Učiti živjeti zajedno (HR) by UNICEF Bosnia and Herzegovina

Učiti živjeti zajedno Interkulturalni i međureligijski program za obrazovanje o etici

Za lidere i edukatore u cijelom svijetu Učiti živjeti zajedno predstavlja oruđe za jedan interkulturalni i međureligijski program, kroz koji djeca i mladi mogu razvijati snažniji osjećaj za etiku. Njegova svrha je pomoći mladima da razumiju i poštuju ljude iz drugih kultura i religija, te da razvijaju svoj osjećaj globalne zajednice. Materijal je izrađen u tijesnoj suradnji sa UNESCO-m i UNICEF-om.

Učiti živjeti zajedno

Učiti živjeti zajedno je interkulturalni i međureligijski program obrazovanja o etici, osmišljen s ciljem da doprinese ostvarenju prava djeteta na pun i zdrav ﬁzički, psihički, duhovni, moralni i društveni razvoj i na obrazovanje, kao što je utvrđeno Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima djeteta (CRC), člankom 26.1 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima (UDHR), Svjetskom deklaracijom o obrazovanju za sve, i Milenijskim razvojnim ciljevima (MDG).

Učiti živjeti zajedno Interkulturalni i međureligijski program za obrazovanje o etici Međureligijsko vijeće za obrazovanje djece o etici Svjetska mreža religija za djecu Fondacija Arigatou

Uz suradnju i suglasnost UNESCO-a i UNICEF-a

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Originalni impresum: Tajništvo Međureligijskog vijeća rado prihvaća sve zahtjeve za izdavanje dozvole za reproduciranje i prijevod ove knjige u cjelini, ili nekih njezinih dijelova. Zahtjeve za prijevod i sva druga pitanja treba uputiti na adresu Fondacije: Arigatou International, 1, Rue de Varemblé, 1202, Geneve, Switzerland. Fondacija će sa zadovoljstvom pružiti najnovije informacije o bilo kakvim izmjenama u tekstu.

Izgled, dizajn i ilustracije services-concept.ch i Tajništvo Međureligijskog vijeća (Ženeva).

Tiskao ATAR Roto Presse SA, u Ženevi, Švicarska.

Ovaj materijal možete, također, pregledati i preuzeti sa sljedeće Internet-stranice: http://www.ethicseducationforchildren.org

©Arigatou Foundation 2008

ISBN: 978-92-806-4288-9

Štampanje publikacije u BiH omogućio program:

MDG-F program Kultura za razvoj je trogodišnji program finansiran putem španskog Fonda za ostvarenje Milenijumskih razvojnih ciljeva. Program u okviru partnerskog odnosa, provode tri organizacije Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini: UNDP, UNESCO i UNICEF, u saradnji sa Ministarstvom civilnih poslova BiH, Federalnim Ministarstvom za kulturu i sport/šport, Ministarstvom za obrazovanje i kulturu RS, kao i sa drugim institucijama nadležnim na polju obrazovanja i kulture u državi.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Sadržaj Učiti živjeti zajedno Djeca i obrazovanje o etici Kako je nastao priručnik Učiti živjeti zajedno Gdje se Učiti živjeti zajedno može koristiti Djeca kao kolektivna etička obaveza Djeca – dar i odgovornost Djeca uče ono što žive Obrazovanje o etici i ljudska prava Etika i obrazovanje o etici Etika, vrijednosti i moral U etici je riječ o odnosima Da li postoje trajne vrijednosti? Etički principi i ključne vrijednosti za obrazovanje o etici Mogućnost izbora: Najveći dar i najteža odgovornost Očuvanje i održanje ljudskog dostojanstva Poštovanje i uzajamno razumijevanje Empatija i sposobnost da se ‘staviš u poziciju drugoga’ Individualna i kolektivna odgovornost Pomirenje i pristup izgradnji mostova Obrazovanje o etici Zajednička humanost Konkretni izrazi naše zajedničke humanosti Religijski pluralan svijet Religijski resursi za etičko življenje Četri dimenzije odgovornosti Vjersko i sekularno Učiti u odnosu jedni na druge Moliti zajedno ili doći zajedno na molitvu Duhovnost

Odjeljak 1- Vodič za korisnike Djelokrug i svrha Moduli učenja Četiri vrijednosti Moduli Odgajati mlade da razviju svoju prirodnu duhovnost Edukatori i fasilitatori – srce procesa učenja Proces učenja i smjernice Metodologije Predložene metodologije Predložene tehnike

1 1 2 3 4 5 6 7 8 8 9 10 10 11 11 12 13 13 14 15 15 16 16 16 17 17 18 19

21 21 22 23 24 24 25 27 28 29

iii

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Stvaranje odgovarajućeg okruženja Biti uzor Početak rada sa Modulima za učenje S kim treba koristiti materijal Učiti živjeti zajedno? Gdje se Učiti živjeti zajedno može koristiti? Ko može koristiti Učiti živjeti zajedno? Brošura za sudionike Šta da radim ako … nemam religijski raznovrsnu grupu želim obraditi društvena, a ne religijska pitanja imam tenzije u grupi usljed vjerskih razlika su sudionici bili izloženi nasilju tema radionice uzrokuje uznemirenost kod sudionika

Odjeljak 2 - Moduli za učenje

Modul 1 – Razumjeti sebe i druge Uvažavanje različitosti Prihvatiti sebe u odnosu na druge Zajednička humanost Možemo li bar biti u dobrim odnosima? Staviti sebe u poziciju drugoga Odgovoriti na potrebu uzajamnog razumijevanja Modul 2 – Mijenjati svijet zajedno Šta se dešava kad ne poštujemo jedni druge? Razumijevanje sukoba, nasilja i nepravde oko mene Mir počinje sa mnom Nenasilne alternative Šetnja pomirenja Izgradnja mostova povjerenja Raditi zajedno da promijenimo svijet

Odjeljak 3 – Praćenje napredovanja Dnevnik učenja Metode ocjenjivanja učenja Model vršnjak-vršnjak Model dijeljenja utisaka sa grupom Model ‘Ja i svijet’ Model mentorstva Model ‘Grafikon provjere’ Brzi model procjene, ili tzv. model ‘Mjerenje temperature’ Ocjena učinka

32 32 33 35 36 37 38 38 38 38 39 40 41

44 45 45 46 46 47 47 48 49 49 50 50 51 51 52

53 54 55 56 57 58 59 60 61

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Odjeljak 4 – Aktivnosti Tabela aktivnosti

Odjeljak 5 – Resursi Priče Studije pojedinačnih slučajeva Moralne dileme Filmovi i video radovi Pjesme Poezija Molitve za mir Dramatizacija Kartice za mirovne vijesti Konvencija o pravima djeteta Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima Kako napraviti papirnog ždrala

Odjeljak 6 – Mi smo to uradili ovako Odjeljak 7 – Bibliografija Resursi Priče Poezija Molitve za mir Studije pojedinačnih slučajeva Moralne dileme Pomoćni materijal za aktivnosti Zahvale i bibliografija za aktivnosti

123

123 138 143 149 159 159 167 175 177 179 182 183

187 219

219 219 219 220 220 220 220 221

Kratki rječnik pojmova Skraćenice Spisak članova Međureligijskog vijeća Spisak članova Odbora Međureligijskog vijeća GNRC Koordinatori

222 224 225 226 227

Dodaci Formular za evaluaciju Obrasci za ocjenu učinka

228 228 230

U Ä&#x152; I T I

Ĺ˝ I V J E T I

Z A J E D N O

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Zahvale Priručnik Učiti živjeti zajedno imao je podršku mnogih institucija i prijatelja. Odajemo priznanje i upućujemo zahvalnost brojnim organizacijama, stručnjacima, autorima, recenzentima, savjetnicima, konzultantima, volonterima, stažistima, te Tajništvu Međureligijskog vijeća, čiji su doprinosi i predanost omogućili nastanak i objavu ove knjige.

Međureligijsko vijeće za obrazovanje djece o etici Počasni savjetnik: Njegovo kraljevsko visočanstvo princ El Hassan bin Talal. Članovi Vijeća: A. T. Ariyaratne, Adolfo Perez Esquivel, Kul Gautam, Hans Küng, Bibifatemeh Mousavi Nezhad, Alice Shalvi, Didi Athavale Talwalkar, Anastasios Yannoulatos, Nour Ammari i Emanuel Mathias. Članovi Odbora: Swami Angivesh, Charanjit AjitSingh, Farida Ali, Ibrahim Al-Sheddi, Dr. Kezevino Aram, Wesley Ariarajah, Alicia Cabezudo, Meg Gardiner, Andres Guerrero, Magnus Haavelsrud, Heidi Hadsell, Vinod Hallan, Stuart Hart, Azza Karam, Method Kilaini, Marlene Silbert, Hans Ucko, Deborah Weissman i Sunil Wijesiriwardhana.

Svjetska mreža religija za djecu (GNRC) Koordinatori: Mustafa Ali, Vinya Ariyaratne, Razia Ismail, Marta Palma, Mercedes Roman, Qais Sadiq, Dorit Shippin, te njihovi suradnici u regijama. Članovi GNRC-a u regijama. Generalni tajnik Atsushi Iwasaki i kolege u tokijskom Tajništvu GNRC-a.

Djeca i mladi Sva djeca, mladi ljudi i facilitatori koji su bili uključeni u izradu ovog priručnika putem raznovrsnih testova i radionica održanih u mnogim dijelovima svijeta.

Međunarodne organizacije i Ujedinjene nacije Fond Ujedinjenih nacija za djecu (UNICEF), a naročito Tanya Turkovich, zajedno sa kolegama koji nisu gore navedeni. Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO), a naročito Hélène Gosselin i Linda Ling.

Osobe pozvane da pomognu u izradi materijala Gana Dash, Mahal da Costa Soto i David Arond.

Osobe zamoljene da pročitaju Priručnik Soho Machida, Adib Saab, Halim Nujaim, May Sadiq, Amada Benavides, Jenny Nemko, Heather Jarvis i Leilah Omar.

vii

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Izrada publikacije Arnaud Dubouchet i kolege iz Services Concepta, dizajn, prijelom i ilustracije. Henri Schweickhardt i kolege iz ATAR Roto Presse-a.

Fotografije Na naslovnici i sljedećim stranicama: 189-191, 195, 204-207, 209: Mustafa Ali Na stranicama: 210, 212: Rollando Calle Na stranicama: 198-200: Satish Kanna Na naslovnici i na sljedećim stranicama: 216-218: Peter Williams Na naslovnici i na sljedećim stranicama: 192-197, 200-203, 207-216, 218: Maria Lucia Uribe

Fondacija Arigatou Generalni tajnik Shozo Fujita i kolege iz sjedišta Fondacije u Tokiju Peter Billings, urednik i izvjestitelj

Tajništvo Međureligijskog vijeća viii

Generalni tajnik Agneta Ucko i kolege Maria Lucia Uribe i Djénane Tosbath de los Cobos, te ostali konzultanti i stažisti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Predgovor Učiti živjeti zajedno predstavlja prvi rezultat globalne inicijative obrazovanja o etici koju su pokrenuli Fondacija Arigatou i njezina Globalna mreža religija za djecu (GNRC). Međureligijsko vijeće za obrazovanje djece o etici, koje je utemeljila Fondacija Arigatou, služi kao međunarodni resursni centar i veza za uspostavu dijaloga, partnerstva i aktivnosti, čiji je cilj promoviranje obrazovanja djece o etici i međureligijskog učenja. Od svog osnutka, Međureligijsko vijeće za obrazovanje djece o etici svoj rad fokusira na izradu ovog edukativnog priručnika, kojeg bi trebalo predstaviti na Trećem GNRC forumu u Hirošimi, u svibnju 2008. godine. Promoviranje obrazovanja o etici vrši se u suradnji sa svima onima koji dijele istu viziju inicijative o obrazovanju o etici - vjerskim zajednicama, agencijama Ujedinjenih nacija, nevladinim organizacijama (NVO), i širokom lepezom ostalih suradnika – i napore na ostvarivanju prava djeteta na pun i zdrav fizički, psihički, duhovni, moralni i društveni razvoj, te prava na obrazovanje, kao što je utvrđeno Konvencijom o pravima djeteta. Ovaj sudionički proces izrade priručnika objedinio je iskustva edukatora i stručnjaka iz različitih religijskih, duhovnih i svjetovnih tradicija, međunarodnih organizacija, NVO-a, obrazovnih institucija i djece. Naročito smo zahvalni na vremenu i energiji koje su naše kolege iz UNICEF-a i UNESCO-a uložili u izradu i pojavljivanje ovog materijala. Učiti živjeti zajedno prilazi pitanju obrazovanja o etici iz perspektive interkulturalnog i međureligijskog učenja, te ljudskih prava i kvaliteta obrazovanja, gdje se etika i vrijednosti njeguju, i gdje je djeci omogućen prostor za razvoj njihovog prirodnog potencijala za duhovnost. Naša je nada da će nam ovaj novi materijal podariti instrument koji nam je nužan da kod djece i dalje njegujemo etiku i vrijednosti, te nam pomoći da izgradimo ljepši svijet. Odgovornost za njegovu primjenu leži na svima nama.

Takeyasu Miyamoto Predsjednik Fondacije Arigatou Pokretač GNRC-a

Keishi Miyamoto Predstavnik Fondacije Arigatou

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Fondacija Arigatou je međunarodna, vjerska, nevladina organizacija čiji je cilj stvarati bolje okruženje za svu djecu svijeta. Globalna mreža religija za djecu (GNRC) jedna je od glavnih inicijativa koje je Fondacija pokrenula s ciljem ostvarivanja međureligijske suradnje. Međureligijsko vijeće za obrazovanje djece o etici služi kao međunarodni resursni centar i veza za uspostavu dijaloga, partnerstva i aktivnosti, a s ciljem promoviranja obrazovanja djece o etici i međureligijskog učenja. Učiti živjeti zajedno je interkulturalni i međureligijski program za obrazovanje o etici. Njegov cilj je doprinijeti ostvarivanju prava djeteta na pun i zdrav fizički, psihički, duhovni, moralni i društveni razvoj, te prava na obrazovanje, kao što je utvrđeno Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima djeteta (CRC), člankom 26.1 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima (UDHR), Svjetskom deklaracijom o obrazovanju za sve i Milenijskim razvojnim ciljevima. To je nastavno sredstvo namijenjeno edukatorima i onima koji rade sa mladim ljudima.

Ciljevi Ciljevi programa Učiti živjeti zajedno su:

Razvijati sposobnost djece i mladih da donose dobro utemeljene etične odluke, utemeljene na vrijednostima koje promoviraju poštovanje drugih kultura i vjerovanja.

Osposobiti djecu i mlade da se uključe u dijalog – da slušaju i da govore – kao sredstvo razvijanja boljeg osjećaja za razlike i razumijevanja drugih.

Njegovati sposobnost djece i mladih ljudi da, sa stavom pomirenja i poštovanja različitosti, odgovore na potrebe svog društva i da, na taj način, doprinose kulturi mira.

Omogućiti djeci i mladima da uvažavaju i razvijaju svoju duhovnost.

Afirmirati ljudsko dostojanstvo, kao što je izraženo u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima, Konvenciji o pravima djeteta i učenjima svih religijskih tradicija.

Afirmirati mogućnost življenja zajedno poštujući se uzajamno u svijetu različitih religijskih, etničkih i kulturalnih tradicija.

Dati edukatorima sredstvo za rad na interkulturalnom i međureligijskom učenju, u različitim regijama i raznovrsnim okruženjima.

Razviti i promovirati uspješne primjere zajedničkog življenja sa ljudima drugačijih kultura, etničke pripadnosti, uvjerenja i vjera.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Djeca i obrazovanje o etici Fondacija Arigatou je u svibnju 2000. godine utemeljila Globalnu mrežu religija za djecu (GNRC) s ciljem unapređenja suradnje među ljudima različitih religija koji rade na ostvarivanju prava djece i doprinose njihovoj dobrobiti. GNRC tijesno surađuje sa ljudima iz područja religije, potom sa međunarodnim agencijama, vladama, NVO-ima, stručnjacima, poslovnim ljudima, te muškarcima, ženama i djecom iz svih sfera života. Tom suradnjom i radom na terenu, GNRC podržava globalni pokret na stvaranju boljeg okruženja za djecu u 21. stoljeću. Međunarodna zajednica je toplo pozdravila međureligijske inicijative posebno posvećenedjeci, a Fondacija Arigatou usko surađuje sa Ujedinjenim nacijama u naporima koje ta organizacija čini u oblasti djetetovog prava. Na specijalnom zasjedanju Ujedinjenih nacija posvećenom djeci, koje je održano u svibnju 2002. godine, velečasni Takeyasu Miyamoto, vođa Myochikaia, predsjednik Fondacije Arigatou i pokretač GNRC-a, obratio se u ime GNRC-a plenarnoj sjednici Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. U tom svom obraćanju, velečasni Miyamoto je predložio osnivanje Međureligijskog vijeća o obrazovanju djece o etici. Vijeće bi se sastojalo od ljudi iz oblasti vjere, odgajatelja, pedagoga i drugih, koji, zajedno sa Ujedinjenim nacijama, ulažu napore da razvoj duhovnosti kod djece – njihovih etičnih vrijednosti i poštovanja prema ljudima različitih religija i kultura – bude suštinski dio “kvalitetnog obrazovanja”, zagarantiranog u dokumentu “Svijet po mjeri djeteta”, koji je nastao kao rezultat specijalnog zasjedanja UN-a. Da bi detaljnije istražio ideju o jednom takvom vijeću, GNRC je održavao redovne sastanke na koje je pozivao stručnjake iz oblasti etike i obrazovanja, predstavnike UNICEF-a i UNESCO-a, kao i druge zainteresirane lidere i akademike. Međureligijsko vijeće za obrazovanje djece o etici formalno je utemeljeno na Drugom forumu GNRC-a, koji je, uz punu podršku velečasnog Miyamotoa, održan u svibnju 2004. godine u Ženevi.

Kako je nastao priručnik Učiti živjeti zajedno Međureligijsko vijeće za obrazovanje djece o etici promovira obrazovanje o etici kroz međukulturalno i međureligijsko učenje čiji je cilj pomoći zajednicama i društvima da mirno žive zajedno, uz poštovanje drugog i uz dostojanstvo za sva ljudska bića. Upravo u tom duhu je i nastao program pod nazivom Učiti živjeti zajedno. Uz ogromnu želju da promovira iskrenu suradnju među ljudima različitih religija, Međureligijsko vijeće za obrazovanje djece o etici angažiralo je grupu stručnjaka, pedagoga i edukatora iz različitih vjerskih i svjetovnih tradicija, kako bi izradili ovaj materijal. Grupa je bila inspirirana razumijevanjem različitosti kao nečim što obogaćuje i omogućuje nam da naučimo više o drugima, ali i o sebi samima. Učiti živjeti zajedno se vodi općim obećanjem o očuvanju ljudskog dostojanstva. Ciljevi ovog programa su osnažiti dječju posvećenost pravdi, poštovanje ljudskih prava, te izgradnja skladnih odnosa između pojedinaca i unutar društava. Učiti živjeti zajedno daje omladinskim liderima i edukatorima širom svijeta instrumente za interkulturalni i međureligijski program putem kojeg su djeca i mladi u mogućnosti razviti snažniji osjećaj za etiku. Osmišljen je da pomogne mladima da razumiju i poštuju ljude iz drugih kultura i religija, te da njeguju svoj osjećaj globalne zajednice. Program je izrađen u tijesnoj suradnji UNICEF-a i UNESCO-a.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Naslov Učiti živjeti zajedno odabran je prema jednom od četiri stupa o kojima je riječ u izvješću “Učenje: blago u nama”, kojeg je za UNESCO uradila Međunarodna komisija o obrazovanju za 21. stoljeće, a predstavio Žak Delor (Jacques Delors)1.

Gdje se Učiti živjeti zajedno može koristiti Priručnik Učiti živjeti zajedno pripremljen je za korištenje u različitim religijskim i sekularnim kontekstima, kao nastavni materijal za sve one koji se bave promoviranjem etike i vrijednosti. Cilj je bio izraditi materijal koji je relevantan na globalnoj razini, a ipak tako fleksibilan da se može tumačiti unutar različitih kulturalnih i društvenih okruženja. Materijal je testiran u brojnim različitim regijama i kulturama kako bi se osiguralo da bude relevantan i u regionalnom i u lokalnom kontekstu (vidi ‘Mi smo to uradili ovako’, str. 187). U deset različitih zemalja održane su probne radionice na kojima je GNRC bio u mogućnosti okupiti različite vjerske i svjetovne organizacije koje rade sa djecom. Tijekom tih probnih radionica, priručnik je koristilo preko 300 djece i mladih koji su predstavljali tradicionalne afričke religije, Baha’i vjeru, budizam, kršćanstvo, hinduizam, islam i judaizam, a tu su još bili prisutni i članovi Brahma Kumarisa, te jedan broj ljudi sekularnog svjetonazora. Te probne radionice, kao i ideje, sugestije i komentari stručnjaka u oblasti obrazovanja, etike, duhovnosti, interkulturalnog i međureligijskog učenja i prava djeteta, pružile su nova iskustva i priliku za stjecanje novih znanja s ciljem daljnjeg razvijanja ovog priručnika.

Učiti živjeti zajedno već ostvaruje svoj učinak. U GNRC programu koji je implementiran u Izraelu, priručnik je korišten tijekom šestodnevnog putovanja grupe mladih židova, kršćana i muslimana po povijesnim mjestima u Izraelu i Palestini, koja imaju simboličnu važnost za sukob u toj regiji. U svakom mjestu u kojem su boravili tijekom tog putovanja, mladi su razgovarali o svojim vrijednostima i različitim pogledima na zajedničku povijest. To su saželi sljedećim riječima: “Zajedno smo se upustili u ovaj proces učenja – dubljeg upoznavanja jedni drugih, naših povijesti, kultura i vjerovanja, jačajući istodobno vlastiti identitet, i uspostavljajući snažnije, i bolje utemeljeno razumijevanje. Bavili smo se teškim pitanjima, pitanjima koja sama po sebi predstavljaju veliki izazov, a da pri tom nismo narušavali odnose unutar grupe, niti smo pribjegavali argumentima koji bi nekog mogli povrijediti, ili biti uzrokom prekida tih odnosa. Možda je to bio tek jedan mali korak u rušenju duboko ukopanih zidova koji razdvajaju različite nacionalne i vjerske grupe u našoj zemlji, ali je svakako bio važan i uspješan. U postojećoj atmosferi beznađa, mali koraci poput ovog su i rijetki i dragocjeni, i mi svi trebamo biti ponosni i osjećati se privilegiranim što smo sudjelovali u tome.” Kaplana, petnaestogodišnja djevojka iz New Delhija, koja je u Indiji sudjelovala u sedmodnevnoj radionici na kojoj se koristio ovaj priručnik, izjavila je: “Prije nego sam došla ovdje znala sam da treba poštovati druge, ali sam sada počela učiti što to zapravo znači u stvarnosti, i kakvi su stavovi i ponašanje za to potrebni ako mi, kao mladi hindusi, muslimani i kršćani, želimo raditi zajedno kako bismo unaprijedili naše zajednice.” Šesnaestogodišnji Kenijac Muhamed iskoristio je znanje stečeno na probnoj radionici o obrazovanju iz etike da na sjeveru svoje zemlje osnuje Klub mira. U svom selu je okupio mlade ljude s ciljem da isplaniraju nenasilan odgovor na različite izazove s kojima se selo suočavalo. Na taj je način pokrenuo aktivan omladinski pokret koji će unositi promjene u svrhu uspostave mira.

http://www.unesco.organization/delors/ltolive.htm

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

U nemirnom pograničnom području između Kolumbije i Ekvadora održana je radionica o obrazovanju o etici u kojoj su sudjelovali nastavnici, roditelji i djeca. Kroz obradu ‘studija pojedinačnih slučajeva‘ (engl. case studies), dramatizaciju (engl. role play) i diskusiju na zadatu temu, sudionici su utvrdili konfliktna pitanja, istraživali nenasilne alternative, te se na kraju osobno obvezali da će raditi na izgradnji mira u svojim zajednicama. Jedan od kolumbijskih facilitatora radionice prokomentirao je učinak obuke: ““Efekti nasilnog sukoba u Kolumbiji su, nažalost, ukorijenjeni u ponašanje i stavove neke djece koja su izravno pogođena tom situacijom. To može rezultirati time da ta djeca postanu ispunjena mržnjom i netolerancijom prema drugima. Bio sam sretan što vidim da raseljena djeca iz Kolumbije, koja sada žive u Ekvadoru, pričaju sa drugima o svojim doživljajima, o strahovima, ali i da sama predlažu način na koji se druge može više poštovati, prihvatiti različitosti, i odgovoriti na nenasilan način čak i kad su njihova vlastita prava povrijeđena. Djeca su otkrila da mogu biti dio rješenja, a ne dio problema.” Učiti živjeti zajedno je prilagodljiv materijal koji se može koristiti u radu sa djecom iz brojnih različitih kulturalnih, vjerskih i društvenih sredina, u svrhu njegovanja zajedničkih vrijednosti i uzajamnog poštovanja drugačijih podrijetla i običaja. Kao doprinos naporima da se promijeni stanje djece širom svijeta, on nudi prostor za jačanje djetetove prirodne sposobnosti za duhovnost i nadu u bolji svijet. Vodič za korisnike, Odjeljak 1, pruža sve nužne informacije o tome kako koristiti ovaj materijal. UNESCO i UNICEF su bili intenzivno uključeni u izradu priručnika Učiti živjeti zajedno, i odobrili su ga kao važan doprinos kvalitetnom obrazovanju koje uzima u obzir multikulturalno i multireligijsko društvo.2 UNESCO-ve ‘Smjernice za interkulturalno obrazovanje’ leže u samim temeljima filozofije i pristupa zastupljenih u ovom priručniku. “Vjersko obrazovanje se može opisati kao učenje o vlastitoj religiji ili prakticiranju duhovnosti, ili kao učenje o drugim religijama ili uvjerenjima. Nasuprot tome, cilj međureligijskog učenja jeste aktivno oblikovati odnose među ljudima različitih religija.”3

Djeca kao kolektivna etična obveza “U cijelom svijetu, u svakom trenutku, ima oko dvije milijarde djece oko nas. Dvije milijarde mladih tijela i umova koji predstavljaju ogroman ljudski potencijal, i za koje svi smatramo da su vrijedni naše brige.4 Živimo okruženi ljepotom i čudima stvaranja, čudom života, i ogromnog potencijala ljudi da obogate život – da ga učine blagoslovom za sve. Pa ipak, živimo i u svijetu u kojem se dešavaju nasilje i rat, siromaštvo i nepravda. Rast i razvoj djece uključuje fizičke, psihičke, društvene, kulturalne, duhovne, vjerske i okolišne dimenzije. Nažalost, siromaštvo, nedostatak pristupa temeljnim potrebama i obrazovanju, bolest i pothranjenost, još uvijek pogađaju mnogu našu djecu. Konvencija o pravima djeteta (CRC) utvrđuje prava djeteta da se slobodno izražava i da ga se sasluša (članak 12) u pogledu pitanja koja ga se tiču, te potvrđuje da: ““Dijete treba biti u potpunosti pripremljeno da živi kao pojedinac u društvu, i odgojeno u duhu 2

www.unesco.org/education UNESCO, Guidelines for Intercultural Education, str. 14. 4 Kul Gautam, Towards a World Fit for Children, WCCJournal on Health and Healing, broj 179, siječanj 2005., str. 5. 3

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

ideala proklamiranih u Povelji Ujedinjenih nacija, a naročito u duhu mira, dostojanstva, tolerancije, slobode, jednakosti i solidarnosti.” U njoj se još kaže: “Treba uzeti u obzir važnost tradicija i kulturnih vrijednosti svakog naroda u zaštiti i skladnom razvoju djeteta“.5 Svako dijete je obećanje, sveti dar, živući znak budućnosti. Dakle, izazov koji stoji pred nama je kako osposobiti djecu i osnažiti njihovu prirodnu sposobnost za pozitivno življenje i život ispunjen nadom. U suočavanju sa tim izazovom, inicijativa o Međureligijskom obrazovanju o etici vodi se vlastitom vizijom: “Zamišljamo svijet u kojem su sva djeca osposobljena razvijati svoju duhovnost – prihvaćajući etične vrijednosti, učeći živjeti u slozi sa ljudima različitih religija i kultura, i gradeći vjeru u ono što ljudi nazivaju Bog, Konačna stvarnost, ili Božanska prisutnost”6. Također, inicijativa Međuvjersko obrazovanje o etici je stajališta da: “…će obrazovanje o etici osnažiti prirodnu sposobnost djece da daju pozitivan doprinos dobrobiti svojih vršnjaka, obitelji i zajednice, a da će to, zauzvrat, pomoći cijelom ljudskom rodu da procvjeta u okruženju veće pravde, mira, suosjećanja, nade i dostojanstva”.7 Briga o svakom djetetu nije samo ideal, to je, također, kolektivna etična obveza. 4

Djeca – dar i odgovornost U određenom smislu, naša djeca nam zaista “pripadaju”. Mi ih donosimo na svijet, mi brinemo za njih. Ipak, mi ih ne posjedujemo. Oni su individue same po sebi, spremne da procvjetaju u ono što će postati. Kao što to Khalil Gibran kaže u Proroku: A žena koja držaše dijete na grudima reče: “Pričaj nam o Djeci.” A on reče: Vaša djeca nisu vaša, Ona su sinovi i kćeri žudnje Života za samim sobom. Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas, I, mada su s vama, ona vam ne pripadaju. Možete im darovati svoju ljubav, ali ne i svoje misli, Jer ona imaju misli vlastite. Možete udomiti njihova tijela, ali ne i duše, Jer njihove duše stanuju u kući sutrašnjega dana, Koju vi ne možete pohoditi, pa ni u snovima. Vi možete nastojati da budete kao ona, ali ne nastojte da ona budu kao vi, Jer, niti život ide unatrag, niti staje sa jučer.8 Svaki roditelj, svaka odrasla osoba, suočava se sa jednom dilemom. S jedne strane, dat nam je taj 5

Preambula Konvencije o pravima djeteta Dokument o viziji Međureligijskog vijeća za obrazovanje djece o etici 7 Ibidem 8 Khalil Gibran, The Prophet, Poglavlje pod naslovom: Djeca, Arrow Books Ltd, New York, 1991 6

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

dar djece, mi brinemo za njih, i imamo odgovornost i priliku voditi ih dok rastu i postaju odrasli ljudi. S druge strane, mi ne želimo našoj djeci nametati naše stavove, koji bi mogli ograničiti njihovu slobodu da se upuste u život onako kako ga oni vide, da uče od njega i formiraju vlastito mišljenje. Mi im to dugujemo, i, također, mi to dugujemo i svijetu, da podižemo i obrazujemo djecu s osjećajem odgovornosti, razboritosti i poniznosti.

Djeca uče ono što žive Proces djetetovog učenja počinje u trenutku njegova rođenja. Okruženje u kojemu djeca žive, iskustva koja imaju, i primjeri ponašanja koje im mi pružamo, sve to zajedno doprinosi njihovom razumijevanju sebe, ali i svijeta koji ih okružuje. Često citirani stih, Djeca uče ono što žive, obuhvaća tu realnost: Ako djeca žive s kritikama, Ona nauče osuđivati. Ako djeca žive s neprijateljstvom, Ona nauče da se tuku. Ako djeca žive s omalovažavanjem, Ona nauče biti stidljiva. Ako djeca žive sa stidom, Ona nauče osjećati krivicu. [Ali,] Ako djeca žive s tolerancijom, Ona nauče biti strpljiva. Ako djeca uče s poticanjem, Ona nauče poštovati sebe. Ako djeca žive s pohvalama, Ona nauče da cijene. Ako djeca žive s poštenjem, Ona nauče pravdu. Ako djeca žive sa sigurnošću, Ona nauče vjerovati. Ako djeca žive s odobravanjem, Ona nauče voljeti sebe. Ako djeca žive s prihvaćanjem i prijateljstvom, Ona nauče pronalaziti ljubav u svijetu.9 U srcu svakog učenja nalazi se iskustvo, taj najbolji učitelj – ovu istinu treba uvijek i iznova naglašavati. Djeca se ne rađaju u idealnom svijetu - a njihovo učenje sastoji se od promatranja, doživljavanja, procjenjivanja, spajanja i reagiranja na mnoge pojave nad kojima ona, i njihovi roditelji, nemaju mnogo kontrole. Kompleksna stvarnost, suprotstavljene vrijednosti, suprotne tvrdnje o istini, te zbunjujuće alternative, pravi su izazov za njih. U takvoj stvarnosti postoji ogromna potreba za pronalaženjem načina kako odgajati djecu i kako im usaditi vrijednosti koje će im pomoći da donesu pravi izbor i pravu odluku.

Obrazovanje o etici i ljudska prava Vizija i misija Međureligijskog vijeća odražavaju naročito one članke Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima koji se odnose na: prava na slobodu misli i uvjerenja, mišljenja i izražavanja, na

Dorothy Law Nolte, Djeca nauče ono što žive, Workman Publishing Company, New York, 1998

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

obrazovanje, odmor i razonodu, na odgovarajući standard života i zdravstvenu njegu, te na sudjelovanje u kulturnom životu zajednice. Međureligijsko vijeće se u potpunosti pridržava svih članaka Konvencije o pravima djeteta. Učiti živjeti zajedno je naročito sukladno članku 29. koji kaže da obrazovanje djeteta treba biti usmjereno na: a) puni razvoj djetetove osobnosti, nadarenosti, duševnih i tjelesnih sposobnosti; b) izgradnju poštovanja za ljudska prava i temeljne sloboda, te za načela sadržana u Povelji Ujedinjenih nacija; c) izgradnju poštovanja za djetetove roditelje, njegov kulturni identitet, jezik i vrijednosti, nacionalne vrijednosti zemlje u kojoj dijete živi, zemlje iz koje potječe, te za kulture koje su drugačije od njegove; d) pripremu djeteta za odgovoran život u slobodnoj zajednici u duhu razumijevanja, mira, snošljivosti, ravnopravnosti spolova i prijateljstva među svim narodima, etničkim, nacionalnim i vjerskim grupama, i starosjediocima; e) razvijanje poštovanja prema životnoj sredini. Konvencija o pravima djeteta pruža instrument nužan za odgovoran pristup djeci. Taj dokument, koji su potpisale sve zemlje a ratificirale sve osim dvije, ukazuje na tri područja prava djece. Sva djeca imaju pravo na: Život, zdravlje, obrazovanje i razvoj. Sigurnost i zaštitu. Sudjelovanje. 6

Konvencija ima četiri opća načela za očuvanje prava djeteta: Pravo na preživljavanje i razvoj. Pravo na nediskriminaciju. Pravo da budu saslušana. Najbolji interes djeteta.

Priručnik Učiti živjeti zajedno nastao je kao doprinos ostvarenju prava djeteta na obrazovanje i na potpun i zdrav fizički, emotivni, duhovni, moralni i društveni razvoj, kao što je i utvrđeno Konvencijom o pravima djeteta.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Etika i obrazovanje o etici Od kada ljudi žive u zajednici, za njezinu dobrobit je uvijek bilo nužno regulirati ponašanje prema načelima morala – a to se zove etika. Važno je da se korisnici ovog priručnika slažu u tome što su, i što znače, etika, vrijednosti i moral. Ako nekome postavimo pitanje: “Što je za tebe etika?” mogli bismo dobiti nekoliko odgovora: “Etika ima veze s onim što mi moja osjećanja kažu da je ispravno ili pogrešno.” “Etika je povezana sa mojim vjerskim osjećanjima.” “Biti etičan znači raditi prema zakonu.” “Etika predstavlja standarde ponašanja koje naše društvo prihvaća.” Mnogi ljudi su skloni izjednačavati etiku sa svojim osjećanjima. Ali, biti etičan ne znači samo slijediti vlastita osjećanja, jer osjećanja nisu temelj određivanja toga što je etično. Također, etika se ne može u potpunosti izjednačavati sa religijom. Većina religija zagovara visoke etične standarde. Ipak, ako etiku ograničimo na religiju, ona će se odnositi samo na ljude koji su religiozni. Etika vrijedi za ponašanje onoga tko vjeruje, isto kao i za onog tko ne vjeruje. Biti etičan znači mnogo više od pukog slijeđenja odredaba zakona. Zakon često uključuje etične standarde kojih se većina građana pridržava. Ali zakoni, kao i osjećanja, mogu odstupiti od onoga što je etično. U povijesti je bilo društava koja su ozakonila ropstvo. U nekoliko društava, drugorazredna uloga žene ugrađena je u zakonske odredbe. Vjerojatno i danas ima žena koje se mogu sjetiti vremena kada im je bilo zabranjeno glasati na izborima. Također, biti etičan nije isto što i raditi “ono što društvo prihvaća”. Standardi ponašanja mogu odstupati od onoga što je etično. Osim toga, ako etično djelovanje znači “raditi ono što društvo prihvaća”, trebalo bi prvo odrediti na čemu taj standard počiva. Naime, kada je riječ o nekim spornim pitanjima, onima koja nas najviše ograničavaju, bilo bi potrebno provesti pravo istraživanje. Čak i tada bi nedostatak konsenzusa u društvu onemogućio jasnu artikulaciju etičnog ponašanja. Što je, onda, etika? Prvo, etika se odnosi na pažljivo razmotrene standarde ispravnog i pogrešnog, koji propisuju što bi ljudi trebali raditi, obično u smislu prava, obveza, koristi za društvo, poštenja ili posebnih vrlina. Etika se odnosi na one standarde koji nameću razumnu obvezu uzdržavanja od silovanja, krađe, ubijanja, napada, klevete i prevare. Etični standardi, također, potiču vrline kao što je poštenje, suosjećajnost i lojalnost, i ispunjavanje temeljnih ljudskih potreba. Sociolog Johan Galtung je u oko 50 zemalja svijeta pitao ljude što je to bez čega ne bi mogli, te na temelju tog istraživanja izdvojio temeljne ljudske potrebe kao što su dobrobit, identitet i sloboda.10 Drugo, etika se odnosi na istraživanje i razvoj etičnih standarda. Budući da osjećanja, zakoni i društvene norme mogu odstupiti od onoga što je etično, postaje nužno ispitati svoje standarde kako bi se osiguralo da su razumni. Etika, također, znači stalno ispitivanje naših moralnih uvjerenja i moralnog ponašanja, te nastojanje da mi, kao i države i institucije kojima pomažemo da se oblikuju, dosegnemo standarde koji su razumni i dobro utemeljeni, bilo u vjerskim ili kulturalnim sustavima vjerovanja, ili u međunarodnim instrumentima.11 10

Johan Galtung, Human Needs, Humanitarian Interventions, Human Security and the War in Iraq”, Uvodno obraćanje ?, Sophia University, Tokyo, 2004. http://www.transnational.organization/forum/meet/2004/Galtung_HumanNeeds.html Prilagođeno iz “Etics, law and commitment” Hansa Uckoa, Current Dialogue, br. 46, prosinac 2005., http://www.wcccoe.org/wcc/what/interreligious/cd46-09.html

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Etika, vrijednosti i moral Često je teško razlikovati koncepte kao što su ‘etika’, ‘vrijednosti’ i ‘moral’. Evo definicija tih koncepata koje se mogu naći u rječniku “Compact Oxford English Dictionary”:12 Etika: Filozofsko istraživanje moralnih vrijednosti ljudskog ponašanja, te pravila i načela koja bi trebala njime vladati. Vrijednosti: Moralna načela ili standardi koje je prihvatila neka osoba ili grupa. Moral: Tiče se, ili, odnosi se na ljudsko ponašanje, a naročito na razlikovanje dobrog od lošeg, ili ispravnog od pogrešnog. Etika su uvjerenja, predodžbe i teorije koje omogućuju postavljanje standarda. Moral se više odnosi na ponašanje. Vrijednosti su ono što grupa, zajednica ili društvo prihvaćaju. Svi aspekti su važni i povezani. Netko može imati visoke standarde ali ih ne primjenjivati, što bi značilo da ima jaku etiku ali slab moral. Vrijednosti jedne određene grupe mogu biti neprihvatljive nekoj drugoj grupi. Francuski filozofi Paul Ricœur13 i Guy Bourgeault14, naprimjer, obično pojam ‘etika’ koriste za temeljno promišljanje o suštinskim pitanjima ljudskog ponašanja (npr., kraj i značenje života, temelj dužnosti i odgovornosti, priroda dobra i zla, vrijednost moralne savjesti), a pojam ‘moral’ za primjenu, za konkretno, za djelovanje. Dalje, ‘etika’ često podrazumijeva postavljanje pitanja, otvoreni um ili duh, a ‘moral’ se češće odnosi na definirane sustave normi, prevođenje u pravila za usmjeravanje djelovanja. 8

U etici je riječ o odnosima Kod etičnih zahtjeva, kojim god putem da dođemo do njih, radi se o odnosima. Danski teolog K. E. Loegstrup uvodi ideju da je etični zahtjev na ljudska bića razlomljen kao svjetlo kroz prizmu, otkrivajući sve različite načine na koje se mi nađemo u odnosima jedni sa drugima15. Način na koji neko bira svoj odnos prema sebi samome, drugima, i Zemlji koja održava sav život, predstavlja primarnu manifestaciju etike i vrijednosti. Izvor etičnih normi i ponašanja mogao bi se pripisati božanskoj prisutnosti, ili otkrovenju koje je dao Božanski ili duhovni učitelj ispunjen ogromnom mudrošću, ili načelima ljudskih prava. Može postojati mnogo izvora etičnog ponašanja, a primarno pitanje jeste koliko je etika dragocjena u tome što nam pomaže da prosuđujemo i odgovorimo na povezanost ukupnog života, koliko je korisna u njegovanju ljudskih vrijednosti i u izgradnji i njegovanju osjećaja zajedništva. Sve religijske zajednice smatraju da etika nije odijeljeno, zasebno područje života, nego da se odnosi na sve u životu: na pojedinca, unutar obitelji, na radnom mjestu i u društvu. Islamska etika, naprimjer, sastoji se od svih općepoznatih moralnih vrlina. Ona se bavi čitavim spektrom individualnog i kolektivnog života pojedinca – njegovih obiteljskih odnosa, građanskog ponašanja, i aktivnosti u političkim, ekonomskim, pravnim, obrazovnim i društvenim oblastima. Ona pokriva život svake osobe, od kuće do društva, od stola za ručanje do bojnog polja i konferencija o miru – bukvalno od kolijevke pa do groba. 12 13 14 15

Compact Oxford English Dictionary, Oxford University Press, 2005. Paul Ricœur, Soi-même comme un autre, Pariz, Seuil, 1990. Gay Bourgeault, L’éthique et le droit face aux nouvelles technologies médicales, Les Presses de l’Universitéde Montréal, 1990. K.E. Loegstrup, Ethical Demand,University of Notre Dame Press, Notre Dame and London, 1997

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Sukladno naglasku i na pojedinca i na zajednicu, većina tradicionalnih religija u Africi imaju izreku: “Netko je netko samo u odnosu na druge.” Imajući u vidu ovu povezanost, mi tragamo za etičnim vrijednostima koje pomažu djeci da razviju osjećaj zajednice, ne samo sa onima u svom neposrednom okruženju već i preko etničkih, državnih, rasnih, kulturalnih i religijskih barijera. Tragamo za vrijednostima i njegujemo vrijednosti koje podržavaju osjećaj uzajamne odgovornosti jednih za druge, u jednom međusobno ovisnom svijetu.

Postoje li trajne vrijednosti? Mnoge zajednice izražavaju etične vrijednosti konkretnim pojmovima koji utvrđuju stavove i obrasce ponašanja, kao što su ljubav i suosjećanje, pravda i poštenje, iskrenost i velikodušnost, nenasilje i samokontrola. Te zajednice mogu isticati krovna etična načela, kao što su: ‘Voljeti bližnjega svoga kao sebe sama’ ili ‘Ne čini drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi’, u uvjerenju da živjeti prema ovim načelima donosi etične plodove. Ciljani naglasak na razvoj posebnih vještina i mogućnosti kod djece mogao bi prirodno njegovati etično ponašanje. UNESCO je utvrdio neke univerzalne vrijednosti osobnog razvoja koje djetetu omogućuju da se prema svom svijetu odnosi kreativno: pomoć djetetu da izgradi samopoštovanje, omogućavanje djetetu da napravi vlastiti izbor i preuzme odgovornost za njega, sposobnost djeteta da donese ispravnu odluku, spremnost da poštuje druge i njihove stavove, spremnost da se na nešto obveže i da se drži te obveze. To su primjeri mnogih kvaliteta koji su utvrđeni kao vrijednosti koje treba njegovati kod djeteta kako bi mu se pomoglo da misli i djeluje etično16. Odnosi često oblikuju i izgrađuju identitet osobe. Kćerke i sinovi imaju različite odnose sa majkom ili sa ocem, biti učenik u nekoj školi oblikuje neki drugi dio identiteta, kao što to rade i obitelj i kulturna sredina. Običaji – obiteljski, lokalni i nacionalni – oblikuju čovjekov identitet, uvjerenja i vrijednosti. Događaji – osobni, državni, regionalni i globalni – slično doprinose procesu razvoja identiteta. Religijski, duhovni i kulturalni identitet oblikuje se na isti način. Izloženost raznolikosti religijskih i kulturalnih uvjerenja i običaja, i jedinstvenosti svake religije i kulture, ne podriva vjernost vlastitoj religijskoj, duhovnoj ili kulturnoj tradiciji. Ako se višestruka stvarnost religijski i kulturalno prenosi u otvorenom, toplom, ljubavlju ispunjenom, skladnom okruženju, u kojem autoritativne osobe pobuđuju poštovanje i lijepa osjećanja a ne strah, nema prijetnje za vlastitu tradiciju. Koncept uzajamnog upoznavanja, prihvaćanja i ravnopravnosti, u kojem ni jedno vjerovanje ili prakticiranje nije privilegirano, niti predstavljeno kao superiorno nekim drugima, mora biti utjelovljen u cijelo obrazovno okruženje. Usred te različitosti treba naglašavati ono što je zajedničko svima – naše čovječanstvo. Nije to slika ‘melting pota’ (društva sa visokim stupnjem asimilacije – prim. prev), u kojem je sve skupa smiješano, već slika mozaika u kojem svaki kulturalni identitet ima svoj značaj i prepoznavanje, afirmirajući bogatstvo u različitosti. Da bi se imao osjećaj vlastitog identiteta, nužna je autonomija: neovisnost, sloboda mišljenja, izražavanja i djelovanja, i sloboda od straha od cenzure i kažnjavanja ako se nečija uvjerenja sukobljavaju sa uvjerenjima većine ili vladajuće garniture. Samopoštovanje i samopouzdanje su od suštinske važnosti, ne samo da bismo zaslužili poštovanje drugih nego i kao temelj da mi poštujemo druge.

UNESCO navodi ove i još nekoliko drugih ‘ljudskih vrijednosti’ u dokumentu Ukidanje fizičkog kažnjavanja: Put ka konstruktivnoj disciplini djeteta, Stuart N. Hart (Ed), Pariz, UNESCO, 2005. Pet međunarodnih stručnjaka definiralo je ljudske vrijednosti sa nadom da će one odražavati etičke/moralne vrijednosti koje nadilaze kulturalne granice.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Uobičajeno je razmišljati o etici kao o osobnim vrijednostima koje prakticiramo u našem svakodnevnom životu. Ali svijet u kojem živimo tjera nas da mislimo i djelujemo i u globalnom smislu. Siromaštvo i nedaće miliona ljudi, eksploatacija bogatstava Zemlje, ekološke krize, rastuće nasilje i ratovi, kao i kultura pohlepe i gomilanja bogatstva, vrše na nas novi pritisak da i u našem globalnom življenju iskažemo etične vrijednosti. Mi, i naša djeca, trebamo etičnu osjećajnost koja bi nam pomogla da se krećemo kroz kulture i civilizacije, preko državnih i etničkih barijera, i širom religijskih identiteta i obveza. Mnogi počinju tražiti upute kako bi bili u stanju nositi se sa sadašnjošću i pripremiti se za budućnost.

Etična načela i ključne vrijednosti za obrazovanje o etici Bilo je pokušaja da se dođe do zajedničkih etičnih vrijednosti koje mogu afirmirati, i prema kojima mogu živjeti, sve religijske zajednice. Jedan takav pokušaj je i dokument koji je izdat u Čikagu 1993. godine, na stogodišnjicu Skupštine svjetskih religija, pod vodstvom Hansa Künga. Danas je taj dokument širom svijeta poznat i prihvaćen pod naslovom Ka globalnoj etici, i daje inspiraciju za mogući dogovor među narodima, iz različitih perspektiva, o zajedničkim vrijednostima kojima se čovječanstvo treba voditi kao cjelina17. Od 1993. godine se dodatno pokušava postaviti etične kriterije za jedan broj sfera života, a koje bi globalna zajednica mogla afirmirati. Ogromna raznolikost religija, kultura i načina življenja u svijetu otežava postizanje zajedničkih dogovora i njihove implementacije. Ipak, čini se da postoji zajednički konsenzus da mi, kao ljudska zajednica, moramo, za dobrobit budućih generacija, težiti ka zajedničkom stavu o etičnim načelima. 10

Ključna dimenzija izgradnje bolje budućnosti je pomagati djeci da razvijaju etične vrijednosti. Međutim, vrijednosti koje se razvijaju globalno moraju, također, biti relevantne i lokalno, jer su zajednice unutar različitih mjesta i kultura naravno u najboljem položaju da utvrde što one smatraju ključnim vrijednostima koje trebaju njegovati kod svoje djece. Nas, međutim, može iznenaditi koliko zajedničkoga imaju neovisno doneseni etični kodovi.

Mogućnost izbora: Najveći dar i najteža odgovornost Mogućnost biranja između alternativa jedan je od najvećih darova ljudskog života. Naravno, ne dobivamo uvijek ono što izaberemo, ali imamo sposobnost i pravo praviti razliku, odbiti i izabrati. U jednom od tumačenja iz židovske tradicije, točnije u priči o stvaranju čovječanstva, Adam i Eva, prvi muškarac i prva žena, živjeli su u Rajskom vrtu u kojem su bila dva stabla – Stablo života i Stablo znanja o dobru i zlu. Oni su bili svjesni koje će biti posljedice ako budu jeli voće sa tih stabala, ali su ipak uzeli plodove sa Stabla znanja o dobru i zlu. Je li to bila greška ili namjeran izbor? Harold Kushner navodi na zaključak da je taj izbor ono što nas čini ljudima: “Naši prvi preci su izabrali da budu ljudi a ne da žive zauvijek. Izabrali su osjećaj morala, ‘znanje o dobru i zlu’, a ne besmrtnost. Oni su odbacili Stablo života, koje bi im dalo vječni život, u korist Stabla znanja o dobru i zlu, koje im je dalo spoznaju. Kao kompenzaciju, Bog je dao ljudima, koji sada sa njim dijele mogućnost da razlikuju dobro od zla, dar Njegove božanske moći da stvaraju novi život. Mi varamo smrt, ne tako što živimo zauvijek već tako što nosimo, podižemo i odgajamo djecu da zadrže naše duše, naše vrijednosti, pa čak i naša imena“.18 17

Deklaracija Ka globalnoj etici, Vijeće Parlamenta svjetskih religija, dostupna na http://www.parliamentforreligions.org/includes/FCKcontent/File/TowardsAGlobalEthic.pdf Harold S. Kushner, The Lord s My Shepherd, USA, First Anchor Books Edition, 2004, st. 23-24

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Ljudska sposobnost da bira između alternativa prepoznata je i potvrđena u svim religijama. Mogućnost izbora je istodobno i najveća i najteža odgovornost. Ona zahtijeva sposobnost razlikovanja, raspoznavanja i donošenja odluka dok se suočavamo sa dilemom jer nismo u stanju uvidjeti i ocijeniti puni učinak tih istih odluka, što ne pogađa samo nas same već i druge, i svijet oko nas. Etična načela i vrijednosti imaju ključnu ulogu u tom našem procesu odabira.

Očuvanje i održanje ljudskog dostojanstva Koncept ljudskog dostojanstva obuhvaća ono što obrazovanje o etici nastoji promovirati u njegovanju vrijednosti i etičnih načela. Čovječnost jedne osobe je zanijekana kada je njezino dostojanstvo zgaženo. Ljudsko dostojanstvo može biti ugroženo sa više strana. Nedostatak temeljnih stvari za preživljavanje uvreda je za čovjekovo dostojanstvo. Sikhi imaju jednu poslovicu koja, u slobodnom prijevodu, kaže da su “usta siromaha Božja sehara”. U toj je izreci sadržana jedna od temeljnih vrijednosti koje su temelj svih religijskih tradicija, a to je, ljudsko dostojanstvo. Ta siška poslovica vidi siromaštvo, glad i neimaštinu kao uvredu bogu. Svaki čin molitve, svaki vjerski obred kod Sikha završava langarom, zajedničkim objedom koji se nudi svakome, bez obzira na kastu iz koje dolazi, društveni status, vjersku pripadnost ili nacionalnost. Ustvari, gurdvare, hramovi za molitvu kod Sikha, imaju otvorenu kuhinju koja radi cijeli dan kako bi bila na usluzi ne samo vjernicima već i svakome tko dođe zatražiti obrok. U islamu je ispunjavanje potreba siromašnih jedan od pet stupova vjere. Islam poziva svakog vjernika da izdvoji procent svoje zarade kako bi pomogao onima kojima je to potrebno. Ljubiti Boga, i ljubiti bližnjega svoga kao sebe sama, glavne su zapovijedi u judaizmu i kršćanstvu. Dalje, židovska tradicija kaže da su ljudska bića stvorena na sliku i priliku Boga; Vedantička škola hinduizma vidi Brahmu (Konačnu stvarnost) i Atmana (Stvarnost) u ljudskim bićima kao jedno, a ne dvoje. Budino učenje, također, osporava diskriminaciju prema pripadnosti kastama, te promovira jednakost žena i muškaraca. Religijske tradicije nisu uvijek bile vjerne ovim učenjima, a ponekad su same razvijale strukture i prakse koje su vrijeđale dostojanstvo ljudi, i unutar i izvan svojih zajednica. Ali sve religijske tradicije vide negiranje ljudskog dostojanstva kao zastranjivanje. Dostojanstvo je dio onoga što znači biti čovjek.

Poštovanje i uzajamno razumijevanje Pravo pojedinca na dostojanstvo i poštovanje ključno je za dokumente o ljudskim pravima, kao što su Deklaracija o ljudskim pravima i Konvencija o pravima djeteta. Većina država je postigla dogovor o univerzalnim pravima na preživljavanje, razvoj, zaštitu i sudjelovanje za sve, bez obzira na dob, spol, rasu ili vjeru. Jedno međunarodno vijeće prati ostvarivanje prava onih koji su mlađi od 18 godina, a koji toliko ovise o djelima i odlukama odraslih, i dostavlja svakoj državi svoja opažanja i primjedbe u formi cjelovitog dokumenta. Prava, u ovim i drugim dokumentima Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima, neotuđiva su i univerzalna, i svi s njima trebaju biti upoznati, bez obzira na kulturu ili vjeru. Svijet se suglasio da su ta prava temeljna načela za čovječanstvo, i ne može ih ukinuti, posjedovati niti mijenjati nikakvo tijelo i nikakva organizacija. Većina religijskih i sekularnih tradicija uvjerene su u točnost vlastitih uvjerenja, a neke mogu osjetiti potrebu da ih podijele sa drugima. Ali danas, većina tradicija prepoznaje uzajamno poštovanje kao nezamjenjivu vrijednost, koja bi trebala biti u temelju svih naših odnosa. Koncept uzajamnog poštovanja značajan je po tome što potvrđuje razlike, a ne miješa ‘razliku’ s ‘pogrešnim’, niti

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

omogućuje da se razlike, koje su prirodne i legitimne, razviju u podjele. Uzajamno poštovanje raste s boljim međusobnim razumijevanjem i uvažavanjem razlika i sličnosti. Ono pomaže da se odnosi grade usprkos našim razlikama, te pomaže u procesu uzajamnog korigiranja, obogaćivanja i samokritike. Poštovanje dostojanstva svih osoba može, bez zadrške, biti temeljna vrijednost i etično načelo u obrazovanju djece o etici. Očuvanje i održanje ljudskog dostojanstva podrazumijeva set vrijednosti koje pomažu djeci i mladima da druge i sebe poštuju i cijene kao ljudska bića, primjenjujući stavove i poglede koji pomažu da se sa drugima izgrađuje sadržajan odnos. Dostojanstvo je važno u kontekstu trajnog pluralizma, jer, povijesno gledano, neke su religijske tradicije u odnosu na druge preuzele stav ‘ili-ili’, odražavajući stavove da, ako smo mi u pravu, oni su u krivu, ako mi imamo istinu, drugi je nemaju; ako naš put vodi ispunjenju ljudske sudbine, drugi putovi zavode.

