nema
Nacionalna grupa za otpad u obalnim područjima (National Aquatic Litter Group – NALG; http://www.environment‐agency.co.uk) Agencija za okoliš pri vladi Ujedinjenog Kraljevstva ocjenjuje plaže na temelju količine smeća koje se nalazi na potezu plaže dugom 100 m (50 m lijevo i desno od ulaza), a širine od linije plime do zaleđa plaže. Otpad se analizira po kategorijama koje prikazuje Tablica 5. Plaže dobivaju ocjene od A do D za svaku kategoriju, a najniža ocjena koju dobije po kategorijama, npr. „D“, postaje i ukupna ocjena plaže. Na primjer, plaža može dobiti ocjenu „A“ za sve kategorije osim za krupni otpad koji je ocijenjen sa „D“, no konačna ocjena je ipak „D“. Tablica 5: Procjenjivanje plaža u odnosu na vrstu i količinu otpada Kategorija Naplavine kanalizacijskog porijekla Grudice pamuka Krupni otpad Smeće općenito Opasni otpad Nakupine Ulja / nafta Fekalije
Tip Opće Broj Ukupno komada
A 0 0 0 0 ‐ 49 0 0 0 Nema 0
B 0
C 1 ‐ 5
1‐9 10 ‐ 49 1‐5 10 ‐ 24 50 ‐ 99 100 ‐ 999 0 1‐3 0 1‐3 1‐5 4 ‐ 49 U tragovima Ima 1 2‐9
D 6+ 50+ 25+ 1000+ 4+ 4+ 50+ Neprihvatljivo 10+
Vijeće za čiste plaže – Plavi val (Clean Beaches Council – the Blue Wave; http://www.cleanbeaches.org) Ova organizacija, osnovana u SAD‐u 1998., dijeli plaže na one u turističkim naseljima (33 kriterija za ocjenjivanje) i ruralne (27). Ocjenjivani parametri uključuju kakvoću mora, opasnosti, usluge, očuvanje staništa, informiranje i obrazovanje javnosti i kontrolu erozije. Kriteriji za kakvoću mora korišteni za ovo priznanje vode se prema Smjernicama za kakvoću mora u okolišu glede bakterija iz 1986., koje je preporučila EPA (ili se bar toga drže za vrijeme visoke sezone). Svake dvije godine tim stručnjaka provjerava udovoljavanje kriterijima, a naknada je 2.500 US$ za prvu, a 1.250 US$ za drugu godinu, s tim da se kao početak godine uzima zadnja nedjelja u svibnju. Cilj
62
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
kampanje „Plavi val“ je podizanje javne svijesti o, i ukljuēivanje javnosti u održavnje plaža ēistima i zdravima. Provode se dvije inspekcije po plaži, kao i sljedeđe dodatne usluge: dodatno savjetovanje s osobljem u destinaciji o promoviranju zaštite mora; promotivni materijali za partnere u zaštiti mora; opširno izvješđe o destinaciji, sa sažetkom individualnih provjera plaža i ukupnom analizom destinacije. Sigurnost plaža – Australija (http://www.surflifesaving.com.au) Australski program za sigurnost i upravljanje plažama (Australian Beach Safety and Management Programme) izdaje niz knjiga koje daju opis plaža iskljuēivo na temelju sigurnosnih parametara. Daje se informacija o nastanku i prirodi plaža, kao i informacije o opasnostima i sigurnosti na plažama. Posebno se komentira pogodnost plaža za surfanje, kupanje i ribolov. Na temelju fiziēkih opasnosti, sve su plaže ocijenjene u odnosu na javnu sigurnost na plaži u rasponu od 1 (sigurna) do 10 (najmanje sigurna). Plavi Vodiē (GuidaBlu; http://www.legambiente.it) Ovo je talijanski sustav dodjeljivanja oznaka kvalitete, koji se temelji na ocjenjivanju brojnih elemenata, za neke obalne lokalitete (ne iskljuēivo plaže), a provodi ga talijanska NVO „Legambiente“ za nivo lokalne administracije. Postoji sedam kategorija koje se ocjenjuju, a za svaku postoji odgovarajuđi simbol. Procjena koristi razliēite baze podataka. Razliēiti specifiēni parametri boduju se u rasponu od 1 do 100, a rezultati su sabrani u broju „jedara“ (od 1 do 5); broj „jedara“ oznaēava opđe stanje obale na tom lokalitetu. Za 2006. godinu rezultati su bili kako slijedi: 10 lokaliteta je dobilo 5 „jedara“ (88,77 Ͳ 97,69%), 40 lokaliteta je dobilo 4 „jedra“ (83,63 Ͳ 87,70%); 75 lokaliteta je dobilo 3 „jedra“ (78,33 Ͳ 83,63%); 75 lokaliteta je dobilo 2 „jedra“ (74,31 Ͳ 78,09%); preostalih 66 lokaliteta je dobilo 1 „jedro“ (59,98 Ͳ 74,18%). Sedam specifiēnih kategorija koje se ocjenjuje su: Okoliš: na temelju prirodnog krajolika, obalnog krajolika, urbanog krajolika, kvalitete graĜevina, kvalitete življenja; Dobrodošlica: na temelju kapaciteta dobrodošlice; turistiēkih usluga; pokretljivosti; programa za kontrolu/proēišđavanje otpada; opreme za recikliranje; prikupljanje /proēišđavanje/ ispuštanje otpadnih voda itd.; More i plaža: ova kategorija oznaēava najbolja mjesta u odnosu na ēisto more i kvalitetu plaže, postojanje „slobodnih plaža36„, prenapuēenost plaže, sigurnosnu opremu i usluge; Okruženje: mjesta od povijesnog znaēenja, kvalitetni zanati, muzeji, arheološka nalazišta i sl. Ronjenje: ova kategorija oznaēava postojanje morskog dna od posebnog interesa za ronioce, kao i postojanje odgovarajuđe usluge na kopnu (ronilaēki centar ili škola ronjenja); Invalidi: oznaēava postojanje opreme i usluga za invalide; Održivost: oznaēava da je navedena opđina u protekloj godini promovirala inicijative za poboljšanje ekološke održivosti (biciklistiēke staze, pješaēki otoci i sl.), kao i mjesta u kojima je zabilježena smanjena potrošnja energenata. Portugal: Zlatna povelja za kvalitetu plaže (http://www.snirh.inag.pt) Organizacija „Quercus“ (Nacionalna udruga za zaštitu proirode), koja se bavi okolišem, 2007. je dodijelila „Zlatnu povelju za kvalitetu“ za 196 od ukupno 508 kupališnih podruēja (422 obalna i 86 u unutrašnjosti). 36
U Italiji, mnoge plaže, odnosno njihov kopneni dio, su dane na privatno korištenje davanjem državnih koncesija (tzv. „bagni“), te se za njihovo korištenje treba platiti ulaz (u takvim sluēajevima ljudi ipak mogu slobodno prolaziti uzduž morske linije u širini od 5 metara). Plaže koje nisu podvrgnute ovakvom naēinu komercijalnog korištenja smatraju se „slobodnim plažama”.
63
CRA/PPA, COAST
Time su nagradili kupališna podruēja koja su u proteklih 5 godina postigla ocjenu „dobar“ za standard kakvođe mora. Ovaj program dodjeljivanja priznanja ima puno ograniēeniji raspon od veđ navedenih, (buduđi da je jedini kriterij kakvođa mora), a temelji se na podacima koje godišnje izdaje portugalski Institut za vode. Pokrajina s najveđim brojem plaža koje su dobile „Zlatnu povelju“ za kakvođu mora je Albufeira (15 plažnih podruēja), a slijede je Vila do Bispo (10 plažnih podruēja), Almada (9 plažnih podruēja) i Grândola i Vila Nova de Gaia (svaki sa po 7 plažnih podruēja). Godine 2007., prvi je put izabrano i jedno plažno podruēje iz unutrašnjosti – Montargil. Zakljuēak Uvriježeno je mišljenje da priznanja plažama motiviraju ljude da posjete te plaže, no najnovija istraͲ živanja to opovrgavaju. Brojna su pitanja vezana za isplativost strategija upravljanja plažama/obalom. Osjeđaj ugode koji proizlazi iz opđe privlaēnosti plaže, kao i pitanja kao što su blizina, sadržaji i vrijeme, imaju puno veđi znaēaj od priznanja. Neki faktori, kao što su ēistođa i sigurnost, a koji su u bliskoj vezi s priznanjima, takoĜer su važni posjetiteljima. Ipak, teško je uspostaviti ēvrstu uzroēnoͲposljediēnu vezu, jer neka bitna poboljšanja u upravljanju plažama mogu biti rezultat nacionalnog i europskog zakonodavstva. Nedvojbeno je da su priznanja potaknula odgovorne za upravljanje plažama da poboljšaju usluge. Ipak, ēinjenica je da su neki od najuspješnijih programa priznanja izgubili identitet jer su poboljšanja koja su izvorno zahtijevali postala opđeprihvađeni standard. Tako posjetitelji plaža vjerojatno nisu ni svjesni da su neki aspekti upravljanja plažama nekad bili inovacije uvedene da bi se zadovoljili uvjeti odreĜenog programa priznanja. Rezultati istraživanja pokazuju da postoji velika zbunjenost i nerazumijevanje u odnosu na plažne zastave, te je njihova vrijednost za širu javost dvojbena. Mnoštvo raznih programa priznanja i drugih ekoͲoznaka zbunjuje korisnike plaža, te je dokazano da ēinjenica da plaža ima neko priznanje nije presudna za odabir plaže. Ukoliko se želi nastaviti s dobivanjem zastavaͲpriznanja, lokalne bi vlasti najprije trebale ispitati koje su stvarne potrebe korisnika plaže. Zastave mogu služiti kao korisno „pokriđe“ lokalnim vijeđima, „potvrda“ da rade na privlaēenju više posjetitelja na plaže, te time pridonose boljitku lokalne zajednice. Naravno, priznanja su dobrodošla ako doprinose boljem doživljaju posjetitelja, ali postoji opravdana sumnja da one ne doprinose veđoj zaradi od turizma. Iako se upravljanju plažama koje je iskljuēivo usmjereno na osvajanje priznanja mogu uputiti opravdane kritike, bitno je naglasiti da se sumnje odnose na konkretno pitanje imaju li priznanja za kvalitetu plaže zaista bitnu ulogu kod motiviranja pojetitelja da doĜu na odreĜenu plažu. Temeljna vrijednost programa priznanja je za svaku pohvalu, i ti su programi dali znaēajan poticaj velikom poboljšanju u upravljanju plažama. Odgovorni za upravljanje mogu dobro iskoristiti priznanje u promotivnim aktivnostima i oglašavanju, ali sama priznanja se bave iskljuēivo poboljšanjem doživljaja posjetitelja kroz uspostavu odreĜenih standarda. Kad bi sve plaže zatražile priznanje i udovoljile uvjetima, sve bi ga dobile i nijedna ne bi imala prednost u odnosu na ostale. Mnogi pristupi rangiranju plaža i programi priznanja za plaže nisu bili dosljedni kod klasifikacijskih kriterija, jer: su preusko usmjereni na samo jedno pitanje (npr. zdravlje), ili su, unatoē širem pristupu, propustili neka pitanja važna za holistiēki sustav klasifikacije plažnih podruēja; nisu prepoznali utjecaj djelovanja korisnika plaže i njihove prioritete kod definiranja kriterija koji bi se mogli koristiti za ocjenu kvalitete; su se usmjerili na samu plažu, a propustili uzeti u obzir širi pojas plažnog podruēja koji bi trebao obuhvatiti okoliš koji okružuje plažu; nisu dovoljno razumljivo objasnili korisnicima plaže razloge za njihovo ocjenjivanje plaže; Nelson navodi kako je 17% ispitanika na plažama južnog Walesa u Velikoj Britaniji, Plavu zastavu povezivalo s opasnošđu! su zanemarili razliēitosti izmeĜu tipova plaža i individualne potrebe pojedinih tipova plaža; nisu uspjeli integrirati razliēita pitanja u jedan uēinkovit instrument upravljanja plažama.
64
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
2. UPRAVLJANJE PLAŽAMA U HRVATSKOJ
2.1
Institucionalni i zakonodavni okvir upravljanja obalom (i plažama)
2.1.1
Zakonodavno odreĜenje obale i plaže
Polazeđi od prirode obalnog podruēja kao prostora objedinjenja kopna i mora u jedinstvenu životnu cjelinu, na kojem je moguđe identificirati specifiēne socijalne i ekonomske prilike koje se usko vezuju za taj prostor (Filipiđ i Šimunoviđ, 1993.), upravljanje obalnim podruējem (ukljuēujuđi upravljanje svakim od njegovih sastavnih dijelova) treba ukljuēivati cjeloviti pristup planiranja razvoja i zaštite prostora. Stoga upravljanje plažama mora biti dio integralnog upravljanje obalnog podruēja. Fiziēka granica obalnog dijela Hrvatske je kroz važeđe administrativnoͲzakonodavne propise odreĜena kao: Pomorsko dobro koje „ēine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen opđoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje. Pomorskim dobrom smatraju se morska obala, luke, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, plaže, ušđa rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i morskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva“ (ēl 3, Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama; NN 158/03, 141/06). Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama koristi termin morska obala, kojim se ona odreĜuje kao onaj dio teritorija Republike Hrvatske koji se: „...proteže od crte srednjih viših visokih voda mora i obuhvađa pojas kopna koji je ograniēen crtom do koje dopiru najveđi valovi za vrijeme nevremena kao i onaj dio kopna koji po svojoj prirodi ili namjeni služi korištenju mora za pomorski promet i morski ribolov, te za druge svrhe koje su u vezi s korištenjem mora, a koji je širok najmanje šest metara od crte koja je vodoravno udaljena od crte srednjih viših visokih voda.“ (ēl.4)
Važno je napomenuti kako se taj naziv zapravo odnosi samo na kopneni dio pomorskog dobra, te bi bilo primjerenije koristiti termin kopnena komponenta pomorskog dobra (ili sliēno), da bi se izbjegle pojmovne zabune (Vojkoviđ, 2003). Zaštiđeno obalno podruēje (ZOP), koje je Zakonom o prostornom ureĜenju i gradnji (NN 76/07; 38/09) odreĜeno kao podruēje od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, a koje obuhvađa sve otoke, kopneni pojas do 1.000 metara te 300 metara mora. Njegova ukupna površina je 4.639,01 km2 od ēega kopneni dio zauzima 1.400,5 km2 a otoci 3.238 km2. Granica zaštiđenog obalnog pojasa odreĜena je na topografskim podlogama cjelovito za cijelo obalno podruēje, te je unesena u sve prostorne planove (Cimerman i Paunoviđ, 2008.). Obalno podruēje definirano je i administrativnoͲteritorijalnim granicama sedam obalnih županija i 220 jedinica lokalne samouprave (opđina i gradova). Ovakva je odredba takoĜer znaēajna, jer podruēne (regionalne) i lokalne jedinice imaju odreĜene nadležnosti, prava i obveze kojima gospodare obalnim podruējem (Cimerman i Paunoviđ, 2008.). Definicija obalnog podruēja kao prostornoͲplanske kategorije odreĜuje ga kao pojas na kojem se primjenjuju posebne mjere i kriteriji ureĜenja i korištenja prostora. Glavne prostorne cjeline obalnog podruēja su: uži obalni pojas, akvatorij, zaobalje i otoci. Strategija (1997.) i Program prostornog ureĜenja Republike Hrvatske (1999.) odreĜuju obalno podruēje kao prostor posebnih obilježja, gdje je kopneni dio definiran s tri kilometra u dubinu kopna ili do 50 metara nadmorske visine. S gledišta zaštite prostora i prirodnog identiteta, obalno podruēje odreĜuje pripadnost znaēajnoj zoni krša, koja zauzima približno 42% teritorija Hrvatske. Osim toga, ono obuhvađa deset tipova obalnih krajobraznih cjelina, a definirano je i kriterijima bioraznolikosti jadranskog kopnenog i morskog podruēja (Cimerman i Paunoviđ, 2008.).
65
CRA/PPA, COAST
Mediteranskim Protokolom o integralnom upravljanju obalnim podruējem, koji je Republika Hrvatska potpisala 2008., obalno podruēje se definira kao „geomorfološko podruēje s obje strane obalne crte u kojem se meĜusobno djelovanje izmeĜu pomorskih i kopnenih dijelova odvija kroz složene ekološke sustave koje ēine biotske i abiotske komponente, životni prostor za ljudske zajednice i njihove društvenogospodarske aktivnosti“ (ēl. 2 f.). Protokol je u procesu ratifikacije; njegovim stupanjem na snagu može se oēekivati uvoĜenje preciznijih obalnih definicija, prije svega definicije „obalnog podruēja“, nužno šire od postojeđe definicije ZOPͲa. Uzimajuđi u obzir prirodne i rekreacijske karakteristike plaža, Zakon o prostornom ureĜenju i gradnji, slijedeđi Pravilnik o vrstama morskih plaža i uvjetima koje moraju zadovoljavati (Narodne novine, 1995.; više nema pravnu valjanost), odreĜuje i dva glavna tipa plaža: ureĜene i prirodne plaže. „UreĜena morska plaža unutar ili izvan naselja je nadzirana i pristupaēna svima pod jednakim uvjetima s kopnene i morske strane, ukljuēivo i osobama smanjene pokretljivosti, veđim dijelom ureĜenog i izmijenjenog prirodnog obilježja, te infrastrukturno i sadržajno (tuševi, kabine i sanitarni ureĜaji) ureĜen kopneni prostor neposredno povezan s morem, oznaēen i zaštiđen s morske strane.“ ( l. 53., st. 2) „Prirodna morska plaža unutar ili izvan naselja je nadzirana i pristupaēna s kopnene i/ili morske strane infrastrukturno neopremljena, potpuno oēuvanoga zateēenoga prirodnog obilježja.“ ( l. 53., st. 3)
Prema Zakonu, prirodna plaža je ona koja ima sve prirodne znaēajke bez uslužnih objekata. Za razliku od prirodne, ureĜena plaža je ona koja ima promijenjen prirodni okoliš i pruža osnovne usluge (npr. one vezane za higijenu i sigurnost). Mišljenja smo kako je ovakva definicija nedostatna i terminološki neadekvatna. Naime, postoje razliēite kategorizacije plaža: po položaju, prirodnim vrijednostima, rekreacijskim elementima, itd. Postojeđa zakonska definicija ima razliēita polazišta za svaku od dviju navedenih kategorija (prirodna, ureĜena): po porijeklu plaže te po ureĜenosti/korištenju. Naime, plaža može biti ili prirodna/umjetna; ili ureĜena/neureĜena (ukljuēujuđi razne meĜuvarijante). Osim toga, ovakvom je kategorizacijom legislativni i upravljaēki odnos prema plažama statiēan i ne predviĜa nikakve mjere za oēuvanje prirodnih vrijednosti plaža, kao ni za poboljšanje uvjeta za rekreaciju na plažama (iako su standardi kakvođe mora za kupanje te izrada profila mora odreĜeni Uredbom o kakvođi mora za kupanje; NN 73/08 37). Konaēno, treba napomenuti da ovakav pristup ima iskljuēivo antropogenu dimenziju (vidi poglavlje 1.2.1) Uredbom o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru (NN 23/04, 101/04, 39/06, 63/08), plaže se dijele na: i. UreĜene javne plaže, koje služe veđem broju turistiēkih objekata i graĜana; ii. UreĜene posebne plaže, koje ēine tehniēkoͲtehnološku cjelinu jednog smještajnog objekta u smislu Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti; iii. Prirodne plaže, na kojima nisu izvršeni zahvati u prostoru u smislu propisa kojima se ureĜuje prostorno ureĜenje i graĜenje, te koje se ne smiju ograĜivati s vanjske strane. Važno je napomenuti da zakonodavac predviĜa moguđnost ograĜivanja i naplate ulaza iskljuēivo za ureĜene plaže. Da bi se pridonijelo proaktivnom odnosu prema plažama kao integralnom dijelu hrvatskog obalnog prostora, a ne promatrajuđi ih samo kao (moguđi) predmet koncesije, te uzimajuđi u obzir prirodne znaēajke plaže, bit đe važno razlikovati barem tri osnovna tipa plaža38 (uz moguđnost razvijanja prijelaznih tipova) s obzirom na stupanj prirodnosti, oēuvanosti staništa te stupanj korištenja plaže: i. prirodne plaže koje imaju znaēajni stupanj oēuvanosti prirodnog staništa (i stupanj prirodne vrijednosti), te su stoga stavljene u sustav zaštite ili se takva zaštita planira. Na takvim plažama korištenje u rekreacijske svrhe nije zabranjeno, ali ne smije biti dopušten nikakav oblik intervencija u njihove prirodne i krajobrazne vrijednosti; 37 38
66
Stupila na snagu 1. sijeēnja 2009. godine. Detaljnija klasifikacija plaža predlaže se u poglavlju 4.2.
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
ii. plaže koje su po svom porijeklu prirodne (ali mogu biti prihranjivane), te su već u relativno intenzivnom sustavu korištenja. Na takvim plažama treba osigurati osnovne sanitarno‐higijenske sadržaje kojima će se osigurati očuvanje prirodnih vrijednosti plaže i sigurnost zdravlja kupača. Moguće je i razvijanje rekreacijskih sadržaja, ali tako da se ni na nikakav način ne ugrožavaju temeljne prirodne vrijednosti; iii. plaže koje su ili umjetno stvorene ili značajno artificirane, te na kojima se preporuča razvijanje svih vrsta rekreacijskih sadržaja (ugostiteljskih, sanitarnih, sigurnosnih, sportskih, itd.), u skladu sa socio‐ekonomskim i prirodnim (prvenstveno krajobraznim) odrednicama prostora; Konačno, treba naglasiti i da hrvatski propisi uređenim tipovima plaža smatraju i hridinaste obale (Fotografija 45) te umjetna plažna područja (kao što su betonirane obale). Međutim, geološki promatrano, samo pješčana i šljunčana obalna područja mogu biti smatrana plažama (vidi poglavlje 1.2.1). Za ostala područja adekvatni termini su kupališta i/ili kamena (hridinasta) obala.
Fotografija 45: Hridinasta obala u funkciji kupališta (otok Brač, Hrvatska)
2.1.2
Ključni propisi upravljanja obalom i plažama
Ne postoje posebne pravne forme vezane uz upravljanje obalnim područjem kao cjelinom, izuzev zakonske odredbe o zaštićenom obalnom području mora (ZOP). Ipak, postoje neki zakoni i propisi koji se bave određenim specifičnim problemima obalnih područja, ali nisu uvijek u potpunosti u skladu jedan s drugim (DUZPO, 1998.). Zakoni najvažniji za zaštitu obale su: Zakon o prostornom uređenju i gradnji, Zakon o zaštiti prirode (NN 70/05; 139/08), Zakon o zaštiti okoliša (NN 110/07), Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03, 141/06, 38/09) i Zakon o otocima (NN 34/99, 32/02, 33/06). Zakon o zaštiti okoliša i pripadajući podzakonski akti osiguravaju da se upravljanje prostorom (uključujući obalno područje) provodi imajući u vidu zaštitu okoliša. Nadalje, Zakonom o zaštiti okoliša definira se pojam integralnog39 upravljanja obalnim područjima (IUOP) kao: „dinamički proces održivog upravljanja i korištenja obalnih područja, uzimajući istodobno u obzir krhkost obalnih ekosustava i krajobraza, raznolikost aktivnosti i korištenja, njihovo međusobno djelovanje, pomorsku usmjerenost pojedinih aktivnosti i korištenja i njihov utjecaj na morske i kopnene dijelove.“ (čl. 24)
39
Na nekim mjestima on je definiran kao integralno, a na nekima kao integrirano upravljanje.
67
CRA/PPA, COAST
Zakonom se predviĜa i izrada Strategije zaštite morskog okoliša koja uzima u obzir principe IUOPͲa. Osim toga, postoje brojni propisi zaštite okoliša koji se odnose na ispuštanje tvari u okoliš, otpad, informacijski sustav za okoliš, plan intervencija u zaštiti okoliša itd., a koji su na indirektan naēin važni za upravljanje obalnim podruējima. Možda najvažniji podzakonski akti su Uredba o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (NN 64/08, 67/09), Uredba o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš (NN 64/08) i Uredba o informiranju i sudjelovanju zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša (NN 64/08), što su kljuēni instrumenti za procjenu utjecaja na okoliš svake planirane aktivnosti koja bi mogla imati utjecaja na prostor (pa tako i na obalno podruēje), odnosno informiranje javnosti. Uredbe definiraju postupak procjene utjecaja, ukljuēujuđi aktivnosti za koje je procjena potrebna, odnosno naēin informiranja javnosti o postupku izrade strateške studije; ocjene o potrebi strateške procjene; ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš; utvrĜivanje sadržaja studije o utjecaju zahvata na okoliš prije njezine izrade, te u postupku davanja suglasnosti na Izvješđe o sigurnosti. Nadalje, postoje još tri propisa koja bi trebalo uzeti u obzir: Nacionalna strategija zaštite okoliša (NN 46/02), Nacionalni plan djelovanja za okoliš (NN 46/02) i Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske (NN 30/09). Od svih prethodno navednih propisa, jedino se Zakon o otocima u cijelosti odnosi na obalno podruēje (odnosno na jedan dio obalnog podruēja). Nedavno (2004.) usvojena Uredba o ureĜenju i zaštiti zaštiđenog obalnog podruēja mora, po prvi put odreĜuje (u geografskom smislu), što je (zaštiđeno) obalno podruēje (1.000 m kopna i 300 m mora), i kojim đe se djelatnostima dati prednost s obzirom na obalnu lokaciju. Važno je napomenuti da postojeđa definicija ZOPͲa ne ukljuēuje sveukupno obalno podruēje, veđ samo njegov „uži“ (zaštiđeni) dio. Zakon o prostornom ureĜenju i gradnji, ažuriran 2009., ukljuēio je i ovu Uredbu kao svoj sastavni dio. Hrvatska je 21. sijeēnja 2008. godine u Madridu potpisla Protokol o integralnom upravljanju obalnim podruējem Mediterana. Taj Protokol je prvi meĜunarodnopravni instrument kojim se uvodi obveza integralnog upravljanja obalnim podruējem, uzimajuđi u obzir prostorno planiranje, zaštitu okoliša i prirode, zaštitu kulturne baštine, održivu poljoprivredu, ribarstvo, turizam, te ostale gospodarske djelatnosti u obalnom podruēju. Njegovim stupanjem na snagu javlja se potreba za usklaĜivanjem dijela hrvatskih propisa koji se tiēu upravljanja obalnim podruējima. Osim Zakonom o prostornom ureĜenju i gradnji, upravljanje plažnim podruējima Hrvatske trenutaēno je regulirano dvama glavnim dokumentima: Uredbom o kakvođi mora za kupanje i Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama. Uredba o kakvođi mora za kupanje propisuje standarde kakvođe mora za kupanje na morskoj plaži, kojima se odreĜuju graniēne vrijednosti mikrobioloških pokazatelja i druge znaēajke mora. Uredbom su utvrĜene mjere upravljanja morem za kupanje40, za ēije je provoĜenje nadležna županija, a provoĜenje koordinira Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ureĜenja i graditeljstva. Mjere upravljanja morem za kupanje podrazumijevaju uspostavljanje vremenskog rasporeda (kalendara) prađenja, ocjenjivanje kakvođe mora za kupanje, odreĜivanje i procjenu uzroka oneēišđenja, spreēavanje izloženosti kupaēa oneēišđenju, smanjenje rizika od oneēišđenja, te razvrstavanje mora za kupanje. Osim toga, Uredbom je odreĜena izrada i održavanje profila mora, koji je svojevrsna baza podataka o stanju kakvođe mora, kao i o postojeđim i potencijalnim uzrocima oneēišđenja (MZOPUG, 2009.). Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama naglašava da su plaže dio pomorskog dobra koje je dostupno svima pod istim uvjetima. Kao takve, one ni pod kojim uvjetima ne mogu biti privatno vlasništvo. Ipak, one mogu biti predmetom koncesije. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, temeljem Pomorskog zakonika (NN 181/04, 76/07, 146/08) definira uvjete za davanje koncesija za korištenje pomorskog dobra. Zakon razlikuje koncesije i koncesijska odobrenja. Sukladno tome, u hrvatskom zakonodavnom sustavu postoje dva znaēajna propisa: Uredba o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru (NN 23/04, 63/08) i Uredba o postupku davanja koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru (NN 36/04, NN 63/08). Potonja se odnosi na sve oblike gospodarskih aktivnosti koje 40
68
Koje se ipak najviše odnose na prađenje stanja.
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
se mogu obavljati na obalnom podruēju, kao što je iznajmljivanje suncobrana, ležaljki i raznih rekreacijskih sadržaja, pružanje ugostiteljskih usluga, itd. Koncesijsko odobrenje može biti dodijeljeno na razdoblje do 5 godina, temeljem odluke Vijeđa za koncesijska odobrenja pri lokalnoj samoupravi zaduženoj za upravljanje pomorskim dobrom. Koncesija je, pak, zakonsko pravo koje omoguđuje potpuno ili djelomiēno iskljuēenje javnog korištenja pomorskog dobra da bi se ostvarilo njegovo gospodarsko korištenje. Opđenito, koncesije odobrava županijsko vijeđe. MeĜutim, u nekim sluēajevima mogu biti odobrene od strane grada/opđine ili države. Koncesija se izdaje na rok od 5 Ͳ 99 godina. Da bi postao nositelj koncesije, podnositelj zahtjeva treba biti pravni subjekt. Podnositelj zahtjeva treba predstaviti studiju ekonomske uēinkovitosti predložene aktivnosti. Važno je naglasiti da se koncesija na pomorskom dobru može izdati samo za ona pomorska dobra koja su kao takva i uknjižena u svim službenim dokumentima, u skladu s prostornoͲplanskom dokumentacijom. Stoga je jedan od bitnih zakonskih akata Uredba o postupku utrĜivanja granice pomorskog dobra (NN 23/04, 101/04, 39/06, 63/08), u ēijem su prilogu definirani detalji izdavanja koncesija na plažama. Postojeđim je zakonima upravljanje pomorskim dobrom jako centralizirano, a zanemariv je utjecaj opđina i gradova u postupku upravljanja pomorskim dobrom. Centralizacija se posebno (izmeĜu ostalog) manifestira u postupcima odreĜivanja granica pomorskog dobra, u postupcima izdavanja koncesija, kao i u ēinjenici da su opđinama/gradovima odreĜene obveze, ali ne i jasna prava kao ni sredstva za upravljanje pomorskim dobrom. Usvajanjem novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (koji je još uvijek u obliku „konaēnog nacrta“) može se oēekivati (manje) jaēanje uloge lokalne i regionalne razine upravljanja kod odreĜivanja granica pomorskog dobra41 (Županijsko povjerenstvo za granice pomorskog dobra42), te kod izdavanja koncesija (opđinsko/gradsko vijeđe dobiva moguđnost izdavanja koncesija bez moguđnosti gradnje do 10 godina). Ipak, sredstva od dodjele koncesija još uvijek se dijele na tri jednaka dijela, te nije propisano njihovo namjensko korištenja za upravljanje pomorskim dobrom. S obzirom na gore navedeno, kao i na ēinjenicu da novi Protokol o IUOP predviĜa stvarno jaēanje decentraliziranog upravljanja obalnim podruējima, zakonska regulativa o lokalnoj samoupravi takoĜer postaje iznimno važna. Prije svega, to je Zakon o lokalnoj i podruēnoj samoupravi (NN 33/01, 60/01, 106/03, 129/05, 109/07, 125/08), te Zakon o regionalnom razvoju (NN 153/09). Plaže ēine vrijedna prirodna staništa, stoga s naroēitom pozornošđu treba uzeti u obzir i Pravilnik o tipovima staništa, kartama staništa, ugroženim i rijetkim tipovima staništa i mjerama za zaštitu tipova staništa (NN 7/06), posebice ako se planira neka intervencija na plaži ili s plažom (kao što je, primjerice, nasipavanje). Pristupanjem Europskoj uniji, Hrvatska se obvezuje provoditi postojeđe EUͲpropise, pa tako i one o zaštiti prirode. Mnoge odredbe dviju EU direktiva o zaštiti prirode (EU Direktiva o pticama i EU Direktiva o staništima) veđ su prenesene u hrvatsko zakonodavstvo (Zakon o zaštiti prirode). Kao i druge zemlje ēlanice, Hrvatska đe morati predložiti podruēja mreže Natura 2000 za više od 250 rijetkih ili ugroženih vrsta, te 70 stanišnih tipova. (DZZP, 2009a). Biološka raznolikost istoēne obale Jadranskog mora iznimno je velika. Ona je uglavnom krška, a podizanjem razine mora nakon posljednjeg ledenog doba, veliki je dio toga obalnog krša (ukljuēujuđi mnoge važne krške fenomene) prekriven morem. Stoga se oēekuje da đe znaēajan broj morskih (i obalnih) vrsta i staništa u Hrvatskoj postati dio ekološke mreže Natura 2000 s ugraĜenim mjerama oēuvanja. Devet je kljuēnih morskih stanišnih tipova u Hrvatskoj (a koji su navedeni u Dodatku I Direktive o staništima) koji bi, ovisno o stupnju oēuvanosti, trebali postati dio Natura 2000. Neka od tih staništa osobito su znaēajna kada je rijeē o plažama (DZZP, 2009b.) (vidi poglavlje 2.2.1). Plaže su i znaēajan turistiēki resurs (vidi poglavlje 1.2.3.2 i 2.2.2). Kod upravljanja plažama treba uzeti u obzir i kljuēne dokumente koji odreĜuju turistiēki razvoj destinacije. Najvažniji dokument za upravljanje u turizmu je „Strategija razvoja hrvatskog turizma do 2010. godine“ (2003.). Nadalje, Institut za turizam 41 42
Postoje ozbiljni prigovori od strane lokalne administracije da đe se novim zakonom sustav dodatno centralizirati. Koje, doduše, neki pravnici vide kao lošiji model, odnosno smatraju da treba zadržati ranije rješenje da granice pomorskog dobra odreĜuje Povjerenstvo za granice Ministarstva na prijedlog županijskog povjerenstava za granice, jer se radi o upravnim postupcima od kojih ovise stvarna prava sudionika postupka.
69
CRA/PPA, COAST
je (2007.) izradio „Studiju održivog razvoja kruzing turizma u Hrvatskoj“. „Strategija razvoja nautiēkog turizma Republike Hrvatske“ (MMPI, 2008.) je znaēajan dokument, ali pisan potpuno sektorski, ne uzimajuđi previše u obzir ostale aktivnosti. Nadalje, postoje brojni propisi vezani uz upravljanje u turizmu, ali se uglavnom odnose na odreĜene usluge unutar turistiēkog sektora. Znaēajni zakoni mogli bi biti Zakon o turistiēkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma (NN 30/94, 152/08), kojim se odreĜuje njihova odgovornost za upravljanje atrakcijskim osnovama (pa tako i plažama), te Zakon o boravišnoj pristojbi (NN 152/08, 59/09), koji odreĜuje da dio sredstava (40%, 65%, 80%, itd. ovisno o tipu turizma) treba biti doznaēen lokalnoj TZ i/ili Gradu/Opđini te utrošen na „poboljšanje uvjeta boravka turista“. Iako bi se teoretski takva zakonska odredba mogla primjenjivati i na poboljšanje uvjeta na plažama (kao turistiēkom resursu), ta se sredstva, nažalost, uglavnom ciljano troše na promotivne aktivnosti.
2.1.3
Institucionalni okvir
Hrvatska ima iznimno dugu obalu, ali još uvijek nije uspostavljeno organizirano upravljanje tako važnim prirodnim bogatstvom. Rješavanjem pojedinaēnih problema vezanih za obalno podruēje bavi se nekoliko ministarstava: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ureĜenja i graditeljstva, Ministarstvo turizma, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Ministarstvo kulture / Državni zavod za zaštitu prirode, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, te Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva. IzmeĜu ovih ministarstava dolazi do preklapanja nadležnosti, prava i odgovornosti, što vodi do pomanjkanja komunikacije te nedostatka korisne i uspješne suradnje izmeĜu njih. Trenutno postoje dvije institucije zadužene za upravljanje obalnim podruējima: Odjel za zaštitu mora unutar Ministarstva zaštite okoliša, prostornog ureĜenja i graditeljstva (MZOPUG) te Uprava za otoke i priobalje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. MeĜutim, u smislu upravljanja kakvođom mora na plažama najvažniji je Odjel za zaštitu mora (MZOPUG). Kad je uspostavljen, bio je prvo institucionalno rješenje takve vrste na Mediteranu. Nažalost, njegovi su zadaci danas uglavnom svedeni na administrativne poslove: struēni poslovi vezani uz zaštitu mora; koordiniranje Programa prađenja kakvođe mora na plažama u Republici Hrvatskoj; aktivnosti u okviru provedbe Plana intervencija kod iznenadnog oneēišđenja mora uz ostala nadležna tijela; davanje struēnih ocjena, i predlaganje mjera vezanih za prađenje i sanaciju oneēišđenja mora i morskog okoliša; predlaganje mjera zaštite od oneēišđenja mora i priobalja; predlaganje programa istraživanja mora u cilju utvrĜivanja uēinkovitosti rada sustava za spreēavanje oneēišđenja mora; nadzor i usmjeravanje razvoja informacijskog sustava zaštite okoliša i registra oneēišđivanja okoliša; izrada struēnih podloga za izradu nacrta prijedloga zakona i provedbenih propisa, priprema struēnih podloga za izradu planova, programa i izvješđa u vezi sa zaštitom mora, i prađenje njihove provedbe; struēni poslovi usklaĜivanja zakonodavstva s propisima Europske unije; 43 sudjelovanje u provoĜenju MAPͲovog programa u Hrvatskoj. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture (kao i županijski ured državne uprave nadležan za poslove pomorstva) provodi upravni nadzor nad provedbom odredaba Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Inspekcijski nadzor nad provedbom odredaba Zakona i drugih podzakonskih akata obavljaju inspektori pomorskog dobra i ovlašteni državni službenici Ministarstva mora, prometa i infrastrukture kao i inspektori luēke kapetanije. U sklopu ovog ministarstva djeluje i znaēajna Uprava za otoke i priobalje.
43
70
Mediterranean Action Plan – Mediteranski akcijski plan.
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Važno je napomenuti da je u 2009. osnovana MeĜuresorna koordinacija za integralno upravljanje obalnim podruējem u Hrvatskoj. Iako ona nema politiēku ulogu, sâmo osnivanje je znaēajno jer ukazuje na zrelost integralnog promišljanja kod upravljanja obalnim podruējima. Stupanjem na snagu Protokola IUOP, može se oēekivati formaliziranje i jaēanje politiēke i stvarne operativne uloge Koordinacije. Upravljanje zaštiđenim dijelovima prirode (osim nacionalnih parkova i parkova prirode), ukljuēujuđi obalna podruēja, povjereno je Javnim ustanovama za upravljanje zaštiđenih dijelova prirode, koje osnivaju županijske skupštine temeljem Zakona o zaštiti prirode te Zakona o ustanovama (NN 75/93). Osnovne djelatnosti ovih ustanova su zaštita vrijednih (pa onda i zaštiđenih) dijelova prirode, ali i osiguranje održivog korištenja prirodnih dobara, te nadziranje provoĜenja zaštite prirode na podruējima kojima upravlja. Ipak, koncesije na tim podruējima izdaje županijsko poglavarstvo, uz prethodnu suglasnost Ministarstva kulture. Na podruēju Dalmacije osnovane su ēetiri takve Javne ustanove. IzmeĜu ostalih, ove Javne ustanove upravljaju sljedeđim vrijednim obalnim dijelovima prirode: i. Javna ustanova za upravljanje zaštiđenim dijelovima prirode Zadarske županije: ornitološki rezervati Kolanjsko blato, Veliko i Malo blato te znaēajni krajobraz Sjeverozapadni dio Dugog otoka, dok su grebeni kod Silbe u pripremi proglašenja za zaštitu; ii. Javna ustanova za upravljanje zaštiđenim prirodnim podruējima i drugim zaštiđenim prirodnim vrijednostima na podruēju ŠibenskoͲkninske županije: ŽutskoͲsitska skupina otoka, te KanalͲLuka u Šibeniku (znaēajni krajobrazi); iii. Javna ustanova za upravljanje zaštiđenim prirodnim vrijednostima SplitskoͲdalmatinske županije: Pantan (posebni rezervat), otoci Brusnik i Jabuka, Modra, Medvidina i špilja na otoku Ravniku, Zlatni rât i Stiniva, (spomenici prirode); iv. Javna ustanova za upravljanje zaštiđenim prirodnim vrijednostima na podruēju DubrovaēkoͲ neretvanske županije: otok Lokrum (posebni rezervat – šumski), Otoci Mrkan, Bobara i Supetar (posebni rezervat – ornitološki), jugoistoēni dio delte rijeke Neretve (posebni rezervat – ihtiološkoͲ ornitološki), Malostonski zaljev i Malo more (posebni rezervat – u moru), otok Badija, predio Saplunara na otoku Mljetu (koji ukljuēuje i uvalu Blaca), uvala Vuēina s obalnim pojasom i uvala Prapratno na Pelješcu (znaēajni krajobrazi), te otoēiđ Ošjak kod Vele Luke na Korēuli (parkͲšuma). Upravljanje podruējima Natura 2000 (obalnim i kopnenim) zakonski je odreĜeno Direktivom o staništima, koja odreĜuje tri osnovne mjere kojima se može oēuvati zaštita podruēja: zakonske (npr. uspostava zaštiđenog podruēja); ugovorne (npr. potpisivanje sporazuma o upravljanju s vlasnikom zemljišta); upravne (osiguravanje potrebnih sredstava za upravljanje podruējem). MeĜutim, svaka zemlja, pa i svako pojedino podruēje, ima slobodu odluēiti koje mjere može i želi primijeniti s obzirom na vlastite gospodarske, kulturne i socijalne osobitosti. Stoga đe i buduđe institucionalno upravljanje pojedinim Natura 2000 staništem biti odreĜeno prvenstveno na temelju prirodnih vrijednosti te lokalnih specifiēnosti. Hrvatska je poznata kao destinacija „mora, sunca i obale“, stoga su obalna (prije svega, plažna) podruēja kljuēna za razvoj turizma. Osim iskljuēivo obalnih, djelotvorne institucije za upravljanje u turizmu su takoĜer važne za upravljanje obalnim resursima, prije svega plažama. Važan korak u tom smjeru je poduzet na poēetku 2008., kada se, s novim mandatom Vlade, uspostavilo i Ministarstvo turizma. Naime, u razdoblju od 2003. do 2007. Ministarstvo turizma je bilo integrirano u veđe Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka. S obzirom na važnost turizma za cjelokupno hrvatsko gospodarstvo, nepostojanje posebnog Ministarstva turizma je smatrano nedjelotvornim. Sada kad postoji samostalno Ministarstvo turizma, otvaraju se nove moguđnosti i prilike za dodatno jaēanje efikasnog upravljanja u turizmu u Hrvatskoj. Osim na nacionalnoj razini (preko Ministarstva), bitne se odluke donose i na županijskoj i lokalnoj razini (županija i opđina) preko Vladinih odjela. Konaēno, Hrvatska turistiēka zajednica (HTZ) je državna turistiēka organizacija koja je osnovana da bi promicala i kreirala identitet hrvatskog turizma, te podizala sveukupnu kakvođu turistiēke usluge u Hrvatskoj.
71
CRA/PPA, COAST
Hrvatska je također sjedište Centra za regionalne aktivnosti Programa prioritetnih akcija (CRA/PPA) Mediteranskog akcijskog plana Programa Ujedinjenih Naroda za okoliš (UNEP/MAP), koji je osnovan i smješten u Splitu 1979. godine. Njegov program jest usmjeren ka integralnom upravljanju obalnim područjima (ali ne isključivo za područje Hrvatske, već Mediterana u cjelini).
2.2
Plaža kao resurs u Hrvatskoj
Sam pojam resurs označava materijalnu ili apstraktnu osnovu koja se može koristiti za zadovoljenje ljudskih potreba. U narednim se poglavljima analizira vrijednost (značenje) plaže, i to ne samo iz isključivo antropogene dimenzije. U tom kontekstu, sam pojam resursa možda i nije najbolji naziv, jer se ovim Smjernicama želi naglasiti vrijednost plaže za funkcioniranje cjelokupnog obalnog ekosustava, ne nužno u funkciji zadovoljenja ljudskih potreba (socio‐ekonomskih, kulturnih, estetskih ili drugih).
2.2.1
Plaža kao prirodni resurs
Plaže, osobito pješčane, iznimno su važna obalna staništa (vidi poglavlje 1.2.3.1). U Hrvatskoj su pjeskovite i šljunkovite plaže zastupljene na samo 5,4% hrvatske obale (MK, 2009.). Ključna obalna staništa Natura 2000 (a koja su osobito važna za, primjerice, upravljanje plažama) su: muljevita i pješčana dna izložena zraku za vrijeme oseke (114044); mediteranska i termoatlantska vegetacija halofilnih grmova (Sarcocornetea fruticosi) (1420); embrionske obalne sipine – prvi stadij stvaranja sipina (2110); vegetacija pretežno jednogodišnjih halofita na obalama s organskim nanosima (Cakiletea maritimae p.) (1210); ali i muljevite obale obrasle vrstama roda Salicornia i drugim jednogodišnjim halofitima (1310). Zbog svojstava istočne obale Jadranskoga mora, koja je velikim dijelom kamenita, ova staništa veoma su rijetka. To su uglavnom svojtama siromašna, no ekološki iznimno vrijedna staništa, koja su ljudima zanimljiva kao plažna područja – stoga su pod značajnim antropogenim pritiskom (http://www.natura2000.hr).
Fotografija 46: Male sipine na Kraljičinoj plaži, Nin
44
72
Oznaka staništa Natura 2000.
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Fotografija 47: Cakile maritima, karakteristična vrsta uz obale s organskim naplavinama
Kao važna staništa u moru treba naglasiti staništa naselja Posidonia oceanica (1120), grebene (1170), obalne lagune (1150), pješčana dna trajno prekrivena morem (1110) te velike plitke uvale i zaljevi (1160), koja mogu biti prisutna i na područjima nekarakterističnim za plaže, stoga se u nastavku daju kraća objašnjenja samo za tipična kopnena plažna staništa. i. Muljevita i pješčana dna izložena zraku za vrijeme oseke prisutna su tamo gdje, uglavnom zbog geoloških razloga, ima prirodnih naslaga pijeska (Lopar na Rabu, Sabunike kod Nina, Sakarun na Dugom otoku), ili tamo gdje je pijesak donesen vjetrom za vrijeme ledenih doba (otok Susak, mljetska uvala Saplunara) i rijekama s kopna (ušća Neretve i Cetine). Važno je napomenuti da su u obliku sprudova i pličina bili prisutni u velikoj mjeri u Neretvanskom kanalu, no gotovo su nestala zbog intenzivnog vađenja pijeska, dok su pješčane uvale Cetine pretvorene u rekreacijska plažna područja (http://www.natura2000.hr). ii. Muljevite obale obrasle vrstama roda Salicornia i drugim jednogodišnjim halofitima su staništa zajednica sastavljenih uglavnom od jednogodišnjih biljaka ili iz trava. Naseljavaju periodički plavljena muljevita ili pjeskovita tla uz more. U Hrvatskoj ima izuzetno malo staništa ovoga tipa. U starijoj su literaturi ovakva staništa navedena u Vlašićima na Pagu, Sv. Eufemiji i Supetarskoj dragi, no novija istraživanja tamo nalaze samo slanjače višegodišnjih halofita (http://www.natura2000.hr). iii. Mediteranska i termoatlantska vegetacija halofilnih grmova na slanim muljevitim obalama je stanište koje se ponekad koristi i kao pašnjak. Spomenute zajednice nalazimo duž obala Sredozemnog mora, a u Hrvatskom primorju na mnogim lokalitetima poput Krka, Cresa, Raba i Paga, Pantane kod Trogira, uz obalu kod Solarisa i Zablaća i drugdje (http://www.natura2000.hr). iv. Stanište embrionske obalne sipine – prvi stadij stvaranja sipina označavaju obale s prvim stupnjem stvaranja sipina (dina), koje se sastoje od valića pijeska ili izdignute pješčane površine gornjeg dijela žala. Ovo stanište u Hrvatskoj nalazimo na otocima Mljetu (Saplunara, Blaca), Lopudu (Šunj) i Rabu, te na poluotoku Pelješcu (Pržina) (http://www.natura2000.hr). v. Vegetacija pretežno jednogodišnjih halofita na obalama s organskim nanosima razvija se na šljuncima morske obale bogate dušikovim i organskim tvarima, te na nakupinama naplavljenog materijala. Šljunčani žalovi mogu biti građeni od krupnijih ili sitnijih valutica. Umjetno nasipavane plaže bez karakteristične vegetacije ne spadaju pod ova staništa, na kojima bi se čak i mogla razviti karakteristična vegetacija, no to je najčešće onemogućeno stalnim čišćenjem. Veće ili manje šljunčane žalove nalazimo duž cijele jadranske obale (http://www.natura2000.hr).
73
CRA/PPA, COAST
Ova su podruēja najēešđe pod velikim antropogenim pritiskom, prvenstveno uslijed intenzivnog turistiēkog razvoja. Stoga je osobito važno uspostaviti pažljivo upravljanje ovim podruējima, kako bi se osiguralo oēuvanje ovih vrijednih staništa.
2.2.2
Plaža kao gospodarski resurs
Analizirajuđi razloge zbog kojih se Hrvatska odabire kao turistiēka destinacija, može se ređi da turisti u Hrvatsku dolaze uglavnom zbog odmaranja i uživanja u suncu i moru (IT, 2002.). Naime, ispitivanja TOMAS koja provodi Instit za turizam (2002; 2005) pokazuje da su turisti kao faktore kojima su bili najzadovoljniji istaknuli ljepotu prirode i krajolika te ēistođu plaža (IT, 2005.). Stoga se može zakljuēiti da su upravo plaže jedan od najvažnijih resursa u razvoju hrvatskog turizma. Prihodi od meĜunarodnog turizma imaju posebnu važnost za hrvatsko gospodarstvo. Preliminarni podaci Državnog zavoda za statistiku o prihodima za prvih 9 mjeseci 2007., pokazuju da je prihod od turizma u Hrvatskoj iznosio 6,2 milijardi eura, to jest 22% ukupnog BDPͲa za Hrvatsku, što je 7,5% više nego 2006. (MT, 2008.). MeĜutim, te podatke treba uzeti u obzir s rezervom jer oni ne uraēunavaju troškove poduzeđa. Neki ekonomski analitiēari procjenjuju da turistiēki sektor u BDPͲu sudjeluje s približno 10%. Bez obzira na toēan postotak, ostaje ēinjenica da je turizam (i to plažni turizam) jedan od znaēajnih faktora hrvatskog gospodarskog razvoja. Iako ne postoje toēni podaci o direktnom ekonomskom uēinku (doprinosu) samih plaža u Hrvatskoj, uzimajuđi u obzir navedene podatke (IT, 2002; 2005) može se zakljuēiti da su upravo plaže najvažniji hrvatski turistiēki resurs, te je uspješno upravljanje tim resursom i kljuē uspješnog upravljanja hrvatskim obalnim turizmom. Direktni prihodi od plaža ukljuēuju prihode od koncesija (koje na tri jednaka dijela dijele Grad/Opđina, Županija i Država) i koncesijskih odobrenja (prihod gradskog/opđinskog proraēuna). Sami koncesionari (u okviru vlastite koncesije i/ili koncesijskog odobrenja) prihode ostvaruju putem iznajmljivanja nekih plažnih sadržaja (ležaljke, suncobrani, sportski sadržaji, itd.), naplate korištenja sidrišta/bova, parkirališta, te od naplate ulaznica. Neki ekonomski instrumenti, kao što su korištenje eko takse45 ili naplađivanje ulaznica na plaže, u Hrvatskoj još nisu dovoljno razvijeni, prije svega zbog oēekivanog otpora lokalnog stanovništva (iako primjer Crikvenice pokazuje suprotno), ali i zbog ēinjenice da ograĜivanje plaže znatno poveđava cijenu koncesije. Jedna od najpoznatijih hrvatskih plaža, s velikim rekreacijskim potencijalom, Zlatni rât, prema podacima tjednika Globus ima godišnje prihode46 (2008.) u iznosu 4.380.000 kn, uz osiguranje zaposlenja za 30 ljudi. Na nekim manjim otocima (primjerice, Lopud) prihodi od plaže nisu tako visoki, ali ipak osiguravaju egzistenciju za malobrojne otoēke obitelji. Konaēno, treba napomenuti da se, po postojeđoj praksi, financiranje upravljanje plažama (koje nisu pod koncesijom) osigurava iz državnog, lokalnog odnosno županijskog proraēuna, ovisno o tipu intervencije.
