Učiti živjeti zajedno (bosanski) by UNICEF Bosnia and Herzegovina

Učiti živjeti zajedno Interkulturalni i međureligijski program za obrazovanje o etici

Za lidere i edukatore u cijelom svijetu Učiti živjeti zajedno predstavlja oruđe za jedan interkulturalni i međureligijski program, kroz koji djeca i mladi mogu razvijati snažniji osjećaj za etiku. Njegova svrha je pomoći mladima da razumiju i poštuju ljude iz drugih kultura i religija, i razvijaju svoj osjećaj globalne zajednice. Materijal je izrađen u tijesnoj saradnji sa UNESCO-om i UNICEF-om.

Učiti živjeti zajedno

Učiti živjeti zajedno je interkulturalni i međureligijski program obrazovanja o etici, osmišljen sa ciljem da doprinese ostvarenju prava djeteta na pun i zdrav ﬁzički, psihički, duhovni, moralni i društveni razvoj, i na obrazovanje, kao što je utvrđeno Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima djeteta (CRC), članom 26.1 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima (UDHR), Svjetskom deklaracijom o obrazovanju za sve, i Milenijumskim razvojnim ciljevima (MDG).

Učiti živjeti zajedno Interkulturalni i međureligijski program za obrazovanje o etici Međureligijsko vijeće za obrazovanje djece o etici Svjetska mreža religija za djecu Fondacija Arigatou

U saradnji sa, i prihvaćeno od strane UNESCO-a i UNICEF-a

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Originalni impresum: Sekretarijat Međureligijskog vijeća rado prihvata sve zahtjeve za izdavanje dozvole za reproduciranje i prijevod ove knjige u cjelini, ili nekih njenih dijelova. Zahtjeve za prijevod i sva druga pitanja treba uputiti na adresu Fondacije: Arigatou International, 1, rue de Varemblé, 1202, Geneva, Switzerland, koja će sa zadovoljstvom pružiti najnovije informacije o bilo kakvim izmjenama u tekstu.

Izgled, dizajn i ilustracije services-concept.ch i Sekretarijat Međureligijskog vijeća (Ženeva).

Odštampao ATAR Roto Presse SA, u Ženevi, Švajcarska.

Ovaj materijal također možete pregledati i preuzeti sa sljedeće Internet stranice: http://www.ethicseducationforchildren.org

©Arigatou Foundation 2008

ISBN: 978-92-806-4288-9

Štampanje publikacije u BiH omogućio program:

MDG-F program Kultura za razvoj je trogodišnji program finansiran putem španskog Fonda za ostvarenje Milenijumskih razvojnih ciljeva. Program u okviru partnerskog odnosa, provode tri organizacije Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini: UNDP, UNESCO i UNICEF, u saradnji sa Ministarstvom civilnih poslova BiH, Federalnim Ministarstvom za kulturu i sport/šport, Ministarstvom za obrazovanje i kulturu RS, kao i sa drugim institucijama nadležnim na polju obrazovanja i kulture u državi.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Sadržaj

Z A J E D N O

Učiti živjeti zajedno

Djeca i obrazovanje o etici Kako je nastao priručnik Učiti živjeti zajedno Gdje se Učiti živjeti zajedno može koristiti Djeca kao kolektivna etička obaveza Djeca – dar i odgovornost Djeca uče ono što žive Obrazovanje o etici i ljudska prava Etika i obrazovanje o etici Etika, vrijednosti i moral U etici je riječ o odnosima Da li postoje trajne vrijednosti? Etički principi i ključne vrijednosti za obrazovanje o etici Mogućnost izbora: Najveći dar i najteža odgovornost Očuvanje i održanje ljudskog dostojanstva Poštovanje i uzajamno razumijevanje Empatija i sposobnost da se ‘staviš u poziciju drugoga’ Individualna i kolektivna odgovornost Pomirenje i pristup izgradnji mostova Obrazovanje o etici Zajednička humanost Konkretni izrazi naše zajedničke humanosti Religijski pluralan svijet Religijski resursi za etičko življenje Četiri dimenzije odgovornosti Vjersko i sekularno Učiti u odnosu jedni na druge Moliti zajedno ili doći zajedno na molitvu Duhovnost

Odjeljak 1- Vodič za korisnike

Djelokrug i svrha Moduli učenja Četiri vrijednosti Moduli Odgajati mlade da razviju svoju prirodnu duhovnost Edukatori i fasilitatori – srce procesa učenja Proces učenja i smjernice Metodologije Predložene metodologije Predložene tehnike

1 1 2 3 4 5 6 7 8 8 9 10 10 11 11 12 13 13 14 15 15 16 16 16 17 17 18 19

21 21 22 23 24 24 25 27 28 29

iii

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Stvaranje odgovarajućeg okruženja Biti uzor Početak rada sa Modulima za učenje S kim treba koristiti materijal Učiti živjeti zajedno? Gdje se Učiti živjeti zajedno može koristiti? Ko može koristiti Učiti živjeti zajedno? Brošura za učesnike Šta da radim ako … nemam religijski raznovrsnu grupu želim obraditi društvena, a ne religijska pitanja imam tenzije u grupi usljed vjerskih razlika su učesnici bili izloženi nasilju tema radionice uzrokuje uznemirenost kod učesnika

32 32 33 35 36 37 38 38 38 38 39 40 41

Odjeljak 2 - Moduli za učenje

Odjeljak 3 – Praćenje napredovanja

Modul 1 – Razumjeti sebe i druge Uvažavanje različitosti Prihvatiti sebe u odnosu na druge Zajednička humanost Možemo li bar biti u dobrim odnosima? Staviti sebe u poziciju drugoga Odgovoriti na potrebu uzajamnog razumijevanja Modul 2 – Mijenjati svijet zajedno Šta se dešava kad ne poštujemo jedni druge? Razumijevanje sukoba, nasilja i nepravde oko mene Mir počinje sa mnom Nenasilne alternative Šetnja pomirenja Izgradnja mostova povjerenja Raditi zajedno da promijenimo svijet

Dnevnik učenja Metode ocjenjivanja učenja Model vršnjak-vršnjak Model dijeljenja utisaka sa grupom Model ‘Ja i svijet’ Model mentorstva Model ‘Grafikon provjere’ Brzi model procjene, ili tzv. model ‘Mjerenje temperature’ Ocjena učinka

44 45 45 46 46 47 47 48 49 49 50 50 51 51 52

53 54 55 56 57 58 59 60 61

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Odjeljak 4 – Aktivnosti Tabela aktivnosti

Odjeljak 5 – Resursi

123

Odjeljak 6 – Mi smo to uradili ovako

187

Priče Studije pojedinačnih slučajeva Moralne dileme Filmovi i video radovi Pjesme Poezija Molitve za mir Dramatizacija Kartice za mirovne vijesti Konvencija o pravima djeteta Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima Kako napraviti papirnog ždrala

Odjeljak 7 – Bibliografija Resursi

Priče Poezija Molitve za mir Studije pojedinačnih slučajeva Moralne dileme Pomoćni materijal za aktivnosti Zahvale i bibliografija za aktivnosti

123 138 143 149 159 159 167 175 177 179 182 183

219

219 219 219 220 220 220 220 221

Kratki rječnik pojmova Skraćenice Spisak članova Međureligijskog vijeća Spisak članova Odbora Međureligijskog vijeća GNRC Koordinatori

222 224 225 226 227

Dodaci

228 228 230

Formular za evaluaciju Obrasci za ocjenu učinka

U Ä&#x152; I T I

Ĺ˝ I V J E T I

Z A J E D N O

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Zahvale Priručnik Učiti živjeti zajedno imao je podršku mnogih institucija i prijatelja. Odajemo priznanje i upućujemo zahvalnost brojnim organizacijama, stručnjacima, autorima, recenzentima, savjetnicima, konsultantima, volonterima, stažistima, i Sekretarijatu Međureligijskog vijeća, čiji su doprinosi i predanost omogućili nastanak i objavljivanje ove knjige.

Međureligijsko vijeće za obrazovanje djece o etici Počasni savjetnik: Njegovo kraljevsko visočanstvo, princ El Hassan bin Talal. Članovi Vijeća: A. T. Ariyaratne, Adolfo Perez Esquivel, Kul Gautam, Hans Küng, Bibifatemeh Mousavi Nezhad, Alice Shalvi, Didi Athavale Talwalkar, Anastasios Yannoulatos, Nour Ammari, i Emanuel Mathias. Članovi odbora: Swami Angivesh, Charanjit AjitSingh, Farida Ali, Ibrahim Al-Sheddi, Dr. Kezevino Aram, Wesley Ariarajah, Alicia Cabezudo, Meg Gardiner, Andres Guerrero, Magnus Haavelsrud, Heidi Hadsell, Vinod Hallan, Stuart Hart, Azza Karam, Method Kilaini, Marlene Silbert, Hans Ucko, Deborah Weissman, i Sunil Wijesiriwardhana.

Svjetska mreža religija za djecu (GNRC) Koordinatori: Mustafa Ali, Vinya Ariyaratne, Razia Ismail, Marta Palma, Mercedes Roman, Qais Sadiq, i Dorit Shippin, te njihovi saradnici u regionima. Članovi GNRC-a u regionima. Generalni sekretar Atsushi Iwasaki, i kolege u tokijskom Sekretarijatu GNRC-a.

Djeca i mladi Sva djeca, mladi ljudi i fasilitatori koji su bili uključeni u izradu ovog priručnika putem raznovrsnih testova i radionica održanih u mnogim dijelovima svijeta.

Međunarodne organizacije i Ujedinjene nacije Fond Ujedinjenih nacija za djecu (UNICEF), a naročito Tanya Turkovich, zajedno sa kolegama koji nisu gore navedeni. Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO), a naročito Hélène Gosselin i Linda Ling.

Osobe pozvane da pomognu u izradi materijala Gana Dash, Mahal da Costa Soto i David Around.

Osobe zamoljene da pročitaju Priručnik Soho Machida, Adib Saab, Halim Nujaim, May Sadiq, Amada Benavides, Jenny Nemko, Heather Jarvis i Leilah Omar.

vii

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Izrada publikacije Arnaud Dubouchet i kolege iz Services Concept, dizajn, prelom i ilustracije. Henri Schweickhardt i kolege iz ATAR Roto Presse-a.

Fotografije Na naslovnici i sljedećim stranicama: 189-191, 195, 204-207, i 209: Mustafa Ali Na stranicama: 210, 212: Rollando Calle Na stranicama: 198-200: Satish Kanna Na naslovnici i na sljedećim stranicama 216-218: Peter Williams Na naslovnici i na sljedećim stranicama 192-197, 200-203, 207-216, i 218: Maria Lucia Uribe

Fondacija Arigatou Generalni sekretar Shozo Fujita, i kolege iz sjedišta Fondacije u Tokiju Peter Billings, urednik i izvjestilac.

Sekretarijat Međureligijskog vijeća Generalni sekretar Agneta Ucko, i kolege Maria Lucia Uribe i Djénane Tosbath de los Cobos, te ostali konsultanti i stažisti. viii

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Predgovor Učiti živjeti zajedno predstavlja prvi rezultat globalne inicijative obrazovanja o etici, koju su pokrenuli Fondacija Arigatou i njena Globalna mreža religija za djecu (GNRC). Međureligijsko vijeće za obrazovanje djece o etici, kojeg je osnovala Fondacija Arigatou, služi kao međunarodni resursni centar, i veza za uspostavljanje dijaloga, partnerstva i aktivnosti, čiji je cilj promoviranje obrazovanja djece o etici i međureligijskog učenja. Od svog osnutka, Međureligijsko vijeće za obrazovanje dece o etici svoj rad fokusira na izradu ovog edukativnog priručnika, kojeg bi trebalo predstaviti na Trećem GNRC Forumu u Hirošimi, u maju 2008. godine. Promoviranje obrazovanja o etici vrši se u saradnji sa svima onima koji dijele istu viziju inicijative o obrazovanju o etici - vjerskim zajednicama, agencijama Ujedinjenih nacija, nevladinim organizacijama (NVO), i širokom lepezom ostalih saradnika – i napore na ostvarivanju prava djeteta na puni i zdrav fizički, psihički, duhovni, moralni i društveni razvoj, kao i pravo na obrazovanje, kao što je utvrđeno Konvencijom o pravima djeteta. Ovaj učesnički proces izrade priručnika objedinio je iskustva edukatora i stručnjaka iz različitih religijskih, duhovnih i svjetovnih tradicija, međunarodnih organizacija, NVO-a, obrazovnih institucija, i djece. Naročito smo zahvalni na vremenu i energiji, koje su naše kolege iz UNICEFa i UNESCO-a uložili u izradu i pojavljivanje ovog materijala. Učiti živjeti zajedno prilazi pitanju obrazovanja o etici iz perspektive interkulturalnog i međureligijskog učenja, ljudskih prava i kvalitete obrazovanja, gdje se etika i vrijednosti njeguju, i gdje je djeci omogućen prostor za razvoj svog prirodnog potencijala za duhovnost. Naša je nada da će nam ovaj novi materijal podariti instrument koji nam je neophodan da dalje njegujemo etiku i vrijednosti kod djece, i pomoći nam da izgradimo ljepši svijet. Odgovornost za njegovu primjenu leži na svima nama.

Takeyasu Miyamoto Predsjednik Fondacije Arigatou Pokretač GNRC-a

Keishi Miyamoto Predstavnik Fondacije Arigatou

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Fondacija Arigatou je međunarodna, vjerska, nevladina organizacija čiji je cilj stvarati bolje okruženje za svu djecu svijeta. Globalna mreža religija za djecu (GNRC) jedna je od glavnih inicijativa koje je Fondacija pokrenula u cilju ostvarivanja međureligijske saradnje. Međureligijsko vijeće za obrazovanje djece o etici služi kao međunarodni resursni centar i veza za uspostavljanje dijaloga, partnerstva, i aktivnosti, s ciljem promoviranja obrazovanja djece o etici i međureligijskog učenja. Učiti živjeti zajedno je interkulturalni i međureligijski program za obrazovanje o etici, čiji je cilj doprinijeti ostvarivanju prava djeteta na puni i zdrav fizički, psihički, duhovni, moralni i društveni razvoj, te na obrazovanje, kao što je utvrđeno Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima djeteta (CRC), Članom 26.1 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima (UDHR), Svjetskom deklaracijom o obrazovanju za sve, i Milenijumskim razvojnim ciljevima. To je nastavno sredstvo namijenjeno edukatorima i onima koji rade sa mladim ljudima.

Ciljevi Ciljevi programa Učiti živjeti zajedno su:

Razvijati sposobnost djece i mladih da donose dobro utemeljene etičke odluke, zasnovane na vrijednostima koje promoviraju poštivanje drugih kultura i vjerovanja.

Osposobiti djecu i mlade da se uključe u dijalog – da slušaju i da govore – kao sredstvo razvijanja boljeg osjećaja za razlike, i razumijevanja drugih.

Njegovati sposobnost djece i mladih ljudi da, sa stavom pomirenja i poštivanja različitosti, odgovore na potrebe svog društva, i da, na taj način, doprinose kulturi mira.

Omogućiti djeci i mladima da uvažavaju i razvijaju svoju duhovnost.

Afirmirati ljudsko dostojanstvo, kao što je izraženo u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima, Konvenciji o pravima djeteta, i učenjima svih religijskih tradicija.

Afirmirati mogućnost življenja zajedno, poštujući se uzajamno u svijetu različitih religijskih, etničkih i kulturalnih tradicija.

Dati edukatorima sredstvo za rad na interkulturalnom i međureligijskom učenju, u različitim regionima i raznovrsnim okruženjima.

Razviti i promovirati uspješne primjere zajedničkog življenja sa ljudima drugačijih kultura, etničke pripadnosti, uvjerenja i vjera.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Djeca i obrazovanje o etici Fondacija Arigatou je, u maju 2000., osnovala Globalnu mrežu religija za djecu (GNRC) s ciljem unapređenja saradnje među ljudima različitih religija koji rade na ostvarivanju prava djece i doprinose njihovoj dobrobiti. GNRC tijesno sarađuje sa ljudima iz područja religije, međunarodnim agencijama, vladama, NVOima, stručnjacima, poslovnim ljudima, te muškarcima, ženama i djecom iz svih sfera života. Kroz tu saradnju i rad na terenu, GNRC podržava globalni pokret na stvaranju boljeg okruženja za djecu u 21. stoljeću. Međunarodna zajednica je toplo pozdravila međureligijske inicijative posebno posvećene djeci, a Fondacija Arigatou usko sarađuje sa Ujedinjenim nacijama u naporima koje ta organizacija čini u oblasti prava djeteta. Na specijalnom zasjedanju Ujedinjenih nacija posvećenom djeci, koje je održano u maju 2002., velečasni Takeyasu Miyamoto, vođa Myochikaia, predsjednik Arigatou Fondacije i pokretač GNRC-a, obratio se u ime GNRC-a plenarnoj sjednici Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. U tom svom obraćanju, velečasni Miyamoto je predložio osnivanje Međureligijskog vijeća o obrazovanju djece o etici. Vijeće bi se sastojalo od ljudi iz vjere, odgajatelja, pedagoga i drugih, koji, zajedno sa Ujedinjenim nacijama, ulažu napore da razvoj duhovnosti kod djece – njihovih etičkih vrijednosti i poštovanja prema ljudima različitih religija i kultura – bude suštinski dio “kvalitetnog obrazovanja”, zagarantovanog u dokumentu “Svijet po mjeri djeteta”, koji je nastao kao rezultat specijalnog zasjedanja UN-a. Da bi dublje istražio ideju o jednom takvom vijeću, GNR je održavao redovne sastanke na koje je pozivao stručnjake iz oblasti etike i obrazovanja, predstavnike UNICEF-a i UNESCO-a, kao i druge zainteresirane lidere i akademike. Međureligijsko vijeće za obrazovanje djece o etici formalno je osnovano na Drugom forumu GNRC-a, koji je održan u Ženevi, u maju 2004., uz punu podršku velečasnog Miyamotoa.

Kako je nastao priručnik Učiti živjeti zajedno Međureligijsko vijeće za obrazovanje djece o etici promovira obrazovanje o etici kroz međukulturalno i međureligijsko učenje čiji je cilj pomoći zajednicama i društvima da mirno žive zajedno, uz poštivanje drugog i dostojanstvo za sva ljudska bića. Upravo u tom duhu je i nastao program pod nazivom Učiti živjeti zajedno. Sa ogromnom željom da promovira iskrenu saradnju među ljudima različitih religija, Međureligijsko vijeće za obrazovanje djece o etici angažiralo je grupu stručnjaka, pedagoga i edukatora iz različitih vjerskih i svjetovnih tradicija, da se okupe kako bi izradili ovaj materijal. Grupa je bila inspirirana razumijevanjem različitosti kao nečim što obogaćuje i omogućava nam da naučimo više o drugima, ali i o sebi samima. Učiti živjeti zajedno se vodi općim obećanjem o očuvanju ljudskog dostojanstva. Njegovi ciljevi su: osnažiti dječju posvećenost pravdi, poštivanje ljudskih prava, i izgradnja skladnih odnosa između pojedinaca i unutar društava. Učiti živjeti zajedno daje omladinskim liderima i edukatorima širom svijeta instrumente za interkulturalni i međureligijski program, putem kojeg su djeca i mladi u mogućnosti razviti snažniji osjećaj za etiku. Osmišljen je da pomogne mladima da razumiju i poštuju ljude iz drugih kultura i religija, i da njeguju svoj osjećaj globalne zajednice, a izrađen je u tijesnoj saradnji UNICEF-a i UNESCO-a.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Naslov Učiti živjeti zajedno odabran je prema jednom od četri stuba o kojima je riječ u izvještaju “Učenje: blago u nama”, kojeg je za UNESCO uradila Međunarodna komisija o obrazovanju za 21. stoljeće, i kojeg je predstavio Žak Delor (Jacques Delors)1.

Gdje se Učiti živjeti zajedno može koristiti Priručnik Učiti živjeti zajedno pripremljen je za korištenje u različitim religijskim i sekularnim kontekstima, kao nastavni materijal za sve one koji se bave promoviranjem etike i vrijednosti. Cilj je bio izraditi materijal koji je relevantan na globalnom nivou, a ipak tako fleksibilan da se može tumačiti unutar različitih kulturalnih i društvenih okruženja. Materijal je testiran u brojnim različitim regionima i kulturama kako bi se osiguralo da je relevantan i u regionalnom, i u lokalnom kontekstu (vidi ‘Mi smo to uradili ovako’, str. 187.). U deset različitih zemalja su održane probne radionice na kojima je GNRC bio u mogućnosti okupiti različite vjerske i svjetovne organizacije koje rade sa djecom. Tokom tih probnih radionica priručnik je koristilo preko 300 djece i mladih, koji su predstavljali tradicionalne afričke religije, Baha’i vjeru, budizam, kršćanstvo, hinduizam, islam, i judaizam, a tu su još bili prisutni i članovi Brahma Kumarisa, te jedan broj ljudi sekularnog svjetonazora. Te probne radionice, kao i ideje, sugestije i komentari stručnjaka u oblasti obrazovanja, etike, duhovnosti, interkulturalnog i međureligijskog učenja i prava djeteta, pružili su nova iskustva i priliku za sticanje novih znanja u cilju daljeg razvijanja ovog priručnika.

Učiti živjeti zajedno već ostvaruje svoj učinak. U GNRC programu koji je implementiran u Izraelu, priručnik je korišten tokom šestodnevnog putovanja grupe mladih jevreja, kršćana i muslimana po historijskim mjestima u Izraelu i Palestini, koja imaju simboličku važnost za sukob u tom regionu. U svakom mjestu u kojem su boravili tokom tog putovanja, mladi su razgovarali o svojim vrijednostima i različitim pogledima na zajedničku historiju. To su saželi sljedećim riječima: “Zajedno smo se upustili u ovaj proces učenja – dubljeg upoznavanja jedni drugih, naših historija, kultura i vjerovanja, jačajući istovremeno vlastiti identitet, i uspostavljajući snažnije, i bolje utemeljeno razumijevanje. Bavili smo se teškim pitanjima, pitanjima koja sama po sebi predstavljaju veliki izazov, a da pri tom nismo narušavali odnose unutar grupe, niti smo pribjegavali argumentima koji bi nekog mogli povrijediti, ili biti uzrokom prekida tih odnosa. Možda je to bio tek jedan mali korak u rušenju duboko ukopanih zidova koji razdvajaju različite nacionalne i vjerske grupe u našoj zemlji, ali je svakako bio važan i uspješan. U postojećoj atmosferi beznađa, mali koraci poput ovog su i rijetki i dragocjeni, i mi svi trebamo biti ponosni i osjećati se privilegovanim što smo učestvovali u tome.” Kaplana, petnaestogodišnja djevojka iz Nju Delhija, koja je u Indiji učestvovala u sedmodnevnoj radionici na kojoj se koristio ovaj priručnik, izjavila je: “Prije nego sam došla ovdje znala sam da treba poštovati druge, ali sam sada počela učiti šta to zapravo znači u stvarnosti, i kakvi su stavovi i ponašanje za to potrebni ako mi, kao mladi hindusi, muslimani i kršćani, želimo raditi zajedno kako bismo unaprijedili naše zajednice.” Šesnaestogodišnji Kenijac, Muhamed, iskoristio je znanje stečeno na probnoj radionici o obrazovanju iz etike da na sjeveru svoje zemlje osnuje Klub mira. U svom selu je okupio mlade ljude s ciljem da isplaniraju nenasilan odgovor na različite izazove s kojima se selo suočavalo, i na taj način pokrenuo aktivan omladinski pokret koji će unositi promjene u cilju uspostave mira.

http://www.unesco.organization/delors/ltolive.htm

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

U nemirnom pograničnom području između Kolumbije i Ekvadora održana je radionica o obrazovanju o etici na kojoj su učestvovali nastavnici, roditelji i djeca. Kroz obradu ‘studija pojedinačnih slučajeva (engl. case studies), dramatizaciju (engl. role play) i diskusiju na zadatu temu, učesnici su utvrdili konfliktna pitanja, istraživali nenasilne alternative, i na kraju se lično obavezali da će raditi na izgradnji mira u svojim zajednicama. Jedan od kolumbijskih fasilitatora radionice prokomentirao je učinak obuke: “Efekti nasilnog sukoba u Kolumbiji su, nažalost, ukorijenjeni u ponašanje i stavove neke djece koja su direktno pogođena tom situacijom. To može rezultirati time da ta djeca postanu ispunjena mržnjom i netolerancijom prema drugima. Bio sam sretan što vidim da raseljena djeca iz Kolumbije, koja sada žive u Ekvadoru, pričaju sa drugima o svojim doživljajima, o strahovima, ali i da sama predlažu način na koji se druge može više poštovati, prihvatiti različitosti, i odgovoriti na nenasilan način čak i kad su njihova vlastita prava povrijeđena. Djeca su otkrila da mogu biti dio rješenja a ne dio problema.” Učiti živjeti zajedno je prilagodljiv materijal koji se može koristiti u radu sa djecom iz brojnih različitih kulturalnih, vjerskih i društvenih sredina, u svrhu njegovanja zajedničkih vrijednosti i uzajamnog poštivanja drugačijeg porijekla i običaja. Kao doprinos naporima da se promijeni stanje dijece širom svijeta, on nudi prostor za jačanje prirodne sposobnosti djeteta za duhovnost i nadu u bolji svijet. Vodič za korisnike, Odjeljak 1., pruža sve neophodne informacije o tome kako koristiti ovaj materijal. UNESCO i UNICEF su bili intenzivno uključeni u izradu priručnika Učiti živjeti zajedno, i odobrili su ga kao važan doprinos kvalitetnom obrazovanju, koje uzima u obzir multikulturalno i multireligijsko društvo.2 UNESCO-ve ‘Smjernice za interkulturalno obrazovanje’ leže u samim temeljima filozofije i pristupa zastupljenih u ovom priručniku. “Vjersko obrazovanje se može opisati kao učenje o vlastitoj religiji ili prakticiranju duhovnosti, ili kao učenje o drugim religijama ili uvjerenjima. Nasuprot tome, cilj međureligijskog učenja jeste aktivno oblikovati odnose među ljudima različitih religija.”3

Djeca kao kolektivna etička obaveza “U cijelom svijetu, u svakom trenutku, ima oko dvije milijarde djece oko nas. Dvije milijarde mladih tijela i umova koji predstavljaju ogroman ljudski potencijal, i za koje svi smatramo da su vrijedni naše brige.4 Živimo okruženi ljepotom i čudima stvaranja, čudom života, i ogromnog potencijala ljudi da obogate život – da ga učine blagoslovom za sve. Pa ipak, živimo i u svijetu u kojem se dešavaju nasilje i rat, siromaštvo i nepravda. Rast i razvoj djece uključuje fizičke, psihičke, društvene, kulturalne, duhovne, vjerske i okolišne dimenzije. Nažalost, siromaštvo, nedostatak pristupa osnovnim potrebama i obrazovanju, bolest i pothranjenost, još uvijek pogađaju mnogu našu djecu. Konvencija o pravima djeteta (CRC) utvrđuje prava djeteta da se slobodno izražava i da ga se sasluša (Član 12) u pogledu pitanja koja ga se tiču, te potvrđuje da: “Dijete treba biti u potpunosti pripremljeno da živi kao pojedinac u društvu, i odgojeno u duhu 2

www.unesco.org/education UNESCO, Guidelines for Intercultural Education, str. 14. 4 Kul Gautam, Towards a World Fit for Children, WCCJournal on Health and Healing, broj 179, januar 2005., str. 5. 3

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

ideala proklamiranih u Povelji Ujedinjenih nacija, a naročito u duhu mira, dostojanstva, tolerancije, slobode, jednakosti i solidarnosti.” U njoj se još kaže: “Treba uzeti u obzir važnost tradicija i kulturnih vrijednosti svakog naroda u zaštiti i skladnom razvoju djeteta5 Svako dijete je obećanje, sveti dar, živući znak budućnosti. Dakle, izazov koji stoji pred nama je kako osposobiti djecu i osnažiti njihovu prirodnu sposobnost za pozitivno življenje i život ispunjen nadom. U suočavanju sa tim izazovom, inicijativa o Međureligijskom obrazovanju o etici vodi se vlastitom vizijom: “Zamišljamo svijet u kojem su sva djeca osposobljena da razvijaju svoju duhovnost – prihvatajući etičke vrijednosti, učeći da žive u slozi sa ljudima različitih religija i kultura, i gradeći vjeru u ono što ljudi nazivaju Bog, Konačna stvarnost, ili Božanska prisutnost”6. Inicijativa Međureligijsko obrazovanje o etici također stoji na stanovištu da: “će obrazovanje o etici osnažiti prirodnu sposobnost djece da daju pozitivan doprinos dobrobiti svojih vršnjaka, porodice i zajednice, a da će to, zauzvrat, pomoći cijelom ljudskom rodu da procvjeta u okruženju veće pravde, mira, suosjećanja, nade i dostojanstva”.7 Briga o svakom djetetu nije samo ideal, to je, također, kolektivna etička obaveza. 4

Djeca – dar i odgovornost U određenom smislu, naša djeca nam zaista “pripadaju”. Mi ih donosimo na svijet, mi brinemo za njih. Ipak, mi ih ne posjedujemo. Oni su individue same po sebi, spremne da procvjetaju u ono što će postati. Kao što to Khalil Gibran kaže u Proroku: A žena koja držaše dijete na grudima reče: “Pričaj nam o Djeci.” A on reče: Vaša djeca nisu vaša, Ona su sinovi i kćeri žudnje Života za samim sobom. Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas, I, mada su s vama, ona vam ne pripadaju. Možete im darovati svoju ljubav, ali ne i svoje misli Jer ona imaju misli sopstvene. Možete udomiti njihova tijela, ali ne i duše, Jer njihove duše stanuju u kući sutrašnjega dana, Koju vi ne možete pohoditi, pa ni u snovima. Vi možete nastojati da budete kao ona, ali ne nastojte da ona budu kao vi, Jer, niti život ide unatrag, niti staje sa juče.8 Svaki roditelj, svaka odrasla osoba, suočava se sa jednom dilemom. S jedne strane, dat nam je taj 5

Preambula Konvencije o pravima djeteta Dokument o viziji Međureligijskog vijeća za obrazovanje djece o etici 7 Ibidem 8 Khalil Gibran, The Prophet, Poglavlje pod naslovom: Djeca, Arrow Books Ltd, New York, 1991 6

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

dar djece, mi brinemo za njih, i imamo odgovornost i priliku voditi ih dok rastu i postaju odrasli ljudi. U isto vrijeme, mi ne želimo našoj djeci nametati naše stavove, koji bi mogli ograničiti njihovu slobodu da se upuste u život onako kako ga oni vide, da uče od njega i formiraju vlastito mišljenje. Mi im to dugujemo, i mi to dugujemo svijetu, da podižemo i obrazujemo djecu s osjećajem odgovornosti, razboritosti i poniznosti.

Djeca uče ono što žive Proces djetetovog učenja počinje u trenutku njegova rođenja. Okruženje u kojem djeca žive, iskustva koja imaju, i primjeri ponašanja koje im mi pružamo, sve to zajedno doprinosi njihovom razumijevanju sebe, ali i svijeta koji ih okružuje. Često citirani stih, Djeca uče ono što žive, obuhvata tu realnost: Ako djeca žive s kritikama, Ona nauče osuđivati. Ako djeca žive s neprijateljstvom, Ona nauče da se tuku. Ako djeca žive s omalovažavanjem, Ona nauče biti stidljiva. Ako djeca žive sa stidom, Ona nauče osjećati krivicu. [Ali,] Ako djeca žive s tolerancijom, Ona nauče biti strpljiva. Ako djeca uče s podsticanjem, Ona nauče poštovati sebe. Ako djeca žive s pohvalama, Ona nauče da cijene. Ako djeca žive s poštenjem, Ona nauče pravdu. Ako djeca žive sa sigurnošću, Ona nauče vjerovati. Ako djeca žive s odobravanjem, Ona nauče voljeti sebe. Ako djeca žive s prihvatanjem i prijateljstvom, Ona nauče pronalaziti ljubav u svijetu.9 U srcu svakog učenja nalazi se iskustvo, taj najbolji učitelj – ovu istinu treba uvijek i iznova naglašavati. Djeca se ne rađaju u idealan svijet - a njihovo učenje sastoji se od posmatranja, doživljavanja, procjenjivanja, spajanja, i reagiranja na mnoge pojave nad kojima ona, i njihovi roditelji, nemaju mnogo kontrole. Kompleksna stvarnost, suprotstavljene vrijednosti, suprotne tvrdnje o istini, i zbunjujuće alternative, pravi su izazov za njih. U takvoj stvarnosti postoji ogromna potreba za pronalaženjem načina kako odgajati djecu, i kako im usaditi vrijednosti koje će im pomoći da donesu pravi izbor i pravu odluku.

Obrazovanje o etici i ljudska prava Vizija i misija Međureligijskog vijeća odražavaju naročito one članove Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima koji se odnose na: pravo na slobodu misli i ubjeđenja, mišljenja i izražavanja, na

Dorothy Law Nolte, Djeca nauče ono što žive, Workman Publishing Company, New York, 1998

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

obrazovanje, odmor i razonodu, na odgovarajući standard života i zdravstvenu njegu; te na učešće u kulturnom životu zajednice. Međureligijsko vijeće se u potpunosti pridržava svih članova Konvencije o pravima djeteta. Učiti živjeti zajedno je naročito u skladu sa Članom 29., koji kaže da obrazovanje djeteta treba biti usmjereno na: a) puni razvoj djetetove osobnosti, nadarenosti, duševnih i tjelesnih sposobnosti; b) izgradnju poštovanja za ljudska prava i temeljne slobode, te za načela sadržana u Povelji Ujedinjenih nacija; c) izgradnju poštovanja za djetetove roditelje, njegov kulturni identitet, jezik i vrijednosti, nacionalne vrijednosti zemlje u kojoj dijete živi, zemlje iz koje potiče, te za kulture koje su drugačije od njegove; d) pripremu djeteta za odgovoran život u slobodnoj zajednici u duhu razumijevanja, mira, snošljivosti, ravnopravnosti spolova i prijateljstva među svim narodima, etničkim, nacionalnim i vjerskim grupama, i starosjediocima; e) razvijanje poštovanja prema životnoj sredini. Konvencija o pravima djeteta pruža instrument neophodan za odgovoran pristup djeci. Taj dokument, kojeg su potpisale sve zemlje a ratifikovale sve osim dvije, ukazuje na tri područja prava djece. Sva djeca imaju pravo na: Život, zdravlje, obrazovanje i razvoj. Sigurnost i zaštitu. Učestvovanje.

Konvencija ima četri opća principa za očuvanje prava djeteta: 6

Pravo na preživljavanje i razvoj. Pravo na nediskriminaciju. Pravo da budu saslušana. Najbolji interes djeteta.

Priručnik Učiti živjeti zajedno nastao je kao doprinos ostvarenju prava djeteta na obrazovanje i na potpun i zdrav fizički, emotivni, duhovni, moralni i društveni razvoj, kao što je i utvrđeno Konvencijom o pravima djeteta.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Etika i obrazovanje o etici Otkad ljudi žive u zajednici, za njenu dobrobit je uvijek bilo neophodno regulirati ponašanje prema načelima morala – a to se zove etika. Važno je da se korisnici ovog priručnika slažu u tome šta su, i šta znače, etika, vrijednosti i moral. Ako nekom postavimo pitanje: “Šta je za tebe etika?” mogli bismo dobiti nekoliko odgovora: “Etika ima veze s onim što mi moja osjećanja kažu da je ispravno ili pogrešno.” “Etika je povezana sa mojim vjerskim osjećanjima.” “Biti etičan znači raditi po zakonu.” “Etika predstavlja standarde ponašanja koje naše društvo prihvata.” Mnogi ljudi naginju izjednačavanju etike sa svojim osjećanjima. Ali, biti etičan ne znači samo slijediti vlastita osjećanja, jer osjećanja nisu temelj određivanja šta je etično. Niti se etika može u potpunosti izjednačavati sa religijom. Većina religija zagovara visoke etičke standarde. Ipak, ako etiku ograničimo na religiju, ona će se odnositi samo na ljude koji su religiozni. Etika vrijedi za ponašanje onog ko vjeruje, isto kao i onog ko ne vjeruje. Biti etičan također znači mnogo više od pukog slijeđenja odredbi zakona. Zakon često uključuje etičke standarde kojih se većina građana pridržava. Ali zakoni, kao i osjećanja, mogu skrenuti od onoga što je etično. U historiji je bilo društava koja su ozakonila ropstvo. U nekoliko društava, drugorazredna uloga žene ugrađena je u zakonske odredbe. Vjerovatno još i danas ima žena koje se mogu sjetiti vremena kad im je bilo zabranjeno glasati na izborima. Biti etičan također nije isto što i raditi “ono što društvo prihvata”. Standardi ponašanja mogu odstupati od onog što je etično. Osim toga, ako etično djelovanje znači “raditi ono što društvo prihvata”, trebalo bi prvo odrediti na čemu taj standard počiva. A, kad je riječ o nekim spornim pitanjima, onima koja nas najviše ograničavaju, bilo bi potrebno pravo istraživanje. Čak i tada bi nedostatak konsenzusa u društvu onemogućio jasnu artikulaciju etičkog ponašanja. Šta je, onda, etika? Prvo, etika se odnosi na pažljivo razmotrene standarde ispravnog i pogrešnog, koji propisuju šta bi ljudi trebali raditi, obično u smislu prava, obaveza, koristi po društvo, poštenja ili posebnih vrlina. Etika se odnosi na one standarde koji nameću razumnu obavezu uzdržavanja od silovanja, krađe, ubijanja, napada, klevete, i prevare. Etički standardi također podstiču vrline kao što je poštenje, suosjećajnost i lojalnost, i ispunjavanje osnovnih ljudskih potreba. Sociolog Johan Galtung je pitao ljude u oko 50 zemalja svijeta šta je to bez čega ne bi mogli, i iz tog istraživanja izdvojio osnovne ljudske potrebe kao što su dobrobit, identitet i sloboda.10 Drugo, etika se odnosi na istraživanje i razvoj etičkih standarda. Zbog toga što osjećanja, zakoni i društvene norme mogu skrenuti od onoga što je etično, postaje neophodno ispitati svoje standarde kako bi se osiguralo da su razumni. Etika također znači stalno ispitivanje naših moralnih uvjerenja i moralnog ponašanja, i nastojanje da mi, kao i države i institucije kojima pomažemo da se oblikuju, dosegnemo standarde koji su razumni i dobro utemeljeni, bilo u vjerskim ili kulturalnim sistemima vjerovanja, ili u međunarodnim instrumentima.11 10

Johan Galtung, Human Needs, Humanitarian Interventions, Human Security and the War in Iraq”, Uvodno obraćanje ?, Sophia University, Tokyo, 2004. http://www.transnational.organization/forum/meet/2004/Galtung_HumanNeeds.html Prilagođeno iz “Etics, law and commitment” Hansa Uckoa, Current Dialogue, br. 46, decembar 2005., http://www.wcccoe.org/wcc/what/interreligious/cd46-09.html

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Etika, vrijednosti i moral Brzo postane teško razlikovati koncepte kao što su ‘etika’, ‘vrijednosti’ i ‘moral’ Evo definicija tih koncepata koje se mogu naći u rječniku “Compact Oxford English Dictionary”:12 Etika: Filozofsko istraživanje moralnih vrijednosti ljudskog ponašanja, i pravila i principa koji bi trebalo da njime vladaju. Vrijednosti: Moralni principi ili standardi koje je prihvatila neka osoba ili grupa. Moral: Tiče se, ili, odnosi se na ljudsko ponašanje, a naročito na razlikovanje dobrog od lošeg, ili ispravnog od pogrešnog. Etika su uvjerenja, predodžbe i teorije koje omogućavaju postavljanje standarda. Moral se više odnosi na ponašanje. Vrijednosti su ono što grupa, zajednica ili društvo prihvata. Svi aspekti su važni i povezani. Neko može imati visoke standarde ali ih ne primjenjivati, što bi značilo da ima jaku etiku ali slab moral. Vrijednosti jedne određene grupe mogu biti neprihvatljive nekoj drugoj. Francuski filozofi Paul Ricœur13 i Guy Bourgeault14, na primjer, obično pojam ‘etika’ koriste za osnovno promišljanje o suštinskim pitanjima ljudskog ponašanja (npr. kraj i značenje života, osnova dužnosti i odgovornosti, priroda dobra i zla, vrijednost moralne savjesti), a pojam ‘moral’ za primjenu, za konkretno, za djelovanje. Pored toga, ‘etika’ često podrazumijeva postavljanje pitanja, otvoreni um ili duh, dok se ‘moral’ češće odnosi na definirane sisteme normi, prevođenje u pravila za usmjeravanje djelovanja.

U etici je riječ o odnosima Kod etičkih zahtjeva, kojim god putem da dođemo do njih, radi se o odnosima. Danski teolog K. E. Loegstrup uvodi ideju da je etički zahtjev na ljudska bića razlomljen kao svjetlo kroz prizmu, otkrivajući sve različite načine na koje se mi nađemo u odnosima jedni sa drugima15. Kako neko bira svoj odnos prema sebi samome, drugima, i Zemlji koja održava sav život, predstavlja primarnu manifestaciju etike i vrijednosti. Izvor etičkih normi i ponašanja mogao bi se pripisati božanskoj prisutnosti; ili otkrovenju koje je dato od strane Božanskog ili duhovnog učitelja ispunjenog ogromnom mudrošću; ili principima ljudskih prava. Može postojati mnogo izvora etičkog ponašanja, a primarno pitanje je koliko je etika dragocjena u tome što nam pomaže da prosuđujemo o i odgovorimo na povezanost ukupnog života, koliko je korisna u njegovanju ljudskih vrijednosti, i u izgradnji i njegovanju osjećaja zajedništva. Sve religijske zajednice smatraju da etika nije odijeljeno, zasebno područje života, nego da se odnosi na sve u životu: na pojedinca, unutar porodice, na radnom mjestu i u društvu. Islamska etika, na primjer, sastoji se od svih opće poznatih moralnih vrlina. Ona se bavi cijelim spektrom individualnog i kolektivnog života pojedinca – njegovih porodičnih odnosa, građanskog ponašanja, i aktivnosti u političkim, ekonomskim, pravnim, obrazovnim i društvenim oblastima. Ona pokriva život svake osobe, od kuće do društva, od stola za ručavanje do bojnog polja i konferencija o miru – bukvalno od kolijevke pa do groba. 12 13 14 15

Compact Oxford English Dictionary, Oxford University Press, 2005. Paul Ricœur, Soi-même comme un autre, Pariz, Seuil, 1990. Gay Bourgeault, L’éthique et le droit face aux nouvelles technologies médicales, Les Presses de l’Universitéde Montréal, 1990. K.E. Loegstrup, Ethical Demand,University of Notre Dame Press, Notre Dame and London, 1997

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

U skladu sa ovim naglaskom i na pojedinca i na zajednicu, većina tradicionalnih religija u Africi imaju izreku: “Neko je neko samo u odnosu na druge.” Imajući u vidu ovu povezanost, mi tragamo za etičkim vrijednostima koje pomažu djeci da razviju osjećaj zajednice, ne samo sa onima u svom neposrednom okruženju, već i preko etničkih, državnih, rasnih, kulturalnih i religijskih barijera. Tragamo za i njegujemo vrijednosti koje podržavaju osjećaj uzajamne odgovornosti jednih za druge, u jednom međusobno ovisnom svijetu.

Postoje li trajne vrijednosti? Mnoge zajednice izražavaju etičke vrijednosti konkretnim pojmovima koji utvrđuju stavove i obrasce ponašanja, kao što su ljubav i saosjećanje, pravda i poštenje, iskrenost i velikodušnost, nenasilje i samokontrola. Te zajednice mogu isticati krovne etičke principe - kao što su: ‘Voljeti bližnjega svoga kao sebe sama’ ili ‘Ne čini drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi’ – u uvjerenju da živjeti po ovim principima donosi etičke plodove. Ciljani naglasak na razvoj posebnih vještina i mogućnosti kod djece, mogao bi prirodno njegovati etičko ponašanje. UNESCO je utvrdio neke univerzalne vrijednosti ličnog razvoja koje djetetu omogućavaju da se prema svom svijetu odnosi kreativno: pomoć djetetu da izgradi samopoštovanje, omogućavanje djetetu da napravi vlastiti izbor i preuzme odgovornost za njega, sposobnost djeteta da donese ispravnu odluku, spremnost da poštuje druge i njihove stavove, spremnost da se na nešto obaveže, i drži se te obaveze. To su primjeri mnogih kvaliteta koji su utvrđeni kao vrijednosti koje treba njegovati kod djeteta kako bi mu se pomoglo da misli i djeluje etički16. Odnosi često oblikuju i izgrađuju identitet osobe. Kćerke i sinovi imaju različite odnose sa majkom ili sa ocem, biti učenik u nekoj školi oblikuje neki drugi dio identiteta, kao što to radi i porodica i kulturna sredina. Običaji – porodični, lokalni i nacionalni – oblikuju čovjekov identitet, uvjerenja i vrijednosti. Događaji – lični, državni, regionalni, globalni – slično doprinose procesu razvoja identiteta. Religijski, duhovni i kulturalni identitet oblikuje se na isti način. Izloženost raznolikosti religijskih i kulturalnih uvjerenja i običaja, i jedinstvenosti svake religije i kulture, ne podriva vjernost vlastitoj religijskoj, duhovnoj ili kulturnoj tradiciji. Ako se religijski i kulturalno višestruka stvarnost prenosi u otvorenom, toplom, ljubavlju ispunjenom, skladnom okruženju, u kojem osobe od autoriteta pobuđuju poštovanje i lijepa osjećanja a ne strah, nema prijetnje za vlastitu tradiciju. Koncept uzajamnog upoznavanja, prihvatanja i ravnopravnosti, u kojem ni jedno vjerovanje ili prakticiranje nije privilegirano, niti predstavljeno kao superiorno nekim drugima, mora biti utjelovljen u cijelo obrazovno okruženje. Usred te različitosti treba naglašavati ono što je zajedničko svima – naše čovječanstvo. Nije to slika ‘melting pota’ (društva sa visokom stepenom asimilacije – prim.prev), u kojem je sve skupa smiješano, već slika mozaika, u kojem svaki kulturalni identitet ima svoj značaj i prepoznavanje, afirmirajući bogatstvo u različitosti. Da bi se imao osjećaj vlastitog identiteta, neophodna je autonomija: nezavisnost, sloboda mišljenja, izražavanja i djelovanja, i sloboda od straha od cenzure i kažnjavanja ako se nečija uvjerenja sukobljavaju sa uvjerenjima većine ili vladajuće garniture. Samopoštovanje i samopouzdanje su od suštinske važnosti, ne samo da bismo zaslužili poštovanje drugih, nego kao i osnova da mi poštujemo druge.

UNESCO navodi ove i još nekoliko drugih ‘ljudskih vrijednosti’ u dokumentu Ukidanje fizičkog kažnjavanja: Put ka konstruktivnoj disciplini djeteta, Stuart N. Hart (Ed), Pariz, UNESCO, 2005. Pet međunarodnih stručnjaka definiralo je ljudske vrijednosti sa nadom da će one odražavati etičke/moralne vrijednosti koje nadilaze kulturalne granice.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Uobičajeno je razmišljati o etici kao o ličnim vrijednostima koje prakticiramo u našem svakodnevnom životu. Ali svijet u kojem živimo tjera nas da mislimo i djelujemo i u globalnom smislu. Siromaštvo i nedaće miliona ljudi, eksploatacija bogatstava Zemlje, ekološke krize, rastuće nasilje i ratovi, kao i kultura pohlepe i gomilanja bogatstva, vrše na nas novi pritisak da i u našem globalnom življenju ispoljavamo etičke vrijednosti. Mi – i naša djeca – trebamo etičku osjećajnost koja bi nam pomogla da se krećemo kroz kulture i civilizacije, preko državnih i etničkih barijera, i širom religijskih identiteta i obaveza. Mnogi počinju tražiti uputstva kako bi bili u stanju nositi se sa sadašnjošću, i pripremiti se za budućnost.

Etički principi i ključne vrijednosti za obrazovanje o etici Bilo je pokušaja da se dođe do zajedničkih etičkih vrijednosti koje mogu afirmirati, i po kojima mogu živjeti, sve religijske zajednice. Jedan takav pokušaj je i dokument, koji je izdat u Čikagu 1993. godine, na stogodišnjicu Skupštine svjetskih religija, pod vođstvom Hansa Künga. Danas je taj dokument širom svijeta poznat i prihvaćen pod naslovom Ka globalnoj etici, i daje inspiraciju za mogući dogovor među narodima, iz različitih perspektiva, o zajedničkim vrijednostima kojima se čovječanstvo treba voditi kao cjelina17. Od 1993. godine se dodatno pokušavaju postaviti etički kriteriji za jedan broj sfera života, koje bi globalna zajednica mogla afirmirati. Ogromna raznolikost religija, kultura i načina življenja u svijetu otežava postizanje zajedničkih dogovora i njihove implementacije. Ipak, čini se da postoji zajednički konsenzus da mi, kao ljudska zajednica, moramo, za dobrobit budućih generacija, težiti ka zajedničkom stavu o etičkim principima.

Ključna dimenzija izgradnje bolje budućnosti je pomagati djeci da razvijaju etičke vrijednosti. Međutim, vrijednosti koje se razvijaju globalno moraju također biti relevantne i lokalno, jer su zajednice unutar različitih mjesta i kultura, naravno, u najboljem položaju da utvrde šta one smatraju ključnim vrijednostima koje trebaju njegovati kod svoje djece. Nas, međutim, može iznenaditi koliko zajedničkog imaju neovisno doneseni etički kodovi.

Mogućnost izbora: Najveći dar i najteža odgovornost Mogućnost biranja između alternativa jedan je od najvećih darova ljudskog života. Naravno, ne dobijamo uvijek ono što izaberemo, ali imamo sposobnost i pravo praviti razliku, odbiti i izabrati. U jednom od tumačenja iz jevrejske tradicije, tačnije u priči o stvaranju čovječanstva, Adam i Eva, prvi muškarac i prva žena, živjeli su u Rajskom vrtu u kojem su bila dva stabla – Stablo života i Stablo znanja o dobru i zlu. Oni su bili svjesni koje će biti posljedice ako budu jeli voće sa tih stabala, ali su ipak uzeli plodove sa Stabla znanja o dobru i zlu. Da li je to bila greška ili namjeran izbor? Harold Kushner navodi na zaključak da je taj izbor ono što nas čini ljudima: “Naši prvi preci su izabrali da budu ljudi, a ne da žive zauvijek. Izabrali su osjećaj morala, ‘znanje o dobru i zlu’, a ne besmrtnost. Oni su odbacili Stablo života koje bi im dalo vječni život, u korist Stabla znanja o dobru i zlu, koje im je dalo spoznaju. Kao kompenzaciju, Bog je dao ljudima, koji sada sa njim dijele mogućnost da razlikuju dobro od zla, dar Njegove božanske moći da stvaraju novi život. Mi varamo smrt, ne tako što živimo zauvijek, već tako što nosimo, podižemo i odgajamo djecu da zadrže naše duše, naše vrijednosti, pa čak i naša imena“.18 17

Deklaracija Ka globalnoj etici, Vijeće Parlamenta svjetskih religija, dostupna na http://www.parliamentforreligions.org/includes/FCKcontent/File/TowardsAGlobalEthic.pdf Harold S. Kushner, The Lord s My Shepherd, USA, First Anchor Books Edition, 2004, st. 23-24

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Ljudska sposobnost da bira između alternativa prepoznata je i potvrđena u svim religijama. Mogućnost izbora je istovremeno i najveća, i najteža odgovornost. Ona zahtijeva sposobnost razlikovanja, raspoznavanja, i donošenja odluka, dok se suočavamo sa dilemom, jer nismo u stanju uvidjeti i ocijeniti puni učinak tih istih odluka, što ne pogađa samo nas same već i druge, i svijet oko nas. Etički principi i vrijednosti imaju ključnu ulogu u tom našem procesu odabira.

Očuvanje i održanje ljudskog dostojanstva Koncept ljudskog dostojanstva obuhvata ono što obrazovanje o etici nastoji promovirati u njegovanju vrijednosti i etičkih principa. Čovječnost jedne osobe je zanijekana kad je njeno dostojanstvo zgaženo. Ljudsko dostojanstvo može biti ugroženo sa više strana. Nedostatak osnovnih stvari za preživljavanje je uvreda za čovjekovo dostojanstvo. Sikhi imaju jednu poslovicu koja, u slobodnom prevodu, kaže da su “usta siromaha Božja sehara”. U toj izreci leži jedna od osnovnih vrijednosti koje su osnov svih religijskih tradicija, a to je, ljudsko dostojanstvo. Ta siška poslovica vidi siromaštvo, glad i neimaštinu kao uvredu bogu. Svaki čin molitve, svaki vjerski obred kod Sikha završava langarom, zajedničkim objedom koji se nudi svakom, bez obzira na kastu iz koje dolazi, društveni status, vjersku pripadnost ili nacionalnost. U stvari, gurdvare, hramovi za molitvu kod Sikha, imaju otvorenu kuhinju koja radi cijeli dan kako bi bila na usluzi ne samo vjernicima, već i svakom ko dođe da zatraži obrok. U islamu je ispunjavanje potreba siromašnih jedan od pet stubova vjere. Islam poziva svakog vjernika da izdvoji procenat svoje zarade kako bi pomogao onima kojima je to potrebno. Ljubiti Boga, i ljubiti bližnjega svoga kao sebe sama, glavne su zapovijedi u judaizmu i kršćanstvu. Nadalje, jevrejska tradicija kaže da su ljudska bića stvorena na sliku i priliku Boga; Vedantička škola hinduizma vidi Brahmu (Konačnu stvarnost), i Atmana (Stvarnost), u ljudskim bićima kao jedno, a ne dvoje. Budino učenje također osporava diskriminaciju prema pripadnosti kastama, i promovira jednakost žena i muškaraca. Religijske tradicije nisu uvijek bile vjerne ovim učenjima, a ponekad su same razvijale strukture i prakse koje su vrijeđale dostojanstvo ljudi, i unutar i izvan svojih zajednica. Ali sve religijske tradicije vide negiranje ljudskog dostojanstva kao zastranjivanje. Dostojanstvo je dio onoga šta znači biti čovjek.

Poštovanje i uzajamno razumijevanje Pravo pojedinca na dostojanstvo i poštovanje ključno je za dokumente o ljudskim pravima, kao što su Deklaracija o ljudskim pravima i Konvencija o pravima djeteta. Većina država je postigla dogovor o univerzalnim pravima na preživljavanje, razvoj, zaštitu i učestvovanje za sve, bez obzira na dob, spol, rasu ili vjeru. Jedno međunarodno vijeće prati ostvarivanje prava onih koji su mlađi od 18 godina, a koji toliko ovise o djelima i odlukama odraslih, i dostavlja svakoj državi svoja opažanja i primjedbe u formi cjelovitog dokumenta. Prava, u ovim i drugim dokumentima Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima, su neotuđiva i univerzalna, i svi s njima trebaju biti upoznati, bez obzira na kulturu ili vjeru. Svijet se saglasio da su ta prava osnovni principi za čovječanstvo, i ne može ih ukinuti, posjedovati niti mijenjati nikakvo tijelo i nikakva organizacija. Većina religijskih i sekularnih tradicija uvjerene su u tačnost vlastitih uvjerenja, a neke mogu osjetiti potrebu da ih podijele sa drugima. Ali, danas, većina tradicija prepoznaje uzajamno poštovanje kao nezamjenjivu vrijednost, koja bi trebala biti u osnovi svih naših odnosa. Koncept uzajamnog poštovanja značajan je po tome što potvrđuje razlike, a ne miješa ‘razliku’ s ‘pogrešnim’, niti

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

omogućava da se razlike, koje su prirodne i legitimne, razviju u podjele. Uzajamno poštovanje raste s boljim međusobnim razumijevanjem i uvažavanjem razlika i sličnosti. Ono pomaže da se odnosi grade uprkos našim razlikama, i pomaže u procesu uzajamnog korigovanja, obogaćivanja i samokritike. Poštivanje dostojanstva svih osoba može, bez zadrške, biti temeljna vrijednost i etički princip u obrazovanju djece o etici. Očuvanje i održanje ljudskog dostojanstva podrazumijeva set vrijednosti koje pomažu djeci i mladima da druge i sebe poštuju i cijene kao ljudska bića, primjenjujući stavove i poglede koji pomažu da se sa drugima izgrađuje sadržajan odnos. Dostojanstvo je važno u kontekstu trajnog pluraliteta jer, historijski gledano, neke su religijske tradicije u odnosu na druge preuzele stav ‘ili-ili’, odražavajući stavove da, ako smo mi u pravu, oni su u krivu, ako mi imamo istinu, drugi je nemaju; ako naš put vodi ispunjenju ljudske sudbine, drugi putevi zavode.

Empatija i sposobnost da se stavimo u poziciju drugoga U srcu svih toplih ljudskih odnosa leži empatija – sposobnost da se uživimo u iskustvo drugih i da shvatimo i osjetimo njihovu radost i tugu, ushićenje i bol. Empatija je kombinacija dvije važne sposobnosti ljudskih bića: da analiziraju i da saosjećaju, da koriste i mozak i srce. Analiziranje znači prikupljanje činjenica o nekom problemu, promatranje uslova, utvrđivanje osnovnih uzroka, i predlaganje rješenja. Saosjećanje je osjećaj prema drugoj osobi, osjećanje bola osobe koja pati, ili osjećanje srdžbe osobe koja je razljućena. 12

U slobodnom prijevodu, jedna stara molitva Sioux Indijanaca kaže: “O Veliki Duše, daj mi mudrosti da se stavim u njegovu kožu prije nego ga kritikujem ili osudim.” Kada s nekim saosjećamo, mi odbacujemo svoje očekivanje da taj drugi treba biti kao mi, a prihvatamo činjenicu da je taj drugi u naš odnos unio nešto jedinstveno. Istovremeno, empatija također pomaže čovjeku da vidi i prepozna nepravdu nanesenu drugome, te da odluči riješiti tu nepravdu. Religijske tradicije pozivaju ljude da saosjećaju sa siromašnima, sa onima koji su na marginama društva, i koji su ugnjetavani. Jevrejska tradicija to opisuje riječima: “... jer ste bili robovi u Egiptu.” Kršćanska tradicija poziva svoje sljedbenike da se “sjete onih u zatvoru kao da ste i vi tamo, i onih sa kojima se loše postupa, kao da i sami prolazite kroz to.” U islamskoj tradiciji, mjesec Ramazana naziva se još i Mjesec strpljenja, saosjećanja i samopročišćenja. Budističko shvatanje empatije je blaga ljubaznost, koja daleko nadilazi suosjećanje s nekim – čisti oblik sažaljenja – i, umjesto toga, ukazuje na apsolutno i neposredno poistovjećivanje sa drugima, a što mi nazivamo empatijom. Ljudska prava su izgrađena na apsolutnoj jednakosti; prava su univerzalna, a neka imaju posebnu odgovornost da ispune prava drugih, kao u Konvenciji o pravima djeteta. Briga o ispunjenju prava drugih je osnovna, i u religijskim i u sekularnim tradicijama. Poziv da suosjećamo s iskustvima drugih je možda jedna od najvećih vrijednosti koje možemo prenijeti na našu djecu.

Individualna i kolektivna odgovornost U bavljenju brojnim problemima svijeta, mi sve više otkrivamo značaj riječi ‘odgovornost’. Mnogi ljudi su brzi u traženju svojih ‘prava’, a pri tom ne vide odgovornosti koje idu s tim privilegijama. Mi smo odgovorni za način na koji odgajamo svoju djecu; kada zanemarimo tu odgovornost ona

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

mogu krenuti pogrešnim putem. Vlade su odgovorne za održavanje kohezije i mira u društvu. Kada one tu odgovornost ignoriraju možemo se suočiti sa društvenim haosom. Odgovornost i obaveza društva je da osigura pravednu raspodjelu resursa i ispunjavanje osnovnih potreba; kada je to zanemareno, onda to može voditi ka sukobu i nasilju. Svako ima odgovornost da brine za našu planetu Zemlju, a zanemarivanje te odgovornosti dovelo nas je nadomak ekološke katastrofe. Ovaj se spisak može proširiti toliko da pokrije skoro sve lične, društvene i globalne odnose. Svi odnosi ovise o uzajamnoj odgovornosti, i o odgovornosti svakog pojedinca prema društvu. Kolektivna odgovornost da brinemo jedni o drugima može nam obezbijediti da živimo u pravednijem i mirnijem svijetu. Odgovornost nije opcija; ona je osnovna etička vrijednost i treba je početi usađivati u srca i razum djece od vremena kada počinju formirati odnose sa drugima, i sa svijetom koji ih okružuje.

Pomirenje i pristup izgradnji mostova Mnogi vide pomirenje kao jedan od koraka u uspostavi mira i popravljanju odnosa na ličnom nivou, i na nivou zajednice. Danas se sve više uviđa da pomirenje nije tek praktičan postupak, nego pristup životu. Drugima riječima, pomirenje nije tek samo lijek; ono je usmjerenje po kojem možemo rješavati neizbježne probleme, oštra razmimoilaženja, i sukobe u životu zajednice. Pomirenje je izbilo u prvi plan kao etička vrijednost, zbog tendencije čovjeka da putem nasilja rješava razlike i neslaganja. Čini se da se nasilje smatra lakom i brzom opcijom u bavljenju sukobima, ali ono ne nudi održivo rješenje. Umjesto toga, ono samo pojačava neprijateljstva i nesreću. Duh pomirenja treba stalno isticati kao nezamjenjivu etičku vrijednost današnjice. Priručnik Učiti živjeti zajedno usmjeren je na četiri etičke vrijednosti, koje moraju biti dio obrazovanja djece o etici, u globalnom i, vjerski i kulturološki, pluralnom društvu. Te četiri vrijednosti: poštovanje, empatija, pomirenje, i odgovornost, nisu jedine na dugačkoj listi vrijednosti, niti isključuju ostale. Obrazovanje djece o etici nije pokušaj nametanja niza vrijednosti djeci, već njegovanja duhovnosti koja im je neophodna za život u pluralnom svijetu. Moramo također napomenuti da etičke vrijednosti i duhovnost nisu dvije zasebne vodilje za ponašanje, nego su uzajamno povezani, i jedno obogaćuje drugo. Duhovna osoba je također i etički čestita, a etički čestita osoba ispoljava duhovnost koju drugi nastoje poprimiti i prakticirati.

Obrazovanje o etici Međureligijsko vijeće promovira stav i pristup prema drugima, a u odnosu na sebe.

Teorija Etičko razmišljanje Praksa

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Ovdje je predstavljen proces učenja koji se odvija poput spirale. Upravo kroz učenje, u kojem ima prostora za slobodno kritičko razmišljanje, svako dijete i mlada osoba bit će u mogućnosti izgraditi i prakticirati pozitivan odnos sa samim sobom, sa drugim, sa okruženjem, i sa onim što ljudi nazivaju Bog, Konačna stvarnost, ili Božanska prisutnost. To građenje pozitivnih odnosa obogatit će njihovu urođenu, prirodnu duhovnost, otvarajući široke puteve za rast, uzajamno razumijevanje, i poštovanje prema ljudima različitih religija i civilizacija. To će, zauzvrat, omogućiti djeci i mladima da, kao partneri sa drugima, grade svijet zasnovan na vrijednostima i praksama, kojima se čuva ljudsko dostojanstvo i promovira solidarnost, individualna i kolektivna odgovornost, i pomirenje. To učenje djecu i mlade uključuje u podučavanje i prakticiranje životnog pristupa zasnovanog na etici i vrijednostima, omogućavajući prostor za slobodno kritičko razmišljanje, a istovremeno razvijajući duhovnost. Međureligijsko vijeće promovira jedan novi i dinamičan način razmišljanja o etici u globalnom i pluralnom društvu. To je nešto što sve religije i društva mogu raditi samostalno; ono što je jedinstveno u pogledu ove inicijative jeste da se ona radi međureligijski. Međureligijsko vijeće ne promovira novu religiju, nego priznaje i afirmira različitost. Nije to neko novo ‘učenje’ već novi način isticanja izgradnje pozitivnih odnosa. Njegov pristup: je interkulturalan. je međureligijski.

afirmira različitost.

afirmira dijalog i komunikaciju unutar sebe i sa drugima, u trajnom procesu individualnog i kolektivnog učenja.

Tokom cijelokupnog procesa učenja stvara se prostor za razmjenu, interakciju i razumijevanje. Promoviranjem kritičkog razmišljanja, razumijevanja i otvorenosti prema drugom, taj proces čini mogućim da djeca, mladi i odrasli otkrivaju vlastitu tradiciju, vlastite vrijednosti kao i vrijednosti i tradiciju drugih. Interakcija sa drugima tako stvara mogućnosti za uzajamno obogaćivanje, kroz stalno ‘davanje i primanje’, koje predstavlja sastavni dio zajedničke humanosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Zajednička humanost U skoro svim društvima ljudi su dio višestrukosti religijskih tradicija, a društvo obično za svoje etičko djelovanje crpi nadahnuće iz vjerskih obaveza koje su najzastupljenije u tom društvu. U stvari, moralni ili etički ideali i objašnjenja često su tijesno povezani sa vjerskim uvjerenjima. Ako nekog upitamo zašto se bavi humanitarnim radom, on ili ona može odgovoriti: “Volim Boga; dakle ja također volim i svoga bližnjega.” U židovskoj i kršćanskoj tradiciji ljubiti bliženjega svoga, ispunjavati njegove osnovne potrebe, smatra se pravim testom nečije odanosti Bogu. U islamskoj tradiciji, odgovoriti na potrebe siromašnih spada u vjersku dužnost svakog pojedinca. Budistički pristup vlastitom okruženju nadahnut je suosjećanjem sa svim bićima. Na sličan način jedan hindus, sikh ili pripadnik tradicionalne religije, može u učenjima vlastitih tradicija steći nadahnuće za način na koji se odnosi prema svijetu. Danas mnogi nalaze inspiraciju za etičko djelovanje iz duhovnih izvora koji ne nose niti jedan religijski naziv. Ono što ujedinjuje ova objašnjenja za djelovanje jeste njihov moralni ili etički sadržaj. Vrijednosti koje leže u osnovi takvog djelovanja kažu nam šta bismo, i šta ne bismo, trebali raditi u odnosu na druge i na prirodu. Ona nam također pomažu da steknemo predstavu i viziju o tome kakav bi svijet mogao ili trebao biti, tako da naša mašta nije ograničena na svijet onakav kakav jeste. Te vrijednosti nam, dakle, pomažu da radimo zajedno kako bismo učinili ovaj svijet ljepšim mjestom za življenje.