Empatija i sposobnost da se stavimo u poziciju drugoga U srcu svih toplih ljudskih odnosa leži empatija – sposobnost da se uživimo u iskustvo drugih i da shvatimo i osjetimo njihovu radost i tugu, ushićenje i bol. Empatija je kombinacija dviju važnih sposobnosti ljudskih bića: da analiziraju i da suosjećaju, da koriste i mozak i srce. Analiziranje znači prikupljanje činjenica o nekom problemu, promatranje uvjeta, utvrđivanje temeljnih uzroka, i predlaganje rješenja. Suosjećanje je osjećaj prema drugoj osobi, osjećanje bola osobe koja pati, ili osjećanje srdžbe osobe koja je razljućena. 12

U slobodnom prijevodu, jedna stara molitva Sioux Indijanaca kaže: “O, Veliki Duše, daj mi mudrosti da se stavim u njegovu kožu prije nego ga kritiziram ili osudim.” Kada s nekim suosjećamo, mi odbacujemo svoje očekivanje da taj drugi treba biti kao mi, a prihvaćamo činjenicu da je taj drugi u naš odnos unio nešto jedinstveno. Istodobno, empatija, također, pomaže čovjeku da vidi i prepozna nepravdu nanesenu drugome, te da odluči riješiti tu nepravdu. Religijske tradicije pozivaju ljude da suosjećaju sa siromašnima, sa onima koji su na marginama društva, i koji su ugnjetavani. Židovska tradicija to opisuje riječima: “... jer ste bili robovi u Egiptu.” Kršćanska tradicija poziva svoje sljedbenike da se “sjete onih u zatvoru kao da ste i vi tamo, i onih sa kojima se loše postupa, kao da i sami prolazite kroz to.” U islamskoj tradiciji, mjesec Ramazan naziva se još i Mjesec strpljenja, suosjećanja i samopročišćenja. Budističko shvaćanje empatije je blaga ljubaznost koja daleko nadilazi suosjećanje s nekim – čisti oblik sažaljenja – i umjesto toga ukazuje na apsolutno i neposredno poistovjećivanje sa drugima, a što mi nazivamo empatijom. Ljudska prava su izgrađena na apsolutnoj jednakosti; prava su univerzalna, a neka imaju posebnu odgovornost da ispune prava drugih, kao u Konvenciji o pravima djeteta. Briga o ispunjenju prava drugih je temeljna, i u religijskim i u sekularnim tradicijama. Poziv da suosjećamo s iskustvima drugih je možda jedna od najvećih vrijednosti koje možemo prenijeti na našu djecu.

Individualna i kolektivna odgovornost Baveći se brojnim problemima svijeta, mi sve više otkrivamo značaj riječi ‘odgovornost’. Mnogi ljudi su brzi u traženju svojih ‘prava’, a pri tom ne vide odgovornosti koje idu s tim privilegijama. Mi smo odgovorni za način na koji odgajamo svoju djecu; kada zanemarimo tu odgovornost, ona

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

mogu krenuti pogrešnim putem. Vlade su odgovorne za održavanje kohezije i mira u društvu. Kada one tu odgovornost ignoriraju, možemo se suočiti sa društvenim kaosom. Odgovornost i obveza društva je da osigura pravednu raspodjelu resursa i ispunjavanje temeljnih potreba; kada je to zanemareno, onda to može voditi ka sukobu i nasilju. Svatko ima odgovornost brinuti za našu planetu Zemlju, a zanemarivanje te odgovornosti dovelo nas je nadomak ekološke katastrofe. Ovaj se spisak može proširiti toliko da pokrije skoro sve osobne, društvene i globalne odnose. Svi odnosi ovise o uzajamnoj odgovornosti i odgovornosti svakog pojedinca prema društvu. Kolektivna odgovornost da brinemo jedni o drugima može nam osigurati da živimo u pravednijem i mirnijem svijetu. Odgovornost nije opcija; ona je temeljna etična vrijednost i treba je početi usađivati u srca i razum djece od vremena kada počinju formirati odnose sa drugima i sa svijetom koji ih okružuje.

Pomirenje i pristup izgradnji mostova Mnogi vide pomirenje kao jedan od koraka u uspostavi mira i popravljanju odnosa na osobnoj razini i na razini zajednice. Danas se sve više uviđa da pomirenje nije tek praktičan postupak nego pristup životu. Drugima riječima, pomirenje nije tek samo lijek; ono je usmjerenje prema kojem možemo rješavati neizbježne probleme, oštra razmimoilaženja i sukobe u životu zajednice. Pomirenje je izbilo u prvi plan kao etična vrijednost, zbog tendencije čovjeka da putem nasilja rješava razlike i neslaganja. Čini se da se nasilje smatra lakom i brzom opcijom u bavljenju sukobima, ali ono ne nudi održivo rješenje. Umjesto toga, ono samo pojačava neprijateljstva i nesreće. Duh pomirenja treba stalno isticati kao nezamjenjivu etičnu vrijednost današnjice. Priručnik Učiti živjeti zajedno usmjeren je na četiri etične vrijednosti, koje moraju biti dio obrazovanja djece o etici, u globalnom i, vjerski i kulturološki, pluralnom društvu. Te četiri vrijednosti, poštovanje, empatija, pomirenje i odgovornost, nisu jedine na dugačkoj listi vrijednosti, niti isključuju ostale. Obrazovanje djece o etici nije pokušaj nametanja niza vrijednosti djeci, već njegovanja duhovnosti koja im je nužna za život u pluralnom svijetu. Također, moramo napomenuti da etične vrijednosti i duhovnost nisu dvije zasebne vodilje za ponašanje, naprotiv, one su uzajamno povezane i jedna obogaćuje drugu. Duhovna osoba je također i etično čestita, a etično čestita osoba iskazuje duhovnost koju drugi nastoje poprimiti i prakticirati.

Obrazovanje o etici Međureligijsko vijeće promovira stav i pristup prema drugima, a u odnosu na sebe.

Teorija Etično razmišljanje Praksa

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Ovdje je predstavljen proces učenja koji se odvija poput spirale. Upravo učenjem, u kojem ima prostora za slobodno kritičko razmišljanje, svako dijete i mlada osoba bit će u mogućnosti izgraditi i prakticirati pozitivan odnos sa samim sobom, sa drugim, sa okruženjem, i sa onim što ljudi nazivaju Bog, Konačna stvarnost ili Božanska prisutnost. To građenje pozitivnih odnosa obogatit će njihovu urođenu, prirodnu duhovnost, otvarajući široke putove za rast, uzajamno razumijevanje, te poštovanje prema ljudima različitih religija i civilizacija. To će, zauzvrat, omogućiti djeci i mladima da, kao partneri sa drugima, grade svijet utemeljen na vrijednostima i praksama kojima se čuva ljudsko dostojanstvo i promovira solidarnost, individualna i kolektivna odgovornost i pomirenje. To učenje djecu i mlade uključuje u podučavanje i prakticiranje životnog pristupa utemeljenog na etici i vrijednostima, omogućavajući prostor za slobodno kritičko razmišljanje, a istodobno razvijajući duhovnost. Međureligijsko vijeće promovira jedan novi i dinamičan način razmišljanja o etici u globalnom i pluralnom društvu. To je nešto što sve religije i društva mogu raditi samostalno i ono što je jedinstveno u pogledu ove inicijative jeste da se ona radi međureligijski. Međureligijsko vijeće ne promovira novu religiju nego priznaje i afirmira različitost. Nije to neko novo ‘učenje’ već novi način isticanja izgradnje pozitivnih odnosa. Njegov pristup je: je interkulturalan. je međureligijski.

afirmira različitost.

afirmira dijalog i komunikaciju unutar sebe i sa drugima, u trajnom procesu individualnog i kolektivnog učenja.

Tijekom cjelokupnog procesa učenja stvara se prostor za razmjenu, interakciju i razumijevanje. Promoviranjem kritičkog razmišljanja, razumijevanja i otvorenosti prema drugom, taj proces čini mogućim da djeca, mladi i odrasli otkrivaju vlastitu tradiciju, vlastite vrijednosti kao i vrijednosti i tradiciju drugih. Interakcija sa drugima tako stvara mogućnosti za uzajamno obogaćivanje, kroz stalno ‘davanje i primanje’, koje predstavlja sastavni dio zajedničke humanosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Zajednička humanost U skoro svim društvima ljudi su dio višestrukosti religijskih tradicija, a društvo obično za svoje etično djelovanje crpi nadahnuće iz vjerskih obveza koje su najzastupljenije u tom društvu. Ustvari, moralni ili etični ideali i objašnjenja često su tijesno povezani sa vjerskim uvjerenjima. Ako nekog upitamo zašto se bavi humanitarnim radom, on ili ona može odgovoriti: “Volim Boga, dakle, ja, također, volim i svoga bližnjega”. U židovskoj i kršćanskoj tradiciji ljubiti bližnjega svoga, ispunjavati njegove temeljne potrebe, promatra se pravim testom nečije odanosti Bogu. U islamskoj tradiciji, odgovarati na potrebe siromašnih ubraja se u vjersku dužnost svakog pojedinca. Budistički pristup vlastitom okruženju nadahnut je suosjećanjem sa svim bićima. Na sličan način jedan hindus, Sikh ili pripadnik tradicionalne religije, može u učenjima vlastitih tradicija steći nadahnuće za način na koji se odnosi prema svijetu. Danas mnogi nalaze inspiraciju za etično djelovanje iz duhovnih izvora koji ne nose niti jedan religijski naziv. Ono što ujedinjuje ova objašnjenja za djelovanje jeste njihov moralni ili etični sadržaj. Vrijednosti koje leže u temelju takvog djelovanja kažu nam što bismo, i što ne bismo, trebali raditi u odnosu na druge i na prirodu. Ona nam, također, pomažu da steknemo predstavu i viziju o tome kakav bi svijet mogao ili trebao biti, tako da naša mašta nije ograničena na svijet onakav kakav jeste. Te vrijednosti nam, dakle, pomažu da radimo zajedno kako bi učinili ovaj svijet ljepšim mjestom za življenje.

Konkretni izrazi naše zajedničke humanosti Uvjerenje da zaista možemo afirmirati našu zajedničku humanost i raditi prema zajedničkim idealima u odnosima jednih spram drugih, već je pokazano u određenom broju područja. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima usvojena je 1948. godine. Prava koja ona unapređuje široko se tumače. Pojam temeljnih potreba, naprimjer, nije sveden samo na hranu, vodu, odjeću i stan, nego je proširen i na fizičke, emotivne, kulturne i duhovne potrebe, pravo na identitet i sposobnost i slobodu izbora. Drugi, noviji, dokument je Povelja o Zemlji, koja se bavi pitanjem zaštite prirode i usmjerava naše ponašanje prema okolišu. Jedinstvenim potrebama djece se kroz povijest posvećivala manja pažnja, ali se danas one sve više i lakše prepoznaju. UN-ova Konvencija o pravima djeteta (CRC) – Zakon o pravima osoba mlađih od 18 godina – donesena je tek 1989. godine, ali ju je od tada do danas ratificirao veliki broj zemalja sa veoma šarolikim religijskim i kulturalnim uvjerenjima čineći je tako ugovorom kojeg je ratificirao najveći broj zemalja na svijetu. Posvećenost izgradnji boljeg svijeta za djecu stavlja prava djeteta u sami centar globalne borbe za ljudska prava, kao moralne i zakonske obveze. U godinama nakon usvajanja Konvencije, još jedan broj vlada je spoznao važnost preživljavanja, razvoja, zaštite i sudjelovanja djece. Drugim riječima, već smo pokazali da se članovi ljudske zajednice mogu okupiti zajedno, unatoč njihovim razlikama, i raditi na zajedničkim etičnim i moralnim ciljevima koji bi uređivali, omogućavali i inspirirali njihov suživot.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Religijski pluralan svijet

Religijski resursi za etično življenje

Stoljećima su religijske tradicije podučavale o etičnim vrijednostima i nastojale ih usaditi svim svojim sljedbenicima. Neki smatraju da djeca o vrijednosti života uče kroz vjerski život. To shvaćanje implicira da su religije, same po sebi, i kao kulturni izraz, nositelji moralnih i etičnih vrijednosti, koje se podučavaju putem tekstova, parabola, poslovica, primjera i prakse. To, dalje, znači da, bez primarnih veza sa obitelji i zajednicom, razvoj moralnih ljudskih bića, socijaliziranih u norme ljudskog ponašanja, nije izgledan. Michael Walzer, sociolog, kaže: Društva su nužno posebna jer imaju članove i pamćenje, članove sa pamćenjem ne samo o vlastitom već i o njihovom zajedničkom životu. Nasuprot tome, humanost ima članove, ali ne i pamćenje, pa tako nema povijest ni kulturu, nema običaje, nema poznatog načina života, nema festivale, nema zajedničko razumijevanje društvenih dobara. Ljudski je imati takve stvari, ali nema jedinstvenog načina da ih se posjeduje.”19

Pretjerana posebnost može voditi isključivanju i šovinizmu. Ne bismo trebali podcjenjivati veliku opasnost za svjetski mir i stabilnost, koju nameće ekstremizam mnogih koji tvrde da djeluju sukladno nekim etičnim razlozima, ili u ime svoje religije. U cijelom svijetu vidimo primjere djece odgojene tako da druge doživljavaju kao neprijatelje, djece koju potiču na sudjelovanje u nasilju a u ime njihove vjerske obveze, ili djece koja su odgajana tako da se ne osvrću na potrebe i prava drugih ljudi. Dakle, procesi učenja unutar svih religijskih tradicija, a naročito procesi učenja koji se odnose na djecu, trebaju posvećivati pažnju sljedećim dimenzijama odgovornosti:

Četiri dimenzije odgovornosti Prva: Dok kod svoje djece njeguju vjeru i vrijednosti vlastite zajednice, sve religijske tradicije moraju osigurati da se te vrijednosti i vjera poučavaju i uče na način da se poštuju drugi i ‘drugost’ drugih. Dijete koje ne nauči odnositi se spram onih koji vjeruju i djeluju na drugačiji način, nije dobro opremljeno za život u religijski i kulturalno pluralnom svijetu. Druga: U svojim aktivnostima podučavanja, religijske tradicije trebaju uložiti svjesne napore da održe one religijske i kulturalne vrijednosti svoje tradicije koje promoviraju otvorenost, poštenje i suosjećajan stav prema drugim ljudskim bićima. Te vrijednosti treba kod djece poticati od ranog djetinjstva. Treća: Dok uviđamo da se religijske tradicije razlikuju jedna od druge, trebamo, također, tražiti i zajedničke crte i prožimajuće vrijednosti koje bi mogle pružiti temelj na kojem će ljudi djelovati zajedno s ciljem rješavanja zajedničkih problema. Trebamo podučavati i prakticirati naše vjere tako da pokazujemo našu zajedničku humanost i međuovisnost. Četvrta: Mi danas, također, ističemo i koncept međureligijskog obrazovanja, učenja u odnosu jednih na druge, a ne u izolaciji. Djeca trebaju poznavati i uvažavati ne samo svoju vlastitu vjeru nego trebaju imati dobro utemeljeno razumijevanje o tome u što drugi vjeruju, koje su nam zajedničke stvari, koje dijelimo i kao ljudska zajednica i u odnosu na posebne izazove.

Michael Walzer, Thick and Thin: Moral Argument At Home and Abroad, Notre Dame, University of Notre Dame Press, 1994, str.8.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Život ne pravi razliku prema vjeri. Bez obzira na našu vjeru, svi mi doživljavamo iste stvari – rođenje, smrt, radost i bol. Svi dijelimo istu težnju za dobivanjem odgovora na određena egzistencijalna pitanja. S obzirom na te izazove, religijska učenja nastoje promovirati etične kodove utemeljene na vrijednostima, a svaka tradicija nastoji prenijeti te vrijednosti i etiku kroz svoj vjeronauk, interpretiran u vjerski život. Tijekom Specijalnog zasjedanja UN-a o djeci, iz 2002. godine, djeca koja su sudjelovala na zasjedanju izjavila su: “ Obećavamo da ćemo se ponašati jedni prema drugima sa dostojanstvom i poštovanjem. Obećavamo da ćemo biti otvoreni i imati osjećaj za naše različitosti. Mi smo djeca svijeta, i usprkos našem različitom podrijetlu, naša stvarnost je zajednička. Ujedinjeni smo u borbi da napravimo svijet boljim mjestom za sve, Vi nas zovete budućnost, ali mi smo i sadašnjost”.20 Mnogi mladi ljudi i djeca danas ne samo da smatraju da je ovaj pluralni svijet realnost nego se na njega i oslanjaju kao na zajednički resurs. Njihovo razumijevanje svijeta, njihove interakcije, njihovi doprinosi i zajednička životna iskustva, njihovi mješoviti identiteti i njihovi etični temelji oblikovani su i utemeljeni na toj novootkrivenoj različitosti. Oni su ujedinjeni u svojoj borbi da ovo mjesto učine ljepšim svijetom, a, u potrazi za etičnim kodom usmjerenim na vrijednosti, spremni su gledati i izvan svojih zasebnih tradicija.

Religijsko i sekularno Postoji istinska veza između obrazovanja o etici i vjeronauke. Ipak, to dvoje nije isto. Obrazovanje o etici nadilazi vjerska uvjerenja. Vilfred Kantvel Smit (Wilfred Cantwell Smith) tvrdi: “Prema mom mišljenju, vjera je svako divljenje ljepoti; svaka težnja ka istini, svaka potraga za pravdom, svako priznanje da su neke stvari dobre, a neke loše. I da je to važno. Svaki osjećaj ili čin ljubavi, svaka ljubav onoga što vjernici zovu ‘Bogom’, svi ovi, i mnogi drugi, primjeri su osobne i zajedničke vjere.”21 Smit zapravo tvrdi da, to što je neka osoba vjernik, znači i da je u stanju razlikovati što je dobro, prihvatljivo, ili loše, i vjerovati da je takva razlika važna. Ljudi koji žive na takav način i ne moraju nositi neku religijsku oznaku, ali oni su prihvatili duhovnost koja ima osjećaj za važnost pozitivnih odnosa za zajednički život. Njih se ponekad naziva ‘sekularnim’ jer ne pripadaju nekoj posebnoj religijskoj tradiciji. U stvarnosti, oni su važni partneri s kojim se treba graditi svijet po mjeri naše djece.

Učiti u odnosu jednih na druge I vjera i etično življenje mogu imati svoje korijene u religijskoj tradiciji, ali oni, također, nadilaze posebnosti bilo koje religije. Etika koju Međureligijsko vijeće želi promovirati ima jedan međuvjerski kontekst i primarno se bavi odnosima sa drugima. Etika je stvar stava, a ne set dogmi ili poučavanja – ona je pristup susjedu, prirodi i samom životu. Upravo kroz takav stav, i djelovanje 20 21

UNICEF, Svijet po mjeri djeteta, rujan 2005, str.12 Wilfred Cantwell Smith, Patterns of Faith Around the World, Oneworld, Oxford,1962

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

koje iz njega proizlazi, a ne kroz teoriju, mi shvaćamo naše vlastite tradicije i tradicije naših susjeda. Ne možemo više živjeti kao da je svaka religija otok za sebe. U današnjem svijetu su ljudi različitih religija, kao i ljudi koji ne pripadaju niti jednoj, predodređeni na susretanje. Naša društva i naše zajednice postali su kulturalno i religijski pluralni, a vjera drugog je važna. Međureligijski odnos i pristup religijskom životu tako su postali sastavni dio religioznosti. Međureligijsko učenje bi, također, trebalo biti shvaćeno u kontekstu kvalitetnog obrazovanja, kao što je to izraženo u Cilju 6. Deklaracije o obrazovanju za sve, i u okviru UNESCO-va četiri stupa obrazovanja: učiti znati, učiti raditi, učiti živjeti zajedno i učiti biti. Prema UNESCO-u, visokokvalitetno obrazovanje odnosi se na razvoj oruđa za život, koje onaj koji uči koristi sa samopouzdanjem i motivacijom. Ono se, također, odnosi i na razvoj ponašanja utemeljenog na pozitivnim vrijednostima – razumijevanju i poštovanju za sve ljude, za njihova prava, za prirodni svijet, za prošlost i za budućnost. Kada je riječ o UNICEF-u, kvalitetno obrazovanje priprema pojedince da, putem razvoja znanja, sposobnosti, stavova i vrijednosti potrebnih za donošenje promjene u ponašanju, vode uspješan život i grade zdrava društva. Ta društva će osposobiti djecu, mlade i odrasle da sprječavaju sukob i nasilje, kako ono otvoreno, tako i strukturalno, zatim da rješavaju sukob mirnim putem, te da stvaraju uvjete za mir, bilo unutarnji, ili mir među ljudima, grupama, mir u državi ili na međunarodnom planu.

Moliti zajedno ili doći zajedno na molitvu 18

Prilikom obilježavanja Svjetskog dana molitve za mir, koje je održano 1986. godine u Assisiu, napravljena je jasna distinkcija: Sudionici nisu došli da mole zajedno, oni su zajedno došli da mole. To postavlja pitanje zajedničkog moljenja. Danas se ljudi različitih religija susreću, upoznaju jedni druge i zajedno rade. Ljudi koji žive u dijalogu sa susjedima različitih religija i koji doživljavaju duhovnost drugih mogu poželjeti da ovaj proces odrastanja zajedno bude izražen u molitvi i bogosluženju. Ima onih koji se pitaju ne bi li bogosluženje, molitva i meditacija trebali, zapravo, biti početak međuvjerskog duhovnog hodočašća, te smatraju da bi ovo zajedničko traganje promoviralo dijalog mnogo više nego riječi, te vodilo ka suradnji u pluralističkim društvima. Želja da se u molitvi i bogosluženju zajedno sudjeluje često se javlja zbog zajedničke brige za zajednicu ili kao odgovor na neku krizu ili katastrofu. Teroristički napad koji se desio 11. rujna 2001. godine i tsunami u Južnoj Aziji bili su prilike u kojima su se ljudi različitih religija okupili u spontanom činu moljenja i bogosluženja. Prvi zaljevski rat okupio je židove, kršćane i muslimane u mnogim dijelovima svijeta u ono što bi se moglo nazvati međureligijskom molitvom. U nekim dijelovima svijeta ta međureligijska molitva bi mogla biti izraz nacionalnog sklada, kakav, na primjer, vlada tijekom građanskih praznika ili društvenih proslava. To su izrazi jedinstva koje se proteže preko religijskih razlika. Takvi događaji mogu biti slučajni, ili imati manje-više neformalan karakter, dok su drugi momenti međureligijske molitve više namjerni: vjenčanja, proslave, obiteljski događaji. Uključivanje djece u međureligijsku molitvu mora biti obavljeno sa velikim osjećajem i poštovanjem za svaku religijsku tradiciju. Bogosluženje i molitva se ubrajaju u ritualnu i duhovnu dimenziju svake tradicije, koja leži u samom njezinom srcu. Međureligijsko učenje, kojeg promovira Međuvjersko vijeće za obrazovanje djece o etici, predstavlja pažljivo i poštovanja vrijedno putovanje, kojim se mora proći zajedno i sa punom sviješću o tome da posjećujemo ono što je sveto u svakoj tradiciji.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Duhovnost Djeca imaju značajne duhovne sposobnosti. Kao prvo, ona imaju poseban osjećaj za vrijeme. Dijete može dugo ostati potpuno mirno, nagnuto nad kolonom mrava, potpuno zaokupljeno njihovim putovanjem. Sa duhovne točke gledišta, dijete ima sposobnost da bude uvučeno u trenutak, što je nešto čemu mnogi odrasli posvećuju sate kako bi to ponovno naučili. Ta sposobnost uključuje i punu svijest o stvarnosti koja je nadohvat ruke, te osjećaj bezvremenosti. Drugi urođen duhovni dar male djece jeste čuđenje, ne fantazija ili sanjiva isključenost iz stvarnosti, nego doživljaj cijelog sebe. On uključuje, koliko tijelo i čula, toliko i um. Dijete može poželjeti da sto puta pomiriše tijesto dok se pravi kruh, ili da sluša kišne kapi kako lupkaju po krovu, ili da tiho sjedi i promatra plamičak svijeće. Čuđenje vodi radosti, čuva uzbuđenje i oduševljenje, te hrani energiju i nadu. Ljubav je treća osobina duhovne sposobnosti malog djeteta. Davati i primati je u srcu svakog malog djeteta. Nismo li svi mi doživjeli onaj poseban trenutak kada nam dijete priđe noseći omiljenu igračku i pri tom je uvjereno da mu je nećemo oduzeti nego da ćemo je s njim malo podijeliti, i vratiti mu je. Ali, isto tako, dobro znamo koliko rano dijete može naučiti da ne vjeruje nikome. Posvećen stvaranju mreže ljudi koji brinu o djeci, velečasni Takeyasu Miyamoto utemeljio je Međuvjersko vijeće za obrazovanje djece o etici i tom prilikom izjavio: “Čvrsto sam uvjeren da su duhovno posrnuće i manjak pažnje koja se posvećuje temeljnoj etici korijen sve većeg nasilja i nepravde koju danas vidimo svuda oko nas. Ključni korak na putu ka miru jeste osigurati da svako dijete odrasta s punim pristupom svojoj urođenoj sposobnosti za duhovni razvoj, i zbog toga je primjena međureligijskog obrazovanja o etici – kako u školama, tako i u mnogim drugim ‘obrazovnim’ okruženjima – od suštinskog značaja za postizanje cilja izgradnje mirnog svijeta ljudskog dostojanstva, svijeta po mjeri djeteta u pravom smislu te riječi.” Ključna rečenica govori o tome da djeci treba osigurati pristup njihovoj “urođenoj sposobnosti za duhovni razvoj”. To znači da duhovnost nije nešto što netko može nametnuti, ili čak dati djetetu. Ne, obrazovanje o etici ima za cilj osposobiti dijete da se otvori prema najvećoj mogućoj duhovnosti, zbog svoje vlastite dobrobiti, ali i dobrobiti cijelog društva. Važno je prepoznati da, iako dijete ima tu “urođenu sposobnost” za duhovnost, mi je ipak moramo razvijati i njegovati. Djeci koja nam pokazuju bezvremenost, čuđenje i ljubav možemo ponuditi riječi i slike koje smo mi spoznali kao omot za vječno, čudesno i bezgranično voljeno. Važno je da se ta duhovnost njeguje unutar djetetove posebne religijske ili duhovne tradicije, tako da su za rast i razvoj dati konkretna struktura i temelj. Taj se rast odvija kroz proces koji uključuje podučavanje, kritičko razmišljanje, integriranje, te izgradnju i prakticiranje pozitivnih odnosa. Duhovnost i religija nisu jedna te ista stvar, a ponekad su čak i u zavadi jedna s drugom. Naglasak koji netko stavlja na duhovnost može proizaći iz težnje za većom otvorenošću, tako da nije sve omeđeno unutar postojećih religijskih granica. Ipak, ima i lažnih duhovnosti koje ljude odvedu u egocentričnu preokupaciju samim sobom, ili ih pak odvraćaju od stvarnosti svijeta u kojem žive. Ima onih koji smatraju da se kod duhovnosti mora raditi o osjećanjima i emocijama. Ali duhovnost je način da se emocije, osjećanja i suosjećanje usmjere u angažman. Angažman, zauzvrat, predstavlja dinamiku oslobađanja i osposobljavanja. Duhovnost je stav, način bivstvovanja, pozicioniranja sebe u univerzum. To je nešto što nas izvodi izvan onoga što smo, što obično doživljavamo. Prvo, duhovnost “kretanja izvan” zanima se za konačno, a ne za neposredno. Ako, naprimjer, promatramo situaciju gdje odrasli pribjegavaju nasilju nad djecom, uvijek je to zato jer su uhvaćeni

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

u neposredno – oni se ne mogu pokrenuti ka konačnom. U mnogim slučajevima upravo je ta zaokupljenost neposrednim uzrok što se odrasli okreću nasilju. Kažnjavanje djece pokazuje brigu za neposredno, želju da se dijete ušutka, neposrednu težnju bez postavljanja pitanja što će ta kazna značiti tom djetetu na duge staze. Duhovnost kretanja izvan – transcendentalna duhovnost – ne zadovoljava se neposrednim već nastoji obuhvatiti konačno. Drugo, duhovnost kretanja izvan ne zadovoljava se odgovorima. Ići izvan jeste pitati. Većina ljudi želi brz odgovor. Što više ljudi pitaju, tim dobivaju više kretanja ka izvan. Mi smo ponekad toliko sigurni da imamo odgovor da čak i ne postavimo pitanje. Duhovni stav se ne može zadovoljiti samo sa odgovorima. Treće, duhovnost kretanja izvan ne može biti omeđena nikakvim granicama. Ona se umjesto toga fokusira na mogućnosti. Moguće je da ljudi žive i rade zajedno za dobro zajednice. Poziv da ljubiš bližnjega svoga kao sebe sama, jeste izazov da se krećeš izvan, da pokušaš živjeti ono što izgleda kao kontradikcija. Je li moguće voljeti neprijatelja? U pitanju je li to realno, mi se otvaramo samoj toj mogućnosti. Duhovnost je poziv da se čovjek pokrene izvan onoga gdje jeste – od neposrednog ka konačnom, od pitanja ka odgovorima, od granica ka mogućnostima. Njegovanje urođene sposobnosti za duhovnost jača pokret za izgradnju svijeta po mjeri djeteta.

Naredni odjeljci priručnika Učiti živjeti zajedno daju praktične upute za provedbu interkulturalnog i međureligijskog programa za obrazovanje o etici. Proces je podijeljen u dva modula za učenje. U njima ćete naći ideje za aktivnosti i resurse za učenje koji potječu iz različitih tradicija i regija, a koji pridonose procesu učenja. Nadamo se da će vam ovaj priručnik biti korisno sredstvo za rad.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Vodič za korisnike Obujam i svrha

ODJELJAK 1 VODIČ ZA KORISNIKE

Odjeljak 1

Interkulturalno i međureligijsko učenje za obrazovanje o etici afirmira različitost i promovira dijalog i komunikaciju sa drugima, kao i sa samim sobom. To je trajan proces individualnog i kolektivnog učenja, koji promovira konstruktivan način življenja zajedno u jednom globalnom i pluralističkom svijetu. Tu je riječ o održavanju, njegovanju i omogućavanju razvoja vrijednosti kod djece i mladih. Etična načela i vrijednosti, promovirani kroz priručnik Učiti živjeti zajedno, izraženi su u misiji Međureligijskog vijeća za obrazovanje djece o etici, s ciljem njegovanja poštovanja za ljude različitih religija i civilizacija kod djece i to kroz: promoviranje sustava vrijednosti koji naglašavaju dostojanstven i harmoničan suživot, te solidarnost među ljudima različite klasne, etničke, religijske, kulturalne i ideološke pripadnosti,

promoviranje primjene pozitivnih univerzalnih vrijednosti, kao što su predanost ljudskim pravima, koje je naznačila i usvojila međunarodna zajednica,

razvijanje duhovnosti koja će prirodno voditi ka poštovanju za druge religije i težiti ka uzajamnom razumijevanju i interakciji među različitim vjerama, rezultirajući obogaćivanjem religijske kulture ukorijenjene u svakoj vjerskoj tradiciji, njegovanje kulture mira koja osposobljava djecu i mlade da postanu nositelji promjene i graditelji mira.

Moduli učenja Priručnik Učiti živjeti zajedno ima dva modula za učenje: Razumjeti sebe i druge i Mijenjati svijet zajedno, koje ćete naći u Odjeljku 2. Ta dva modula su povezana i međusobno se nadopunjuju. Moduli se sastoje od jednog broja paviljona (u originalu: kioska – prim. prev.)), koji su izrađeni kako bi se sudionicima omogućilo da krenu na putovanje učenja na kojem ih nekoliko staza osposobljava da odgovore na etične izazove, te im pomažu da otkriju na koji način oni sami mogu postati nositelji promjene. Moduli su popraćeni jednim brojem metoda procjene, koji se nalaze u Odjeljku 3, a pomoći će i vama, kao facilitatoru, i sudionicima, da ocjenjujete napredak. Odjeljak 4. predstavlja izbor aktivnosti na koje se možete osloniti prilikom izrade vaše specifične staze kroz module. U svakom modulu dati su prijedlozi odgovarajućih aktivnosti. Dva modula su ilustrirana kao mape sela. Ne postoji samo jedan put koji trebate slijediti – vi možete, zajedno sa vašim sudionicima, izabrati vlastitu stazu. Uvršten je i plakat da bi se pomoglo u prikazivanju svakog pojedinačnog modula.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Paviljon je sjenovito, zaštićeno mjesto gdje se možete zaustaviti zbog motivacije, otkrivanja, izlaganja, razmišljanja i dijaloga. Odlazak u različite paviljone odvest će sudionike na put otkrivanja sebe. Ne postoji vremensko ograničenje. Umjesto toga, programi se mogu prilagođavati nekim posebnim potrebama grupe, dajući sudionicima dovoljno prostora za razmišljanje i pronalaženje veza unutar i između svakog pojedinog paviljona. Moduli se, također, mogu prilagoditi različitim situacijama i kontekstima. Mape sela pokazuju područja, ili stanice za odmor, gdje možete napraviti pauzu kako bi ocijenili proces učenja sudionika. Za više informacija možete pogledati znakove Stanica za odmor u Odjeljku za praćenje napredovanja.

Riječ ‘kiosk’ potječe iz perzijskog jezika i znači sjenilo ili ono što daje sjenu. U islamskoj arhitekturi, ona se odnosi na otvoreni kružni paviljon, čija se konstrukcija sastoji od krova kojeg nose stupovi, prostora koji je otvoren, ali ipak zaštićen. Od 13. stoljeća pa nadalje, ‘paviljoni’ su bili uobičajena pojava u Perziji, Indiji, Pakistanu i Osmanskom Carstvu. kiosk (perzijski kushk; arapski koshk; turski kös¸k; francuski kiosque; njemački kiosk; poljski kiosk; portugalski quiosque; rumunjski chios¸c; i španjolski quiosco ili kiosco)

Staza učenja koju izaberete treba omogućiti sudionicima da prave veze između prethodnog i narednog paviljona. Ovaj pristup će pomoći sudionicima da njeguju vrijednosti koje se promoviraju u svakom modulu, te da naprave vezu između svake od aktivnosti i vlastitog života. Staza učenja bi, također, trebala omogućiti proces otkrivanja koji potiče pozitivne stavove i ponašanje, što su uvjeti za suživot, poštovanje različitih kultura i religija, i da zajedno mijenjamo naš zajednički pluralistički svijet. 22

Četiri vrijednosti Učiti živjeti zajedno promovira četiri temeljne etične vrijednosti: Poštovanje Empatiju

Odgovornost Pomirenje

Ove vrijednosti integrirane su u dva modula, a primjenjuju se u različitim kontekstima i situacijama, s ciljem omogućavanja procesa međureligijskog učenja i izgradnje mira. Pomoću ovih modula, sudionici se potiču da uče: kako poštovati i razumjeti sebe i druge,

kako djelovati sa stavom pomirenja prema sebi i prema drugima, kako odgovoriti na potrebe svijeta i očuvati ljudska prava.

Poštovanje prema ljudima različitih religija, kultura i civilizacija razvija se i jača tako što se stavljamo u njihovu poziciju – da bismo naučili što znači empatija. Poštovanje i empatija vode ka većoj svijesti o individualnoj i kolektivnoj odgovornosti i djelovanju utemeljenom na tome, što opet vodi ka otvorenosti za pomirenje. Ljudsko dostojanstvo se čuva i održava kada smo svjesni mnogih iskustava i stvarnosti, povijesti i sjećanja koje ljudska bića nose, te kada radimo za mir, pravdu, jednakost, ljudska prava i skladan suživot.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Modul 1: Razumjeti sebe i druge

U ovom modulu sudionici uče o sebi, u odnosu na druge. Oni uče cijeniti razlike i sličnosti, slušati i cijeniti mišljenje drugih ljudi, te razumijevati i poštovati one koji su drugačiji i misle drugačije.

Put ka razumijevanju sebe i drugih

ODJELJAK 1 VODIČ ZA KORISNIKE

Moduli

Priznati sebe u odnosu na druge

Uvažavati različitost

Staviti se u poziciju drugoga

Zajednička humanost

Možemo li bar biti u dobrim odnosima?

Odgovarati na potrebe uzajamnog razumijevanja

Modul 2. Mijenjati svijet zajedno

U ovom modulu sudionici otkrivaju svijet kojem je potrebna društvena transformacija. Aktivnosti unutar ovog modula usmjeravaju sudionike da se otvaraju prema pomirenju i razvijaju svoju sposobnost uspostavljanja veza sa drugima. Modul je napravljen tako da ih osposobi za rad sa ljudima iz različitih kultura i religija kako bi, zajedno i unutar vlastitog kruga interesa, pomogli da se transformiraju njihova društva i cijeli svijet.

Nedostatak poštovanja jednih za druge

Sukobi, nasilje i nepravda oko mene

Raditi zajedno da promijenimo svijet

Nenasilne alternative Gradnja mostova povjerenja

Šetnja pomirenja Mir počinje sa mnom

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Odgajati mlade da razvijaju svoju prirodnu duhovnost Priručnik Učiti živjeti zajedno napravljen je da upozna djecu i mlade sa duhovnom dimenzijom života. On nastoji doprinijeti njihovom pravu na pun i zdrav fizički, emotivni, duhovni, moralni i društveni razvoj, kao što je utvrđeno Konvencijom o pravima djeteta. Namjera je da se svaki sudionik osposobi da izgradi zdravu sliku o sebi i pozitivan odnos sa sobom, sa drugim ljudima, okruženjem, i sa onim što ljudi nazivaju Bog, Konačna stvarnost ili Božanska prisutnost, te tako prodube kvalitetu života, kao članovi i lokalne i globalne zajednice. S produbljenim razumijevanjem, oplemenjenom moralnom inteligencijom i kritičkim razmišljanjem djeca i mladi će biti bolje opremljeni da, u svijetu u kojem vlada ogromna šarolikost utjecaja i opcija, naprave najbolji mogući izbor.

Edukatori i facilitatori – srce procesa učenja Učiti živjeti zajedno traži demokratski i sudionički stil ‘rada sa sudionicima programa’ (engl. facilitation). Ideja nije da odrasli/nastavnici poznaju etiku i vrijednosti, a djeca/mladi ne. Edukator/facilitator ne instruira već vodi i strukturira proces učenja tako što organizira aktivnosti učenja, čiji proces pomaže svima, i učenicima i nastavniku, da se razvijaju zajedno i ispituju svoje znanje, stavove i ponašanje.

Iskustvo učenja u mnogome ovisi o ‘kvalitetu’ edukatora/facilitatora. Sudionici ovise o vama kao facilitatoru da ih sigurno vodite na njihovom putovanju kroz znanje. Oni žele vjerovati da ih nećete ismijati, nego da ćete ih podržati kada bude teško ili neprijatno. Facilitatori koji pokažu da su dobro organizirani, pošteni i iskreni izgradit će povjerenje sa sudionicima i pomoći im da rado idu na putovanje učenja koje ste im priredili. Nekoliko važnih smjernica za facilitatora: 1. Pripremite se za svaku sesiju; unaprijed prođite kroz nju u mislima i razmišljajte o diskusijama i događajima koji se mogu javiti u svakoj fazi. Budite spremni na probleme, poteškoće i pitanja. Potrudite se da imate svu potrebnu opremu i pronađite lagan način za početak i završetak odabranih aktivnosti. 2. Vremenski okvir je od suštinske važnosti. Uklopite svoje aktivnosti u vremenski okvir koji vam je na raspolaganju. Ako nema dovoljno vremena, odlučite gdje i kako možete skratiti aktivnost ili napraviti odgovarajući prekid do sljedeće sesije. 3. Imajte uvijek spremne neke dobre početne dosjetke ili rečenice (engl. ice-breakers) koje će vam pomoći da napravite uvod u sesiju, okupite sve sudionike zajedno (nakon što su bili razdvojeni neko vrijeme) i ispratite ih na kraju sesije s osjećajem da im je bilo lijepo. 4. Učinite da bude zabavno – sudionici će biti otvoreniji za sudjelovanje i interakciju ako se dobro zabavljaju zajedno. 5. Nemojte nikad stati na stranu bilo kakvom lošem ponašanju ili stavovima sudionika. Jasno im dajte do znanja da rasizam ili predrasuda bilo koje vrste nemaju mjesta u toj prostoriji. Ako je vjerojatno da bi ovo mogao biti ozbiljan problem od početka, možda bi to moglo biti prvo pitanje o kojem ćete razgovarati sa sudionicima. 6. Sve vrijeme se prema vašim sudionicima ponašajte s poštovanjem, jer se poštovanje prema drugima uči od dobrih uzora.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

ODJELJAK 1 VODIČ ZA KORISNIKE

Proces učenja i smjernice PROCES UČENJA

DJELOVANJE

MOTIVACIJA ISTRAŽIVANJE DIJALOG

RAZMIŠLJANJE OTKRIVANJE

Proces učenja, koji je ovdje prikazan, predstavlja vodič koji pomaže facilitatorima da osiguraju aktivno sudjelovanje sudionika u ovom iskustvu. Spirala vodi sudionike kroz proces otkrivanja, čiji ishod vodi novom promišljanju i stalnom učenju. Proces učenja služi kao model za pripremu sesija, te za bolje upoznavanje sudionika sa vlastitim doživljajem međureligijskog učenja.

Motivacija Počnite vašu sesiju tako što ćete koristiti priče, pjesme, recitacije ili stripove koji potiču radoznalost sudionika za temu, izazivaju njihovo opažanje i motiviraju ih da dalje istražuju etična pitanja. Potrudite se da pitate sudionike o muzici ili medijima koji bi mogli biti odgovarajući ili relevantni za vaše aktivnosti, a što možete dodati resursima iz Odjeljka 5.

Istraživanje Kad su sudionici animirani temom, željet će istražiti relevantne informacije. To nije trenutak za iznošenje brojnih činjenica, već prije vrijeme za sudionike da istraže ideje i steknu nova iskustva kroz praktične aktivnosti. To je dobar moment za stvaranje atmosfere u kojoj se sudionici otvaraju jedni drugima, iznose svoje misli, osjećaje i ono što im njihova osjećanja govore.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Dijalog Dijalog je od ključne važnosti za bilo koji proces učenja, a naročito u procesu međureligijskog učenja. Dijalog sudionicima pruža priliku za razmjenu ideja i podjelu iskustava, otkrivanje drugoga i preispitivanje vlastitih pogleda. Treba stvoriti odgovarajući prostor u kojem će sudionici s lakoćom i u potpunosti sudjelovati, a da se pri tom o njima ne donosi bilo kakav sud.s

Otkrivanje Kroz proces dijaloga, učesnici će otkriti nova saznanja i ideje. Međutim, do otkrivanja se ne dolazi odmah, niti svi otkrivaju u istom trenutku. Potrebno je dati prostora za razmjenu glavnih rezultata grupne diskusije. Na taj način se omogućava da učesnici imaju "aha!" iskustvo, kada sklope djeliće u cjelinu i dođu do novih uvida.

Razmišljanje Ovo je trenutak kada treba pronaći vezu sa samim sobom. Možete dati nešto vremena za razmišljanje koristeći Dnevnik učenja (vidi str. 53), gdje sudionici mogu revidirati svoje učenje u odnosu na praktične situacije, te ocijeniti svoje vrijednosti i stavove.

Djelovanje 26

Djelovanje nije uvijek dio sesije, ali uvijek treba biti rezultat učenja. Svaka sesija treba završiti tako da sudionici naprave vezu između vlastitog učenja i vlastite realnosti, što ih može nadahnuti da utvrde odgovarajuće djelovanje. Ova sesija treba osposobiti sudionike da budu nositelji promjene, te osnažiti njihovu sposobnost da odgovore na situacije koje traže uzajamno razumijevanje. Obrazovanje o etici kroz interkulturalno i međuvjersko učenje nije cilj već obrazovno sredstvo. Razvijen iz interkulturalne i međureligijske perspektive, proces učenja omogućuje sudionicima da se osvrnu na različite kulture i vjerske tradicije, ideje i načine razmišljanja. On je, također, napravljen i da bi pomogao sudionicima da se otvore prema drugima, njeguju vlastito unutarnje biće i da bolje odgovore na potrebe svog neposrednog okruženja.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Učiti živjeti zajedno sadrži i tradicionalne i moderne metodologije. Da bi vam se pomoglo da osigurate odgovarajuću ravnotežu tijekom programa, aktivnosti su grupirane prema svojoj metodologiji, na stranicama 63. i 64. Odjeljak 6, Resursi, pruža dovoljno materijala za sve ove aktivnosti, ali ćete vi možda poželjeti osmisliti i izraditi i neke vaše vlastite.

ODJELJAK 1 VODIČ ZA KORISNIKE

Metodologije

Opće povjerenje ukazano je pisanju Januša Korzaka (Janusz Korczak), poljsko-židovskog pisca za djecu i odgajatelja, koji je igrao važnu ulogu u pružanju novih uvida u psihologiju djeteta. Iz njegovog dnevnika i drugih radova može se sagledati njegov sljedeći stav i pristup:

Poticati svako dijete da izgradi zdrav osjećaj samopoštovanja. Dijete bi trebalo biti zadovoljno sobom, ali bez potrebe da ocrni druge; to je preduvjet da se bude etičan pojedinac. Svako bi dijete trebalo biti poticano da razvija osjećaj ponosa zbog sebe ili svoje obitelji, zajednice, kulture, i religije, dok u isto vrijeme cijeni druge obitelji, zajednice, kulture i religije. Razgovarati i osvrtati se na konkretne situacije koristeći primjere, bilo istinite priče drugih, ili situacije izvučene iz iskustava drugih sudionika, u kojima su nužne etične odluke i izbori. Diskusija bi se trebala fokusirati na to koji su izbori napravljeni, kao i na proces razmišljanja koji je prethodio izboru: O čemu je trebalo voditi računa i zašto? Kakve bi bile posljedice da je napravljen neki drugi izbor?

Koristiti tradicionalne priče, parabole, aforizme i pjesme, kako bi se osigurala struktura i vodila diskusija o etičnom ponašanju. Facilitator mora, u svakom trenutku, iskazivati etično ponašanje prema svojim sudionicima i prema kolegama facilitatorima. Mladi ljudi veoma brzo uoče tenzije i grubosti između odraslih i mogu to iskoristiti kao izgovor za vlastito ponašanje.

Izraditi set normi ponašanja i, po potrebi, održati disciplinske rasprave u slučaju kršenja tih normi.22 Ovi pristupi vode metodologijama koje pružaju prostor za razmjenu, interakciju, susretanje, otkrivanje, kritičko mišljenje, razmišljanje i djelovanje. Metodologija priručnika Učiti živjeti zajedno stavlja pojedinca u proces učenja koji pokreće sam sebe i koji se vrši u odnosu na druge. Ona, također, pomaže da se razviju sposobnosti, obogati znanje sudionika i njeguju stavovi koji ih osposobljavaju da uče živjeti i djelovati u pluralističkom društvu. Vaša uloga kao facilitatora jeste da odaberete najprikladniju metodologiju za datu grupu sudionika. Imajte na umu da se predložene metodologije mogu koristiti u kombinaciji, da mogu biti prilagođene kontekstu i uzrastu sudionika, te biti primijenjene na brojne aktivnosti. Metode su osmišljene tako da promoviraju aktivno sudjelovanje, uključenost i vezu sa drugima.

Janusz Korczak (1878.-1942.), poljski Židov, pedijatar, pisac za djecu i pedagog. Odbivši pomoć koja mu je nuđena da sačuva vlastitu sigurnost, pratio je djecu iz svog sirotišta do Auschwitza, i tada je rekao: “Ne ostavlja se bolesno dijete u noći, i ne ostavljaju se djeca u ovakvim vremenima.” Korczakov pristup dječjoj pedagogiji bio je cijeniti dijete kao aktera u sadašnjosti, kao i da djeca imaju svoja prava. Razradio je ideju “sudova” u sirotištima, gdje su svi – i djeca i odrasli podjednako – bili pohvaljivani ili korigirani na jednakim temeljima. (vidi UNESCO prospects, Quarterly Review of Education, Volume XVII, 1987).

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Predložene metodologije

Učenje utemeljeno na iskustvu ‘Učenje utemeljeno na iskustvu’ koristi iskustva i fokusirano razmišljanje s ciljem da produbi znanje, razvija sposobnosti i pojasni vrijednosti23. Iskustva mogu uključivati ranije događaje u životu sudionika, trenutne događaje, ili one koji se javljaju iz sudjelovanja u praktičnim aktivnostima koje provode nastavnici ili facilitatori. Sudionici, bilo pojedinačno ili zajednički, razmišljaju o iskustvu, procjenjuju ga i analiziraju. Učenje utemeljeno na iskustvu ima tri karakteristike:

uključenost cijele osobe – intelekt, osjećanja i čula odnos učenja i ličnih iskustava

stalno razmišljanje u svrhu transformacije u dublje razumijevanje Metodologije utemeljene na iskustvu mogu se razviti kroz nekoliko tehnika, uključujući simulaciju, igre, dramatizaciju (engl. role play), učenje kroz uslugu (engl. service learning) i izlete (engl. field trips).

Učenje utemeljeno na suradnji

Sudionici se dijele u manje grupe koje samostalno rade na postizanju zajedničkog cilja. Sudionici teže ka uzajamnoj podršci, tako da svi članovi grupe imaju korist od uzajamnih napora. U ovom suradničkom učenju postoji pozitivna međuovisnost sudioničkih napora da nauče; sudionici opažaju da mogu postići cilj samo ako svi članovi doprinesu dodijeljenom zadatku. Ova metoda omogućuje učenje kroz interakciju. Suradničko učenje snaži sposobnost djece da rade sa različitim ljudima. Tijekom interakcije u malim grupama, djeca mogu pronaći brojne prilike za razmišljanje i reakciju na brojne odgovore koje drugi članovi grupe iznose na sto. Male grupe, također, omogućuju djeci i mladima da dodaju svoje viđenje problema utemeljenog na njihovim kulturalnim razlikama. Ova razmjena pomaže sudionicima da razumiju druge kulture i mišljenja. Učenje utemeljeno na suradnji, također, jača sposobnost komunikacije sudionika i osnažuje njihovo samopouzdanje. Aktivnosti koje uključuju suradničko učenje promoviraju uspjeh svih sudionika u grupi, jačajući tako osjećaj sposobnosti i vlastite vrijednosti kod svakog sudionika. Primjeri tehnika suradničkog učenja su zajednički projekti, igre i dramatizacija.

Učenje utemeljeno na problemu

U ovoj metodologiji koristi se problem kako bi se kod djece razvijala kreativnost, kritičko razmišljanje, sposobnost analiziranja i razmatranja etičnih vrijednosti. Metodologije utemeljene na problemu potiču sudionike da postavljaju pitanja i daju odgovore na njih, koristeći se svojom prirodnom radoznalošću. Djeca i mladi suočeni su sa problemima koji nemaju apsolutne odgovore niti lagana rješenja i koji odražavaju složenost situacija stvarnog svijeta. Učenje utemeljeno na problemu pomaže sudionicima da zauzmu pristup učenju, odnosno pristup koji je aktivan, usmjeren na zadatak i kojeg mogu sami kontrolirati. Ova se metodologija može koristiti u dramatizaciji, analizi studija pojedinačnog slučaja, dilema i društvenih problema, ili sa tehnikama koje uključuju učenje utemeljeno na iskustvu. 23

David Kolb, Experiential Learning: Experience as the Source of Learning and Development, Englewood Clifs, NJ, Prentice Hall, 1984. Association for Experiental Education. http://www.aee.org

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Diskusije su usmene interakcije među sudionicima kojima se nastoji potaknuti razmjena ideja. One pomažu razvoj sposobnosti komuniciranja i slušanja, te promoviraju razumijevanje različitih pitanja i gledišta. Diskusije se mogu provoditi na više načina, uključujući debate, okrugle stolove i fokus-grupe. Mogu se bazirati na studiji pojedinačnog slučaja (engl. case study), životnim pričama i dilemama, ili na relevantnim filmovima, slikama i pjesmama.

ODJELJAK 1 VODIČ ZA KORISNIKE

Učenje utemeljeno na diskusiji

Diskusije su često uspješne ako ih facilitator dobro vodi. Preporučuje se da koristite sudioničke tehnike (engl. participatory techniques) kako bi sumirali ideje i pronašli veze između njih. Takve tehnike uključuju mentalne mape (engl. mind map – dijagram kojim se prikazuje povezanost informacija, odnosno riječi, pojmova, ideja, zadataka i drugih elemenata – prim. prev.), skice koncepata, meta-planove (engl. meta plan - metoda koja dopušta prostornu grupaciju ideja – prim. prev.), ili tehniku karata.

Učenje utemeljeno na samoispitivanju

Može se smatrati da je razmišljanje (engl. reflection) dio svih navedenih metodologija. One u različitim fazama uključuju i individualno i kolektivno razmišljanje. Međutim, postoji još jedna vrsta razmišljanja koja ide izvan intelekta i koja pomaže djeci da ocijene vlastito stanje uma i fokusiraju svoju pažnju na učenje. Ta vrsta razmišljanja odnosi se na metodologije samoispitivanja (engl. introspection), koje pomažu da kod djece odgajamo njihovo unutarnje ‘ja’ i njihovu duhovnu dimenziju. Samoispitivanje sudionicima pruža priliku da utvrde i procijene svoje unutarnje misli, osjećanja i težnje. To je naročito važno za interkulturalne i međureligijske programe obrazovanja o etici, jer dopušta djeci da razmišljaju o vlastitim vrijednostima i stavovima. Također je korisno i pri ocjenjivanju osobne promjene i predanosti. Samoispitivanje se može dešavati individualno ili u grupi. Tehnike kao što su medijacija, trenuci razmišljanja u tišini (engl. silent moments) ili bilo koja aktivnost promišljanja, pomažu sudionicima da steknu iskustvo razmišljanja o samom sebi.

Predložene tehnike

Umjetnost: Umjetnost je veoma dobro sredstvo za učenje. Ona potiče kreativnost i jača sposobnost prevođenja ideja u riječi, slike i zvukove. Umjetnost nadopunjuje intelektualno i pomaže djeci da razmišljaju i da zatim kreativno izraze te svoje misli i ideje. Umjetnost može uključivati komponiranje pjesama, pravljenje kolaža, oslikavanje majica, crtanje, pravljenje filma, fotografiranje i pisanje poezije ili priča. Također, kroz umjetnost je moguće istraživati neku kulturu ili društvo.

Uvažavajuće ispitivanje24 (engl. appreciative inquiry): Ovo je jedna detaljnija tehnika koja tvrdi da su problemi često rezultat naših vlastitih perspektiva. Ona se temelji na traganju za načinom na koji se situacija može promijeniti, tako što prepoznajemo najbolje u ljudima i pronalazimo ono što je od vitalne važnosti u ljudskim odnosima i sustavima. Ova tehnika se sastoji od pronalaženja paralela u prošlosti, analiziranja onoga što je tada najbolje funkcioniralo i zamišljanja onoga čemu se teži u budućnosti. Ona zahtijeva sagledavanje ljudskih mogućnosti i nadgradnju na njihovim jakim stranama, kako bi se pronašao način za promjenu neke specifične situacije.