2.3
Prakse upravljanja plažama u Hrvatskoj
Trenutno u Hrvatskoj ne postoji cjeloviti program upravljanja plažama. Naime, postoje inicijative procjene stanja biološke raznolikosti plažnih staništa47 kao i inicijative procjene rekreacijskih i/ili sigurnosnih aspekata plažnog podruēja. MeĜutim, ne postoji jedinstveni sustav upravljanja plažama koji bi ukljuēivao cjelovitu procjenu prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala, te mjere kojih se treba pridržavati na plaži da bi se ti potencijali saēuvali i unaprijedili. Jedina inicijativa koja je na snazi i koja djelomiēno udovoljava ovim kriterijima je program Plava zastava, ali ona je ipak prvenstveno orijentirana na plaže kao rekreacijske zone (ne uzimajuđi u obzir prirodne vrijednosti plaže, nego samo program 45
Koja može imati široku primjenu, ali se može u cijelosti ili jednim dijelom koristiti kao instrument upravljanja plažama s ciljem poboljšanja ekoloških uvjeta plaže 46 Bez rashoda, ukljuēujuđi cijenu koncesije od 1.103.305 kn. 47 Kao, primjerice, aktivnost inventarizacije i kartiranja prirodnih plaža s Natura stanišnim tipovima, u sklopu projekta COAST.
74
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
ekološke edukacije i sl.), te je s tim u vezi usmjerena uglavnom na urbane i resort plaže. Osim toga, ona propisuje mjere kojih se treba pridržavati samo za plaže koje su nominirane da uđu u sustav Plave zastave. Na nacionalnoj razini, a temeljem Uredbe o kakvoći mora za kupanje, izradio se profil mora za plaže na kojima se provodi mjerenje kakvoće mora. Iako je ovaj profil još uvijek usmjeren uglavnom na pitanje sanitarnih uvjeta koje plaža mora ispunjavati da bi bila primjerena za kupače, on uzima u obzir prijetnje plažnom području, odnosno moguće izvore onečišćenja, pa je kvalitetna osnova za izradu nekog budućeg sustava upravljanja plažama. U nastavku se ukratko prikazuju neke inicijative, programi i studije koje su usmjerene na neke od aspekata upravljanja plažama. i. Kao potpisnica Barcelonske konvencije o zaštiti morskog okoliša, Hrvatska je jedna od prvih zemalja na Mediteranu počela sustavno provoditi program praćenja kakvoće mora (od 1989.g.). Od 1996. do 2009. godine, Program praćenja kakvoće mora na plažama u Republici Hrvatskoj provodio se na temelju Uredbe o standardima kakvoće mora na morskim plažama (Narodne novine br.33/96). Standardi Uredbe bili su propisani u skladu sa zahtjevima Direktive EU o moru za kupanje48, Smjernicama za kakvoću mora za kupanje u Mediteranu (Mediteranskog akcijskog plana programa Ujedinjenih naroda za okoliš – UNEP/MAP) i kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Uredbom je bilo propisano utvrđivanje osnovnih meteoroloških uvjeta, te vizualni pregled mora (boja, prozirnost, vidljive plivajuće otpadne tvari, vidljive otpadne suspendirane tvari). Na mjestu uzorkovanja bilo je potrebno mjeriti temperaturu mora i pH vrijednost, a u laboratoriju su utvrđivani zadani mikrobiološki pokazatelji (ukupne koliformne bakterije – TC, fekalne koliformne bakterije – FC, fekalni streptokoki – FS). U 2009. godini, Program praćenja kakvoće mora na plažama provodio se sukladno Uredbi o kakvoći mora za kupanje (NN 73/08), koja je stupila na snagu 1. siječnja 2009. U sezoni 2009. ispitivanje je provedeno na 905 točaka ispitivanja (Tablica 6). Ukupno je uzeto 9.070 uzoraka, od čega je 8.737 uzoraka ocjenjeno ocjenom „Izvrsno“, 222 uzorka ocjenom „Dobro“, 99 uzoraka ocjenom „Zadovoljavajuće“ i 12 uzoraka ocjenom „Nezadovoljavajuće“ (MZOPUG, 2009.). Tablica 6: Godišnje ocjene točaka ispitivanja uz postotnu razdiobu po ocjenama na plažama hrvatskog Jadrana za 2009. godinu (MZOPUG, 2009.) Županija
Broj točaka ispitivanja Dubrovačko‐neretvanska 95 Splitsko‐dalmatinska 142 Šibensko‐kninska 90 Zadarska 93 Ličko‐senjska 46 Primorsko‐goranska 236 Istarska 203 UKUPNO 905
Godišnje ocjene 1
%
2
%
3
%
4
%
87 119 79 90 46 222 190 833
91,58 83,80 87,78 96,77 100 94,07 93,60 92,04
6 17 10 3 0 11 6 53
6,32 11,97 11,11 3,23 0,00 4,66 2,96 5,86
1 1 0 0 0 3 6 11
1,05 0,70 0,00 0,00 0,00 1,27 2,96 1,22
1 5 1 0 0 0 1 8
1,05 3,52 1,11 0,00 0,00 0,00 0,49 0,88
ii. Uredbom o kakvoći mora za kupanje (NN 73/08), osim mjerenja kakvoće mora određene su i obveze izrade profila plaža na kojima se mjeri kakvoća. Uredbom je definirano da profil mora za kupanje sadrži točke uzorkovanja, opis fizikalnih, geografskih i hidroloških karakteristika mora za kupanje, ocjenu kakvoće mora za kupanje, utvrđivanje i procjenu izvora onečišćenja koji mogu utjecati na more za kupanje i zdravlje kupača, utvrđivanje stupnja rizika onečišćenja, procjenu moguće proliferacije makroalgi i/ili fitoplanktona i sustav obavješćivanja javnosti. Za izradu profila nadležne su županije, a poslove izrade obavljaju pravne osobe kojima županije te poslove dodijele. Profili trebaju biti napravljeni u standardiziranom formatu da bi njihovi podaci bili usporedivi između područjâ. 48
Council Directive of EEC concerning the Quality of bathing waters 76/160/EEC, Official Journal of EEC No L281/47‐52.
75
CRA/PPA, COAST
Preporučuje se izrađivati karte na kojima će biti naznačene točke uzorkovanja i mogući izvori onečišćenja, te (zbog potreba klasifikacije vode za kupanje) i svi rezultati analiza. U izradi profila preporuča se korištenje fotografija. Profil mora za kupanje izrađuje se na temelju podataka iz kartografskog prikaza plaže, podataka temeljem obilaska terena, osnovnih fizikalno‐hidroloških osobina i mikrobiološke kakvoće mora. Obilazak terena uključuje pregled ispusta otpadnih voda, unosa potocima, rijekama i vruljama, utvrđivanje gustoće kupača i cirkulacije/izmjene mora, te dodatne informacije. Ukoliko se ustanovi prisustvo otpadnih voda, potrebno je utvrditi tip tretiranja, odnosno efikasnost ispusta. Na temelju utvrđenog, procjenjuje se potencijalni rizik onečišćenja otpadnim vodama. Kod utvrđivanja unosa rijekama, potocima i vruljama, potrebno je ustanoviti tip tretmana otpadnih voda koje se unose u rijeku, veličinu naselja iz kojih potječu otpadne vode unesene u rijeke, te protok u sezoni kupanja. Na temelju navedenog, procjenjuje se rizik uzrokovan odlaganjem otpadnih voda rijekama. Utvrđuje se i potencijalni rizik uvjetovan gustoćom kupača. Na temelju svih ovih procjena rizika, utvrđuje se ukupan rizik od onečišćenja mora namijenjenog za kupanje i iskazuje u stupnjevima. Tijekom 2010. godine, profil mora za kupanje izrađen je za svih 905 točaka ispitivanja, u roku kojeg je propisala Uredba o kakvoći mora za kupanje (1. svibnja 2010.). Sastavni dio profila mora za kupanje čini kartografski prikaz, koji je izrađen u elektronskom obliku (također za sve točke ispitivanja) a čije su karakteristike također detaljno definirane Uredbom. Ovakvim pristupom u mjerenju kakvoće mora otvara se pristup cjelovitom promišljanju i upravljanju plažama (MZOPUG, 2009.).
Slika 12: Primjer prikaza kakvoće mora (temeljem profila) na mrežnim stranicama
iii. U okviru provedbe Uredbe o kakvoći mora za kupanje, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva razvilo je, u suradnji s Institutom za oceanografiju i ribarstvo iz Splita i Agencijom za zaštitu okoliša, „Bazu podataka o kakvoći mora za kupanje”, odnosno mrežnu programsku aplikaciju za unos, obradu i valorizaciju podataka, te za izvješćivanje i informiranje javnosti o podacima o kakvoći mora za kupanje na plažama hrvatskog Jadrana. Baza čini dio temeljne baze podataka i pokazatelja stanja morskog okoliša, marikulture i ribarstva. Koristi se za unos rezultata ispitivanja, obradu rezultata i ocjenjivanje, informiranje javnosti, te nacionalno izvješćivanje o kakvoći mora za kupanje, kao i za izvješćivanje prema Europskoj uniji. Bazom podataka služe se ovlašteni korisnici koji unose rezultate ispitivanja, vrše njihovu obradu te pripremaju periodična izvješća prema županijama i koncesionarima, odnosno jedinicama lokalne samouprave. MZOPUG koristi Bazu za objedinjavanje podataka i (posredstvom posebno pripremljenog dvojezičnog preglednika) za izvješćivanje javnosti o kakvoći mora za kupanje.
76
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Baza objedinjuje profile mora za kupanje za sve točke ispitivanja na plažama hrvatskog Jadrana (nakon unosa podataka u pripremljene obrasce za izradu profila mora za kupanje) i ocjenu rizika onečišćenja. Planirano je Bazu integrirati s GIS‐preglednicima koji će biti korišteni pri izradi profila mora za kupanje. Razvoj i usavršavanje Baze planirani su do kraja 2010. godine. Razvijena je i dvojezična internetska aplikacija za informiranje javnosti, koja je dostupna na mrežnim stranicama Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva: http://www.izor.hr/kakvoca/, odnosno http://www.izor.hr/bathing/, koja čini dio Baze podataka o kakvoći mora, a započela je s radom u svibnju 2009. godine. Kroz aplikaciju javnost može dobiti pregled svih točaka ispitivanja, ocjene mora tijekom sezone ispitivanja odmah nakon unosa rezultata ispitivanja, te informacije o iznenadnim i kratkotrajnim onečišćenjima. Iz profila mora za kupanje dostupne su informacije o prostornim karakteristikama plaže, dostupnosti, sadržajima i opremljenosti. Dostupne su fotografije plaža i dana je mogućnost komentiranja i rangiranja/ocjenjivanja plaža od strane kupača, u cilju poboljšanja procesa upravljanja plažnim prostorom i kakvoćom mora za kupanje. Aplikacija je jednostavna za korištenje, a uz podatke o kakvoći mora daje i pregled kriterija, odnosno informacije o ostalim hidrometeorološkim karakteristikama na dan uzorkovanja mora. Zbog velikog interesa javnosti, planira se prevesti aplikaciju na nekoliko dodatnih jezika.
Slika 13: Kartografski prikaz profila na mrežnim stranicama Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva
iv. Elaborat – kartografski prikaz plaža „Morske plaže na području Primorsko‐goranske županije“, izrađen je 1999. godine temeljem Uredbe o standardima kakvoće mora na morskim plažama (NN 33/96). Elaborat je izradio Županijski zavod za razvoj, prostorno uređenje i zaštitu okoliša. Za područje županije, izrađena je shema kartografskih prikaza u mjerilu 1:100.000, detaljna inventarizacija plaža dokumentirana je na topografskim kartama u mjerilu 1:25.000. Granice samih plaža i ostali relevantni podaci grupirani su po općinama i gradovima, te prikazani na hrvatskim državnim kartama (HDK) u mjerilu 1:5.000. Elaboratom je na području Primorsko‐goranske županije evidentirano ukupno 376 plaža, od čega na priobalno područje otpadaju 123 lokacije, na otok Krk 100, otok Cres 50, otok Lošinj 50, te otok Rab 53 lokacije plaže. Ukupna duljina obalne crte iznosi 1.097,60 km, a ukupna evidentirana duljina plaža 180.080 m. Za svaku lokaciju plaže, ucrtana je na granica plaže, mjesto i naziv plaže, podmorski ispust s naznakom profila, duljine i dubine mora na ispustu, uređaj za pročišćavanje, priobalni izvor, vrulja, dotok slatkih voda i bujica (ucrtavanje svih navedenih karakteristika također je bila obveza definirana Uredbom).
77
CRA/PPA, COAST
Dakle, više od 10 godina prije službene izrade profila mora, koja je u skladu sa zahtjevima EU, Primorsko‐goranska županija je izradila svojevrsni „profil“ koji je bio osnova za upravljanje plažnim resursima (Slika 14). U skladu sa zahtjevima prethodne Uredbe, kartografske prikaze izradile su i Dubrovačko‐neretvanska i Istarska županija.
Slika 14: Izvadak iz Elaborata „Morske plaže na području primorsko‐goranske županije“ (1999.): Primjer plaže na području grada Krka
78
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
v. Neke su plaže, zbog svojih iznimnih prirodnih vrijednosti, zaštićene kao značajni dijelovi prirode. Primjerice, takve plaže su Sakarun (Dugi otok), Saplunara (otok Mljet) i Prapratna (Pelješac) – značajni krajobrazi); Stiniva i Zlatni rât – spomenici prirode; ušće rijeke Neretve – ihtiološko‐ornitološki rezervat; itd. Upravljanje tim plažama, kao vrijednim obalnim dijelovima prirode, (formalno) je povjereno županijskim Javnim ustanovama za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode (vidi poglavlje 2.1.3). Međutim, te ustanove najčešće nisu u potpunosti u stanju provoditi mjere nužne za upravljanje takvim dijelovima prirode. Dva su osnovna razloga za to: a) te su ustanove najčešće financijski i tehnički (uključujući nedostatak kadra) podkapacitirane; b) pojavljuje se problem preklapanja nadležnosti, posebice kod upravljanja plažnim područjima, koja su dijelovi pomorskog dobra. Naime, Javne ustanove su, temeljem Zakona o zaštiti prirode, određene kao nadležne institucije za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode. Međutim, Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama određeno je da pomorskim dobrom (u ime Republike Hrvatske) upravljaju županije. Međutim, zakonodavac ne definira jasno nadležnost i odgovornost u slučajevima kada je neko područje istovremeno i dio pomorskog dobra i zaštićeni dio prirode. To dovodi do situacije u kojoj na takvim područjima Javne ustanove imaju odgovornost, ali ne i stvarnu nadležnost. Naime, Javne ustanove ne mogu izdavati koncesije za ta područja (jer je to u nadležnosti Županija), pa ne mogu kontrolirati tko dobiva koncesije za ta (plažna) područja i na koji će se način odnositi prema tim područjima. Jedna od inicijativa koja je uspješno riješila problem nadležnosti je incijativa Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Zadarske županije, koja je zatražila koncesiju nad dijelom uvale Sakarun na Dugom otoku radi postavljanja plutača za sidrenje, s ciljem zaštite morske cvjetnice Posidonia oceanica. Odlukom poglavarstva Zadarske županije, dodijeljena joj je koncesija na rok od pet godina po simboličnoj cijeni od 50 lipa po metru četvornom (što je, s obzirom na površinu od 7.200 četvornih metara, 3.600 kn godišnje) (Zadarski List, 2009). Time je Javna ustanova konkretizirala upravljanje na jednom dijelu područja nad kojim je prije imala samo formalnu nadležnost. U budućnosti, cilj joj je proširiti koncesiju nad cijelim područjem Uvale Sakarun i Rta Lopata čime bi se osiguralo njeno kvalitetno upravljanje.
Fotografija 48: Plaža Sakarun
vi. Uz nacionalno provođenje mjerenja kakvoće mora, jedina inicijativa cjelovitog (dužobalnog) ispitivanja procjene stanja plaža je ona provedena 2005./2006. godine kao dio projekta udruge „Sunce“. U tom projektu koristila se metodologija evidentiranja i ocjenjivanja plaža BARE (vidi poglavlje 1.2.7.1), kojom se plaže svrstavaju u jednu od pet mogućih kategorija (udaljene, ruralne, mjesne, urbane i resort plaže), te ocjenjuju temeljem pet osnovnih kriterija (sigurnost, kakvoća mora,
79
CRA/PPA, COAST
sadržaji, krajobraz i ēistođa), ovisno o kategoriji kojoj plaže pripadaju. Uzimajuđi u obzir tip plaže i navedene kriterije, plaža se ocjenjuje jednom do pet zvjezdica. U sklopu tog istraživanja ukupno je ocijenjeno 240 plaža duž cijele hrvatske obale. IzraĜena je publikacija „Vodiē po odabranim plažama u Hrvatskoj“, na engleskom i hrvatskom jeziku, kojom su pobliže analizirane i prikazane 54 plaže u Hrvatskoj (Markoviđ, 2006.). vii. Brojne su inicijative koje su usmjerene na izradu specifiēnih studija za upravljanje ciljnim plažama – primjerice, Plan upravljanja plažama SplitskoͲdalmatinske županije, kojeg je za potrebe Turistiēke zajednice SplitskoͲdalmatinske županije izradila tvrtka „Horwath i Horwath Consulting Zagreb“. Uzimajuđi u obzir postojeđe strateške dokumente turistiēkog razvoja destinacije, te zahtjeve i potrebe gostiju, Planom se ponudio moguđi okvir za upravljanje plažama SplitskoͲdalmatinske županije. Temeljem oglednih primjera iz prakse (Italija), ponuĜeni su modeli upravljanja za tri tipa plaža: a) plaže sa slobodnim pristupom; b) plaže sa slobodnim pristupom na kojima se nude osnovni sadržaji; c) plaže kojima upravljaju privatni subjekti. Temeljem tog Plana, izraĜen je plan razvoja plaže u Makarskoj kojim se, takoĜer temeljem oglednih primjera u praksi, definira model upravljanja (koji ukljuēuje tematizaciju i kategorizaciju plaža), kao i moguđe sadržaje i proizvode koji osiguravaju tržišnu i ekonomsku opravdanost (HORWATH, 2008.). Ovakav pristup upravljanju plažama je kvalitetan jer uzima u obzir neke temeljne karakteristike i odrednice destinacije, kao i ekonomsku opravdanost intervencija. MeĜutim, on je napravljen krajnje sektorski, gotovo u potpunosti zanemarujuđi prirodne vrijednosti i potencijale te, iako ima za cilj poslužiti kao pilotͲprojekt za ostale destinacije (barem u SplitskoͲdalmatinskoj županiji), mišljenje je izraĜivaēa ovih Smjernica da to nikako ne smije biti iskljuēivi model za buduđe upravljanje plažama u Hrvatskoj. Sliēno prethodnoj studiji, „Marketing plan za tvrtku Splitska kupališta d.o.o.“, tvrtka „Micro projekt“ je za potrebe tvrtke Splitska kupališta analizirala razvojne potencijale splitskih kupališta te predložila model za buduđi razvoj sadržaja splitskih kupališta s ciljem „indirektne koristi svima koji su dio grada Splita“. Iako se deklarativno tvrdi da đe se predloženim modelom „oēuvati prirodni okoliš, te jaēati svijest lokalnog stanovništva o oēuvanju tog gradskog bogatstva“, Plan je prvenstveno usmjeren na ekonomske dobiti upravljanja plažama (MICRO, 2008.). Studija „Upravljanje plažama u Baškoj Vodi“ napravljena je kao pokazni primjer u izradi meĜunarodnog projekta za održivi razvoj obalnog turizma (UNEP). Studijom su postavljeni ciljevi i moguđi modeli razvoja, kao i nacrt akcijskog plana provoĜenja upravljanja plažama. Buduđi da je naglasak na održivom pristupu upravljanja destinacijom, pozornost je posveđena i pitanju upravljanja okolišem, prije svega kroz primjenu metode BARE i procjenu fiziēkog, ekološkog i socijalnog prihvatnog kapaciteta (Markoviđ, 2008.). MeĜutim, ni ovakvim pristupom ne uvažavaju se u potpunosti biološke vrijednosti danog plažnog podruēja Osim gore navedenih, brojne studije analiziraju pitanje plaža u sklopu analize destinacija. Primjerice, studije Instituta za turizam u tom kontekstu analiziraju prihvatne kapacitete plaža u Crikvenici, te kapacitet plaže Zlatni rât. viii. Osim samih studija, brojne su inicijative praktiēnog održavanja – prije svega, ēistođe plaža. Takve inicijative najēešđe su napravljene u organizaciji udruga (kao što su „Mali zeleni i Biševo“, „Split zdravi grad“, „Dupinov san“, itd.), škola, ronilaēkih klubova ili turistiēkih zajednica. U takvim akcijama prikupe se tone smeđa, kako s kopnenog tako i s morskog dijela plaža. Informacije o takvim akcijama ēesto se prikazuju na mrežnim stranicama udruga, na izložbama ili kroz neke inovativne performanse (primjerice, „SmeđArt“ koji prikazuje umjetniēke instalacije napravljene od smeđa prikupljenog s plaže Kostanj na otoku Ugljanu), ali one ipak nisu dovoljno prisutne u medijima da mogu doprinijeti znaēajnijem jaēanju svijesti o okolišno odgovornijem ponašanju na moru. Osim toga, takve inicijative nisu sustavno organizirane (ukljuēujuđi osiguravanje nužnih sredstava) ili potaknute od strane odgovornih institucija – one su povremene i u pravilu nisu usmjerene na registraciju porijekla samog smeđa da bi se adekvatno pristupilo zaustavljanju oneēišđenja na izvoru. Jedina takva inicijativa napravljena je na plažama u Splitu, u sklopu inicijative projekta COAST, povodom obilježavanja Dana obale (2008.), a koju je provodila udruga „Split zdravi grad“.
80
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Fotografija 49: Akcija čišćenja smeća s plaža i podmorja Silbe
2.3.1
Fotografija 50: Akcija čišćenja smeća s plaže Salbunara (Biševo) (izvor: http://www.bisevo.org/)
Program nagrađivanja plaža
i. Plava zastava u Hrvatskoj Plava zastava je međunarodni sustav nagrađivanja plaža i marina, čiji je cilj održivo upravljanje i gospodarenje morem i obalnim pojasom. Za provođenje programa Plave zastave, u svakoj je državi zadužena jedna ekološka udruga, koja svojim ustrojstvom i programom rada ispunjava kriterije o članstvu u FEE. Nacionalni koordinator i voditelj projekta Plava zastava u Republici Hrvatskoj je udruga „Lijepa naša“, sa sjedištem u Zagrebu (http://www.lijepa‐nasa.hr). U 2009. godini, u Hrvatskoj je 109 morskih plaža (od čega 15 novih) bilo nagrađeno Plavom zastavom. Tijekom kupališne sezone 2009. godine (15. srpnja do 31. kolovoza), udruga „Lijepa naša“ provela je istraživanje o stavovima kupača o Plavoj zastavi49.
Fotografija 51: Plaža Iza banja – Sveti Filip i Jakov (izvor: http://www.lijepa‐nasa.hr)
49
Istraživanje je provedeno o Plavoj zastavi za plaže i marine; ovom studijom neće se analizirati rezultati istraživanja za marine.
81
CRA/PPA, COAST
Udruga je sastavila pitanja, a upravitelji plaža bili su zaduženi za istraživanje na terenu (kroz angažman anketara odabranih po vlastitom izboru). Ispitivanje je napravljeno na slučajnom uzorku od 3.607 kupača duž cijele obale50. Najveći broj (34% ) ispitanika dolazi iz Hrvatske. Kod obrade podataka korištena je frekvencijsko‐proporcijska analiza. Rezultati su zanimljivi jer pokazuju znatnu osviještenost kupača o Plavoj zastavi, te važnost postojanja Plave zastave kod odabira destinacije i same plaže. Čak 13% ispitanika navelo je postojanje Plave zastave kao glavni razlog odabira destinacije; štoviše, 24% ispitanika navelo je da na njihov odabir destinacije bitno utječe (odn. 27% ispitanika da uglavnom utječe) činjenica da mjesto ima plažu s Plavom zastavom. I nadalje, 21% ispitanika izjavilo je da je Plava zastava bitno utjecala na odabir plaže, odn. za 27% ispitanika Plava zastava je uglavnom utjecala. Ipak, svega je 12% ispitanika naglasilo da je odabralo baš tu plažu zbog Plave zastave. Važno je napomenuti kako se ovi podaci, iako značajni, trebaju uzeti s rezervom. Naime, kada se uzme u obzir činjenica da nije bilo neke standardne metode uzorkovanja, te da upitnik nije sastavljen i proveden od strane nepristrane institucije specijalizirane za društvena ispitivanja, može se zaključiti da su rezultati pristrani – osobito imajući na umu da sva međunarodna nepristrana ispitivanja pokazuju drukčije rezultate (vidi poglavlje 1.2.7.4). ii. „Turistički cvijet“ – Plaža Jadrana U okviru akcije „Turistički cvijet – kvaliteta za Hrvatsku“ Hrvatske radio‐televizije i Hrvatske gospodarske komore, nekoliko godina za redom bira se Plaža Jadrana. U izboru plaže za 2009. godinu sudjelovalo je stručno povjerenstvo sastavljeno od predstavnika nadležnih sektora. Povjerenstvo je, na temelju dosadašnjih rezultata kakvoće mora, komunalno‐infrastrukturne opremljenosti plaža, postojanja pratećih sadržaja, ljepote i prirodne očuvanosti krajobraza, te dostupnosti informacija51 odabralo tri plaže u kategoriji urbane/resort plaže: 1. Plaža Solaris Hotels Resort (Šibensko‐kninska županija); 2. Plaža Zlatni rât, Bol (Splitsko‐dalmatinska županija); 3. Plaža Dražice, Biograd na moru (Zadarska županija). Organizacijski odbor akcije „Turistički cvijet – kvaliteta za Hrvatsku 2009.“, za plažu Jadrana u 2009. godini izabrao je plažu Solaris, Solaris Hotels Resort u Šibensko‐kninskoj županiji (MZOPUG, 2009.).
Fotografija 52: Plaža Solaris
50 51
82
Na gotovo svim plažama s Plavom zastavom. Uzimajući u obzir rezultate dobijene korištenjem metode BARE.
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
2.4
Problemi upravljanja
Neki od kljuēnih problema upravljanja plažama u Hrvatskoj su: uništavanje obalnih (kopnenih i morskih) staništa tipiēnih za plažna podruēja (vidi poglavlje 2.2.1), sektorski pristup prađenju stanja i upravljanja plažama, nedostatak cjelovitog legislativnog sustava upravljanja plažama te preklapanje nadležnosti. i. Uništavanje plažnih staništa Hrvatska je obala uglavnom kamenita, a pješēane su plaže prava rijetkost. U Hrvatskoj je ovih staništa malo, a buduđi da su zanimljiva ljudima (prvenstveno u turizmu), pod izrazitim su antropogenim utjecajem: izložena su gaženju i raznom oneēišđavanju. Zbog toga ova staništa uglavnom ostaju bez ikakve vegetacije. Zbog turizma se na ponekim mjestima plaže dodatno nasipaju pijeskom, grade se razni prateđi objekti, a ponegdje se višak pijeska odvozi i iskorištava u graĜevinarstvu. Na atraktivnijim se plažama uklanja suho lišđe morskih cvjetnica i naplavljeni balvani, što je loše jer superlitoralni i mediolitoralni pijesci trebaju organsku tvar koja ih prirodno obogađuje. Jedini dobro oēuvani lokalitet je uvala Blaca na Mljetu, no i do nje je nedavno probijena cesta te je uvala dostupna automobilima. Osim toga, Prostornim planom DubrovaēkoͲneretvanske županije (lipanj 2010.) su na širem podruēju SaplunaraͲBlaca predviĜene turistiēke zone, te se otvara moguđnost buduđoj gradnji i uništavanju staništa (http://www.natura2000.hr). Iako imamo relativno mnogo šljunkovitih žalova, takva staništa obrasla karakteristiēnom vegetacijom može se nađi samo u uvalama bez pristupnih cesta, odnosno bez mnogo kupaēa. išđenje pristupaēnih plaža onemoguđuje rast vegetacije (http://www.natura2000.hr). Niske muljevite obale nisu poželjna mjesta za plaže, pa ih se na mnogim mjestima nasipa graĜevinskim materijalom zbog proširenja graĜevinske zone, odnosno da bi se dobio prostor za ceste, parkirališta ili helidrom, kao što je sluēaj sa sv. Eufemijom na Rabu (http://www.natura2000.hr). ii. Sektorski pristup U meĜunarodnoj praksi upravljanja plažama, a posebice u Hrvatskoj, valoriziranje plažnih podruēja – pa onda i samo upravljanje (odnosno, preporuke upravljanja) – orijentirano je ili na plažu kao rekreacijski resurs, ili na „plažu“ kao prirodno stanište. Najēešđe nije uspostavljena veza izmeĜu ova dva pristupa, ēime se produbljuje meĜusobno nerazumijevanje te jaēa utisak kako su ova dva koncepta zapravo nepomirljiva. Takvoj tezi idu u prilog brojni objavljeni ēlanci koji obraĜuju iskljuēivo ili ekološke ili rekreacijske/ekonomske vrijednosti plaža, kao i konferencije, seminari, radionice i sliēni dogaĜaji koji su gotovo u pravilu usmjereni ili na jedan ili na drugi pristup analiziranju i upravljanju plaža. Da bi se prevladala ova prepreka, nužno je razviti (i primjenjivati) metodologiju kojom se osigurava valorizacija, kako prirodnih vrijednosti, tako i rekreacijskih potencijala svake pojedinaēne plaže kojom se želi adekvatno upravljati. Jedan od ciljeva ovih Smjernica je predložiti takav metodološki okvir (poglavlje 3). iii. Nedostatak cjelovitog pravnog okvira U postojeđem legislativnom sustavu, plaže se promatra ili kao dio pomorskog dobra (Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama), kao potencijalne rekreacijske zone (Zakon o prostornom ureĜenju i gradnji te Uredbs o kakvođi mora za kupanje), ili kao vrijedna staništa (Pravilnik o tipovima staništa, kartama staništa, ugroženim i rijetkim tipovima staništa i mjerama za zaštitu tipova staništa; Zakon o zaštiti prirode, ukljuēujuđi EU direktive o staništima i pticama) (vidi poglavlje 2.1.2). Nijedan od ovih zakona ne vodi raēuna o ostalim komponentama plažnog podruēja, kao što je objašnjeno u prethodnoj toēki. Uredbom o kakvođi mora za kupanje, te još i više nacionalnim programom izrade profila mora za plaže, otvara se prostor za cjelovitiji pristup upravljanju plažama. Naime, iako je profil još uvijek usmjeren uglavnom na pitanja sanitarnih uvjeta plaža, njime se uzimaju u obzir i prijetnje plažnom podruēju. Osim toga, DubrovaēkoͲneretvanska županija je zapoēela i s registracijom u postojeđi profil elemenata koji se tiēu prirodnih vrijednosti plaža. To može poslužiti kao dobra osnova za korištenje i
83
CRA/PPA, COAST
upravljanje plaža u DubrovaēkoͲneretvanskoj županiji. MeĜutim, profil je još uvijek samo sustav registracije stanja, a tek treba vidjeti u kojoj mjeri i na kakav naēin đe on poslužiti u procesu upravljanja. Buduđi da u sklopu postojeđe Uredbe o kakvođi mora nije moguđe (a ni potrebno) dodavati elemente biološke i krajobrazne raznolikosti, javlja se potreba da se svi elementi kljuēni za upravljanje plažama (uz prirodne vrijednosti plaže, još i rekreacijski elementi te prijetnje plaži; Tablica 15) objedine u jedinstveni pravni akt koji đe ēiniti temelj i obvezu kod upravljanja plažnim podruējima, bilo za koncesionare plaža, same opđine i gradove, zadužene za „redovito upravljanje pomorskim dobrom“ (zaštita i održavanje) ili neke druge institucije ukljuēene u neki oblik brige o plažnom podruēju. iv. Preklapanje nadležnosti U skladu s navedenim problemima, dolazi do preklapanja odgovornosti i nadležnosti izmeĜu raznih institucija, prije svega u sluēaju kada su plaže (osim što su dijelovi pomorskog dobra) istovremeno i zaštiđeni dijelovi prirode (vidi poglavlja 2.1.3; 2.3). Da bi se uskladile aktivnosti koje razne institucije provode na plažnim podruējima, potrebno je, prije svega, uspostaviti komunikaciju meĜu njima te izbjeđi preklapanja i/ili donošenje meĜusobno neusklaĜenih odluka. Jedini sustav kontinuirane razmjene iskustava po pitanjima upravljanja plažama je onaj Ministarstva zaštite okoliša, prostornog ureĜenja i graditeljstva, koji organizira godišnje sastanke sa županijskim predstavnicima, prvenstveno po pitanjima prađenja kakvođe mora. Iako ti sastanci nisu iskljuēivo orijentirani na pitanja kakvođe mora (nego se na njima predstavljaju i neke druge inicijative), oni su uglavnom usmjereni na tematiku upravljanja plažama iz perspektive kvalitete plažnog podruēja za kupanje, dok se tematika oēuvanja prirodno vrijednih plažnih staništa obraĜuje manje (ili nikako). Stoga jedan od prvih, praktiēnih koraka u uspostavljaju integralnog i održivog upravljanja može biti proširenje tema sastanaka i profila sudionika, i rasprava (i predlaganje) ne samo o prađenju stanja i moguđnostima upravljanja iz perspektive rekreacijskog potencijala plaža, nego i iz perspektive zaštite prirodno vrijednih staništa.
84
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
3. METODOLOGIJA I REZULTATI ANALIZE ODABRANIH PLAŽA
3.1
Uvod
Polazeđi od ēinjenice da su plaže složen sustav objedinjenja kopna i mora, iznimno vrijedno prirodno stanište te znaēajan prostor uz koji se usko vezuju specifiēne socijalne i ekonomske prilike, sustavi vrednovanja i/ili upravljanja plažama koji zanemaruju jednu od ovih komponenti ne mogu osigurati dugoroēno održiva rješenja. Stoga se ovim Smjernicama predlaže takav mehanizam upravljanja kojim đe se osigurati istodobno adekvatna valorizacija prirodnih vrijednosti i rekreacijskih (socioͲekonomskih) potencijala (vrijednosti) plaža. U skladu s gore navedenim, napravljena je analiza koja ukljuēuje ēetiri osnovne kategorije: i. prirodne vrijednosti plaže, ukljuēujuđi stupanj zaštite (i ekološku mrežu), kopnenu i morsku raznolikost te krajobraz plažnog podruēja; ii. rekreacijske vrijednosti i potencijali plaže, ukljuēujuđi sadržaje (rekreacijske, sanitarne i druge), ēistođu plaže, kakvođu mora za kupanje, prilaze plaži i drugo; iii. prijetnje plaži, ukljuēujuđi kanalizacijske ispuste, sidrenja, planirane i postojeđe infrastrukturne projekte, blizina naselja i sliēno; iv. ukupni prihvatni kapacitet plaže, koji objedinjuje fiziēki, ekološki, socijalni i institucionalni prihvatni kapacitet. Da bi se sistematizirali svi podaci, izraĜen je tzv. profil plaža koji služi kao baza podataka i može biti osnova za buduđe prađenje stanja.
3.2
Podruēje analize
Uzimajuđi u obzir obuhvat projekta COAST, ciljno podruēje (pilot) analize bila je dalmatinska52 obala, koja je preliminarno analizirana za vrijeme kupališne sezone 2009. godine (u razdoblju od 06. srpnja do 20. rujna). U Zadarskoj županiji obraĜeno je obalno podruēje od Maslenice do StarigradaͲPaklenice, otok Pag, Ljubaēki i Ninski zaljev, obala karinskog mora, podruēje Zatona, zadarska obala od Borika do Gaženice, obalni dio od Sukošana do Biograda (ukljuēujuđi Biograd), te otoci Silba, Dugi otok (sjeverozapadna stranu), Ugljan i Pašman (Prilog 1). U ŠibenskoͲkninskoj županiji obraĜeno je podruēje pirovaēkog zaljeva, prukljanskog jezera, grada Skradina i dijela NP Krka, obalni dio od Vodica do Srime, grad Šibenik, ukljuēujuđi Jadriju, Zablađe i Solaris, obalni dio od Žaboriđa do Rogoznice te otoke Murter, Žirje, Kaprije i Tijat (Prilog 1). U SplitskoͲdalmatinskoj županiji obraĜeno je podruēje Apartmana „Medena“ (Seget Donji), grada Splita, podruēje Stobreēa, Omiša, makarske rivijere te podruēje Bola i Postira na otoku Braēu, otok Hvar (s Paklenskim otocima) te otoci Vis, Biševo i Budihovac (Prilog 1). U DubrovaēkoͲneretvanskoj županiji obraĜeno je podruēje ušđa Neretve, Slanog, grada Dubrovnika i otoēiđa Lopuda, Župe dubrovaēke i Dubrovaēkog primorja do Molunta, dijelove poluotoka Pelješca, južnu stranu otoka Korēule te južnu stranu otoka Mljeta kao i NP Mljet (Prilog 1). Nakon terenske analize plaža uslijedile su individualne konzultacije, prvenstveno s predstavnicima županijskih Javnih ustanova za upravljanje zaštiđenim dijelovima prirode, Državnog zavoda za zaštitu 52
Podruēje Zadarske, ŠibenskoͲkninske, SplitskoͲdalmatinske i DubrovaēkoͲneretvanske županije.
85
CRA/PPA, COAST
prirode i drugim stručnjacima, te su odabrana 32 lokaliteta53 na kojima će se napraviti detaljnija obrada. Napominjemo da su plaže odabrane prvenstveno kao rezultat njihovih potencijalnih prirodnih vrijednosti54 uz istovremeno korištenje plaže u rekreacijske svrhe. Odabrane lokalitete prikazuje Tablica 7, te Slika 15 – Slika 19 i kartografski prikaz 1 (prilog 7, CD). Tablica 7: Popis plaža za pilot‐analizu Plaža Zadarska županija Uvala Vlašići Sv. Marija Kraljičina plaža + Ždrijac (Ninska laguna)
Ljubački zaljev
Sakarun Kostanj Cijela Silba: Nozdre, Dobre vode, Mavrova, Južni porat, Sv.Ante, Vele stijene, Pocukmarak, Lojišće, Pernastica, Vela smrdeča (10 plaža) Karin Šibensko‐kninska županija Dolac Slanica Velika i Mala Raduča Camp Adriatic Uvala Tijašnica Uvala Stupica Vela i Uvala Tratinska
Uvala Mala Nozdra
Lokacija
Referenca
Vlašići (otok Pag) CRO NEN: HR3000044 #, Uvala Vlašići Bošana (otok Pag) Nin CRO NEN: ‐ HR4000005 #, Privlaka – Ninski zaljev – Ljubački zaljev ‐ HR3000176 #, Ninski zaljev Ljubač CRO NEN: ‐ HR4000005 #, Privlaka – Ninski zaljev – Ljubački zaljev ‐ HR3000175 #, Ljubački zaljev Otok Dugi otok CRO NEN: HR3000069 #, Uvala Sakarun; Sjeverozapadni dio otoka – značajni krajobraz Otok Ugljan Otok Silba CRO NEN: HR3000053 #, Silba – podmorje; Grebeni kod Silbe – u pripremi za proglašenje zaštićenog područja Benkovac
CRO NEN: HR3000047 #, Novigradsko i Karinsko more
Primošten Otok Murter Primošten Primošten Otok Tijat Otok Žirje
Nisu ekološka mreža, ali su zanimljive plaže Nije ekološka mreža, ali je zanimljiva plaža Nisu ekološka mreža, ali su zanimljive plaže Nije ekološka mreža, ali je zanimljiva plaža CRO NEN: HR3000091 #, Uvala Tijašnica CRO NEN: HR3000440 #, Žirje – Kabal Nije plaža; značajno sidrište CRO NEN: HR3000439 #, Uvale Tratinska i Balun Nije plaža; značajno sidrište CRO NEN: HR3000441 #, Kaprije
Otok Kaprije
53 54
86
Zapravo 45 plaža, obrađenih kao 32 lokaliteta – vidi tablicu 7. Nacionalna ekološka mreža, zaštićeni dijelovi prirode i/ili preporuka stručnjaka.
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Plaža Splitsko‐dalmatinska županija Zlatni rât
Lokacija
Referenca
Bol, otok Brač
Stiniva
Otok Vis
Srebrna Kamenice Stončica Oključna Zaglav Porat‐Salbunara Dubrovačko‐neretvanska županija Šunj Ušće (Neretve) Uvala Blaca Velika i Mala Saplunara Prapratna Vučine Pržina
Otok Vis Komiža, Otok Vis Otok Vis Otok Vis Otok Vis Otok Biševo
CRO NEN: HR3000120 #, Zlatni rât na Braču – podmorje; Geomorfološki spomenik prirode CRO NEN: HR3000097 #, Otok Vis – podmorje: Spomenik prirode CRO NEN: HR3000097 #, Otok Vis – podmorje CRO NEN: HR3000097 #, Otok Vis – podmorje CRO NEN: HR3000097 #, Otok Vis – podmorje CRO NEN: HR3000097 #, Otok Vis – podmorje CRO NEN: HR3000097 #, Otok Vis – podmorje CRO NEN: HR3000098 #, Biševo more
Pupnatska luka
Otok Lopud, Elafiti Opuzen; Ploče Otok Mljet Otok Mljet Ston, Pelješac Žuljana, Pelješac Lumbarda, otok Korčula Otok Korčula
CRO NEN: HR4000014 , Elafiti CRO NEN: HR4000012 # , Ušće Neretve CRO NEN: HR4000010, Saplunara
CRO NEN: HR3000431 # , Akvatorij J od uvale Pržina i S od uvale Bilin žal uz poluotok Ražnjić CRO NEN: HR3000154, Pupnatska luka
Slika 15: Prostorni obuhvat plaža u sve četiri županije
87
CRA/PPA, COAST
Slika 16: Prostorni obuhvat plaža u Zadarskoj županiji
Slika 17: Prostorni obuhvat plaža u Šibensko‐kninskoj županiji
Slika 18: Prostorni obuhvat plaža u Splitsko‐ dalmatinskoj županiji
88
Slika 19: Prostorni obuhvat plaža u Dubrovačko‐ neretvanskoj županiji
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
3.3
Metodologija
Analiza plaže napravljena je temeljem pet osnovnih koraka: i. analiza temeljnih prirodnih vrijednosti plažnog područja; ii. analiza temeljnih rekreacijskih vrijednosti (potencijala) plažnog područja; iii. analiza osnovnih prijetnji širem plažnom području; iv. određivanje prihvatnog kapaciteta plaže. v. usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala primjenom prostornog određivanja plaže u tri osnovne „zone“; Ovakav pristup predstavlja kombinaciju metode BARE i prilagođene funkcionalne analize (vidi poglavlja 1.2.7.1 i 1.2.7.2). Metodom BARE definira se tip plaže55, temeljem čega se vrednuje pet ključnih parametara plaže (prvenstveno kao rekreacijskog resursa): sigurnost; kakvoća mora; sadržaji, čistoća i vizualna kakvoća krajolika. Ti se rezultati koriste (kao osnova) za određivanje temeljnih funkcija plaže. Funkcionalnom analizom prvenstveno se procjenjuje prirodna vrijednost pojedinog lokaliteta, kao i njegov rekreacijski (razvojni) potencijal. Primjena funkcionalne analize donekle je izmijenjena i prilagođena dostupnosti podataka ključnih za odabir i vrednovanje ciljnih pokazatelja (u skladu s temeljnim preporukama autora metode; Cendrero i Fisher, 1997.). Kod procjene prirodnih vrijednosti, ciljne komponente koje su odabrane su kopnena i morska biota, te krajobraz (Tablica 8). Tablica 8: Ocjena prirodnih vrijednosti plaže PRIRODNE VRIJEDNOSTI Kopnena biota
ZNAČAJKA
POKAZATELJI
VRIJEDNOST (1 ‐ 5)
Biomasa
Pokrovnost
Biološka raznolikost
Broj stanišnih tipova (i karakterističnih vrsta)
NORMALIZIRANI REZULTAT Morska biota
Krajobraz
Broj staništa ekološke mreže
Prirodnost
Raznolikost
Harmoničnost/doživljajna vrijednost
Jedinstvenost
NORMALIZIRANI REZULTAT
NORMALIZIRANI REZULTAT
TOTAL
PROCIJENJENI REZULTAT ZA PRIRODNE VRIJEDNOSTI
Odabrani pokazatelji za svaku od tih kategorija prilagođeni su dostupnim podacima te su vrednovani u rasponu od 1‐5. Također, napravljeni su normalizirani56 zbirni rezultati za svaku od tri ključne kategorije (kopnena i morska biota, krajobraz), da bi bile međusobno usporedive. Konačni rezultat je normalizirana suma vrijednosti tri ključne kategorije, pri čemu svaka od njih ima ravnopravni udio u ukupnoj vrijednosti. Moguće je da neka od ovih triju vrijednosti odstupa od primijenjenog pravila jednakosti. Isti princip primijenjen je i kod analiziranja rekreacijskih potencijala (Tablica 9). 55 56
Resort, urbana, mjesna, ruralna i udaljena. Podaci su „normalizirani“ određivanjem srednje vrijednosti preslikane u raspon od 0 ‐ 1.
89
CRA/PPA, COAST
Tablica 9: Ocjena rekreacijskih potencijala plaže REKREACIJSKI POTENCIJAL Sadržaji
ZNAČAJKA Potencijal za korištenje
POKAZATELJI
VRIJEDNOST (1 ‐ 5)
Javni rekreacijski sadržaji
Hoteli, restorani
Pomoćni sadržaji
Parking
NORMALIZIRANI REZULTAT Okruženje/Korištenje
Potencijal za korištenje
Povijesni, umjetnički, arheološki lokaliteti
Upotreba prostora (poljoprivreda)
Opseg izgrađenosti
Gustoća stanovništva
Intenzitet korištenja
Udio umjetnog dijela (ukjučujući nasipanje)
Prilaz
Mogućnost zapošljavanja
NORMALIZIRANI REZULTAT Javno zdravlje
Obalno more
Čistoća
Odsutstvo mikrobiološkog onečišćenja
Prozirnost
Odsutstvo plutajućeg otpada
Smeće na plaži
NORMALIZIRANI REZULTAT
TOTAL
PROCIJENJENI REZULTAT ZA REKREACIJSKI POTENCIJAL
Važno je napomenuti da su ovi podaci samo indikativni. Za detaljnije analize pojedinih plaža potrebno je provesti dodatna istraživanja, kao i konzultacije sa stručnjacima da bi se potvrdila adekvatnost odabranih kategorija i njihovih pokazatelja, te da bi se primijenilo ponderiranje pokazatelja (uzimajući u obzir tip plaže). U nastavku su prikazani ključni elementi navedenih koraka. i. Analiza prirodnih vrijednosti plažnog područja Od prirodnih vrijednosti plaža analizirane su krajobrazne vrijednosti, kopnena i morska biota (Tablica 8). Kopnena biota se procjenjivala na uskom plažnom području (pješčani/šljunčani dio), te na neposrednom, hridinastom dijelu obale koji se prirodno nastavlja na plažu i najčešće se također koristi za kupanje (zona utjecaja morske vode i zaslanjivanja). Pokazatelji vrednovanja kopnene biote uključuju pokrovnost i biološku raznolikost. Slijedom navedenog, procjena pokrovnosti i bioraznolikosti odnosi se isključivo na Natura ciljne (plažne) stanišne tipove: muljevita i pješčana dna izložena zraku za vrijeme oseke; muljevite i pjeskovite obale obrasle vrstama roda Salicornia i drugim jednogodišnjim halofitima; mediteransku i termoatlantsku vegetaciju halofilnih grmova (Sarcocornete a fruticosi); embrionske obalne sipine – prvi stadij stvaranja sipina; vegetaciju pretežno jednogodišnjih halofita na obalama s organskim nanosima. Ukupna pokrovnost (za navedena staništa) se vrednovala u rasponu od 1 ‐ 5, slijedom vrijednosti koje prikazuje Tablica 10.
90
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Tablica 10: Vrednovanje ukupne pokrovnosti
Ukupna pokrovnost
Vrijednost
Do 10% 10 ‐ 25% 25 ‐ 50% 50 ‐ 75% 75 ‐ 100%
1 2 3 4 5
Biološka raznolikost se procjenjivala prvenstveno kroz prisutnost ukupnog broja Natura ciljnih stanišnih tipova, te karakterističnih vrsta (koje mogu biti i endemske, ugrožene, itd.) za ciljna staništa. Vrijednosti za ukupnu biološku raznolikost isključivog plažnog područja (bez vegetacije u zaleđu) procijenjene su u rasponu od 1 do 5, temeljem stručnog mišljenja biologa57. Eumediteranska vegetacija u zaleđu (u zoni izvan utjecaja morske vode: kamenjarski travnjaci, travnjaci u različitim stadijima sukcesije u makiju, makija, šume alepskog bora na podlozi makije, itd.) ocjenjivala se kao dio procjene krajobrazne vrijednosti, kroz pokazatelj prirodnosti. Ostali pokazatelji krajobrazne vrijednosti uključuju raznolikost, doživljajnu vrijednost i jedinstvenost. Pod pokazateljem raznolikosti ocjenjivala se raznolikost krajobraznih oblika, a pod pokazateljem jedinstvenosti rijetkost (iznimnost) krajobraznog okoliša. Doživljajna vrijednost ocjenjivala se identifikacijom 26 krajobraznih elemenata (Tablica 11) primjenom tzv. fuzzy logic metode58. Takav pristup osigurava da se prividno subjektiva ocjena doživljajne vrijednosti maksimalno objektivizira. Svaki od 4 krajobrazna elementa ocijenjen je u rasponu od 1 ‐ 5. Zbog nedostataka podataka o morskoj bioti, ona se nije mogla vrednovati na isti način kao i kopnena, uzimajući u obzir ukupnu pokrovnost (prvenstveno uzimajući u obzir pokrovnost livada morskih cvjetnica) i biološku raznolikost (ukupnost Natura ciljnih stanišnih tipova te karakterističnih vrsta). Stoga je napravljena analiza o dostupnim podacima podmorja zone utjecaja59 svih ciljnih plaža. Nakon razmatranja mogućih opcija, predloženo je da se u obzir uzme samo broj prisutnih morskih staništa u zoni utjecaja obuhvaćenih Ekološkom mrežom i Direktivom o staništima (Habitats Directive, Natura 2000). Naime, zbog neistraženosti podmorja Jadrana, tek je za nekoliko područja zona utjecaja odabranih plaža poznat ukupan broj morskih staništa i njihova površina. Stoga su za analizu odabrana staništa zabilježena u svrhu uspostave nacionalne Ekološke mreže. Za svaku zonu utjecaja utvrđeno je pripada li Ekološkoj mreži, te u kojoj su mjeri prisutna morska staništa. Mnoga područja Ekološke mreže su vrlo generalizirana i određena modeliranjem. U nekoliko je slučajeva prisutnost staništa navedena za područja znatno veća od promatrane zone utjecaja. Da bi se umanjile pogreške, popis staništa je za svaku od zona utjecaja revidiran temeljem dostupnih novijih studija (kartiranje morskih staništa Visa i Biševa – IOR, COAST te sjevereozapadnog dijela Dugog otoka – „Sunce“, COAST), te direktnog uvida na terenu. Zone utjecaja su temeljem ukupnog broja zabilježenih staništa Ekološke mreže razvrstane u razrede od 1 do 5, gdje razredu 1 pripadaju zone s najmanjim, a rezredu 5 zone s najvećim brojem staništa. Ipak, za buduće slične analize (posebice mora), predlaže se provođenje detaljnijih terenskih istraživanja kako bi se moglo uzeti u obzir veći broj relevantnih pokazatelja.