Konkretni izrazi naše zajedničke humanosti Ubjeđenje da zaista možemo afirmirati našu zajedničku humanost, i raditi prema zajedničkim idealima u odnosima jednih spram drugih, već je pokazano u određenom broju područja. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima usvojena je 1948. godine. Prava koja ona unapređuje široko se tumače. Pojam osnovnih potreba, na primjer, nije sveden samo na hranu, vodu, odjeću i stan, nego je proširen i na fizičke, emotivne, kulturne i duhovne potrebe, pravo na identitet, i sposobnost i slobodu izbora. Drugi, noviji, dokument je Povelja o Zemlji, koja se bavi pitanjem zaštite prirode i usmjerava naše ponašanje prema okolišu. Jedinstvenim potrebama djece se kroz historiju posvećivala manja pažnja, ali se danas one sve više i lakše prepoznaju. UN-ova Konvencija o pravima djeteta (CRC) – Zakon o pravima osoba mlađih od 18 godina – donesena je tek 1989. godine, ali ju je od tada do danas ratificirao veliki broj zemalja sa veoma šarolikim religijskim i kulturalnim uvjerenjima, čineći je tako ugovorom kojeg je ratificirao najveći broj zemalja na svijetu. Posvećenost izgradnji boljeg svijeta za djecu stavlja prava djeteta u sami centar globalne borbe za ljudska prava, kao moralne i zakonske obaveze. U godinama nakon usvajanja Konvencije, još jedan broj vlada je spoznao važnost preživljavanja, razvoja, zaštite i učestvovanja djece. Drugim riječima, već smo pokazali da se članovi ljudske zajednice mogu okupiti zajedno, unatoč njihovim razlikama, i raditi na zajedničkim etičkim i moralnim ciljevima koji bi uređivali, omogućavali i inspirirali njihov suživot.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Religijski pluralan svijet Religijski resursi za etičko življenje

Kroz stoljeća su religijske tradicije podučavale o etičkim vrijednostima i nastojale ih usaditi u sve svoje sljedbenike. Neki smatraju da djeca o vrijednosti života uče kroz vjerski život. To shvatanje implicira da su religije, same po sebi, i kao kulturni izraz, nosioci moralnih i etičkih vrijednosti, koje se podučavaju putem tekstova, parabola, poslovica, primjera i prakse. To dalje znači da, bez primarnih veza sa porodicom i zajednicom, razvoj moralnih ljudskih bića, socijaliziranih u norme ljudskog ponašanja, nije izgledan. Michael Walzer, sociolog, kaže: “Društva su nužno posebna jer imaju članove i pamćenje, članove sa pamćenjem ne samo o vlastitom već i o njihovom zajedničkom životu. Nasuprot tome, humanost ima članove, ali ne i pamćenje, pa tako nema historiju ni kulturu, nema običaje, nema poznatog načina života, nema festivale, nema zajedničko razumijevanje društvenih dobara. Ljudski je imati takve stvari, ali nema jedinstvenog načina da ih se posjeduje.”19 Pretjerana posebnost može voditi isključivanju i šovinizmu. Ne bismo trebali podcjenjivati veliku opasnost po svjetski mir i stabilnost, koju nameće ekstremizam mnogih koji tvrde da djeluju u skladu sa nekim etičkim razlozima, ili u ime svoje religije. U cijelom svijetu vidimo primjere djece odgojene tako da druge doživljavaju kao neprijatelje, djece koju podstiču na učešće u nasilju a u ime njihove vjerske obaveze, ili djece koja su odgajana tako da se ne osvrću na potrebe i prava drugih ljudi. Dakle, procesi učenja unutar svih religijskih tradicija, a naročito procesi učenja koji se odnose na djecu, trebaju posvećivati pažnju sljedećim dimenzijama odgovornosti: 16

Četiri dimenzije odgovornosti Prva: Dok kod svoje djece njeguju vjeru i vrijednosti vlastite zajednice, sve religijske tradicije moraju osigurati da se te vrijednosti i vjera podučavaju i uče na način da se poštuju drugi, i ‘drugost’ drugih. Dijete koje ne nauči da se odnosi spram onih koji vjeruju i djeluju na drugačiji način, nije dobro opremljeno za život u religijski i kulturalno pluralnom svijetu. Druga: U svojim aktivnostima podučavanja, religijske tradicije trebaju uložiti svjesne napore da održe one religijske i kulturalne vrijednosti svoje tradicije koje promoviraju otvorenost, poštenje, i suosjećajan stav prema drugim ljudskim bićima. Te vrijednosti treba kod djece podsticati od ranog djetinjstva. Treća: Dok uviđamo da se religijske tradicije razlikuju jedna od druge, trebamo također tražiti i zajedničke crte i prožimajuće vrijednosti, koje bi mogle pružiti osnovu na kojoj će ljudi djelovati zajedno u cilju rješavanja zajedničkih problema. Trebamo podučavati i prakticirati naše vjere tako da pokazujemo našu zajedničku humanost i međuovisnost. Četvrta: Danas, mi također ističemo i koncept međureligijskog obrazovanja, učenja ne u izolaciji već u odnosu jednih na druge. Djeca trebaju poznavati i uvažavati ne samo svoju vlastitu vjeru, nego trebaju imati dobro utemeljeno razumijevanje o tome u šta drugi vjeruju, koje su nam zajedničke stvari, koje dijelimo i kao ljudska zajednica, i u odnosu na posebne izazove.

Michael Walzer, Thick and Thin: Moral Argument At Home and Abroad, Notre Dame, University of Notre Dame Press, 1994, str.8.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Život ne pravi razliku po vjeri. Bez obzira na našu vjeru svi mi doživljavamo iste stvari – rođenje, smrt, radost i bol. Svi dijelimo istu težnju za dobijanjem odgovora na određena egzistencijalna pitanja. S obzirom na te izazove, religijska učenja nastoje promovirati etičke kodove zasnovane na vrijednostima, a svaka tradicija nastoji prenijeti te vrijednosti i etiku kroz svoj vjeronauk, interpretiran u vjerski život. Tokom Specijalnog zasijedanja UN-a o djeci, iz 2002. godine, djeca koja su učestvovala na zasjedanju izjavila su: “Obećavamo da ćemo se ponašati jedni prema drugima sa dostojanstvom i poštovanjem. Obećavamo da ćemo biti otvoreni i imati osjećaj za naše različitosti. Mi smo djeca svijeta, i uprkos našem različitom porijeklu, naša stvarnost je zajednička. Ujedinjeni smo u borbi da napravimo svijet boljim mjestom za sve, Vi nas zovete budućnost, ali mi smo i sadašnjost”.20 Mnogi mladi ljudi i djeca danas ne samo da smatraju da je ovaj pluralni svijet realnost, nego se na njega i oslanjaju kao na zajednički resurs: njihovo razumijevanje svijeta, njihove interakcije, njihovi doprinosi i zajednička životna iskustva, njihovi mješoviti identiteti, i njihovi etički temelji, oblikovani su i zasnovani na toj novootkrivenoj različitosti. Oni su ujedinjeni u svojoj borbi da ovo mjesto učine ljepšim svijetom, a, u potrazi za etičkim kodom usmjerenim na vrijednosti, spremni su gledati i izvan svojih zasebnih tradicija.

Religijsko i sekularno Postoji istinska veza između obrazovanja o etici i vjeronauke. Pa ipak, to dvoje nije isto. Obrazovanje o etici nadilazi vjerska uvjerenja. Vilfred Kantvel Smit (Wilfred Cantwell Smith) tvrdi: “Po mom mišljenju, vjera je svako divljenje ljepoti; svaka težnja ka istini, svaka potraga za pravdom, svako priznanje da su neke stvari dobre, a neke loše. I da je to važno. Svaki osjećaj ili čin ljubavi, svaka ljubav onoga što vjernici zovu ‘Bogom’, svi ovi, i mnogi drugi, primjeri su lične i zajedničke vjere.”21 Smit zapravo tvrdi da to što je neka osoba vjernik, znači i da je u stanju razlikovati šta je dobro, prihvatljivo, ili loše, i vjerovati da je takva razlika važna. Ljudi koji žive na takav način i ne moraju nositi neku religijsku oznaku, ali oni su prihvatili duhovnost koja ima osjećaj za važnost pozitivnih odnosa po zajednički život. Njih se ponekad naziva ‘sekularnim’ jer ne pripadaju nekoj posebnoj religijskoj tradiciji. U stvarnosti, oni su važni partneri s kojim se treba graditi svijet po mjeri naše djece.

Učiti u odnosu jednih na druge I vjera i etičko življenje mogu imati svoje korijene u religijskoj tradiciji, ali oni također nadilaze posebnosti bilo koje religije. Etika koju Međureligijsko vijeće želi promovirati ima jedan međuvjerski kontekst, i primarno se bavi odnosima sa drugima. Etika je stvar stava, a ne set dogmi ili poučavanja – ona je pristup susjedu, prirodi i samom životu. Upravo kroz takav stav, i djelovanje 20 21

UNICEF, Svijet po mjeri djeteta, septembar 2005, str.12 Wilfred Cantwell Smith, Patterns of Faith Around the World, Oneworld, Oxford,1962

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

koje iz njega proizlazi, a ne kroz teoriju, mi shvatamo naše vlastite tradicije, i tradicije naših susjeda. Ne možemo više živjeti kao da je svaka religija ostrvo za sebe. U današnjem svijetu su ljudi različitih religija, kao i ljudi koji ne pripadaju niti jednoj, predodređeni na susretanje. Naša društva i naše zajednice postali su kulturalno i religijski pluralni, a vjera drugog je važna. Međureligijski odnos i pristup religijskom životu tako su postali sastavni dio religioznosti. Međureligijsko učenje bi, također, trebalo biti shvaćeno u kontekstu kvalitetnog obrazovanja, kao što je to izraženo u Cilju 6. Deklaracije o obrazovanju za sve, i u okviru UNESCO-va četiri stuba obrazovanja: učiti znati, učiti raditi, učiti živjeti zajedno, i učiti biti. Prema UNESCO-u, visokokvalitetno obrazovanje odnosi se na razvoj oruđa za život, koje onaj koji uči koristi sa samopouzdanjem i motivacijom. Ono se također odnosi i na razvoj ponašanja zasnovanog na pozitivnim vrijednostima – razumijevanju i poštovanju za sve ljude, za njihova prava, za prirodni svijet, za prošlost i za budućnost. Kad je riječ o UNICEF-u, kvalitetno obrazovanje priprema pojednice da vode uspješan život i grade zdrava društva, kroz razvoj znanja, sposobnosti, stavova, i vrijednosti potrebnih za donošenje promjene u ponašanju, koja će osposobiti djecu, mlade i odrasle da sprečavaju sukob i nasilje, kako ono otvoreno tako i strukturalno, da rješavaju sukob mirnim putem, te da stvaraju uslove za mir, bilo unutarnji, ili mir među ljudima, grupama, mir u državi ili na međunarodnom planu.

Moliti zajedno ili doći zajedno na molitvu

Prilikom obilježavanja Svjetskog dana molitve za mir, koje je održano 1986. u Assisiu, napravljena je jasna distinkcija: Učesnici nisu došli da mole zajedno, oni su zajedno došli da mole. To postavlja pitanje zajedničkog moljenja. Danas se ljudi različitih religija susreću, upoznaju jedni druge i zajedno rade. Ljudi koji žive u dijalogu sa susjedima različitih religija, i koji doživljavaju duhovnost drugih, mogu poželjeti da ovaj proces odrastanja zajedno bude također izražen u molitvi i bogosluženju. Ima onih koji se pitaju ne bi li bogosluženje, molitva i meditacija trebali, zapravo, biti početak međuvjerskog duhovnog hodočašća, te smatraju da bi ovo zajedničko traganje promoviralo dijalog mnogo više nego riječi, i vodilo ka suradnji u pluralističkim društvima. Želja da se u molitvi i bogosluženju zajedno učestvuje često dolazi od zajedničke brige za zajednicu, ili kao odgovor na neku krizu ili katastrofu. Teroristički napad, koji se desio 11. septembra 2001., i cunami u Južnoj Aziji, bili su prilike u kojima su se ljudi različitih religija okupili u spontanom činu moljenja i bogosluženja. Prvi zaljevski rat okupio je jevreje, kršćane i muslimane u mnogim dijelovima svijeta u ono što bi se moglo nazvati međureligijskom molitvom. U nekim dijelovima svijeta ta međureligijska molitva bi mogla biti izraz nacionalnog sklada, kakav, na primjer, vlada tokom tokom građanskih praznika ili društvenih proslava. To su izrazi jedinstva koje se proteže preko religijskih razlika. Takvi događaji mogu biti slučajni, ili imati manje više neformalan karakter, dok su drugi momenti međureligijske molitve više namjerni: vjenčanja, proslave, porodični događaji. Uključivanje djece u međureligijsku molitvu mora biti obavljeno sa velikim osjećajem i poštovanjem za svaku religijsku tradiciju. Bogosluženje i molitva spadaju u ritualnu i duhovnu dimenziju svake tradicije, koja leži u samom njenom srcu. Međureligijsko učenje, kojeg promovira Međuvjersko Vijeće za obrazovanje djece o etici, predstavlja putovanje, pažljivo i puno poštovanja, kojim se mora proći zajedno i sa punom sviješću o tome da posjećujemo ono što je sveto u svakoj tradiciji.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Duhovnost

Z A J E D N O

Djeca imaju značajne duhovne sposobnosti. Kao prvo, ona imaju poseban osjećaj za vrijeme. Dijete može dugo ostati potpuno mirno, nagnuto nad kolonom mrava, potpuno zaokupljeno njihovim putovanjem. Sa duhovne tačke gledišta, dijete ima sposobnost da bude uvučeno u trenutak, što je nešto čemu mnogi odrasli posvećuju sate kako bi to ponovo naučili. Ta sposobnost uključuje i punu svijest o stvarnosti koja je nadohvat ruke, i osjećaj bezvremenosti. Drugi urođen duhovni dar male djece jeste čuđenje, ne fantazija ili sanjiva isključenost iz stvarnosti, nego doživljaj cijelog sebe. On uključuje koliko tijelo i čula, toliko i um. Dijete može poželjeti da sto puta pomiriše tijesto dok se pravi kruh, ili da sluša kišne kapi kako lupkaju po krovu, ili da tiho sjedi i promatra plamičak svijeće. Čuđenje vodi radosti, čuva uzbuđenje i oduševljenje, i hrani energiju i nadu. Ljubav je treća osobina duhovne sposobnosti malog djeteta. Davati je i primati je u srcu svakog malog djeteta. Nismo li svi mi doživjeli onaj poseban trenutak kad nam dijete priđe noseći omiljenu igračku, i pri tom je uvjereno da mu je nećemo oduzeti nego da ćemo je s njim malo podijeliti, i vratiti. Ali, isto tako, dobro znamo koliko rano dijete može naučiti da ne vjeruje nikome. Posvećen stvaranju mreže ljudi koja brinu o djeci, velečasni Takeyasu Miyamoto osnovao je Međuvjersko vijeće za obrazovanje djece o etici i, tom prilikom je izjavio: “Čvrsto sam uvjeren da su duhovno posrnuće i manjak pažnje koja se posvećuje osnovnoj etici, korijen sve većeg nasilja i nepravde koju danas vidimo svuda oko nas. Ključni korak na putu ka miru jeste osigurati da svako dijete odrasta s punim pristupom svojoj urođenoj sposobnosti za duhovni razvoj, i zbog toga je primjena međureligijskog obrazovanja o etici – kako u školama tako i u mnogim drugim ‘obrazovnim’ okruženjima – od suštinskog značaja za postizanje cilja izgradnje mirnog svijeta ljudskog dostojanstva, svijeta po mjeri djeteta u pravom smislu te riječi.” Ključna rečenica govori o tome da djeci treba osigurati pristup njihovoj “urođenoj sposobnosti za duhovni razvoj”. To znači da duhovnost nije nešto što neko može nametnuti, ili čak dati djetetu. Ne, obrazovanje o etici ima za cilj osposobiti dijete da se otvori prema najvećoj mogućoj duhovnosti, zbog svoje vlastite dobrobiti, ali i dobrobiti cijelog društva. Važno je prepoznati da, iako dijete ima tu “urođenu sposobnost” za duhovnost, mi je ipak moramo razvijati i njegovati. Djeci koja nam pokazuju bezvremenost, čuđenje, i ljubav, možemo ponuditi riječi i slike koje smo mi spoznali kao omot za vječno, čudesno i bezgranično voljeno. Važno je da se ta duhovnost njeguje unutar djetetove posebne religijske ili duhovne tradicije, tako da su za rast i razvoj dati konkretna struktura i temelj. Taj se rast odvija kroz proces koji uključuje podučavanje, kritičko razmišljanje, integriranje, te izgradnju i prakticiranje pozitivnih odnosa. Duhovnost i religija nisu jedna te ista stvar, a ponekad su čak i u zavadi jedna s drugom. Naglasak koji neko stavlja na duhovnost može proizaći iz težnje za većom otvorenošću, tako da nije sve omeđeno unutar postojećih religijskih granica. Ipak, ima i lažnih duhovnosti koje ljude odvedu u egocentričnu preokupaciju samim sobom, ili ih pak odvraćaju od stvarnosti svijeta u kojem žive. Ima onih koji smatraju da se kod duhovnosti mora raditi o osjećanjima i emocijama. Ali duhovnost je način da se emocije, osjećanja i suosjećanje usmjere u angažman. Angažman, zauzvrat, predstavlja dinamiku oslobađanja i osposobljavanja. Duhovnost je stav, način bitisanja, pozicioniranja sebe u univerzum. To je nešto što nas izvodi izvan onoga što smo, što obično doživljavamo. Prvo, duhovnost “kretanja izvan” zanima se za konačno, a ne za neposredno. Ako, na primjer, posmatramo situaciju gdje odrasli pribjegavaju nasilju nad djecom, uvijek je to zato jer su uhvaćeni

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

u neposredno – oni se ne mogu pokrenutu ka konačnom. U mnogim slučajevima, upravo je ta zaokupljenost neposrednim uzrok što se odrasli okreću nasilju. Kažnjavanje djece pokazuje brigu za neposredno, želju da se dijete ućutka kao neposrednu težnju, bez postavljanja pitanja šta će ta kazna značiti tom djetetu na duge staze. Duhovnost kretanja izvan – transcendentalna duhovnost – ne zadovoljava se neposrednim, već nastoji obuhvatiti konačno. Drugo, duhovnost kretanja izvan ne zadovoljava se odgovorima. Ići izvan jeste pitati. Većina ljudi želi brz odgovor. Što više ljudi pitaju, tim više kretanja ka izvan dobijaju. Mi smo ponekad toliko sigurni da imamo odgovor da čak i ne postavimo pitanje. Duhovni stav se ne može zadovoljiti samo odgovorima. Treće, duhovnost kretanja izvan ne može biti omeđena nikakvim granicama. Ona se, umjesto toga, fokusira na mogućnosti. Moguće je da ljudi žive i rade zajedno za dobro zajednice. Poziv da ljubiš bližnjega svoga kao sebe sama, jeste izazov da se krećeš izvan, da pokušaš živjeti ono što izgleda kao kontradikcija. Da li je moguće voljeti neprijatelja? U pitanju da li je to realno, mi se otvaramo samoj toj mogućnosti. Duhovnost je poziv da se čovjek pokrene izvan onoga gdje jeste – od neposrednog ka konačnom, od pitanja ka odgovorima, od granica ka mogućnostima. Njegovanje urođene sposobnosti za duhovnost jača pokret za izgradnju svijeta po mjeri djeteta.

Naredni odjeljci priručnika Učiti živjeti zajedno daju praktične upute za provođenje interkulturalnog i međureligijskog programa za obrazovanje o etici. 20

Proces je podijeljen u dva Modula za učenje. U njima ćete naći ideje za aktivnosti, i resurse za učenje koji potiču iz različitih tradicija i regiona, i koji pridonose procesu učenja Nadamo se da će vam ovaj priručnik biti korisno sredstvo za rad.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Vodič za korisnike Djelokrug i svrha

ODJELJAK 1 VODIČ ZA KORISNIKE

Odjeljak 1

Z A J E D N O

Interkulturalno i međureligijsko učenje za obrazovanje o etici afirmira različitost, i promovira dijalog i komunikaciju sa drugima, kao i sa samim sobom. To je trajan proces individualnog i kolektivnog učenja, koji promovira konstruktivan način življenja zajedno u jednom globalnom i pluralističkom svijetu. Tu je riječ o održavanju, njegovanju i omogućavanju razvoja vrijednosti kod djece i mladih. Etički principi i vrijednosti, promovirani kroz priručnik Učiti živjeti zajedno, izraženi su u misiji Međureligijskog vijeća za obrazovanje djece o etici, s ciljem njegovanja poštovanja za ljude različitih religija i civilizacija kod djece, kroz: promoviranje sistema vrijednosti koji naglašavaju dostojanstven i harmoničan suživot, i solidarnost među ljudima različite klasne, etničke, religijske, kulturalne i ideološke pripadnosti,

promoviranje primjene pozitivnih univerzalnih vrijednosti kao što su predanost ljudskim pravima, koja su naznačena i usvojena od strane međunarodne zajednice, razvijanje duhovnosti koja će prirodno voditi ka poštovanju za druge religije, i težiti ka uzajamnom razumijevanju i interakciji među različitim vjerama, rezultirajući obogaćivanjem religijske kulture ukorijenjene u svakoj vjerskoj tradiciji,

njegovanjem kulture mira koja osposobljava djecu i mlade da postanu nosioci promjene i graditelji mira.

Moduli učenja Priručnik Učiti živjeti zajedno ima dva Modula za učenje: Razumijeti sebe i druge i Mijenjati svijet zajedno, koje ćete naći u Odjeljku 2. Ta dva modula su povezana i međusobno se nadopunjuju. Moduli se sastoje od jednog broja paviljona (u originalu: kioska – prim.prev.)), koji su izrađeni kako bi se učesnicima omogućilo da krenu na putovanje učenja, na kojem ih nekoliko staza osposobljava da odgovore na etičke izazove, i pomažu im da otkriju na koji način oni sami mogu postati nosioci promjene. Moduli su popraćeni jednim brojem metoda procjene, koji se nalaze u Odjeljku 3., a pomoći će i vama, kao fasilitatoru, i učesnicima, da ocjenjujete napredak. Odjeljak 4. predstavlja izbor aktivnosti na koje se možete osloniti prilikom izrade vaše specifične staze kroz module. U svakom modulu dati su prijedlozi odgovarajućih aktivnosti. Dva modula su ilustrirana kao mape sela. Ne postoji samo jedan put koji trebate slijediti – vi možete, zajedno sa vašim učesnicima, izabrati vlastitu stazu. Uvršten je i poster da bi se pomoglo u prikazivanju svakog pojedinačnog modula.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Paviljon je sjenovito, zaštićeno mjesto gdje se možete zaustaviti zbog motivacije, otkrivanja, izlaganja, razmišljanja, i dijaloga. Odlazak u različite paviljone odvest će učesnike na put otkrivanja sebe. Ne postoji vremensko ograničenje. Umjesto toga, programi se mogu prilagođavati nekim posebnim potrebama grupe, dajući učesnicima dovoljno prostora za razmišljanje i pronalaženje veza unutar i između svakog pojedinog paviljona. Moduli se, također, mogu prilagoditi različitim situacijama i kontekstima. Mape sela pokazuju područja, ili stanice za odmor, gdje možete napraviti pauzu kako bi ocijenili proces učenja učesnika. Za više informacija možete pogledati znakove Stanica za odmor u Odjeljku za praćenje napredovanja.

Riječ ‘kiosk’ potiče iz perzijskog jezika i znači sjenilo ili ono što daje sjenu. U islamskoj arhitekturi, ona se odnosi na otvoreni kružni paviljon, čija konstrukcija se sastoji od krova kojeg nose stubovi, prostora koji je otvoren, ali ipak zaštićen. Od 13. stoljeća pa nadalje, ‘paviljoni’ su bili uobičajena pojava u Perziji, Indiji, Pakistanu i Otomanskom Carstvu. kiosk (persijski kushk; arapski koshk; turski kös¸k; francuski kiosque; njemački kiosk; poljski kiosk; portugalski quiosque; rumunski chios¸c; i španski quiosco ili kiosco)

Staza učenja koju izaberete treba omogućiti učesnicima da prave veze između prethodnog i narednog paviljona. Ovaj pristup će učesnicima pomoći da njeguju vrijednosti koje se promoviraju u svakom modulu, te da naprave vezu između svake od aktivnosti i vlastitog života. Staza učenja bi također trebala omogućiti proces otkrivanja, koji podstiče pozitivne stavove i ponašanje, koji su uslov za suživot, poštovanje različitih kultura i religija, i da zajedno mijenjamo naš zajednički pluralistički svijet.

Četiri vrijednosti Učiti živjeti zajedno promovira četiri osnovne etičke vrijednosti: Poštovanje Empatiju

Odgovornost Pomirenje

Ove vrijednosti integrirane su u dva modula, a primjenjuju se u različitim kontekstima i situacijama, s ciljem omogućavanja procesa međureligijskog učenja i izgradnje mira. Kroz ove module, učesnici se podstiču da uče

kako poštovati i razumjeti sebe i druge,

kako djelovati sa stavom pomirenja prema sebi, i prema drugima, kako odgovoriti na potrebe svijeta i očuvati ljudska prava.

Poštovanje prema ljudima različitih religija, kultura i civilizacija razvija se i jača tako što se stavljamo u njihovu poziciju – da bismo naučili šta znači empatija. Poštovanje i empatija vode većoj svijesti o, i djelovanju zasnovanom na individualnoj i kolektivnoj odgovornosti, što opet vodi ka otvorenosti za pomirenje. Ljudsko dostojanstvo se čuva i održava kada smo svjesni mnogih iskustava i stvarnosti, historija i sjećanja koje ljudska bića nose, i kada radimo za mir, pravdu, jednakost, ljudska prava i skladan suživot.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Modul 1: Razumjeti sebe i druge U ovom modulu učesnici uče o sebi, u odnosu na druge. Oni uče da cijene razlike i sličnosti, da slušaju i cijene mišljenje drugih ljudi, i da razumiju i poštuju one koji su drugačiji i misle drugačije.

Put ka razumijevanju sebe i drugih

ODJELJAK 1 VODIČ ZA KORISNIKE

Moduli

Priznati sebe u odnosu na druge

Uvažavati različitost

Staviti se u poziciju drugoga

Zajednička humanost

Možemo li bar biti u dobrim odnosima?

Odgovarati na potrebe uzajamnog razumijevanja

Modul 2. Mijenjati svijet zajedno

U ovom modulu učesnici otkrivaju svijet kojem je potrebna društvena transformacija. Aktivnosti unutar ovog modula usmjeravaju učesnike da se otvaraju prema pomirenju, i razvijaju svoju sposobnost uspostavljanja veza sa drugima. Modul je napravljen tako da ih osposobi za rad sa ljudima iz različitih kultura i religija, kako bi, zajedno i unutar vlastitog kruga interesa, pomogli da se transformiraju njihova društva i cijeli svijet.

Nedostatak poštovanja jednih za druge

Sukobi, nasilje i nepravda oko mene

Raditi zajedno da promijenimo svijet

Nenasilne alternative Gradnja mostova povjerenja

Šetnja pomirenja Mir počinje sa mnom

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Odgajati mlade da razvijaju svoju prirodnu duhovnost Priručnik Učiti živjeti zajedno napravljen je da upozna djecu i mlade sa duhovnom dimenzijom života. On nastoji doprinijeti njihovom pravu na puni i zdrav fizički, emotivni, duhovni, moralni i društveni razvoj, kao što je utvrđeno Konvencijom o pravima djeteta. Namjera je da se svaki učesnik osposobi da izgradi zdravu sliku o sebi i pozitivan odnos sa sobom, sa drugim ljudima, okruženjem, i sa onim što ljudi nazivaju Bog, Konačna stvarnost ili Božanska prisutnost, te tako prodube kvalitet života, kao članovi i lokalne i globalne zajednice. S produbljenim razumijevanjem, oplemenjenom moralnom inteligencijom, i kritičkim razmišljanjem, djeca i mladi će biti bolje opremljeni da, u svijetu u kojem vlada ogromna šarolikost uticaja i opcija, naprave najbolji mogući izbor.

Edukatori i fasilitatori – srce procesa učenja Učiti živjeti zajedno traži demokratski i učesnički stil ‘rada sa učesnicima programa’ (engl. facilitation). Ideja nije da odrasli/nastavnici poznaju etiku i vrijednosti, a djeca/mladi ne. Edukator/fasilitator ne instruira, već vodi i struktuira proces učenja, tako što organizira aktivnosti učenja, čiji proces pomaže svima, i učenicima i nastavniku, da se razvijaju zajedno i ispituju svoje znanje, stavove i ponašanje. Iskustvo učenja u mnogome ovisi o ‘kvalitetu’ edukatora/fasilitatora. Učesnici zavise od vas kao fasilitatora da ih sigurno vodite na njihovom putovanju kroz znanje. Oni žele da vjeruju da ih nećete ismijati, nego da ćete ih podržati kad bude teško, ili neprijatno. Fasilitatori, koji pokažu da su dobro organizirani, pošteni i iskreni, izgradit će povjerenje sa učesnicima i pomoći im da rado idu na putovanje učenja koje ste im priredili. 24

Nekoliko važnih smjernica za fasilitatora: 1. Pripremite se za svaku sesiju; unaprijed prođite kroz nju u mislima, i razmišljajte o diskusijama i događajima koji se mogu javiti u svakoj fazi. Budite spremni na probleme, poteškoće i pitanja. Potrudite se da imate svu potrebnu opremu, i pronađite lagan način za početak i završetak odabranih aktivnosti. 2. Vremenski okvir je od suštinske važnosti. Uklopite svoje aktivnosti u vremenski okvir koji vam je na raspolaganju. Ako nema dovoljno vremena, odlučite gdje i kako možete skratiti aktivnost, ili napraviti odgovarajući prekid do sljedeće sesije. 3. Imajte uvijek spremne neke dobre početne dosjetke ili rečenice (engl. ice-breakers) koje će vam pomoći da napravite uvod u sesiju, okupite sve učesnike zajedno (nakon što su bili razdvojeni neko vrijeme), i ispratite ih na kraju sesije s osjećajem da im je bilo lijepo. 4. Učinite da bude zabavno – učesnici će biti otvoreniji za učestvovanje i interakciju ako se dobro zabavljaju zajedno. 5. Nemojte nikad stati na stranu bilo kakvog lošeg ponašanja ili stavova učesnika. Jasno im dajte do znanja da rasizam, ili predrasuda bilo koje vrste, nemaju mjesta u toj prostoriji. Ako je vjerovatno da bi ovo mogao biti ozbiljan problem od početka, možda bi to moglo biti prvo pitanje o kojem ćete razgovarati sa učesnicima. 6. Ponašajte se prema vašim učesnicima sve vrijeme s poštovanjem, jer se poštovanje prema drugima uči od dobrih uzora.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

ODJELJAK 1 VODIČ ZA KORISNIKE

Proces učenja i smjernice PROCES UČENJA DJELOVANJE

RAZMIŠLJANJE

MOTIVACIJA ISTRAŽIVANJE DIJALOG

OTKRIVANJE

Proces učenja, koji je ovdje prikazan, predstavlja vodič koji pomaže fasilitatorima da osiguraju aktivno učešće učesnika u ovom iskustvu. Spirala vodi učesnike kroz proces otkrivanja, čiji ishod vodi novom promišljanju i stalnom učenju. Proces učenja služi kao model za pripremu sesija, i za bolje upoznavanje učesnika sa vlastitim doživljajem međureligijskog učenja.

Motivacija Počnite vašu sesiju tako što ćete koristiti priče, pjesme, recitacije ili stripove, koji podstiču radoznalost učesnika za temu, izazivaju njihovo opažanje, i motiviraju ih da dalje istražuju etička pitanja. Potrudite se da pitate učesnike o muzici ili medijima koji bi mogli biti odgovarajući ili relevantni za vaše aktivnosti, a što možete dodati resursima iz Odjeljka 5.

Istraživanje Kad su učesnici animirani temom, željet će istražiti relevantne informacije. To nije trenutak za iznošenje brojnih činjenica, već prije vrijeme za učesnike da istraže ideje, i steknu nova iskustva kroz praktične aktivnosti. To je dobar momenat za stvaranje atmosfere u kojoj se učesnici otvaraju jedni drugima, iznose svoje misli, osjećaje, i ono što im njihova osjećanja govore.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Dijalog Dijalog je od ključne važnosti za bilo koji proces učenja, a naročito u procesu međureligijskog učenja. Dijalog učesnicima pruža priliku za razmjenu ideja i podjelu iskustava, otkrivanje drugoga, i preispitivanje vlastitih pogleda. Treba stvoriti odgovarajući prostor u kojem će učesnici s lakoćom i u potpunosti učestvovati, a da se pri tom o njima ne donosi bilo kakav sud.

Otkrivanje Kroz proces dijaloga, učesnici će otkriti nova saznanja i ideje. Međutim, do otkrivanja se ne dolazi odmah, niti svi otkrivaju u istom trenutku. Potrebno je dati prostora za razmjenu glavnih rezultata grupne diskusije. Na taj način se omogućava da učesnici imaju "aha!" iskustvo, kada sklope djeliće u cjelinu i dođu do novih uvida.

Razmišljanje Ovo je trenutak kad treba pronaći vezu sa samim sobom. Možete dati nešto vremena za razmišljanje koristeći Dnevnik učenja (vidi str. 53), gdje učesnici mogu revidirati svoje učenje u odnosu na praktične situacije, i ocijeniti svoje vrijednosti i stavove.

Djelovanje 26

Djelovanje nije uvijek dio sesije, ali uvijek treba biti rezultat učenja. Svaka sesija treba da završi tako što učesnici naprave vezu između vlastitog učenja i vlastite realnosti, što ih može nadahnuti da utvrde odgovarajuće djelovanje. Ova sesija treba osposobiti učesnike da budu nosioci promjene, te osnažiti njihovu sposobnost da odgovore na situacije koje traže uzajamno razumijevanje. Obrazovanje o etici kroz interkulturalno i međuvjersko učenje nije cilj, već obrazovno sredstvo. Razvijen iz interkulturalne i međureligijske perspektive, proces učenja omogućava učesnicima da se osvrnu na različite kulture, vjerske tradicije, ideje i načine razmišljanja. On je također napravljen i da bi pomogao učesnicima da se otvore prema drugima, njeguju vlastito unutarnje biće, i da bolje odgovore na potrebe svog neposrednog okruženja.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Učiti živjeti zajedno sadrži i tradicionalne i moderne metodologije. Da bi vam se pomoglo da obezbijedite odgovarajuću ravnotežu tokom programa, aktivnosti su grupisane prema svojoj metodologiji, na stranicama 63 i 64. Odjeljak 6, Resursi, pruža dovoljno materijala za sve ove aktivnosti, ali ćete vi možda poželjeti osmisliti i izraditi i neke vaše vlastite.

ODJELJAK 1 VODIČ ZA KORISNIKE

Metodologije

Opće povjerenje ukazano je pisanju Januša Korzaka (Janusz Korczak), poljsko-jevrejskog pisca za djecu i odgajatelja, koji je igrao važnu ulogu u pružanju novih uvida u psihologiju djeteta. Iz njegovog dnevnika i drugih radova može se sagledati njegov sljedeći stav i pristup: Podsticati svako dijete da izgradi zdrav osjećaj samopoštovanja. Dijete bi trebalo biti zadovoljno sobom, ali bez potrebe da ocrni druge; to je preduslov da se bude etičan pojedinac. Svako bi dijete trebalo biti podsticano da razvija osjećaj ponosa zbog sebe, ili svoje porodice, zajednice, kulture, i religije, dok u isto vrijeme cijeni druge porodice, zajednice, kulture i religije.

Razgovarati i osvrtati se na konkretne situacije koristeći primjere, bilo istinite priče drugih, ili situacije izvučene iz iskustava drugih učesnika, u kojima su neophodne etičke odluke i izbori. Diskusija bi se trebala fokusirati na to koji su izbori napravljeni, kao i na proces razmišljanja koji je prethodio izboru: O čemu je trebalo voditi računa i zašto? Kakve bi bile posljedice da je napravljen neki drugi izbor? Koristiti tradicionalne priče, parabole, aforizme, i pjesme, da bi se obezbijedila struktura i vodila diskusija o etičkom ponašanju.

Fasilitaror mora, u svakom trenutku, ispoljavati etično ponašanje prema svojim učenicima i prema kolegama fasilitatorima. Mladi ljudi veoma brzo uoče tenzije i grubosti između odraslih, i mogu to iskoristiti kao izgovor za vlastito ponašanje.

Izraditi set normi ponašanja i, po potrebi, održati disciplinske rasprave u slučaju kršenja tih normi.22 Ovi pristupi vode metodologijama koje pružaju prostor za razmjenu, interakciju, susretanje, otkrivanje, kritičko mišljenje, razmišljanje, i djelovanje. Metodologija priručnika Učiti živjeti zajedno stavlja pojedinca u proces učenja koji pokreće sam sebe, i koji se vrši u odnosu na druge. Ona također pomaže da se razviju sposobnosti, obogati znanje učesnika, i njeguju stavovi koji ih osposobljavaju da uče živjeti i djelovati u pluralističkom društvu. Vaša uloga kao fasilitatora jeste da odaberete najprikladniju metodologiju za datu grupu učesnika. Imajte na umu da se predložene metodologije mogu koristiti u kombinaciji, da mogu biti prilagođene kontekstu i uzrastu učesnika, te biti primijenjene na brojne aktivnosti. Metode su osmišljene tako da promoviraju aktivno učešće, uključenost, i vezu sa drugima.

Janusz Korczak (1878.-1942.), poljski Židov, pedijatar, pisac za djecu i pedagog. Odbivši pomoć koja mu je nuđena da sačuva vlastitu sigurnost, pratio je djecu iz svog sirotišta do Aušvica, i tada je rekao: “Ne ostavlja se bolesno dijete u noći, i ne ostavljaju se djeca u ovakvim vremenima.” Korczakov pristup dječjoj pedagogiji bio je cijeniti dijete kao aktera u sadašnjosti, kao i da djeca imaju svoja prava. Razradio je ideju “sudova” u sirotištima, gdje su svi – i djeca i odrasli podjednako – bili pohvaljivani ili korigirani na jednakim osnovama. (vidi UNESCO prospects, Quarterly Review of Education, Volume XVII, 1987).

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Predložene metodologije

Učenje zasnovano na iskustvu ‘Učenje zasnovano na iskustvu’ koristi iskustva i fokusirano razmišljanje, s ciljem da produbi znanje, razvija sposobnosti i pojasni vrijednosti23. Iskustva mogu uključivati ranije događaje u životu učesnika, trenutne događaje, ili one koji se javljaju iz učešća u praktičnim aktivnostima koje provode nastavnici ili fasilitatori. Učenici, bilo pojedinačno ili zajednički, razmišljaju o iskustvu, procjenjuju ga i analiziraju. Učenje zasnovano na iskustvu ima tri karakteristike:

uključenost cijele osobe – intelekt, osjećanja i čula odnos učenja i ličnih iskustava

stalno razmišljanje u svrhu transformacije u dublje razumijevanje Metodologije zasnovane na iskustvu mogu se razviti kroz nekoliko tehnika, uključujući simulaciju, igre, dramatizaciju (engl. role play), učenje kroz uslugu (engl. service learning), i izlete (engl. field trips).

Učenje zasnovano na saradnji

Učenici se dijele u manje grupe koje samostalno rade na postizanju zajedničkog cilja.Učesnici teže ka uzajamnoj podršci, tako da svi članovi grupe imaju korist od uzajamnih napora. U ovom, saradničkom, učenju postoji pozitivna međuovisnost učeničkih napora da nauče; učesnici opažaju da mogu postići cilj samo ako svi članovi doprinesu dodijeljenom zadatku. Ovaj metod omogućava učenje kroz interkaciju. Saradničko učenje jača sposobnost djece da rade sa različitim ljudima. Tokom interkacije u malim grupama, djeca mogu pronaći brojne prilike za razmišljanje i reakciju na brojne odgovore koje drugi članovi grupe iznose na sto. Male grupe takođe omogućavaju djeci i mladima da dodaju svoje viđenje problema zasnovanog na njihovim kulturalnim razlikama. Ova razmjena pomaže učesnicima da razumiju druge kulture i mišljenja. Učenje zasnovano na saradnji takođe jača sposobnost komunikacije učesnika i osnažuje njihovo samopouzdanje. Aktivnosti koje uključuju saradničko učenje promoviraju uspjeh svih učesnika u grupi, jačajući tako osjećaj sposobnosti i vlastite vrijednosti kod svakog učesnika. Primjeri tehnika saradničkog učenja su zajednički projekti, igre i dramatizacija.

Učenje zasnovano na problemu

U ovoj metodologiji koristi se problem kako bi se kod djece razvijala kreativnost, kritičko razmišljanje, sposobnost analiziranja i razmatranja etičkih vrijednosti. Metodologije zasnovane na problemu podstiču učesnike da postavljaju pitanja i daju odgovore na njih, koristeći se svojom prirodnom radoznalošću. Djeca i mladu suočeni su sa problemima koji nemaju apsolutne odgovore niti lagana rješenja, i koji odražavaju složenost situacija stvarnog svijeta. Učenje zasnovano na problemu pomaže učesnicima da zauzmu pristup učenju koji je aktivan, koji je usmjeren na zadatak, i kojeg mogu sami kontrolirati. Ova se metodologija može koristiti u dramatizaciji, analizi studija pojedinačnog slučaja, dilema i društvenih problema, ili sa tehnikama koje uključuju učenje zasnovano na iskustvu. 23

David Kolb, Experiential Learning: Experience as the Source of Learning and Development, Englewood Clifs, NJ, Prentice Hall, 1984. Association for Experiental Education. http://www.aee.org

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Diskusije su usmene interakcije među učesnicima, kojima se nastoji podstaknuti razmjena ideja. One pomažu razvoj sposobnosti komuniciranja i slušanja, te promoviraju razumijevanje različitih pitanja i gledišta. Diskusije se mogu provoditi na više načina, uključujući debate, okrugle stolove, i fokus grupe. Mogu se bazirati na studiji pojedinačnog slučaja (engl. case study), životnim pričama i dilemama, ili na relevantnim filmovima, slikama i pjesmama.

ODJELJAK 1 VODIČ ZA KORISNIKE

Učenje zasnovano na diskusiji

Diskusije su često uspješne ako su dobro vođene od strane fasilitatora. Preporučuje se da koristite učesničke tehnike (engl. participatory techniques) kako bi sumirali ideje, i pronašli veze između njih. Takve tehnike uključuju mentalne mape (engl. mind map – dijagram kojim se prikazuje povezanost informacija, odnosno riječi, pojmova, ideja, zadataka i drugih elemenata – prim.prev.), skice koncepata, meta-planove (engl. meta plan - metoda koja dopušta prostornu grupaciju ideja – prim.prev.), ili tehniku karata.

Učenje zasnovano na samoispitivanju

Može se smatrati da je razmišljanje (engl. reflection) dio svih gore navedenih metodologija. One u različitim fazama uključuju i individualno i kolektivno razmišljanje. Međutim, postoji još jedna vrsta razmišljanja koja ide izvan intelekta, i pomaže djeci da ocijene vlastito stanje uma i fokusiraju svoju pažnju na učenje. Ta vrsta razmišljanja odnosi se na metodologije samoispitivanja (engl. introspection), koje pomažu da kod djece odgajamo njihovo unutarnje ‘ja’, i njihovu duhovnu dimenziju. Samoispitivanje pruža učesnicima priliku da utvrde i procijene svoje unutarnje misli, osjećanja i težnje. To je naročito važno za interkulturalne i međureligijske programe obrazovanja o etici, jer dozvoljava djeci da razmišljaju o vlastitim vrijednostima i stavovima. Također je korisno i u ocjenjivanju lične promjene i predanosti. Samoispitivanje se može dešavati individualno ili u grupi. Tehnike kao što su medijacija, trenuci razmišljanja u tišini (engl. silent moments) ili bilo koja aktivnost promišljanja, pomaže učesnicima da steknu iskustvo razmišljanja o samom sebi.

Predložene tehnike

Umjetnost: Umjetnost je veoma dobro sredstvo za učenje. Ona podstiče kreativnost i jača sposobnost prevođenja ideja u riječi, slike i zvukove. Umjetnost nadopunjuje intelektualno, i pomaže djeci da razmišljaju i da zatim kreativno izraze te svoje misli i ideje. Umjetnost može uključivati komponiranje pjesama, pravljenje kolaža, oslikavanje majica, crtanje, pravljenje filma, fotografiranje, i pisanje poezije ili priča. Također, kroz umjetnost je moguće istraživati neku kulturu ili društvo.

Uvažavajuće ispitivanje:24 (engl. appreciative inquiry) Ovo je jedna detaljnija tehnika koja tvrdi da su problemi često rezultat naših vlastitih perspektiva. Ona se zasniva na traganju za načinom na koji se situacija može promijeniti, tako što prepoznajemo najbolje u ljudima, i pronalazimo ono što je od vitalne važnosti u ljudskim odnosima i sistemima. Ova tehnika se sastoji od pronalaženja paralela u prošlosti, analiziranja šta je tada najbolje funkcioniralo, i zamišljanja onoga čemu se teži u budućnosti. Ona zahtijeva sagledavanje ljudskih mogućnosti, i nadgradnju na njihovim jakim stranama, kako bi se pronašao način za promjenu neke specifične situacije.

Debate: Ovo je formalan metod davanja argumenata, između dva tima ili pojedinca. Više 24

Za više informacija o ovoj metodologiji pogledajte http://appreciativeinquiry.case.edu/

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

od puke sposobnosti verbalnog izražavanja, ili izvedbe, debata utjelovljuje ideale razumnog argumenta, toleranciju za različite stavove, i rigorozno samoispitivanje. Debata je način za one koji imaju suprotna mišljenja da prodiskutiraju kontroverzna pitanja bez pribjegavanja uvredama, izljevima emocija, ili ličnoj pristrasnosti.25

Dijeljenje iskustva sa drugima: Ova tehnika jača sposobnost djece i mladih da slušaju druge, da drugima izraze svoje misli i osjećanja, povezuju se sa drugima, uvodeći ih u iskustvo razmišljanja koje će im pomoći da se pozabave vlastitim predrasudama. Korištenje pričanja priča, ‘bubnjarskih krugova’ (engl. drumming circles), životnih priča, filmova, pjesama, i novinskih izvještaja, pomaže da se stvori okruženje u kojem se iskustvo dijeli sa drugima. Izleti: Ova tehnika učenje prenosi izvan zidova učionice u vanjsko okruženje. Ona pruža djeci novo i nepoznato iskustvo koje se ne može reproducirati unutar školske zgrade. Izleti pružaju priliku za jačanje druženja, produbljivanje znanja i razumijevanje specifične teme.

Fokus grupe: Diskusije se ovdje provode u grupama od 5 do 10 članova, s ciljem prikupljanja informacija i mišljenja o određenoj temi. Fokus grupe vodi moderator, koji izrađuje smjernice za diskusiju, koje su prilagođene grupi, i osigurava da svaki član fokus grupe dobije priliku da nešto kaže. Interakcija između učesnika može podstaknuti plodnu diskusiju i dobar uvid u temu, proizvodeći kvalitativne podatke o učinku i efektivnosti programa. Ti se podaci mogu koristiti u ispitivanju vrste koncepata i vrijednosti koje djeca i odrasli imaju o miru, ideja o tome kako se baviti pitanjem nasilja i kako ga rješavati, te sugestija o tome kako najbolje promovirati mir u školi i zajednici.

Igre: Kroz saradničke igre, učesnici zajedno rade na postizanju postavljenog zadatka ili ostvarenju cilja. Igre, koje jačaju sposobnost učesnika da rade sa drugima, izgrađuju povjerenje, otkrivaju nove ideje, i preispituju predrasude, prikladne su za obrazovanje o etici kroz međureligijsko učenje. Međutim, trebate stvoriti okruženje za pošteno takmičenje ispunjeno poštovanjem, te izbjegavati igre koje imaju ‘gubitnike’ i ‘pobjednike’. Igre se također mogu koristiti za ‘zagrijavanje’, a mogu promovirati učestvovanje i izgradnju timskog duha.

Zajedničke inicijative: Ova tehnika je zasnovana na timskom radu; šarolika grupa okuplja se s ciljem pružanja odgovora na specifičnu situaciju. Ova tehnika podstiče uzajamno razumijevanje, i pomaže razvoj sposobnosti komuniciranja i slušanja, kao i kreativnog razmišljanja o tome kako provesti određenu promjenu u društvu. Zajedničke inicijative mogu uključivati raznovrsne kampanje kao, na primjer, promoviranje prava djece, razmjena učenika i nastavnika, tematske sedmice, i izrada video materijala, kao i projekte s ciljem promoviranja uzajamnog razumijevanja i poštovanja. Meditacija: Meditacija može pomoći djeci da se smire, ona poboljšava njihovu koncentraciju, i jača njihovo fizičko i psihičko stanje. Tehnike meditiranja uključuju: vježbu razmišljanja koja stvara veću svijest o mislima, željama i osjetima, zatim šetnju, ili pomno meditiranje. Kroz meditiranje djeca mogu naučiti kako kontrolirati bijes, stres i frustraciju.

Rješavanje problema: Ovo je tradicionalna tehnika u kojoj učesnici kroz saradnju rješavaju probleme i razmišljaju o svojim iskustvima. Kod ove tehnike poželjno je korištenje niza sljedećih koraka: objašnjavanje problema, analiziranje njegovih uzroka, utvrđivanje alternativnih rješenja, procjena svake alternative, odabir jedne od njih, njena primjena, i procjena o tome da li je problem riješen ili ne. Aktivnosti predložene u ovom materijalu ne prate nužno ovaj niz koraka, ali postavljaju problem koji treba analizirati, a zatim riješiti, ili promijeniti.

Za više informacija o debatama, posjetite http://www.idebate.org/debate/what.php

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

ODJELJAK 1 VODIČ ZA KORISNIKE

Dramatizacija: To je način da se uđe u iskustvo drugih i istraže problemi učesnika, a da se oni pri tom ne izlažu lično. Oni preuzimaju uloge određenih likova i stvaraju situaciju koja se može zasnivati na njihovoj vlastitoj realnosti. Učesnici mogu utvrditi djelovanje svojih likova slijedeći smjernice koje je postavio fasilitator. Dramatizacija također može služiti za stvaranje opuštene atmosfere među učesnicima, podstaknuti kreativnost i stvoriti sinergiju unutar grupe. To je korisna tehnika kroz koju se može produbiti razumijevanje određenih situacija. Dramatizacija se može pripremiti na osnovu studije pojedinačnog slučaja ili kratkih situacija. Okrugli stolovi: Ovo je tehnika koja se koristi za diskusiju i razmjenu ideja, i koja podstiče jednakost i poštovanje. Niko za stolom ne može imati privilegovan status i svi učesnici se tretiraju kao jednaki. U diskusijama koje se vode na okruglim stolovima fasilitator ne vodi diskusiju, nego svi učesnici doprinose diskusiji.

Učenje kroz uslugu:26 Ova tehnika uključuje usluge u zajednici i razmišljanje o tim uslugama. Ona njeguje društvenu odgovornost kod učesnika i njihove altruističke stavove prema zajednici ili društvu. Učenje kroz uslugu se također može koristiti da se znanje i sposobnosti primijene na specifične probleme, ili da se nauči kako promijeniti specifičnu situaciju. U primjere učenja kroz uslugu spadaju: kampanje recikliranja, programi za zaštitu životne sredine, ili podučavanje marginalizirane djece u korištenju kompjutera. Simulacija (engl. simulation):: Učesnici preuzimaju pojedinačne uloge u hipotetičnoj društvenoj grupi i situaciji, i doživljavaju iskustvo složenosti provođenja novih zadataka i djelovanja u skladu s novim ulogama. Ova tehnika im može pomoći da analiziraju različite pravce djelovanja, razmisle o etičkim situacijama, i stave se u poziciju drugoga.

Sport: Sport može promovirati jednakost, učestvovanje i inkluziju, a ojačati društvene vrijednosti i ciljeve pojedinaca, kao što su marljiv rad, poštena igra (engl. fair play), izgradnja karaktera i timski rad. Pokazalo se da učestvovanje u sportovima stvara povećanu predanost zajednici, poboljšava odnose sa drugima, i povećava tendenciju preuzmanja uloge vođe27. Zato što sport također promovira društvenu koheziju, i uzajamno razumijevanje i poštovanje, može se koristiti i za prenošenje poruka mira, i pomoć u pronalaženju nenasilnog rješavanja problema.

Pričanje priča: Ova tehnika koristi prastaru vještinu prenošenja događaja riječima i zvukom, često i improviziranjem. Priče omogućavaju djeci da uđu u neki drugi svijet, koji im je istovremeno i tako dobro poznat, ali i nepoznat. U slušanju priče postoji zajedništvo i zajednica. Priča nije bajka već izraz na svakom nivou onoga što zapravo znači biti ljudsko biće. Kroz pričanje priče, djeca razvijaju sposobnost slušanja i sposobnost da se stave u poziciju drugoga. Ulaskom u svijet priče, djeca također mogu razvijati svoju kreativnost i sposobnost da razmišljaju o svom ponašanju. Namjera procesa učenja i predloženih metodologija jeste podstaknuti učesnike da ispituju, promišljaju i povećaju svoju sposobnost donošenja odluka utemeljenih na etičkim vrijednostima. Učiti živjeti zajedno ima za cilj promovirati transformaciju i omogućiti djeci i mladima da vide i uče iz vlastitog iskustva.

Više informacija o učenju kroz uslugu možete pronaći u Service Learning: Lessons, Plans and Projects, Human Rights Education Program; Amnesty International and Human Rights Education Associates, HREA, mart 2007. O tome kako koristiti sport kao metodologiju za postizanje mira i pomirenja možete naći više na http://www.toolkitsportdevelopment.org

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Stvaranje odgovarajućeg okruženja

Program traži odgovarajuće okruženje u kojem je moguće sa drugima podijeliti svoje misli i osjećanja, izraziti stavove, ideje i uvjerenja, kako prije tako i nakon određene vježbe ili aktivnosti. Potrudite se da mjesto koje odaberete dozvoljava izvođenje i teoretskih i praktičnih aktivnosti. Potrudite se da prostorije koje ćete koristiti ne sadrže predmete ili slike koji pripadaju nekoj određenoj tradiciji. Taj prostor mora biti neutralan i mora sa dobrodošlicom primati sva uvjerenja i načine razmišljanja. Obavijestite učesnike o održavanju radionice i njenim aktivnostima namanje sedam dana unaprijed. Dostavite im brošuru, koja je opisana na strani 37 i u kojoj su objašnjeni ciljevi programa, uvršten program rada, ali i ostale praktične informacije koje će im biti potrebne za učestvovanje u programskim aktivnostima. Brošura će im pomoći da se pripreme za program, i uobliče svoja očekivanja od njega. Na samom početku programa odvojite određeno vrijeme za upoznavanje. Koristite ranije spomenute ‘ice breakers’ kako biste napravili ugodnu atmosferu i stvorili povjerenje među učesnicima. Zamolite učesnike da izrade svoja vlastita ‘pravila ponašanja na radionici’. To su zajednički doneseni dogovori o procedurama rada tokom radionice, korištenju vremena ili načinima komuniciranja, koji omogućavaju grupi da djeluje poput tima. Donošenje ovih osnovnih pravila može u grupi izgraditi sinergiju i osjećaj prezumanja odgovornosti za program. Donesite osnovna pravila tako što ćete podsticati učesnike na aktivnost brzog nabacivanja ideja bez objašnjavanja istih (engl. brainstorming). Neprekidno procjenjujte motivaciju vaše grupe, i uvijek imajte spremne ice-breakere s kojima možete ponovno pridobiti i održati koncentraciju i energiju učesnika. Podstičite učešće ljudi koji pripadaju manjinskim grupama, i razvijajte aktivnosti kojima se promoviraju uključivanje i stalna interakcija. Iskoristite pauze za kafu, obroke, kao i večeri nakon formalnih sesija radionice, kako biste stvorili prostor za interakciju učesnika. Ti trenuci će ojačati proces uzajamnog razumijevanja i otkrivanja. Osigurajte da se ideje, mišljenja i prijedlozi učesnika uzimaju u obzir, te da se odražavaju u programskim rezultatima i aktivnostima. To će vam omogućiti da zajedno stičete znanja, i učinite da se vaši učesnici osjećaju uvažavanim i priznatim. Na kraju, završite vaš program aktivnošću koja podstiče motivaciju i služi kao veliko finale. Koristite neku pjesmu, ili međureligijsku molitvu, za završetak ceremonije i pripremite prezentaciju popraćenu muzikom i slikama sa radionice. Podstičite stvaranje mreže kontakata i prijatelja između učesnika, i pozovite ih da nastave dijalog i nakon što se program okonča.

Biti uzor

Važno je biti dobar uzor. Način na koji vi tretirate vaše učesnike bit će snažan pokazatelj načina na koji će oni tretirati jedni druge. Dakle, uvijek se ponašajte prema njima s poštovanjem i otvorenošću. Djeca i mladi ugledaju se na ljude sa kojima su bliski, i na one čija su djela i riječi dosljedni i iskreni. Vi ste stoga pozvani da iskazujete pozitivne vrijednosti i načine razmišljanja, te da djelujete na način koji je otvoren, koji prihvata i koji uključuje druge. Dobar uzor navodi i inspirira ostale da razmisle o tome ko sam ja i ko želim postati, i motiviraju ljude da nađu rješenja za teške situacije. Ovo je naročito važno za djecu i mlade, a još važnije kad je riječ o obrazovanju o etici, koje nastoji njegovati kulturu mira. Dobri uzori tako mogu širiti efekat programa Učiti živjeti zajedno.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Planiranje i priprema su od ključne važnosti. Prije nego krene raditi na Modulima za učenje, cijeli tim fasilitatora treba da se upusti u opći proces planiranja koristeći dolje navedene odrednice:

Usvojiti sadržaj modula

ODJELJAK 1 VODIČ ZA KORISNIKE

Početak rada na Modulima za učenje

Priručnik Učiti živjeti zajedno izgrađen je oko ključnih etičkih vrijednosti: poštovanja, empatije, odgovornosti i pomirenja. Te su ključne vrijednosti integrirane u dva Modula za učenje: Razumijevanje sebe i drugih i Mijenjanje svijeta. Pročitajte module i zapišite dvije ili tri rečenice o tome šta vam te naglašene vrijednosti i koncepti znače, i kako možete program prilagoditi vašem kontekstu. To pomaže da se definira vaše vlastito razumijevanje kao i ono šta želite prenijeti drugima. Zatim: 1. Koristeći mape “sela”, pripremite vašu stazu učenja, birajući paviljone iz jednog modula, ili iz oba modula, na kojima ćete raditi. 2. Odaberite aktivnosti koje će najviše odgovarati formatu vašeg programa, i procijenite da li su predložene metodologije najprikladnije za okruženje u kojem ćete raditi i za vašu grupu. 3. Usvojite proces učenja i razmislite o tome kako će vam on pomoći da ostvarite ciljeve oba modula kroz aktivnosti koje ste odabrali.

Okruženje i učesnici Odredite obrazovno okruženje u kojem ćete raditi, i u općem, i u specifičnom smislu. Da li je to ljetni kamp, radionica, jedna sesija, dugoročan program sedmičnih sesija, ili možda seminar? Samo obrazovno okruženje će odrediti kako ćete nastaviti sa procesom planiranja. Razmislite u skladu sa sljedećim pitanjima: Ko će učestvovati?

Da li je grupa homogena ili heterogena? Razmotrite i religijsku i kulturalnu pozadinu grupe. Kakav bi učinak obrazovno okruženje i auditorij mogli imati na vaš program i sesije?

Ciljevi Odredite ciljeve svake sesije programa. Ciljevi bi trebali biti ‘SMART’ : Specific – jasni

Measurable - mjerljivi Attainable - ostvarivi Realistic - realni

Timely – pravovremeni

Učesnike treba upoznati sa ciljevima, a ciljeve treba mijenjati prema potrebi.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Metodologije Upoznajte se sa metodologijama navedenim na stranama 28 i 29 ovog priručnika. Koristite razne metodologije za koje smatrate da će funkcionirati u vašem okruženju i sa vašim učesnicima. Utvrdite moguće izazove ili probleme. Predložene metodologije su participatorne, interaktivne, i promoviraju proces učenja koji sam sebe pokreće.

Resursi

Priručnik Učiti živjeti zajedno pruža mnoštvo resursa za aktivnosti koje kod učesnika programa mogu osnažiti kritičko razmišljanje. U resurse spadaju priče, recitacije, studije pojedinačnog slučaja, pjesme, filmovi, dileme, kartice za dramatizaciju, te molitve za mir. Pogledajte resurse i postavite sebi sljedeća pitanja: Gdje još mogu naći pomoćni materijal?

Koji pomoćni materijal već imam u grupi?

Koji pomoćni materijal treba koristiti sa kojom aktivnošću? Koja će metodologija najbolje funkcionirati, imajući u vidu okruženje i učesnike? Da li su nam na raspolaganju različiti materijali, na primjer, muzika, umjetnost, usmena tradicija, priče? Koji je najbolji način da se uvede ili koristi pomoćni materijal?

Skica 34

Pregledajte predložene aktivnosti za svaki paviljon, i odaberite one za koje smatrate da će najbolje odgovarati vašoj grupi i mjestu održavanja. Osmislite tok procesa učenja koji ćete slijediti tokom sesija, sa jasnim početkom i jasnim krajem – omogućavajući veliku fleksibilnost između te dvije tačke. Neka vam kao primjer posluži predloženi spiralni proces učenja na strani 25, koji vam može pomoći da učesnike uvučete u proces učenja koji traži veće učešće i razmišljanje. Potrudite se da proces učenja na vašoj sesiji motivira učesnike, ostavlja im prostor za postavljanje pitanja, pomaže da otkrivaju, i ostavlja dovoljno vremena da tu vježbu ili aktivnost povežu sa vlastitim životom.

Prelazak na djelovanje

Svaka sesija bi trebala završiti tako da učesnici naprave vezu između onoga što su naučili i vlastitog života, i diskusijom o tome kakvo djelovanje, kakva akcija bi mogla biti odgovarajuća u tom kontekstu. Akcija treba biti kontekstualna, a može biti učinkovita samo ako dolazi od samih učesnika i grupe. Ovisno od konteksta, ta akcija bi se mogla poduzimati individualno, vršiti putem škole, ili u zajednici.

Procjena

Svaki paviljon ima znak koji obilježava stanicu za odmor i koji vas podsjeća da se tu zaustavite, da zamolite učesnike da nešto napišu u svoje Dnevnike za učenje, i da procijene vlastito napredovanje. Ove procjene rade učesnici a ne fasilitator. Procjena napredovanja zasniva se na samoocjenjivanju i samopromišljanju, učesnici treba da uspostave odnos između onog što uče i vlastitog konteksta.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Svaki paviljon ima znak koji obilježava stanicu za odmor i koji vas podjeća da se tu zaustavite, da zamolite učesnike da nešto napišu u svoje Dnevnike za učenje, i da procijene vlastito napredovanje. Ove procjene rade učesnici a ne fasilitator. Procjena napredovanja zasniva se na samoocjenjivanju i samopromišljanju, učesnici treba da uspostave odnos između onog što uče i vlastitog konteksta. Na taj način, oni su sami zaduženi za svoje učenje, što je, samo po sebi, nešto što ih dalje osposobljava.

ODJELJAK 1 VODIČ ZA KORISNIKE

Na taj način, oni su sami zaduženi za svoje učenje, što je, samo po sebi, nešto što ih dalje osposobljava.

Vas, kao fasilitatora, podstiče se da za svoje učesnike izradite procjenu učinka, kako biste ocijenili promjene u njihovom ponašanju, nivou znanja i sposobnosti na ličnom, međuljudskom i društvenom nivou. Ova procjena bi trebala voditi računa o usvajanju vrijednosti i o vezama napravljenim između učenja i vlastite stvarnosti svakog učesnika. Model ocjene učinka možete pogledati na strani 61. Važno je da, nakon svake sesije, tim sastavljen od svih fasilitatora također prođe kroz proces samoevaluacije, kako bi procijenili vlastito učenje i opće rezultate aktivnosti. Koristite obrazac za evaluaciju da ocijenite trenutne utiske učesnika, u smislu logistike i sadržaja programa i učenja (vidi stranu 228).

Sa kim treba koristiti priručnik Učiti živjeti zajedno?

Priručnik Učiti živjeti zajedno namijenjen je radu sa djecom i mladim ljudima starijim od 12 godina života. Vi možete, u skladu sa uzrastom učesnika grupe, odabrati metodologije i aktivnosti koje vam najviše odgovaraju. One su osmišljene tako da se mogu prilagoditi različitim kulturalnim i društvenim kontekstima. Proces i metodologije učenja pomažu da se kod učesnika razvija lična posvećenost i zajedničko planiranje, koji proističu iz sposobnosti učesnika, tako da djeca i mladi mogu doprinijeti promjenama u svom društvu. Priručnik Učiti živjeti zajedno napravljen je da bi se uglavnom koristio sa međureligijskim grupama, a tu bi, u idealnom slučaju, trebali biti prisutni i predstavnici iz barem dvije religijske tradicije. To nije uvijek moguće postići pa je, u tom slučaju, naročito važno da osigurate otvorenost i poštovanje za druge religije, tradicije i kulture.

Gdje se Učiti živjeti zajedno može koristiti?

Ovaj materijal se može koristiti u različite svrhe i u različitim situacijama: 1. Moduli za učenje mogu se primjenjivati tokom radionica, konferencija ili seminara. Vi pratite tematske paviljone svakog modula, i prilagođavate ih u skladu sa vremenom, auditorijem, i okruženjem. 2. Moduli za učenje mogu se prilagoditi i za korištenje u školskim nastavnim planovima i programima pojedinih predmeta. Aktivnosti se mogu uvoditi kao dio predmeta o religiji ili etici. Možete, na primjer, odabrati stazu za učenje za svaki modul i, tokom perioda od nekoliko mjeseci, voditi jednu ili više aktivnosti iz svakog tematskog paviljona. Pojedinačni tematski paviljoni također se mogu prilagođavati u smislu nadopunjavanja određenog školskog predmeta. 3. Moduli se mogu koristiti u ljetnim kampovima za djecu i omladinu. Moduli mogu doprinijeti sveobuhvatnijem iskustvu učenja među ljudima koji pripadaju različitim vjerama i kulturama. Paviljoni svakog modula također mogu služiti kao teme za aktivnosti ljetnih kampova.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Ko može koristiti priručnik Učiti živjeti zajedno? Primarni korisnici ovog priručnika su svi oni koji rade sa djecom i mladim ljudima u formalnom, neformalnom, i informalnom obrazovnom okruženju. To uključuje i članove GNRC-a, vjerske odgajatelje, religijske i kulturalne zajednice, nastavnike i ustanove za obuku.

Formalno okruženje

Škole mogu obrazovati i osposobljavati djecu i mlade uključivanjem programa Učiti živjeti zajedno u svoje nastavne planove i programe, te primjenom novih metodologija i aktivnosti koje kod učenika jačaju kritičko razmišljanje. Korištenje programa Učiti živjeti zajedno u školama može imati pozitivan učinak na širu zajednicu. Škola je bila, a u nekim dijelovima svijeta i je danas, centar zajednice, u kojem se ljudi okupljaju zbog nekih aktivnosti, planiranja, sastanaka ili razmjene ideja. Škole stoga mogu biti učinkovita scena za izgradnju zajednice i učenje, omogućavajući nam da se bolje razumijemo i poštujemo jedni druge.

Neformalno okruženje

Prostori za učenje, koji se nalaze izvan formalnog školskog sistema, i koji pružaju obrazovanje i razvoj sposobnosti djeci i mladima izvan škole, te drugima koji su marginalizirani ili ugroženi (kao što su izbjeglice, raseljene osobe, i siročad) mogu katalizirati nove načine sticanja znanja, pozitivnih stavova, tolerancije i razumijevanja, ali i promovirati promjenu ponašanja.