Debate: Ovo je formalna metoda davanja argumenata, između dva tima ili pojedinca. Više

Za više informacija o ovoj metodologiji pogledajte http://appreciativeinquiry.case.edu/

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

od puke sposobnosti verbalnog izražavanja ili izvedbe, debata utjelovljuje ideale razumnog argumenta, toleranciju za različite stavove i rigorozno samoispitivanje. Debata je način za one koji imaju suprotna mišljenja da prodiskutiraju o kontroverznim pitanjima bez pribjegavanja uvredama, izljevima emocija ili osobnoj pristranosti.25

Dijeljenje iskustva sa drugima: Ova tehnika jača sposobnost djece i mladih da slušaju druge, da drugima izraze svoje misli i osjećanja, povezuju se sa drugima, uvodeći ih u iskustvo razmišljanja koje će im pomoći da se pozabave vlastitim predrasudama. Korištenje pričanja priča, ‘bubnjarskih krugova’ (engl. drumming circles), životnih priča, filmova, pjesama i novinskih izvješća pomaže da se stvori okruženje u kojem se iskustvo dijeli sa drugima. Izleti: Ova tehnika učenje prenosi izvan zidova učionice u vanjsko okruženje. Ona pruža djeci novo i nepoznato iskustvo koje se ne može reproducirati unutar školske zgrade. Izleti pružaju priliku za jačanje druženja, produbljivanje znanja i razumijevanje specifične teme.

Fokus grupe: Diskusije se ovdje provode u grupama od 5 do 10 članova, s ciljem prikupljanja informacija i mišljenja o određenoj temi. Fokus-grupe vodi moderator, koji izrađuje smjernice za diskusiju koje su prilagođene grupi, i osigurava da svaki član fokus-grupe dobije priliku da nešto kaže. Interakcija između sudionika može potaknuti plodnu diskusiju i dobar uvid u temu, proizvodeći kvalitativne podatke o učinku i efektivnosti programa. Ti se podaci mogu koristiti u ispitivanju vrste koncepata i vrijednosti koje djeca i odrasli imaju o miru, ideja o tome kako se baviti pitanjem nasilja i kako ga rješavati, te sugestija o tome kako najbolje promovirati mir u školi i zajednici.

Igre: Kroz suradničke igre, sudionici zajedno rade na postizanju postavljenog zadatka ili ostvarenju cilja. Igre, koje jačaju sposobnost sudionika da rade sa drugima, izgrađuju povjerenje, otkrivaju nove ideje i preispituju predrasude, prikladne su za obrazovanje o etici kroz međureligijsko učenje. Međutim, trebate stvoriti okruženje za pošteno takmičenje ispunjeno poštovanjem, te izbjegavati igre koje imaju ‘gubitnike’ i ‘pobjednike’. Igre se, također, mogu koristiti za ‘zagrijavanje’, a mogu promovirati sudjelovanje i izgradnju timskog duha.

Zajedničke inicijative: Ova tehnika je utemeljena na timskom radu; šarolika grupa okuplja se s ciljem pružanja odgovora na specifičnu situaciju. Ova tehnika potiče uzajamno razumijevanje i pomaže razvoj sposobnosti komuniciranja i slušanja, kao i kreativnog razmišljanja o tome kako provesti određenu promjenu u društvu. Zajedničke inicijative mogu uključivati raznovrsne kampanje, naprimjer, promoviranje prava djece, razmjena učenika i nastavnika, tematski tjedni i izrada videomaterijala, kao i projekte s ciljem promoviranja uzajamnog razumijevanja i poštovanja.

Meditacija: Meditacija može pomoći djeci da se smire, ona poboljšava njihovu koncentraciju i jača njihovo fizičko i psihičko stanje. Tehnike meditiranja uključuju: vježbu razmišljanja koja stvara veću svijest o mislima, željama i osjetima, zatim šetnju ili pomno meditiranje. Kroz meditiranje djeca mogu naučiti kako kontrolirati bijes, stres i frustraciju.

Rješavanje problema: Ovo je tradicionalna tehnika u kojoj sudionici suradnjom rješavaju probleme i razmišljaju o svojim iskustvima. Kod ove tehnike poželjno je korištenje niza sljedećih koraka: objašnjavanje problema, analiziranje njegovih uzroka, utvrđivanje alternativnih rješenja, procjena svake alternative, odabir jedne od njih, njezina primjena, te procjena o tome je li problem riješen ili ne. Aktivnosti predložene u ovom materijalu ne prate nužno ovaj niz koraka, ali postavljaju problem koji treba analizirati, a zatim riješiti ili promijeniti.

Za više informacija o debatama, posjetite http://www.idebate.org/debate/what.php

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

ODJELJAK 1 VODIČ ZA KORISNIKE

Dramatizacija: To je način da se uđe u iskustvo drugih i istraže problemi sudionika, a da se oni pri tom ne izlažu osobno. Oni preuzimaju uloge određenih likova i stvaraju situaciju koja se može temeljiti na njihovoj vlastitoj realnosti. Sudionici mogu utvrditi djelovanje svojih likova slijedeći smjernice koje je postavio facilitator. Također, dramatizacija može služiti za stvaranje opuštene atmosfere među sudionicima, potaknuti kreativnost i stvoriti sinergiju unutar grupe. To je korisna tehnika kojom se može produbiti razumijevanje određenih situacija. Dramatizacija se može pripremiti na temelju studije pojedinačnog slučaja ili kratkih situacija. Okrugli stolovi: Ovo je tehnika koja se koristi za diskusiju i razmjenu ideja i koja potiče jednakost i poštovanje. Nitko za stolom ne može imati privilegiran status i svi sudionici se tretiraju kao jednaki. U diskusijama koje se vode na okruglim stolovima facilitator ne vodi diskusiju, nego svi sudionici doprinose diskusiji.

Učenje kroz uslugu:26 Ova tehnika uključuje usluge u zajednici i razmišljanje o tim uslugama. Ona njeguje društvenu odgovornost kod sudionika i njihove altruističke stavove prema zajednici ili društvu. Učenje kroz uslugu se, također, može koristiti da se znanje i sposobnosti primijene na specifične probleme ili da se nauči kako promijeniti specifičnu situaciju. U primjere učenja kroz uslugu ubrajaju se: kampanje recikliranja, programi za zaštitu životne sredine ili podučavanje marginalizirane djece u korištenju kompjutera.

Simulacija (engl. simulation):: Sudionici preuzimaju pojedinačne uloge u hipotetičnoj društvenoj grupi i situaciji, te doživljavaju iskustvo složenosti provedbe novih zadataka i djelovanja sukladno novim ulogama. Ova tehnika im može pomoći da analiziraju različite pravce djelovanja, razmisle o etičnim situacijama i stave se u poziciju drugoga.

Sport: Sport može promovirati jednakost, sudjelovanje i inkluziju, te ojačati društvene vrijednosti i ciljeve pojedinaca, kao što su marljiv rad, poštena igra (engl. fair play), izgradnja karaktera i timski rad. Pokazalo se da sudjelovanje u sportovima stvara povećanu predanost zajednici, poboljšava odnose sa drugima i povećava tendenciju preuzimanja uloge vođe27. Naime, sport promovira društvenu koheziju i uzajamno razumijevanje i poštovanje, može se koristiti i za prenošenje poruka mira, te kao pomoć u pronalaženju nenasilnog rješavanja problema.

Pričanje priča: Ova tehnika koristi prastaru vještinu prenošenja događaja riječima i zvukom, često i improviziranjem. Priče omogućuju djeci da uđu u neki drugi svijet, koji im je istodobno i tako dobro poznat, ali i nepoznat. U slušanju priče postoji zajedništvo i zajednica. Priča nije bajka već izraz na svakoj razini onoga što zapravo znači biti ljudsko biće. Pričanjem priča, djeca razvijaju sposobnost slušanja i sposobnost da se stave u poziciju drugoga. Ulaskom u svijet priče, djeca, također, mogu razvijati svoju kreativnost i sposobnost da razmišljaju o svom ponašanju.

Namjera procesa učenja i predloženih metodologija jeste potaknuti sudionike da ispituju, promišljaju i povećaju svoju sposobnost donošenja odluka utemeljenih na etičnim vrijednostima. Učiti živjeti zajedno ima za cilj promovirati transformaciju i omogućiti djeci i mladima da vide i uče iz vlastitog iskustva.

Više informacija o učenju kroz uslugu možete pronaći u Service Learning: Lessons, Plans and Projects, Human Rights Education Program; Amnesty International and Human Rights Education Associates, HREA, ožujak 2007. O tome kako koristiti sport kao metodologiju za postizanje mira i pomirenja možete naći više na http://www.toolkitsportdevelopment.org

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Stvaranje odgovarajućeg okruženja

Program traži odgovarajuće okruženje u kojem je moguće sa drugima podijeliti svoje misli i osjećanja, izraziti stavove, ideje i uvjerenja, kako prije, tako i nakon određene vježbe ili aktivnosti. Potrudite se da mjesto koje odaberete dopušta izvođenje i teoretskih i praktičnih aktivnosti. Potrudite se da prostorije koje ćete koristiti ne sadrže predmete ili slike koji pripadaju nekoj određenoj tradiciji. Taj prostor mora biti neutralan i mora sa dobrodošlicom primati sva uvjerenja i načine razmišljanja. Obavijestite sudionike o održavanju radionice i njezinim aktivnostima najmanje sedam dana unaprijed. Dostavite im brošuru koja je opisana na stranici 37. i u kojoj su objašnjeni ciljevi programa, uvršten program rada, ali i ostale praktične informacije koje će biti potrebne sudionicima za sudjelovanje u programskim aktivnostima. Brošura će im pomoći da se pripreme za program i uobliče svoja očekivanja od njega. Na samom početku programa odvojite određeno vrijeme za upoznavanje. Koristite ranije spomenute ‘ice breakers’ kako biste napravili ugodnu atmosferu i stvorili povjerenje među sudionicima. Zamolite sudionike da izrade svoja vlastita ‘pravila ponašanja na radionici’. To su zajednički doneseni dogovori o procedurama rada tijekom radionice, korištenju vremena ili načinima komuniciranja, koji omogućavaju grupi da djeluje poput tima. Donošenje ovih temeljnih pravila može u grupi izgraditi sinergiju i osjećaj preuzimanja odgovornosti za program. Donesite temeljna pravila tako što ćete poticati sudionike na aktivnost brzog ‘nabacivanja’ ideja bez njihovog objašnjavanja (engl. brainstorming). Neprekidno procjenjujte motivaciju vaše grupe i uvijek imajte spremne ice-breakerse s kojima možete ponovno pridobiti i održati koncentraciju i energiju sudionika. Potičite sudjelovanje ljudi koji pripadaju manjinskim grupama i razvijajte aktivnosti kojima se promoviraju uključivanje i stalna interakcija. Iskoristite pauze za kavu, obroke, kao i večeri nakon formalnih sesija radionice, kako biste stvorili prostor za interakciju sudionika. Ti trenuci će ojačati proces uzajamnog razumijevanja i otkrivanja. Osigurajte da se ideje, mišljenja i prijedlozi sudionika uzimaju u obzir, te da se odražavaju u programskim rezultatima i aktivnostima. To će vam omogućiti da zajedno stječete znanja i učinite da se vaši sudionici osjećaju uvažavanim i priznatim. Na kraju, završite vaš program aktivnošću koja potiče motivaciju i služi kao veliko finale. Koristite neku pjesmu ili međureligijsku molitvu za završetak ceremonije i pripremite prezentaciju popraćenu glazbom i slikama sa radionice. Potičite stvaranje mreže kontakata i prijatelja između sudionika i pozovite ih da nastave dijalog i nakon što se program okonča.

Biti uzor Važno je biti dobar uzor. Način na koji vi tretirate vaše sudionike bit će snažan pokazatelj načina na koji će oni tretirati jedni druge. Dakle, uvijek se ponašajte prema njima s poštovanjem i otvorenošću. Djeca i mladi ugledaju se na ljude sa kojima su bliski, te na one čija su djela i riječi dosljedni i iskreni. Vi ste, stoga, pozvani da iskazujete pozitivne vrijednosti i načine razmišljanja, te da djelujete na način koji je otvoren, koji prihvaća i koji uključuje druge. Dobar uzor navodi i inspirira ostale da razmisle o tome tko sam ja i tko želim postati, te motivira ljude da nađu rješenja za teške situacije. Ovo je naročito važno za djecu i mlade, a još važnije kada je riječ o obrazovanju o etici koje nastoji njegovati kulturu mira. Dobri uzori tako mogu širiti efekt programa Učiti živjeti zajedno.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Planiranje i priprema su od ključne važnosti. Prije nego krene raditi na Modulima za učenje, cijeli tim facilitatora se treba upustiti u opći proces planiranja koristeći odrednice koje slijede:

Usvojiti sadržaj modula

ODJELJAK 1 VODIČ ZA KORISNIKE

Početak rada na Modulima za učenje

Priručnik Učiti živjeti zajedno izgrađen je na temelju ključnih etičnih vrijednosti: poštovanje, empatija, odgovornost i pomirenje. Te su ključne vrijednosti integrirane u dva modula za učenje: Razumijevanje sebe i drugih i Mijenjanje svijeta. Pročitajte module i zapišite dvije ili tri rečenice o tome što vam te naglašene vrijednosti i koncepti znače, te kako možete program prilagoditi vašem kontekstu. To pomaže definiranju vašeg vlastitog razumijevanja kao i onoga što želite prenijeti drugima. Zatim: 1. Koristeći mape “sela”, pripremite vašu stazu učenja, birajući paviljone iz jednog ili oba modula na kojima ćete raditi. 2. Odaberite aktivnosti koje će najviše odgovarati formatu vašeg programa i procijenite jesu li predložene metodologije najprikladnije za okruženje u kojem ćete raditi i za vašu grupu. 3. Usvojite proces učenja i razmislite o tome kako će vam on pomoći da ostvarite ciljeve oba modula kroz aktivnosti koje ste odabrali.

Okruženje i sudionici Odredite obrazovno okruženje u kojem ćete raditi, i u općem, i u specifičnom smislu. Je li to ljetni kamp, radionica, jedna sesija, dugoročan program tjednih sesija, ili možda seminar? Samo obrazovno okruženje će odrediti kako ćete nastaviti sa procesom planiranja. Razmislite sukladno sljedećim pitanjima: Tko će sudjelovati?

Je li grupa homogena ili heterogena? Razmotrite i religijsku i kulturalnu pozadinu grupe. Kakav bi učinak obrazovno okruženje i auditorij mogli imati na vaš program i sesije?

Ciljevi Odredite ciljeve svake sesije programa. Ciljevi bi trebali biti ‘SMART’: Specific – jasni

Measurable - mjerljivi Attainable - ostvarivi Realistic - realni

Timely – pravodobni Sudionike treba upoznati sa ciljevima, a ciljeve treba mijenjati prema potrebi.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Metodologije Upoznajte se sa metodologijama navedenim na stranicama 28. i 29. ovog priručnika. Koristite razne metodologije za koje smatrate da će funkcionirati u vašem okruženju i sa vašim sudionicima. Utvrdite moguće izazove ili probleme. Predložene metodologije su participirajuće i interaktivne, te promoviraju proces učenja koji sam sebe pokreće.

Resursi

Priručnik Učiti živjeti zajedno pruža mnoštvo resursa za aktivnosti koje kod sudionika programa mogu osnažiti kritičko razmišljanje. U resurse se ubrajaju priče, recitacije, studije pojedinačnog slučaja, pjesme, filmovi, dileme, kartice za dramatizaciju, te molitve za mir. Pogledajte resurse i postavite sebi sljedeća pitanja: Gdje još mogu naći pomoćni materijal?

Koji pomoćni materijal već imam u grupi?

Koji pomoćni materijal treba koristiti sa kojom aktivnošću? Koja će metodologija najbolje funkcionirati, imajući u vidu okruženje i sudionike? Jesu li nam na raspolaganju različiti materijali, naprimjer, glazba, umjetnost, usmena tradicija, priče? Koji je najbolji način da se uvede ili koristi pomoćni materijal?

Skica 34

Pregledajte predložene aktivnosti za svaki paviljon i odaberite one za koje smatrate da će najbolje odgovarati vašoj grupi i mjestu održavanja. Osmislite tijek procesa učenja koji ćete slijediti za vrijeme sesija, sa jasnim početkom i jasnim krajem, omogućavajući veliku fleksibilnost između tih dviju točaka. Neka vam kao primjer posluži predloženi spiralni proces učenja na 25. stranici, koji vam može pomoći da sudionike uključite u proces učenja koji traži veće sudjelovanje i razmišljanje. Potrudite se da proces učenja na vašoj sesiji motivira sudionike, da im ostavlja prostor za postavljanje pitanja, pomaže da otkrivaju, te da im ostavlja dovoljno vremena da tu vježbu ili aktivnost povežu sa vlastitim životom.

Prelazak na djelovanje

Svaka sesija bi trebala završiti tako da sudionici naprave vezu između onoga što su naučili i vlastitog života, te diskusijom o tome kakvo djelovanje, kakva akcija bi mogla biti odgovarajuća u tom kontekstu. Akcija treba biti kontekstualna, a može biti učinkovita samo ako dolazi od samih sudionika i grupe. Ovisno o kontekstu, ta akcija bi se mogla poduzimati individualno, putem škole ili u zajednici.

Procjena

U Odjeljku 3, Praćenje napredovanja, naći ćete određen broj metoda putem kojih vi i vaši sudionici možete procijeniti njihovo učenje. Jedna od metoda naziva se Dnevnik učenja, koji svaki sudionik treba da ima i vodi. Tu je, također, opisano pet metoda ocjenjivanja koje možete koristiti, kao i neke neposredne metode koje se mogu primijeniti na licu mjesta, u svrhu ‘mjerenja temperature’ ili brze

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Svaki paviljon ima znak koji obilježava stanicu za odmor i koji vas podsjeća na to da se tu zaustavite, da zamolite sudionike da nešto napišu u svoje Dnevnike za učenje, te da procijene vlastito napredovanje. Ove procjene rade sudionici a ne facilitator. Procjena napredovanja temelji se na samoocjenjivanju i samopromišljanju. Sudionici trebaju uspostaviti odnos između onoga što uče i vlastitog konteksta. Na taj su način oni sami zaduženi za svoje učenje, što je, samo po sebi, nešto što ih dalje osposobljava.

ODJELJAK 1 VODIČ ZA KORISNIKE

procjene stanja.

Vas, kao facilitatora, potiče se da za svoje sudionike izradite procjenu učinka, kako biste ocijenili promjene u njihovom ponašanju, razini znanja i sposobnosti na osobnoj, međuljudskoj i društvenoj razini. Ova procjena bi trebala voditi računa o usvajanju vrijednosti i o vezama napravljenim između učenja i vlastite stvarnosti svakog sudionika. Model ocjene učinka možete pogledati na stranici 61. Važno je da, nakon svake sesije, tim sastavljen od svih facilitatora također prođe kroz proces samoevaluacije, kako bi procijenili vlastito učenje i opće rezultate aktivnosti. Koristite obrazac za evaluaciju da ocijenite trenutne utiske sudionika, u smislu logistike i sadržaja programa i učenja (vidi stranicu 228).

? Sa kim treba koristiti priručnik Učiti živjeti zajedno?

Priručnik Učiti živjeti zajedno namijenjen je radu sa djecom i mladim ljudima preko 12 godina života. Vi možete, sukladno uzrastu sudionika grupe, odabrati metodologije i aktivnosti koje vam najviše odgovaraju. One su osmišljene tako da se mogu prilagoditi različitim kulturalnim i društvenim kontekstima. Proces i metodologije učenja pomažu da se kod sudionika razvijaju osobna posvećenost i zajedničko planiranje, koji proističu iz sposobnosti sudionika, tako da djeca i mladi mogu doprinijeti promjenama u svom društvu. Priručnik Učiti živjeti zajedno napravljen je da bi se uglavnom koristio sa međureligijskim grupama, a tu bi u idealnom slučaju trebali biti prisutni i predstavnici iz barem dviju religijskih tradicija. To nije uvijek moguće postići, te je u tom slučaju naročito važno da osigurate otvorenost i poštovanje za druge religije, tradicije i kulture.

Gdje se Učiti živjeti zajedno može koristiti?

Ovaj materijal se može koristiti u različite svrhe i u različitim situacijama: 1. Moduli za učenje mogu se primjenjivati tijekom radionica, konferencija ili seminara. Vi pratite tematske paviljone svakog modula i prilagođavate ih sukladno vremenu, auditoriju i okruženju. 2. Moduli za učenje mogu se prilagoditi i za korištenje u školskim nastavnim planovima i programima pojedinih predmeta. Aktivnosti se mogu uvoditi kao dio predmeta o religiji ili etici. Možete, naprimjer, odabrati stazu za učenje za svaki modul i, tijekom razdoblja od nekoliko mjeseci, voditi jednu ili više aktivnosti iz svakog tematskog paviljona. Pojedinačni tematski paviljoni se, također, mogu prilagođavati u smislu nadopunjavanja određenog školskog predmeta. 3. Moduli se mogu koristiti u ljetnim kampovima za djecu i omladinu. Moduli mogu doprinijeti sveobuhvatnom iskustvu učenja među ljudima koji pripadaju različitim vjerama i kulturama. Paviljoni svakog modula, također, mogu služiti kao teme za aktivnosti ljetnih kampova.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Tko može koristiti priručnik Učiti živjeti zajedno? ? Primarni korisnici ovog priručnika su svi oni koji rade sa djecom i mladim ljudima u formalnom, neformalnom i informalnom obrazovnom okruženju. To uključuje i članove GNRC-a, vjerske odgajatelje, religijske i kulturalne zajednice, nastavnike i ustanove za obuku.

Formalno okruženje

Škole mogu obrazovati i osposobljavati djecu i mlade uključivanjem programa Učiti živjeti zajedno u svoje nastavne planove i programe, te primjenom novih metodologija i aktivnosti koje kod učenika jačaju kritičko razmišljanje. Korištenje programa Učiti živjeti zajedno u školama može imati pozitivan učinak na širu zajednicu. Škola je bila, a u nekim dijelovima svijeta je i danas, centar zajednice u kojem se ljudi okupljaju zbog nekih aktivnosti, planiranja, sastanaka ili razmjene ideja. Škole, stoga, mogu biti učinkovita scena za izgradnju zajednice i učenje, omogućavajući nam da se bolje razumijemo i poštujemo jedni druge.

Neformalno okruženje

Prostori za učenje, koji se nalaze izvan formalnog školskog sustava i koji pružaju obrazovanje i razvoj sposobnosti djeci i mladima izvan škole, te drugima koji su marginalizirani ili ugroženi (kao što su izbjeglice, raseljene osobe i siročad), mogu katalizirati nove načine stjecanja znanja, pozitivnih stavova, tolerancije i razumijevanja, ali i promovirati promjenu ponašanja. 36

Vjerske organizacije, omladinske grupe, klubovi za promoviranje mira, i drugi slični tipovi obrazovnih institucija, važni su za promoviranje etike kroz međureligijsko i interkulturalno učenje. Mladi često dobrovoljno prisustvuju u takvim grupama kako bi, u jednom otvorenom okruženju, razgovarali o društvenim pitanjima. Ti faktori predstavljaju idealno mjesto u kojem se treba aktivirati sposobnost mladih ljudi da odgovore na potrebe svog društva. Materijal Učiti živjeti zajedno može se lako prilagoditi obrazovnim programima koji se bave pitanjima ljudskih prava ili mira, a naročito onima koji ističu interkulturalno i međureligijsko učenje i promociju ljudskog dostojanstva. Debate, otvorene diskusije, međureligijski kafei, okrugli stolovi i zajedničke inicijative mogu se puno lakše odvijati u neformalnom okruženju, pružajući tako priliku za promoviranje kritičkog razmišljanja i međureligijskog dijaloga. U mjestima u kojima je teško organizirati formalnu međureligijsku interakciju, bilo uslijed segregacije ili vjerskih sukoba, potrebna su neformalna mjesta kako bi promovirala uzajamno razumijevanje i pružila priliku za interakciju i dijalog.

Informalna okruženja

Uloga doma i obitelji u promoviranju poštovanja i razumijevanja među različitim grupama je od suštinske važnosti. Pripisivanje jasne vrijednosti religijskoj i kulturalnoj raznolikosti predstavlja jedan od načina na koji se djeca i mladi mogu motivirati da tragaju i teže boljem načinu ‘življenja zajedno’. Obitelji predstavljaju čvrste platforme koje mogu poticati uvažavanje razlika i izgradnju čovjekovog identiteta. Na taj način, roditelji su potencijalni i moćni saveznici u osposobljavanju djece i mladih.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Pripremite jednu manju brošuru za sudionike, koja će im dati sve nužne informacije o sadržaju programa, o tome što se od njih očekuje, što će doživjeti i kako se na najbolji mogući način mogu pripremiti za put učenja. Ako svojim sudionicima unaprijed date tu brošuru, pomoći ćete im da se pripreme, potaknut ćete njihovu radoznalost i omogućiti im da izraze svoja očekivanja.

ODJELJAK 1 VODIČ ZA KORISNIKE

Brošura za sudionike

Što treba sadržavati ta brošura? 1. Uvodna poruka: Poželite im dobrodošlicu u program, navedite koliko vremena će programske aktivnosti trajati, tko organizira program, koliko ima sudionika, iz kojih zemalja i sa kakvim religijskim uvjerenjima dolaze, te naglasite važnost njihovog sudjelovanja za uspjeh programa. 2. Ciljevi: Navedite što se očekuje da će se postići na kraju programa. Uvrstite ranije navedene SMART ciljeve. 3. Program rada: Navedite vremenski okvir za svaku sesiju. Pobrinite se da uvrstite i vrijeme za pauze, obroke, slobodno vrijeme i izlete. 4. Objašnjenje sesija: Navedite ukratko o čemu su sesije, kako se sudionici mogu pripremiti za njih i uvrstite bilo koju drugu logičnu informaciju koja je nužna za svaku sesiju. 5. Dnevnik učenja: Objasnite sudionicima da će, kao dio ovog putovanja na kojem se uči, biti zamoljeni da vode dnevnik ili neku vrstu putopisa - Dnevnik učenja - koji odražava njihove utiske i iskustva stečena na tom putu. 6. Praktične informacije: Ako se radi o ljetnom kampu ili radionici, pobrinite se da ih informirate o mjestu održavanja, vremenskim prilikama, vrsti odjeće koju trebaju ponijeti, kao i o svim onim nužnim stvarima koje će imati na raspolaganju a to su, naprimjer, javna telefonska govornica, zelene površine, pristup Internetu. U slučaju školskog programa, potrudite se da im date informacije o mogućim ekskurzijama i tipu aktivnosti koje ćete organizirati izvan škole, ako naravno imate tu namjeru. Pobrinite se da vaša brošura bude privlačna sudionicima i da su informacije koje im pružate jasne i koncizne.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Što da radim ako … U ovom odjeljku naći ćete preporuke o tome što uraditi kada se suočite sa posebnim izazovima ili problemima u implementaciji programa obrazovanja o etici. Hipotetični slučajevi koji su navedeni dalje u tekstu, kao i preporuke o tome što uraditi, nastali su kao rezultat iskustava stečenih tijekom probnih radionica, ali i problema koji su se javljali tijekom procesa nastajanja priručnika Učiti živjeti zajedno. Uvijek postoji vjerojatnoća da će se javiti neka problematična situacija. To onda traži pripremu facilitatora kao i njegovu intervenciju koja treba biti urađena na jedan pozitivan, ali, istodobno, i emocionalno inteligentan način. Pozivamo vas da prođete kroz sljedeće slučajeve i razmislite o tome kako bi ove situacije mogle utjecati na vaš rad kao facilitatora.

Što da radim ako…

nemam religijski raznovrsnu grupu Želim izgraditi svijest o religijskoj raznolikosti i promovirati vrijednosti koje omogućavaju uvjete za suživot sa ljudima koji pripadaju različitim religijama, međutim, nemam religijski raznovrsnu grupu, a ni u mom gradu nema mnogo religijske raznolikosti.

Priručnik Učiti živjeti zajedno napravljen je da bi se koristio sa sudionicima različitih religijskih pripadnosti. Međutim, ako nemate religijski raznoliku grupu, vi i dalje možete koristiti ovaj priručnik kako biste svojim sudionicima izgradili svijest o drugim religijama ili radili na pitanjima kulture. Razmotrite ove korisne preporuke:

potrudite se da sudionici dožive drugačija religijska uvjerenja tako što ćete primijeniti ‘aktivnosti utemeljene na iskustvu’. Tako, naprimjer, možete provesti aktivnost ‘Međureligijske posjete’, koja je opisana na stranici 80, kako biste vaše sudionike upoznali sa drugačijim uvjerenjima i razmatrali njihovo razumijevanje i predodžbe.

Pozovite goste – pripadnike drugih religija – u Međureligijski kafe, ili na diskusije tijekom kojih vaši sudionici mogu sa njima razgovarati i tako učiti.

Koristite filmove koji prikazuju pravo na izražavanje vjerskih uvjerenja. Razgovarajte sa sudionicima o njihovim idejama i razmišljanjima nakon filma. Kao dio njihovog samoocjenjivanja, zamolite sudionike da se sastanu sa nekim tko ima drugačija religijska uvjerenja od njih samih, i da iz toga nešto nauče. Koristite fotografije koje prikazuju običaje drugih religija i istražite njihovu funkciju i značenje. Formirajte grupu facilitatora koji dolaze iz različitih religijskih okruženja.

Istražite bilo kakve razlike i sličnosti unutar religijske grupe koja je zastupljena – ima li u grupi više različitih denominacija ili etničkih pripadnosti. Razgovarajte kako te razlike oblikuju religijski identitet sudionika.

želim sa grupom obrađivati društvena a ne religijska pitanja

Zanima me korištenje priručnika Učiti živjeti zajedno, ali ne želim razgovarati o pitanjima religije. Željela bih razgovarati o društvenim problemima koji su relevantniji za moju regiju.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

To vas ne treba sprečavati da koristite ovaj priručnik kao model koji će vam poslužiti da se pozabavite drugim tipovima sukoba i razlika. Učiti živjeti zajedno bi se mogao koristiti u rješavanju svih pitanja čiji uzrok leži u nedostatku poštovanja i razumijevanja među ljudima. Mi, međutim, preporučujemo da ovaj priručnik koristite sa međureligijskim grupama, čak i ako glavna tema nije vjersko razumijevanje, jer će to pomoći stvaranju veza među sudionicima i promoviranju međureligijske suradnje.

ODJELJAK 1 VODIČ ZA KORISNIKE

Program Učiti živjeti zajedno osmišljen je s ciljem da mlade ljude uključi u transformaciju nepravde i nasilnih sukoba, sa naglaskom na sukobima koji su potaknuti vjerskim razlikama. Ovaj pristup ima za cilj razumijevanje različitosti iz brojnih perspektiva, ali fokus je uglavnom na vjerskim razlikama.

Evo nekoliko korisnih preporuka:

Odaberite društvenu temu kojom ćete se baviti (naprimjer, nasilje među mladima, pitanja raseljavanja, migracije, sukobi oko resursa, ili diskriminacija utemeljena na pitanju jednakosti spolova).

Koristite prvi modul, Razumjeti sebe i druge, kako biste naglasili kulturalnu raznolikost ili razlike u načinima mišljenja; predrasude i stereotipe kulturalnih i društvenih grupa; i važnost uvažavanja drugih, tko god da su oni. Temi koju ste odabrali prilagodite drugi modul, Mijenjati svijet zajedno, i naglasite kako to pitanje utječe na odnose među ljudima i na njihovu individualnu i kolektivnu odgovornost da djeluju. Pustite sudionike da otkriju da mogu biti dio rješenja, a ne dio problema.

Da biste vidjeli kako je priručnik Učiti živjeti zajedno korišten kako bi se obradilo pitanje raseljavanja i nasilnih situacija, pogledajte tekstove pod naslovom ‘Radionica u Ekvadoru’ na stranici 210, ‘Radionica u El Salvadoru’ na stranici 213, i ‘Radionica u Panami’ na stranici 216.

u mojoj grupi postoje tenzije zbog religijskih razlika

Želim predstaviti priručnik Učiti živjeti zajedno jednoj religijski raznolikoj grupi. Međutim, neke od religijskih grupa imaju veoma nasilnu prošlost pa se među sudionicima javljaju konfrontacije.

Priručnik Učiti živjeti zajedno pomaže stvaranju svijesti o potrebi uzajamnog razumijevanja i otvaranja prema drugima koji su drugačiji. Njegov cilj je graditi mostove povjerenja, te kod sudionika programa njegovati stavove o pomirenju. Dakle, Učiti živjeti zajedno bi trebao biti u stanju riješiti vrstu izazova koji je gore opisan. Evo nekoliko korisnih preporuka:

provedite više vremena na prvom modulu, Razumjeti sebe i druge, kako biste stvorili sigurno okruženje za interakciju među sudionicima. Naglasite važnost naše zajedničke humanosti i bogatstva raznolikosti. To će vam omogućiti da stvorite osjećaj povezanosti kod sudionika. Preispitajte stereotipe i predrasude sudionika koristeći ‘metodologije utemeljene na iskustvu’, koje im omogućavaju da dožive i vide kako drugi žive i misle.

Stvarajte prostor za dijalog i razmjenu mišljenja. Naglašavajte važnost otvorenosti prema drugim gledištima i stavovima.

Koristite aktivnosti u kojima se sudionici moraju postaviti u poziciju drugoga, te im omogućite da razmišljaju o vlastitim osjećanjima kao i osjećanjima drugih.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Skupa sa sudionicima razradite sukob među religijskim grupama, te pri tome saslušajte sve stavove i istražite obrasce i povijest sukoba, ljude koji su u njega bili uključeni, odnose koji su bili pogođeni tim sukobom, kao i budućnost samog sukoba. Pustite ih da razmišljaju o sukobu i o tome kako je ukorijenjen u našu nemogućnost da uspostavimo odnos spram drugih, i u naš propust da razumijemo i poštujemo jedni druge. Ako sudionici pokažu da nimalo ne poznaju povijest i uzroke sukoba, iskoristite to da istražite predrasude koje oni usprkos tom neznanju imaju. Koristite studije pojedinačnog slučaja, članke, filmove i pjesme o transformaciji sukoba u drugim regijama, i otvorite diskusiju u kojoj se mogu povući paralele sa vlastitim kontekstom sudionika. Predstavite slučajeve ljudi koji rade na postizanju uzajamnog razumijevanja među različitim religijskim grupama i pustite sudionike da diskutiraju i razmišljaju o tom radu.

Pustite sudionike da razmišljaju o njihovom osobnom sukobu sa onima koji pripadaju drugoj religijskoj grupi i dajte im vremena za aktivnosti u paviljonu Mir počinje sa mnom, koji se nalazi u modulu Mijenjati svijet zajedno.

Formirajte grupu facilitatora koji predstavljaju religijsku raznolikost grupe, kako bi stvorili uravnoteženu atmosferu i neutralizirali pristranosti u diskusijama i u radu sa sudionicima. Ako želite da dobijete neke ideje za korištenje priručnika Učiti živjeti zajedno u kontekstu vjerskog nasilja i sukoba, možete pročitati izvješće sa radionice koja je održana u Izraelu a koje nosi naslov Massa – Massar (Putovanje – Put). Izvješće je dostupno na sljedećoj Internet-stranici: http://www.arigatou.children.mm/file/massa-massar-report.pdf

u grupi imam sudionike koji su izloženi nasilju

Moja grupa sudionika se svakodnevno suočava sa nasiljem i dio su manjinske grupe koja je isključena iz društva. Priručnik Učiti živjeti zajedno može se koristiti sa grupama iz različitog socijalnog, ekonomskog i kulturnog miljea. Djeca i mladi koji su bili, ili su još uvijek, izloženi nasilju, trebaju priliku da ojačaju svoje samopouzdanje i budu osposobljeni za bolje snalaženje i opstanak u takvim situacijama, te da na pozitivan način doprinesu mirnom razrješenju. Evo nekoliko korisnih preporuka:

Istaknite paviljon Priznati sebe u odnosu na druge u modulu Razumjeti sebe i druge.

Stvorite prostor sudionicima da jačaju svoje samopouzdanje i samopoštovanje kroz aktivnosti koje ih potiču da koriste svoju kreativnost, da sudjeluju, i da komuniciraju sa drugima, a da pri tom drugi o njima ne donose sudove ni zaključke. Pobrinite se da se čuje glas manjinskih grupa, ali i da one osjećaju da ih drugi slušaju.

Pripremite aktivnosti koje sudionicima pomažu da sagledaju uzroke nepravde u svojim društvima i potrebu da se osposobe kako bi pomogli u pronalaženju mirnog rješenja situacije. Koristite aktivnosti koje jačaju njihovo kritičko razmišljanje i sposobnosti rješavanja problema.

Pomozite sudionicima da otkriju nenasilne alternative za rješavanje društvenih sukoba i nepravde i obučite ih da mirno odgovore na vlastitu situaciju. Možete koristiti filmove koji prikazuju borbu za pravdu, koju su vodile razne vjerske i društvene vođe, ili pozovite u goste organizacije i ljude koji rade sa pokretima za nenasilan otpor.28 28

Više informacija o resursima, igrama i medijima o nenasilnom sukobu možete pronaći u tekstu A Force More Powerful koji je dostupan na http://www.aforcemorepowerful.org

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Da biste stekli još ideja o tome kako koristiti priručnik Učiti živjeti zajedno u ovakvom okruženju, pogledajte tekstove pod nazivom ‘Radionica u Tanzaniji’ na stranici 207, te ‘Radionica u El Salvadoru’ na stranici 213.

teme radionice izazivaju uznemirenost kod sudionika.

ODJELJAK 1 VODIČ ZA KORISNIKE

Pomozite sudionicima da se osvrnu na svoje osobne konflikte ili nasilne situacije i dodijelite dodatno vrijeme za aktivnosti u paviljonu Šetnja pomirenja u Modulu Mijenjati svijet zajedno.

Teme, sesije ili aktivnosti radionice uzrokuju kod sudionika uznemirenost i nelagodu, te ih sprečavaju da u potpunosti sudjeluju u radu radionice. Priručnik Učiti živjeti zajedno napravljen je da bi se obrađivala veoma osobna pitanja: identitet, vrijednosti i kultura. Program će, stoga, primoravati sudionike da razmišljaju o osobnim predrasudama, pristranosti i iskustvima – da pogledaju u vlastitu dušu i emocije. Nadamo se da će ovaj proces voditi usvajanju pozitivnih stavova. Evo nekih korisnih preporuka:

Ako sudionici žele ili osjećaju potrebu da sa drugima podijele svoja osjećanja, omogućite im to i saslušajte ih. Pričajte ‘u četiri oka’ sa sudionicima koji su potreseni, dajte im do znanja da je uredu osjećati se tako kada je riječ o temi koja se obrađuje. Upitajte sudionike što ih tako uznemirava i zašto su time toliko povrijeđeni.

Ako sudionik opisuje ozbiljnu, i po život opasnu situaciju, pobrinite se da razgovarate sa njim nakon radionice, ili određene aktivnosti, i pomozite da dobije pomoć ili pronađe rješenje problema.

Ako sudionik iskaže psihičku uznemirenost usred sesije, budite suosjećajni. Pitajte što se dešava, dopustite mu i omogućite da izrazi svoja osjećanja, a ostale sudionike zamolite da saslušaju i pokušaju razumjeti osjećaje te osobe. Pomozite sudionicima da se smire koristeći metodu dubokog disanja, tihe molitve, pjevanja ili ih samo pustite da leže.

Pripremite neke aktivnosti koje im dopuštaju da urade nešto kreativno kako bi se izrazili, kao naprimjer, slikanje ili crtanje.

Ako vam sudionici kažu neke stvari u povjerenju, potrudite se da to ispoštujete i opravdate ukazano povjerenje.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Moduli za učenje Modul 1: Razumjeti sebe i druge Modul 2: Mijenjati svijet zajedno

ODJELJAK 2 MODULI ZA UČENJE

Odjeljak 2

Vizija Međureligijskog vijeća za obrazovanje o etici

Mi zamišljamo svijet u kojem su djeca osposobljena razvijati svoju duhovnost prihvaćajući etične vrijednosti, učeći živjeti u solidarnosti sa ljudima drugačijih religija i civilizacija i gradeći vjeru u ono što ljudi nazivaju Bog, Konačna stvarnost ili Božanska prisutnost.

Osposobljavanje mladih da mijenjaju svijet Paviljoni, koji se nalaze u dva Modula za učenje, vodit će sudionike na međureligijskom i interkulturalnom putovanju koje ih osposobljava da grade mostove povjerenja i mijenjaju svijet. Kroz programske aktivnosti sudionici će učiti o vrijednosti njegovanja odnosa sa ljudima koji su drugačiji od njih samih. Postat će svjesni važnosti razvoja svog vlastitog bića i svojih odnosa sa drugima, te jačanja etičnih vrijednosti u svojim životima. Na tom putovanju, oni će se suočiti sa izazovima u razumijevanju svijeta i ljudi oko njih, izazovima koji će im pomoći da, kao građani svijeta, preuzmu individualnu i kolektivnu odgovornosti. Sudionici će se, također, osvrnuti na vlastita iskustva, povezivati različite vrijednosti i postati spremniji da mijenjaju sami sebe i svoje neposredno okruženje. Kroz ugodno druženje i osjećaj ispunjenosti koji donosi zajednički rad, pronaći će miroljubiv način mijenjanja svog svijeta. Prvi modul, Razumjeti sebe i druge, fokusira se na pojedinca i njegov identitet. On pomaže sudionicima programa da otkrivaju sličnosti, ali, isto tako, i razlike između njih samih i ljudi koji pripadaju drugim vjerama i kulturama. Vidjet će sebe iz perspektive drugih i naučit će da prihvaćaju druge sa suosjećanjem, da razumiju i poštuju njihova osjećanja, uvjerenja i način življenja. Na kraju ovog prvog modula, sudionici će se osvrnuti i na svoju individualnu odgovornost djelovanja na miroljubiv i suosjećajan način. To će im pomoći da njeguju i razvijaju svoju duhovnost. Drugi modul, Mijenjati svijet zajedno, razmatra važnost povezivanja sa drugima u procesu promjene. On sudionike vodi na putovanje na kojem mogu analizirati uzroke društvenih sukoba, nasilja i nepravde, dok istodobno stječu sposobnost pronalaženja mirnog rješenja tih problema. Na tom putovanju će, također, otkriti da, postižući unutarnji mir, oni mogu razviti stav pomirenja koji može pomoći da se sa drugima grade mostovi povjerenja. Na kraju drugog modula, djeca i mladi bit će motivirani da rade zajedno sa drugima, kako bi na etičan način odgovorili na potrebu za transformacijom u svojim društvima. U svakom modulu bi facilitatori trebali odrediti koji su to paviljoni na koje se treba fokusirati, kao i kojim redom će ih se obrađivati.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Modul 1 Razumjeti sebe i druge

KLJUČNA RIJEČ: UZAJAMNO POŠTOVANJE

Uzajamno poštovanje raste s većim uzajamnim razumijevanjem i uvažavanjem razlika i sličnosti.

Put ka razumijevanju sebe i drugih

Priznati sebe u odnosu na druge

Uvažavati različitost

Postaviti se u poziciju drugih

Možemo li bar biti u dobrim odnosima?

Odgovoriti na potrebe uzajamnog razumijevanja Zajednička humanost

Kroz paviljone u Modulu 1, sudionici mogu učiti o sebi, u odnosu na druge. Naučit će da prihvate razlike sa drugima, a otkrit će ono što nam je svima zajedničko. Idući raznim stazama, sudionici će biti u mogućnosti sagledati kako se njihov identitet oblikuje njihovim korijenima, njihovim odnosima s obitelji, prijateljima i ljudima koji ih okružuju. To će im putovanje pomoći da uvažavaju različitost, preispitaju svoje predrasude i priznaju potrebu da shvaćaju i poštuju druge ljude. Kao facilitator, izaberite koje paviljone želite posjetiti, te planirajte putovanje vaše grupe ka Razumijevanju sebe i drugih.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Aktivnosti u ovom paviljonu pomažu sudionicima da sagledaju svijet u kojem živimo. Sudionici će tu naučiti više o drugima, te otkriti različitost i bogatstvo u drugim ljudima. Ova im staza omogućava da odrede što je to što nas čini različitima i da uvažavaju tu različitost bez pribjegavanja predrasudama.

ODJELJAK 2 MODULI ZA UČENJE

Uvažavati različitost

Predložene aktivnosti

Razmjena slika sa drugima, stranica 70. Crtanje mape, stranica 76.

Posegni za zvijezdama, stranica 77.

Međureligijske posjete, stranica 80. Usporedi to, stranica 82.

Večer kulture, stranica 83.

Kviz – Što znam o drugim religijama?, stranica 112. Prije nego krenete dalje, ocijenite što su sudionici naučili, a to ćete postići korištenjem jednog ili više modela za evaluaciju. Vidi Odjeljak 3, Praćenje napredovanja.

Priznati sebe u odnosu na druge Aktivnosti u ovom paviljonu pomoći će sudionicima da podrobno sagledaju sami sebe i način na koji se odnose prema drugima. Oni će priznati vlastiti identitet i učiti kako poštovati svačije pravo na identitet. Sudionici će, također, otkriti svoju povezanost sa drugima i način na koji se njihov identitet formira kroz odnose i iskustva sa njima.

Predložene aktivnosti

Stablo mog života, stranica 65.

Dijeljenje osobnih iskustava sa drugima, stranica 67. Posegni za zvijezdama, stranica 77. Usporedi to, stranica 82.

Večer kulture, stranica 83.

Priča o Bobiju, stranica 103.

Oslikavanje majica, stranica 109. Prije nego krenete dalje, ocijenite što su sudionici naučili, a to ćete postići korištenjem jednog ili više modela za evaluaciju. Vidi Odjeljak 3, Praćenje napredovanja.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Zajednička humanost Kroz aktivnosti u ovom paviljonu sudionici će otkriti da, usprkos našim razlikama, svi mi dijelimo zajedničku humanost. Sudionici će tragati za svojim unutarnjim bićem i slušat će priče drugih kako bi im pomogle da se međusobno povezuju. Otkrit će potrebu zajedničke odgovornosti za ljudska bića.

Predložene aktivnosti:

Pričanje priča, stranica 74.

Posegni za zvijezdama, stranica 77. Bubnjarski krugovi, stranica 79.

Radosno uvažavanje, stranica 105. Prije nego krenete dalje, ocijenite što su sudionici naučili, a to ćete postići korištenjem jednog ili više modela za evaluaciju. Vidi Odjeljak 3, Praćenje napredovanja.

Možemo li bar biti u dobrim odnosima? Aktivnosti u ovom paviljonu će pomoći sudionicima da nauče i cijene što znači poštovati druge. Oni će preispitivati svoje stavove, način razmišljanja i ponašanje, te naučiti da vide i gledaju druge mimo razlika, predrasuda i stereotipa.

Predložene aktivnosti

Priče za dušu, stranica 73.

Ono iza čega ja stojim, stranica 78. Etična banka, stranica 87.

Fokus grupa o poštovanju, stranica 95. Međureligijski kafei, stranica 96. Priča o Bobiju, stranica 103.

Međureligijski dijalozi, stranica 122. Prije nego krenete dalje, ocijenite što su sudionici naučili, a to ćete postići korištenjem jednog ili više modela za evaluaciju. Vidi Odjeljak 3, Praćenje napredovanja.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Aktivnosti u ovom paviljonu vode sudionike da uvide svoje predrasude i porade na njima kako bi bolje razumjeli jedni druge. Ovaj paviljon vodi ka procesu samopreispitivanja i duhovnog buđenja za potrebe i osjećanja drugih. On će ojačati duhovnost sudionika kao i njihovu sposobnost da suosjećaju sa drugima.

ODJELJAK 2 MODULI ZA UČENJE

Postaviti se u poziciju drugoga

Predložene aktivnosti

Tvoja silueta je i moja silueta, stranica 69. Međureligijske posjete, stranica 80.

Korištenje dramatizacije, stranica 85.

Korištenje studija pojedinačnih slučajeva, stranica 86. Prije nego krenete dalje, ocijenite što su sudionici naučili, a to ćete postići korištenjem jednog ili više modela za evaluaciju. Vidi Odjeljak 3, Praćenje napredovanja.

Odgovoriti na potrebe uzajamnog razumijevanja U ovom paviljonu sudionici rade na svom cilju da druge više poštuju i bolje razumiju. Aktivnosti u ovom paviljonu se nadograđuju na otkrića koja su se desila tijekom samog putovanja i obilježavaju početak novog koje se zove ‘raditi zajedno da promijenimo svijet’.

Predložene aktivnosti:

Međureligijski kafei, stranica 96. Pravljenje filma, stranica 110.

Kampanje međureligijskog učenja, stranica 117. Školska razmjena, stranica 118. Tematski tjedni, stranica 119.

Kampanje za prava djeteta, stranica 120. Međureligijski dijalozi, stranica 122.

Prije nego krenete dalje, ocijenite što su sudionici naučili, a to ćete postići korištenjem jednog ili više modela za evaluaciju. Vidi Odjeljak 3, Praćenje napredovanja.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Modul 2 Mijenjati svijet zajedno KLJUČNA RIJEČ: POMIRENJE

Pomirenje nije samo oblik liječenja kada stvari krenu pogrešnim putem, ono je i orijentacija u rješavanju neizbježnih problema, razlika i sukoba zajedničkog života.

Nedostatak uzajamnog poštovanja

Sukobi, nasilje i nepravda oko mene

Raditi zajedno da promijenimo svijet

Nenasilne alternative Gradnja mostova povjerenja

Šetnja pomirenja Mir počinje sa mnom

Nadovezujući se na prethodno putovanje ‘Razumjeti sebe i druge’, ovo putovanje motivira sudionike da grade mostove povjerenja i rade zajedno, tako da svaki od njih može doprinijeti izgradnji mira u vlastitoj sredini. Sudionici će otkriti da se nepravda i nasilje dešavaju kada ne poštujemo jedni druge, te da je u radu sa drugima često potreban stav pomirenja. Taj stav pomirenja potiče i pomaže sudionicima da obnove narušene odnose, da nađu unutarnji mir i ispune svoju individualnu i kolektivnu odgovornost. Kao facilitator, odaberite paviljon koji želite posjetiti i planirajte putovanje vaše grupe kako biste zajedno mijenjali svijet.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Ovaj paviljon pokazuje da su sukobi unutar ljudskih odnosa normalni, ali i da se mogu razriješiti na miroljubiv način, kroz konstruktivnu promjenu. Sudionici će istražiti kako propust da poštujemo i razumijemo jedni druge može izroditi nasilje, nepravdu i povredu ljudskog dostojanstva.

ODJELJAK 2 MODULI ZA UČENJE

Šta se desi kad ne poštujemo jedni druge?

Predložene aktivnosti:

Vrijeme je za film, stranica 71.

Učiti iz životnih priča, stranica 72.

Nčiti iz životnih priča, stranica 75.

Kakav bi svijet bio da…, stranica 104.

Tisuću papirnih ždralova, stranica 107 Otoci koji iščezavaju, stranica 114.

Prije nego krenete dalje, ocijenite što su sudionici naučili, a to ćete postići korištenjem jednog ili više modela za evaluaciju. Vidi Odjeljak 3, Praćenje napredovanja.

Razumijevanje sukoba, nasilja i nepravde oko mene Ovaj paviljon navodi sudionike da shvate korijene i posljedice sukoba, nepravde i nasilnih situacija oko njih. Sudionici će istraživati ponašanje i djela ljudi, te učiti o sposobnosti čovjeka da stvara, uništava i mijenja.

Predložene aktivnosti:

Vijeme je za film, stranica 71.

Korištenje uloga, dramatizacija, stranica 85.

Korištenje studija pojedinačnih slučajeva, stranica 86. Dileme, stranica 89.

Okrugli stolovi, stranica 97. Debate, stranica 98.

Tisuću papirnih ždralova, stranica 107. Prije nego krenete dalje, ocijenite što su sudionici naučili, a to ćete postići korištenjem jednog ili više modela za evaluaciju. Vidi Odjeljak 3, Praćenje napredovanja.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Mir počinje sa mnom Ovaj paviljon pomaže sudionicima da razmišljaju o tome kako njihovi stavovi često mogu doprinijeti nasilju i nepravdi. U isto vrijeme, postat će svjesniji svoje odgovornosti da mijenjaju te stavove. Sudionici će promatrati svoje unutarnje ja i razmišljati o svojim odnosima sa drugima. Bit će u mogućnosti njegovati svoje unutarnje biće dok istodobno jačaju vlastitu sposobnost da mijenjaju svijet.

Predložene aktivnosti:

Bubnjarski krugovi, stranica 79.

Meditirati o sebi – tiho putovanje, stranica 99. Radosno uvažavanje, stranica 105. Mandale, stranica 106.

Tisuću papirnatih ždralova, stranica 107. Bojenje majica, stranica 109. 50

Prije nego krenete dalje, ocijenite što su sudionici naučili, a to ćete postići korištenjem jednog ili više modela za evaluaciju. Vidi Odjeljak 3, Praćenje napredovanja.

Nenasilne alternative U ovom paviljonu sudionici će biti inspirirani i steći će sve što im je potrebno da na miroljubiv način odgovore na situacije koje pogađaju njihov vlastiti identitet i prava. Oni će otkrivati nenasilne alternative i učiti o pokretima nenasilnog otpora koji se bave pitanjem nepravde i nasilja. Razmišljat će o važnosti izgradnje mira s ciljem promjene u zajednici, društvu i svijetu.

Predložene aktivnosti: Izleti, stranica 84.

Etična banka, stranica 87.

Rješavanje problema u šest koraka, stranica 91. Mirovne vijesti, stranica 93.

Vjerske i društvene vođe, stranica 101. Prije nego krenete dalje, ocijenite što su sudionici naučili, a to ćete postići korištenjem jednog ili više modela za evaluaciju. Vidi Odjeljak 3, Praćenje napredovanja.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Ovaj će paviljon pomoći sudionicima da cijene pomirenje kao sredstvo za ponovnu uspostavu narušenih odnosa. Oni će izgrađivati svoje unutarnje ja, učiti da slušaju druge, da oproste, da liječe i da obnavljaju. Ova staza će im omogućiti da uvide humanost drugog, da priznaju bol koju su nanijeli drugima, ili koju su drugi nanijeli njima, kao i potrebu da traže i daju oprost.

ODJELJAK 2 MODULI ZA UČENJE

Šetnja pomirenja:

Predložene aktivnosti:

Priče za dušu, stranica 73.

Pričanje priča, stranica 74.

Rješavanje problema u šest koraka, stranica 91. Vjerske i društvene vođe, stranica 101. Zašto me to boli?, stranica 102.

Prije nego krenete dalje, ocijenite što su sudionici naučili, a to ćete postići korištenjem jednog ili više modela za evaluaciju. Vidi Odjeljak 3, Praćenje napredovanja.

Gradnja mostova povjerenja U ovom paviljonu sudionici će raditi sa drugima kako bi izgradili mostove povjerenja i pomirili razlike. Ta aktivnost će, također, ojačati njihove sposobnosti komuniciranja i slušanja. Sudionici će raditi zajedno, i sa drugima, da ostvare zajedničke ciljeve dok ocjenjuju i istražuju svoje sposobnosti da mijenjaju svoja društva.

Predložene aktivnosti:

Korištenje dramatizacije, stranica 85.

Rješavanje problema u šest koraka, stranica 91. Međureligijski kafei, stranica 96. Pravljenje filma, stranica 110. Lopta u zraku, stranica 115.

Izrada projekata, stranica 121.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Raditi zajedno na mijenjanju svijeta Nakon što su prošli kroz paviljone ovog modula sudionici će biti motivirani i posjedovati sve što im je nužno da počnu mijenjati svoj neposredni svijet. Bit će spremniji raditi sa drugima kako bi mijenjali situaciju oko sebe, donoseći mir i promjenu u svoja društva, a odatle i u svijet.

Predložene aktivnosti:

Učenje kroz uslugu, stranica 116.

Kampanje međureligijskog učenja, stranica 117. Tematski tjedni, stranica 119.

Kampanje za prava djeteta, stranica 120. Izrada projekata, stranica 121.