57
Koji su sudjelovali u projektnom zadatku kartiranja i inventarizacije plaža sa Natura stanišnim tipovima Projekta COAST. Koja se također primjenjuje u ocjenjivanju plaže primjenom metode BARE. 59 Odnosno šira zona podmorja koja okružuje plaže. Veličina ove zone određena je geomorfološkim oblikom i veličinom uvale ili zaljeva u kojem se nalazi plaža. 58
91
CRA/PPA, COAST
Tablica 11: Obrazac za procjenu obalnog krajobraza Br
Fizički parametri
1 KLIFOVI/ 2 STRMCI 3 4 IZGLED PLAŽE 5 6 7 STJENOVITA 8 OBALA 9
KLASIFIKACIJA 3
1
2
4
5
Visina Nagib Posebne 60 značajke Tip
Odsutna 45° ‐ 55° Nema
5 ‐ 30 m 55° ‐ 65° 1
30 ‐ 60 m 65° ‐ 75° 2
60 ‐ 90 m 75° ‐ 85° 3
> 90 m Praktički okomito Brojne > 3
Nema
Blato
Kamenje / stijene
Pijesak
Širina Boja
Nema Nema
< 5 m Tamno
5 m ‐ 25 m Tamno bež
Nagib Širina Grubost površine
Nema Nema Nema
< 5° < 5 m Izrazito oštro
Obluci / šljunak (±pijesak) 25 m ‐ 50 m Svijetlo bež / izblijeđeno 10 ‐ 20° 10 m ‐ 20 m Plitko izbrazdano
Nema Nema Nije vidljivo Makro (> 4 m) Nema
Ostaci Suha dolina Ravno 1
10 11 12 13 14
DINE DOLINA LINIJA HORIZONTA PLIMA/OSEKA ZNAČAJKE OBALNOG KRAJOBRAZA61 15 POGLED 16 BOJA I PROZIRNOST VODE 17 PRIRODNI BILJNI POKROV 18 NAPLAVINE BILJNOG PORIJEKLA Ljudski parametri 19 BUKA 20 SMEĆE 21 TRAGOVI KANALIZACIJ‐ SKIH ISPUSTA 22 POLJOPRIVREDA62
23 IZGRAĐENI OKOLIŠ63
24 TIP PRILAZA
25 LINIJA HORIZONTA 26 INFRASTRUKTURA64
50 m ‐ 100 m Bijelo/zlatno
5° ‐ 10° 20 ‐ 45° 5 m ‐ 10 m > 20 m Duboko izbrazdano Glatko i/ili nejednako Početne dine Sekundarni greben Nekoliko (< 1 m) Potok (1 m ‐ 4 m) Potok Rijeka / kraški klanac Valovito Jako valovito Planine Srednje (2 m ‐ 4 m) Mikro (< 2 m) 2 3 > 3
Otvoren na Otvoren na dvije Otvoren na tri Otvoren na sve četiri jednu stranu strane strane strane Blatno smeđa Mliječno plava / Zelena / sivo‐plava Bistro plava / modra Vrlo bistra tirkizna / siva zelena; mutna Golo (< 10% Kržljavo Gustiš, šikara, Močvara ± stabla Različita stabla / vegetacije) žbunje/rijetka makija šuma makija/trava Neprekinuto Cijela dužina Pojedinačne nekoliko razbacanih Nema >50cm visine plaže nakupine komada 1 2 3 4 5 Nepodnošljiva Jaka Podnošljiva Mala Nema Neprekinute Cijela duljina Pojedinačne Nekoliko razbacanih Praktički nema nakupine plaže nakupine komada Tragovi Malo (1‐3 komada) Nema tragova kanalizacije kanalizacije Nema, golo Ratarske kulture Vinogradi, terase, Grmolike biljke – Voćnjaci – jabuke, (>10% (pšenica, kukuruz i čaj, itd. palme datulje, trešnje, itd. vegetacije) sl.) živica ananas, itd. staklenici, monokultura, Teška Razvijeni turizam Umjereni turizam Održivi turizam i/ili Povijesni i/ili nema industrija i/ili intenzivna i/ili urbanizacija i/ili urbanizacija urbanizacija čista industrija Nema tampon Nema tampon Parkiralište vidljivo Parkiralište nije zone / veliki zone / mali iz obalnog područja vidljivo iz obalnog promet promet područja Izrazito Neprivlačna Pažljivo Osobito pažljivo Prirodne / povijesne neprivlačna projektirana; visoka projektirana značajke / niska > 3 3 2 1 Nema
60
Izbrazdanost, zakrivljenost, valovitost, sipište, nepravilni profil, itd. Poluotoci, visoke stijene, nepravilni rtovi, lukovi, „prozori“, špilje, vodopadi, delte, lagune, otoci, estuariji, grebeni, fauna, zaljevi, prevlake (tombole), itd. 62 Ako se ne vidi poljoprivreda, a parametar prirodnog biljnog pokrova je dobio %, ovdje treba označiti kućicu 5. Ako je za prirodni biljni pokrov označeno 2, 3 ili 4, ovdje treba označiti kućicu 3. 63 Kampovi spadaju pod Turizam; Ocjena 2: Osobito veliki kampovi, Ocjena 3: Kampovi srednje veličine, Ocjena 4: Kampovi projektirani u skladu s okolišem. 64 Električni vodovi, cjevovodi, ulična rasvjeta, zidana obala, lukobrani. 61
92
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
ii. Analiza rekreacijskih vrijednosti Korištenjem obrasca za registraciju i procjenu plaže (BARE) (Prilog 2), preliminarno su prikupljene neke temeljne informacije. One su ukljuēile tip plaže, duljinu, širinu, oblik i nagib plaže, obilježja sedimenta na plaži i vrstu obale, pristup plaži, znakove erozije, napuēenost plaže, glavni naēin korištenja plaže te prisutnost utvrĜenih osjetljivih podruēja unutar plažnog podruēja. Osim toga, prikupljeni su i analizirani osnovni podaci o kljuēnim rekreacijskim elementima plaža. Kljuēne kategorije temeljem kojih su se obraĜivali rekreacijski elementi ukljuēuju sigurnosne, sanitarne, ugostiteljske, rekreacijske i druge sadržaje, kakvođu mora i ēistođu. Sanitarni, ugostiteljski, rekreacijski i drugi sadržaji analizirani su odreĜivanjem prisutnosti (odsutnosti), broja i vrste toaleta, tuševa, suncobrana, ležaljki, kabina za presvlaēenje, kanti za otpatke, restorana, kafiđa, sportskih sadržaja, parkirališta i sliēno. istođa plaže analizirala se prema EA/NALG protokolu (2000.), uzimajuđi u obzir sedam temeljnih kategorija otpada. Kakvođa mora analizirala se na temelju rezultata nacionalne kontrole kakvođe mora za kupanje (rezultati ispitivanja 2009. godine). MeĜutim, takvim se naēinom mogao ocijeniti samo jedan dio plaža; za ostale (uglavnom ruralne i udaljene plaže) se koristilo tzv. vizualno ocjenjivanje. Okruženje se procjenjivalo temeljem nekih podataka o gustođi stanovnika u blizini plaže, kulturnih/arheoloških lokaliteta, opsega izgraĜenosti i poljoprivrednog korištenja, prilaza plaži, ali i moguđnosti zaposlenja na samoj plaži (ili na poslovima vezanim za plažu). Nadalje, uzet je u obzir intenzitet korištenja same plaže te nasipanje plaže. Svaki od ovih elemenata ocijenjen je u rasponu od 1 Ͳ 5. istođa plaže i kakvođa mora ocjenjivale su se kao rekreacijski potencijali (a ne kao prirodne vrijednosti), jer su pokazatelji temeljem kojih se vrednuju (primjerice, prozirnost mora i/ili mikrobakterijsko oneēišđenje) elementi razvijeni iskljuēivo u svrhu zadovoljenja ljudskih vizualnih i/ili sigurnosnih aspekata. Osim toga, može se pretpostaviti da ēistođa plaže (ukljuēujuđi more) poveđava njenu privlaēnost za korištenje. Sigurnosni parametri evidentirani su s obzirom na prisutnost/nedostatak spasilaca, fiksnu sigurnosnu opremu, plutaēe koje oznaēavaju granicu izmeĜu zona za kupaēe i plovila, mjesto za prvu pomođ, upozorenja o sigurnosti plivanja te sigurno kupališno okružje. Iako se za potrebe ovih Smjernica njihova prisutnost (i kakvođa) nije ocjenjivala, predlaže se ukljuēivanje i ovih elemenata (zajedno s postojanjem nekih prirodnih hazarda) u procjenu rekreacijskih potencijala plaže. iii. OdreĜivanje prihvatnog kapaciteta plaže65 Za procjenu prihvatnog kapaciteta plaža u Hrvatskoj predlaže se novi model koji se temelji na UNEPͲovoj i PAPͲovoj procjeni prihvatnog kapaciteta u okviru integralnog upravljanja obalnim podruējem (UNEP i PAP, 2009.), te na metodologiji Cifuentesa (1992.; Cifuentes i dr. 1999.). Ovim se modelom najprije odreĜuje fiziēki (prostorni) prihvatni kapacitet. On se najjednostavnije može izraēunati na osnovi raspoloživog plažnog prostora po kupaēu. MeĜutim, kod izraēunavanja raspoloživog prostora treba uzeti u obzir nužnost izdvajanja manjih dijelova plaže iz analize da bi se osigurao nesmetan protok kupaēa na plaži: 1 Ͳ 3 metra širine obalnog pojasa (mjereno od ruba vode) za profesionalne spasioce i slobodan pristup moru; 2 Ͳ 3 metra širine obalnog pojasa za hitnu službu (na glavnim ulazima na plažu ili alternativno svakih 250 metara). TakoĜer, treba uzeti u obzir i vrstu plaže: naime, plaže u resortima66 i udaljene plaže67 zahtijevat đe više prostora po osobi (imat đe manji prihvatni 65
U pripremi ovog poglavlja sudjelovao je i D. Zacharias. Veđi prostor po osobi je potreban kako bi se osigurala zahtijevana razina luksuza, ukljuēujuđi dovoljan broj sadržaja po kupaēu. 67 Pretpostavlja se da ljudi koji biraju (odlaze na) udaljene (pa i ruralne) plaže, oēekuju manji broj ljudi odnosno veđu razinu privatnosti nego na, primjerice, urbanim ili mjesnim plažama. 66
93
CRA/PPA, COAST
kapacitet) nego mjesne ili urbane plaže (PAP/RAC, 2009.). Temeljeći se na različitim aspektima, različiti autori definiraju različite pragove prihvatnog kapaciteta. Na primjer, Pearce i Kirk, (1986.) te Yepes (1998.) smatraju da maksimalni podnošljivi prihvatni kapacitet (prenatrpanost) može biti oko 3 ‐ 5 m2 po osobi. Slično tome, u Španjolskoj se plaža smatra prenapučenom (s rekreacijske točke gledišta) ako je prostor koji je na raspolaganju korisniku plaže manji od 4 m2 (Ariza i dr., 2007.). Drugi autori (Da Silva, 2007.; Baud‐Bovy i Lawson, 1998.) podnošljivi prihvatni kapacitet definiraju, ovisno o vrsti plaže, kao prostor od 7,5 m2 do 30 m2. Regionalni prostorni plan Autonomne regije Sardinije (2007.) definira da je maksimalni prihvatni kapacitet pješčane plaže oko 8 ‐ 10 m2. Temeljeći se na gornjim osobinama, fizički prihvatni kapacitet plaže moglo bi se definirati kao što je prikazuje Tablica 12. Predloženi tolerirani prihvatni kapaciteti određuju najniže i najviše prihvatljive razina broja ljudi na nekoj plaži. One su u relativno velikim rasponima jer optimalni kapacitet ovisi o standardu koji se želi ili može ponuditi kupaču: plaže s višim standardom imat će i veći raspoloživi prostor po osobi nego plaže s nižim standardom. Stoga su moguće i potkategorije: primjerice, gradska/mjesna plaža s niskim standardom imat će preporučeni kapacitet od 5 ‐ 8 m2, dok će ista takva najvišeg standarda imati kapacitet 15 ‐ 20 m2 po kupaču. Na institucijama zaduženim za planiranje i upravljanje plažama je da definiraju (odnosno, da se opredjele) za razinu standarda koji će ponuditi kupačima. Tablica 12: Izračunavanje fizičkog prihvatnog kapaciteta Tip plaže
Faktori za razmatranje Površina Isključeni dio slobodnog plaže pristupa moru Da 3 m širine od obalne crte
Turističko naselje (resort) Gradska Da
Mjesna
Da
Ruralna Udaljena
Da Da
1 m širine za plaže do 15 m širine 2 m širine za plaže od 15 ‐ 30 m širine 3 m za plaže šire od 30 m 1 m širine za plaže do 30 m širine 2 m za plaže šire od 30 m 1 m za plaže šire od 30 m 1 m za plaže šire od 30 m
Isključen pojas za hitne slučajeve 3 m širine na ulazu ili svakih 250 m 2‐3 m širine na ulazu ili svakih 250 m
Tolerirani prihvatni kapacitet (min‐max) (m2) 10 ‐ 30 5 ‐ 20
2 m širine na glavnom ulazu
5 ‐ 20
8 ‐ 30 8 ‐ 30
Drugi korak uključuje definiciju stvarnog prihvatnog kapaciteta modificiranog korektivnim faktorima. Ovi korektivni faktori, koji se temelje na vrsti plaže (npr. plaže koje su više orijentirane prema očuvanju ili prema rekreaciji), mogli bi više biti rekreacijsko‐ekonomske i/ili ekološke prirode. Preporučuje se da se, temeljem određenog potencijala plaže (kao rezultat funkcionalne analize), korektivni faktori definira‐ ju tako da na plažama koje su orijentirane na rekreaciju više pažnje bude usmjereno na rekreacijsko‐eko‐ nomske faktore, dok će kod plaža koje su orijentirane prema očuvanju fokus biti na ekološkim faktorima. Društveno‐ekonomski faktori mogu uključivati: razinu razonode, raspoloživost sadržaja, prihod, korisnikovu percepciju prihvatljive promjene, prenapučenost i slično. Ekološki faktori mogu uključivati: kvalitetu staništa, zdravlje vrsta, kvalitetu krajolika i slično. Međutim, ti faktori se mogu mijenjati s obzirom na specifičnu situaciju plaže i na raspoloživost podataka. Za potrebe ovog projekta, korektivni faktori uzimali su se temeljem funkcionalne analize i tipa plaže. Ruralne i udaljene plaže nisu imale korektivni faktor sadržaja, jer se oni na takvim plažama ne očekuju. Svi ostali faktori (kopnena i morska biota i javno zdravlje) primijenjeni su na sve plaže. Međutim, korekcije su se različito primjenjivale za ekološke i za rekreacijske parametre. Naime, u slučaju ekoloških parametara, veća vrijednost znači veći korektivi faktor, dok je u slučaju rekreacijskih parametara vrijednost korektivnog faktora manja za veću rekreacijsku vrijednost. Naime, ako plaža ima veću ekološku vrijednost, broj kupača koji se može „dozvoliti“ na plaži treba biti manji, jer oni predstavljaju prijetnju plažnom ekosustavu. S
94
Smjernice i prioritetne akcije za odrĹživo upravljanje plaĹžama u Hrvatskoj
druge strane, veÄ&#x2018;a rekreacijska vrijednost plaĹže znaÄ&#x201C;i da ona bolje zadovoljava (postojeÄ&#x2018;im sadrĹžajima, okruĹženjem i Ä&#x201C;istoÄ&#x2018;om) potrebe kupaÄ&#x201C;a, pa je potreba za smanjenjem broja kupaÄ&#x201C;a manja. Svaki od ovih faktora procjenjuje se koristeÄ&#x2018;i sljedeÄ&#x2018;u formulu: Cf
Lm , Tm
pri Ä&#x201C;emu je: Cfx = korektivni faktor varijable x; Lmx = vrijednost varijable x; Tmx = maksimalna moguÄ&#x2018;a vrijednost varijable x. Nakon izraÄ&#x201C;unavanja svih faktora, uzima se u obzir njihova normalizirana srednja vrijednost. Nakon toga, sljedeÄ&#x2018;om se formulom odreÄ&#x153;uje stvarni prihvatni kapacitet: RCC
PCC Â&#x2DC; Cf1 Cf2 Cfn ,
pri Ä&#x201C;emu je: RCC = stvarni prihvatni kapacitet; PCC = fiziÄ&#x201C;ki prihvatni kapacitet; Cf1 ... Cfn = korektivni faktori odreÄ&#x153;eni navedenom formulom. KonaÄ&#x201C;no, efektivni prihvatni kapacitet je rezultat kombinacije stvarnog prihvatnog kapaciteta i kapaciteta upravljanja podruÄ&#x201C;jem, kao ĹĄto je prikazano sljedeÄ&#x2018;om jednadĹžbom (Cifuentes): ECC
RCC Â&#x2DC; Mc ,
pri Ä&#x201C;emu je: ECC = efektivni prihvatni kapacitet; RCC = stvarni prihvatni kapacitet; Mc = kapacitet upravljanja. Dakle, vaĹžno je uzeti u obzir i kapacitet upravljanja plaĹžom. Da bi se izmjerio kapacitet upravljanja, potrebno je uzeti u obzir nekoliko varijabli, kao ĹĄto su: oprema, osoblje, financiranje, infrastruktura i Ä&#x201C;istoÄ&#x2018;a, itd. Kapacitet upravljanja moglo bi se definirati kao â&#x20AC;&#x17E;najbolji status ili uvjeti koje upravitelji plaĹža trebaju zadrĹžati da bi se odvijale njihove aktivnosti i ispunili predloĹženi ciljeviâ&#x20AC;? (Cifuentes i dr., 1999.). Taj se kapacitet moĹže procijeniti i temeljem BARE analize. MoĹže biti znaÄ&#x201C;ajan kod upravljanja resort, urbanih pa Ä&#x201C;ak i mjesnih plaĹža, a od sporedne vaĹžnosti za ruralne i udaljene plaĹže. Sve ove znaÄ&#x201C;ajke procjenjuju se tako da fiziÄ&#x201C;ki prihvatni kapacitet bude veÄ&#x2018;i ili jednak stvarnom prihvatnom kapacitetu koji je, prema tome, veÄ&#x2018;i ili jednak efektivnom prihvatnom kapacitetu. UzimajuÄ&#x2018;i u obzir razinu koriĹĄtenja plaĹže, ukupni prihvatni kapacitet moĹže se izraÄ&#x201C;unati kao ĹĄto prikazuje Tablica 13 (na primjeru plaĹže Zlatni rât). PlaĹža spada u kategoriju urbanih plaĹža. Ukupna povrĹĄina plaĹžnog podruÄ&#x201C;ja je 28.500 m2. Temeljem funkcionalne analize, rezultati za kopnenu biotu su 0,3; za morsku 0,6; sadrĹžaji 1,00; javno zdravlje 1,00. Koncesionar (poduzeÄ&#x2018;e â&#x20AC;&#x17E;Grabov râtâ&#x20AC;&#x153;) ima veliki kapacitet u upravljanju plaĹžom, ukljuÄ&#x201C;ujuÄ&#x2018;i 30 zaposlenika. Kao ĹĄto prikazuje Tablica 13, ispitano podruÄ&#x201C;je moĹže osigurati smjeĹĄtaj ukupnom broju kupaÄ&#x201C;a u rasponu od 1.300 (scenarij 2 â&#x20AC;&#x201C; 20 m2 raspoloĹživog prostora za svakog kupaÄ&#x201C;a) do 5.204 (scenarij 1 â&#x20AC;&#x201C; 5 m2 za svakog kupaÄ&#x201C;a) u danom trenutku68. Ovaj bi broj mogao ugroziti oÄ&#x201C;uvanje prirodnih vrijednosti plaĹže kao i rekreacijske aktivnosti koje se na njoj odvijaju. UzimajuÄ&#x2018;i u obzir Ä&#x201C;injenicu da rekreacijske aktivnosti ovise o osobinama okoliĹĄa, mogu se odabrati Ä&#x201C;etiri korektivna faktora: kvaliteta kopnene i morske biote, sadrĹžaji i javno zdravlje (koje ukljuÄ&#x201C;uje kakvoÄ&#x2018;u mora i Ä&#x201C;istoÄ&#x2018;u plaĹžnog podruÄ&#x201C;ja).
68
Naravno, broj kupaÄ&#x201C;a tijekom cijelog dana moĹže biti znatno veÄ&#x2018;i (ovisno o rotacijskom faktoru); ali, u svakom trenutku na plaĹži ne bi trebalo biti (temeljem ove analize) viĹĄe od 4.000 kupaÄ&#x201C;a.
95
CRA/PPA, COAST
Tablica 13: Primjer izračuna prihvatnog kapaciteta Prihvatni kapacitet (urbana plaža 28.500 m2) (dio koji ulazi u analizu: 26.020 m2) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
Scenarij 1 (5 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (20 m2 po korisniku)
5.204
1.300 0,3 0,6 0 0 22,5 100%
4.034
1.007
Kao rezultat, stvarni prihvatni kapacitet ove plaže smanjuje se, i to od većeg broja turista (fizički prihvatni kapacitet) do stvarnog kapaciteta u rasponu od 1.007 do 4.034 kupača u danom trenutku. Ipak, s obzirom da scenarij 2 predviđa relativno veliku raspoloživu površinu po svakom kupaču (20 m2, u tom je slučaju utjecaj kupača na okoliš ionako minimaliziran), korektivni faktori koji se tiču utjecaja na okoliš mogu se isključiti, ali samo u slučaju da smanjeni broj ljudi ne znači istodobnu maksimalnu koncentraciju sadržaja na plaži. Ipak, konačna odluka o izboru tipa i broja korektivnih faktora je na institucijama odgovornim za upravljanje plažama. iv. Analiza osnovnih prijetnji širem plažnom području Temeljem prostornih planova općina, gradova i županija, identificirani su ključni pritisci na šire plažno područje. Osnovne grupe pritisaka uključuju: blizinu naselja i zona izdvojene namjene (turistička zona), blizinu i tip prometnice, podmorske ispuste, blizine luka otvorenih za javni promet te prisutnost i intenzitet sidrenja (Tablica 14). v. Usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala primjenom prostornog određivanja plaže u tri osnovne zone Svi prikupljeni i obrađeni podaci objedinjeni su u dvije temeljene grupe (prirodne vrijednosti i rekreacijski potencijali plaže), koje se prikazuju na grafu funkcionalne analize. Takvim prikazom omogućava se razvrstavanje plaža u tri osnovne grupe: plaže s dominantnim prirodnim vrijednostima; plaže s dominantnim rekreacijskim potencijalima; i plaže prijelaznih oblika većeg i manjeg konflikta između prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala (plaže većih prirodnih vrijednosti; plaže približno jednakih prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala; i plaže većih rekreacijskih potencijala). Ovisno o položaju plaže na grafu funkcionalne analize (Slika 9), te uzimajući u obzir osnovne tipove plaže (resort, urbana, mjesna, ruralna i udaljena), pritiske plaže i prihvatni kapacitet, izradit će se osnovne smjernice za ključne kategorije plaža.
96
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Tablica 14: Kriteriji za procjenu prijetnji plažnom području
Jako izražene prijetnje (1,00)
1. NASELJA
Izražene prijetnje (0,50)
Neznatne prijetnje (0,25)
Nema prijetnji (0,00)
Udaljenost od naselja
Neposredni kontakt
Do 500 m
500 ‐ 2.000 m
Dalje od 2.000 m
Veličina naselja
Više od 5.000 st.
2.500 ‐ 5.000
500 ‐ 2.500
Nema stanovnika u blizini
2. TURISTIČKE ZONE
Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone
Neposredni kontakt
Do 500 m
500 ‐ 2.000 m
Dalje od 2.000 m
Kapacitet turističke zone površina br. korisnika
Preko 5,0 ha Preko 500
Od 2,5 – 5,0 ha 300 ‐ 500
Do 2,5 ha 50 ‐ 300
Nema zone Nema korisnika
3. CESTE
Kategorija
AC
DC i ŽC
LC i nerazvrstana
Nema ceste
Udaljenost
Neposredni kontakt
Do 100 m
100 ‐ 500 m
Preko 500 m
4. PODMORSKI ISPUSTI (ukoliko je bitno)
Onečišćenje otpadnim Onečišćenje postoji, vodama postoji, nema planiran ispust na ispusta, nije planiran udaljenosti manjoj od 500 m
Onečišćenje postoji, planiran ispust na udaljenosti većoj od 500 m
Nema onečišćenja, nije planiran ispust
5. SIDRENJE (INTENZITET 1‐4)
Sidrenje – značajan intenzitet
Sidrenje – umjereni intenzitet
Sidrenje – slabiji intenzitet
Nema sidrenja / zabranjeno sidrenje
6. BLIZINA LUKA (LN, Luka otvorenih za javni promet)
U kontaktu s plažom (isti dio akvatorija)
Planirano u kontaktu Planirano/postoji u (u akvatoriju) blizini (susjednoj uvali)
Nema luke
vi. Profil plaža Da bi se sistematizirali svi podaci, izrađen je Profil plaža (korištenjem tabličnog kalkulatora) koji služi kao baza podataka, te može biti osnova za buduće praćenje stanje (prilagođeni format profila prikazuje Tablica 15). Predloženi Profil u skladu je s profilom mora čiju izradu koordinira Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (MZOPUG). Međutim, taj profil, između ostalog ne uzima u obzir prirodne vrijednosti plaže. Prijedlog je izrađivača ovih Smjernica da se i u službeni Profil ugrade elementi iz prikazanog Profila plaža. Svi analizirani rezultati grafički su prikazani, kako prikazuje Slika 20. Tablica 15: Osnovni elementi profila plaža PROFIL PLAŽE OPĆE KARAKTERISTIKE Naziv plaže Odgovorna osoba/organizacija
Koordinate plaže (točna lokacija) – gdje je to moguće Tretman (status) plaže, temeljem tekstualnih odredbi prostornih planova Prihvatni kapacitet
97
CRA/PPA, COAST
OBILJEŽJA
KRITERIJI Pristup
Veličina
PODKRITERIJI i. ii. iii. iv. i.
ii.
OPĆA
Ekološka mreža (i/ili neke druge inicijative IPA, IBA, PA) Zaštićeno područje
iii. i. ii. iii. iv. v. i. ii. i. ii. i.
Kopnena bioraznolikost
ii. iii. i.
Morska bioraznolikost
ii. iii. i.
Krajobrazne vrijednosti
ii. iii. i.
Blizina ugroženih staništa (temeljem informacija u prostornim planovima)
ii. iii. i. ii.
Tip plaže
Sastav
PRIRODNA OBILJEŽJA
69
98
FA – funkcionalna analiza
S kopna motornim vozilima S kopna pješačkim stazama S mora S kopna i mora Duljina < 100 m 100 ‐ 300 m 300 ‐ 500 m 500 ‐ 1.000 m > 1.000 m Prosječna širina < 5 m 5 ‐ 25 m 25 ‐ 50 m 50 ‐ 100 m > 100 m Površina Resort Urbana Mjesna Ruralna Udaljena Pješčana Šljunčana Da Ne Da Strogi rezervat Nacionalni park Posebni rezervat Park prirode Regionalni park Spomenik prirode Značajni krajobraz Park‐šuma Spomenik parkovne arhitekture Ne Predloženo za zaštitu Iznimno značajno (temeljem rezultata FA69: > 0,75) Značajno (FA: 0,4 ‐ 0,75) Nije značajno (FA: < 0,4) Iznimno značajno (temeljem rezultata FA: > 0,75) Značajno (FA: 0,4 ‐ 0,75) Nije značajno (FA: < 0,4) Iznimno značajno (temeljem rezultata FA: > 0,75) Značajno (FA: 0,4 ‐ 0,75) Nije značajno (FA: < 0,4) Da Ne
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
OBILJEŽJA
KRITERIJI Sigurnost plaže za kupače
Kakvoća mora (MZOPU)
Čistoća
UREĐENOST PLAŽE
Sadržaji (gdje je primjenjivo)
Blizina naselja
Veličina naselja
Blizina turističke zone
Kapacitet turističe zone (veličina; broj korisnika)
Blizina ceste
PRIJETNJE PLAŽI KAO STANIŠTU
Tip ceste
Podmorski ispusti
PODKRITERIJI i. ii. iii. iv. v. i. ii. iii. iv. i. ii. iii. iv. v. vi. vii. viii. i. ii. iii. iv. i. ii. iii. iv. i. ii. iii. iv. i. ii. iii. iv. i. ii. iii. iv. i. ii. iii. iv. i. ii. iii. iv. i. ii. iii.
Blizina luka otvorenih za javni promet (LN)
Sidrenje
iv. i. ii. iii. iv. i. ii. iii. iv.
Spasioci Oznake kupališnog područja Fiksna sigurnosna oprema Informacije o sigurnosti plaže Pristup vozilima hitnih intervencija Prva kategorija Druga kategorija Treća kategorija Četvrta kategorija Generalno/razno Kanalizacijski otpad Krupni otpad Opasno smeće Nakupine Ulja Fekalije Nema vidljivih (značajnih) onečišćenja Sanitarni Ugostiteljski Rekreacijski (vodeni sportovi, ostali sportovi) Pomoćni (ležaljke, suncobrani, svlačionice, pristup za invalide, kante za smeće, parkiralište) Neposredni kontakt ≤ 500 m 500 ‐ 2000m > 2000m > 5000 st. 2500 – 5000 st 500 – 2500 st < 500 st Neposredni kontakt ≤ 500 m 500 ‐ 2000m > 2000m > 5 ha; > 500 korisnika 2,5 – 5 ha; 300‐500 korisnika < 2,5 ha; 50 – 300 korisnika Nema zone Neposredni kontakt ≤ 100m 100 ‐ 500 m > 500 m Autocesta/ državna Županijska /lokalna Nerazvrstana Nema Onečišćenje otpadnim vodama postoji; nema ispusta; nije planiran Onečišćenje otpadnim vodama postoji; planiran ispust na udaljenosti manjoj od 500 m Onečišćenje otpadnim vodama postoji; planiran ispust na udaljenosti većoj od 500 m Nema zagađenja U kontaktu s plažom (isti dio akvatorija) Planirano u kontaktu (u akvatoriju) Planirano/postoji u blizini (susjedna uvala) Nema luke u blizini Sidrenje – značajan intenzitet Sidrenje – umjereni intenzitet Sidrenje – slabiji intenzitet Nema sidrenja / zabranjeno sidrenje
99
CRA/PPA, COAST
Slika 20: Kartografski prikaz prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala, te pritisaka na plažu
100
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
3.3.1
Plaže s Plavom zastavom
Tijekom sezone 2009. preliminarno su analizirane i plaže s Plavom zastavom na području Dalmacije. Ukupno je analizirano 28 plaža (Tablica 16). Analizirano je u kojoj mjeri se plaže pridržavaju nekih temeljnih zahtjeva programa Plave zastave, s ciljem propitivanja isplativosti ulaganja u takav program. Karta plaža s Plavom zastavom dostupna je u digitalnom obliku i spremljena na CD‐u priloženom uz ovu knjigu (Prilog 7 – kartografski prikazi). Tablica 16: Plaže nagrađene Plavom zastavom u 2009. godini na području Dalmacije ŽUPANIJA Zadarska
Šibensko‐kninska
Splitsko‐dalmatinska
Dubrovačko‐neretvanska
PLAŽA Mala Mandra A/C „Šimuni“ Prosika, Pag Turističko naselje Zaton Borik Jaz Iza banja Dražica Bošana Lolić Plava plaža Bijela plaža – Solaris Apartmani „Medena“ Bačvice Vela plaža Amfore Gospa gusarica Hotel „Le Meridien Lav“ Punta Stomarica Dugi rât Berulia Nikolina Donja luka Slatina Hotel „Osmine“
OPĆINA/GRAD Kolan Pag Zadar Preko Sv. Filip i Jakov Biograd na moru Pirovac Vodice Šibenik Seget Split Hvar Komiža Podstrana Omiš Brela Baška Voda Makarska Tučepi Slano
Hotel „Valamar Dubrovnik – President“ Hotel „Importanne Resort“
Dubrovnik
Cavtat – sjeverna plaža hotela „Croatia“
Cavtat
101
CRA/PPA, COAST
Fotografija 53: Vela Plaža Hvar
3.4
Rezultati
Temeljem rezultata funkcionalne analize, odnosno usporedbe prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala plaža, nijedna od obrađenih plaža (iako veliki broj spada u zaštićena područja ili su dio ekološke mreže) nije svrstana u kategoriju tzv. isključive zaštite70. To je i razumljivo ako se uzme u obzir rekreacijska važnost i potencijal koji imaju hrvatske plaže. Naime, sve imaju iznimnu kakvoću mora i nadasve krajobrazne vrijednosti, te su veliki potencijal za razvoj hrvatskog turizma. Jednako tako, nijedna plaža nije svrstana u kategoriju tzv. isključivog korištenja, što potvrđuje tezu da su hrvatske plaže iznimno vrijedna prirodna područja, zbog čega i upravljanje treba voditi računa o prirodnim posebnostima svake pojedine plaže. Prikazom odabranih plaža na grafu funkcionalne analize, plaže se mogu svrstati u tri temeljne grupe: plaže s dominantnim prirodnim vrijednostima; plaže s dominantnim rekreacijskim potencijalom; plaže prijelaznog oblika većeg ili manjeg konflikta.
70
102
Vidi slike 1.7 i 3.7; gornji lijevi kut.
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Slika 21: Rezultati temeljnih funkcija ciljnih plaža Legenda: crveno – zona konflikta (tamnija crvena – veći konflikt; svjetlija crvena – manji konflikt); zeleno – zona dominantnih prirodnih vrijednosti; smeđe – zona dominantnih rekreacijskih potencijala Brojevi označavaju plaže: 1 – Uvala Vlašići; 2 – Sv. Marija; 3 – Kraljičina plaža; 4 – Ždrijac; 5 – Ljubački zaljev; 6 –Sakarun; 7 – Kostanj; 8 – Karin; 9 – Kamp Adriatic; 10 – Dolac; 11 – Slanica; 12 – Mala Raduča; 13 – Velika Raduča; 14 – Tijašćica; 15 – Stupica Velika; 16 – Tratinska; 17 – Mala Nozdra; 18 – Šunj; 19 – Ušće; 20 – Uvala Blaca; 21 – Saplunara; 22 – Prapratna; 23 – Vučine; 24 – Pržina; 25 – Pupnatska luka; 26 – Zlatni rât; 27 – Kamenice; 28 – Oključna; 29 – Srebrna; 30 – Stiniva; 31 – Stončica; 32 – Zaglav; 33 – Porat; 34 – Salbunara; 35 – Silba 171; 36 – Silba 272.
71 72
Pocukmarak i Carpusina, te uvale Južni Porat i Sv.Ante. Mavrova, Dobre vode, Nozdre, Vele stene, Lojišće, Pernastica i Vela smrdeča.
103
CRA/PPA, COAST
3.4.1
Plaže s dominantnim prirodnim vrijednostima
Šest plaža može se izdvojiti kao područja s izraženim prirodnim vrijednostima: Ušće (Neretve) , Uvala Blaca (otok Mljet), Salbunara (otok Biševo), Stupica Velika (otok Žirje), Oključna (otok Vis), Zaglav (otok Vis). S obzirom na dominantne prirodne vrijednosti, za ove se plaže može reći da su plaže preporučene zaštite. Preporuka zaštite ne isključuje korištenje plaže u rekreacijske svrhe – naprotiv, funkcionalnom analizom pokazalo se da su to područja velikih rekreacijskih potencijala. Međutim, upravljanje ovim plažama mora imati očuvanje prirode kao svoj prioritet. Usporedbu prirodnih i rekreacijskih vrijednosti za šest navedenih plaža prikazuje Slika 22. Karta plaža s dominantnim prirodnim vrijednostima dostupna je u digitalnom obliku i spremljena na CD‐u priloženom uz ovu knjigu (Prilog 7 – kartografski prikazi).
Slika 22: Usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala plaža s dominantnim prirodnim vrijednostima
Fotografija 54: Plaža Oključna (Otok Vis)
104
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Uvala Blaca Plaža koja ima najveće prirodne vrijednosti je Uvala Blaca, posebice zbog njenih iznimnih krajobraznih vrijednosti te očuvanosti prirodnih staništa. Tamo je još uvijek dobro razvijena i sačuvana asocijacija sitolisne pirike i ježike. Sedam je kritično ugroženih svojti (CR) (prema Nikolić i Topić, 2005.) koje su zabilježene na tom području: Calystegia soldanella, Cyperus capitatus, Echinophora spinosa, Elymus farctus, Pancratium maritimum, Saccharum ravennae i Sporobolus pungens. Nekoliko ciljnih (morskih) Natura 2000 staništa nalazi se u zoni utjecaja Uvale Blaca od 5ha, uključujući staništa embrionske obalne sipine, velike plitke uvale te pješčana dna trajno prekrivena morem. Uvala je uvrštena u ekološku mrežu (DZZP, 2007.73), te je zaštićena u kategoriji značajnog krajolika (predio Saplunara). Uvala Blaca može se karakterizirati kao ruralna plaža, jer je značajno izdvojena od naselja. Međutim, do same plaže vodi kolni put (relativno je lako dostupna), stoga ne može biti u kategoriji „udaljene plaže“. Analizom plaže (primjenom metode BARE) može se zaključiti kako je najveći problem upravo smeće. Njega se može naći na morskom dnu i na kopnenom plažnom području. Iako zatečene količine nisu pretjerane (vrijednost 4 u rasponu od 1 ‐ 5 74), one su indikativne i upućuju na problem u upravljanju ovim vrijednim resursom. Na plažnom području nisu zatečeni nikakvi sadržaji (osim malog pokretnog kioska za prodaju osvježavajućih pića), ali oni se ni ne očekuju na takvom tipu plaže. Temeljem Izmjena i dopuna prostornog plana uređenja Općine Mljet (2007.), područje Uvale Blaca svrstano je u kategoriju R4, što označava prirodnu plažu na kojoj nisu dozvoljene nikakve intervencije. Također, predio u pozadinskom dijelu plaže je određen kao zona zabranjene gradnje. Ipak, Prostornim planom Dubrovačko‐neretvanske županije (lipanj 2010.), zona u pozadini plaže (Saplunara‐Pinjevica) određena je kao turistička zona koja može biti dugoročna opasnost od urbaniziranja ovog vrijednog dijela prirode. Prihvatni kapacitet plaže kreće se od 126 75 do 473 76 kupača. Tijekom nekoliko terenskih istraživanja u ljetnim mjesecima (kolovoz 2006., kolovoz 2009.), ali tijekom radnog tjedna, broj kupača bio je približno 50. Ako uzmemo u obzir mogućnost da je vikendom bilo dva ili tri puta više kupača, može se zaključiti kako je njihov broj još uvijek u okvirima prihvatnog kapaciteta.
73
Šifra HR4000010 (Saplunara). Gdje 1 predstavlja najveće, a 5 najmanje onečišćenje. 75 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 20 m2. 76 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 5 m2. 74
105
CRA/PPA, COAST
Pješčani sprud ušća Neretve Na plažnom području ušća Neretve, osnovu kopnene vegetacije čine biljne zajednice koje su značajne za područje slanih i boćatih voda. To je izrazito halofilna vegetacija, tipična za slanu podlogu, a najveću važnost u njenom sastavu imaju asocijacije Scirpetum maritimo‐litoralis i Juncetum maritimo‐acuti. Krajobrazno je ovo područje također značajno, uz nešto niže vrijednosti vizualnog doživljaja. Na ovom područjum koje je značajno kao estuarij, pješčani sprud te obalna laguna (DZZP, 2007.), Morska biota je iznimno bogata. Zbog tih iznimnih prirodnih vrijednosti predmetna plaža je dio ihtiološko‐ornitološkog rezervata77, te je svrstana u kategoriju značajnih područja za ptice (eng. important bird area). Ramsarskom konvencijom o zaštiti močvarnih staništa, ovo područje je zaštićeno područje morskog akvatorija. Osim toga, delta Neretve je uvrštena u ekološku mrežu (DZZP, 2007. 78.). Na ovom plažnom području nema značajnih rekreacijskih sadržaja, postoji jedan ugostiteljski objekt, a sanitarni sadržaji nisu dostupni. Također, nisu dostupni nikakvi sportski sadržaji osim kitesurfinga, koji je dostupan samo za polaznike kitesurfing škole. Ako se uzme u obzir važnost navedenog područja za ptice, utjecaj kitesurfing aktivnosti treba biti dodatno ispitan prije dopuštanja ovih aktivnosti. Najveći problem ovog plažnog područja je iznimno loša kakvoća mora (3 i 4, gdje 4 označava zabranu kupanja; MZOPUG, 2009.), te znatna nečistoća kopnenog plažnog područja (ocjena 2 od 5, gdje 5 označava čistu plažu). Plaža se nalazi na području koje jednim dijelom pripada općini Opuzen, a dijelom gradu Pločama. Izmjenama i dopunama PPU Grada Opuzena (2008.), područje je označeno je kao prirodna plaža i kupališna zona, ali nisu propisane specifične mjere uređenja ni zaštite predmetnog područja. Ipak, spominje se potencijalna zona (zona u istraživanju) ugostiteljsko‐ turističke namjene (T) na lokalitetima „Plaža 1“ i „Plaža 2“ unutar teritorija naselja Pržinovac (a na području cijele plaže 3 turističke zone). Tražena istraživanja trebaju obuhvatiti analizu svih prirodnih i stvorenih elemenata prostora, kao i izradu procjene utjecaja na okoliš (odnosno ocjene prihvatljivosti za prirodu), kojima će se utvrditi konačna namjena i kapacitet predmetnog područja. Uz postojeće infrastrukturne projekte, prije svega brane i melioracijsku odvodnju, planom se također predviđaju projekti izgradnje odvodnog kolektora i crpne stanice te glavni vodovodni (dovodni) kanal. Na samom području Pržinovca predviđa se zasebni uređaj za pročišćavanje.
77 78
106
Jugoistočni dio delte Neretve s otočićem Osinjem (1.620 ha). Šifra: HR5000031 (Delta Neretve).
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Prihvatni kapacitet plaže kreće se od 299 79do 1.198 80 kupača. Tijekom terenskog istraživanja u srpnju 2009. godine (u popodnevnim satima radnog dana), bilo je približno 500 kupača. Ako uzmemo u obzir mogućnost da je vikendom baren 4 puta više kupača, može se zaključiti kako njihov broj zasigurno (iako ne dramatično) prelazi okvire prihvatnog kapaciteta. S ciljem senzibiliziranja javnosti po pitanju važnosti očuvanja ovog vrijednog područja udruga „Lijepa naša Dubrovačko‐neretvanske županije“ organizirala je brojne akcije očuvanja spruda ušća Neretve. Temeljem njihove inicijative, 22. ožujka 2010. godine organizirano je veliko čišćenje ušća u kojemu su sudjelovali i Grad Ploče, Komunalno poduzeće Ploče, Turistička zajednica Grada Ploča, Hrvatske vode iz Opuzena te brojne udruge i građani ovog područja. Osim toga, u okviru dugogodišnjeg projekta SDC‐a "Prekogranično upravljanje zajedničkim prirodnim dobrima" koji je provodio Projektni ured REC‐ a u Metkoviću za deltu Neretve, predlagali su se različiti moduli razvoja održivog turizma u neretvanskom području kao i primjeri održivog razvoja prostora Ušća kroz osnivanje regionalnog istrazivačko‐edukativnog centra u laguni ušća Neretve.
79 80
Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 30 m2. Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 8 m2.
107
CRA/PPA, COAST
Salbunara Salbunara je jedna od tri prekrasne plaže81 na otoku Biševu. Smještena je na jugozapadnom dijelu otoka. Znatno je manja od popularnije plaže Porat, ali je u biološkom smislu značajnija. Na toj pješčanoj plaži su dvije kritično ugrožene biljne vrste (Pancratium maritimum i Eryngium maritimum), te endemični Limonium cancellatum na stijenama. Krajobrazno, plaža je od iznimne važnosti. Od morskih Natura 2000 staništa treba izdvojiti prisutnost naselja Posidonia oceanica, grebene i pješčana dna, zbog kojih je i uvrštena u ekološku mrežu82. Zbog svojih prirodnih vrijednosti, akvatorij otoka Biševa predložen je za zaštitu kao poseban ihtiološki rezervat. Budući da plaža spada u udaljena plažna područja, na njoj nema nikakvih sadržaja (ali oni se ni ne očekuju). Na plaži su veliki nanosi smeća, posebice tijekom zimskih mjeseci. Čišćenje plaže osigurava se iz sredstava proračuna Grada Komiže (kojim su plaćene i aktivnosti udruge „Mali zeleni“ koja organizira akcije čišćenja). Postavljeni su i manji kontejneri za odvojeno prikupljanje otpada, što je gotovo jedinstven slučaj na udaljenim plažama u Hrvatskoj. Prostornim planom Grada Komiže, plaža nije određena kao uređena plaža. Nema nikakvih (službenih) ispusta, ali može se pretpostaviti da se dio septičkih jama u okolici prazni u more. Ipak, za očekivati je da to ne predstavlja veću prijetnju okolišu. Do plaže vodi manja cesta (zemljani put), međutim, broj automobila koji može doći do plaže je maksimalno ograničen zbog udaljenog položaja otoka. Iz istog je razloga plaža svrstana u kategoriju udaljene, a ne ruralne plaže. Prostornim planom plaža je određena kao sidrište. Prihvatni kapacitet plaže kreće se od svega 7 83do 26 84 kupača. (Izvor za fotografiju: http://www.bisevo.org/)
81
Iako se Mezuporat rjeđe koristi kao plaža. Šifra: HR3000098 (Biševo more). 83 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 30 m2. 84 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 8 m2. 82
108
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Zaglav Zaglav je prirodna pješčana plaža na jugoistočnom dijelu otoka Visa, u blizini naselja Milna. Plaža je značajna zbog svojih krajobraznih karakteristika te kao vrijedno stanište kopnene flore; tu su prisutne vrste Calystegia soldanella, Eryngium maritimum, Sporobolus pungens, Limonium subanfractum i Salsola kali. Temeljem dostupnih podataka o morskoj bioraznolikosti (DZZP, 2007.), može se zaključiti da plaža nije iznimno vrijedna: mogu se naći naselja Posidonia oceanica, te pješčana dna trajno prekrivena morem. Prije svega zbog vrijednih naselja posidonije, cijela jugoistočna strana otoka Visa, kao i cjelokupno viško podmorje, svrstani su u ekološku mrežu (DZZP, 2007.85). Kao i druge udaljene plaže, Zaglav nema značajnijih rekreacijskih sadržaja osim restorana. Iako uvala nije značajno sidrište, zbog nešto teže dostupnosti kopnenim dijelom, na plažu se uglavnom dolazi manjim brodicama, što u slučaju sidrenja, može predstavljati opasnost za naselja morskih cvjetnica. Također, kao i za većinu drugih udaljenih plaža, javlja se problem čistoće plažnog područja. More je najviše kakvoće. Prostornim planom Grada Visa (2010.), Zaglav nije određena kao uređena (ali ni prirodna) plaža. Približno jedan kilometar od obale (ispred plaže Milna) planiran je podmorski ispust otpadnih voda sa pročišćivačem. To je područje (relativno) otvorenog mora stoga se ne očekuje značajan utjecaj na plažu Zaglav. Ipak za konačnu potvrde takvih tvrdnji, potrebna su dodatna ispitivanja. Također, manje od 500 m od plaže Milna planirana je turistička zona Milna na površini od 1,2 ha te 120 ležaja. Ovakav kompleks može imati značajnih (nepovoljnih) utjecaja na kakvoću prirodnog okoliša (kako Milne, tako i Zaglava). Prihvatni kapacitet plaže (bez okolnih hridinastih dijelova) kreće se od 14 86do 37 87 kupača. Tijekom terenskog istraživanja u kolovozu 2009. godine, te radnog dana (u popodnevnim satima) bilo je približno 100 kupača. Ako uzmemo u obzir mogućnost da je vikendom bilo bar 3 puta više kupača, može se zaključiti kako njihov broj svakako prelazi okvire prihvatnog kapaciteta.
85
Šifra: HR3000096 (JI strana otoka Visa); HR3000097 (Otok Vis – podmorje). Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 30 m2. 87 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 8 m2. 86
109
CRA/PPA, COAST
Oključina Oključ(i)na je ruralna, šljunčana plaža na sjevernoj strani otoka. Iako načelno postoji kolni put kojim se može doći do plaže, ona je iznimno teško dostupna tako da može biti smatrana gotovo udaljenom plažom. Plaža ima relativno značajne florističke i krajobrazne vrijednosti. Od ciljnih (morskih) Natura staništa mogu se izdvojiti naselja Posidonia oceanica i pješčana dna. Kao i ostale plaže na Visu, dio je ekološke mreže (DZZP, 2007.88). Plaža nije popularno kupalište, međutim prostornim planom je određena kao sidrište. Upravo zbog bogatstva naselja morskih cvjetnica, važno je da se uspostave uređena sidrišta (bove) kako bi se izbjeglo uništavanje dna. Oključ(i)na nema nikakvih sadržaja i ima značajan problem s količinom smeća na plaži. More je najviše kakvoće. Prostornim planom Grada Visa (2010), Oključ(i)na nije određena kao plaža. Nema nikakvih prostornih prijetnji okolišu. Prihvatni kapacitet plaže kreće se od 4 89do 14 90 kupača.