Vjerske organizacije, omladinske grupe, klubovi za promoviranje mira, i drugi slični tipovi obrazovnih institucija, važni su za promoviranje etike kroz međureligijsko i interkulturalno učenje. Mladi često dobrovoljno prisustvuju u takvim grupama kako bi, u jednom otvorenom okruženju, postavili i razgovarali o društvenim pitanjima. Ti faktori predstavljaju idealno mjesto u kojem se treba aktivirati sposobnost mladih ljudi da odgovore na potrebe svog društva. Materijal Učiti živjeti zajedno može se lako prilagoditi obrazovnim programima koji se bave pitanjima ljudskih prava ili mira, a naročito onim koji ističu interkulturalno i međureligijsko učenje i promociju ljudskog dostojanstva. Debate, otvorene diskusije, međureligijski kafei, okrugli stolovi i zajedničke inicijative, mogu se puno lakše odvijati u neformalnom okruženju, pružajući tako priliku za promoviranje kritičkog razmišljanja i međureligijskog dijaloga. U mjestima u kojima je teško organizirati formalnu međureligijsku interakciju, bilo usljed segregacije ili vjerskih sukoba, potrebna su neformalna mjesta kako bi promovirala uzajamno razumijevanje, i pružila priliku za interakciju i dijalog.

Informalna okruženja

Uloga doma i porodice u promoviranju poštovanja i razumijevanja među različitim grupama je od suštinske važnosti. Pripisivanje jasne vrijednosti religijskoj i kulturalnoj raznolikosti predstavlja jedan od načina na koji se djeca i mladi mogu motivirati da tragaju i teže boljem načinu ‘življenja zajedno’. Porodice predstavljaju čvrste platforme koje mogu podsticati uvažavanje razlika i izgradnju čovjekovog identiteta. Na taj način, roditelji su potencijalni i moćni saveznici u osposobljavanju djece i mladih.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Pripremite jednu manju brošuru za učesnike koja će im dati sve neophodne informacije o sadržaju programa, o tome šta se od njih očekuje, šta će doživjeti i kako se na najbolji mogući način mogu pripremiti za put učenja. Ako svojim učesnicima unaprijed date tu brošuru, pomoći ćete im da se pripreme, podstaknut ćete njihovu radoznalost, i omogućiti im da izraze svoja očekivanja.

ODJELJAK 1 VODIČ ZA KORISNIKE

Brošura za učesnike

Šta treba da sadrži ta brošura? 1. Uvodna poruka: Poželite im dobrodošlicu u program, navedite koliko vremena će programske aktivnosti trajati, ko organizira program, koliko ima učesnika, iz kojih zemalja i sa kakvim religijskim uvjerenjima dolaze, te naglasite važnost njihovog učestvovanja za uspjeh programa. 2. Ciljevi: Navedite šta se očekuje da će se postići na kraju programa. Uvrstite ranije navedene SMART ciljeve. 3. Program rada: Navedite vremenski okvir za svaku sesiju. Pobrinite se da uvrstite i vrijeme za pauze, obroke, slobodno vrijeme i izlete. 4. Objašnjenje sesija: Navedite ukratko o čemu su sesije, kako se učesnici mogu pripremiti za njih, i uvrstite bilo koju drugu logičnu informaciju koja je neophodna za svaku sesiju. 5. Dnevnik učenja: Objasnite učesnicima da će, kao dio ovog putovanja na kojem se uči, biti zamoljeni da vode dnevnik, ili neku vrstu putopisa – Dnevnik učenja - koji odražava njihove utiske i iskustva stečena na tom putu. 6. Praktične informacije: Ako se radi o ljetnom kampu ili radionici, pobrinite se da ih informirate o mjestu održavanja, vremenskim prilikama, vrsti odjeće koju trebaju ponijeti, kao i o svim onim neophodnim stvarima koje će imati na raspolaganju a to su, na primjer, javna telefonska govornica, zelene površine, pristup Internetu. U slučaju školskog programa, potrudite se da im date informacije o mogućim ekskurzijama, i tipu aktivnosti koje ćete organizirati van škole, ako naravno imate tu namjeru. Pobrinite se da vaša brošura bude privlačna učesnicima, i da su informacije koje im pružate jasne i koncizne.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Šta da radim ako … U ovom odjeljku naći ćete preporuke o tome šta uraditi kad se suočite sa posebnim izazovima ili problemima u implementaciji programa obrazovanja o etici. Hipotetički slučajevi koji su navedeni dalje u tekstu, kao i preporuke o tome šta uraditi, nastali su kao rezultat iskustava stečenih tokom probnih radionica, ali i problema koji su se javljali tokom procesa nastajanja priručnika Učiti živjeti zajedno. Uvijek postoji vjerovatnoća da će se javiti neka problematična situacija. To onda traži pripremu fasilitatora kao i njegovu intervenciju koja treba biti urađena na jedan pozitivan, ali istovremeno, i emocionalno inteligentan način. Pozivamo vas da prođete kroz sljedeće slučajeve i razmislite o tome kako bi ove situacije mogle uticati na vaš rad kao fasilitatora.

Šta da radim ako…

nemam religijski raznovrsnu grupu Želim da izgradim svijest o religijskoj raznolikosti i da promoviram vrijednosti koje omogućavaju uslove za suživot sa ljudima koji pripadaju različitim religijama; međutim, nemam religijski raznovrsnu grupu, a ni u mom gradu nema mnogo religijske raznolikosti.

Priručnik Učiti živjeti zajedno napravljen je da bi se koristio sa učesnicima različitih religijskih pripadnosti. Međutim, ako nemate religijski raznoliku grupu, vi i dalje možete koristiti ovaj priručnik kako biste kod svojih učesnika izgradili svijest o drugim religijama, ili radili na pitanjima kulture. Razmotrite ove korisne preporuke:

potrudite se da učesnici dožive drugačija religijska uvjerenja tako što ćete primijeniti ‘aktivnosti zasnovane na iskustvu’. Tako, na primjer, možete provesti aktivnost ‘Međureligijske posjete’, koja je opisana na strani 80, kako biste vaše učesnike upoznali sa drugačijim uvjerenjima i razmatrali njihovo razumijevanje i predodžbe. Pozovite goste – pripadnike drugih religija – u Međureligijski kafe, ili na diskusije tokom kojih vaši učesnici mogu sa njima razgovarati i tako učiti.

Koristite filmove koji prikazuju pravo na izražavanje vjerskih uvjerenja. Razgovarajte sa učesnicima o njihovim idejama i razmišljanjima nakon filma. Kao dio njihovog samoocjenjivanja, zamolite učesnike da se sastanu sa nekim ko ima drugačija religijska uvjerenja od njih samih, i da iz toga nešto nauče. Koristite fotografije koje prikazuju običaje drugih religija i istražite njihovu funkciju i značenje. Formirajte grupu fasilitatora koji dolaze iz različitih religijskih okruženja.

Istražite bilo kakve razlike i sličnosti unutar religijske grupe koja je zastupljena – da li u grupi ima više različitih denominacija, ili etničkih pripadnosti. Razgovarajte kako te razlike oblikuju religijski identitet učesnika.

želim sa grupom obrađivati društvena a ne religijska pitanja

Zanima me korištenje priručnika Učiti živjeti zajedno, ali ne želim razgovarati o pitanjima religije. Željela bih razgovarati o društvenim problemima koji su relevantniji za moj region.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

To vas ne treba sprečavati da koristite ovaj priručnik kao model koji će vam poslužiti da se pozabavite drugim tipovima sukoba i razlika. Učiti živjeti zajedno bi se mogao koristiti u rješavanju svih pitanja čiji uzrok leži u nedostatku poštovanja i razumijevanja među ljudima. Mi, međutim, preporučujemo da ovaj priručnik koristite sa međureligijskim grupama, čak i ako glavna tema nije vjersko razumijevanje, jer će to pomoći da se stvaraju veze među učesnicima i promovira međureligijska saradnja.

ODJELJAK 1 VODIČ ZA KORISNIKE

Program Učiti živjeti zajedno osmišljen je s ciljem da mlade ljude uključi u transformaciju nepravde i nasilnih sukoba, sa naglaskom na sukobima koji su podstaknuti vjerskim razlikama. Ovaj pristup ima za cilj razumijevanje različitosti iz brojnih perspektiva, ali fokus je uglavnom na vjerskim razlikama.

Evo nekoliko korisnih preporuka:

Odaberite društvenu temu kojom ćete se baviti (na primjer, nasilje među mladima, pitanja raseljavanja, migracije, sukobi oko resursa, ili diskriminacija zasnovana na pitanju jednakosti spolova). Koristite prvi modul, Razumjeti sebe i druge, kako bi naglasili kulturalnu raznolikost, ili razlike u načinima mišljenja; predrasude i stereotipe kulturalnih i društvenih grupa; i važnost uvažavanja drugih, ko god da su oni.

Temi koju ste odabrali prilagodite drugi modul, Mijenjati svijet zajedno, i naglasite kako to pitanje utiče na odnose među ljudima, i na njihovu individualnu i kolektivnu odgovornost da djeluju. Pustite učesnike da otkriju da mogu biti dio rješenja, a ne dio problema. Da biste vidjeli kako je priručnik Učiti živjeti zajedno korišten kako bi se obradilo pitanje raseljavanja i nasilnih situacija, pogledajte tekstove pod naslovom ‘Radionicu u Ekvadoru’ na strani 210, ‘Radionica u El Salvadoru’ na strani 213, i ‘Radionica u Panami’, na strani 216.

u mojoj grupi postoje tenzije zbog religijskih razlika

Želim predstaviti priručnik Učiti živjeti zajedno jednoj religijski raznolikoj grupi. Međutim, neke od religijskih grupa imaju veoma nasilnu prošlost pa se među učesnicima javljaju konfrontacije.

Priručnik Učiti živjeti zajedno pomaže da se stvara svijest o potrebi uzajamnog razumijevanja, i otvaranja prema drugima koji su drugačiji. Njegov cilj je graditi mostove povjerenja, i kod učesnika programa njegovati stavove o pomirenju. Dakle, Učiti živjeti zajedno bi trebalo da bude u stanju riješiti vrstu izazova koji je gore opisan. Evo nekoliko korisnih preporuka:

provedite više vremena na prvom modulu, Razumjeti sebe i druge, kako biste stvorili sigurno okruženje za interakciju među učesnicima. Naglasite važnost naše zajedničke humanosti i bogatstva raznolikosti. To će vam omogućiti da stvorite osjećaj povezanosti kod učesnika. Preispitajte stereotipe i predrasude učesnika koristeći ‘metodologije zasnovane na iskustvu’, koje im omogućavaju da dožive i vide kako drugi žive i misle. Stvarajte prostor za dijalog i razmjenu mišljenja. Naglašavajte važnost otvorenosti prema drugim gledištima i stavovima.

Koristitte aktivnosti u kojima se učesnici moraju postaviti u poziciju drugoga, i omogućite im da razmišljaju o vlastitim osjećanjima kao i osjećanjima drugih.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Skupa sa učesnicima razradite sukob među religijskim grupama, saslušavši sve stavove i istraživši obrasce i historiju sukoba, ljude koji su u njega bili uključeni, odnose koji su bili pogođeni tim sukobom, kao i budućnost samog sukoba. Pustite ih da razmišljaju o sukobu, i o tome kako je ukorijenjen u našu nemogućnost da uspostavimo odnos spram drugih, i u naš propust da razumijemo i poštujemo jedni druge. Ako učesnici pokažu da nimalo ne poznaju historiju i uzroke sukoba, iskoristite to da istražite predrasude koje oni uprkos tom neznanju imaju. Koristite studije pojedinačnog slučaja, članke, filmove i pjesme o transformaciji sukoba u drugim regionima, i otvorite diskusiju u kojoj se mogu povući paralele sa vlastitim kontekstom učesnika. Predstavite slučajeve ljudi koji rade na postizanju uzajamnog razumijevanja među različitim religijskim grupama i pustite učesnike da diskutiraju i razmišljaju o tom radu.

Pustite učesnike da razmišljaju o njihovom ličnom sukobu sa onima koji pripadaju drugoj religijskoj grupi, i dajte im vremena za aktivnosti u paviljonu Mir počinje sa mnom, koji se nalazi u modulu Mijenjati svijet zajedno.

Formirajte grupu fasilitatora koji predstavljaju religijsku raznolikost grupe, kako bi stvorili uravnoteženu atmosferu i neutralizirali pristrasnosti u diskusijama, i u radu sa učesnicima.

Ako želite da dobijete neke ideje za korištenje priručnika Učiti živjeti zajedno u kontekstu vjerskog nasilja i sukoba, možete pročitati izvještaj sa radionice koja je održana u Izraelu a koji nosi naslov Massa – Massar (Putovanje – Put). Izvještaj je dostupan na sljedećoj Internet stranici: http://www.arigatou.children.mm/file/massa-massar-report.pdf

u grupi imam učesnike koji su izloženi nasilju

Moja grupa učesnika se svakodnevno suočava sa nasiljem i dio su manjinske grupe koja je isključena iz društva. Priručnik Učiti živjeti zajedno može se koristiti sa grupama iz različitog socijalnog, ekonomskog i kulturnog miljea. Djeca i mladi koji su bili, ili su još uvijek izloženi nasilju, trebaju priliku da ojačaju svoje samopouzdanje i budu osposobljeni za bolje snalaženje i opstanak u takvim situacijama, te da na pozitivan način doprinesu mirnom razrješenju. Evo nekoliko korisnih preporuka:

Istaknite paviljon Priznati sebe u odnosu na druge u modulu Razumjeti sebe i druge.

Stvorite prostor učesnicima da jačaju svoje samopouzdanje i samopoštovanje kroz aktivnosti koje ih podstiču da koriste svoju kreativnost, da učestvuju, i da komuniciraju sa drugima, a da pri tom drugi o njima ne donose sudove ni zaključke. Pobrinite se da se čuje glas manjinskih grupa, ali i da one osjećaju da ih drugi slušaju. Pripremite aktivnosti koje učesnicima pomažu da sagledaju uzroke nepravde u svojim društvima, i potrebu da se osposobe kako bi pomogli u pronalaženju mirnog rješenja situacije. Koristite aktivnosti koje jačaju njihovo kritičko razmišljanje i sposobnosti rješavanja problema.

Pomozite učesnicima da otkriju nenasilne alternative za rješavanje društvenih sukoba i nepravde, i obučite ih da mirno odgovore na vlastitu situaciju. Možete koristiti filmove koji prikazuju borbu za pravdu, koju su vodili razne vjerske i društvene vođe, ili pozovite u goste organizacije i ljude koji rade sa pokretima za nenasilan otpor.28 28

Više informacija o resursima, igrama i medijima o nenasilnom sukobu možete pronaći u tekstu A Force More Powerful koji je dostupan na http://www.aforcemorepowerful.org

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Da biste stekli još ideja o tome kako koristiti priručnik Učiti živjeti zajedno u ovakvom okruženju, pogledajte tekstove pod nazivom ‘Radionica u Tanzaniji’, na strani 207, kao i ‘Radionica u El Salvadoru’, na strani 213.

teme radionice izazivaju uznemirenost kod učesnika.

ODJELJAK 1 VODIČ ZA KORISNIKE

Pomozite učesnicima da se osvrnu na svoje lične konflikte ili nasilne situacije, i dodijelite dodatno vrijeme za aktivnosti u paviljonu Šetnja pomirenja u modulu Mijenjati svijet zajedno.

Teme, sesije ili aktivnosti radionice uzrokuju kod učesnika uznemirenost i nelagodu, i sprečavaju ih da u potpunosti učestvuju u radu radionice. Priručnik Učiti živjeti zajedno napravljen je da bi se obrađivala veoma lična pitanja: identitet, vrijednosti i kultura. Program će stoga primoravati učesnike da razmišljaju o ličnim predrasudama, pristrasnosti i iskustvima – da pogledaju u vlastitu dušu i emocije. Nadamo se da će ovaj proces voditi usvajanju pozitivnih stavova. Evo nekih korisnih preporuka:

Ako učesnici žele ili osjećaju potrebu da sa drugima podijele svoja osjećanja, omogućite im to i saslušajte ih. Pričajte ‘u četiri oka’ sa učesnicima koji su potreseni, i dajte im do znanja da je u redu osjećati se tako kad je riječ o temi koja se obrađuje. Upitajte učesnike šta ih tako uznemirava i zašto su time toliko povrijeđeni.

Ako učesnik opisuje ozbiljnu, i po život opasnu situaciju, pobrinite se da razgovarate sa njim nakon radionice, ili određene aktivnosti, i pomozite da dobije pomoć ili pronađe rješenje problema. Ako učesnik ispolji psihičku uznemirenost usred sesije, budite suosjećajni. Pitajte šta se dešava, dozvolite mu i omogućite da izrazi svoja osjećanja, a ostale učesnike zamolite da saslušaju i pokušaju razumjeti osjećaje te osobe.

Pomozite učesnicima da se smire koristeći metod dubokog disanja, tihe molitve, pjevanja ili ih samo pustite da leže.

Pripremite neke aktivnosti koje im dozvoljavaju da urade nešto kreativno kako bi se izrazili, kao na primjer, slikanje ili crtanje. Ako vam učesnici kažu neke stvari u povjerenju, potrudite se da to ispoštujete i opravdate ukazano povjerenje.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

U Č I T I

Ž I V J E T I

Moduli za učenje Modul 1: Razumjeti sebe i druge Modul 2: Mijenjati svijet zajedno

ODJELJAK 2 MODULI ZA UČENJE

Odjeljak 2

Z A J E D N O

Vizija Međureligijskog vijeća za obrazovanje o etici Mi zamišljamo svijet u kojem su djeca osposobljena da razvijaju svoju duhovnost, prihvatajući etičke vrijednosti, učeći da žive u solidarnosti sa ljudima drugačijih religija i civilizacija, i gradeći vjeru u ono što ljudi nazivaju Bog, Konačna stvarnost ili Božanska prisutnost.

Osposobljavanje mladih da mijenjaju svijet Paviljoni, koji se nalaze u dva Modula za učenje, vodit će učesnike na međureligijskom i interkulturalnom putovanju, koje ih osposobljava da grade mostove povjerenja i mijenjaju svijet. Kroz programske aktivnosti učesnici će učiti o vrijednost njegovanja odnosa sa ljudima koji su drugačiji od njih samih. Postat će svjesni važnosti razvoja svog vlastitog bića i svojih odnosa sa drugima, te jačanja etičkih vrijednosti u svojim životima. Na tom putovanju, oni će se suočiti sa izazovima u razumijevanju svijeta i ljudi oko njih, izazovima koji će im pomoći da, kao građani svijeta, preuzmu individualnu i kolektivnu odgovornosti. Učesnici će se također osvrnuti na vlastita iskustva, povezivati različite vrijednosti, i postati spremniji da mijenjaju same sebe, i svoje neposredno okruženje. Kroz ugodno druženje i osjećaj ispunjenosti koji donosi zajednički rad, pronaći će miroljubiv način mijenjanja svog svijeta. Prvi modul, Razumjeti sebe i druge, fokusira se na pojedinca i njegov identitet. On pomaže učesnicima programa da otkrivaju sličnosti, ali, isto tako, i razlike između njih samih i ljudi koji pripadaju drugim vjerama i kulturama. Vidjet će sebe iz perspektive drugih, i naučit će da prihvataju druge sa suosjećanjem, da razumiju i poštuju njihova osjećanja, ubjeđenja i način življenja. Na kraju ovog prvog modula, učesnici će se osvrnuti i na svoju individualnu odgovornost djelovanja na miroljubiv i suosjećajan način. To će im pomoći da njeguju i razvijaju svoju duhovnost. Drugi modul, Mijenjati svijet zajedno, razmatra važnost povezivanja sa drugima u procesu promjene. On učesnike vodi na putovanje na kojem mogu analizirati uzroke društvenih sukoba, nasilja i nepravde, dok istovremeno stiču sposobnost pronalaženja mirnog rješenja tih problema. Na tom putovanju će također otkriti da, postižući unutarnji mir, oni mogu razviti stav pomirenja koji može pomoći da se sa drugima grade mostovi povjerenja. Na kraju drugog modula, djeca i mladi bit će motivirani da rade zajedno sa drugima, kako bi na etičan način odgovorili na potrebu za transformacijom u svojim društvima. U svakom modulu bi fasilitatori trebali odrediti koji su to paviljoni na koje se treba fokusirati, kao i kojim redom će ih se obrađivati.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Modul 1 Razumjeti sebe i druge

KLJUČNA RIJEČ: UZAJAMNO POŠTIVANJE Uzajamno poštovanje raste s većim uzajamnim razumijevanjem i uvažavanjem razlika i sličnosti.

Put ka razumijevanju sebe i drugih

Priznati sebe u odnosu na druge

Uvažavati različitost

Postaviti se u poziciju drugih

Možemo li bar biti u dobrim odnosima?

Odgovoriti na potrebe uzajamnog razumijevanja

Zajednička humanost

Kroz paviljone u Modulu 1, učesnici mogu učiti o sebi, u odnosu na druge. Naučit će da prihvate razlike sa drugima, a otkrit će ono što nam je svima zajedničko. Idući raznim stazama, učesnici će biti u mogućnosti da sagledaju kako se njihov identitet oblikuje njihovim korijenima, njihovim odnosima s porodicom, prijateljima i ljudima koji ih okružuju. To će im putovanje pomoći da uvažavaju različitost, preispitaju svoje predrasude, i priznaju potrebu da shvataju i poštuju druge ljude. Kao fasilitator, izaberite koje paviljone želite posjetiti, te planirajte putovanje vaše grupe ka Razumijevanju sebe i drugih.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Aktivnosti u ovom paviljonu pomažu učesnicima da sagledaju svijet u kojem živimo. Učesnici će tu naučiti više o drugima, te otkriti različitost i bogatstvo u drugim ljudima. Ova im staza omogućava da odrede šta je to što nas čini različitim, i da uvažavaju tu različitost bez pribjegavanja predrasudama.

ODJELJAK 2 MODULI ZA UČENJE

Uvažavati različitost

Predložene aktivnosti

Razmjena slika sa drugima, strana 70. Crtanje mape, strana 76.

Posegni za zvijezdama, strana 77.

Međureligijske posjete, strana 80. Uporedi to, strana 82.

Veče kulture, strana 83.

Kviz – Šta znam o drugim religijama?, strana 112. Prije nego krenete dalje, ocijenite šta su učesnici naučili, a to ćete postići korištenjem jednog ili više modela za evaluaciju. Vidi Odjeljak 3, Praćenje napredovanja.

Priznati sebe u odnosu na druge Aktivnosti u ovom paviljonu pomoći će učesnicima da podrobno sagledaju sami sebe i način na koji se odnose prema drugima. Oni će priznati vlastiti identitet, i učiti kako poštovati svačije pravo na identitet. Učesnici će također otkriti svoju povezanost sa drugima, i način na koji se njihov identitet formira kroz odnose i iskustva sa njima.

Predložene aktivnosti

Stablo mog života, strana 65.

Dijeljenje ličnih iskustava sa drugima, strana 67. Posegni za zvijezdama, strana 77. Uporedi to, strana 82.

Veče kulture, strana 83.

Priča o Bobiju, strana 103.

Oslikavanje majica, strana 109. Prije nego krenete dalje, ocijenite šta su učesnici naučili, a to ćete postići korištenjem jednog ili više modela za evaluaciju. Vidi Odjeljak 3, Praćenje napredovanja.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Zajednička humanost Kroz aktivnosti u ovom paviljonu, učesnici će otkriti da, uprkos našim razlikama, svi mi dijelimo zajedničku humanost. Učesnici će tragati za svojim unutarnjim bićem, i slušat će priče drugih kako bi im pomogle da se međusobno povezuju. Otkrit će potrebu zajedničke odgovornosti za ljudska bića.

Predložene aktivnosti: Pričanje priča, strana 74.

Posegni za zvijezdama, strana 77. Bubnjarski krugovi, strana 79.

Radosno uvažavanje, strana 105. Prije nego krenete dalje, ocijenite šta su učesnici naučili, a to ćete postići korištenjem jednog ili više modela za evaluaciju. Vidi Odjeljak 3, Praćenje napredovanja.

Možemo li bar biti u dobrim odnosima? Aktivnosti u ovom paviljonu će pomoći učesnicima da nauče i cijene šta znači poštovati druge. Oni će preispitivati svoje stavove, način razmišljanja i ponašanje, te naučiti da vide i gledaju druge mimo razlika, predrasuda i stereotipa.

Predložene aktivnosti Priče za dušu, strana 73.

Ono iza čega ja stojim, strana 78. Etična banka, strana 87.

Fokus grupa o poštovanju, strana 95. Međureligijski kafei, strana 96. Priča o Bobiju, strana 103.

Međureligijski dijalozi, strana 122. Prije nego krenete dalje, ocijenite šta su učesnici naučili, a to ćete postići korištenjem jednog ili više modela za evaluaciju. Vidi Odjeljak 3, Praćenje napredovanja.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Aktivnosti u ovom paviljonu vode učesnike da uvide svoje predrasude i porade na njima kako bi bolje razumjeli jedni druge. Ovaj paviljon vodi ka procesu samopreispitivanja i duhovnog buđenja za potrebe i osjećanja drugih. On će ojačati duhovnost učesnika kao i njihovu sposobnost da suosjećaju sa drugima.

ODJELJAK 2 MODULI ZA UČENJE

Postaviti se u poziciju drugoga

Predložene aktivnosti

Tvoja silueta je i moja silueta, strana 69. Međureligijske posjete, strana 80.

Korištenje dramatizacije, strana 85.

Korištenje studija pojedinačnih slučajeva, strana 86. Prije nego krenete dalje, ocijenite šta su učesnici naučili, a to ćete postići korištenjem jednog ili više modela za evaluaciju. Vidi Odjeljak 3, Praćenje napredovanja.

Odgovoriti na potrebe uzajamnog razumijevanja U ovom paviljonu, učesnici rade na svom cilju da druge više poštuju i bolje razumiju. Aktivnosti u ovom paviljonu nadograđuju se na otkrića koja su se desila tokom samog putovanja, i obilježavaju početak novog, koje se zove ‘raditi zajedno da promijenimo svijet’.

Predložene aktivnosti:

Međureligijski kafei, strana 96. Pravljenje filma, strana 110.

Kampanje međureligijskog učenja, strana 117. Školska razmjena, strana 118.

Tematske sedmice, strana 119.

Kampanje za prava djeteta, strana 120. Međureligijski dijalozi, strana 122.

Prije nego krenete dalje, ocijenite šta su učesnici naučili, a to ćete postići korištenjem jednog ili više modela za evaluaciju. Vidi Odjeljak 3, Praćenje napredovanja.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Modul 2 Mijenjati svijet zajedno KLJUČNA RIJEČ: POMIRENJE

Pomirenje nije samo oblik liječenja kad stvari krenu pogrešnim putem; ono je i orijentacija u rješavanju neizbježnih problema, razlika i sukoba zajedničkog života.

Nedostatak uzajamnog poštovanja

Sukobi, nasilje i nepravda oko mene

Raditi zajedno da promijenimo svijet

Nenasilne alternative Gradnja mostova povjerenja

Šetnja pomirenja Mir počinje sa mnom

Nadovezujući se na prethodno putovanje ‘Razumjeti sebe i druge’, ovo putovanje motivira učesnike da grade mostove povjerenja i rade zajedno, tako da svaki od njih može doprinijeti izgradnji mira u vlastitoj sredini. Učesnici će otkriti da se nepravda i nasilje dešavaju kada ne poštujemo jedni druge, i da je u radu sa drugima često potreban stav pomirenja. Taj stav pomirenja podstiče i pomaže učesnicima da obnove narušene odnose, da nađu unutarnji mir i ispune svoju individualnu i kolektivnu odgovornost. Kao fasilitator, odaberite paviljon koji želite posjetiti, i planirajte putovanje vaše grupe kako bi zajedno mijenjali svijet.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Ovaj paviljon pokazuje da su sukobi unutar ljudskih odnosa normalni, ali i da se mogu razriješiti na miroljubiv način, kroz konstruktivnu promjenu. Učesnici će istražiti kako propust da poštujemo i razumijemo jedni druge može izroditi nasilje, nepravdu i povredu ljudskog dostojanstva.

ODJELJAK 2 MODULI ZA UČENJE

Šta se desi kad ne poštujemo jedni druge?

Predložene aktivnosti:

Vrijeme je za film, strana 71.

Učiti iz životnih priča, strana 72. Nepravedne situacije, strana 75.

Kakav bi svijet bio da …, strana 104.

Hiljadu papirnih ždralova, strana 107 Ostrva koja iščezavaju, strana 114.

Prije nego krenete dalje, ocijenite šta su učesnici naučili, a to ćete postići korištenjem jednog ili više modela za evaluaciju. Vidi Odjeljak 3, Praćenje napredovanja.

Razumijevanje sukoba, nasilja i nepravde oko mene Ovaj paviljon navodi učesnike da shvate korijene i posljedice sukoba, nepravde i nasilnih situacija oko njih. Učesnici će istraživati ponašanje i djela ljudi, i učiti o sposobnosti čovjeka da stvara, uništava i mijenja.

Predložene aktivnosti:

Vrijeme je za film, strana 71.

Korištenje uloga, dramatizacija, strana 85.

Korištenje studija pojedinačnih slučajeva, strana 86. Dileme, strana 89.

Okrugli stolovi, strana 97. Debate, strana 98.

Hiljadu papirnih ždralova, strana 107. Prije nego krenete dalje, ocijenite šta su učesnici naučili, a to ćete postići korištenjem jednog ili više modela za evaluaciju. Vidi Odjeljak 3, Praćenje napredovanja.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Mir počinje sa mnom Ovaj paviljon pomaže učesnicima da razmišljaju o tome kako njihovi stavovi često mogu doprinijeti nasilju i nepravdi. U isto vrijeme, postat će svjesniji svoje odgovornosti da mijenjaju te stavove. Učesnici će posmatrati svoje unutarnje ja i razmišljati o svojim odnosima sa drugima. Bit će u mogućnosti da njeguju svoje unutarnje biće dok istovremeno jačaju vlastitu sposobnost da mijenjaju svijet.

Predložene aktivnosti:

Bubnjarski krugovi, strana 79.

Meditirati o sebi – tiho putovanje, strana 99. Radosno uvažavanje, strana 105. Mandale, strana 106.

Hiljadu papirnatih ždralova, strana 107. Bojenje majica, strana 109.

Prije nego krenete dalje, ocijenite šta su učesnici naučili, a to ćete postići korištenjem jednog ili više modela za evaluaciju. Vidi Odjeljak 3, Praćenje napredovanja.

Nenasilne alternative U ovom paviljonu učesnici će biti inspirirani, i steći će sve što im je potrebno, da na miroljubiv način odgovore na situacije koje pogađaju njihov vlastiti identitet i prava. Oni će otkrivati nenasilne alternative, i učiti o pokretima nenasilnog otpora koji se bave pitanjem nepravde i nasilja. Razmišljat će o važnosti izgradnje mira u cilju promjene u zajednici, društvu i svijetu.

Predložene aktivnosti: Izleti, strana 84.

Etična banka, strana 87.

Rješavanje problema u šest koraka, strana 91. Mirovne vijesti, strana 93.

Vjerske i društvene vođe, strana 101. Prije nego krenete dalje, ocijenite šta su učesnici naučili, a to ćete postići korištenjem jednog ili više modela za evaluaciju. Vidi Odjeljak 3, Praćenje napredovanja.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Ovaj će paviljon pomoći učesnicima da cijene pomirenje kao sredstvo za ponovno uspostavljanje narušenih odnosa. Oni će izgrađivati svoje unutarnje ja, učiti da slušaju druge, da oproste, da liječe, i da obnavljaju. Ova staza će im omogućiti da uvide humanost drugog, da priznaju bol koji su nanijeli drugima, ili koju su drugi nanijeli njima, kao i potrebu da traže i daju oprost.

ODJELJAK 2 MODULI ZA UČENJE

Šetnja pomirenja:

Predložene aktivnosti: Priče za dušu, strana 73.

Pričanje priča, strana 74.

Rješavanje problema u šest koraka, strana 91. Vjerske i društvene vođe, strana 101. Zašto me to boli?, strana 102.

Prije nego krenete dalje, ocijenite šta su učesnici naučili, a to ćete postići korištenjem jednog ili više modela za evaluaciju. Vidi Odjeljak 3, Praćenje napredovanja.

Gradnja mostova povjerenja U ovom paviljonu učesnici će raditi sa drugima kako bi izgradili mostove povjerenja i pomirili razlike. Ta aktivnost će također ojačati njihove sposobnosti komuniciranja i slušanja. Učesnici će raditi zajedno, i sa drugima, da ostvare zajedničke ciljeve dok ocjenjuju i istražuju svoje sposobnosti da mijenjaju svoja društva.

Predložene aktivnosti:

Korištenje dramatizacije, strana 85.

Rješavanje problema u šest koraka, strana 91. Međureligijski kafei, strana 96. Pravljenje filma, strana 110. Lopta u zraku, strana 115.

Izrada projekata, strana 121.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Raditi zajedno na mijenjanju svijeta Nakon što su prošli kroz paviljone ovog modula učesnici će biti motivirani i posjedovati sve što im je neophodno da počnu mijenjati svoj neposredni svijet. Bit će spremniji da rade sa drugima kako bi mijenjali situaciju oko sebe, donoseći mir i promjenu u svoja društva, a odatle, i u svijet.

Predložene aktivnosti:

Učenje kroz uslugu, strana 116.

Kampanje međureligijskog učenja, strana 117. Tematske sedmice, strana 119.

Kampanje za prava djeteta, strana 120. Izrada projekata, strana 121.

Prije nego krenete dalje, ocijenite šta su učesnici naučili, a to ćete postići korištenjem jednog ili više modela za evaluaciju. Vidi Odjeljak 3, Praćenje napredovanja.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Praćenje napredovanja Priručnik Učiti živjeti zajedno ima jasne ciljeve i zadatake. On nastoji motivirati mlade ljude da rade zajedno kako bi napravili promjenu u društvu. Da bi se taj cilj postigao, važno je pratiti i ocjenjivati učinak vašeg programa. Osnovna među metodama ocjenjivanja, koje se predlažu u ovom odjeljku, jeste Dnevnik učenja.

ODJELJAK 3 P R A Ć E N J E N A P R E D O VA N J A

Odjeljak 3

Z A J E D N O

Dnevnik učenja ‘Brošura za učesnike’, koja je ranije opisana na stranici 37, obavještava učesnike programa da će se od njih očekivati da vode svoj Dnevnik učenja. U tom smislu, svaki učesnik će dobiti, ili bi trebalo da je sa sobom već donio, jednu svesku koju će koristiti tokom svih svojih aktivnosti i modula. To je privatni dnevnik, i svaki učesnik bi ga trebao koristiti na svakoj programskoj sesiji, i u njega upisivati svoja iskustva i osjećanja. Namjena Dnevnika učenja jeste ojačati proces razmišljanja o samom sebi. Dnevnik treba popunjavati nakon sesije, kada su učesnici sami i imaju vremena za razmišljanje. Vođenje ličnog Dnevnika učenja predstavlja ključni element programa Učiti živjeti zajedno i, ako je to moguće, učesnici bi ga trebali koristiti na kraju svake programske aktivnosti. U procesu interkulturalnog i međureligijskog učenja, Dnevnik učenja može pomoći učesnicima da vide i izvan okvira svojih predrasuda, i da prodube svoje shvatanje različitosti. Ovaj proces ponekad zahtijeva ‘zaboravljanje naučenog’, ili oklon od onoga što je prethodno naučeno i od onog što su smatrali ispravnim. Dnevnik učenja stoga mora biti privatna stvar svakog učesnika, a može se podijeliti sa drugima samo dobrom voljom samog njegovog autora. Dati djeci priliku da imaju uzajaman odnos sa samim sobom, da se pitaju zašto i kako se stvari dešavaju, prihvatiti ono što znaju, opažaju i dožive, predstavlja ključ razvoja samokritičkog učenja. Pitanja koja navode na razmišljanje, (engl. reflective questions) pomažu mladima da izađu izvan okvira vlastitog razumijevanja, ona dovode u pitanje njihovo viđenje svijeta, i motiviraju ih da ponovno razmisle o vlastitim gledištima i ponašanju. Slijede neki od primjera takvih pitanja i izjava koje se mogu uvrstiti u Dnevnik učenja: Šta sam naučio iz ovog iskustva?

Da li su se moje predstave promijenile? Ako jesu, zašto?

Da li je nešto pošlo krivim putem? Zašto? Kako bih to mogao popraviti? Kako mogu prevazići tu situaciju? Jedna od stvari koju sam danas naučio o sebi je _________

Danas sam imao problema pokušavajući da _________, a sutra ću taj problem riještiti tako što ću ________ .

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Najbolji dio o ________ .

Prije sam mislio da _________ , a sada smatram da __________ .

Danas sam promijenio način na koji ja __________ , zbog toga što ____________ . Primjeri pitanja ili aktivnosti koje možete predložiti za uvrštavanje u Dnevnik učenja nakon neke aktivnosti su sljedeći:

Šta tebi znači poštovanje? Opiši situacije u kojima si iskazao poštovanje prema drugima u svojoj školi, porodici ili zajednici. Također razmisli o situacijama kada si pokazao i nepoštovanje prema drugima.

Napiši u svom Dnevniku učenja nešto i o trenucima kada si doživio da drugi ne poštuju tebe.

Napiši u svoj Dnevnik učenja dvije obaveze koje si voljan ispuniti kako bi imao više poštovanja prema drugima. Opiši u svom Dnevniku učenja promjenu koju trebaš napraviti u svom životu da bi bio više suosjećajan.

Napiši u svoj Dnevnik učenja jednu stvar koju možeš sada uraditi kako bi pomogao da se riješi situacija oko tebe, koja šteti uzajamnom razumijevanju.

Metode ocjenjivanja učenja

Pet modela za evaluaciju koji se ovdje predlažu osmišljeni su da pomognu djeci i mladim ljudima da: 54

pogledaju unutar sebe i razmišljaju o tome kako su se promijenili tokom programa,

sagledaju svoje odnose sa drugima, i kako su ti odnosi dolazili u pitanje kroz interakciju sa drugima, razmišljaju o tome ko su, a ko žele biti,

sagledaju sami sebe, i svoj odnos i interakciju sa svijetom.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Koristite Vršnjački model kao način da pomognete učesnicima da ocijene vlastito učenje

Vršnjački model

ODJELJAK 3 P R A Ć E N J E N A P R E D O VA N J A

Ocijenite učenje učesnika!

Mladi u parovima uče jedni od drugih, razmjenjujući svoja iskustva i ono što su naučili. Ovaj model stvara zajednički doživljaj učenja i preispituje individualne predrasude o različitim kulturama, društvenom, i religijskom porijeklu. Vršnjaci se mogu organizirati u vršnjačke parove sami, ili uz vašu pomoć kao fasilitatora. Idealno rješenje je da parovi budu sastavljeni od učesnika koji pripadaju različitim vjerama i kulturama.

Primjeri pitanja ili aktivnosti koji se mogu koristiti ili primjenjivati Mnogo možete naučiti jedno od drugog. Tokom sljedećih 20 minuta pokušajte bolje upoznati svog vršnjaka sa kojim činite jedan par. Razgovarajte o vašim porodicama, kulturi, državi, religiji, ali i o drugim temama.

Pričajte sa svojim vršnjakom o tome kako živite, koja su vaša vjerska uvjerenja te kako ih prakticirate, kao i o tome kako možete obogatiti vaš život. Imate li pitanja koja biste željeli postaviti jedno drugom? Porazgovarajte i o tome šta mislite o ovom programu.

Na koncu, zabilježite u vaš Dnevnik učenja ono što ste naučili i doživjeli.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Ocijenite učenje učesnika! Koristite Model dijeljenja vlastitog iskustva sa grupom kao način da pomognete učesnicima da ocijene vlastito učenje.

Model dijeljenja vlastitog iskustva sa grupom Ovo učesnicima pruža priliku da podijele sa grupom ono što uče o sebi, jedno o drugom, i o svijetu. Oni također mogu sa grupom podijeliti i svoja razmišljanja o tome šta su naučili o poštovanju, pravima i odgovornostima. Ovaj format bi trebao podstaknuti učesnike da naprave veze između svojih iskustava. Zamolite učesnike da tokom sedmice nađu trenutak vremena i podijele sa grupom svoja razmišljanja o tome kako jačaju svoje odnose sa drugima, i kako uče da razumiju i poštuju druge.

Primjeri pitanja ili aktivnosti koji se mogu koristiti ili primjenjivati

Hajde da kažemo jedni drugima šta je to što je, po našem mišljenju, najdragocjeniji dio zadnje sesije ili programa. Zašto si posebno cijenio taj momenat?

Šta misliš kakva je bila njegova važnost?

Zamisli situaciju u svojoj porodici, školi, ili susjedstvu, koja predstavlja kršenje ljudskih prava, ili povredu ljudskog dostojanstva. Misli na ljude koji su dio te situacije, i zamisli da si ti jedan od njih. Kaži nam kako bi se osjećao. Kako bi reagirao.

Šta se po tvom mišljenju može uraditi da se pomogne riješiti ta situacija? Najzad, zabilježi u svoj Dnevnik učenja ono što si sad naučio i doživio.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Koristite Model ‘Ja i svijet’ kao način da pomognete učesnicima da ocijene vlastito učenje.

Model ʻJa i svijetʼ

ODJELJAK 3 P R A Ć E N J E N A P R E D O VA N J A

Ocijeni učenje učesnika!

Ovaj model pomaže učesnicima da shvate kako njihovo učenje utiče na njihov pogled na svijet i potrebu za društvenom transformacijom. Sagledavanjem problema iz stvarnog života, te analiziranjem individualnih doprinosa općoj situaciji, ovaj metod samoocjenjivanja može pomoći da se podstaknu konkretne akcije. Učesnici mogu opisati potrebu transformacije i lokalno i globalno, tako što će suosjećati sa onima koji su pogođeni tim problemom, i u isto vrijeme razgovarati o rješenjima i mogućim doprinosima rješavanju problema. Ovaj metod pomaže da učesnici stave svoju ‘lokalnu’ situaciju u ‘globalni’ kontekst, i sebe vide kao građane svijeta.

Primjeri nekih pitanja ili aktivnosti koji se mogu koristiti ili primjenjivati:

Pripremite kartu svijeta (njena veličina je stvar vašeg izbora) i stavite je na istaknuto mjesto. Učesnici odaberu dva mjesta (gradove, države ili regione) koje ne poznaju, ili o kojima bi željeli nešto naučiti. Zabodite pribadače u boji na ta dva mjesta i zamolite učesnike da napišu šta bi željeli znati o njima.

U toku mjesec dana, potražite više informacija o odabranim mjestima. Učesnici bi trebali tražiti po novinama, na TV vijestima, i Internetu, i zamoliti roditelje i prijatelje da im daju još informacija. Sve je važno: politika, aktuelnosti, kultura, raznolikost stanovništva, njihovi vjerski običaji. Svake sedmice, učesnici razmjenjuju informacije koje su prikupili, te dodaju na kartu neke od stvari koje su našli o datim mjestima. Kad su naučili više o tim mjestima, utvrdite šta je to što se čini kao kritična situacija u tom posebnom društvu, nešto što bi trebalo mijenjati, ili nešto što donosi nedaće tom narodu. Zapišite to i zakačite na kartu. Podstičite učesnike da razmišljaju o tome kako bi se problem, koji je utvrđen, mogao riješiti. Ko ga može riješiti? Možemo li mi pomoći da se taj problem riješi? Najzad, zabilježite ono što ste naučili i doživjeli u svoj Dnevnik učenja.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Ocijenite učenje učesnika! Koristite Model mentorstva kao način da pomognete učesnicima da ocijene vlastito učenje.

Model mentorstva Učesnici sa svojim uzorima razgovaraju o svojim idejama, strahovima, inicijativama i ciljevima u životu. Ovo je instrument za razmjenu iskustava i podsticanje svakog učesnika da unese promjenu u svoje neposredno okruženje. On također pomaže učesniku da razmišlja o iskustvima drugih, a može poslužiti i kao inspiracija za preuzimanje bolje kontrole nad vlastitim životom. Ovaj model, također, omogućava odraslim uzorima da pomognu proces učenja tako što će učesnicima demonstrirati etično ponašanje i stavove.

U grčkoj mitologiji, prijatelji od povjerenja i savjetnici djelovali su kao mentori. U Homerovoj Odiseji, na primjer, o Odisejevom sinu Telemahu brinuo je Mentor, koji je pomagao da se Telemah odgaja i razvija u smislu odgovornosti za život.

Primjeri nekih pitanja ili aktivnosti koji se mogu koristiti ili primjenjivati:

Odredite bar jednu osobu za koju smatrate da bi mogla biti uzor nekim mladim ljudima u vašoj grupi, ili objasnite učesnicima šta je to uzor, te ih zamolite da imenuju neke osobe iz svoje zajednice koji bi mogli biti njihovi uzori. To bi trebali biti ljudi koji su poštovani, kojima se drugi dive, ali i koji također znaju razgovarati sa djecom i omladinom i slušati šta oni imaju da kažu. Pozovite tu osobu, koja je njihov uzor, da posjeti grupu i podijeli neka iskustva i informacije o svom životu, o odnosima sa drugima, i o svom duhovnom životu i uvjerenjima.

Učesnici bi mogli, zauzvrat, da sa tom osobom podijele svoja vlastita iskustva, teške situacije sa kojima se suočavaju, svoja postignuća i etičke izazove. Da li im se tokom posljednjih par mjeseci desilo nešto što bi željeli podijeliti sa svojim uzorom? Ako je povjerenje između uzora i članova grupe izgrađeno, a grupi se pozvana osoba dopala, zamolite je da redovno posjećuje grupu.

Podstaknite učesnike da nađu vlastite uzore izvan programa, osobu koja može ponuditi razumijevanje, mudrost i znanje, i sa kojom učesnik osjeća da mu se vjeruje, da je vođen i podstican da ispunjava svoju odgovornost da bude dio oblikovanja boljeg i pravednijeg svijeta.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Koristite Model ‘Tabela za provjeru’ kao način da pomognete učesnicima da ocijene vlastito učenje.

Model Tabela za provjeru

ODJELJAK 3 P R A Ć E N J E N A P R E D O VA N J A

Ocijenite učenje učesnika!

Ovo je skup pitanja za individualno ocjenjivanje učenja. On omogućava učesnicima da se osvrnu na svoje unutarnje ja i, na osnovu učenja, pronađu načine da djeluju odgovorno kako bi mijenjali svoje okruženje.

Primjeri nekih pitanja ili aktivnosti koji se mogu koristiti ili primjenjivati Nacrtajte Tabelu za provjeru u svom Dnevniku učenja

MOJA TABELA ZA PROVJERU

Situacija koju bih volio učiniti boljom

Zašto želim tu situaciju učiniti boljom?

Ima li nešto što me u tome sprečava?

Da li to uključuje i druge ljude?

Mogu li raditi zajedno sa drugima da tu situaciju učinim boljom?

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Modeli za brzu procjenu, ili takozvani modeli ʻbrzog mjerenja temperatureʼ Ovih pet gore navedenih modela služe kao samoevaluacija ili grupna evaluacija za učesnike, a treba ih primjenjivati tokom napredovanja stazom učenja. Kao fasilitator, vi možete povremeno htjeti da saznate kako se stvari razvijaju, kako vaši učesnici napreduju u procesu učenja, a u tu svrhu onda možete koristiti ‘metod brze procjene na licu mjesta’. Par korisnih metoda su: Metod ‘Podignite ruku’: Ako je učesnicima postavljeno pitanje koje traži da oni podignu ruku (bilo da žele govoriti, ili samo podići ruku kao odgovor), iz načina kako drže ruku može se mnogo saznati o njihovom uživanju u učenju, ili o stepenu zadovoljstva naučenim. Da li su ruke dignute visoko, napola ili nikako? Ovaj metod također možete koristiti kada želite ocijeniti da li je neka informacija u potpunosti shvaćena. Metod ‘Anketa’: Podijelite učesnicima anketni listić i zamolite ih da zaokruže tri pridjeva koja, po njihovom mišljenju, održavaju stepen njihovog zadovoljstva sesijom. Pokušajte uključiti riječi koje bi vaši učesnici mogli koristiti da izraze svoja osjećanja: briljantno, krasno, fantastično, super, dobro, OK, zabavno, naporno, teško, misaono, provokativno, predugo, dosadno, monotono

divno,

Metod ‘Ovo mi se dopalo, ovo mi se nije dopalo’: Učesnici stave ruke u prethodno nacrtani krug i navedu jednu stvar koja im se dopala u vezi s prethodnom sesijom, i jednu koja nije.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Ciljevi programa Učiti živjeti zajedno (vidi stranu x) mogu se prevesti u sljedeće stavove i sposobnosti:

Odgovornost za donošenje dobro utemeljenih odluka.

Osjećaj za razlike s drugima.

Otvorenost za pomirenje razlika sa drugima.

Poštovanje prema kulturama i uvjerenjima drugih.

Sposobnost da se suosjeća sa drugima.

Sposobnost da se odgovori na teške situacije putem nenasilnih alternativa.

Formulari za ocjenu učinka koji se nalaze u Dodacima, strane 230-232, zasnivaju se na ciljevima programa Učiti živjeti zajedno. Ti će vam formulari pomoći da mjerite da li je program ostvario učinak na znanje, etično ponašanje, stavove i sposobnosti učesnika, ili ne. Teško je mjeriti promjene stavova i ponašanja, zbog kvalitativnih podataka koje treba procijeniti i subjektivnih komponenti koje proizlaze iz evaluacija. Ovi formulari će vam samo omogućiti da uvidite da li su učesnici promijenili svoje percepcije, i da li su voljni da djeluju na način koji je miroljubiv i ispunjen poštovanjem prema drugima. Pitanja u tim formularima svrstana su pod tri podnaslova: znanje, stavovi i vještine. Znanje o sebi samom, drugima, i realnosti svijeta, utiče na stavove i ponašanje djece prema sebi i drugim ljudima. To onda vodi ka načinima djelovanja koji mogu biti inkluzivni, saosjećajni i brižni, ili diskriminirajući i sebični. Način na koji se djeca ponašaju i djeluju pod velikim je uticajem načina na koji se njeguju vrijednosti, ali i prostora koji su im obezbijeđeni za interakciju sa drugima. Neka od pitanja odnose se na stereotipe, predrasude, i diskriminaciju drugih. Stereotipi uključuju generalizaciju o osobinama članova grupe. Predrasude su stavovi prema članovima grupe zasnovani samo na njihovom članstvu u toj grupi (mogu biti pozitivni ili negativni), a diskriminacija je pozitivno ili negativno djelovanje prema predmetu predrasude. Ova vrsta pitanja će vam omogućiti da ocijenite stavove djece prema sebi i drugima, i korelaciju s njihovim djelovanjem.

ODJELJAK 3 P R A Ć E N J E N A P R E D O VA N J A

Ocjena učinka

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Znanje Šta ja znam o kulturi, uvjerenjima i načinu mišljenja drugih

Moji odnosi sa drugima i način ponašanja prema drugima

Kako ja djelujem i reagiram na specifične situacije

Stavovi i ponašanje

Uputstva za korištenje formulara

Vještine

Formulari priloženi u Dodacima, na stranama od 230 do 232, napravljeni su za korištenje prije, i nakon, programa Učiti živjeti zajedno.

Dajte svakom učesniku po jedan primjerak formulara (A, B, C) na početku programa, i objasnite im da je svrha ove aktivnosti da bolje upoznaju sebe. Naglasite da, ako ne žele, nije potrebno da upisuju svoje ime na formularima. Zamolite ih da, nakon što ih popune, zadrže formulare u svojim fasciklama ili Dnevniku učenja. Podijelite drugi identičan set formulara na kraju programa, i zamolite učesnike da ih popune. Kažite im da je svrha ovih formulara da se ocijeni da li je bilo nekih promjena u njihovim percepcijama, predstavama i stavovima nakon programa. Zamolite učesnike da, nakon što su ga popunili, spoje ovaj set formulara sa onim prethodnim, kojeg su popunili na početku. Dajte im i malo vremena da u svoje Dnevnike učenja napišu šta se promijenilo u njihovim odgovorima iz prvog i drugog seta. Zamolite ih da vam predaju svoja dva, spojena, seta formulara kada završe sa popunjavanjem. Za svakog učesnika ponaosob, uporedite odgovore iz prvog seta formulara sa onima iz drugog (spojite formulare s odgovorima) i ocijenite učinak programa tako što ćete pogledati koje su se promjene dogodile u: Viđenju sebe i drugih.

Znanju koje imaju o drugim kulturama i uvjerenjima. Znanju koje imaju o svojoj društvenoj stvarnosti. Njihovom mišljenju o izjavama u formularu.

Načinu na koji bi djelovali u datim situacijama.

U Č I T I

Ž I V J E T I

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Odjeljak 4

Z A J E D N O

Aktivnosti

Tabela aktivnosti MODUL 1

Razumijeti sebe i druge

Paviljon

Uvažavanje različitosti

Priznati sebe u odnosu na druge

Zajednička humanost

Možemo li bar biti u dobrim odnosima?

Postaviti se u poziciju drugoga

Odgovoriti na potrebe uzajamnog razumijevanja

Aktivnost

Metodologija

Strana

Dijeljenje slika sa drugima

Učenje zasnovano na iskustvu

Crtanje mape

Učenje zasnovano na diskusiji

Posegni za zvijezdama

Učenje zasnovano na diskusiji

Međureligijske posjete

Učenje zasnovano na iskustvu

Uporedi to

Učenje zasnovano na diskusiji

Večeri kulture Kviz – Šta ja znam o drugim religijama? Stablo mog života

Učenje zasnovano na iskustvu

Učenje zasnovano na saradnji

112

Učenje zasnovano na introspekciji

Podijeliti lično iskustvo sa drugima

Učenje zasnovano na iskustvu

Posegni za zvijezdama

Učenje zasnovano na iskustvu

Uporedi to

Učenje zasnovano na iskustvu

Večeri kulture

Učenje zasnovano na iskustvu

Priča o Bobiju

Učenje zasnovano na introspekciji

103

Oslikavanje majica

Učenje zasnovano na introspekciji

109

Pričanje priča

Bubnjarski krugovi

Učenje zasnovano na iskustvu Učenje zasnovano na iskustvu - i introspekciji Učenje zasnovano na introspekciji

Radosno uvažavanje

Učenje zasnovano na introspekciji

105

Priče za dušu

Učenje zasnovano na diskusiji

Ono iza čega ja stojim?

Učenje zasnovano na diskusiji

Etična banka

Učenje zasnovano na problemu

Fokus grupe o poštovanju

Učenje zasnovano na diskusiji

Međureligijski kafei

Učenje zasnovano na diskusiji

Priča o Bobiju

Učenje zasnovano na introspekciji

103

Međureligijski dijalozi

Učenje zasnovano na diskusiji

122

Tvoja silueta je i moja

Učenje zasnovano na introspekciji

Međureligijske posjete

Korištenje studija pojedinačnih slučajeva Međureligijski kafei

Učenje zasnovano na iskustvu Učenje zasnovano na iskustvu - i problemu Učenje zasnovano na iskustvu - i problemu Učenje zasnovano na diskusiji

Pravljenje filma

Učenje zasnovano na iskustvu

110

Kampanje međureligijskog učenja

Učenje zasnovano na iskustvu

117

Školske razmjene

Učenje zasnovano na iskustvu

118

Tematske sedmice

Učenje zasnovano na iskustvu

119

Kampanje za prava djeteta

Učenje zasnovano na iskustvu

120

Međureligijski dijalozi

Učenje zasnovano na diskusiji

122

Posegni za zvijezdama

Korištenje dramatizacije

79 74

85 86 96

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

MODUL 2 Paviljon

Šta se dešava kad ne poštujemo jedni druge?

Mijenjati svijet zajedno Aktivnost

Metodologija

Vrijeme je za film

Učenje zasnovano na diskusiji

Učenje iz životnih priča

Učenje zasnovano na diskusiji

Nepravedne situacije

Učenje zasnovano na iskustvu

Kakav bi svijet bio kad bi ...

Učenje zasnovano na introspekciji

104

Hiljadu papirnih ždralova

Učenje zasnovano na introspekciji

107

Ostrva koja iščezavaju

Učenje zasnovano na iskustvu

114

Vrijeme je za film

Debate

Učenje zasnovano na diskusiji Učenje zasnovano na iskustvu - i problemu Učenje zasnovano na iskustvu - i problemu Učenje zasnovano na diskusiji Učenje zasnovano na diskusiji - i problemu Učenje zasnovano na diskusiji

Hiljadu papirnih ždralova

Učenje zasnovano na introspekciji

107

Bubnjarski krugovi

Učenje zasnovano na introspekciji

Meditiranje o sebi – tiho putovanje

Učenje zasnovano na introspekciji

Radosno uvažavanje

Učenje zasnovano na introspekciji

105

Mandale

Učenje zasnovano na introspekciji

106

Hiljadu papirnih ždralova

Učenje zasnovano na introspekciji

107

Oslikavanje majica

Učenje zasnovano na introspekciji

109

Izleti

Učenje zasnovano na iskustvu

Etična banka

Učenje zasnovano na problemu

Rješavanje problema u šest koraka

Priče za dušu

Učenje zasnovano na problemu Učenje zasnovano na iskustvu - i problemu Učenje zasnovano na introspekciji i diskusiji Učenje zasnovano na diskusiji

Pričanje priča

Učenje zasnovano na introspekciji

Rješavanje problema u šest koraka

91 101

Zašto me to boli?

Učenje zasnovano na problemu Učenje zasnovano na introspekciji i diskusiji Učenje zasnovano na diskusiji

Korištenje dramatizacije

Učenje zasnovano na problemu

Rješavanje problema u šest koraka

Učenje zasnovano na problemu

Učenje zasnovano na diskusiji

Učenje zasnovano na iskustvu

110

Učenje zasnovano na saradnji

115

Izrada projekata

Učenje zasnovano na saradnji

121

Međureligijski dijalozi

Učenje zasnovano na diskusiji

122

Učenje kroz uslugu

Učenje zasnovano na iskustvu

116

Kampanje međureligijskog učenja

Učenje zasnovano na iskustvu

117

Tematske sedmice

Učenje zasnovano na iskustvu

119

Kampanje za prava djeteta

Učenje zasnovano na iskustvu

120

Izrada projekata

Učenje zasnovano na saradnji

121

Korištenje dramatizacije Razumijevanje sukoba, nasilja i nepravde oko mene

Mir počinje sa mnom

64 Nenasilne alternative

Korištenje studija pojedinačnog slučaja Dileme Okrugli stolovi

Mirovne vijesti Vjerske i društvene vođe

Šetnja pomirenja

Vjerske i društvene vođe

Međureligijski kafei Izgradnja mostova Pravljenje filma pomirenja Lopta u zraku

Raditi zajedno na mijenjanju svijeta

Strana

85 86 89 97 98

93 101 73

102

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Podstaknuti učesnike da razmišljaju o vlastitom životu i identitetu, i da priznaju jedinstven identitet drugih.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Stablo mog života Rezultati: Učesnici su više svjesni sebe i vlastitog identiteta. Dijeleći sa drugima svoja stabla života, oni također postaju svjesni života i identiteta drugih, koliko god da se u prvi mah oni čine sličnim ili različitim od njihovog. Materijali: Prazan papir za crtanje, bojice ili markeri.

Aktivnost

Dajte svakom učesniku list papira i nekoliko bojica, i zamolite ih da nacrtaju stablo, na kojem će predstaviti sebe. Kad su završili, zamolite ih da razmisle o ličnim informacijama koje bi željeli napisati oko stabla. Na tabli, ili velikom komadu papira, napravite spisak njihovih prijedloga, koje kasnije mogu iskoristiti i stavljati na svoja stabla. Evo nekih stvari koje bi oni mogli predložiti: Tu živim.

Tu sam ranije živio. Članovi porodice. Prijatelji.

Škola, uključujući ime škole i razred. U čemu sam dobar.

Ovo je ono što volim raditi.

Ovo me usrećuje.

Ovo me rastužuje.

Ovo je ono u šta vjerujem.

Kad odrastem, želim biti…

Ovo je moja porodica

Ovdje rastem

Ovo je ono u šta vjerujem

U ovome sam dobar Ovo me čini tužnim

Ovo me čini sretnim Ovo je zabavno

Ovo je mjesto gdje sam ranije živio

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Prije nego počnu pisati, razgovarajte sa učesnicima o stablu života. Šta je svrha njegovih korijena? Gdje raste? Koje informacije trebaju staviti u dnu stabla kraj korijena, koje na krajeve grana, a koje na vrh stabla. Nekim bi učesnicima mogla biti potrebna pomoć u razmišljanju o sebi i svojoj budućnosti. Ova aktivnost zahtijeva vrijeme za samoispitivanje i neformalno dijeljenje svojih iskustava sa drugima. Kad svi učesnici završe sa dodavanjem informacija na svoja stabla, zamolite da se jave dobrovoljci i da ostatku grupe pokažu i pričaju o svom stablu života. Nakon nekoliko prezentacija, predložite da se učesnici kreću unutar grupe i pokušaju pronaći: Bar jednu osobu koja je odrasla u istom mjestu – i nekog ko dolazi iz nekog drugog mjesta. Nekog koga rastužuju iste stvari – i nekog koga rastužuje nešto potpuno drugačije. Nekoga ko je dobar u istoj stvari – i nekoga ko je dobar u nečemu drugom.

Ovo su samo prijedlozi, vi slobodno možete imati neke druge, ali i neke nove teme. Završite sesiju razgovorom o sličnostima i razlikama, i o načinu na koji one oblikuju dio vašeg identiteta. Kakve zaključke učesnici donose? Razmotrite jedinstvenost svakoga, i poštivanje međusobnih razlika.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike za učenje napišu nešto o ovoj aktivnosti. 66

Moje bilješke:

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Omogućiti učesnicima da uče iz duhovnosti drugih i razmišljaju o vlastitim uvjerenjima

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Dijeljenje ličnih iskustava sa drugima Rezultati: Učesnici su istraživali svoja duhovna iskustva, podijelili ih jedni sa drugima i razmišljali o njima. Materijali: Papir i olovke, ili markeri za učesnike. Pripremite neka pitanja – pogledajte primjere dalje u tekstu – o tome kakav je odnos učesnika i drugih ljudi, šta rade kad su sretni ili tužni, kad žele da razmišljaju, ili budu sami. Primjeri pitanja: Šta je to što čini da se nasmiješiš, što čini da se osjećaš živ, što te dirne? Šta ti pokvari raspoloženje, šta te naljuti, i šta ti je teško da izraziš? Možeš li opisati neke stvari koje ti se dešavaju kad se osjećaš dobro? Možeš li opisati šta krene krivim putem kad si ti loše volje? Da li smatraš da postoji neka veza između toga kako se osjećaš iznutra i kako komuniciraš sa drugima? Mogu li tvoji odnosi sa drugima pomoći da se osjećaš bolje?

Aktivnost 1. Smjestite vašu grupu na neko mirno mjesto gdje mogu sjediti i razmišljati bez ometanja; to bi mogao biti neki vrt, park ili soba u kojoj se čuje tiha muzika. 2. Kažite učesnicima da ova aktivnost od njih traži da razmišljaju o svom unutarnjem biću, svojim osjećanjima i uvjerenjima, prošlim događajima, i odnosu sa drugima. Kažite im da ste pripremili neka pitanja koja će ih voditi u njihovom razmišljanju, i dajte svakom od njih po jedan primjerak pitanja, ili postavite spisak pitanja na neko istaknuto mjesto gdje ga svi učesnici mogu dobro vidjeti. Uvjerite ih da to nije nikakav test, već samo vježba koja će im pomoći da razmišljaju. Kažite im, također, da nije obavezno da podijele svoje misli sa ostatkom grupe ako to ne žele, i da je ono što napišu na svoj list papira samo za njih i nikog drugog. 3. Podijelite i primjerak liste pitanja, ili je stavite na vidno mjesto. Zamolite učesnike da pronađu tiho i udobno mjesto gdje mogu nasamo pisati svoje odgovore na data pitanja, bilo na papiru sa pitanjima koji ste im podijelili, ili na posebnom listu papira. 4. Dajte im 30 minuta za razmišljanje, a zatim ih zamolite da sjednu u krug kako bi mogli razgovarati. Otvorite diskusiju postavljajući općenita pitanja o tome kako su se osjećali dok su odgovarali na pitanja. Pitajte ima li dobrovoljaca i, ako ima, zamolite ih da kažu grupi svoje odgovore na svako pitanje. Održavajte atmosferu stabilnom i harmoničnom, niko ne treba da dijeli svoje odgovore sa drugima ako to ne želi. 5. Možete se eventualno fokusirati na posljednje pitanje, i razgovarati s njima o njihovim ritualima, trenucima razmišljanja, osjećanjima i uvjerenjima. Razgovarajte o tome kako oni mogu unaprijediti svoje odnose s drugima, neovisno o svojim uvjerenjima ili vjeri.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Da završite sesiju, možete pročitati učesnicima pjesmu ‘Sol za dušu’ koju možete naći u odjeljku Resursi/Pjesme na strani 160.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike za učenje napišu nešto o ovoj aktivnosti. Moje bilješke:

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Pomoći učesnicima da, kroz korištenje silueta, razumiju i uvažavaju mišljenje i stavove drugih ljudi.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Tvoja silueta je moja Rezultati: Učesnici su učili o ‘drugima’ shvatajući njihova osjećanja. Učesnici su razmišljali o tome kako ‘drugi’ djeluju, ili zašto ‘drugi’ misle na poseban način. Materijali: Listovi papira u prirodnoj veličini čovjeka (možete iskoristiti velike listove prezentacijskog papira (engl. flip chart), pozadinu iskorištene tapete, ili nešto slično tome), bojice ili markeri, lagana muzika.

Aktivnost Podijelite učesnike u parove – objasnite da će u ovoj aktivnosti raditi kao partneri. Dajte svakom učesniku jedan veliki papir. Zamolite ih da svako stavi papir na pod, i da naizmjenično na tim papirima nacrtaju siluetu svog partnera. Kada su svi završili crtanje silueta, zamolite svakog učesnika da na svojoj vlastitoj silueti napiše sljedeće informacije: Na glavi:

neku misao

Na grudima (srce):

jedno osjećanje

Na stomaku:

neku potrebu

Na rukama:

želju da se nešto uradi

Na nogama:

aktivnost koju voli ili u njoj uživa

Kada su svi završili svoj zadatak, zamolite učesnike da podijele informacije sa svojim partnerom i opišu mu svaku misao, osjećanje, želju ili aktivnost koja im se dopada, ali da ne objašnjavaju zašto. Kada su partneri jedni druge upoznali s tim šta piše na njihovim siluetama, zamolite ih da sada legnu na siluetu svog partnera, zatvore oči i zamisle da su oni ta druga osoba, taj njihov partner. Možete im pustiti laganu muziku i inicirati razmišljanje zamolivši učesnike da sada ‘pokušaju napustiti svoj um i uđu u um svog partnera’, da pokušaju misliti misli drugoga, osjetiti potrebe drugoga, željeti ono što drugi želi, i zamišljati da rade stvari u kojima njihov partner uživa. Na kraju, dajte im pet minuta za lično razmišljanje o tome šta znači postaviti se u poziciju drugoga. Možete završiti aktivnost zamolivši učesnike da zagrle jedni druge u znak pokazivanja uzajamnog razumijevanja.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Dijeliti sa drugima slike svijeta Cilj: Motivirati učesnike da više nauče o stvarnosti svijeta u kojem živimo, tako što ćemo ih zamoliti da ga opišu. Rezultati: Učesnici su razmišljali o svom razumijevanju svijeta, i o tome šta se desi kada ne poštujemo jedni druge. Materijali: Nekoliko starih novina i magazina, makaze i ljepilo, oko dva metra dugačak komad papira ili tkanine (može poslužiti i poleđina tapete, ili nekoliko većih papira zalijepljenih tako da tvore dugačku, široku traku), bojice ili markeri, netoksični sprej u boji.