Prije nego krenete dalje, ocijenite što su sudionici naučili, a to ćete postići korištenjem jednog ili više modela za evaluaciju. Vidi Odjeljak 3, Praćenje napredovanja. 52

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Praćenje napredovanja Priručnik Učiti živjeti zajedno ima jasne ciljeve i zadatke. On nastoji motivirati mlade ljude da rade zajedno kako bi napravili promjenu u društvu. Da bi se taj cilj postigao, važno je pratiti i ocjenjivati učinak vašeg programa. Temeljna metoda među metodama ocjenjivanja koje se predlažu u ovom odjeljku jeste Dnevnik učenja.

ODJELJAK 3 PRAĆENJE NAPREDOVANJA

Odjeljak 3

Dnevnik učenja ‘Brošura za sudionike’, koja je ranije opisana na stranici 37, obavještava sudionike programa da će se od njih očekivati da vode svoj Dnevnik učenja. U tom smislu, svaki sudionik će dobiti, ili bi trebalo da je sa sobom već donio, jednu svesku koju će koristiti tijekom svih svojih aktivnosti i modula. To je privatni dnevnik, svaki sudionik bi ga trebao koristiti na svakoj programskoj sesiji i u njega upisivati svoja iskustva i osjećanja. Namjena Dnevnika učenja jeste ojačati proces razmišljanja o samom sebi. Dnevnik treba popunjavati nakon sesije, kada su sudionici sami i imaju vremena za razmišljanje. Vođenje osobnog Dnevnika učenja predstavlja ključni element programa Učiti živjeti zajedno i, ako je to moguće, sudionici bi ga trebali koristiti na kraju svake programske aktivnosti. U procesu interkulturalnog i međureligijskog učenja, Dnevnik učenja može pomoći sudionicima da vide i izvan okvira svojih predrasuda, i da prodube svoje shvaćanje različitosti. Ovaj proces ponekad zahtijeva ‘zaboravljanje naučenog’, ili otklon od onoga što je prethodno naučeno i od onog što su smatrali ispravnim. Stoga, Dnevnik učenja mora biti privatna stvar svakog sudionika, a može se podijeliti sa drugima samo dobrom voljom samog njegovog autora. Dati djeci priliku da imaju uzajaman odnos sa samim sobom, da se pitaju zašto i kako se stvari dešavaju, prihvatiti ono što znaju, opažaju i dožive, predstavlja ključ razvoja samokritičkog učenja. Pitanja koja navode na razmišljanje (engl. reflective questions) pomažu mladima da izađu izvan okvira vlastitog razumijevanja. Ona dovode u pitanje njihovo viđenje svijeta, te ih motiviraju da ponovno razmisle o vlastitim gledištima i ponašanju. Slijede neki od primjera takvih pitanja i izjava koji se mogu uvrstiti u Dnevnik učenja: Što sam naučio iz ovog iskustva?

Jesu li se moje predstave promijenile? Ako jesu, zašto?

Je li nešto pošlo krivim putem? Zašto? Kako bih to mogao popraviti? Kako mogu prevladati tu situaciju? Jedna od stvari koju sam danas naučio o sebi je _________.

Danas sam imao problema pokušavajući da _________, a sutra ću taj problem riješiti tako što ću ________.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Najbolji dio o ________.

Prije sam mislio da _________, a sada smatram da __________.

Danas sam promijenio način na koji ja __________, zbog toga što ____________. Primjeri pitanja ili aktivnosti koje možete predložiti za uvrštavanje u Dnevnik učenja nakon neke aktivnosti su sljedeći:

Što tebi znači poštovanje? Opiši situacije u kojima si iskazao poštovanje prema drugima u svojoj školi, obitelji ili zajednici. Također, razmisli o situacijama kada si pokazao i nepoštovanje prema drugima.

Napiši u svom Dnevniku učenja nešto i o trenucima kada si doživio da drugi ne poštuju tebe. Napiši u svoj Dnevnik učenja dvije obveze koje si voljan ispuniti kako bi imao više poštovanja prema drugima.

Opiši u svom Dnevniku učenja promjenu koju trebaš napraviti u svom životu da bi bio više suosjećajan.

Napiši u svoj Dnevnik učenja jednu stvar koju možeš sada uraditi kako bi pomogao da se riješi situacija oko tebe, a koja šteti uzajamnom razumijevanju.

Metode ocjenjivanja učenja 54

Pet modela za evaluaciju koji se ovdje predlažu osmišljeni su da pomognu djeci i mladim ljudima da: pogledaju unutar sebe i razmišljaju o tome kako su se promijenili tijekom programa,

sagledaju svoje odnose sa drugima i kako su ti odnosi dolazili u pitanje kroz interakciju sa drugima, razmišljaju o tome tko su, a tko žele biti,

sagledaju sami sebe i svoj odnos i interakciju sa svijetom.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Koristite Vršnjački model kao način da pomognete sudionicima da ocijene vlastito učenje

Vršnjački model

ODJELJAK 3 PRAĆENJE NAPREDOVANJA

Ocijenite učenje sudionika!

Mladi u parovima uče jedni od drugih razmjenjujući svoja iskustva i ono što su naučili. Ovaj model stvara zajednički doživljaj učenja i preispituje individualne predrasude o različitim kulturama, društvenom i religijskom podrijetlu. Vršnjaci se mogu organizirati u vršnjačke parove sami, ili uz vašu pomoć kao facilitatora. Idealno rješenje je da parovi budu sastavljeni od sudionika koji pripadaju različitim vjerama i kulturama.

Primjeri pitanja ili aktivnosti koji se mogu koristiti ili primjenjivati Možete mnogo naučiti jedno od drugog. Tijekom sljedećih 20 minuta pokušajte bolje upoznati svog vršnjaka sa kojim činite jedan par. Razgovarajte o vašim obiteljima, kulturi, državi, religiji, ali i o drugim temama.

Pričajte sa svojim vršnjakom o tome kako živite, koja su vaša vjerska uvjerenja, te kako ih prakticirate, kao i o tome kako možete obogatiti vaš život. Imate li pitanja koja biste željeli postaviti jedno drugom? Porazgovarajte i o tome što mislite o ovom programu.

Na koncu, zabilježite u vaš Dnevnik učenja ono što ste naučili i doživjeli.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Ocijenite učenje sudionika! Koristite Model dijeljenja vlastitog iskustva sa grupom kao način da pomognete sudionicima da ocijene vlastito učenje.

Model dijeljenja vlastitog iskustva sa grupom Ovo sudionicima pruža priliku da podijele sa grupom ono što uče o sebi, jedno o drugom, i o svijetu. Oni, također, mogu sa grupom podijeliti i svoja razmišljanja o tome što su naučili o poštovanju, pravima i odgovornostima. Ovaj format bi trebao potaknuti sudionike da naprave veze između svojih iskustava. Zamolite sudionike da tijekom tjedna nađu trenutak vremena i podijele sa grupom svoja razmišljanja o tome kako jačaju svoje odnose sa drugima i kako uče da razumiju i poštuju druge.

Primjeri pitanja ili aktivnosti koji se mogu koristiti ili primjenjivati

Hajde da kažemo jedni drugima što je to što je prema našem mišljenju najdragocjeniji dio zadnje sesije ili programa. Zašto si posebno cijenio taj moment?

Što misliš kakva je bila njegova važnost?

Zamisli situaciju u svojoj obitelji, školi ili susjedstvu, koja predstavlja kršenje ljudskih prava ili povredu ljudskog dostojanstva. Misli na ljude koji su dio te situacije i zamisli da si ti jedan od njih. Kaži nam kako bi se osjećao. Kako bi reagirao.

Što se, prema tvom mišljenju, može uraditi da se pomogne riješiti ta situacija? Najzad, zabilježi u svoj Dnevnik učenja ono što si sad naučio i doživio.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Koristite Model ‘Ja i svijet’ kao način da pomognete sudionicima da ocijene vlastito učenje.

Model ’Ja i svijet’

ODJELJAK 3 PRAĆENJE NAPREDOVANJA

Ocijeni učenje sudionika!

Ovaj model pomaže sudionicima da shvate kako njihovo učenje utječe na njihov pogled na svijet i potrebu za društvenom transformacijom. Sagledavanjem problema iz stvarnog života, te analiziranjem individualnih doprinosa općoj situaciji, ova metoda samoocjenjivanja može pomoći da se potaknu konkretne akcije. Sudionici mogu opisati potrebu transformacije i lokalno i globalno, tako što će suosjećati sa onima koji su pogođeni tim problemom, i u isto vrijeme razgovarati o rješenjima i mogućim doprinosima rješavanju problema. Ova metoda pomaže da sudionici stave svoju ‘lokalnu’ situaciju u ‘globalni’ kontekst, i sebe vide kao građane svijeta.

Primjeri nekih pitanja ili aktivnosti koji se mogu koristiti ili primjenjivati:

Pripremite kartu svijeta (njezina veličina je stvar vašeg izbora) i stavite je na istaknuto mjesto. Sudionici odaberu dva mjesta (gradove, države ili regije) koja ne poznaju, ili o kojima bi željeli nešto naučiti. Zabodite pribadače u boji na ta dva mjesta i zamolite sudionike da napišu što bi željeli znati o njima.

Tijekom mjesec dana potražite više informacija o odabranim mjestima. Sudionici bi trebali tražiti po novinama, TV vijestima, Internetu, i zamoliti roditelje i prijatelje da im daju još informacija. Sve je važno: politika, aktualnosti, kultura, raznolikost stanovništva, njihovi vjerski običaji. Svakog tjedna sudionici razmjenjuju informacije koje su prikupili, te dodaju na kartu neke od stvari koje su našli o datim mjestima.

Kada su naučili više o tim mjestima, utvrdite što je to što se čini kao kritična situacija u tom posebnom društvu, nešto što bi trebalo mijenjati, ili nešto što donosi nedaće tom narodu. Zapišite to i zakačite na kartu. Potičite sudionike da razmišljaju o tome kako bi se problem, koji je utvrđen, mogao riješiti. Tko ga može riješiti? Možemo li mi pomoći da se taj problem riješi? Najzad, zabilježite ono što ste naučili i doživjeli u svoj Dnevnik učenja.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Ocijenite učenje sudionika! Koristite Model mentorstva kao način da pomognete sudionicima da ocijene vlastito učenje.

Model mentorstva Sudionici sa svojim uzorima razgovaraju o svojim idejama, strahovima, inicijativama i ciljevima u životu. Ovo je instrument za razmjenu iskustava i poticanje svakog sudionika da unese promjenu u svoje neposredno okruženje. On, također, pomaže sudioniku da razmišlja o iskustvima drugih, a može poslužiti i kao inspiracija za preuzimanje bolje kontrole nad vlastitim životom. Ovaj model, također, omogućava odraslim uzorima da pomognu proces učenja tako što će sudionicima demonstrirati etično ponašanje i stavove.

U grčkoj mitologiji, prijatelji od povjerenja i savjetnici djelovali su kao mentori. U Homerovoj Odiseji, naprimjer, o Odisejevom sinu Telemahu brinuo je Mentor, koji je pomagao da se Telemah odgaja i razvija u smislu odgovornosti za život. 58

Primjeri nekih pitanja ili aktivnosti koji se mogu koristiti ili primjenjivati:

Odredite bar jednu osobu za koju smatrate da bi mogla biti uzor nekim mladim ljudima u vašoj grupi ili objasnite sudionicima što je to uzor, te ih zamolite da imenuju neke osobe iz svoje zajednice koje bi mogle biti njihovi uzori. To bi trebali biti ljudi koji su poštovani, kojima se drugi dive, ali i koji znaju razgovarati sa djecom i omladinom i slušati što oni imaju reći. Pozovite tu osobu, koja je njihov uzor, da posjeti grupu i podijeli neka iskustva i informacije o svom životu, o odnosima sa drugima, i o svom duhovnom životu i uvjerenjima.

Sudionici bi mogli, zauzvrat, da sa tom osobom podijele svoja vlastita iskustva, teške situacije sa kojima se suočavaju, svoja postignuća i etične izazove. Je li im se tijekom posljednjih nekoliko mjeseci desilo nešto što bi željeli podijeliti sa svojim uzorom? Ako je povjerenje između uzora i članova grupe izgrađeno, a grupi se pozvana osoba dopala, zamolite je da redovno posjećuje grupu.

Potaknite sudionike da nađu vlastite uzore izvan programa, osobu koja može ponuditi razumijevanje, mudrost i znanje, i sa kojom sudionik osjeća da mu se vjeruje, da je vođen i potican da ispunjava svoju odgovornost da bude dio oblikovanja boljeg i pravednijeg svijeta.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Koristite Model ‘ Tabela za provjeru’ kao način da pomognete sudionicima da ocijene vlastito učenje.

Model Tabela za provjeru

ODJELJAK 3 PRAĆENJE NAPREDOVANJA

Ocijenite učenje sudionika!

Ovo je skup pitanja za individualno ocjenjivanje učenja. On omogućava sudionicima da se osvrnu na svoje unutarnje ja i, na temelju učenja, pronađu načine da djeluju odgovorno kako bi mijenjali svoje okruženje.

Primjeri nekih pitanja ili aktivnosti koji se mogu koristiti ili primjenjivati Nacrtajte Tabelu za provjeru u svom Dnevniku učenja

MOJA TABELA ZA PROVJERU

Situacija koju bih volio učiniti boljom

Zašto želim tu situaciju učiniti boljom?

Ima li nešto što me u tome sprečava?

Uključuje li to i druge ljude?

Mogu li raditi zajedno sa drugima da tu situaciju učinim boljom?

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Modeli za brzu procjenu ili takozvani modeli “brzog mjerenja temperature” Ovih pet gore navedenih modela služe kao samoevaluacija ili grupna evaluacija za sudionike, a treba ih primjenjivati tijekom napredovanja stazom učenja. Kao facilitator, vi možete povremeno htjeti da saznate kako se stvari razvijaju, kako vaši sudionici napreduju u procesu učenja, a u tu svrhu onda možete koristiti ‘metodu brze procjene na licu mjesta’. Nekoliko korisnih metoda su: Metoda ‘Podignite ruku’: Ako je sudionicima postavljeno pitanje koje traži da oni podignu ruku (bilo da žele govoriti, ili samo podići ruku kao odgovor), iz načina kako drže ruku može se mnogo saznati o njihovom uživanju u učenju ili o stupnju zadovoljstva naučenim. Jesu li su ruke dignute visoko, napola ili nikako? Ovu metodu, također, možete koristiti kada želite ocijeniti je li neka informacija u potpunosti shvaćena. Metoda ‘Anketa’: Podijelite sudionicima anketni listić i zamolite ih da zaokruže tri pridjeva koja, prema njihovom mišljenju, održavaju stupanj njihovog zadovoljstva sesijom. Pokušajte uključiti riječi koje bi vaši sudionici mogli koristiti da izraze svoja osjećanja: briljantno, krasno, fantastično, super, dobro, OK, zabavno, naporno, teško, misaono, provokativno, predugo, dosadno, monotono

divno,

Metoda ‘Ovo mi se dopalo, ovo mi se nije dopalo’: Sudionici stave ruke u prethodno nacrtani krug i navedu jednu stvar koja im se dopala u vezi s prethodnom sesijom, i jednu koja nije. 60

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Ciljevi programa Učiti živjeti zajedno (vidi stranu x) mogu se prevesti u sljedeće stavove i sposobnosti:

Odgovornost za donošenje dobro utemeljenih odluka.

Osjećaj za razlike s drugima.

Otvorenost za pomirenje razlika sa drugima.

Poštovanje prema kulturama i uvjerenjima drugih.

Sposobnost suosjećanja sa drugima.

Sposobnost odgovaranja na teške situacije putem nenasilnih alternativa.

Formulari za ocjenu učinka koji se nalaze u Dodacima, stranice 230-232, temelje se na ciljevima programa Učiti živjeti zajedno. Ti će vam formulari pomoći da mjerite je li program ostvario učinak na znanje, etično ponašanje, stavove i sposobnosti sudionika, ili nije. Zbog kvalitativnih podataka koje treba procijeniti i subjektivnih komponenti koje proizlaze iz evaluacija teško je mjeriti promjene stavova i ponašanja. Ovi formulari će vam samo omogućiti da uvidite jesu li sudionici promijenili svoje percepcije i jesu li voljni djelovati na način koji je miroljubiv i ispunjen poštovanjem prema drugima. Pitanja u tim formularima svrstana su pod tri podnaslova: znanje, stavovi i vještine. Znanje o sebi samom, o drugima i o realnosti svijeta utječe na stavove i ponašanje djece prema sebi i drugim ljudima. To onda vodi ka načinima djelovanja koji mogu biti inkluzivni, suosjećajni i brižni, ili diskriminirajući i sebični. Način na koji se djeca ponašaju i djeluju pod velikim je utjecajem načina na koji se njeguju vrijednosti, ali i prostora koji su im osigurani za interakciju sa drugima. Neka od pitanja odnose se na stereotipe, predrasude i diskriminaciju drugih. Stereotipi uključuju generalizaciju o osobinama članova grupe. Predrasude su stavovi prema članovima grupe utemeljeni samo na njihovom članstvu u toj grupi (mogu biti pozitivni ili negativni), a diskriminacija je pozitivno ili negativno djelovanje prema objektu predrasude. Ova vrsta pitanja će vam omogućiti da ocijenite stavove djece prema sebi i drugima, i korelaciju s njihovim djelovanjem.

ODJELJAK 3 PRAĆENJE NAPREDOVANJA

Ocjena učinka

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Znanje Što ja znam o kulturi, uvjerenjima i načinu mišljenja drugih

Moji odnosi sa drugima i način ponašanja prema drugima

Kako ja djelujem i reagiram na specifične situacije

Stavovi i ponašanje

Upute za korištenje formulara

Vještine

Formulari priloženi u Dodacima, na stranicama od 230. do 232, napravljeni su za korištenje prije i nakon programa Učiti živjeti zajedno.

Na početku programa dajte svakom sudioniku po jedan primjerak formulara (A, B, C) i objasnite im da je svrha ove aktivnosti da bolje upoznaju sebe. Naglasite da, ako ne žele, nije potrebno da upisuju svoje ime na formularima. Zamolite ih da, nakon što ih popune, zadrže formulare u svojim fasciklima ili Dnevniku učenja. Podijelite drugi identičan set formulara na kraju programa i zamolite sudionike da ih popune. Kažite im da je svrha ovih formulara ocijeniti je li bilo nekih promjena u njihovim percepcijama, predstavama i stavovima nakon programa. Zamolite sudionike da, nakon što su ga popunili, spoje ovaj set formulara sa onim prethodnim, koji su popunili na početku. Dajte im i malo vremena da u svoje Dnevnike učenja napišu što se promijenilo u njihovim odgovorima iz prvog i drugog seta. Zamolite ih da vam predaju svoja dva, spojena, seta formulara kada završe sa popunjavanjem. Za svakog sudionika ponaosob usporedite odgovore iz prvog seta formulara sa onima iz drugog (spojite formulare s odgovorima) i ocijenite učinak programa tako što ćete pogledati koje su se promjene dogodile u: Viđenju sebe i drugih.

Znanju koje imaju o drugim kulturama i uvjerenjima. Znanju koje imaju o svojoj društvenoj stvarnosti. Njihovom mišljenju o izjavama u formularu.

Načinu na koji bi djelovali u datim situacijama.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Odjeljak 4

Aktivnosti

Tabela aktivnosti MODUL 1

Razumijeti sebe i druge

Paviljon

Aktivnost Dijeljenje slika sa drugima

Uvažavanje različitosti

Priznati sebe u odnosu na druge

Zajednička humanost

Možemo li bar biti u dobrim odnosima?

Postaviti se u poziciju drugoga

Odgovoriti na potrebe uzajamnog razumijevanja

Metodologija

Stranica

Učenje utemeljeno na iskustvu

Crtanje mape

Učenje utemeljeno na diskusiji

Posegni za zvijezdama

Učenje utemeljeno na diskusiji

Međureligijske posjete

Učenje utemeljeno na iskustvu

Usporedi to

Učenje utemeljeno na diskusiji

Večeri kulture Kviz – Što ja znam o drugim religijama? Stablo mog života

Učenje utemeljeno na iskustvu

Učenje utemeljeno na saradnji

112

Učenje utemeljeno na introspekciji

Podijeliti osobno iskustvo sa drugima Učenje utemeljeno na iskustvu

Posegni za zvijezdama

Učenje utemeljeno na iskustvu

Usporedi to

Učenje utemeljeno na iskustvu

Večeri kulture

Učenje utemeljeno na iskustvu

Priča o Bobiju

Učenje utemeljeno na introspekciji

103

Oslikavanje majica

Učenje utemeljeno na introspekciji

109

Pričanje priča

Bubnjarski krugovi

Učenje utemeljeno na iskustvu Učenje utemeljeno na iskustvu i introspekciji Učenje utemeljeno na introspekciji

Radosno uvažavanje

Učenje utemeljeno na introspekciji

105

Priče za dušu

Učenje utemeljeno na diskusiji

Ono iza čega ja stojim?

Učenje utemeljeno na diskusiji

Etična banka

Učenje utemeljeno na problemu

Fokus grupe o poštovanju

Učenje utemeljeno na diskusiji

Međureligijski kafei

Učenje utemeljeno na diskusiji

Priča o Bobiju

Učenje utemeljeno na introspekciji

103

Međureligijski dijalozi

Učenje utemeljeno na diskusiji

122

Tvoja silueta je i moja

Učenje utemeljeno na introspekciji

Međureligijske posjete

Korištenje studija pojedinačnih slučajeva Međureligijski kafei

Učenje utemeljeno na iskustvu Učenje utemeljeno na iskustvu i problemu Učenje utemeljeno na iskustvu i problemu Učenje utemeljeno na diskusiji

Pravljenje filma

Učenje utemeljeno na iskustvu

110

Kampanje međureligijskog učenja

Učenje utemeljeno na iskustvu

117

Školske razmjene

Učenje utemeljeno na iskustvu

118

Tematski tjedni

Učenje utemeljeno na iskustvu

119

Kampanje za prava djeteta

Učenje utemeljeno na iskustvu

120

Međureligijski dijalozi

Učenje utemeljeno na diskusiji

122

Posegni za zvijezdama

Korištenje dramatizacije

79 74

85 86 96

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

MODUL 2 Paviljon

Što se dešava kad ne poštujemo jedni druge?

Mijenjati svijet zajedno Aktivnost

Metodologija

Vrijeme je za film

Učenje utemeljeno na diskusiji

Učenje iz životnih priča

Učenje utemeljeno na diskusiji

Nepravedne situacije

Učenje utemeljeno na iskustvu

Kakav bi svijet bio kada bi ...

Učenje utemeljeno na introspekciji

104

Tisuću papirnih ždralova

Učenje utemeljeno na introspekciji

107

Otoci koji iščezavaju

Učenje utemeljeno na iskustvu

114

Vrijeme je za film

Debate

Učenje utemeljeno na diskusiji Učenje utemeljeno na iskustvu i problemu Učenje utemeljeno na iskustvu i problemu Učenje utemeljeno na diskusiji Učenje utemeljeno na diskusiji i problemu Učenje utemeljeno na diskusiji

Tisuću papirnih ždralova

Učenje utemeljeno na introspekciji

107

Bubnjarski krugovi

Učenje utemeljeno na introspekciji

Meditiranje o sebi – tiho putovanje

Učenje utemeljeno na introspekciji

Radosno uvažavanje

Učenje utemeljeno na introspekciji

105

Mandale

Učenje utemeljeno na introspekciji

106

Tisuću papirnih ždralova

Učenje utemeljeno na introspekciji

107

Oslikavanje majica

Učenje utemeljeno na introspekciji

109

Izleti

Učenje utemeljeno na iskustvu

Etična banka

Učenje zasnovano na problemu

Rješavanje problema u šest koraka

Učenje utemeljeno na problemu Učenje utemeljeno na iskustvu i problemu

Vjerske i društvene vođe

Učenje v na introspekciji i diskusiji

101

Priče za dušu

Učenje utemeljeno na diskusiji

Pričanje priča

Učenje utemeljeno na introspekciji

Rješavanje problema u šest koraka

91 101

Zašto me to boli?

Učenje utemeljeno na problemu Učenje utemeljeno na introspekciji - i diskusiji Učenje utemeljeno na diskusiji

Korištenje dramatizacije

Učenje utemeljeno na problemu

Rješavanje problema u šest koraka

Učenje utemeljeno na problemu

Međureligijski kafei

Učenje utemeljeno na diskusiji

Učenje utemeljeno na iskustvu

110

Učenje utemeljeno na saradnji

115

Izrada projekata

Učenje utemeljeno na saradnji

121

Međureligijski dijalozi

Učenje utemeljeno na diskusiji

122

Učenje kroz uslugu

Učenje utemeljeno na iskustvu

116

Kampanje međureligijskog učenja

Učenje utemeljeno na iskustvu

117

Tematski tjedni

Učenje utemeljeno na iskustvu

119

Kampanje za prava djeteta

Učenje utemeljeno na iskustvu

120

Izrada projekata

Učenje utemeljeno na saradnji

121

Korištenje dramatizacije Razumijevanje sukoba, nasilja i nepravde oko mene

Mir počinje sa mnom

64 Nenasilne alternative

Šetnja pomirenja

Korištenje studija pojedinačnog slučaja Dileme Okrugli stolovi

Mirovne vijesti

Vjerske i društvene vođe

Izgradnja mostova Pravljenje filma povjerenja Lopta u zraku

Raditi zajedno na mijenjanju svijeta

Stranica

85 86 89 97 98

102

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Potaknuti sudionike da razmišljaju o vlastitom životu i identitetu i da priznaju jedinstven identitet drugih.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Stablo mog života

Rezultati: Sudionici su više svjesni sebe i vlastitog identiteta. Dijeleći sa drugima svoja stabla života, oni, također, postaju svjesni života i identiteta drugih, koliko god da se u prvi mah oni čine sličnim ili različitim od njihovog. Materijali: Prazan papir za crtanje, bojice ili markeri.

Aktivnost Dajte svakom sudioniku list papira i nekoliko bojica, te ih zamolite da nacrtaju stablo na kojem će predstaviti sebe. Kada završe, zamolite ih da razmisle o osobnim informacijama koje bi željeli napisati oko stabla. Na ploči ili velikom komadu papira napravite spisak njihovih prijedloga, koje kasnije mogu iskoristiti i stavljati na svoja stabla. Evo nekih stvari koje bi oni mogli predložiti: Tu živim.

Tu sam ranije živio. Članovi obitelji. Prijatelji.

Škola, uključujući ime škole i razred. U čemu sam dobar.

Ovo je ono što volim raditi. Ovo me usrećuje.

Ovo me rastužuje.

Ovo je ono u što vjerujem.

Kad odrastem, želim biti…

Ovo je moja obitelj

Ovdje rastem

Ovo je ono u što vjerujem

U ovome sam dobar Ovo me čini tužnom

Ovo me čini sretnim Ovo je zabavno

Ovo je mjesto gdje sam ranije živio

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Prije nego počnu pisati, razgovarajte sa sudionicima o stablu života. Što je svrha njegovih korijena? Gdje raste? Koje informacije trebaju staviti u dnu stabla kraj korijena, koje na krajeve grana, a koje na vrh stabla. Nekim bi sudionicima mogla biti potrebna pomoć u razmišljanju o sebi i svojoj budućnosti. Ova aktivnost zahtijeva vrijeme za samoispitivanje i neformalno dijeljenje svojih iskustava sa drugima. Kada svi sudionici završe sa dodavanjem informacija na svoja stabla, zamolite da se jave dobrovoljci i da ostatku grupe pokažu i pričaju o svom stablu života. Nakon nekoliko prezentacija, predložite da se sudionici kreću unutar grupe i pokušaju pronaći: Bar jednu osobu koja je odrasla u istom mjestu – i nekog tko dolazi iz nekog drugog mjesta. Nekog koga rastužuju iste stvari – i nekog koga rastužuje nešto potpuno drugačije. Nekoga tko je dobar u istoj stvari – i nekoga tko je dobar u nečemu drugom. Ovo su samo prijedlozi, vi slobodno možete imati neke druge, ali i neke nove teme. Završite sesiju razgovorom o sličnostima i razlikama, te o načinu na koji one oblikuju dio vašeg identiteta. Kakve zaključke sudionici donose? Razmotrite jedinstvenost svakoga, i poštovanje međusobnih razlika.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti. 66

Moje bilješke:

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Omogućiti sudionicima da uče iz duhovnosti drugih i razmišljaju o vlastitim uvjerenjima

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Dijeljenje osobnih iskustava sa drugima Rezultati: Sudionici su istraživali svoja duhovna iskustva, podijelili ih jedni sa drugima i razmišljali o njima. Materijali: Papir i olovke, ili markeri za sudionike. Pripremite neka pitanja – pogledajte primjere dalje u tekstu – o tome kakav je odnos sudionika i drugih ljudi, što rade kada su sretni ili tužni, kada žele razmišljati ili biti sami. Primjeri pitanja: Što je to što čini da se nasmiješiš, što čini da se osjećaš živ, što te dirne? Što ti pokvari raspoloženje, što te naljuti, i što ti je teško da izraziš? Možeš li opisati neke stvari koje ti se dešavaju kada se osjećaš dobro? Možeš li opisati što krene krivim putem kada si loše volje? Smatraš li da postoji neka veza između toga kako se osjećaš iznutra i kako komuniciraš sa drugima? Mogu li tvoji odnosi sa drugima pomoći da se osjećaš bolje?

Aktivnost 1. Smjestite vašu grupu na neko mirno mjesto gdje mogu sjediti i razmišljati bez ometanja; to bi mogao biti neki vrt, park ili soba u kojoj se čuje tiha glazba. 2. Kažite sudionicima da ova aktivnost od njih traži da razmišljaju o svom unutarnjem biću, svojim osjećanjima i uvjerenjima, prošlim događajima i odnosu sa drugima. Kažite im da ste pripremili neka pitanja koja će ih voditi u njihovom razmišljanju, dajte svakom od njih po jedan primjerak pitanja ili postavite spisak pitanja na neko istaknuto mjesto gdje ga svi sudionici mogu dobro vidjeti. Uvjerite ih da to nije nikakav test već samo vježba koja će im pomoći da razmišljaju. Također, kažite im da nije obvezno da, ako to ne žele, podijele svoje misli sa ostatkom grupe i da je ono što napišu na svoj list papira samo za njih i nikog drugog. 3. Podijelite i primjerak liste pitanja ili je stavite na vidno mjesto. Zamolite sudionike da pronađu tiho i udobno mjesto gdje mogu nasamo pisati svoje odgovore na data pitanja, bilo na papiru sa pitanjima koji ste im podijelili, ili na posebnom listu papira. 4. Dajte im 30 minuta za razmišljanje, a zatim ih zamolite da sjednu u krug kako bi mogli razgovarati. Otvorite diskusiju postavljajući općenita pitanja o tome kako su se osjećali dok su odgovarali na pitanja. Pitajte ima li dobrovoljaca i, ako ima, zamolite ih da kažu grupi svoje odgovore na svako pitanje. Održavajte atmosferu stabilnom i harmoničnom, nitko ne treba dijeliti svoje odgovore sa drugima ako to ne želi. 5. Možete se eventualno fokusirati na posljednje pitanje i razgovarati sa njima o njihovim ritualima, trenucima razmišljanja, osjećanjima i uvjerenjima. Razgovarajte o tome kako oni mogu unaprijediti svoje odnose sa drugima, neovisno o svojim uvjerenjima ili vjeri.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Da završite sesiju, možete sudionicima pročitati pjesmu ‘Sol za dušu’ koju možete naći u Odjeljku Resursi/Pjesme na stranici 160.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

Moje bilješke:

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Pomoći sudionicima da, korištenjem silueta, razumiju i uvažavaju mišljenje i stavove drugih ljudi.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Tvoja silueta je moja

Rezultati: Sudionici su učili o ‘drugima’ shvaćajući njihova osjećanja. Sudionici su razmišljali o tome kako ‘drugi’ djeluju ili zašto ‘drugi’ misle na poseban način. Materijali: Listovi papira u prirodnoj veličini čovjeka (možete iskoristiti velike listove prezentacijskog papira (engl. flip chart), pozadinu iskorištene tapete, ili nešto slično tome), bojice ili markeri, lagana glazba.

Aktivnost Podijelite sudionike u parove – objasnite da će u ovoj aktivnosti raditi kao partneri. Dajte svakom sudioniku jedan veliki papir. Zamolite ih da svatko stavi papir na pod i da naizmjenično na tim papirima nacrtaju siluetu svog partnera. Kada su svi završili crtanje silueta, zamolite svakog sudionika da na svojoj vlastitoj silueti napiše sljedeće informacije: Na glavi:

neku misao

Na grudima (srce):

jedno osjećanje

Na stomaku:

neku potrebu

Na rukama:

želju da se nešto uradi

Na nogama:

aktivnost koju voli ili u njoj uživa

Kada su svi završili svoj zadatak, zamolite sudionike da podijele informacije sa svojim partnerom i opišu mu svaku misao, osjećanje, želju ili aktivnost koja im se dopada, ali da ne objašnjavaju zašto. Kada su partneri jedni druge upoznali s tim što piše na njihovim siluetama, zamolite ih da sada legnu na siluetu svog partnera, zatvore oči i zamisle da su oni ta druga osoba, taj njihov partner. Možete im pustiti laganu glazbu i inicirati razmišljanje zamolivši sudionike da sada ‘pokušaju napustiti svoj um i uđu u um svog partnera’, da pokušaju misliti misli drugoga, osjetiti potrebe drugoga, željeti ono što drugi želi i zamišljati da rade stvari u kojima njihov partner uživa. Na kraju im dajte pet minuta za osobno razmišljanje o tome što znači postaviti se u poziciju drugoga. Možete završiti aktivnost zamolivši sudionike da zagrle jedni druge u znak pokazivanja uzajamnog razumijevanja.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Dijeliti sa drugima slike svijeta Cilj: Motivirati sudionike da više nauče o stvarnosti svijeta u kojem živimo tako što ćemo ih zamoliti da ga opišu. Rezultati: Sudionici su razmišljali o svom razumijevanju svijeta i o tome što se desi kada ne poštujemo jedni druge. Materijali: Nekoliko starih novina i magazina, škare i ljepilo, oko dva metra dugačak komad papira ili tkanine (može poslužiti i poleđina tapete ili nekoliko većih papira zalijepljenih tako da tvore dugačku, široku traku), bojice ili markeri, netoksični sprej u boji.

Aktivnost Postavite dugački komad papira ili tkanine na zid. Crnim markerom nacrtajte cigle i druge detalje tako da sve skupa sliči na ulični zid. Podijelite sudionicima novine i magazine, zamolite ih da naprave kolaž o svijetu onakvom kako ga oni vide. Oni mogu na taj ‘zid’ stavljati fotografije izrezane iz novina, pisati neke riječi, grafite, mogu nešto i nacrtati, dakle, mogu raditi sve ono što smatraju da izražava realnost svijeta. Dajte im 45-60 minuta da završe zadatak i pustite ih da rade, bilo sami, zajedno, u grupama, ili u parovima. Kada su završili izradu kolaža, okupite ih i promatrajte ‘zid’ nekoliko minuta. 70

Zatim svojim sudionicima postavljajte pitanja koja će ih nagnati na razmišljanje, naprimjer: Je li ovo svijet u kojem želiš živjeti?

Je li ovo svijet koji želiš ostaviti svojoj djeci? Tko je učinio da svijet bude ovakav?

Što su uzroci događaja prikazanih na zidu?

Možemo li dobre stvari i aktivnosti, prikazane na ovom zidu, prenijeti ili reproducirati u mjesta u kojima vlada nasilje i nepravda? Jesmo li odgovorni za ono što se dešava u svijetu?

Pustite da diskusija pređe u razmjenu osobnih iskustava u kojoj sudionici više pričaju o stvarnosti sa kojom se suočavaju u vlastitim društvima. Kažite im da je ovo samo jedan dio njihovog putovanja i da bi trebali razmisliti o tome ima li nekih aktivnosti ili radnji koje bi oni mogli poduzeti kako bi poboljšali tu situaciju. Možete završiti aktivnost tako što ćete upaliti svijeću i predvoditi molitvu za mir u svijetu, ako je to prikladno, ili otpjevati neku pjesmu za mir.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Podići svijest sudionika o sukobima, nepravdama i nasilju širom svijeta, te o tome kako aktivnosti samo nekoliko ljudi mogu napraviti ogromnu razliku.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Vrijeme je za film

Rez ultati: Sudionici su naučili nešto o novim ljudima, novim mjestima i povijesti. Hrabrost i predanost onih o kojima se radi u filmu vodit će sudionike da preispituju razloge siromaštva, nasilja, sukoba, ali i trajne potrebe ljudi da takve situacije mijenjaju u nešto bolje. Materijali: Dobra video ili DVD kopija filma, ugodno mjesto gdje ćete pogledati film. Ako idete u kino kao grupa, pokušajte podesiti vaše vrijeme tako da imate mjesto i priliku porazgovarati o filmu prije nego se grupa raziđe.

Aktivnost Film je medij koji sudionicima može pomoći da zakorače u neki drugi svijet ili nečiji život i vide kako su drugi ljudi živjeli ili kako danas žive. Ovisno o vještini onoga tko je napravio film, sudionici, također, mogu razmatrati različite stavove, motiviranost za neku radnju i složenost situacije sa kojom se suočavamo. Neki prikladni filmovi su nabrojani u Odjeljku Resursi, na stranici 149, ali se i mnogi drugi mogu dodati na taj spisak. Pripremite se za ‘odlazak u kino’ tako što ćete sudionicima dati kratak sažetak filma i informaciju o vremenu u kojem je smještena radnja filma. Pitajte ih zašto smatraju da je gledanje ovog filma važno za njihov rad na etici. Nakon filma, postavljajte sudionicima pitanja koja testiraju njihovo razumijevanje filma i u njemu opisanih događaja i likova. Pitajte ih što misle o motivaciji likova: kako neki od njih odgovaraju na naredbe, a kako drugi koriste svoju savjest i inicijativu za poduzimanje individualnih akcija u ime drugih. Možete svoje sudionike pitati i ima li taj film ikakve dodirne točke sa stvarnošću u njihovom društvu, ili što znaju o trenutnim aktualnim dešavanjima u svijetu. Proširujte diskusiju razmatrajući uzroke sukoba i nepravdi u svijetu. Također, možete ih pitati i kakav bi oni imali stav da se suoče sa situacijama opisanim u filmu. I najzad, zatražite od njih da sagledaju film iz perspektive ljudskih prava, poštovanja i odgovornosti. Čija su prava zloupotrijebljena? Čija se prava ostvaruju? Poštuju li ljudi jedni druge? Preuzimaju li odgovornost za sebe, ali i za druge? Štite li prava drugih ljudi?

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Učenje iz priča iz stvarnog života Cilj: Pomoći sudionicima da, kroz priče iz stvarnog života, istražuju situacije u kojima vladaju nepravda, sukob i nedostatak poštovanja. Rezultati: Sudionici su shvatili da svatko ima odgovornost poštovati pravo na ljudsko dostojanstvo, koje je univerzalno i neotuđivo. Materijali: Iz raznih novina i magazina, ili iz neke od studija pojedinačnih slučajeva (Odjeljak Resursi/Studije pojedinačnih slučajeva, stranica 139), prikupite set članaka koji govore o trenutnim kršenjima ljudskih prava. Možete, prema vlastitom izboru, izabrati samo jednu, dvije ili više priča. Pokušajte izabrati priče iste dužine. Možda ćete htjeti da svi diskutiraju o istoj temi, ali možete isto tako predstaviti i nekoliko priča sa različitim temama. Za ovu aktivnost facilitatoru su potrebni prezentacijski papir (flip chart) i markeri u bojama.

Aktivnost 1.. Podijelite sudionike u manje grupe od tri do pet članova i dajte svakoj grupi primjerak jedne priče. 2. Kažite svakoj grupi da pročita svoju priču i porazgovara o tome koji je uzrok situacije opisane u priči, koja se etična načela i ljudska prava krše, te kakve su posljedice toga. 72

3. Ako za to imate vremena, zamolite grupu da pripremi dramatizaciju likova kako bi odglumili situaciju o kojoj su upravo čitali. Ta mala predstava ne mora nužno biti vjerna dramatizacija njihove priče nego tek njezina interpretacija. Ako se pak odlučite preskočiti ovaj korak, pređite odmah na točku 5, odnosno diskusiju o samoj priči. 4. Kada su grupe završile razgovor o pročitanoj priči i pripremile svoje uloge, okupite sve grupe zajedno da izvedu svoje male predstave, a zatim razgovarajte o njima. 5. Koristite dole navedena pitanja za diskusiju o priči. Dok prolazite kroz pitanja, sumirajte odgovore i razmišljanja sudionika na prezentacijskom papiru tako da svi sudionici mogu vidjeti i vizualizirati svoje učenje. Možete, također, koristiti ‘tehniku karata’ ili ‘mentalne mape’ da predstavite zaključke grupe tako da sudionici mogu učiti jedni od drugih. Tko su glavni protagonisti priče i u kakvom su oni odnosu?

Koji je glavni događaj ili situacija u priči? Što je bio uzrok tog događaja?

Čija su prava povrijeđena? Čija su prava ostvarena? Poštuju li ljudi jedni druge? Preuzimaju li ljudi odgovornost za sebe i za druge? Štite li ljudska prava drugih? Kako bi se trenutna situacija mogla etično riješiti?

Čemu nas je ova priča naučila i kako je možemo povezati sa našim vlastitim životima? Potičite sudionike da pričaju o vlastitim iskustvima kako biste proširili diskusiju.

Zamolite sudionike da napišu nešto o ovoj aktivnosti u svoje Dnevnike učenja.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Pomoći sudionicima da istražuju stavove i vrijednosti koji su nužni za promjenu teških situacija.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Priče za dušu

Rezultati: Sudionici su razmišljali o stavovima i vrijednostima potrebnim za donošenje poštovanja, razumijevanja i mira svojim društvima. Materijali: Odaberite odgovarajuće priče o poštovanju, pomaganju drugima, pomirenju, opraštanju itd., iz Odjeljka Resursi/Priče, stranica 123. Možete se odlučiti da izaberete samo jednu ili dvije, ali isto tako i više priča. Pokušajte izabrati priče iste dužine ali sa različitim temama. Za ovu aktivnost facilitatoru će biti potrebni prezentacijski papir i markeri u boji.

Aktivnost 1. Podijelite sudionike u manje grupe od tri do pet članova i dajte svakoj od njih po jednu priču. 2. Kažite svakoj grupi da pročita svoju priču i porazgovara o njezinoj poruci i moralnoj pouci. 3. Zatim pripremite dramatizaciju kroz koju će se priče predstaviti – ali ovo nije obavezno – ili pređite na točku 5. 4. Okupite sve grupe na dramsku predstavu priča i završite aktivnost diskusijom. 5. Koristite dole navedena pitanja kako bi poticali diskusiju o priči. Dok prolazite kroz pitanja sumirajte odgovore i razmišljanja sudionika na prezentacijskom papiru tako da svi sudionici mogu vidjeti i vizualizirati svoje učenje. Možete, također, koristiti ‘tehniku karata’ ili ‘mentalne mape’ da biste predstavili zaključke grupe. I na taj način sudionici mogu učiti jedni od drugih. Čemu nas ova priča uči i što ona može značiti za naše živote? Koje su vrijednosti istaknute u priči?

Možemo li povezati ovu priču sa situacijom iz stvarnog života? Dajte neke primjere. Da biste proširili diskusiju, potičite sudionike da pričaju o vlastitim iskustvima. Završite aktivnost tako što ćete razmišljati o tome kako pouka priče može biti relevantna za naše živote. Potičite sudionike da razmišljaju o tome kako naša djela i stavovi mogu imati učinak na druge ljude, kako pozitivan, tako i negativan.

Zamolite sudionike da nešto napišu o ovoj aktivnosti u svoje Dnevnike učenja.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Pričanje priča Cilj: Razvijati sposobnost slušanja i povezivati se sa drugima tako što ćemo zajedno kročiti u svijet priča. Rezultati: Sudionici su stekli osjećaj otvaranja prema mašti i razvili sposobnost slušanja. Uvažavali su kulturno nasljeđe koje im je preneseno kroz priče. Materijali: Odaberite odgovarajuće priče iz Odjeljka Resursi/Priče, stranica 123. Možete, također, odabrati i narodne priče iz vaše kulturne ili religijske tradicije. Stvorite opuštenu i prijatnu atmosferu. Smjernice koje slijede prilagođene su na temelju Priručnika za pričanje priča.29

Aktivnost Osigurajte odgovarajuće okruženje za pričanje priča. Možete se smjestiti oko logorske vatre, u nekom parku u prirodi, ili na nekom drugom, tihom mjestu. Možete koristiti svijeće, mirisne štapiće, instrumente, naprimjer, gitare ili bubnjeve, ili možete pustiti neku laganu glazbu da počnete pričati priče. Da bi se priča razumjela, ponekad je nužno dati neku uvodnu informaciju ili kraće pojašnjenje. Uvijek navedite izvor vaše priče: neki drugi pričalac priča, neka knjiga i sl. Možete imati i neku uobičajenu frazu kojom počinjete ili završavate priču. Naprimjer, kod Indijanaca sa američkog Zapada, običaj je da se sve pripremi za pričanje priče tako što onaj koji priča priču počinje riječju: “Krik” 74

A oni koji ga slušaju odgovaraju: “Krek” (što bi značilo: “Pričaj nam, želimo da čujemo tvoju priču.”). Tako, naprimjer, priču možemo završiti riječima: Čiča miča, gotova priča. Priča, također, može početi i onim čarobnim riječima: “Jednom davno…”. U arapskom svijetu pričanje priča često počinju riječima: “Ken ye me ken”, što bi se moglo prevesti kao “bilo je i nije bilo”, i tada svi prisutni znaju da je došlo vrijeme za pričanje priče. Ili, naprimjer u Iranu, kada ljudi počinju pričati priču, oni kažu: “Yeki bud, yeki nabud” ili “bio jedan, nije bio jedan”. Održavajte sa vašom publikom kontakt pogledom. Budite svjesni da djeca ne mogu dugo mirovati. Ako priča ne ide dobro možda ste izabrali pogrešnu priču ili pogrešnu grupu. Ako se to desi, razmislite o tome da pokušate skratiti priču i brzo je završiti. Možete, također, pronaći i dobro mjesto u priči gdje ćete stati i sugerirati djeci da bi možda ona sama voljela otkriti kako se priča završava tako što će pročitati knjigu. Ako su djeci neke riječi nepoznate ili vas upitaju što neka riječ znači, pokušajte u priču ubaciti vrlo kratku definiciju. Ako cijela grupa postane nemirna, nemojte se ljutiti na njih. Izbjegnite da se pričanje priča pretvori u neprijatno iskustvo za sve. Analizirajte problem. Možda vaša priča nije odgovarajuća za tu publiku, ili je možda preduga. Također, vanjski faktori mogu utjecati na sposobnost djece da se skoncentriraju na slušanje. “Kecelja za pričanje priča“ može biti jako zabavna za manju djecu. Možete, naprimjer, iskoristiti stolarsku kecelju sa džepovima. U svaki džep stavite neki predmet koji ima veze sa pričom, kao, naprimjer, kamen za priču Supa od kamena. Neka neko dijete odabere jedan od džepova i priča počinje. Možete, naprimjer, upotrijebiti neke jednostavne rekvizite, ali nemojte dopustiti da oni odvuku pažnju slušatelja sa priče.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

Inez Ramsey, Počasni profesor na James Madison University, http://falcon.jmu.edu/ramsey/storyhandbook.htm

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Motivirati sudionike da više nauče i razmišljaju o situacijama u kojima vlada nepravda.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Situacije u kojima vlada nepravda Rezultati: Sudionici ispituju uzroke nepravde u svijetu i razmišljaju o tome što bi oni mogli uraditi da pomognu. Materijali: Slike čitavog niza događaja u svijetu u kojima se ogleda nepravda (loše postupanje sa ljudima, ljudska patnja, siromaštvo, sukobi), koje su izrezane iz novina ili magazina, neki plakati itd. Može se koristiti i prezentacija urađena u PowerPoint programu. Internet-stranice mnogih nevladinih organizacija često sadrže obilje takvih fotografija koje se mogu pohraniti na vaš računar, a zatim isprintati i pokazati sudionicima programa.

Aktivnost Postavite na zidove fotografije koje ste odabrali, ili ih rasporedite po podu, a zatim zamolite sudionike da prošeću prostorijom i promatraju ih. Zatim se svi vratite i sjednite u krug, ali tako da možete i dalje promatrati izložene fotografije. Zamolite sudionike da porazgovarate o tome što su osjećali dok su promatrali fotografije. Pitajte ih koja je fotografija ostavila najveći utisak na njih i zašto?

Zamolite neke od njih da vam kažu što misle što se to dešava na slici koju su odabrali: Što se to moglo dogoditi? Tko je to uradio?

Zašto se to desilo?

Zašto ta osoba/e na slici ima/ju takav izraz lica? Što te osobe misle i kako se osjećaju? Šta se sa njima sada dešava?

Može se desiti da sudionici imaju brojna pitanja o situacijama prikazanima na fotografijama, a važno je da sa ove sesije ne odu s osjećanjem bespomoćnosti, nemoći, pa čak i depresivnosti. Završite sesiju postavljajući im pitanja koja im mogu pomoći da razumiju druge. Evo nekih primjera takvih pitanja: Zašto ljudi nanose patnju jedni drugima?

Zašto ljudi ne poštuju život, uvjerenja i predodžbe drugih? Što donosi mržnju, nepravdu i nasilje svijetu?

Kakvu ulogu religije i svjetovne organizacije imaju u situacijama nasilja ili nepravde? Kako religije doprinose miru?

Što mogu sami sudionici uraditi, ovdje u vlastitom mjestu, kako bi pomogli drugima i pokušali ovaj svijet učiniti boljim? U vezi sa ovim posljednjim pitanjem može se dati čitav niz sugestija i prijedloga kao, naprimjer: pružiti pomoć osobama koje traže azil ili onima koji ‘ne pripadaju većinskom dijelu populacije’, moliti se za svijet, podizati svijest, napisati pismo svom parlamentu/premijeru itd. Važno je poticati ih da razmišljaju u smislu aktivnosti koje bi mogli poduzeti.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Crtanje karte Cilj: Zainteresirati sudionike za svijet i njegovo bogatstvo izlažući ih kulturama i religijama koje se prakticiraju u raznim dijelovima svijeta. Rezultati: Sudionici bolje razumiju druge religije i kulture, te važnost učenja o različitosti. Materijali: Velika karta svijeta, globus, a ukoliko nema toga, skica/crtež svijeta, samoljepljivi papiri (engl. post-it), manje naljepnice, pribadače u bojama, i sve što može poslužiti da se komentari i neke napomene prikače na kartu svijeta.

Aktivnost Podijelite sudionike u grupe od tri do četiri člana i svaku grupu zamolite da na karti pronađe osam zemalja koje predstavljaju bar četiri različite religije. Dajte grupama 15 minuta da razgovaraju i dogovore se o tome koje su to zemlje, a onda još pet dodatnih minuta da svoje odgovore zakače na kartu. Sada ih sve okupite ispred karte, zamolite ih da pogledaju urađeno i da razmijene svoja znanja. Stavite njihove odgovore na probu tako što ćete ih pitati o manjinama, koje pripadaju drugim religijama, u tim zemljama. 76

Možete završiti sesiju postavljajući sudionicima neka, ili sva, od sljedećih općih pitanja:

Koje religije postoje u svijetu? Napravite spisak i pogledajte koliko ih je navedeno? Koliko ljudi procentualno prakticira svaku od navedenih religija?

Koja je predominantna religija u tvojoj državi? U tvom gradu? U tvojoj školi? Prakticiraju li se i druge religije? Kakva iskustva imaš sa onima koji prakticiraju druge religije? Je li se oni, prakticirajući druge religije u tvojoj državi, gradu, ili školi, suočavaju sa problemima zbog svoje vjere? Ima li predrasuda ili diskriminacije? Ako ima, zašto je to, prema tvom mišljenu, tako? Ima li išta što bi mi mogli uraditi da umanjimo netoleranciju i nedostatak uzajamnog poštovanja? Što je sa onima koji ne prakticiraju ni jednu religiju. Ima li i prema njima predrasuda i diskriminacije? Diskutirajte malo o tome.

Sudionici mogu dati konkretne prijedloge, naprimjer, međuvjerske posjete, kulturna večer ili izlet na određeno mjesto, a ti se prijedlozi mogu kasnije konkretizirati. Ako se ne znaju odgovori na mnoga od ovih pitanja, napravite spisak tih pitanja, ali i pitanja samih sudionika tako da svi, uključujući i same sudionike, mogu istraživati u knjižnicama ili na Internetu, te na sljedećoj sesiji podijeliti svoja nova saznanja sa ostatkom grupe. Bilo bi korisno ako bi mogli prikazati neki video ili DVD rad o različitim religijama, ili napraviti prezentaciju koja sadrži nazive religija, njihove utemeljitelje, temeljna uvjerenja i običaje (naprimjer, način odijevanja, obrede, ceremonije, pisma).

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Omogućiti sudionicima da otkriju tko su drugi i koliko su različiti ili slični njima samima.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Posegni za zvijezdama Rez ultati: Sudionici su saznali koliko drugi, koji su drugačiji, mogu biti i veoma slični njima samima. Sudionici su prihvatili sebe i druge sagledavši i unutarnje i vanjske osobine. Materijali: Papir i olovke, dosta konca u bojama (ili vunice), ljepljiva traka, nekoliko pari škara.

Aktivnost 1. Svaki sudionik treba nacrtati jednu zvijezdu sa pet krakova – prije nego počnu crtati zvijezde možete im dati nekoliko sličnih šablona koje će svi prekopirati tako da sve zvijezde budu otprilike iste ili slične. Zamolite sudionike da navedu neke temeljne podatke o svom identitetu i odaberite pet pitanja sa sljedećeg spiska: zamolite ih da na kraju svakog kraka napišu odgovore na tih pet pitanja, naprimjer: koja je njihova religija, omiljena glazba, mjesto koje im najviše znači, osoba koja im je najvažnija u životu, omiljena aktivnost. Možete, sukladno sastavu grupe, izabrati i neke druge opcije. 2. Kada završe sa pisanjem na svojoj zvijezdi, sjednite u krug i zamolite ih da svatko objasni svoj izbor. Zatim ih zamolite da zalijepe svoje zvijezde na zid. Onda svakom od njih dajte po jednu rolnu obojenog konca ili vunice, koju mogu koristiti da povežu slične krakove svoje zvijezde i zvijezde nekog drugog (religija s religijom, mjesto s mjestom, itd.). 3. Svaka osoba treba pokušati pronaći bar jednu sličnost sa osobom koja je predstavila svoju zvijezdu prije nje, ili sa bilo kojim drugim sudionikom koji je predstavljao svoju zvijezdu do tada. Vi, ili kofacilitator, možete to uraditi prvi tako da svaki sudionik vidi kako se pronalaze sličnosti. 4. Kada su svi slični krakovi povezani koncem, zamolite sudionike do odu do onih sa čijim su zvijezdama sada povezani i da saznaju nešto više o njima. Kroz kraći razgovor sa njima trebaju otkriti još neke uzajamne sličnosti, ali i neke razlike. Naprimjer, mi oboje volimo indijsku hranu, ili, ja volim nogomet a on/ona ne, ili on/ona voli kuhati a ja ne, ili oboje živimo u istom dijelu grada itd. 5. Pogledajte sada koliko je zvjezdanih krakova ostalo nepovezano – jesu li to neki interesi ili zanimanja koja su jedinstvena za posebne ljude? Razmišljajte o tome kako je čudesno i divno da ima toliko raznolikosti i bogatstva u svijetu. Isto kao što zvijezde mogu izgledati veoma slične jedna drugoj mi znamo da su različite, i kako je to sve skupa jako uzbudljivo! 6. Zamolite sudionike da govore o ljudima koje su upoznali, objašnjavajući pri tom što im je zajedničko, a o čemu imaju različita mišljenja. 7. I najzad, održite opsežniju raspravu o tome što je to što svakog od nas čini jedinstvenim. Naglasite da svi ljudi imaju neke zajedničke dodirne točke, ali i da se također razlikuju u nekim važnim stvarima. Završite ovu aktivnost tako što ćete razgovarati o tome da je važno vidjeti druge i iznutra, a ne samo izvana.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Ono iza čega ja stojim Cilj: Postići da sudionici čvrsto stanu iza svojih uvjerenja. Omogućiti im da razmotre vlastita uvjerenja i da saznaju koja su to uvjerenja koja drugi imaju i iza kojih stoje. Rezultati: Sudionici su otkrili kako se njihova uvjerenja i mišljenja razlikuju od uvjerenja i mišljenje drugih. Materijali: Potrebni su vam odgovarajući materijali za pravljenje linije na sredini prostorije ili igrališta na kojem provodite ovu aktivnost, naprimjer, kreda, ljepljiva traka ili neka dugačka ali uska traka od tekstila, kao i dva velika znaka, na jednom treba pisati ‘slažem se’ a na drugom ‘ne slažem se’.