88
HR3000097 (Otok Vis – podmorje). Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 30 m2. 90 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 8 m2. 89
110
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Uvala Velika Stupica Uvala Velika Stupica je prirodna uvala smještena na južnoj strani otoka Žirja. Iako ima manji dio obale koji se može smatrati plažnim područjem, njen prvenstveni značaj je kao sidrište. Naime, lokacija je koncesionirana u svrhu postavljanja plutača i gospodarskog korištenja luke nautičkog turizma. Dva su lokaliteta unutar uvale određena kao sidrišta s ukupno 20 plutača. Područje u neposrednoj blizini uvale dio je ekološke mreže (DZZP, 2007.91). Uvala je praktično nenaseljena, osim dviju kamenih kuća obitelji Šižgorić, koji su i vlasnici manjeg ugostiteljskog obrta. Kao koncesionari, oni pružaju uslugu prikupljanja otpada usidrenih plovila. Iako je sam obalni dio gotovo izvan upotrebe (uvalu se koristi prvenstveno u svrhe nautičkog turizma) treba napomenuti da sanitarni uvjeti (količina smeća) nisu u potpunosti zadovoljavajući. Prostornim planom uređenja Grada Šibenika (2007.) područje uvale Velike Stupice određeno je kao zona rekreacije (oznaka R) za koje se ne određuju građevinska područja ali se omogućuje izgradnja pratećih sadržaja i uređenje. Pratećim sadržajima u zonama rekreacije podrazumijeva se smještaj sanitarnog objekta, uređenje šetnica, staza, odmorišta, te obale u svrhu korištenja plaže. Uređivanje obale u svrhu korištenja plaže kao i za prihvat plovila dozvoljen je tako da se ne mijenja struktura obale (isključuje se nasipavanje obale) te da se međusobno ne ugrožavaju načini korištenja zone. Detaljni uvjeti uređenja utvrdit će se detaljnim planom uređenja. Uzevši u obzir da je uvala dio ekološke mreže, s izraženim ekološkim vrijednostima (temeljem funkcionalne analize) svaki oblik intervencije treba biti napravljen isključivo u svrhu poboljšanja prirodnih vrijednosti uvale. Prihvatni kapacitet za plažu se nije računao jer se predmetna uvala ne može smatrati plažom.
91
Šifra: HR3000440 (Žirje – Kabal).
111
CRA/PPA, COAST
3.4.2 Plaže s dominantnim rekreacijskim potencijalom Sedam plaža može se izdvojiti kao područja s dominantnim rekreacijskim potencijalom: Mala i Velika Raduča, Dolac i Kamp „Adriatic“ (Primošten), Prapratna (Pelješac), Slanica (otok Murter) te Zlatni rât (otok Brač). Na ovim plažama osnovna preporuka tiče se razvoja rekreacijskih aktivnosti. Preporuka, naravno ne isključuje posvećivanje posebne pozornosti očuvanju okoliša. To je posebno relevantno za plažu Zlatni rât, koja ima i najizraženije prirodne vrijednosti. Usporedbu prirodnih i rekreacijskih vrijednosti za sedam navedenih plaža prikazuje Slika 23. Karta plaža s dominantnim rekreacijskim potencijalom dostupna je u digitalnom obliku i spremljena na CD‐u priloženom uz ovu knjigu (Prilog 7 – kartografski prikazi).
Slika 23: Usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala plaža s dominantnim rekreacijskim potencijalom
Fotografija 55: Plaža Prapratna (Pelješac)
112
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Mala i Velika Raduča Plaže Mala i Velika Raduča su dvije najpoznatije plaže u Primoštenu. Međusobno su udaljene 150 m. Od svih navedenih plaža, Mala Raduča ima najniže prirodne vrijednosti (uz kopnenu i morsku biotu, čak ni krajobrazne vrijednosti nisu visoke), ali i najniži rekreacijski potencijal. Rezultat može dijelom biti posljedica činjenice da na samoj plaži nema značajnijih sadržaja, nego su oni uglavnom koncentrirani na plaži Velika Raduča. Od sadržaja na Velikoj Raduči postoje tuševi, toalet (ali samo u sklopu „Diving Academy Curavić“), bar, ležaljke i suncobrani, svlačionice te mogućnost bavljenja brojnim vodenim i kopnenim sportovima. U neposrednoj blizini plaže postoji i uređeno parkiralište. Na Maloj Raduči gotovo da ni nema sadržaja (osim bara i trampolina) – doduše, gosti plaže mogu koristiti sadržaje s Velike Raduče. Iako su na obje plaže postavljene oznake odvajanja kupača od brodova, na predjelu Velike Raduče oni se uopće ne poštuju, čime se ugrožava sigurnost kupača. Plaže su relativno čiste (ocjena 4 od maksimalno 5); kakvoća mora na plaži Velika Raduča je visoke kakvoće, dok je na plaži Mala Raduča more pogodno za kupanje (MZOPUG, 2009.). Velika Raduča je pod koncesijom (hotel „Zora“) dok Malom upravlja Općina Primošten. Mala Raduča je plaža koju se djelomično nasipa, dok se Velika samo „poravnava“ . Temeljem tekstualnih odredbi Članka 27. Statuta općine Primošten92 (2001.), obje su plaže tretirane kao uređene plaže, čime se formalno dopuštaju promjene prirodnih obilježja, pa ih je moguće opremati potrebnom infrastrukturom i sadržajima. Uz postojeću ugostiteljsko‐turističku zonu Raduča (hotel), koja obuhvaća 12,0 ha, kapaciteta 1.000 kreveta, na području navedenih plaža planira se i rekreacijska zona „Raduča“ (veličine oko 2,16 ha), tako „da se u cijelosti očuvaju prirodni izgled i vegetacija, te prirodna obala“. Postojeći kanalizacijski ispust (na koji je priključen i hotel) je izvan uvala, pa ne predstavlja direktnu opasnost za zdravlje kupača i za okoliš. Na području Male Raduče, desetak kuća ima septičke jame čiji sadržaj možda ispuštaju u more. Postoji mogućnost da jedan dio kanalizacijskih ispusta iz Biloga, Teploga i Boka utječe na kakvoću mora u predjelu Raduča. Na obje plaže postoji mogućnost sidrenja. Prihvatni kapacitet na obje plaže računao se samo za plažni (šljunčani) dio, a nije uzet u obzir dio kupališnog područja koji je hridinasta obala. Prihvatni kapacitet isključivog plažnog područja kreće se od 96 (Mala Raduča, odnosno 97 Velika Raduča)93 do 382 (Mala Raduča, odnosno 388 Velika Raduča)94 kupača u isto vrijeme. Ako se uzme u obzir cijeli obalni dio, prihvatni kapacitet je zasigurno veći. Osim toga, kapacitet se može dodatno povećati poboljšanjem/uređenjem sadržaja – i (donekle) čistoće na plaži. Tijekom terenskog istraživanja u srpnju 2009. godine (u popodnevnim satima radnog dana), bilo je približno po 400 kupača na svakoj plaži (samo plažni dio). Ako uzmemo u obzir činjenicu da tijekom visoke sezone u mjestu (Primošten) boravi od 12.000 ‐ 15.000 gostiju, može se zaključiti da je broj kupača bar nekoliko puta veći, te da svakako prelazi okvire optimalnog prihvatnog kapaciteta.
92
„Službeni vjesnik Šibensko kninske županije”, broj 19/01. Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 20 m2. 94 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 5 m2. 93
113
CRA/PPA, COAST
Mala Raduča
Velika Raduča
114
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Dolac Dolac je maleno vikend‐naselje, samo 3 km udaljeno od Primoštena i 22 km južno od Šibenika. Na širem području nalazi se nekoliko manjih plaža. Jedna od tih je obrađena ovim projektom. Osim krajobraznih, plaža nema značajnijih prirodnih vrijednosti. Od sadržaja, na plaži (u pozadini) su na raspolaganju jedino ležaljke i suncobrani. Postoji i restoran, s toaletom na raspolaganju isključivo gostima restorana. U neposrednoj blizini plaže je i manje parkiralište. Plaža je izvrsne kakvoće mora, relativno čista, uz nešto sitnih otpadaka (opušci i slično). U neposrednoj blizini plaže nalazi se velika prometnica (županijska cesta). Također, na području plaže planirana je tzv. rekreacijska zona (R3) Dolac (veličine oko 1,26 ha), namijenjena za uređenu plažu. Planiran je i glavni odvodni kanal (kolektor). Prihvatni kapacitet za plažu računao se isključivo za plažni (šljunčani) dio, a ne za hridinasti dio obale. Optimalni kapacitet kreće se između 6 i 23 osobe. Ako se uzme u obzir i hridinasti dio, kapacitet je znatno veći. Temeljem analize 2009. godine (kraj kolovoza, radni dan), na plaži je bilo dvadeset kupača. U skladu s tim rezultatima, može se očekivati da je njihov broj u vrhu sezone i tijekom vikenda znatno veći, čime se sigurno premašuje prihvatni kapacitet.
115
CRA/PPA, COAST
Kamp „Adriatic“ Kamp „Adriatic“ udaljen je 2 km od Primoštena. Prema dostupnim podacima, nema značajnu biološku raznolikost, ali ima zanimljive krajobrazne osobine. Obala područja kampa (1 km) uglavnom je kamenita; jedan dio je u potpunosti šljunčan a ostatak je kombinacija šljunčanog i stjenovitog dijela. Od sadržaja, na samoj plaži (pretežito šljunčano područje) nalaze se tuševi, svlačionice, ležaljke. Postoji mogućnost bavljenja s nekoliko vodenih sportova. U sklopu kampa dostupni su toaleti i brojne sportsko‐ rekreacijske aktivnosti. Postoji zona odvajanja kupača od drugih sportskih aktivnosti. Iako je plaža uglavnom čista, na njoj je nađeno nekoliko komada stakla, čime se ocjena čistoće plaže nešto snižava. Prostornim planom tretirana je kao uređena plaža. Iako u uvali postoji nekoliko „kolpomorta“, ima dosta sidrenja u uvali. Nažalost odgovorne institucije nemaju dovoljno kapaciteta da spriječe takve aktivnosti. U uvali postoji jedan ispust (iz kampa), ali na udaljenosti od 200 metara, pa se može zaključiti da on nije problem za kakvoću mora (ocijenjena najvišom ocjenom; MZOPUG 2009.). U blizini plaže nalaze se tri rekreacijske, odnosno turističko‐ugostiteljske zone, na kojima se planira gradnja novih ugostiteljskih, zabavnih, sportsko‐rekreacijskih i sličnih sadržaja. Prihvatni kapacitet za plažu računao se isključivo za plažni (šljunčani) dio, a ne i za hridinasti dio obale. Optimalni kapacitet kreće se između 122 95 i 490 96 kupača. Ako se uzme u obzir i hridinasti dio, kapacitet je znatno veći.
95 96
116
Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 20 m2. Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 5 m2.
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Plaža Slanica Plaža Slanica nalazi se u istoimenoj uvali na otoku Murteru. Uvala je prvenstveno namijenjena kupanju. Bogata je (za mjesne plaže) javnim sadržajima: na plaži su dostupni sanitarni sadržaji (toalet i tuševi), zalogajnice, ležaljke, svlačionice, kao i sportski sadržaji (jet‐ski, tobogan biljar, itd.). Prostor za kupanje odijeljen je od prostora rezerviranog za ostale aktivnosti. Plaža je uglavnom čista (ne najviše kakvoće), uz izvrsnu kakvoću mora (MZOPUG, 2009.). Na obali se ne predviđa gradnja novih pomorskih građevina, nego samo zadržavanje postojećeg mula (uglavnom za sportske aktivnosti). U uvali nije dopušteno postavljanje bova i sidrenje brodova. Postoji kanalizacijski ispust na udaljenosti oko 1.700 m, bez pročišćivača. Planiran je podmorski ispust duljine 1.300 m s biološkim uređajem za pročišćavanje. Na udaljenosti manjoj od 500 m od plaže nalazi se turistička zona s planiranih 12.000 ležaja, a koji su djelomično izgrađeni. Udaljenost od velikih cesta (državna prometnica) je 1.000 m; u neposrednoj blizini je manja, nerazvrstana prometnica. Optimalni prihvatni kapacitet kreće se između 23 97 i 92 98 kupača (isključivo za plažni dio). Ako se uzme u obzir i hridinasti dio, kapacitet je nešto veći. Tijekom analize u srpnju 2009. godine (radni dan, jutarnji sati) na samom plažnom području bilo je približno 150 ljudi, a u cijeloj uvali 400 ljudi. Uzevši u obzir činjenicu da je broj kupača vikendom i nekoliko puta veći, može se zaključiti da je prihvatni kapacitet znatno prekoračen.
97 98
Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 20 m2. Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 5 m2.
117
CRA/PPA, COAST
Prapratna Prapratna je plaža u istoimenoj uvali na poluotoku Pelješcu. Od pješčane plaže s nekada dobro razvijenom psamofitskom vegetacijom, zadržali su se samo ostaci vegetacije obalnih pijesaka. Od vrsta koje pripadaju toj vegetaciji (Ammophiletea), nalazimo samo vrste Calystegia soldanella i Eryngium maritimum, te Cakile maritima (Cakiletea Maritimae). Abundancija vrste Calystegia soldanella na toj pješčanoj obali manja je od 20 jedinki, a vrste Eryngium maritimum manja od 10 (Mitić, 2009.). Temeljem podataka o ekološkoj mreži (DZZP), može se ustvrditi da u uvali ima naselja Posidonia oceanica (DZZP, 2007.). Plaža je zaštićena kao značajan krajobraz, ali zbog gubitka prirodnih vrijednosti temeljem kojih je stekla status zaštite, Prostornim planom Dubrovačko‐neretvanske županije predloženo je ukidanje zaštite. U neposrednoj blizini plaže nalazi se kamp kapaciteta 1.200 ležaja. Od sadržaja, na plaži postoje ležaljke, pedaline, kajaci, bar, kante za otpatke. Gostima bara na raspolaganju je i toalet, a tuševi se nalaze u sklopu kampa. Plaža nije dobro održavana (ima dosta smeća na plaži). U uvali ima sidrenja, a u relativnoj blizini nalazi se i trajektno pristanište. U uvali je i ispust kanalizacijskog sustava Neum ‐ Prapratna. Jedna od većih prijetnji prirodnoj vegetaciji i plaži kao staništu (ali i kao faktor prijetnji sigurnosti kupača) je „otvorenost“ plaže za prolaz automobila. Optimalni prihvatni kapacitet kreće se između 58 99 i 233 100 kupača. Tijekom analize u srpnju 2009. godine (radni dan, jutarnji sati) na samom plažnom području bilo je približno 100 ljudi. Uzevši u obzir činjenicu da je broj kupača vikendom i nekoliko puta veći, može se zaključiti da je prihvatni kapacitet prekoračen.
99
Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 20 m2. Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 5 m2.
100
118
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Zlatni rât Zlatni rât je vjerojatno najpoznatija plaža na Jadranu, smještena u Bolu, na južnoj obali otoka Brača. Poznata je po svom prirodnom, jedinstvenom fenomenu, rtu (rât) građenom od šljunka kojeg su bujice donijele s Vidove gore. Rt ima izgled „jezika“ duboko isturenog u more (oko 400 m). Vrh mu stalno mijenja oblik, ovisno o morskim strujama. Zbog svojih krajobraznih vrijednosti, 1965. godine je cijelo područje Pakline do rta Borak i ceste za Murvicu (uključujući plažu Zlatni rât) proglašeno zaštićenim kao geomorfološki spomenik prirode (JUSDŽ, 2010.). Plaža je uvrštena i u ekološku mrežu (DZZP, 2007.101). Za razliku od ostalih plaža iz ove kategorije (plaže predviđene za rekreaciju), Zlatni rât ima najveće prirodne vrijednosti te je on, temeljem funkcionalne analize, gotovo u kategoriji izražene konfliktne zone. Plaža ima sve vrste sadržaja: sigurnosne (spasioci, odvojene kupališne zone); sanitarne (tuševi i toaleti), koji su pažljivim planiranjem smješteni u pozadinski dio plaže da bi zadovoljili higijenske standarde i što manje utjecali na izgled plažnog prostora; rekreacijske (brojni vodeni sportovi – koji su zbog koncesijskih i drugih razloga izmješteni s centralnog plažnog prostora u bočna plažna područja, ali uz osiguranu komunikaciju s centralnim dijelom; igrališta za djecu, itd.); ugostiteljske (restoran, kafići itd.) i ostale (suncobrani, ležaljke, svlačionice, kante za otpatke, itd.). Plažni dio (izvan šumovitog dijela) je besprijekorno čist; međutim, u pozadinskom dijelu (u hladovini) zatečeno je nešto manjih komada smeća. Kakvoća mora je izvrsna (MZOPUG, 2009.). Temeljem prostornog plana, plaža spada u zonu sportsko‐rekreacijske namjene. U neposrednoj blizini plaže (manje od 500 m udaljenosti) su i dvije zone izdvojene namjene: zona ugostiteljsko‐turističke namjene (T1 – hotel); zona sportsko‐rekreacijske namjene (R4 – teniski centar), kao i županijska cesta (ŽC – 6191). Na udaljenosti od 1.000 m od obale postoji ispust s pročišćivačem. U uvali ima i nešto sidrenja. Optimalni prihvatni kapacitet kreće se između 1.007 102 i 4.034 103 kupača. Tijekom analize u kolovozu 2009. godine (vikend) bilo je približno 5.000 ljudi, čime je prihvatni kapacitet premašen. (Izvor za fotografiju: http://www.htz.hr)
101
Šifra: HR2001099 (Znatni rât na Braču – kopno); HR3000120 (Znatni rât na Braču – podmorje). Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 20 m2. 103 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 5 m2. 102
119
CRA/PPA, COAST
3.4.3
Prijelazni oblici većeg i manjeg konflikta između prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala
Najveći broj plaža smjestio se u tzv. području konfliktne zone. Uzevši u obzir činjenicu da većina plaža ima neki oblik zaštite, a ujedno su sve s velikim rekreacijskim potencijalima, to nije iznenađujuće. Ipak, i među njima postoji razlika: jedan manji broj plaža nalazi u području najizraženijeg konflikta jer imaju jednake vrijednosti prirodnih i rekreacijskih potencijala; jedan dio plaža je u konfliktnoj zoni, ali s izraženijim rekreacijskim potencijalima, dok je najveći broj ipak s tendencijom očuvanja.
Plaže s većim rekreacijskim potencijalom Šest plaža mogu se izdvojiti kao plaže s većim rekreacijskim potencijalom: Kostanj, Vučine, Pupnatska luka, Saplunara, Uvala Vlašići i predio Silbe koji uključuje plažice Pocukmarak i Capusina te uvale Sv.Ante i Južni porat (tzv. Silba 1 ). Usporedbu prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala prikazuje Slika 24. Karta plaža s većim rekreacijskim potencijalom dostupna je u digitalnom obliku i spremljena na CD‐u priloženom uz ovu knjigu (Prilog 7 – kartografski prikazi).
Slika 24: Usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala plaža s većim rekreacijskim potencijalom
Fotografija 56: Plaža Pocukmarak (Silba)
120
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Velika i Mala Saplunara Predio Saplunara (Velika i Mala) je 1965. proglašen je zaštićenim krajolikom. Osim same Saplunare, područje uključuje i predio Uvale Blaca. Kao i Blaca, Saplunara je značajna zbog prisutnosti nekih kritično ugroženih biljnih vrsta, kao što je Pancratium maritimum. Međutim, te zajednice nisu sačuvane kao u Blacama. Saplunara je dio ekološke mreže (DZZP, 2007.104). Naime, Saplunara (Velika i Mala) je lako dostupna automobilom, zbog čeha je u većoj upotrebi i izlože‐ nija pritiscima. To je rezultiralo značajnom degradacijom vrijedne flore na plažama. Raznolikost morskih staništa nije značajna. Od sadržaja na plaži (plažama), postoji mobilna WC‐kabina, ležaljke i bar (Mala). Također, postoje informativne ploče s informacijama o ključnim vrstama koje se mogu vidjeti na plaži. U pozadini plaže je parkiralište za dvadesetak automobila. Čistoća plaže je izvrsna (smeće i kakvoća mora). Kao i Blaca, Saplunara je prostornim planom određena kao prirodna plaža. U uvali postoji značajan pritisak nautičkog turizma (sidrenje). U uvali je i luka otvorena za javni promet lokalnog značaja, s dvadeset vezova. U uvali nema kanalizacijskih ispusta. Planiran je odvodni kanal, uređaj za pročišćavanje i podmorski ispust, ali na sjevernoj strani otoka. Temeljem novog županijskog prostornog plana, u blizini plaža predviđene su velike turističke zone, što može biti veliki pritisak za cijelo područje. Optimalni prihvatni kapacitet kreće se između 77 105 i 309 106 kupača za obje plaže.
Velika Saplunara
Mala Saplunara
104
Šifra: HR4000010 (Saplunara). Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 20 m2. 106 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 5 m2. 105
121
CRA/PPA, COAST
Pupnatska luka Pupnatska luka je jedna od najljepših uvala na otoku Korčuli. Smještena je na južnoj strani otoka, nasuprot Lastovu, 5 km od naselja Pupnat. Plaža ima iznimne krajobrazne vrijednosti te je temeljem Zakona o zaštiti prirode predložena za zaštitu u kategoriji „zaštićeni krajolik“. Vrijednosti kopnene i morske biote su nešto niže. Ipak plaža je uvrštena i u ekološku mrežu (DZZP, 2007.107). Od sadržaja ima mobilni WC, mali restoran i ležaljke. U neposrednoj blizini plaže nalazi se djelomično uređeni prostor koji se koristi za parkiranje automobila. Plaža je uglavnom čista, ali uz veći broj opušaka. Kakvoća mora je izvrsna. Prostornim planom Grada Korčule, plaža je prepoznata kao prirodna plaža. Nema značajnijih infrastrukturnih projekata (postojećih ili planiranih), kao ni zona izdvojene namjene. U uvali ima nešto sidrenja. Optimalni prihvatni kapacitet kreće se između 84 108 i 315 109 kupača. Prema neslužbenim podacima, tijekom najvećeg opterećenja (sredina srpnja do kraja kolovoza) na plaži bude i do 500 kupača, čime je prihvatni kapacitet značajno prekoračen.
107
Šifra: HR3000154 (Pupnatska luka). Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 30 m2. 109 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 8 m2. 108
122
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Vučine Vučine su lijepa šljunčana plaža u neposrednoj blizini mjesta Žuljana na južnoj obali Pelješca. Smještena u prirodnom okruženju i okružena gustom borovom šumom, ova ruralna plaža ima značajne krajobrazne vrijednosti, uz nešto niže vrijednosti kopnene i morske biote.
Na samoj plaži nema sadržaja (osim mobilnog toaleta u pozadini plaže), ali to se ni ne očekuje za ovakav tip plaže. Plaža je uglavnom čista (osim većeg broja opušaka i nešto sitnog smeća) uz izvrsnu kakvoću mora. Prostornim planom Općine Ston, plaža se ne prepoznaje ni kao uređena ni kao prirodna plaža. Planiran je podmorski ispust otpadnih voda na oko 1 km od plaže. Optimalni prihvatni kapacitet kreće se između 42 110 i 140 111 kupača.
110 111
Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 30 m2. Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 8 m2.
123
CRA/PPA, COAST
Uvala Vlašići Vlašićki zaljev smješten je na jugoistočnom dijelu otoka Paga. Obala je uglavnom niska i pjeskovita, a znatno je devastirana izgradnjom. Zaljev je značajan po vrlo lijepom slijedu zajednica na malom prostoru – od onih na najslanijem i najvlažnijem staništu, do livada koje su samo umjereno zaslanjene (dio godine pod vodom, a dio godine vrlo suhe). Prvi pojas do mora, koji je pod utjecajem plime povremeno pod vodom, čini zajednica Puccinellio‐Sarcocornietum fruticosae. Najveću površinu zauzima Sarcocornia fruticosa, a malo dalje od mora pridolaze sastojine s manje ili više vrste Puccinelia festuciformis. Na ovu se zajednicu uz rub zaljeva nadovezuje zajednica Juncetum maritimo‐acuti, a u prijelaznoj zoni prema livadama košanicama nalaze se mikrodepresije s rijetkom vrstom naše flore, Triglochin bulbosum ssp. barrelieri (UNDP/COAST, 2009.). Međutim, ove se zajednice nalaze u dijelu zaljeva koja je slabije dostupan i nije atraktivan kao kupalište (te nije ciljno područje naše analize). Drugi dio zaljeva je pješčana plaža, atraktivna za kupače ali prirodno (uključujući krajobraz) manje značajna. Cijeli je zaljev uvršten u ekološku mrežu (DZZP, 2007.112). Na samoj plaži nema sadržaja, osim restorana u pozadini (s toaletom za goste). U neposrednoj blizini plaže nalazi se manje parkiralište. Plaža je čista te izvrsne kakvoće mora. Prostornim planom Grada Paga (2007.113), plaža je određena kao uređena plaža, te kao zona ostalih sportsko‐rekreacijskih sadržaja. U neposrednoj blizini plaže planirane su turističke zone. Optimalni prihvatni kapacitet kreće se između 50 114 i 200 115 kupača. Tijekom analize u sezoni 2009. godine (srpanj, večernji sati, radni dan) bilo je 30 kupača. Ipak, može se pretpostaviti da je njihov broj znatno veći vikendom, tijekom dana.
© OIKON 112
Šifra HR3000044 (Uvala Vlašići). Izmjene i dopune Prostornog plana uređenja Grada Paga (Službeni glasnik Zadarske županije br. 6/07). 114 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 20 m 2. 115 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 5 m2. 113
124
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Kostanj Plaža Kostanj se nalazi sjeverno od Kukljice. To je pješčana plaža tik uz gustu šumu. Plaža se nalazi u potpuno prirodnom ambijentu, osim jedne privatne kuće u samu obalu mora. Plaža nema značajnije prirodne ni krajobrazne vrijednosti. Do plaže je nedavno probijen protupožarni put, čime je postala nešto dostupnija za korisnike. Što je još važnije, time je otvorena mogućnost za lakše čišćenje plaže. Naime, ovo je jedna od plaža s najviše smeća (čak i u ljetnim mjesecima), što je opasnost za zdravlje kupača. Kakvoća mora je dobra. Na plaži nema nikakvih sadržaja. Postoji jedan mali mul za vezivanje čamaca. Ima nešto sidrenja u uvali. Nema drugih prijetnji okolišu (kanalizacijski ispusti i slično). Optimalni prihvatni kapacitet kreće se između 7 116 i 25 117 kupača. Tijekom analize u sezoni 2009. godine (srpanj, radni dan) bilo je 20 kupača. Ipak, može se pretpostaviti da je njihov broj vikendom znatno veći.
116 117
Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 30 m2. Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 8 m2.
125
CRA/PPA, COAST
Silba 1 Nekoliko plaža uz samo mjesto Silba (označene kao Silba 1) – Pocukmarak, i Carpusina, te uvale Južni Porat i Sv. Ante – su iznimno lijepe male plaže na južnom dijelu otoka Silbe. Pocukmarak je najveća i najpoznatija plaža na otoku. U njenoj blizini nalaze se i dvije susjedne uvale Capusina i Tratica koje su udaljene pet minuta hoda od centra mjesta. U neposrednoj blizi plaža nalazi se nekoliko sakralnih objekata (male crkvice), a pronađeni su i sarkofazi na svega nekoliko metara dubine ispred plaže. Kakvoća mora je izvrsna. Plaže se čiste. Nema nikakvih sadržaja. U blizini plaža nalazi se pristanište za trajekte. Optimalni prihvatni kapacitet nije se računao jer su plaže jako male (do 40 metara).
Plaža Pocukmarak (Silba)
126
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Plaže s jednakim prirodnim vrijednostima i rekreacijskim potencijalom Šest plaža može se izdvojiti kao plaže s približno jednakim prirodnim vrijednostima i rekreacijskim potencijalom: Sv. Marija, Ljubački zaljev, Pržina, Kamenice, Mala Nozdra i predio Silbe koji uključuje plažice Mavrova, Dobre vode, Nozdre, Vele stijene, Lojišće, Pernastica i Vela smrdeča (tzv Silba 2). Usporedbu prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala prikazuje Slika 25. Karta plaža s jednakim prirodnim vrijednostima i rekreacijskim potencijalom dostupna je u digitalnom obliku i spremljena na CD‐u priloženom uz ovu knjigu (Prilog 7 – kartografski prikazi).
Slika 25: Usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala plaža s jednakim prirodnim vrijednostima i rekreacijskim potencijalom
Fotografija 57: Obalno područje obale Sv. Duh‐Bošane (© OIKON)
127
CRA/PPA, COAST
Sv. Marija i Konjsko Plaže Sv. Marija i Konjsko (udaljene približno 6 kilometara od grada Paga) su pokazne plaže, uzete kao primjer za analizu, obalnog područja Sv. Duh ‐ Bošane na otoku Pagu. Temeljem krajobrazne analize (COAST, 2008.), područje je ocijenjeno kao jedno od krajobrazno najznačajnijih, prvenstveno zbog harmoničnog odnosa prirodnih i kulturnih elemenata. Područje je kompleksno i zanimljivo, a značenje i prirodnih i kulturnih elemenata je na najvišem nivou. Takve analize potvrđuju atraktivnost ovog područja za turističko‐rekreacijske aktivnosti. Plaža Sv. Marija (kao pokazni primjer navedenog područja) osim iznimne krajobrazne vrijednosti nema drugih značajnijih prirodnih vrijednosti. Na plaži nema nikakvih sadržaja. Morski i kopneni okoliš je izvanredne čistoće. Prostorno‐planskom dokumentacijom Grada Paga (2007.118) nije označena kao plaža. Nema značajnijih infrastrukturnih utjecaja na plažu. Približno 200 m od plaže je manja otočka cesta, a na području Bošane je planirana turistička zona. Antropogeni elementi koji narušavaju prostor cijelog područja su: eksploatacijske iskopine, odlagališta smeća i kamp‐objekti. Optimalni prihvatni kapacitet plaže kreće se između 5 119 i 17 120 kupača. Tijekom analize u sezoni 2009. godine (srpanj, radni dan) bilo je 35 kupača, čime je već premašen optimalni kapacitet. Uzevši u obzir činjenicu da je njihov broj vikendom znatno veći, može se zaključiti da se prihvatni kapacitet u sezoni znatno premašuje.
118
Izmjene i dopune Prostornog plana uređenja Grada Paga (Službeni glasnik Zadarske županije br. 6/07). Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 30 m2. 120 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 8 m2. 119
128
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Ljubački zaljev Ljubački zaljev je smješten između otoka Paga i poluotočića Ljubljana. Gledajući u cjelini, zaljev je značajno područje kopnene i morske raznolikosti. Od ciljnih Natura stanišnih morskih tipova, treba izdvojiti muljevite i pješčane pličine, pjeskovitu morsku obalu, morske špilje te Mediteransku i termoatlansku vegetaciju halofitnih grmova (Sarcocornetea fruticosi), od kopnenih stanišnih tipova. Područje je također važno za ptice močvarice (DZZP, 2007.), te je uvršteno u ekološku mrežu121. Krajobrazne vrijednosti područja nisu osobite. Na samoj plaži nema tipičnih sadržaja za mjesne plaže, osim nekoliko barova u blizini te igrališta za odbojku na pijesku. Do plaže vodi direktan kolni put, te je moguće parkiranje automobila na samoj plaži, čime se direktno ugrožava prirodno stanište. Prostornim planom Općine Ražanac (2007.122), Ljubački zaljev (uključujući obalno područje i plodne doline koje gravitiraju zaljevu) je određen kao zona sportsko‐rekreacijske namjene, i kao prirodna, dijelom uređena plaža. Također, taj je prostor predložen za zaštitu kao značajni krajobraz. Unutar Zadarske županije, to se područje ocjenjuje značajnim prostorom prirodnih vrijednosti, koji se svojim zemljopisnim, ambijentalnim, klimatskim i drugim značajkama ističe u Mediteranu. Detaljnim istraživanjem tek treba utvrditi moguće cjeline koje bi valjalo primjereno zaštititi. Prostornim planom predviđaju se i dvije turističke zone, udaljene 800 m i 1.500 m: Dvorine i Ljubački stanovi (T2; ukupno 40,00 ha i 2.000 kreveta). Za naselja Ljubač i Ljubački Stanovi, smještena uz obalno područje Ljubačkog zaljeva, planiran je zajednički razdjelni sustav odvodnje s uređajem za pročišćavanje, kapaciteta 4.270 ES, iz kojeg će se „adekvatno pročišćene otpadne vode“ ispuštati podmorskim ispustom u dio akvatorija Ljubačkog zaljeva na „odgovarajućim dubinama“. Na području Ljubača postoje tri tipa morskih luka: Uvala Tropuline (turistička luka – 100 vezova); mjesna (Ljubačka) luka otvorena za javni promet (koja uključuje i komunalne vezove, ribarske i turističke brodove – 200 vezova); te luka Ljubački stanovi (komunalni vezovi – 50 vezova). Optimalni prihvatni kapacitet plaže kreće se između 1.171 123 i 4.682 124 kupača za cijelo područje zaljeva. Tijekom analize u sezoni 2009. godine (srpanj, radni dan) bilo je svega 45 kupača, doduše samo na istočnom dijelu zaljeva. Ipak, i u vrijeme najveće opterećenosti, vjerujemo da prihvatni kapacitet nije premašen.
121
Šifra: HR4000005 (Privlaka – Ninski zaljev – Ljubački zaljev); HR3000175 (Ljubački zaljev). Izmjene i dopune Prostornog plana uređenja Općine Ražanac (24. rujan 2007.). 123 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 20 m2. 124 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 5 m2. 122
129
CRA/PPA, COAST
Pržina Plaža Pržina (Lumbarda, otok Korčula) smještena je na južnoj strani otoka Korčule. Od ciljnih Natura staništa treba izdvojiti Embrionske obalne sipine te pješčana dna, muljevite i pješčane pličine, pjeskovitu morsku obalu, velike plitke uvale i naselja posidonije kao morska staništa (DZZP, 2007.). Također, treba istaknuti da na ovom području raste i kritično ugroženi Pancratium maritimum. Prostorni plan Općine Lumbarda (2008.125) navodi kako je cijelo područje Općine osobito važno područje za ptice (SPA). U krajobraznom smislu, područje nije osobito značajno. Od ciljnih sadržaja na plaži treba istaknuti zalogajnicu/bar s toaletom, ležaljke i suncobrane, igralište za odbojku na pijesku, svlačionice te prikladno parkiralište. Kakvoća mora je izvrsna (uz nešto manju prozirnost zbog pijeska koji se diže s dna), ali na plaži ima dosta sitnog smeća (uglavnom opušaka). Prostornim planom Općine Lumbarda (2008.), plaža je svrstana u kategoriju uređene plaže. Na području općine planirana je turistička zona Berkovica, ali ona nije u neposrednoj blizini plaže. Do plaže vodi manja cesta (nerazvrstana). Postoji podmorski ispust. Ima nešto sidrenja. Optimalni prihvatni kapacitet plaže kreće se između 50 126 i 201 127 kupača. Tijekom analize u sezoni 2009. godine (rujan, radni dan) bilo je 220 kupača. Može se zaključiti kako je opterećenje u srcu sezone (kolovoz), tijekom vikenda znatno veće, te da prelazi prihvatni kapacitet.
125
Izmjene i dopune Prostornog plana uređenja Općine Lumbarda (Službeni glasnik Općine Lumbarda 02/2003.), donesene 23. svibnja 2008. godine. 126 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 20 m2. 127 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 5 m2.
130
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Kamenice Kamenice su poznata plaža u Komiži (otok Vis), u neposrednoj blizini bivše tvornice za preradu ribe „Neptun“. Od stanišnih tipova, na području Kamenica postoji šljunčana i kamena (hridinasta) obala. Neke značajne vrste mogu se tu naći, kao što su Limonium cancellatum, Centaurea ragusina i Anthyllis barba‐jovis, a u neposrednoj blizini (pozadinski dio plaže, gdje se kampira) je i rijetka vrsta Plantago serraria. Od morskih (Natura 2000) staništa, treba izdvojiti naselja posidonije. Kao i ostala područja na Visu, plaža je uvrštena u ekološku mrežu (DZZP, 2007.128). Iako je ovo poznato kupalište, na plaži nema značajnijih sadržaja osim kemijskog toaleta, slavine s pitkom vodom, ležaljki te „beach‐bara”. U blizini plaže nalazi se i manje parkiralište. Plaža je relativno čista (ima nešto sitnog smeća), te izvrsne kakvoće mora (MZOPUG, 2009.) Prostornim planom Grada Komiže, plaža se nalazi u sklopu planiranog turističkog naselja Neptun‐ Kamenice, obuhvata 9,3 ha i maksimalnog kapaciteta od ukupno 850 ležaja. U tom kontekstu, planiran je i priključak na kanalizaciju turističke zone Neptun‐Kamenice. Približno 1 km od obale postoji podmorski ispust s mehaničkim pročišćivačem. Na udaljenosti 200 m od plaže je županijska cesta. Optimalni prihvatni kapacitet plaže kreće se između 21 129 i 82 130 kupača.
128
HR3000097 (Otok Vis – podmorje). Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 20 m2. 130 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 5 m2. 129
131
CRA/PPA, COAST
Uvala Mala Nozdra Uvala Mala Nozdra je prirodna uvala smještena na jugoistočnoj strani otoka Kaprije. Kao dio otoka Kaprije, uvrštena je u ekološku mrežu (DZZP, 2007.131). Tek se manji dio obale može smatrati plažnim područjem, a njeno prvenstveno značenje je kao sidrište. Naime, lokacija je Prostornim planom Šibensko‐kninske županije predložena u svrhu gospodarskog korištenja kao luke nautičkog turizma. Planirano je ukupno 15 plutača. Uvala je praktički nenaseljena. U njoj se nalazi manji ugostiteljski obrt. Obala je dijelom betonirana i koristi se isključivo u svrhu nautičkog turizma. Treba napomenuti da su u uvali zatečene (tijekom analize u rujnu 2009. godine) znatne količine smeća. Prostornim planom uređenja Grada Šibenika (2007.), područje uvale Male Nozdre određeno je kao zona rekreacije (oznaka R), za koju se ne određuju građevinska područja, ali se omogućuje izgradnja i uređenje pratećih sadržaja. U neposrednoj daljini plaže planirana je ugostiteljsko‐turistička zona površine 15,08 ha T1 i T2 u uvali Kaprije, sa 1.000 ležaja. Planiran je i uređaj za pročišćavanje. Prihvatni kapacitet za plažu nije se računao, jer se predmetna uvala ne može smatrati plažom.
131
132
Šifra: HR3000441 (Kaprije).
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Silba 2 Plaže Mavrova, Dobre vode, Nozdre, Vele stene, Lojišće, Pernastica i Vela smrdeča su plaže na otoku Silbi, označene kao Silba 2. Sve plaže spadaju u kategoriju udaljenih, džepnih plaža, bez ikakvih sadržaja. Plaže su iznimne kakvoće mora. Iako je za ove plaže karakteristična velika količina smeća, tijekom sezone 2009. plaže su bile znatno očišćene zahvaljujući naporima lokalne udruge. Također, plaže karakterizira velika količina naplavina – osobito je to slučaj za plaže Vela smrdeča i Pernastica. Kao i za ostale plaže na Silbi, optimalni prihvatni kapacitet nije se računao jer su plaže iznimno male (do 40 m).
Plaža Nozdre
Plaža Mavrova
Plaža Dobre vode
Plaža Vele stene
Plaža Pernastica
133
CRA/PPA, COAST
Plaže s većim prirodnim vrijednostima Jedanaest plaža može se izdvojiti kao plaže s većim prirodnim vrijednostima: Kraljičina plaža i Ždrijac, Uvale Tijašćica i Tratinska, Sakarun, Šunj, Karin Donji, Srebrna, Stiniva, Stončica i Porat. Usporedbu prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala prikazuje Slika 26. Karta plaža s većim prirodnim vrijednostima dostupna je u digitalnom obliku i spremljena na CD‐u, priloženom uz ovu knjigu (Prilog 7 – kartografski prikazi).
Slika 26: Usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala plaža s većim prirodnim vrijednostima
Fotografija 58: Kraljičina plaža
134
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Kraljičina plaža, Ždrijac Ninska laguna, koja uključuje Kraljičinu plažu i Ždrijac, je područje iznimne biološke raznolikosti. Na širem području lagune nalaze se stjenovite obale i kamenjarski travnjaci, pjeskovite morske obale, staništa mediteranske i termoatlanske vegetacije halofitnih grmova (Sarcocornetea fruticosi), muljevite i pješčane pličine, pješčana dna i naselja posidonije, što su staništa koja su ugrožena ne samo u Hrvatskoj, nego i u Europi. Osim toga, laguna je važna za veliki broj ugroženih i endemičnih vrsta ptica. Funkcionalnom analizom, područje Kraljičine plaže prepoznato je kao područje nešto značajnije vrijednosti kopnene biote, uglavnom zbog pokrovnosti ciljnih (Natura 2000) kopnenih staništa. Plaža je uvrštena i u ekološku mrežu (DZZP, 2007.132). Plaže Ninske lagune pod velikim su pritiskom od strane kupača i turista. Na plažama ima određeni broj sadržaja, ali ipak nešto manji nego što se to očekuje na urbanim plažama. Nešto veći broj sadržaja može se naći na Kraljičinoj plaži – toaleti (kemijski i fiksni, iznimno loše kvalitete), loše održavani tuševi, barovi/zalogajnice, ležaljke i suncobrani (samo na manjem dijelu plaže), svlačionice, škola kitesurfinga, kajaci, igralište za odbojku te trampolin. Iza plažnog područja nalazi se parkiralište. Kakvoća mora je izvrsna, kao i čistoća plažnog (kopnenog) dijela. Na Ždrijcu postoje tuševi i (loše održavani) toaleti, bar, ležaljke, svlačionice, pedaline i igralište za odbojku. U neposrednoj blizini plaže nalazi se prostor za parkiranje. Kakvoća mora je izvrsna, ali je čistoća same plaže nešto lošija nego na Kraljičinoj plaži (pronađen je manji broj komada razbijenog stakla). Prostornim planom Grada Nina (2008.), plaže nisu određene kao plažno područje (prirodna ni uređena). Iako plaže nemaju službeni status zaštite (u jednoj od 8 kategorija zaštićenih područja), Prostornim su planom prepoznate kao osobito vrijedan prirodni krajobraz i područje vrijedno zbog ljekovitog blata, te su kao takve stavljene pod posebnu zaštitu. Iako su zaštićene temeljem Prostornog plana, u njihovoj neposrednoj blizini (manje od 500 m udaljenosti) planirano je turističko naselje i rekreacijska zona. Jedna od većih opasnosti za prirodnu vrijednost područja je i otvorenost Kraljičine plaže za prolaz motornih vozila. Ipak, prema dostupnim informacijama, takva aktivnost bit će potpuno zabranjena od sezone 2010. Prihvatni kapacitet za plaže je od 437 ‐ 1.746 za Ždrijac, te 855 ‐ 3.423 za Kraljičinu plažu.
Ždrijac
132
Šifra: HR3000176 (Ninski zaljev).
135
CRA/PPA, COAST
Uvale Tijašćica i Tratinska Uvale Tijašćica (jugoistočna strana otoka Tijata) i Tratinska (jugozapadna strana otoka Žirja), kao i već spomenute Mala Nozdra i Velika Stupica, prirodne su uvale značajne kao sidrišta (a ne kao plažna područja). Prostornim planom Grada Vodica (2005.) uvala Tijašćica je predložena za zaštitu u kategoriji značajnog krajobraza, te je uvrštena u ekološku mrežu (DZZP, 2007.133), kao i uvala Tratinska (DZZP, 2007.134). Uvala Tijašćica predložena je kao sidrište s maksimalno 20 plutača. Uvala Tratinska je koncesionirana (trgovačko društvo „Magnus“) u svrhu postavljanja plutača (postavljene su 22 plutače). U uvali nema nikakvih sadržaja, osim manjeg ugostiteljskog obrta obitelji Miškić. Obje lokacije su prostornim planom Šibensko‐kninske županije određene kao zone rekreacije. Na području Tijašćice određena je mogućnost izgradnje samo nužnih građevina (sanitarije, zakloništa‐nadstrešnice s ognjištima za roštilj, sidrišta za plovila, vodoopskrbni cjevovod, sustav odvodnje otpadnih voda s pročišćivačem), a u Tratinskoj samo prateći sadržaji. U Tijašćici je planiran cjevovod i sustav odvodnje otpadnih voda s pročišćivačem. Iako i jedna i druga uvala imaju more najviše kakvoće, na kopnenom dijelu ima dosta smeća. Prihvatni kapacitet za plažu nije se računao, jer se predmetne uvale ne mogu smatrati plažom.
Uvala Tijašćica
Uvala Tratinska
133 134
136
Šifra: HR3000091 (Uvala Tijašćica). Šifra: HR3000439 (Uvale Tratinska i Balun).
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Sakarun Kod analize plaže Sakarun, u obzir je uzeto veće područje koje uključuje i Rt Lopatu. U smislu kopnene biote, plaža nije iznimno značajna. Međutim, krajobrazne vrijednosti plaže su iznimne, te plaža spada u jedno od krajobrazno najvrjednijih područja135. Plaža je iznimno značajna u smislu morske raznolikosti. Uvala Sakarun je prostrana uvala (približno 80 ha) dubine uglavnom do 10 metara. Podmorje je bogato livadama Posidonia oceanica,136 uz veći broj jedinki vrste Pinna nobilis (iako su mnoge oštećene ili poleg‐ nute). Na području rta Lopata, livade posidonije su u znatno boljem stanju. Osim toga, teren s vanjske strane je strm (u obliku zida), i proteže se do oko 40‐50 m dubine. Na zidu dominira koraligenska zajednica, u kojoj su gotovo čitavim potezom dobro razvijena naselja vrste Eunicella cavolini (facijes s vrstom Eunicella cavolini). Zbog svojih iznimnih prirodnih vijednosti, plaža je zaštićena kao značajni krajolik (u sklopu šireg područja „Sjeverozapadni dio Dugog otoka“) te je uvrštena u ekološku mrežu137.Plaža Sakarun je najpoznatija i najpopularnija plaža na otoku. Relativno je lako dostupna, a u pozadinskom dijelu plaže se nalazi parkiralište. Na samoj plaži nema sadržaja, osim malog bara i mobilnih WC‐kabina. Plaža je prilično dobro posjećena: tijekom sezone, za radnih dana bude približno 300, a vikendom 500 kupača. More na plaži je najviše kakvoće, a i čistoća na plaži (srpanj 2009. godine) je zadovoljavajuća. Ipak, treba napomenuti da, zbog okrenutosti vjetrovima i strujama (posebice tijekom zimskog perioda), na plaži zna biti i visokih nanosa raznog smeća. Osim toga, tijekom podmorskih istraživanja zabilježeno je (na dubini od oko 10 m) prostrano područje s velikim nakupinama različitog otpada. Zahvaljujući naporima Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Zadarske županije (koja upravlja plažom), organizira se čišćenje plaže. Plaža je atraktivna za nautičare, te je u 2009. godini, Javna ustanova dobila koncesiju na rok od pet godina za postavljanje sidrišta na površini od 7.200 četvornih metara da bi se smanjio negativni utjecaj nautičara (sidrenja) na okoliš, posebice na livade posidonije138. Prostornim planom Općine Sali (2008.), plaža se namjenjuje javnoj uporabi u označenim granicama kao kupališno‐rekreacijsko područje (R3). Omogućuje se korištenje navedenog prostora za sve vrste rekreacije u prirodnom okruženju. Istim Prostornim planom je u neposrednoj blizini plaže planirana turistička zona T2 (Soline‐Sakarun), površine 8 ha i kapaciteta 400 kreveta. Ostvarenjem ovakvog plana direktno se ugrožavaju prirodne vrijednosti zbog kojih je lokalitet zaštićen zakonom. Optimalni prihvatni kapacitet plaža kreće se između 88 139 i 330 140 kupača.
135
Od svih analiziranih plaža. Ali ipak treba naglasiti da je u Uvali Sakarun livada diskontinuirana (krpičasta). 137 Šifra: HR3000069 (Uvala Sakarun); HR3000068 (Uvala Golubinka – rt Lopata). 138 Prethodno spomenuta krpičasta rasprostranjenost livade ide u prilog takvoj tezi. 139 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 30 m2. 140 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 8 m2. 136
137
CRA/PPA, COAST
Šunj Šunj je pješčana plaža na južnoj strani otoka Lopuda, jedna od rijetkih gdje još uvijek postoji stanište embionskih obalnih sipina. Značajnih kopnenih biljaka nema. Krajobrazne vrijednosti plaže su jako visoke. Plaža je najznačajnija zbog vrijednih morskih staništa. Od Natura ciljnih (morskih) staništa treba izdvojiti pješčana dna, pličine, grebene i morske špilje. Nažalost, uslijed vrlo intezivnog sidrenja, naselja posidonije su gotovo u potpunosti uništena. Temeljem Zakona o zaštiti prirode (2005.141), cijelo područje Elafitskih otoka predloženo je za zaštitu u kategoriji parka prirode. Osim toga, cijelo područje Elafita uvršteno je u ekološku mrežu142. Plaža je iznimno popularna za kupače. Iako spada u kategoriju udaljenih plaža, ipak ima sljedeće sadržaje (što nije uobičajeno za ovakav tip plaže): restorani (s toaletom), ležaljke i suncobrani, pedaline i kajaci, te svlačionice. Postoje oznake odvajanja plažnog (morskog) dijela za kupače i čamce. Plaža je iznimno čista, s izvrsnom kakvoćom mora. Prostornim je planom plaža svrstana u kategoriju uređenih plaža. Osim velikog pritiska od sidrenja u uvali (plaža je označena kao morska luka otvorena za javni promet lokalnog značenja, luka nautičkog turizma i sporta lučica), u blizini plaže planirana su dva turistička naselja, ukupne površine 11 ha te 800 ležaja. S južne strane otoka planiran je i podmorski ispust. Optimalni prihvatni kapacitet plaža kreće se između 61 143 i 228 144 kupača.
141
NN 70/05. Šifra: HR4000014. 143 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 30 m2. 144 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 8 m2. 142
138
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Karin Donji Plaža Karin Donji, nalazi se na obali Karinskog mora, a administrativno pripada Gradu Benkovcu (koji njome i upravlja). Iako nema značajnijih kopnenih (ciljnih, plažnih) staništa, postoje indikacije da se na tom području pojavljuje vidra. Od morskih staništa treba istaknuti pješčana dna te estuarij145. Dolina Karišnice, kao vrijedna prirodna i prostorna cjelina, Prostornim planom Općine Benkovac definira se kao značajni krajobraz (sukladno Zakonu o zaštiti prirode), s namjerom postizanja statusa zaštićenog krajolika. U tom je smislu trenutačno u statusu preventivne zaštite. Osim toga, područje Karinskog i Novigradskog mora uvršteno je u ekološku mrežu146. Na ovoj mjesnoj plaži je relativno malo sadržaja147: kemijski toalet, tri caffe‐bara, dva tuša, prodavaonica, te igrališta za odbojku na pijesku, košarku i stolni tenis (u stražnjem dijelu plaže). U pozadini plaže nalazi se relativno veliko parkiralište. Nema sigurnosnih oznaka kojima se odvajaju kupači od motornih čamaca. Uvidom na terenu (rujan 2009.), utvrđeno je da ima dosta smeća na plaži. More je dobre kakvoće (MZOPUG, 2009.). Planom je ciljno područje određeno kao uređena plaža. Kao zonu izdvojene namjene, u neposrednoj blizini plaže (manje od 500 metara) treba izdvojiti turističku zonu površine 10,00 ha i maksimalnog kapaciteta do 500 ležaja. U blizini plaže postoji mogućnost priveza manjih plovila za potrebe lokalnog stanovništva. Treba napomenuti kako ušće rječice Karišnice u Karinsko more već dugo vremena nije čišćeno (oko 20 godina), što je prouzročilo velike nanose pijeska i mulja u more, tako da je more na tom dijelu gotovo „nestalo”. Smanjena dubina mora je poseban problem za isplovljavanje čamaca lokalnog stanovništva koji se tu nalaze na vezu, kao i za upravljanje cjelokupnim područjem. Stoga upravljanje plažom Karin Donji treba osigurati suradnju i aktivno uključivanje institucija odgovornih za upravljanje vodnim resursima, kao i za upravljanje samom plažom. Sidrenje u akvatoriju Karinskog mora nije dozvoljeno.