Aktivnost Postavite dugački komad papira ili tkanine na zid. Crnim markerom nacrtajte cigle i druge detalje tako da sve skupa liči na ulični zid. Podijelite učesnicima novine i magazine, i zamolite ih da naprave kolaž o svijetu onakvom kako ga oni vide. Oni mogu na taj ‘zid’ stavljati fotografije izrezane iz novina, pisati neke riječi, grafite, mogu nešto i nacrtati – dakle mogu raditi sve ono što smatraju da izražava realnost svijeta. Dajte im 45-60 minuta da završe zadatak, i pustite ih da rade bilo sami, zajedno, u grupama, ili u parovima. Kada su završili izradu kolaža, okupite ih sve, i posmatrajte ‘zid’ nekoliko minuta. 70

Zatim svojim učesnicima postavljajte pitanja koja će ih nagnati na razmišljanje, na primjer: Da li je ovo svijet u kojem želiš da živiš?

Da li je ovo svijet koji želiš ostaviti svojoj djeci? Ko je učinio da svijet bude ovakav?

Šta su uzroci događaja prikazanih na zidu?

Možemo li dobre stvari i aktivnosti, prikazane na ovom zidu, prenijeti ili reproducirati u mjestima u kojima vlada nasilje i nepravda? Da li smo odgovorni za ono što se dešava u svijetu?

Pustite da diskusija pređe u razmjenu ličnih iskustava u kojoj učesnici više pričaju o stvarnosti sa kojom se suočavaju u vlastitim društvima. Kažite im da je ovo samo jedan dio njihovog putovanja, i da bi trebali razmisliti o tome da li ima nekih aktivnosti ili radnji koje bi oni mogli poduzeti kako bi poboljšali tu situaciju. Možete završiti aktivnost tako što ćete upaliti svijeću i predvoditi molitvu za mir u svijetu, ako je to prikladno, ili otpjevati neku pjesmu za mir.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Podići svijest učesnika o sukobima, nepravdama i nasilju širom svijeta, i o tome kako aktivnosti samo par ljudi mogu napraviti ogromnu razliku.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Vrijeme je za film

Rez ultati: Učesnici su naučili nešto o novim ljudima, novim mjestima i historiji. Hrabrost i predanost onih o kojima se radi u filmu vodit će učesnike da preispituju razloge siromaštva, nasilja, sukoba, ali i trajne potrebe ljudi da takve situacije mijenjaju u nešto bolje. Materijali: Dobra video ili DVD kopija filma, ugodno mjesto gdje ćete pogledati film. Ako idete u bioskop kao grupa, pokušajte podesiti vaše vrijeme tako da imate mjesto i priliku da porazgovarate o filmu prije nego se grupa raziđe.

Aktivnost Film je medij koji može pomoći učesnicima da zakorače u neki drugi svijet ili nečiji život, i vide kako su drugi ljudi živjeli, ili kako danas žive. Ovisno o vještini onoga ko je napravio film, učesnici mogu također razmatrati različite stavove, motiviranost za neku radnju i složenost situacije sa kojom se suočavamo. Neki prikladni filmovi su nabrojani u odjeljku Resursi, na strani 149, ali se i mnogi drugi mogu dodati na taj spisak. Pripremite se za ‘odlazak u kino’ tako što ćete učesnicima dati kratak sažetak filma, i informaciju o vremenu u koji je smještena radnja filma. Pitajte ih zašto smatraju da je gledanje ovog filma važno za njihov rad na etici. Nakon filma, postavljajte učesnicima široka pitanja koja testiraju njihovo razumijevanje filma, i u njemu opisanih događaja i likova. Pitajte ih šta misle o motivaciji likova: kako neki od njih odgovaraju na naredbe, a kako drugi koriste svoju savjest i inicijativu za preduzimanje individualnih akcija u ime drugih. Možete svoje učesnike pitati i da li taj film ima ikakve dodirne tačke sa stvarnošću u njihovom društvu, ili šta znaju o trenutnim aktuelnim dešavanjima u svijetu. Proširujte diskusiju razmatrajući uzroke sukoba i nepravdi u svijetu. Možete ih, također, pitati i kakav bi oni stav zauzeli da se suoče sa situacijama opisanim u filmu. I najzad, zatražite od njih da sagledaju film iz perspektive ljudskih prava, poštovanja i odgovornosti. Čija su prava zloupotrebljena? Čija se prava ostvaruju? Da li ljudi poštuju jedni druge? Da li preuzimaju odgovornost za sebe, ali i za druge? Da li štite prava drugih ljudi?

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Učenje iz priča iz stvarnog života Cilj: Pomoći učesnicima da, kroz priče iz stvarnog života, istražuju situacije u kojima vlada nepravda, sukob i nedostatak poštovanja. Rezultati: Učesnici su shvatili da svako ima odgovornost da poštuje pravo na ljudsko dostojanstvo, koje je univerzalno i neotuđivo. Materijali: Iz raznih novina i magazina, ili iz neke od studija pojedinačnih slučajeva (Odjeljak Resursi/Studije pojedinačnih slučajeva, strana 139), prikupite set članaka koji govore o trenutnim kršenjima ljudskih prava. Možete, po vlastitom izboru, izabrati samo jednu, dvije ili više priča. Pokušajte izabrati priče iste dužine. Možda ćete htjeti da svi diskutuju o istoj temi, ali možete, isto tako, predstaviti i nekoliko priča sa različitim temama. Za ovu aktivnost fasilitatoru su potrebni prezentacijski papir (flip chart) i markeri u bojama.

Aktivnost 1. Podijelite učesnike u manje grupe od tri do pet članova, i dajte svakoj grupi primjerak jedne priče. 2. Kažite svakoj grupi da pročita svoju priču, i porazgovara o tome koji je uzrok situacije opisane u priči, koji se etički principi i ljudska prava krše, i kakve su posljedice toga.

3. Ako za to imate vremena, zamolite grupu da pripremi dramatizaciju likova kako bi odglumili situaciju o kojoj su upravo čitali. Ta mala predstava ne mora nužno biti vjerna dramatizacija njihove priče, nego tek njena interpretacija. Ako se pak odlučite da preskočite ovaj korak, pređite odmah na tačku 5., odnosno, diskusiju o samoj priči. 4. Kad su grupe završile razgovor o pročitanoj priči, i pripremile svoje uloge, okupite sve grupe zajedno da izvedu svoje male predstave, a zatim razgovarajte o njima. 5. Koristite dolje navedena pitanja za diskusiju o priči. Dok prolazite kroz pitanja, sumirajte odgovore i razmišljanja učesnika na prezentacijskom papiru, tako da svi učesnici mogu vidjeti i vizualizirati svoje učenje. Možete također koristiti ‘tehniku karata’ ili ‘mentalne mape’ da predstavite zaključke grupe, tako da učesnici mogu učiti jedni od drugih. Ko su glavni protagonisti priče, i u kakvom su oni odnosu?

Koji je glavni događaj, ili situacija, u priči? Šta je bio uzrok tog događaja?

Čija su prava povrijeđena? Čija su prava ostvarena? Da li ljudi poštuju jedni druge? Da li ljudi preuzimaju odgovornost za sebe i za druge? Da li štite ljudska prava drugih? Kako bi se trenutna situacija mogla etički riješiti?

Šta nas je ova priča naučila, i kako je možemo povezati sa našim vlastitim životima? Podstičite učesnike da pričaju o vlastitim iskustvima kako biste proširili diskusiju.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Pomoći učesnicima da istražuju stavove i vrijednosti koji su neophodni za promjenu teških situacija.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Priče za dušu

Rezultati: Učesnici su razmišljali o stavovima i vrijednostima potrebnim za donošenje poštovanja, razumijevanja i mira svojim društvima. Materijali: Odaberite odgovarajuće priče o poštovanju, pomaganju drugima, pomirenju, opraštanju, itd., iz odjeljka Resursi/Priče, strana 123. Možete se odlučiti da izaberete samo jednu ili dvije, ali, isto tako, i više priča. Pokušajte izabrati priče iste dužine ali sa različitim temama. Za ovu aktivnost fasilitatoru će biti potrebni prezentacijski papir i markeri u boji.

Aktivnost 1. Podijelite učesnike u manje grupe od tri do pet članova, i dajte svakoj od njih po jednu priču. 2. Kažite svakoj grupi da pročita svoju priču i porazgovara o njenoj poruci, i moralnoj pouci. 3. Zatim pripremite dramatizaciju kroz koju će se priče predstaviti – ali ovo nije obavezno – ili pređite na tačku 5. 4. Okupite sve grupe na dramsku predstavu priča, i završite aktivnost diskusijom. 5. Koristite dolje navedena pitanja kako bi podsticali diskusiju o priči. Dok prolazite kroz pitanja, sumirajte odgovore i razmišljanja učesnika na prezentacijskom papiru tako da svi učesnici mogu vidjeti i vizualizirati svoje učenje. Možete također koristiti ‘tehniku karata’ ili ‘mentalne mape’, da biste predstavili zaključke grupe. I na taj način učesnici mogu učiti jedni od drugih. Šta nas ova priča uči, i šta ona može značiti za naše živote? Koje su vrijednosti istaknute u priči?

Možemo li povezati ovu priču sa situacijom iz stvarnog života? Dajte neke primjere. Završite aktivnost tako što ćete razmišljati o tome kako pouka priče može biti relevantna za naše živote. Podstičite učesnike da razmišljaju o tome kako naša djela i stavovi mogu imati učinak na druge ljude, kako pozitivan tako i negativan.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Pričanje priča

Cilj: Razvijati sposobnost slušanja i povezivati se sa drugima tako što ćemo zajedno kročiti u svijet priča. Rezultati: Učesnici su stekli osjećaj otvaranja prema mašti, i razvili sposobnost slušanja. Uvažavali su kulturno nasljeđe koje im je preneseno kroz priče. Materijali: Odaberite odgovarajuće priče iz odjeljka Resursi/priče, strana 123. Možete, također, odabrati i narodne priče iz vaše kulturne ili religijske tradicije. Stvorite opuštenu i prijatnu atmosferu. Smjernice koje slijede prilagođene su na osnovu Priručnika za pričanje priča.29

Aktivnost

Osigurajte odgovarajuće okruženje za pričanje priča. Možete se smjestiti oko logorske vatre, u nekom parku u prirodi, ili na nekom drugom, tihom mjestu. Možete koristiti svijeće, mirisne štapiće, instrumente, kao na primjer gitare ili bubnjeve, ili možete pustiti neku laganu muziku da počnete pričati priče. Da bi se priča razumjela, ponekad je neophodno dati neku uvodnu informaciju ili kraće pojašnjenje. Uvijek navedite izvor vaše priče: neki drugi pričalac priča, neka knjiga, i sl. Možete imati i neku uobičajenu frazu kojom počinjete ili završavate priču. Na primjer, kod Indijanaca sa američkog Zapada, običaj je da se sve pripremi za pričanje priče tako što onaj koji priča priču počinje riječju: “Krik” 74

A oni koji ga slušaju odgovaraju: “Krek” (što bi značilo: “Pričaj nam, želimo da čujemo tvoju priču.”) Tako, na primjer, priču možemo završiti riječima: Čiča miča, gotova priča. Priča, također, može početi i onim čarobnim riječima: “Jednom davno…”. U arapskom svijetu, pričanje priča često počinju riječima: “Ken ye me ken” što bi se moglo prevesti kao “bilo je i nije bilo”, i tada svi prisutni znaju da je došlo vrijeme za pričanje priče. Ili, na primjer u Iranu, kad ljudi počinju pričati priču, oni kažu: “Yeki bud, yeki nabud”, ili “bio jedan, nije bio jedan”. Održavajte sa vašom publikom kontakt pogledom. Budite svjesni da djeca ne mogu dugo mirovati. Ako priča ne ide dobro, možda ste izabrali pogrešnu priču ili pogrešnu grupu. Ako se to desi, razmislite o tome da pokušate skratiti priču i brzo je završiti. Možete, također, pronaći i dobro mjesto u priči gdje ćete stati, i sugerirati djeci da bi možda ona sama voljela otkriti kako se priča završava tako što će pročitati knjigu. Ako su djeci neke riječi nepoznate, ili vas upitaju šta neka riječ znači, pokušajte u priču ubaciti vrlo kratku definiciju. Ako cijela grupa postane nemirna, nemojte se ljutiti na njih. Izbjegnite da se pričanje priča pretvori u neprijatno iskustvo za sve. Analizirajte problem. Možda vaša priča nije odgovarajuća za tu publiku, ili je možda preduga. Vanjski faktori također mogu uticati na sposobnost djece da se skoncentrišu na slušanje. „Kecelja za pričanje priča“ može biti jako zabavna za manju djecu. Možete, na primjer, iskoristiti stolarsku kecelju sa džepovima. U svaki džep stavite neki predmet koji ima veze sa pričom, kao, na primjer, kamen za priču Supa od kamena. Neko dijete odabere jedan od džepova i priča počinje. Možete, na primjer, upotrijebiti neke jednostavne rekvizite, ali nemojte dozvoliti da oni odvuku pažnju slušalaca sa priče.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti. 29

Inez Ramsey, Počasni profesor na James Madison University, http://falcon.jmu.edu/ramsey/storyhandbook.htm

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Motivirati učesnike da više nauče i razmišljaju o situacijama u kojima vlada nepravda.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Situacije u kojima vlada nepravda Rezultati: Učesnici ispituju uzroke nepravde u svijetu, i razmišljaju o tome šta bi oni mogli uraditi da pomognu. Materijali: Slike čitavog niza događaja u svijetu u kojima se ogleda nepravda (loše postupanje sa ljudima, ljudska patnja, siromaštvo, sukobi), koje su izrezane iz novina ili magazina, neki posteri, itd. Može se koristiti i prezentacija urađena u PowerPoint programu. Internet stranice mnogih nevladinih organizacija često sadrže obilje takvih fotografija koje se mogu pohraniti na vaš računar, a zatim isprintati i pokazati učesnicima programa.

Aktivnost

Postavite fotografije koje ste odabrali na zidove, ili ih rasporedite po podu, a zatim zamolite učesnike da prošetaju prostorijom i posmatraju ih. Zatim se svi vratite i sjednite u krug, ali tako da možete i dalje posmatrati izložene fotografije. Zamolite učesnike da porazgovarate o tome šta su osjećali dok su posmatrali fotografije. Pitajte ih koja je fotografija ostavila najveći utisak na njih i zašto?

Zamolite neke od njih da vam kažu šta misle šta se to dešava na slici koju su odabrali: Šta se to moglo dogoditi? Ko je to uradio?

Zašto se to desilo?

Zašto ta osoba/e na slici ima/ju takav izraz lica? Šta te osobe misle i kako se osjećaju? Šta se sa njima sada dešava?

Može se desiti da učesnici imaju brojna pitanja o situacijama prikazanima na fotografijama, a važno je da sa ove sesije ne odu s osjećanjem bespomoćnosti, nemoći, pa čak i depresivnosti. Završite sesiju postavljajući im pitanja koja im mogu pomoći da razumiju druge. Evo nekih primjera takvih pitanja: Zašto ljudi nanose patnju jedni drugima?

Zašto ljudi ne poštuju život, uvjerenja i predodžbe drugih? Šta donosi mržnju, nepravdu i nasilje svijetu?

Kakvu ulogu religije i svjetovne organizacije imaju u situacijama nasilja ili nepravde? Kako religije doprinose miru?

Šta mogu sami učesnici uraditi, ovdje u vlastitom mjestu, kako bi pomogli drugima i pokušali ovaj svijet učiniti boljim? U vezi sa ovim posljednjim pitanjem može se dati čitav niz sugestija i prijedloga kao, na primjer: pružiti pomoć osobama koje traže azil, ili onima koji ‘ne pripadaju većinskom dijelu populacije’, moliti se za svijet, podizati svijest, ili napisati pismo svom parlamentu/premijeru, itd. Važno je podsticati ih da razmišljaju u smislu aktivnosti koje bi mogli poduzeti.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Crtanje karte

Cilj: Zainteresirati učesnike za svijet i njegovo bogatstvo, izlažući ih kulturama i religijama koje se prakticiraju u raznim dijelovima svijeta. Rezultati: Učesnici bolje razumiju druge religije i kulture, te važnost učenja o različitosti. Materijali: Velika karta svijeta, globus, a ako nema to, skica/crtež svijeta, samoljepljivi papiri (engl. post-it), manje naljepnice, pribadače u bojama, i sve što može poslužiti da se komentari i neke napomene prikače na kartu svijeta.

Aktivnost Podijelite učesnike u grupe od tri do četiri člana, i svaku grupu zamolite da na karti pronađe osam zemalja koje predstavljaju bar četiri različite religije. Dajte grupama 15 minuta da razgovaraju i dogovore se o tome koje su to zemlje, a onda još pet dodatnih minuta da svoje odgovore zakače na kartu. Sada ih sve okupite ispred karte, zamolite ih da pogledaju urađeno, i da razmijene svoja znanja. Stavite njihove odgovore na probu tako što ćete ih pitati o manjinama koje pripadaju drugim religijama u tim zemljama. Možete završiti sesiju postavljajući učesnicima neka, ili sva, od sljedećih općih pitanja: 76

Koje religije postoje u svijetu? Napravite spisak, i pogledajte koliko ih je navedeno? Koliko ljudi procentualno prakticira svaku od navedenih religija?

Koja je predominantna religija u tvojoj državi? U tvom gradu? U tvojoj školi? Da li se i druge religije prakticiraju? Kakva iskustva imaš sa onima koji prakticiraju druge religije?

Da li se oni, koji prakticiraju druge religije u tvojoj državi, gradu, ili školi, suočavaju sa problemima zbog svoje vjere? Ima li predrasuda ili diskriminacije? Ako ima, zašto je to, po tvom mišljenju, tako? Ima li išta što bismo mi mogli uraditi da umanjimo netoleranciju i nedostatak uzajamnog poštovanja? Šta je sa onima koji ne prakticiraju ni jednu religiju? Da li i prema njima ima predrasuda i diskriminacije? Diskutirajte malo o tome.

Učesnici mogu dati konkretne prijedloge kao, na primjer, među-vjerske posjete, kulturno veče ili izlet na određeno mjesto, a ti se prijedlozi mogu kasnije konkretizirati. Ako se ne znaju odgovori na mnoga od ovih pitanja, napravite spisak istih, ali i pitanja koja dolaze od samih učesnika tako da svi, uključujući i same učesnike, mogu istraživati u bibliotekama ili na Internetu, te na sljedećoj sesiji podijeliti svoja nova saznanja sa ostatkom grupe. Bilo bi korisno ako biste mogli prikazati neki video ili DVD rad o različitim religijama, ili napraviti prezentaciju koja sadrži nazive religija, njihove osnivače, osnovna uvjerenja i običaje (na primjer, način odijevanja, obrede, ceremonije, pisma).

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Omogućiti učesnicima da otkriju ko su drugi, i koliko su različiti ili slični njima samima.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Posegni za zvijezdama Rezultati: Učesnici su saznali koliko drugi, koji su drugačiji, mogu također biti i veoma slični njima samima. Učesnici su prihvatili sebe i druge sagledavši i unutarnje i vanjske osobine. Materijali: Papir i olovke, dosta konca u bojama (ili vunice), ljepljiva traka, nekoliko pari makaza.

Aktivnost 1. Svaki učesnik treba da nacrta jednu zvijezdu sa pet krakova – prije nego što počnu crtati zvijezde, možete im dati par sličnih šablona koje će svi prekopirati, tako da sve zvijezde budu otprilike iste, ili slične. Zamolite učesnike da navedu neke osnovne podatke o svom identitetu, i odaberite pet pitanja sa sljedećeg spiska: zamolite ih da na kraju svakog kraka napišu odgovore na tih pet pitanja, na primjer: koja je njihova religija, omiljena muzika, mjesto koje im najviše znači, osoba koja im je najvažnija u životu, i omiljena aktivnost. Možete, u skladu sa sastavom grupe, izabrati i neke druge opcije. 2. Kada završe sa pisanjem na svojoj zvijezdi, sjednite u krug, i zamolite ih da svako objasni svoj izbor. Zatim ih zamolite da zalijepe svoje zvijezde na zid. Onda dajte svakom od njih po jednu rolnu obojenog konca ili vunice, koju mogu koristiti da povežu slične krakove svoje zvijezde i zvijezde nekog drugog (religija s religijom, mjesto s mjestom, itd.). 3. Svaka osoba treba pokušati pronaći bar jednu sličnost sa osobom koja je predstavila svoju zvijezdu prije nje, ili sa bilo kojim drugim učesnikom koji je predstavljao svoju zvijezdu do tada. Vi, ili ko-fasilitator, možete to uraditi prvi tako da svaki učesnik vidi kako se pronalaze sličnosti. 4. Kada su svi slični krakovi povezani koncem, zamolite učesnike do odu do onih sa čijim su zvijezdama sada povezani, i da saznaju nešto više o njima. Kroz kraći razgovor s njima treba da otkriju još neke uzajamne sličnosti, ali i neke razlike. Na primjer, mi oboje volimo indijsku hranu, ili, ja volim fudbal a on/ona ne, ili on/ona voli kuhati a ja ne, ili oboje živimo u istom dijelu grada, itd. 5. Pogledajte sada koliko je zvjezdanih krakova ostalo nepovezano – da li su to neki interesi ili zanimanja koja su jedinstvena za posebne ljude? Razmišljajte o tome kako je čudesno i divno da ima toliko raznolikosti i bogatstva u svijetu. Isto kao što zvijezde mogu izgledati veoma slične jedna drugoj, mi znamo da su različite, i kako je to sve skupa jako uzbudljivo! 6. Zamolite učesnike da govore o ljudima koje su upoznali, objašnjavajući pri tom šta im je zajedničko, a o čemu imaju različita mišljenja. 7. I najzad, održite širu raspravu o tome šta je to što svakog od nas čini jedinstvenim. Naglasite da svi ljudi imaju neke zajedničke dodirne tačke, ali i da se također razlikuju u nekim važnim stvarima. Završite ovu aktivnost tako što ćete razgovarati o tome da je važno vidjeti druge i iznutra, a ne samo izvana.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Ono iza čega ja stojim

Cilj: Postići da učesnici čvrsto stanu iza svojih uvjerenja. Omogućiti im da razmotre vlastita uvjerenja, i da saznaju koja su to uvjerenja koja drugi imaju i iza kojih stoje.

Rezultati: Učesnici su otkrili kako se njihova uvjerenja i mišljenja razlikuju od uvjerenja i mišljenje drugih. Materijali: Potrebni su vam odgovarajući materijali za pravljenje linije na sredini prostorije ili igrališta na kojem provodite ovu aktivnost, na primjer, kreda, ljepljiva traka ili neka dugačka ali uska traka od tekstila, kao i dva velika znaka, na jednom treba pisati ‘slažem se’ a na drugom ‘ne slažem se’.

Aktivnost

Nacrtajte liniju na sredini sobe, ili igrališta, i postavite po jedan znak sa svake strane. Zamolite učesnike da se poredaju duž linije tako da su licem okrenuti vama. Zamolite ih da odgovaraju na niz rečenica koje će uskoro čuti, tako što će se kretati prema odgovarajućem znaku. Dakle, ako se sa nekom izjavom slažu, trebaju preći na stranu linije na kojoj stoji znak ‘slažem se’, i obratno. Pročitajte im neke izjave koje ste pripremili. Evo nekih primjera: Sva bi djeca trebala pohađati školu.

Samo najpametniji imaju pravo na obrazovanje nakon 14. godine života. Ubiti nekog iz bilo kojeg razloga je pogrešno.

Ljudi imaju pravo da se bore za ono u šta vjeruju. Svako ima pravo da živi u miru. 78

Niko ne bi trebao morati živjeti pod okupacojom druge države. Svako ima pravo na poštovanje.

Ja poštujem samo one koji poštuju mene. Zagađenje je odgovornost vlade.

Nema smisla bacati smeće u kontejnere kad drugi to ne čine. Svako ima pravo prakticirati svoju religiju. Religije su glavni uzrok sukoba u svijetu.

Pitanja su sročena tako da se učesnici mogu naći u kontradiktornom položaju, što bi trebalo da podstakne na dublje razmišljanje. Kada ste prošli kroz sve izjave, zamolite učesnike da sjednu u krug, a zatim zamolite neke od njih da objasne svoje odgovore, tj. zašto su stali na određenu stranu linije. Razgovarajte o pitanjima zbog kojih su se neki našli u sukobu sa samim sobom, te kako su se pri tom osjećali. Ako učesnici imaju poteškoća da se odluče za odgovor na neko od postavljenih pitanja, upitajte ih šta misle zašto je to tako. Osnovni zaključak koji bi trebalo donijeti na osnovu diskusije jeste da svijet nije jednostavan, i da nije uvijek lako odlučiti se u šta vjerovati, i kada zauzeti stav o nečemu, ili stati iza nekog uvjerenja. Pitajte svoje učesnike kako su se osjećali dok su drugi prelazili na drugu stranu linije. Šta su mislili o njima i o njihovim uvjerenjima? Završite aktivnost tako što ćete istaknuti kako se uvjerenja i mišljenja ljudi razlikuju, i kako ta uvjerenja i mišljenja treba poštovati čak i ako se mi s njima ne slažemo.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Stvoriti prostor i priliku za povezivanje između učesnika, koje će se formirati kroz zajedničko iskustvo u drugačijem okruženju.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Bubnjarski krugovi Rezultati: Učesnici su se međusobno povezali na drugačiji, prisniji način, i mnogo su naučili o svojim i životima drugih. Materijali: Nekoliko bubnjeva, drva za loženje, šibice, materijal za potpalu. Uputstva o tome kako naložiti logorsku vatru možete naći na http://www.luontoon.fi/page.asp?Section=8497

Aktivnost

Pripremite logorsku vatru i bubnjeve. Okupite učesnike oko vatre i dajte im bubnjeve. Ako već u grupi imate neke učesnike koji znaju svirati bubnjeve, zamolite ih da ostalim članovima pokažu neki jednostavan ritam, i kako se to radi. Pokušajte uključiti što veći broj učesnika da zajedno sviraju. Cilj je omogućiti da učesnici osjete čar stvaranja ritma zajedno. Nakon što su se svi dobro proveli i opustili, stvorite prostor i priliku za razgovor. Podstaknite učesnike da pričaju o bilo čemu, šta im prvo padne na pamet. Potrudite se da to bude prilika u kojoj će učiti jedni od drugih i otkriti i svoj unutarni svijet, kao i unutarnji svijet drugih. Dajte značenje muzici, vatri, noći, i svakom pojedincu koji učestvuje u ovoj aktivnosti. Razgovarajte o onim elementima koji ovo vrijeme čine tako jedinstvenim. Proširite temu tako što ćete pričati i o svim izvanrednim ljudima koji su dio zajedničkog nam čovječanstva, i da sa njima dijelimo univezum. Bubnjarski krugovi mogu poslužiti kao intiman svijet i vrijeme za razmišljanje, i lično i zajedničko, o tome kako ljudi mogu raditi za mir zajedno. Učesnici se povezuju i uče više o sebi samima, ali i o drugima, formirajući tako sinergije koje mogu biti izuzetno pozitivne za zajednički rad. Ako je to moguće, svakog mjeseca organizirajte bubnjarski krug kao jedan specijalan događaj. Bubnjarski krugovi se mogu koristiti i sa sljedećim aktivnostima: Pričanje priča. Pjesma i ples.

Meditacija i razmišljanje.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Međureligijske posjete Cilj: Doživjeti druge izvore duhovnosti, te učiti i saznavati o drugim vjerama kroz studijske posjete različitim svetištima kao što su: hramovi, džamije, sinagoge, crkve i gurdvare (gurdwara – hram u kojem se mole Sikhi, prim.prev.) Rezultati: Učesnici su proširili svoju svijest o poznavanje uvjerenja, obreda i duhovnih izražaja drugih religija. Materijali: Nabavite prospekte za učesnike u kojima su ukratko predstavljene osnovne informacije o religijama koje će proučavati. Oni bi također trebali praviti bilješke o mjestima koja posjećuju.

Aktivnost

Učesnici posjećuju jedan broj različitih svetišta. Te posjete treba grupisati u jedno putovanje koje bi trebalo trajati nekoliko dana, sedmicu ili možda čak i duži period. Bez obzira na religijsku pripadnost učesnika, ili na to da li su ateisti, svi oni mogu imati koristi od tog novog, vjerovatno jedinstvenog doživljaja stavljanja sebe u poziciju drugoga. Vjerska mjesta mogu se posjećivati bilo u vrijeme kada su otvorena za širu javnost, ili u vrijeme molitve. U oba slučaja, najbolje je da vašu posjetu organizirate kroz kontakte sa vjerskim službenikom zaduženim za odnose s javnošću. Važno je susresti se sa tom osobom koja će vam organizirati vrijeme posjete, i primiti vas kako biste joj objasnili međureligijski program i svrhu vaše posjete. Informirajte svog ‘domaćina’ da bi, imajući u vidu međuvjerski duh posjete, program trebao pružiti opisne, a ne čisto promotivne ili komparativne informacije. Taj bi program posjete, na primjer, mogao uključivati: 80

kraće izlaganje vjerskog službenika o osnovnim uvjerenjima date religije, objašnjenje različitih obreda u svetištu, i njihovo značenje i važnost, priliku za učesnike da postavljaju pitanja,

priliku da se razgovara sa mladima koji se inače mole u tom svetištu,

ako je to moguće, priliku da se prisustvuje samoj ceremoniji bogosluženja u tom svetištu, Ako je to prikladno, zamolite vaše domaćine da tokom posjete izmole jednu molitvu u tradiciji svoje religije. Prije posjete, informirajte svoje učesnike o njenoj svrsi: kažite im da je svrha posjete učiti o drugim vjerama. Također, naglasite potrebu poštivanja načina oblačenja koji se primjenjuje na mjestima koja će posjetiti, kao i na odgovarajuće i primjereno ponašanje. Nakon svake posjete, a prije nego krenete na novo odredište, odvojite vrijeme za diskusiju sa učesnicima. Podstičite ih i da razgovaraju o onome što su naučili, i da naprave poređenje sa vlastitom religijom ili drugima religijama o kojima su ranije učili. Razgovarajte i o tome šta su doživljavali dok su bili na tom vjerskom mjestu, i kako su se osjećali. Učesnici bi u svoje Dnevnike učenja trebali zapisati, na primjer: naziv svetišta koje su posjetili,

koga su upoznali i šta su naučili,

osnovne utiske o samom objektu i načinu moljenja, osnovna uvjerenja ljudi koji pripadaju toj religiji,

sličnosti i razlike sa onim što sam učesnik vjeruje – ako je religiozan ili ne.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

1. Pribavite informacije o svetištima za koja biste voljeli da ih vaši učesnici posjete. Uzmite u obzir vjerska ubjeđenja vaših učesnika, i prema tome ih uključite u vaše putovanje. Porazgovarajte sa učesnicima o vašem izboru mjesta koja želite posjetiti.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Uputstvo za pripremu međuvjerskih posjeta

2. Sastavite spisak mjesta koja želite posjetiti i isplanirajte najpraktičniji način da ih sve posjetite tokom vremena koje ste odredili za ovu aktivnost. Imajte na umu da trebate odvojiti dovoljno vremena za svako mjesto (ni premalo ni previše), i u svoj plan uračunajte i vrijeme koje će vam biti potrebno da dođete od jednog mjesta do drugog. 3. U svakom od svetišta koja namjeravate posjetiti, kontaktirajte odgovarajuću osobu, vjerskog službenika koji je zadužen za primanje posjeta. Objasnite svrhu vaše posjete i važnost iskustva i učenja o vjerovanijima drugih. Potrudite se da osigurate da će podaci i pojašnjenja, koje vaši učesnici budu dobili u svakom svetištu, biti informativni i da će biti pruženi u atmosferi poštivanja ostalih vjera. 4. Naglasite međuvjerki karakter grupe, bez obzira na to da li grupa uključuje mlade ljude iz različitih vjera, ili je to homogena grupa koja je u procesu učenja o poštivanju drugih uvjerenja. 5. Dogovorite datum i vrijeme posjete sa osobom koja će vas dočekati i primiti. Također dogovorite detalje kao što su, na primjer, vrsta posjete, da li će se ona odvijati tokom same ceremonije bogosluženja, kako bi učesnici trebali biti odjeveni, i da li će domaćini iznijeti nešto za osvježenje, itd. Pitajte i da li bi bilo moguće urediti da druga djeca ili mladi ljudi iz samog mjesta svetišta prisustvuju tokom vaše posjete kako bi imali priliku za upoznavanje i razgovor. 6. Ako je to moguće, pripremite brošuru za učesnike, koja sadrži osnovne informacije o religijama koje će biti posjećene tokom studijskog putovanja. 7. Informirajte učesnike o načinu na koji bi se trebali odijevati. 8. Prije posjeta, obavite pripremni sastanak sa učesnicima. Kažite im da pripreme pitanja i da posmatraju mjesto i sve ostalo, i iznutra i izvana. Na tom pripremnom sastanku, razgovarajte o religijama, i zamolite neke od učesnika da drugima daju osnovna pojašnjenja svojih religija. Pričajte učesnicima o tome koliko je važno da budu otvoreni i puni poštovanja. 9. Tokom same posjete pustite ih da istražuju mjesto, a isplanirajte i vrijeme za pitanja prije nego što to mjesto napustite i krenete dalje. 10.Nakon posjete, zamolite učesnike da napišu nešto o svom iskustvu i osjećanjima, i održite kratku diskusiju na kojoj ćete sumirati doživljaj posjete. Naglasite da je isto toliko važno učiti o vjerovanjima drugih koliko i o našim vlastitim.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Uporedi to

Z A J E D N O

Cilj: Istražiti sličnosti i razlike između različitih mjesta, vjera, kultura i uvjerenja. Ova aktivnost može se korisno primijeniti prije (ili, ako je neophodno, umjesto) međuvjerske posjete. Rezultati: Učesnici su produbili svoje znanje o raznolikosti u svijetu, i motivirani su da više nauče o uvjerenjima i religijskim praksama drugih. Materijali: Materijali koji opisuju razne vjere i vjerske običaje.

Aktivnost

Ako nije moguće organizirati međuvjerske posjete – ili možda kao pripremu za jedan broj posjeta – pripremite prezentaciju, ili pano sa informacijama o drugim religijama. Uvrstite slike, fotografije, riječi, umjetničke predmete koji predstavljaju ili opisuju različite vjere i vjerske običaje širom svijeta. Ako je moguće, kombinirajte ovu prezentacijsku aktivnost sa video projekcijom o raznim religijama. Potrudite se da im date i informacije o tome kako se ti ljudi oblače, šta rade, gdje idu, kome se mole, šta ne rade. Nakon prezentacije, podijelite učesnike u manje grupe, i zamolite ih da utvrde najmanje pet razlika i pet sličnosti među tradicijama koje su istraživali kroz ovu aktivnost.

Završite aktivnost tako što ćete razmišljati o tome koliko je svijet raznolik, kako su različiti ljudi koji žive na ovom svijetu, i kako je važno i neophodno učiti o uvjerenjima drugih da bismo bili u stanju razumjeti ih. Napomena: Osigurajte da se tokom cijele aktivnosti održava poštovanje prema tradicijama drugih.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti. Moje bilješke:

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Stvoriti prilike u kojima će učesnici jedni sa drugima podijeliti iskustva svojih različitih kultura i običaja.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Večeri kulture

Rezultati: Učesnici su doživjeli druge kulture, i tako otkrili više o sebi u odnosu na druge. Materijali: Prikladno mjesto za predstavljanje različitih kultura na kojem se mogu postaviti informativni panoi sa slikama, prikazivati prezentacije, puštati muzika, plesati, poslužiti neko osvježavajuće piće, postaviti neki odgovarajući predmeti, i sl.

Aktivnost Večeri kulture predstavljaju dobru priliku da se podijele iskustva i dožive tradicije druge države ili religije. Veče kulture može uključivati tradicionalnu hranu, nošnju, muziku, ples, kao i panoe na kojima su predstavljene geografske, kulturalne, religijske i ekonomske karakteristike te zemlje. Možete planirati nekoliko večeri kulture, i svako veče proučavati jednu religijsku tradiciju, ili za jedno veče napraviti prezentaciju svih kulturalnih grupa. Razmislite i o tome da li možete u vaš program uvrstiti i neki specijalan događaj kao, na primjer, gostovanje nekog muzičkog sastava ili plesne grupe, koji su tipični za zemlju ili religiju koja se te večeri predstavlja. To je prilika da se vašim mladim učesnicima omogući da preuzmu inicijativu u organiziranju događaja, jer se tu radi o njihovim kulturama i životima. Oni bi trebali odlučiti o, i organizirati, sve aspekte programa. Potrudite se da osigurate i dobru posjećenost prezentaciji tako što ćete na vrijeme poslati pozivnice porodicama i prijateljima kao i lokalnim dostojanstvenicima. Ako se učesnici suoče s poteškoćama u pribavljanju materijala potrebnih za veče kulture, predložite im da kontaktiraju ambasade i restorane koji bi mogli sponzorirati tu manifestaciju. Ako im se objasni namjera i svrha manifestacije, ambasade im mogu obezbijediti informacije, mape, brošure, a restorani tradicionalnu hranu. Ako vaša manifestacija uključuje predstavljanje više različitih kultura za jedno veče, predložite im da organiziraju program u vidu ‘bazara’ gdje će svaka država imati svoj štand na kojem će se predstavljati. Gosti tako mogu šetati od jednog štanda do drugog, razgledati izložene rukotvorine i predmete, a za to vrijeme uživati u nekom osvježavajućem piću i slušati muziku različitih kultura.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Izleti

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Stvoriti prilike da učesnici posjete mjesta na kojima do tada možda nisu bili, te da upoznaju ljude koje inače ne bi sreli. Ono što tamo vide i dožive može imati dubok uticaj na njihovo viđenje svijeta. Rezultati: Učesnici su doživjeli zajednicu koja je drugačija od njihove. Razmišljali su o tome kako ta zajednica djeluje u cilju poboljšanja života svojih stanovnika. Također su utvrdili potrebu za promjenom u toj zajednici, vrstu pomoći koja bi bila potrebna, odakle bi ta pomoć mogla doći, i kako bi oni sami mogli biti nosioci te promjene. Materijali: Organizirajte posjetu nekoj zajednici koja je drugačija i nepoznata većini učesnika u grupi. Možda je ta lokacija drugačija u društveno-ekonomskom smislu, ili je naseljava drugačija etnička grupa, ili je udaljena, možda čak i u nekoj drugoj državi. Posjeta može zahtijevati par sati vremena, cijeli dan, jedno veče ili čak i jedno noćenje. Važno je da je posjeta dobro organizirana, a najbolje bi bilo organizirati je u partnerstvu sa nekom organizacijom iz područja na kojem zajednica egzistira. Bilo da se radi o društvenom događaju, nekoj priredbi, ili okupljanju mladih koji će učestvovati u aktivnostima, fokusirajte se ne samo na trenutni život zajednice već i na njena prethodna iskustva i promjene koje su njeni članovi napravili kako bi unaprijedili svoje živote.

Aktivnost 84

Pripremite članove za posjetu tako što ćete ih uključiti u njenu organizaciju. Razgovarajte s njima o tome kuda otići, s kim bi se trebalo sastati, i šta bi tamo trebali raditi. Ako je program interaktivan, osigurajte da se učesnici za njega i pripreme. Možda mogu izvesti neki komad, nešto odsvirati ili otpjevati, ili već imaju neke igre koje bi mogli odigrati sa djecom i mladima s kojima će se susresti tokom posjete, ako je to tako planirano. Bit će daleko lakše za učesnike da se sprijatelje sa zajednicom ako nešto urade zajedno. Ako mladi ljudi iz te zajednice mogu biti ‘domaćini’ posjete, i ako će vaši učesnici sa njima zajedno provesti neko vrijeme, možda tokom nekih zajedničkih aktivnosti, onda obje strane mogu jedni od drugih naučiti neke nove stvari. Ako vaša posjeta uključuje ljude koji su donijeli promjene i transformaciju u zajednicu, organizirajte o tome panel diskusiju ili okrugli sto, što će biti prilika da se postavljaju pitanja i dobiju odgovori. Kao fasilitator, budite na oprezu kad je riječ o stereotipima koje bi učesnici možda mogli imati prema zajednici koju će posjetiti, i potrudite se da se program pozabavi tim stavovima na pozitivan način. Program bi trebao biti u potpunosti isplaniran sa ko-fasilitatorom i, ako je to moguće, trebalo bi organizirati jednu pripremnu posjetu zajednici, tako da ste svi skupa upoznati sa svrhom i programom posjete. Nakon tog izleta, održite diskusiju sa učesnicima kako bi oni mogli da se osvrnu na i razmišljaju o svojim reakcijama i osjećanjima, i kako su se ona promijenila kao rezultat posjete.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Učiti o uzrocima sukoba i mogućim načinima rješavanja nasilnih situacija. Aktivnost pomaže učesnicima da se stave u poziciju drugoga i razmišljaju o svojoj situaciji.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Korištenje dramatizacije Rezultati: Učesnici su iskusili zašto ljudi u specifičnim situacijama djeluju onako kako djeluju, te istražuju uzroke pristrasnosti, predrasuda i sukoba. Oni su također analizirali kako neetični postupci negativno utiču na društvo, i razgovarali o mogućim načinima za smanjenje nivoa nasilja u sukobu. Materijali: Pustite učesnike da opišu vlastite situacije ili koriste kartice za dramatizaciju koje su date u odjeljku Resursi/Dramatizacija, na strani 175. Također, možete pripremiti vašu vlastitu karticu na osnovu nekog aktuelnog događaja. Možete koristiti samo jednu karticu za sve učesnike, ali, isto tako, i jedan određeni broj scenarija zasnovanih na istoj temi.

Aktivnost

Podijelite učesnike u grupe. Svaku grupu zamolite da razmisli o sukobu ili nekoj situaciji nasilja koju su možda doživjeli, ili koja se dogodila u njihovoj školi, susjedstvu, ili među njihovim prijateljima, ili u prodicama. Podstičite njihovu kreativnost dajući im primjere mogućih sukoba kao što su: diskriminacija u školi, situacije nasilja u susjedstvu, problemi između članova porodice, ili problemi vezani za povezanost zajednice. Zamolite učesnike da odglume sukob tako što će prikazati trenutak kad on eskalira u nasilje. Dajte im vremena da iščitaju tekst kartice i uvježbaju svoje uloge prije nego ih odglume pred ostalim grupama. Kažite učesnicima da također moraju pronaći i rješenje, ili način, kako smanjiti nivo nasilja u situacijama koje odglume ostale grupe. Dok se odigrava situacija, i u momentu kad sukob eskalira, zaustavite predstavu tako što ćete uzviknuti: “Stop!”. U tom trenutku zamolite učesnike iz ostalih grupa da brzo smisle način na koji se situacija može promijeniti, ili smanjiti nivo nasilja. Ako neko ima ideju, kažite mu da zauzme mjesto onog lika u predstavi za kojeg smatra da bi mogao pomoći da se smanji nivo nasilja, ili da uvede novi lik u predstavu. Ponovite predstavu s novim rješenjem, i podstičite ostale učesnike da daju još ideja. Ponovite predstavu dva ili tri puta. Nakon svakog rješenja situacije, održite kratku raspravu tako što ćete postavljati sljedeća pitanja učesnicima: Da li je ovo bilo dobro rješenje?

Da li su svi koji su uključeni u ovu situaciju zadovoljni i vjeruju da je pravda bila ili će biti zadovoljena? Da li je ovo moguće u stvarnoj situaciji?

Da li je moguće jednostrano rješenje ili je neophodan kompromis (srž drame)

Šta bi se moglo desiti da … (postavite se kao đavolji advokat kako bi ih podstaknuli da kritički razmišljaju). Kada su sve predstave odigrane, razmišljajte o tome kako neetično djelovanje uništava društva, i narušava odnose među ljudima. Razgovarajte o značenju empatije i njenoj važnosti: u kakvom su odnosu empatija i poštovanje, i kako razumijevanje drugih pomaže da se uspostave bolji odnosi.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o djelovanju i ponašanju koje oni mogu primijeniti da bi u svoja društva donijeli više pravde i poštovanja.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Korištenje studije pojedinačnog slučaja Cilj: Omogućiti učesnicima da se stave u poziciju drugoga i razmišljaju o svojoj situaciji. Rezultati: Učesnici su iskusili zašto ljudi u specifičnim situacijama djeluju onako kako djeluju. Oni su također analizirali kako neetične radnje imaju negativne efekte na društvo, te razmišljali o uzrocima nasilnih sukoba i nepravde. Materijali: Koristite studije pojedinačnih slučajeva, koje možete naći u odjeljku Resursi/Studije pojedinačnih slučajeva, na strani 138, ili pripremite svoju vlastitu studiju, zasnovanu na trenutnim aktuelnim dešavanjima u društvu. Možete koristiti jednu studiju za sve učesnike, ali, isto tako, i određen broj slučajeva zasnovanih na istoj temi. Napomena: Studije pojedinačnih slučajeva fokusiraju se na situacije koje pogađaju manjine ili uključuju neetično ponašanje među mladim ljudima. Studije pojedinačnih slučajeva treba da odražavaju ovu temu.

Aktivnost Podijelite učesnike u grupe od četiri do šest članova, i svakoj grupi dajte primjerak studije jednog slučaja, te par sljedećih pitanja koja će im pomoći u diskusiji: Šta se dešava u ovoj studiji? Ko su žrtve? 86

Šta se može uraditi da im se pomogne? Dajte grupama malo vremena da pročitaju svoje studije pojedinačnih slučajeva i da porazgovaraju o njihovim implikacijama. Održite plenarnu diskusiju. Razgovarajte o studiji pojedinačnog slučaja. Kako su se negativne posljedice ove studije mogle izbjeći? Kako bih se ja osjećao/la da sam u ovoj situaciji?

Kakav bi bio moj odgovor/reakcija na tu situaciju? Šta ljudima nedostaje?

Kada je diskusija završena, razmišljajte o tome kako neetično ponašanje uništava društva i prekida odnose među ljudima. Predstavite značenje empatije i razgovarajte o njenoj važnosti. U kakvom su odnosu empatija i poštovanje, i kako razumijevanje drugih pomaže da se uspostave bolji odnosi?

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o djelovanju i ponašanju koje oni mogu primijeniti da bi u svoja društva donijeli više pravde i poštovanja.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Pomoći učesnicima da pronađu rješenja za predrasude, netoleranciju i nepravdu, korištenjem ‘bankarstva’ kao metafore.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Etična banka

Rezultati: Učesnici su tragali za načinima na koje mogu promovirati poštovanje u svojim društvima, i otkrili kako uzajamno poštovanje pomaže da se izgrađuje društveni kapital. Materijali: Jedna kutija, koja predstavlja banku. Banku može naizmjenično predstavljati i ‘bilansno stanje’ – veliki list papira na kojem se vide transakcije. Obezbijedite i papir u dvije boje: jedna boja će predstavljati ‘podizanje novca’, a papir u drugoj boji će predstavljati ‘čekove’.

Terminologija Podizanje novca – ovo su utvrđeni ‘problemi’. Ček – rješenja ‘problema’, koja se mogu deponovati u banku. Bilansno stanje – javna tabla na kojoj se sa lijeve strane vide ‘podignute sume’ a sa desne čekovi, sve dok pano ne dođe u ravnotežu.

Aktivnost Etična banka je fiktivna banka koja zapada u dug (prekoračenje bankovnog duga) usljed određenih problema, kao što je nedostatak razumijevanja i poštovanja u određenom kontekstu (škola, klub, porodica, sa prijateljima, u gradu, ili vladi). Zadatak učesnika je da pokušaju banci vratiti povjerenje tako što ulažu rješenja i akcije za rješavanje problema. Ova aktivnost može trajati nekoliko sedmica, a grupa se treba unaprijed dogovoriti o vremenu kad se nadaju da će banka biti kreditno sposobna.

Prva faza: prikupljanje ʻproblemaʼ Na jednoj ili više sesija, učesnici identificiraju ‘probleme’ koji banku tjeraju u dugove. Oni utvrđuju probleme radeći u grupama, i razgovarajući o problemima u različitim okruženjima: porodici, susjedstvu, školi, gradu ili državi. Podsjetite učesnike na povelje o ljudskim pravima, i na poštovanje i odgovornost koji idu zajedno sa pravima. Pitajte učesnike čija su prava zloupotrebljena, i da li ljudi preuzimaju odgovornost za sebe i za druge, i da li poštuju prava drugih ljudi. Može li ova analiza pomoći da se utvrde korijeni problema kao i njihova moguća rješenja? Grupe se sastanu kako bi podijelile ‘probleme’ koje su utvrdile, a zatim se to zapisuje na papir odgovarajuće boje. ‘Problemi’ se zatim stavljaju u ‘banku’: oni su navedeni na panou bilansnog stanja, pod različitim ‘računima’ kao što su ‘porodica’, ‘susjedstvo’, ‘škola’, ‘grad’, i ‘država’.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Druga faza: Banka funkcionira Učesnici su zaduženi za pronalaženje rješenja i pripremu aktivnosti na rješavanju bankinih ‘problema’. Banka će ostati u dugovima sve dok učesnici ne urade nešto što će, naposlijetku, doprinijeti rješenju specifičnog problemskog računa. Takve akcije ili rješenja se bilježe na ‘čekovnom’ papiru. Ovi doprinosi se čitaju, ispituju i razmatraju na posebnim sesijama, nakon čega se ažurira bilansno stanje. Podstičite vaše učesnike da razmjenjuju ideje i razgovaraju o tome kako se bave nekim problemima.

Zamolite učesnike da u svojim Dnevnicima učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti. Moje bilješke:

U Č I T I

Ž I V J E T I

Cilj: Učiti o važnosti donošenja odluke zasnovane na etičkim principima.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Dileme

Z A J E D N O

Rezultati: Učesnici su razvili sposobnost da samostalno donose etičke odluke. Materijali: Primjerci jedne ili više Moralnih dilema – vidi odjeljak Resursi/Moralne dileme, strana 143, ili napišite vlastitu (vidi dole); Smjernice za etičko odlučivanje (vidi stranu 90).

Napišite vlastitu moralnu dilemu 1. Predstavite situaciju gdje učesnici moraju odlučiti šta je ispravno a šta pogrešno. 2. Predložite dilemu u kojoj se čini da je najbolje rješenje ono koje koristi samim učesnicima, ali ima teške posljedice po druge. 3. Opišite situaciju koja sadrži prilike da se zaobiđu pravila. 4. Osigurajte da dilema uključuje situaciju u kojoj učesnici moraju donijeti vlastite odluke.

Aktivnost Podijelite učesnike u grupe od tri do pet članova, i zadajte im moralnu dilemu. Dajte im 30 minuta da razgovaraju o dilemi i da do rješenja dođu konsenzusom. Zatim svaku grupu zamolite da iznese svoje odluke ostalim grupama. Upoznajte učesnike sa Smjernicama za etičko odlučivanje (sljedeća strana). Učesnici prvo razgovaraju o ovim smjernicama, a zatim ih koriste da preispitaju svoje odluke. Razgovarajte o tome da li je upoznavanje sa smjernicama promijenilo odluke grupe ili ne. Da li je poznavanje ljudskih prava uticalo na njihove odluke? Da li žele revidirati Smjernice za etičko odlučivanje? Posvetite trenutak razmišljanju o činjenici da jedno pitanje ili problem može povući brojna i suprotstavljena mišljenja i stavove. Razgovarajte o potrebi da se stvari posmatraju sa različitih strana i da se svaka razmotri po svojoj težini.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Smjernice za etičko odlučivanje – međureligijski pristup Kada se nađete u situaciji u kojoj morate donijeti odluku, pokušajte koristiti sljedeća pitanja koja će vam pomoći da napravite dobar izbor: Da li ova odluka pogađa druge ljude? Koga? Da li vaša odluka utiče na vaša uvjerenja?

Da li vaša odluka utiče na uvjerenja drugih?

Da li će vaša odluka učiniti da drugi djeluju protiv svoje volje, ili suprotno svojim uvjerenjima? Da li vaša odluka uvažava stavove ljudi drugačijih uvjerenja ili kultura?

Može li vaša odluka prikazati u lošem svjetlu ljude koji su drugačiji od vas (u smislu spola, vjerske pripadnosti, ili u nekom drugom)? Da li vaša odluka degradira ljudsko dostojanstvo?

Možete li otvoreno iznijeti vašu odluku svojoj porodici, prijateljima, nastavnicima? Da li vaša odluka rješava problem, ili ga jednostavno skriva?

Hoće li u budućnosti biti nekih negativnih posljedica vaše odluke?

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti. Moje bilješke:

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Upoznati učesnike sa strukturiranim načinom rješavanja međuljudskih odnosa.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Rješavanje problema u šest koraka Rezultati: Učesnici su upoznali nenasilne alternative rješavanja problema. Otkrili su da mogu tragati za rješenjima tako što će mijenjati sebe, i uvidjeli da stav pomirenja često pomaže.

Aktivnost

Izaberite dva volontera koja će odglumiti sukob, kao na primjer, svađa oko neke knjige ili školskog pribora, zadirkivanje u vezi s oblačenjem ili izgledom, iznuđivanje novca, vraćeni predmet je u lošijem stanju nego što je bio kad je posuđen, ili nagovaranje da se učestvuje u nečem što drugi ne želi, i slično. Volonteri izvode tu malu predstavu ostatku grupe. Važno je da je svađa zaista žestoka i da oni nikako ne dolaze do rješenja. Zatim učesnike upoznajte sa procesom rješavanja problema u šest koraka:

Utvrdite potrebe:

“Šta je to što tebi treba (ili šta ti želiš)?” Svaka osoba u sukobu treba da odgovori na ovo pitanje, a pri tom ne smije kriviti ni optuživati drugu.

Definirajte problem:

“Kako ti vidiš ovaj problem?” Grupa može ovdje pomoći da se formulira odgovor koji uključuje potrebe obje osobe, ali ne dijeli krivicu na obje strane. Sukobljene osobe moraju se složiti sa definicijom problema.

Brzo dajte razne ideje mogućih rješenja:

“Ko može smisliti način za rješavanje ovog problema?” Svako u grupi može ponuditi odgovor. Odgovore treba zapisati, bez komentara, objašnjenja, osude, ili procjene. Cilj ovog koraka jeste izaći sa što je moguće većim brojem rješenja.

Procijenite rješenja:

“Da li bi bio zadovoljan sa ovim rješenjem?” Svaka strana u sukobu prolazi kroz spisak mogućih rješenja, objašnjavajući koje bi rješenje za nju bilo prihvatljivo, a koje ne.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Odlučite se za najbolje rješenje:

“Da li se oboje slažete sa ovim rješenjem? Da li je problem riješen?” Osigurajte da se obje strane slažu i priznaju svoje napore u pronalaženju rješenja.

Provjerite kako to rješenje funkcionira:

“Hajde da ponovo porazgovaramo za 10 minuta kako bi se uvjerili da je problem zaista riješen”. Ovaj korak je od suštinske važnosti. U svrhu fiktivnog problema u predstavi, realna procjena naravno neće biti moguća. U svakom slučaju, možete htjeti ponovno razmotriti postignuto rješenje i porazgovarati o njemu nakon utvrđenog perioda – od par minuta do sat vremena, sledećeg dana ili sledmice, ovisno od toga kakva je bila priroda sukoba, i kojeg su uzrasta djeca. Učesnici se zatim mogu podijeliti u grupe od četiri člana i vježbati rješenje u različitim dramatiziranim situacijama.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti. Moje bilješke: 92

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Omogućiti učesnicima da pronađu rješenja u situacijama u kojima nema poštovanja i razumijevanja.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Mirovne vijesti

Rez ultati: Učesnici su istražili pozitivna rješenja za situacije u kojima ne postoji poštovanje, i primjenjuju ovaj metod na sukobe u vlastitom životu. Materijali: Kartice mirovnih vijesti. Vidi odjeljak Resursi/Kartice mirovnih vijesti, na strani 177.

Aktivnost Zamolite učesnike da se podijele u grupe od četiri do pet članova. Dajte svakoj grupi jednu Karticu mirovnih vijesti: Kažite im da moraju pronaći rješenje i izvijestiti o njemu kao da je to udarna vijest na TV Dnevniku. Svaka grupa ima 30 minuta da pronađe rješenje i pripremi svoju vijest za TV Dnevnik. Zamolite ih da odglume situaciju, ili intervjiraju ljude koji su uključeni u tu situaciju, te da izvijeste o rješenju situacije. Održite diskusiju nakon svakih vijesti. Neka od pitanja bi mogla biti: Ima li drugih rješenja za datu situaciju?

Šta da je situacija pogoršana tako što…?

Da li predloženo rješenje krši prava drugih? Šta bi ti uradio da si u toj situaciji? Kako se ljudi mogu pomiriti?

Da li je pomirenje važno za mir u svijetu? Navedite svoje učesnike da malo vježbaju svoj intelekt, i slobodno misle o rješenjima tako što ćete podsticati inovativne ideje i polemiku. Podstičite ih da misle o miroljubivim rješenjima koja ne vrijeđaju druge ljude. Zamolite učesnike da događaje posmatraju kroz prizmu prava, poštovanja i odgovornosti. Čija se prava krše? Čija su prava ostvarena? Da li ljudi poštuju jedni druge? Da li pronađeno rješenje postiže to da ljudi preuzimaju odgovornost za sebe i druge? Da li štite prava drugih ljudi? Završite ovu aktivnost koristeći tabelu pod nazivom “12 vještina za transformaciju sukoba”, koja se nalazi na sljedećoj strani, kako biste sa učesnicima razmišljali o mogućim načinima transformacije sukoba. Na primjer, objasnite im kako medijacija (posredovanje) može pomoći da se postigne razumijevanje među sukobljenim stranama. Pitajte ih da li su oni sami ikada bili medijatori (posrednici) u nekom sukobu, ili da li su doživjeli neku situaciju u kojoj su drugi morali posredovati. Razgovarajte sa njima o tome kako, na primjer, izražavajući svoja prava mogu doći u situaciju gdje obje strane dobijaju (engl. ‘win-win’), ili kako se miroljubivi pregovori mogu postići tako što će biti blagi sa ljudima a snažni u rješavanju problema.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

12 vještina za transformaciju sukoba WIN-WIN

KREATIVNI ODGOVORI

RAZUMIJEVANJE Kako ovo vidi druga strana? Saslušaj motive, potrebe i interese

Vratiti se na potrebe Istražiti prilike za uzajamnu korist

Sukob kao prilika Važnost promjene Razvoj prilika

Izričitost Saznati moja prava Izraziti moja prava na ispravan način

Baviti se emocijama Kreativna snaga Nema popuštanja Mi to bolje radimo zajedno Ne odbijaj Razlika između ‘moć nad’ Stvaraj odnose koji i ‘moć sa’ obogaćuju

Željeti riješiti probleme Kako ja vidim problem Shvatanje vlastitih motiva

Napraviti skicu sukoba Izraditi opcije Kakve su potrebe? Nove alternative za bolja rješenja Koji su interesi? Razumijevanje konteksta Razviti mnogo ideja

Vještine pregovaranja Strogi sa problemom, blagi sa ljudima Pripremite dogovore

Široka perspektiva i tolerancija Rješenja koja pokazuju sva stanovišta Kreativna ravnoteža Široki dogovori

Moje bilješke:

Medijacija Promovirajte sigurno okruženje za učenje Nađite i koristite neutralnog posrednika

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Inicirati diskusiju o konceptu ‘poštovanja’, šta ono znači, i kako nedostatak poštovanja može uticati na društvo.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Fokus grupe o poštovanju Rezultati: Učesnici su otkrili kako priznavanje svačijeg prava na poštovanje može poboljšati odnose – od onih najprisnijih do globalnih. Materijali: Kopije Deklaracije o ljudskim pravima i Konvencije o pravima djeteta (vidi odjeljak Resursi).

Aktivnost

Kažite učesnicima da formiraju fokus grupe kako bi razgovarali o poštovanju. Fokus grupe su slične intervjuima, ali se realiziraju sa grupama od pet do deset članova, a ne na individualnoj osnovi. Njih vodi moderator, koji razvija sistem po kojem svaka osoba ima priliku da govori. Interakcija između učesnika može podstaknuti plodnu diskusiju i davanje mišljenja, proizvodeći kvalitativne podatke o učinku i djelotvornosti programa. Fokus grupe se obično mogu odvijati puno brže nego detaljni intervjui. One se koriste da se ispitaju tipovi koncepata i vrijednosti koje djeca i odrasli imaju o miru, kakve ideje imaju o tome kako se baviti nasiljem, i kakve sugestije o tome kako na najbolji način promovirati mir u školama i zajednicama. Kratka uputa za diskusiju o poštovanju mogala bi izgledati ovako:

Uputa moderatora Fokus grupe za diskusiju o poštovanju Želimo saznati šta ljudi u Fokus grupi misle o poštovanju. Koristite ova pitanja kako biste vodili diskusiju. Nije neophodno da ih koristite baš ovim redom kako su i navedena. Ko poštuje vas?

Ko vam ne pokazuje poštovanje baš u svakoj prilici?

Kako možete vidjeti da li vam ljudi ukazuju poštovanje?

Kada i zašto ne pokazujete poštovanje prema drugim ljudima?

Koji su argumenti za pokazivanje poštovanja uvijek i prema svakome?

Koji su argumenti za pokazivanje poštovanja prema samo nekim odabranim ljudima? Ako je neophodno, možete usmjeriti vaše grupe da se fokusiraju na jednu od sljedećih tema? Poštovanje u školi poštovanja?

Ima li nekih posebnih slučajeva u kojima se pokazuje nedostatak

Poštovanje u gradu useljenici i manjine?

Ima li nekih grupa koje ne dobijaju dužno poštovanje, kao što su

Poštovanje u porodici

Koliko se uzajamno poštuju članovi porodice? Ko je najviše poštovan? Ko najmanje?

Vjersko poštovanje

Da li mi poštujemo uvjerenja drugih ljudi? Ako ne, zašto?

Završite ovu aktivnost tako što ćete svi saslušati zaključke svake Fokus grupe. Možda ćete htjeti koristiti mentalne mape da steknete predstavu o tome kako učesnici razumiju šta je to poštovanje, i njegovu primjenu.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Međureligijski kafei Cilj: Omogućiti učesnicima da razgovaraju o tematskim pitanjima i razvijaju uzajamno razumijevanje i učenje. Rezultati: Učesnici preuzimaju odgovornost i obaveze u pogledu organiziranja aktivnosti u okviru kojih se ljudi okupljaju na jednom mjestu kako bi razgovarali i razmišljali o temama od zajedničkog interesa, te predlagali moguća rješenja društvenih problema. Materijali: Mjesta kao što su, na primjer, škole, neki objekti u susjedstvu, mjesta za molitvu, kuće učesnika u kojima se ljudi okupljaju, ako je to moguće na redovnoj osnovi, kako bi iz različitih perspektiva razgovarali o trenutnim dešavanjima i vjerskim pitanjima.

Aktivnost

Objasnite vašim učesnicima ideju Međureligijskog kafea kao mjesta na kojima se ljudi okupljaju (a poželjno je da pripadaju širem broju različitih religija) kako bi razgovarali o nekim aktuelnim tematskim pitanjima, i, kao u svakom kafeu, uživali uz neko lagano osvježavajuće piće. Kažite vašim učesnicima da organiziranje jednog ili više Međureligijskih kafea može biti dio njihove predanosti promoviranju uzajamnog razumijevanja. Manja grupa volontera mogla bi da čini jedno ‘vijeće’ koje bi osiguravalo da ova neformalna susretanja zapravo predstavljaju mjesta gdje se učesnici osjećaju ugodno dok razgovaraju i uče jedni od drugih, i da se tu također nađu i osobe koje inače ne bi drugačije nikad upoznali. Da bi organizirao jedan Međureligijski kafe, ‘vijeće’ bi trebalo da: odabere temu o kojoj će učesnici kafea razgovarati,

donese odluku o metodu predstavljanja informacija, na primjer, kratak dokumentarni film, prezentacija u PowerPoint programu, neki vanjski predavač, pano sa fotografijama ili novinskim isječcima, isplanira i utvrdi program koji bi trajao par sati. Program bi trebalo da predvidi sve: od trenutka kad ljudi počnu dolaziti, osvježavajuća pića, moguću potrebu za jednom ili dvije uvodne relaksirajuće rečenice (eng. ice-breaker), koje stvaraju ugodnu atmosferu i ljude navode na razgovor, uklanjajući tako moguće barijere među njima, upoznavanje gostiju sa temom okupljanja, kao i da ispita da li postoji potreba za sesijom pitanja i odgovora i/ili općom diskusijom u kojoj su svi prisutni pozvani da učestvuju,

odluči o tome koja osvježavajuća pića treba poslužiti, odakle će se ona nabaviti, ili ko će ih obezbijediti, i u kom trenutku će biti na raspolaganju učesnicima kafea, neko, ne mora nužno biti odrasla osoba, treba da neformalno ‘predsjedava’ radom ‘kafea’: da najavi prezentaciju/predavača, itd., da upravlja diskusijom, prima pitanja i omogućava razmjenu stavova iz ‘publike’, predsjedavajući bi trebalo da održava diskusiju postavljajući pitanja učesnicima ili predavaču, najbolje o tome šta bi trebalo uraditi povodom date situacije i kako se ona može promijeniti,

predsjedavajući treba da osigura da se svačiji doprinos diskusiji tretira sa punim poštovanjem,

predsjedavajući zatvara sesiju trenutkom ‘šutnje za mir’. Ako će biti organizirano više Međureligijskih kafea, prije nego se raziđu, obavijestite posjetioce o datumu i mjestu održavanja sljedećeg. Možete ih također pozvati i da predlože teme za diskusiju tokom sljedećih susreta. Vijeće treba da promovira svoje Međureligijske kafee putem postera i sl., naročito na mjestima gdje se ljudi okupljaju na molitvu, pa čak i u lokalnim medijima. Mogu, također, pokušati da uključe i svoje roditelje kako bi osigurali raznovrsnost gostiju u smislu godina.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Razgovarati i učiti više o važnim religijskim pitanjima i sukobima, kroz učešće na forumu gdje su svi jednaki.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Okrugli stolovi

Rezultati: Učesnici su dobili informacije o različitim vjerskim sukobima, kako su se ti sukobi odrazili na svijet i na potrebu poštovanja ljudi koji pripadaju drugim kulturama, vjerama i tradicijama. Materijali: Okrugli sto, ili nešto slično tome, gdje svi učesnici mogu sjesti u krug i pri tom gledati jedni u druge. Informacije o sukobu ili nekoj aktuelnoj temi. Prezentacijski papir (flip-chart) i markeri u bojama.