Aktivnost Nacrtajte liniju na sredini sobe ili igrališta i postavite po jedan znak sa svake strane. Zamolite sudionike da se poredaju duž linije tako da su licem okrenuti vama. Zamolite ih da odgovaraju na niz rečenica koje će uskoro čuti, tako što će se kretati prema odgovarajućem znaku. Dakle, ako se sa nekom izjavom slažu, trebaju preći na stranu linije na kojoj stoji znak ‘slažem se’, i obratno. Pročitajte im neke izjave koje ste pripremili. Evo nekih primjera: Sva bi djeca trebala pohađati školu.

Samo najpametniji imaju pravo na obrazovanje nakon 14. godine života. Ubiti nekog iz bilo kojeg razloga je pogrešno.

Ljudi imaju pravo boriti se za ono u što vjeruju. 78

Svako ima pravo živjeti u miru.

Nitko ne bi trebao morati živjeti pod okupacojom druge države. Svatko ima pravo na poštovanje.

Ja poštujem samo one koji poštuju mene. Zagađenje je odgovornost vlade.

Nema smisla bacati smeće u kontejnere kad drugi to ne čine. Svatko ima pravo prakticirati svoju religiju. Religije su glavni uzrok sukoba u svijetu.

Pitanja su sročena tako da se sudionici mogu naći u kontradiktornom položaju, što bi trebalo potaknuti na dublje razmišljanje. Kada ste prošli kroz sve izjave, zamolite sudionike da sjednu u krug, a zatim zamolite neke od njih da objasne svoje odgovore, tj. zašto su stali na određenu stranu linije. Razgovarajte o pitanjima zbog kojih su se neki našli u sukobu sa samim sobom, te kako su se pri tome osjećali. Ako sudionici imaju poteškoća da se odluče za odgovor na neko od postavljenih pitanja, upitajte ih što misle zašto je to tako. Osnovni zaključak koji bi trebalo donijeti na temelju diskusije jeste da svijet nije jednostavan i da nije uvijek lako odlučiti se u što vjerovati, kada izraziti stav o nečemu, ili stati iza nekog uvjerenja. Pitajte svoje sudionike kako su se osjećali dok su drugi prelazili na drugu stranu linije. Što su mislili o njima i o njihovim uvjerenjima? Završite aktivnost tako što ćete istaknuti kako se uvjerenja i mišljenja ljudi razlikuju, te kako ta uvjerenja i mišljenja treba poštovati čak i ako se mi s njima ne slažemo.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Stvoriti prostor i priliku za povezivanje između sudionika, koje će se formirati kroz zajedničko iskustvo u drugačijem okruženju.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Bubnjarski krugovi

Rezultati: Sudionici su se međusobno povezali na drugačiji, prisniji način, i mnogo su naučili o svojim životima i životima drugih. Materijali: Nekoliko bubnjeva, drva za loženje, šibice, materijal za potpalu. Upute o tome kako naložiti logorsku vatru možete naći na http://www.luontoon.fi/page.asp?Section=8497

Aktivnost Pripremite logorsku vatru i bubnjeve. Okupite sudionike oko vatre i dajte im bubnjeve. Ako već u grupi imate neke sudionike koji znaju svirati bubnjeve, zamolite ih da ostalim članovima pokažu neki jednostavan ritam i kako se to radi. Pokušajte uključiti što veći broj sudionika da zajedno sviraju. Cilj je omogućiti da sudionici osjete čar stvaranja ritma zajedno. Nakon što su se svi dobro proveli i opustili, stvorite prostor i priliku za razgovor. Potaknite sudionike da pričaju o bilo čemu, što im prvo padne na pamet. Potrudite se da to bude prilika u kojoj će učiti jedni od drugih i otkriti i svoj unutarnji svijet, kao i unutarnji svijet drugih. Dajte značenje muzici, vatri, noći, i svakom pojedincu koji sudjeluje u ovoj aktivnosti. Razgovarajte o onim elementima koji ovo vrijeme čine tako jedinstvenim. Proširite temu tako što ćete pričati i o svim izvanrednim ljudima koji su dio zajedničkog nam čovječanstva, i da sa njima dijelimo univerzum. Bubnjarski krugovi mogu poslužiti kao intiman svijet i vrijeme za razmišljanje, osobno i zajedničko, o tome kako ljudi mogu raditi za mir zajedno. Sudionici se povezuju i uče više o sebi samima, ali i o drugima, formirajući tako sinergije koje mogu biti izuzetno pozitivne za zajednički rad. Ako je to moguće, svakog mjeseca organizirajte bubnjarski krug kao jedan specijalan događaj. Bubnjarski krugovi se mogu koristiti i sa sljedećim aktivnostima: Pričanje priča. Pjesma i ples.

Meditacija i razmišljanje.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Međureligijske posjete Cilj: Doživjeti druge izvore duhovnosti, te učiti i saznavati o drugim vjerama kroz studijske posjete različitim svetištima kao što su: hramovi, džamije, sinagoge, crkve i gurdvare (gurdwara – hram u kojem se mole Sikhi, prim. prev.). Rezultati: Sudionici su proširili svoju svijest o poznavanje uvjerenja, obreda i duhovnih izražaja drugih religija. Materijali: Nabavite prospekte za sudionike u kojima su ukratko predstavljene temeljne informacije o religijama koje će proučavati. Oni bi, također, trebali praviti bilješke o mjestima koja posjećuju.

Aktivnost Sudionici posjećuju jedan broj različitih svetišta. Te posjete treba grupirati u jedno putovanje koje bi trebalo trajati nekoliko dana, tjedan ili možda čak i duže razdoblje. Bez obzira na religijsku pripadnost sudionika, ili na to jesu li ateisti, svi oni mogu imati koristi od tog novog, vjerojatno jedinstvenog doživljaja stavljanja sebe u poziciju drugoga.

Vjerska mjesta mogu se posjećivati, bilo u vrijeme kada su otvorena za širu javnost, ili u vrijeme molitve. U oba slučaja, najbolje je da vašu posjetu organizirate kroz kontakte sa vjerskim službenikom zaduženim za odnose s javnošću. Važno je susresti se sa tom osobom koja će vam organizirati vrijeme posjete i primiti vas kako biste joj objasnili međureligijski program i svrhu vaše posjete. Informirajte svog ‘domaćina’ da bi, imajući u vidu međuvjerski duh posjete, program trebao pružiti opisne, a ne čisto promotivne ili komparativne informacije. Taj bi program posjete, naprimjer, mogao uključivati: kraće izlaganje vjerskog službenika o temeljnim uvjerenjima date religije, objašnjenje različitih obreda u svetištu, njihovo značenje i važnost, priliku za sudionike da postavljaju pitanja,

priliku da se razgovara sa mladima koji se inače mole u tom svetištu,

ako je to moguće, priliku da se prisustvuje samoj ceremoniji bogosluženja u tom svetištu, Ako je to prikladno, zamolite vaše domaćine da tijekom posjete izmole jednu molitvu u tradiciji svoje religije. Prije posjete informirajte svoje sudionike o njezinoj svrsi: kažite im da je svrha posjete učiti o drugim vjerama. Također, naglasite potrebu poštovanja načina oblačenja koji se primjenjuje na mjestima koja će posjetiti, kao i na odgovarajuće i primjereno ponašanje. Nakon svake posjete, a prije nego krenete na novo odredište, odvojite vrijeme za diskusiju sa sudionicima. Potičite ih i da razgovaraju o onome što su naučili i da to usporede sa vlastitom religijom ili drugima religijama o kojima su ranije učili. Razgovarajte i o tome što su doživljavali dok su bili na tom vjerskom mjestu, te kako su se osjećali. Sudionici bi u svoje Dnevnike učenja trebali zapisati, naprimjer: naziv svetišta koje su posjetili,

koga su upoznali i što su naučili,

temeljne utiske o samom objektu i načinu moljenja, temeljna uvjerenja ljudi koji pripadaju toj religiji,

sličnosti i razlike sa onim što sam sudionik vjeruje – ako je religiozan ili ne.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

1. Pribavite informacije o svetištima za koja biste voljeli da ih vaši sudionici posjete. Uzmite u obzir vjerska uvjerenja vaših sudionika i prema tome ih uključite u vaše putovanje. Porazgovarajte sa sudionicima o vašem izboru mjesta koja želite posjetiti.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Uputa za pripremu međuvjerskih posjeta

2. Sastavite spisak mjesta koja želite posjetiti i isplanirajte najpraktičniji način da ih sve posjetite tijekom vremena koje ste odredili za ovu aktivnost. Imajte na umu da trebate odvojiti dovoljno vremena za svako mjesto (ni premalo ni previše), i u svoj plan uračunajte i vrijeme koje će vam biti potrebno da dođete od jednog mjesta do drugog. 3. U svakom od svetišta koja namjeravate posjetiti kontaktirajte odgovarajuću osobu, vjerskog službenika koji je zadužen za primanje posjeta. Objasnite svrhu vaše posjete i važnost iskustva i učenja o vjerovanjima drugih. Potrudite se da osigurate da će podaci i pojašnjenja, koje vaši sudionici budu dobili u svakom svetištu, biti informativni i da će biti pruženi u atmosferi poštovanja ostalih vjera. 4. Naglasite međuvjerski karakter grupe, bez obzira na to uključuje li grupa mlade ljude iz različitih vjera ili je to homogena grupa koja je u procesu učenja o poštovanju drugih uvjerenja. 5. Dogovorite datum i vrijeme posjete sa osobom koja će vas dočekati i primiti. Također, dogovorite detalje kao što su, naprimjer, vrsta posjete, hoće li se ona odvijati tijekom same ceremonije bogosluženja, kako bi sudionici trebali biti odjeveni, hoće li domaćini iznijeti nešto za osvježenje itd. Pitajte i bi li bilo moguće urediti da druga djeca ili mladi ljudi iz samog mjesta svetišta prisustvuju tijekom vaše posjete kako bi imali priliku za upoznavanje i razgovor. 6. Ako je to moguće, pripremite brošuru za sudionike koja sadrži temeljne informacije o religijama koje će biti posjećene tijekom studijskog putovanja. 7. Informirajte sudionike o načinu na koji bi se trebali odijevati. 8. Prije posjeta, obavite pripremni sastanak sa sudionicima. Kažite im da pripreme pitanja i da promatraju mjesto i sve ostalo, i iznutra i izvana. Na tom pripremnom sastanku razgovarajte o religijama i zamolite neke od sudionika da drugima daju temeljna pojašnjenja svojih religija. Pričajte sudionicima o tome koliko je važno da budu otvoreni i puni poštovanja. 9. Tijekom same posjete pustite ih da istražuju mjesto, a isplanirajte i vrijeme za pitanja prije nego to mjesto napustite i krenete dalje. 10.Nakon posjete, zamolite sudionike da napišu nešto o svom iskustvu i osjećanjima i održite kratku diskusiju na kojoj ćete sumirati doživljaj posjete. Naglasite da je isto toliko važno učiti o vjerovanjima drugih koliko i o našim vlastitim.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Usporedi to Cilj: Istražiti sličnosti i razlike između različitih mjesta, vjera, kultura i uvjerenja. Ova aktivnost može se korisno primijeniti prije (ili, ako je nužno, umjesto) međuvjerske posjete. Rezultati: Sudionici su produbili svoje znanje o raznolikosti u svijetu i motivirani su da više nauče o uvjerenjima i religijskim praksama drugih. Materijali: Materijali koji opisuju razne vjere i vjerske običaje.

Aktivnost

Ako nije moguće organizirati međuvjerske posjete – ili možda kao pripremu za jedan broj posjeta – pripremite prezentaciju ili pano sa informacijama o drugim religijama. Uvrstite slike, fotografije, riječi, umjetničke predmete koji predstavljaju ili opisuju različite vjere i vjerske običaje širom svijeta. Ako je moguće, kombinirajte ovu prezentacijsku aktivnost sa videoprojekcijom o raznim religijama. Potrudite se da im date i informacije o tome kako se ti ljudi oblače, što rade, gdje idu, kome se mole, što ne rade i sl.

Nakon prezentacije, podijelite sudionike u manje grupe i zamolite ih da utvrde najmanje pet razlika i pet sličnosti među tradicijama koje su istraživali kroz ovu aktivnost.

Završite aktivnost tako što ćete razmišljati o tome koliko je svijet raznolik, kako su različiti ljudi koji žive na ovom svijetu i kako je važno i nužno učiti o uvjerenjima drugih da bismo bili u stanju razumjeti ih.

Napomena: Osigurajte da se tijekom cijele aktivnosti održava poštovanje prema tradicijama drugih.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti. Moje bilješke:

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Stvoriti prilike u kojima će sudionici jedni sa drugima podijeliti iskustva svojih različitih kultura i običaja.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Večeri kulture

Rezultati: Sudionici su doživjeli druge kulture i tako otkrili više o sebi u odnosu na druge. Materijali: Prikladno mjesto za predstavljanje različitih kultura na kojem se mogu postaviti informativni panoi sa slikama, prikazivati prezentacije, puštati glazba, plesati, poslužiti neko osvježavajuće piće, postaviti neki odgovarajući predmeti i sl.

Aktivnost Večeri kulture predstavljaju dobru priliku da se podijele iskustva i dožive tradicije druge države ili religije. Večer kulture može uključivati tradicionalnu hranu, nošnju, glazbu, ples, kao i panoe na kojima su predstavljene geografske, kulturalne, religijske i ekonomske karakteristike te zemlje. Možete planirati nekoliko večeri kulture i svaku večer proučavati jednu religijsku tradiciju, ili za jednu večer napraviti prezentaciju svih kulturalnih grupa. Razmislite i o tome možete li u vaš program uvrstiti i neki specijalan događaj kao, naprimjer, gostovanje nekog muzičkog sastava ili plesne grupe, koji su tipični za zemlju ili religiju koja se te večeri predstavlja. To je prilika da se vašim mladim sudionicima omogući da preuzmu inicijativu u organiziranju događaja, jer se tu radi o njihovim kulturama i životima. Oni bi trebali odlučiti o svim aspektima programa, te ih organizirati. Potrudite se da osigurate i dobru posjećenost prezentaciji tako što ćete na vrijeme poslati pozivnice obiteljima i prijateljima kao i lokalnim dostojanstvenicima. Ako se sudionici suoče s poteškoćama u pribavljanju materijala potrebnih za večer kulture, predložite im da kontaktiraju ambasade i restorane koji bi mogli sponzorirati tu manifestaciju. Ako im se objasni namjera i svrha manifestacije, ambasade im mogu osigurati informacije, mape, brošure, a restorani tradicionalnu hranu. Ako vaša manifestacija uključuje predstavljanje više različitih kultura za jednu večer, predložite im da organiziraju program u vidu ‘bazara’ gdje će svaka država imati svoj štand na kojem će se predstavljati. Gosti tako mogu šetati od jednog štanda do drugog, razgledati izložene rukotvorine i predmete, a za to vrijeme uživati u nekom osvježavajućem piću i slušati glazbu različitih kultura.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Izleti Cilj: Stvoriti prilike da sudionici posjete mjesta na kojima do tada možda nisu bili, te da upoznaju ljude koje inače ne bi sreli. Ono što tamo vide i dožive može snažno utjecati na njihovo viđenje svijeta. Rezultati: Sudionici su doživjeli zajednicu koja je drugačija od njihove. Razmišljali su o tome kako ta zajednica djeluje s ciljem poboljšanja života svojih stanovnika. Također su utvrdili potrebu za promjenom u toj zajednici, vrstu pomoći koja bi bila potrebna, odakle bi ta pomoć mogla doći, te kako bi oni sami mogli biti nositelji te promjene. Materijali: Organizirajte posjetu nekoj zajednici koja je drugačija i nepoznata većini sudionika u grupi. Možda je ta lokacija drugačija u društveno-ekonomskom smislu, ili je naseljava drugačija etnička grupa, ili je udaljena, možda čak i u nekoj drugoj državi. Posjeta može zahtijevati nekoliko sati vremena, cijeli dan, jednu večer ili čak i jedno noćenje. Važno je da je posjeta dobro organizirana, a najbolje bi bilo organizirati je u partnerstvu sa nekom organizacijom iz područja na kojem zajednica egzistira. Bilo da se radi o društvenom događaju, nekoj priredbi, ili okupljanju mladih koji će sudjelovati u aktivnostima, fokusirajte se ne samo na trenutni život zajednice već i na njezina prethodna iskustva i promjene koje su njezini članovi napravili kako bi unaprijedili svoje živote.

Aktivnost 84

Pripremite članove za posjetu tako što ćete ih uključiti u njezinu organizaciju. Razgovarajte s njima o tome kuda otići, s kim bi se trebalo sastati i što bi tamo trebali raditi. Ako je program interaktivan, osigurajte da se sudionici za njega i pripreme. Možda mogu izvesti neki komad, nešto odsvirati ili otpjevati, ili već imaju neke igre koje bi mogli odigrati sa djecom i mladima sa kojima će se susresti tijekom posjete, ako je to tako planirano. Bit će daleko lakše za sudionike da se sprijatelje sa zajednicom ako nešto urade zajedno. Ako mladi ljudi iz te zajednice mogu biti ‘domaćini’ posjete, i ako će vaši sudionici sa njima zajedno provesti neko vrijeme, možda tijekom nekih zajedničkih aktivnosti, onda obje strane mogu jedni od drugih naučiti neke nove stvari. Ako vaša posjeta uključuje ljude koji su donijeli promjene i transformaciju u zajednicu, organizirajte o tome panel-diskusiju ili okrugli stol, što će biti prilika da se postavljaju pitanja i dobiju odgovori. Kao facilitator budite na oprezu kada je riječ o stereotipima koje bi sudionici možda mogli imati prema zajednici koju će posjetiti i potrudite se da se program pozabavi tim stavovima na pozitivan način. Program bi trebao biti u potpunosti isplaniran sa kofacilitatorom i, ako je to moguće, trebalo bi organizirati jednu pripremnu posjetu zajednici, tako da ste svi skupa upoznati sa svrhom i programom posjete. Nakon tog izleta, održite diskusiju sa sudionicima kako bi se oni mogli osvrnuti na svoje reakcije i osjećanja i razmišljati o njima, te o tome kako su se ona promijenila kao rezultat posjete.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Učiti o uzrocima sukoba i mogućim načinima rješavanja nasilnih situacija. Aktivnost pomaže sudionicima da se stave u poziciju drugoga i razmišljaju o svojoj situaciji.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Korištenje dramatizacije Rezultati: Sudionici su iskusili zašto ljudi u specifičnim situacijama djeluju onako kako djeluju, te istražuju uzroke pristranosti, predrasuda i sukoba. Oni su, također, analizirali kako neetični postupci negativno utječu na društvo, te su razgovarali o mogućim načinima za smanjenje razine nasilja u sukobu. Materijali: Pustite sudionike da opišu vlastite situacije ili koriste kartice za dramatizaciju koje su date u Odjeljku Resursi/Dramatizacija, na stranici 175. Također, možete pripremiti vašu vlastitu karticu na temelju nekog aktualnog događaja. Možete koristiti samo jednu karticu za sve sudionike, ali isto tako i jedan određeni broj scenarija utemeljenih na istoj temi.

Aktivnost Podijelite sudionike u grupe. Svaku grupu zamolite da razmisli o sukobu ili nekoj situaciji nasilja koju su možda doživjeli, ili koja se dogodila u njihovoj školi, susjedstvu, ili među njihovim prijateljima, ili u obiteljima. Potičite njihovu kreativnost dajući im primjere mogućih sukoba kao što su: diskriminacija u školi, situacije nasilja u susjedstvu, problemi između članova obitelji, ili problemi vezani za povezanost zajednice. Zamolite sudionike da odglume sukob tako što će prikazati trenutak kada on eskalira u nasilje. Dajte im vremena da iščitaju tekst kartice i uvježbaju svoje uloge prije nego ih odglume pred ostalim grupama. Kažite sudionicima da, također, moraju pronaći i rješenje, ili način, kako smanjiti razinu nasilja u situacijama koje odglume ostale grupe. Dok se odigrava situacija, i u momentu kada sukob eskalira, zaustavite predstavu tako što ćete uzviknuti: “Stop!”. U tom trenutku zamolite sudionike iz ostalih grupa da brzo smisle način na koji se situacija može promijeniti ili smanjiti razina nasilja. Ako netko ima ideju, kažite mu da zauzme mjesto onog lika u predstavi za kojeg smatra da bi mogao pomoći da se smanji razina nasilja ili da uvede novi lik u predstavu. Ponovite predstavu s novim rješenjem i potičite ostale sudionike da daju još ideja. Ponovite predstavu dva ili tri puta. Nakon svakog rješenja situacije, održite kratku raspravu tako što ćete postavljati sljedeća pitanja sudionicima: Je li ovo bilo dobro rješenje?

Jesu li svi koji su uključeni u ovu situaciju zadovoljni i vjeruju li da je pravda bila ili će biti zadovoljena? Je li ovo moguće u stvarnoj situaciji?

Je li moguće jednostrano rješenje ili je nužan kompromis (srž drame)

Što bi se moglo desiti da… (postavite se kao đavolji odvjetnik kako bi ih potaknuli na to da kritički razmišljaju). Kada su sve predstave odigrane, razmišljajte o tome kako neetično djelovanje uništava društva i narušava odnose među ljudima. Razgovarajte o značenju empatije i njezinoj važnosti: u kakvom su odnosu empatija i poštovanje i kako razumijevanje drugih pomaže da se uspostave bolji odnosi.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o djelovanju i ponašanju koje oni mogu primijeniti da bi u svoja društva donijeli više pravde i poštovanja.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Korištenje studije pojedinačnog slučaja Cilj: Omogućiti sudionicima da se stave u poziciju drugoga i razmišljaju o svojoj situaciji. Rezultati: Sudionici su iskusili zašto ljudi u specifičnim situacijama djeluju onako kako djeluju. Oni su, također, analizirali kako neetične radnje imaju negativne efekte na društvo, te razmišljali o uzrocima nasilnih sukoba i nepravde. Materijali: Koristite studije pojedinačnih slučajeva, koje možete naći u Odjeljku Resursi/Studije pojedinačnih slučajeva, na stranici 138, ili pripremite svoju vlastitu studiju, utemeljenu na trenutnim aktualnim dešavanjima u društvu. Možete koristiti jednu studiju za sve sudionike, ali isto tako i određen broj slučajeva utemeljenih na istoj temi. Napomena: Studije pojedinačnih slučajeva fokusiraju se na situacijama koje pogađaju manjine ili uključuju neetično ponašanje među mladim ljudima. Studije pojedinačnih slučajeva trebaju odražavati ovu temu.

Aktivnost Podijelite sudionike u grupe od četiri do šest članova i svakoj grupi dajte primjerak studije jednog slučaja, te nekoliko sljedećih pitanja koja će im pomoći u diskusiji: Što se dešava u ovoj studiji?

Tko su žrtve?

Što se može uraditi da im se pomogne? Dajte grupama malo vremena da pročitaju svoje studije pojedinačnih slučajeva i da porazgovaraju o njihovim implikacijama. Održite plenarnu diskusiju. Razgovarajte o studiji pojedinačnog slučaja. Kako su se negativne posljedice ove studije mogle izbjeći? Kako bih se ja osjećao/la da sam u ovoj situaciji?

Kakav bi bio moj odgovor/reakcija na tu situaciju? Što ljudima nedostaje?

Kada je diskusija završena, razmišljajte o tome kako neetično ponašanje uništava društva i prekida odnose među ljudima. Predstavite značenje empatije i razgovarajte o njezinoj važnosti. U kakvom su odnosu empatija i poštovanje, i kako razumijevanje drugih pomaže da se uspostave bolji odnosi?

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o djelovanju i ponašanju koje oni mogu primijeniti da bi u svoja društva donijeli više pravde i poštovanja.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Pomoći sudionicima da pronađu rješenja za predrasude, netoleranciju i nepravdu, korištenjem ‘bankarstva’ kao metafore.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Etična banka

Rezultati: Sudionici su tragali za načinima na koje mogu promovirati poštovanje u svojim društvima i otkrili kako uzajamno poštovanje pomaže da se izgrađuje društveni kapital. Materijali: Jedna kutija koja predstavlja banku. Banku može naizmjenično predstavljati i ‘bilansno stanje’ – veliki list papira na kojem se vide transakcije. Osigurajte i papir u dvije boje: jedna boja će predstavljati ‘podizanje novca’, a papir u drugoj boji će predstavljati ‘čekove’.

Terminologija Podizanje novca – ovo su utvrđeni ‘problemi’. Ček – rješenja ‘problema’, koja se mogu deponirati u banku. Bilansno stanje – javna ploča na kojoj se sa lijeve strane vide ‘podignute sume’ a sa desne čekovi, sve dok pano ne dođe u ravnotežu.

Aktivnost Etična banka je fiktivna banka koja zapada u dug (prekoračenje bankovnog duga) uslijed određenih problema, kao što je nedostatak razumijevanja i poštovanja u određenom kontekstu (škola, klub, obitelj, prijatelji, u gradu ili u vladi). Zadatak sudionika je da pokušaju banci vratiti povjerenje tako što ulažu rješenja i akcije za rješavanje problema. Ova aktivnost može trajati nekoliko tjedana, a grupa se treba unaprijed dogovoriti o vremenu kada se nadaju da će banka biti kreditno sposobna.

Prva faza: prikupljanje “problema” Na jednoj ili više sesija, sudionici identificiraju ‘probleme’ koji banku tjeraju u dugove. Oni utvrđuju probleme radeći u grupama i razgovarajući o problemima u različitim okruženjima: obitelji, susjedstvu, školi, gradu ili državi. Podsjetite sudionike na povelje o ljudskim pravima i na poštovanje i odgovornost koji idu zajedno sa pravima. Pitajte sudionike čija su prava zloupotrijebljena i preuzimaju li ljudi odgovornost za sebe i za druge, te poštuju li prava drugih ljudi. Može li ova analiza pomoći da se utvrde korijeni problema kao i njihova moguća rješenja? Grupe se sastaju kako bi podijelile ‘probleme’ koje su utvrdile, a zatim se to zapisuje na papir odgovarajuće boje. ‘Problemi’ se zatim stavljaju u ‘banku’: oni su navedeni na panou bilansnog stanja, pod različitim ‘računima’ kao što su ‘obitelj’, ‘susjedstvo’, ‘škola’, ‘grad’ i ‘država’.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Druga faza: Banka funkcionira Sudionici su zaduženi za pronalaženje rješenja i pripremu aktivnosti na rješavanju ‘problema’ banke. Banka će ostati u dugovima sve dok sudionici ne urade nešto što će, naposljetku, doprinijeti rješenju specifičnog problemskog računa. Takve akcije ili rješenja se bilježe na ‘čekovnom’ papiru. Ovi doprinosi se čitaju, ispituju i razmatraju na posebnim sesijama nakon čega se ažurira bilansno stanje. Potičite vaše sudionike da razmjenjuju ideje i razgovaraju o tome kako se bave nekim problemima.

Zamolite sudionike da u svojim Dnevnicima učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

Moje bilješke:

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Učiti o važnosti donošenja odluke utemeljene na etičnim načelima.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Dileme Rezultati: Sudionici su razvili sposobnost da samostalno donose etične odluke. Materijali: Primjerci jedne ili više Moralnih dilema – vidi Odjeljak Resursi/Moralne dileme, stranica 143, ili napišite vlastitu (vidi dole); Smjernice za etično odlučivanje (vidi stranicu 90).

Napišite vlastitu moralnu dilemu 1. Predstavite situaciju u kojoj sudionici moraju odlučiti što je ispravno a što pogrešno. 2. Predložite dilemu u kojoj se čini da je najbolje rješenje ono koje koristi samim sudionicima, ali ima teške posljedice za druge. 3. Opišite situaciju koja sadrži prilike da se zaobiđu pravila. 4. Osigurajte da dilema uključuje situaciju u kojoj sudionici moraju donijeti vlastite odluke.

Aktivnost Podijelite sudionike u grupe od tri do pet članova i zadajte im moralnu dilemu. Dajte im 30 minuta da razgovaraju o dilemi i da do rješenja dođu konsenzusom. Zatim svaku grupu zamolite da iznese svoje odluke ostalim grupama. Upoznajte sudionike sa Smjernicama za etično odlučivanje (sljedeća stranica). Sudionici prvo razgovaraju o ovim smjernicama, a zatim ih koriste da preispitaju svoje odluke. Razgovarajte o tome je li upoznavanje sa smjernicama promijenilo odluke grupe ili ne. Je li poznavanje ljudskih prava utjecalo na njihove odluke? Žele li revidirati Smjernice za etično odlučivanje? Posvetite trenutak razmišljanju o činjenici da jedno pitanje ili problem može povući brojna i suprotstavljena mišljenja i stavove. Razgovarajte o potrebi da se stvari promatraju sa različitih strana i da se svaka razmotri prema svojoj težini.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Smjernice za etično odlučivanje – međureligijski pristup Kada se nađete u situaciji u kojoj morate donijeti odluku, pokušajte koristiti sljedeća pitanja koja će vam pomoći da napravite dobar izbor: Pogađa li ova odluka druge ljude? Koga? Utječe li vaša odluka na vaša uvjerenja?

Utječe li vaša odluka na uvjerenja drugih?

Hoće li vaša odluka učiniti da drugi djeluju protiv svoje volje ili suprotno svojim uvjerenjima? Uvažava li vaša odluka stavove ljudi drugačijih uvjerenja ili kultura?

Može li vaša odluka prikazati u lošem svjetlu ljude koji su drugačiji od vas (u smislu spola, vjerske pripadnosti, ili u nekom drugom)? Degradira li vaša odluka ljudsko dostojanstvo?

Možete li otvoreno iznijeti vašu odluku svojoj obitelji, prijateljima, nastavnicima? Rješava li vaša odluka problem ili ga jednostavno skriva?

Hoće li u budućnosti biti nekih negativnih posljedica vaše odluke?

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti. Moje bilješke:

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Upoznati sudionike sa strukturiranim načinom rješavanja međuljudskih odnosa.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Rješavanje problema u šest koraka Rezultati: Sudionici su upoznali nenasilne alternative rješavanja problema. Otkrili su da mogu tragati za rješenjima tako što će mijenjati sebe, te su uvidjeli da stav pomirenja često pomaže.

Aktivnost Izaberite dva volontera koja će odglumiti sukob, npr., svađa oko neke knjige ili školskog pribora, zadirkivanje u vezi s oblačenjem ili izgledom, iznuđivanje novca, vraćeni predmet je u lošijem stanju nego što je bio kad je posuđen, ili nagovaranje da se sudjeluje u nečemu što drugi ne želi i slično. Volonteri izvode tu malu predstavu ostatku grupe. Važno je da je svađa zaista žestoka i da oni nikako ne dolaze do rješenja. Zatim sudionike upoznajte sa procesom rješavanja problema u šest koraka:

Utvrdite potrebe:

“Što je to što tebi treba (ili što ti želiš)?” Svaka osoba u sukobu treba odgovoriti na ovo pitanje, a pri tom ne smije kriviti ni optuživati drugu.

Definirajte problem:

“Kako ti vidiš ovaj problem?” Grupa može ovdje pomoći da se formulira odgovor koji uključuje potrebe obje osobe, ali ne dijeli krivicu na obje strane. Sukobljene osobe moraju se složiti sa definicijom problema.

Brzo dajte razne ideje mogućih rješenja:

“Tko može smisliti način za rješavanje ovog problema?” Svatko u grupi može ponuditi odgovor. Odgovore treba zapisati, bez komentara, objašnjenja, osude ili procjene. Cilj ovog koraka jeste izaći sa što je moguće većim brojem rješenja.

Procijenite rješenja:

“Bi li bio zadovoljan sa ovim rješenjem?” Svaka strana u sukobu prolazi kroz spisak mogućih rješenja, objašnjavajući koje bi rješenje za nju bilo prihvatljivo, a koje ne.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Odlučite se za najbolje rješenje:

“Slažete li se oboje sa ovim rješenjem? Je li problem riješen?” Osigurajte da se obje strane slažu i priznaju svoje napore u pronalaženju rješenja.

Provjerite kako to rješenje funkcionira:

“Hajde da ponovno porazgovaramo za 10 minuta kako bi se uvjerili da je problem zaista riješen”. Ovaj korak je od suštinske važnosti. U svrhu fiktivnog problema u predstavi, realna procjena naravno neće biti moguća. U svakom slučaju, možete htjeti ponovno razmotriti postignuto rješenje i porazgovarati o njemu nakon utvrđenog razdoblja – od nekoliko minuta do sat vremena, sljedećeg dana ili tjedna, ovisno o tome kakva je bila priroda sukoba i kojeg su uzrasta djeca. Sudionici se zatim mogu podijeliti u grupe od četiri člana i vježbati rješenje u različitim dramatiziranim situacijama.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti. Moje bilješke:

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Omogućiti sudionicima da pronađu rješenja u situacijama u kojima nema poštovanja i razumijevanja.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Mirovne vijesti

Rezultati: Sudionici su istražili pozitivna rješenja za situacije u kojima ne postoji poštovanje, te primjenjuju ovu metodu na sukobe u vlastitom životu. Materijali: Kartice mirovnih vijesti. Vidi Odjeljak Resursi/Kartice mirovnih vijesti, na stranici 177.

Aktivnost Zamolite sudionike da se podijele u grupe od četiri do pet članova. Dajte svakoj grupi jednu Karticu mirovnih vijesti: Kažite im da moraju pronaći rješenje i izvijestiti o njemu kao da je to udarna vijest na TV Dnevniku. Svaka grupa ima 30 minuta da pronađe rješenje i pripremi svoju vijest za TV Dnevnik. Zamolite ih da odglume situaciju ili intervjuiraju ljude koji su uključeni u tu situaciju, te da izvijeste o rješenju situacije. Održite diskusiju nakon svakih vijesti. Neka od pitanja bi mogla biti: Ima li drugih rješenja za datu situaciju?

Što da je situacija pogoršana tako što…? Krši li predloženo rješenje prava drugih? Što bi ti uradio da si u toj situaciji? Kako se ljudi mogu pomiriti?

Je li pomirenje važno za mir u svijetu? Navedite svoje sudionike da malo vježbaju svoj intelekt i slobodno misle o rješenjima tako što ćete poticati inovativne ideje i polemiku. Potičite ih da misle o miroljubivim rješenjima koja ne vrijeđaju druge ljude. Zamolite sudionike da događaje promatraju kroz prizmu prava, poštovanja i odgovornosti. Čija se prava krše? Čija su prava ostvarena? Poštuju li ljudi jedni druge? Postiže li pronađeno rješenje to da ljudi preuzimaju odgovornost za sebe i druge? Štite li prava drugih ljudi? Završite ovu aktivnost koristeći tabelu pod nazivom “Dvanaest vještina za transformaciju sukoba”, koja se nalazi na sljedećoj stranici, kako biste sa sudionicima razmišljali o mogućim načinima transformacije sukoba. Naprimjer, objasnite im kako medijacija (posredovanje) može pomoći da se postigne razumijevanje među sukobljenim stranama. Pitajte ih jesu li oni sami ikada bili medijatori (posrednici) u nekom sukobu, ili jesu li doživjeli neku situaciju u kojoj su drugi morali posredovati. Razgovarajte sa njima o tome kako, naprimjer, izražavajući svoja prava mogu doći u situaciju gdje obje strane dobivaju (engl. ‘win-win’), ili kako se miroljubivi pregovori mogu postići tako što će biti blagi sa ljudima a snažni u rješavanju problema.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

12 vještina za transformaciju sukoba WIN-WIN

KREATIVNI ODGOVORI

RAZUMIJEVANJE Kako ovo vidi druga strana? Saslušaj motive, potrebe i interese

Vratiti se na potrebe Istražiti prilike za uzajamnu korist

Sukob kao prilika Važnost promjene Razvoj prilika

Izričitost Saznati moja prava Izraziti moja prava na ispravan način

Baviti se emocijama Kreativna snaga Nema popuštanja Mi to bolje radimo zajedno Ne odbijaj Razlika između ‘moć nad’ Stvaraj odnose koji i ‘moć sa’ obogaćuju

Željeti riješiti probleme Kako ja vidim problem Shvatanje vlastitih motiva

Napraviti skicu sukoba Izraditi opcije Kakve su potrebe? Nove alternative za bolja rješenja Koji su interesi? Razumijevanje konteksta Razviti mnogo ideja

Vještine pregovaranja Strogi sa problemom, blagi sa ljudima Pripremite dogovore

Široka perspektiva i tolerancija Rješenja koja pokazuju sva stajališta Kreativna ravnoteža Široki dogovori

Moje bilješke:

Medijacija Promovirajte sigurno okruženje za učenje Nađite i koristite neutralnog posrednika

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Inicirati diskusiju o konceptu ‘poštovanja’, što ono znači i kako nedostatak poštovanja može utjecati na društvo.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Fokus grupe o poštovanju Rezultati: Sudionici su otkrili kako priznavanje svačijeg prava na poštovanje može poboljšati odnose – od onih najprisnijih do globalnih. Materijali: Kopije Deklaracije o ljudskim pravima i Konvencije o pravima djeteta (vidi Odjeljak Resursi).

Aktivnost Kažite sudionicima da formiraju fokus grupe kako bi razgovarali o poštovanju. Fokus grupe su slične intervjuima, ali se realiziraju sa grupama od pet do deset članova, a ne na individualnom temelju. Njih vodi moderator, koji razvija sustav prema kojem svaka osoba ima priliku govoriti. Interakcija između sudionika može potaknuti plodnu diskusiju i davanje mišljenja, proizvodeći kvalitativne podatke o učinku i djelotvornosti programa. Fokus grupe se obično mogu odvijati puno brže nego detaljni intervjui. One se koriste da se ispitaju tipovi koncepata i vrijednosti koje djeca i odrasli imaju o miru, kakve ideje imaju o tome kako se baviti nasiljem i sugestije o tome kako na najbolji način promovirati mir u školama i zajednicama. Kratka uputa za diskusiju o poštovanju morala bi izgledati ovako:

Uputa moderatora Fokus grupe za diskusiju o poštovanju Želimo saznati što ljudi u Fokus grupi misle o poštovanju. Koristite ova pitanja kako biste vodili diskusiju. Nije nužno da ih koristite baš ovim redom kako su i navedena. Tko poštuje vas?

Tko vam ne pokazuje poštovanje baš u svakoj prilici? Kako možete vidjeti ukazuju li vam ljudi poštovanje?

Kada i zašto ne pokazujete poštovanje prema drugim ljudima?

Koji su argumenti za pokazivanje poštovanja uvijek i prema svakome?

Koji su argumenti za pokazivanje poštovanja prema samo nekim odabranim ljudima? Ako je nužno, možete usmjeriti vaše grupe da se fokusiraju na jednu od sljedećih tema? Poštovanje u školi poštovanja?

Ima li nekih posebnih slučajeva u kojima se pokazuje nedostatak

Poštovanje u gradu useljenici i manjine?

Ima li nekih grupa koje ne dobivaju dužno poštovanje, kao što su

Poštovanje u obitelji

Koliko se uzajamno poštuju članovi obitelji? Tko je najviše poštovan? Tko najmanje?

Vjersko poštovanje

Poštujemo li mi uvjerenja drugih ljudi? Ako ne, zašto?

Završite ovu aktivnost tako što ćete svi saslušati zaključke svake Fokus grupe. Možda ćete htjeti koristiti mentalne mape da steknete predstavu o tome kako sudionici razumiju što je to poštovanje i njegovu primjenu.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Međureligijski kafei Cilj: Omogućiti sudionicima da razgovaraju o tematskim pitanjima i razvijaju uzajamno razumijevanje i učenje. Rezultati: Sudionici preuzimaju odgovornost i obveze u pogledu organiziranja aktivnosti u okviru kojih se ljudi okupljaju na jednom mjestu kako bi razgovarali i razmišljali o temama od zajedničkog interesa, te predlagali moguća rješenja društvenih problema. Materijali: Mjesta kao što su, naprimjer, škole, neki objekti u susjedstvu, mjesta za molitvu, kuće sudionika u kojima se ljudi okupljaju, ako je to moguće na redovnoj razini, kako bi iz različitih perspektiva razgovarali o trenutnim dešavanjima i vjerskim pitanjima.

Aktivnost Objasnite vašim sudionicima ideju Međureligijskog kafea kao mjesta na kojima se ljudi okupljaju (a poželjno je da pripadaju širem broju različitih religija) kako bi razgovarali o nekim aktualnim tematskim pitanjima, i, kao u svakom kafeu, uživali uz neko lagano osvježavajuće piće. Kažite vašim sudionicima da organiziranje jednog ili više Međureligijskih kafea može biti dio njihove predanosti promoviranju uzajamnog razumijevanja. Manja grupa volontera mogla bi činiti jedno ‘vijeće’ koje bi osiguravalo da ova neformalna susretanja zapravo predstavljaju mjesta gdje se sudionici osjećaju ugodno dok razgovaraju i uče jedni od drugih, i da se tu, također, nađu i osobe koje inače ne bi drugačije nikad upoznali. Da bi organiziralo jedan Međureligijski kafe, ‘vijeće’ bi trebalo: odabrati temu o kojoj će sudionici kafea razgovarati,

donijeti odluku o metodi predstavljanja informacija, naprimjer, kratak dokumentarni film, prezentacija u PowerPoint programu, neki vanjski predavač, pano sa fotografijama ili novinskim isječcima,

isplanirati i utvrditi program koji bi trajao nekoliko sati. Program bi trebao predvidjeti sve: od trenutka kada ljudi počnu dolaziti, osvježavajuća pića, moguću potrebu za jednom ili dvije uvodne relaksirajuće rečenice (engl. ice-breaker) koje stvaraju ugodnu atmosferu i ljude navode na razgovor, uklanjajući tako moguće barijere među njima, upoznavanje gostiju sa temom okupljanja, kao i da ispita postoji li potreba za sesijom pitanja i odgovora i/ili općom diskusijom u kojoj su svi prisutni pozvani da sudjeluju, odlučiti o tome koja osvježavajuća pića treba poslužiti, odakle će se ona nabaviti, ili tko će ih osigurati, i u kojem trenutku će biti na raspolaganju sudionicima kafea,

netko, ne mora nužno biti odrasla osoba, treba neformalno ‘predsjedavati’ radom ‘kafea’: najaviti prezentaciju/predavača, upravljati diskusijom, primati pitanja i omogućavati razmjenu stavova iz ‘publike’, predsjedatelj bi trebao održavati diskusiju postavljajući pitanja sudionicima ili predavaču, najbolje o tome što bi trebalo uraditi povodom date situacije i kako se ona može promijeniti, predsjedatelj treba osigurati da se svačiji doprinos diskusiji tretira sa punim poštovanjem,

predsjedatelj zatvara sesiju trenutkom ‘šutnje za mir’. Ako će biti organizirano više Međureligijskih kafea, prije nego se raziđu treba obavijestiti posjetitelje o datumu i mjestu održavanja sljedećeg. Možete ih, također, pozvati i da predlože teme za diskusiju tijekom sljedećih susreta.

Vijeće treba promovirati svoje Međureligijske kafee putem plakata i sl., naročito na mjestima gdje se ljudi okupljaju na molitvu, pa čak i u lokalnim medijima. Mogu, također, pokušati uključiti i svoje roditelje kako bi osigurali raznovrsnost gostiju u smislu godina.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Razgovarati i učiti više o važnim religijskim pitanjima i sukobima putem sudjelovanja na forumu gdje su svi jednaki.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Okrugli stolovi

Rezultati: Sudionici su dobili informacije o različitim vjerskim sukobima, kako su se ti sukobi odrazili na svijet i na potrebu poštovanja ljudi koji pripadaju drugim kulturama, vjerama i tradicijama. Materijali: Okrugli stol, ili nešto slično tome, gdje svi sudionici mogu sjesti u krug i pri tom gledati jedni u druge. Informacije o sukobu ili nekoj aktualnoj temi. Prezentacijski papir (flip-chart) i markeri u bojama.

Aktivnost 1. Upoznajte svoje sudionike s metodom održavanja ‘okruglog stola’ u svrhu diskusije o raznim pitanjima i temama. Okrugli stol nema ‘začelje’, nema ‘strane’ i nema ‘kraj’ pa stoga ni jedna osoba ne može zauzeti privilegiranu poziciju i svi za stolom se tretiraju kao jednaki. Ideja okruglog stola potječe iz britanske legende o kralju Arturu i njegovim vitezovima Okruglog stola u Kamelotu (Camelot). 2. Odaberite sa svojim sudionicima neko pitanje iz oblasti religije ili neki primjer vjerskog sukoba, o čemu će oni diskutirati za okruglim stolom. Unaprijed odredite datum za održavanje okruglog stola tako da sudionici imaju dovoljno vremena da se pripreme. Kažite im da je namjera održavanja okruglog stola da se omogući analiza date teme iz svih uglova (ekonomskog, političkog, društvenog, religijskog). Zamolite ih da se naročito fokusiraju na sposobnost čovjeka da stvara, uništava, ali isto tako i da mijenja. 3. Unaprijed dajte sudionicima neke informacije o temi, ali ih potaknite da urade vlastito istraživanje i donesu neke nove informacije za stol. 4. Za vrijeme održavanja okruglog stola, zamolite jednog od sudionika da bude moderator. Potrudite se da svi sudjeluju i daju svoj doprinos diskusiji tako što ćete uključivati one koji su došli sa novim informacijama ili one koji postavljaju pitanja, a i one koji inače oklijevaju uzeti riječ i rijetko govore tijekom diskusija. 5. Možda ćete htjeti koristiti prezentacijski papir za crtanje dijagrama i predstavljanje informacija o sukobu. Možete zamoliti da se među sudionicima javi neki volonter za ovaj zadatak. 6. Kao facilitator, uključite se među ‘jednake za stolom’ ali nemojte sa njima dijeliti ono što znate, jer je to odgovornost i zadatak sudionika. Nemojte ispravljati njihove stavove ili interpretacije, ali dajte pojašnjenja ako se pojave pogrešna konceptualna tumačenja. 7. Diskusiju možete završiti pitanjima, naprimjer: Zašto religije raspiruju sukobe?

Žele li se ljudi boriti protiv onih koji ne pripadaju njihovoj vjeri ili ne dijele njihovo uvjerenje? Je li nemoguće da ljudi, koji pripadaju različitim religijama, žive i rade zajedno?

Što mi možemo uraditi da oni koji su različite vjere, ili ateisti, žive zajedno u skladnim odnosima?

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Debate Cilj: Omogućiti sudionicima da sukobe i nepravde shvate iz jednog drugačijeg ugla, te da vježbaju konstruktivnu raspravu u kontroliranom okruženju. Rezultati: Sudionici su razmišljali o situacijama, ponašanjima i stavovima koji utječu na ljudsko dostojanstvo kao i na njihov vlastiti sustav vrijednosti. Debatiranje je formalno, usmeno sučeljavanje dva pojedinca, tima, ili grupe, koji daju argumente kojima podržavaju suprotne strane nekog pitanja, uglavnom prema utvrđenoj formi ili proceduri. Postoje pravila prema kojima se debatiranje odvija, a koja omogućavaju ljudima da raspravljaju i donose odluke o razlikama, unutar definiranog okvira interakcije. Pravila koja su ovdje navedena prilagođena su iz Svjetskog takmičenja škola u debatiranju.30 Sudionici mogu imati koristi od održavanja redovnih debata tako da svi dobiju priliku da govore i razvijaju disciplinu nužnu za doprinos debati.

Aktivnost Sudionici odaberu neko aktualno pitanje ili temu koja se trenutno pojavljuje u vijestima ili koja za njih same ima određeni značaj. Obično se tema ili pitanje postavlja kroz tezu (engl. motion) koja glasi: “Ova strana vjeruje da...“. Jedna strana, ili tim govornika, predlaže tezu, a druga se suprotstavlja. Potreban je i predsjedatelj koji održava red i pazi na vrijeme. 1. Svaka strana ima tri govornika. 98

2. Svaki tim treba odlučiti o redu kojim će govoriti govornici. Prije nego debata počne, svaki tim mora predsjedatelju saopćiti imena svoja tri govornika i red kojim će oni govoriti. 3. Vodeći govornici svakog tima govore prvi i najduže vremena. Strana koja je predložila tezu govori prva, a nakon nje govori suprotna strana. 4. Nakon prvih govornika govore drugi govornici svake strane, koji odgovaraju na prve govore, s tim što suprotna strana govori prva a nakon nje strana koja je predložila tezu. 5. Nakon toga govori treći govornik svake strane. Ponovno prva odgovara suprotstavljena strana, a nakon nje strana koja je predlagač. 6. Vrijeme za prvi govor je osam minuta a za repliku četiri minute. 7. Jedine osobe koje mogu govoriti u debati su tri govornika iz svakog tima, kao što je predsjedatelj najavio na početku debate. 8. Tijekom same debate, govornici ne smiju komunicirati ni s kim u publici. 9. Možete završiti debatu zamolivši publiku da glasa o najuvjerljivijem argumentu. 10.Kao završna diskusija, pitajte sudionike djeluju li i kako njihova vjerska uvjerenja djeluju kao smjernice za njihova mišljenja, stavove i ponašanje. Kvalitet debate će biti bolji ako se tema i govornici odrede unaprijed, što onda daje vremena za pripremu.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

http://www.schoolsdebate.com/guides.asp

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Stvoriti priliku da sudionici razmišljaju o svojim životima, o tome tko su, i o svom odnosu prema drugima i prema okruženju.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Meditiranje o sebi samom – tiho putovanje

Rezultati: Sudionici shvaćaju potrebu da sami sebe procjenjuju kako bi se prema drugima odnosili na pozitivan način. Materijali: Jedna slabo osvijetljena prostorija, ili šest zasebnih manjih prostorija ili separea. Papir u boji ili karton (žuti, crveni, zeleni, crni, bijeli i plavi). Napravite prijatnu atmosferu uz laganu glazbu, miris tamjana, svijeće, slike na kojima su prikazana neka lijepa i tiha mjesta, ili uz citate iz svetih knjiga, poeziju na zidovima. Također, potrebno je i šest facilitatora.

Aktivnost Sklonite namještaj i napravite šest zasebnih područja na podu (ili po jedno u šest različitih prostorija), tako što ćete na pod staviti papire ili kartone u različitim bojama. Potrebno je šest facilitatora, po jedan za svaku boju. Za svaku boju, facilitator će postaviti nekoliko pitanja za razmišljanje (vidi prijedloge dole). Kažite sudionicima da sada kreću na tiho putovanje kako bi više naučili o sebi samima. Kretat će se kroz gore navedenih šest različitih područja, a u svakom od njih će meditirati o svom životu i odnosima sa drugima. Podijelite sudionike u šest identičnih grupa od maksimum pet članova. Da bi počeli ovu aktivnost, usmjerite svaku grupu u jedno od šest područja (ili zasebnih prostorija). Nakon 15 minuta svaka grupa treba preći u neko drugo područje (ili prostoriju). Dok borave u jednom od područja, sudionici trebaju sjediti ili ležati. Ako to žele, mogu zatvoriti oči i pokušati se opustiti. Facilitator će postavljati pitanja, ali sudionici ne trebaju odgovarati niti ulaziti u raspravu. Ovdje je cilj da oni u tišini razmišljaju o pitanjima koja im se postavljaju i da ih dovode u vezu sa vlastitim životom. Ova sesija može uznemiriti neke od sudionika, a vi se za to morate pripremiti. Također, nakon sesije posvetite nešto vremena za razgovor o tome kako su se sudionici osjećali tijekom same sesije – što im se najviše dopalo a što najmanje, što im je ostalo u najsvježijem pamćenju, a što će iz ovog iskustva ponijeti sa sobom.

Sugestije za facilitatore (pitanja su retorička, ne ispitivačka):

Žuto – razmišljanje o pronalaženju svjetla unutar nas samih. Koliko je tvoj odnos sa drugima ispunjen mirom? Jesi li ti ponekad svjetlo drugim ljudima? Misli o tome kako možeš unijeti svjetlost u teške situacije. Kako možeš pronaći mir iznutra i donijeti mir drugima? Zeleno – boja prirode. Svi smo mi odgovorni za životnu sredinu. I svi se moramo nadati da, čak i kad smo usred problema i poteškoća, postoji nešto u nama što nam govori da će sve biti dobro.

Crveno – boja ljubavi. Koga najviše voliš? Slušaj otkucaje svog srca, kada ono kuca brže – tako brzo da ga možeš čuti? Mi svoju ljubav ljudima dajemo slobodno, ali lišavamo te ljubavi neke druge kojima je ona možda stvarno potrebna. Kako možemo naučiti da nam je stalo do onih koje nije lako voljeti?

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Crno – boja promjene i unutarnje snage. Ona znači mogućnost i potencijal. Ovdje sudionici razmišljaju o tome kako mi prosuđujemo o drugim ljudima. Je li ti veoma kritično ocjenjuješ druge? Jesi li naročito kritičan ako su ljudi mnogo drugačiji od tebe? Misliš li da je teško razumjeti i voljeti nekog koga smatraš drugačijim od sebe? Bijelo – ovdje sudionici razmišljaju o tome kako vole i poštuju sami sebe. Kaže se ‘ako ne voliš sebe, ne voliš ni druge’ – prema tvom mišljenu, koliko je ova izreka točna?

Plavo – ovdje sudionici razmišljaju o svojim dobrim osobinama i talentima. Što te nadahnjuje? Što te čini jedinstvenim? Kako tvoji kvaliteti i talenti utječu na druge? Kako koristiš te kvalitete da bi pomogao ili služio drugima? Važno je živjeti u miru sa drugima i doprinijeti slozi u svijetu.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti. Moje bilješke:

100

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Učiti o vjerskim i društvenim vođama koji su svijetu donijeli mir, te iz duhovnih praksi koje mogu donijeti mir u živote sudionika i živote drugih.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Vjerske i društvene vođe

Rezultati: Sudionici su istraživali ponašanje i stavove ljudi koji služe kao uzor, te razmišljali o tome kako izgraditi stav pomirenja prema drugima. Materijali: Filmovi (uključujući dokumentarce, videosnimke ili igrane filmove) o životu jednog ili više uzora kao što su: Aung San Su Ći (Aung San Suu Kyi), Dalaj Lama (Dalai Lama), Mahatma Gandi (Mohandas Gandhi), Martin Luter King mlađi (Martin Luther King, Jr.), Papa Ivan Pavao II (Pope John Paul II), Imam W.D. Muhamed (Imam W. Deen Mohammed), Majka Tereza (Mother Theresa), Nelson Mandela, Ket Stivens - Jusuf Islam (Cat Stevens - Yusuf Islam), Rabin Abraham Džošua Hezel (Abraham Joshua Heschel), Mojsije Majmond (Moses Maimonides), Tič Nat Han (Thich Nhat Hanh), Širin Ebadi (Shirin Ebadi), Svami Vivekananda (Swami Vivekananda), ili bilo koji drugi pojedinac za kojeg smatrate da je utjecao na mir i radio za mir i dobro čovječanstva.

Aktivnost Pripremite prezentaciju ili prikažite film o jednom ili više vjerskih ili društvenih vođa koji su svijetu donijeli mir. Nakon filma (vidi Odjeljak Resursi/Filmovi, na stranici 149) ili prezentacije, zamolite sudionike da prodiskutiraju o ličnostima o kojima su upravo nešto više saznali: Koje osobine je ta ličnost imala a koje su je učinile tako izuzetnom?

Kakva su bila uvjerenja koja su motivirala njegovo ili njezino djelovanje?