145
Rijeka Karišnica se ulijeva u more, tik uz plažu. Šifra: HR3000047. 147 Za takav tip plaže. 146
139
CRA/PPA, COAST
Srebrna Srebrna je prekrasna šljunčana plaža, s netipičnim velikim oblucima148, na jugoistočnoj strani otoka Visa, nedaleko od mjesta Rukavac. Ukupna kopnena pokrovnost (tipičnih plažnih vrsta) nije velika. Ipak, na širem se plažnom području mogu naći neke tipične vrste od posebnog značenja: Allium croaticum, Lolium subulatum, Limonium subanfractum, Sporobolus pungens. Puno značajnija je krajobrazna vrijednost plaže. Od ciljnih (morskih) Natura staništa treba izdvojiti naselja posidonije i grebene. Zbog svojih prirodnih vrijednosti, podmorje Visa kao i jugoistočna obala otoka su uvršteni u ekološku mrežu149. Kao udaljena plaža, Srebrna nema značajnijih sadržaja. Ipak, na plaži se mogu naći neki osnovni elementi kao što su: sigurnosne oznake za odvajanje kupača u moru, kante za otpatke, kemijski toalet i svlačionice. More na plaži je najviše kakvoće, a plaža je i besprijekorno čista. Prijašnjih godina (istraživanje 2005., 2006.), u pozadini plaže su zatečene velike nakupine smeća; analizom 2009. godine one nisu zamijećene. Prostornim planom Grada Visa (2010.150), plaža nije prepoznata ni kao prirodna ni kao uređena plaža. U neposrednoj blizini plaže nema većih prijetnji prirodnom okolišu: nema zona izdvojene namjene, nema nikakvog podmorskog ispusta u uvali151, a nema ni (značajnog) sidrenja u uvali. Optimalni prihvatni kapacitet plaža kreće se između 20 152 i 75 153 kupača.
148
Eng. cobble – obluci promjera između 64 i 256 milimetara. Šifra: HR3000096 (jugoistočna strana Visa); HR3000097 (podmorje otoka Visa). 150 PPUG Vis, „Sl. glasnik Grada Visa“, br.1/10. 151 Ispust se nalazi s druge strane otoka, 1.000 metara od obale, na rtu Polivalo. 152 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 30 m2. 153 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 8 m2. 149
140
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Stiniva Stiniva je možda najpoznatija plaža na otoku Visu. Smještena je na južnoj strani otoka Visa. Atraktivnog je i neobičnog izgleda. Uvalom dominiraju veliki klifovi koji okružuju malo žalo. Uvala je vjerojatno u geološkoj prošlosti nastala urušavanjem stropa špilje. Na šljučanim staništima mogu se pronaći Limonium subanfractum, Aurinia leucadea i Lolium subulatum, a na okomitim stijenama i Portensclagia ramosissima. U okolici su rijetke vrste Urginea maritima i Valantia hispida. Od ciljnih (morskih) Natura staništa, treba izdvojiti naselja posidonije te grebene. Ipak najveća vrijednost ove plaže je njen krajobraz. Stoga je ona 1967. godine zaštićena kao spomenik prirode, te je uvrštena i u ekološku mrežu (DZZP, 2007.154). Do same uvale ne postoji cesta za automobile. Nema značajnih sadržaja, osim malog ugostiteljskog objekta (s toaletom). Plaža je čista, zahvaljujući djelatnicima objekta. Ipak, na rubnim dijelovima ima tragova katrana (od brodova). Naime, plaža je iznimno atraktivna jahtašima, koji sidrenjem i naftom ugrožavaju vrijedna morska staništa. Korištenje uvale u svrhu nautičkog turizma je možda i najveća prijetnja okolišu ovog područja. Nema službenog mjerenja kakvoće mora, ali vizualnom analizom je utvrđeno da je more visoke kakvoće (iako se u špici sezone mogu uočiti tragovi ulja na površini). Prostornim planom Grada Visa (2010.155), plaža nije prepoznata ni kao prirodna ni kao uređena plaža. U neposrednoj blizini plaže nema većih prijetnji prirodnom okolišu: nema zona izdvojene namjene ni podmorskih ispusta u uvali156. Optimalni prihvatni kapacitet plaža kreće se između 8 157 i 31 158 kupača.
154
HR3000097 (podmorje otoka Visa). PPUG Vis, „Sl. glasnik Grada Visa“, br.1/10. 156 Nema informacija o ispustima iz ugostiteljskog objekta. 157 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 30 m2. 158 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 8 m2. 155
141
CRA/PPA, COAST
Stončica Stončica je pješčana plaža, u blizini svjetionika Stončica na otoku Visu. Nalazi se na sjeveroistočnoj strani otoka. Od kopnene flore na plaži se mogu pronaći Carex divisa, Pancratium maritimum, Limonium subanfractum, te Orchis fragrans u pozadini plaže. Od morskih Natura staništa, treba izdvojiti naselja posidonije, grebene te pješčana dna, zbog kojih je i uvrštena u ekološku mrežu (DZZP, 2007.159). Na plaži dominira restoran, u sklopu kojeg je i (loše održavani) toalet. Na plaži se nalazi i igralište za odbojku na pijesku. Nedaleko plaže postoji prostor koji može poslužiti kao parking. Nema oznaka kojima se odvajaju kupači i brodovi. Na plaži (posebice u pozadini) ima nešto smeća. More je najviše kakvoće160. Prostornim planom Grada Visa (2010.161), plaža nije prepoznata ni kao prirodna ni kao uređena plaža. U blizini nema zona izdvojene namjene ni podmorskih ispusta. Najveći problem morskom okolišu je veliki broj brodica koje se sidre u uvali. Optimalni prihvatni kapacitet plaža kreće se između 9 162 i 48 163 kupača.
159
HR3000097 (podmorje otoka Visa). Nema službenih mjerenja koje koordinira MZOPUG; korištena je vizualna analiza. 161 PPUG Vis, „Sl. glasnik Grada Visa“, br.1/10. 162 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 30 m2. 163 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 8 m2. 160
142
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Porat Porat je najpoznatija plaža na otoku Biševu. Smještena na jugozapadnom dijelu otoka, nalazi se u neposrednoj blizini plaže Salbunara. U biološkom je smislu (kopnena biota) manje značajna od Salbunare, jer je donekle artificirana uslijed intenzivne upotrebe. Od morskih Natura staništa, treba izdvojiti naselja posidonije, grebene, morske špilje te pješčana dna. Krajobrazno, plaža je zanimljiva koliko i Salbunara. Uz plažu postoji nekoliko ugostiteljskih objekata (restoran/bar), toalet, ležaljke i kante za otpatke. Plaža je uglavnom čista, uz visoku kakvoću mora164. Kao i Salbunara, planom plaža nije određena kao uređena plaža. Nema nikakvih (službenih) ispusta, ali može se pretpostaviti da se dio septičkih jama u okolici prazni u more. Prostornim je planom plaža određena kao sidrište. Ljeti u njoj zna biti usidreno i do 30 jedrilica i brodova, koje se uglavnom ne zadržavaju dugo jer uvala nije pogodna za mnoge vjetrove. Zbog svojih prirodnih vrijednosti, akvatorij otoka Biševa predložen je za zaštitu kao poseban ihtiološki rezervat. Uvrštena je i u ekološku mrežu165. Prihvatni kapacitet plaže kreće se od svega 9 166do 35 167 kupača.
164
Nema službenih mjerenja koje koordinira MZOPUG; korištena je vizualna analiza. Šifra: HR3000098 (Biševo more). 166 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 30 m2. 167 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 8 m2. 165
143
CRA/PPA, COAST
3.4.4
Plaže s Plavom zastavom
Međunarodna Plava zastava određuje temeljene kriterije kojih se nominirana i nagrađena plaža (institucije zadužene za upravljanje plažom) treba pridržavati. Ti kriteriji mogu se svrstati u četiri temeljne grupe (vidi poglavlje 1.2.7.4), koje su okosnica dobrog upravljanja plažom (Tablica 17). Tablica 17: Temeljni kriteriji Plave zastave ODGOJ I OBRAZOVANJE O OKOLIŠU, INFORMIRANJE JAVNOSTI 1. Informacije o programu Plave zastave moraju biti istaknute. (Obvezni kriterij) 2. Aktivnosti odgoja i obrazovanja o okolišu moraju biti ponuđene i promovirane među korisnicima plaže. (Obvezni kriterij) 3. Informacije o kakvoći mora za kupanje moraju biti prikazane. (Obvezni kriterij) 4. Informacije o lokalnim ekosustavima i prirodnim osjetljivim područjima moraju biti prikazane. (Obvezni kriterij) 5. Karta plaže s istaknutim sadržajima mora biti postavljena. (Obvezni kriterij) 6. Na području plaže moraju biti istaknuta Pravila ponašanja, a propisi koji se odnose na korištenje plaže moraju biti lako dostupni na zahtjev građana. (Obvezni kriterij) KAKVOĆA MORA 7. Plaža mora u potpunosti pratiti zahtjeve uzorkovanja kakvoće mora i njihovih intervala. (Obvezni kriterij) 8. Plaža mora u potpunosti ispoštovati standarde i zahtjeve analize kakvoće mora. (Obvezni kriterij) 9. Područje plaže ne smije biti zahvaćeno industrijskim ili kanalizacijskim ispustima. (Obvezni kriterij) 10. Plaža mora udovoljavati zahtjevima Plave zastave o mikrobiološkom parametru fekalnih koli bakterija (E.coli) i crijevnih enterokoka/streptokoka. (Obvezni kriterij) 11. Plaža mora udovoljavati zahtjevima Plave zastave za sljedeće fizičke i kemijske parametre: pH vrijednost, mineralna ulja i čestice. (Obvezni kriterij) UPRAVLJANJE OKOLIŠEM 12. Lokalna vlast/koncesionar plaže bi trebao uspostaviti odbor za upravljanje plažom. (Preporučeni kriterij) 13. Plaža mora zadovoljavati sve propise koji se odnose na smještaj (lokaciju) i korištenje (rad) plaže (prostorno planiranje obalnog područja i zakoni o zaštiti okoliša). (Obvezni kriterij) 14. Plaža mora biti čista. (Obvezni kriterij) 15. Alge i druga vegetacija trebale bi biti ostavljene na plaži. (Obvezni kriterij) 16. Kante/spremnici za odlaganje otpada moraju biti dostupni na/pored plaže u dovoljnom broju, redovito održavani i pražnjeni. (Obvezni kriterij) 17. Spremnici za prihvat oporabljiv materijala moraju biti dostupni na plaži ili pored nje. (Obvezni kriterij) 18. Plaža mora imati primjeren broj sanitarnih objekata. (Obvezni kriterij) 19. Sanitarni objekti moraju biti čisti. (Obvezni kriterij) 20. Sanitarni objekti moraju imati kontroliranu obradu otpadnih voda. (Obvezni kriterij) 21. Na plaži ne smije biti nedozvoljenog kampiranja, vožnje ili odlaganja otpada. (Obvezni kriterij) 22. Pravila o psima i ostalim domaćim životinjama na plaži moraju se strogo provoditi. (Obvezni kriterij) 23. Svi objekti i sva oprema na plaži moraju se propisno održavati. (Obvezni kriterij) 24. Koraljni grebeni u blizini plaže moraju biti pod nadzorom. (Nije primjenjiv u Hrvatskoj) 25. Na plaži se moraju promicati načini i sredstva održivog prijevoza. (Preporučeni kriterij) SIGURNOST I USLUGE 26. Na plaži mora biti dostupan dovoljan broj spasilaca i/ili opreme za spašavanje. (Obvezni kriterij) 27. Na plaži mora biti dostupna oprema za prvu pomoć. (Obvezni kriterij) 28. Moraju postojati planovi za slučaj ekološke katastrofe. (Obvezni kriterij) 29. Nužno je upravljati plažom uzimajući u obzir različite potrebe i korisnike, da bi se spriječio konflikt i nesreće. (Obvezni kriterij) 30. Korisnici plaže moraju biti zaštićeni sigurnosnim mjerama. (Obvezni kriterij) 31. Na plaži mora biti dostupna pitka voda. (Preporučeni kriterij) 32. Najmanje jedna plaža s Plavom zastavom na području općine/grada mora imati pristup plaži i sanitarne prostorije za osobe s invaliditetom. (Obvezni kriterij)
144
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Svake godine provode se inspekcijski obilasci koji provjeravaju poštivanje kriterija Plave zastave Rezultati za sezonu 2009. mogu se nađi na stranicama udruge „Lijepa naša“, koja koordinira program Plave zastave u Hrvatskoj. Rezultati pokazuju poboljšanje u odnosu na 2008. godinu – meĜutim, neki od nedostataka koji se još uvijek pojavljuju su: aktivnosti odgoja i obrazovanja za održivi razvoj (53%), nedostatak zoniranja (38%), informacije o okolnim podruējima (33%), informacije o kakvođi mora za kupanje (22%), nedostatak spasilaēke službe (22%) i sliēno. U istraživanju koje je provedeno za potrebe ovih Smjernica, rezultati su nešto drugaēiji; razlog može biti i u tome što se ispitivanje provodilo samo na podruēju Dalmacije. Naime, najveđi broj plaža jako loše prijenjuje zadane kriterije. Kao dobre primjere svakako treba istaknuti plažu TN Zaton (u Zadarskoj županiji) i Velu Plažu (Hvar). S obzirom da gotovo sva ispitivanja javnog mnijenja pokazuju kakvođu mora i sigurnost kao najvažnije kriterije kod odabira plaže (uz ēistođu plaže, ljepotu krajobraza i sadržaje), kod analiziranja plaža s Plavom zastavom na podruēju Dalmacije najviše smo pozornosti pridavali dvama parametrima koji bi kupaēima trebali biti najvažniji: postojanje spasioca ili (alternativno) neke druge opreme za spašavanje, te postojanje informacija o kakvođi mora. Kakvođa mora Iako se na svim plažama s Plavom zastavom provodi program uzorkovanja kakvođe mora (a rezultati su uglavnom izvrsna ili dobra kakvođa), na najveđem broju plaža u Dalmaciji nema vidljivo oglašenih rezultata mjerenja. U Zadarskoj županiji, osim plaže TN Zaton, mjerenje kakvođe je oglašeno (na informativnoj tabli) jedino na plažama Jaz (Preko, otok Ugljan), Iza Banja (Sv. Filip i Jakov) i na plaži Borik (Zadar). Dakle, 66% plaža s Plavom zastavom u Zadarskoj županiji ne udovoljava ovom kriteriju. U SplitskoͲdalmatinskoj županiji, mjerenja kakvođe mora su jasno istaknuta na plaži Vela Plaža (otok Hvar), gradskoj plaži Punta (Omiš), plaži Slatina (Tuēepi), na plažama Berulija i Dugi rât (Brela), Donja Luka (Makarska), Nikolina (Baška Voda), Baēvice (Split) te na plaži Apartmana „Medena“ (Trogir). Dakle, „svega“ 17% plaža ne udovoljava ovom kriteriju u SplitskoͲdalmatinskoj županiji. Na plažama DubrovaēkoͲneretvanske županije, jasno istaknuta mjerenja kakvođe mora mogla su se pronađi na plažama Valamar President i Importane (Dubrovnik), te na plaži Osmine (Slano). Na svim ostalim plažama nema jasno izvješenih mjerenja kakvođe mora (u ŠibenskoͲkninskoj županiji ni na jednoj plaži nisu pronaĜeni rezultati mjerenja kakvođe mora). Štoviše, veliki broj plaža ima ošteđene ili uništene informativne table gdje bi ta mjerenja (i neke druge informacije) trebala biti postavljena. Naravno, moguđe je (doduše, malo vjerojatno) da su podaci o tim mjerenjima uklonjeni neposredno prije našeg dolaska, ali plaža koja želi udovoljiti kriterijima Plave zastave ne smije ni u jednom trenutku biti bez kljuēnih informacija svojim korisnicima. Spasioci Temeljem kriterija Plave zastave, spasioci ne trebaju biti na svim plažama. Oni su potrebni samo na plažama gdje postoji velika koncentracija kupaēa i gdje se njihovo prisustvo procijenjeno nužnim. Na ostalim plažama treba postojati oprema za spašavanje. U Zadarskoj županiji, osim spomenute plaže Zaton spasioci nisu pronaĜeni na niti jednoj plaži. Može se pretpostaviti da ih ima na plaži kampa Šimuni (otok Pag), na plaži Jaz (Preko, otok Ugljan) te na plaži Dražica – meĜutim, temeljitim obilaskom plaže oni nisu zateēeni. Štoviše, treba napomenuti da podnožje postolja za spasioce na plaži Borik (Zadar) ima funkciju spremišta za iznajmljivanje opreme. TakoĜer, nisu pronaĜeni nikakvi dodatni sigurnosni sadržaji (naravno, to ne mora nužno znaēiti da ih nema, ali bi korisnici plaže u sluēaju potrebe imali znatnih problema s njihovim pronalaženjem). U ŠibenskoͲkninskoj županiji, spasioci nisu pronaĜeni ni na jednoj plaži – meĜutim, može se pretpostaviti da ih ima na plaži Sv. Ivan turistiēkog naselja Solaris, ali da se ne pridržavaju oznaēenog radnog vremena168. 168
Naš obilazak bio je u vremenu od 17Ͳ17.30, a njihovo radno vrijeme je do 18 sati.
145
CRA/PPA, COAST
U Splitsko‐dalmatinskoj županiji spasioci su prisutni na plaži Apartmana „Medena“, na plaži Nikolina (Baška Voda), na plaži Donja Luka (Makarska), plaži Dugi Rât (Brela), Slatina (Tučepi) te Vela Plaža (Hvar). Na plažama Dubrovačko‐neretvanske županije, spasioca nije bilo jedino na plaži hotela Croatia (Cavtat), dok na plaži Osmine, umjesto spasioca postoji jasno istaknuta oprema za spašavanje. Čistoća Grubim pregledom plaža, moglo se ustvrditi da su gotovo sve plaže iznimno visoke čistoće uz dovoljan broj kanti za otpatke. Na određenom broju plaža mogu se pronaći spremnici za odvojeno prikupljanje otpada – međutim, temeljem kriterija Plave zastave ti se spremnici moraju postaviti jedino ako lokalna samouprava ima svoje postrojenje za recikliranje, stoga se ovaj parametar ne treba značajno uzimati u obzir. Provođenje aktivnosti odgoja i obrazovanja za održivi razvoj nije se moglo provjeravati, ali informacije o aktivnostima – ako su i izvješene – nisu bile uočljive, pa je njihova funkcija gotovo zanemariva. Najveći broj plaža ima sanitarne objekte, iako neki nisu prikladne čistoće, a mnogi su zapravo mobilne kabine koje se ne bi smjele smatrati zadovoljavajućima sanitarnim uvjetima ove prestižne nagrade. Među zanimljivim (i nadasve pohvalnim) kriterijima Plave zastave je i onaj o obveznom ostavljanju prirodnih naplavina na plaži. Treba napomenuti da niti jedna dalmatinska plaža (s Plavom zastavom), za vrijeme obilaska nije imala ostavljene naplavine. Zaključak Ako se uzmu u obzir rezultati ispitivanja inspektora Plave zastave i parcijalnog ispitivanja za potrebe izrade ovih Smjernica, može se zaključiti da su rezultati zabrinjavajući: više od jedne trećine plaža nema postavljeno zoniranje (kao jedan od temelja sigurnosti na plažama), više od jedne četvrtine plaža nema postavljene informacije o kakvoći mora (više od polovine plaža u Dalmaciji, temeljem našeg ispitivanja) te više od jedne četvrtine plaža nema službe (ni sadržaje) za spašavanje (više od polovine plaža u Dalmaciji, temeljem našeg ispitivanja). Kada se uzme u obzir i činjenica da neke plaže – primjerice, plaža Mala Mandra (Pag) ili plaža Stomarica (Brela) – ne udovoljavaju gotovo nijednom kriteriju (a uz to je plaža Stomarica iznimno teško dostupna), može se postaviti pitanje isplativosti ulaganja financijskih sredstava u kvalitetan program kojeg se općine neće pridržavati. Temeljni cilj svake institucije zadužene za upravljanje plažama treba biti osiguranje zadovoljavajuće razine usluga i sanitarno‐sigurnosnih uvjeta kupača – tek potom jedan od ciljeva može biti kandidiranje za dobivanje (po mogućnosti besplatne) plažne nagrade.
Fotografija 59: Plava plaža (Vodice)
146
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
4. PREPORUKE ZA UPRAVLJANJE Postojeđi zakonodavni sustav ne nudi adekvatnu kategorizaciju plaža ni adekvatan pravni okvir za održivo upravljanje plažama. Plaže su najēešđe iskljuēivo promatrane ili kao rekreacijske zone ili kao vrijedna staništa. Osim toga, ne propisuju se jasni kriteriji koji bi koncesionarima i nadležnim institucijama definirali prava i obveze, te time olakšali upravljanje. Ovim Smjernicama daju se opđe preporuke, koje nisu obvezujuđe nego imaju iskljuēivu funkciju naglašavanja nekih kljuēnih zapreka i potreba u buduđem sustavu upravljanja plažama i obalnim podruējima u cjelini. Za ciljne grupe plaža navedene su neke zajedniēke i generalne preporuke. MeĜutim, upravljanje svakom pojedinom plažom treba biti rezultat detaljne analize, usklaĜenosti sa svim prostornoͲplanskim i razvojnim dokumentima, te suradnje (ukljuēenosti) svih zainteresiranih dionika.
4.1
Ciljevi
Temeljni cilj upravljanja plažama treba biti uspostavljanje optimalne ravnoteže izmeĜu oēuvanja prirodnih vrijednosti plaža i osiguranja održivog korištenja njihovih razvojnih (rekreacijskih) potencijala. S tim u vezi, nužno je: jasno definirati plažna podruēja na kojima đe korištenje biti svedeno na najmanju moguđu mjeru radi oēuvanja njihovih prirodnih vrijednosti, kao i podruēja na kojima đe se najveđi napor uložiti u unapreĜenje rekreacijskih kapaciteta plaže; poticati/razvijati održiva rješenja ureĜenja i pružanja usluga na plažama; olakšati institucionalno upravljanje plažnim podruējima, osobito zaštiđenim dijelovima prirode; uspostaviti sustav prađenja stupnja oēuvanja prirodnih vrijednosti, kao i razine usluga koja se osigurava na plažnim podruējima (kroz postojeđe institucije za upravljanje zaštiđenim dijelovima prirode i sl., te kroz program izdavanja koncesija); podizati razinu informiranosti korisnika i upravitelja plažnih podruēja o važnosti održivog upravljanja ovim vrijednim resursom; te poticati sudjelovanje javnosti u programima upravljanja plažama.
4.2
Opđe preporuke
Da bi se osiguralo ostvarenje navedenih ciljeva, daju se neke opđe preporuke, ēije usvajanje i primjenjivanje može znatno doprinijeti uspostavi održivog upravljanja plažama u Hrvatskoj. i. Uz nekoliko zakonskih i podzakonskih akata koji uzimaju u obzir neke od plažnih aspekata, jedini pravni akt koji je u cijelost posveđen plažama je Uredba o kakvođi mora za kupanje (2008.). Ipak, ni taj dokument ne nudi jasne propise za cjelovito upravljanje plažama, uzimajuđi u obzir njihove prirodne i rekreacijske aspekte. Stoga se predlaže uvoĜenje novog propisa kojim bi se odredile jasne smjernice za upravljanje plažama, koje bi uzimale u obzir fiziēke karakteristike plaža, njihove prirodne vrijednosti, ureĜenost (i potencijal za ureĜenje) te kljuēne prijetnje (vidi poglavlje 2.1.1); ii. UvoĜenje jedinstvene metode valorizacije prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala svake plaže. Ovim se Smjernicama predlaže korištenje funkcionalne analize (u kombinaciji s metodom BARE). Temeljem primjene metode u Hrvatskoj i nekim drugim zemljama (Malta, Turska, Ujedinjeno Kraljevstvo, itd.), može se zakljuēiti da je ova metoda primjenjiva. Ipak, za daljnje je korištenje potrebno usuglašavanje oko jasnih kriterija (znaēajki) i pokazatelja koji bi se primjenjivali (u Hrvatskoj), kao i ponderiranje samih pokazatelja. Temeljem rezultata funkcionalne analize (ali i procjene prihvatnog kapaciteta i tipa plaže), plaže se mogu svrstati u jednu od pet kljuēnih kategorija (vidi toēku iii.), te se za njih može adekvatno planirati namjena prostora (vidi toēku iv.);
147
CRA/PPA, COAST
iii. Postojeđa klasifikacija plaža na prirodne i ureĜene nije zadovoljavajuđa. Kao temeljna klasifikacija predlaže se razvrstavanje plaža (ili dijelova plaža) s obzirom na prirodne i antropogene faktore, kako slijedi: Prirodne zaštiđene plaže, koje se po tipiēnim obilježjima okoliša u kojem su smještene mogu svrstati u udaljene i ruralne plaže. Ove plaže karakterizira znaēajan stupanj vrijednosti i oēuvanosti prirodnog staništa, zbog ēega su stavljene u sustav zaštite ili se takva zaštita planira. Na takvim plažama korištenje u rekreacijske svrhe nije zabranjeno, ali ne smije biti dopušten nikakav oblik intervencija u njihove prirodne i krajobrazne vrijednosti. Temeljem funkcionalne analize, ove plaže su odreĜene kao plaže s preporuēenom zaštitom. Tipiēna plaža ovog tipa je plaža Uvale Blaca (otok Mljet); Prirodne, djelomiēno zaštiđene plaže, koje se po tipiēnim obilježjima okoliša u kojem su smještene mogu svrstati u ruralne, mjesne i (iznimno) urbane plaže. Iako i ove plaže imaju neki stupanj zaštite (ili se zaštita planira), one su u znaēajnijoj upotrebi, te na njima treba osigurati osnovne sanitarnoͲhigijenske sadržaje kojima đe se osigurati oēuvanje prirodnih vrijednosti plaže i sigurnost zdravlja kupaēa. Moguđe je i razvijanje rekreacijskih sadržaja (osobito ako je rijeē o urbanim plažama), ali tako da se ni na kakav naēin ne ugrožavaju temeljene prirodne vrijednosti zbog kojih je plaža i zaštiđena. S tim u vezi, preporuēuje se izrada studija utjecaja na prirodu. Na veđim plažama ovog tipa može se preporuēiti provoĜenje zoniranja, tako da se neki dijelovi potpuno iskljuēuju iz upotrebe, dok se na nekim dijelovima osiguravaju rekreacijski sadržaji (u skladu s oēuvanjem prirodnih vrijednosti). Korištenje plaža treba biti regulirano u skladu s preporuēenim prihvatnim kapacitetom od 15 Ͳ 30 m2 po korisniku, ovisno o stupnju vrijednosti plaže. Temeljem funkcionalne analize, ove su plaže uglavnom odreĜene kao plaže s preporuēenom zaštitom ili plaže s prevladavajuđim prirodnim vrijednostima. U ovoj kategoriji je najveđi broj obraĜenih plaža; Prirodne plaže bez zaštite, koje su po svom porijeklu prirodne (ali mogu biti prihranjivane), a prema tipiēnim obilježjima okoliša u kojem su smještene mogu se svrstati u udaljene, ruralne, mjesne i urbane plaže. Osim na udaljenim i ruralnim plažama ovog tipa, moguđe je razvijanje svih vrsta rekreacijskih sadržaja (ugostiteljskih, sanitarnih, sigurnosnih, sportskih, itd.), u skladu sa socioͲekonomskim i prirodnim odrednicama prostora. Na ruralnim i – osobito – udaljenim plažama, ne preporuēuje se razvijanje velikog broja sadržaja, osim sanitarnih. Korištenje plaža treba biti regulirano u skladu s preporuēenim prihvatnim kapacitetom od 8 m2 (plaže najniže kategorije) do 30 m2 (plaže najviše kategorije) po korisniku. Temeljem funkcionalne analize, ove su plaže uglavnom odreĜene kao plaže s približno jednakim prirodnim vrijednostima i rekreacijskim potencijalima, ili kao plaže s prevladavajuđim rekreacijskim vrijednostima. Tipiēna plaža ovog tipa je plaža Sv. Marija (otok Pag); UreĜene urbane plaže, koje su ili umjetno stvorene ili znaēajno artificirane, te na kojima se preporuēa razvijanje svih vrsta rekreacijskih sadržaja (ugostiteljskih, sanitarnih, sigurnosnih, sportskih, itd.), u skladu s krajobraznim odrednicama prostora te preporuēenim prihvatnim kapacitetom (od 5 m2 za plaže najniže kategorije do 20 m2 za plaže najviše kategorije). Temeljem funkcionalne analize, ove su plaže uglavnom odreĜene kao plaže s prevladavajuđim ili primarnim rekreacijskim vrijednostima. Tipiēna plaža ovog tipa je plaža Mala Raduēa (Primošten); UreĜene resort plaže (plaže koje ēine tehniēkoͲtehnološku cjelinu nekog smještajnog objekta u smislu Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti), na kojima se preporuēa razvijanje velikog broja rekreacijskih sadržaja (ugostiteljskih, sanitarnih, sigurnosnih, sportskih, itd.), u skladu s preporuēenim prihvatnim kapacitetom (od 10 m2 za plaže najniže kategorije do 30 m2 za plaže najviše kategorije). Ove plaže imaju primarno rekreacijsku funkciju. Tipiēna plaža ovog tipa je plaža Turistiēkog naselja Zaton (Nin) iv. U skladu s gore navedenim preporukama, nužno je uvoĜenje jednakog pristupa oznaēavanja plaža u prostornoͲplanskoj dokumentaciji. Naime, iako postoji generalna podjela plaža na ureĜene i prirodne, u svim prostornim planovima ne postoji ujednaēen sustav oznaēavanja. Osim toga, veđina plaža nije uopđe oznaēena prostornim planovima. Stoga se predlaže napraviti analizu u svim obalnim
148
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
županijama kojom bi se identificirale sve plaže toga područja i, na temelju toga, prikladno označile. Velika količina podataka dostupna je i kao rezultat kartiranja unutar projekta COAST; v. U skladu s postojećim profilom plaža, kako je propisan Uredbom o kakvoći mora za kupanje (2008.), te profila plaža kako je predložen ovim Smjernicama, predlaže se izrada kriterija kojim se svakom tipu plaža određuju ciljne aktivnosti s obzirom na tip plaže, prirodne vrijednosti, uređenost i prijetnje okolišu, a kojih se koncesionari i/ili institucije odgovorne za upravljanje ciljnom plažom moraju pridržavati. Opće preporuke, obzirom na tip plaže, prikazuje Tablica 18. Nakon usvajanja kriterija, nužno je zabilježiti „nulto stanje“, koje će onda biti i osnova za praćenje. Tablica 18: Kriteriji za upravljanje po tipu plaže Tip plaže
Tipična obilježja
Ciljne aktivnosti Prirodne vrijednosti Očuvanje i unapređenje
Prirodne zaštićene Prirodne plaže Udaljene, ruralne Planirana ili postojeća zaštita Minimalna upotreba Nema intervencija u prirodni okoliš Prirodne, Uglavnom prirodne Očuvanje i unapređenje djelomično Ruralne, mjesne (i zaštićene plaže urbane) Planirana ili postojeća zaštita Značajna upotreba Manje intervencije u okoliš moguće Preporučeni prihvatni 2 kapacitet 15 ‐ 30 m
Prirodne plaže bez Prirodne ili zaštite prihranjivane Udaljene, ruralne, mjesne, urbane Značajna upotreba Sve vrste aktivnosti (ovisno o tipu okoliša), ali u skladu s očuvanjem okoliša Preporučeni prihvatni 2 kapacitet 8 ‐ 30 m Uređene urbane Umjetne ili značajno plaže (kupališta) artificirane Urbane ili mjesne Značajna upotreba Sve vrste aktivnosti (osobito na urbanim) Preporučeni prihvatni 2 kapacitet 5 ‐ 20 m Uređene resort Resort plaže plaže (kupališta) Primarna rekreacijska funkcija Preporučeni prihvatni 2 kapacitet 10 ‐ 30 m
Očuvanje, osobito krajobraza
Uređenost
Prijetnje
Tipični primjeri iz Dalmacije
Nema (temeljne Sprečavanje aktivnosti usmjerene na očuvanje prirodnih vrijednosti plaže)
Uvala Blaca (otok Mljet)
Male (temeljne Sprečavanje i aktivnosti uklanjanje usmjerene na očuvanje prirodnih vrijednosti te najviših sanitarnih uvjeta za kupače) Rekreacijski sadržaji mogući uz preporuku izrade studije utjecaja na prirodu Sve vrste sadržaja Ublažavanje
Ušće (Neretve) Zlatni rât (Bol) Ninska laguna (Kraljičina plaža i plaža Ždrijac)
Slanica (otok Murter) Sv. Marija (otok Pag)
Nije prioritet
Sve vrste sadržaja
Ublažavanje
Mala Raduča (Primošten)
Nije prioritet
Sve vrste sadržaja
Ublažavanje
TN Zaton (Nin)
149
CRA/PPA, COAST
vi. U skladu s gore navedenim kriterijima i tipovima plaža, predlaže se i dodjeljivanje nadležnosti/odgovornosti. Temeljem postojeđeg zakonodavstva, zaštiđenim dijelovima prirode upravljaju Javne ustanove. MeĜutim, za ta podruēja najēešđe ne postoje detaljne analize o prirodnim vrijednostima, a ne provodi se ni sustavno prađenje stanja oēuvanosti. Stoga se predlaže detaljna analiza kopnene i morske biote za svako od tih podruēja, u skladu s kapacitetima nadležnih javnih ustanova. Temeljem profila plaža (kako je predložen ovim Smjernicama), Javne ustanove mogu provoditi prađenje stanja plažnog podruēja. Radi osposobljavanja djelatnika Javnih ustanova za prađenje, moguđe je održavanje kratkih seminara i izrada jednostavnih slikovnih vodiēa s objašnjenjem ciljnih stanišnih tipova, vrsta i sadržaja koji se mogu nađi na plažama. Za tipove plaža iz druge i tređe kategorije, nadležne institucije (Grad/Opđina i/ili koncesionar) trebaju imati obvezu prađenja stanja i godišnjeg izvještavanja o stanju prirodnih vrijednosti, ureĜenosti i prijetnji okolišu. Kao i za Javne ustanove, moguđe je osigurati kratke seminare prađenja stanja; vii. Potrebno je unaprijediti postojeđe instrumente financiranja plaža (i prikupljanja sredstva od korištenja plaža), tako da se sredstva prikupljena od koncesija na obalno podruēje ciljano koriste za upravljanje obalom. Osim toga, bilo bi korisno kada bi se dio sredstava prikupljen od boravišne pristojbe takoĜer ciljano koristio za unapreĜenje plaža (u svrhu unapreĜenja uvjeta za turiste); viii. Kod upravljanja plažama kao zaštiđenim dijelovima prirode, potrebno je pojednostavniti sustav tako da se nadležnim javnim ustanovama osigura i moguđnost stvarnog upravljanja. Dobar primjer je suradnja Javne ustanove za upravljanje zaštiđenim dijelovima prirode i Zadarske županije, gdje je Javnoj ustanovi omoguđeno dodjeljivanje koncesije po povlaštenoj cijeni. To je dobar primjer, primjenjiv i na ostala podruēja; ix. Za plaže koje imaju znaēajne prirodne vrijednosti, ali su istovremeno i veliki rekreacijski potencijali (primjerice plaža Ušđe; vidi poglavlje 3.4.1; 4.3.1), preporuēa se uvoĜenje sustava zoniranja kojim se dijelovi plaže, zbog svojih iznimnih prirodnih vrijednosti, izdvajaju iz korištenja, dok se na drugima korištenje dozvoljava pod odreĜenim uvjetima i za odreĜeni tip aktivnosti; x. Da bi se oēuvale prirodne vrijednosti nekih iznimnih (prirodnih) lokaliteta, predlaže se koncentracija rekreacijskih i drugih sadržaja na obližnjim, prirodno manje vrijednim podruējima. Time bi se ostvarilo privlaēenje/koncentracija kupaēa s ciljem destimuliranja posjeđivanja prirodno vrijednih podruēja. Takav pristup predlaže se za upravljanje lokalitetima Blaca/Saplunara (vidi poglavlje 4.3.1); xi. Gdje god je to moguđe, predlaže se uvoĜenje održivih i ekološki potpuno prihvatljivih rješenja za ureĜenje plaže. To se, prije svega, odnosi na ekološke zahode, sustave štednje vode i sliēno; xii. Veliki broj plaža je bogat naplavinama posidonije. Iako se one tijekom najveđeg dijela godine ne uklanjaju (nego samo u ljetnim mjesecima), za neke se plaže preporuēuje zadržavanje naplavina tijekom cijele godine. Takve plaže mogu dobiti status „eko plaže“, koji ne bi ukljuēivao službenu kategorizaciju ili dodatna ograniēenja, veđ samo u svrhu informiranja kupaēa da je to plaža s iznimnim prirodnim vrijednostima, te da se ona ostavlja u svom izvornom obliku, bez ikakvih intervencija u okoliš i bez ēišđenja prirodnih naplavina. To bi ukljuēivalo postavljanje atraktivnih, obavijesnih tabli s isticanjem vrijedne flore koja se tu može nađi, kao i razloge zbog kojih se naplavine ne uklanjaju. Nadalje, moguđa je i izrada informativnih letaka. Ovo se preporuēuje samo za (neke) plaže s izraženim potencijalom zaštite. Demonstracijski primjer takve plaže može biti Sakarun ili Kraljiēina plaža (vidi poglavlje 1.2.6; problem 1.2). Osim toga, za plaže s kojih se uklanjaju naplavine potrebno je izraditi program njihovog adekvatnog odlaganja ili korištenja u svrhu kompostiranja (ili sliēno; vidi poglavlje 1.2.6). Stoga se predlaže izrada studije kojom bi se odredile moguđnosti iskorištavanja tog vrijednog prirodnog materijala; xiii. Sustavno informiranje javnosti, ali i upravljaēa plaža o vrijednostima plaža i njihovog održivog upravljanja. Osim postavljanja informativnih tabli, radionica i edukativnih materijala (brošura), važna je i uspostava tzv. plažnih rangera, koji bi informirali korisnike o prirodnim vrijednostima plaža, plažnom redu i sliēno, te se brinuli o provoĜenju plažnog reda. Osim toga, nužna je uspostava suradnje s medijima koji su najvažniji izvori edukacije i informiranja javnosti; xiv. Ovim Smjernicama predložen je inovativan pristup u raēunanju prihvatnog kapaciteta, koji (ovisno o tipu plaže) ukljuēuje fiziēki, ekološki, socijalni i institucionalni prihvatni kapacitet. Mjerenje
150
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
prihvatnog kapaciteta ciljnih plaža samo je okvirno; u obzir je uzeta prosjeēna površina iskljuēivo plažnog (šljunēanog i/ili pješēanog) podruēja. S druge strane, na velikom dijelu plaža u upotrebi je i neposredni hridinasti dio, te on takoĜer treba biti uzet u obzir kod buduđih analiza. Stoga se predlaže raēunanje kapaciteta koji đe uzeti u obzir toēne površine plažnog i hridinastog dijela u upotrebi. Temeljem izraēunatog kapaciteta, ograniēenje broja kupaēa (ako znaēajno prelazi optimalne kapacitete) može se provesti na nekoliko naēina, ovisno o tipu plaže. Na nekim se plažama mogu uvesti sustavi naplađivanja ulaznica i/ili obveznog korištenja unaprijed postavljenih ležaljki (vidi poglavlje 4.3.2), moguđe je ograniēenje broja automobila na parkiralištu (vidi poglavlje 4.3.3), primjena (nekog oblika) ekoͲtakse i sliēno, ovisno o interesima i moguđnostima odgovornih institucija. Važno je napomenuti da svaki oblik ograniēavanja broja kupaēa treba biti proveden u suradnji sa zainteresiranom javnošđu i uz adekvatno provedeno informiranje.
4.3 Specifiēne preporuke Specifiēne preporuke sadržavaju prijedlog skupa mjera za ciljne grupe analiziranih plaža (vidi poglavlje 3): plaže s dominantnim prirodnim vrijednostima; plaže s dominantnim rekreacijskim potencijalom; te plaže prijelaznog oblika veđeg ili manjeg konflikta. Za uvale Tijašđica, Stupica Velika, Mala Nozdra i Tratinska vrijedit đe zaseban skup preporuka, buduđi da se one ne mogu svrstati u kategoriju plaža (to su uvale u funkciji nautiēkog turizma). Važno je napomenuti da preporuke nisu obvezne ni iskljuēive; svaka od ovih preporuka može se uzeti u obzir kod upravljanja plažom, ali uz prethodnu detaljnu analizu cijelog plažnog podruēja, postojeđih i planiranih razvojnih dokumenata, te konzultacija sa zainteresiranom javnošđu.
4.3.1
Plaže s dominantnim prirodnim vrijednostima
Od 45 analiziranih plaža, zbog svojih izraženih prirodnih vrijednosti pet se plaža mogu izdvojiti kao plaže s najveđim prirodnim vrijednostima (pa onda i kao plaže s najveđim potencijalom zaštite). Važno je napomenuti da se za te plaže ne preporuēuje tzv. „iskljuēiva zaštita“, jer su one istodobno i lokacije s velikim rekreacijskim potencijalom. Kao najvažnije preporuke mogu se izdvojiti: i. ProvoĜenje organiziranog sakupljanja smeđa, ali s identifikacijom izvora oneēišđenja da bi ga se, koliko je god moguđe, sprijeēilo na samom izvoru. Primjerice, plaža Ušđe ima nešto manji razvojni potencijal upravo zbog velikog problema oneēišđenja. Loši rezultati kakvođe mora i ēistođe plaže su gotovo zabrinjavajuđi. Stoga prvi korak upravljanja ovim iznimno vrijednim dijelom prirode i zaštiđenim podruējem treba biti sanacija izvora oneēišđenja. Izvori oneēišđenja najēešđe su izvan nadležnosti institucija odgovornih za upravljanje plažama; to je posebice primjenjivo za ovu plažu koja se nalazi na ušđu najveđe hrvatske rijeke (Neretve) koja istovremeno prolazi znaēajnim dijelom hrvatskog i bosanskoͲhercegovaēkog teritorija, donoseđi velike koliēine otpada. Ipak, izvori oneēišđenja nisu samo u rijeci Neretvi – primjerice, sve do proljeđa 2010. na plaži su se nalazile velike koliēine krupnog otpada iz starog kampa. Stoga je provoĜenje organiziranog sakupljanja smeđa uz identifikaciju izvora oneēišđenja možda važnije nego na drugim plažama. TakoĜer, rezultati kakvođe mora pokazuju iznimno loše (nezadovoljavajuđe) rezultate, prvenstveno zbog nepovoljnog utjecaja rijeke Neretve, koja je opteređena neproēišđenim otpadnim vodama. Indikacije oneēišđenja obalnog mora trebaju biti opomena i poziv na aktivno ukljuēivanje u potpuno oēuvanje ovog vrijednog resursa. Sliēno je i na ostalim plažama, osobito na plažama Salbunara i Zaglav169 – nužno je redovito ēišđenje. išđenje treba biti organizirano (prije svega od strane nadležnih institucija), a ne prepušteno dobrovoljnim inicijativama lokalnih udruga; ii. Koliko je to moguđe, ostaviti naplavine listova morske cvjetnice i drugih halofita na plaži, ēak i za vrijeme sezone. Primjerice, plaža Blaca je jedna od posljednjih utoēišta dobro razvijene psamofitske 169
TakoĜer i Okljuēina, ali ona je u znatno manjoj upotrebi (barem kopneni dio).
151
CRA/PPA, COAST
iii.
iv.
v.
vi.
vii.
viii.
ix.
x.
vegetacije, stoga upravljanje ovom plažom svakako treba biti usmjereno za daljnje oēuvanje ovog vrijednog resursa. Treba poticati oēuvanje plaže u prirodnom (izvornom) obliku, s minimalnim intervencijama, ukljuēujuđi ostavljanje naplavina makrofita na plaži (uz manualno ēišđenje nakupina smeđa) tijekom cijele godine. Koliko je to moguđe, i na plažama Zaglav i Salbunara treba ostavljati takve naplavine tijekom što je moguđe duljeg razdoblja. Ako se naplavine uklanjaju, trebaju biti adekvatno odložene (i/ili iskorištene), kao kompost ili sliēno (vidi poglavlje 1.2.6); Dodjeljivanje statusa „ekoͲplaže“ s ciljem informiranja javnosti o prirodnim vrijednostima plaže te ostavljanje plaže u (što je više moguđe) izvornom obliku (vidi poglavlje 1.2.6). Demonstracijski primjer takve plaže može biti plaža Blaca, ali i plaže Sakarun ili Kraljiēina plaža (plaže konfliktne zone). Takav pristup upravljanju može se provesti jedino uz sudjelovanje lokalnih zainteresiranih dionika (vidi poglavlje 1.2.6; problem 3.3); Destimuliranje intervencija u prirodni okoliš plaža, posebice na plaži Blaca (ali i na Salbunari te Zaglavu). Primjerice, iako se prostornim planovima za podruēje plaže Ušđe predviĜaju turistiēke zone (ali u istraživanju), preporuka je da se na ovom podruēju ne uvode nikakvi turistiēki kompleksi, jer mogu trajno uništiti ionako opteređena staništa. TakoĜer, na plaži Blaca nema gotovo nikakvih sadržaja, pa je preporuka da tako i ostane. Iako je probijen put do neposredne blizine plaže, treba voditi raēuna da se ne dopuštaju daljnje intervencije u smislu asfaltiranja puta ili izgradnje parkirališta; PonuĜeni sadržaji na ovim plažama trebaju biti minimalni (primjerice plaža Ušđe), ili nikakvi (Blaca, Zaglav, Salbunara). U skladu s tim, na Ušđu bi se mogli postaviti jedino kompostni i/ili ekološki toaleti (tipa Clivus; vidi poglavlje 1.2.6, utjecaj 4) i ležaljke (uzdignute iznad tla) na toēno odreĜenim mjestima (koja su odreĜena za korištenje), uz obvezu njihovog korištenja, odnosno bez moguđnosti postavljanja vlastitih ležaljki ili ruēnika na okolna podruēja; U skladu s gore navedenim, na plaži Ušđe mogla bi se napraviti detaljna analiza kojom bi se utvrdile zone korištenja, ali i zone zaštite plažnog podruēja koje bi bile iskljuēene iz korištenja. U zonama korištenja treba utvrditi intenzitet i tip aktivnosti (primjerice: kupanje, kitesurfing i sliēno); Destimuliranje intenzivnijeg korištenja plaža, uz jaēanje (održivih i okolišno osjetljivih) rekreacijskih kapaciteta okolnih plaža. Demonstracijski primjer takvog upravljanja može biti plaža Blaca, odnosno destimuliranje intenzivnog korištenja plaže Blaca (zapravo, zadržavanje postojeđeg intenziteta), uz istovremeno jaēanje (održivih) rekreacijskih funkcija plaža Saplunara (više o tome u prilogu 6); Ograniēenje sidrenja u uvalama – plaže Zaglav, Okljuē(i)na i Salbunara su pod znaēajnim pritiskom od sidrenja (iako Zaglav prostornim planom nije odreĜen kao sidrište), prvenstveno od strane kupaēa koji do plaže dolaze brodicama. Da bi se ublažile negativne posljedice koje sidrenje može imati na morska staništa (posebice na livade posidonije), predlaže se postavljanje manjeg broja bova kojima bi se sprijeēilo uništavanje morskog dna, ograniēio broj brodica i broj kupaēa. Aktivnije sudjelovanje odgovornih institucija (opđine/gradovi) u upravljanju plažama, kao i njihovu meĜusobnu suradnju (primjerice, Ploēe i Opuzen u upravljanju Ušđem), te suradnju s ostalim interesnim grupama. Nadalje, postoji velika potreba za jaēim ukljuēivanjem lokalne administracije u projekte prekograniēne suradnje upravljanja (prije svega zbog znatnog oneēišđenja podruēja) – prvenstveno kod upravljanja Ušđem, ali i cijelom Neretvom. Uzevši u obzir da su ove plaže vrijedni dijelovi prirode, predlaže se uvoĜenje programa edukacije djelatnika institucija odgovornih za upravljanje plažama (prije svega, temeljenih na iskustvima dobrih praksi), kao i edukacije lokalnog stanovništva te posjetitelja.
Kombinacijom predloženih mjera kojima se plaže neđe opremati sadržajima ili đe se oni ograniēiti na odreĜenom dijelu (uz uvoĜenje zoniranja plažnih aktivnosti), kojima đe se destimulirati gradnja (pristupnih putova, parkirališta i turistiēkih kompleksa) i sidrenje u uvalama (postavljanjem bova), može se oēekivati održavanje broja kupaēa unutar izraēunatih prihvatnih kapaciteta.