Aktivnost

1. Upoznajte svoje učesnike s metodom održavanja ‘okruglog stola’ u svrhu diskusije o raznim pitanjima i temama. Okrugli sto nema ‘začelje’, nema ‘strane’ i nema ‘kraj’ pa stoga ni jedna osoba ne može zauzeti privilegiranu poziciju i svi za stolom se tretiraju kao jednaki. Ideja okruglog stola potiče iz britanske legende o kralju Arturu i njegovim vitezovima Okruglog stola u Kamelotu (Camelot). 2. Odaberite sa svojim učesnicima neko pitanje iz oblasti religije, ili neki primjer vjerskog sukoba, o čemu će oni diskutirati za okruglim stolom. Unaprijed odredite datum za održavanje okruglog stola tako da učesnici imaju dovoljno vremena da se pripreme. Kažite im da je namjera održavanja okruglog stola da se omogući analiza date teme iz svih uglova (ekonomskog, političkog, društvenog i iz ugla religije). Zamolite ih da se naročito fokusiraju na sposobnost čovjeka da stvara, uništava, ali, isto tako, i da mijenja. 3. Unaprijed dajte učesnicima neke informacije o temi, ali ih podstaknite i da urade vlastito istraživanje i donesu neke nove informacije za sto. 4. Za vrijeme održavanja okruglog stola, zamolite jednog od učesnika da bude moderator. Potrudite se da svi učestvuju i daju svoj doprinos diskusiji tako što ćete uključivati one koji su došli sa novim informacijama, ili one koji postavljaju pitanja, a i one koji inače oklijevaju uzeti riječ i rijetko govore tokom diskusija. 5. Možda ćete htjeti koristiti prezentacijski papir za crtanje dijagrama i predstavljanje informacija o sukobu. Možete zamoliti da se među učesnicima javi neki volonter za ovaj zadatak. 6. Kao fasilitator, uključite se među ‘jednake za stolom’ ali nemojte sa njima dijeliti ono što znate, jer je to odgovornost i zadatak učesnika. Nemojte ispravljati njihove stavove ili interpretacije, ali dajte pojašnjenja ako se pojave pogrešna konceptualna tumačenja. 7. Diskusiju možete završiti pitanjima, na primjer: Zašto religije raspiruju sukobe?

Da li ljudi žele da se bore protiv onih koji ne pripadaju njihovoj vjeri ili ne dijele njihovo ubjeđenje? Da li je nemoguće da ljudi, koji pripadaju različitim religijama, žive i rade zajedno?

Šta mi možemo uraditi da oni koji su različite vjere, ili ateisti, žive zajedno u skladnim odnosima?

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Debate

Z A J E D N O

Cilj: Omogućiti učesnicima da sukobe i nepravde shvate iz jednog drugačijeg ugla, te da vježbaju konstruktivnu raspravu u kontroliranom okruženju. Rezultati: Učesnici su razmišljali o situacijama, ponašanjima i stavovima koji utiču na ljudsko dostojanstvo, kao i na njihov vlastiti sistem vrijednosti. Debatiranje je formalno, usmeno sučeljavanje dva pojedinca, tima, ili grupe, koji daju argumente kojima podržavaju suprotne strane nekog pitanja, uglavnom prema utvrđenoj formi ili proceduri. Postoje pravila prema kojima se debatiranje odvija, a koja omogućavaju ljudima da raspravljaju, i donose odluke o razlikama, unutar definiranog okvira interakcije. Pravila koja su ovdje navedena prilagođena su iz Svjetskog takmičenja škola u debatiranju.30 Učesnici mogu imati koristi od održavanja redovnih debata tako da svi dobiju priliku da govore i razvijaju disciplinu neophodnu za doprinos debati.

Aktivnost

Učesnici odaberu neko aktuelno pitanje ili temu koja se trenutno pojavljuje u vijestima, ili koja za njih same ima određeni značaj. Obično se tema ili pitanje postavlja kroz tezu (engl. motion) koja glasi: “Ova strana vjeruje da...“. Jedna strana, ili tim govornika, predlaže tezu, a druga se suprotstavlja. Teba da postoji i predsjedavajući koji održava red i pazi na vrijeme. 1. Svaka strana ima tri govornika. 98

2. Svaki tim treba da odluči o redu kojim će govoriti govornici. Prije nego debata počne, svaki tim mora predsjedavajućem saopćiti imena svoja tri govornika, i red kojim će oni govoriti. 3. Vodeći govornici svakog tima govore prvi i najduže vremena. Strana koja je predložila tezu govori prva, a nakon nje govori suprotna strana. 4. Nakon prvih govornika govore drugi govornici svake strane, koji odgovaraju na prve govore, s tim što suprotna strana govori prva, a nakon nje strana koja je predložila tezu. 5. Nakon toga, govori treći govornik svake strane. Ponovo prva odgovara suprotstavljena strana, a nakon nje strana koja je predlagač. 6. Vrijeme za prvi govor je 8 minuta a za repliku 4 minute. 7. Jedine osobe koje mogu govoriti u debati su tri govornika iz svakog tima, kao što je najavljeno od strane predsjedavajućeg na početku debate. 8. Tokom same debate, govornici ne smiju komunicirati ni s kim u publici. 9. Možete završiti debatu zamolivši publiku da glasa o najubjedljivijem argumentu. 10.Kao završna diskusija, pitajte učesnike da li i kako njihova vjerska ubjeđenja djeluju kao smjernice za njihova mišljenja, stavove i ponašanje. Kvalitet debate će biti bolji ako se tema i govornici odrede unaprijed, što onda daje vremena za pripremu.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti. 30

http://www.schoolsdebate.com/guides.asp

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Stvoriti priliku da učesnici razmišljaju o svojim životima, o tome ko su, i o svom odnosu prema drugima i prema okruženju.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Meditiranje o sebi samom – tiho putovanje Rezultati: Učesnici shvataju potrebu da sami sebe procjenjuju kako bi se prema drugima odnosili na pozitivniji način. Materijali: Jedna slabo osvijetljena prostorija, ili šest zasebnih manjih prostorija ili separea. Papir u boji ili karton (žuti, crveni, zeleni, crni, bijeli i plavi). Napravite prijatnu atmosferu sa laganom muzikom, mirisom tamjana, svijećama, slikama na kojima su prikazana neka lijepa i tiha mjesta, ili citati iz svetih knjiga, ili poezije na zidovima. Potrebno je također i šest fasilitatora.

Aktivnost Sklonite namještaj i napravite šest zasebnih područja na podu (ili po jedno u šest različitih prostorija), tako što ćete na pod staviti papire ili kartone u različitim bojama. Potrebno je šest fasilitatora, po jedan za svaku boju. Za svaku boju, fasilitator će postaviti nekoliko pitanja za razmišljanje (vidi prijedloge dolje). Kažite učesnicima da sada kreću na tiho putovanje kako bi više naučili o sebi samima. Kretat će se kroz gore navedenih šest različitih područja, a u svakom od njih će meditirati o svom životu i odnosima sa drugima. Podijelite učesnike u šest identičnih grupa od maksimum pet članova. Da bi počeli ovu aktivnost, usmjerite svaku grupu u jedno od šest područja (ili zasebnih prostorija). Nakon 15 minuta, svaka grupa treba da pređe u neko drugo područje (ili prostoriju). Dok borave u jednom od područja, učesnici treba da sjede ili leže. Ako to žele, mogu zatvoriti oči i pokušati se opustiti. Fasilitator će postavljati pitanja, ali učesnici ne trebaju da odgovaraju, niti ulaze u raspravu. Ovdje je cilj da oni u tišini razmišljaju o pitanjima koja im se postavljaju i da ih dovode u vezu sa vlastitim životom. Ova sesija može uznemiriti neke od učesnika, a vi se za to morate pripremiti. Također, nakon sesije posvetite nešto vremena za razgovor o tome kako su se učesnici osjećali tokom same sesije – šta im se najviše dopalo a šta najmanje, šta im je ostalo u najživljem pamćenju, a šta će iz ovog iskustva ponijeti sa sobom.

Sugestije za fasilitatore (pitanja su retorička, ne ispitivačka):

Žuto – razmišljanje o pronalaženju svjetla unutar nas samih. Koliko je tvoj odnos sa drugima ispunjen mirom? Da li si ti ponekad svjetlo drugim ljudima? Misli o tome kako možeš unijeti svjetlost u teške situacije. Kako možeš pronaći mir iznutra i donijeti mir drugima? Zeleno – boja prirode. Svi smo mi odgovorni za životnu sredinu. I svi se moramo nadati da, čak i kad smo usred problema i poteškoća, postoji nešto u nama što nam govori da će sve biti dobro.

Crveno – boja ljubavi. Koga najviše voliš? Slušaj otkucaje svog srca, kada ono kuca brže – tako brzo da ga možeš čuti? Mi svoju ljubav ljudima dajemo slobodno, ali lišavamo te ljubavi neke druge kojima je ona možda stvarno potrebna. Kako možemo naučiti da nam je stalo do onih koje nije lako voljeti?

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Crno – boja promjene i unutarnje snage. Ona znači mogućnost i potencijal. Ovdje učesnici razmišljaju o tome kako mi prosuđujemo o drugim ljudima. Da li ti veoma kritično ocjenjuješ druge? Da li si naročito kritičan ako su ljudi mnogo drugačiji od tebe? Misliš li da je teško razumjeti i voljeti nekog koga smatraš drugačijim od sebe?

Bijelo – ovdje učesnici razmišljaju o tome kako vole i poštuju sami sebe. Kaže se ‘ako ne voliš sebe ne voliš ni druge’ – po tvom mišljenju, koliko je ova izreka tačna?

Plavo – ovdje učesnici razmišljaju o svojim dobrim osobinama i talentima. Šta te nadahnjuje? Šta te čini jedinstvenim? Kako tvoji kvaliteti i talenti utiču na druge? Kako koristiš te kvalitete da bi pomogao ili služio drugima? Važno je živjeti u miru sa drugima i doprinijeti slozi u svijetu.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti. Moje bilješke:

100

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Učiti o vjerskim i društvenim vođama koji su svijetu donijeli mir, i iz duhovnih praksi koje mogu donijeti mir u živote učesnika i živote drugih

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Vjerske i društvene vođe Rezultati: Učesnici su istraživali ponašanje i stavove ljudi koji služe kao uzor, te razmišljali o tome kako izgraditi stav pomirenja prema drugima. Materijali: Filmovi (uključujući dokumentarce, video snimke ili igrane filmove) o životu jednog ili više uzora kao što su: Aung San Su Ći (Aung San Suu Kyi), Dalaj Lama (Dalai Lama), Mahatma Gandi (Mohandas Gandhi), Martin Luter King mlađi (Martin Luther King, Jr.), Papa Ivan Pavao II (Pope John Paul II), Imam W. D. Muhamed (Imam W. Deen Mohammed), Majka Tereza (Mother Theresa), Nelson Mandela, Ket Stivens - Jusuf Islam (Cat Stevens - Yusuf Islam), Rabin Abraham Džošua Hezel (Abraham Joshua Heschel), Mojsije Majmond (Moses Maimonides), Tič Nat Han (Thich Nhat Hanh), Širin Ebadi (Shirin Ebadi), Svami Vivekananda (Swami Vivekananda), ili bilo koji drugi pojedinac za kojeg smatrate da je uticao na mir i radio za mir i dobro čovječanstva.

Aktivnost Pripremite prezentaciju ili prikažite film o jednom ili više vjerskih ili društvenih vođa, koji su svijetu donijeli mir. Nakon filma (vidi odjeljak Resursi/Filmovi, na strani 149), ili prezentacije, zamolite učesnike da prodiskutiraju o ličnostima o kojima su upravo nešto više saznali: Koje osobine je ta ličnost imala a koje su je učinile tako izuzetnom?

Kakva su bila uvjerenja koja su motivirala njegovo ili njeno djelovanje?

Šta je ova osoba uradila, i kako je djelovala da bi promijenila situaciju u kojoj je preovladavala nepravda? Kako se ova osoba odnosila spram opraštanja i kako je doprinosila pomirenju u društvima? Možda ćete trebati razgovarati sa učesnicima o tome šta za njih znači pomirenje, kako se neko može pomiriti sa drugima, i zašto je to važno. Učinite diskusiju više ličnom tako što ćete upitati učesnike kako se oni odnose spram opraštanja i pomirenja. Možete im postaviti specifična pitanja, kao na primjer: Šta te sprečava da oprostiš drugima?

Šta ‘košta’ da se bude više pomirljiv, odnosno, šta je potrebno da bi mi djelovali pomirljivo?

Kako se to što nas naši uzori uče može primijeniti na naše živote? Kako pomirenje može biti sredstvo za mijenjanje svijeta?

Završite ovu aktivnost tako što ćete zamoliti svakog učesnika da napiše koji su to stavovi i ponašanje koje želi usvojiti kako bi postigao unutarnji mir.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

101

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Zašto me to boli? Cilj: Stvoriti prostor u kojem će srca učesnika ‘zacjeljivati’, i gdje će se praznina popunjavati duhovnom utjehom i unutarnjim mirom jer će odustati od bola i tuge. Rezultati: Učesnici su meditirali o osjećanjima koja njihova srca ispunjavaju bolom i tugom, i prepoznali potrebu za pomirenjem i unutarnjim mirom.

Aktivnost

Kažite učesnicima da je ovo aktivnost meditiranja o stvarima koje su im prouzročile bol, kao i o bolu koji su oni možda nanijeli drugima. Vi ćete pokušati da im pomognete da dođu do pomirenja i nađu unutarnji mir. Počnite tako što ćete razmišljati o šteti koju drugima možemo nanijeti svojim riječima, stavovima i ponašanjem. Zgodno poređenje koje možete napravite je šteta koja je nanesena na zidu kad udaramo čekićem po njemu, i tako napravimo rupe ili udubljenja. I kako je teško popraviti ta oštećenja tako da zid ponovo izgleda kao prije, čvrst i gladak. Ili zgužvajte list papira u ruci, a zatim ga dajte nekom od učesnika da pokuša da ga izravna. Objasnite kako naši stavovi, ponašanje i riječi, često mogu napraviti rupe u našim odnosima sa drugim ljudima, rupe koje se više ne mogu tako lako popuniti. Slično tome, i drugi mogu u našim srcima napraviti rupe koje je teško izravnati. Naša srca se osjećaju prazna kad imaju te rupe, a ta praznina treba biti popunjena opraštanjem i pomirenjem.

102

Nakon što ste razmišljali, pokažite učesnicima pitanja na prezentacijskom papiru koja ste ranije napisali, tako da ih svi mogu vidjeti, ili podijelite svakom po primjerak spiska tih pitanja. Svrha ovih pitanja je da pomognu učesnicima da meditiraju o tome šta kod njih izaziva tugu i bol.

Zašto me to boli?

Da li se u posljednje vrijeme u tvom životu desilo nešto što te i danas boli? Šta se desilo? Kako se osjećaš? Šta kod tebe izaziva bol i tjeskobu? Da li su ta osjećanja fizičke prirode? Psihičke? Opiši ih. Želiš li da se i dalje tako osjećaš? Da li to boli samo tebe i nikog više? Želiš li nastaviti rasipati energiju tako što ćeš i dalje gajiti takva bolna osjećanja? Možeš li zamisliti koliko bi bio sretan kad bi mogao popuniti te rupe u svom srcu? Možeš li zamisliti kakav bi ti bio život da odbaciš tu bol? Možeš li to sada uraditi? Zatvori oči i zamišljaj svoj život bez tih osjećanja i misli. Zamišljaj da si na nekom lijepom i mirnom mjestu. A sada pusti da ta bolna osjećanja izađu iz tebe. Ti si jedini koji može ‘zacijeliti’ tvoje srce i donijeti mir u tvoju dušu. Oprosti sebi. Opraštanje ne znači pomirenje, nego te priprema da se sa stavom pomirenja suočiš sa datom situacijom.

Završite ovu aktivnost tako što ćete svakom učesniku dati svijeću koju on treba upaliti. Ona predstavlja mir i volju da se pomire sa onima koji su im nanijeli bol i tugu. Zamolite učesnike da se okupe i zajedno provedu trenutak razmišljanja u tišini, kako bi svoju prazninu ispunili opraštanjem i pomirenjem.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Otkriti vrijednost svake osobe kroz posmatranje drugih i svog unutarnjeg bića.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Priča o Bobiju

Rezultati: Učesnici su otkrili da bi oni mogli biti ona osoba koju su osuđivali. Razmišljali su o svojim predrasudama, i o tome kako oni sami mogu biti žrtva predrasude.

Aktivnost Okupite se sa svojim učesnicima na jednom mjestu i ispričajte im Bobijevu priču.

Priča o Bobiju Svi znate Bobija. Ne smatraju ga baš najfinijim momkom u školi, a i samim svojim izgledom odudara od drugih. Ima najmanje 12 kilograma više nego ostali učenici, i uvijek je neuredan i prljav. Odjeća mu je staromodna i ponekad smrdi. Ima pokvarene zube i bubuljičavo lice. Jeste li ga vidjeli? Momke kao što je on ljudi izbjegavaju na školskim hodnicima. On je onaj što je uvijek sam u školskoj kafeteriji ili na odmoru. Ponekad neki, koji su malo ljubazniji, hoće da sjednu kraj njega, ali se boje da će ih drugi zadirkivati zbog toga. Međutim, ja sam jednom sjedio s njim i shvatio sam da je Bobi poprilično isti kao vi ili ja. 103

Pitajte učesnike:

Šta ljude privlači tebi?

Šta neke ljude drži podalje od tebe?

Kako će Bobiju pomoći sve one loše stvari koje smo rekli o njemu?

Kako Bobiju to što ga izbjegavamo može pomoći da izađe iz svog svijeta? Koje su to dobre strane koje bi Bobi mogao imati? Šta bi mi mogli imati zajedničko sa Bobijem?

Kada su završili diskusiju, upoznajte svoje učesnike sa Bobijem. Bobi je predstavljen globusom. Zatražite da globus ide od ruke do ruke, i da ga učesnici veoma pažljivo drže i prenose. Bobi je veoma osjećajan i možemo ga povrijediti. Kad je globus prošao sve učesnike u prostoriji, zamolite ih da se podijele u manje grupe i da razgovaraju o načinu na koji tretiraju druge ili doprinose predrasudama. Zamolite ih da se ponovo okupe na plenarnoj sesiji gdje ćete svi zajedno razgovarati o potrebi da cijenimo sebe i druge, bez obzira na naše prednosti i mane. Razmišljajte o važnosti posmatranja unutarnjeg bića drugih a ne fokusiranja na vanjski izgled.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Kakav bi svijet bio da… Cilj: Pružiti priliku učesnicima da razmišljaju o učinku sukoba u svijetu, i koje su to vrijednosti potrebne svima kako bi pomogli da se izgradi bolji svijet. Rezultati: Učesnici su razmišljali o uzrocima i posljedicama sukoba, i o važnosti uzajamnog razumijevanja. Vizualizirali su načine na koje mogu doprinijeti razvijanju uzajamnog razumijevanja. Materijali: Prezentacijski papir (flip chart) olovke, razglednice, magazini, novine, ljepilo. Prikupite i pripremite onoliko materijala koliko smatrate da bi vam moglo zatrebati.

Aktivnost 1. Zamolite učesnike da formiraju parove i, koristeći materijal koji su dobili, nacrtaju crtež ili naprave prikaz onoga kakav bi svijet bio da: nema nasilja i sukoba.

sam ja promijenio ______ ili uradio _____.

Ili, neka nacrtaju prikaz vaše izjave, bazirane na onome što želite da bude istaknuto kroz vašu zajedničku diskusiju. 2. Okupite sve učesnike i zamolite parove da objasne svoje crteže.

104

3. Vodite diskusiju na osnovu pitanja ili problema predstavljenih na crtežima. Također razmotrite: Šta mi možemo uraditi da promoviramo uzajamno razumijevanje među ljudima različitih vjera? Kako možemo promovirati pomirenje među ljudima različitih vjera i kultura? Koji su kvaliteti ili vrijednosti potrebni da bi bilo više razumijevanja?

Po tvom mišljenju, koju ulogu religije imaju u pomaganju ljudima da imaju više razumijevanja i poštovanja prema drugima? Kako ti možeš pomoći u izgradnji svijeta u kojem ljudi poštuju jedni druge?

Ova aktivnost bi mogla biti provedena kako kampanja unutar škola, u okviru koje će u školama biti postavljeni panoi sa izloženim crtežima i radovima na ovu temu.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti. Moje bilješke:

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Izgraditi samopoštovanje i promovirati radosno uvažavanje.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Radosno uvažavanje Rezultati: Učesnici su osnažili svoje samopouzdanje i samopoštovanje, doživjeli moralnu podršku i radosno uvažavanje među ljudima u grupi. Materijali: Potrebno je da svaki učesnik dobije po dvije plastične čaše, jednu praznu a drugu napunjenu zrnima graha (mogu poslužiti i soja, kukuruz i sl.)

Aktivnost 1. Učesnici sjednu u krug. Zamolite ih da zatvore oči i duboko dišu, i zaborave ono što su tog dana doživjeli i radili. 2. Svima dajte po dvije male plastične čaše. U jednoj su zrna graha, a druga je prazna. 3. Kažite učesnicima da razmisle o dobrim djelima koja su uradili tokom prošle sedmice, a to može, na primjer, uključivati lijepo ponašanje, neke lijepe riječi koje su rekli drugima ili o drugima, pomoć koju su nekom pružili, i slično. 4. Za svako dobro djelo neka iz pune čaše stave po jedno zrno graha u onu drugu – praznu čašu. Ovo bi trebalo uraditi u tišini, bez razgovora, a i fasilitator također učestvuje. Dajte učesnicima oko pet minuta vremena za ovaj dio aktivnosti. 5. Idući krugom, od jednog do drugog učesnika, zamolite svakog od njih da ostatku grupe ispriča nešto o svojim primjerima dobrote, a za to vrijeme drugi vježbaju ‘pomno’ slušanje – slušanje sa empatijom i bez predrasuda. 6. Time što je dio kruga, koji je prepun dobrote i sreće i radosnog uvažavanja, kod svake osobe javlja se osjećaj snažnijeg i dubljeg samopouzdanja.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

Moje bilješke:

105

U Č I T I

Ž I V J E T I

Mandale

Z A J E D N O

Cilj: Pružiti učesnicima priliku da istražuju svoje unutarnje biće i pronađu unutarnji mir. Rezultati: Učesnici su razmišljali o vlastitom životu u određenom trenutku, i osvrnuli se na značenje transformacije i promjene unutar sebe. Materijali: Drvene bojice, flomasteri, vosak u boji, papir za crtanje, opuštajuća muzika, mirisni štapići.

Aktivnost Riječ ‘mandala’ dolazi iz drevnog indijskog jezika Sanskrita. U slobodnom prevodu ona znači “krug”. Ali ‘mandala’ je daleko više od nekog jednostavnog oblika. Ona predstavlja cjelinu, i može se posmatrati kao model za organizacionu strukturu samog života – kosmički dijagram koji nas podsjeća na naš odnos sa beskonačnim, sa svijetom koji se proteže i izvan, i unutar našeg tijela i uma. Više informacija i modela mandala možete naći na Internet stranici: http://www.mandalaproject.org/Index.html. Mandale se koriste da se svijet sagleda iznutra, i da se doživi jedinstvo sa svemirom i stvaranjem. Beili Kaningam (Bailey Cunningham), izvršni direktor i osnivač Projekta Mandala, jedne neprofitne organizacije koje je posvećena promoviranju mira kroz umjetnost i obrazovanje, kaže: “Svijest o mandali mogla bi imati potencijal da promijeni naše viđenje sebe, naše planete, a možda i svrhe našeg vlastitog života.”. 106

Pronađite neko tiho i mirno mjesto gdje ništa neće uznemiravati vaše učesnike, i gdje oni mogu na miru razmišljati. Kažite im da istražuju stanje svog uma, kako bi aktivirali desnu polovinu mozga, gdje se nalaze centri za kreativnost i intuiciju. To će im pomoći da dospiju u stanje samoispitivanja, koje će ih navesti da razmišljaju o tome kako se u tom trenutku osjećaju, te da iscrtavaju oblike koji predstavljaju stanje njihovog uma. Pustite laganu muziku ili zapalite tamjan ili mirisne štapiće kako biste podstaknuli njihova osjetila. Zamolite ih da nacrtaju jedan krug koristeći tanjir ili kompas, i obilježite jednom tačkicom centar tog njihovog kruga. Krećući od centra, oni sada mogu popunjavati taj krug ‘crtežima’ – prikazima ili apstraktnim formama, znakovima, riječima, geometrijskim oblicima, itd., na bilo koji način na koji to žele.

Kada završe sa crtanjem, podstaknite ih na razmišljanje o tome kako se sada osjećaju. Navedite ih da razmišljaju o tome šta za njih predstavlja svaka ta boja i oblik, i šta su doživljavali dok su to radili. Objasnite im da su mandale prikaz onoga kako se oni osjećaju iznutra. Podstaknite ih da svoje mandale ponesu kućama, i stave ih na neko mjesto gdje će ih moći često posmatrati. Možete nakon par sedmica ponoviti ovu aktivnost kako bi učesnicima pružili priliku da naprave poređenje svojih mandala i posmatraju promjene unutar sebe samih.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Razmišljati o globalnom učinku nedostatka uzajamnog razumijevanja, kao i da učesnici naprave konkretne simbole mira.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Hiljadu papirnih ždralova Rezultati: Kroz aktivnost pravljenja papirnih ždralova, učesnici postaju dio globalne mreže ljudi koji obilježavaju godišnjicu napada atomskom bombom na Hirošimu. Razmišljali su o tome kako mogu biti nosioci promjene i mira. Materijali: Papir za origami ili obični papir veličine 20 x 20 cm. Uputstvo za izradu papirnih ždralova možete naći na strani 183, odjeljak Resursi/Kako napraviti papirnog ždrala. Možda ćete htjeti i pročitati nešto o Projektu Mir za djecu svijeta, a sve informacije o njemu možete neći na: www.sadako.org

Aktivnost Ispričajte svojim učesnicima priču o djevojčici po imenu Sadako

Priča o Sadako

Papirni ždral postao je međunarodni simbol mira, kao rezultat priče o jednoj japanskoj djevojčici po imenu Sadako Sasaki, koja je rođena 1943. godine. Na dan 6. augusta 1945., kada je na japanski grad Hirošimu bačena atomska bomba, Sadako je imala dvije godine. Kako je rasla, Sadako je postajala jedna hrabra i snažna djevojčica koja je trenirala atletiku. Međutim, jednog dana 1955. godine, dok je trenirala za veliku trku, osjetila je nesvjesticu i srušila se na tlo. Utvrđeno je da boluje od leukemije, raka koji se često još naziva i bolest ‘atomske bombe’. Sadakoina najbolja prijateljica ispričala joj je jednu staru japansku legendu koja kaže da će se svakom onom ko napravi hiljadu papirnih ždralova ispuniti želja. Sadako se nadala da će joj bogovi ispuniti želju da ozdravi i da ponovi trči. Počela je savijati papirne ždralove i završila preko hiljadu komada prije nego što je umrla, 25. oktobra 1955., u dvanaestoj godini života. Nadahnuti njenom hrabrošću i snagom, njeni prijatelji i školski drugovi sastavili su njena pisma u knjigu koju su i objavili. Počeli su maštati o tome da se, u čast Sadako i sve djece koja su nastradala u napadu atomskom bombom, izgradi jedan spomenik. Mladi iz cijelog Japana pomogli su da se za taj projekat prikupi novac. I zaista, 1958., u Parku mira u Hirošimi, otkrivena je statua Sadako koja drži zlatnog ždrala u ruci. Djeca su također izrazila i jednu želju koja je urezana u dnu statue a koja glasi: “Ovo je naš krik, ovo je naša molitva: Mir u svijetu.” Danas, ljudi širom svijeta prave papirne ždralove i šalju ih u Hirošimu na spomenik hrabroj djevojčici Sadako.

107

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Prodiskutujte o tome kako nasilje i sukobi među ljudima i državama pogađaju nevine ljude. Izvedite zaključke o važnosti promoviranja mira i međusobnog razumijevanja. Razgovarajte i o tome kako Sadakoina priča pomaže da se širi svijest o važnosti učenja kako živjeti zajedno u poštovanju i dostojanstvu.

Podijelite učesnicima papire i naučite ih kako da naprave vlastitog ždrala. Dajte im i malo vremena da na tom papiru napišu i svoju molitvu za mir, prije nego što ga počnu savijati. Podstičite ih da razmišljaju o priči o Sadako, i o posljedicama nuklearne katastrofe u Hirošimi. Završite aktivnost minutom šutnje za mir u svijetu, za žrtve rata i nedostatak razumijevanja među ljudima i državama. Mada se ova aktivnost može odvijati u bilo koje vrijeme, naročito je prikladno održati je u vrijeme oko 6. augusta, kako bi se podudarala sa obilježavanjem godišnjice i komemoracijom za žrtve nukelarnih napada na Hirošimu i Nagasaki.

Zamolite učesnike da u Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti. Moje bilješke:

108

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Uključiti učesnike u aktivnost koja će im pomoći da razmišljaju o svom identitetu.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Oslikavanje majica Rezultati: Učesnici su razmišljali o svom identitetu, i o tome kako sebe žele predstaviti svijetu Oni su također stvarali nešto lijepo, nešto što ima svoju vrijednost, i što mogu zadržati i nositi. Materijali: Učesnicima se podijele majice, ili oni donesu svoje vlastite. Potrebni su još i materijali za slikanje na tekstilu, odgovarajuća boja, kistovi raznih veličina, šabloni za bojenje, itd.

Aktivnost Važno je da prije same aktivnosti bojenja majica učesnici imaju vremena da razmisle, i porazgovaraju o tome šta će naslikati ili napisati na svoje majice. Kažite učesnicima nešto o samoj aktivnosti oslikavanja majica. Zatražite od njih da razmišljaju o tome šta bi voljeli staviti na svoje majice kao izjave o sebi i stvarima koje cijene. Podsjetite ih i na to da će njihove majice vidjeti i drugi ljudi, koji bi mogli izvesti brze zaključke o njima na osnovu onoga što je prikazano na majici. Bit će od koristi ako ste već završili nekoliko Aktivnosti dijeljenja iskustava sa drugima, tako da se učesnici osjećaju rasterećeno i ugodno dok pričaju o svom identitetu. Podijelite učesnicima papir i drvene bojice, i zamolite ih da naprave skice svog budućeg crteža za majicu – napomenite im da se njihov finalni crtež mora svojom veličinom uklopiti u veličinu majice. Kad su zadovoljni svojim idejnim rješenjima, preslikajte ih na majice. Učesnici nose svoje majice, i sa ostatkom grupe razgovaraju o onome šta su naslikali na njima. Pred kraj sesije, povedite trenutak razmišljanja o tome šta su nacrtali i šta majice govore o njihovom identitetu, ali i o važnosti toga da cijenimo ko smo mi, i ko su drugi. Također, pošto majice mogu nositi i neku poruku, možete razgovarati i o tome šta bi drugi ljudi, kao, na primjer, neko ko živi u zoni sukoba, mogao staviti na majicu. Možete fotografirati svakog učesnika u njegovoj majici i dati mu fotografiju kao uspomenu na ovu radionicu.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

109

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Pravljenje filma

Cilj: Podsticati učesnike da razmišljaju o nekoj temi od interesa, i da putem filma podižu svijest o njoj. Rezultati: Učesnici prave film, koji mogu prikazati kako bi podizali svijest o nekom pitanju, problemu ili temi koju su sami odabrali. Materijali: Video kamera, video trake i kompjuterski program za uređenje filma.

Aktivnost Upoznajte učesnike sa temom pravljenja filma kao sredstva za podizanje svijesti o određenoj temi. Kažite im da sada imaju priliku napraviti kratki film. Objasnite da ćete vi pokušati pronaći mjesta na kojima oni mogu prikazati svoj film, svojim vršnjacima, na nekoj javnoj projekciji, ili nekim uticajnim ljudima u vlasti. Kroz korištenje jednog broja metoda, na primjer, brzo nabacivanje ideja bez objašnjavanja ili diskusije (engl. brainstorming), održavanje diskusija ili okruglih stolova – učesnici izaberu temu koju će obrađivati u filmu. Podstičite ih da izaberu onu koja se odnosi na društvene probleme, ili onu koja će im pomoći da nauče više o različitosti, bilo na lokalnom ili globalnom planu.

110

Postoje stručni izvori koji će vašim učesnicima pomoći da naprave film (pokušajte na primjer na: http://www.filmyourissue.com/makin/index.shtml). Bilo bi veoma korisno i ako možete dovesti nekog ko posjeduje tehničko znanje o snimanju filma, i tako pomoći učesnicima da naprave svoj film. Ključna dimenzija ove aktivnosti jeste da učesnici treba da imaju što je moguće više kontrole nad odlučivanjem, i da rade u atmosferi saradnje.

Prije nego počnete praviti film: 1. Odredite ciljeve vašeg video rada. 2. Utvrdite publiku kojoj namjeravate pokazati film. 3. Sagledajte sva ograničenja, uključujući vrijeme, prilike za snimanje, mogućnosti za editovanje filma, i sl. 4. Napravite knjigu snimanja (engl. story board) u kojoj će se vidjeti redoslijed video radova i kratak opis svakog. 5. Razgovarajte o tome šta bi učesnici voljeli da vide u tom filmu (intervjue, crteže, crtane filmove, slike, pjesme). 6. Raspodijelite zadatke među učesnicima. Neki će obaviti intervjue, drugi će uraditi istraživanje, možda se čak može provesti i neka anketa, neki drugi će napraviti neki umjetnički rad, pronaći slike i muzičke numere za film, neki će snimati, a neki uraditi finalno editovanje filma.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Razgovarajte sa učesnicima o procesu editovanja filma tako da svi mogu doprinijeti finaliziranju samog filma. Nakon što je završen i dok ga gledate, potrudite se da učesnici razmišljaju o onom što su otkrili tokom samog procesa pravljenja filma.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Kad je film gotov:

Ovo je inicijativa koja može trajati mjesecima, pa stoga učinite sve što je moguće da održite motivaciju svih učesnika. Održavajte periodične sastanke u cilju revidiranja aktivnosti na filmu, i odredite konačan datum za početak snimanja. Možda ćete prvo htjeti održati privatnu projekciju za roditelje i prijatelje učesnika. Na osnovu te projekcije i utisaka, djeca mogu zatim razgovarati o tome kako film na najbolji način prikazati ciljnoj publici. Video radovi se mogu postaviti i na Internet, i poslati na filmske festivale, ili na Web 2.0 Internet straince kao što je YouTube, na primjer. Svake druge nedjelje u decembru proslavlja se Međunarodni dječji dan u radijskom i televizijskom program (International Children’s Day of Broadcasting ICDB), i na taj dan, TV producenti u cijelom svijetu nastoje posvetiti program filmovima koje su napravili mladi ljudi, a što je u skladu sa odredbama Člana 12 – njihovog prava da se sasluša njihovo mišljenje.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti. Moje bilješke:

111

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Kviz – Šta ja znam o drugim religijama? Cilj: Kroz zabavu učiti o uvjerenjima drugih ljudi i vjerskim razlikama. Rezultati: Učesnici su naučili nešto o različitim vjerskim praksama i običajima Materijali: Pitanja, manji listovi papira, slike ili predmeti iz različitih religija.

Aktivnost Mladi ljudi obično uživaju u kvizovima. Kviz nije zamišljen kao ocjenjivanje, nego kao proces samootkrića. Koristite ga na kreativan i interaktivan način. Pripremite seriju pitanja o raznim vjerama. Možete naći nekoliko primjera u Uzorku pitanja za kviz o drugim religijama, na strani 113. Ili još bolje, zamolite vaše učesnike da oni sami pripreme pitanja za kviz o svjetskim religijama. Možete zatim od njih prikupiti ta pitanja i igrati ulogu voditelja kviza, ali se, isto tako, i učesnici mogu podijeliti u timove i postavljati pitanja jedni drugima. Svaki učesnik treba pripremiti veći broj pitanja kako bi osigurali da se neka od njih ne ponavljaju. Drugi metod je da zapišete svako pitanje na papir i označite ga brojem, zatim zalijepite papir na zid, i prikačite odgovore ali naopačke, tako da se ne mogu pročitati sa određene udaljenosti.

112

Podijelite učesnike u grupe od tri ili četiri člana i neka se izmjenjuju u davanju odgovora. Odaberite člana grupe da odgovara na svako pitanje. Taj član će odabrati pitanje sa zida, a grupa mu može pomagati u odgovoru. Kako kviz napreduje, broj pitanja se smanjuje. Ako je moguće, dopunjavajte odgovore tako što ćete pokazivati učesnicima slike, fotografije ili predmete karakteristične za datu religiju, kao na primjer, budistička zastava, križ, Biblija, slika svete knjige Tore, slike Bude, ili fotografije džamije.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti. Moje bilješke:

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Ko je bio Muhamed?

Ko je bio Buda?

Šta znači riječ ‘Krist’?

Ko je bio Isus?

Šta je kippa?

Šta je reinkarnacija?

Šta je Tirthankara za jainiste?

Šta je hodočašće?

Koji je muslimanski i hebrejski naziv za Boga?

10.

Koliko je Isus imao apostola?

11.

Kada se rodio Poslanik Muhamed?

12.

Šta Brahman znači Hindusu?

13.

Šta su Vede?

14.

Kako se naziva sveta knjiga muslimana?

15.

Kako se zove mjesto na kom se mole jevreji?

16.

Šta je guru?

17.

Ko je bio Sidarta Gotama?

18.

Šta znači pojam ‘Buda’?

19.

Kojim je jezikom govorio Isus?

20.

Šta riječ tripitaka znači na Sanskritu?

21.

Koje su boje na budističkoj zastavi?

22.

Šta je meditacija?

23.

Kako se naziva sveta knjiga jevreja?

24.

Ko je bio Bahá'u'lláh?

25.

Kako i zašto hindusi slave Divali?

26.

Šta je Hanuka i kako se provodi?

27.

Šta je Ramazan i kako se provodi?

28.

Ko je Šiva u hinduizmu?

29.

Kako se naziva sveta knjiga sikha?

30.

Koji su pet stubova islama?

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Uzorak pitanja za kviz o drugim religijama:

113

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Ostrva koja nestaju Cilj: Upoznati učesnike sa temom transformacije sukoba i nenasilnih alternativa. Rezultati: Učesnici su razmatrali različite sukobe i njihove uzroke. Istraživali su važnost stvaranja situacije u kojoj obje strane dobijaju (eng. ‘win-win’ situation). Materijali: Stranice iz novina i snimljena muzika.

Aktivnost Raširite stranice iz novina po podu, ali ostavite dovoljno razmaka između njih kako bi se moglo prolaziti. Počnite sa mnogo novinskih stranica. Svaka od njih predstavlja jedno ostrvo. Pustite muziku i zamolite učesnike da šetaju između ostrva pazeći da ne stanu na neko od njih. Recite im da treba da zakorače i stanu na neko ostrvo čim muzika prestane, a vi povremeno zaustavljajte muziku. Svaki put kada ponovo pustite muziku, uklonite jedno ostrvo tako da se broj ostrva postepeno smanjuje, a svako od njih postaje sve ‘naseljenije’. Na kraju neće biti dovoljno mjesta za sve učesnike – oni koji ne uspiju stati na neko ostrvo ispadaju iz igre. Igrajte ovu igru sve dok ne ostane samo jedno ostrvo a većina učesnika ispadne iz igre.

114

Razgovor nakon aktivnosti Nakon što se igra završi, razgovarajte sa svojim učesnicima o tome šta se desilo. Evo nekih pitanja koje biste im mogli postaviti: Šta se desilo kad je broj ostrva opao? Kako su ljudi reagirali?

Kako si se ti osjećao kad nisi mogao stati na ostrvo i kad si ispao iz igre? Kako si štitio svoj vlastiti prostor? Da li si pomagao drugima?

Da li je ovo slično onome što se dešava u stvarnom životu? Povežite igru sa stvarnom situacijom i porazgovarajte sa učesnicima o sredstvima i uzrocima sukoba. Kažite im da su sukobi normalni, ali da mogu postati nasilni kad ljudi ne dijele stvari sa drugima, kada ne sarađuju i kada nisu solidarni sa drugima. Mi naginjemo rješavanju sukoba tako što mislimo samo o sebi, ali šta je sa zajedničkim naporima da se situacija promijeni tako da nema gubitnika?

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Razviti timske sposobnosti kod učesnika kako bi oni bili u mogućnosti raditi zajedno i graditi mostove povjerenja između sebe.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Lopta u zraku

Rezultati: Učesnici su naučili kako bolje komunicirati sa drugima, i razvili vještine i sposobnosti koje su im neophodne da zajedno rade prema zajedničkom cilju. Materijali: Jedna manja i jedna veća lopta.

Aktivnost Kažite učesnicima da će igrati jednu igru s loptom, a cilj je da lopta ne padne na tlo nego da ostane u zraku što je duže moguće. U grupi od minimalno 10 a maksimalno 40 članova, oni treba da udaraju loptu rukama i sprečavaju da padne na tlo. Cilj je održati loptu što duže u zraku i ostvariti najveći mogući broj udaraca zaredom. Počnite ovu igru s manjom loptom. Primijetit ćete da u početku učesnici udaraju loptu nesvjesni komunikacije sa drugim članovima tima, ali i potrebe da nauče kako ostvariti cilj zajedno. Ako lopta padne na tlo, ohrabrujte ih da nastave i ostvare što veći broj udaraca, i da svaki put idu za višim ciljem. Kada učesnici otkriju način da postignu niz udaraca jedan za drugim, zamijenite manju loptu većom. Pošto je veća, bit će im teže udarati loptu a da im ona ne padne na tlo. Podstičite sve da učestvuju i da se skoncentrišu na postizanje što boljeg rezultata. Nakon što su postigli zadovoljavajuće visok rezultat, i osjećaju zadovoljstvo zbog toga, razmišljajte s njima o tome šta su naučili od ove igre. Neka od pitanja koja im možete postaviti su: 1. Kako si se osjećao dok si igrao ovu igru? 2. Šta je bio cilj igre? 3. Koji su faktori uticali na dobar rezultat? 4. Zašto u početku niste uspijevali da ostvarite visok broj udaraca? 5. Kakav je bio doprinos svakog od učesnika u timu? 6. Zašto je svaki učesnik bio važan za osvarenje cilja? 7. Kakvu je tehniku tim usvojio? 8. Da li je saradnja bila važna za postizanje cilja? Podstičite svakog učesnika da o svom iskustvu priča drugima, i naglasite važnost razvijanja sposobnosti komuniciranja da bi se sa drugima moglo bolje raditi. Završite sesiju tako što ćete pitati učesnike kako sarađuju sa drugima, i zašto je saradnja važna u raznolikim društvima.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

115

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Učenje kroz uslugu Cilj: Stvoriti priliku da učesnici dožive čaroliju pomaganja drugima, koji su drugačiji od njih, i čija su prava povrijeđena. Rezultati: Učesnici su proširili svijest o potrebama drugih ljudi, i razmišljali o tome kako nedostatak poštovanja vodi povređivanju ljudskog dostojanstva.

Aktivnost

Podstičite mlade ljude da počnu sa volonterskim aktivnostima koja uključuju ljude čija su prava prekršena ili povrijeđena. Ovim aktivnostima mogu biti obuhvaćene sljedeće kategorije ljudi: izbjeglice,

raseljena lica,

ljudi sa posebnim potrebama, marginalizirani ljudi,

useljeničko stanovništvo koje živi u teškim uslovima ljudi koji žive u krajnjem siromaštvu.

Ove aktivnosti mogu biti dio vašeg časa, ili se mogu institucionalizirati u školi, kao način promoviranja duhovnosti i služenja društvu.

Uputstva za pripremu i razvoj aktivnosti učenja kroz usluge

Prikupite informacije o situacijama u vašem gradu, u kojima je povrijeđeno ljudsko dostojanstvo.

116

Napravite spisak organizacija u vašem gradu koje rade sa marginaliziranim grupama ljudi, ili se bave problemom kršenja ljudskih prava.

Kontaktirajte jednu ili dvije organizacije za koje mislite da bi primile mlade ljude da obavljaju volonterske aktivnosti. Dogovorite sa tom, ili tim organizacijama, sve detalje oko pripreme programa za volontiranje, koje će vršiti vaši mladi učesnici. Zamolite direktora te organizacije, ili kontakt osobu, da učesnicima održi kraće predavanje o radu organizacije koju vodi i ljudima sa kojima radi, te efektima tog rada.

Donesite odluku o vrsti pomoći koja je neophodna, te tipu aktivnosti koje vaši učesnici mogu ponuditi: zabavne aktivnosti, sviranje, priprema nekog dramskog komada, instrukcije (na primjer, iz slikanja, šivenja, muzike, matematike, čitanja i pisanja) ili neku opću vrstu usluga i pomoći (na primjer, pomoć pri kupovini, pisanju pisama, i sl.). Utvrdite sa svojim učesnicima jedan ili dva cilja koje bi oni trebali pokušati ostvariti do kraja programa, ili za određeni vremenski period. Pripremite sesije na kojima ćete sa učesnicima razmatrati njihova iskustva: Šta su naučili tokom volontiranja?

Kako se osjećaju kad pružaju usluge ili pomažu drugima? Koje su to razlike i sličnosti koje imaju sa tim ljudima? Kako mogu izbjeći kršenje ljudskih prava?

Zašto su, po njihovom mišljenju, manjine izložene diskriminaciji?

Napravite poređenje sa vjerskom diskriminacijom i njenim efektima.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Omogućiti prostor učesnicima da pripreme kreativne kampanje u svrhu promoviranja međureligijskog učenja.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Kampanje međureligijskog učenja Rezultati: Učesnici razvijaju međureligijske aktivnosti kao sredstvo za promoviranje poštivanja uvjerenja drugih. Učesnici su posvećeni poduzimanju aktivnosti koje doprinose da se među ljudima stvara uzajamno razumijevanje.

Aktivnost Podstaknite učesnike da u svojoj školi, ili organizaciji, pokrenu kampanje s fokusom na važnost poštivanja različitih vjera i uvjerenja. Takve kampanje mogu imati razne forme. Evo nekoliko primjera:

Kampanje komuniciranja i učenja Informativni panoi Pripremite informativni pano na kojem ćete uvrštavati informacije o vjerovanjima drugih ljudi, njihovim proslavama, praznicima, festivalima i novostima. Jedna grupa učenika može redovno prikupljati takve informacije, pa tako i ažurirati i održavati informativni pano. Međureligijski radio Promovirajte radio emisiju u školi, u kojoj će učenici biti intervjuirani na temu njihovih uvjerenja. Međureligijski bazari Pripremite ‘bazar međureligijskog učenja’. Ti bazari mogu imati raznovrsne sadržaje kao, na primjer, štandove na kojima će biti dostupne i izložene informacije o drugim religijama, ili mogu također postojati i posebne prostorije, na primjer, za projekciju relevantnih filmova, štandovi na kojima se može slušati duhovna muzika, a u okviru bazara mogu se održavati i okrugli stolovi na kojima će o relevantnim pitanjima diskutirati ljudi koji pripadaju različitim vjerama. Bazar, također, može biti i prilika za izlaganje crteža i pismenih radova, koje su vaši učesnici pripremili na temu međureligijskog učenja, i sl. Mjesečne međureligijske diskusije / međureligijski kafei Pozovite učenike raznih vjera da posjete vašu školu i da vam pričaju o svojim uvjerenjima, ili održite diskusije o nekim relevantnim temama koje vas interesiraju. Predstavite ove kampanje kao sredstvo za održavanje nivoa motiviranosti kod vaše omladine: motiviranosti za učenje, za sticanje šireg znanja o drugima, kao i za upoznavanje i razumijevanje uvjerenja koje drugi imaju.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

117

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Zamjena škole

Cilj: Omogućiti učesnicima da učestvuju u školskim aktivnostima škole koja je drugačija od njihove, i sa ljudima drugih vjera. Rezultati: Učesnici promoviraju i doživljavaju uzajamno razumijevanje i poštovanje za uvjerenja drugih.

Aktivnost Dva učenika, koji idu u isti razred, ali u dvije različite škole i dva različita religijska konteksta, zamijene mjesta na jedan određeni vremenski period. Kada se ova aktivnost primjenjuje između dvije škole, neophodno je prethodno dobiti saglasnost relevantnih školskih odbora i nastavnika. Ova se razmjena može, također, prilagoditi i provoditi između različitih vjerskih organizacija i omladinskih grupa. Upoznavanje i druženje učenika različitih škola i vjera može se također razvijati i pozivanjem učenika da uzajamno posjećuju škole kad god one organiziraju neku posebnu aktivnost, proslavu ili sličan događaj. Razmjena učenika ne doprinosi samo uzajamnom razumijevanju među ljudima različitih vjera, nego također pomaže da se uspostavljaju i razvijaju trajne veze između različitih zajednica, što može doprinijeti mirnijoj budućnosti.

118

Razmjene među različitim omladinskim organizacijama mogle bi uključivati i projekte koji zahtijevaju saradnju dvije ili više organizacija, i u kojima bi učesnici svake grupe preuzimali posebne odgovornosti. Takav jedan projekat bi, na primjer, mogao zahtjevati učešće ljudi različitih vjera, na period od mjesec dana. Možete pripremiti i poseban program razmjene koji uključuje i neki poseban zadatak kao, na primjer, učestvovanje u međureligijskom vijeću u svrhu promoviranja međureligijskog dijaloga, učestvovanje na časovima ili debatama druge škole, ili organiziranje međureligijskih aktivnosti. U okviru Programa razmjene, posvetite nešto vremena proučavanju dviju tradicija, vjera, ili kultura, koje su se kroz ovu razmjenu združile. To proučavanje, ili studija, moglo bi uključivati i raznovrsne prezentacije, pisane radove ili crteže.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti. Moje bilješke:

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Promovirati svijest o etičkim praksama da bi se pomoglo transformiranju svijeta.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Tematske sedmice Rezultati: Učesnici su pokrenuli inicijative za promoviranje mijenjanja svijesti o etičkim praksama u svojim zajednicama, s ciljem jačanja uzajamnog razumijevanja i poštivanja.

Aktivnost Tematske sedmice koje promoviraju etičke prakse mogu podstaknuti razumijevanje među ljudima i pomoći donošenju mira u njihova društva. Tematske sedmice se mogu fokusirati na teme kao što su "pomirenje", "opraštanje", "saosjećanje" ili "iskrenost", itd. Ideja je da se promoviraju etičke prakse pokazivanjem kako uzajamno razumijevanje i poštivanje koriste društvima i pomažu da se svijet pretvori u bolje mjesto. Neka mladi rukovode organizacijom tematskih sedmica. Ako je potrebno, mogu isplanirati nekoliko tematskih sedmica, koje bi se potom redovno održavale. Volonteri za svaku sedmicu formiraju organizacijski odbor. Podstaknite mlade organizatore da planiraju čitav niz aktivnosti, ali ne zaboravite da dobijete odobrenje školskih vlasti. Evo nekih ideja: Tematske panel rasprave, na kojima o temi te sedmice diskutiraju posebni gosti ili ljudi iz škole. Filmski forum: prikazivanje i rasprava o filmovima vezanim za temu. Dramatizacije koje su pripremili učenici.

Informacijske ploče, koje se fokusiraju na prošle događaje koji predstavljaju primjer za datu temu. Koncerti, s odgovarajućom muzikom ili pjesmama.

Natjecanja: nagrada za najbolje crteže, pjesme ili sastave na datu temu. Molitva za mir.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti. Moje bilješke:

119

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Kampanje za prava djeteta Cilj: Podići svijest o Konvenciji o pravima djeteta. Rezultati: Učesnici su naučili koja su njihova prava i kako ih promovirati. Stekli su svijest o potrebi promoviranja tih prava za svu djecu, bez obzira na njihovu vjeru ili kulturu.

Aktivnost Ova aktivnost pomaže da se širi svijest o Konvenciji o pravima djeteta (CRC), međunarodnoj povelji o pravima koju su, od 195 zemalja u svijetu, ratificirale 193. Mladi ljudi mogu doživjeti jedinstvenu vezu sa svojim vršnjacima u cijelom svijetu kroz saznanje da svi oni dijele svjetski priznata, i jasno izražena prava. Vođenje redovnih kampanja o podizanju svijesti u školama, i među omladinskim grupama, pomaže da se širi znanje o pravima, kao i o njihovoj ulozi u zaštiti sve djece, bez obzira na boju njihove kože, kulturu ili vjeru. Te kampanje mogu imati razne forme. Možete se fokusirati na neko posebno pravo, ili na grupu prava, ili na djecu koja žive u teškim uslovima. Poželjna je saradnja sa drugim školama, organizacijama, ili grupama iz različitih vjera.

Neki primjeri mjesečnih dešavanja: 120

Mjesec učešća djece (na osnovu člana 12. CRC-a) Djeca mogu učestvovati u debatama, panelima i forumima, koje pripremaju škole, liderske grupe ili druge organizacije, u svrhu promoviranja demokratije i uzajamnog razumijevanja. Važno je da donosioci odluka budu prisutni na tim dešavanjima, i da saslušaju ono što djeca imaju da kažu. Mjesec dječijeg mišljenja i uvjerenja (na osnovu članova 13. i 14.) Djeca izražavaju svoje ideje, predstavljaju svoju vjeru i kulturu. Mjesec raznolikosti (na osnovu člana 30.) Djeca pripremaju aktivnosti na promoviranju interakcije sa vjerskim manjinama, autohtonim grupama, imigrantima, s ciljem da uče jedni od drugih. Tokom kampanja treba naglašavati sveobuhvatnu, globalnu prirodu Konvencije o pravima djeteta. Učesnici također treba da znaju da Vijeće za prava djeteta, kojem sve države moraju podnositi relevantne izvještaje, nadgleda i prati ispunjenje prava djece na zaštitu, skrb, razvoj i učestvovanje.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Omogućiti učesnicima da se uključe u mijenjanje situacije oko njih.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Izrada projekata

Rezultati: Učesnici su podstaknuti da doprinose promociji mira i pravde u svijetu.

Aktivnost Zamolite vaše učesnike da osmisle projekat koji bi pomogao da se njihova društva transformiraju. Taj projekat mora biti završen do dogovorenog datuma. Učesnici formiraju grupu od najviše deset članova, a od njih se traži da naprave projekat kroz koji bi riješili neki problem, ili promijenili situaciju u društvu – bilo da je riječ o njihovoj školi, porodici, susjedstvu, gradu ili državi – a što je moguće ostvariti u periodu od par mjeseci. Nekim projektima će biti potrebna podrška direktora škole, ili lidera u vašoj organizaciji, a bit će pokrenuti kao formalni program. To bi vam također omogućilo da u projekat uključite više ljudi. Moglo bi, također, biti potrebno da se osigura i finansiranje projekta. Projekti trebaju ispunjavati određene kriterije, koje mogu utvrditi sami učesnici. Projekat bi, na primjer, morao biti: međureligijski,

konkretan i jasan,

podržavati etičke prakse,

pomoći da se promijeni neka specifična situacija, inovativan,

usmjeren ka pronalaženju rješenja. Program izrade projekta mogao bi biti institucionaliziran za starije učenike, a uz neka odgovarajuća rješenja, mogao bi se računati i kao bodovi za određene nastavne predmete. Pripremite neki poseban događaj, pozovite roditelje učesnika i neke posebne goste, i pustite vaše učesnike da predstave svoje projekte. Filmovi mogu biti korisno sredstvo za motiviranje učenika i poticanje njihove mašte. Preporučuju se filmovi kao što su: Šalji dalje (Pay it Forward) i Šindlerova lista.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

121

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Međureligijski dijalozi Cilj: Promovirati uzajamno razumijevanje okupljajući ljude različitih vjera u dijalog o tome kako pomoći da se promijeni svijet. Rezultati: Učesnici su dali svoj doprinos povećanom razumijevanju među ljudima različitih vjera. Učesnici su također istražili mogućnost unošenja promjene u svijetu putem stava pomirenja. Materijali: Promotivni materijali, listovi papira i olovke.

Aktivnost Međureligijski dijalozi imaju za cilj izgrađivati uzajamno razumijevanje i puteve za saradnju među ljudima različitih vjera. Međureligijske diskusije organiziraju se o određenoj temi kao što su, na primjer, nedostatak poštovanja, netrpeljivost, odnosi među religijama, pomirenje i oprost, kako svaka vjera shvata i radi za mir i na zaštiti prava djece. Učesnici u vašim međureligijskim aktivnostima mogu pomoći da se organizira jedan broj međureligijskih dijaloga.

Organiziranje međureligijskih dijaloga Odaberite temu koja je svima važna.

122

Oglašavajte međureligijske dijaloge u različitim okruženjima kao što su škole, vjerski objekti ili sjedišta omladinskih grupa, ovisno o tome koliko vi želite da taj događaj bude formalan ili neformalan. Osigurajte prisustvo predstavnika različitih religija.

Pripremite široka, otvorena pitanja koja će pomoći da usmjeravate diskusiju prema pozitivnim ishodima. Odredite moderatora za diskusiju, i pustite ga da uvede temu tako što će dati neke informacije i postavljati ključna pitanja. Moderator može, također, predstavljati govornike ostalim učesnicima.

Zamolite učesnike da sjednu u krug, tako da su svi ravnopravni i jednaki, i da mogu vidjeti i čuti jedni druge. Završite međureligijski dijalog tako što ćete postaviti sljedeće pitanje: “Šta mi sada možemo zajedno uraditi?”. Završite sastanak molitvom za mir i uzajamno razumijevanje. Možete zamoliti učesnike da napišu svoje molitve i pročitaju ih naglas, ako žele.

Zamolite učesnike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Resursi

ODJELJAK 5 RESURSI

Odjeljak 5

Z A J E D N O

Priče

Poslušaj, o moj narode, moju pouku; Prikloni uho riječima ustiju mojih. Otvorit ću usta svoja na pouku. Iznijet ću tajne iz vremena davnih. Ono što čusmo i saznasmo, Što kazivahu nam oci naši Nećemo kriti od djece njihove. Pričat ćemo budućem koljenu Slavna djela Gospoda našega, i silu njegovu, i djela čudesna što ih učini. Ovi stihovi iz hebrejske Biblije (Ps.78:1-4) osvjetljavaju jednu dimenziju onoga što znači biti ljudsko biće: da bi dosegnula velike dubine svakog od nas, priča, više nego išta, prelazi prag i ulazi u nas. Bog, ili Konačno, ili Stvarnost, ili Mudrost, ili transcedentalno, ili neznano, ili svenadilazeće – sve se to prenosi pričom. Priče odzvanjaju riječima iz starih predaja, onim što smo čuli, i onim šta su nam preci naši pričali. Priče se prenose s jednog naraštaja na drugi. One opstaju tek u pamćenju, a ono je njihova snaga. Njime one omogućavaju spoznaju novim naraštajima. One ne tvrde da su one nepobitne činjenice; one to i ne moraju, jer se prihvataju kao drugačija vrsta istine, nego ona što je nauka i teorija. Može, u stvari, biti mnogo istine u izmišljenoj priči, a mnogo lažnog u onoj koja koristi činjenice. Pričanje priča, kaže Hana Arent (Hannah Arendt), otkriva značenje, a ne čini grešku da ga definira3. To je snaga priče. Značenje se naslućuje, a ne baca na nas kao ludačka košulja. Ono se shvata, ali se ne konceptualizira. Tu je, a ne može se vidjeti. Priče spajaju nebo i zemlju, konkretnu stvarnost, i ono što je mnogo teže izraziti i razumjeti. Priče mogu otvoriti vrata prošlosti; one čine da sadašnjost odzvanja u beskrajnoj bezvremenosti, a povezane su sa budućnošću. Nigerijski pjesnik i romanopisac Ben Okri kaže: “Znate, priče mogu pobijediti strah. One mogu srce učiniti većim.” Svi mi volimo slušati priče. Dijete u krevetu prije spavanja, ljudi okupljeni oko onoga koji priča pored vatre, uživajući u svakoj riječi, klimajući glavom, smiješeći se, smijući se, i gurkajući jedan drugog od uživanja. U slušanju priče zajedno, ima i druženja i zajedništva. Iako je, vjerovatno, tačno da tehnologija, interaktivni mediji, i elektroničke igre nude u mnogim kulturama naprednije i savremenije priče, više šarenih događaja, i više krvavih detalja, opčinjenost pričom dio je ljudskog bića. U jevrejskoj tradiciji kaže se da čovjek nije jedini koji voli pričanje priča pa je na postavljeno pitanje: “Zašto je Bog stvorio čovjeka?” dat sljedeći odgovor: “Jer Bog voli saslušati dobru priču.”. Priča omogućava djetetu da uđe u jedan drugi svijet, koji je istovremeno i tako dobro poznat i nepoznat. Priča počinje čarobnim riječima: “Jednom davno …”. U arapskom svijetu, pričanje priče često počinje riječima: “Ken ye me ken”, što bi se moglo prevesti kao “bilo je i nije bilo”, i tad svi prisutni znaju da je vrijeme za priču. Ili, na primjer u Iranu, kada ljudi počinju pričati priču oni kažu: “Yeki bud, yeki nabud”, ili “bio jedan, nije bio jedan”, i svi sjednu da slušaju priču i zakorače u jedan drugi svijet, u kojem je sve to moguće. Priče nisu bajke, već izraz na svakom nivou onoga 31

Hannah Arendt (1906-1975) njemačka politička teoretičarka i filozof, Origins of Storytelling, Bartlett’ Book of Quotations

123

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

što zapravo znači biti ljudsko biće. Niko ne bi ni sanjao da od priče napravi dogmu ili teorijsku propoziciju. Priča se dešava u dimenziji u kojoj ima jedan, i u kojoj nema ni jedan, ili u kojoj se nešto dešava, ili ne dešava. Pričanje priče dešava se u stvarnom svijetu, ali sama priča nije stvarni svijet. Ona je jedna druga vrsta svijeta, svijeta koji ima mnogo toga zajedničkog sa sumrakom. Tu se sreću dvije vrste svjetlosti: svjetlost dana susreće svjetlost noći, a čovjek ne zna reći gdje jedno svjetlo počinje, a gdje ono drugo završava. Čovjek je na tom pragu, ni unutra, ni vani. Tek na tom pragu između dvije svjetlosti, mi možemo shvatiti da te dvije vrste suprotstavljenih istina ne isključuju jedna drugu, nego da se mogu držati zajedno kao jedna kreativna tenzija koja nas vodi dublje i dalje u naše vlastito biće.

124

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Jednom davno, u Kini je živio dječak po imenu Ping. Volio je cvijeće, a svako sjeme koje bi posadio izraslo bi u prekrasan cvijet. Stari Car, koji je u to vrijeme vladao Kinom, također je volio cvijeće. Kad je došlo vrijeme da izabere svog nasljednika na tronu, odlučio je da prepusti cvijeću da ono izabere novog vladara. Pozvao je svu djecu da dođu u njegov dvorac gdje će im on dati neko posebno sjeme. A nakon što prođe jedna godina, ono dijete koje bude imalo najljepši cvijet, bit će izabrano za novog cara. Ping je u dvorac otišao sa velikom grupom djece i bio je presretan kad mu je car dao to posebno sjeme.

ODJELJAK 5 RESURSI

Kineska narodna priča

Napunio je jednu krasnu saksiju najboljom zemljom za cvijeće, i pažljivo posadio sjeme. Brižljivo ga je zalijevao, ali iz sjemena ništa nije raslo. Promijenio je saksiju, opet ništa. Pokušao je sa novom zemljom, ništa. Prođe godina dana. Sva djeca su obukla svoju najljepšu odjeću, i otišla u dvorac noseći svoje prekrasne cvjetove. Ping je bio posramljen. Druga djeca će mu se smijati. Ali, otac ga ohrabri i reče mu da ipak ode i ponese caru svoju saksiju, jer uradio je sve što se moglo uraditi. Kad je Ping stigao u dvorac, car je išao od jednog do drugog dječaka i pregledao sve te nevjerovatno lijepe cvjetove, ali mu se lice pri tom mrštilo. Ping se posramio kad ga car upita: “Zašto si mi donio praznu saksiju?” Ping mu kroz suze odgovori: “Dao sam sve od sebe.” Kralj se nasmiješi. “Skuhao sam sva vaša sjemena!” povika on djeci. “Bilo je nemoguće da išta iz njih izraste! Jedino ovaj dječak zavrjeđuje da postane car jer je pokazao da je pošten i hrabar, i jer je došao danas ovdje da mi kaže kako njegovo sjeme nije procvjetalo! On ima baš onakav karakter kakav je potreban da bi neko postao Car Kine.” 125 (Unseth Benjamin (edit.) Poštenje, Little Books of Virtue, Series One. Garborg’s Inc., Bloomington, 1995, str.11-13)

Dječak koji je vikao “Vuk!” Bio jednom jedan mali pastir koji je svoje stado čuvao malo podalje od sela. Jednom mu pade na pamet da prevari svoje seljane, i da se malo našali na njihov račun. Pa potrča prema selu vičući iz sveg glasa: “Vuk! Vuk! Upomoć !? Vukovi su mi napali jagnjad!” Dobri seljani ostaviše svoje poslove i potrčaše u polje da mu pomognu. Ali, kad su stigli tamo, zatekoše dječaka kako im se smije što su tako dotrčali a nigdje nije bilo nikakvog vuka. Drugog dana dječak opet učini isto, a seljani opet dotrčaše da mu pomognu. I ovaj put im se pastir od srca smijao. Onda, jednog dana, vuk zaista upadne u tor i počne klati jagnjad. Silno uplašen, dječak otrča u selo po pomoć. “Vuk! Vuk!” vikao je iz sveg glasa. “Vuk mi je napao stado! Upomoć!” Seljani su čuli dječakovo dozivanje, ali su pomislili da je to opet neka njegova šala pa niko ne obrati pažnju na njega, niti ode da mu pritekne upomoć. I mali pastir izgubi svo svoje stado. To je ono što se desi ljudima koji lažu, da im, čak i onda kad govore istinu, niko ne vjeruje. (Unseth Benjamin (edit.) Poštenje, Little Books of Virtue, Series One. Garborg’s Inc., Bloomington, 1995, str.34-36)

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Hrabrost da budeš ono što jesi Kad sam bila mala, moja porodica i moji susjedi jako su me voljeli. Bilo mi je lijepo dok sam se igrala u Rami, malom mjestu u državi Ontario, gdje sam i rođena. Kad sam pošla u treći razred, morala sam svaki dan ići autobusom do škole u obližnjem gradu po imenu Orillia. Jednog dana u školi, jedan dječak me gurnuo i sve su mi se knjige razletjele po podu. “Molim te, pokupi moje knjige”, zamolila sam ga. “Neću”, obrecnu se on na mene. “Pokupi ih!”, insistirala sam, malo glasnije. “Nema šanse, skvo!”, povikao je. “Indijanska skvo!” Naljutih se. “Odmah pokupi moje knjige. Ti si me gurnuo i zato su se prosule,” ljutito sam rekla. “Probaj me natjerati, skvo!” rugao mi se. “Ti nisi ništa drugo nego jedna obična indijanska skvo.” “To sam šta sam!”, odvratila sam. Naša svađa je privukla pažnju nastavnice, koja nas je zatim oboje naružila. Ali dječak mi se nije izvinio. Bila sam ljuta. Nanio mi je nepravdu. Osjećala sam se istovremeno i usamljena, i ljuta, i ponosna, i tvrdoglava. Otišla sam kući i sve ispričala majci. Rekla mi je da ne pokleknem pred uvredom i da vjerujem u sebe. Kazala je da je Bog uvijek, i u svakom trenu sa nama, i da se ne bojim nikoga i ničega. 126

Duboku u dnu duše ja znam da ja pripadam starosjedilačkom narodu ovog kraja i da nisam nikakva indijanska skvo. Dječak nije bio u pravu. A sad znam i to da ću uvijek biti u stanju da se borim za sebe i za ono što je ispravno. Prilagođeno iz priče Peggy Monague, Christian Land, Ontario (Wilson, Lois Miriam, Mary and Me. Wood Lake Books Inc., Winfield, 1992, str. 62)

Ništa iznad Na jednoj velikoj dvorskoj gozbi, svi uzvanici su bili raspoređeni da sjede prema svom položaju i ugledu, i čekali da uđe Kralj. Uskoro, uđe jedan običan čovjek u dronjcima, i sjede na mjesto izdignuto iznad svih ostalih. Njegova drskost naljuti premijera, koji naredi pridošlici da se predstavi. - Jesi li ti neki ministar? – Ne. Više od toga. - Jesi li ti Kralj. - Ne. Iznad toga. - Jesi li ti Poslanik? – Ne. Više od toga. - “Jesi li ti onda Bog?”, upita ga premijer. - “Ne, nisam. Ja sam i iznad toga također.”, odgovori siromah. - “Nema ništa iznad Boga!”, odvrati na to premijer. - “E, to ništa”, odgovori on “To sam ja!” (Kenneth Cragg: The Wisdom of the Sufis, London, 76. str.8)

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Jednom davno, bio jedan bogati trgovac po imenu Naduk. Ali, vremena su bila teška, a njegov posao propadao. On odluči da napusti grad i da potraži svoju sreću na nekom novom mjestu. Prodade sav svoj imetak i otplati dugove. Jedino što nije htio prodati bila je jedna željezna poluga. Naduk ode da se pozdravi sa svojim prijateljem Lakshmanom, i zamoli ga da mu čuva tu polugu dok se on ne vrati. Lakshman obeća da će se brinuti za nju.