Što je ova osoba uradila i kako je djelovala da bi promijenila situaciju u kojoj je prevladavala nepravda? Kako se ova osoba odnosila spram opraštanja i kako je doprinosila pomirenju u društvima? Možda ćete trebati razgovarati sa sudionicima o tome što za njih znači pomirenje, kako se netko može pomiriti sa drugima i zašto je to važno. Učinite diskusiju više osobnom tako što ćete upitati sudionike kako se oni odnose spram opraštanja i pomirenja. Možete im postaviti specifična pitanja, naprimjer: Što te sprečava da oprostiš drugima?

Što ‘košta’ da se bude više pomirljiv, odnosno, što je potrebno da bi mi djelovali pomirljivo? Kako se to čemu nas naši uzori uče može primijeniti na naše živote? Kako pomirenje može biti sredstvo za mijenjanje svijeta?

Završite ovu aktivnost tako što ćete zamoliti svakog sudionika da napiše koji su to stavovi i ponašanje koje želi usvojiti kako bi postigao unutarnji mir.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

101

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Zašto me to boli? Cilj: Stvoriti prostor u kojem će srca sudionika ‘zacjeljivati’ i gdje će se praznina popunjavati duhovnom utjehom i unutarnjim mirom, jer će odustati od bola i tuge. Rezultati: Sudionici su meditirali o osjećanjima koja njihova srca ispunjavaju bolom i tugom, te su prepoznali potrebu za pomirenjem i unutarnjim mirom.

Aktivnost Kažite sudionicima da je ovo aktivnost meditiranja o stvarima koje su im prouzročile bol, kao i o bolu koji su oni možda nanijeli drugima. Vi ćete im pokušati pomoći da dođu do pomirenja i nađu unutarnji mir. Počnite tako što ćete razmišljati o šteti koju drugima možemo nanijeti svojim riječima, stavovima i ponašanjem. Zgodna poredba koju možete spomenuti jeste šteta koja je nanesena na zidu kada udaramo čekićem po njemu i tako napravimo rupe ili udubljenja, te kako je teško popraviti ta oštećenja da bi zid ponovno izgledao kao prije, čvrst i gladak. Također, možete zgužvati list papira u ruci, a zatim ga dati nekom od sudionika da ga pokuša izravnati. Objasnite kako naši stavovi, ponašanje i riječi često mogu napraviti rupe u našim odnosima sa drugim ljudima, rupe koje se više ne mogu tako lako popuniti. Slično tome, i drugi mogu u našim srcima napraviti rupe koje je teško izravnati. Naša srca osjećaju prazninu kada imaju te rupe, a ta praznina treba biti popunjena opraštanjem i pomirenjem. 102

Nakon što ste razmišljali, pokažite sudionicima pitanja na prezentacijskom papiru koja ste ranije napisali, tako da ih svi mogu vidjeti, ili podijelite svakom po primjerak spiska tih pitanja. Svrha ovih pitanja je da pomognu sudionicima da meditiraju o tome što kod njih izaziva tugu i bol.

Zašto me to boli? Je li se u posljednje vrijeme u tvom životu desilo nešto što te i danas boli? Što se desilo? Kako se osjećaš? Što kod tebe izaziva bol i tjeskobu? Jesu li ta osjećanja fizičke prirode? Psihičke? Opiši ih. Želiš li da se i dalje tako osjećaš? Boli li to samo tebe i nikog više? Želiš li nastaviti rasipati energiju tako što ćeš i dalje gajiti takva bolna osjećanja? Možeš li zamisliti koliko bi bio sretan kada bi mogao popuniti te rupe u svom srcu? Možeš li zamisliti kakav bi ti bio život da odbaciš tu bol? Možeš li to sada uraditi? Zatvori oči i zamišljaj svoj život bez tih osjećanja i misli. Zamišljaj da si na nekom lijepom i mirnom mjestu. A sada pusti da ta bolna osjećanja izađu iz tebe. Ti si jedini koji može ‘zacijeliti’ svoje srce i donijeti mir u svoju dušu. Oprosti sebi. Opraštanje ne znači pomirenje nego te priprema da se sa stavom pomirenja suočiš sa datom situacijom.

Završite ovu aktivnost tako što ćete svakom sudioniku dati svijeću koju on treba upaliti. Ona predstavlja mir i volju da se pomire sa onima koji su im nanijeli bol i tugu. Zamolite sudionike da se okupe i na trenutak zajedno razmišljaju u tišini kako bi svoju prazninu ispunili opraštanjem i pomirenjem.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Otkriti vrijednost svake osobe kroz promatranje drugih i svog unutarnjeg bića.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Priča o Bobiju Rezultati: Sudionici su otkrili da bi oni mogli biti ona osoba koju su osuđivali. Razmišljali su o svojim predrasudama i o tome kako oni sami mogu biti žrtva predrasude.

Aktivnost Okupite se sa svojim sudionicima na jednom mjestu i ispričajte im Bobijevu priču.

Priča o Bobiju Svi znate Bobija. Ne smatraju ga baš finim momkom u školi, a i samim svojim izgledom odudara od drugih. Ima najmanje 12 kilograma više nego ostali učenici i uvijek je neuredan i prljav. Odjeća mu je staromodna i ponekad smrdi. Ima pokvarene zube i bubuljičavo lice. Jeste li ga vidjeli? Momke kao što je on ljudi izbjegavaju na školskim hodnicima. On je onaj što je uvijek sam u školskoj kafeteriji ili na odmoru. Ponekad neki, koji su malo ljubazniji, žele sjesti kraj njega, ali se boje da će ih drugi zadirkivati zbog toga. Međutim, ja sam jednom sjedio sa njim i shvatio sam da je Bobi poprilično isti kao vi ili ja.

Pitajte sudionike:

Što ljude privlači tebi?

Što neke ljude drži podalje od tebe?

Kako će Bobiju pomoći sve one loše stvari koje smo rekli o njemu?

Kako Bobiju to što ga izbjegavamo može pomoći da izađe iz svog svijeta? Koje su to dobre strane koje bi Bobi mogao imati?

Što bismo mi mogli imati zajedničkog sa Bobijem? Kada su završili diskusiju, upoznajte svoje sudionike sa Bobijem. Bobi je predstavljen globusom. Zatražite da globus ide od ruke do ruke i da ga sudionici veoma pažljivo drže i prenose. Bobi je veoma osjećajan i možemo ga povrijediti. Kada je globus prošao sve sudionike u prostoriji, zamolite ih da se podijele u manje grupe i da razgovaraju o načinu na koji tretiraju druge ili doprinose predrasudama. Zamolite ih da se ponovno okupe na plenarnoj sesiji gdje ćete svi zajedno razgovarati o potrebi da cijenimo sebe i druge, bez obzira na naše prednosti i mane. Razmišljajte o važnosti promatranja unutarnjeg bića drugih a ne fokusiranja na vanjski izgled.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

103

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Kakav bi svijet bio da… Cilj: Pružiti priliku sudionicima da razmišljaju o učinku sukoba u svijetu i koje su to vrijednosti potrebne svima kako bi pomogli da se izgradi bolji svijet. Rezultati: Sudionici su razmišljali o uzrocima i posljedicama sukoba, te o važnosti uzajamnog razumijevanja. Vizualizirali su načine na koje mogu doprinijeti razvijanju uzajamnog razumijevanja. Materijali: Prezentacijski papir (flip chart), olovke, razglednice, magazini, novine, ljepilo. Prikupite i pripremite onoliko materijala koliko smatrate da bi vam moglo zatrebati.

Aktivnost 1. Zamolite sudionike da formiraju parove i, koristeći materijal koji su dobili, nacrtaju crtež ili naprave prikaz onoga kakav bi svijet bio da: nema nasilja i sukoba;

sam ja promijenio ______ ili uradio _____;

ili neka nacrtaju prikaz vaše izjave, bazirane na onome što želite da bude istaknuto kroz vašu zajedničku diskusiju. 2. Okupite sve sudionike i zamolite parove da objasne svoje crteže. 104

3. Vodite diskusiju na temelju pitanja ili problema predstavljenih na crtežima. Također razmotrite:

Što mi možemo uraditi da promoviramo uzajamno razumijevanje među ljudima različitih vjera? Kako možemo promovirati pomirenje među ljudima različitih vjera i kultura? Koji su kvaliteti ili vrijednosti potrebni da bi bilo više razumijevanja?

Prema tvom mišljenju, koju ulogu religije imaju u pomaganju ljudima da imaju više razumijevanja i poštovanja prema drugima? Kako ti možeš pomoći u izgradnji svijeta u kojem ljudi poštuju jedni druge?

Ova aktivnost bi mogla biti provedena kao kampanja unutar škola, u okviru koje će u školama biti postavljeni panoi sa izloženim crtežima i radovima na ovu temu.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti. Moje bilješke:

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Izgraditi samopoštovanje i promovirati radosno uvažavanje.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Radosno uvažavanje Rezultati: Sudionici su osnažili svoje samopouzdanje i samopoštovanje, doživjeli moralnu podršku i radosno uvažavanje među ljudima u grupi. Materijali: Potrebno je da svaki sudionik dobije po dvije plastične čaše, jednu praznu a drugu napunjenu grahom (mogu poslužiti i soja, kukuruz i sl.).

Aktivnost 1. Sudionici sjednu u krug. Zamolite ih da zatvore oči, duboko dišu i zaborave ono što su tog dana doživjeli i radili. 2. Svima dajte po dvije male plastične čaše. U jednoj su zrna graha, a druga je prazna. 3. Kažite sudionicima da razmisle o dobrim djelima koja su uradili tijekom prošlog tjedna, a to može, naprimjer, uključivati lijepo ponašanje, neke lijepe riječi koje su rekli drugima ili o drugima, pomoć koju su nekom pružili i slično. 4. Za svako dobro djelo neka iz pune čaše stave po jedno zrno graha u onu drugu – praznu čašu. Ovo bi trebalo uraditi u tišini, bez razgovora. Također, u ovoj aktivnosti sudjeluje i facilitator. Dajte sudionicima oko pet minuta za ovaj dio aktivnosti. 5. Idući krugom, od jednog do drugog sudionika, zamolite svakog od njih da ostatku grupe ispriča nešto o svojim primjerima dobrote, a za to vrijeme drugi vježbaju ‘pomno’ slušanje – slušanje sa empatijom i bez predrasuda. 6. Time što je dio kruga, koji je prepun dobrote i sreće i radosnog uvažavanja, kod svake osobe javlja se osjećaj snažnijeg i dubljeg samopouzdanja.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

Moje bilješke:

105

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Mandale Cilj: Pružiti sudionicima priliku da istražuju svoje unutarnje biće i pronađu unutarnji mir. Rezultati: Sudionici su razmišljali o vlastitom životu u određenom trenutku i osvrnuli se na značenje transformacije i promjene unutar sebe. Materijali: Drvene bojice, flomasteri, vosak u boji, papir za crtanje, opuštajuća glazba, mirisni štapići.

Aktivnost Riječ ‘mandala’ dolazi iz drevnog indijskog jezika sanskrta. U slobodnom prijevodu ona znači “krug”. Ali ‘mandala’ je daleko više od nekog jednostavnog oblika. Ona predstavlja cjelinu i može se promatrati kao model za organizacijsku strukturu samog života – kozmički dijagram koji nas podsjeća na naš odnos sa beskonačnim, sa svijetom koji se proteže i izvan i unutar našeg tijela i uma. Više informacija i modela mandala možete naći na Internet-stranici: http://www.mandalaproject.org/Index.html.

106

Mandale se koriste da se svijet sagleda iznutra i da se doživi jedinstvo sa svemirom i stvaranjem. Beili Kaningam (Bailey Cunningham), izvršni ravnatelj i utemeljitelj Projekta Mandala, jedne neprofitne organizacije koje je posvećena promoviranju mira kroz umjetnost i obrazovanje, kaže: “Svijest o mandali mogla bi imati potencijal da promijeni naše viđenje sebe, naše planete, a možda i svrhe našeg vlastitog života.”.

Pronađite neko tiho i mirno mjesto gdje ništa neće uznemiravati vaše sudionike i gdje oni mogu na miru razmišljati. Kažite im da istražuju stanje svog uma, kako bi aktivirali desnu polovinu mozga, gdje se nalaze centri za kreativnost i intuiciju. To će im pomoći da dospiju u stanje samoispitivanja, koje će ih navesti da razmišljaju o tome kako se u tom trenutku osjećaju, te da iscrtaju oblike koji predstavljaju stanje njihovog uma. Pustite laganu glazbu ili zapalite tamjan ili mirisne štapiće kako biste potaknuli njihova osjetila. Zamolite ih da nacrtaju jedan krug koristeći tanjur ili kompas i obilježite jednom točkicom centar tog njihovog kruga. Krećući od centra, oni sada mogu popunjavati taj krug ‘crtežima’ – prikazima ili apstraktnim formama, znakovima, riječima, geometrijskim oblicima, na bilo koji način na koji to žele.

Kada završe sa crtanjem, potaknite ih na razmišljanje o tome kako se sada osjećaju. Navedite ih da razmišljaju o tome što za njih predstavlja svaka ta boja i oblik, te što su doživljavali dok su to radili. Objasnite im da su mandale prikaz onoga kako se oni osjećaju iznutra. Potaknite ih da svoje mandale ponesu kućama i stave ih na neko mjesto gdje će ih moći često promatrati. Možete nakon nekoliko tjedana ponoviti ovu aktivnost kako bi sudionicima pružili priliku da naprave usporedbu svojih mandala i promatraju promjene unutar sebe samih.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Razmišljati o globalnom učinku nedostatka uzajamnog razumijevanja, kao i da sudionici naprave konkretne simbole mira.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Tisuću papirnih ždralova

Rezultati: Kroz aktivnost pravljenja papirnih ždralova, sudionici postaju dio globalne mreže ljudi koji obilježavaju godišnjicu napada atomskom bombom na Hirošimu. Razmišljali su o tome kako mogu biti nositelji promjene i mira. Materijali: Papir za origami ili obični papir veličine 20 x 20 cm. Uputu za izradu papirnih ždralova možete naći na stranici 183, Odjeljak Resursi/Kako napraviti papirnog ždrala. Možda ćete htjeti i pročitati nešto o Projektu Mir za djecu svijeta, a sve informacije o njemu možete naći na: www.sadako.org

Aktivnost Ispričajte svojim sudionicima priču o djevojčici po imenu Sadako.

Priča o Sadako Papirni ždral postao je međunarodni simbol mira, kao rezultat priče o jednoj japanskoj djevojčici po imenu Sadako Sasaki, koja je rođena 1943. godine. Na dan 6. kolovoza 1945. godine, kada je na japanski grad Hirošimu bačena atomska bomba, Sadako je imala dvije godine. Kako je rasla, Sadako je postajala jedna hrabra i snažna djevojčica koja je trenirala atletiku. Međutim, jednog dana 1955. godine, dok je trenirala za veliku trku, osjetila je nesvjesticu i srušila se na tlo. Utvrđeno je da boluje od leukemije, raka koji se često još naziva i bolest ‘atomske bombe’. Sadakoina najbolja prijateljica ispričala joj je jednu staru japansku legendu koja kaže da će se svakom onom tko napravi tisuću papirnih ždralova ispuniti želja. Sadako se nadala da će joj bogovi ispuniti želju da ozdravi i da ponovno trči. Počela je savijati papirne ždralove i završila preko tisuću komada prije nego je umrla 25. listopada 1955. godine, u dvanaestoj godini života. Nadahnuti njezinom hrabrošću i snagom, njezini prijatelji i školski drugovi sastavili su njezina pisma u knjigu koju su i objavili. Počeli su maštati o tome da se, u čast Sadako i sve djece koja su nastradala u napadu atomskom bombom, izgradi jedan spomenik. Mladi iz cijelog Japana pomogli su da se za taj projekt prikupi novac. I zaista, 1958. godine, u Parku mira u Hirošimi, otkrivena je statua Sadako koja drži zlatnog ždrala u ruci. Djeca su, također, izrazila i jednu želju koja je urezana u dnu statue a koja Ovo je naš krik, ovo je naša molitva: Mir u svijetu.” glasi: “O Danas ljudi širom svijeta prave papirne ždralove i šalju ih u Hirošimu na spomenik hrabroj djevojčici Sadako.

107

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Prodiskutirajte o tome kako nasilje i sukobi među ljudima i državama pogađaju nevine ljude. Izvedite zaključke o važnosti promoviranja mira i međusobnog razumijevanja. Razgovarajte i o tome kako Sadakoina priča pomaže da se širi svijest o važnosti učenja kako živjeti zajedno u poštovanju i dostojanstvu. Podijelite sudionicima papire i naučite ih kako da naprave vlastitog ždrala. Dajte im i malo vremena da na tom papiru napišu i svoju molitvu za mir, prije nego ga počnu savijati. Potičite ih da razmišljaju o priči o Sadako i o posljedicama nuklearne katastrofe u Hirošimi. Završite aktivnost minutom šutnje za mir u svijetu, za žrtve rata i nedostatka razumijevanja među ljudima i državama.

Mada se ova aktivnost može odvijati u bilo koje vrijeme, naročito je prikladno održati je u vrijeme oko 6. kolovoza, kako bi se podudarala sa obilježavanjem godišnjice i komemoracijom za žrtve nuklearnih napada na Hirošimu i Nagasaki.

Zamolite sudionike da u Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

Moje bilješke:

108

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Uključiti sudionike u aktivnost koja će im pomoći da razmišljaju o svom identitetu.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Oslikavanje majica Rezultati: Sudionici su razmišljali o svom identitetu i o tome kako sebe žele predstaviti svijetu. Oni su, također, stvarali nešto lijepo, nešto što ima svoju vrijednost, i što mogu zadržati i nositi. Materijali: Sudionicima se podijele majice ili oni donesu svoje vlastite. Potrebni su još i materijali za slikanje na tekstilu, odgovarajuća boja, kistovi raznih veličina, šabloni za bojenje itd.

Aktivnost Važno je da prije same aktivnosti bojenja majica sudionici imaju vremena razmisliti i porazgovarati o tome što će naslikati ili napisati na svoje majice. Kažite sudionicima nešto o samoj aktivnosti oslikavanja majica. Zatražite od njih da razmišljaju o tome što bi voljeli staviti na svoje majice kao izjave o sebi i stvarima koje cijene. Podsjetite ih i na to da će njihove majice vidjeti i drugi ljudi, koji bi mogli izvesti brze zaključke o njima na temelju onoga što je prikazano na majici. Bit će korisno ako ste već završili nekoliko Aktivnosti dijeljenja iskustava sa drugima, tako da se sudionici osjećaju rasterećeno i ugodno dok pričaju o svom identitetu. Podijelite sudionicima papir i drvene bojice, zamolite ih da naprave skice svog budućeg crteža za majicu – napomenite im da se njihov finalni crtež mora svojom veličinom uklopiti u veličinu majice. Kada budu zadovoljni svojim idejnim rješenjima, preslikajte ih na majice. Sudionici nose svoje majice i sa ostatkom grupe razgovaraju o onome što su naslikali na njima. Pred kraj sesije, na trenutak razmišljajte o tome što su nacrtali i što majice govore o njihovom identitetu, ali i o važnosti toga da cijenimo tko smo mi i tko su drugi. Također, budući da majice mogu nositi i neku poruku, možete razgovarati i o tome što bi drugi ljudi, naprimjer netko tko živi u zoni sukoba, mogao staviti na majicu. Možete fotografirati svakog sudionika u njegovoj majici i dati mu fotografiju kao uspomenu na ovu radionicu.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

109

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Pravljenje filma Cilj: Poticati sudionike da razmišljaju o nekoj temi od interesa i da putem filma podižu svijest o njoj. Rezultati: Sudionici prave film, koji mogu prikazati kako bi podizali svijest o nekom pitanju, problemu ili temi koju su sami odabrali. Materijali: Videokamera, videotrake i kompjuterski program za uređenje filma.

Aktivnost Upoznajte sudionike sa temom pravljenja filma kao sredstva za podizanje svijesti o određenoj temi. Kažite im da sada imaju priliku napraviti kratki film. Objasnite da ćete vi pokušati pronaći mjesta na kojima oni mogu prikazati svoj film svojim vršnjacima, na nekoj javnoj projekciji, ili nekim utjecajnim ljudima u vlasti. Korištenjem jednog broja metoda, naprimjer, brzo nabacivanje ideja bez objašnjavanja ili diskusije (engl. brainstorming), održavanje diskusija ili okruglih stolova, sudionici izaberu temu koju će obrađivati u filmu. Potičite ih da izaberu onu temu koja se odnosi na društvene probleme, ili onu koja će im pomoći da nauče više o različitosti, bilo na lokalnom ili globalnom planu.

110

Postoje stručni izvori koji će vašim sudionicima pomoći da naprave film (pokušajte, npr., na: http://www.filmyourissue.com/makin/index.shtml). Bilo bi veoma korisno i ako možete dovesti nekog tko posjeduje tehničko znanje o snimanju filma i tako pomoći sudionicima da naprave svoj film. Ključna dimenzija ove aktivnosti jeste da sudionici trebaju imati što je moguće više kontrole nad odlučivanjem, te da rade u atmosferi suradnje.

Prije nego počnete praviti film: 1. Odredite ciljeve vašeg videorada. 2. Utvrdite publiku kojoj namjeravate pokazati film. 3. Sagledajte sva ograničenja, uključujući vrijeme, prilike za snimanje, mogućnosti za editiranje filma i sl. 4. Napravite knjigu snimanja (engl. story board) u kojoj će se vidjeti redoslijed videoradova i kratak opis svakog. 5. Razgovarajte o tome što bi sudionici voljeli vidjeti u tom filmu (intervjue, crteže, crtane filmove, slike, pjesme).. 6. Raspodijelite zadatke među sudionicima. Neki će obaviti intervjue, drugi će uraditi istraživanje, možda se čak može provesti i neka anketa, neki drugi će napraviti neki umjetnički rad, pronaći slike i glazbene numere za film, neki će snimati, a neki uraditi finalno editiranje filma.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Razgovarajte sa sudionicima o procesu editiranja filma tako da svi mogu doprinijeti finaliziranju samog filma. Nakon što je završen i dok ga gledate, potrudite se da sudionici razmišljaju o onom što su otkrili tijekom samog procesa pravljenja filma.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Kad je film gotov:

Ovo je inicijativa koja može trajati mjesecima, pa stoga učinite sve što je moguće da održite motivaciju svih sudionika. Održavajte periodične sastanke s ciljem revidiranja aktivnosti na filmu i odredite konačan datum za početak snimanja. Možda ćete prvo htjeti održati privatnu projekciju za roditelje i prijatelje sudionika. Na temelju te projekcije i utisaka djeca mogu zatim razgovarati o tome kako film na najbolji način prikazati ciljnoj publici. Videoradovi se mogu postaviti i na Internet i poslati na filmske festivale, ili na Web 2.0 Internetstranice kao što je YouTube. Svake druge nedjelje u prosincu proslavlja se Međunarodni dječji dan u radijskom i televizijskom program (International Children’s Day of Broadcasting - ICDB) i na taj dan TV producenti u cijelom svijetu nastoje posvetiti program filmovima koje su napravili mladi ljudi, a što je sukladno odredbama članka 12 – njihovog prava da se sasluša njihovo mišljenje.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti. Moje bilješke: 111

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Kviz – Što ja znam o drugim religijama? Cilj: Kroz zabavu učiti o uvjerenjima drugih ljudi i vjerskim razlikama. Rezultati: Sudionici su naučili nešto o različitim vjerskim praksama i običajima. Materijali: Pitanja, manji listovi papira, slike ili predmeti iz različitih religija.

Aktivnost Mladi ljudi obično uživaju u kvizovima. Kviz nije zamišljen kao ocjenjivanje nego kao proces samootkrića. Koristite ga na kreativan i interaktivan način. Pripremite seriju pitanja o raznim vjerama. Možete naći nekoliko primjera u Uzorku pitanja za kviz o drugim religijama, na stranici 113. Ili još bolje, zamolite vaše sudionike da oni sami pripreme pitanja za kviz o svjetskim religijama. Možete zatim od njih prikupiti ta pitanja i igrati ulogu voditelja kviza, ali se isto tako i sudionici mogu podijeliti u timove i postavljati pitanja jedni drugima. Svaki sudionik treba pripremiti veći broj pitanja kako bi osigurali da se neka od njih ne ponavljaju. Druga metoda je da zapišete svako pitanje na papir i označite ga brojem, zatim zalijepite papir na zid i prikačite odgovore ali naopačke, tako da se ne mogu pročitati sa određene udaljenosti. 112

Podijelite sudionike u grupe od tri ili četiri člana i neka se izmjenjuju u davanju odgovora. Odaberite člana grupe da odgovara na svako pitanje. Taj član će odabrati pitanje sa zida, a grupa mu može pomagati u odgovoru. Kako kviz napreduje, broj pitanja se smanjuje. Ako je moguće, dopunjavajte odgovore tako što ćete pokazivati sudionicima slike, fotografije ili predmete karakteristične za datu religiju, kao naprimjer, budistička zastava, križ, Biblija, slika svete knjige Tore, slike Bude, ili fotografije džamije.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti. Moje bilješke:

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Tko je bio Muhamed?

Tko je bio Buda?

Što znači riječ ‘Krist’?

Tko je bio Isus?

Što je kippa?

Što je reinkarnacija?

Što je Tirthankara za jainiste?

Što je hodočašće?

Koji je muslimanski i hebrejski naziv za Boga?

10.

Koliko je Isus imao apostola?

11.

Kada se rodio Poslanik Muhamed?

12.

Što Brahman znači Hindusu?

13.

Što su Vede?

14.

Kako se naziva sveta knjiga muslimana?

15.

Kako se zove mjesto na kom se mole židovi?

16.

Što je guru?

17.

Tko je bio Sidarta Gotama?

18.

Što znači pojam ‘Buda’?

19.

Kojim je jezikom govorio Isus?

20.

Što riječ tripitaka znači na sanskritu?

21.

Koje su boje na budističkoj zastavi?

22.

Što je meditacija?

23.

Kako se naziva sveta knjiga židova?

24.

Tko je bio Bahá’u’lláh?

25.

Kako i zašto hindusi slave Divali?

26.

Što je Hanuka i kako se provodi?

27.

Što je Ramazan i kako se provodi?

28.

Tko je Šiva u hinduizmu?

29.

Kako se naziva sveta kjiga Sikha?

30.

Koji su pet stupova islama?

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Uzorak pitanja za kviz o drugim religijama:

113

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Otoci koji nestaju Cilj: Upoznati sudionike sa temom transformacije sukoba i nenasilnih alternativa. Rezultati: Sudionici su razmatrali različite sukobe i njihove uzroke. Istraživali su važnost stvaranja situacije u kojoj obje strane dobivaju (engl. ‘win-win’ situation). Materijali: Stranice iz novina i snimljena glazba.

Aktivnost Raširite stranice iz novina po podu, ali ostavite dovoljno razmaka između njih kako bi se tuda moglo prolaziti. Počnite sa mnogo novinskih stranica. Svaka od njih predstavlja jedan otok. Pustite glazbu i zamolite sudionike da šeću između otoka pazeći da ne stanu na neki od njih. Recite im da trebaju zakoračiti i stati na neki otok čim glazba prestane, a vi povremeno zaustavljajte glazbu. Svaki put kada ponovno pustite glazbu, uklonite jedan otok tako da se broj otoka postepeno smanjuje, a svaki od njih postaje sve ‘naseljeniji’. Na kraju neće biti dovoljno mjesta za sve sudionike – oni koji ne uspiju stati na neki otok ispadaju iz igre. Igrajte ovu igru sve dok ne ostane samo jedan otok a većina sudionika ispadne iz igre.

Razgovor nakon aktivnosti 114

Nakon što se igra završi, razgovarajte sa svojim sudionicima o tome što se desilo. Evo nekih pitanja koja biste im mogli postaviti: Što se desilo kada je broj otoka opao? Kako su ljudi reagirali?

Kako si se ti osjećao kada nisi mogao stati na otok i kada si ispao iz igre? Kako si štitio svoj vlastiti prostor? Jesi li pomagao drugima?

Je li ovo slično onome što se dešava u stvarnom životu? Povežite igru sa stvarnom situacijom i porazgovarajte sa sudionicima o sredstvima i uzrocima sukoba. Kažite im da su sukobi normalni, ali da mogu postati nasilni kada ljudi ne dijele stvari sa drugima, kada ne surađuju i kada nisu solidarni sa drugima. Mi naginjemo rješavanju sukoba tako što mislimo samo o sebi, ali što je sa zajedničkim naporima da se situacija promijeni tako da nema gubitnika?

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Razviti timske sposobnosti kod sudionika kako bi oni bili u mogućnosti raditi zajedno i graditi mostove povjerenja između sebe.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Lopta u zraku

Rez ultati: Sudionici su naučili kako bolje komunicirati sa drugima, te su razvili vještine i sposobnosti koje su im nužne da zajedno rade prema zajedničkom cilju. Materijali: Jedna manja i jedna veća lopta.

Aktivnost Kažite sudionicima da će igrati jednu igru s loptom, a cilj je da lopta ne padne na tlo nego da ostane u zraku što je duže moguće. U grupi od minimum 10 a maksimum 40 članova, oni trebaju udarati loptu rukama i sprečavati da padne na tlo. Cilj je održati loptu što duže u zraku i ostvariti najveći mogući broj udaraca zaredom. Počnite ovu igru s manjom loptom. Primijetit ćete da sudionici u početku udaraju loptu nesvjesni komunikacije sa drugim članovima tima, ali i potrebe da nauče kako ostvariti cilj zajedno. Ako lopta padne na tlo, ohrabrujte ih da nastave i ostvare što veći broj udaraca, te da svaki put idu za višim ciljem. Kada sudionici otkriju način da postignu niz udaraca jedan za drugim, zamijenite manju loptu većom. Budući da je veća, bit će im teže udarati loptu a da im ona ne padne na tlo. Potičite sve da sudjeluju i da se skoncentriraju na postizanje što boljeg rezultata. Nakon što su postigli zadovoljavajući visok rezultat, i osjećaju zadovoljstvo zbog toga, razmišljajte s njima o tome što su naučili od ove igre. Neka od pitanja koja im možete postaviti su: 1. Kako si se osjećao dok si igrao ovu igru? 2. Što je bio cilj igre? 3. Koji su faktori utjecali na dobar rezultat? 4. Zašto u početku niste uspijevali ostvariti visok broj udaraca? 5. Kakav je bio doprinos svakog od sudionika u timu? 6. Zašto je svaki sudionik bio važan za ostvarenje cilja? 7. Kakvu je tehniku tim usvojio? 8. Je li suradnja bila važna za postizanje cilja? Potičite svakog sudionika da o svom iskustvu priča drugima i naglasite važnost razvijanja sposobnosti komuniciranja da bi se sa drugima moglo bolje raditi. Završite sesiju tako što ćete pitati sudionike kako surađuju sa drugima i zašto je suradnja važna u raznolikim društvima.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

115

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Učenje kroz uslugu Cilj: Stvoriti priliku da sudionici dožive čaroliju pomaganja drugima, koji su drugačiji od njih i čija su prava povrijeđena. Rezultati: Sudionici su proširili svijest o potrebama drugih ljudi i razmišljali o tome kako nedostatak poštovanja vodi povređivanju ljudskog dostojanstva.

Aktivnost Potičite mlade ljude da počnu sa volonterskim aktivnostima koje uključuju ljude čija su prava prekršena ili povrijeđena. Ovim aktivnostima mogu biti obuhvaćene sljedeće kategorije ljudi: izbjeglice,

raseljene osobe,

ljudi sa posebnim potrebama, marginalizirani ljudi,

useljeničko stanovništvo koje živi u teškim uvjetima, ljudi koji žive u krajnjem siromaštvu.

Ove aktivnosti mogu biti dio vašeg časa ili se mogu institucionalizirati u školi kao način promoviranja duhovnosti i služenja društvu.

Upute za pripremu i razvoj aktivnosti učenja kroz usluge 116

Prikupite informacije o situacijama u vašem gradu, u kojima je povrijeđeno ljudsko dostojanstvo. Napravite spisak organizacija u vašem gradu koje rade sa marginaliziranim grupama ljudi ili se bave problemom kršenja ljudskih prava.

Kontaktirajte jednu ili dvije organizacije za koje mislite da bi primile mlade ljude da obavljaju volonterske aktivnosti. Dogovorite sa tom, ili tim organizacijama, sve detalje oko pripreme programa za volontiranje, koje će vršiti vaši mladi sudionici.

Zamolite ravnatelja te organizacije, ili kontakt-osobu, da sudionicima održi kraće predavanje o radu organizacije koju vodi i ljudima sa kojima radi, te efektima tog rada.

Donesite odluku o vrsti pomoći koja je nužna, te tipu aktivnosti koje vaši sudionici mogu ponuditi: zabavne aktivnosti, sviranje, priprema nekog dramskog komada, instrukcije (naprimjer, iz slikanja, šivenja, glazbe, matematike, čitanja i pisanja) ili neku opću vrstu usluga i pomoći (naprimjer, pomoć pri kupovini, pisanju pisama i sl.).

Utvrdite sa svojim sudionicima jedan ili dva cilja koje bi oni trebali pokušati ostvariti do kraja programa ili za određeno razdoblje. Pripremite sesije na kojima ćete sa sudionicima razmatrati njihova iskustva: Što su naučili tijekom volontiranja?

Kako se osjećaju kad pružaju usluge ili pomažu drugima? Koje su to razlike i sličnosti koje imaju sa tim ljudima? Kako mogu izbjeći kršenje ljudskih prava?

Zašto su, prema njihovom mišljenju, manjine izložene diskriminaciji?

Napravite usporedbu sa vjerskom diskriminacijom i njezinim efektima.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Omogućiti prostor sudionicima da pripreme kreativne kampanje u svrhu promoviranja međureligijskog učenja.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Kampanje međureligijskog učenja

Rezultati: Sudionici razvijaju međureligijske aktivnosti kao sredstvo za promoviranje poštovanja uvjerenja drugih. Sudionici su posvećeni poduzimanju aktivnosti koje doprinose da se među ljudima stvara uzajamno razumijevanje.

Aktivnost Potaknite sudionike da u svojoj školi ili organizaciji pokrenu kampanje fokusirajući se na važnost poštovanja različitih vjera i uvjerenja. Takve kampanje mogu imati razne forme. Evo nekoliko primjera:

Kampanje komuniciranja i učenja Informativni panoi Pripremite informativni pano na kojem ćete uvrštavati informacije o vjerovanjima drugih ljudi, njihovim proslavama, praznicima, festivalima i novostima. Jedna grupa učenika može redovno prikupljati takve informacije, pa tako i ažurirati i održavati informativni pano. Međureligijski radio Promovirajte radioemisiju u školi, u kojoj će učenici biti intervjuirani na temu njihovih uvjerenja. Međureligijski bazari Pripremite ‘bazar međureligijskog učenja’. Ti bazari mogu imati raznovrsne sadržaje kao, naprimjer, štandove na kojima će biti dostupne i izložene informacije o drugim religijama. Također, mogu postojati i posebne prostorije, npr., za projekciju relevantnih filmova, štandovi na kojima se može slušati duhovna glazba, a u okviru bazara mogu se održavati i okrugli stolovi na kojima će o relevantnim pitanjima diskutirati ljudi koji pripadaju različitim vjerama. Bazar, također, može biti i prilika za izlaganje crteža i pismenih radova koje su vaši sudionici pripremili na temu međureligijskog učenja. Mjesečne međureligijske diskusije / međureligijski kafei Pozovite učenike raznih vjera da posjete vašu školu i da vam pričaju o svojim uvjerenjima, ili održite diskusije o nekim relevantnim temama koje vas interesiraju. Predstavite ove kampanje kao sredstvo za održavanje razine motiviranosti kod vaše omladine: motiviranosti za učenje, za stjecanje šireg znanja o drugima, kao i za upoznavanje i razumijevanje uvjerenja koje drugi imaju.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

117

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Zamjena škole Cilj: Omogućiti sudionicima da sudjeluju u školskim aktivnostima škole koja je drugačija od njihove, kao i sa ljudima drugih vjera. Rezultati: Sudionici promoviraju i doživljavaju uzajamno razumijevanje i poštovanje za uvjerenja drugih.

Aktivnost Dva učenika, koji idu u isti razred, ali u dvije različite škole i dva različita religijska konteksta, zamijene mjesta na jedno određeno razdoblje. Kada se ova aktivnost primjenjuje između dvije škole nužno je prethodno dobiti suglasnost relevantnih školskih odbora i nastavnika. Također, ova se razmjena može prilagoditi i provoditi između različitih vjerskih organizacija i omladinskih grupa. Upoznavanje i druženje učenika različitih škola i vjera može se razvijati i pozivanjem učenika da uzajamno posjećuju škole kad god one organiziraju neku posebnu aktivnost, proslavu ili sličan događaj. Razmjena učenika ne doprinosi samo uzajamnom razumijevanju među ljudima različitih vjera nego pomaže da se uspostavljaju i razvijaju trajne veze između različitih zajednica, što može doprinijeti mirnijoj budućnosti. 118

Razmjene među različitim omladinskim organizacijama mogle bi uključivati i projekte koji zahtijevaju suradnju dvije ili više organizacija, a u kojima bi sudionici svake grupe preuzimali posebne odgovornosti. Takav jedan projekt bi, naprimjer, mogao zahtijevati sudjelovanje ljudi različitih vjera, na razdoblje od mjesec dana. Možete pripremiti i poseban program razmjene koji uključuje i neki poseban zadatak kao, naprimjer, sudjelovanje u međureligijskom vijeću u svrhu promoviranja međureligijskog dijaloga, sudjelovanje na časovima ili debatama druge škole, ili organiziranje međureligijskih aktivnosti. U okviru Programa razmjene, posvetite nešto vremena proučavanju dviju tradicija, vjera, ili kultura, koje su se kroz ovu razmjenu združile. To proučavanje, ili studija, moglo bi uključivati i raznovrsne prezentacije, pisane radove ili crteže.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti. Moje bilješke:

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Promovirati svijest o etičkim praksama da bi se pomoglo transformiranju svijeta.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Tematske sedmice Rezultati: Učesnici su pokrenuli inicijative za promoviranje mijenjanja svijesti o etičkim praksama u svojim zajednicama, s ciljem jačanja uzajamnog razumijevanja i poštivanja.

Aktivnost Tematske sedmice koje promoviraju etičke prakse mogu podstaknuti razumijevanje među ljudima i pomoći donošenju mira u njihova društva. Tematske sedmice se mogu fokusirati na teme kao što su "pomirenje", "opraštanje", "saosjećanje" ili "iskrenost", itd. Ideja je da se promoviraju etičke prakse pokazivanjem kako uzajamno razumijevanje i poštivanje koriste društvima i pomažu da se svijet pretvori u bolje mjesto. Neka mladi rukovode organizacijom tematskih sedmica. Ako je potrebno, mogu isplanirati nekoliko tematskih sedmica, koje bi se potom redovno održavale. Volonteri za svaku sedmicu formiraju organizacijski odbor. Podstaknite mlade organizatore da planiraju čitav niz aktivnosti, ali ne zaboravite da dobijete odobrenje školskih vlasti. Evo nekih ideja: Tematske panel rasprave, na kojima o temi te sedmice diskutiraju posebni gosti ili ljudi iz škole. Filmski forum: prikazivanje i rasprava o filmovima vezanim za temu. Dramatizacije koje su pripremili učenici.

Informacijske ploče, koje se fokusiraju na prošle događaje koji predstavljaju primjer za datu temu. Koncerti, s odgovarajućom muzikom ili pjesmama.

Natjecanja: nagrada za najbolje crteže, pjesme ili sastave na datu temu. Molitva za mir.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti. Moje bilješke:

119

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Kampanje za prava djeteta Cilj: Podići svijest o Konvenciji o pravima djeteta. Rezultati: Sudionici su naučili koja su njihova prava i kako ih promovirati. Stekli su svijest o potrebi promoviranja tih prava za svu djecu, bez obzira na njihovu vjeru ili kulturu.

Aktivnost Ova aktivnost pomaže širenju svijesti o Konvenciji o pravima djeteta (CRC), međunarodnoj povelji o pravima kojeg su, od 195 zemalja u svijetu, ratificirale 193 zemlje. Mladi ljudi mogu doživjeti jedinstvenu vezu sa svojim vršnjacima u cijelom svijetu kroz saznanje da svi oni dijele svjetski priznata i jasno izražena prava. Vođenje redovnih kampanja o podizanju svijesti u školama i među omladinskim grupama pomaže širenju znanja o pravima, kao i o njihovoj ulozi u zaštiti sve djece, bez obzira na boju njihove kože, kulturu ili vjeru. Te kampanje mogu imati razne forme. Možete se fokusirati na neko posebno pravo, ili na grupu prava, ili na djecu koja žive u teškim uvjetima. Poželjna je suradnja sa drugim školama, organizacijama, ili grupama iz različitih vjera.

Neki primjeri mjesečnih dešavanja: 120

Mjesec sudjelovanja djece (na temelju članka 12. CRC-a) Djeca mogu sudjelovati u debatama, panelima i forumima, koje pripremaju škole, liderske grupe ili druge organizacije, u svrhu promoviranja demokracije i uzajamnog razumijevanja. Važno je da donositelji odluka budu prisutni na tim dešavanjima i da saslušaju ono što djeca imaju da kažu. Mjesec dječjeg mišljenja i uvjerenja (na temelju članaka 13. i 14.) Djeca izražavaju svoje ideje, predstavljaju svoju vjeru i kulturu. Mjesec raznolikosti (na temelju članka 30.) Djeca pripremaju aktivnosti na promoviranju interakcije sa vjerskim manjinama, autohtonim grupama, imigrantima, s ciljem da uče jedni od drugih. Tijekom kampanja treba naglašavati sveobuhvatnu, globalnu prirodu Konvencije o pravima djeteta. Sudionici, također, trebaju znati da Vijeće za prava djeteta, kojem sve države moraju podnositi relevantna izvješća, nadgleda i prati ispunjenje prava djece na zaštitu, skrb, razvoj i sudjelovanje.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Cilj: Omogućiti sudionicima da se uključe u mijenjanje situacije oko njih.

ODJELJAK 4 AKTIVNOSTI

Izrada projekata Rezultati: Sudionici su potaknuti doprinositi promociji mira i pravde u svijetu.

Aktivnost Zamolite vaše sudionike da osmisle projekt koji bi pomogao da se njihova društva transformiraju. Taj projekt mora biti završen do dogovorenog datuma. Sudionici formiraju grupu od najviše deset članova, a od njih se traži da naprave projekt kroz koji bi riješili neki problem ili promijenili situaciju u društvu – bilo da je riječ o njihovoj školi, obitelji, susjedstvu, gradu ili državi – a što je moguće ostvariti u razdoblju od nekoliko mjeseci. Nekim projektima će biti potrebna podrška ravnatelja škole, ili lidera u vašoj organizaciji, a bit će pokrenuti kao formalni program. To bi vam, također, omogućilo da u projekt uključite više ljudi. Moglo bi, također, biti potrebno osigurati i financiranje projekta. Projekti trebaju ispunjavati određene kriterije, koje mogu utvrditi sami sudionici. Projekt bi, naprimjer, morao biti: međureligijski,

konkretan i jasan,

podržavati etične prakse,

pomoći da se promijeni neka specifična situacija, inovativan,

usmjeren ka pronalaženju rješenja. Program izrade projekta mogao bi biti institucionaliziran za starije učenike, a uz neka odgovarajuća rješenja, mogao bi se računati i kao bodovi za određene nastavne predmete. Pripremite neki poseban događaj, pozovite roditelje sudionika i neke posebne goste, i pustite vaše sudionike da predstave svoje projekte. Filmovi mogu biti korisno sredstvo za motiviranje učenika i poticanje njihove mašte. Preporučuju se filmovi kao što su: Šalji dalje (Pay it Forward) i Šindlerova lista.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

121

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Međureligijski dijalozi Cilj: Promovirati uzajamno razumijevanje okupljajući ljude različitih vjera u dijalog o tome kako pomoći da se promijeni svijet. Rezultati: Sudionici su dali svoj doprinos povećanom razumijevanju među ljudima različitih vjera. Sudionici su, također, istražili mogućnost unošenja promjene u svijetu putem stava pomirenja. Materijali: Promotivni materijali, listovi papira i olovke.

Aktivnost Međureligijski dijalozi imaju za cilj izgrađivati uzajamno razumijevanje i putove za suradnju među ljudima različitih vjera. Međureligijske diskusije organiziraju se o određenoj temi, naprimjer, nedostatak poštovanja, netrpeljivost, odnosi među religijama, pomirenje i oprost, kako svaka vjera shvaća i radi za mir i na zaštiti prava djece. Sudionici u vašim međureligijskim aktivnostima mogu pomoći da se organizira jedan broj međureligijskih dijaloga.

Organiziranje međureligijskih dijaloga Odaberite temu koja je svima važna.

122

Oglašavajte međureligijske dijaloge u različitim okruženjima kao što su škole, vjerski objekti ili sjedišta omladinskih grupa, ovisno o tome koliko vi želite da taj događaj bude formalan ili neformalan. Osigurajte prisutnost predstavnika različitih religija.

Pripremite široka, otvorena pitanja koja će pomoći da usmjeravate diskusiju prema pozitivnim ishodima.

Odredite moderatora za diskusiju i pustite ga da uvede temu tako što će dati neke informacije i postavljati ključna pitanja. Moderator može, također, predstavljati govornike ostalim sudionicima. Zamolite sudionike da sjednu u krug, tako da su svi ravnopravni i jednaki i da mogu vidjeti i čuti jedni druge. vZavršite međureligijski dijalog tako što ćete postaviti sljedeće pitanje: “Što mi sada možemo zajedno uraditi?”.

Završite sastanak molitvom za mir i uzajamno razumijevanje. Možete zamoliti sudionike da napišu svoje molitve i pročitaju ih naglas, ako žele.

Zamolite sudionike da u svoje Dnevnike učenja napišu nešto o ovoj aktivnosti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Resursi

ODJELJAK 5 RESURSI

Odjeljak 5

Priče Poslušaj, o moj narode, moju pouku; Prikloni uho riječima ustiju mojih. Otvorit ću usta svoja na pouku. Iznijet ću tajne iz vremena davnih. Ono što čusmo i saznasmo, Što kazivahu nam oci naši Nećemo kriti od djece njihove. Pričat ćemo budućem koljenu Slavna djela Gospoda našega, i silu njegovu, i djela čudesna što ih učini. Ovi stihovi iz hebrejske Biblije (Ps.78:1-4) osvjetljavaju jednu dimenziju onoga što znači biti ljudsko biće: da bi dosegnula velike dubine svakog od nas, priča, više nego išta, prelazi prag i ulazi u nas. Bog, ili Konačno, ili Stvarnost, ili Mudrost, ili transcendentalno, ili neznano, ili svenadilazeće – sve se to prenosi pričom. Priče odzvanjaju riječima iz starih predaja, onim što smo čuli, i onim što su nam preci naši pričali. Priče se prenose s jednog naraštaja na drugi. One opstaju tek u pamćenju, a ono je njihova snaga. Njime one omogućavaju spoznaju novim naraštajima. One ne tvrde da su one nepobitne činjenice; one to i ne moraju, jer se prihvaćaju kao drugačija vrsta istine, nego ona što je nauk i teorija. Može, ustvari, biti mnogo istine u izmišljenoj priči, a mnogo lažnog u onoj koja koristi činjenice. Pričanje priča, kaže Hana Arent (Hannah Arendt), otkriva značenje, a ne čini grešku da ga definira31. To je snaga priče. Značenje se naslućuje, a ne baca na nas kao luđačka košulja. Ono se shvaća, ali se ne konceptualizira. Tu je, a ne može se vidjeti. Priče spajaju nebo i zemlju, konkretnu stvarnost, i ono što je mnogo teže izraziti i razumjeti. Priče mogu otvoriti vrata prošlosti; one čine da sadašnjost odzvanja u beskrajnoj bezvremenosti, a povezane su sa budućnošću. Nigerijski pjesnik i romanopisac Ben Okri kaže: “Znate, priče mogu pobijediti strah. One mogu srce učiniti većim.” Svi mi volimo slušati priče. Dijete u krevetu prije spavanja, ljudi okupljeni oko onoga koji priča pored vatre, uživajući u svakoj riječi, kimajući glavom, smiješeći se, smijući se, i gurkajući jedan drugog od uživanja. U slušanju priče zajedno, ima i druženja i zajedništva. Iako je, vjerojatno, točno da tehnologija, interaktivni mediji, i elektroničke igre nude u mnogim kulturama naprednije i suvremenije priče, više šarenih događaja i više krvavih detalja, opčinjenost pričom dio je ljudskog bića. U židovskoj tradiciji kaže se da čovjek nije jedini koji voli pričanje priča pa je na postavljeno pitanje: “Zašto je Bog stvorio čovjeka?” dat sljedeći odgovor: “Jer Bog voli saslušati dobru priču.”. Priča omogućava djetetu da uđe u jedan drugi svijet, koji je istodobno i tako dobro poznat i nepoznat. Priča počinje čarobnim riječima: “Jednom davno…”. U arapskom svijetu pričanje priče često počinje riječima: “Ken ye me ken”, što bi se moglo prevesti kao “bilo je i nije bilo”, i tad svi prisutni znaju da je vrijeme za priču. Ili, naprimjer u Iranu, kada ljudi počinju pričati priču oni kažu: “Yeki bud, yeki nabud”, ili “bio jedan, nije bio jedan”, i svi sjednu da slušaju priču i zakorače u jedan drugi svijet, u kojem je sve to moguće. Priče nisu bajke već izraz na svakoj razini onoga što zapravo 31

Hannah Arendt (1906-1975) njemačka politička teoretičarka i filozof, Origins of Storytelling, Bartlett’ Book of Quotations

123

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

znači biti ljudsko biće. Nitko ne bi ni sanjao da od priče napravi dogmu ili teorijsku propoziciju. Priča se dešava u dimenziji u kojoj ima jedan, i u kojoj nema ni jedan, ili u kojoj se nešto dešava, ili ne dešava. Pričanje priče dešava se u stvarnom svijetu ali sama priča nije stvarni svijet. Ona je jedna druga vrsta svijeta, svijeta koji ima mnogo toga zajedničkog sa sumrakom. Tu se sreću dvije vrste svjetlosti: svjetlost dana susreće svjetlost noći, a čovjek ne zna reći gdje jedno svjetlo počinje, a gdje ono drugo završava. Čovjek je na tom pragu, ni unutra, ni vani. Tek na tom pragu između dvije svjetlosti mi možemo shvatiti da te dvije vrste suprotstavljenih istina ne isključuju jedna drugu, nego da se mogu držati zajedno kao jedna kreativna tenzija koja nas vodi dublje i dalje u naše vlastito biće.

124

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Jednom davno, u Kini je živio dječak po imenu Ping. Volio je cvijeće, a svako sjeme koje bi posadio izraslo bi u prekrasan cvijet. Stari Car, koji je u to vrijeme vladao Kinom, također je volio cvijeće. Kada je došlo vrijeme da izabere svog nasljednika na tronu, odlučio je prepustiti cvijeću da ono izabere novog vladara. Pozvao je svu djecu da dođu u njegov dvorac gdje će im on dati neko posebno sjeme. A nakon što prođe jedna godina, ono dijete koje bude imalo najljepši cvijet, bit će izabrano za novog cara. Ping je u dvorac otišao sa velikom grupom djece i bio je presretan kada mu je car dao to posebno sjeme.

ODJELJAK 5 RESURSI

Kineska narodna priča

Napunio je jednu krasnu saksiju najboljom zemljom za cvijeće i pažljivo posadio sjeme. Brižljivo ga je zalijevao, ali iz sjemena ništa nije raslo. Promijenio je saksiju, opet ništa. Pokušao je sa novom zemljom, ništa. Prođe godina dana. Sva djeca su obukla svoju najljepšu odjeću i otišla u dvorac noseći svoje prekrasne cvjetove. Ping je bio posramljen. Druga djeca će mu se smijati. Ali, otac ga ohrabri i reče mu da ipak ode i ponese caru svoju saksiju, jer uradio je sve što se moglo uraditi. Kad je Ping stigao u dvorac car je išao od jednog do drugog dječaka i pregledao sve te nevjerojatno lijepe cvjetove, ali mu se lice pri tom mrštilo. Ping se posramio kada ga car upita: “Zašto si mi donio praznu saksiju?” Ping mu kroz suze odgovori: “Dao sam sve od sebe.” Kralj se nasmiješi. “Skuhao sam sva vaša sjemena!” povika on djeci. “Bilo je nemoguće da išta iz njih izraste! Jedino ovaj dječak zavrjeđuje da postane car jer je pokazao da je pošten i hrabar, i jer je došao danas ovdje da mi kaže kako njegovo sjeme nije procvjetalo! On ima baš onakav karakter kakav je potreban da bi neko postao car Kine.” (Unseth Benjamin (edit.) Poštenje, Little Books of Virtue, Series One. Garborg’s Inc., Bloomington, 1995, str.11-13)

Dječak koji je vikao “Vuk!” Bio jednom jedan mali pastir koji je svoje stado čuvao malo podalje od sela. Jednom mu pade na pamet da prevari svoje seljane i da se malo našali na njihov račun. Potrča prema selu vičući iz sveg glasa: “Vuk! Vuk! Upomoć!? Vukovi su mi napali janjad!” Dobri seljani ostaviše svoje poslove i potrčaše u polje da mu pomognu. Ali, kada su stigli tamo zatekoše dječaka kako im se smije što su tako dotrčali a i jer nigdje nije bilo nikakvog vuka. Drugog dana dječak opet učini isto, a seljani opet dotrčaše da mu pomognu. I ovaj put im se pastir od srca smijao. Onda jednog dana vuk zaista upadne u tor i počne klati janjad. Silno uplašen, dječak otrča u selo po pomoć. “Vuk! Vuk!” vikao je iz sveg glasa. “Vuk mi je napao stado! Upomoć!” Seljani su čuli dječakovo dozivanje, ali su pomislili da je to opet neka njegova šala pa nitko ne obrati pažnju na njega, niti ode da mu pritekne upomoć. I mali pastir izgubi sve svoje stado. To je ono što se desi ljudima koji lažu, čak i onda kada govore istinu nitko im ne vjeruje. (Unseth Benjamin (edit.) Poštenje, Little Books of Virtue, Series One. Garborg’s Inc., Bloomington, 1995, str. 34-36)

125

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Hrabrost da budeš ono što jesi Kada sam bila mala, moja obitelj i moji susjedi jako su me voljeli. Bilo mi je lijepo dok sam se igrala u Rami, malom mjestu u državi Ontario, gdje sam i rođena. Kada sam pošla u treći razred morala sam svaki dan ići autobusom do škole u obližnjem gradu po imenu Orillia. Jednog dana u školi, jedan dječak me gurnuo i sve su mi se knjige razletjele po podu. “Molim te, pokupi moje knjige”, zamolila sam ga. “Neću”, obrecnu se on na mene. “Pokupi ih!”, insistirala sam, malo glasnije. “Nema šanse, skvo!”, povikao je. “Indijanska skvo!” Naljutih se. “Odmah pokupi moje knjige. Ti si me gurnuo i zato su se prosule,” ljutito sam rekla. “Probaj me natjerati, skvo!” rugao mi se. “Ti nisi ništa drugo nego jedna obična indijanska skvo.” “To sam što sam!”, odvratila sam. Naša svađa je privukla pažnju nastavnice, koja nas je zatim oboje naružila. Ali dječak mi se nije ispričao. Bila sam ljuta. Nanio mi je nepravdu. Osjećala sam se istodobno i usamljena, i ljuta, i ponosna, i tvrdoglava. Otišla sam kući i sve ispričala majci. Rekla mi je da ne pokleknem pred uvredom i da vjerujem u sebe. Kazala je da je Bog uvijek i u svakom trenu sa nama i da se ne bojim nikoga i ničega. 126

Duboku u dnu duše ja znam da ja pripadam starosjedilačkom narodu ovog kraja i da nisam nikakva indijanska skvo. Dječak nije bio u pravu. A sada znam i to da ću uvijek biti u stanju boriti se za sebe i za ono što je ispravno. Prilagođeno iz priče Peggy Monague, Christian Land, Ontario (Wilson, Lois Miriam, Mary and Me. Wood Lake Books Inc., Winfield, 1992, str. 62)

Ništa iznad Na jednoj velikoj dvorskoj gozbi, svi uzvanici su bili raspoređeni da sjede prema svom položaju i ugledu, i čekali da uđe Kralj. Uskoro, uđe jedan običan čovjek u dronjcima i sjede na mjesto izdignuto iznad svih ostalih. Njegova drskost naljuti premijera, koji naredi pridošlici da se predstavi. - “Jesi li ti neki ministar?” - “Ne. Više od toga.” - “Jesi li ti Kralj?” - “Ne. Iznad toga.” - “Jesi li ti Poslanik?” - “Ne. Više od toga.” - “Jesi li ti onda Bog?”, upita ga premijer. - “Ne, nisam. Ja sam i iznad toga također.”, odgovori siromah. - “Nema ništa iznad Boga!”, odvrati na to premijer. - “E, to ništa”, odgovori on “To sam ja!” (Kenneth Cragg: The Wisdom of the Sufis, London, 76. str. 8)

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Jednom davno, bio jedan bogati trgovac po imenu Naduk. Ali, vremena su bila teška, a njegov posao propadao. On odluči napustiti grad i potražiti svoju sreću na nekom novom mjestu. Proda sav svoj imetak i otplati dugove. Jedino što nije htio prodati bila je jedna željezna poluga. Naduk ode da se pozdravi sa svojim prijateljem Lakshmanom i zamoli ga da mu čuva tu polugu dok se on ne vrati. Lakshman obeća da će se brinuti za nju.