152
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
4.3.2
Plaže s dominantnim rekreacijskim potencijalom
Plaže Mala i Velika Raduēa, Dolac i Kamp Adriatic (Primošten), Prapratna (Pelješac), Slanica (otok Murter) te Zlatni rât (otok Braē) su plaže s najveđim razvojnim (rekreacijskim) potencijalom. Nešto drugaēije od ostalih su plaža Zlatni rât (zbog izraženih prirodnih i rekreacijskih potencijala) i plaža Dolac (zbog približno jednakih prirodnih i rekreacijskih kapaciteta, što je stavlja gotovo u kategoriju konfliktne zone). Zbog toga se predložene mjere daju posebno za plaže Dolac i Zlatni rât, a skupno za preostale plaže. Preporuke za Slanicu, Malu i Veliku Raduēu, Kamp Adriatic, Prapratnu: i. Osim plaže Prapratna, sve su ove plaže razmjerno ēiste. Ipak, veđi napori bi se trebali uložiti u redovito ēišđenje plaža (posebice na plaži Prapratna). Na svim plažama uoēena je znaēajna koliēina opušaka, stoga se predlaže uvoĜenje kanti s pepeljarama ili specijaliziranim kanticama koje imaju iskljuēivu funkciju pepeljara. TakoĜer, može se poveđati broj kanti za otpatke; ii. Sve plaže imaju odvojene zone za kupaēe i one se uglavnom poštuju, osim na plaži Velika Raduēa – stoga na toj plaži posebnu pozornost treba posvetiti zabrani ulaženja motornih ēamaca u podruēje predviĜeno iskljuēivo za kupaēe. Osim toga, zbog sigurnosnih se razloga (veliki broj kupaēa) predlaže postavljanje fiksne sigurnosne opreme (primjerice, konopom priēvršđeni pojas za spašavanje), koja može biti iznimno korisna u sluēaju iznenadnih nezgoda u moru; iii. Kvaliteta sadržaja na ovim plažama nije osobito visoka, stoga se predlaže posveđivanje veđe pozornosti unapreĜenju njihove kakvođe. Na Maloj Raduēi gotovo i nema sadržaja, pa se predlaže uvoĜenje barem tuševa i toaleta. Sliēno je i na plaži Prapratna, koja sanitarne sadržaje nudi uglavnom unutar kampa. Plaža Slanica je ēak i preopteređena velikom koliēinom rekreacijskih (tobogani, trampolini, itd.) i ugostiteljskih sadržaja na malom prostoru, ēime se znaēajno nagrĜuje vizualni doživljaj prostora. Stoga se predlaže njihovo reduciranje i/ili ureĜenje na naēin najmanje invazivan za krajolik. Od sanitarnih sadržaja, predlaže se uvoĜenje ekoloških opcija, kao i sustava uštede vode na tuševima; iv. Za razliku od ostalih plaža, plaža Prapratna ima jedinstvenu situaciju u kojoj postoji moguđnost prelaska automobila preko same plaže. Naime, veza kuđa na zapadnoj obali s glavnom prometnicom moguđa je jedino preko plaže Prapratna. Stoga se predlaže izmještanje prolaza za automobile s plaže, koje treba napraviti u suradnji s kampom u uvali (ēijim gostima je takoĜer u interesu imati sigurnu plažu bez automobila). Povezanost kuđa na zapadnom dijelu uvale treba se riješiti bez prelaska motornih vozila plažom – kako u sezoni, tako i izvan nje; v. Potrebno je izraēunati toēne prihvatne kapacitete (uzimajuđi u obzir i odreĜeni dio hridinaste obale, kao i na temelju ispitivanja percepcije kupaēa o prenapuēenosti), te odrediti mjere za ograniēavanje broja kupaēa u skladu s izraēunatim kapacitetima. Na navedenim plažama se ne preporuēuje uvoĜenje sustava naplađivanja ulaznica (jedno od rješenja može biti i obvezno korištenje nekih sadržaja (npr. fiksno postavljenih ležaljki)), ali ne za sve plaže: primjerice, ova bi mjera (uz uvoĜenje sanitarnih sadržaja), znatno podigla kvalitetu plaži Prapratna, U odnosu na gore spomenute plaže, plaža Dolac je znatno manja, pa po svom izgledu više spada u kategoriju ruralnih plaža (iako se može svrstati u kategoriju mjesnih plaža). Zbog toga se ne preporuēa uvoĜenje dodatnih sadržaja. Jedina promjena u odnosu na dosadašnje ureĜenje plaže mogla bi biti otvaranje postojeđeg toaleta (koji je u sklopu restorana) svim korisnicima plaže, ali uz malu novēanu naknadu. U dogledno vrijeme se predlaže i postavljanje zone ograĜivanja kupaēa od motornih ēamaca. Plaža Zlatni rât je jedna od najpoznatijih dalmatinskih plaža, relativno dobro ureĜena i kvalitetno upravljana. Ipak, prema analizama prihvatnog kapaciteta se može zakljuēiti da se tijekom sezone premašuje optimalni kapacitet. U sluēaju Zlatnog rata, ograniēavanje broja kupaēa kroz ograniēavanje broja parkirnih mjesta ne može biti primjenjiv instrument. Naime, u neposrednoj blizini plaže je nekoliko hotela i veliki broj apartmana za iznajmljivanje, ēiji gosti gotovo u pravilu odlaze na plažu Zlatni rât (uz dnevne posjetitelje koji dolaze automobilima te koriste parkiralište). Stoga je jedna od opcija kojom se može ograniēiti broj kupaēa uvoĜenje sustava naplađivanja ulaznica. Treba napomenuti da bi se primjenom takvog instrumenta znatno poveđala i cijena koncesije. Osim toga, takav pristup traži
153
CRA/PPA, COAST
provoĜenje sustavnog informiranja javnosti da bi se osiguralo njihovo sudjelovanje i podrška. Druga opcija je veđ spomenuti instrument obveznog korištenja unaprijed postavljenih ležaljki (u skladu s preporuēenim kapacitetom), ēime bi se pridonijelo i veđem vizualnom redu na plaži.
4.3.3
Plaže kao prijelazni oblici veđeg i manjeg konflikta izmeĜu prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala
i. Plaže Velika i Mala Saplunara, Pupnatska luka, Vuēine, Uvala Vlašiđi, Kostanj i plažice otoka Silbe (Carpusina, Pocukmarak te uvale Sv. Ante i Južni Porat), prepoznate su kao plaže s približno jednakim rekreacijskim i konzervacijskim potencijalima, uz nešto veđe moguđnosti za razvoj rekreacijskih aktivnosti. Preporuka za mjesne plaže iz ove kategorije (Saplunara i Uvala Vlašiđi) uglavnom se tiēe ulaganja napora u dodatno ureĜenje plaža, prvenstveno s naglaskom na rješenja koja su održiva i odgovorna prema prirodi. Ruralne plaže (Pupnatska luka, Kostanj i Vuēine) ne traže dodatne sadržaje, osim nešto veđe pažnje posveđene ēišđenju (osobito na plaži Kostanj). Osim toga, na plaži Pupnatska luka javlja se znatno prekoraēenje prihvatnog kapaciteta, osobito u samom vrhu sezone, koje se može riješiti ureĜenjem parkirališta za maksimalno 100 automobila, ēime se osigurava parkirališni prostor za približno 300 kupaēa. Osim toga, može se preporuēiti uklanjanje mobilnih toaleta, uz postavljanje ekoloških rješenja s doživotnom garancijom, ureĜenje nekih krajobraznih elemenata plaže (suhozidi, poljski putevi, itd.), postavljanje informativnih tabli i sliēno. Takve se intervencije mogu napraviti jedino u suradnji s lokalnim stanovništvom, jer je najveđi dio tog podruēja privatno vlasništvo. U uvali Vlašiđi, kao i na odabranim plažicama Silbe, može se predložiti dodatno ulaganje u osnovne sadržaje plaže (ležaljke, suncobrani, svlaēionice, štedni tuševi, kajaci i sliēno), kao i u sigurnosne aspekte – prije svega ograĜivanje kupališnog dijela od zone za motorna plovila. Veđu pozornost treba posvetiti upravljanju plažama Velika i Mala Saplunara koje su, zbog svojih prirodnih vrijednosti (posebno pješēarskih staništa i vegetacije), uvrštene su u kategoriju zaštiđenih podruēja kao znaēajni krajobraz. Naime, uslijed intenzivnog korištenja, vrijedna staništa su znaēajno degradirana. Upravljanje ovim resursom treba biti prvenstveno usmjereno na oēuvanje preostale vrijedne vegetacije kroz poticanje razvoja ekoͲturizma i drugih okolišno osjetljivih aktivnosti, te kroz jaēanje svijesti i informiranje javnosti o vrijednostima ovog podruēja (Prilog 6). ii. Plaže Sv. Marija (obalno podruēje Sv. Duh – Bošane na otoku Pagu), Ljubaēki zaljev, Pržina i Kamenice, te udaljenije plaže otoka Silbe (Mavrova, Dobre vode, Nozdre, Vele stijene, Lojišđe, Pernastica i Vela smrdeēa), su plaže s gotovo identiēnim prirodnim i rekreacijskim vrijednostima. Razlike meĜu njima postoje utoliko što je krajobraz najveđa vrijednost plaža Sv. Marija i Kamenice, dok su na plažama Ljubaēkog zaljeva i na plaži Pržina izraženije vrijednosti kopnenih staništa. Stoga se na podruējima Sv. Marije i Kamenica svakako preporuēuju minimalne (ili nikakve) intervencije u krajobraz (posebice na podruēju Sv.Duh – Bošane). Najveđi problem podruēja Ljubaēkog zaljeva je moguđnost dolaska automobilima direktno na plažno podruēje. Preporuka je onemoguđiti takav prilaz, uz osposobljavanje parkirališnog prostora (poštujuđi prihvatni kapacitet) u pozadinskom podruēju. Posebice, na dijelu odreĜenom (važeđim Prostornim planom) kao ureĜena plaža, mogu se uvesti i neki osnovni sadržaji. Na plaži Pržina postoji veđ znaēajan broj sadržaja, pa se ne preporuēuje uvoĜenje novih. Štoviše, i postojeđe treba uskladiti s vrijednim nalazima pješēarske vegetacije u pozadinskom dijelu, koje se ne smije ugrožavati. Upravo zbog rijetkih preostalih sipina u pozadini plaže, kao i ugrožene vrste Pancratium maritimum, predlaže se postavljanje informativne table s osnovnim informacijama o važnosti tih vrsta. iii. Plaže Ninske lagune, Sakarun, Šunj, Karin, Srebrna, Stiniva, Stonēica i Porat su plaže u tzv. konfliktnoj zoni, ali s izraženijim prirodnim vrijednostima. Stoga se za takve plaže, a osobito za plaže u kategoriji ruralnih i udaljenih plaža (Sakarun, Šunj, Srebrna, Stiniva, Stonēica i Porat), predlaže minimalno ili nikakvo opremanje sadržajima. Kao gradske (odnosno, mjesne) plaže, plaže Ninske lagune traže i nešto veđi broj sadržaja, ali uz znatno poštivanje oēuvanja prirodnih vrijednosti. Plaže Ninske lagune (Kraljiēina plaža i Ždrijac) imaju izrazite prirodne vrijednosti, ali i veliki broj kupaēa te intezivne turistiēke aktivnosti i kapacitete koji gravitiraju ovom podruēju. Stoga se za
154
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
4.3.4
ove plaže predlaže uvoĜenje programa zoniranja cijelog podruēja lagune, gdje bi se odredile zone koje bi bile potpuno iskljuēene iz korištenja, kao i zone u kojima se predviĜaju rekreacijske aktivnosti, uz definiranje tipa aktivnosti. Detalji ovakvog upravljanja plažama bit đe detaljnije obraĜeni kroz razradu koncepta pilotͲprojekta (prilog 6); Plaža Sakarun je dio zaštiđenog podruēja (znaēajni krajobraz), ali i iznimno vrijedan rekreacijski resurs. Kao ruralna plaža, na Sakarunu se može preporuēiti minimalan broj sadržaja: svlaēionice, ležaljke i suncobrani, te ekološki zahod umjesto postojeđeg mobilnog (kemijskog). Na plaži postoje znaēajne naplavine ostataka posidonije u kojima je, nažalost, uoēena i velika koliēina smeđa. Zbog sanitarnih razloga, predlaže se (u skladu s dosadašnjom praksom) uklanjanje veđeg dijela tih naplavina tijekom ljetne sezone. Uklonjene naplavine treba oēistiti od smeđa, te adekvatno deponirati ili reciklirati (korištenje u svrhu komposta ili sliēno). Tijekom zimskih mjeseci naplavine ne treba uklanjati. Javna ustanova za upravljanje zaštiđenim dijelovima prirode Zadarske županije dobila je koncesiju za postavljanje bova u uvali, upravo zbog velikog pritiska na livade cvjetnice uslijed sidrenja. Takvo rješenje je iznimno pozitivno – ipak, potrebno je uvesti trajnu kontrolu, kao i informiranje korisnika plaže (i uvale) o prirodnim vrijednostima podruēja (naime, uoēeno je nepoštivanje zabranje sidrenja u uvali). TakoĜer, podržava se inicijativa da se cijela uvala stavi pod koncesiju Javne ustanove. To može biti i dobar primjer upravljanja (i rješavanja problema nadležnosti nad zaštiđenim dijelovima prirode koji su istodobno dijelovi pomorskog dobra), koji se može primijeniti na ostala podruēja; Najveđi problem na podruēju Šunja je intezivno sidrenje u uvali, koje je rezultiralo potpunim uništenjem livada cvjetnica, te ga stoga treba kontrolirati i ograniēiti postavljanjem bova (u skladu s prihvatnim kapacitetom uvale). Koliko je to moguđe, treba ograniēiti ēišđenje naplavina i tijekom sezone (bar na nekim dijelovima), a svakako ne ēistiti izvan sezone jer naplavine spreēavaju eroziju. Kao i na plaži Sakarun, uklonjene naplavine treba reciklirati i/ili adekvatno deponirati; Kao i za plažu Šunj, na plažama Stiniva, Stonēica i Porat treba ograniēiti i kontrolirati sidrenje uz postavljanje plutaēa unutar prihvatnog kapaciteta uvale170. Ne preporuēuje se razvijanje dodatnih sadržaja na plažama – štoviše, s obzirom na tip plaže bilo bi preporuēljivo i njihovo potpuno uklanjanje. Plažu Srebrna treba oēuvati u sadašnjem stanju; Na plaži Karin treba posvetiti dodatnu pozornost ēišđenju, te unapreĜenju sadržaja. Predlaže se postavljanje ekoloških toaleta, nekih sigurnosnih elemenata (zoniranje kupališnog podruēja), svlaēionica te štednih tuševa.
Sidrišta
Uvale Tijašđica, Tratinska, Mala Nozdra i Stupica Velika su uvale koje su uvrštene u ekološku mrežu, ali su istovremeno i iznimno popularna sidrišta. U ovim uvalama nema plaža – zapravo, postoje vrlo mala plažna (džepna) podruēja, ali ona zapravo nisu u upotrebi. Studijom i programskom osnovom nautiēkog turizma ŠibenskoͲkninske županije, sve su ove uvale predviĜene kao koncesionirana sidrišta s postavljanjem zadanog broja plutaēa. S obzirom na to da su navedene lokacije dio ekološke mreže zbog vrijednih livada cvjetnica, optimalno rješenje bilo bi potpuno uklanjanje brodica iz ovih uvala. Buduđi da takvo rješenje nije moguđe, postavljanje plutaēa (kao sustav kontroliranog sidrenja) se ipak može smatrati prihvatljivim. MeĜutim, važno je provoĜenje kontrole u navedenim uvalama da bi se sprijeēilo ilegalno sidrenje. U sklopu projekta COAST, predviĜa se izrada studije koja đe se baviti tematikom kartiranja morskih staništa s ciljem odreĜivanja optimalne lokacije privezišta, kao i podloga za provoĜenje kontinuiranog monitoringa. S tim u vezi, može se preporuēiti da kao demonstracijska podruēja budu odabrane uvale/sidrišta obraĜene ovim Smjernicama.
170
Koji treba biti rezultat posebne studije o kapacitetima sidrišta.
155
CRA/PPA, COAST
5. POPIS KORIŠTENE LITERATURE AB (2005.). Temporadoa de plages. Adjuntament de Barcelona. Dossier d’internet. 14pp. Acland, B. (1994.). Resort management. (U): Earll, R. C. (ur.). Coastal and Riverine Litter: Problems and Effective Solutions. Coastal Management for Sustainability, Candle Cottage, Kempley, Glos. UK. pp 18Ͳ20. AENOR (2003.). Sistemas de gestión ambiental. Guia para la implantación de sistemas de gestión ambiental conforme a la norma UNEͲENͲISO 14001 en playas. PNE 150104. Amos, F.A., Wickham, A., Rowe, C. i Amos, L. (1995.). An evaluation of volunteer beach cleaning and dataͲrecording methods. Third International Conference on Marine Debris. Seeking Global Solutions, (ur.), J. Faris i K. Hart. Center for Marine Conservation, Florida, USA. Argardy, M.R. (1993.). Accommodating ecotourism in multiple use planning of coastal and marine protected areas. Ocean and Coastal Management. 20; 219Ͳ239. Ariza, E., Jiminez, J.A., i R., Sarda (2008.). A critical assessment of beach management on the Catalan coast. Ocean and Shoreline Management. 51, 141Ͳ160. Ariza, E., Sardá, R., Jiménez, J. A., Mora, J. i Ávila, C. (2008.). Beyond performance assessment measurements for beach management: Application to Spanish Mediterranean beaches. Coastal Management. vol 36., pp 47Ͳ66. Bartoletti, E., Cipriani, L. E., Dreoni, A. M., Montelatici, M. i Pranzini, E. (1995.). Beach first response to stabilisation works: A case study at the Cecina River Mouth, Italy. U: Ozhan, E. (ur.) MedCoast ’95. pp 1173Ͳ1188. Ankara, METU. Batta, R.N. (2000.). Tourism and the environment: a quest for sustainability with special reference to developing countries, and policy analysis on Himachal Pradesh. Indus Publishing. BaudͲBovy, M. i F. R. Lawson (1998.). Tourism and Recreation. Elsevier Science & Technology Books. pp 304. BEACH Act, 2000. http://www.epa.gov/waterscience/beaches/report/ Bell, F. (1986.). Economic policy issues associated with beach renourishment. Policy Studies Review. 6, pp 374Ͳ81. Bezzi, A., Fontolan, G, Nirdstrom, K, F., Carrer, D i N. L., Jackson (2009.). Beach nourishment and Foredune restoration: Practices and Constraints along the Venetian Shoreline, Italy. Journal of. Coastal Research. SI56. pp 287Ͳ291. Bird, E.C.F. (1996.). Beach Management. John Wiley & Sons. pp 281. Blakemor, F.B. i A. Williams (2008.). British Tourists’ Valuation of a Turkish Beach Using Contingent Valuation and Travel Cost Methods. Journal of Coastal Research. 24(6). pp 1469Ͳ1480. Blakemore, F. B., Williams, A.T., Coman, C., Micallef, A. i O.Unal (2002.). Aspects of Beach economics: Malta, Romania and Turkey. (U) Journal of World Leisure. pp 22. Boudouresque C.F., Bernard G., Bonhomme P., Charbonnel E., Diviacco G., Meinesz A., Pergent G., PergentͲMartini C., Ruitton S. i L. Tunesi (2006.). Préservation et conservation des herbiers à Posidonia oceanica. RAMOGE pub: 1Ͳ 202. Breton, F., Clapés, J., Marquès, A., i G.K Priestley (1996.). The recreational use of beaches and consequences for the development of new trends in management: the case of the beaches of the Metropolitan Region of Barcelona (Catalonia, Spain). Ocean and Coastal Management. 32 153Ͳ180. Camhis, M. i Coccossis, H. (1982.). The national coastal management program of Greece. Ekistics, 293. pp 131Ͳ137. Casser L. F. (2002.). Coastal sand dunes under siege: a guide to conservation for environmental managers. IEI, Foundation for International studies. Malta. 194 pp. Castellani, V., Sala, S. i D. Pitea (2007.). A new method for tourism carrying capacity assessment. Ecosystems and Sustainable Development VI. WIT Transactions on Ecology and the Environment. 106, pp 365Ͳ374. CeballosͲLascuráin, H. (1998.). Tourism, ecotourism and protected areas: the state of naturebased tourism. IUCN Protected Areas Programme. Gland, Switzerland. CEC (1976.) Council Directive of 8 December 1975, concerning the quality of bathing water, 76/160/EEC. Council of the European Communities. Official Journal of the European Community 19 (L31). 1Ͳ7.
156
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
CEC (2006.). Directive 2006/7 EC of 15 Feb. 2006, concerning the management of bathing water quality and repealing Directive 76/160/EC, Official Journal of the European Communities 1.64 of 4.3.2006. EC 2006/7 EC European Parliament and the European Council 2006. CEES (Coastal Environmental Engineering Solutions Inc) (2006.). Beach management project: Best practices guidelines for 50 beaches along the coastline of Barbados. Draft report submitted to the Government of Barbados, St. Michael, Barbados, Coastal Environmental Engineering Solutions Inc. Cendrero, A. i D.W. Fischer (1997.). A procedure for assessing the environmental quality of coastal areas for planning and management. Journal of Coastal Research. 13, pp 732Ͳ744. Chaverri, R. (1989.). Coastal Management: the Costa Rica Experience, (U): Coastal Zone '87, Proc. 5th Symposium on Coastal and Ocean Management (ur.): O. T. Magoon, Vol. 5, Amer. Soc. Civ. Eng. pp 1112Ͳ1124. Cifuentes Arias, M. (1992.). Determinacion de capacidad de carga turistica en areas protegidas. CATIE, Turrialba, Costa Rica. Cifuentes, M., Alpizar, F., Barroso, F., Courrau, J., Falck, L., Jimenez, R., Ortiz, P., Rodriguez, V., Romero, J.C. i J. Tejada (1992.). Determinación de capacidad de carga turística en áreas protegidas. Technical Report no 194. CATIE. Turrialba, Costa Rica. Cifuentes, M.A., Mesquita, C.A.B., Mendez, J., Morales, M.E., Aguilar, N., Cancino, D., Gallo, M., Jolon, M., Ramirez, C., Ribeiro, N., Sandoval, E., i M. Turcios (1999.). Capacidad de carga turística de las areas de uso público del Monumento Nacional Guayabo, Costa Rica. CATIE, WWF. Turrialba, Costa Rica. CIRIA (1996.). Beach Management Manual. (ur): J.D. Simm. Construction Industry Research and Information. Association Report 153. London. pp 448. Cimerman, R. i Paunoviđ, A. (2008.). Upravljanje obalnim podruējem u Hrvatskoj. Centar za regionalne aktivnosti Program prioritetnih akcija. Split. Neobjavljena studija. Clark, J.R. (1996.). Coastal zone management handbook. Lewis Publishers. Boca Raton, U.S.A. pp 694. CMC (1992.). 1992 International Coastal Cleanup Results. (ur.) R. Bierce i K. O’Hara. Center for Marine Conservation. 217pp. CMC (1993.). 1993 International Coastal Cleanup Results. (ur.) R. Bierce i K. O’Hara. Center for Marine Conservation. 275pp. Coccossis, H. (2004.). Sustainable tourism and tourism carrying capacity: a new context (chapter 1). (U): Coccossis, H.i A. Mexa (ur.). The challenges of tourism carrying capacity assessment. Ashgate Publishing, Ltd. Coccossis, H. i A. Parpairis (1999.). Tourism and the environment: some observations on the concept of carrying capacity. (U): Briassoulis, H. i J. Straaten (ur). Tourism and the environment: regional, economic, cultural, and policy issues. Springer. CompilloͲBesses, X., Priestley, G.K., i Romagose, F. (2004.). Using EMAS and LA21 as tools towards sustainability: the case of a Catalan coastal resort. (U): Coastal mass tourism: diversification in sustainable development in southern Europe. (ur): B. Bramwell, Channel View Publications, Clevedon, UK. Cooper, J.A.G., i O.H., Pilkey (2004.). Alternatives to the mathematical modelling of beaches. Journal of Coastal Research. 20 (3). pp 641Ͳ644. Cooper, J.A.G. i J. McKenna (2008.). Social justice in coastal erosion management: the temporal and spatial dimensions. Geoforum. 39, pp 294Ͳ306. Cronin, P. (2009.). Lawmaker considers ban on smoking at local beaches. www.seacoastonline.com. Cutter, S.L., Nordstrom, K.F. i Kuema, G.A. (1979.). Social and environmental factors influencing beach site selection. Proc. 5th Ann. Conf. Resource Allocation Issues in the Coastal Environment. (ur): N. West. The Coastal Society. pp 183Ͳ194. Davidson, NC., D’Alaffoley, D., Doody, J. P., Way. LS., Gordon, J., Key, R., Drake, CM., Pienkowski, MW., Mitchell, R i K. L. Duff (1991.). Nature Conservation and Estuaries in Great Britain. Estuaries Review. NCC, Northminster House, Peterborough. Da Silva, C. P. (2002.). Beach Carrying Capacity Assessment: How important is it? Journal of Coastal Research. ICS 2002 Proceedings. pp 190Ͳ197. Da Silva, C. P., Pontes, S. i J. C. Ferreira (2005.). The Management of Beaches: Implementing the Carrying Capacity Concept. Da Silva, C. P., Alves, F. L. i R. Rocha (2007.). The Management of Beach Carrying Capacity: the case of Northern Portugal. Journal of Coastal Research. ICS 2007 (Proceedings). pp135Ͳ139.
157
CRA/PPA, COAST
Dean, R.E. (1986.). Coastal armouring: Effects, principles and mitigation. Proc 20th Conf, Coastal Engineering. Taiwan, Amer. Soc. Civil Eng. pp 1023Ͳ1036 Defeo, O., McLachlan, A., Schoeman, D.S., Schlacher, T.A., Dugan, J., Jones, A., Lastra, M. i F. Scapini (2009.). Threats to sandy beach ecosystem: A review. Estuarine, Coastal and Shelf Science. 81, pp 1Ͳ12. DEFRA (2009.). Marine and Coastal Access Act receives Royal Assent. (U): Marine and Coastal Access Act Newsletter. Department for Environment, Food and Rural Affairs (DEFRA). London, United Kingdom. pp 8. Deidun, A., Saliba, S. i P.J.Schembri (2009.). Considerations on the ecological role of wrack accumulations on sandy beaches in the Maltese Islands and recommendations for their conservation management. Journal of Coastal Research. Special Issue 56. de Groot, R.S. (1992.). Functions of nature. Evaluation of nature in environmental planning, management and decision making. WoltersͲNoordhoff, Groningen, NL. de la Huz, R., Lastra, M., Junoy, J., Castellanos, C. i J.M. Vieitez (2005.). Biological impacts of oil pollution and cleaning in the intertidal zone of exposed sandyvbeaches: Preliminary study of the ''Prestige'' oil spill. Estuarine, Coastal and Shelf Science. 65(1Ͳ2), pp 19Ͳ29. Dinius, S.H. (1981.). Public perceptions in water quality evaluation. Water Resources Bulletin. 17(1); 116Ͳ121. Doods, R., i I., Kelman (2008.). How climate change is considered in sustainable tourism policies: a case of the Mediterranean islands of Malta and Mallorca. Tourism Review International, 12. pp 57Ͳ70. Dubsky, K. (Ur). (1995.). Coastwatch Europe. Results of the International 1994 Autumn Survey. ISBN 0Ͳ9523324Ͳ6Ͳ 9. Coastwatch Europe. 128pp. Dugan, J.E., Hubbard, D.M., McCrary, M.D. i M.O. Pierson (2003.). The response of macrofauna communities and shorebirds to macrophyte wrack subsidies on exposed sandy beaches of southern California. Estuarine Coastal and Shelf Science. 12, pp 645Ͳ653. DUZPO (1998). Upravljanje hrvatskih obalnim podruējem. Republika Hrvatska. Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša. Zagreb. Dwight (2007.). Beach attendance and bathing rates for Southern Califonia beaches. Ocean and Coastal Management. 50, pp 847Ͳ858. DZZP (2009a). Upravljanje podruējima NATURA 2000. Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb, Hrvatska. DZZP (2009b). NATURA 2000 i more u Hrvatskoj. Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb, Hrvatska. Earll, R. (1997.). Developing a standardised approach for comparing beach litter pollution. Marine Environmental Management and Training. Candle Cottage, Kempley, Glos. GL18 2BU. 12pp. ECOPLAGE (2010.). The ecological system to counter beach erosion – Technical documentation. EEA (2006.). The changing face of Europe’s coastal areas. EEA Report No. 6 (ur): F., Breton i A., Meiner. Luxembourg office for official publications of the European Communities. Eke, F. (1997.). Coastal legislation and implementation in Turkey: Prospects for cooperation. U: Ozhan, E. (ur) MedCoast ’97. Ankara, METU. pp 665Ͳ678. EPA (2000.). Lake Superior Lakewide Management Plan (LaMP 2000). United States Environmental Protection Agency (EPA). Washington DC, USA. Ergin, A., Williams, A. T., Micallef, A. i S. T. Karakaya (2002.). An Innovative Approach to Coastal Scenic Evaluation. (U): Beach Management in the Mediterranean and Black Sea. (ur) E. Ozhan, Medcoast, Ankara: 215Ͳ226 Ergin, A., Karaesmen, E., Micallef, A. i A. T. Williams (2004.). A new methodology for evaluating coastal scenery: fuzzy logic systems. Area. 36 (4), pp 367Ͳ386. EuroSIMA (2006.). The European surf market EuroSIMA cluster (01/01/06). Eurostat (2009.). EuroͲStatistics. Population Reference Bureau. Everard, M. (1996.). Aesthetic assessment and management by the NRA. (U): Coastal and riverine litter: Problems and effective solutions. (ur.) R Earll. Marine Environmental Management and Training. Candle Cottage, Kempley, Glos. GL18 2BU. 50pp. Fanini, L., Martin Cantarino, C. i F. Scapini (2005.). Relationships between the dynamics of two Talitrus saltator populations and the impacts of activities linked to tourism. Oceanologia. 47, pp 93Ͳ112. Fariēiđ, J. (2006.b): Obala – prostor kontakta i konflikta, Akademik Josip Rogliđ i njegovo djelo – Zbornik radova, Hrvatsko geografsko društvo, Split, Zadar, Zagreb, 269Ͳ298.
158
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Filipiđ P.i I. Šimunoviđ (1993.). O ekonomiji obalnih podruēja. Ekonomski fakultet, Sveuēilište u Splitu. Split, Hrvatska. Finkl, C.W., i C., Kruempfel (2005.). Threats, obstacles and barriers to coastal environmental conservation: societal perceptions and managerial positionalities that defeat sustainable development. U (ur) VelosoͲGomez, F., Taveira Pinto, F., da Neves, L., Sena, A., i O Fereira, Proc 1st Int. Conf, on coastal; conservation and management in the Atlantic and Mediterranean Seas. Univ. Porto, Portugal. pp 3Ͳ28. Fisher, E.R. i A. L. Sunley (2007.). A line in the sand: Balancing the Texas open beaches Act and coastal development. (U): Proceedings of Coastal Zone 07. Portland, Oregon. Gilbert, C. (1996.). The cost to local authorities of coastal and marine pollution – a preliminary appraisal. (U): Recent Policy Developments and the Management of Coastal Pollution. 12Ͳ14. (ur), R.C. Earll. Marine Environmental Management and Training. Candle Cottage, Kempley, Glos., GL18 2BU. 32pp. Goldberg, E. D. (1994.). Coastal Zone Space: A Prelude to Conflict. UNESCO Environment and Development Series. Paris, UNESCO. Griffin, T i DeLacey, T. (2002.). Green Globe: sustainability accreditation. for tourism. (U): Sustainable Tourism: a global perspective. (ur): Harris, R., Griffin, T., i P. Williams. ButterworthͲHeinemann, Oxford. Griffith, A. (2009.). The Global Extent of Beach Sand Mining. Annual Meeting Geological Society of America, Portland, Oregon, USA. Guala, I.,Simeone S., Buia, M.C., Flagella, S., Baroli, M. i G. De Falco (2006.). Posidonia oceanica „banquette“ removal: Environmental impact and management considerations. Biologia Marina Mediterranea. 13(4). pp 149Ͳ 153. Gubbay, S. (1994.). The future of coastal management – challenges and opportunities. (U): Proceedings of the Coastline Conference – Public participation in Coastal Management. 31st May, 1994. 6Ͳ7. (ur.) Farnborough College of Technology,Farnborough. Hampshire, England. ISBN 1Ͳ899080Ͳ40Ͳ6. 55pp. Guilcher, A., (1985.). Problems of shore and Foreshore Management Exemplified by the French coast. (U): International Seminar on Coastal Planning Realities and Perspectives. University of Genoa Hall, S.J. (1994.). Physical disturbance and marine benthic communities: life in uncosolidated sediments. Oceanography and Marine Biology: an Annual Review. 32, pp 179Ͳ239. HORWATH (2008.). Plan upravljanja plažama SplitskoͲdalmatinske županije. Turistiēka zajednica SplitskoͲ dalmatinske županije. Split, Hrvatska. HORWATH (2009.). Plan razvoja plaže u Makarskoj. Turistiēka zajednica SplitskoͲdalmatinske županije. Split, Hrvatska. Houston, J. R. (1996.). International Tourism and U.S. Beaches. (U): The CERCular, Newsletter of the Coastal Engineering Research Centre, USA. CERCͲ96Ͳ2. pp 1Ͳ3. Houston, J.R. (2002.). The economic value of beaches: a 2002 update. (U): Shore & Beach. vol 70, no. 1, pp 3Ͳ10. Innocenti, L., i E. Pranzini (1993.). Geomorphological evolution and sedimentology of the Ombrone River delta, Italy. Journal of Coastal Research. 9, pp 481Ͳ493. IPCC (2007.). Intergovernmental Panel on Climate Change web site http://www.ipcc.ch. IT (2002.). Istraživanje o stavovima i potrošnji turista u Hrvatskoj – TOMAS ljeto 2001, Institut za turizam. Zagreb, Hrvatska. pp 220. IT (2005.), Istraživanje o stavovima i potrošnji turista u Hrvatskoj – TOMAS ljeto 2004, Institut za turizam. Zagreb, Hrvatska. pp 238. James, R.J. (2000.). From beaches to beach environments: linking the ecology, humanͲuse and management of beaches in Australia. Ocean and Coastal Management. 43, pp 495Ͳ514. Jaramillo, E., Contreras, H., i A., Bollinger (2002.). Beach and Faunal Response to the Construction of a Seawall in a Sandy Beach of South Central Chile. Journal of Coastal Research. Vol. 18, No. 3. pp 523Ͳ529. Jovicic, D. i A. Dragin (2008.). The assessment of carrying capacity – a crucial tool for managing tourism effects in tourist destinations. TURIZAM. 12, pp 4Ͳ11. Kallis, G.i H. Coccossis (2004.). Theoretical reflections on limits, efficiency and sustainability: implications for tourism carrying capacity. (U): Coccossis, H.i Mexa, A. (ur). The challenges of tourism carrying capacity assessment. Ashgate Publishing, Ltd. Kamphius, J.W. (1980.). Basic NearͲshore Processes in Coastal Engineering. (U): A.J. Bowen (Convenor). Short course lecture notes, ACROSES. National Research Council, Ottawa. pp 4.1Ͳ4.45.
159
CRA/PPA, COAST
Kauffman, J. i Brown, M. (1991.). California marine debris action plan. (U): Coastal Zone ‘91. (ur.) Magoon, O.T., Converse, H., Tippie, V., Tobin, L.T. i Clark, D. Proceedings of the Seventh Symposium on Coastal and Ocean Management. Long Beach, California, July 8Ͳ12, 1991. 3390Ͳ3406. Kay, R. and Alder, J. (1999.). Coastal Planning and Management. Spon Press, London U.K. pp 375. King, P. (1999.). The fiscal impact of beaches in California. Public Research Institute. Univ. of California, USA. King, M. (2009.). Florida’s Beach ReͲnourishment Act Upheld: http://nsglc.olemiss.edu/SandBar/SandBar7/7.4renourishment.htm. Klein, Y.L., Osleeb, J.P. i M. R., Viola (2004.). Tourism generated earnings in the coastal zone: a regional analysis. Journal of Coastal Research. 20 (4). pp 1080Ͳ1088. Kreisel, W., Landry, C. i A. Keeler (2005.). Coastal Erosion Management from a Community Economics Perspective: the Feasibility and Efficiency of User Fees. Journal of Agricultural and Applied Economics. 37 (2), pp 451Ͳ61. Lake Huron Centre for Coastal Conservation (2009.). Sand Dune Conservation at Sauble Beach. The lake Huron Centre for Coastal Conservation: www.lakehuron.on.ca. Lazarow, N. (2009.). Using market expenditure to estimate the value of recreational surfing to the Gold Coast, Australia. Journal of Coastal Research. SI56. pp 1130Ͳ1134. Leatherman, S.P. (1997.). Beach rating: A methodological approach. Journal of Coastal Research 13(1): 253Ͳ258. Leatherman, S.P. (1998.). America’s Best Beaches. Coastal Laboratory. International Hurricane Research Centre. Florida International University, Miami, USA. Lencek, L. i Bosker, G. (1998.). The beach: the history of paradise on earth. Viking Penguin, New York, U.S.A. pp 310. Llewellyn, P.J. i S.E. Shackley (1996.). The Effects of Mechanical Beach Cleaning on Invertebrate Populations. (U): British Wildlife, 7 (3), pp 147Ͳ155. Markandya, A., Arnold, S., Cassinelli, M., i T.Taylor (2007.). Protecting Coastal Zones in the Mediterrranean. An Economic and Regulatory Analysis. PAP/RAC. Markoviđ, M. (ur.; 2006.). Vodiē po odabranim plažama u Hrvatskoj. Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce. Split, Hrvatska. Markoviđ, M. (2008.). Održivi razvoj turizma na hrvatskom priobalju: Pilot projekt Baška Voda. Centar za regionalne aktivnosti programa prioritetnih akcija. Split, Hrvatska. Marin, V., Dursi, R., Ivaldi, R., Palmisani, F i Fabianpo, M. (2004.). Users’ perception analysis in Ligurian beaches, Italy. 1st Int, Conf, on the management of Coastal Recreational Resources, Beaches Yacht Marinas and coastal Ecotourism. Malta, (ur) A Micallef i A Vassallo. pp 141Ͳ149. Martin, B.S. i M. Uysal (1990.). An examination of the relationship between carrying capacity and the tourism lifecycle: management and policy implications. Journal of Environmental Management. 31, pp 327Ͳ333. Martin, K.T., SpeerͲBlank, R., Pommerening, J., Flannery, K. i K. Carpenter (2006.). Does beach grooming harm grunion eggs? Shore and beach. 74, pp 17Ͳ22. Marzetti Dell'Aste Brandolini, S. (2003.). Economic Valuation of the Recreational Beach Use: The Italian CaseͲ Studies of Lido di Dante, Trieste, Ostia and Pallestrina Island. Final Report for the DELOS project. Mascarenhas, R., Santos, R. i D. Zeppelini (2004.). Plastic debris ingestion by sea turtle in Paraiba, Brasil. Marine Pollution Bulletin. 49, pp 354Ͳ355. MCS (1997.). Readers Digest Good Beach Guide – 1996. Marine Conservation Society. David & Charles. 255pp. MCS (2000.). Beachwatch '99 – Nationwide Beach Clean and Survey Report. Marine Conservation Society. pp 60. MCS (2008.). Beachwatch 2008 Results – Summary. Marine Conservation Society.UK. Mexa, A. i H. Coccossis (2004.). Tourism carrying capacity: a theoretical overview (chapter 3). (U): Coccossis, H. i Mexa, A. (ur.). The challenge of tourism carrying capacity assessment: theory and practice. Ashgate, Aldershot. UK. Micallef, A. (2002.). Bathing area management in the Maltese Islands. Unpublished PhD thesis. Swansea, University of Wales. Micallef, A. i A. T. Williams (2002.). Theoretical strategy considerations for beach management. Ocean and Shoreline Management. 45(4Ͳ5), pp 261Ͳ275. Micallef, A. i A.T. Williams (2008.). Final Report to the Priority Actions Programme/Regional Activity Centre of the Mediterranean Action Plan (United Nations Environment Programme) on Beach Management Guidelines for the Mediterranean. pp 81.
160
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Micallef, A. i A.T. Williams (2003.) Application of Function Analysis to Bathing Areas in the Maltese Islands. (U): Journal of Coastal Conservation. 9: 147Ͳ158. Micallef A, Morgan R. i A. T. Williams (1999.). User preferences and priorities on Maltese beaches: findings and potential importance for tourism. (U): Randazzo, G. (ur.) Coastal environmental management. EUCC, Italy. CDͲrom, pp11. Micallef, A., Williams, A.T., Radic, M. i A. Ergin (2004.). Application of a novel bathing area evaluation technique – A case study of Croatian island beaches. (U): World Leisure. 46: (4). pp 4Ͳ21. MICRO (2008.). Marketing plan za tvrtku Splitska kupališta d.o.o. MICRO projekt d.o.o. Split, Hrvatska. Miles, J.R., Russell, P.E., i D.A., Huntley (2001.). Field measurements of sedimentary dynamics in front of a sea wall. Journal of Coastal Research, 17 (1). pp 195Ͳ206. Miller, M.L. (1993.). The rise of coastal and marine tourism. Ocean and Coastal Management. 20; pp 181Ͳ199. MK (2009.). etvrto nacionalno izvješđe republike hrvatske o biološkoj raznolikosti. Republika Hrvatska. Ministarstvo kulture. MMPI (2008.). Strategija razvoja nautiēkog turizma Republike Hrvatske za razdoblje 2009.Ͳ2019. Republika Hrvatska. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture. Ministarstvo turizma. Morgan, R., Bursalioglu, B., Hapoglu – Balas, L., Jones, T.C., Ozhan, E i A.T. Williams (1995). Beach user opinions and beach ratings: A pilot study on the Turkish Aegean Coast. (U): MedCoast '95, Tarragona, Spain. (ed.), E. Ozhan, MedCoast Secreteriat, Middle East Technical University, Ankara, Turkey. pp 373Ͳ383. Morgan, R., Jones, T.C. i Williams, A.T. (1993.). Opinions and perceptions of England and Wales Heritage Coast beach users: some management implications for the Glamorgan Heritage Coast, Wales. Journal of Coastal Research. 9 (4). pp 1083Ͳ1093. MrakͲTaritaš, A. (2008.). Comparative Analysis and Plan of Action for ICZM Protocol Implementation in Montenegro. Split: PAP/RAC. pp ii+35. MT (2003.). Strategija razvoja hrvatskog turizma do 2010. godine. Finalna verzija. Republika Hrvatska, Ministarstvo turizma. pp 39. MZOPUG (2009.). Nacionalno izvješđe o kakvođi mora na plažama hrvatskog Jadrana u 2009. godini. Republika Hrvatska. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ureĜenja i graditeljstva. Zagreb. Natura 2000. www.internationalwildlifelaw.org/EUCouncilDirective92.html. Nelson, C., i Williams, A.T. (1997.). Bathing water quality and health implications. (U): Water Pollution, (ur): Rajar, R., i C.A. Brebbia Computational Mechanics Publications. Southampton, UK. pp 175Ͳ183. Nelson C., i Botteril, D. (2002.). Evaluating the contribution of Beach Quality Awards to the local tourism industry in Wales – The Green Coast Award. Ocean and Coastal Management. 45. pp 157Ͳ170. Nelson, C. (2009.). Beach Water Safety Management (U): Williams A.T. i A. Micallef, 2009. Beach Management: Principles and Practice. EARTHSCAN Publishers, London, U.K. pp 445. O’Brien, E.L. (2002.). Carrying capacity for sustainable tourism development: Tofino, British Columbia, Canada. Unpublished MSc dissertation. University of Victoria. Canada. OCA (2009.). Stop the Beach Renourishment v. Florida Dep't of Environmental Protection court case: http://ownerscounsel.blogspot.com/2009/06/supremeͲcourtͲtoͲhearͲfloridaͲbeach.html. Oh, C., Dixon, A. W., Mjelde, J. W. i J. Draper (2008.). Valuing visitors’ economic benefits of public beach access points. Ocean and Coastal Management. 51, pp 847Ͳ853. Olin, R., Carlsson, B., i B. Stahre (1994.). The west coast of Sweden – the rubbish tip of the North Sea. (U): Coastal and Riverine Litter : Problems and Effective Solutions. (ur): R Earll, 12Ͳ14. Marine Environmental Management and Training. Kempley, Glos., UK. Olsen, S.B. (2003.). Frameworks and indicators for assessing progress in integrated coastal management initiatives. Ocean and Coastal Management. 46 (3Ͳ4), pp 347Ͳ361. Olsen, S.B. i D. Nickerson (2003.). The Governance of Coastal Ecosystems at the Regional Scale: An Analysis of the Strategies and Outcomes of LongͲTerm Programs. University of Rhode Island Coastal Resources Center. Narragansett, RI. Olsen, S.B., J.G. Sutinen, Juda, L., Hennessey, T.M. i T.A. Grigalunas (2006.). A Handbook on Governance and Socioeconomics of Large Marine Ecosystems. Univ. of Rhodes Island. pp 94. Ozhan, E., Uras, A. i Aktas, E. (1993.). Turkish legislation pertinent to coastal zone management issues. U: Ozhan, E. (ur) MedCoast ’93. MedCoast Secretariat, Ankara, METU. pp 333Ͳ346.
161
CRA/PPA, COAST
Özhan, E. (1996.). Coastal zone management in Turkey (U): Ocean & Coastal Management. Volume 30, Issues 2Ͳ3. pp 153Ͳ176 Ozhan, E. (2005.). Coastal Area Management in Turkey. Split, PAP/RAC. pp 120. PAP/RAC (2003.). Guide to Good Practice in Tourism Carrying Capacity Assessment. Priority Actions Programme Regional Activity Centre, Split, Croatia, 44 pp. PAP/RAC (2007.). State of the Art of Coastal and Maritime Planning in the Adriatic Region. Synthesis Report. Priority Actions Programme Regional Activity Centre. Split, Croatia. pp 58. Pearce, D. G. i R. M. Kirk (1986.). Carrying Capacity for Coastal Tourism. United Nations Environment Programme. Industry and Environment. (9) 1, pp 3Ͳ7. Pendleton, L., i J Kildow (2006.). The non market value of beach recreation in California. Shore and Beach. 74. pp 34Ͳ37. Peterson, C.H., Hickerson, D.H.M.i G.G. Johnson (2000.). ShortͲterm consequences of nourishment and bulldozing on the dominant large invertebrates of a sandy beach. Journal of Coastal Research. 16, pp 368Ͳ378. Peterson, C.H., Bishop, M.J., Johnson, G.A., D'Anna, L.M., i L.M. Manning (2006.). Exploiting beach filling as an unaffordable experiment: benthic intertidal impacts propagating upwards to shore birds. Journal of Experimental Marine Biology and Ecology. 338, pp 205Ͳ221. Philipp, R. (1993.). Community needlestick accidents and trends in environmental quality. Public Health. 107; pp 363Ͳ369. Platt, R.H. (1994). Evolution of coastal hazards policies in the United States. Coastal Management. 22, pp 265Ͳ284. Pollard, S. (1996.). Beachwatch ‘95. 1995 Nationwide beachͲclean & survey report. The MCS Ltd. Ross on Wye, England. 71pp. Pollard, S. i Parr, J. (1997.). Beachwatch ‘96. 1996 Nationwide Beach Clean & Survey Report. MCS. Sponsored by The Readers Digest. 81pp. Pond, K., Cavalieri, M. i van Maale, B. (2000.). Management frameworks. U: Bartram, J. and Rees, G. (ur) Monitoring Bathing Waters: A Practical Guide to the Design and Implementation of Assessments and Monitoring Programmes. pp 69Ͳ82. London and New York, WHO. Povh, D. (2000.). Economic Instruments for Sustainable Development in the Mediterranean Region. Responsible Coastal Zone Management. Periodicum Biologorum,. Vol. 102 (1). pp 407Ͳ412. Yepes, V. (1998.), Planificacion e Gestion Turistica de Playas, Cedex, Madrid, U: da Silva, C. P., Alves, F. L. and Rocha, R. (2007.), The Management of Beach Carrying Capacity: the case of Northern Portugal, Journal of Coastal Research, ICS 2007 (Zbornik radova), 135Ͳ139. Radic, M., Micallef, A., Williams, A.T. and A. Ergin, 2006. Application of the Bathing Area Registration and Evaluation (BARE) system – experience from Istria County on the northern Croatian coastline. (In): Proceedings of the Second International Conference on the Management of Coastal Recreational Resources – Beaches, Yacht marinas and Ecotourism, Malta 25th – 27th Oct. 2006, Gozo, Malta. EuroͲMediterranean Centre on Insular Coastal Dynamics, University of Malta, Malta. ISBN: 99932Ͳ650Ͳ9Ͳ8. pp 179Ͳ191. Rees, G. i Pond, K. (1995.). Marine litter monitoring programmes – a review of methods with special reference to national surveys. Marine Pollution Bulletin, 30(2). pp 103Ͳ1089. Rees, G. (1997.). Lies, Damned lies and beach awards. (U): G. Rees, (ur), Current issues Vol. 1. University of Surrey, Robens Institute. Guildford, UK, pp 1Ͳ2. Rice, N. (1995.). Marine Debris Education in Southern Africa. (U): Seas of debris: A summary of the Third International Conference on marine debris. (ur) J. Faris i K. Hart. North Carolina Sea Grant. UNCͲSGͲ95Ͳ01. 54pp. RLSS UK/RoSPA (2004.). Safety on Beaches: Operational Guidelines. RLSS UK, RoSPA i Birmingham University. Rother District Council (2006.). Safer Sands for Camber Sands. Final Report prepared for Rother District Council, UK by Atkins Consultants Ltd. Document Reference: 5041152/60/DG/03. pp 83 Saïdane, A., N. De Waele i R. Van De Velde (1979.). Contribution à l'étude du compostage des plantes marines en vue de la préparation d'un amendement organique et d'un substrat horticole. Bull. Inst. natn. scient. tech. Océanogr. Pêche Salambô. 6(1Ͳ4), pp 133Ͳ150. Saidi N.; Kouki S.; M'hiri F.; Jedidi N.; Mahrouk M.; Hassen A.; H. Ouzari (2009.). Microbiological parameters and maturity degree during composting of Posidonia oceanica residues mixed with vegetable wastes in semiͲarid pedoͲ climatic condition. Journal of environmental sciences. 21(10), pp 1452Ͳ8.
162
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Sardá, R. (2001.). Shoreline development on the Spanish coast. (U): Science and Integrated Coastal Management. (ur), Bodungen, B and R.K Turner. Berlin: Dahlem University Press. pp 146Ͳ165. Shelby, B. i T.A. Heberlein (1986.). Carrying capacity in recreational settings. Corvallis: Oregon State University Press. USA. Schembri, P. J. (1993.). The fauna of the Maltese islands: a review and analysis (U): EllulͲMicallef, R i S Fiorine (ur) Collegium Militense quarterͲcentenary celebrations (1592Ͳ1992). Univ of Malta, Msida. pp 541Ͳ557. Schernewski, G. (2000.). Bathing water quality assessment, status and importance of integrated sustainable management along the German Baltic coast. Sustainable Development of Coastal Zones and Instruments for Its Evaluation; International Conference, October 22Ͳ27 2000, Bremerhaven, Germany. Schlacher, T.A., Schoeman, D.S., Dugan, J., Lastra, M., Jones, A., Scapini, F., i A. McLachlan (2008.b). Sandy beach ecosystems: key features, management challenges, climate change impacts, and sampling issues. Marine ecology. 29, pp 70Ͳ90. Segrado, R., Munoz, A.P. i L. Arroyo (2008.). Medicion de la capacidad de carga turística de Cozumel. El Periplo Sustentable 13: 33Ͳ61. Sevin, J. i Sevin, E. (1995.). Officer Snook Program. (U): Seas of debris: A summary of the Third International Conference on marine debris. (ur), J. Faris i K. Hart. North Carolina Sea Grant. UNCͲSGͲ95Ͳ01. 54pp. Simm, J.D., Beech, N.W. i S. John (1995.). A Manual for Beach Management. (U): Proceedings of Conference on Coastal Management’95 – Putting Policy into Practice. Institution of Civil Engineers, Bournemouth, Thomas Telford, U.K. pp 143Ͳ162. Simmons S. L. i Williams A.T. (1993.). Persistent marine debris along the Glamorgan Heritage Coast: A Management problem. (U): Interdisciplinary Discussions of Coastal Research and Coastal Management Issues. (eds.): H. Sterr, J. Hofstide i H. P. Plag. Peter Frank, Frankfurt. pp 240Ͳ250. Simmons S. L. i Williams, A. T. (1997.). Quantitative versus qualitative litter data. (U): Medcoast ‘97, Proceedings of the third international conference on the Mediterranean coastal environment. (ur): E. Ozhan., METU, Ankara, Turkey. pp 397Ͳ406. Sinderman, C.J. (1996.). Ocean pollution: effects on living resources and humans. CRC Press. SAD. Slater, J. (1995.). Marine Debris of Tasmania, Australia: sources and solutions. (U): Seas of debris: A summary of the Third International Conference on marine debris. (ur), J. Faris i K. Hart. North Carolina Sea Grant. UNCͲSGͲ95Ͳ01. 54pp. Speybroeck, J., Bonte, D., Courtens, W., Gheskiere, T., Grootaert, P., Maelfait, J.ͲP.,Mathys, M., Provoost, S., Sabbe, K., Stienen, W.M., Van Lancker, V., Vincx, M. i S. Degraer (2006.). Beach nourishment: an ecologically sound coastal defence alternative? A review. Aquatic conservation: Marine and Freshwater Ecosystems. 16, pp 63Ͳ72. Synder, J. (1995.). Techniques for prevention of marine debris at Glacier Bay, Alaska. (U): Seas of debris: A summary of the Third International Conference on marine debris. (ur), J. Faris & K. Hart. North Carolina Sea Grant. UNCͲSGͲ95Ͳ01. 54pp. Theroux (1983.). The Kingdom by the Sea – a journey around the coast of Great Britain. 246pp. TNS (2004.). Bathing water use in Scotland. TNS Travel and Tourism, Scottish Executive Social Research, Edinburgh. Trumbiđ, I. (2006.). Integrirano upravljanje obalnim prostorom: izbor ili nužnost. ovjek i prostor. Vol. 53, No. 11/12. Trumbiđ, I., Berlengi, G., Maroeviđ, M. i Shipman, B. (2005.). Coastal Policy and Management Framework: Integrating Landscape and Biodiversity into Economic Development. Summary, UNDP/GEF „COAST“ Project: Conservation and sustainable use of biodiversity in the Dalmatian coast through greening coastal development, Split, 14pp. Tudor, D. (2009.). From Global to Local: Marine Policy and Legislation. (U): Williams A.T. i A. Micallef (2009.). Beach Management: Principles and Practice. EARTHSCAN Publishers, London, U.K. pp 445. Tudor, D.T. i A.T. Williams (2003.). Public perception and opinion of visible beach aestetic pollution: the utilisation of photography. Journal of Coastal Research. 19, pp 1104Ͳ1115. Tunstal, S.M., i E C., PenningͲRoswell (1998.). The English Beach: Experiences and Values. The Geographical Journal. Vol. 164. Unal, O. i A.T. Williams (1999.). Beach Visists and Willingness to Pay: ÇeƔme Peninsula, Turkey. (U): Ozhan, E. (ur.), Proceedings of the MEDCOASTEMECS 99 Joint Conference, LandͲOcean Interactions: Managing Coastal Ecosystems. pp 1149Ͳ1162.