ODJELJAK 5 RESURSI

Miš koji je jeo željezo

Mnogo godina Naduk je putovao svud po svijetu, i gradio svoje bogatstvo. Sreća ga je pratila i on ponovo postade bogat čovjek. Vrati se u svoje mjesto, kupi novu kuću, i poče ponovo trgovati. Jednog dana ode u posjetu svom prijatelju Lakshmanu, koji ga toplo dočeka. Nakon što su posjedili i porazgovarali, Naduk ga zamoli da mu vrati njegovu željeznu polugu. Lakshman je znao da će mu poluga donijeti dosta novca pa se nećkao da je vrati. I tako on reče Naduku da je polugu držao u podrumu, i da su je pojeli miševi. Činilo se da to Naduku ne smeta. On zamoli Lakshmana da njegov sin pođe s njim natrag, kako bi po njemu mogao da mu pošalje poklon koji mu je kupio. Tako Lakshman posla svog sina Ramua s Nadukom. Kad dođoše njegovoj kući, Naduk zaključa Ramua u podrum. Do noći se Lakshman zabrinu i dođe do Naduka da pita za sina. Naduk mu odgovori da je, dok su se vraćali njegovoj kući, sletio veliki jastreb te zgrabio i odnio dječaka. Lakshman optuži Naduka da laže. Stalno je ponavljao da jastreb ne može ponijeti petnaestogodišnjeg dječaka. Uslijedi velika svađa i stvar dođe do suda. Kada je sudac čuo Lakshmanovu stranu priče on naredi Naduku da vratu dječaka ocu. Ali Naduk ostade pri svojoj priči da je jastreb odnio dječaka. Sudac ga upita kako je to moguće. On na to odgovori da, ako miševi mogu pojesti veliku željeznu polugu, onda zasigurno i jastreb može odnijeti dječaka. Naduk ispriča cijelu priču. Svi u sudnici prasnuše u gromoglasan smijeh. Sudac onda naredi Lakshmanu da vrati polugu Naduku, a Naduku da Lakshmanu vrati sina. (Panchatantra – Mice that ate iron (1999). Dostupno na: http://wwwindiaparenting.com/stries/panchatantra/panch009.shtml)

Raj i pakao Jedna stara jevrejska narodna priča kazuje o čovjeku koji je došao da vidi pakao. Bio je zapanjen onim što je vidio. Naime, svi koji su se tu zatekli sjedili su za dugačkim stolovima, na kojima su bili prostrti prekrasni stolnjaci, postavljeno srebrno posuđe i pribor, a ispred njih se nalazilo obilje raznovrsne hrane. Pa ipak, niko nije jeo, i svi su odreda tugovali i jadikovali. Kad je bolje pogledao, čovjek vidje da niko od njih ne može saviti ruke u laktovima, i iako su mogli dodirivati hranu, niko je nije mogao prinijeti ustima. Posjetilac onda ode u raj. Tamo zateče sve isto: dugački stolovi, prelijepi stolnjaci, krasna srebrnina, i obilje hrane. I ovdje, isto kao i u paklu, ljudi nisu mogli savijati laktove, ali niko nije plakao ni tugovao – jer je svako od njih hranio svoga susjeda.

127

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Prosjak Prolazio sam ulicom kad me jedan prosjak, onemoćao starac, zaustavi. Natekle, suzne oči, modre usne, sav u dronjcima i krastama … O, kako je siromaštvo uništilo to nesretno biće! On ispruži svoju pocrvenjelu, otečenu i prljavu ruku … Jauknu, moleći za pomoć. Počeh tražiti po džepovima… Ni novčanika, ni sata, čak ni maramice ne nađoh … Ništa nisam ponio sa sobom. A prosjak je još čekao … pa ispruži svoje ruke koje su se slabašno njihale i drhturile. Smeten i zbunjen, od srca prihvatih tu prljavu, drhtavu ruku … “Ne ljuti se, brate, ništa nemam, brate.” Prosjak se svojim natečenim očima zagleda u mene. Njegove modre usne se nasmiješiše i on stisnu moje promrzle prste. “Nije važno, brate,” promrmlja. “Hvala ti i na ovome. I ovo je dar, brate.” Shvatih da sam dobio dar od svog brata. (Elbert Hubbard’s Scrap Book. Wm. H. Wise & Co., Roycroft Distribution, New York City, 1923, str.9)

Dva vuka u tebi

128

Jedne večeri, jedan stari Čeroki Indijanac ispriča svom unuku kakva se bitka vodi u njemu. Reče mu: “Sine moj, to su ti dva vuka. Jedan je zao: pun gnjeva, zavisti, žala, kajanja, pohlepe, nadmenosti, samosažaljenja, krivnje, zlovolje, laži, lažnog ponosa, nadmoćnosti, i ega. A drugi je dobar: ispunjen radošću, mirom, spokojem, poniznošću, ljubaznošću, dobrotom, suosjećanjem, velikodušnošću, istinom, sažaljenjem i vjerom.” Unuk malo razmisli, a onda upita svog djeda: “Koji vuk pobjeđuje?” Stari Indijanac jednostavno odgovori: “Onaj kojeg ja hranim.”

Ipak samo konj Jedan mladić dođe kod rabina Izraela iz Rižina, hvaleći se da je pio samo vodu, da se valjao u snijegu, da je nosio eksere u cipelama, i da je dozvolio da ga redovno šibaju. Rabin Izrael odvede momka do prozora i pokaza na konja u dvorištu: “I on isto tako ima eksere u svojim cipelama, i on se valja u snijegu, pije samo vodu i redovno ga šibaju. Pa ipak, on je i dalje samo konj.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Nakon dugog hodanja po sušnoj zemlji, jedna lutka od soli stiže do mora i otkri nešto što nikad do tad nije svojim očima vidjela, i što nije mogla razumjeti.

ODJELJAK 5 RESURSI

Lutka od soli

Stajala je na tvrdoj zemlji, čvrsta mala lutka od soli, a vidje da postoji još neko tlo koje je bilo pokretljivo, nesigurno, bučno, čudno i nepoznato. Ona upita more: “Ali, šta si ti?” More odgovori: “Ja sam more.” Lutka reče: “Šta je more?” Na to, more odgovori: “To sam ja.” Onda lutka reče: “Ne razumijem, a željela bih znati. Kako da saznam?” More joj odgovori: “Dodirni me.” I tako lutka stidljivo priđe, i dodirnu vodu. Odjednom osjeti nešto čudno, kao da je to nešto što postaje poznato. Povuče nogu nazad, pogleda i vidje da više nema prste na nozi. Uplaši se i reče: “Oh, gdje su moji prsti? Šta si mi uradilo?” A more reče: “Dala si nešto da bi razumjela.” Lutka onda krenu dublje i dublje u more a voda uzimaše mrvicu po mrvicu njene soli, a ona je u svakom trenutku osjećala da razumije sve više i više, ali ipak nije mogla reći šta je to more. Kako je išla sve dublje i dublje, topila se sve više i više, i pri tom ponavljala: “Ali, šta je more?”. Najzad jedan talas rastopi ono što je ostalo od nje, i ona reče: “Ono je ja!” Otkrila je šta je more, ali ne i šta je voda. (Anthony Bloom: Living Prayer, Libra, London, 1966, Str. 105-106)

129

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Izgubljeni u šumi Jedan čovjek zaluta u gustoj, mračnoj šumi. Kako se dan gubio, sve duže sjene obavijale šumu u sumrak, a noć polaka padala, čovjek se sve više i više bojao. Nakon tri dana i tri noći usamljenog lutanja šumom, on pade u očaj. Najzad, četvrtog dana u sumrak, on ugleda nešto za šta pomisli da je čudovište koje mu se iz daleka približava. Napuni svoje džepove kamenjem, i pripremi teški kolac kako bi se odbranio. Srce mu je divlje lupalo. Od silnog straha mu po čelu počeše izbijati graške znoja, dok mu se čudovište približavalo postajući sve veće i veće. Bilo je skoro visoko kao čovjek. Uplašeni čovjek čučnu i sakri se iza nekog žbuna. Zgrabio je najoštriji kamen spreman da se brani. Kako se čudovište približavalo, čovjeku se od straha ledila krv u žilama. Onda vidje da je to strašno čudovište zapravo ljudsko biće. On baci kamenje ali, za svaki slučaj, zadrža onaj kolac. Kad se ono stvorenje skroz približi, čovjek odbaci i kolac, i zagrli to stvorenje. Bio je to njegov rođeni brat! Čovjek je grlio svog brata s ljubavlju i zahvalnošću. “Hvala Bogu, pa si došao da me tražiš. Molim te, pokaži mi put iz ove šume, molim te.” Sa suzama u očima, brat ga pogleda i reče: “Moj brate, i ja sam se izgubio. Ali ti mogu pokazati kojim putem NE TREBA IĆI. Naći ćemo izlaz zajedno.”

Večera sa generalom 130

Jednog dana, jedan general pozva budističkog svećenika I-hsiua (bukvalno prevedeno: “Jedan Odmor”) u svoj armijski štab na večeru. I-hsiu nije bio naviknut da nosi bogatu i svečanu odjeću, pa je samo prebacio svoju svakodnevnu, jednostavnu, dugačku odoru, i takav otišao u vojnu bazu. Kako se približio sjedištu baze, pred njim se pojaviše dva vojnika i povikaše: “Otkud ovaj prosjak ovdje? Predstavi se! Tebi nije dozvoljeno da budeš ovdje!” “Zovem se I-hsiu Dharma Master. Vaš general me je pozvao na večeru.” Dva vojnika ga pažljivo osmotriše, i jedan od njih reče: “Lažove. Kako to da moj general poziva takvog jadnog svećenika na večeru? On je danas na ceremoniju u našoj bazi pozvao samu njegovu svetost I-hsiua, a ne tebe. A sad, napolje!” I-hsiu nije mogao uvjeriti vojnike da je zaista on taj pozvani gost, pa se vrati u hram i presvuče se u veoma službenu, ceremonijalnu odoru za večeru. Kad se vrati u vojnu bazu, vojnici uvidješe da je to veliki budistički svećenik, i propustiše ga sa poštovanjem. Za večerom, I-hsiu je sjedio za stolom na kojem je bilo obilje hrane ali, umjesto da hranu stavlja u usta, on ju je štapićima uzimao i stavljao u rukave. General je bio veoma iznenađen, pa mu šapnu: “Ovo je jako neobično. Da li želite da ponesete malo hrane u hram? Naredit ću kuharu da pripremi ono što kažete.” “Ne”, odgovori svećenik, “Kad sam dolazio ovamo, vaši mi vojnici nisu dozvolili da uđem u bazu dok nisam obukao svečanu odoru. Vi niste na večeru pozvali mene nego moju odoru. Dakle, moja odora sada večera, ne ja.” Dostupno na http://www.geocities.com/Tokyo/Courtyard/1652/MilitaryDinner.html)

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Jednom davno, u jednom malom i tihom selu, okruženom voćnjacima i maslinicima, živio je jedan mladi momak po imenu Hasan. Odmah nadomak sela bijaše jedna Planina.

ODJELJAK 5 RESURSI

Čudovište

Svakog dana u zoru, ljudi i žene pohrlili bi u svoja polja, djevojke bi polako odšetale do izvora da vodom napune vrčeve za taj dan, a djeca bi se za to vrijeme igrala u dvorištu. Činilo se da je život u selu bio lijep i miran. Ali postojalo je nešto što je kvarilo sreću seljana. Bilo je to veliko, ružno i strašno Čudovište, za koje su ljudi vjerovali da živi na vrhu Planine. Svi su se bojali Čudovišta. Seljani su žurno i u strahu išli na svoja polja, pogledajući oko sebe u strahu, a ponekad bi čak hodali na vrhovima prstiju. Ušutkivali bi svoju djecu riječima: “Ne galamite toliko, ako budete nemirni čudovište će se naljutiti i doći će ovamo i sve nas napasti.” A kada bi djeca bila jako nestašna, i odbijala ići spavati, plašili bi ih čudovištem i govorili: “Ako ne slušaš, doći će čudovište i pojesti te.” Djeca bi se tada uplašila, i počela slušati. Jednog dana, u vrijeme berbe maslina, Hasan upita svoju tetku Um Hamed: “Kaži mi tetka, zašto se ljudi u selu toliko boje Čudovišta?” Um Hamed uzdahnu pa reče: “O, Hasane! Koliko puta si me to isto pitao? Čudovište je jedno ogromno stvorenje, obraslo gustom dlakom. Ima jedno oko u sred čela, i dugačke oštre kandže, i dugačke šiljate zube. Ti bi se, Hasane, posebno trebao čuvati jer njegova omiljena hrana su momci kao ti. A sad prestani da me gnjaviš svojim beskrajnim zapitkivanjem i vrati se svome poslu.” Hasan nije bio zadovoljan Um Hamedinim odgovorom i želio je saznati više o Čudovištu, pa ode kući i upita svog oca, Jahu: “Jesi li ikada vidio čudovište?” Hasanov otac na trenutak razmisli, a zatim pročisti grlo i reče: “Ne, Hasane, nisam ga vidio, ali znam zasigurno da je veoma strašno i opasno.” Hasan zatim ode majci i upita: “A ti, Yumma, jesi li ti ikada čula Čudovište?” Hasanova majka se trznu i reče: “Ne, nisam ga čula ali zasigurno znam da riče isto kao lav. Za boga miloga, Hasane, ne izazivaj Čudovište.” Hasan reče samom sebi: “Pa, čini mi se da se ljudi u selu boje Čudovišta mada ga nikad niko nije ni čuo, ni vidio. Možda Čudovište i ne postoji, a možda i postoji ali nije tako strašno kako seljani pričaju. Moram se sam uvjeriti. Dojadilo mi je da po selu idem na prstima, i dodijala su mi sva ta ušutkavanja. Želim da skačem i vičem, da vrištim i da se smijem, a i da se popnem na Planinu. Idem zorom u planinu. Neći nikom dati da me zaustavi.” Sljedećeg dana, pročulo se da je Hasan otišao u Planinu. Neki su mu se divili govoreći: “Kako je to hrabar momak. Možda nas spasi od Čudovišta.” Drugi su opet govorili: “Kakav glupan. Zapamti šta sam rekao, Čudovište će ga sigurno pojesti, a onda će se naljutiti i doći ovdje da svoj bijes iskali na nama jadnim seljanima.” Hasan je u zoru tog dana krenuo u planinu. Seljani su ga krišom posmatrali iza zatvorenih vrata. Bilo ga je malo strah, ali nije htio da to pokaže pa je iz sveg glasa pjevao: “Ne bojim se velikog, dlakavog Čudovišta. Ja sam Hasan hrabri! Ja sam Hasan neustrašivi! Ne bojim se! Ne bojim se!” Hasan je hodao i penjao se putem uz planinu sve dok nije stigao na sami vrh. Pogleda pažljivo oko sebe, ali ne vidje ništa što bi ga uplašilo. Uzdahnu s olakšanjem i povika iz sveg glasa nadajući se da će ga seljani čuti: “Ne bojim se velikog, dlakavog Čudovišta. Ja sam Hasan hrabri! Ja sam Hasan neustrašivi! Vidite me kako skačem. Čujte kako vičem. Ne bojim se! Ne bojim se!” Iznenada, Hasan ču neki zvuk iza sebe. Čuo je korake nekog velikog stvorenja. Brzo se okrenu i nađe se licem u lice sa Čudovištem.

131

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Čudovište je bilo baš onakvo kakvog su mu seljani i opisali. Imalo je gustu dlaku, duge i oštre kandže, i jedno oko u sred čela. Hasan se od straha zaledio. Poželio je da je slušao seljane, i da nikad nije otišao iz sigurnosti svog sela. A što se tiče Čudovišta, ono se približavalo Hasanu sve više i više, onda ga je pažljivo obilazilo, a onda odjednom otrča urličući i plačući. Hasanu se ote dubok uzdah olakšanja. Nije mogao vjerovati da se Čudovište, kojeg su se seljani toliko bojali, tako prepalo mladića kao što je on. Hasan pođe za njim do njegove pećine i zovnu ga: “Čudovište! Čudovište! Gdje si?” Čudovište odgovori drhtavim glasom: “Odlazi, mlado momče. Nikad ti ništa nažao nisam učinio.” Začuđen, Hasan reče: “ Ali, ti si Čudovište, i svi te se boje!” Zbunjeno, Čudovište malo izviri pa reče: “Boje se mene! Kako čudno! Ljudi se boje mene, a ja se bojim ljudi.” Hasan se tome dugo i glasno smijao, a onda reče: “Zašto se ti bojiš ljudi kad si ti Čudovište?” Čudovište zadrhta i reče: “Ljudi mi izgledaju strašno. Imaju dva oka umjesto jednog kao ja. Nemaju gustu dlaku kao ja, i imaju tako piskave glasove. Najstrašnije od svega jeste to što vole da jedu Čudovišta.” Hasan se nasmija i reče: “To je nemoguće. Mi ne jedemo Čudovišta. Vi Čudovišta jedete ljude.” Čudovište uzviknu: “Jedemo ljude? Fuj, ne daj bože! Mi čudovišta jedemo samo bilje i bube.” Kad to ču, Hasan reče: “Seljanima će zasigurno pasti kamen sa srca, i bit će jako sretni, kad to čuju.”

132

Čudovište je dugo posmatralo Hasana, a onda se glasno nasmija i reče: “Čak i ti mi izgledaš smiješno i pomalo strašno, ali mislim da si dobar i fin.” Hasan i Čudovište se od srca nasmijaše, i otrčaše da se igraju. Od tog dana je Čudovište postalo najbolji prijatelj seljana. Štitilo ih je od opasnosti, pomagalo im u svakodnevnim poslovima, i igralo se sa djecom. Taghreed A. Najjar, Al-Salwa Publishing House, objavljeno 2002. Štand Br.5.0 D 953

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Jedna žena ode da živi u nekom novom gradu, i kad stiže do gradske kapije, čuvar je upita: “Kakvi su ljudi u gradu iz kojeg dolaziš?”

ODJELJAK 5 RESURSI

Priča o dvije žene

Ona mu odgovori: “Bili su loše naravi, svađalice, tračeri i uglavnom neprijatni.” Čuvar joj onda reče: “Vidjet ćeš da su ovdje ljudi isto tako loši, pa predlažem da produžiš dalje svojim putem.” Naiđe onda neka druga žena, i čuvar je upita isto što i onu prvu. Žena mu odgovori: “Ljudi u mjestu iz kojeg ja dolazim su tako ljubazni i brižni. Bili su hrabri u teškim vremenima, a uvijek su voljni i spremni sa mnom podijeliti sve što imaju, i ljubazno dočekuju strance.” Zatim joj čuvar kapije reče: “Uđi, jer vidjet ćeš da su ljudi ovdje isto tako dobri i spremni pomoći.”

133

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Slijepci i slon Jednog dana sretoše se tri slijepca i sjedoše da ćaskaju. Dugo su pričali o svemu i svačemu. Odjednom, jedan od njih se sjeti nečega pa reče: “Čuo sam da je slon čudna životinja. Šteta što smo slijepi pa ga ne možemo vidjeti.” “Eh, da, stvarno je šteta što nemamo sreće da vidimo tu čudnu životinju,” odvrati na to drugi i uzdahnu. Treći, veoma iznerviran, pridruži se razgovoru i reče: “Vidjeti? Zaboravite! Bilo bi divno samo ga osjetiti.” “I to je tačno. Kad bi barem postojao neki način da dodirnemo slona, mogli bismo saznati kakva je to životinja,” svi se složiše. Slučaj je htio da je tuda baš prolazio neki trgovac sa krdom slonova i on ču njihov razgovor. “Momci, da li stvarno želite da osjetite slona?” Hajde pođite onda sa mnom, pokazat ću vam,” reče im on. Trgovac ih zatim zamoli da sjednu na zemlju, a potom povede prvog od njih do slona da ga dodirne. Ispruženom rukom čovjek prvo dodirnu slonovu lijevu, a zatim i desnu prednju nogu. Nakon toga opipa te dvije noge od vrha do dna, i sav ozaren okrenu se i reče: “Eto, takva je ta čudna životinja.” Zatim se polako uputi prema svojim drugovima. Onda je trgovac odveo drugog slijepca do stražnjeg dijela slonovog tijela. Čovjek je dodirnuo rep, kojim je slon nekoliko puta mahnuo, i zadovoljno uzviknu: “Aha, stvarno čudna životinja! Zaista čudna! Sad znam, Znam.” Zatim se žurno pomaknu u stranu. Zatim priđe i treći slijepac i dodirnu slonovu surlu, koja se pomijerala naprijed nazad okrećući i savijajući se, i on pomisli: “To je to. Saznao sam.” 134

Tri slijepca se zatim zahvališe trgovcu i odoše svojim putem. Svaki je bio uzbuđen onim što je doživio, i imao je puno toga za reći. “Hajde da sjednemo i razgovaramo o ovoj čudnoj životinji,” reče drugi slijepac prekinuvši tišinu. “Jako dobra ideja. Jako dobra,” složiše se druga dvojica. Ne čekavši da ijedan od njih sjedne kako treba, drugi slijepac brzo reče: “Ta čudna životinja je poput naših velikih slamnatih lepeza, ljulja se tamo amo kako bi nas rashladila. Međutim, nije tako velika, a nije ni dobro napravljena. Glavni dio joj je prilično čupav.” “Ma ne, ne!” prvi slijepac povika ne slažući se, “Ova čudna životinja liči na dva velika drveta bez ijedne grane.” “Obojica griješite,” odvrati treći. “Ova čudna životinja je slična zmiji, duga je i okrugla, i veoma snažna.” Kako su se posvađali! Svaki je insistirao da je samo on u pravu. Naravno nisu se mogli složiti jer ni jedan nije istražio cijelog slona. Kako iko može opisati neku cjelinu ako nije proučio sve dijelove jedan po jedan? Iz: Kuo, Louise and Kuo, Yuan-Hsi (1976), „Kineske narodne priče“, Celestial Arts: 231 Adrian Road, Millbrae CA 94030, str. 83-85)

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

U jevrejskoj hasidijskoj tradiciji postoji priča o rabinu koji je tvrdio da je od dvojice seljaka naučio pravo značenje ljubavi prema bližnjem svom (Levitikus 19:18 “Ne sveti se i ne mrzi nikoga od svog naroda, nego ljubi bližnjega svoga kao sebe samog”).

ODJELJAK 5 RESURSI

Ljubi bližnjega svoga kao sebe sama

Jedan je pitao drugog: “Ivane, da li ti mene voliš?” Ivan odgovori: “Naravno da te volim, Vladimire.” Vladimir onda upita: “Znaš li šta meni stvara bol, Ivane?” Ivan reče: “Kako ja, Vladimire, mogu znati šta tebi stvara bol?” Vladimir reče Ivanu: “Ivane, ako ti ne znaš šta mene boli – kako me možeš istinski voljeti?” Ako zaista tvrdimo da nam je stalo do strana u sukobu, onda je naša dužnost, naša uzvišena dužnost, da nastojimo razumjeti šta drugima nanosi bol.

Lisica i roda Jednog dana jedna je sebična lisica pozvala rodu da dođe na večeru u njeno skrovište u drvetu. Uveče je roda doletjela do lijine kuće, i svojim dugim kljunom pokucala na njena vrata. Lija otvori i reče: “Molim te, uđi i večeraj sa mnom.” Ona pozva rodu da sjedne za sto. Roda je bila jako gladna, a hrana je izvrsno mirisala. Lija je poslužila supu u plitkim tanjirima, i vrlo brzo je posrkala. Međutim, roda nije mogla ni probati supu jer je tanjir bio jako plitak za njen dugački kljun. Jadna se roda samo ljubazno smješkala, i ostala gladna. Sebična lija upita: “Rodo, zašto nisi pojela supu? Zar ti se ne dopada?” Roda joj odgovori: “Jako si ljubazna što si me pozvala na večeru. Molim te, pridruži mi se sutra da zajedno večeramo u mom domu.” Sljedeće večeri, kad je lija došla u rodinu kuću, ona vidje da opet imaju supu za večeru. Ovaj put supa je poslužena u visokim i uskim ćupovima. Roda je lako ispijala supu, a lija nije mogla ni kap dohvatiti. Ovaj put je došao red na liju da se kući vrati gladna.

135

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Susjed Sayyed Jawad Ameli, veliki mujtahid, večerao je kad neko pokuca na njegova vrata. Bio je to sluga njegovog gospodara, Ayatullah Sayyed Mehdi Bahrul Uloom, koji reče: “Tvoj gospodar me šalje po tebe i želi da odmah dođeš. Upravo je sjeo za večeru ali odbija da jede dok te ne vidi.” Nije bilo vremena za gubljenje. Sayyed Jawad Ameli ostavi svoju večeru i pohita Ayatullah Bahrul Uloomovoj kući. Dok je ulazio, gospodar ga prijekorno pogleda i reče: “Sayyed Jawad! Ti se ne bojiš Allaha! Zar te nije stid pred Allahom” Ovo silno iznenadi Sayyed Jawada, jer se nije mogao sjetiti da je uradio išta što bi ozlojedilo njegovog gospodara. On reče: “Neka me moj gospodar uputi u moju pogrešku.” Ayatullah Bahrul Uloom odgovori: “Ima već sedmica dana da su ti tvoj susjed i njegova obitelj bez brašna i riže. Pokušao je da kupi malo datula u prodavnici, ali mu je trgovac odbio dati na veresiju. Vratio se kući praznih ruku, a obitelj nema ni mrve hrane u kući.” Sayyed Jawad je bio zatečen: “Allaha mi,” reče, “nisam to znao.” “To me još više ljuti. Kako možeš ne znati ništa o svom susjedu? Ta nevolja traje već sedam dana, a ti mi kažeš da nisi znao. A da si znao i ignorisao ga iako znaš, ne bi tad ni bio musliman,” dodade Ayyatullah Uloom. Zatim reče Sayyed Jawadu da uzme sva jela ispred njega i odnese ih svom susjedu. 136

“Sjedi sa njim da jedeš da ga ne bi bilo stid. I uzmi ovaj novac za njegove buduće troškove. Stavi ga ispod jastuka, ili tepiha, da ga ne poniziš, i obavijesti me kad sve to uradiš, jer do tad neći ni ja jesti. Za mene nije čovjek onaj ko mirno spava dok mu susjed spava gladan.” Uzvišeni poslanik Muhammad (Mir neka je s njim) Dostupno na http://www.ezsoftech.com/stories/mis40.asp

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Jednom davno, bio jedan mudar čovjek koji je imao običaj otići do okeana da tamo piše svoja djela. Prije nego bi počinjao pisati, obično bi otišao do plaže. Jednog dana, dok je šetao duž obale, pogleda niz plažu i u daljini ugleda ljudsku figuru koja se kretala poput nekog plesača. Nasmiješi se u sebi na pomisao da neko pleše u čast ovom lijepom danu, pa pohita da ga sustigne.

ODJELJAK 5 RESURSI

Morske zvijezde

Dok se približavao, vidje da je to neki mladić, ali nije plesao već se saginjao, uzimao nešto i nježno ga bacao u more. Kako se približi mladiću, doviknu mu: “Dobro jutro! Šta to radiš?” Mladić zastade, diže pogled pa reče: “Bacam morske zvijezde u okean.” “Mislim da je trebalo da pitam: Zašto bacaš morske zvijezde u okean?” “Sunce je visoko odskočilo a plima se povlači. Ako ih ne bacim nazad u okean, umrijet će.” “Ali mladiću, zar ne vidiš da je plaža kilometrima i kilometrima duga, i da posvuda po njoj ima jako puno morskih zvijezda. To što radiš nema smisla!” Mladić ga je ljubazno slušao. Onda se sagnu, podiže još jednu zvijezdu i baci je u more preko velikih talasa. “Ima smisla za ovu jednu!” Njegov odgovor iznenadi čovjeka. On se malo ljutnu. Nije znao kako da odgovori. Pa se umjesto toga okrenu, i odšeta do svoje kolibe kako bi počeo pisati. Cijeli dan, dok je pisao, proganjala ga je slika mladog čovjeka. Pokušavao je da ne misli na njega, ali mu je ta slika stalno bila pred očima. Na koncu, u kasno popodne, on shvati da je on, naučnik i pjesnik, propustio da prepozna suštinsku prirodu onoga što je mladi čovjek činio. Jer, uvidio je da je ono što je mladić radio, zapravo značilo izabrati da se ne bude puki promatrač svijeta i učiniti nešto. Posramio se. Te noći je otišao na spavanje uznemiren. Kad je jutro svanulo, probudio se znajući da mora nešto uraditi. Pa ustade, obuče se i ode na plažu gdje je opet zatekao mladog čovjeka. I sa njim provede ostatak jutra bacajući morske zvijezde nazad u okean. (Prilagođeno iz: The Star Thrower, autorice Loren Eiseley 1907-1977)

137

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Studije pojedinačnih slučajeva Edukatori i fasilitatori mogu koristiti studije pojedinačnih slučajeva (engl. case studies) zasnovane na stvarnim dešavanjima i ljudima, i tako obezbijediti materijal za diskusiju o etičkim pitanjima i situacijama koje imaju uticaj na dostojanstvo ljudi i ljudska prava. Dobro napisane studije pojedinačnih slučajeva mogu uvesti djecu i mlade u jedan drugi svijet, koji se predstavlja sa stanovišta subjekta. Studije pojedinačnih slučajeva mogu također iznositi i poznata pitanja, što učesnicima može pomoći da razmišljaju o vlastitim situacijama, a da ih pri tom ne personaliziraju. Kroz studije pojedinačnih slučajeva djeca i mladi mogu analizirati situaciju koja im, na neki način, može biti poznata, ali i potpuno strana. Studije pojedinačnih slučajeva mogu biti važno sredstvo u razvoju empatije, jer se informacija predstavlja iz subjektove tačke gledišta, a ne samo kao ‘novinski izvještaj’. Razmišljanje o studiji pojedinačnog slučaja, i opcijama koje su date, može pomoći da se izgradi snažna identifikacija sa subjektom. Korištenje studija pojedinačnih slučajeva podstiče kritičko razmišljanje i analitičke vještine, te razvija sposobnost djece i mladih ljudi da postavljaju pitanja, i raspravljaju o alternativama. One, također, pomažu djeci i mladima da ispituju vlastite stavove i ponašanje, kroz živote drugih. Studije pojedinačnih slučajeva nužno ne zahtijevaju rješenje: one opisuju situaciju koja je mogla već imati svoj ‘kraj’ ili zaključak, i obično su uzete iz stvarnog života. Ako koristite studije pojedinačnih slučajeva na temu nasilje nad djecom, možete koristiti materijal koji je urađen u vezi sa Svjetskim izvještajem o nasilju nad djecom.

138

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Bio je ponedeljak ujutro, a Kris (Chris) nije želio ustati i otići u školu. Krevet je bio topao i udoban, a napolju je bilo hladno. Osim toga, znao je da nije uradio svu zadaću a trebao ju je predati danas. Polako je otvorio oči i ugledao svog psa, Šunjalicu, kako leži na podu i žvaće njegovu novu novcatu tenu.

ODJELJAK 5 RESURSI

Studija pojedinačnog slučaja br. 1 – Krisovo loše jutro

“Šunjalico, gubi se!” povika ljutito, iskočivši iz kreveta. Šunjalica otrča i sakri se u ćošak. Pošto je sad ustao, on se polako obuče, opra zube i siđe dole. Bio je dvostruko ljut, prvo zato što mu je nova tena bila uništena, a drugo zato što je danas morao u školu. “Zašto vikend ne traje još danas?” mislio je. Kris je doručkovao, uzeo svoju torbu i otišao na autobusnu stanicu. Tamo su djeca šutala neku loptu. Dok se saginjao da spusti torbu, lopta doleti i udari ga u čelo. “Jao!” uviknu on, “Ko je to uradio?” Bio je to Šon (Shawn) koji na to povika s osjećajem krivice u glasu: “Nisam namjerno, stvarno,” dok su se ostala djeca smijala. Kris je eksplodirao: “Jesi, glupane. Vidi sad kako je to!” i podiže loptu i jako je baci pravo na Šona pogodivši ga u stomak. Šon jauknu: “Hej, nije pošteno. Lopta te slučajno udarila, a ti si ovo uradio namjerno. Zao si.” Ovaj put Šon snažno baci loptu u Krisove noge. Kris jurnu na Šona i udari ga. Da se ostali nisu umiješali, sve se moglo pretvoriti u ozbiljnu tučnjavu u kojoj bi neko od njih bio i povrijeđen. Kako objašnjavaš šta je uzrok Krisove reakcije nakon što ga je lopta pogodila? Da li je Kris mogao reagirati na drugačiji način? Kako se situacija mogla izbjeći?

Šta je Kris trebao uraditi kasnije tokom dana kad se smirio?

139

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Studija pojedinačnog slučaja br. 2 – Usamljenik ili otpadnik? Džordž (George) ide u osmi razred u tvojoj školi. Ti ga voliš jer je uvijek prijatan i pozdravi se kad prolazi. Zbog toga ga skoro svi jako vole, veoma je popularan i ima dobre liderske sposobnosti – pravi je vođa. Međutim, shvatio si da Džordž izgleda ima problema sa jednim drugom iz razreda, Sifanom (Siffan). Sifan je iz Jordana, a njegov otac je doveo svoju porodicu u vaš grad, gdje obavlja jedan privremeni posao. Sifan je uvijek sam, i izgleda da ne voli učiti zajedno sa ostalim drugarima iz razreda. Džordž misli da Sifan neće da se sprijatelji ni sa kim u školi, i da misli da je bolji od ostalih u razredu. Tačno je da je Sifan nekoliko puta bio veoma grub prema Džordžu, što je također doprinijelo da ovaj pravi ružne komentare na račun Sifana, često na račun boje njegove kože, i ponašanja. U tvojoj školi nema puno djece iz arapskih zemalja, a neka djeca prave šale na njihov račun. Naravno, to se puno puta desilo i Sifanu. Prošle sedmice, Sifanov otac je morao otići u Aman, u Jordanu, na jedan poslovni sastanak. Tamo je poginuo u eksploziji bombe u jednom hotelu. Sad cijela škola zna za to, i nastavnici su izrazili saučešće Sifanu i njegovoj porodici. Sifan se vratio u školu nakon nekog vremena, ali niko od njegovih drugova u razredu ne govori sa njim. Pošto se čini da u školi nema prijatelja, sad je sam sa svojim bolom.

140

Šta misliš, kako se Sifan osjeća?

Kako ti vidiš Sifanovu situaciju?

Šta bi, po tvom mišljenju, Džordž trebao uraditi? Šta bi ti uradio da si na Džordžovu mjestu?

Kakva je Džordžova uloga kao Sifanovog druga iz razreda i lidera u školi? Smatraš li da se Sifan treba nekome obratiti?

Šta misliš da bi Sifan uradio da je na Džordžovu mjestu?

Šta misliš da bi nastavnici i škola trebali uraditi da pomognu Sifanu?

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Prije sam živjela u gradiću Alto Baudo u Kolumbiji (Colombia) ali sam, zbog dešavanja u mom gradu, morala pobjeći i naći sklonište u Esmeraldasu u državi Ekvador (Ecuador). Zovem se Ana.

ODJELJAK 5 RESURSI

Studija pojedinačnog slučaja br. 3 – Anina priča

“Našu regiju godinama je napadala jedna naoružana grupa gerilaca. Nekih godina bi nas ostavljali na miru, a bilo je i onih kad bi napadali na kuće onih za koje su smatrali da su ih izdali. Jednog dana, pozvali su sve ljude iz grada na sastanak. Optužili su mog brata Andresa da sarađuje sa drugom stranom, paravojnim grupama. Nisu mu dozvoliti ni da objasni, nego su mu pucali u glavu, tu na trgu, pred svima. Imao je mladu ženu i troje djece. Kao njegova sestra, ja sam im također bila sumnjiva, ali mi je rečeno da napustim grad ili će pobiti moju djecu. Bez mnogo vremena da spakujem nešto odjeće, otišla sam sa moje šestoro male djece, snahom i njeno troje djece. Sada mi je 49 godina i imam osmoro djece. Jedan je studirao u Kibidu (Quibidó), ali se pridružio gerilcima, istoj onoj grupi koja je prijetila meni i ubila Andresa. Jedna moja kćerka radi sa paravojnim jedinicama. Možete li zamisliti kako bi to izgledalo da se njih dvoje ikad sretnu? Meni i mojoj djeci život u Esmeraldasu nije lak. Ja prodajem voće i zarađujem tek toliko da platim kiriju za malu sobu u kojoj živim sa svojom djecom. Karlos (Carlos), jedan od mojih sinova, radi u pošti, mada nije dobio plaću već tri mjeseca. Horhe (Jorge), kojemu je sada 16 godina, prošle sedmice je dospio u zatvor jer su ga optužili što je ukrao sat. Nismo imali novca ni za hranu. Ostala djeca nisu nikako mogla naći posao, a ja si ne mogu priuštiti da ih šaljem u školu. Ponekad nas naše komšije nazivaju dilerima, gerilcima, i tretiraju nas kao kriminalce. Međutim, čak i ovaj život je bolji od povratka u Kolumbiju i u rat. Ne mislim da će se problemi tamo ikad riješiti. Sve dok su te naoružane grupe u tom području, ja se ne mogu vratiti svojoj kući. Našli smo kakvo takvo utočište u Esmeraldasu. Ali kako ćemo živjeti? Kakve opcije imam? Zabrinuta sam zbog svoje manje djece. Oni ne mogu ići u školu jer ja nemam da im platim školarinu. Šta će raditi po cijele dane? Plašim se da će zapasti u nevolje, početi se družiti sa banditima, i završiti ili u zatvoru ili na ulici. Život je tako bijedan. Šta osjećaš za Anu?

Šta bi ona mogla uraditi da sebi i svojoj djeci život učini boljim? Kome bi se mogla obratiti za pomoć?

Šta bi ti uradio da si u njenoj situaciji? Ima li u tvom gradu ljudi kao Ana?

Da li bi im i na koji način mogao pomoći?

141

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Studija pojedinačnog slučaja br. 4 – Marijina priča Marija, kojoj je sada 16 godina, ima očuha koji je pravi nasilnik. Prije nego je počeo tući Mariju, ona je znala da tuče njenu majku. Kad je imala osam godina, pitao ju je koliko je sati a ona je pogrešno odgovorila. Marija kaže: “Udario me tako jako da sam pala i udarila glavom od krevet. Onda je počeo da me udara i nogama. Bila sam toliko uplašena da se se upiškila.” Nasilje se nastavilo, ali Marija nije mogla nikome ništa reći. “Nisam željela da kažem nikome u školi, a ni svojoj mami, jer je ona imala toliko drugih problema o kojima je morala brinuti. Bilo me je strah da ikome kažem šta mi se dešava da ne bi došlo do mog očuha, koji bi se onda iskalio na meni i na mojoj majci.” Nasilje je pogodilo sve aspekte Marijinog života, a i njeno školovanje je zbog toga trpilo. “Propustila sam tri razreda jer nisam mogla mamu ostavljati samu s njim. To je, također, uticalo i na moje samopouzdanje, i dozvoljavala sam ostaloj djeci u školi da me kinje i gaze. Nisam htjela ni s kim da pričam o tome u školi, ali ni sa mamom jer je imala toliko drugih briga.” Najzad su se u školi zabrinuli, i kada je Marija pošla u 9. razred, u 13. godini, u školi su joj odredili savjetnicu. Ispočetka, Marija nije mogla da joj priča o svojim problemima, ali se na kraju ipak otvorila i progovorila o svemu. “Nisam joj u početku vjerovala, ali nakon godinu dana, ispričala sam joj sve šta mi se dešava. Postala mi je nešto kao najbolja prijateljica i osjećala sam da joj mogu reći sve, i da niko neće saznati ono o čemu razgovaramo.” 142

Ali, iako je viđala svoju savjetnicu, Marija je uzela preveliku dozu narkotika i provela u bolnici sedmicu dana. Kazala je: “ Digla sam ruke od života, i osjećala sam da više nemam razloga da i dalje živim.” Upućena je novoj savjetnici, a posjećivala je i psihijatra i ljekara kako bi joj pomogli da se oporavi. Marija kaže: “Savjetovanje i podrška psihijatra i ljekara su mi zaista pomogli. Također sam, čitajući knjige i časopise, shvatila da nisam jedina koja prolazi kroz ovakve probleme. Ta pomisao da nisam sama u ovome, bila mi je velika utjeha.” Šta bi ti uradila da si u Marijinoj situaciji?

Šta misliš kako će na njen život uticati ovo što joj se dogodilo? Kako se djecu može zaštiti od nasilja u kući?

Kakva je pravna situacija u tvojoj zemlji po pitanju djece koja su žrtve nasilja, uključujući i nasilje u kući? Kako, i ko treba da zaštiti djecu od nasilja u kući?

Imaš li prijatelje u razredu koji su žrtve nasilja i zlostavljanja kod kuće? Šta ti možeš uraditi da im pomogneš i pružiš vršnjačku podršku?

Da li smatraš da su djevojčice više izložene nasilju nego dječaci? Zašto?

Da li kod tebe u školi ima slučajeva gdje djeca malteretiraju drugu djecu? Kako to možeš zaustaviti?

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Moralna dilema predstavlja situaciju koju treba riješiti. Ako je neki problem dilema, to znači da postoji izbor između više rješenja koja sva izgledaju nepoželjno, bilo kratkoročno bilo dugoročno. Rješavanje dileme često uključuje teška etička pitanja.

ODJELJAK 5 RESURSI

Moralne dileme

Evo nekih smjernica za gradnju vlastitih moralnih dilema: Osigurajte da dilema uključuje situaciju u kojoj učesnici moraju donijeti vlastitu odluku. Prisjetite se da je važno da pustite te mlade ljude da izaberu. Opišite situaciju koja omogućava da se zaobiđu pravila. Predstavite situaciju gdje učesnici moraju da se upitaju šta je ispravno, a šta pogrešno. Vodite ih do trenutka kad se čini da najbolje rješenje donosi korist njima, ali šteti drugima.

Moralna dilema br. 1 – Spašavanje života Dva čovjeka putuju pustinjom. Imaju samo jednu flašu vode za obojicu. Ako je podijele, obojica će umrijeti. Ako samo jedan popije svu vodu, on će preživjeti, ali će njegov saputnik umrijeti. Šta će oni uraditi? Jedno mišljenje je da treba da podijele tu vodu, pa tako ni jedan neće vidjeti umiranje onog drugog. Drugo mišljenje je da vlasnik flaše, onaj koji je bio dovoljno mudar da je ponese, treba i da popije vodu. Imamo dva kontradiktorna mišljenja. Kako ćemo mi posmatrati te oprečne stavove? Čiji je život preči? Šta ako je jedan od ta dva putnika dijete, a onaj drugi odrastao čovjek? Šta ako su putnici čovjek i žena? Kako mjerimo vrijednost života?

143

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Moralna dilema br. 2 – Košarkaška utakmica U tvom gradu uskoro treba da počne Košarkaška olimpijada za srednje škole. Tim tvoje škole je pobijedio na prošlogodišnjoj Olimpijadi i dobio zlatnu medalju za fer plej (engl. fair play). Ove godine ima veći broj školskih timova. Vaša dva najbolja igrača nišu više u vašoj školi i treba vam dvoje novih ljudi da ih zamijene. Vaš trener će biti van grada tri sedmice i dao vam je odgovornost da odaberete ta dva nova igrača, na osnovu kriterija tima. Međutim, on vam je preporučio: osigurajte da se odabrani igrači slažu sa, i razumiju pravila tima prije nego ih primite, i potrudite se da izaberete najbolje. Vi ste pokrenuli proces izbora a samo su tri čovjeka pokazala interes da se prijave. Nemate vremena da krenete u novi proces i morate izabrati između ove trojice. Ta tri, koji su se prijavili, su: Kristijan: 14 godina Nema iskustva u igranju košarke. Volio bi da nauči. Ima vremena za treninge: svako popodne. Hiran: 16 godina Dvije godine iskustva. Bio je u drugom najboljem timu na prošloj Olimpijadi, ali je izbačen iz tima zbog nepoštene igre. Neki misle da je od tada počeo da se drogira. Ima vremena za treninge: 4 dana u sedmici. Andres: 15 godina. Godina dana iskustva. Ima vremena za treninge: tri dana sedmično. 144

Kad su članovi tima obavljali intervjue sa ova tri kandidata, objasnili su im pravila tima: Članovi tima imaju između 15 i 18 godina života. Sedmično treniraju tri puta po tri sata.

Svake subote tim ima trening iz vođenja. Ti treninzi su obavezni za sve članove.

Tokom prvog vikenda svakog drugog mjeseca, članovi tima moraju pohađati kampove za timsko druženje. Izostanci se pravdaju samo ako je u pitanju bolest ili problemi u porodici.

Kristijan je rekao da će napuniti 15 godina za tri mjeseca, a da ne može imati trening petkom popodne jer u to vrijeme ima planirane sastanke sa članovima školskog vijeća učenika. Hiran je zadovoljan sa svim pravilima i prihvata ih. Andres je objasnio da ne bi mogao pohađati program vikendom zbog vjerskih razloga. On je jevrej a sabat (Sabbath) je dan za molitvu i Boga. Koga ste izabrali da bude dio vašeg tima?

Da li su pravila tima dovoljna da bi neko na osnovu njih mogao donijeti odluku?

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Ako ste odlučili da ne primite Hirana, šta bi mogao biti razlog tome? Može li njegovo isključenje iz bivšeg tima biti razlog što mu ne dozvoljavate da se uključi u vaš? Mogu li glasine o korištenju droge biti razlog što ga ne primate u tim?

ODJELJAK 5 RESURSI

Ni Kristijan ni Andres ne mogu da se pridržavaju pravila tima, kako onda uskladiti vašu odluku sa trenerovom preporukom: “osigurajte da se slažu sa i da razumiju pravila tima”?

Ako ste odlučili da ne primite Andresa, šta bi bio razlog tome?

Moralna dilema br. 3 – Štititi laž Džudi (Judy) ima 12 godina. Mama joj je obećala da će je pustiti da ide na specijalan rok koncert koji će se uskoro održati u gradu, ali samo ako uštedi dovoljno novaca za kartu tako što će uveče čuvati djecu po par sati, i stavljati na stranu nešto od novca za užinu. Džudi je uspjela uštediti 20 dolara što je i više nego dovoljno za kartu koja košta 15 dolara. Njena mama se onda predomislila i rekla joj da, novac koji je uštedila, mora potrošiti na knjige za školu. Džudi je bila razočarana, ali je odlučila da ipak nekako ode na taj koncert. Kupila je kartu a mami je rekla da je uštedila samo pet dolara. Te subote, otišla je na koncert, a mami je rekla da će provesti dan kod prijateljice. Prošla je sedmica dana a mama nije ništa otkrila. Džudi je onda sve ispričala starijoj sestri, Luiz (Louise), i kako je otišla na koncert i kako je lagala mami o tome. Luiz se sada pita da li da mami kaže šta je Džudi uradila. 1. Treba li Luiz, starija sestra, reći mami da joj je Džudi lagala o ušteđenom novcu i koncertu – ili treba da šuti? Na osnovu čega bi ona trebala donijeti svoju odluku? 2. Kome je Luiz najlojalnija, majci ili sestri? Zašto? 3. Da li je u ovoj situaciji važna činjenica da je Džudi sama zaradila novac? Zašto? 4. Mama je obećala Džudi da će je pustiti da ide na koncert ako sama zaradi i uštedi novac. Da li je ovdje bitno i to što je mama prekršila obećanje? Zašto? 5. Općenito, treba li održati dato obećanje? Zašto? 6. Da li ima razlike u tome da li je osoba, kojoj je nešto obećano, tebi bliska ili ne? 7. Šta je najodgovornija stvar koju bi Luiz trebala da uradi u ovoj situaciji?

Prilagođeno iz Moral Reasoning, Victora Grassiana, Prentice Hall, 1981.

145

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Moralna dilema br. 4 – Cijena života Jedna žena je oboljela od raka i bori se za život. Postoji jedan lijek koji bi joj mogao spasiti život. Radi se o određenom obliku radijuma, kojeg je jedan farmaceut iz tog grada nedavno otkrio. Farmaceut traži 2.000 dolara za lijek, što je deset puta više nego što košta proizvodnja lijeka. Muž oboljele žene, Hainc (Heinz), obilazi prijatelje i familiju tražeći i posuđujući novac ali može sakupiti tek 1.000 dolara. Rekao je farmaceutu da mu žena umire i zamolio ga da mu spusti cijenu, ili da mu da lijek na kredit. Farmaceut ga je odbio. U očajanju, muž provali u farmaceutovu radnju kako bi ukrao lijek za svoju ženu. Da li je farmaceut postupio ispravno kad je odbio Hainca? Zašto? Da li je muž postupio ispravno kad je provalio u radnju? Zašto? Da li je muž imao ikakvo drugo rješenje? Šta bi ti uradio da si u muževoj situaciji?

Preuzeto iz “Collected Papers on Moral Development and Moral education”, Lorensa Kolberga (Lawrence Kohlberg). Cambridge: Moral Education and Research Foundation, Harvard University Education Foundation, 1973.

146

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

1842. godine, jedan brod je udario u santu leda i više od 30 preživjelih naguralo se u čamac za spasavanje, koji je inače namijenjen za samo sedam osoba.

ODJELJAK 5 RESURSI

Moralna dilema br. 5 – Čamac za spasavanje

Kako se približavalo olujno nevrijeme, postade jasno da se čamac mora rasteretiti ako žele da iko od njih preživi. Kapetan je smatrao da je jedina ispravna stvar koju treba uraditi natjerati neke pojedince da iskoče iz čamca i utope se. Tako nešto, smatrao je, nije nepravedno prema onima koje bi izbacio iz čamca jer bi se oni ionako bili utopili. Ako, međutim, ne uradi ništa, bit će odgovoran za smrt onih koje je mogao spasiti. Neki ljudi su bili protiv kapetanove odluke. Tvrdili su da ako se ništa ne uradi i svi zbog toga umru, niko neće biti odgovoran za te smrti. S druge strane, ako kapetan pokuša spasiti jedne, uradit će to tako što će ubiti druge, i onda će on biti odgovoran za njihovu smrt. Kapetan je odbacio takvo razmišljanje. Pošto je jedina mogućnost za spašavanje zahtijevala snažno veslanje, kapetan odluči da će oni najslabiji morati biti žrtvovani. U toj situaciji, bilo bi apsurdno, mislio je, odlučiti žrijebanjem koga izbaciti sa čamca. Onda je izbacio najslabije. I nakon nekoliko dana napornog veslanja spašeni su, a kapetan je zbog svog djelovanja izveden pred sud.

1. Da si ti bio u tom čamcu, koje bi ti argumente imao da si: a) ti trebao biti onaj koji će biti izbačen sa čamca, ili b) da si ti bio među onim snažnijim koji su trebali ostati u čamcu? 2. Da si ti u poroti, na suđenju kapetanu, kakva bi bila tvoja odluka o krivnji? 3. Kakvu bi kapetan trebao dobiti ‘kaznu’, ako bi uopće bilo ikakve kazne? 4. Šta bi ti uradio da si bio u kapetanovoj koži?

Prilagođeno iz Moral Reasoning, Vioctor Grassian, Prentice Hall, 19981.

147

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Moralna dilema br. 6 – Varanje Sonja ima problema sa svojim studijem hemije, a na prošlom testu nije postigla dobar rezultat. Međutim, za završni ispit se vrijedno pripremala i ubijeđena je da će ga položiti. Test je veoma dugačak ali ona je odgovorila na skoro sva pitanja, i misli da je do sada sve dobro uradila. Ali, ima jedno pitanje na koje ne zna odgovor. To pitanje nosi 25% ocjene. A vrijeme joj ističe. Osoba koja sjedi do nje na testu sve zadatke je završila a Sonja ima priliku da prepiše odgovor na pitanje koje joj stvara poteškoće. Profesor je zauzet odgovaranjem na pitanja nekog studenta a Sonja je svjesna da može lako i brzo prepisati odgovor. Ako odgovori na to zadnje pitanje položit će ispit, a ako ne, past će i morat će ponovo polagati cijeli ispit idućeg semestra. Šta misliš šta će ona uraditi?

Šta bi ti uradio da si na njenom mjestu?

Pretpostavimo da si varao na ispitu. Ako te profesor sutra pita da li si varao ili ne, hoćeš li priznati ili izmisliti nešto?

Ako neko u razredu vara, da li to po tvom mišljenju ima posljedica po nekog drugog. Kako i zašto? Zašto ne?

148

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Filmovi i video radovi pomažu učesnicima da uđu u jedan novi i drugačiji svijet, te da nauče nešto o životima drugih, i situacijama u kojima se drugi nalaze. Ovisno o sposobnosti onoga ko pravi film, učesnici mogu također razmatrati i različita stanovišta, motive akcija koje likovi u filmu poduzimaju, kao i složenost situacija sa kojima se susrećemo.

ODJELJAK 5 RESURSI

Filmovi i video radovi

Kroz filmove i dokumentarce koji prikazuju trenutna dešavanja u društvu, edukatori i fasilitatori mogu lako uspostaviti kontakt sa djecom i mladima. Gledanje filmova podstiče učesnike da postavljaju pitanja o dešavanjima u različitim dijelovima svijeta, da se upoznaju sa temama o ljudskim pravima, i uče o nenasilnim alternativama sukoba. Filmovi su dio popularne kulture i igraju važnu ulogu u zabavi mladih. Stoga oni mogu djecu i mlade nekoj temi približiti na interesantan i inspirativan način. Diskusije o filmu mogu pomoći učesnicima da izraze svoje strahove, misli, osjećanja i razumijevanje situacije. Dodatni aspekt jeste diskusija o ulozi koju mediji imaju u potrošačkoj kulturi. Sljedeća lista filmova odabrana je sa ciljem da se pomogne fasilitatorima i edukatorima da koriste filmove o ljudskim pravima, obrazovanju za mir, interkulturalnom i međureligijskom učenju. Oni su označeni prema standardima udruženja Motion Pictures Association (MPA), koji uzimaju u obzir temu filma, jezik, nasilje, golotinju, seks i korištenje droga. To označavanje obično rade roditelji, a ono može biti i dobar način da se donese odluka o tome da li je filma prikladan za neku starosnu grupu sa kojom trenutno radite. Neki filmovi nisu označeni od strane MPA i, u tim slučajevima, neophodno je da fasilitaror odluči da li će neki film koristiti u radu sa djecom i omladinom ili ne. Filmovi se označavaju na sljedeći način: G

General Audience – Pogodno za sve uzraste.

Parental Guidance – Preporučuje se prisustvo roditelja jer neke scene možda nisu prikladne za djecu.

PG-13 Parents Strongly Cautioned – Preporučuje se strogi nadzor roditelja, jer materijal možda nije prigodan za decu mlađu od 13 godina. R

Restricted – Nije dozvoljeno prikazivanje deci mlađoj od 17 godina bez pratnje roditelja

NC-17 Niko u dobi od 17, i mlađi, ne treba da gleda ovaj film.

149

U Č I T I

Ž I V J E T I

Naziv filma

Au revoir, les enfants (Do viđenja, djeco)

The Believer (Vjernik)

Z A J E D N O

Režiser

Louis Malle

(Centralna stanica)

Cry Feedom (Plači slobodo)

Edward Zwick

R – scene nasilja i neprimjeren jezik

Tokom građanskog rata i haosa koji je vladao u Sierra Leoneu tokom 1990.-tih, dva Afrikanca: Danny Archer, bivši plaćenik iz Zimbabwea, i Solomon Vandy, ribar iz Mendea, kreću u potragu za rijetkim ružičastim dijamantom, kojeg je Solomon ranije bio pronašao i sakrio. Uz pomoć američke novinarke, Maddy Bowen, dva čovjeka kreću na pogibeljan put koji bi mogao spasiti Solomonovu porodicu i donijeti iskupljenje Archeru.

R– neprimjeren jezik

Dora, bivša učiteljica, ogorčena je starica koja radi na Centralnoj željezničkoj stanici u Rio De Janeiru, gdje piše pisma za nepismene mušterije. Josue, devetogodišnji dječak, nikada nije upoznao svog oca ali mu njegova majka piše preko Dore. Dora vodi na put Josuea da pronađe svog oca, i to je put koji će oboma promijeniti život.

Radnja ﬁlma smještena je u Južnu Afriku, tokom perioda apartheida. To je priča o Donaldu Woodsu, glavnom uredniku liberalnog časopisa Daily Dispatch, i aktivisti Steve Bikou. Kada Biko umire u policijskom pritvoru, Woods napiše knjigu o njemu a jedini način da ona bude objavljena jeste da Woods i njegova porodica tajno pobjegnu iz zemlje.

Priča o pojedincima koji nađu snage i hrabrosti da izaberu vlastiti put. Profesor Keating, novi nastavnik engleskog jezika, nadahnjuje dječake jedne prestižne američke škole da se pobune protiv trenutnog stanja. Svaki od njih to i uradi, svako na svoj način, i to ih promijeni za cijeli život.

Gandijev život je život ispunjen aktivizmom za ljudska prava, i političku i vjersku toleranciju. Životopis jednog izuzetnog čovjeka, koji se nenasilnim metodama borio za miran suživot i demokratiju.

Walter Salles

Richard Attenborough

Dead Poets’ Society (Društvo Peter Weir mrtvih pjesnika)

Gandhi (Gandi)

Radnja ﬁlma smještena je u Drugi svjetski rat, u seosku katoličku školu u Francuskoj. Dva dječaka, jedan od njih jevrej kojeg su redovnici, koji vode tu školu, sakrili od nacista. Film je zasnovan na Melleovom ličnom iskustvu.

Henry Bean

Central Station 150

Kratak opis

Mladi jevrej, student iz New Yorka, kreće na privatno istraživanje značenja judaizma u svom životu. On istražuje teme o religiji i porodici. To je psihološko istraživanje sila netolerancije, i kod pojedinca i u društvu kao cjelini.

Blood Diamond (Krvavi dijamant)

Oznaka

Richard Attenborough

U Č I T I

Ž I V J E T I

Režiser

Oznaka

PG-13 Hotel Rwanda (Hotel Ruanda)

In the Name of God (U ime Boga)

Terry George

Anand Patwardhan

Nasilje, uznemirujuć e scene i neprimjeren jezik

Marc Foster

PG-13 Kolya (Kolja)

Kundun

Jan Sverak

Martin Scorsese

U Ruandi se, tokom 1994. godine, desio genocid takvih razmjera kakve nisu viđene još od Holokausta. U samo tri mjeseca, na brutalan način ubijeno je milion ljudi. Nadahnut svojom ljubavlju prema porodici, jedan običan čovjek spašava živote preko stotinu bespomoćnih izbjeglica, dajući im sklonište u hotelu kojim on upravlja.

Od dobijanja nezavisnosti 1947. godine, Indija je sekularna država. Najveća opasnost po izuzetno napeto društveno tkivo danas dolazi od hinduističkih fundamentalista koji pozivaju 83% hindu manjine da redeﬁnira Indiju kao državu Hindusa.

Zaplet ﬁlma slijedi radnju romana Khaleda Hosseinia. To je priča o Amiru, kojeg proganja osjećaj krivice jer je izdao Hasana, svog druga iz djetinjstva i sina očevog sluge. On se vraća u Afganistan i nada se da će dobiti oproštenje za ono što je radio dok je bio mlad. Međutim, Afganistan u koji se on vraća sada kontroliraju Talibani.

The Kite Runner (Lovac na zmajeve)

Kratak opis

Određena doza senzualnosti

ODJELJAK 5 RESURSI

Naziv filma

Z A J E D N O

Franta Louka, koncertni čelist u Čehoslovačkoj tokom okupacije od strane Sovjetskog Saveza, gubi mjesto u državnom orkestru. Upao je u velike dugove i kada mu njegov prijatelj predloži da se oženi Ruskinjom, kako bi ona dobila češke dokumente, on nevoljko pristane. Ona tako iskoristi situaciju i pobjegne svom ljubavniku u Zapadnu Njemačku, ostavljajući svog petogodišnjeg sina sa bakom. Kada baka umre, Kolya dolazi da živi sa svojim očuhom – Loukom.

Životopis Dalaj Lame. Dok je još bio mali dječak i živio u udaljenom području Tibeta, svećenici su utvrdili da je on četrnaesta reinkarnacija Bude. Po PG-13 završetku Drugog svjetskog rata morao sa nositi sa nscene nasilja kineskom komunističkom agresijom na Tibet. Protesti su ignorirani a Mao je zadržao vojnu stegu na Tibetu, na kraju prisilivši Dalaj Lamu da izbjegne u Dharmasalu u Indiji.

151

U Č I T I

Ž I V J E T I

Naziv filma

Z A J E D N O

Režiser

Oznaka

PG-13 Life is Beautiful (Život je lijep)

Roberto Benigni Tematski elementi Holokausta

Lions for Lambs Robert Redford

152

Malcolm X

Jevrej Guido Oreﬁce, pjesnik, njegova žena i sin žive lijep i sretan život sve dok ih Nijemci ne uhapse i ne odvedu u koncentracioni logor. Štiteći svog sina Giosuea od strašne istine, Guido mu kaže da su oni svi zapravo na velikom ljetovanju i pretvara logor u veliku igru, govoreći im da moraju imati 1000 poena da bi dobili pravi tenk i otišli. Kontroverzan ﬁlm kojeg mnogi smatraju bogohulnim jer zbija šale na račun Holokausta, dok drugi pak smatraju da se radi o nepopustljivosti ljudskog duha.

Inspirirani svojim profesorom, Dr. Melleyem, dva studenta odluče da se pridruže borbi u Afganistanu. Njihova borba za opstanak na bojnom polju postaje veza koja spaja dvije različite priče. U Kaliforniji, R – scene Malley pokušava da dopre do privilegovanog ali rata, nasilja i nezadovoljnog studenta, dok za to vrijeme, u upotreba Washingtonu, senator koji se nada da će postati neprimjerenog predsjednik treba da dâ skandaloznu priču mladom jezika TV novinaru, koja može uticati na sudbinu tog mladića. Te tri priče su međusobne isprepletene i otkrivaju kako svako od ovih troje Amerikanaca ima dubok uticaj na drugu dvojicu – i na cijeli svijet.

Spike Lee

Biograﬁja Malcolma X, čuvenog afroameričkog vođe. Rođen je kao Malcolm Little. Njegovog oca, koji je bio ministar, ubijaju Članovi Ku Klux Klana. On postaje gangster, a dok je boravio u zatvoru otkriva djelo pod nazivom The Nation of Islam kojeg je napisao Elijah Muhammad. Po izlasku iz zatvora on propovijeda ta uvjerenja, ali tokom hodočašća u Meku prelazi na izvorni islam i postaje Suni Musliman. Promijenio je ime u El-Hajj Malik AlShabazz i prestao sa svojim anti-bjelačkim učenjem. Ubijen je u atentatu i umro kao šehid.

Kevin Connor

Ovo je istinita priča o Majci Teresi. Priča počinje u gradu Kalkuta, u Indiji, gdje se ona suočava sa brojnim problemima i teškoćama i gdje postavlja temelje svog djelovanja u korist najsiromašnijih.

Mother Teresa: In the Name of God’s Poor

Kratak opis

U Č I T I

Ž I V J E T I

The Motorcycle Diaries

Pay it Forward (Šalji dalje)

Režiser

Oznaka

Ovo je adaptacija dnevnika kojeg je pisao Ernesto ‘Che’ Guevara de la Serna, kad mu je bilo 23 godine. Film govori o njegovom putovanju kroz Južnu Ameriku, sa prijateljem Albertom Granadoom na motoru marke Norton 500 iz 1939. Rođen je u porodici koja je pripadala višoj srednjoj klasi a ovo mu je prvo putovanje po Latinskoj Americi. Vidio je kakvu ulogu i kakav život imaju seljaci starosjedioci, uključujući rudare i progonjene komuniste koji bježe iz svojih kuća. To je Chea navelo da odluči da se bori i umre za stvar proleterijata u Latinskoj Americi.

Walter Salles

Mimi Leder

PG-13 Zreli tematski elementi koji uključuju zloupotrebu droga, alkohola, scene seksa, nasilja, i neprimjeren jezik

(Šindlerova lista)

Steven Spielberg 1993

Mladi Trevor McKinney se upleo u intrigantan zadatak koji mu je dao njegov novi profesor društvenih nauka, gospodin Simonet. Zadatak je: smisli nešto što će promijeniti svijet, i pokreni to. Trevor osmisli jednostavnu, ali genijalnu ideju širenja dobra: učiniti tri dobra djela osobama koje, za uzvrat, moraju nastaviti taj lanac. 153

Kraj 19. stoljeća. Brod prepun švedskih emigranata stiže na dansko ostrvo Bornholm. Među njima su Lasse i njegov sin Pelle. Oni nalaze posao na jednoj velikoj farmi ali ih tamo tretiraju kao ljude najnižeg ranga. Pelle počinje da govori danski, ali ga još uvijek maltretiraju kao stranca. Ni on ni otac ne žele da odustanu od svog sna o pronalasku života boljeg od onoga kojeg su ostavili za sobom u Švedskoj.

Pelle Conqueror Bille August

Schindler’s List

Kratak opis

R – jezik, scene seksa i nasilja

ODJELJAK 5 RESURSI

Naziv filma

Z A J E D N O

Schindlerova lista je priča o Oskaru Schindleru, njemačkom biznismenu koji je spasio živote hiljadu poljskih jevreja tokom Holokausta. Film se zasniva na knjizi Šindlerova barka, koju je napisao Thomas Keneally.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Naziv filma

The Sea Inside

Silent Waters

Z A J E D N O

Režiser

Kratak opis

Alejandro Amenabar

Životna priča Španca Ramona Sampedroa, koji je vodio tridesetogodišnju kampanju da ostvari pravo da svoj život okonča dostojanstveno. Film istražuje Ramonov odnos sa dvije žene: Juliom, pravnicom koja podržava njegovu stvar, i Rosom, ženom iz tog mjesta koja želi da ga ubijedi da vrijedi živjeti. Uz njegovu ljubav, te su žene nadahnute da ostvare nešto što su ranije smatrale nemogućim. Uprkos svojoj želji da umre, Ramon je svakoga sa kim se susreo učio o značenju, vrijednosti i dragocjenosti života.