ODJELJAK 5 RESURSI

Miš koji je jeo željezo

Mnogo godina Naduk je putovao svud po svijetu i gradio svoje bogatstvo. Sreća ga je pratila i on ponovno postade bogat čovjek. Vrati se u svoje mjesto, kupi novu kuću, i poče ponovno trgovati. Jednog dana ode u posjetu svom prijatelju Lakshmanu, koji ga toplo dočeka. Nakon što su posjedili i porazgovarali, Naduk ga zamoli da mu vrati njegovu željeznu polugu. Lakshman je znao da će mu poluga donijeti dosta novca pa se nećkao da je vrati. I tako on reče Naduku da je polugu držao u podrumu i da su je pojeli miševi. Činilo se da to Naduku ne smeta. On zamoli Lakshmana da njegov sin pođe s njim natrag, kako bi po njemu mogao da mu pošalje poklon koji mu je kupio. Tako Lakshman posla svog sina Ramua s Nadukom. Kada dođoše njegovoj kući, Naduk zaključa Ramua u podrum. Do noći se Lakshman zabrinu i dođe do Naduka da pita za sina. Naduk mu odgovori da je, dok su se vraćali njegovoj kući, sletio veliki jastreb te zgrabio i odnio dječaka. Lakshman optuži Naduka da laže. Stalno je ponavljao da jastreb ne može ponijeti petnaestogodišnjeg dječaka. Uslijedi velika svađa i stvar dođe do suda. Kada je sudac čuo Lakshmanovu stranu priče on naredi Naduku da vratu dječaka ocu. Ali Naduk ostade pri svojoj priči da je jastreb odnio dječaka. Sudac ga upita kako je to moguće. On na to odgovori da, ako miševi mogu pojesti veliku željeznu polugu, onda zasigurno i jastreb može odnijeti dječaka. Naduk ispriča cijelu priču. Svi u sudnici prasnuše u gromoglasan smijeh. Sudac onda naredi Lakshmanu da vrati polugu Naduku, a Naduku da Lakshmanu vrati sina. (Panchatantra – Mice that ate iron (1999). Dostupno na: http://wwwindiaparenting.com/stries/panchatantra/panch009.shtml)

Raj i pakao Jedna stara židovska narodna priča kazuje o čovjeku koji je došao da vidi pakao. Bio je zapanjen onim što je vidio. Naime, svi koji su se tu zatekli sjedili su za dugačkim stolovima, na kojima su bili prostrti prekrasni stolnjaci, postavljeno srebreno posuđe i pribor, a ispred njih se nalazilo obilje raznovrsne hrane. Pa ipak, nitko nije jeo i svi su odreda tugovali i jadikovali. Kada je bolje pogledao, čovjek vidje da nitko od njih ne može saviti ruke u laktovima, i, iako su mogli dodirivati hranu, nitko je nije mogao prinijeti ustima. Posjetitelj onda ode u raj. Tamo zateče sve isto: dugački stolovi, prelijepi stolnjaci, krasna srebrnina, i obilje hrane. I ovdje, isto kao i u paklu, ljudi nisu mogli savijati laktove, ali nitko nije plakao ni tugovao – jer je svako od njih hranio svoga susjeda.

127

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Prosjak Prolazio sam ulicom kada me jedan prosjak, onemoćao starac, zaustavi. Natekle, suzne oči, modre usne, sav u dronjcima i krastama… O, kako je siromaštvo uništilo to nesretno biće! On ispruži svoju pocrvenjelu, otečenu i prljavu ruku… Jauknu moleći za pomoć. Počeh tražiti po džepovima… Ni novčanika, ni sata, čak ni maramice ne nađoh… Ništa nisam ponio sa sobom. A prosjak je još čekao… pa ispruži svoje ruke koje su se slabašno njihale i drhturile. Smeten i zbunjen, od srca prihvatih tu prljavu, drhtavu ruku… “Ne ljuti se, brate, ništa nemam, brate.” Prosjak se svojim natečenim očima zagleda u mene. Njegove modre usne se nasmiješiše i on stisnu moje promrzle prste. “Nije važno, brate,” promrmlja. “Hvala ti i na ovome. I ovo je dar, brate.” Shvatih da sam dobio dar od svog brata. (Elbert Hubbard’s Scrap Book. Wm. H. Wise & Co., Roycroft Distribution, New York City, 1923, str. 9)

Dva vuka u tebi

128

Jedne večeri jedan stari Čeroki Indijanac ispriča svom unuku kakva se bitka vodi u njemu. Reče mu: “Sine moj, to su ti dva vuka. Jedan je zao: pun gnjeva, zavisti, žala, kajanja, pohlepe, nadmenosti, samosažaljenja, krivnje, zlovolje, laži, lažnog ponosa, nadmoćnosti i ega. A drugi je dobar: ispunjen radošću, mirom, spokojem, poniznošću, ljubaznošću, dobrotom, suosjećanjem, velikodušnošću, istinom, sažaljenjem i vjerom.” Unuk malo razmisli, a onda upita svog djeda: “Koji vuk pobjeđuje?” Stari Indijanac jednostavno odgovori: “Onaj kojeg ja hranim.”

Ipak samo konj Jedan mladić dođe kod rabina Izraela iz Rižina hvaleći se da je pio samo vodu, da se valjao u snijegu, da je nosio čavle u cipelama, te da je dopustio da ga redovno šibaju. Rabin Izrael odvede momka do prozora i pokaza na konja u dvorištu: “I on isto tako ima čavle u svojim cipelama, i on se valja u snijegu, pije samo vodu i redovno ga šibaju. Pa ipak, on je i dalje samo konj.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Nakon dugog hodanja po sušnoj zemlji, jedna lutka od soli stiže do mora i otkri nešto što nikad do tada nije svojim očima vidjela i što nije mogla razumjeti.

ODJELJAK 5 RESURSI

Lutka od soli

Stajala je na tvrdoj zemlji, čvrsta mala lutka od soli, a vidje da postoji još neko tlo koje je bilo pokretljivo, nesigurno, bučno, čudno i nepoznato. Ona upita more: “Ali, što si ti?” More odgovori: “Ja sam more.” Lutka reče: “Što je more?” Na to more odgovori: “To sam ja.” Onda lutka reče: “Ne razumijem, a željela bih znati. Kako da saznam?” More joj odgovori: “Dodirni me.” I tako lutka stidljivo priđe i dodirnu vodu. Odjednom osjeti nešto čudno, kao da je to nešto što postaje poznato. Povuče nogu natrag, pogleda i vidje da više nema prste na nozi. Uplaši se i reče: “Oh, gdje su moji prsti? Što si mi uradilo?” A more reče: “Dala si nešto da bi razumjela.” Lutka onda krenu dublje i dublje u more a voda uzimaše mrvicu po mrvicu njezine soli, a ona je u svakom trenutku osjećala da razumije sve više i više, ali ipak nije mogla reći što je to more. Kako je išla sve dublje i dublje, topila se sve više i više, i pri tom ponavljala: “Ali, što je more?”. Najzad jedan val rastopi ono što je ostalo od nje i ona reče: “Ono je ja!” Otkrila je što je more, ali ne i što je voda. (Anthony Bloom: Living Prayer, Libra, London, 1966, str. 105-106)

129

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Izgubljeni u šumi Jedan čovjek zaluta u gustoj, mračnoj šumi. Kako se dan gubio, sve duže sjene obavijale šumu u sumrak, a noć polako padala, čovjek se sve više i više bojao. Nakon tri dana i tri noći usamljenog lutanja šumom, on pade u očaj. Najzad, četvrtog dana u sumrak, on ugleda nešto za što pomisli da je čudovište koje mu se iz daleka približava. Napuni svoje džepove kamenjem i pripremi teški kolac kako bi se obranio. Srce mu je divlje lupalo. Od silnog straha po čelu mu počeše izbijati graške znoja, dok mu se čudovište približavalo postajući sve veće i veće. Bilo je skoro visoko kao čovjek. Uplašeni čovjek čučnu i sakri se iza nekog žbuna. Zgrabio je najoštriji kamen spreman da se brani. Kako se čudovište približavalo, čovjeku se od straha ledila krv u žilama. Onda vidje da je to strašno čudovište zapravo ljudsko biće. On baci kamenje, ali za svaki slučaj zadrža onaj kolac. Kada se ono stvorenje skroz približi čovjek odbaci i kolac i zagrli to stvorenje. Bio je to njegov rođeni brat! Čovjek je grlio svog brata s ljubavlju i zahvalnošću. “Hvala Bogu pa si došao da me tražiš. Molim te, pokaži mi put iz ove šume, molim te.” Sa suzama u očima brat ga pogleda i reče: “Moj brate, i ja sam se izgubio. Ali ti mogu pokazati kojim putem NE TREBA IĆI. Naći ćemo izlaz zajedno.”

Večera sa generalom 130

Jednog dana, jedan general pozva budističkog svećenika I-hsiua (bukvalno prevedeno: “Jedan Odmor”) u svoj armijski štab na večeru. I-hsiu nije bio naviknut nositi bogatu i svečanu odjeću, pa je samo prebacio svoju svakodnevnu jednostavnu dugačku odoru i takav otišao u vojnu bazu. Kako se približio sjedištu baze pred njim se pojaviše dva vojnika i povikaše: “Otkud ovaj prosjak ovdje? Predstavi se! Tebi nije dopušteno da budeš ovdje!” “Zovem se I-hsiu Dharma Master. Vaš general me je pozvao na večeru.” Dva vojnika ga pažljivo osmotriše i jedan od njih reče: “Lažove. Kako to da moj general poziva takvog jadnog svećenika na večeru? On je danas na ceremoniju u našoj bazi pozvao samu njegovu svetost I-hsiua, a ne tebe. A sad, napolje!” I-hsiu nije mogao uvjeriti vojnike da je zaista on taj pozvani gost, pa se vrati u hram i presvuče se u veoma službenu, ceremonijalnu odoru za večeru. Kad se vrati u vojnu bazu, vojnici uvidješe da je to veliki budistički svećenik i propustiše ga sa poštovanjem. Za večerom, I-hsiu je sjedio za stolom na kojem je bilo obilje hrane ali, umjesto da hranu stavlja u usta, on ju je štapićima uzimao i stavljao u rukave. General je bio veoma iznenađen pa mu šapnu: “Ovo je jako neobično. Želite li ponijeti malo hrane u hram? Naredit ću kuharu da pripremi ono što kažete.” “Ne”, odgovori svećenik, “Kad sam dolazio ovamo vaši mi vojnici nisu dopustili da uđem u bazu dok nisam obukao svečanu odoru. Vi niste na večeru pozvali mene nego moju odoru. Dakle, moja odora sada večera, ne ja.” Dostupno na http://www.geocities.com/Tokyo/Courtyard/1652/MilitaryDinner.html)

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Jednom davno, u jednom malom i tihom selu, okruženom voćnjacima i maslinicima, živio jedan mladi momak po imenu Hasan. Odmah nadomak sela bijaše jedna Planina.

ODJELJAK 5 RESURSI

Čudovište

Svakog dana u zoru, ljudi i žene pohrlili bi u svoja polja, djevojke bi polako odšetale do izvora da vodom napune vrčeve za taj dan, a djeca bi se za to vrijeme igrala u dvorištu. Činilo se da je život u selu bio lijep i miran. Ali postojalo je nešto što je kvarilo sreću seljana. Bilo je to veliko, ružno i strašno Čudovište, za koje su ljudi vjerovali da živi na vrhu Planine. Svi su se bojali Čudovišta. Seljani su žurno i u strahu išli na svoja polja, pogledajući oko sebe u strahu, a ponekad bi čak hodali na vrhovima prstiju. Ušutkivali bi svoju djecu riječima: “Ne galamite toliko, ako budete nemirni Čudovište će se naljutiti i doći će ovamo i sve nas napasti.” A kada bi djeca bila jako nestašna i odbijala ići spavati, plašili bi ih Čudovištem i govorili: “Ako ne slušaš doći će Čudovište i pojesti te.” Djeca bi se tada uplašila i počela slušati. Jednog dana u vrijeme berbe maslina Hasan upita svoju tetku Um Hamed: “Kaži mi, tetka, zašto se ljudi u selu toliko boje Čudovišta?” Um Hamed uzdahnu pa reče: “O, Hasane! Koliko puta si me to isto pitao? Čudovište je jedno ogromno stvorenje, obraslo gustom dlakom. Ima jedno oko usred čela i dugačke oštre kandže, i dugačke šiljate zube. Ti bi se Hasane posebno trebao čuvati jer njegova omiljena hrana su momci kao ti. A sad prestani da me gnjaviš svojim beskrajnim zapitkivanjem i vrati se svome poslu.” Hasan nije bio zadovoljan Um Hamedinim odgovorom i želio je saznati više o Čudovištu, pa ode kući i upita svog oca Jahu: “Jesi li ikada vidio čudovište?” Hasanov otac na trenutak razmisli, a zatim pročisti grlo i reče: “Ne, Hasane, nisam ga vidio ali znam zasigurno da je veoma strašan i opasan.” Hasan zatim ode majci i upita: “A ti, Yumma, jesi li ti ikada čula Čudovište?” Hasanova majka se trznu i reče: “Ne, nisam ga čula ali zasigurno znam da riče isto kao lav. Za boga miloga Hasane, ne izazivaj Čudovište.” Hasan reče samom sebi: “Pa, čini mi se da se ljudi u selu boje Čudovišta mada ga nikad nitko nije ni čuo ni vidio. Možda Čudovište i ne postoji, a možda i postoji ali nije tako strašno kako seljani pričaju. Moram se sam uvjeriti. Dojadilo mi je da po selu idem na prstima, dodijala su mi sva ta ušutkavanja. Želim da skačem i vičem, da vrištim i da se smijem, a i da se popnem na Planinu. Idem zorom u Planinu. Neću nikom dati da me zaustavi.” Sljedećeg dana pročulo se da je Hasan otišao u Planinu. Neki su mu se divili govoreći: “Kako je to hrabar momak. Možda nas spasi od Čudovišta.” Drugi su opet govorili: “Kakav glupan. Zapamti što sam rekao, Čudovište će ga sigurno pojesti, a onda će se naljutiti i doći ovdje da svoj bijes iskali na nama jadnim seljanima.” Hasan je u zoru tog dana krenuo u Planinu. Seljani su ga krišom promatrali iza zatvorenih vrata. Bilo ga je malo strah, ali nije htio to pokazati pa je iz sveg glasa pjevao: “Ne bojim se velikog dlakavog Čudovišta. Ja sam Hasan hrabri! Ja sam Hasan neustrašivi! Ne bojim se! Ne bojim se!” Hasan je hodao i penjao se putom uz Planinu sve dok nije stigao na sami vrh. Pogleda pažljivo oko sebe, ali ne vidje ništa što bi ga uplašilo. Uzdahnu s olakšanjem i povika iz sveg glasa nadajući se da će ga seljani čuti: “Ne bojim se velikog dlakavog Čudovišta. Ja sam Hasan hrabri! Ja sam Hasan neustrašivi! Vidite me kako skačem. Čujte kako vičem. Ne bojim se! Ne bojim se!” Iznenada, Hasan ču neki zvuk iza sebe. Čuo je korake nekog velikog stvorenja. Brzo se okrenu i nađe se licem u lice sa Čudovištem.

131

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Čudovište je bilo baš onakvo kakvog su mu seljani i opisali. Imalo je gustu dlaku, duge i oštre kandže, i jedno oko usred čela. Hasan se od straha zaledio. Poželio je da je slušao seljane i da nikad nije otišao iz sigurnosti svog sela. A što se tiče Čudovišta, ono se približavalo Hasanu sve više i više, onda ga je pažljivo obilazilo, a onda odjednom otrča urličući i plačući. Hasanu se ote dubok uzdah olakšanja. Nije mogao vjerovati da se Čudovište, kojeg su se seljani toliko bojali, tako prepalo mladića kao što je on. Hasan pođe za njim do njegove pećine i zovnu ga: “Čudovište! Čudovište! Gdje si?” Čudovište odgovori drhtavim glasom: “Odlazi, mlado momče. Nikad ti ništa nažao nisam učinio” Začuđen, Hasan reče: “ Ali, ti si Čudovište, i svi te se boje!” Zbunjeno, Čudovište malo izviri pa reče: “Boje se mene! Kako čudno! Ljudi se boje mene, a ja se bojim ljudi.” Hasan se tome dugo i glasno smijao, a onda reče: “Zašto se ti bojiš ljudi kada si ti Čudovište?” Čudovište zadrhta i reče: “Ljudi mi izgledaju strašno. Imaju dva oka umjesto jednog kao ja. Nemaju gustu dlaku kao ja, i imaju tako piskave glasove. Najstrašnije od svega jeste to što vole da jedu Čudovišta.” Hasan se nasmija i reče: “To je nemoguće. Mi ne jedemo Čudovišta. Vi Čudovišta jedete ljude.” Čudovište uzviknu: “Jedemo ljude? Fuj, ne daj bože! Mi čudovišta jedemo samo bilje i bube.” Kad to ču, Hasan reče: “Seljanima će zasigurno pasti kamen sa srca, i bit će jako sretni kada to čuju.” 132

Čudovište je dugo promatralo Hasana, a onda se glasno nasmija i reče: “Čak i ti mi izgledaš smiješno i pomalo strašno, ali mislim da si dobar i fin.” Hasan i Čudovište se od srca nasmijaše i otrčaše da se igraju. Od tog dana je Čudovište postalo najbolji prijatelj seljana. Štitilo ih je od opasnosti, pomagalo im u svakodnevnim poslovima, i igralo se sa djecom. Taghreed A. Najjar, Al-Salwa Publishing House, objavljeno 2002. Štand br .5.0 D 953

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Jedna žena ode da živi u nekom novom gradu i kad stiže do gradske kapije čuvar je upita: “Kakvi su ljudi u gradu iz kojeg dolaziš?”

ODJELJAK 5 RESURSI

Priča o dvije žene

Ona mu odgovori: “Bili su loše naravi, svađalice, tračeri i uglavnom neprijatni.” Čuvar joj onda reče: “Vidjet ćeš da su ovdje ljudi isto tako loši, pa predlažem da produžiš dalje svojim putem.” Naiđe onda neka druga žena i čuvar je upita isto što i onu prvu. Žena mu odgovori: “Ljudi u mjestu iz kojeg ja dolazim su tako ljubazni i brižni. Bili su hrabri u teškim vremenima, a uvijek su voljni i spremni sa mnom podijeliti sve što imaju, i ljubazno dočekuju strance.” Zatim joj čuvar kapije reče: “Uđi, jer vidjet ćeš da su ljudi ovdje isto tako dobri i spremni pomoći.”

133

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Slijepci i slon Jednog dana sretoše se tri slijepca i sjedoše da ćaskaju. Dugo su pričali o svemu i svačemu. Odjednom, jedan od njih se sjeti nečega pa reče: “Čuo sam da je slon čudna životinja. Šteta što smo slijepi pa ga ne možemo vidjeti.” “Eh, da, stvarno je šteta što nemamo sreće da vidimo tu čudnu životinju,” odvrati na to drugi i uzdahnu. Treći, veoma iznerviran, pridruži se razgovoru i reče: “Vidjeti? Zaboravite! Bilo bi divno samo ga osjetiti.” “I to je točno. Kada bi barem postojao neki način da dodirnemo slona, mogli bismo saznati kakva je to životinja,” svi se složiše. Slučaj je htio da je tuda baš prolazio neki trgovac sa krdom slonova i on ču njihov razgovor. “Momci, je li stvarno želite osjetiti slona?” Hajde, pođite onda sa mnom, pokazat ću vam,” reče im on. Trgovac ih zatim zamoli da sjednu na zemlju, a potom povede prvog od njih do slona da ga dodirne. Ispruženom rukom čovjek prvo dodirnu slonovu lijevu, a zatim i desnu prednju nogu. Nakon toga opipa te dvije noge od vrha do dna i sav ozaren okrenu se i reče: “Eto, takva je ta čudna životinja.” Zatim se polako uputi prema svojim drugovima. Onda je trgovac odveo drugog slijepca do stražnjeg dijela slonovog tijela. Čovjek je dodirnuo rep, kojim je slon nekoliko puta mahnuo, i zadovoljno uzviknu: “Aha, stvarno čudna životinja! Zaista čudna! Sad znam. Znam.” Zatim se žurno pomaknu u stranu.

134

Zatim priđe i treći slijepac i dodirnu slonovu surlu koja se pomjerala naprijed-natrag, okrećući i savijajući se, i on pomisli: “To je to. Saznao sam.” Tri slijepca se zatim zahvališe trgovcu i odoše svojim putem. Svaki je bio uzbuđen onim što je doživio, i imao je puno toga za reći. “Hajde da sjednemo i razgovaramo o ovoj čudnoj životinji,” reče drugi slijepac prekinuvši tišinu. “Jako dobra ideja. Jako dobra,” složiše se druga dvojica. Ne čekajući da ijedan od njih sjedne kako treba, drugi slijepac brzo reče: “Ta čudna životinja je poput naših velikih slamnatih lepeza, ljulja se tamo amo kako bi nas rashladila. Međutim, nije tako velika, a nije ni dobro napravljena. Glavni dio joj je prilično čupav.” “Ma ne, ne!” prvi slijepac povika ne slažući se, “Ova čudna životinja sliči na dva velika drveta bez ijedne grane.” “Obojica griješite,” odvrati treći. “Ova čudna životinja je slična zmiji, duga je i okrugla, i veoma snažna.” Kako su se posvađali! Svaki je insistirao da je samo on u pravu. Naravno, nisu se mogli složiti jer ni jedan nije istražio cijelog slona. Kako itko može opisati neku cjelinu ako nije proučio sve dijelove jedan po jedan? Iz: Kuo, Louise and Kuo, Yuan-Hsi (1976), „Kineske narodne priče“, Celestial Arts: 231 Adrian Road, Millbrae CA 94030, str. 83-85)

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

U židovskoj hasidijskoj tradiciji postoji priča o rabinu koji je tvrdio da je od dvojice seljaka naučio pravo značenje ljubavi prema bližnjem svom (Levitikus 19:18 “Ne sveti se i ne mrzi nikoga od svog naroda, nego ljubi bližnjega svoga kao sebe samog”).

ODJELJAK 5 RESURSI

Ljubi bližnjega svoga kao sebe sama

Jedan je pitao drugog: “Ivane, voliš li ti mene?” Ivan odgovori: “Naravno da te volim, Vladimire.” Vladimir onda upita: “Znaš li što meni stvara bol, Ivane?” Ivan reče: “Kako ja, Vladimire, mogu znati što tebi stvara bol?” Vladimir reče Ivanu: “Ivane, ako ti ne znaš što mene boli – kako me možeš istinski voljeti?” Ako zaista tvrdimo da nam je stalo do strana u sukobu, naša je dužnost onda, naša uzvišena dužnost, da nastojimo razumjeti što drugima nanosi bol.

Lisica i roda Jednog dana jedna je sebična lisica pozvala rodu da dođe na večeru u njezino skrovište u drvetu. Uvečer je roda doletjela do lijine kuće i svojim dugim kljunom pokucala na njezina vrata. Lija otvori i reče: “Molim te, uđi i večeraj sa mnom.” Ona pozva rodu da sjedne za stol. Roda je bila jako gladna, a hrana je izvrsno mirisala. Lija je poslužila supu u plitkim tanjurima, i vrlo brzo je posrkala. Međutim, roda nije mogla ni probati supu jer je tanjur bio jako plitak za njezin dugački kljun. Jadna se roda samo ljubazno smješkala, i ostala gladna. Sebična lija upita: “Rodo, zašto nisi pojela supu? Zar ti se ne dopada?” Roda joj odgovori: “Jako si ljubazna što si me pozvala na večeru. Molim te, pridruži mi se sutra da zajedno večeramo u mom domu.” Sljedeće večeri, kada je lija došla u rodinu kuću, ona vidje da opet imaju supu za večeru. Ovaj put supa je poslužena u visokim i uskim ćupovima. Roda je lako ispijala supu, a lija nije mogla ni kap dohvatiti. Ovaj put je došao red na liju da se kući vrati gladna.

135

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Susjed Sayyed Jawad Ameli, veliki mujtahid, večerao je kada je netko pokucao na njegova vrata. Bio je to sluga njegovog gospodara, Ayatullah Sayyed Mehdi Bahrul Uloom, koji reče: “Tvoj gospodar me šalje po tebe i želi da odmah dođeš. Upravo je sjeo za večeru ali odbija jesti dok te ne vidi.” Nije bilo vremena za gubljenje. Sayyed Jawad Ameli ostavi svoju večeru i pohita Ayatullah Bahrul Uloomovoj kući. Dok je ulazio, gospodar ga prijekorno pogleda i reče: “Sayyed Jawad! Ti se ne bojiš Allaha! Zar te nije stid pred Allahom?!” Ovo silno iznenadi Sayyed Jawada jer se nije mogao sjetiti da je uradio išta što bi ozlojedilo njegovog gospodara. On reče: “Neka me moj gospodar uputi u moju pogrešku.” Ayatullah Bahrul Uloom odgovori: “Ima već tjedan dana da su ti tvoj susjed i njegova obitelj bez brašna i riže. Pokušao je kupiti malo datula u prodavaonici, ali mu je trgovac odbio dati na veresiju. Vratio se kući praznih ruku, a obitelj nema ni mrve hrane u kući.” Sayyed Jawad je bio zatečen: “Allaha mi,” reče, “nisam to znao.” “To me još više ljuti. Kako možeš ne znati ništa o svom susjedu? Ta nevolja traje već sedam dana, a ti mi kažeš da nisi znao. A da si znao i ignorirao ga iako znaš, ne bi tad ni bio musliman,” dodade Ayyatullah Uloom. Zatim reče Sayyed Jawadu da uzme sva jela ispred njega i odnese ih svom susjedu. 136

“Sjedi sa njim da jedeš da ga ne bi bilo stid. I uzmi ovaj novac za njegove buduće troškove. Stavi ga ispod jastuka, ili tepiha, da ga ne poniziš, i obavijesti me kad sve to uradiš jer do tada neću ni ja jesti. Za mene nije čovjek onaj tko mirno spava dok mu susjed spava gladan.” Uzvišeni poslanik Muhammad (Mir neka je s njim) Dostupno na http://www.ezsoftech.com/stories/mis40.asp

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Jednom davno, bio jedan mudar čovjek koji je imao običaj otići do oceana da tamo piše svoja djela. Prije nego bi počinjao pisati, obično bi otišao do plaže. Jednog dana, dok je šetao duž obale, pogleda niz plažu i u daljini ugleda ljudsku figuru koja se kretala poput nekog plesača. Nasmiješi se u sebi na pomisao da netko pleše u čast ovom lijepom danu, pa pohita da ga sustigne.

ODJELJAK 5 RESURSI

Morske zvijezde

Dok se približavao, vidje da je to neki mladić, ali nije plesao već se saginjao, uzimao nešto i nježno bacao u more. Kako se približi mladiću, doviknu mu: “Dobro jutro! Što to radiš?” Mladić zastade, diže pogled pa reče: “Bacam morske zvijezde u ocean.” “Mislim da sam trebao pitati: Zašto bacaš morske zvijezde u ocean?” “Sunce je visoko odskočilo a plima se povlači. Ako ih ne bacim natrag u ocean, umrijet će.” “Ali mladiću, zar ne vidiš da je plaža kilometrima i kilometrima duga i da posvuda po njoj ima jako puno morskih zvijezda. To što radiš nema smisla!” Mladić ga je ljubazno slušao. Onda se sagnu, podiže još jednu zvijezdu i baci je u more preko velikih valova. “Ima smisla za ovu jednu!” Njegov odgovor iznenadi čovjeka. On se malo ljutnu. Nije znao kako da odgovori. Pa se umjesto toga okrenu i odšeta do svoje kolibe kako bi počeo pisati. Cijeli dan, dok je pisao, proganjala ga je slika mladog čovjeka. Pokušavao je da ne misli na njega, ali mu je ta slika stalno bila pred očima. Na koncu, u kasno popodne on shvati da je on, naučnik i pjesnik, propustio da prepozna suštinsku prirodu onoga što je mladi čovjek činio. Jer, uvidio je da je ono što je mladić radio, zapravo značilo izabrati da se ne bude puki promatrač svijeta i učiniti nešto. Posramio se. Te noći je otišao na spavanje uznemiren. Kada je jutro svanulo probudio se znajući da mora nešto uraditi. Ustade, obuče se i ode na plažu gdje je opet zatekao mladog čovjeka. I sa njim provede ostatak jutra bacajući morske zvijezde natrag u ocean. (Prilagođeno iz: The Star Thrower, autorice Loren Eiseley 1907-1977)

137

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Studije pojedinačnih slučajeva Edukatori i facilitatori mogu koristiti studije pojedinačnih slučajeva (engl. case studies), utemeljene na stvarnim dešavanjima i ljudima, i tako osigurati materijal za diskusiju o etičnim pitanjima i situacijama koje utječu na dostojanstvo ljudi i ljudska prava. Dobro napisane studije pojedinačnih slučajeva mogu uvesti djecu i mlade u jedan drugi svijet, koji se predstavlja sa stajališta subjekta. Studije pojedinačnih slučajeva, također, mogu iznositi i poznata pitanja, što sudionicima može pomoći da razmišljaju o vlastitim situacijama, a da ih pri tome ne personaliziraju. Kroz studije pojedinačnih slučajeva djeca i mladi mogu analizirati situaciju koja im, na neki način, može biti poznata, ali i potpuno strana. Studije pojedinačnih slučajeva mogu biti važno sredstvo u razvoju empatije jer se informacija predstavlja iz točke gledišta subjekta, a ne samo kao ‘novinsko izvješće’. Razmišljanje o studiji pojedinačnog slučaja, i opcijama koje su date, može pomoći izgradnji snažne identifikacije sa subjektom. Korištenje studija pojedinačnih slučajeva potiče kritičko razmišljanje i analitičke vještine, te razvija sposobnost djece i mladih ljudi da postavljaju pitanja i raspravljaju o alternativama. One, također, pomažu djeci i mladima da ispituju vlastite stavove i ponašanje kroz živote drugih. Studije pojedinačnih slučajeva nužno ne zahtijevaju rješenje: one opisuju situaciju koja je mogla već imati svoj ‘kraj’ ili zaključak, i obično su uzete iz stvarnog života. Ako koristite studije pojedinačnih slučajeva na temu nasilja nad djecom, možete koristiti materijal koji je urađen u vezi sa Svjetskim izvješćem o nasilju nad djecom.

138

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Bio je ponedjeljak ujutro, a Kris (Chris) nije želio ustati i otići u školu. Krevet je bio topao i udoban, a napolju je bilo hladno. Osim toga, znao je da nije uradio svu zadaću a trebao ju je predati danas. Polako je otvorio oči i ugledao svog psa Šunjalicu kako leži na podu i žvače njegovu novu novcatu tenu.

ODJELJAK 5 RESURSI

Studija pojedinačnog slučaja br. 1 – Krisovo loše jutro

“Šunjalico, gubi se!” povika ljutito iskočivši iz kreveta. Šunjalica otrča i sakri se u ćošak. Budući da je sad ustao, on se polako obuče, opra zube i siđe dole. Bio je dvostruko ljut, prvo zato što mu je nova tena bila uništena, a drugo zato što je danas morao u školu. “Zašto vikend ne traje još danas?” mislio je. Kris je doručkovao, uzeo svoju torbu i otišao na autobusnu stanicu. Tamo su djeca šutala neku loptu. Dok se saginjao da spusti torbu, lopta doleti i udari ga u čelo. “Jao!” uzviknu on, “Tko je to uradio?” Bio je to Šon (Shawn) koji na to povika s osjećajem krivice u glasu: “Nisam namjerno, stvarno,” dok su se ostala djeca smijala. Kris je eksplodirao: “Jesi, glupane. Vidi sad kako je to!” i podiže loptu i jako je baci pravo na Šona pogodivši ga u stomak. Šon jauknu: “Hej, nije pošteno. Lopta te slučajno udarila, a ti si ovo uradio namjerno. Zao si.” Ovaj put Šon snažno baci loptu u Krisove noge. Kris jurnu na Šona i udari ga. Da se ostali nisu umiješali sve se moglo pretvoriti u ozbiljnu tučnjavu u kojoj bi netko od njih bio i povrijeđen. Kako objašnjavaš što je uzrok Krisove reakcije nakon što ga je lopta pogodila? Je li Kris mogao reagirati na drugačiji način? Kako se situacija mogla izbjeći?

Što je Kris trebao uraditi kasnije tijekom dana kada se smirio?

139

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Studija pojedinačnog slučaja br. 2 – Usamljenik ili otpadnik? Džordž (George) ide u osmi razred u tvojoj školi. Ti ga voliš jer je uvijek prijatan i pozdravi se kada prolazi. Zbog toga ga skoro svi jako vole, veoma je popularan i ima dobre liderske sposobnosti – pravi je vođa. Međutim, shvatio si da Džordž, izgleda, ima problema sa jednim drugom iz razreda, Sifanom (Siffan). Sifan je iz Jordana, a njegov otac je doveo svoju obitelj u vaš grad, gdje obavlja jedan privremeni posao. Sifan je uvijek sam i izgleda da ne voli učiti zajedno sa ostalim drugarima iz razreda. Džordž misli da Sifan neće da se sprijatelji ni s kim u školi i da misli da je bolji od ostalih u razredu. Točno je da je Sifan nekoliko puta bio veoma grub prema Džordžu, što je, također, doprinijelo da ovaj pravi ružne komentare na račun Sifana, često na račun boje njegove kože, i ponašanja. U tvojoj školi nema puno djece iz arapskih zemalja, a neka djeca prave šale na njihov račun. Naravno, to se mnogo puta desilo i Sifanu. Prošlog tjedna, Sifanov otac je morao otići u Aman u Jordanu na jedan poslovni sastanak. Tamo je poginuo u eksploziji bombe u jednom hotelu. Sada cijela škola zna za to, i nastavnici su izrazili sućut Sifanu i njegovoj obitelji. Sifan se vratio u školu nakon nekog vremena ali nitko od njegovih drugova u razredu ne govori sa njim. Čini se da u školi nema prijatelja, pa je sada sam sa svojim bolom. 140

Što misliš kako se Sifan osjeća?

Kako ti vidiš Sifanovu situaciju?

Što bi, prema tvom mišljenju, Džordž trebao uraditi? Što bi ti uradio da si na Džordžovu mjestu?

Kakva je Džordžova uloga kao Sifanovog druga iz razreda i lidera u školi? Smatraš li da se Sifan treba nekome obratiti?

Što misliš da bi Sifan uradio da je na Džordžovu mjestu?

Što misliš da bi nastavnici i škola trebali uraditi da pomognu Sifanu?

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Prije sam živjela u gradiću Alto Baudo u Kolumbiji (Columbia) ali sam, zbog dešavanja u mom gradu, morala pobjeći i naći sklonište u Esmeraldasu u državi Ekvador (Ecuador). Zovem se Ana.

ODJELJAK 5 RESURSI

Studija pojedinačnog slučaja br. 3 – Anina priča

“Našu regiju je godinama napadala jedna naoružana grupa gerilaca. Nekih godina bi nas ostavljali na miru, a bilo je i onih kada bi napadali na kuće onih za koje su smatrali da su ih izdali. Jednog dana, pozvali su sve ljude iz grada na sastanak. Optužili su mog brata Andresa da surađuje sa drugom stranom, paravojnim grupama. Nisu mu dopustili ni da objasni nego su mu pucali u glavu, tu, na trgu, pred svima. Imao je mladu ženu i troje djece. Kao njegova sestra, ja sam im također bila sumnjiva, ali mi je rečeno da napustim grad ili će pobiti moju djecu. Bez mnogo vremena da spakiram nešto odjeće, otišla sam sa svoje šestero male djece, snahom i njezino troje djece. Sada mi je 49 godina i imam osmero djece. Jedan je studirao u Kibidu (Quibidó), ali se pridružio gerilcima, istoj onoj grupi koja je prijetila meni i ubila Andresa. Jedna moja kćerka radi sa paravojnim jedinicama. Možete li zamisliti kako bi to izgledalo da se njih dvoje ikada sretnu? Meni i mojoj djeci život u Esmeraldasu nije lak. Ja prodajem voće i zarađujem tek toliko da platim kiriju za malu sobu u kojoj živim sa svojom djecom. Karlos (Carlos), jedan od mojih sinova, radi u pošti, mada nije dobio plaću već tri mjeseca. Horhe (Jorge), kojemu je sada 16 godina, prošlog tjedna je dospio u zatvor jer su ga optužili što je ukrao sat. Nismo imali novca ni za hranu. Ostala djeca nisu nikako mogla naći posao, a ja si ne mogu priuštiti da ih šaljem u školu. Ponekad nas naši susjedi nazivaju dilerima, gerilcima, i tretiraju nas kao kriminalce. Međutim, čak i ovaj život je bolji od povratka u Kolumbiju i u rat. Ne mislim da će se problemi tamo ikad riješiti. Sve dok su te naoružane grupe u tom području, ja se ne mogu vratiti svojoj kući. Našli smo kakvo-takvo utočište u Esmeraldasu. Ali, kako ćemo živjeti? Kakve opcije imam? Zabrinuta sam zbog svoje manje djece. Oni ne mogu ići u školu jer ja nemam da im platim školarinu. Što će raditi po cijele dane? Plašim se da će zapasti u nevolje, početi se družiti sa banditima, završiti ili u zatvoru ili na ulici. Život je tako bijedan. Što osjećaš za Anu?

Što bi ona mogla uraditi da sebi i svojoj djeci život učini boljim? Kome bi se mogla obratiti za pomoć?

Što bi ti uradio da si u njezinoj situaciji? Ima li u tvom gradu ljudi kao Ana?

Bi li im mogao pomoći, na bilo koji način?

141

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Studija pojedinačnog slučaja br. 4 – Marijina priča Marija, kojoj je sada 16 godina, ima očuha koji je pravi nasilnik. Prije nego je počeo tući Mariju, ona je znala da tuče njezinu majku. Kada je imala osam godina pitao ju je koliko je sati a ona je pogrešno odgovorila. Marija kaže: “Udario me tako jako da sam pala i udarila glavom od krevet. Onda je počeo da me udara i nogama. Bila sam toliko uplašena da sam se upiškila.” Nasilje se nastavilo ali Marija nije mogla nikome ništa reći. “Nisam željela da kažem nikome u školi, a ni svojoj mami, jer je ona imala toliko drugih problema o kojima je morala brinuti. Bilo me je strah da ikome kažem što mi se dešava da ne bi došlo do mog očuha, koji bi se onda iskalio na meni i na mojoj majci.” Nasilje je pogodilo sve aspekte Marijinog života, a i njezino školovanje je zbog toga trpjelo. “Propustila sam tri razreda jer nisam mogla mamu ostavljati samu s njim. To je, također, utjecalo i na moje samopouzdanje, i dopuštala sam ostaloj djeci u školi da me kinje i gaze. Nisam htjela ni s kim pričati o tome u školi, ali ni sa mamom jer je imala toliko drugih briga.” Najzad su se u školi zabrinuli, i, kada je Marija pošla u 9. razred, u 13. godini, u školi su joj odredili savjetnicu. Ispočetka, Marija joj nije mogla pričati o svojim problemima, ali se na kraju ipak otvorila i progovorila o svemu. “Nisam joj u početku vjerovala, ali nakon godinu dana sam joj ispričala sve što mi se dešava. Postala mi je nešto kao najbolja prijateljica i osjećala sam da joj mogu reći sve, te da nitko neće saznati ono o čemu razgovaramo.” 142

Ali, iako je viđala svoju savjetnicu, Marija je uzela preveliku dozu narkotika i provela u bolnici tjedan dana. Kazala je: “Digla sam ruke od života i osjećala sam da više nemam razloga da i dalje živim.” Upućena je novoj savjetnici, a posjećivala je i psihijatra i ljekara, kako bi joj pomogli da se oporavi. Marija kaže: “Savjetovanje i podrška psihijatra i ljekara su mi zaista pomogli. Također sam, čitajući knjige i časopise, shvatila da nisam jedina koja prolazi kroz ovakve probleme. Ta pomisao da nisam sama u ovome bila mi je velika utjeha.” Što bi ti uradila da si u Marijinoj situaciji?

Što misliš kako će na njezin život utjecati ovo što joj se dogodilo? Kako se djecu može zaštititi od nasilja u kući?

Kakva je pravna situacija u tvojoj zemlji kada su u pitanju djeca koja su žrtve nasilja, uključujući i nasilje u kući? Kako i tko treba zaštititi djecu od nasilja u kući?

Imaš li prijatelje u razredu koji su žrtve nasilja i zlostavljanja kod kuće? Što ti možeš uraditi da im pomogneš i pružiš vršnjačku podršku?

Smatraš li da su djevojčice više izložene nasilju nego dječaci? Zašto?

Ima li kod tebe u školi slučajeva gdje djeca maltretiraju drugu djecu? Kako to možeš zaustaviti?

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Moralna dilema predstavlja situaciju koju treba riješiti. Ako je neki problem dilema, to znači da postoji izbor između više rješenja koja sva izgledaju nepoželjno, bilo kratkoročno, bilo dugoročno. Rješavanje dileme često uključuje teška etična pitanja.

ODJELJAK 5 RESURSI

Moralne dileme

Evo nekih smjernica za gradnju vlastitih moralnih dilema: Osigurajte da dilema uključuje situaciju u kojoj sudionici moraju donijeti vlastitu odluku. Prisjetite se važnosti da pustite te mlade ljude da izaberu. Opišite situaciju koja omogućava da se zaobiđu pravila. Predstavite situaciju u kojoj se sudionici moraju upitati što je ispravno, a što pogrešno. Vodite ih do trenutka kad se čini da najbolje rješenje donosi korist njima, ali šteti drugima.

Moralna dilema br. 1 – Spašavanje života Dva čovjeka putuju pustinjom. Imaju samo jednu flašu vode za obojicu. Ako je podijele, obojica će umrijeti. Ako samo jedan popije svu vodu, on će preživjeti, ali će njegov suputnik umrijeti. Što će oni uraditi? Jedno mišljenje je da trebaju podijeliti tu vodu, pa tako ni jedan neće vidjeti umiranje onog drugog. Drugo mišljenje je da vlasnik flaše, onaj koji je bio dovoljno mudar da je ponese, treba i popiti vodu. Imamo dva kontradiktorna mišljenja. Kako ćemo mi promatrati te oprečne stavove? Čiji je život preči? Što ako je jedan od ta dva putnika dijete, a onaj drugi odrastao čovjek? Što ako su putnici čovjek i žena? Kako mjerimo vrijednost života?

143

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Moralna dilema br. 2 – Košarkaška utakmica U tvom gradu uskoro treba početi Košarkaška olimpijada za srednje škole. Tim tvoje škole je pobijedio na prošlogodišnjoj Olimpijadi i dobio zlatnu medalju za fer-plej (engl. fair play). Ove godine sudjeluje veći broj školskih timova. Vaša dva najbolja igrača nisu više u vašoj školi i treba vam dvoje novih ljudi da ih zamijene. Vaš trener će biti izvan grada tri tjedna i dao vam je odgovornost da odaberete ta dva nova igrača, na temelju kriterija tima. Međutim, on vam je preporučio: prije nego ih primite, osigurajte da se odabrani igrači slažu sa timom i razumiju pravila tima, i potrudite se da izaberete najbolje. Vi ste pokrenuli proces izbora a samo su tri čovjeka zainteresirana da se prijave. Nemate vremena krenuti u novi proces i morate izabrati između ove trojice. Oni su: Kristijan: 14 godina Nema iskustva u igranju košarke. Volio bi naučiti igrati. Ima vremena za treninge: svako popodne. Hiran: 16 godina Dvije godine iskustva. Bio je u drugom najboljem timu na prošloj Olimpijadi, ali je izbačen iz tima zbog nepoštene igre. Neki misle da se od tada počeo drogirati. Ima vremena za treninge: četiri dana u tjednu.

144

Andres: 15 godina. Godina dana iskustva. Ima vremena za treninge: tri dana tjedno.

Kada su članovi tima intervjuirali ova tri kandidata, objasnili su im pravila tima: Članovi tima imaju između 15 i 18 godina života. Tjedno treniraju tri puta po tri sata.

Svake subote tim ima trening iz vođenja. Ti treninzi su obvezni za sve članove.

Tijekom prvog vikenda svakog drugog mjeseca članovi tima moraju pohađati kampove za timsko druženje. Izostanci se pravdaju samo ako su u pitanju bolest ili problemi u obitelji.

Kristijan je rekao da će napuniti 15 godina za tri mjeseca, ali da ne može imati trening petkom popodne jer u to vrijeme ima planirane sastanke sa članovima školskog vijeća učenika. Hiran je zadovoljan sa svim pravilima i prihvaća ih. Andres je objasnio da ne bi mogao pohađati program vikendom zbog vjerskih razloga. On je židov a sabat (Sabbath) je dan za molitvu i Boga. Koga ste izabrali da bude dio vašeg tima?

Jesu li pravila tima dovoljna da bi netko na temelju njih mogao donijeti odluku?

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Ako ste odlučili da ne primite Hirana, što bi mogao biti razlog tome? Može li njegovo isključenje iz bivšeg tima biti razlog što mu ne dopuštate da se uključi u vaš? Mogu li glasine o korištenju droge biti razlog što ga ne primate u tim?

ODJELJAK 5 RESURSI

Ni Kristijan ni Andres ne mogu se pridržavati pravila tima. Kako onda uskladiti vašu odluku sa trenerovom preporukom: “osigurajte da se igrači slažu sa timom i razumiju pravila tima”?

Ako ste odlučili da ne primite Andresa, što bi bio razlog tome?

Moralna dilema br. 3 – Štititi laž Džudi (Judy) ima 12 godina. Mama joj je obećala da će je pustiti da ide na specijalni rok-koncert koji će se uskoro održati u gradu, ali samo ako uštedi dovoljno novaca za kartu tako što će uvečer čuvati djecu po nekoliko sati, i stavljati na stranu nešto od novca za užinu. Džudi je uspjela uštedjeti 20 dolara što je i više nego dovoljno za kartu koja košta 15 dolara. Njezina mama se onda predomislila i rekla joj da novac koji je uštedjela mora potrošiti na knjige za školu. Džudi je bila razočarana, ali je odlučila da ipak nekako ode na taj koncert. Kupila je kartu a mami je rekla da je uštedjela samo pet dolara. Te subote je otišla na koncert, a mami je rekla da će provesti dan kod prijateljice. Prošlo je tjedan dana a mama nije ništa otkrila. Džudi je onda sve ispričala starijoj sestri Luiz (Louise), i kako je otišla na koncert i kako je lagala mami o tome. Luiz se sada pita hoće li mami reći što je Džudi uradila. 1. Treba li Luiz, starija sestra, reći mami da joj je Džudi lagala o ušteđenom novcu i koncertu – ili treba šutjeti? Na temelju čega bi ona trebala donijeti svoju odluku? 2. Kome je Luiz najlojalnija, majci ili sestri? Zašto? 3. Je li u ovoj situaciji važna činjenica da je Džudi sama zaradila novac? Zašto? 4. Mama je obećala Džudi da će je pustiti da ide na koncert ako sama zaradi i uštedi novac. Je li ovdje bitno i to što je mama prekršila obećanje? Zašto? 5. Općenito, treba li održati dato obećanje? Zašto? 6. Ima li razlike u tome je li osoba, kojoj je nešto obećano, tebi bliska ili ne? 7. Što je najodgovornija stvar koju bi Luiz trebala uraditi u ovoj situaciji?

Prilagođeno iz Moral Reasoning, Victora Grassiana, Prentice Hall, 1981.

145

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Moralna dilema br. 4 – Cijena života Jedna žena je oboljela od raka i bori se za život. Postoji jedan lijek koji bi joj mogao spasiti život. Radi se o određenom obliku radija, kojeg je jedan farmaceut iz tog grada nedavno otkrio. Farmaceut traži 2.000 dolara za lijek, što je deset puta više nego što košta proizvodnja lijeka. Muž oboljele žene Hainc (Heinz) obilazi prijatelje i familiju tražeći i posuđujući novac ali može sakupiti tek 1.000 dolara. Rekao je farmaceutu da mu žena umire i zamolio ga da mu spusti cijenu, ili da mu da lijek na kredit. Farmaceut ga je odbio. U očaju, muž provali u farmaceutovu radnju kako bi ukrao lijek za svoju ženu. Je li farmaceut postupio ispravno kada je odbio Hainca? Zašto? Je li muž postupio ispravno kada je provalio u radnju? Zašto? Je li muž imao ikakvo drugo rješenje?

Što bi ti uradio da si u muževoj situaciji?

Preuzeto iz “Collected Papers on Moral Development and Moral education”, Lorensa Kolberga (Lawrence Kohlberg). Cambridge: Moral Education and Research Foundation, Harvard University Education Foundation, 1973.

146

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Godine 1842., jedan brod je udario u santu leda i više od 30 preživjelih naguralo se u čamac za spašavanje, koji je inače namijenjen za samo sedam osoba.

ODJELJAK 5 RESURSI

Moralna dilema br. 5 – Čamac za spasavanje

Kako se približavalo olujno nevrijeme, postade jasno da se čamac mora rasteretiti ako žele da itko od njih preživi. Kapetan je smatrao da je jedina ispravna stvar koju treba uraditi natjerati neke pojedince da iskoče iz čamca i utope se. Tako nešto, smatrao je, nije nepravedno prema onima koje bi izbacio iz čamca jer bi se oni ionako bili utopili. Ako, međutim, ne uradi ništa, bit će odgovoran za smrt onih koje je mogao spasiti. Neki ljudi su bili protiv kapetanove odluke. Tvrdili su da, ako se ništa ne uradi i svi zbog toga umru, nitko neće biti odgovoran za te smrti. S druge strane, ako kapetan pokuša spasiti jedne, uradit će to tako što će ubiti druge, i onda će on biti odgovoran za njihovu smrt. Kapetan je odbacio takvo razmišljanje. Budući da je jedina mogućnost za spašavanje zahtijevala snažno veslanje, kapetan odluči da će oni najslabiji morati biti žrtvovani. U toj situaciji, bilo bi apsurdno, mislio je, odlučiti ždrijebanjem koga izbaciti iz čamca. Onda je izbacio najslabije. Spašeni su nakon nekoliko dana napornog veslanja, a kapetan je zbog svog djelovanja izveden pred sud.

1. Da si ti bio u tom čamcu, koje bi ti argumente imao da si: a) ti trebao biti onaj koji će biti izbačen sa čamca, ili b) da si ti bio među onim snažnijim koji su trebali ostati u čamcu? 2. Da si ti u poroti na suđenju kapetanu, kakva bi bila tvoja odluka o krivnji? 3. Kakvu bi kapetan trebao dobiti ‘kaznu’, ako bi uopće bilo ikakve kazne? 4. Što bi ti uradio da si bio u kapetanovoj koži?

Prilagođeno iz Moral Reasoning, Vioctor Grassian, Prentice Hall, 1981.

147

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Moralna dilema br. 6 – Varanje Sonja ima problema sa svojim studijem kemije, a na prošlom testu nije postigla dobar rezultat. Međutim, za završni ispit se vrijedno pripremala i uvjerena je da će ga položiti. Test je veoma dugačak ali ona je odgovorila na skoro sva pitanja, i misli da je do sada sve dobro uradila. Ali, ima jedno pitanje na koje ne zna odgovor. To pitanje nosi 25% ocjene. A vrijeme joj istječe. Osoba koja sjedi do nje na testu završila je sve zadatke a Sonja ima priliku prepisati odgovor na pitanje koje joj stvara poteškoće. Profesor je zauzet odgovaranjem na pitanja nekog studenta a Sonja je svjesna da može lako i brzo prepisati odgovor. Ako odgovori na to zadnje pitanje položit će ispit, a ako ne, past će i morat će ponovno polagati cijeli ispit idućeg semestra. Što misliš da će ona uraditi?

Što bi ti uradio da si na njezinom mjestu?

Pretpostavimo da si varao na ispitu. Ako te profesor sutra pita jesi li varao ili ne, hoćeš li priznati ili izmisliti nešto? Ako netko u razredu vara, ima li to, prema tvom mišljenju, posljedica za nekog drugog. Kako i zašto? Zašto ne?

148

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Filmovi i videoradovi pomažu sudionicima da uđu u jedan novi i drugačiji svijet, te da nauče nešto o životima drugih i situacijama u kojima se drugi nalaze. Ovisno o sposobnosti onoga tko pravi film, sudionici, također, mogu razmatrati i različita stajališta, motive akcija koje likovi u filmu poduzimaju, kao i složenost situacija sa kojima se susrećemo.

ODJELJAK 5 RESURSI

Filmovi i video radovi

Kroz filmove i dokumentarce koji prikazuju trenutna dešavanja u društvu edukatori i facilitatori mogu lako uspostaviti kontakt sa djecom i mladima. Gledanje filmova potiče sudionike da postavljaju pitanja o dešavanjima u različitim dijelovima svijeta, da se upoznaju sa temama o ljudskim pravima, i uče o nenasilnim alternativama sukoba. Filmovi su dio popularne kulture i igraju važnu ulogu u zabavi mladih. Stoga, oni mogu djecu i mlade približiti nekoj temi na interesantan i inspirativan način. Diskusije o filmu mogu pomoći sudionicima da izraze svoje strahove, misli, osjećanja i razumijevanje situacije. Dodatni aspekt jeste diskusija o ulozi koju mediji imaju u potrošačkoj kulturi. Sljedeća lista filmova odabrana je s ciljem da se pomogne facilitatorima i edukatorima da koriste filmove o ljudskim pravima, obrazovanju za mir, interkulturalnom i međureligijskom učenju. Oni su označeni prema standardima udruženja Motion Pictures Association (MPA), koji uzimaju u obzir temu filma, jezik, nasilje, golotinju, seks i korištenje droga. To označavanje obično rade roditelji, a ono može biti i dobar način za donošenje odluke o tome je li film prikladan za neku starosnu grupu sa kojom trenutno radite. Neke filmove nije označio MPA, i u tim slučajevima je nužno da facilitator odluči hoće li neki film koristiti u radu sa djecom i omladinom ili ne. Filmovi se označavaju na sljedeći način: G

General Audience – Pogodno za sve uzraste.

Parental Guidance – Preporučuje se prisutnost roditelja jer neke scene možda nisu prikladne za djecu.

PG-13 Parents Strongly Cautioned – Preporučuje se strogi nadzor roditelja, jer materijal možda nije prigodan za djecu mlađu od 13 godina. R

Restricted – Nije dopušteno prikazivanje djeci mlađoj od 17 godina bez nadzora roditelja.

NC-17 Nitko u dobi od 17, i mlađi, ne treba gledati ovaj film.