163
CRA/PPA, COAST
UNCED (1992.). United Nations Conference on Environment and Development. Agenda 21: Programme of Action for Sustainable Development. UN. Dept. of Public Information. New York, USA. UNEP (1995.). Guidelines for Integrated Management of Coastal and Marine Areas. (U): UNEP Regional Seas Reports and Studies No. 161. pp 1Ͳ80. UNEP (2008.). UNEP/MAPͲMED POL/WHO: Assessment of the state of microbial pollution in the Mediterranean Sea. MAP Technical Reports Series No. 170. UNEP/MAP. Athens, Greece. UNEP (2009.). Marine Litter: A Global Challenge. United Nations Environment Programme, Nairobi. pp 232. UNEP/MAP/PAP (2008). Protocol on Integrated Coastal Zone Management in the Mediterranean. Priority Actions Programme Regional Activity Centre, Split. UNEP/PAP (1997.). Guidelines for carrying capacity assessment for tourism in Mediterranean coastal areas. Priority Actions Programme Regional Activity Centre. Split, Croatia. UNEP i PAP (2009.). Sustainable Coastal Tourism: The ICZM Approach. United Nations Environment Programme, Priority Actions Programme Regional Activity Centre. pp 154. UNEP/PAP (1999.). Carrying capacity assessment for tourism development. Priority Actions Programme Regional Activity Centre. Split, Croatia. UNEP i UNWTO (2008.). Making Tourism More Sustainable: A Guide for Policy Makers. United Nations Environment Programme. World Tourism Organisation. Paris, France. 209pp. UNWTO (1981.). Saturation of Tourist Destinations: Report of the Secretary General. World Tourism Organization. Madrid, Spain. UNWTO (2001.). Tourism 2020 Vision. Volume 4 – Europe. World Tourism Organisation. Madrid, Spain. pp 91. UNWTO (2006.). Tourism enriches. World Tourism Organisation. Madrid, Spain. http://www.unwto.org/newsroom/campaign/tourism_enriches_eng.pdf. UNWTO (2009.). Tourism Highlights. United Nations World Tourism Organisation. U.S. Army Corps of Engineers (1981.). Shore Protection Manual, Vols. I & II. Coastal Engineering Research Centre, Mississippi. pp 1200. U.S. National Research Council (1990.). Managing Coastal Erosion. Committee on Coastal Erosion Zone Management. National Academy press, D.C. pp 182. van der Weide, J., van der Meulen, F., Sarf, F., Gengic, S. i M. Gabunia (1999.). Assessing the value of two coastal wetlands in Turkey. (U): Ozhan, E. (ur.) MedCoast ’99 – EMECS’99 Joint Conference on Land – Ocean Interactions: Managing Coastal Ecosystems, pp 1009Ͳ1020. Antalya, Turkey. MedCoast Secreteriat, Middle East Technical University, Ankara, TR. ValleͲLevinson, A. i Swanson, R.L. (1991.). WindͲinduced scattering of medicallyͲrelated and sewageͲrelated flotables. Marine Technology Society Journal. 25(2). pp 49Ͳ56. Veloso, V.G., Silva, E.S., Caetano, C.H.S. i R.S. Cardoso (2006.). Comparison between the macroinfauna of urbanized and protected beaches in Rio de Janeiro State, Brasil. Biological Conservation. 127, pp 510Ͳ515. Weslawski, J.M., UrbanͲMalinga, B., Kotwicki, L., Opalinski, K., Szymelfing, M. I M. Dutkowski (2000.). Sandy coastlines – are there conflicts between recreation and natural values? Oceanological Studies. 29, pp 5Ͳ18. Williams, A.T., Leatherman, S.P. i Simmons, S.L. (1993.). Beach Aesthetic Values; the South West Peninsula, UK, (U): Interdisciplinary Discussions of Coastal Research and Coastal Management Issues and Problems. (ur): Sterr, H., Hofstide, J. i Plag, P. Peter Lang, Frankfurt. pp 240Ͳ250. Williams, A.T., i Morgan, R. (1995.). Beach awards and rating systems. Shore & Beach 63(4). pp 29Ͳ33. Williams, A. T., i Morgan, R. (1995.). SocioͲdemographic parameters & User Priorities at Gower Beaches, Wales, UK. (U): Directions in European Coastal Management. (ur): Healy, M. G., Doody, J.P. Samara Publishers, Ceredigion, Wales, UK. pp 83Ͳ90. Williams, A.T., Randerson, P., i E., Sothern (1997.). Trampling and Vegetation Responses on Sand Dunes at the Glamorgan Heritage Coast, U.K. The Ecology and Conservation of European Dunes, (ur), Francisco Garcia Nova, Robert M. M. Crawford i Marie Cruz Diaz Barradas. Universidad de Sevilla. pp 286Ͳ300. Williams, A.T i Simmons, S. L. (1997.). Estuarine litter at the river/beach interface. Journal of Coastal Research. 13 (4). pp 1159Ͳ1165.
164
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Williams, A. T., Pond, K. Tudor, D. T., Jansen, H. i H. B. Liu. (1999.). The robustness of litter transect data collection by different survey groups. U: Özhan, E. (ur.) Proceedings of the MEDCOAST 99 – EMECS 99 Joint Conference: Land Ocean Interactions – Managing Coastal Ecosystems, 9Ͳ13 November 1999, Antalya, Turkey. Middle East Technical University, Ankara, TR. pp 715Ͳ725 Williams, A. T., Morgan, R., Ozhan, E, Ergin, A. (2000.). An Investigation of Beach Aesthetics for the Antalya to Izmir Coastline of Turkey: A Critique of Current Beach Aesthetic Analyses. Periodicum Biologorum. Vol. 102, Supplement 1: 571Ͳ577. Williams, A.T. i A. Ergin (2004.). Heritage Coasts in Wales, UK. (U): Proceedings of the First International Conference on the Management of Coastal Recreational Resources – Beaches, Yacht Marinas and Ecotourism, Malta. (eds.), A. Micallef and A. Vassallo, EuroͲMediterranean Centre on Insular Coastal Dynamics (ICoD). pp 219Ͳ227. Williams, A.T., Edwards, E., Ergin, A., Koh, A., Micallef, A., i M. R., Phillips (2007.). An Aerial Digital Processing System procedure as a dune management tool. U: Proceedings of International Conference on Management and Restoration of Coastal Dunes. Santander, Spain. pp 144Ͳ151. Williams A.T. i A. Micallef (2009.). Beach Management: Principles and Practice. EARTHSCAN Publishers, London, U.K. pp 445. Zadarski list (2009.). Županijski poglavari zasjedali posljednji put. Zadarski list, 07.05.2009. Autor: Ivana Kalcina. http://www.zadarskilist.hr/clanci/07052009/zupanijskiͲpoglavariͲzasjedaliͲposljednjiͲput.
165
CRA/PPA, COAST
166
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Prilog 1: Područje analize U razdoblju od 06. VII. do 20. IX. 2009. godine analizirana su obalna područja četiri dalmatinske županije. U Zadarskoj županiji preliminarno je analizirano obalno područje od Maslenice do Starigrada‐Paklenice, otok Pag, Ljubački i Ninski zaljev, obala karinskog mora, područje Zatona, zadarska obala od Borika do Gaženice, obalni dio od Sukošana do Biograda (uključujući Biograd), te otoci Silba, Dugi otok (sjevero‐ zapadna strana), Ugljan i Pašman (Slika 27).
Slika 27: Prikaz područja analiziranih u Zadarskoj županiji (crveno su označena analizirana područja)
U Šibensko‐kninskoj županiji preliminarno je analizirano područje Pirovačkog zaljeva, Prukljanskog jezera, grada Skradina i dijela NP Krka, obalni dio od Vodica do Srime, grad Šibenik uključujući Jadriju, Zablaće i Solaris, obalni dio od Žaborića do Rogoznice te otoci Murter, Žirje, Kaprije i Tijat (Slika 28).
Slika 28: Prikaz područja analiziranih u Šibensko‐kninskoj županiji (crveno su označena analizirana područja)
167
CRA/PPA, COAST
U Splitsko‐dalmatinskoj županiji preliminarno je analizirano područje Apartmana „Medena” (Seget Donji), grada Splita, područje Stobreča, Omiša, makarske rivijere, područje Bola i Postira na otoku Braču, otok Hvar (s paklenskim otocima) te otoci Vis, Biševo i Budihovac (Slika 29).
Slika 29: Prikaz područja analiziranih u Splitsko‐dalmatinskoj županiji (crveno su označena analizirana područja)
U Dubrovačko‐neretvanskoj županiji preliminarno je analizirano područje ušća Neretve, Slanog, grada Dubrovnika i otočića Lopuda, Župe dubrovačke i Dubrovačkog primorja do Molunta, dijelovi poluotoka Pelješca, južna stranu otoka Korčule te južna strana otoka Mljeta i NP Mljet (Slika 30).
Slika 30: Prikaz područja analiziranih u Dubrovačko‐neretvanskoj županiji (crveno su označena analizirana područja)
168
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Na obiđenim područjima ukupno je analizirano 167 plaža (Tablica 19). Područja su odabrana temeljem prijedloga nacionalne ekološke mreže171, područja na kojima se vrši ispitivanje kakvoće mora172, konzultacija s predstavnicima županijskih javnih ustanova za upravljanje zaštićenih dijelova prirode, županijskih i lokalnih turističkih zajednica, stručnjacima Projekta COAST, lokalnim stanovništvom kao i temeljem prijašnjih iskustava članova tima. Tablica 19: Popis svih preliminarno analiziranih plaža ŽUPANIJA
PLAŽA
LOKALITET Seline
ZADARSKA
Pisak Konjsko Sv.Marija Uvala Mlinica Pl. Dubrovnik Livade Perilo Vlašići ‐ plaža Uvala Ručica Mala Mandra Camp Šimuni Ljubački zaljev Kraljičina plaža Ždrijac Vrilo Holliday village Zaton Sakarun Veli rat Jaz Mala Lamjana Kostanj Sabuša Jelenka Tkon Nozdre Dobre vode Mavrova Južni porat Sv.Ante Vele stijene Pocukmarak Lojišće Pernastica Vela smrdeča Karin plaža Borik Sukošan, plaža Iza banja Dražica Bošana
Bošana (otok Pag)
Povljana (otok Pag) Uvala Vlašići (otok Pag) Uvala Ručica ‐ Metajna (otok Pag) Mandra (otok Pag) Šimuni (otok Pag) Ljubač Nin Privlaka Zaton Dugi otok Preko (otok Ugljan) Poforča, Kali (otok Ugljan) Uvala Kostanj Uvala Sabušica, Kukljica (otok Ugljan) Kukljica (otok Ugljan) Tkon
Otok Silba
Karin Zadar Sukošan Sv.Filip i Jakov Biograd na moru
171 172
http://www.cro‐nen.hr/nem/ ; http://natura2000.dzzp.hr/natura2000/ http://www.izor.hr/kakvoca/
169
CRA/PPA, COAST
ŽUPANIJA
ŠIBENSKO‐KNINSKA
SPLITSKO‐DALMATINSKA
170
PLAŽA
LOKALITET
TN Lovišća Camp Slanica Čigrađa Luke Camp Kosirina Skradin plaža Bilice Pisak Prukljan Bijela plaža Velika Raduča Mala Raduča Camp Adriatic Marina lučica Bilo Dolac Rogoznica Lolić Tijašnica Stupica Vela Tratinska Mala Nozdra Apartmani Medena Bačvice Hotel Lav Punta Dugi rat Berulia Stomarica Nikolina Donja luka Slatina Klokun (uvala prije) Duba velika Vira gornja Lovrečina Murvica Zlatni rat Britanide Potočine Big Blue Borak Bijela kuća‐Samostan plaža iza Samostana Stipanska Vinogradišće Vela Plaža Banj Dubovica Črvanj Medvidina Smarska Duboka Kozja Uvala Vlaška
Jezera (otok Murter) Murter (otok Murter) Uvala Lučica, Murter (otok Murter) Betina (otok Murter) Skradin Bilice NP Krka Prukljan TN Solaris Primošten Bilo, Primošten Dolac, Primošten Rogoznica Pirovac Otok Tijat Otok Žirje Otok Kaprije Seget Donji Split Podstrana Omiš Brela Baška Voda Makarska Tučepi Drašnice Drvenik‐Blato Drvenik Postira (otok Brač) Otok Brač
Bol (otok Brač)
Pakleni otoci Hvar (otok Hvar) Milna (otok Hvar)
Otok Hvar ‐ južna strana
Sućuraj (otok Hvar)
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
ŽUPANIJA
PLAŽA
SPLITSKO‐DALMATINSKA
Divlja uvala Mošćevica vela Mošćevica mala Pogorila Zaraće Stiniva Vela Prapratna Milna Zaglav Rukavac Srebrna Uvala Svitnja Uvala Rogačić Oključna Tiha Stončica Uvala Pritišćina Uvala Duboka Uvala Telaška Stiniva Mola Trovna Vela Trovna Plaža s južne strane otoka; manja Kamenice Gusarica Mezuporat Porat Salbunara
LOKALITET
Otok Hvar ‐ sjeverna strana
Otok Vis
Otok Vis ‐ sjeverna strana
Otok Vis ‐ južna strana
Otočić Budihovac Komiža (otok Vis) Otok Biševo
171
CRA/PPA, COAST
ŽUPANIJA
PLAŽA
Poplat TN Prišćapac Pupnatska luka Pržina Bilin žal Rasohatica Šunj Grand Dubrava Pracat Slano ‐ gradska plaža Osmine Ušće Valamar President Importane Resort Banje Hotel Bellevue Hotel Croatia Srebrno 1 Srebrno 2 Kupari Duboka Ljuta Hotel Plat DUBROVAČKO‐NERETVANSKA Camp Adriatic Polače Kapela Vratosolina Mali most Bjejaka Ropa Sutmiholjska Velika Saplunara Mala Saplunara Uvala Blaca Prapratna Pašadura Vučine Trstenica Podobuče Divna Luke Lovište Viganj Brijesta Duba stonska
172
LOKALITET Otok Korčula Lumbarda (otok Korčula) Otok Korčula Otok Lopud Slano Ušće Neretve, Opuzen Dubrovnik Cavtat Srebrno Kupari Duboka Ljuta Plat Molunat
NP Mljet
Otok Mljet
Poluotok Pelješac
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Prilog 2: Obrazac za registraciju i procjenu plaža BARE Dio I: Opđi podaci Naziv plažnog podruēja: ........................................................................................................... Trenutna klasifikacija: ..............................................................................................................
Tip: Prirodna plaža
Nasuta plaža
Stjenovita obala
Turistiēko naselje
Urbana
Mjesna
Ruralna
Udaljena
Oblik:
Nagib:
Duljina (m):
Širina (m):
Duljina se mjeri duž obalne crte; širina od ruba vode kod oseke do stražnjeg dijela plaže.
Tablica 1.1: Znaēajke plažnog sedimenta* Boja: Geološki sastav Pijesak Sitni šljunak Šljunak
% pokrivenost
Veliēina
% pokrivenost
Veliēina
Kamen
Stijene
Ostalo (npr. beton)
Morsko dno (%): Pijesak: Tip obale** (%): Pješēana plaža: Stjenovita obala: Tip zaleĜa (%): Pošumljeno:
Kamen: Šljunēana plaža: Betonirana obala:
Kamen/šljunak: Stjenovita obala:
Litice:
Ostalo:
Stijena:
* znaēajke plažnog sedimenta se odnose na samu plažu koja ili ēini ograniēeni dio obale (npr. kod džepnih plaža koje su omeĜene stijenama ili liticama) ili je tipiēna za cijelu obalu ili njen veđi dio (kao u sluēaju dugih linearnih plaža). ** tip obale se odnosi na cijelu obalu koja se vidi s plaže, što može ukljuēvati stjenovitu obalu, betonske molove, obalne platforme i sl.
173
CRA/PPA, COAST
Odgovorna institucija: ............................................................................................................. Opđina: ..................................................................................................................................... Broj osoblja ukljuēenog u upravljanje plažom: ........................................................................ Datum izvorne registracije: ...................................................................................................... Datum terenskog obilaska: ......................................................................................................
Pristup:
Do lokaliteta: Do vodenog okoliša:
Javna plaža:
Cesta
Privatna plaža:
Tip vlasništva
Blagi/strmi podvodni nagib
Pješice
Javni prijevoz
Ulaznica
Erozija obale: Postoje li vidljivi znakovi erozije/taloženja?
Da
Ne
Postoje li ranija mjerenja erozije?
Da
Ne
Da
Ne
Ako da, tko ih je proveo?
Postoje li bilješke ili mape erozije? Ako da, gdje?
Tablica 1.2: Stupanj popunjenosti plaže i prihvatni kapacitet Doba godine Cijela sezona kupanja Sezona kupanja Ͳ radni san Sezona kupanja Ͳ vikend Izvan sezone kupanja
Broj kupaēa (11.00 sati) ***
Broj kupaēa (16.00 sati) ***
*** Korisnici plaža na plaži i u moru
Procijenjeni prihvatni kapacitet plaže:
174
% zauzeđa plaže
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Tendencija korištenja plaže: Tablica 1.3: Osnovno korištenje JetͲskiing
Jedrenje
Motorni ēamci
Pecanje (obala/ēamac)
Kitesurfing
Daskanje na vjetru
Šetnja
Ronjenje
Daskanje na valovima
Sunēanje
Nautiēki turizam
Plivanje Ostale sportske aktivnosti
Piknik
Tablica 1.4: Osjetljiva podruēja unutar plažnog podruēja Odmorišta za vodene ptice / sisavce Staništa za ptice i sisavce Rezervat Zaštiđena podruēja Podruēja s velikom biološkom raznolikošđu / ekološki osjetljiva podruēja Arheološki lokaliteti Ostale vrste zaštiđenih podruēja, npr. zaštiđena baština
Da
Ne
175
CRA/PPA, COAST
Dio II: Parametri za ocjenjivanje Tablica 2.1: Sigurnosni parametri Okoliš siguran za kupanje ukljuēujuđi:
nagib kupališnog okoliša < 1:10;
visina valova < 0,5 m tijekom najmanje 80% sezone kupanja
Spasitelji (ukljuēujuđi i one na plovilima).
Oznake koje razdvajaju podruēja za kupanje i plovidbu
Fiksna sigurnosna oprema
Mjesta s priborom za prvu pomođ
Informacije o sigurnosti plaže (o sigurnom ponašanju, postojanju opasnih struja, broj telefona i mjesto najbliže zdravstvene ustanove, najnoviji podaci o mjerenju kakvođe mora, itd.). Postavljanje upozoravajuđe zastave u sluēaju nesigurnih uvjeta za kupanje
Pristup vozilima hitne pomođi, vatrogascima, i sl.
Tablica 2.2: Kakvođa mora
176
Rezultati Nacionalnog programa kontrole kupališne sezone (Godina …….... izvješđe) Kriterijji Barcelonske konvencije EU Direktiva o kakvođi vode za kupanje (2006.) Plava Prolazno Zelena Naranēasta/crvena Nije prolazno Crna Kanalizacijski ispusti Kanalizacijske cijevi Potencijalni utjecaji na lošu Rijeēna ušđa kakvođu mora Luēka podruēja Ostalo, npr. kad se zna da nema kanalizacijskog sustava Vizualno promatranje duž 100 m obale (za ruralne/udaljene plaže gdje je prosjeēno korištenje u A B C sezoni kupanja < 40% prihvatnog kapaciteta plaže) Kanalizacijskog porijekla 0 1Ͳ5 6Ͳ14 Plutajuđe smeđe Ostalo, npr. plastika, drvo 0Ͳ10 11Ͳ20 21Ͳ30
> 14 > 30
Ulje
0
1Ͳ5
6Ͳ14
> 14
Smeđe na morskom dnu
0Ͳ10
11Ͳ20
21Ͳ30
> 30
D
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Tablica 2.3: Plažni sadržaji (obilježiti gdje ima i navesti broj ako je moguđe) Smještajni Hotel kapaciteti u plažnom Klasifikacija podruēju173
Apartmanska naselja
Klasifikacija
Kuđe za odmor koje se iznajmljuju Pansioni
Kampovi
Klasifikacija
Loše održavani WCͲi u P.P. hotel/rest/kafiđ
Nema WCͲa
Nema tuševa
Nema
WC
isti WCͲi na plaži
isti WCͲi u P.P.174 hotel/ rest/kafiđ
Loše održavani WCͲi na plaži
Tuševi
isti tuševi na plaži Distance
isti tuševi u P.P. hotel
Loše održavani tuševi na plaži
Loše održavani tuševi u P.P. hotel
Ima/nije ēista
Restoran u smještajnim objektima u P.P.
Zalogajnica/kafiđ na plaži
Zalogajnica/kafiđ u smještajnim objektima u P.P.
Slavina s pitͲ Ima/ēista kom vodom
Restorani zalogajnice kafiđi
Rest. na plaži
Kante za otpatke
Kante za otpatke koje se redovito prazne
Ležaljke i suncobrani
Vodeni sportovi
Tapecirana ležaljka
Prostor Gliseri (banaͲ na, tubing, skijanje) Broj
Ostali sportovi Odbojka (na plaži ili u zaleĜu) Odgovarajuđe Parkiranje parkiralište Ostalo
Izvori informacija
Pretrpane kante za otpatke
Drvene/ plasͲ tiēne/ najͲ lonske ležaljke Prostor
175
Namjenska posuda za prikupljanje opušaka Suncobrani
Prostor
Jet skiing
Daskanje na vjetru
Jedrenje
ParaͲsailing
Djeēje igralište
Nema kanti za otpatke
Nema kafiđa/restorana
Daleko od plaže
Ronjenje
Pedaline/kajak
Ostalo
Neodgovarajuđe parkiralište
Pravna / poliͲ tiēka ograniēeͲ nja za vodene sportove
Prilaz za invalidska kolica
Kabine za presvlaēenje
Nema smještajnih kapaciteta
Nema namjenske posude za prikupljanje opušaka Nema suncobrana ni ležaljki
Ostalo (tobogan i sl.)
Nema parkirališta
Ostalo
173
„Plažno podruēje“ se odnosi na plažu zajedno s okolnim prostorom do najviše 500 m od plaže (preporuēuje se da se slijede propisi iz nacionalnog zakonodavstva vezanog za obalu/plaže). 174 P.P. – plažno podruēje. 175 Loše održavani sadržaji: sadržaji koji su prljavi, nisu u funkciji ili nisu lako dostupni.
177
CRA/PPA, COAST
Tablica 2.4: Obrazac za procjenu obalnog krajobraza Br.
Fiziēki parametri
1 2 KLIFOVI/ STRMCI 3 4 5
IZGLED PLAŽE
6 7 STJENOͲ 8 VITA 9 OBALA 10 11
2 5 Ͳ30m 55° Ͳ 65°
Nema
1
2
Tip
Nema
Blato
Kamenje / stijene
Širina
Nema
< 5 m
5 m Ͳ25 m
Boja
Nema
Tamno
Tamno bež
Nema Nema
< 5° < 5 m
Nema
Izrazito oštro
Nema
Ostaci
Nema
Suha dolina
(< 1 m) Potok
(1 m Ͳ 4 m) Potok
Ravno
Valovito Srednje (2 m Ͳ 4 m)
Jako valovito
Nekoliko Rijeka / kraški klanac Planine Mikro (< 2 m)
1
2
3
> 3
Visina Nagib Posebne znaēajke176
Nagib Širina Grubost površine DINE
DOLINA
12 13
LINIJA HORIZONTA Nije vidljivo PLIMA/OSEKA Makro (> 4 m) ZNA AJKE OBALNOG Nema 14 177 KRAJOBRAZA Otvoren na 15 POGLED jednu stranu BOJA I PROZIRNOST Blatno smeĜa / 16 VODE siva 17
KLASIFIKACIJA 3 30 Ͳ 60m 65° Ͳ 75°
1 Odsutna 45° Ͳ 55°
PRIRODNI BILJNI POKROV
Golo (< 10% vegetacije)
5 >90m Praktiēki okomito
3
Brojne > 3
Obluci / šljunak (±pijesak) 25 m Ͳ50 m Svijetlo bež / izblijeĜeno 10 Ͳ 20° 10 m Ͳ 20 m
5° Ͳ 10° 5 m Ͳ 10 m Duboko izbrazdano Plitko izbrazdano i/ili nejednako Poēetne dine Sekundarni greben
Pijesak 50 m Ͳ 100 m Bijelo/zlatno 20 Ͳ 45° > 20 m Glatko
Otvoren na dvije Otvoren na tri Otvoren na sve strane strane ēetiri strane Mlijeēno plava / Bistro plava / Vrlo bistra Zelena / sivoͲplava zelena; mutna modra tirkizna Kržljavo žbunje/rijetka makija/trava (livade Gustiš, šikara, Razliēita stabla / Moēvara ± stabla primorske trave/ štipaͲ makija šuma vice/paprati, draēe itd.) Pojedinaēne Nekoliko razbaͲ Cijela dužina plaže Nema nakupine canih komada 2 3 4 5 Podnošljiva Mala Nema Pojedinaēne Nekoliko razbaͲ Cijela duljina plaže Praktiēki nema nakupine canih komada
NAPLAVINE BILJNOG Neprekinuto PORIJEKLA > 50 cm visine Ljudski parametri 1 19 BUKA Nepodnošljiva Neprekinute 20 SME E nakupine TRAGOVI Tragovi Malo 21 KANALIZACIJSKIH kanalizacije (1 Ͳ 3 komada) ISPUSTA Nema, golo Ratarske kulture Vinogradi, terase, 22 POLJOPRIVREDA178 (> 10% vegetaͲ (pšenica, kukuruz i sl.) ēaj, itd. cije), staklenici živica, monokultura Umjereni turizam Razvijeni turizam i/ili 23 IZGRA ENI OKOLIŠ179 Teška industrija i/ili urbanizacija i/ili intenzivna urbanizacija ēista industrija Nema tampon Nema tampon zone / 24 TIP PRILAZA zone / veliki mali promet promet Izrazito Pažljivo projektiͲ 25 LINIJA HORIZONTA Neprivlaēna neprivlaēna rana; visoka / niska 26 INFRASTRUKTURA180 >3 3 2 18
4 60 Ͳ 90m 75° Ͳ 85°
Nema tragova kanalizacije
Grmolike biljke – Vođnjaci – palme datulje, jabuke, trešnje, ananas, itd. itd. Održivi turizam i/ili urbanizacija
Povijesni i/ili nema
Parkiralište Parkiralište nije vidljivo iz obalnog vidljivo iz podruēja obalnog podruēja Osobito pažljivo Prirodne / poͲ projektirana vijesne znaēajke 1 Nema
176
Izbrazdanost, zakrivljenost, valovitost, sipište, nepravilni profil, itd. Poluotoci, visoke stijene, nepravilni rtovi, lukovi, „prozori“, špilje, vodopadi, delte, lagune, otoci, estuariji, grebeni, fauna, zaljevi, prevlake (tombole), itd. 178 Ako se ne vidi poljoprivreda, a parametar prirodnog biljnog pokrova je dobio %, ovdje treba oznaēiti kuđicu 5. Ako je za prirodni biljni pokrov oznaēeno 2, 3 ili 4, ovdje treba oznaēiti kuđicu 3. 179 Kampovi potpadaju pod Turizam; Ocjena 2: Osobito veliki kampovi, Ocjena 3: Kampovi srednje veliēine, Ocjena 4: Kampovi projektirani u skladu s okolišem. 177
178
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Tablica 2.5: Pregled smeđa Oznaēiti odgovarajuđu kuđicu (Klasifikacija se temelji na najnižoj postignutoj kategoriji)
Kategorija Otpaci povezani s kanalizacijom Krupni otpad Generalno (razno) smeđe Opasni otpad
Tip
A
B
C
D
Opđi
0
1Ͳ5
6Ͳ14
15+
Pamuēne grudice
0Ͳ9 0
10Ͳ49 1Ͳ5
50Ͳ99 6Ͳ14
100+ 15+
0Ͳ49
50Ͳ499
500Ͳ999
1000+
Nakupine
Krhotine stakla Ostalo Broj
0 0 0
6Ͳ24 5Ͳ9 5Ͳ9
25+ 10+ 10+
Ulja
Nema
Fekalije
0
1Ͳ5 1Ͳ4 1Ͳ4 U tragovima 1Ͳ5
Smeta 6Ͳ24
Za prigovoriti 25+
Izvor: Prema (EA/NAGL, 2000)
180
Elektriēni vodovi, cjevovodi, uliēna rasvjeta, zidana obala, lukobrani, itd.
179
CRA/PPA, COAST
Prilog 3: Rezultati funkcionalne analize za odabrane plaže Plaže s dominantnim prirodnim vrijednostima PRIRODNE ZNAČAJKA VRIJEDNOSTI Kopnena biota Biomasa Biološka raznolikost
POKAZATELJI
Pokrovnost Broj stanišnih tipova
NORMALIZIRANI REZULTAT Morska biota
Krajobraz
Broj staništa ekološke mreže
NORMALIZIRANI REZULTAT Prirodnost
Raznolikost
Harmoničnost/doživljajna vrijednost Jedinstvenost
VRIJEDNOST (1 ‐ 5) Uvala Blaca 3
Ušće
Salbunara
Zaglav
Oključ(i)na Stupica Velika181 4 1
3
2
3
4
4
3
4
2
2
0,7
0,7
0,5
0,7
0,6
0,3
4
5
4
3
3
5
0,8
1,0
0,8
0,6
0,6
1,0
5
3
5
5
5
5
4
3
3
3
3
3
5
3
5
5
5
5
5
5
4
3
3
3
NORMALIZIRANI REZULTAT
0,95
0,70
0,85
0,80
0,80
0,80
PROCIJENJENI REZULTAT ZA PRIRODNE VRIJEDNOSTI
0,816
0,800
0,716
0,700
0,666
0,699
REKREACIJSKI ZNAČAJKA POTENCIJAL
POKAZATELJI
Potencijal za Javni rekreacijski sadržaji Hoteli, restorani korištenje Pomoćni sadržaji Parking NORMALIZIRANI REZULTAT Okruženje/ Potencijal za Povijesni, umjetnički, arheološki lokaliteti Korištenje korištenje Upotreba prostora (poljoprivreda) Opseg izgrađenosti Gustoća stanovništva Intenzitet korištenja Udio umjetnog dijela (ukjučujući nasipanje) Prilaz Mogućnost zapošljavanja NORMALIZIRANI REZULTAT Javno zdravlje Obalno more Odsutstvo mikrobiološkog onečišćenja Prozirnost Odsutstvo plutajućeg otpada Smeće na plaži Čistoća Sadržaji
VRIJEDNOST (1 ‐ 5) Uvala Blaca 1 1 1 2 0,25
Ušće
Salbunara
Zaglav Oključ(i)na Stupica Velika 1 1 1 2 1 1 1 1 1 1 2 1 0,25 0,25 0,32
2 2 1 3 0,40
1 1 1 1 0,20
1
1
1
1
1
1
1
2
2
3
2
1
1 1 3
2 2 2
1 1 4
1 1 5
1 1 2
1 1 5
1
1
1
1
2
1
1 1 0,300
5 2 0,450
1 1 0,300
1 1 0,350
2 1 0,300
4 182 1 0,315
5
1
5
5
5
5
4
3
5
4
5
5
4
5
5
5
5
4
4
2
4
2
2
3
NORMALIZIRANI REZULTAT
0,85
0,55
0,95
0,80
0,85
0,85
PROCIJENJENI REZULTAT ZA REKREACIJSKI POTENCIJAL
0,466
0,466
0,483
0,466
0,466
0,475
181
Nije plaža – sidrište. Kada je riječ o udaljenim plažama teško dostupnima s kopnene strane (ili jedino dostupnima s morske strane), onda se prilaz ocjenjuje s 1; u ovom slučaju riječ je o sigurnom sidrištu koje je relativno blizu kopnu, te jednostavno dostupno – ocjena je 4.
182
180
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Plaže s dominantnim rekreacijskim potencijalom PRIRODNE ZNAČAJKA VRIJEDNOSTI Kopnena biota Biomasa Biološka raznolikost
POKAZATELJI
Pokrovnost Broj stanišnih tipova
NORMALIZIRANI REZULTAT Morska biota
Broj staništa ekološke mreže
NORMALIZIRANI REZULTAT Krajobraz
VRIJEDNOST (1 ‐ 5) Mala Raduča 1
Velika Kamp Dolac183 Prapratna Slanica Raduča Adriatic 1 1 1 1 1
Zlatni rat 1
1
2
2
2
1
2
2
0,2
0,3
0,3
0,3
0,2
0,3
0,3
1
1
1
1
2
1
3
0,2
0,2
0,2
0,2
0,4
0,2
0,6
Prirodnost
1
3
3
3
3
3
5
Raznolikost
2
2
2
3
3
3
3
Harmoničnost/ doživljajna vrijednost
2
4
5
3
2
3
5
Jedinstvenost
2
2
2
3
3
2
5
NORMALIZIRANI REZULTAT
0,35
0,55
0,60
0,60
0,55
0,55
0,90
PROCIJENJENI REZULTAT ZA PRIRODNE VRIJEDNOSTI
0,249
0,350
0,366
0,366
0,383
0,349
0,600
REKREACIJSKI ZNAČAJKA POTENCIJAL Sadržaji
POKAZATELJI
VRIJEDNOST (1 ‐ 5) Mala Raduča
Velika Raduča
Dolac
Kamp Prapratna Slanica Zlatni rat Adriatic
Potencijal za Javni rekreacijski korištenje sadržaji Hoteli, restorani
3
4
1
3
2
3
5
3
3
2
4
2
4
5
Pomoćni sadržaji
1
3
2
3
3
3
5
Parking NORMALIZIRANI REZULTAT Okruženje/ Potencijal za Povijesni, umjetnički, arheološki lokaliteti Korištenje korištenje Upotreba prostora (poljoprivreda) Opseg izgrađenosti Gustoća stanovništva Intenzitet korištenja Udio umjetnog dijela (ukjučujući nasipanje) Prilaz Mogućnost zapošljavanja NORMALIZIRANI REZULTAT Javno zdravlje Obalno more Odsutstvo mikrobiološkog onečišćenja Prozirnost Odsutstvo plutajućeg otpada Smeće na plaži Čistoća
4
5
3
5
5
4
5
0,55
0,75
0,40
0,75
0,60
0,70
1,00
3
1
1
1
1
2
2
1
1
1
1
2
1
1
4 3 5
2 3 5
3 3 4
2 3 184 4
3 3 4
3 2 5
3 2 5
3
2
3
2
2
3
2
4
5
5
5
5
5
4
3
3
2
4
3
3
5
0,650
0,550
0,550
0,550
0,575
0,600
0,600
5
5
5
5
5
5
5
4
4
5
5
5
4
5
5
5
5
5
5
5
5
4
4
4
4
3
4
5
NORMALIZIRANI REZULTAT
0,90
0,90
0,95
0,95
0,90
0,90
1,00
PROCIJENJENI REZULTAT ZA REKREACIJSKI POTENCIJAL
0,700
0,733
0,630
0,700
0,691
0,733
0,866
183 184
Uvala Dolac, plažica ispod restorana. Kamp.
181
CRA/PPA, COAST
Plaže prijelaznih oblika, većeg i manjeg konflikta između prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala Plaže s većim rekreacijskim potencijalom PRIRODNE ZNAČAJKA VRIJEDNOSTI
POKAZATELJI
Pokrovnost Kopnena biota Biomasa Biološka Broj stanišnih tipova raznolikost NORMALIZIRANI REZULTAT Morska biota
Krajobraz
Broj staništa ekološke mreže
NORMALIZIRANI REZULTAT Prirodnost Raznolikost Harmoničnost/doživljajna vrijednost Jedinstvenost NORMALIZIRANI REZULTAT
PROCIJENJENI REZULTAT ZA PRIRODNE VRIJEDNOSTI
VRIJEDNOST (1 ‐ 5) Saplunara Pupnatska Vučine 185 luka 1 1 1
Uvala Vlašići 1
Kostanj Silba 1186 1
1
2
2
2
1
1
2
0,3
0,3
0,3
0,2
0,2
0,3
2
2
1
3
1
2
0,4 3 3
0,4 4 3
0,2 4 3
0,6 3 2
0,2 4 2
0,4 4 3
5
5
5
3
2
5
4 0,75
3 0,75
2 0,70
3 0,55
3 0,55
3 0,75
0,483
0,483
0,400
0,450
0,316
0,480
Uvala Vlašići 1 2 2 2 0,35
Kostanj
Silba 1
1 1 1 1 0,20
1 2 2 NA187 0,33
REKREACIJSKI ZNAČAJKA POTENCIJAL
POKAZATELJI
Potencijal za Javni rekreacijski sadržaji Hoteli, restorani korištenje Pomoćni sadržaji Parking NORMALIZIRANI REZULTAT Okruženje/ Potencijal za Povijesni, umjetnički, arheološki lokaliteti Korištenje korištenje Upotreba prostora (poljoprivreda) Opseg izgrađenosti Gustoća stanovništva Intenzitet korištenja Udio umjetnog dijela (ukjučujući nasipanje) Prilaz Mogućnost zapošljavanja NORMALIZIRANI REZULTAT Javno zdravlje Obalno more Odsutstvo mikrobiološkog onečišćenja Prozirnost Odsutstvo plutajućeg otpada Smeće na plaži Čistoća Sadržaji
VRIJEDNOST (1 ‐ 5) Saplunara Pupnatska Vučine luka 1 1 1 3 2 1 2 2 1 3 3 2 0,45 0,40 0,25 1
1
1
1
1
3
1
1
3
3
1
3
3 3 4
2 1 4
1 1 3
3 2 4
2 1 3
3 2 4
1
1
1
2
1
1
5 3 0,525
3 2 0,375
3 2 0,375
4 2 0,525
2 1 0,300
5 2 0,580
5
5
5
5
5
5
4
5
5
5
4
5
5
5
5
5
4
5
5
4
5
5
2
5
NORMALIZIRANI REZULTAT
0,95
0,95
1,00
1,00
0,75
1,00
PROCIJENJENI REZULTAT ZA REKREACIJSKI POTENCIJAL
0,641
0,575
0,541
0,625
0,416
0,640
185
Zbirna ocjena za Veliku i Malu Saplunaru. Plažice Capusina i Pocukmarak te uvali Sv. Ante i Južni porat, u blizini naselja Silba. 187 Na otoku Silbi nije dopušteno korištenje automobila. 186
182
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Plaže s jednakim prirodnim vrijednostima i rekreacijskim potencijalom PRIRODNE ZNAČAJKA VRIJEDNOSTI
POKAZATELJI
Pokrovnost Kopnena biota Biomasa Biološka Broj stanišnih tipova raznolikost NORMALIZIRANI REZULTAT Morska biota
Krajobraz
Broj staništa ekološke mreže
NORMALIZIRANI REZULTAT Prirodnost Raznolikost Harmoničnost/doživljajna vrijednost Jedinstvenost NORMALIZIRANI REZULTAT
PROCIJENJENI REZULTAT ZA PRIRODNE VRIJEDNOSTI
VRIJEDNOST (1 ‐ 5) Sv. Marija188 1
Ljubački Pržina Kamenice Mala Silba 2190 189 zaljev Nozdra 2 1 2 1 1
2
3
3
3
2
2
0,3
0,5
0,4
0,5
0,3
0,3
1
4
5
2
2
2
0,2 5 4
0,8 4 2
1,0 3 3
0,4 4 3
0,4 5 3
0,4 5 4
5
3
4
4
5
5
3 0,85
3 0,60
3 0,65
3 0,70
3 0,80
4 0,90
0,500
0,633
0,683
0,533
0,500
0,530
Sv. Marija191 1 1 1 2 0,25
Ljubački zaljev 2 2 2 4 0,50
Silba 2192
1
REKREACIJSKI ZNAČAJKA POTENCIJAL
POKAZATELJI
Potencijal za Javni rekreacijski sadržaji Hoteli, restorani korištenje Pomoćni sadržaji Parking NORMALIZIRANI REZULTAT Okruženje/ Potencijal za Povijesni, umjetnički, arheološki lokaliteti Korištenje korištenje Upotreba prostora (poljoprivreda) Opseg izgrađenosti Gustoća stanovništva Intenzitet korištenja Udio umjetnog dijela (ukjučujući nasipanje) Prilaz Mogućnost zapošljavanja NORMALIZIRANI REZULTAT Javno zdravlje Obalno more Odsutstvo mikrobiološkog onečišćenja Prozirnost Odsutstvo plutajućeg otpada Smeće na plaži Čistoća Sadržaji
VRIJEDNOST (1 ‐ 5)
2 2 2 5 0,55
1 2 2 2 0,35
Mala Nozdra 1 1 1 1 0,20
1
1
1
1
1
1
2
3
2
1
1
1 1 3
3 2 3
2 3 5
2 3 4
1 1 5
1 1 2
1
1
3
1
1
1
Pržina Kamenice
194
1 1 1 NA193 0,33
2 1 0,275
4 2 0,475
5 2 0,600
3 2 0,450
4 1 0,375
1 1 0,230
5
5
5
5
5
5
5
4
3
5
5
5
5
5
5
5
4
5
5
4
4
4
3
3
NORMALIZIRANI REZULTAT
1,00
0,90
0,85
0,95
0,85
0,90
PROCIJENJENI REZULTAT ZA REKREACIJSKI POTENCIJAL
0,508
0,625
0,666
0,583
0,475
0,490
188
Obalno područje Sv.Duh – Bošane na otoku Pagu. Nije plaža – sidrište. 190 Uključuje plažice Mavrova, Dobre vode, Nozdre, Vele stijene, Lojišće Pernastica, Vela smrdeča, 191 Obalno područje Sv. Duh – Bošane na otoku Pagu. 192 Uključuje plažice Mavrova, Dobre vode, Nozdre, Vele stijene, Lojišće Pernastica, Vela smrdeča. 193 Na otoku Silbi nije dopuštena upotreba automobila. 194 Kada je riječ o udaljenim plažama teško dostupnima s kopnene strane (ili jedino dostupnima s morske strane) onda se prilaz ocjenjuje s 1; u ovom slučaju riječ je o sigurnom sidrištu koje je relativno blizu kopnu te jednostavno dostupne ocjena je 4. 189
183
CRA/PPA, COAST
Plaže s većim prirodnim vrijednostima
Šunj
Karin
Srebrna
Stiniva
Stončica
Porat
U. Tijašćica
U. Tratinska
Kopnena biota Biomasa Pokrovnost 4 Biološka Broj stanišnih tipova 5 raznolikost NORMALIZIRANI REZULTAT 0,9 Morska biota Broj staništa ekološke 4 mreže NORMALIZIRANI REZULTAT 0,8 Krajobraz Prirodnost 4 Raznolikost 3 Harmoničnost/ 3 doživljajna vrijednost Jedinstvenost 5 NORMALIZIRANI REZULTAT 0,75 PROCIJENJENI REZULTAT ZA PRIRODNE VRIJEDNOSTI 0,816
Sakarun
VRIJEDNOST (1 ‐ 5)
Ždrijac
POKAZATELJI Kraljičina plaža
PRIRODNE ZNAČAJKA VRIJEDNOSTI
3
1
1
1
2
2
2
2
1
1
5
2
2
3
3
3
2
2
2
2
0,8
0,3
0,3
0,4
0,5
0,5
0,4
0,4
0,3
0,3
4
5
4
4
3
3
4
5
2
3
0,8 3 3
1,0 5 4
0,8 4 4
0,8 3 3
0,6 5 3
0,6 4 3
0,8 4 4
1, 0 4 3
0,4 5 3
0,6 5 3
3
5
5
4
5
5
5
5
5
5
5 5 3 3 5 5 3 4 3 3 0,70 0,95 0,80 0,65 0,90 0,85 0,80 0,80 0,80 0,80 0,766 0,749 0,633 0,616 0,666 0,650 0,666 0,733 0,499 0,566
Šunj
Karin
Srebrna
Stiniva
Stončica
Porat
U. Tijašćica
U. Tratinska
Potencijal za Javni rekreacijski korištenje sadržaji Hoteli, restorani Pomoćni sadržaji Parking NORMALIZIRANI REZULTAT Okruženje/ Potencijal za Povijesni, umjetnički, Korištenje korištenje arheološki lokaliteti Upotreba prostora (poljoprivreda) Opseg izgrađenosti Gustoća stanovništva Intenzitet korištenja Udio umjetnog dijela (ukjučujući nasipanje) Prilaz Mogućnost zapošljavanja NORMALIZIRANI REZULTAT Javno zdravlje Obalno more Odsutstvo mikrobio‐ loškog onečišćenja Prozirnost Odsutstvo plutajućeg otpada Čistoća Smeće na plaži NORMALIZIRANI REZULTAT PROCIJENJENI REZULTAT ZA REKREACIJSKI POTENCIJAL
Sakarun
Sadržaji
VRIJEDNOST (1 ‐ 5) Ždrijac
POKAZATELJI Kraljičina plaža
REKREACIJSKI ZNAČAJKA POTENCIJAL
3
2
1
2
1
1
1
2
1
1
1
2 3 2 3 2 1 2 2 3 1 2 2 3 2 2 2 2 1 2 2 1 1 3 4 4 1 4 3 1 3 1 1 1 0,50 0,60 0,45 0,40 0,45 0,35 0,25 0,45 0,35 0,20 0,25 5
5
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
2
1
2
3
1
1
3
2
1
1
2 3 4
3 3 5
1 1 4
2 1 4
3 3 3
1 2 5
2 1 5
2 1 5
3 2 5
1 1 5
1 1 5
1
1
1
1
3
1
1
1
1
1
1
195
196
4
5
4
2
5
3
1
3
2
3
3
2
2
2
1
2
2
3
4
1
4
1
0,575 0,675 0,375 0,375 0,575 0,375 0,350 0,450 0,475 0,375 0,375
5
5
5
5
4
5
5
5
5
5
5
4
3
5
4
3
5
5
4
5
5
5
5
5
4
5
5
5
4
5
5
4
4
5
4
5
5
2
5
5
4
4
3
3
0,95 0,85 0,95 0,95 0,70 1,00 0,95 0,90 0,95 0,85 0,85 0,675 0,708 0,591 0,574 0,575 0,575 0,516 0,600 0,591 0,475 0,491
195
Kada je riječ o udaljenim plažama teško dostupnima s kopnene strane (ili jedino dostupnima s morske strane), onda se prilaz ocjenjuje s 1; u ovom slučaju riječ je o sigurnom sidrištu koje je relativno blizu kopnu te jednostavno dostupno: ocjena je 4. 196 Isto.
184
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Prilog 4: Prihvatni kapaciteti za odabrane plaže Plaže s dominantnim prirodnim vrijednostima UVALA BLACA (OTOK MLJET) Prihvatni kapacitet (ruralna plaža ~12.000 m2) (dio koji ulazi u analizu: 26.020 m2)
Scenarij 1 (8 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (30 m2 po korisniku)
1.500
400
Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja197 Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
0,7 0,8 NA 0,15 0,55 0,7198 473
126
Scenarij 1 (5 m po korisniku)
Scenarij 2 (20 m2 po korisniku)
7.728
1.932
UŠĆE NERETVE Prihvatni kapacitet (mjesna plaža ~40.000 m2) (dio koji ulazi u analizu: 199 38.650 m2) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
2
0,7 1 0,6 0,45 0,69 0,50200 1.198
299
Scenarij 1 (8 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (30 m2 po korisniku)
63
17
SALBUNARA (OTOK BIŠEVO) Prihvatni kapacitet (udaljena plaža ~500 m2) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
0,5 0,8 NA 0,05 0,45 0,75201 26
7
197
KU procjena temeljem BARE rezultata: 75% prosječno ako nema ustanove koja praktično upravlja (tipa koncesija), a nema većih problema (čistoća je zadovoljavajuća, postoje uredni sadržaji – ako je to primjenjivo – itd.); ako nema ustanove, a ima problema, sukladno s količinom problema kapacitet se evidentno smanjuje; ako ima ustanove i nema problema, onda je iznad 75%. 198 Nema većih problema, ali ni strateškog upravljanja da se očuvaju vrijedna staništa (probijena cesta i sl.). 199 1.300x1 + 2x30=1.360 200 Postoje značajni problemi – smeće, kakvoća mora, eksploatacija pijeska, degradacija staništa. 201 Plaža se čisti i održava.