Sabiha Sumar

Film prikazuje život u Pakistanu tokom 1979. za vrijeme vladavine i diktature predsjednika i generala Zia-ul-Haqa. Fokus ﬁlma je na životu Ayeshe, udovice čiji se život kreće oko sina Saleema, nježnog osamnaestogodišnjeg sanjara koji je zaljubljen u Zubeidu. Saleem se snažno uključuje u grupu islamskih fundamentalista i ostavlja Zubeidu. Događaji eskaliraju kad hodočasnici Sikhi iz Indije nagrnu u selo, a jedan među njima traži svoju sestru koja je oteta 1974. To budi bolna sjećanja.

Yash Chopra

Jedna ambiciozna mlada advokatica, Saamiya Siddiqui dobija zadatak da istraži ljudska prava zarobljenika u Pakistanu. Jedan od slučajeva odnosi se na Rajesha Rathorea, čovjeka koji je navodno špijunirao za indijsku vojsku i koji je osuđen na doživotnu robiju. Saamiya saznaje da on nije špijun već Sikh koji voli jednu muslimanku. On je upao u mrežu prevare i izdaje i primoran da “prizna”, za šta je dobio 22 godine zatvora. Saamyia odluči da dokaže da je pritvoren greškom ali njene kolege ne odobravaju kad žena radi ‘muški posao’.

154

Veer-Zaara

Oznaka

U Č I T I

Ž I V J E T I

Whale Rider

Yentl

Režiser

Oznaka

Kratak opis

Niki Caro

Na obali Novog Zelanda, narod Vangara vjeruje da potiču od njihovog pretka Paikea, koji je tu živio prije hiljadu godina, i koji je izbjegao smrt tako što je njegov kanuu do obale dovukao na svojim leđima jedan kit. Od tada, Vangara poglavice se, a to je uvijek prvorođeni muškarac, smatraju direktnoim potomcima Paikee. Pai, jedanaestogodišnja djevojčica, vjeruje da joj je sudbina da postane novi poglavica, ali njen djed Koro mora, u skladu sa tradicijom i običajima, izabrati svom narodu muškog vođu. Pai voli Koroa više nego ikoga na svijetu, ali mora se boriti sa njim i sa hiljadugodišnjom tradicijom, kako bi ostvarila svoju sudbinu.

Barbara Streisand PG

Yentl, mlada jevrejka, maskira se u mladića kako bi bila primljena na Jeshivu, gdje se proučavaju Tora, Talmud, itd. Dramatizacija djela “Jentl, Dječak iz Ješive”, Isaka Baševisa Singera (1902-1991).

ODJELJAK 5 RESURSI

Naziv filma

Z A J E D N O

155

U Č I T I

Ž I V J E T I

Pjesme

Z A J E D N O

Korištenje muzike u obrazovnim programima stimulira dječiju koncentraciju i kreativnost. Ono pomaže djeci da se opuste i snize nivo stresa koji im učenje nameće. Slušanje određene vrste muzike može podstaknuti lučenje endorfina, koji utiče na stvaranje stanja mira, koje opet vodi ka bržem učenju. Djeca kroz muziku mogu izraziti svoja osjećanja, prizvati sjećanje i probuditi misli, i mogu osjetiti osjećaj slobode, smirenosti i zadovoljstva. Muzika pomaže jačanju neverbalne komunikacije, i promovira jedinstvo sa ljudima koje nismo ranije upoznali. Nastavnici i fasilitatori mogu koristiti pjesme kao nenasilnu alternativu u cilju protesta protiv nepravde i nasilja. Slušanje neke pjesme može voditi ka diskusiji o temama koje su danas važne djeci i mladima. Ono može pomoći da se među učesnicima ovog programa stvori prostor za slušanje, dijalog, razmjenu mišljenja i interakciju ispunjenu poštovanjem. Sljedeći spisak pjesama možete koristiti za vaš interkulturalni i međureligijski program kako bi motivirali učesnike da uče o uvjerenjima drugih, o drugim kulturama i drugim vjerama. Ove pjesme mogu također poslužiti kao polazna tačka za razgovor o problemima sa kojima se svijet danas suočava, o osjećanjima i nedostatku razumijevanja među ljudima. Možete ih naučiti te pjesme, a možda ih možete i prevesti na lokalne jezike.

156

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Pjevač

Album

Država

Al-dameer El-Arabi (Arapska svijest)

Arapski pjevači

Single, 2008.

Arapske države

A Daniel, un chico de la guera

Alberto Cortez

Entre Lineas, 1985.

Argentina

Color Esperanza

Diego Torres

Un Mundo Diﬀerente 2002. Argentina

Shosholoza

Helmut Lotti

Out of Africa, 2004.

Belgija

Cançó sense nom

Lluís Llach

L’estaca., 1973.

Brazil

Breaking the Silence

Loreena Mckennit

Parallel dreams, 1989.

Kanada

Gracias a la Vida

Mercedes Ossa

Las Ultimas Composiciones, Čile 1966.

Sobreviviendo

Victor Heredia

Solo Quiero la vida, 1984.

Čile

Solo learning pido a Diao

Leon Gieco

El Encuentro

Čile

Fijate Bien

Juanes

Fijate Bien, 2000.

Kolumbija

Clandestino

Manu Chao

Clandestino, 2000.

Francuska

Je crois que ça va pas être posible

Zebda

Essence ordinaire, Barday, 1998.

Francuska

Million Voices

Wyclef Jean

Hotel Rwanda: Muzika iz ﬁlma, 2004.

Haiti

Sunday Bloody Sunday

War, 1983.

Irska

War Child

The Cranberries

To the Faithful Departed, 1996.

Irska

Shalom Shalom

Noa

Noa Gold

Izrael

Shir Lashalom (Song for Peace – pjesma za mir)

Miri Aloni

Golden Hits of the Nahal.

Izrael

Buﬀalo Soldier

Bob Marley

One Love: The Very Best of Bob Marley, 2001.

Jamajka

Hana (cvijet)

Kina Shokici

The Best of Shokici Kina & Champloose

Japan

Jawaz al-Safr Passport

Marchel Khalifa

Promises of the Storm, 1999.

Liban

Khouﬁ Aa Wladi (My Fear for My Children)

Julia Boutros

Ta’awdna Alaik, 2006.

Liban

ODJELJAK 5 RESURSI

Naziv pjesme

157

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Naziv pjesme

Pjevač

Album

Država

Folon

Salif Keita

The Past, 1995.

Mali

Me voy a convertir en un ave

Maná

Suenos Liquidos, 1997.

Meksiko

Unknown Soldier

Fela Kuti

Unknown Soldier

Nigerija

Junoon

No More

Best of Junoon

Pakistan

Desapariciones

Ruben Blades

Buscando América, 1984. Panama

Mama Africa

Akon

Konvicted, 2007.

Senegal

Lakayak Nasannata

Sunil Edirisinghe

Mage Senehasa, 1985.

Šri Lanka

Hiroshima

Bjön Afzelius

Exil, 1984.

Švedska

Brothers in Arms

Dire Straits

Brothers in Arms, 1985.

Ujedinjeno Kraljevstvo

Give Peace a Chance

John Lennon

Give Peace a Chance, 1969.

Ujedinjeno Kraljevstvo

Let there be Peace on Earth

Jill Jackson i System Miller

Circa, 1955.

Ujedinjeno Kraljevstvo

Peace Train

Cat Stevens

Teaser and the Firecat, 1971.

Ujedinjeno Kraljevstvo

The Specials

Free Nelson Mandela

In the studio, 1984.

Ujedinjeno Kraljevstvo

The Way of Love

Olivia Newton-John

Gaia One Woman’s Journey, 1993.

Ujedinjeno Kraljevstvo

A Summer Prayer for Peace

Archies

Sunshine, 1970.

Sjedinjene Države

Masters of War

Bob Dylan

The Freewheelin’ Bob Dylan, 1963.

Sjedinjene Države

My Rainbow Race

Pete Seeger

Pete, 1966.

Sjedinjene Države

Under the Rainbow

Joyce Rouse

Under the Rainbow, 2004.

Sjedinjene Države

War

Bruce Springsteen

Live 1975.-85.

Sjedinjene Države

The Sounds of Silence

Paul Simon, Art Garfunkel

Wednesday Morning, 3 A.M., 1966.

Sjedinjene Države

We are the World

Michael Jackson i Lionel Richie

We are the World, 1985.

Sjedinjene Države

What a wonderul world

Louis Armstrong

What a wonderful world

Sjedinjene Države

Where is the love?

Black Eyed Peas

Elephunk, 2003.

Sjedinjene Države

Why can’t we live together?

Tim Thomas

Why can’t we live together?, 1964.

Sjedinjene Države

158

U Č I T I

Ž I V J E T I

Poezija, od grčke riječi „ποίησις“, poiesis, što znači ‘pravljenje’ ili ‘stvaranje’, predstavlja formu umjetnosti, u kojoj se, osim ili umjesto njegovog očiglednog značenja, jezik koristi i zbog svojih estetskih i evokativnih osobina.

ODJELJAK 5 RESURSI

Poezija

Z A J E D N O

Čitanje poezije stvara kreativne, umjetničke i emocionalne osobine kod djece i mladih, na način na koji to proza ne može baš uvijek prenijeti. Ritam i rima daju jedan ugodan, umirujući kontekst iz kojeg djeca mogu predvidjeti šta slijedi u predstojećim stihovima. Svojim ujednačenim i umirujućim taktom, ritam i rima pjesme zrače određenom sigurnošću, koja je tako važna za postizanje unutarnjeg mira i osjećaja ugode. Pjesme pomažu da se proširi doslovno značenje riječi, i probudi emocionalna reakcija na fantaziju ili stvarnost. Korištenje dvosmislenosti, simbola, ili ironije, ostavlja pjesmu otvorenom za mnogostruka tumačenja, motivirajući na taj način kreativnost djeteta, i njegovu sposobnost da traga za raznovrsnim mogućnostima. U pjesmama se nižu stihovi koji u sebi nose i protivljenje i prihvatanje, i odbacivanje i primanje, i davanje i uzimanje, a sve to u onom dijelu između kontradikcija koje imaju smisla samo u okvirima svijeta izgrađenog u pjesmi. Poezija se može razumjeti kao jedinstven, neprekinut razgovor, neka vrsta neprekidne priče koliko o samoj prirodi poezije, toliko i o nečijem životu. Kad dijete jednom ugleda sebe u pjesmi, ono počinje otkrivati čudo riječi, i snagu poezije. Pjesma se može naučiti napamet, ili pjevati, ili ponijeti istog trenutka, u zadnjem džepu uma i srca. Pjesme se mogu koristiti prije, tokom ili nakon aktivnosti samoispitivanja, ili kao podsticaj na trenutak razmišljanja i šutnje, prije nego počnete sa svojim programom.

159

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Sol za dušu Dragi prijatelju, Rijetki su trenuci koje čuvaš za razgovor sa mnom … a oni mi nedostaju, Malo je osjećanja koja čine da zadrhtim, a zadrhtim zbog tebe, Samo par trenutaka provedemo zajedno … i ja čeznem za njima, Silni su časi kad te dodirujem, i kad sam ti blizu. Ja sam ona, koja plačući ulazi, a ti počinješ da se smiješiš, Ja sam ona koju ti ne prepoznaješ kao pokretača svog života, Tvoja duša!

Pričaj nam o djeci A žena koja držaše dijete na grudima reče: “Pričaj nam o Djeci.” A on reče: Vaša djeca nisu vaša, Ona su sinovi i kćeri žudnje Života za samim sobom. 160

Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas, I, mada su s vama, ona vam ne pripadaju. Možete im darovati svoju ljubav, ali ne i svoje misli Jer ona imaju misli sopstvene. Možete udomiti njihova tijela, ali ne i duše, Jer njihove duše stanuju u kući sutrašnjega dana, Koju vi ne možete pohoditi, pa ni u snovima. Vi možete nastojati da budete kao ona, ali ne nastojte da ona budu kao vi, Jer, niti život ide unatrag, niti staje sa juče

Khalil Gibran “The Prophet”, odjeljak pod naslovom “Djeca”

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Ako djeca žive s kritikama, Uče da osuđuju.

ODJELJAK 5 RESURSI

Djeca uče ono što žive

Ako djeca žive s neprijateljstvom, Uče da se tuku. Ako djeca žive s izrugivanjem, Uče da budu stidljiva. Ako djeca žive sa stidom Uče da osjećaju krivicu.

(Ali,)

Ako djeca žive s tolerancijom Uče da budu strpljiva. Ako djeca uče s podsticanjem Uče se samopouzdanju. Ako djeca žive s pohvalama Uče da cijene. Ako djeca žive s poštenjem Uče se pravdi. Ako djeca žive sa sigurnošću Uče vjerovati. Ako djeca žive s odobravanjem Uče voljeti sebe. Ako djeca žive s prihvatanjem i prijateljstvom Uče pronalaziti ljubav u svijetu.

Dorothy Law Nolte

161

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Nema mjesta za mržnju U mom srcu nema mjesta za osvetu, bijes i mržnju. U mojoj glavi nema mjesta ni za jednu takvu misao. Nemam riječi da opišem svoja osjećanja, ali znam da i u najdubljem bolu moram naći snagu praštanja. Bol koji nam je nanijet reže poput noža, ali mi ne smijemo uzvratiti istom mjerom. Umjesto toga, moramo pronaći put, put koji je tako težak, i ispružiti naše ruke pune ljubavi kako bismo sad pronašli prijateljstvo.

162

Ne postoji ljekovitija stvar nego kad širom otvaraš oči, i vidiš da je većina drugih ljudi zaista poput nas.

David Gould Napisano kao odgovor na smrt njegove kćerke koja je ubijena u bombaškom napadu koji se desio u Londonu 7. jula 2005. godine

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

“Ovo je vaš zadnji punkt za provjeru u ovoj zemlji!” Zgrabismo piće. Uskoro će sve imati drugačiji ukus.

ODJELJAK 5 RESURSI

Na granici

Pod našim nogama prostirala se zemlja, podijeljena debelim čeličnim lancem. Moja sestra zakorači preko njega. “Pogledajte ovamo,” reče nam, “Moja desna noga je u jednoj državi, a moja lijeva u drugoj.” Graničari je ušutkaše. Majka mi je kazala: “Idemo kući”. Kazala je i da su putevi mnogo čistiji, krajolik mnogo ljepši, a ljudi mnogo ljubazniji. Desetine porodica čekale su na kiši. “Mogu da udahnem dom,” neko reče. Sada su naše majke plakale. Bilo mi je pet godina. Stajao sam pored graničnog punkta upoređujući obje strane granice. Jesenja zemlja prostirala se i sa druge strane, ista boja, isti sastav. Kišilo je sa obje strane lanca. Čekali smo dok su provjeravali naše papire, i pomno proučavali naša lica. Onda se lanac pomače da nas propusti. Neki čovjek se sagnu, i poljubi svoju blatnu domovinu. Isti lanac planina nas je sve obuhvatio.

Choman Hardi Mladi kurdski pjesnik koji živi i radi u Londonu. Piše i na engleskom i na maternjem kurdskom jeziku.

163

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Vedriji svijet

Božić je i ja bih trebao misliti da sam sretan. Sve je svečano, sve je uzvišeno, ali moje srce ne može da sija. Stalno mi se vraćaju slike djece gole i bose, gladne pravde, i gladne hrane. Hrana, siromaštvo i rat su teret čovječanstva. Upitah se: Gdje je mir? Gdje je ljubav? I zašto samilost ne kuca na naša vrata? Ljut sam, i obeshrabren da stvaram bolji svijet. U tom trenu moja sestrica mi priđe sa osmijehom koji obožavam, i zatraži da poljubim njenu lutku. Dok se pretvarala da svoju lutku hrani mlijekom reče mi: “Molim te, dragi Hind, pomozi mi da je nahranim.” Pogodilo me kao grom, odgovor na moje tuge i bijes! Shvatio sam da je odgovor uraditi šta možeš, a ne predati se. Da svako uradi svoj mali djelić, djeca bi imala mirno mjesto za život, imala bi vedriji svijet, nove prilike i nadu. Volimo svoju porodicu, susjede i prijatelje! Služimo svima i uradimo više srcem samim! Uradimo najbolje što možemo da poboljšamo živote njihove, i budućnost djeteta! Stvorimo vedriji svijet u kojem djeca mogu pronaći ljubav. 164

Hind Farahat Član Fishers Programa i mladi učesnik GNRC-a u Jordanu.

Budi promjena koju želiš

Svi smo bili zajedno kad smo ustali protiv Britanaca, nije nam bilo važno odakle smo, iz koje smo religije, staleža ili vjere. Postali smo neovisni od Britanaca, bili smo spremni za novu državu i novi početak. Naše vođe su preuzele vlast, i željeli su vladu koja će povesti zemlju, nije ih bilo briga odakle dolazi, iz koje religije, staleža ili vjere, Ali, Želja za vlašću se rodi, vođe su bile željne upravljanja. Patriote postadoše pohlepne za vlašću, rat je bio na vidiku. Potrebe i stavovi se promijeniše, ego naraste. Lideri preko noći napraviše drastične promjene. Podjele izazvane jezicima koji se govore u ovoj maloj zemlji vodile su političkim nemirima i problemima nerazumijevanja jedni drugih. Ljudi počeše mrziti one koji su govorili jezikom druge “strane”. Bivalo je sve gore i gore. Oni koji su bili zajedno i borili se za nezavisnost razdvojiše se, nasilje poraste, ljudi počeše ubijati jedni druge, a mir izgubi svoj dom.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

ODJELJAK 5 RESURSI

Osnovaše se razne grupe koje su se borile za svoja prava, nasilje preraste u rat. Mnogi počeše bježati i napuštati porodice i posao. Ni jedan vođa ne prepozna greške koje su činjene u prošlosti, iskoristiše ih da ostanu na vlasti i prigrabe korist sebi. Mi do danas nemamo odgovor za taj rat, niti iko zna zašto se vodi? Jesu li naše vođe koristile naše različite jezike da podstiču neslogu? Šta se desilo sa ljudima koji su se borili za neovisnost i više? Šta se najzad danas dešava? Želimo li zaliječiti rane prošlosti? Da li se poštujemo i brinemo jedni o drugima? Želimo li raditi jedni sa drugima? Svi znamo da trebamo živjeti i raditi zajedno, Ali mi nismo voljni da tako i uradimo, Ljudi žele zaboraviti prošlost i rat, Ali naš ego je već narastao, Hiljadu godina tuge ne može se riješiti za deceniju ili više, Sada možda ne možemo promijeniti stvari, jer sadašnjost je već posijana. Ali, Sutra mi možemo biti vođe i oblikovati budućnost sami. Možemo raditi za zemlju u kojoj poštujemo jedni druge i idemo naprijed. Možemo učiti biti zajedno, i dati šansu miru da se rodi Možemo promijeniti sebe prije nego promijenimo svijet, možemo pokušati riješiti svoje probleme prije nego tuđe, Možemo stvoriti zemlju u kojoj svako živi u miru. Ne trebamo kriviti jedni druge, nego bar pokušati pronaći rješenje. Nisu Britanci stvorili ovo, oni nisu bili ovdje kad smo proslavljali vlast, Ako si nadahnut da mijenjaš svijet, počni od sebe. Ne možeš očekivati da promjene donesu rezultate same od sebe, neko treba da se žrtvuje, i radi za opće dobro. Komfor i interes nemaju mjesta ovdje. Ni jedna zemlja nije savršena; vi treba da je učinite savršenom … “Vrijeme liječi sve, ali i ide dalje, ono nikog ne čeka, nego stvari treba da promijene svoj smjer”. Treba da mijenjamo u miru, treba da budemo promjena koju želimo vidjeti.

Nooranie Muthaliph Omladinski član GNRC-a, Šri Lanka

165

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Glas djece Afrike

Mir, mir, mir u našim porodicama, Mir svima oko nas, Mir je izvor napretka, Mir počinje ljubavlju i srećom. Nasilje, nasilje je u našim društvima, Nasilje je krik nevinih, Nasilje razbija i razdvaja porodice, Nasilje je znak grubosti i zla. U našoj zemlji uništen je mir i prirodna bogatstva. Pogledajte djecu Somalije, djecu koja nose oružje. Idite u Etiopiju ili Angolu, ljudi umiru od gladi, i u borbi. Djeca Afrike gube nadu u budućnost. Dođite u Tanzaniju, mnoga djeca žive na ulici, Bježe od kuće, traže drugačiji život. Porodice su im razdvojene, a njihova prava zgažena.

166

Niko ih ne gleda. Ljudi se pretvaraju da ih ne vide, zbijaju šale na njihov račun, kada ona prose ili kradu. Naša mirna i tiha domovina pretvorena je u ratišta. Ljudi su uništili njena prelijepa bogatstva. O, Bože, “šta ćemo mi od njih naslijediti?” Ovaj glas je za djecu Afrike, umorni smo od smrti na ulici, zahtijevamo drugačiji kontinent, želimo da nam se vrati mir.

Clara Mduma Omladinska članica GNRC-a, Ujedinjena Republika Tanzanija

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

“Mi potvrđujemo, mi odbacujemo, i mi se obavezujemo …”

ODJELJAK 5 RESURSI

Molitve za mir

Tokom međureligijskog sastanka Svjetskog vijeća crkava (World Council of Churches), održanog 2005., jedna reprezentativna grupa vjerskih zajednica okupila se vođena dubokom zabrinutošću za svijet koji ćemo ostaviti iza sebe i predati našoj djeci i mladima. Sudionici grupe su bili duboko uznemireni velikim razmjerama nasilja i kulture isključivanja, te pohlepom koja danas dominira našim svijetom. “Mi, dakle, prepoznajemo,” rekli su, “suštinsku važnost religijskog odgoja za predaju bogatstava našeg naslijeđa s jednog naraštaja na drugi. Važno je da svaka vjerska zajednica shvati potrebu osposobljavanja mladih za učestvovanje u trenutnoj transformaciji njihovog naslijeđa…” “Mi također razmatramo jedan proces učenja koji bi, na osnovama vjere, izgradio inkluzivan, otvoren i suosjećajan stav prema drugima. Mi također vidimo koliko je važno biti obaviješten o i uzajamno razumjeti naše religijske tradicije, kako ne bismo sticali slike o drugom iz dugogodišnjih predrasuda i iskrivljenih slika koje nam šalju sredstva javnog priopćavanja. Prepoznavajući činjenicu da je odnos između religije i nasilja postao jedno od urgentnih pitanja današnjice, grupa je kazala: “Uvjereni smo da ni jedna religijska tradicija ne smatra nasilje vrlinom, niti religijskom vrijednošću, i znamo da nasilje nije suština ni jedne religije. Naprotiv, ljubav, saosjećanje, i miroljubiv suživot, predstavljaju vrijednosti koje podupiru sve naše tradicije. Stoga, opiremo se pripisivanju nasilja religijama i težimo aktualiziranju potencijala za mir i nenasilje, koji se u našim tradicijama smatraju ključnim vrijednostima.”

Zajedničke obaveze “Priznajemo da su izazovi sa kojima se suočavamo u svijetu preveliki da bi se bilo koja od naših tradicija mogla sama s njima nositi, i da trebamo jedni druge u našim naporima da odgovorimo na njih. Dakle, ne smijemo raditi odvojeno ono što možemo raditi zajedno. Upravo u atmosferi razboritosti i zajedničkog djelovanja ćemo istinski spoznati jedni druge, a u izricanju zajedničkih obaveza ćemo rasti i razvijati se zajedno. Stoga, izjavljujemo sljedeće i obavezujemo se: Potvrđujemo da je čovječanstvo, koje je sastavljeno od brojnih naroda, nacija, rasa, boja kože, kultura i religijskih tradicija, jedna ljudska porodica. Dakle, odbacujemo sve pokušaje uspostavljanja raskola među religijskim tradicijama predstavljajući ih kao zajednice koje se uzajamno isključuju. Obavezujemo se da ćemo učiti više jedni o drugima, učiti jedni od drugih, i otkrivati i ponovo otkrivati sami sebe u odnosu na druge. Potvrđujemo da u srcu svih naših religijskih tradicija leže ljubav, saosjećanje, davanje, i vrijednosti koje održavaju život, kao i život u zajednici. Stoga, odbijamo sva tumačenja religijskih tradicija koja promoviraju neprijateljstvo, mržnju, ili isključivanje. Obavezujemo se da ćemo u našim religijskim tradicijama unapređivati učenja i prakse koji podržavaju život i promoviraju zajednicu. Potvrđujemo da su nasilje i ratovanje nespojivi sa našim religijskim učenjem, kao i da ni jedna od naših religijskih tradicija ne podržava rješavanje sukoba nasilnim sredstvima. Stoga, odbacujemo sve vidove nasilja koje se koristi u ime religije, sva tumačenja religije koja podržavaju ratovanje, i sve pokušaje da se naše svete knjige tumače kao potpora sukobima.

167

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Obavezujemo se da ćemo tumačiti, podučavati i prakticirati naše religijske tradicije tako da promoviraju mir i sklad. Potvrđujemo da je diskriminacija na osnovu rase, staleža, društvenog položaja, fizičkih i intelektualnih sposobnosti, etničke pripadnosti, spola, itd., nespojiva sa svim našim religijskim tradicijama. Dakle, odbacujemo sve forme diskriminacije i isključivanja. Obavezujemo se da ćemo raditi u cilju stvaranja inkluzivne zajednice i boriti se protiv onih tumačenja naše vjere i svetih knjiga koja opravdavaju diskriminaciju. Potvrđujemo da su pravda i poštenje ključ vjerskog života, a da su siromaštvo, oskudica, glad i bolest sile koje umanjuju ljudsko dostojanstvo i potencijal. Stoga, odbacujemo uređenje ekonomskog i političkog života koje donosi nepravdu, nejednakost i nesavjesnu eksploataciju resursa naše planete usljed ljudske pohlepe. Obavezujemo se da ćemo zajedno braniti dostojanstvo i ljudska, socijalna i ekonomska prava svih ljudi, i integritet planete. Potvrđujemo prava mladih i djece, i doprinose koje oni daju razumijevanju i prakticiranju vjerskog života. Stoga odbacujemo sve pokušaje da ih se isključi iz glavnih tokova vjerskog života. Obavezujemo se da ćemo njegovati inkluzivne zajednice koje će u potpunosti uključivati mlade ljude i djecu kako bi ih osposobili da svoje darove donose u naš zajednički život.

168

Rečeno je da putovanje od hiljadu milja počinje jednim jedinim korakom. Mi vidimo ove zajednice kao korake koje poduzimamo ka viziji svijeta koji će živjeti u pravdi i miru. Pozivamo sve religijske zajednice da i same iskažu takvo vlastito obavezivanje, i tako unapređuju viziju duhovnosti koja će donijeti ozdravljenje i vratiti cjelovitost našem razlomljenom svijetu.”32 Značajno je da ove potvrde proizlaze iz osjećanja hitne potrebe da ljudi iz svih religijskih zajednica govore i djeluju zajedno u pogledu pitanja koja se tiču njihovog zajedničkog života! Takvu hitnost, međutim, ne osjećaju samo religijske zajednice, već i oni koji svoju inspiraciju crpe iz ljudskih vrijednosti i duhovnosti koje se ne shvataju u religijskom smislu.

Iz dokumenta Vjerski život: Obaveza i zov, koji je nastao kroz međureligijski proces kojeg je pokrenulo Svjetsko vijeće crkava, 2005.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

O Bože, ti si vječni izvor života i mira. Neka se tvoje ime slavi dovijeka. Mi znamo da si ti onaj koji nas okreće mislima o miru. Saslušaj našu molitvu u ovom teškom času, jer tvoja moć mijenja srca.

ODJELJAK 5 RESURSI

Međureligijska molitva za mir

Muslimani, kršćani i jevreji pamte i snažno potvrđuju da su sljedbenici jednoga Boga, djeca Abrahamova, braća i sestre. Neprijatelji počinju razgovarati, razdvojeni spajaju ruke prijateljstva, narodi zajedno traže stazu mira. Osnaži našu nakanu da svjedočimo ove istine načinom na koji živimo. Daj nam razumijevanje koje okončava razdor, daj nam milost koja gasi mržnju, i oprost koji prevazilazi osvetu. Osposobi sve ljude da žive po tvom zakonu ljubavi. Amen 169 (Pax Christi)

O, ti vječna mudrosti

O, ti vječna Mudrosti, koju malo znamo, malo ne znamo. O, ti vječna Pravdo, koju dijelom priznajemo, ali joj se nikad u potpunosti ne pokorimo. O, ti vječna ljubavi, koju volimo malo, a plašimo se voljeti je previše. Prosvijetli nam pamet, da možemo razumjeti. Djeluj u našoj volji, da se možemo pokoriti. Raspali naša srca, da te možemo voljeti.

(Molitva, na međureligijskoj proslavi sedamdesetog rođendana biskupa profesora Krister Stendahla, 21. april 1991.)

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Učini me oruđem svoga mira Gospodine, učini me oruđem svoga mira: Gdje je mržnja, da sijem ljubav! Gdje je uvreda, praštanje! Gdje je sumnja, vjeru! Gdje je očaj, nadu! Gdje je tama, svjetlo! Gdje je žalost, radost! Gospodine, učini da ne tražim da me tješe, nego da ja tješim druge, da ne zahtijevam da me razumiju, nego da se trudim razumjeti druge; da ne tražim samo da me ljube, nego da i ja ljubim druge! Jer tko daruje, taj prima, tko prašta, bit će mu oprošteno, i tko umire sebi, rađa se za vječni život! (Sveti Franjo Asiški)

Neka budem za sva vremena 170

Neka budem za sva vremena, i sada, i uvijek zaštitnik svima onima koji zaštite nemaju, vodič onima što izgubiše put, brod onima što mora će preploviti, most onima što rijeke će prelaziti, utočište onima u nevolji, svjetlo za one u mraku, sklonište za one bez krova nad glavom, i sluga svima kojima sluga treba. Četrnaesti Dalaj Lama, 6. novembar 2000.

Budi velikodušan Budi velikodušan u blagostanju, i zahvalan u bijedi. Budi pošten u svom sudu, i pažljiv u govoru. Budi poput luči onima koji hode u tami, utočište strancu. Budi oko slijepome, a zvijezda vodilja stopama zabludjelog. Budi dah života tijelu čovječanstva, rosa tlu ljudskoga srca, i plod na stablu poniznosti. (Baha’u’llah)

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Da bi bilo mira u svijetu, mora ga biti u narodu.

ODJELJAK 5 RESURSI

Mir u svijetu

Da bi bilo mira u narodima, mora ga biti u gradovima. Da bi bilo mira u gradovima, mora ga biti među susjedima. Da bi bilo mira među susjedima, mora ga biti u kući. Da bi bilo mira u kući, mora ga biti u srcu. (Lao-Tse)

Staza ka božanskom Ako te neko kleveće, hvali ga uvijek. Ako ti neko naudi, posluži ga lijepo. Ako te neko progoni, pomozi mu na sve načine. Steći ćeš ogromnu snagu. Kontrolirat ćeš bijes i ponos. Uživat ćeš mir, ravnotežu i spokojstvo. Postat ćeš božansko biće. (Swami Sivananda)

Univerzalna molitva za mir Vodi me od smrti prema životu, od laži prema istini. Vodi me od očaja ka nadi, od straha ka povjerenju. Vodi me od mrženje ka ljubavi, od rata prema miru. Neka nam mir ispuni srca, svijet, univerzum.

(Sedmica molitve za mir u svijetu, prilagođeno iz jedne stare jainističke pojalice)

171

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Daj nam istinski mir O Bože! O Gospodaru naš! Ti si vječni život i vječiti mir po svojoj suštini i svom biću. Vječni mir je od tebe i vraća se tebi. O stvoritelju naš! Daj nam život istinskoga mira, i uvedi nas u kraljevstvo njegovo. O jedini Slavni, i Ti si blagoslovljen, i ti si uzvišen. Allahumma ya mowlana antas-salaam, wa minkas-salaam, wa ilaika yarjaus-salaam, haiyyina rabbana bis-salaam, wa adkhilna daras-salaam, tabarakta rabbana wa-ta’laita, ya zal jalali wal ikram

Molitva za mir Ako se oni priklone miru, učini i ti isto, i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i sve zna. Sura 8, al-Anfal (Plijen), ajet 61. Prijevod A. Yusuf Ali.

Budine riječi o dobroti Evo šta treba činiti onaj ko je u dobroti i koji zna stazu mira ...

172

Neka niko nikog ne vara, niti prezire i jedno živo biće. Neka niko ne naudi nikome, srdžbom, ili zlom namjerom. Neka mu ne poželi nevolju. Kao što majka štiti svojim životom svoje čedo, svoje jedinče, tako isto, svojim beskrajnim srcem treba voljeti sva živa bića, šaljući dobrotu cijelome svijetu, šireći je gore prema nebu, i dole prema dubinama, prema vani i bezgraničju, oslobođen od mržnje i zle volje. Bilo da stoji, hoda, sjedi,ili leži, bistrog uma treba ovo da upamti. To je ono čime se postiže uzvišenost, a ne, držeći se tvrdih uvjerenja. Onaj čista srca, koji ima jasnoću vizije, oslobođen od svih želja, ne rađa se ponovo na ovom svijetu. (Sutta Nipata, 145)

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

U jevrejskom kalendaru su to dani pred svečanost slavljenja Yom Kippura, vremena pokajanja vlastitih grijehova.

ODJELJAK 5 RESURSI

Dani strahopoštovanja

O Izvoru Mira, vodi nas miru, miru dubokom i istinskom; Vodi nas iscjeljenju, savladavanju svega što nas vodi ratu unutar samih sebe, i sa drugima. Neka nas naša djela upišu u Knjigu života i blagoslova, ispravnosti i mira. Naš Izvoru Mira, blagoslovi nas mirom. (Stren, Chain (ed). Gates of Repentance)

Međureligijska molitva uoči Svjetskog milenijskog mirovnog samita vjerskih i duhovnih vođa održanog u Ujedinjenim nacijama, u augustu 2000. godine. Sahranimo svoja oružja, tako da izrastu u cvjetove mira i radosti. Položimo svoja oružja, i podignimo ruke Stvoritelju. Neka naše molitve i misli promijene ovaj svijet u vrt trajne radosti. I neka svaki od nas štiti Svjetlo i ljubav, donoseći cijelom svijetu mir. (Sant Rajinder Singh Ji Maharja)

Molitva na mjestu eksplozije atomske bombe bačene na Hirošimu, Japan U istini i ljepoti se molim tebi Stvoritelju prirode i čovječanstva: čuj moj glas, jer glas je to žrtava svih ratova i nasilja među pojedincima i narodima. Čuj moj glas, jer glas je to sve djece koja pate i koja će patiti kad ljudi vjeruju u oružje i rat. Čuj glas moj kad te preklinjem da u srca svih usadiš mudrost mira, snagu pravde i radost suživota. Čuj glas moj jer ja govorim za sve one, u svakoj zemlji i svakom periodu povijesti, koji ne žele rat i koji su spremni hodati stazom mira. Čuj glas moj i daj prosvjetljenje i snagu da uvijek ljubavlju odgovorimo na mržnju, posvećenošću na nepravdu, davanjem sebe na potrebu i mirom na rat. (Papa Ivan Pavao II)

173

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Neka bude mir

Neka bude mir, O sine – neka ne prevlada rat. Spusti svoje koplje i ostavi ga kao znak – koji će tvoje potomstvo čuvati Idi svojim precima u Aruju i oni će te naučiti korero. Neka ne bude rata; jer ratnik se ne može zasititi. Nego neka moj sin bude čovjek mudrosti i učenja, čuvar tradicije u ovoj kući. Neka ne bude rata. Posadi duboko duh mira, tako da tvoja zemlja bude znana kao zemlja sveprisutnog mira. (Pjesma sa otoka Rarontoga, Polinezija)

Moje srce postalo je kadro

174

Moje srce postalo je kadro primiti sve oblike. To je dolina gazelama i samostan monasima, Hram idola i Ćaba hodočasnika, Ploča Tore i Knjiga Kur’ana, Ja propovijedam religiju ljubavi, I kamo god konji ljubavi da krenu, Ljubav je moja religija i moj vjerozakon. Ibn Arabi,(1165.-1240.)

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Dramatizacija je koristan način da se učesnicima pomogne da sagledaju događaje, situacije ili probleme iz jedne drugačije perspektive.

ODJELJAK 5 RESURSI

Dramatizacija

“Stavi se u moju situaciju” je dobar savjet. Naša će djeca naučiti da poštuju druge ako steknu naviku da zamisle sebe u situaciji drugoga. Dramatizacija je istovremeno i zanimljiva i korisna jer podstiče učesnike da se bave složenim problemima za koje ne postoji jedno jedino ‘ispravno’ rješenje, kao i da koriste čitav niz raznovrsnih sposobnosti i vještina. Vježbe ili aktivnosti na dramatizaciji zahtijevaju pripremu i osjećaj pri izvođenju, ali se sav taj trud isplati u smislu motivacije učesnika i njihovih postignuća. U određivanju teme koja bi se mogla dramatizovati jako je važno definirati ciljeve. Utvrdite problem povezan sa izabranom temom ili temama, kao i situaciju ili okruženje u kojem su likovi smješteni. Dobra ideja je učiniti okruženje realističnim, ali ne i nužno stvarnim. Utvrdite ciljeve likova u predstavi, kao i šta se dešava ako ih neki lik ne ostvari. Za svaki lik ponaosob razradite osnovne informacije: ko je, šta radi u datoj situaciji, koji je njegov problem, cilj, i sl. Uključite učesnike u scenario opisujući situaciju, okruženje, i problem koji se postavlja. Dajte im informacije o liku/likovima: ciljeve i osnovne informacije. Odredite koliko učesnika je ranije učestvovalo u dramatizacijama, i objasnite kako će to koristiti za ovu aktivnost. Učesnicima koji će glumiti likove treba nekoliko minuta da “prođu kroz lik” koji će glumiti i da se “užive u ulogu”. Oni mogu imati određene rezerve prema liku koji im je dodijeljen, ili prema motivima tog lika. Dobro je saznati sve to od učesnika prije nego dramatizacija započne. Nakon dramatizacije treba uslijediti razgovor sa učesnicima da bi se utvrdilo šta su naučili iz ove aktivnosti. To se može provesti putem diskusije, kroz trenutke razmišljanja, kao i kroz vrijeme dato za upisivanje ličnih utisaka i naučenog u Dnevnike učenja. Oni učesnici koji glume mogu govoriti ostalima o svom liku, ali i o tome da li su izrazili ono što likovi zaista osjećaju ili govore. Oni, pak, koji su gledali dramatizaciju, mogu likovima postavljati pitanja – i ‘likovima’ ali i samim učesnicima koji su glumili te likove – o tome kako su se osjećali u nekoj specifičnoj ulozi. Neki primjeri dramatizacije dati su ovdje, ali je u praksi prilično jednostavno da ih sami napravite i kreirate za neke tematske događaje u programu.

175

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Dramatizacijska kartica 1 Pundžama (Punjama) ima 17 godina. Ona živi sa svojim ocem, majkom i dva brata. Pošto je jedina kćerka, njeni roditelji je pomno čuvaju i ne dozvoljavaju joj da ima momka. To je veoma konzervativna porodica koja održava svoje vjerske i kulturne običaje. Pundžama je upoznala Metjua (Matthew), bratovog najboljeg druga, i počela se sa njim viđati a da o tome nije ništa rekla ni svojim roditeljima ni braći. Metju nije iste vjere kao ona, niti je iz iste zemlje iz koje potiče Pundžama. Jednog dana, jedan od braće ju je vidio kako se na ulici drži za ruke sa Metjuom i ispričao je to roditeljima. Oni su se veoma naljutili na Pundžamu i sačekali su da dođe kući. Kad je došla, majka je počela da viče na nju govoreći joj da ih je obrukala i da više ne zaslužuje da je zovu svojom kćerkom. Braća su predložila roditeljima da je zaključaju u kuću tako da se više ne može viđati sa Metjuom. Otac je, razljućen, nasrnuo na nju i ošamario je. Ona je pobjegla u sobu ali su braća došla za njom i vratili je u prostoriju u kojoj su se nalazili roditelji.

Dramatizacijska kartica 2 Sara, Lina i Lusi su najbolje školske prijateljice. Uvijek su zajedno i uživaju zbijati šale na račun djevojčica koje su stidljive ili koje rade nešto što se njima trima ne dopada.

176

Farzina i Laura su nove učenice u školi. One još uvijek nemaju mnogo prijatelja, ali su veoma ljubazne i prijateljski raspoložene prema ostalim učenicima. Jednog dana, Farzina i Laura su igrale košarku na školskom igralištu kada su im prišle Sara, Lina i Lusi. Tražile su da Farzina i Laura napuste igralište i ostave košarkašku loptu, jer one žele da igraju. Farzina im reče da su tek počele i da žele još malo da igraju. Sara se naljuti i gurne je. Farzina odgovori, gurnuvši Saru, a onda se Lina i Lusi ubace u tu tučnjavu. Laura se prepadne da će one nauditi Farzini, i snažno baci loptu prema Sari. Saru lopta pogodi u glavu i ona padne, zatim se jako razljuti, ustane i krene da udari Lauru.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Ove kartice treba koristiti za vrijeme izvođenja aktivnosti pod nazivom Mirovne vijesti, na strani 93. Svrha ovih kartica jeste da se opišu situacije u kojima postoji očigledan nedostatak poštovanja ili/i diskriminacija, a učesnici treba da istraže te situacije i pronađu pozitivna rješenja. I treba da izvijeste o svom rješenju u formi udarne vijesti na TV dnevniku. Oni će predstaviti te udarne vijesti glumeći situaciju i/ili intervjuirajući ljude o kojima je riječ u toj vijesti.

ODJELJAK 5 RESURSI

Kartice sa mirovnim vijestima

Vi možete napisati svoje vlastite mirovne kartice o situacijama koje se odnose na probleme u vašem gradu ili susjedstvu.

Kartica za mirovne vijesti, br. 1 50% stanovnika u tvom gradu su doseljenici. Prije par sedmica među njima i domaćim ljudima desili su se neki nasilni incidenti. Troje doseljeničke djece iz tvog susjedstva uhvaćeni su kako kradu torbu u jednoj prodavnici. Mještani su se pobunili rekavši da to nije prvi put da se takve stvari dešavaju, i da više ne žele da doseljenici žive u njihovom naselju. Podigle su se tenzije između lokalnog stanovništva i doseljeničke populacije, što je dovelo do nasilnih sukobljavanja. Lokalno stanovništvo je zahtijevalo od vlade da preseli doseljenike na drugo mjesto gdje će imati svoje naselje. Tvrdili su da se nivo nesigurnosti i kriminala povećao u njihovom području od kad je stiglo više doseljenika. Doseljenici su se žalili da se osjećaju diskriminirani, te da im nije lako pronaći posao i uključiti se u društvo. Protekle sedmice su svakodnevno protestirali pred zgradom gradske vlade. Vlada je pronašla rješenje, i to je udarna vijest …

Kartica za mirovne vijesti, br. 2 U tvoju školu su došla tri nova učenika. Oni su iz druge države i njihova vjerska ubjeđenja se razlikuju od ubjeđenja većine ostalih učenika u školi. Njihovi roditelji su se žalili školi da hrana, koja se nudi u školskoj kantini, ne odgovara zahtjevima vegetarijanske ishrane njihove djece. Zamolili su školu da obezbijedi vegetarijansku ishranu. Međutim, direktor škole to nije prihvatio, tvrdeći da to poskuplje troškove škole ako ona mora obezbijediti različite obroke za samo troje djece, te da nema dodijeljena budžetska sredstva za tu svrhu. Predložio je da ta djeca donose svoje obroke od kuće. Porodica je optužila školu za rasističko ponašanje, i zaprijetila direktoru da će tužiti školu ako ne obezbijedi vegetarijansku ishranu za njihovu djecu. Rješenje za tu situaciju je pronađeno, i ono je udarna vijest…

177

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Kartica za mirovne vijesti, br. 3 U zemlji koja pokušava da religiju i državu drži odvojeno, jedna trinaestogodišnja djevojčica počela je dolaziti u školu u hidžabu, uključujući i veo preko lica. Ona kaže da je sada ušla u pubertet i da se mora pokriti. Ona također tvrdi da to ne bi trebalo imati nikakvog uticaja na način na koji ona ispunjava svoje školske obaveze i zadatke. Međutim, njena razrednica ju je poslala kući i rekla da ne dolazi dok ne ostavi hidžab. Nastavnica kaže da to može predstavljati opasnost, na primjer u laboratoriji za hemiju ili fiziku, a i da donosi religiju u školu koja je sekularna. Roditelji djevojčice insistiraju da ona dolazi u školu noseći hidžab, a školi su zaprijetili sudom. Slučaj je riješen, a rješenje je udarna vijest…

Kartica za mirovne vijesti, br. 4 Škola se digla na noge zbog dolaska jednog većeg broja učenika koji su tek stigli u zemlju. Ovi mladi ljudi ne govore jezik dobro, ako ga uopće i govore. Učenici se plaše da nastava neće ići dobro jer se nastavnici pokušavaju pozabaviti onima koji ne razumiju jezik. 178

Učenici su također zabrinuti da će standardi biti sniženi, i da zbog toga neće moći da se upišu na željene fakultete. Počeli su bivati veoma grubi i neprijatni prema došljacima i žaliti se nastavnicima. To je riješeno, a rješenje je udarna vijest …

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

ODJELJAK 5 RESURSI

Sažetak Konvencije o pravima djeteta (Članovi 1 do 42) U Konvenciji riječ ‘dijete’ označava svaku osobu mlađu od 18 godina. Član 1 Svaka osoba mlađa od 18 godina ima sva prava navedena u ovoj Konvenciji. Član 2 Prava osigurana Konvencijom primjenjuju se na svako djetete bez obzira na rasu, religiju, sposobnost, na ono što dijete misli ili govori, ili na porodicu iz koje dolazi. Član 3 Sve organizacije koje brinu o djeci treba da rade ono što je najbolje za svako dijete. Član 4 Vlade treba da učine da su ova prava dostupna svoj djeci. Član 5 Vlade treba da poštuju prava i odgovornosti porodica da usmjeravaju i odgajaju svoju djecu tako da ona, dok odrastaju, uče da koriste svoja prava. Član 6 Sva djeca imaju pravo na život. Vlade treba da osiguraju preživljavanje i zdrav razvoj djece. Član 7 Sva djeca imaju pravo na zakonski prijavljeno ime, pravo na državljanstvo i pravo da poznaju svoje roditelje, i da se oni, koliko god je to moguće, brinu za njih. Član 8 Vlade treba da poštuju pravo djece na ime, državljanstvo i porodične odnose. Član 9 Djeca ne bi trebala biti odvajana od svojih roditelja osim ako je to za njihovo dobro, na primjer, ako roditelj loše postupa sa djetetom ili ga zanemaruje. Djeca čiji roditelji ne žive zajedno imaju pravo ostati u kontaktu sa oba roditelja, osim ako to nije na štetu djeteta. Član 10 Porodicama koje žive u različitim zemljama bi trebalo dozvoliti da se posjećuju tako da roditelji i djeca ostanu u kontaktu ili se ponovo okupe kao porodica. Član 11 Vlade treba da poduzimaju korake na zaustavljanju ilegalnog izvođenja djece iz vlastite zemlje. Član 12. Djeca imaju pravo da kažu šta misle šta bi se trebalo dešavati kada odrasli donose odluke koje ih se tiču, i da se njihovo mišljenje uzme u obzir. Član 13. Djeca imaju pravo da dobiju i podijele informaciju, sve dok ona nije štetna po njih ili druge. Član 14 Djeca imaju pravo da misle i vjeruju ono što žele, te da prakticiraju svoju religiju, sve dok ne sprečavaju druge ljude da uživaju svoja prava. Roditelji treba da svoju djecu upoznaju s ovim stvarima.

179

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Član 15 Djeca imaju pravu da se sastaju, pridružuju grupama i organizacijama, sve dok ovo ne sprečava druge ljude da uživaju svoja prava. Član 16 Djeca imaju pravo na privatnost. Zakon treba da ih štiti od napada na njihov način života, ugled, porodicu i dom. Član 17 Djeca imaju pravo na pouzdanu informaciju iz sredstava javnog priopćavanja. Televizija, radio i novine treba da daju informacije koje djeca mogu razumjeti a ne treba da promoviraju materijale koji im mogu nauditi. Član 18 Oba roditelja imaju odgovornost u odgoju i razvoju svoje djece, i treba uvijek da razmisle šta je najbolje za svako dijete. Vlade treba da pomažu roditeljima tako što će im pružati usluge podrške, naročito ako su oba roditelja zaposlena. Član 19 Vlade trebaju osigurati da djeca imaju odgovarajuću skrb i da ih se zaštiti od nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja od strane roditelja ili onoga ko brine o njima. Član 20 Djeca o kojoj njihove porodice ne mogu brinuti moraju imati odgovarajuću skrb od strane ljudi koji poštuju njihovu religiju, kulturu i jezik.

180

Član 21 Kada se djeca usvajaju prva briga mora biti šta je najbolje za njih. Ista pravila trebaju biti primijenjena bilo da se djeca usvajaju u zemlji u kojoj su rođena, ili da ih se odvodi u neku drugu zemlju. Član 22 Djeca koja dođu u neku zemlju kao izbjeglice trebaju imati ista prava kao i djeca rođena u toj zemlji. Član 23 Djeca sa bilo kakvim onesposobljenjem trebaju imati posebnu njegu i pomoć, tako da mogu voditi sadržajan i samostalan život. Član 24 Da bi ostala zdrava, djeca imaju pravo na dobru i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, i na čistu vodu, dobru prehranu, i zdrav okoliš. Bogate zemlje bi trebale pomoći siromašnim da to i ostvare. Član 25 Djeca o kojoj brinu lokalne vlasti a ne vlastiti roditelji imaju pravo na povremenu provjeru skrbi koja im se pruža. Član 26 Vlade treba da obezbijede dodatna sredstva za djecu i porodice koji su u stanju socijalne potrebe. Član 27 Djeca imaju pravo na životni standard koji odgovara njihovim fizičkim i psihičkim potrebama. Vlade treba da pomognu porodicama koje si ne mogu ovo priuštiti. Član 28 Djeca imaju pravo na obrazovanje. Disciplinske mjere u školama treba da poštuju ljudsko dostojanstvo djeteta. Osnovnoškolsko obrazovanje treba da bude besplatno. Bogate države treba da pomognu siromašnijim zemljama da ovo postignu.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Član 30 Djeca imaju pravo da uče i koriste jezik i običaje svoje porodice, bilo da su to jezik i običaji većine ljudi u državi ili ne.

ODJELJAK 5 RESURSI

Član 29 Obrazovanje treba da u potpunosti razvije osobnost i talente svakog djeteta. Ono treba da podstiče djecu da poštuju svoje roditelje, svoju kulturu i kulturu drugih.

Član 31 Dijete ima pravo na odmor i igru, i da se priključi čitavom nizu aktivnosti. Član 32 Vlade će zaštititi djecu od rada koji je opasan ili može narušiti njihovo zdravlje i poremetiti njihovo obrazovanje. Član 33 Vlade treba da zaštite djecu od opasnih droga. Član 34 Vlade treba da zaštite djecu od seksualnog zlostavljanja. Član 35 Vlade treba da spriječe otmicu ili prodaju djece. Član 36 Djeca trebaju biti zaštićena od svih radnji koje bi mogle naškoditi njihovom razvoju. Član 37 Sa djecom koja prekrše zakon ne treba okrutno postupati. Ona ne bi trebala biti smještana u zatvor sa odraslim osobama, i trebala bi ostati u kontaktu sa svojim porodicama. Član 38 Vlade ne bi trebale dozvoljavati djeci mlađoj od 15 godina da idu u vojsku. Djeca u ratnim zonama trebaju imati posebnu zaštitu. Član 39 Djeca koja su zanemarivana ili zlostavljana trebaju dobiti posebnu pomoć da povrate svoje samopoštovanje. Član 40 Djeca optužena za kršenje zakona trebaju dobiti pravnu pomoć. Zatvorske kazne za djecu trebaju se izricati samo za najteže prekršaje. Član 41 Ako zakoni neke države štite djecu bolje nego članovi ove Konvencije, onda treba primjenjivati odredbe tih zakona. Član 42 Vlade treba da sve roditelje i svu djecu upoznaju s Konvencijom.

181

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Sažetak Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima

Prilagodila Generalna skupština Ujedinjenih naroda 1948. Svako je rođen slobodan i treba se prema njemu tako i ponašati.

Sva ljudska bića su jednaka bez obzira na razlike u jeziku, spolu, boji kože, uvjerenju, nacionalnosti. Svako ima pravo na život, i da živi u slobodi i sigurnosti. Niko ne smije biti držan u ropstvu. Niko ne smije biti povrijeđen ili podvrgnut mučenju. Svako ima pravo da pred zakonom bude priznat kao osoba. Svi su pred zakonom jednaki. Svako ima pravo da zatraži pravnu pomoć kad se njegova prava ne poštuju. Niko ne smije biti podvrgnut nepravednom hapšenju, pritvaranju, ili izgonu. Svako ima pravo na pošteno suđenje. Svatko ima pravo da ga se smatra nevinim dok mu se krivnja ne dokaže. Svako ima pravo na privatnost. Svako ima pravo putovati unutar, u, i iz vlastite zemlje. 182

Svako ima pravo na azil u drugoj zemlji kako bi izbjegao progon. Svako ima pravo na državljanstvo. Svako ima pravo da izabere s kim će stupiti u brak, i pravo na porodični život. Svako ima pravo na slobodu misli i vjerovanja. Svako ima slobodu mišljenja i izražavanja. Svako ima pravo da se sastaje sa drugima. Svako ima pravo da učestvuje u vlasti i da glasa. Svako ima pravo na socijalno osiguranje. Svako ima pravo na rad, na jednaku plaću, sigurne uvjete rada, i da se učlani u sindikat. Svako ima pravo na odmor i dokolicu, uključujući praznike. Svako ima pravo na odgovarajući životni standard, uključujući hranu, stan, odjeću i liječničku njegu. Svako ima pravo na obrazovanje. Svako ima pravo da učestvuje u kulturnom životu svoje zajednice. Svako ima pravo na društveni i međunarodni poredak neophodan za ostvarivanje ovih prava. Svako ima pravo preuzeti odgovornosti neophodne za poštivanje prava drugih. Niko nema pravo da počini bilo šta što bi bilo usmjereno na kršenje bilo kojeg od ovih prava.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Preuzeto sa http:/www.sadako.org/foldingcranes.htm

Korak 1

Korak 5

Saviti papir dijagonalno.

Uraditi isto kao pod Korakom 4.

Korak 2 Ponovno saviti papir dijagonalno.

ODJELJAK 5 RESURSI

Kako napraviti papirnog ždrala

Korak 6 E, ovo je već malo teže (a moglo bi se tehnički preskočiti pa preći na Korak 9)

Korak 3

Presaviti lijevi i desni ugao prema središnjoj liniji duž crvene linije, a zatim presaviti iznad plave. Presavijamo samo da bismo napravili pregib.

Raširiti džep iznutra prema vani i presaviti da bi se dobio manji kvadrat.

Korak 4 Presaviti.

Korak 7 U ovoj fazi bi to trebalo da izgleda ovako.

183

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Korak 8

Korak 11

Sada otvorite džep tako što ćete povući donji ugao prema gore, i presavijte unutra duž pregiba (neki od pregiba će biti preokrenuti).

Sa pravom stranom na gore, samo gornji sloj presavijte prema isprekidanim linijama (pregibima).

Korak 9

Korak 12

Sad bi to trebalo da izgleda ovako. Potrudite se da vam se ivice i uglovi fino podudaraju. Preokrenite na drugu stranu i uradite isto (Korak 6, 7, i 8.)

Trebalo bi da figura sada izgleda ovako. Preokrenite na drugu stranu.

184

Korak 10 Sada imate osnov. Stigli ste na pola puta a ostalo je veoma jednostavno.

Korak 13 Uradite isto kao pod Korakom 11. Da li je sve teže savijati? Skoro smo gotovi.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Korak 17

Presavijte prema isprekidanoj liniji, kako biste dobili glavu ptice.

Presavijte prema isprekidanoj liniji kako biste dobili kljun. Možete sami odlučiti o dužini kljuna.

Korak 15

Korak 18

Malo rastvorite sa strane i povucite dio glave gore, kao na slici.

Raširite krila prema van. Možete nježno malo napuhati odozdo kako bi se figura uobličila.

ODJELJAK 5 RESURSI

Korak 14

185

Korak 16

Korak 19

Povucite prema gore i pritisnite. Uradite isto kako bi na drugoj strani dobili rep.

Ždral je gotov.

U Č I T I

186

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

U Č I T I

Ž I V J E T I

Mi smo to uradili ovako

Kako smo, u različitim područjima i okruženjima, i sa ljudima različitih kultura i uvjerenja, koristili priručnik Učiti živjeti zajedno i njegove metode

ODJELJAK 6 M I S M O TO U R A D I L I O VA K O

Odjeljak 6

Z A J E D N O

187

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Proces izrade ovog priručnika bio je dugotrajan. Priručnik je plod saradnje ljudi iz brojnih različitih religija i kultura. Učiti živjeti zajedno je testiran u pet regiona, deset država i u različitim sredinama, a obuhvatio je više od 300 učesnika iz Argentine, Azerbejdžana, Bolivije, Kanade, Kolumbije, Kosta Rike, Danske, Ekvadora, El Salvadora, Finske, Gane, Gvatemale, Hondurasa, Indije, Izraela, Japana, Jordana, Kenije, Libana, Maldiva, Nepala, Paname, Španije, Šri Lanke, Švedske, Ujedinjenog Kraljevstva, Ujedinjene Republike Tanzanije i Venecuele. Predstavnici afričkih tradicionalnih religija, Baha’i vjere, budizma, kršćanstva, hinduizma, autohtonih tradicija, islama, judaizma, članovi Brahma Kumarisa, kao i ljudi sekularne orijentacije, prisustvovali su probnima radionicama, koje su pružile priliku za učenje jednih o drugima. Ovaj nastavni materijal neizmjerno je obogaćen njihovim doprinosima, koji su omogućili njegovo uobličavanje u jedan fleksibilan, a ipak, strukturiran priručnik koji ima globalan fokus, a podstiče na lokalnu primjenu. Iskustva stečena na svakoj od radionica ugrađena su u ovu, finalnu verziju: doprinosi fasilitatora, sugestije odraslih koji su učestvovali na paralelnim sastancima, učenje od djece i mladih, preporuke stručnjaka u oblasti obrazovanja, etike i međureligijskog učenja, kao i preporuke članova GNRCa, te ono što smo otkrivali tokom procesa i aktivnosti koje su se odvijale tokom radionica. Na narednim stranicama priručnika naći ćete opis svake od probnih radionica, metoda koje su korištene, znanja koje su učesnici stekli, učinka radionica, kao i glavnih doprinosa koji su ugrađeni u ovaj materijal. Vidjet ćete kako je svaka radionica doprinijela finalnom rezultatu. Moći ćete da zamislite proces kroz koji smo prošli od prve radionice, te kako je svaka od njih pomogla u razvoju međureligijskog i interkulturalnog materijala, koji se može koristiti u različitim sredinama i okruženjima. Ovaj će vam odjeljak također dati i bolju predstavu o tome kako je program korišten u raznim regionima i pomoći će vam da ga i sami koristite. 188

Pozivamo vas da zapisujete svoja iskustva o korištenju priručnika, kao i o učinku kojeg je on imao na vaše učesnike. Nadamo se da će on postati koristan materijal po kojem vaša organizacija može dokumentirati svoj program obrazovanja o etici, i vršiti pregled procesa učenja kroz koji će vaši učesnici prolaziti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Lindgö, Švedska 18. – 20. novembar 2005.

ODJELJAK 6 M I S M O TO U R A D I L I O VA K O

Radionica o obrazovanju o etici

Učesnici iz Danske, Finske, Švedske, i Ujedinjenog Kraljevstva, okupili su se na trodnevnoj radionici kako bi razgovarali o pitanjima koja se tiču poštovanja, empatije i odgovornosti. Bili su podijeljeni u tri grupe, po jedna za svaku od ove tri vrijednosti. Svaka grupa, koja se sastojala i od mladih ljudi i odraslih osoba, razgovarala je o jednoj od tih vrijednosti, kako se ona primjenjuje u njihovom društvu te kako se može promovirati. Prva grupa je, iz različitih perspektiva, istraživala empatiju. Kroz analizu fotografija na kojima je prikazana patnja, mržnja, nedostatak poštovanja, ljubavi, razumijevanja i brige o nekom, učesnici su motivirani da dalje istražuju važnost empatije u našem društvu i potrebe za djelovanjem koje podstiče saosjećanje i poštovanje prema drugima. Putem stvarnog hodanja u tuđim cipelama (‘stavljanja sebe u poziciju drugoga’) i kroz vježbe povjerenja (u kojima su ljudi nosili povez preko očiju), učesnici su otkrivali šta to znači biti suosjećajan, i kako takav mentalni sklop može voditi prema akciji čija je svrha pomagati drugom. Studija pojedinačnog slučaja, koja je govorila o pitanjima imigracije u Evropi, pružila je osnovu za razgovor o saosjećanju u društvu. Druga grupa se fokusirala na vrijednost odgovornosti. Sa vlastite tačke gledišta, učesnici su analizirali svoje uloge, stanovišta i iskustva u društvu. Razgovarali su o pitanjima koja pogađaju nordijske zemlje, kao i individualnoj i kolektivnoj odgovornosti koju oni sami imaju kao građani. Kroz studije pojedinačnih slučajeva i diskusije, to putovanje im je pomoglo da shvate svoju sposobnost da odgovore na nepravde, i ispune potrebe svojih zemalja.

189

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Treća grupa je radila na temu poštovanja. Kroz diskusiju o tome šta poštovanje znači, kako nastaje i kako se narušava, učesnici su pripremili jedan animirani film na datu temu, koristeći osnovni materijal kao što su olovke, karton i makaze. Taj metod je promovirao kreativnost učesnika, i njihovo kritičko razmišljanje o vlastitom ponašanju. Radionica se završila međureligijskom molitvom koju su pripremili sami učesnici, tako što je svako od njih izgovorio molitvu, otpjevao pjesmu ili recitirao neki tekst iz vlastite religije. Za njih je to bio trenutak za meditiranje o svom učešću, učenju i iskustvu.

Učenje i učinak Učesnici su smatrali da su međusobne diskusije proširile njihovo razumijevanje nekih društvenih pitanja sa kojima se nordijske zemlje trenutno suočavaju. Interakcija među ljudima različitih religija učinila je da oni preispituju vlastita stanovišta, i pomogla im ga vide koliko su ove tri naglašene vrijednosti važne u interakciji s ljudima. Ostale značajne tačke u procesu učenja ticale su se važnosti stavljanja sebe u poziciju drugoga, i dovođenja nečijih predrasuda u pitanje.

Kako je radionica doprinijela razvoju ovog priručnika? 190

Ovo je bilo prvi put da je nacrt priručnika testiran, a u toj fazi je bio napisan samo uvodni odjeljak. Evaluacija radionice ukazala je na mnoge važne tačke učenja, koje su pomogle da se priručnik i njegov sadržaj oblikuju. Ovo su osnovne ideje koje su ugrađene u finalnu verziju: Aktivne i učesničke metodologije od ključne su važnosti za njegovanje etičkih vrijednosti.

Obezbijediti djeci i mladima vlastiti prostor za učenje i razmjenu znanja, ideja, i iskustava. Vrijednosti ne bi trebale biti razdvojene nego međusobno povezane.

Priručnik treba imati jedan više regionalan pristup, i treba da ima mjesta za regionalne doprinose i resurse.

Priručnik treba da se bavi društvenim pitanjima i pomogne djeci i mladima da shvate probleme u svojim društvima. Vrijednosti se mogu samo njegovati, ali ne i podučavati.

Pojedincima je potrebno više prostora da bi razvijali svoju duhovnost.

Uključiti više resursa kao što su skice aktivnosti, priče i studije pojedinačnih slučajeva.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Mjesto

Ekumenski zavod, Lindgö, Švedska

Broj učesnika/fasilitatora

33/3

Broj odraslih

Broj mladih ljudi (15-19 god.)

Trajanje

3 dana

Jezik koji je korišten

Engleski

Zemlje iz kojih su učesnici došli

Čile, Ekvador, Danska, Finska, Indija, Izrael, Japan, Jordan, Šri Lanka, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo, i Ujedinjena Republika Tanzanija

Uvjerenja učesnika

Budizam, kršćanstvo, hinduizam, islam, i judaizam. I ljudi svjetovnih nazora.

Pedagoške tehnike

Umjetnost, Razmjena iskustava, Okrugli stolovi

ODJELJAK 6 M I S M O TO U R A D I L I O VA K O

Informacije o Radionici

191

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Radionica o migraciji i raseljavanju

Bogota, Kolumbija 5.-8. decembar 2005.

Djeca, mladi i odrasli iz Argentine, Bolivije, Kolumbije, Ekvadora i Venecuele, okupili su se na četverodnevnoj radionici kako bi razgovarali o tome kako poštovanje, empatija, pomirenje i odgovornost mogu biti primijenjeni na kontekst njihovih zemalja, a naročito na pitanja raseljavanja i migracije koji pogađaju regiju Anda. Ova radionica osmišljena je da bi edukatori naučili nove praktične aktivnosti i metodologije zasnovane na predloženim vrijednostima, a i da bi se dobili prijedlozi i sugestije za dalji razvoj ovog priručnika.

192

Tokom prvog dana učesnici su istraživali vlastiti identitet. Saznali su više o sebi u odnosu na druge, tako što su crtali dijagram stabla, kojim su objasnili svoje korijene, ko su oni, i šta žele postići u svom životu. Također je korištena jedna dinamična aktivnost u kojoj je cilj bio pronaći sličnosti i razlike među učesnicima, u svrhu istraživanja teme uzajamnog razumijevanja. Učesnici su istraživali suosjećanje (empatiju) kroz aktivnost meditacije o vlastitim osjećajima. Ova aktivnost pomogla im je da se povežu sa Zemljom i ljudima oko sebe. Stavljajući se fizički u okvir siluete druge osobe, učesnici su bili u mogućnosti da razmišljaju o važnosti empatije. Nakon ovih aktivnosti, diskusija je pokazala kako je teško suosjećati sa onima koji su povrijedili nečija prava. Učesnici su razmišljali o potrebi da se sagleda humanost drugih, čak i ako su oni počinili strašne zločine. Kroz analizu procesa pomirenja, učesnici su prepoznali činjenicu da je sukob dio naše stvarnosti i da postoji potreba da se sukobi transformiraju na miroljubiv način. Koristili su studiju pojedinačnog slučaja na temu pomirenja, te naglasili važnost dijaloga ako ljudi žele da žive zajedno. Posljednjeg dana radionice, učesnici su analizirali pitanje raseljavanja u regionu. Utvrđene su uloge i odgovornosti svakog pojedinog aktera u društvu. To je dovelo do plana aktivnosti s ciljem provođenja obrazovanja o etici u kontekstu raseljavanja. Svakog jutra radionica je počinjala molitvom za mir, a nakon toga su učesnici pjevali, ili razmišljali u tišini.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Nakon svake aktivnosti, grupa se okupljala kako bi usvojila vrijednosti i razgovarala o procesu učenja. Većina odraslih učesnika smatrala je da je radionica za njih bila posebno iskustvo u kojem su pronašli inspiraciju, te su željeli naučiti kako se izrađuju programi obrazovanja o etici zasnovani na učesničkim metodologijama. Dok su razgovarali o tome koliko je teško biti saosjećajan i samilostan prema nasilnicima, jedno dijete je svu svoju pažnju usmjerilo na odrasle učesnike i upitalo: “Gdje je Bog u svemu ovome?” Zatim je pozvalo učesnike da uvide humanost drugih i oproste, kako bi unijeli mir u svoja društva.