185
CRA/PPA, COAST
ZAGLAV (OTOK VIS) Prihvatni kapacitet (udaljena plaža ~800 m2) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
Scenarij 1 (8 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (30 m2 po korisniku)
100
27 0,7 0,6 NA 0,1 0,47 0,7202
37
10
Scenarij 1 (8 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (30 m2 po korisniku)
OKLJUČ(I)NA (OTOK VIS) Prihvatni kapacitet (ruralna plaža ~300 m2) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
38
10 0,6 0,6 NA 0,15 0,45 0,6203
14
4
Plaže s dominantnim rekreacijskim potencijalom MALA RADUČA (PRIMOŠTEN) Prihvatni kapacitet (mjesna plaža ~3.450 m2) (dio koji ulazi u analizu: 204 3.310 m2) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
Scenarij 1 (5 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (20 m2 po korisniku)
662
166 0,2 0,2 0,45 0,1 0,23 0,75
382
202
Manji problemi s čistoćom. Zbog teške dostupnosti, jako je teško održavati čistoću plaže. 204 90x1 + 2x25 = 140; od rubnog plažnog dijela (sa strane) koji je nešto uži nije se ništa oduzimalo. 203
186
96
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
VELIKA RADUČA (PRIMOŠTEN) Prihvatni kapacitet (mjesna plaža ~3.000 m2) (dio koji ulazi u analizu: 205 2.890 m2) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
Scenarij 1 (5 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (20 m2 po korisniku)
578
145 0,3 0,2 0,25 0,1 0,21 0,85
388
97
DOLAC (PRIMOŠTEN) Prihvatni kapacitet (mjesna plaža ~300 m2) (dio koji ulazi u analizu: 206 250 m2) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
Scenarij 1 (5 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (20 m2 po korisniku)
50
13 0,3 0,2 0,6 0,05 0,38 0,75
23
6
KAMP ADRIATIC (PRIMOŠTEN) Prihvatni kapacitet (mjesna plaža ~3.600 m2) (dio koji ulazi u analizu: 207 3.400 m2) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
Scenarij 1 (5 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (20 m2 po korisniku)
680
170 0,3 0,2 0,25 0,05 0,2 0,90
490
122
205
80x1 + 2x15 = 110; od rubnog plažnog dijela (sa strane) koji je nešto uži nije se ništa oduzimalo. 30x1 + 2x10 = 50 207 180x1 + 2x10 = 200 206
187
CRA/PPA, COAST
SLANICA (MURTER) Prihvatni kapacitet (mjesna plaža ~900 m2) (dio koji ulazi u analizu: 208 790 m2) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
Scenarij 1 (5 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (20 m2 po korisniku)
158
40 0,3 0,2 0,3 0,1 0,22 0,75
92
23
PRAPRATNA (PELJEŠAC) Prihvatni kapacitet (mjesna plaža ~2.500 m2) (dio koji ulazi u analizu: 209 2.310 m2) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
Scenarij 1 (5 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (20 m2 po korisniku)
462
116 0,2 0,4 0,4 0,1 0,28 0,70
233
58
Scenarij 1 (5 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (20 m2 po korisniku)
5.204
1.300
ZLATNI RAT Prihvatni kapacitet (urbana plaža ~28.500 m2) (dio koji ulazi u analizu: 26.020 m2) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
208 209
188
90x1 + 2x10 = 110 150x1 + 2x20 = 190
0,3 0,6 0 0 22,5 100% 4.034
1.007
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Plaže prijelaznih oblika većeg i manje konflikta između prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala Plaže s većim rekreacijskim potencijalom SAPLUNARA210 (OTOK MLJET) Prihvatni kapacitet (mjesna plaža ~3.600 m2) (dio koji ulazi u analizu: 211 3.340 m2) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
Scenarij 1 (5 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (20 m2 po korisniku)
668
167 0,3 0,4 0,6 0,05 0,34 0,7
309
77
Scenarij 1 (8 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (30 m2 po korisniku)
200
53
VUČINE (PELJEŠAC) Prihvatni kapacitet (ruralna plaža ~1.600 m2) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
0,3 0,2 NA 0 0,13 0,8 140
42
KOSTANJ (OTOK UGLJAN) Prihvatni kapacitet (ruralna plaža ~420 m2) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
Scenarij 1 (8 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (30 m2 po korisniku)
53
14 0,2 0,2 NA 0,25 0,22 0,6
25
7
210 211
Uključujući Veliku i Malu Saplunaru. 1x210 + 2x10 + 2x15= 210 + 20 + 30 = 260
189
CRA/PPA, COAST
PUPNATSKA LUKA (OTOK KORČULA) Prihvatni kapacitet (ruralna plaža ~4.200 m2) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
Scenarij 1 (8 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (30 m2 po korisniku)
525
140 0,3 0,4 NA 0,05 0,25 0,8
315
84
Scenarij 1 (5 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (20 m2 po korisniku)
417
104
UVALA VLAŠIĆI (OTOK PAG) Prihvatni kapacitet (mjesna plaža ~2.400 m2) (dio koji ulazi u analizu: 212 2.084 m2) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
0,2 0,6 0,65 0 0,36 0,75 200
50
Scenarij 1 (5 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (20 m2 po korisniku)
36
9
SILBA ‐ POCUKMARAK213 Prihvatni kapacitet (mjesna plaža ~180 m2 214) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
212
1x300 + 2x8 = 316 Ogledni primjer za plaže otoka Silbe. 214 Plaža je iznimno mala, pa se nije oduzimala površina. 213
190
0,5 0,4 0,65 0,05 0,4 0,75 16
4
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Plaže s jednakim prirodnim vrijednostima i rekreacijskim potencijalom SVETA MARIJA (OTOK PAG) Prihvatni kapacitet (ruralna plaža ~180 m2 215) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
Scenarij 1 (8 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (30 m2 po korisniku)
23
6 0,3 0,2 NA 0 0,17 90
17
5
Scenarij 1 (5 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (20 m2 po korisniku)
12.006
3.002
LJUBAČKI ZALJEV (RAŽANAC) Prihvatni kapacitet (mjesna plaža ~62.360 m2) (dio koji ulazi u analizu: 60.030 m2 216) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
0,5 0,8 0,5 0,1 0,48 0,75 4.682
1.171
Scenarij 1 (5 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (20 m2 po korisniku)
534
133
PRŽINA (OTOK KORČULA) Prihvatni kapacitet (mjesna plaža ~2.880 m2) (dio koji ulazi u analizu: 2.668 m2 217) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
0,4 1 0,45 0,15 0,5 0,75 201
50
215
60x6 2x1.162 + 2x3 = 2.324 + 6 = 2.330 217 1x180 + 2x16 = 212 216
191
CRA/PPA, COAST
KAMENICE (OTOK VIS) Prihvatni kapacitet (mjesna plaža ~1.020 m2) (dio koji ulazi u analizu: 911 m2 218) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
Scenarij 1 (5 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (20 m2 po korisniku)
182
46 0,5 0,4 0,65 0,05 0,4 0,75
82
21
Scenarij 1 (5 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (20 m2 po korisniku)
4.312
1.078
Plaže s većim prirodnim vrijednostima ŽDRIJAC (NINSKA LAGUNA) Prihvatni kapacitet (mjesna plaža ~24.000 m2) (dio koji ulazi u analizu: 21.560 m2219) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
0,8 0,8 0,4 0,15 0,54 0,75 1.746
437
Scenarij 1 (5 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (20 m2 po korisniku)
8.150
2.038
KRALJIČINA PLAŽA (NINSKA LAGUNA) Prihvatni kapacitet (mjesna plaža ~44.200 m2) (dio koji ulazi u analizu: 40.750 m2 220) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
218
1x85 + 2x12 = 109 2x1.200 + 2x20 = 2.400 + 40 = 2.440 220 2x1.700 + 2x25 = 3.400 + 50 = 3.450 219
192
0,9 0,8 0,5 0,05 0,56 0,75 3.423
855
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
SAKARUN (DUGI OTOK) Prihvatni kapacitet (ruralna plaža ~6.000 m2 221) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
Scenarij 1 (8 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (30 m2 po korisniku)
750
200 0,3 1 NA 0,05 0,45 0,8
330
88
Scenarij 1 (8 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (30 m2 po korisniku)
553
147
ŠUNJ (OTOK LOPUD) Prihvatni kapacitet (ruralna plaža ~4.420 m2 222) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
0,3 1 NA 0,05 0,45 0,75 228
61
Scenarij 1 (8 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (30 m2 po korisniku)
159
43
SREBRNA (OTOK VIS) Prihvatni kapacitet (ruralna plaža ~1.275 m2 223) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
0,5 0,6 NA 0 0,37 0,75 75
20
221
300x20 340x13 223 85x15 222
193
CRA/PPA, COAST
KARIN Prihvatni kapacitet (mjesna plaža ~4.800 m2 224) (dio koji ulazi u analizu: 3.584 m2 225) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
Scenarij 1 (5 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (20 m2 po korisniku)
717
179 0,4 0,8 0,65 0,3 0,54 0,75
247
62
STINIVA (OTOK VIS) Prihvatni kapacitet (ruralna plaža ~525 m2 226) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
Scenarij 1 (8 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (30 m2 po korisniku)
66
18 0,5 0,6 NA 0,05 0,38 0,75
31
8
Scenarij 1 (8 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (30 m2 po korisniku)
113
30
STONČICA (OTOK VIS) Prihvatni kapacitet (ruralna plaža ~900 m2 227) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
224
600x8 2x600 + 2x8 = 1.200 + 16 = 1.216 226 35x15 227 60x15 225
194
0,4 0,8 NA 0,1 0,43 0,75 48
9
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
PORAT (OTOK BIŠEVO) Prihvatni kapacitet (ruralna plaža ~1.275 m2 228) Fizički prihvatni kapacitet Kopnena biota Morska biota Sadržaji Javno zdravlje Ukupni korektivni faktori (%) Kapacitet upravljanja Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet
Scenarij 1 (8 m2 po korisniku)
Scenarij 2 (30 m2 po korisniku)
159
43 0,4 1 NA 0,05 0,48 0,75
62
17
228
85x15
195
CRA/PPA, COAST
Prilog 5: Prijetnje plažama Plaže s dominantnim prirodnim vrijednostima UVALA BLACA Kategorija 1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
Razred
Ocjena
500 ‐ 2.000 m (naselje Saplunara) < 500
0,25 0,00
500 ‐ 2000 m (planirane zone)
0,25
Ukupno preko 5 ha Ukupno preko 500 100 ‐ 500 m Nerazvrstana Nije planiran ispust; nema onečišćenja Nema sidrenja U susjednoj uvali (ali bez utjecaja jer uvala ima prirodnu barijeru)
1,00 1,00 0,25 0,25 0,00 0,00 0,00 0,30
UŠĆE Kategorija 1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
Razred
Ocjena
500 ‐ 2.000 m 500 ‐ 2.500
0,25 0, 25
Nema (u istraživanju)
0,00
Neposredan kontakt Lokalna cesta Planiran ispust na udaljenosti većoj od 500 m Nije sidrište Nema u blizini
1,00 0,25 0,25 0,00 0,00 0,20
SALBUNARA Kategorija 1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
Razred
0,00 0,00
> 2.000 m > 1.000 m Nije planiran ispust; nema onečišćenja Značajan intenzitet Nema luke229
0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 1,00 0,00
229
196
Ocjena
> 2.000 m
Svakodnevna brodska pruga Biševo‐Komiža je od lokalnog značenja i s minimalnim utjecajem.
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
ZAGLAV Kategorija
Razred
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
500 ‐ 2.000 m < 500
Ocjena 0,25 0,00
500 ‐ 2.000 m
0,25
< 2,5 ha 50 ‐ 300 500 ‐ 1.000 m Lokalna cesta > 500 m Sidrenje – umjereni intenzitet Nema luke u blizini
0,25 0,25 0,25 0,25 0,25 0,50 0,00 0,225
OKLJUČNA Kategorija
Razred
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
500 ‐ 2.000 m < 500
Ocjena 0,25 0,00
> 2.000 m
0,00
500 ‐ 1.000 m Lokalna cesta Nije planiran ispust Sidrenje – značajan intenzitet Nema luke
0,00 0,00 0,25 0,25 0,00 1,00 0,00 0,18
STUPICA VELA Kategorija
Razred
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
Nema naselja
Ocjena 0,00
500 ‐ 2.000 m
0,25
NA NA NA NA Nije planiran ispust u uvali Sidrenje – značajan intenzitet Nema luke
1,00 0,00 0,13
197
CRA/PPA, COAST
Plaže s dominantnim rekreacijskim potencijalom VELIKA I MALA RADUČA Kategorija
Razred
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
Neposredan kontakt 2.500 ‐ 5.000
Ocjena 1,00 0,50
Neposredan kontakt
1,00
> 5 ha > 500 Neposredan kontakt Lokalna cesta Nije planiran ispust Sidrenje – slabiji intenzitet Nema u blizini
1,00 1,00 1,00 0,25 0,00 0,25 0,00 0,60
DOLAC Kategorija
Razred
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
Neposredan kontakt 500 ‐ 2.500
Ocjena 1,00 0,25
> 2.000 m
0,00
Neposredan kontakt Županijska cesta Nije planiran ispust Nema sidrenja Nema luke u blizini
0,00 0,00 1,00 0,50 0,00 0,00 0,00 0,28
KAMP „ADRIATIC“
198
Kategorija
Razred
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
500 ‐ 2.000 m 2.500 ‐ 5.000
Ocjena 0,25 0,50
< 500 m
1,00
> 5,0 ha > 500 < 100 m Županijska cesta Postoji na udaljenosti većoj od 500 m Nema sidrenja Nema luke u blizini
1,00 1,00 0,50 0,50 0,25 0,00 0,00 0,50
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
UVALA PRAPRATNA Kategorija
Razred
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI
> 2.000 m
0,00 0,00
Neposredan kontakt
1,00
> 5 ha 1.200 DC ‐ 414 cca 300 m Državna cesta Manje onečišćenje postoji, planiran ispust na udaljenosti većoj od 500 m Sidrenje; značajan intenzitet U kontaktu s plažom; isti dio akvatorija
1,00 1,00 0,50
5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
Ocjena
0,25 1,00 1,00 0,68
SLANICA Kategorija
Razred
Ocjena
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI
< 500 m > 5.000
0,50 1,00
Neposredan kontakt
1,00
> 5 ha 1.200 Neposredan kontakt Nerazvrstana Manje onečišćenje postoji, planiran ispust na udaljenosti većoj od 500 m (susjedna uvala) Zabranjeno sidrenje Nema
1,00 1,00 1,00 0,25
5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
0,25 0,00 0,00 0,60
ZLATNI RAT Kategorija
Razred
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
Neposredan kontakt 500 – 2.500
Ocjena 1,00 0,25
Neposredan kontakt
1,00
> 5,0 ha > 500 Neposredan kontakt Lokalna cesta Postoji na udaljenosti većoj od 500 m Sidrenje – slabiji intenzitet230 Isti dio akvatorija
1,00 1,00 0,50 0,25 0,25 0,25 1,00 0,65
230
Prostornim planom Općine Bol, zabranjeno je sidrenje na Zlatnom ratu; uz samu plažu postavljeno je nekoliko plutača na kojima je dozvoljeno vezivanje brodova.
199
CRA/PPA, COAST
Plaže prijelaznih oblika većeg i manje konflikta između prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala Plaže s većim rekreacijskim potencijalom MALA SAPLUNARA Kategorija
Razred
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
Neposredan kontakt < 500
Ocjena 1,00 0,00
< 500 m (planirane zone)
0,50
> 5 ha > 500 Neposredan kontakt Nerazvrstana Planiran na udaljenosti većoj od 500 m Sidrenje – značajan intenzitet U kontaktu s plažom; isti dio akvatorija
1,00 1,00 1,00 0,25 0,25 1,00 1,00 0,67
VELIKA SAPLUNARA Kategorija
Razred
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
Neposredan kontakt < 500
Ocjena 1,00 0,00
Neposredan kontakt
1,00
> 5 ha >500 Neposredan kontakt Nerazvrstana Planiran na udaljenosti većoj od 500 m Sidrenje – značajan intenzitet U kontaktu s plažom; isti dio akvatorija
1,00 1,00 1,00 0,25 0,25 1,00 1,00 0,75
PUPNATSKA LUKA
200
Kategorija
Razred
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
500 ‐ 2.000 m 500 ‐ 2.500
Ocjena 0,25 0, 25
Nema
0,00
100 ‐ 500 m LC Planiran na udaljenosti većoj od 500 m Sidrenje – značajan intenzitet Nema
0,25 0,25 0,25 1,00 0,00 0,20
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
VUČINE Kategorija
Razred
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
500 ‐ 2.000 m 500 ‐ 2.500
Ocjena 0,25 0, 25
Nema
0,00
100 ‐ 500 m Lokalna cesta Planiran na udaljenosti većoj od 500 m Sidrenje – značajan intenzitet U kontaktu s plažom, isti dio akvatorija
0,25 0,25 0,25 1,00 1,00 0,35
UVALA VLAŠIĆI Kategorija
Razred
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
500 ‐ 2.000 m 500 ‐ 2.500
Ocjena 0,25 0, 25
< 500 m
0,50
> 5 ha > 500 Neposredan kontakt Lokalna cesta Planiran na udaljenosti većoj od 500 m Sidrenje – značajan intenzitet Nema u blizini
1,00 1,00 1,00 0,25 0,25 1,00 0,00 0,55
KOSTANJ Kategorija
Razred
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
500 ‐ 2.000 m 500 ‐ 2.500
Ocjena 0,25 0,25
Nema
0,00
< 100 m Nerazvrstana Nije planiran; nema onečišćenja Sidrenje – slabiji intenzitet Nema u blizini
0,50 0,25 0,00 0,25 0,00
201
CRA/PPA, COAST
(Otok Silba) Kategorija
CARPUSINA POCUKMARAK JUŽNI PORAT SV. ANTE Razred Ocjena Razred Ocjena Razred Ocjena Razred Ocjena
1. NASELJA Udaljenost
Neposredni 1,00 kontakt Veličina 500 ‐ 2.500 0,25 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost 500 ‐ 2.000 m 0,25 Površina zone 2,5 ‐ 5,0 ha 0,50 Broj korisnika 50 ‐ 300 0,25 3. CESTE Udaljenost < 100 m 0,50 Kategorija Nerazvrstana 0,25 4. PODMORSKI ISPUSTI Planiran 0,25 > 500 m 5. SIDRENJE Sidrenje – 0,50 umjereni int. 6. BLIZINA LUKA U istom 0,50 akvatoriju UKUPNO 0,425
Nepos. kontakt 500 ‐ 2.500 500 ‐ 2.000 m 2,5 – 5,0 ha 50 ‐ 300 < 100 m Nerazvrstana Planiran > 500 m Sidrenje – umjereni int. U istom akvatoriju
1,00
500 ‐ 2.000 m
0,25
500 ‐ 2.000 m
0,25
0,25 0,25 0,50 0,25 0,50 0,25
500 ‐ 2.500 Nema 100 ‐ 500 m Nerazvrstana Planiran > 500 m Sidrenje – značajan int. Nema u blizini
0,25 0,00 0,25 0,25
500 ‐ 2.500 500 ‐ 2.000 m 2,5 – 5,0 ha 300 ‐ 500 100 ‐ 500 m Nerazvrstana Planiran > 500 m Sidrenje – značajan int. Nema u blizini
0,25 0,25 0,50 0,50 0,25 0,25
0,25 0,50 0,50
0,425
0,25 1,00 0,00
0,225
Plaže s jednakim prirodnim vrijednostima i rekreacijskim potencijalom
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
Razred
Ocjena
< 500 m (planirano širenje na udaljenosti do 100 m) 500 ‐ 2.500
0,50 0,25
500 ‐ 2.000
0,25
> 5 ha > 500 Neposredan kontakt Nerazvrstana Planiran kolektor i ispust na udaljenosti većoj od 500 m Sidrenje – umjereni intenzitet Nema; nije planiran
1,00 1,00 1,00 0,25 0,25 0,50 0,00 0,50
LJUBAČKI ZALJEV Kategorija 1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
202
Razred
1,00 0,00 0,35
PRŽINA Kategorija
0,25
Ocjena
Neposredan kontakt 500 ‐ 2.500
1,00 0,25
500 ‐ 2.000 m
0,25
> 5,0 ha > 500 < 100 Županijska cesta Planiran na udaljenosti manjoj od 500 m Sidrenje – umjereni intenzitet Luka – isti dio akvatorija
1,00 1,00 0,50 0,50 0,50 0,50 1,00 0,65
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
KAMENICE Kategorija
Razred
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
500 ‐ 2.000 m 500 ‐ 2.500
Ocjena 0,25 0,25
Neposredan kontakt
1,00
> 5,0 ha > 500 100 ‐ 500 m Županijska cesta Postoji na udaljenosti manjoj od 500 m Nema sidrenja U susjednoj uvali
1,00 1,00 0,50 0,50 0,50 0,00 0,25 0,525
SV. MARIJA Kategorija
Razred
Ocjena
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
< 500 m < 500
0,50 0,00
< 500 m
0,50
2,5 ‐ 5,0 ha 300 ‐ 500 100 ‐ 500 m Nerazvrstana cesta Planiran ispust na udaljenosti većoj od 500 m Nema sidrenja Ne
0,50 0,50 0,50 0,25 0,25 0,00 0,00 0,30
MALA NOZDRA Kategorija
Razred
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
Nema naselja
Ocjena 0,00
500 ‐ 2.000 m
0,50
NA NA NA NA Nije planiran ispust u uvali Sidrenje – značajan intenzitet Nema luke
1,00 1,00 0,50 1,00 0,00 0,40
203
CRA/PPA, COAST
(Otok Silba) Kategorija
NOZDRE DOBRE VODE MAVROVA LOJIŠĆE Razred Ocjena Razred Ocjena Razred Ocjena Razred Ocjena
1. NASELJA Udaljenost Veličina 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost Kategorija 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
> 2.000 m Nema 100 ‐ 500 m Nerazvrstana Nema Sidrenje – umjereni int.
(Otok Silba) Kategorija
PERNASTICA VELE STIJENE VELA SMRDEČA Razred Ocjena Razred Ocjena Razred Ocjena
0 0 0 0,25 0,25 0 0,5 0,1
> 2.000 m Nema 100 ‐ 500 m Nerazvrstana > 500 m Sidrenje – umjereni int.
0 0 0 0,25 0,25 0,25
> 2.000 m 500 ‐ 2.000 m 2,5 ‐ 5,0 ha 300 ‐ 500 100 ‐ 500 m Nerazvrstana > 500 m Sidrenje – 0,5 umjereni int. 0,125
0 0 0,25 0,5 0,5 0,25 0,25 0,25 0,5 0,25
> 2.000 m Nema 100 ‐ 500 m Nerazvrstana Nema Sidrenje – umjereni int.
1. NASELJA Udaljenost Veličina 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost
> 2.000 m Nema Neposredni kontakt Kategorija Nerazvrstana 4. PODMORSKI ISPUSTI Nema 5. SIDRENJE Sidrenje – značajan int. 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
0 0 0 1,00
500 ‐ 2.000 m 500‐ 2.500 500 ‐ 2.000 m 2,5 ‐ 5,0 ha 300 ‐ 500
0,25 0,25 0,25 0,5 0,5
> 2.000 m Nema
100 ‐ 500 m
0,25
100 ‐ 500 m
0,25
0,25 0,25
Nerazvrstana Nema
0,25 0
1,00
Nije sidrište
0
0 0,25
Nema u blizini
0,25 0
Nerazvrstana >500 m Sidrenje – 1,00 značajan int. Nema u blizini 0,225
0 0 0
0 0,05
Plaže s većim prirodnim vrijednostima ŠUNJ
204
Kategorija
Razred
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
500 ‐ 2.000 m 500 ‐ 2.500
Ocjena 0,25 0, 25
< 500 m
0,50
> 5 ha > 500 Nema Planiran na udaljenosti većoj od 500 m Sidrenje – značajan intenzitet Nema u blizini
1,00 1,00 0,00 0,00 0,25 1,00 0,00 0,425
0 0 0 0,25 0,25 0 0,5 0,1
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
SAKARUN Kategorija
Razred
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
< 500 m 500 ‐ 2.500
Ocjena 0,25 0, 25
Neposredan kontakt
1,00
> 5 ha 300 ‐ 500 < 100 m Županijska cesta Planiran na udaljenosti većoj od 500 m Sidrenje – značajan intenzitet Nema u blizini
1,00 0,50 0,50 0,50 0,25 1,00 0,00 0,55
KARIN DONJI Kategorija
Razred
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
Neposredan kontakt 500 ‐ 2500
Ocjena 1,00 0, 25
< 500 m
0,50
>5 ha 300 ‐ 500 100 ‐ 500 m Županijska cesta Planiran na udaljenosti većoj od 500 m Nema sidrenja Nema u blizini
1,00 0,50 0,25 0,50 0,25 0,00 0,00 0,43
NINSKA LAGUNA231 Kategorija
Razred
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
Neposredan kontakt 2.500 ‐ 5.000
Ocjena 1,00 0,50
< 500 m
0,50
2,5 ‐ 5,0 ha 300 ‐ 500 Do 100 Lokalna cesta Nije planiran ispust na području lagune Nema sidrenja Nema luke
0,50 0,50 0,50 0,25 0,00 0,00 0,00 0,38
231
Kraljičina plaža i Ždrijac.
205
CRA/PPA, COAST
TRATINSKA Kategorija
Razred
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
Nema naselja
Ocjena 0,00
500 ‐ 2.000 m
0,25
NA NA NA NA Nije planiran ispust u uvali Sidrenje – značajan intenzitet Nema luke
1,00 0,00 0,13
PORAT Kategorija
Razred
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
> 2.000 m
Ocjena 0,00 0,00
> 2.000 m > 1.000 m Nije planiran ispust; nema onečišćenja Sidrenje – značajan intenzitet Nema luke
0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 1,00 0,00 0,10
SREBRNA
206
Kategorija
Razred
Ocjena
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
< 500 m < 500
0,50 0,00
> 2.000 m
0,00
< 500 m Nerazvrstana Planiran ispust na udaljenosti manjoj od 500 m Sidrenje – slabiji intenzitet Nema luke
0,00 0,00 0,50 0,25 0,50 0,25 0,00 0,20
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
STINIVA Kategorija
Razred
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
> 2.000 m
Ocjena 0,00 0,00
> 2.000 m
0,00
500 – 1.000 m Lokalna cesta Nije planiran ispust Sidrenje – značajan intenzitet Nema luke
0,00 0,00 0,50 0,50 0,00 1,00 0,00 0,20
STONČICA Kategorija
Razred
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
> 2.000 m
Ocjena 0,00 0,00
> 2.000 m
0,00
100 – 500 m Nerazvrstana Nije planiran ispust Sidrenje – značajan intenzitet Nema luke
0,00 0,00 0,50 0,25 0,00 1,00 0,00 0,175
UVALA TIJAŠNICA Kategorija
Razred
1. NASELJA Udaljenost od naselja Veličina naselja (br. stanovnika) 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone Površina zone Broj korisnika 3. CESTE Udaljenost od ceste Kategorija ceste 4. PODMORSKI ISPUSTI 5. SIDRENJE 6. BLIZINA LUKA UKUPNO
> 2.000 m
Ocjena 0,00 0,00
> 2.000 m
0,00
> 500 m Nije planiran ispust Sidrenje – značajan intenzitet Nema luke u blizini
0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 1,00 0,00 0,10
207
CRA/PPA, COAST
Prilog 6: Koncepti demonstracijskih projekata PRIORITETNO PODRUČJE
Ninska laguna – područje Kraljičine plaže i plaže Ždrijac
CILJ
Održivo korištenje i očuvanje značajne bioraznolikosti Ninske lagune
Polazišta232 U biogeografskom pogledu, Nin se nalazi u području listopadne klimazonalne vegetacije submediteranskog područja. Iako se nalazi na samoj obali mora (pa bi se mogla očekivati eumediteranska vazdazelena šuma crnike), ipak se ovdje, zbog efekta hlađenja uslijed blizine Velebita te jakih bura, takve šume ne pojavljuju u Ninu ni u njegovoj okolici. Stoga se uokolo Nina nalaze šumarci termofilnih primorskih šuma hrasta medunca. No, i tih je šuma malo, a prevladavaju antropogene, sađene šume alepskog bora (Pinus halepensis). To je naročito izraženo uz obalu, gdje se ove šume sade radi hlada na plažama i u kampovima. Ono što izdvaja Nin i okolicu od ostalog dijela našeg primorja svakako su niske i prostrane obale, solane i laguna. Sve to postoji pojedinačno i na drugim lokalitetima, no nigdje u ovako velikom kompleksu mozaičnih staništa. Uz samu obalu (tj. na Kraljičinoj plaži te na plaži Ždrijac) nalaze se pijesci koji su uglavnom goli u uskoj traci uz more (u zoni plime i oseke). Mjestimično se, uz nanose organskih nanosa iz mora, pojavljuju pojedinačni primjerci Cakile maritima. Na taj se pojas nadovezuju male pješčane sipine, dok se velike nisu mogle razviti zbog edafsko‐reljefnih razloga. Na sipinama je razvijena pješčarska i halofilna vegetacija koja se nalazi izvan neposrednog plavljenja plime, no zaslanjuje je aerosol nošen vjetrom. Zajednica sitolisne pirike i ježike (Echinophoro‐ Elymetum farcti), koja je u tipičnom sastavu razvijena u eumediteranskoj zoni (a danas u potpunom sastavu samo u uvali Blaca na Mljetu), ovdje dolazi s nekoliko karakterističnih vrsta. Najčešća i najupadljivija je trava Elymus farctus, koja sipinama (dinama) daje svojstven čupavi izgled. Uz nju se vrlo rijetko nalazi Cyperus capitatus (inače kritično ugrožena vrsta naše flore), te šire rasprostranjene vrste Euphorbia paralias i Euphorbia peplis. Male depresije na pješčanoj podlozi (između sipina), koje nisu neposredno zaslanjene od mora, a vlažne su od oborinske vode, obrasta trava Haynardia cylindrica uz koju se nalaze i brojni primjerci Triglochin bulbosa ssp. barrelieri, vrlo rijetke biljke u Hrvatskoj (samo nekoliko nalaza). Na taj se pojas sipina prema unutrašnjosti kopna nadovezuje zajednica crnkaste šiljevine i primorskog trputca (Schoeno‐ Plantaginetum maritimae), koja je opisana s otoka Paga, gdje je dosad jedino i bila zabilježena. Grade je vrste Schoenus nigricans, Plantago maritima, Gladiolus illyricus, Armeria canescens ssp. dalmatica, dok su druge rjeđe (npr. Carex extensa, Alyssum montanum, Limonium oleifolium). Dalje se nastavlja nisko muljevito područje obalne lagune. Sâma laguna s otvorenim vodenim bazenima međusobno i s morem povezanim malim kanalima, obrasla je na dnu plitke vode vrstom Ruppia sp. Okolni niski teren obrastao je mozaikom zajednica. U plitkoj vodi (koja se povremeno isušuje) razvijena je slanuša grmolike caklenjače i slanuške (Puccinellio festucaeformis‐Sarcocornetum fruticosae). U njoj raste malo vrsta, a prevladava grmolika caklenjača, Sarcocornia fruticosa. Uz nju su manje brojne Puccinellia festucaeformis, Halimione portulacoides i Inula chritmoides. Tu su i fragmenti zajednice jesenske mrižice i modrikastog pelina (Limonio‐Artemisietum coerulescentis), u kojoj prevladava jesenska mrižica (Limonium narbonense). Mjestimično se nalaze i sastojine sitina visokih sitova (Juncetum maritimo‐acuti), često s prevladavajućom jednom od dvije svojstvene vrste (ili Juncus maritimus ili Juncus acutus). Zanimljivo je da je tu jedan od nekoliko lokaliteta za znanost novoopisane vrste močvarnog luka (Allium telmatum), jedinog koji je vezan za zaslanjena staništa. Uz kopneni rub ponegdje su manje sastojine zaslanjenih tršćaka (Phragmitetum australis). Na blago nagnutoj padini uz rub lagune nalazi se travnjačka zajednica, livada koja pripada našim rijetkim mediteranskim vlažnim travnjacima reda Trifolio‐Hordeetalia. Na 232
208
Priredila: prof. dr. Jasenka Topić.
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
njenom se staništu izmjenjuju mokra i suha faza. Naime, zbog velike količine oborina i rubnih izvora te podvirne vode, stanište je mokro zimi i u proljeće, dok se kasnije isuši. Zbog toga se ovdje miješaju vrste koje mogu podnijeti i vrlo mokru fazu (dapače, mogu biti privremeno i poplavljene), i one koje rastu na suhom. Tu rastu livadni procjepak (Chouardia litardierei), Trifolium fragiferum, Peucedanum coriaceum ssp. pospichalii, i druge. Važno je napomenuti da se u blizini Nina nalazi najveći kompleks takvih livada na kopnu, a još ih ima na Pagu, te (manje površine) oko Miočića i Ljubača. Tablica: Popis staništa Ninske lagune prema Direktivi o staništima EU (Natura 2000)
Oznaka Stanište 1150 1210 1310 1410 1420
Obalne lagune (stanište s prioritetom) Vegetacija pretežno jednogodišnjih halofita na obalama s organskim nanosima Muljevite i pjeskovite obale obrasle vrstama roda Salicornia i drugim jednogodišnjim halofitima Mediteranske sitine (Juncetalia maritimi) Mediteranska i termoatlantska vegetacija halofilnih grmova (Sarcocornetea fruticosi) Mediteranski niski djetelinski travnjaci reda Trifolio‐Hordeetalia (u postupku pred Europskom komisijom za uključivanje u Direktivu)
Tablica: Endemične, ugrožene (EN), kritično ugrožene (CR), i osjetljive (VU) biljne vrste Ninske lagune
Vrsta
Kategorija ugroženosti
Allium telmatum Chouardia litardierei Armeria canescens ssp. dalmatica Peucedanum caoriaceum ssp. pospichali Dianthus ferrugineus ssp. liburnicus Cyperus capitatus Elymus farctus Saccharum ravennae Triglochin bulbosa ssp. barrelieri Carex extensa Haynardia cylindrica Hordeum marinum Suaeda maritima Salsola soda Trifolium resupinatum
Endemična Endemična i s Aneksa 2 Direktive EU Endemična Endemična Endemična CR CR CR CR EN VU VU VU VU VU
Prijetnje Zbog svoje jedinstvenosti, područje Ninske lagune je, sa svojim kilometarski dugim plažama, iznimno atraktivan turistički i rekreacijski resurs. To je područje bogato ljekovitim blatom (peloid) – iznimno vrijednim terapeutskim resursom – pa je planirana izgradnja turističkog kompleksa koji će se, između ostalog, zasnivati na komercijalnoj upotrebi peloida. Osim toga, cijelo je područje pogodno za jedrenje na dasci te kitesurfing, čime ove plaže postaju jedan od najznačajnijih turističkih resursa ninskog područja. Međutim, upravo zbog tih iznimnih razvojnih potencijala ovo područje postaje izloženo prijetnjama trajnog uništavanja ovog jedinstvenog prirodnog područja. Također, važno je napomenuti da su plaže izložene znatnoj eroziji, te je stoga važno poduzeti mjere kojima bi se ta erozija ublažila.
209
CRA/PPA, COAST
Očekivani rezultat Da bi se osiguralo očuvanje ovog vrijednog staništa, ali i optimalno korištenje rekreacijskih resursa, predlaže se provođenje zoniranja plažnog područja. Zoniranje je sredstvo prostornog planiranja koje dijeli zemljopisno područje na nekoliko zona, i svakoj od njih namjenjuje određenu vrstu korištenja. Ovim demonstracijskim projektom predlaže se određivanje zona intenzivne rekreacije, te zona gdje će korištenje u rekreacijske svrhe biti minimalno. Time bi se na strukturirani način pomirile potrebe upravljanja i zahtjevi za korištenjem. Kao tri ključne zone, predlažu se: i. Zona temeljne zaštite, gdje se kao potpuni prioritet postavlja očuvanje najvrjednijih staništa i ključnih vrsta. Korištenje ovog dijela plaže bilo bi ograničeno uglavnom na neometajuće praćenje za potrebe upravljanja i istraživanja. Odabir zone treba biti napravljen na način da: zadovoljava funkciju očuvanja prirodnog staništa i njegovih tipičnih vrsta koji mogu utjecati na njegovu dugoročnu prirodnu rasprostranjenost, strukturu i funkcije, kao i na dugoročni opstanak njegovih tipičnih vrsta; te da nije u izravnom konfliktu s postojećom značajnom rekreacijskom funkcijom plaže. Moguća zona zaštite je pješčani sprud na početku plaže Ždrijac, na kojem je zabilježeno gniježđenje ptica. Obvezno je postavljanje interpretacijskih oznaka na ovom području, da bi se javnost adekvatno upoznala s vrijednostima područja (razlozima zaštite) i ključnim mjerama očuvanja. ii. Zona intenzivnog korištenja, gdje se kao prioritet postavlja osiguranje rekreacijskih potreba korisnika plaže. Ta zona treba biti lako dostupna. Ujedno, to treba biti najmanje osjetljivo područje koncentriranog razvoja, koje mnogobrojnim posjetiteljima omogućuje da, unutar prihvatljivih granica, koriste područje i uživaju u njemu. U toj zoni treba postojati organizirana rekreacija s odgovarajućim objektima za posjetitelje. Ta zona može biti i predmet koncesije. iii. Zone utjecaja, koje služe povezivanju turizma, održivog korištenja i razvoja, edukacije te istraživanja. Njihova osnovna funkcija je promicanje i podrška odvijanju neometajućih održivih aktivnosti koje neće naštetiti vrijednim prirodnim staništima. Unutar ovog šireg područja mogu se odrediti specifične zone za pojedine vrste aktivnosti, kao što su kitesurfing i slično. Unutar ove zone treba biti osiguran značajan broj informacijskih i interpretacijskih objekata. Osim određivanja ciljnih zona kojima se imaju urediti područja i načini korištenja prostora, ovim demonstracijskim projektom predlaže se provođenje aktivnosti informiranja i osvješćivanja javnosti (korisnika prostora) o prirodnim vrijednostima lagune. Te aktivnosti mogu uključivati (ali nisu ograničene na): postavljanje informativnih tabli s ciljnim staništima i vrstama koje se mogu naći na području, uključujući njihove najvažnije karakteristike, razdoblja pojavljivanja i preporučene mjere za njihovo očuvanje; izradu atraktivnih informativnih brošura kojima se korisnike upoznaje s ključnim vrstama i staništima, te kojima se navodi plažni red i mjere očuvanja prirode; radionice sa zainteresiranim lokalnim stanovništvom o prirodnim vrijednostima područja i mogućnostima njihovog održivog korištenja; uvođenje službe rangera (nadzornika; čuvara prirode), po mogućnosti mladih stručnjaka i/ili studenata biologije, čija bi zadaća bila informiranje korisnika plaža o prirodnim vrijednostima i praćenje stanja očuvanosti i provođenja ključnih odredbi zoniranja Konačno, ovim projektom mogu se ispitati neke mogućnosti ublažavanja erozije na ovim plažama. Detaljne aktivnosti, kao i obuhvat i sadržaj zona, bit će detaljno razrađene po samom početku projekta, u skladu sa zahtjevima i očekivanjima partnera i dionika u projektu.
210
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Vremenski okvir Predloženi vremenski okvir demonstracijskog projekta je 12 mjeseci.
Partneri Glavni partneri provođenja projekta su Općina Nin i TZ Općine Nin. Važni suradnici u provedbi projekta su i Državni zavod za zaštitu prirode, kao i zainteresirano lokalno stanovništvo.
Chouardia litardierei, endemična vrsta
Armeria canescens ssp. dalmatica, endemična svojta
Triglochin bulbosa ssp. barrelieri, rijetka i ugrožena
Elymus farctus, rijetka i ugrožena
Cyperus capitatus, rijetka i ugrožena
Hordeum marinum, ugrožena
211
CRA/PPA, COAST
PRIORITETNO PODRUČJE CILJ
Predio Saplunara (Uvale Saplunara i Blaca) Područje se nalazi oko uvale Saplunara na istočnom dijelu otoka Mljeta. Područje ima status zaštite kao značajni krajobraz Održivo korištenje i očuvanje značajnog krajobraza – predio Saplunara
Polazišta Pješčane obale u Hrvatskoj postoje na samo nekoliko međusobno izoliranih mjesta: u Lumbardi na Korčuli, Ninu kraj Zadra, Loparu na Rabu, Pržu na Pelješcu, uvali Šunj na Lopudu, te uvali Blaca, Maloj i Velikoj Saplunari na Mljetu, koje su ujedno najveća i najbolje očuvana staništa obalnih pijesaka u Hrvatskoj. Ipak, treba naglasiti da je pješčarska vegetacija uvale Blaca znatno očuvanija nego na području Male i Velike Saplunare, prvenstveno zbog obližnjih vojnih objekata i slabe prometne povezanosti. Ovo nije slučaj na drugim sličnim područjima u Hrvatskoj, uglavnom zbog intenzivnog iskorištavanja u turističke svrhe. Područje (Uvala Blaca) je donedavno gotovo u potpunosti bilo bez ljudskog utjecaja, pa se prirodna vegetacija dobro očuvala. Biljke koje nastanjuju pijeske zovemo pješčarkama ili psamofitima. Prilagođene su posebnim životnim uvjetima koji vladaju na pješčarskim staništima. Pijesci su siromašni hranjivim tvarima, voda se kroz njih brzo procjeđuje, pa su gornji slojevi uglavnom suhi i sipki. Pijesak je lako pokretan, premještaju ga vjetar i morski valovi. Stoga biljke moraju razviti bujan korijenov sustav da ne bi bile lako iskopane, a s druge strane pupovi moraju stalno biti spremni na tjeranje (u slučaju da pijesak zatrpa biljku). Budući da se pijesci nalaze na morskoj obali, biljke se moraju nositi i s povećanom količinom soli. Niz biljnih vrsta se dobro prilagodio tim vrlo ekstremnim životnim uvjetima i stvorio specifične biljne zajednice. S druge strane, te su zajednice vrlo osjetljive i njihovu ravnotežu lako je narušiti. To se dogodilo na većini takvih staništa na hrvatskoj obali zbog korištenja pješčanih žala u turističke svrhe. Na pješčanim obalama Mljeta razvijena je zajednica sitolisne pirike i ježike (Echinophoro‐Elymetum farcti). To je vrlo rijetka zajednica na hrvatskoj obali, koja najveće površine zauzima upravo na Mljetu. Zajednica zauzima pojas širine 15‐20 m, paralelan s morskom obalom i unutar sebe diferencira se na nekoliko podpojaseva ovisno o intenzitetu utjecaja mora. Središnja zajednica sitolisne pirike i ježike izgleda poput rijetkog travnjaka, građenog od visokih i oštrih trava koje svojim korijenjem donekle umiruju pijesak te na taj način pomažu u stvaranju tzv. primarne dine. S obzirom da je dina uzdignuta i nekoliko metara udaljena od mora, izuzeta je od direktnog utjecaja morske vode. Prema obali raste učestalost nitrofilnih vrsta (morguš (Cacile maritima), bodljikava solnjača (Salsola kali), dikica (Xantium strumarium)), koje koriste hranjive tvari iz naplavljenog biljnog materijala. Udaljavanjem od obale, iza primarnih dina počinje se smanjivati učestalost pješčarskih vrsta, te vegetacija prelazi u vegetaciju mediteranskih šikara‐bušika. Veliki broj biljnih vrsta prisutnih u vegetaciji pijesaka nalazi se na popisu kritično ugroženih u „Crvenoj knjizi“ (pješčarski ladolež (Calystegia soldanella), ježika (Echinophora spinosa), žilj (Pancratium maritimum), ravenski sladorovac (Saccharum ravennae), valjkasta zupčica (Imperata cylindrica), pješčana sijačica (Sporobolus pungens), glavičasti šilj (Cyperus capitatus), sitolisna pirika (Elymus farctus)). U zaleđu pješčanih žala razvijena je šuma alepskog bora sa sominom (as. Junipero phoeniceae‐Pinetum halepensis) koja raste na najsušim i najtoplijim dijelovima naše obale. U sklopu te šume na području Saplunare i Blaca rastu i pinije (Pinus pinea). Pinija je vrsta iz zapadnog Mediterana, vezana uz pješčanu podlogu. Poznata je zbog svojih jestivih sjemenki – pinjola. Sastojine na Mljetu su ne samo najveće u Hrvatskoj, nego predstavljaju i jedino vjerojatno autohtono nalazište ove vrste kod nas. Najveća prijetnja ovim šumama je gradnja i urbanizacija tog područja. Šume se sijeku da bi se dobilo građevinsko zemljište, rade se putovi i ostala infrastruktura, što direktno ugrožava šumu smanjenjem površine, fragmentacijom staništa, uništavanjem tla i sl 233. 233
212
Preuzeto od Državnog zavoda za zaštitu prirode; Autor: dr. A. Alegro.
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Osim toga, ovo je izuzetno vrijedno stanište za gljive – jedno od malobrojnih preostalih prirodnih staništa na pijescima, te jedina autohtona šuma s pinijom u Hrvatskoj. Iako je ovo područje mikološki istraživano samo jednom, pronađena je kritično ugrožena pješčarska gljivlja vrsta Tulostoma fimbriatum Fr. (resasta pušnica), u Hrvatskoj nađena još samo na Kloštarskim pijescima. Do sada je pronađena jedna kritično ugrožena vrsta gljiva – Tulostoma fimbriatum234.
Očekivani rezultat Da bi se osiguralo kvalitetno upravljanje značajnim krajobrazom Saplunara, na sastanku održanom s predstavnicima Općine Mljet, Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko‐ neretvanske županije, Nacionalnog parka Mljet, Dubrovačko‐neretvanske županije, inspekcije zaštite prirode te projekta COAST (Babino Polje, 2.srpanj 2010. godine) dogovorena je izrada Plana upravljanja predjelom Saplunara. Plan upravljanja obuhvatit će cijelo područje zaštićenog krajobraza. Osnovni cilj Plana upravljanja je očuvanje prirode, ali i otvaranje prostora za sportsko‐rekreativne i turističko‐edukativne aktivnosti te poticanje održivog razvoja lokalne zajednice kroz proširenje sadašnje turističke ponude. Planom se želi, kroz informiranje javnosti o izuzetnoj vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti područja, stvoriti svijest o potrebi i važnosti njegovog očuvanja, te time potaknuti odgovorno ponašanje i odnos pojedinaca i zajednice prema prirodnim vrijednostima. U skladu s ovim Smjernicama i preporukama za plaže s izraženim prirodnim vrijednostima (Blaca) i plaže izraženog konflikta između prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala (Saplunara), Planom će se jasno definirati: konkretne mjere kojima će se očuvati vrijedna prirodna područja, osobito područja plaža; prijedlog održivih aktivnosti kojima bi se obogatila turistička ponuda područja te osiguralo odgovorno korištenje prirodnih resursa; aktivnosti praćenja stanja; aktivnosti uključivanja i informiranja zainteresirane javnosti. Treba naglasiti da je, na cijelom predjelu Saplunara, upravo Uvala Blaca najvrjedniji i najočuvaniji lokalitet. Stoga upravljanje cjelokupnim lokalitetom Saplunara treba biti organizirano tako da se očuvaju preostali vrijedni dijelovi prirode, uz koncentriranje rekreacijskih sadržaja izvan najvrjednijih prirodnih područja. To može uključivati zoniranje područja tako da se ne potiče intenzivno korištenje plaže Blaca (odnosno da ono bude u skladu s postojećim, te unutar preporučenog prihvatnog kapaciteta), u korist plaža Saplunara. Stoga se može preporučiti da se plaže Velika i Mala Saplunara dodatno opreme nužnim sadržajima da bi privukle najveći dio kupača koji gravitiraju cjelokupnom predjelu Saplunara. Ipak, treba naglasiti da svi sadržaji trebaju maksimalno voditi računa o očuvanju prirodnih vrijednosti, te da budu unutar granica prihvatnih kapaciteta. Stoga mjere i predložene aktivnosti, između ostalog, mogu uključivati: postavljanje izdignutih drvenih (ili drugih) staza na ulazima za plažu, kojima bi se destimuliralo izlaganje velikog djela staništa gaženju i uništavanju (plaže Mala i Velika Saplunara); ograđivanje područja s preostalom sačuvanom vegetacijom (plaže Mala i Velika Saplunara); korištenje ležaljki (izdignutih iznad tla) na za to predviđenim područjima; neuklanjanje naplavina posidonije i drugih halofita tijekom cijele godine (barem na nekim dijelovima); izbjegavanje postavljanja mobilnih (kemijskih) toaleta, u korist ekoloških rješenja; uređenje dječjih igrališta i sličnih sadržaja u pozadinskim dijelovima plaže, na mjestima gdje se ne ugrožavaju vrijedna staništa; smanjenje pritiska od sidrenja uz postavljanje bova na za to predviđenim lokalitetima, u skladu s prihvatnim kapacitetom; 234
Preuzeto od Državnog zavoda za zaštitu prirode; Autor: dr. Z. Tkalčec.
213
CRA/PPA, COAST
postavljanje uočljivijih informativnih tabli (nego su to sada), s jasnim objašnjenjem poduzetih mjera; obvezno provođenje velikog broja edukativnih i drugih aktivnosti u suradnji s lokalnim stanovništvom, kojima bi se potakla njihova suradnja u provođenju aktivnosti vezanih za očuvanje vrijednih staništa.
Za izradu Plana upravljanja najvećim dijelom će se koristiti dostupni podaci i analize, osobito oni Državnog zavoda za zaštitu prirode te Projekta COAST. U slučaju potrebe, te na temelju stručnog mišljenja eksperata angažiranih za izradu Plana, moguća su manja dodatna istraživanja. Važno je da izrada plana slijedi strukturirani i vođeni proces, kako bi se u širokom rasponu pomirile potrebe upravljanja i zahtjevi za korištenjem. Sâm proces uključuje pripremu, prikupljanje informacija, utvrđivanje općeg cilja (vizije) i tema plana, vrednovanje tema, utvrđivanje ciljeva, aktivnosti i pokazatelja za svaku temu (i podtemu), definiranje aktivnosti praćenja, prioritet i raspored provedbe, ključne suradnike i potrebne resurse, osiguranje suglasnosti i usvajanje plana (prvenstveno kroz uključivanje javnosti), objavu plana te izradu godišnjeg plana rada. Osim toga, na temelju strukturiranog procesa izrade, plan bi trebao sadržavati neke temeljne rubrike, uključujući: uvod i kontekst izrade plana, opis zaštićenog područja, opći cilj, teme i posebne ciljeve, prioritete, resurse, proračun i vremenski okvir provedbe plana235. Kao konačan rezultat, plan treba biti napisan jasno i jednoznačno da bi se mogao provoditi te da bi se mogla pratiti uspješnost njegove provedbe. On treba jasno definirati „što“, „tko“, „kako“, „kada“ i „zašto“ će se raditi, kako bi se za tako planski razrađene aktivnosti lakše osigurala potrebna sredstva i tehnička podrška nadležnih institucija. Aktivnosti i sam sadržaj Plana bit će detaljno razrađeni po samom početku pilot‐projekta, u skladu sa zahtjevima i očekivanjima partnera i dionika u projektu.
Vremenski okvir Predloženi vremenski okvir za demonstracijski projekt Saplunara‐Blaca je između 12 i 18 mjeseci. Naime, osim sâme izrade Plana upravljanja, provođenje projekta može uključiti niz aktivnosti za informiranje i podizanje svijesti zainteresirane javnosti (uključujući turiste), od izrade brošura, informativnih tabli do programa edukacije i slično.
Partneri Glavni nositelj izrade Plana upravljanja je Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko‐neretvanske županije. Ključni partner za provođenje projekta je Općina Mljet. Važni suradnici u provedbi su i Državni zavod za zaštitu prirode, Inspektorat zaštite prirode (Ministarstvo kulture), Dubrovačko‐neretvanska županija, Nacionalni park Mljet i drugi. Cijeli proces izrade Plana (i ostale aktivnosti koje slijede nakon izrade samog Plana) treba biti proveden na vođeni (angažiranjem stručnjaka/konzultanta za izradu planova upravljanja) i participativan način, osobito uvažavajući potrebe lokalnog stanovništva. Stoga se predlaže široko uključivanje zainteresirane javnosti (prvenstveno kroz facilitirane radionice).
235
Appleton, M.R. i Hotham, P.A.E (2007). Izrada planova upravljanja zaštićenim područjima u Hrvatskoj ‐ Priručnik. Fauna & Flora International, Cambridge, UK.
214
Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj
Uvala Blaca, Pinus pinea (izvor: http://www.otokmljet.com/)
215
CRA/PPA, COAST
216