ODJELJAK 6 M I S M O TO U R A D I L I O VA K O

Učenje i učinak

Kako je ova radionica doprinijela razvoju ovog priručnika? Ishodi radionice, metodologije koje su korištene, doprinosi učesnika i razmišljanje grupe, doprinijeli su stvaranju modula koji se sada nalaze u ovom priručniku. Osnovne ideje, sugestije i odrednice, koje su ugrađene u njegovu finalnu verziju, su: Spoj djece i odraslih je dobar za neke aktivnosti.

Uvesti dinamične i učesničke aktivnosti i vježbe, kao što su muzika, igre, dramatizacija i filmovi. Četiri vrijednosti, o kojima smo učili i razgovarali, mogu se uvrstiti u module da bi se postigla fleksibilnost i omogućila uzajamna veza između njih.

Razmjena iskustava i vrijeme za razmišljanje su aktivnosti koje su učesnici rado prihvatali, i one trebaju biti prioritet. Važnost metodologija koje djeci omogućavaju prostor za otkrivanje sebe i drugih, za razmišljanje o sebi i o svijetu.

193

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Informacije o Radionici

194

Informacije o Radionici

Mjesto

Centar za odmor San Pedro Calver, Bogota

Broj učesnika/fasilitatora

49/4

Broj odraslih

Broj djece

Broj mladih ljudi (14-18 god.)

Trajanje

3 dana

Jezik koji je korišten

Španski

Zemlje iz kojih su učesnici došli

Argentina, Bolivija, Kolumbija, Ekvador, Francuska i Venecuela.

Vjera koju učesnici prakticiraju

Kršćanstvo: anglikanci, katolici, luterani, menoniti i prezbiterijanci

Pedagoške tehnike

Razmjena iskustava Igre Meditacija Okrugli stolovi

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Ženeva, Švajcarska 13.-15. juli 2006.

ODJELJAK 6 M I S M O TO U R A D I L I O VA K O

Zajedno graditi omladinski GNRC

Međunarodna radionica, na kojoj su se okupili predstavnici Azerbejdžana, Kolumbije, Hondurasa, Indije, Izraela, Jordana, Kenije, Libana, Šri Lanke, Švedske, Ujedinjenog Kraljevstva i Ujedinjene Republike Tanzanije, organizirana je kao prva test radionica na kojoj je isprobana prva verzija kompletnog materijala. Mladi ljudi, u dobi između 14 i 16 godina, učestvovali su u diskusijama o vlastitom religijskom identitetu. Kroz razgovor o svom shvatanju religije i religijskih obreda upuštali su se u intenzivne dijaloge koji su im omogućili da se povezuju sa drugim učesnicima. Organizirane su međureligijske posjete, koje su učesnicima pružile priliku da se stave u poziciju drugoga. Tokom aktivnosti slikanja na majicama, učesnici su razmišljali o svom odnosu sa drugima, i o situacijama sa kojima se susreću. Izrazili su želju da izgrađuju mir u svijetu putem ujedinjavanja, brige o drugima, ljubavi i poštovanja. Fokus grupe o uzajamnom poštovanju u školi, porodici i susjedstvu, pomogle su im da analiziraju kako se poštovanje može primijeniti u praksi.

195

Organizirano je i veče kulture, na kojem je učestvovao i jedan broj mladih iz Ženeve. Učesnici su imali priliku da razmijene informacije o kulturama iz kojih dolaze, kao i o vlastitim vjerskim uvjerenjima. Kada su govorili o aktivnostima u kojima učestvuju u cilju njegovanja suživota i uzajamnog razumijevanja u svojoj zajednici u Izraelu, predstavnici mladih te države ostavili su poruku mira. Tokom posljednjeg dana održavanja radionice, učesnici su učili o različitim vrstama konflikta i kako on prerasta u nasilje. Razmišljali su i o potrebi da se usvoji stav pomirenja kako bi bili u stanju transformirati te konflikte. Jedan mladić je podstaknuo grupu na razmišljanje upitavši učesnike šta bi oni uradili da su bili napadnuti od strane nekih drugih mladih ljudi. Neki učesnici su se prisjetili situacija u kojima je bilo jako teško na miran način odgovoriti na nasilje, i konstatirali da ga je ponekad teško izbjeći. Tokom diskusija jedan od učesnika, koji je došao iz Indije, istaknuo je kako je Gandi donio mir Indiji putem metode mirnog otpora. Na kraju, učesnici su razmišljali o

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

potrebi da se mir njeguje unutar sebe, da bi se bilo u stanju odgovoriti na teške situacije. Na kraju radionice, učesnici su se obavezali da će kod kuće održavati sastanke sa mladima kako bi razgovarali o vrijednostima koje su istraživali tokom radionice.

Učenje i učinak Većina učesnika je smatrala da su međureligijske posjete bile dragocjeno iskustvo, i da su produbili svoja znanja o vjerskim uvjerenjima drugih ljudi. Veče kulture im je pomoglo da saznaju više i uključe se u stvarnost drugih, i uvaže njihov identitet i kulturu. Nakon što su se nakon radionice vratili u svoje zemlje, učesnici iz Kenije i Ujedinjene Republike Tanzanije su u svojim školama pokrenuli Klubove mira. Učesnici iz Azerbejdžana su počeli učiti sa omladinskom grupom iz Bakua, a učesnici iz Jordana i Libana počeli su svoje učenje u Fishers Programu u Jordanu.

Kako je radionica doprinijela razvoju ovog priručnika? Po prvi put su moduli učenja testirani u jednom multikulturalnom i multireligijskom okruženju. To nam je omogućilo da utvrdimo ključne tačke i izazove u primjeni priručnika. Glavne ideje, sugestije i prijedlozi, koji su uvršteni u ovaj priručnik, su: Osmisliti lakši prelaz sa prvog na drugi modul

196

Razdvojiti sesije za odrasle, na kojima će biti upoznati sa priručnikom.

Više prostora za njegovanje duhovnosti kroz aktivnosti samoispitivanja.

Dati učesnicima prostora da razgovaraju o vlastitim kulturama i uvjerenjima. Potrebno je da se aktivnosti odnose na lokalnu sredinu i društvenu stvarnost.

Koristiti više pedagoških tehnika za uključivanje djece i mladih u razmišljanje.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Mjesto

Centar John Knox, Ženeva

Broj učesnika/fasilitatora

16/4

Broj mladih ljudi (15-19 god.)

Trajanje

3 dana

Jezik koji je korišten

Engleski i španski

Zemlje iz kojih su učesnici došli

Azerbejdžan, Kolumbija, Honduras, Indija, Izrael, Jordan, Kenija, Liban, Šri Lanka, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Ujedinjena Republika Tanzanija

Vjera koju učesnici prakticiraju

Budizam, kršćanstvo (anglikanci, katolici, pravoslavni) hinduizam, islam i judaizam

Pedagoške tehnike

Umjetnost Razmjena iskustava Fokus grupe Izleti Igre

ODJELJAK 6 M I S M O TO U R A D I L I O VA K O

Informacije o Radionici

197

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Radionica o obrazovanju o etici

Coimbatore, Indija 2.-5. august 2006.

Indija je bila veoma posebno mjesto za ovu probnu radionicu. Međureligijsko okruženje, dinamično društvo, društvena pitanja koja pogađaju tu zemlju, kao i poduzetnički duh njenog naroda, stvorili su izvanredno okruženje u kojem su se učesnici radionice upustili u iskustvo učenja o duhovnosti. Učesnici iz Kanade, Indije, Jordana, Libana, Maldiva, Nepala i Šri Lanke, krenuli su na putovanje na kojem se saznaje više o sebi u odnosu na druge, i na kojem se njeguje vlastita duhovnost. Svakog jutra su se okupljali na molitvu i meditaciju. Tokom prvog dana su radili u grupama, a cilj aktivnosti bio je razgovarati o potrebi za poštovanjem u društvu, i o stavovima i ponašanju koji su neophodni da bi se živjelo u različitosti. Organizirane su i međureligijske posjete, koje su učesnicima pružile priliku da posjete jednu džamiju, hram Jain, sišku gurudvaru (hram u kojem se mole Sikhi, prim.prev), jednu crkvu i hinduistički hram. Prilikom svake od tih posjeta učesnici su mogli postavljati pitanja, upustiti se u trenutke molitve, slušanje duhovne muzike, ili jednostavno šutjeti, i sagledavati sličnosti i razlike među vjerama.

198

Organizirana je i aktivnost pod nazivom Kviz - Šta ja znam o drugim religijama?, u kojoj su učesnici u grupama odgovarali na pitanja o svetištima koja su prethodno posjetili. Razgovarali su, također, o potrebi za pomirenjem i poštovanjem među ljudima. Učesnici su u svoje Dnevnike učenja bilježili ono što su tokom svih aktivnosti i posjeta naučili i doživjeli, kao i ono što je na njih ostvarilo najveći učinak tokom radionice. Trećeg dana radionice organizirana je posjeta jednom selu. Djeca su bila u prilici naučiti nešto o projektima koje su vodili članovi te lokalne zajednice, o obrazovnim programima koje organiziraju domaće nevladine organizacije, i o inicijativama koje pojedinci poduzimaju s ciljem unošenja određenih promjena u društvo u kojem žive. Ova aktivnost zasnovana na iskustvu omogućila je učesnicima da otkriju da individualna i kolektivna odgovornost donosi promjene u svijetu. Muzika, ples i poezija kombinirani su tokom večeri kulture, na kojoj su učesnici pokazali svoje talente i aspekte vlastitih kultura. Posljednjeg dana radionice pridružili su se Festivalu mira

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Učenje i učinak

ODJELJAK 6 M I S M O TO U R A D I L I O VA K O

(Coimbatore Peace Festival) i, sa više od 250 djece, razgovarali o potrebi postojanja etičkih vrijednosti u svom društvu, i o tome kako oni sami mogu djelovati kao graditelji mira. Radionica je završena muzičkim izvedbama, a učesnici su otpjevali pjesmu koju su naučili tokom radionice a koja promovira bratstvo i mir među ljudima.

Tokom sesije dijeljenja utisaka sa drugima, koja je održana na kraju radionice, učesnici su rekli koliko su mnogo naučili i kako je njihovo viđenje svijeta i drugih religija došlo u pitanje kroz interakciju sa ljudima iz drugih kulturalnih okruženja i drugih vjera. Jedan od njih je rekao: “Znao sam dosta o poštovanju drugih prije nego što sam stigao ovdje, ali sam sada počeo učiti šta to zapravo znači u stvarnosti, i šta poštovanje traži u smislu stavova i djelovanja, ako mi kao mladi hindusi, muslimani i kršćani želimo da radimo zajedno kako bismo unaprijedili svoje zajednice.”

Kako je ova radionica doprinijela razvoju ovog priručnika? Metode koje su korištene i atmosfera duhovnosti koja je vladala na radionici pomogli su nam da utvrdimo koji su to ključni elementi koje treba uvrstiti i ugraditi u ovaj materijal. To su: Uključenost učesnika u stvarnost lokalne zajednice putem posjeta i interakcije sa članovima te zajednice. Međureligijske posjete, i kako organizirati aktivnosti zasnovane na iskustvu.

Povećati broj aktivnosti i dužinu vremena posvećenog razmišljanju u tišini, slušanju muzike, molitvama i razmišljanju, u cilju njegovanja vlastite duhovnosti. Potreba da se nauči kako u stvarnim situacijama primijeniti ranije navedene vrijednosti. Primjenjivost programa o etici na važna društvena pitanja.

199

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Informacije o Radionici

200

Mjesto

Shanti Asram, Koimbatore

Broj učesnika/fasilitatora

65/5

Broj mladih ljudi (15-19 god.)

Trajanje

3 dana

Jezik koji je korišten

Engleski/tamilski, uz korištenje prevodilaca

Zemlje iz kojih su učesnici došli

Kanada, Jordan, Indija, Liban, Maldivi, Nepal i Šri Lanka

Vjera koju učesnici prakticiraju

Budizam, kršćanstvo, hinduizam i islam

Pedagoške tehnike

Umjetnost Diskusije Razmjena iskustava Posjete Igre Meditacija Pričanje priča

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Salamanka, Španija august – 2. septembar 2006.

ODJELJAK 6 M I S M O TO U R A D I L I O VA K O

Radionica o obrazovanju o etici

Radionica u Španiji okupila je odrasle i djecu iz različitih dijelova te zemlje, predstavnike kršćanstva, Baha’i zajednice i organizacije Brahma Kumaris. To je bilo prvi put da je ovaj priručnik testiran sa učesnicima iz samo jedne države. Mladi i odrasli su tokom radionice radili u dvije različite grupe. Obje grupe su radile u skladu sa prvim modulom priručnika Razumjeti sebe i druge, i imali su priliku razgovarati o njegovom sadržaju te, dati doprinos i ideje za njegov dalji razvoj. Tokom prvog dana, kroz aktivnost nazvanu Crtanje karte, mladi su istraživali gobalnu raznolikost, i razgovarali o raznim religijama i područjima u kojima se te religije prakticiraju. Stekli su novu sliku o tome kako religijska raznolikost oblikuje svijet, i kako zemlje, u kojima se tradicionalno prakticirala samo jedna religija, sada sve više i više prihvataju i brojne druge religije. Kroz aktivnost igre, učesnici su razgovarali o ljudskom dostojanstvu, i uvidjeli potrebu za uzajamnim poštovanjem i razumijevanjem.

201

U trenucuma razmjene iskustava i mišljenja, učesnici su razgovarali o predrasudama prema drugim kulturama i religijama, te o potrebi upoznavanja ljudi koji su drugačiji od njih. Analizirali su uzroke društvenih problema u Španiji, te kako ti problemi pogađaju njihovo društvo u cjelini. Razgovarali su i o tome kako mogu biti otvoreniji prema ljudima koji su ugroženi ili isključeni iz društva. Uveče su se i odrasli učesnici radionice i djeca okupili u međureligijskom kafeu, gdje su razgovarali o principima, ponašanju, i stavovima, koji su neophodni da bi se sa ljudima različitih vjerskih uvjerenja i kultura živjelo u slozi. Nakon toga je uslijedilo veče kulture, tokom koje su djeca pripremila aktivnosti, plesove i neke tipične priče iz svog regiona. Tokom posljednjeg dana radionice, učesnici su se osvrnuli na potrebu pronalaženja unutarnjeg mira i stavljanja u poziciju drugoga. Kroz aktivnost pod nazivom meditiranje dok hodam, učesnici su pronalazili vezu sa prirodom i sa drugim učesnicima, te razmišljali o svojim osjećanjima i odgovornosti da pomognu da se riješe problemi, i miroljubivo odgovori na potrebe drugih.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Učenje i učinak Katolička djeca su istaknula koliko im je bilo važno da dobiju priliku da upoznaju djecu pripadnike Baha’i vjere, i bili su oduševljeni što mogu sarađivati sa njima i pripremiti zajedničke aktivnosti na promoviranju uzajamnog razumijevanja. Učesnici koji pripadaju Baha’i vjeri obavezali su se da će, po povratku kući, sa ostalim članovima svoje vjere podijeliti znanja i utiske koje su stekli na radionici, i također potvrdili svoju spremnost da razvijaju međureligijske aktivnosti s ciljem promoviranja mira i jedinstva u Španiji.

Kako je ova radionica doprinijela razvoju ovog priručnika? Radionica je omogućila testiranje novih aktivnosti i metodologija koje su sada bile uvrštene u priručnik. Bila je to, također, dobra prilika da se revidira njegov sadržaj, i da se ugrade neke nove ideje. Evo nekih glavnih ideja i sugestija koje smo dobili u svrhu poboljšanja priručnika: Priručnik Učiti živjeti zajedno može se koristiti i u radu sa odraslima. Aktivnosti se mogu prilagoditi različitim uzrastima.

Priručniku treba da obuhvati i diskusije o aktuelnim pitanjima i društvenoj stvarnosti mladih. 202

Kako bi učenje bilo još relevantnije, prilikom diskusije o društvenoj stvarnosti treba koristiti aktivnosti zasnovane na iskustvu. Ideje o korištenju priručnika u religijski homogenim grupama.

Aktivnosti samoispitivanja pomažu učesnicima da prihvate proces učenja, usvoje naučeno i razmišljaju o vlastitim iskustvima.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Mjesto

Rezidencija Tilanokoko, Salamaka

Broj učesnika/fasilitatora

20/3

Broj odraslih

Broj mladih ljudi (14-18 god.)

Trajanje

3 dana

Jezik koji je korišten

Španski

Zemlje iz kojih su učesnici došli

Španija

Vjera koju učesnici prakticiraju

Baha’i, kršćanstvo (katolici, anglikanci) i članovi Brahma Kumarisa

Pedagoške tehnike

Igre Fokus grupe Razmjena iskustava Meditacija Okrugli stolovi

ODJELJAK 6 M I S M O TO U R A D I L I O VA K O

Informacije o Radionici

203

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Radionica o obrazovanju o etici

Kjoto, Japan August, 2006.

U japanskom gradu Kjoto (Kyoto) organizirana je jednodnevna radionica za djecu i mlade iz različitih GNRC područja i zemalja, uključujući Ganu, Izrael, Japan, Jordan, Šri Lanku i Ujedinjenu Republiku Tanzaniju. Radionica je održana u isto vrijeme kad i 8. Svjetska skupština Svjetske konferencije religija za mir (World Conference of Religions for Peace). Šestoro djece, predstavnika afričkih tradicionalnih religija, budizma, kršćanstva, hinduizma, islama i judiazma, okupilo se na radionici kako bi na interaktivan način učili o sebi i drugima. Korištenjem metoda samoispitivanja, razmišljali su o svom odnosu sa drugima. Radionica je počela raznovrsnim aktivnostima kroz koje su učesnici upoznavali jedni druge, i razgovarali o tome zašto su tu i šta očekuju. Ta uvodna sesija pomogla je da se stvori siguran prostor za naknadnu razmjenu stavova i iskustava.

204

Djeci je rečeno da nacrtaju stablo koje predstavlja njihove korijene, porodice, interese, ono šta ih čini sretnima ili tužnima, kao i ono u čemu najviše uživaju. Aktivnost pod nazivom Stablo mog života proveli su u tihom razmišljanju i samoispitivanju. Na kraju te vježbe, pokazivali su svoje crteže jedni drugima i istraživali međusobne sličnosti i razlike. Kroz aktivnost pod nazivom Ostr va koja nestaju, djeca su otkrila potrebu dijeljenja sa drugima, i pomaganja drugom. Razgovarali su i o tome kako svi oni čine dio čovječanstva, te kako je važno poštovati druge i staviti se u poziciju drugoga. Djeca su istraživala konflikte, i kako ljudi reagiraju u odnosu na one u drugačijoj situaciji. Učila su o nenasilnim alternativama, i bila vođena kroz raznovrsne vježbe u cilju otkrivanja različitih načina na koje mogu mijenjati svijet sada i u budućnosti. U toku sesije pod nazivom dijeljenje sa drugima i kolektivno razmišljanje, djeci je ispričana Priča o Sadako, japanskoj djevojčici koja je umrla od leukemije kao posljedice nuklearne katastrofe u Hirošimi. Tokom posljednje godine svog života, Sadako je napravila više od hiljadu papirnih ždralova nadajući se da će joj se ostvariti želja da ponovo trči. Djeca su pažljivo saslušala priču, a zatim učila Kako se prave papirni ždralovi. Djeca su razmišljala o tome kako su papirni ždralovi postali simbol molitve za mir u cijelom svijetu. Imali su vremena i za pisanje vlastite molitve za mir, na listovima papira od kojeg su pravili ždralove. To im je također dalo priliku da razmišljaju, i učinilo izradu papirnih ždralova duhovnim trenutkom, u kojem su mogli razmišljati o priči o Sadako, i o efektima nuklearne katastrofe u Hirošimi.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Djeca su pričala o tome kako su mnogi problemi u svijetu rezultat nedostatka razumijevanja. Prepoznala su potrebu mirne transformacije sukoba, i ličnih i društvenih. Obavezali su se da će biti više saosjećajni prema drugima, i poštovati ljude koji su drugačiji od njih.

ODJELJAK 6 M I S M O TO U R A D I L I O VA K O

Učenje i učinak

Kako je radionica doprinijela razvoju ovog priručnika? Ovo je bilo prvi put da je priručnik testiran sa veoma malim brojem djece, u jednoj multikulturalnoj grupi. Bila je to kratka radionica koja je programu pružila veoma interesantne ideje: Važnost korištenja stvarnih priča, s ciljem motiviranja razmišljanja.

Fleksibilnost, u cilju prilagođavanja metodologije starosnoj dobi učesnika.

Uvrštavanje metodologija koje kod učesnika podstiču kreativnost i osjećaj za umjetnost.

Potreba da se stvori siguran prostor za djecu u kojem bi ona nesmetano mogla razgovarati sa svojim vršnjacima.

205

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Informacije o Radionici

206

Mjesto

Međunarodni konferencijski centar, Tokio

Broj učesnika/fasilitatora

6/2

Broj djece (9-13 god.)

Trajanje

1 dan

Jezik koji je korišten

Engleski

Zemlje iz kojih su učesnici došli

Gana, Izrael, Japan, Jordan, Šri Lanka i Ujedinjena Republika Tanzanija

Vjera koju učesnici prakticiraju

Afričke tradicionalne religije, budizam, kršćanstvo, hinduizam, islam i judaizam

Pedagoške tehnike

Umjetnost Diskusije Razmjena iskustava Igre

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Dar es Salam, Tanzanija 7. - 10. decembar 2006.

ODJELJAK 6 M I S M O TO U R A D I L I O VA K O

Putovati zajedno za mir

‘ Putovati zajedno za mir’ bio je naziv radionice koja je održana u Dar es Salamu (Dar es Salaam), gdje su se učesnici iz Kenije, Ugande i Ujedinjene Republike Tanzanije okupili kako bi otkrili kako u svojoj zemlji mogu postati graditelji mira i promotori uzajamnog razumijevanja. Radionica je prilagođena regionalnom okruženju i kulturi, povezana sa lokalnim aktivnostima i društvenim pitanjima u istočnoafričkom kontekstu. Učesnicima su se obratili predstavnici različitih religija, koji su također uključeni u međureligijske dijaloge, podstičući ih da prigrle različitost, i da budu otvoreni i suosjećajni jedni prema drugima. Putovanje je počelo sesijom upoznavanja samoga sebe u odnosu na druge. Provođene su aktivnosti koje su isticale vlastiti identitet učesnika, i njihove međusobne sličnosti i razlike. Diskusije o njihovim međusobnim razlikama vodile su učesnike ka razmišljanju o problemima, koji se u njihovim društvima javljaju usljed nedostatka uzajamnog poštovanja. Kroz aktivnost rješavanja problema, i etičnu banku, učesnici su utvrdili loše pojave u društvu, poput korupcije i nasilja nad djecom, i razmišljali o tome kako ove pojave podrivaju čovječanstvo. Također su razgovarali o kreativnim načinima na koje se može pomoći u transformaciji takvih situacija i pojava. Učesnici su pripremili i aktivnost dramatizacije, da bi pokazali kako se teške situacije mogu mijenjati mirnim putem. Djeca su, između ostalog, razgovarala o pojavama kao što su vršnjačko nasilje u školi, društvena isključenost i diskriminacija, i razmišljala o vlastitom ponašanju i stavovima. Naglasila su potrebu za empatijom i, kroz igre i dramatizaciju, učila da ulaze u kulturu drugih, preispitaju vlastite predrasude i uče iz bogatsva različitosti. Učesnici su imali priliku posjetiti različita svetišta i preispitivati vlastite stavove i predstave. Istaknuli su da su, zahvaljujući međureligijskim posjetama, shvatili da Božanska prisutnost (engl. the Divine Presence) može imati mnogo lica, i da je različiti ljudi mogu razumjeti na različite načine. Tokom posljednjeg dana radionice učesnici su učili o transformaciji sukoba, i o načinu na koji sukob treba shvatiti i analizirati. Aktivnost pod nazivom Ostrva koja nestaju podstaknula je učesnike da razmišljaju o tome kako neke ljude ponekad nesvjesno isključujemo da bismo ostvarili nešto što nama treba ili što želimo. Razmišljali su i o važnosti dijeljenja iskustava sa drugima, i prihvatanja drugih. Sesija dijeljenja iskustava sa drugima organizirana je kako bi učesnici mogli razgovarati sa pokretačem GNRC Klubova mira u Ujedinjenoj Republici Tanzaniji. Taj mladi učesnik, čiji je život bio obilježen brojnim teškim situacijama, podijelio je svoja iskustva sa učesnicima i objasnio kako ga je njegovo samoopredjeljenje navelo da promovira prava djeteta i mirovne inicijative među ostalom omladinom u Ujedinjenoj Republici Tanzaniji.

207

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Radionica se okončala tradicionalnom afričkom logorskom vatrom, oko koje su se odrasli i djeca okupili, družili, i zabavljali uz zvuke bubnjeva. Stvoreni ugođaj bio je podsjećanje na jedan drevni afrički običaj, po kojem stariji stvaraju duhovni prostor za prenošenje važnih i bezvremenih etičkih vrijednosti na mlađe naraštaje, i u kojem sukobljene strane mogu pronaći pomirenje.

Učenje i učinak Većina djece je izjavila da se njihovo razumijevanje drugih kultura i religija proširilo. Neki od njih su se obavezali da će u svojim školama osnovati Klubove mira. Nedugo nakon toga, učesnici su osnovali novi Klub mira u Dar es Salamu. Svi učesnici se se obavezali da će, po povratku kućama, sa svojim prijateljima i porodicama podijeliti stečeno znanje, i izrazili snažnu opredijeljenost da se uključe u buduće aktivnosti.

Kako je radionica doprinijela razvoju ovog priručnika? Raznovrsne aktivnosti provedene tokom radionice dale su brojne ideje i sugestije za unapređenje sadržaja priručnika. Ovdje izdvajamo one koje su bile naročito korisne: Obezbijediti prostor učesnicima za interakciju sa osobama koje mogu služiti kao uzori i koje ih mogu inspirirati na promjene.

208

Uvrstiti aktivnosti koje jačaju zajednicu, na primjer, logorske vatre i bubnjarske krugove. Uvrstiti metodologije koje motiviraju učesnike na kritičko i kreativno razmišljanje.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Mjesto

Tanzanijski episkopalni centar za konferencije, Dar es Salam

Broj učesnika/fasilitatora

24/3

Broj djece (15-19 god.)

Trajanje

3 dana

Jezik koji je korišten

Engleski

Zemlje iz kojih su učesnici došli

Kenija, Uganda i Ujedinjena Republika Tanzanija

Vjera koju učesnici prakticiraju

Baha’i vjera, budizam, kršćanstvo, hinduizam i islam

Pedagoške tehnike

Razmjena iskustava Posjete Igre Rješavanje problema Dramatizacija

ODJELJAK 6 M I S M O TO U R A D I L I O VA K O

Informacije o Radionici

209

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Radionica o raseljavanju i migraciji San Lorenco, Ekvador 23. – 25. januar 2007.

Ova radionica o raseljavanju i migraciji okupila je na jednom mjestu djecu, mlade i roditelje iz Kolumbije i Ekvadora. Priručnik je prilagođen temi radionice, a učesnici različitih katoličkih denominacija i Baha’i vjere, razgovarali su o etičkim izazovima sa kojima se suočavaju ljudi koji žive u nemirnom pograničnom području između Kolumbije i Ekvadora. Svakog jutra, prije početka aktivnosti, učesnici su se okupljali i provodili jedno vrijeme u razmišljanju u tišini, meditiranju i molitvama za mir u svom području. U nekim sesijama radionice učestvovali su odrasli i djeca zajedno, a neke druge, koje su zahtijevale više istraživanja i vremena za razmjenu iskustava i mišljenja, rađene su odvojeno. Radionica je otvorena sesijom o pitanju kulturnog identiteta. Učesnici su bili

210

podijeljeni u grupe i zamoljeni da nacrtaju kartu Kolumbije ili Ekvadora, utvrđujući najreprezentativnije osobine zemlje, aktivnosti, hranu i predjele. Zatim su razgovarali o korijenima obje države, i njihovim sličnostima i razlikama. Ta je aktivnost pomogla da se svori okruženje u kojem se učesnici povezuju i dijele svoje misli sa drugima. Poslijepodne, učesnici su se uključili u aktivnosti posvećene pitanju različitosti. Iz ugla vlastitih iskustava, vjerskih uvjerenja, i etničke i društvene pripadnosti, učesnici su razmišljali o pitanjima raseljavanja i migracije. Afirmirano je pitanje različitosti kao realnosti koja obogaćuje sve, i koju treba prihvatiti i njegovati. Organizirano je i kultur no veče, ispunjeno raznim aktivnostima poput slušanja ekvadorske i kolumbijske muzike, uz koju su učesnici plesali, pjevali i pričali priče. Bila je to jedinstvena prilika da se sa drugima podijele iskustva u jednoj tipičnoj latinskoj noći, i stvaraju uzajamne veze. Sljedećeg dana, učesnici su posjetili jednu od lokalnih zajednica u blizini San Lorenca. To je pomoglo da se produbi njihova svijest o situaciji sa kojom se suočavaju ekvadorski i kolumbijski građani koji žive u tom području. Učesnici su, također, imali priliku da se druže sa lokalnim stanovništvom, razmjenjuju mišljenja, i sa liderima te zajednice razgovaraju o društvenim pitanjima, te saznaju više o njihovim inicijativama i projektima. Tokom posljednjeg dana radionice, učesnici su utvrdili različite konflikte koji se, u tom području,

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Učenje i učinak

ODJELJAK 6 M I S M O TO U R A D I L I O VA K O

javljaju između Kolumbijaca i Ekvadorijanaca. Kroz rad na studiji pojedinačnog slučaja i dramatizac iju, analizirali su moguće uzroke i posljedice tog sukoba, te učili o nenasilnim alternativama za njihovu transformaciju. Djeca su razmjenjivala priče o situacijama nasilja sa kojim se ona svakodnevno suočavaju u školama i sredinama iz kojih dolaze. Razgovarali su i o mogućim rješenjima, te razmišljali o vlastitoj odgovornosti.

Efekti nasilnog sukoba u Kolumbiji su, nažalost, usađeni u ponašanje i stavove neke djece koja su direktno pogođena tom situacijom. To može doprinijeti da djeca osjećaju odbojnost i netoleranciju prema drugima. Tokom radionice, djeca su razmjenjivala lična iskustva i strahove, te sama predlagala načine kako više poštovati druge, kako prihvatati razlike, i kako odgovarati na nenasilan način, čak i kad su njihova vlastita prava narušena. Uvidjeli su da mogu biti dio rješenja, a ne dio problema.

Kako je radionica doprinijela razvoju ovog priručnika? Ovo je bio prvi put da je priručnik primijenjen u vezi s nekom specifičnom društvenom temom. Taj je pristup pomogao da se razvije fleksibilnost priručnika, i istraže ostali načini na koje on može biti korišten. Ovo su neke od najvažnijih ideja i sugestija koje su ugrađene u priručnik: Smjernice za pripremu raznih posjeta, izleta, itd.

Kako koristiti priručnik za razradu neke posebne teme, kao što je, na primjer, raseljavanje.

Koristiti priručnik za promoviranje međureligijske saradnje u nekim specifičnim društvenim pitanjima. Uključiti više metodologija koje podstiču učestvovanje i inkluzivnost.

Važnost pripreme odraslih, nastavnika, i fasilitatora za korištenje priručnika u različitim okruženjima.

211

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Informacije o Radionici

212

Mjesto

Hotel San Lorenco, San Lorenco

Broj učesnika/fasilitatora

37/4

Broj odraslih

Broj mladih (14-18 god.)

Trajanje

3 dana

Jezik koji je korišten

Španski

Zemlje iz kojih su učesnici došli

Kolumbija i Ekvador

Vjera koju učesnici prakticiraju

Baha'i vjera i kršćanstvo (katolici, evangelisti, luterani, menoniti i prezbiterijanci)

Pedagoške tehnike

Umjetnost Razmjena iskustava Posjete Igre Rješavanje problema Dramatizacija

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

San Salvador, El Salvador 1.-5. novembar 2007.

ODJELJAK 6 M I S M O TO U R A D I L I O VA K O

Radionica o nasilju među mladima

25 djece iz El Salvadora, pripadanici Baha’i vjere, budizma, kršćanstva, straosjedilačkih tradicija, islama i judaizma, okupili su se, zajedno sa odraslim predstavnicima vjerskih organizacija, kako bi unaprijedili svoju duhovnost, tako što će učiti da bolje razumiju jedni druge. Kroz aktivnosti radionice, otkrili su mirne načine transformacije nasilnih situacija, i razvili sposobnost zajedničkog rada na izgradnji mira u svojim društvima, uprkos međusobnim razlikama. Prvog dana, učesnici su crtali svoje siluete, te istraživali ko su oni i kako njihova iskustva oblikuju njihov identitet. Razmjenjivali su jedni s drugima svoja razmišljanja. Bila je organizirana i jedna saradnička igra, kroz koju su istraživali načine na koje mogu raditi zajedno kako bi ostvarili zajedničke ciljeve, a zatim su razmišljali o jedinstvenosti svakog pojedinca. Učesnici su izveli zaključak da je moguće raditi zajedno kada nauče da poštuju jedni druge, i kada otvorenog uma i srca cijene “drugost” drugoga. Nakon ove aktivnosti, učesnici su podijeljeni u grupe, i zamoljeni da naprave grb, kako bi pokazali sličnosti i razlike među članovima svake grupe. Ova im je aktivnost pomogla da upoznaju jedni druge, i da jedni druge posmatraju i iznutra, a ne samo prema fizičkom izgledu. Na kraju su razgovarali o značaju različitosti u svijetu i svom društvu. Diskusije o stvarnostima i izazovima učesnika pomogle su im da se otvore i razgovaraju, razmjenjujući lična iskustva, kao i probleme u porodici, slučajeve kad su im braća ili sestre članovi Marasa (bandi), neke nasilne situacije, itd. Održano je nekoliko sesija čija je svrha bila diskutirati o nasilnim sukobima u El Salvadoru, i nenasilnim alter nativama. Te sesije su podstakle kreativno i kritičko razmišljanje učesnika o tome kako razriješiti pitanje razlika sa drugima i naučiti kako razbijati predrasude i stereotipe. Kroz studije pojedinačnih slučajeva, dr amatizaciju i diskusije, učesnici su utvrdili prirodu sukoba koji ih sve pogađaju, kao i moguće načine za njihovu mirnu transformaciju. Kroz aktivnost pod nazivom tiho putovanje, učesnici su šetali raznim područjima tog mjesta, koja su bila obilježena različitim bojama. Svaka boja ih je podsticala da razmišljaju o nekom posebnom

213

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

pitanju kao, na primjer, o svom životu, odnosu sa drugima, prirodi, i stavovima pomirenja koji su neophodni za davanje doprinosa miru u njihovom društvu. Mirisi, zvuci i muzika pomagali su proces samoispitivanja, i omogućili učesnicima da se distanciraju od ubrzane rutine svog svakodnevnog života. Molitve iz različitih religija, i trenuci provedeni u tišini, pomogli su da se stvara okruženje koje njeguje duhovnost učesnika, te da se otkrije potreba pronalaženja unutarnjeg mira, s ciljem doprinošenja miru svojim društvima.

Učenje i učinak Prijedlog da se posjete svetišta dat je kao znak posvećenosti nastavku ovog međureligijskog putovanja, i traganja za

214

načinima kako raditi zajedno na pitanjima koja se direktno tiču djece i omladine. Djeca su predložila da se, na sljedećoj radionici, više vremena posveti igrama i molitvi, a odrasli da vode sastanke za roditelje na temu obrazovanja o etici. Nakon radionice, mladi učesnici su osmislili blog (http://www.gnrcelsalvador.blogspot.com/) na kojem mogu razmjenjivati iskustva i održavati uzajamne veze.

Kako je radionica doprinijela razvoju ovog priručnika? Osnovne ideje i sugestije za poboljšanje priručnika, a koje su ugrađene u njega, su:

Aktivnosti razmišljanja u tišini, koje promoviraju samoispitivanje i motiviraju djecu da razmišljaju o svojim stavovima i odnosu sa drugima. Važnost davanja prostora molitvi, s ciljem razumijevanja vjerovanja drugih.

Uvrštavanje dramatizacije kao načina da se pronađu nenasilne alternative trasnformacije sukoba.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Mjesto

Hram Sunca, budistička zajednica, San Salvador

Broj učesnika/fasilitatora

43/5

Broj odraslih

Broj mladih (14-18 god.)

Trajanje

3 dana

Jezik koji je korišten

Španski

Zemlje iz kojih su učesnici došli

El Salvador, Gvatemala, i Honduras

Vjera koju učesnici prakticiraju

Baha’i vjera, kršćanstvo (katolici, evangelisti, luterani, i prezbiterijanci)

Pedagoške tehnike

Starosjedilačke tradicije, islam, judaizam Umjetnost Razmjena iskustava Igre Meditacija Rješavanje problema Dramatizacija

ODJELJAK 6 M I S M O TO U R A D I L I O VA K O

Informacije o Radionici

215

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Radionica o nasilju među mladima Kapira, Panama 21.-23. januar 2008.

38 odraslih i djece, pripadnika Baha’i vjere, raznih kršćanskih denominacija, pokreta Hare Krišna (Hare Krishna), i judaizma, okupili su se na trodnevnoj radionici kako bi analizirali, i razmišljali o pitanju nasilja među omladinom u Panami. Prvog dana organizirana je logorska vatra, s ciljem iskazivanja dobrodošlice mladim učesnicima radionice. Pjesma, gitare, cimbali, smijeh, molitve, poezija i pojanje, miješali su se stvarajući atmosferu povezanosti i uzajamnog poštovanja. Kroz aktivnost pod nazivom Ono iza čega ja stojim, učesnici su razgovarali o potrebi poštivanja različitih mišljenja i shvatanja. Izrazili su različita gledišta o temama koje ih se tiču i stavove iza kojih su čvrsto stali. To je urodilo diskusijom o tim stavovima i podstaklo ih da poštuju mišljenje drugih čak i kad se s

216

njim nisu slagali. Učesnici su, također, razgovarali o različitim etičkim dilemama, i razmišljali o tome kako donositi etičke odluke. Kroz razmjenu iskustava sa drugima, razmatrali su potrebu da se bude suosjećajan i pun poštovanja kako bi se mogle donositi dobro utemeljene odluke. Utvrdili su vrstu nasilja koje mladi ljudi doživljavaju, vrše nad nekim drugim, ili su žrtve tog tipa nasilja u vlastitoj sredini. Sagledali su uzroke, posljedice, i mogućnosti koje su im na raspolaganju kako bi mijenjali te situacije. Disfunkcionalne porodice, nasilni roditelji, i negativni uzori, istaknuti su kao neki od osnovnih uzroka nasilja među mladima. Kroz dramatizaciju, učesnici su analizirali nenasilne alternative s kojima mogu odgovoriti na nasilne situacije, i sniziti nivo nasilja koje ih pogađa u svakodnevnom životu. Organizirano je i kulturno veče na kojem su učesnici predstavili običaje Kolumbije, Kosta Rike, Paname i Urugvaja. Mladi učesnici su pjevali pjesme i plesali tipične plesove Paname, te učili iz kulturnih tradicija koje su bile predstavljene tokom te večeri. Tokom posljednjeg dana radionice, provedena je aktivnost samoispitivanja, kako bi se mladima

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Učenje i učinak Tokom jedne od sesija razmjene iskustava, jedna od učesnica ispričala je priču Vitez u zahrđalom oklopu, objašnjavajući vrstu oklopa koje svi mi nosimo kako bismo se zaštitili od drugih, i koji nas sprečava da pokažemo ko smo zaista. Ona je podstakla učesnike da se otvore drugima, te da otkriju svoj istinski identitet, i značenje života. Bila je to dobra prilika da mladi razmišljaju o sebi i svojoj interakciji sa drugim ljudima.

ODJELJAK 6 M I S M O TO U R A D I L I O VA K O

omogućilo da meditiraju i razmišljaju o svom životu, odnosu sa drugima, i vlastitim stavovima. Učesnici su međusobno podijelili svoja razmišljanja i izveli zaključak o tome koliko je važno biti svjestan ko si, i kakav odnos imaš sa drugima.

Odrasli učesnici su pozvali na izradu programa o obrazovanju o etici, koji bi se koristio u radu sa porodicama, kao i na uključivanje roditelja u razgovor o etici sa djecom. Predstavnici Ministarstva za socijalna pitanja i zdravstvo Paname pokazali su interes za saradnju sa GNRC, u promoviranju obrazovanja o etici, a u svrhu sprečavanja nasilja među mladima u zemlji.

Kako je radionica doprinijela razvoju ovog priručnika? Ovo je bila posljednja radionica koja je održana radi testiranja priručnika. Bila je to jedinstvena prilika da se isproba poboljšani materijal, i primijene nove aktivnosti i tehnike. Sljedeće ideje i sugestije ugrađene su u priručnik: Koristiti tehniku „uvažavajućeg ispitivanja“ u svrhu analize problema i sukoba.

Korištenje mandala, s ciljem da se djeci pomagne da razmišljaju o životu i svrsi.

Koristiti moralne dileme za promoviranje kritičkog razmišljanja, i ispitivati stavove djece o tome šta je etička odluka.

217

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Informacije o Radionici

218

Mjesto

Hogar Javier, Kapira

Broj učesnika/fasilitatora

38/3

Broj odraslih

Broj mladih (14-18 god.)

Trajanje

2 dana

Jezik koji je korišten

Španski

Zemlje iz kojih su učesnici došli

Kosta Rika i Panama

Vjera koju učesnici prakticiraju

Baha’i vjera, kršćanstvo (Balboa Union Church, katolici i menoniti) pokret Hare Krišna, i judaizam

Pedagoške tehnike

Razmjena iskustava Igre Meditacija Rješavanje problema Uvažavajuće ispitivanje Dramatizacija

U Č I T I

Ž I V J E T I

Reference

ODJELJAK 7 REFERENCE

Odjeljak 7

Z A J E D N O

Resursi Priče

Kineska narodna priča – Unseth, Benjamin (edit). Honesty, Little Books of Virtue, Serija 1. Garborg’s Inc., Bloomington, 1995, str.11-13. Dječak koji je vikao ‘Vuk!’ - Unseth, Benjamin (edit). Honesty, Little Books of Virtue, Serija 1. Garborg’s Inc., Bloomington, 1995, str.34-36. Hrabrost da budeš ono što jesi – Prilagođeno prema priči Peggy Monague, Christian Island, Ontario. Wilson, Lois Miriam. Miriam, Mary i ja. Wood Lake Books Inc., Winfield, 1992, str.62. Miš koji je jeo željezo – Panchatantra – The Mice that Ate Iron (1999), dostupno na: http://indiaparenting.community/stories/panchatantra/panch009.shtml Prosjak – Elbert Hubbard’s Scrap Book. Wm. H. Wise & Co., Roycroft Distributors, New York City, 1923, str.9. Ništa iznad – Kenneth Cragg: The Wisdom of the Sufis, London, 76, str.8. Lutka od soli – Anthony Bloom: Living Prayer, Libra, London, 1966, str.105-106. Večera sa generalom – dostupno na: http://www.geocities.com/Tokyo/Courtyard/1652/MilitaryDinner.html Čudovište – autor Tagreed A. Najjar, Al-Salwa Publishing House, objavljeno 2002. Štand br.5.0. D 953. Slijepci i slon – Kuo, Louise and Kuo, Yuan-His (1976), “Kineske narodne priče,” celestial Arts: 231 Adrian Road, Millbrae, CURRICULA 94030, str. 83-85. Linkovi vode na druge verzije ove priče: Lisica i roda. Aesopo (Ezop) Susjed. Dostupno na http://www.ezsoftech.com/stories/mis40.asp Morske zvijezde – prilagođeno iz: The Star Thrower, autorice Lorene Eiseley (1907-1977).

Poezija

Pričaj nam o djeci. Khalil Gibran “The Prophet”, odlomak pod naslovom “Djeca”, Arrow Books Ltd. New York, 1991. Djeca uče ono što žive. Dorothy Law Nolte. Walkman Publishing Company. New York, 1998.

219

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Pjesme mladih članova GNRC-a, njihova imena mogu se naći ispod teksta svake pjesme.

Molitve za mir

Putevi ka miru. Međureligijsko štivo i razmišljanja. A. Jean Lesher. Cowley Publications. Cambridge, Massachusetts, 2005. Vjerski život: Obaveza i poziv. Urađeno kroz međureligijski proces kojeg je organiziralo Svjetsko vijeće crkava Prayer Library na http://www.beliefnet.com Stern, Chaim (ed). Shaarai Teshuva: Gates of Repentance. The New Union Prayerbook for the Days of Awe. Central Conference of American Rabbis: 1978, 1999.

Studije pojedinačnih slučajeva

Studija pojedinačnog slučaja 1: Krisovo loše jutro, str. 139 – prilagođeno iz Learning the Skills of Peacemaking, naomi Drew, Jalmar Press, Rolling Hills Estates, california, 1987. Studija pojedinačnog slučaja 3: Anina priča, strana X – prilagođeno iz svjedočenja interno raseljenih lica. Međunarodni komitet Crvenog križa, http://www.icrc.organization/web/spa/sitespa0.nsf/iwpList2/home?OpenDocument

Moralne dileme 220

Štititi laž, i Čamac za spasavanje, strane 145 i 147 – prilagođeno iz Moral Reasoning, autora Victora Grassiana, Prentice Hall, 1981., 1992. Cijena života, strana 146 – Uzeto iz Kohlberg, Lawrence.

Pomoćni materijal za aktivnosti

Konvencija o pravima djeteta, dostupna na: http://www.unhchr.children/html/menu3/b/k2crc.html ili verzija prilagođena djeci: http://www.rcmp-grc.gc.curricula/pdf/NCD-poster_e.pdf Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, dostupna na: http://www.on.org/Overview/rights.html, ili verzija prilagođena djeci: http://www.amnesty.ie/amnesty/upload/images/attachdocuments/UniversalDeclaration.pdf Sažetak CRC i UDHR uzeti iz Under the UN Flag, Assemblies for citizenship in Secondary Schools, UNICEF UK, 2005. Studija Generalnog sekretara UN-a o nasilju nad djecom, http://www.violencestudy.org Pristup ‘Obrazovanju za sve’ zasnovan na ljudskim pravima, dostupan na: http://www.unicef.org/publications/files/A_Human_Rights_Based_Approach_to_Education_for _All.pdf Hoćeš li slušati? Glasovi mladih iz zona sukoba, dostupno na: http://www.unicef.org/publications/files/Wil_You_Listen_eng.pdf Prevencija nasilja i izgradnja mira, dostupno na: http://www.unicef.org/lifeskills/index_violence_peace.html

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Kako zapaliti logorsku vatru, dostupno na: http://www.lountoon.fi/page.asp?Section=8497

ODJELJAK 7 REFERENCE

Priručnik za one koji pričaju priče. Inez Ramsey, počasni profesor na James Madison University, http://falcon.jmu.edu/ramseyil/storyhandbook.html

12 vještina za transformaciju sukoba. Prilagođeno iz verzije koju je koristila Amanda Benavides. Escuelas de Paz, Kolumbija. Svjetsko takmičenje škola u debatiranju, dostupno na: http://www.idebate.org/debate/what.php Informacija o mandalama, dostupno na: http://mandalaproject.org/Index.html. Priča o Sadako, dostupna na: www.sadako.org Pravljenje filma, dostupno na: http://www.filmyourissue.com/making/index.shtml. Siguran ti, siguran ja, materijal o sigurnosti djeteta. Save the Children. Doprinos Studiji Generalnog sekretara UN-a o nasilju nad djecom. 2006. Dostupno na: http://www.violencestudy.org/IMG/pdf/safeyoufinal.pdf Sport kao metod za mir i pomirenje, dostupno na: http://www.toolkitsportdevelopment.org Učenje kroz uslugu: Lekcije, planovi i projekti. Human Rights Education Program, Amnesty International i Human Rights Education Associates, HREA, mart 2007. Appreciative Inquiry, dostupno na: http://appreciativeinquiry.case.edu/

Zahvale i reference za aktivnosti

Stablo mog života, strana 65 – prilagođeno iz Jag & Du, Dioceses of Lund, 2004. Posegni za zvijezdama, strana 77 – Prilagođeno iz verzije koju je koristila Fondacija Escuelas de Paz, Bogota - Kolumbija Korištenje dramatizacije, strana 85 – Prilagođeno iz verzije koji je koristio Centar San Bartolome de las Casas, El Salvador. Tvoja silueta je moja silueta, strana 69 – Prilagođeno iz verzije koju je koristila Fondacija Escuelas de Paz, Bogota - Kolumbija Radosno uvažavanje, strana 105 - Prilagođeno iz Dhamma lekcije koju je predavao Thai majstor Ostrva koja iščezavaju, strana 114 - Prilagođeno iz verzije koju je koristio Dr. Mustafa Ali, Ujedinjena Republika Tanzanija, Afrika. Lopta u zraku, strana 115 - Prilagođeno iz verzije koju je koristio centar San Bartolome de las Casas. El Salvador.

221

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Mali rječnik pojmova: Etika:

Osnovna grana filozofije. To je istraživanje vrijednosti i ponašanja osobe ili grupe, i pokriva analizu i primjenu koncepata kao što su ispravno i pogrešno, dobro i zlo, i odgovornost. Etika su uvjerenja, predodžbe, teorije i osnovno promišljanje o suštinskim pitanjima koje doprinosi uspostavljanju standarda.

Moral:

Odnosi se na ljudsko ponašanje, na ono što je dobro i što je loše, primjenu, konkretno, djelovanje. Moral se izražava pravilima ponašanja, a izrazi dobrog morala nazivaju se „vrlinama“. Koncept morala podrazumijeva lični ili individualni aspekt. Moral ima praktičan aspekt, upućujući čovjeka šta činiti a šta ne.

Vrijednosti: Ideali prihvaćeni od strane pojedinca ili grupe – (lične i kulturalne); principi, standardi, ili osobina koja vodi čovjekovo djelovanje.

Lične vrijednosti Lične vrijednosti razvijaju se iz iskustava izvanjskog svijeta i mogu se vremenom mijenjati. Dosljednost u primjeni vrijednosti povezana je sa njenim kontinuitetom; osoba ima integritet ako dosljedno primjenjuje svoje vrijednosti, bez obzira na argumente ili negativne pritiske drugih. Lične vrijednosti se neposredno odnose na izbor; one upravljaju odlukama, dozvoljavajući da se izbori koje pojedinac pravi porede sa vrijednostima svakog izbora ponaosob.

222

Lične vrijednosti stečene na početku života teško se mijenjaju. One mogu biti izvedene iz vrijednosti nekih posebnih grupa ili sistema, kao što je kultura, religija i politička partija. Međutim, lične vrijednosti nisu univerzalne, nečiji geni, porodica, nacija, i historijsko okruženje određuju njegove lične vrijednosti. Ovim se ne želi reći da sami koncepti vrijednosti nisu univerzalni, već samo da svaki pojedinac ima jedinstvenu koncepciju vrijednosti, odnosno, lično poznavanje odgovarajućih vrijednosti za vlastite gene, osjećanja i iskustvo.

Kulturalne vrijednosti Grupe, društva, religije i kulture imaju vrijednosti koje uglavnom dijele svi njihovi članovi. Članovi dijele kulturu čak i ako se lične vrijednosti svakog člana ponaosob ne slažu u potpunosti sa nekim normativnim vrijednostima odobrenim u toj kulturi. To odražava sposobnost pojedinca da sintetizira i, iz višestrukih podkultura kojima pripada, izdvaja aspekte koji su mu dragocjeni. Ako pojedinac izražava vrijednost koja je u ozbiljnom sukobu sa normama grupe kojoj pripada, vlast u grupi može primijeniti razne metode stigmatiziranja ili sukobljavanja s tim pojedincem. Na primjer, pritvaranje može rezultirati iz sukoba sa društvenim normama koje su uspostavljene kao zakon.

Kategorije Vrijednosti se mogu svrstati u kategorije:

Zdrave vrijednosti i navike – Osjetilne i operativne vrijednosti. Osjetilne vrijednosti su individualne vrijednosti i one su funkcionalne ili disfunkcionalne za emocionalno

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

ODJELJAK 7 REFERENCE

preživljavanje pojedinca. One su senzitivne ili nesenzitivne ovisno o emocionalnoj zrelosti pojedinca. Operativne vrijednosti su individualne vrijednosti i one su funkcionalne ili disfunkcionalne za fizičko preživljavanje pojedinca. One su aktivne ili neaktivne ovisno o fizičkom razvoju pojedinca. Zdrave vrijednosti i navike stiču se kroz lično zadovoljstvo, praksu, i lično iskustvo.

Moralne vrijednosti i norme – Društvene i religijske / tradicionalne vrijednosti – Društvene vrijednosti su vrijednosti porodice/grupe i one su funkcionalne ili disfunkcionalne za opstanak porodice/grupe. One su odgojne ili agresivne ovisno o društvenoj zrelosti porodice/grupe. Religijske/tradicionalne vrijednosti su interpersonalne vrijednosti i one su funkcionalne ili disfunkcionalne za impersonalno preživljavanje izvan porodice/grupe. One su tolerantne ili netolerantne ovisno o zrelosti religije/tradicije. Moralne vrijednosti se stiču kroz podsticanje, upute ili interpersonalno iskustvo. Etičke vrijednosti i ponašanje – ekonomske i političke vrijednosti – Ekonomske vrijednosti su državne vrijednosti i one su funkcionalne ili disfunkcionalne za preživljavanje države. One su produktivne ili neproduktivne ovisno o ekonomskom razvoju države. Političke vrijednosti su državne vrijednosti i one su funkcionalne ili disfunkcionalne za opstanak države. One su progresivne ili regresivne ovisno o političkom razvoju države. Etičke vrijednosti se stiču kroz priznanja, obrazovanje i impersonalno iskustvo.

Historijske vrijednosti i ponašanje – estetske i teorijske vrijednosti – Estetske vrijednosti su ljudske vrijednosti koje su funkcionalne ili disfunkcionalne za preživljavanje čovjeka. One su lijepe ili ružne (sadržajne ili nesadržajne) ovisno o umjetničkom razvoju čovjeka. Teorijske vrijednosti su ljudske vrijednosti koje su istinite ili lažne (svrsishodne ili irelevantne) po ljudsko preživljavanje ovisno o naučnom razvoju čovjeka. Historijske vrijednosti stiču se kroz inspiraciju, spoznaju i kreativno iskustvo.

Sve vrijednosti se zasnivaju na podsvjesnim osjećanjima i uslovljavanju.

Vrlina:

Moralna izvrsnost osobe. Vrlina je karakterna osobina koja se cijeni kao dobra. Konceptualna suprotnost vrline je porok.

Međureligijsko: Odnosi se na saradničku i pozitivnu interakciju između ljudi različitih religijskih tradicija (odnosno „vjera“) i na individualnom i na institucionalnom nivou, koja vodi toleranciji i uzajamnom razumijevanju. Razlikuje se od sinkretizma ili alternativne religije, po tome što dijalog često uključuje promoviranje razumijevanja između različitih religija kako bi se pojačalo poštovanje drugih a ne kako bi se sintetizirala nova uvjerenja.

223

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Skraćenice

224

CRC

Convention on the Rights of the Child Konvencija o pravima djeteta

GNRC

Global Network of Religions for Children Globalna mreža religija za djecu

MPA

Motion Picture Association Američka filmska asocijacija

SMART

Specific, Measurable, Attainable, Realistic, Timely Jasno, mjerljivo, ostvarivo, realno, blagovremeno

UDHR

Universal Declaration of Human Rights Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima

UNESCO

United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu

UNICEF

United Nations Children’s Fund Fond Ujedinjenih nacija za djecu

WCC

World Council of Churches Svjetsko vijeće crkava

WCRP

World Conference of Religions for Peace Svjetska konferencija religija za mir

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Počasni savjetnik

ODJELJAK 7 REFERENCE

Spisak članova Međureligijskog vijeća

Njegovo kraljevsko visočanstvo Princ El Hassan bin Talal Predsjedavajući, Royal Institute for Inter-Faith Studies, Jordan

Članovi Vijeća Dr. A. T. Aryaratne Osnivač i predsjednik Sarvodaya Shramadana pokreta, Šri Lanka Gosp. Adolfo Perez Esquivel, predsjednik Servicio Paz y Justicia, i dobitnik Nobelove nagrade za mir, Argentina Gosp. Kul Gautam, zamjenik izvršnog direktora UNICEF-a, Sjedinjene Američke Države Dr. Hans Kung, predsjednik Global Ethics Foundation, Njemačka G-đa. Bibifatemeh Mousavi Nezhad, direktorica Institut za međureligijski dijalog, Iran Dr. Alice Shalvi, bivša predsjedavajuća i predsjednica Schecheter Institute of Jewish Studies, Izrael G-đa Didi Athavale Talealker, vođa pokreta Swadhyay Parivar, Indija Prečasni Anastasios Yannoulatos Arhiepiskop Tirane i cijele Albanije, Grčka pravoslavna crkva, Albanija

Mladi članovi Vijeća G-đica Nour Ammari Fisherćs Youth Programme, Jordan Gosp. Emanuel Mathias Founder Movement of Youth and Children Peace Clubs, Tanzania

225

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Spisak članova Odbora Međureligijskog vijeća za obrazovanje djece o etici Njegova ekselencija ambasador Hasan Abu Nimah, direktor Royal Institute for Inter-Faith Studies Savjetnik NJKV Princa El Hassan bin Talala, Jordan Swami Angivesh, bivša predsjedavajuća United Nations Trust Fund on Contemporary Forms of Slavery, Indija G-đa Charanjit AjitSingh, nezavisni inspektor /konsultant za obrazovanje i menadžment, i dopredsjedavajuća/ International Interfaith Centre, Oxford, Ujedinjeno Kraljevstvo G-đa Farida Ali, programski službenik Office of Public Partnerships, UNICEF, Sjedinjene Države Njegova ekselencija gosp. Ibrahim Al-Sheddi, generalni sekretar Saudi National Commission for Education, Culture and Science Saudijska Arabija Dr. Kezevino Aram, direktor Shanti Ashram, Indija Dr. Wesley Ariarajah, profesor ekumenske teologije Drew University Graduate and Theological Schools Sjedinjene Države 226

Profesorica Alicia Cabezudo, direktor Educating Cities Latin America, Argentina G-đa. Meg Gardiner, upravni direktor Education and Community Partnership, US Fund for UNICEF, Sjedinjene Države Gosp. Andres Guerrero, menadžer Office of Public Partnerships, UNICEF, Ženeva, Švajcarska Dr. Magnus Haavelsrud, profesor Department of Education, Norwegian University of Science and Technology, Norveška Dr. Heidi Hadsell, prredsjednica Hartford Seminary, Sjedinjene Države Gosp. Vinod Hallan, rukovodilac projekata Department of Education and Skills, Ujedinjeno Kraljevstvo Dr. Stuart Hart, zamjenik direktora International Institute for Child Rights Development, Sjedinjene Države / Kanada Dr. Azziza Karam, Viši savjetnik za kulturu United Nations Population fund, Sjedinjene Države

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

G-đa. Marlene Silbert, direktorica odjela za obrazovanje Cape Town Holocaust Centre, Južna Afrika

ODJELJAK 7 REFERENCE

Biskup Method Kilaini Pomoćni biskup Dar Es Salaama, Ujedinjena Republika Tanzanija

Prečasni Dr. Hans Ucko, sekretar programa Interreligious Relations, World Council of Churches, Švajcarska Dr. Deborah Weissman, bivša direktorica Karem Institute for Teacher Training for Humanist-Jewish Education, Izrael Dr. Sunil Wijesiriwardhana, konsultant za pitanja mira, kulture i medija Pokret Sarvodaya Shramadana, Šri Lanka

GNRC koordinatori: Afrika

Dr. Mustafa Yusuf Ali GNRC, Koordinator ureda, GNRC sekretarijat za Afriku

Arapski region

Prečasni. Dr. Qais Sadiq Predsjednik Centra za ekumenske studije, Jordan

Centralna Azija i Kavkaz

G-đa. Razia Sultan Ismail Abbasi Međunarodni pokretač i član osnivačkog vijeća Women’s Coalition for Peace and Development with Dignity

Evropa

G-đa. Marta Palma Savjetnik generalnog sekretara WCC za pitanja djece

Latinska Amerika i Karibi

G-đa. Mercedes Roman Women and Children’s Desk, Maryknoll Office for Global Concerns

Južna Azija

Dr. Vinya S. Ariyaratne, izvršna direktorica Pokret Sarvodaya Shramadana, Šri Lanka

Izrael

G-đa. Dorit Shippin, koordinator Doumia-Sakinah The Pluralistic Spiritual Center, Neve-Shalom / Wahat al-Salam

227

U Č I T I

Ž I V J E T I

DODACI

Z A J E D N O

FORMULAR ZA EVALUACIJU LOGISTIKA Šta se ocjenjuje

Ocijenite od 1 do 5 (5 je najviša ocjena)

Mjesto sastanka

Smještaj

Hrana

Materijali

Ostali komentari 228

SADRŽAJ Da li je cilj radionice bio jasan?

Da li je sadržaj sesija za vas bio relevantan?

Da li je metodologija odgovarala temama?

Jeste li naišli na neke poteškoće tokom sesija? Molimo, pojasnite.

Komentari

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Šta je ono osnovno što ste naučili na radionici?

ODJELJAK 7 REFERENCE

UČENJE

Možete li primijeniti to što ste naučili u vlastitom kontekstu? (ličnom, društvenom, profesionalnom, institucionalnom)

229

PREPORUKE:

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

OBRAZAC ZA OCJENU UČINKA A.

Ono što ja znam Da

230

Komentari

Znam koje su moje sposobnosti i vještine

Ako je tvoj odgovor DA, kako ih koristiš?

Ponosim se sobom, svojom porodicom, kulturom i uvjerenjima.

Pojasni

Poznajem ljude drugih uvjerenja i kultura

Ako je tvoj odgovor DA, šta znaš o njima?

Znam koje su razlike između moje kulture i vjerskih uvjerenja i kulture i vjerskih uvjerenja drugih.

Ako je tvoj odgovor DA, navedi dvije razlike sa nekim od kultura i vjerskih uvjerenja o kojima su čuo.

Upoznat sam sa problemima nasilja i nedostatka poštovanja u svojoj školi i susjedstvu.

Ako je tvoj odgovor DA, koji su to problemi?

Razumijem uzroke glavnih sukoba i nepravdi u mom društvu.

Ako je tvoj odgovor DA, navedi jedan i napiši njegove uzroke.

Upoznat sam o inicijativama u svojoj zajednici.

Ako je tvoj odgovor DA, navedi neke od njih.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Konstatacija

Tačno

Netačno

ODJELJAK 7 REFERENCE

B. Odgovori sa ʻtačnoʼ ili ʻnetačnoʼ na sljedeće konstatacije, i obrazloži svoje odgovore Zašto?

Bolje je sakriti svoje ideje i uvjerenja ako većina ljudi oko tebe ima drugačije mišljenje i ideje.

Kada razgovaram sa nekom osobom, obraćam isto toliko pažnje na njen govor tijela, držanje, kontakt očima, intonaciju, glas, i izraz lica, koliko i na same riječi.

Lakše se sprijateljiti s nekim ko ima ista ili slična uvjerenja i način razmišljanja kao ja. 231 Bolje je zanemariti stavove i mišljenja drugih ako se kose sa mojim uvjerenjima i principima.

Osoba, koja u poderanoj odjeći stoji na ulici, vjerovatno će me napasti ili mi nešto ukrasti.

Odluke treba donositi na osnovu onoga kako one utiču na druge ljude.

Kad sam ljut/a, sjednem, razmislim i smirim se pa tek onda nešto uradim.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

C. Razmisli o sljedećim situacijama, i opiši kako bi ti reagovao na njih Neko zbija šale na račun tvojih uvjerenja i kulturnih običaja tvoje porodice. Kako reaguješ?

Moraš da radiš sa osobom čiji način rada ti se ne dopada i sa čijim se idejama ne slažeš. Kako se nosiš sa tom situacijom? Kako možeš učiniti taj rad mogućim?

Posvađao si se sa prijateljem koji te je uvrijedio. Ne razumiješ zašto je tako postupio. Da li pokušavaš riješiti taj problem? Ako je tvoj odgovor ‘Da’, kako to radiš?

232

U tvom razredu postoji problem diskriminacije ali se on ne tiče direktno tebe. Da li pokušavaš nešto uraditi po tom pitanju? Ako ‘Da’, opiši šta radiš i zašto?

U tvoju školu se upisala osoba koja potiče iz drugačije kulture i koja ima drugačija vjerska uvjerenja. Većina učenika priča ružne stvari o njoj. Ona se ponaša i oblači drugačije od većine ostalih učenika u školi. Tebi nije ugodno sa tom osobom ali ona pokušava da se sprijatelji s tobom. Ti znaš da će, ako se sprijateljite, ostali školski drugovi početi da te izbjegavaju. Šta ti u tom slučaju radiš?

Donio si odluku koja ima negativne posljedice po druge ljude. Nećeš biti kažnjen ako odlučiš da ništa ne uradiš po tom pitanju. Da li bi uradio išta da popraviš nanesenu štetu? Ako bi, šta?

U Č I T I

Ž I V J E T I

ODJELJAK 7 REFERENCE

Bilješke:

Z A J E D N O

233

U Č I T I

Ž I V J E T I

Bilješke:

234

Z A J E D N O

Učiti živjeti zajedno Interkulturalni i međureligijski program za obrazovanje o etici

Učiti živjeti zajedno

Učiti živjeti zajedno Interkulturalni i međureligijski program za obrazovanje o etici

Za lidere i edukatore u cijelom svijetu Učiti živjeti zajedno predstavlja oruđe za jedan interkulturalni i međureligijski program, kroz koji djeca i mladi mogu razvijati snažniji osjećaj za etiku. Njegova svrha je pomoći mladima da razumiju i poštuju ljude iz drugih kultura i religija, te da razvijaju svoj osjećaj globalne zajednice. Materijal je izrađen u tijesnoj suradnji sa UNESCO-m i UNICEF-om.

Učiti živjeti zajedno

Učiti živjeti zajedno je interkulturalni i međureligijski program obrazovanja o etici, osmišljen s ciljem da doprinese ostvarenju prava djeteta na pun i zdrav ﬁzički, psihički, duhovni, moralni i društveni razvoj i na obrazovanje, kao što je utvrđeno Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima djeteta (CRC), člankom 26.1 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima (UDHR), Svjetskom deklaracijom o obrazovanju za sve, i Milenijskim razvojnim ciljevima (MDG).

Учити живјети заједно Интеркултурални и међурелигијски програм за образовање о етици

Учити живјети заједно

Учити живјети заједно је интеркултурални и међурелигијски програм образовања о етици, осмишљен са циљем да допринесе остварењу права дјетета на пун и здрав физички, психички, духовни, морални и друштвени развој и на образовање као што је утврђено Конвенцијом Уједињених нација о правима дјетета (ЦРЦ), чланом 26.1 Универзалне декларације о људским правима (УДХР), Свјетском декларацијом о образовању за све и Миленијумским развојним циљевима (МДГ). За лидере и едукаторе у цијелом свијету Учити живјети заједно представља оруђе за један интеркултурални и међурелигијски програм кроз који дјеца и млади могу да развијају снажнији осјећај за етику. Његова сврха је помоћи младима да разумију и поштују људе из других култура и религија, и развијају свој осјећај глобалне заједнице. Материјал је израђен у тијесној сарадњи са Унеском и Уницефом.