149

U Č I T I

Ž I V J E T I

Naziv filma

Au revoir, les enfants (Do viđenja, djeco)

The Believer (Vjernik)

Z A J E D N O

Režiser

Louis Malle

150

Cry Feedom (Plači slobodo)

Edward Zwick

R – scene nasilja i neprimjeren jezik

Tijekom građanskog rata i kaosa koji je vladao u Sierra Leoneu 1990-ih godina, dva Afrikanca, Danny Archer, bivši plaćenik iz Zimbabvea, i Solomon Vandy, ribar iz Mendea, kreću u potragu za rijetkim ružičastim dijamantom, kojeg je Solomon ranije bio pronašao i sakrio. Uz pomoć američkog novinara Maddy Bowena, dva čovjeka kreću na pogibeljan put koji bi mogao spasiti Solomonovu obitelj i donijeti iskupljenje Archeru.

R– neprimjeren jezik

Dora, bivša učiteljica, ogorčena je starica koja radi na Centralnoj željezničkoj stanici u Rio De Janeiru, gdje piše pisma za nepismene mušterije. Josue, devetogodišnji dječak, nikada nije upoznao svog oca ali mu njegova majka piše preko Dore. Dora vodi Josuea na put da pronađe svog oca, i to je put koji će oboma promijeniti život.

Radnja filma smještena je u Južnu Afriku, tijekom aparthejda. To je priča o Donaldu Woodsu, glavnom uredniku liberalnog časopisa Daily Dispatch, i aktivisti Steve Bikou. Kada Biko umire u policijskom pritvoru, Woods napiše knjigu o njemu a jedini način da ona bude objavljena jeste da Woods i njegova obitelj tajno pobjegnu iz zemlje.

Priča o pojedincima koji nađu snage i hrabrosti da izaberu vlastiti put. Profesor Keating, novi nastavnik engleskog jezika, nadahnjuje dječake jedne prestižne američke škole da se pobune protiv trenutnog stanja. Svaki od njih to i uradi, svatko na svoj način, i to ih promijeni za cijeli život.

Gandijev život je život ispunjen aktivizmom za ljudska prava i političku i vjersku toleranciju. Životopis jednog izuzetnog čovjeka koji se nenasilnim metodama borio za miran suživot i demokraciju.

Walter Salles

Richard Attenborough

Dead Poets’ Society (Društvo Peter Weir mrtvih pjesnika)

Gandhi (Gandi)

Radnja filma smještena je u Drugi svjetski rat, u seosku katoličku školu u Francuskoj. Dva dječaka, jedan od njih židov kojeg su redovnici, koji vode tu školu, sakrili od nacista. Film je utemeljen na Melleovom osobnom iskustvu.

Henry Bean

Central Station (Centralna stanica)

Kratak opis

Mladi židov, student iz New Yorka, kreće na privatno istraživanje značenja judaizma u svom životu. On istražuje teme o religiji i obitelji. To je psihološko istraživanje sila netolerancije, i kod pojedinca i u društvu kao cjelini.

Blood Diamond (Krvavi dijamant)

Oznaka

Richard Attenborough

U Č I T I

Ž I V J E T I

Režiser

Oznaka

PG-13 Hotel Rwanda (Hotel Ruanda)

In the Name of God (U ime Boga)

Terry George

Anand Patwardhan

Nasilje, uznemirujuće scene i neprimjeren jezik

Marc Foster

PG-13 Kolya (Kolja)

Kundun

Jan Sverak

Martin Scorsese

U Ruandi se tijekom 1994. godine desio genocid takvih razmjera kakve nisu viđene još od Holokausta. U samo tri mjeseca, na brutalan način ubijeno je milion ljudi. Nadahnut svojom ljubavlju prema obitelji, jedan običan čovjek spašava živote preko stotinu bespomoćnih izbjeglica, dajući im sklonište u hotelu kojim on upravlja.

Od dobivanja neovisnosti 1947. godine, Indija je sekularna država. Najveća opasnost za izuzetno napeto društveno tkivo danas dolazi od hinduističkih fundamentalista koji pozivaju 83% hindu manjine da redefinira Indiju kao državu Hindusa.

Zaplet filma slijedi radnju romana Khaleda Hosseinia. To je priča o Amiru kojeg proganja osjećaj krivice jer je izdao Hasana, svog druga iz djetinjstva i sina očevog sluge. On se vraća u Afganistan i nada se da će dobiti oproštenje za ono što je radio dok je bio mlad. Međutim, Afganistan u koji se on vraća sada kontroliraju talibani.

The Kite Runner (Lovac na zmajeve)

Kratak opis

Određena doza senzualnosti

ODJELJAK 5 RESURSI

Naziv filma

Z A J E D N O

Franta Louka, koncertni čelist u Čehoslovačkoj tijekom okupacije Sovjetskog Saveza, gubi mjesto u državnom orkestru. Upao je u velike dugove i kada mu njegov prijatelj predloži da se oženi Ruskinjom, kako bi ona dobila češke dokumente, on nevoljko pristane. Ona tako iskoristi situaciju i pobjegne svom ljubavniku u Zapadnu Njemačku, ostavljajući svog petogodišnjeg sina sa bakom. Kada baka umire, Kolya dolazi da živi sa svojim očuhom – Loukom.

Životopis Dalaj Lame. Dok je još bio mali dječak i živio u udaljenom području Tibeta, svećenici su utvrdili da je on četrnaesta reinkarnacija Bude. PG-13 Nakon završetka Drugog svjetskog rata morao sa nscene nasilja nositi sa kineskom komunističkom agresijom na Tibet. Protesti su ignorirani a Mao je zadržao vojnu stegu na Tibetu, prisilivši na kraju Dalaj Lamu da izbjegne u Dharmasalu u Indiji.

151

U Č I T I

Ž I V J E T I

Naziv filma

Z A J E D N O

Režiser

Oznaka

PG-13 Life is Beautiful (Život je lijep)

Roberto Benigni Tematski elementi Holokausta

Lions for Lambs Robert Redford

152

Malcolm X

Židov Guido Orefice, pjesnik, njegova žena i sin žive lijep i sretan život sve dok ih Nijemci ne uhapse i ne odvedu u koncentracioni logor. Štiteći svog sina Giosuea od strašne istine, Guido mu kaže da su oni svi zapravo na velikom ljetovanju i pretvara logor u veliku igru, govoreći im da moraju imati 1000 poena da bi dobili pravi tenk i otišli. Kontroverzan film kojeg mnogi smatraju bogohulnim jer zbija šale na račun Holokausta, dok drugi pak smatraju da se radi o nepopustljivosti ljudskog duha.

Inspirirani svojim profesorom, dr. Melleyem, dva studenta odluče pridružiti se borbi u Afganistanu. Njihova borba za opstanak na bojnom polju postaje veza koja spaja dvije različite priče. U Kaliforniji, R – scene Malley pokušava doprijeti do privilegiranog ali rata, nasilja i nezadovoljnog studenta, dok za to vrijeme, u upotreba Washingtonu, senator koji se nada da će postati neprimjerenog predsjednik treba dati skandaloznu priču mladom jezika TV novinaru, koja može utjecati na sudbinu tog mladića. Te tri priče su međusobne isprepletene i otkrivaju kako svatko od ovo troje Amerikanaca ima dubok utjecaj na drugu dvojicu – i na cijeli svijet.

Spike Lee

Biografija Malcolma X, čuvenog afroameričkog vođe. Rođen je kao Malcolm Little. Njegovog oca, koji je bio ministar, ubijaju članovi Ku Klux Klana. On postaje gangster, a dok je boravio u zatvoru otkriva djelo pod nazivom The Nation of Islam Elijaha Muhammada. Nakon izlaska iz zatvora, on propovijeda ta uvjerenja, ali tijekom hodočašća u Meku prelazi na izvorni islam i postaje Suni musliman. Promijenio je ime u El-Hajj Malik AlShabazz i prestao sa svojim antibjelačkim učenjem. Ubijen je u atentatu i umro kao šehid.

Kevin Connor

Ovo je istinita priča o Majci Terezi. Priča počinje u gradu Kalkuta u Indiji, gdje se ona suočava sa brojnim problemima i teškoćama i gdje postavlja temelje svog djelovanja u korist najsiromašnijih.

Mother Teresa: In the Name of God’s Poor

Kratak opis

U Č I T I

Ž I V J E T I

The Motorcycle Diaries

Pay it Forward (Šalji dalje)

Režiser

Oznaka

Walter Salles Ovo je adaptacija dnevnika kojeg je pisao Ernesto ‘Che’ Guevara de la Serna, kad su mu bile 23 godine. Film govori o njegovom putovanju kroz Južnu Ameriku sa prijateljem Albertom Granadoom na motoru marke Norton 500 iz 1939. Rođen je u obitelji koja je pripadala višoj srednjoj klasi a ovo mu je prvo putovanje po Latinskoj Americi. Vidio je kakvu ulogu i kakav život imaju seljaci starosjedioci, uključujući rudare i progonjene komuniste koji bježe iz svojih kuća. To je Chea navelo da odluči da se bori i umre za stvar proleterijata u Latinskoj Americi.

Walter Salles

Mimi Leder

PG-13 Zreli tematski elementi koji uključuju zloupotrebu droga, alkohola, scene seksa, nasilja, i neprimjeren jezik

(Šindlerova lista)

Steven Spielberg 1993

Mladi Trevor McKinney se upleo u intrigantan zadatak koji mu je dao njegov novi profesor društvenih znanosti, gospodin Simonet. Zadatak je: smisli nešto što će promijeniti svijet, i pokreni to. Trevoru osmisli jednostavnu, ali genijalnu ideju širenja dobra: učiniti tri dobra djela osobama koje, zauzvrat, moraju nastaviti taj lanac.

Kraj 19. stoljeća. Brod prepun švedskih emigranata stiže na danski otok Bornholm. Među njima su Lasse i njegov sin Pelle. Oni nalaze posao na jednoj velikoj farmi ali ih tamo tretiraju kao ljude najnižeg ranga. Pelle počinje govoriti danski, ali ga još uvijek maltretiraju kao stranca. Ni on ni otac ne žele odustati od svog sna o pronalasku života boljeg od onoga kojeg su ostavili za sobom u Švedskoj.

Pelle Conqueror Bille August

Schindler’s List

Kratak opis

R – jezik, scene seksa i nasilja

Schindlerova lista je priča o Oskaru Schindleru, njemačkom biznismenu koji je spasio živote tisuću poljskih židova tijekom Holokausta. Film se temelji na knjizi Šindlerova barka, koju je napisao Thomas Keneally.

ODJELJAK 5 RESURSI

Naziv filma

Z A J E D N O

153

U Č I T I

Ž I V J E T I

Naziv filma

The Sea Inside

Silent Waters

Z A J E D N O

Režiser

Kratak opis

Alejandro Amenabar

Životna priča Španjolca Ramona Sampedroa, koji je vodio tridesetogodišnju kampanju da ostvari pravo da svoj život okonča dostojanstveno. Film istražuje Ramonov odnos sa dvije žene: Juliom, pravnicom koja podržava njegovu stvar, i Rosom, ženom iz tog mjesta koja ga želi uvjeriti da vrijedi živjeti. Uz njegovu ljubav, te su žene nadahnute da ostvare nešto što su ranije smatrale nemogućim. Usprkos svojoj želji da umre, Ramon je svakoga s kim se susreo učio o značenju, vrijednosti i dragocjenosti života.

Sabiha Sumar

Film prikazuje život u Pakistanu tijekom 1979. godine za vrijeme vladavine i diktature predsjednika i generala Zia-ul-Haqa. Fokus filma je na životu Ayeshe, udovice čiji se život kreće oko sina Saleema, nježnog osamnaestogodišnjeg sanjara koji je zaljubljen u Zubeidu. Saleem se snažno uključuje u grupu islamskih fundamentalista i ostavlja Zubeidu. Događaji eskaliraju kad hodočasnici Sikhi iz Indije nagrnu u selo, a jedan među njima traži svoju sestru koja je oteta 1974. godine. To budi bolna sjećanja.

Yash Chopra

Yash Chopra Jedna ambiciozna mlada odvjetnica, Saamiya Siddiqui, dobije zadatak da istraži ljudska prava zarobljenika u Pakistanu. Jedan od slučajeva odnosi se na Rajesha Rathorea, čovjeka koji je navodno špijunirao za indijsku vojsku i koji je osuđen na doživotnu robiju. Saamiya saznaje da on nije špijun već Sikh koji voli jednu muslimanku. On je upao u mrežu prijevare i izdaje i primoran je “priznati”, za što je dobio 22 godine zatvora. Saamyia odluči dokazati da je pritvoren greškom ali njezine kolege ne odobravaju kad žena radi ‘muški posao’.

154

Veer-Zaara

Oznaka

U Č I T I

Ž I V J E T I

Whale Rider

Yentl

Režiser

Oznaka

Kratak opis

Niki Caro

Na obali Novog Zelanda, narod Vangara vjeruje da potječu od njihovog pretka Paikea, koji je tu živio prije tisuću godina, i koji je izbjegao smrt tako što je njegov kanuu do obale dovukao na svojim leđima jedan kit. Od tada se Vangara poglavice, a to je uvijek prvorođeni muškarac, smatraju izravnim potomcima Paikee. Pai, jedanaestogodišnja djevojčica, vjeruje da joj je sudbina postati novi poglavica, ali njezin djed Koro mora, sukladno tradiciji i običajima, izabrati svom narodu muškog vođu. Pai voli Koroa više nego ikoga na svijetu, ali mora se boriti sa njim i sa tisućugodišnjom tradicijom, kako bi ostvarila svoju sudbinu.

Barbara Streisand PG

Yentl, mlada židovka, maskira se u mladića kako bi bila primljena na Jeshivu, gdje se proučavaju Tora, Talmud itd. Dramatizacija djela “Jentl, Dječak iz Ješive”, Isaka Baševisa Singera (1902-1991).

ODJELJAK 5 RESURSI

Naziv filma

Z A J E D N O

155

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Pjesme Korištenje glazbe u obrazovnim programima stimulira dječju koncentraciju i kreativnost. Ono pomaže djeci da se opuste i snize razinu stresa koji im učenje nameće. Slušanje određene vrste glazbe može potaknuti lučenje endorfina, koji utječe na stvaranje stanja mira, koje opet vodi ka bržem učenju. Djeca glazbom mogu izraziti svoja osjećanja, prizvati sjećanje i probuditi misli, te osjetiti osjećaj slobode, smirenosti i zadovoljstva. Glazba pomaže jačanju neverbalne komunikacije i promovira jedinstvo sa ljudima koje nismo ranije upoznali. Nastavnici i facilitatori mogu koristiti pjesme kao nenasilnu alternativu s ciljem protesta protiv nepravde i nasilja. Slušanje neke pjesme može voditi ka diskusiji o temama koje su danas važne djeci i mladima. Ono može pomoći da se među sudionicima ovog programa stvori prostor za slušanje, dijalog, razmjenu mišljenja i interakciju ispunjenu poštovanjem. Sljedeći spisak pjesama možete koristiti za vaš interkulturalni i međureligijski program kako bi motivirali sudionike da uče o uvjerenjima drugih, o drugim kulturama i drugim vjerama. Ove pjesme, također, mogu poslužiti kao polazna točka za razgovor o problemima sa kojima se svijet danas suočava, te o osjećanjima i nedostatku razumijevanja među ljudima. Možete sudionike naučiti te pjesme, a možda ih možete i prevesti na lokalne jezike.

156

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Pjevač

Album

Država

Al-dameer El-Arabi (Arapska svijest)

Arapski pjevači

Single, 2008.

Arapske države

A Daniel, un chico de la guera

Alberto Cortez

Entre Lineas, 1985.

Argentina

Color Esperanza

Diego Torres

Un Mundo Diﬀerente 2002. Argentina

Shosholoza

Helmut Lotti

Out of Africa, 2004.

Belgija

Cançó sense nom

Lluís Llah

L’estaca., 1973.

Brazil

Breaking the Silence

Loreena Mckennit

Parallel dreams, 1989.

Kanada

Gracias a la Vida

Mercedes Ossa

Las Ultimas Composiciones, Čile 1966.

Sobreviviendo

Victor Heredia

Solo Quiero la vida, 1984.

Čile

Solo learning pido a Diao

Leon Gieco

El Encuentro

Čile

Fijate Bien

Juanes

Fijate Bien, 2000.

Kolumbija

Clandestino

Manu Chao

Clandestino, 2000.

Francuska

Je crois que ça va pas être posible

Zebda

Essence ordinaire, Barday, 1998.

Francuska

Million Voices

Wyclef Jean

Hotel Rwanda: Muzika iz ﬁlma, 2004.

Haiti

Sunday Bloody Sunday

War, 1983.

Irska

War Child

The Cranberries

To the Faithful Departed, 1996.

Irska

Shalom Shalom

Noa

Noa Gold

Izrael

Shir Lashalom (Song for Peace – pjesma za mir)

Miri Aloni

Golden Hits of the Nahal.

Izrael

Buﬀalo Soldier

Bob Marley

One Love: The Very Best of Bob Marley, 2001.

Jamajka

Hana (cvijet)

Kina Shokici

The Best of Shokici Kina & Champloose

Japan

Jawaz al-Safr Passport

Marchel Khalifa

Promises of the Storm, 1999.

Liban

Khouﬁ Aa Wladi (My Fear for My Children)

Julia Boutros

Ta’awdna Alaik, 2006.

Liban

ODJELJAK 5 RESURSI

Naziv pjesme

157

U Č I T I

158

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Naziv pjesme

Pjevač

Album

Država

Folon

Salif Keita

The Past, 1995.

Mali

Me voy a convertir en un Maná ave

Suenos Liquidos, 1997.

Meksiko

Unknown Soldier

Fela Kuti

Unknown Soldier

Nigerija

Junoon

No More

Best of Junoon

Pakistan

Desapariciones

Ruben Blades

Buscando América, 1984. Panama

Mama Africa

Akon

Konvicted, 2007.

Senegal

Lakayak Nasannata

Sunil Edirisinghe

Mage Senehasa, 1985.

Šri Lanka

Hiroshima

Bjön Afzelius

Exil, 1984.

Švedska

Brothers in Arms

Dire Straits

Brothers in Arms, 1985.

Ujedinjeno Kraljevstvo

Give Peace a Chance

John Lennon

Give Peace a Chance, 1969.

Ujedinjeno Kraljevstvo

Let there be Peace on Earth

Jill Jackson i System Miller

Circa, 1955.

Ujedinjeno Kraljevstvo

Peace Train

Cat Stevens

Teaser and the Firecat, 1971.

Ujedinjeno Kraljevstvo

The Specials

Free Nelson Mandela

In the studio, 1984.

Ujedinjeno Kraljevstvo

The Way of Love

Olivia Newton-John

Gaia One Woman’s Journey, 1993.

Ujedinjeno Kraljevstvo

A Summer Prayer for Peace

Archies

Sunshine, 1970.

Sjedinjene Države

Masters of War

Bob Dylan

The Freewheelin’ Bob Dylan, 1963.

Sjedinjene Države

My Rainbow Race

Pete Seeger

Pete, 1966.

Sjedinjene Države

Under the Rainbow

Joyce Rouse

Under the Rainbow, 2004.

Sjedinjene Države

War

Bruce Springsteen

Live 1975.-85.

Sjedinjene Države

The Sounds of Silence

Paul Simon, Art Garfunkel

Wednesday Morning, 3 A.M., 1966.

Sjedinjene Države

We are the World

Michael Jackson i Lionel Richie

We are the World, 1985.

Sjedinjene Države

What a wonderul world

Louis Armstrong

What a wonderful world

Sjedinjene Države

Where is the love?

Black Eyed Peas

Elephunk, 2003.

Sjedinjene Države

Why can’t we live together?

Tim Thomas

Why can’t we live together?, 1964.

Sjedinjene Države

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Poezija, od grčke riječi „ποίησις“, poiesis, što znači ‘pravljenje’ ili ‘stvaranje’, predstavlja formu umjetnosti u kojoj se, osim ili umjesto njegovog očitog značenja, jezik koristi i zbog svojih estetskih i evokativnih osobina.

ODJELJAK 5 RESURSI

Poezija

Čitanje poezije stvara kreativne, umjetničke i emocionalne osobine kod djece i mladih, na način na koji to proza ne može baš uvijek prenijeti. Ritam i rima daju jedan ugodan, umirujući kontekst iz kojega djeca mogu predvidjeti što slijedi u predstojećim stihovima. Svojim ujednačenim i umirujućim taktom, ritam i rima pjesme zrače određenom sigurnošću, koja je tako važna za postizanje unutarnjeg mira i osjećaja ugode. Pjesme pomažu da se proširi doslovno značenje riječi i probudi emocionalna reakcija na fantaziju ili stvarnost. Korištenje dvosmislenosti, simbola, ili ironije, ostavlja pjesmu otvorenom za mnogostruka tumačenja, motivirajući na taj način kreativnost djeteta i njegovu sposobnost da traga za raznovrsnim mogućnostima. U pjesmama se nižu stihovi koji u sebi nose i protivljenje i prihvaćanje, i odbacivanje i primanje, i davanje i uzimanje, a sve to u onom dijelu između kontradikcija koje imaju smisla samo u okvirima svijeta izgrađenog u pjesmi. Poezija se može razumjeti kao jedinstven, neprekinut razgovor, neka vrsta neprekidne priče, koliko o samoj prirodi poezije, toliko i o nečijem životu. Kada dijete jednom ugleda sebe u pjesmi, ono počinje otkrivati čudo riječi, i snagu poezije. Pjesma se može naučiti napamet, ili pjevati, ili ponijeti istog trenutka, u zadnjem džepu uma i srca. Pjesme se mogu koristiti prije, tijekom, ili nakon aktivnosti samoispitivanja, ili kao poticaj na trenutak razmišljanja i šutnje, prije nego počnete sa svojim programom.

159

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Sol za dušu Dragi prijatelju, Rijetki su trenuci koje čuvaš za razgovor sa mnom … a oni mi nedostaju, Malo je osjećanja koja čine da zadrhtim, a zadrhtim zbog tebe, Samo par trenutaka provedemo zajedno … i ja čeznem za njima, Silni su časi kad te dodirujem, i kad sam ti blizu. Ja sam ona, koja plačući ulazi, a ti počinješ da se smiješiš, Ja sam ona koju ti ne prepoznaješ kao pokretača svog života, Tvoja duša!

Pričaj nam o djeci A žena koja držaše dijete na grudima reče: “Pričaj nam o Djeci.” A on reče: Vaša djeca nisu vaša, 160

Ona su sinovi i kćeri žudnje Života za samim sobom. Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas, I, mada su s vama, ona vam ne pripadaju. Možete im darovati svoju ljubav, ali ne i svoje misli Jer ona imaju misli vlastite. Možete udomiti njihova tijela, ali ne i duše, Jer njihove duše stanuju u kući sutrašnjega dana, Koju vi ne možete pohoditi, pa ni u snovima. Vi možete nastojati da budete kao ona, ali ne nastojte da ona budu kao vi, Jer, niti život ide unatrag, niti staje sa jučer.

Khalil Gibran “The Prophet”, odjeljak pod naslovom “Djeca”

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Ako djeca žive s kritikama, Uče da osuđuju.

ODJELJAK 5 RESURSI

Djeca uče ono što žive

Ako djeca žive s neprijateljstvom, Uče da se tuku. Ako djeca žive s izrugivanjem, Uče da budu stidljiva. Ako djeca žive sa stidom, Uče da osjećaju krivicu.

(Ali,)

Ako djeca žive s tolerancijom, Uče da budu strpljiva. Ako djeca uče s poticanjem, Uče se samopouzdanju. Ako djeca žive s pohvalama, Uče da cijene. Ako djeca žive s poštenjem, Uče se pravdi. Ako djeca žive sa sigurnošću, Uče vjerovati. Ako djeca žive s odobravanjem, Uče voljeti sebe. Ako djeca žive s prihvaćanjem i prijateljstvom, Uče pronalaziti ljubav u svijetu.

Dorothy Law Nolte

161

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Nema mjesta za mržnju U mom srcu nema mjesta za osvetu, bijes i mržnju. U mojoj glavi nema mjesta ni za jednu takvu misao. Nemam riječi da opišem svoja osjećanja, ali znam da i u najdubljem bolu moram naći snagu praštanja. Bol koji nam je nanijet reže poput noža, ali mi ne smijemo uzvratiti istom mjerom. Umjesto toga, moramo pronaći put, put koji je tako težak, i ispružiti naše ruke pune ljubavi, kako bismo sad pronašli prijateljstvo. 162

Ne postoji ljekovitija stvar nego kad širom otvaraš oči, i vidiš da je većina drugih ljudi zaista poput nas.

David Gould Napisano kao odgovor na smrt njegove kćerke koja je ubijena u bombaškom napadu koji se desio u Londonu 7. srpnja 2005. godine

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

“Ovo je vaš zadnji punkt za provjeru u ovoj zemlji!” Zgrabismo piće. Uskoro će sve imati drugačiji ukus.

ODJELJAK 5 RESURSI

Na granici

Pod našim nogama prostirala se zemlja, podijeljena debelim čeličnim lancem. Moja sestra zakorači preko njega. “Pogledajte ovamo,” reče nam, “Moja desna noga je u jednoj državi, a moja lijeva u drugoj.” Graničari je ušutkaše. Majka mi je kazala: “Idemo kući”. Kazala je i da su putovi mnogo čistiji, krajolik mnogo ljepši, a ljudi mnogo ljubazniji. Desetine obitelji čekale su na kiši. “Mogu da udahnem dom,” netko reče. Sada su naše majke plakale. Bilo mi je pet godina. Stajao sam pored graničnog punkta uspoređujući obje strane granice. Jesenja zemlja prostirala se i sa druge strane, ista boja, isti sastav. Kišilo je sa obje strane lanca. Čekali smo dok su provjeravali naše papire, i pomno proučavali naša lica. Onda se lanac pomače da nas propusti. Neki čovjek se sagnu, i poljubi svoju blatnu domovinu. Isti lanac planina nas je sve obuhvatio

Choman Hardi Mladi kurdski pjesnik koji živi i radi u Londonu. Piše i na engleskom i na maternjem kurdskom jeziku.

163

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Vedriji svijet Božić je i ja bih trebao misliti da sam sretan. Sve je svečano, sve je uzvišeno, ali moje srce ne može da sija. Stalno mi se vraćaju slike djece, gole i bose, gladne pravde, i gladne hrane. Hrana, siromaštvo i rat su teret čovječanstva. Upitah se: Gdje je mir? Gdje je ljubav? I zašto samilost ne kuca na naša vrata? Ljut sam, i obeshrabren da stvaram bolji svijet. U tom trenu moja sestrica mi priđe sa osmjehom koji obožavam, i zatraži da poljubim njezinu lutku. Dok se pretvarala da svoju lutku hrani mlijekom reče mi: “Molim te, dragi Hind, pomozi mi da je nahranim.” Pogodilo me kao grom, odgovor na moje tuge i bijes! Shvatio sam da je odgovor uraditi što možeš, a ne predati se. Da svako uradi svoj mali djelić, djeca bi imala mirno mjesto za život, imala bi vedriji svijet, nove prilike i nadu. Volimo svoju obitelj, susjede i prijatelje! Služimo svima i uradimo više srcem samim! Uradimo najbolje što možemo da poboljšamo živote njihove, i budućnost djeteta! Stvorimo vedriji svijet u kojem djeca mogu pronaći ljubav. 164

Hind Farahat Član Fishers Programa i mladi sudionik GNRC-a u Jordanu.

Budi promjena koju želiš Svi smo bili zajedno kad smo ustali protiv Britanaca, nije nam bilo važno odakle smo, iz koje smo religije, staleža ili vjere. Postali smo neovisni od Britanaca, bili smo spremni za novu državu i novi početak. Naše vođe su preuzele vlast, i željeli su vladu koja će povesti zemlju, nije ih bilo briga odakle dolazi, iz koje religije, staleža ili vjere. Ali, Želja za vlašću se rodi, vođe su bile željne upravljanja. Patriote postadoše pohlepne za vlašću, rat je bio na vidiku. Potrebe i stavovi se promijeniše, ego naraste. Lideri preko noći napraviše drastične promjene. Podjele izazvane jezicima koji se govore u ovoj maloj zemlji vodile su političkim nemirima i problemima nerazumijevanja jedni drugih. Ljudi počeše mrziti one koji su govorili jezikom druge “strane”. Bivalo je sve gore i gore. Oni koji su bili zajedno i borili se za neovisnost razdvojiše se, nasilje poraste, ljudi počeše ubijati jedni druge, a mir izgubi svoj dom. Osnovaše se razne grupe koje su se borile za svoja prava,

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

ODJELJAK 5 RESURSI

nasilje preraste u rat. Mnogi počeše bježati i napuštati obitelji i posao. Ni jedan vođa ne prepozna greške koje su činjene u prošlosti, iskoristiše ih da ostanu na vlasti i prigrabe korist sebi. Mi do danas nemamo odgovor za taj rat, niti itko zna zašto se vodi? Jesu li naše vođe koristile naše različite jezike da potiču neslogu? Što se desilo sa ljudima koji su se borili za neovisnost i više? Što se najzad danas dešava? Želimo li zaliječiti rane prošlosti? Poštujemo li se i brinemo jedni o drugima? Želimo li raditi jedni sa drugima? Svi znamo da trebamo živjeti i raditi zajedno, Ali mi nismo voljni da tako i uradimo, Ljudi žele zaboraviti prošlost i rat, Ali naš ego je već narastao, Tisuću godina tuge ne može se riješiti za deceniju ili više, Sada možda ne možemo promijeniti stvari, jer sadašnjost je već posijana. Ali, Sutra mi možemo biti vođe i oblikovati budućnost sami. Možemo raditi za zemlju u kojoj poštujemo jedni druge i idemo naprijed. Možemo učiti biti zajedno, i dati šansu miru da se rodi. Možemo promijeniti sebe prije nego promijenimo svijet, možemo pokušati riješiti svoje probleme prije nego tuđe. Možemo stvoriti zemlju u kojoj svatko živi u miru. Ne trebamo kriviti jedni druge, nego bar pokušati pronaći rješenje. Nisu Britanci stvorili ovo, oni nisu bili ovdje kad smo proslavljali vlast, Ako si nadahnut da mijenjaš svijet, počni od sebe. Ne možeš očekivati da promjene donesu rezultate same od sebe, netko treba da se žrtvuje, i radi za opće dobro. Komfor i interes nemaju mjesta ovdje. Ni jedna zemlja nije savršena; vi treba da je učinite savršenom… “Vrijeme liječi sve, ali i ide dalje, ono nikog ne čeka, nego stvari treba da promijene svoj smjer”. Treba da mijenjamo u miru, treba da budemo promjena koju želimo vidjeti.

Nooranie Muthaliph Omladinski član GNRC-a, Šri Lanka

165

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Glas djece Afrike Mir, mir, mir u našim obiteljima, Mir svima oko nas, Mir je izvor napretka, Mir počinje ljubavlju i srećom. Nasilje, nasilje je u našim društvima, Nasilje je krik nevinih, Nasilje razbija i razdvaja obitelji, Nasilje je znak grubosti i zla. U našoj zemlji uništen je mir i prirodna bogatstva. Pogledajte djecu Somalije, djecu koja nose oružje. Idite u Etiopiju ili Angolu, ljudi umiru od gladi, i u borbi. Djeca Afrike gube nadu u budućnost. Dođite u Tanzaniju, mnoga djeca žive na ulici, Bježe od kuće, traže drugačiji život. Obitelji su im razdvojene, a njihova prava zgažena.

166

Nitko ih ne gleda. Ljudi se pretvaraju da ih ne vide, zbijaju šale na njihov račun, kada ona prose ili kradu. Naša mirna i tiha domovina pretvorena je u ratišta. Ljudi su uništili njezina prelijepa bogatstva. O, Bože, “što ćemo mi od njih naslijediti?” Ovaj glas je za djecu Afrike, umorni smo od smrti na ulici, zahtijevamo drugačiji kontinent, želimo da nam se vrati mir.

Clara Mduma Omladinska članica GNRC-a, Ujedinjena Republika Tanzanija

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

“Mi potvrđujemo, mi odbacujemo, i mi se obavezujemo …”

ODJELJAK 5 RESURSI

Molitve za mir Tijekom međureligijskog sastanka Svjetskog vijeća crkava (World Council of Churches), održanog 2005. godine, jedna reprezentativna grupa vjerskih zajednica okupila se vođena dubokom zabrinutošću za svijet koji ćemo ostaviti iza sebe i predati našoj djeci i mladima. Sudionici grupe su bili duboko uznemireni velikim razmjerima nasilja i kulture isključivanja, te pohlepom koja danas dominira našim svijetom. “Mi, dakle, prepoznajemo,” rekli su, “suštinsku važnost religijskog odgoja za predaju bogatstava našeg naslijeđa s jednog naraštaja na drugi. Važno je da svaka vjerska zajednica shvati potrebu osposobljavanja mladih za sudjelovanje u trenutnoj transformaciji njihovog naslijeđa…” “Mi, također, razmatramo jedan proces učenja koji bi, na temeljima vjere, izgradio inkluzivan, otvoren i suosjećajan stav prema drugima. Mi, također, vidimo koliko je važno biti obaviješten o i uzajamno razumjeti naše religijske tradicije, kako ne bismo stjecali slike o drugom iz dugogodišnjih predrasuda i iskrivljenih slika koje nam šalju sredstva javnog priopćavanja. Prepoznajući činjenicu da je odnos između religije i nasilja postao jedno od urgentnih pitanja današnjice, grupa je kazala: “Uvjereni smo da ni jedna religijska tradicija ne smatra nasilje vrlinom, niti religijskom vrijednošću, i znamo da nasilje nije suština ni jedne religije. Naprotiv, ljubav, suosjećanje, i miroljubiv suživot, predstavljaju vrijednosti koje podupiru sve naše tradicije. Stoga, opiremo se pripisivanju nasilja religijama i težimo aktualiziranju potencijala za mir i nenasilje, koji se u našim tradicijama smatraju ključnim vrijednostima.”

Zajedničke obaveze “Priznajemo da su izazovi sa kojima se suočavamo u svijetu preveliki da bi se bilo koja od naših tradicija mogla sama s njima nositi, i da trebamo jedni druge u našim naporima da odgovorimo na njih. Dakle, ne smijemo raditi odvojeno ono što možemo raditi zajedno. Upravo u atmosferi razboritosti i zajedničkog djelovanja ćemo istinski spoznati jedni druge, a u izricanju zajedničkih obveza ćemo rasti i razvijati se zajedno. Stoga, izjavljujemo sljedeće i obavezujemo se: Potvrđujemo da je čovječanstvo, koje je sastavljeno od brojnih naroda, nacija, rasa, boja kože, kultura i religijskih tradicija, jedna ljudska obitelj. Dakle, odbacujemo sve pokušaje uspostavljanja raskola među religijskim tradicijama predstavljajući ih kao zajednice koje se uzajamno isključuju. Obvezujemo se da ćemo učiti više jedni o drugima, učiti jedni od drugih, i otkrivati i ponovno otkrivati sami sebe u odnosu na druge. Potvrđujemo da u srcu svih naših religijskih tradicija leže ljubav, suosjećanje, davanje, i vrijednosti koje održavaju život, kao i život u zajednici. Stoga, odbijamo sva tumačenja religijskih tradicija koja promoviraju neprijateljstvo, mržnju, ili isključivanje. Obvezujemo se da ćemo u našim religijskim tradicijama unapređivati učenja i prakse koji podržavaju život i promoviraju zajednicu. Potvrđujemo da su nasilje i ratovanje nespojivi sa našim religijskim učenjem, kao i da ni jedna od naših religijskih tradicija ne podržava rješavanje sukoba nasilnim sredstvima. Stoga, odbacujemo sve vidove nasilja koje se koristi u ime religije, sva tumačenja religije koja

167

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

podržavaju ratovanje, i sve pokušaje da se naše svete knjige tumače kao potpora sukobima. Obvezujemo se da ćemo tumačiti, podučavati i prakticirati naše religijske tradicije tako da promoviraju mir i sklad. Potvrđujemo da je diskriminacija na temelju rase, staleža, društvenog položaja, fizičkih i intelektualnih sposobnosti, etničke pripadnosti, spola itd., nespojiva sa svim našim religijskim tradicijama. Dakle, odbacujemo sve forme diskriminacije i isključivanja. Obvezujemo se da ćemo raditi s ciljem stvaranja inkluzivne zajednice i boriti se protiv onih tumačenja naše vjere i svetih knjiga koja opravdavaju diskriminaciju. Potvrđujemo da su pravda i poštenje ključ vjerskog života, a da su siromaštvo, oskudica, glad i bolest sile koje umanjuju ljudsko dostojanstvo i potencijal. Stoga, odbacujemo uređenje ekonomskog i političkog života koje donosi nepravdu, nejednakost i nesavjesnu eksploataciju resursa naše planete uslijed ljudske pohlepe. Obvezujemo se da ćemo zajedno braniti dostojanstvo i ljudska, socijalna i ekonomska prava svih ljudi, i integritet planete. Potvrđujemo prava mladih i djece, i doprinose koje oni daju razumijevanju i prakticiranju vjerskog života. Stoga, odbacujemo sve pokušaje da ih se isključi iz glavnih tijekova vjerskog života. Obvezujemo se da ćemo njegovati inkluzivne zajednice koje će u potpunosti uključivati mlade ljude i djecu kako bi ih osposobili da svoje darove donose u naš zajednički život. 168

Rečeno je da putovanje od tisuću milja počinje jednim jedinim korakom. Mi vidimo ove zajednice kao korake koje poduzimamo ka viziji svijeta koji će živjeti u pravdi i miru. Pozivamo sve religijske zajednice da i same iskažu takvo vlastito obvezivanje, i tako unapređuju viziju duhovnosti koja će donijeti ozdravljenje i vratiti cijelost našem razlomljenom svijetu.”32 Značajno je da ove potvrde proizlaze iz osjećanja hitne potrebe da ljudi iz svih religijskih zajednica govore i djeluju zajedno u pogledu pitanja koja se tiču njihovog zajedničkog života! Takvu hitnost, međutim, ne osjećaju samo religijske zajednice već i oni koji svoju inspiraciju crpe iz ljudskih vrijednosti i duhovnosti koje se ne shvaćaju u religijskom smislu.

Iz dokumenta Vjerski život: Obveza i zov, koji je nastao kroz međureligijski proces kojeg je pokrenulo Svjetsko vijeće crkava, 2005

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

O Bože, Ti si vječni izvor života i mira. Neka se Tvoje ime slavi dovijeka. Mi znamo da si Ti onaj koji nas okreće mislima o miru. Saslušaj našu molitvu u ovom teškom času, jer Tvoja moć mijenja srca.

ODJELJAK 5 RESURSI

Međureligijska molitva za mir

Muslimani, kršćani i židovi pamte i snažno potvrđuju da su sljedbenici jednoga Boga, djeca Abrahamova, braća i sestre. Neprijatelji počinju razgovarati, razdvojeni spajaju ruke prijateljstva, narodi zajedno traže stazu mira. Osnaži našu nakanu da svjedočimo ove istine načinom na koji živimo. Daj nam razumijevanje koje okončava razdor, daj nam milost koja gasi mržnju, i oprost koji prevladava osvetu. Osposobi sve ljude da žive prema Tvom zakonu ljubavi. Amen

(Pax Christi)

O, ti vječna Mudrosti O, ti vječna Mudrosti, koju malo znamo, malo ne znamo. O, ti vječna Pravdo, koju dijelom priznajemo, ali joj se nikad u potpunosti ne pokorimo. O, ti vječna Ljubavi, koju volimo malo, a plašimo se voljeti je previše. Prosvijetli nam pamet, da možemo razumjeti. Djeluj u našoj volji, da se možemo pokoriti. Raspali naša srca, da te možemo voljeti.

(Molitva na međureligijskoj proslavi sedamdesetog rođendana biskupa profesora Krister Stendahla, 21. travanj 1991.)

169

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Učini me oruđem svoga mira Gospodine, učini me oruđem svoga mira: Gdje je mržnja, da sijem ljubav! Gdje je uvreda, praštanje! Gdje je sumnja, vjeru! Gdje je očaj, nadu! Gdje je tama, svjetlo! Gdje je žalost, radost! Gospodine, učini da ne tražim da me tješe, nego da ja tješim druge, da ne zahtijevam da me razumiju, nego da se trudim razumjeti druge; da ne tražim samo da me ljube, nego da i ja ljubim druge! Jer tko daruje, taj prima, tko prašta, bit će mu oprošteno, i tko umire sebi, rađa se za vječni život! (Sveti Franjo Asiški)

Neka budem za sva vremena 170

Neka budem za sva vremena, i sada, i uvijek zaštitnik svima onima koji zaštite nemaju, vodič onima što izgubiše put, brod onima što mora će preploviti, most onima što rijeke će prelaziti, utočište onim u nevolji, svjetlo za one u mraku, sklonište za one bez krova nad glavom, i sluga svima kojima sluga treba. Četrnaesti Dalaj Lama, 6. studeni 2000.

Budi velikodušan Budi velikodušan u blagostanju, i zahvalan u bijedi. Budi pošten u svom sudu, i pažljiv u govoru. Budi poput luči onima koji hode u tami, utočište strancu. Budi oko slijepome, a zvijezda vodilja stopama zabludjelog. Budi dah života tijelu čovječanstva, rosa tlu ljudskoga srca, i plod na stablu poniznosti. (Baha’u’llah)

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Da bi bilo mira u svijetu, mora ga biti u narodu.

ODJELJAK 5 RESURSI

Mir u svijetu

Da bi bilo mira u narodima, mora ga biti u gradovima. Da bi bilo mira u gradovima, mora ga biti među susjedima. Da bi bilo mira među susjedima, mora ga biti u kući. Da bi bilo mira u kući, mora ga biti u srcu. (Lao-Tse)

Staza ka božanskom Ako te netko kleveće, hvali ga uvijek. Ako ti netko naudi, posluži ga lijepo. Ako te netko progoni, pomozi mu na sve načine. Steći ćeš ogromnu snagu. Kontrolirat ćeš bijes i ponos. Uživat ćeš mir, ravnotežu i spokojstvo. Postat ćeš božansko biće. (Swami Sivananda)

Univerzalna molitva za mir Vodi me od smrti prema životu, od laži prema istini. Vodi me od očaja ka nadi, od straha ka povjerenju. Vodi me od mržnje ka ljubavi, od rata prema miru. Neka nam mir ispuni srca, svijet, univerzum. (Tjedan molitve za mir u svijetu, prilagođeno iz jedne stare jainističke pojalice)

171

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Daj nam istinski mir O, Bože! O, Gospodaru naš! Ti si vječni život i vječiti mir po svojoj suštini i svom biću. Vječni mir je od tebe i vraća se tebi. O, stvoritelju naš! Daj nam život istinskoga mira, i uvedi nas u kraljevstvo njegovo. O, jedini Slavni, i Ti si blagoslovljen, i ti si uzvišen. Allahumma ya mowlana antas-salaam, wa minkas-salaam, wa ilaika yarjaus-salaam, haiyyina rabbana bis-salaam, wa adkhilna daras-salaam, tabarakta rabbana wa-ta’laita, ya zal jalali wal ikram

Molitva za mir Ako se oni priklone miru, učini i ti isto, i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i sve zna. Sura 8, al-Anfal (Plijen), ajet 61. Prijevod A. Yusuf Ali.

Budine riječi o dobroti Evo što treba činiti onaj tko je u dobroti i koji zna stazu mira...

172

Neka nitko nikog ne vara, niti prezire i jedno živo biće. Neka nitko ne naudi nikome, srdžbom, ili zlom namjerom. Neka mu ne poželi nevolju. Kao što majka štiti svojim životom svoje čedo, svoje jedinče, tako isto, svojim beskrajnim srcem treba voljeti sva živa bića, šaljući dobrotu cijelome svijetu, šireći je gore prema nebu, i dole prema dubinama, prema vani i bezgraničju, oslobođen od mržnje i zle volje. Bilo da stoji, hoda, sjedi, ili leži, bistrog uma treba ovo da upamti. To je ono čime se postiže uzvišenost, a ne, držeći se tvrdih uvjerenja. Onaj čista srca, koji ima jasnoću vizije, oslobođen od svih želja, ne rađa se ponovno na ovom svijetu. (Sutta Nipata, 145)

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

U židovskom kalendaru su to dani pred svečanost slavljenja Yom Kippura, vremena pokajanja vlastitih grijehova.

ODJELJAK 5 RESURSI

Dani strahopoštovanja

O, Izvoru Mira, vodi nas miru, miru dubokom i istinskom; Vodi nas iscjeljenju, savladavanju svega što nas vodi ratu unutar samih sebe, i sa drugima. Neka nas naša djela upišu u Knjigu života i blagoslova, ispravnosti i mira. Naš Izvoru Mira, blagoslovi nas mirom. (Stren, Chain (ed). Gates of Repentance)

Međureligijska molitva uoči Svjetskog milenijskog mirovnog samita vjerskih i duhovnih vođa

održanog u Ujedinjenim nacijama, u kolovozu 2000. godine. Sahranimo svoja oružja, tako da izrastu u cvjetove mira i radosti. Položimo svoja oružja, i podignimo ruke Stvoritelju. Neka naše molitve i misli promijene ovaj svijet u vrt trajne radosti. I neka svaki od nas šiti Svjetlo i ljubav, donoseći cijelom svijetu mir. (Sant Rajinder Singh Ji Maharja)

Molitva na mjestu eksplozije atomske bombe bačene na Hirošimu, Japan U istini i ljepoti se molim tebi, Stvoritelju prirode i čovječanstva, čuj moj glas, jer glas je to žrtava svih ratova i nasilja među pojedincima i narodima. Čuj moj glas, jer glas je to sve djece koja pate i koja će patiti kad ljudi vjeruju u oružje i rat. Čuj glas moj kad te preklinjem da u srca svih usadiš mudrost mira, snagu pravde i radost suživota. Čuj glas moj jer ja govorim za sve one, u svakoj zemlji i svakom periodu povijesti, koji ne žele rat i koji su spremni hodati stazom mira. Čuj glas moj i daj prosvjetljenje i snagu da uvijek ljubavlju odgovorimo na mržnju, posvećenošću na nepravdu, davanjem sebe na potrebu i mirom na rat. (Papa Ivan Pavao II)

173

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Neka bude mir Neka bude mir, O sine – neka ne prevlada rat. Spusti svoje koplje i ostavi ga kao znak – koji će tvoje potomstvo čuvati Idi svojim precima u Aruju i oni će te naučiti korero. Neka ne bude rata; jer ratnik se ne može zasititi. Nego neka moj sin bude čovjek mudrosti i učenja, čuvar tradicije u ovoj kući. Neka ne bude rata. Posadi duboko duh mira, tako da tvoja zemlja bude znana kao zemlja sveprisutnog mira. (Pjesma sa otoka Rarontoga, Polinezija)

Moje srce postalo je kadro

174

Moje srce postalo je kadro primiti sve oblike. To je dolina gazelama i samostan monasima, Hram idola i Ćaba hodočasnika, Ploča Tore i Knjiga Kur’ana, Ja propovijedam religiju ljubavi, I kamo god konji ljubavi da krenu, Ljubav je moja religija i moj vjerozakon. Ibn Arabi,(1165.-1240.)

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Dramatizacija je koristan način da se sudionicima pomogne da sagledaju događaje, situacije ili probleme iz jedne drugačije perspektive.

ODJELJAK 5 RESURSI

Dramatizacija “Stavi se u moju situaciju” je dobar savjet. Naša će djeca naučiti poštovati druge ako steknu naviku da zamisle sebe u situaciji drugoga. Dramatizacija je istodobno i zanimljiva i korisna jer potiče sudionike da se bave složenim problemima za koje ne postoji jedno jedino ‘ispravno’ rješenje, kao i da koriste čitav niz raznovrsnih sposobnosti i vještina. Vježbe ili aktivnosti na dramatizaciji zahtijevaju pripremu i osjećaj pri izvođenju, ali se sav taj trud isplati u smislu motivacije sudionika i njihovih postignuća. Pri određivanju teme koja bi se mogla dramatizirati, jako je važno definirati ciljeve. Utvrdite problem povezan sa izabranom temom ili temama, kao i situaciju ili okruženje u kojem su likovi smješteni. Dobra ideja je učiniti okruženje realističnim, ali ne i nužno stvarnim. Utvrdite ciljeve likova u predstavi, kao i što se dešava ako ih neki lik ne ostvari. Za svaki lik ponaosob razradite temeljne informacije: tko je, što radi u danoj situaciji, koji je njegov problem, cilj i sl. Uključite sudionike u scenarij opisujući situaciju, okruženje, i problem koji se postavlja. Dajte im informacije o liku/likovima: ciljeve i temeljne informacije. Odredite koliko je sudionika ranije sudjelovalo u dramatizacijama, te objasnite kako će to koristiti za ovu aktivnost. Sudionicima koji će glumiti likove treba nekoliko minuta da “prođu kroz lik” koji će glumiti i da se “užive u ulogu”. Oni mogu imati određene rezerve prema liku koji im je dodijeljen, ili prema motivima tog lika. Dobro je saznati sve to od sudionika prije nego dramatizacija započne. Nakon dramatizacije treba uslijediti razgovor sa sudionicima da bi se utvrdilo što su naučili iz ove aktivnosti. To se može provesti putem diskusije, trenucima razmišljanja, kao i uz vrijeme dano za upisivanje osobnih utisaka i naučenog u Dnevnike učenja. Oni sudionici koji glume mogu govoriti ostalima o svom liku, ali i o tome jesu li izrazili ono što likovi zaista osjećaju ili govore. Oni, pak, koji su gledali dramatizaciju, mogu likovima postavljati pitanja – i ‘likovima’ ali i samim sudionicima koji su glumili te likove – o tome kako su se osjećali u nekoj specifičnoj ulozi. Neki primjeri dramatizacije dati su ovdje, ali je u praksi prilično jednostavno da ih sami napravite i kreirate za neke tematske događaje u programu.

175

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Dramatizacijska kartica 1

Pundžama (Punjama) ima 17 godina. Ona živi sa svojim ocem, majkom i dva brata. Budući da je jedina kćerka, njezini roditelji je pomno čuvaju i ne dopuštaju joj da ima momka. To je veoma konzervativna obitelj koja održava svoje vjerske i kulturne običaje. Pundžama je upoznala Metjua (Matthew), bratovog najboljeg druga, i počela se sa njim viđati a da o tome nije ništa rekla ni svojim roditeljima ni braći. Metju nije iste vjere kao ona, niti je iz iste zemlje iz koje potječe Pundžama. Jednog dana, jedan od braće ju je vidio kako se na ulici drži za ruke sa Metjuom i ispričao je to roditeljima. Oni su se veoma naljutili na Pundžamu i sačekali su da dođe kući. Kad je došla, majka je počela vikati na nju govoreći joj da ih je obrukala i da više ne zaslužuje da je zovu svojom kćerkom. Braća su predložila roditeljima da je zaključaju u kuću tako da se više ne može viđati sa Metjuom. Otac je razljućen nasrnuo na nju i ošamario je. Ona je pobjegla u sobu ali su braća došla za njom i vratili je u prostoriju u kojoj su se nalazili roditelji.

Dramatizacijska kartica 2

Sara, Lina i Lusi su najbolje školske prijateljice. Uvijek su zajedno i uživaju zbijati šale na račun djevojčica koje su stidljive ili koje rade nešto što se njima trima ne dopada. 176

Farzina i Laura su nove učenice u školi. One još uvijek nemaju mnogo prijatelja, ali su veoma ljubazne i prijateljski raspoložene prema ostalim učenicima. Jednog dana, Farzina i Laura su igrale košarku na školskom igralištu kada su im prišle Sara, Lina i Lusi. Tražile su da Farzina i Laura napuste igralište i ostave košarkašku loptu, jer one žele da igraju. Farzina im reče da su tek počele i da žele još malo da igraju. Sara se naljuti i gurne je. Farzina odgovori gurnuvši Saru, a onda se Lina i Lusi ubace u tu tučnjavu. Laura se prepadne da će one nauditi Farzini, te snažno baci loptu prema Sari. Saru lopta pogodi u glavu i ona padne, zatim se jako razljuti, ustane i krene da udari Lauru.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Ove kartice treba koristiti za vrijeme izvođenja aktivnosti pod nazivom Mirovne vijesti, na stranici 93. Svrha ovih kartica jeste da se opišu situacije u kojima postoji očit nedostatak poštovanja ili/i diskriminacija, a sudionici trebaju istražiti te situacije i pronaći pozitivna rješenja. Također, trebaju izvijestiti o svom rješenju u formi udarne vijesti na TV dnevniku. Oni će predstaviti te udarne vijesti glumeći situaciju i/ili intervjuirajući ljude o kojima je riječ u toj vijesti.

ODJELJAK 5 RESURSI

Kartice sa mirovnim vijestima

Vi možete napisati svoje vlastite mirovne kartice o situacijama koje se odnose na probleme u vašem gradu ili susjedstvu.

Kartica za mirovne vijesti, br. 1

U tvom gradu 50% stanovnika su doseljenici. Prije nekoliko tjedana među njima i domaćim ljudima desili su se neki nasilni incidenti. Troje doseljeničke djece iz tvog susjedstva uhvaćeni su kako kradu torbu u jednoj prodavaonici. Mještani su se pobunili rekavši da to nije prvi put da se takve stvari dešavaju i da više ne žele da doseljenici žive u njihovom naselju. Pojačale su se tenzije između lokalnog stanovništva i doseljeničke populacije, što je dovelo do nasilnih sukobljavanja. Lokalno stanovništvo je zahtijevalo od vlade da preseli doseljenike na drugo mjesto gdje će imati svoje naselje. Tvrdili su da se razina nesigurnosti i kriminala povećala u njihovom području od kada je stiglo više doseljenika. Doseljenici su se žalili na to da se osjećaju diskriminirani, te da im nije lako pronaći posao i uključiti se u društvo. Proteklog tjedna su svakodnevno protestirali pred zgradom gradske vlade. Vlada je pronašla rješenje i to je udarna vijest…

Kartica za mirovne vijesti, br. 2

U tvoju školu su došla tri nova učenika. Oni su iz druge države i njihova vjerska uvjerenja se razlikuju od uvjerenja većine ostalih učenika u školi. Njihovi roditelji su se žalili školi da hrana koja se nudi u školskoj kantini ne odgovara zahtjevima vegetarijanske ishrane njihove djece. Zamolili su školu da osigura vegetarijansku ishranu. Međutim, ravnatelj škole to nije prihvatio tvrdeći da to povećava troškove škole, jer bi tada morali osigurati različite obroke za samo troje djece, te da nema dodijeljena proračunska sredstva za tu svrhu. Predložio je da ta djeca donose svoje obroke od kuće. Obitelj je optužila školu za rasističko ponašanje, te zaprijetila ravnatelju da će tužiti školu ako ne osigura vegetarijansku ishranu za njihovu djecu. Rješenje za tu situaciju je pronađeno i ono je udarna vijest…

177

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Kartica za mirovne vijesti, br. 3

U zemlji koja pokušava religiju i državu držati odvojeno, jedna trinaestogodišnja djevojčica počela je dolaziti u školu u hidžabu, uključujući i veo preko lica. Ona kaže da je sada ušla u pubertet i da se mora pokriti. Ona, također, tvrdi da to nikako ne bi trebalo utjecati na način na koji ona ispunjava svoje školske obveze i zadatke. Međutim, njezina razrednica ju je poslala kući i rekla da ne dolazi dok ne ostavi hidžab. Nastavnica kaže da to može predstavljati opasnost, naprimjer, u laboratoriju za kemiju ili fiziku, a i da donosi religiju u školu koja je sekularna. Roditelji djevojčice insistiraju da ona dolazi u školu noseći hidžab, a školi su zaprijetili sudom. Slučaj je riješen, a rješenje je udarna vijest…

Kartica za mirovne vijesti, br. 4

Škola se “digla na noge“ zbog dolaska jednog većeg broja učenika koji su tek stigli u zemlju.

178

Ovi mladi ljudi ne govore jezik dobro, ako ga uopće i govore. Učenici se plaše da se nastava neće odvijati dobro jer se nastavnici pokušavaju pozabaviti onima koji ne razumiju jezik. Učenici su, također, zabrinuti da će standardi biti sniženi i da se zbog toga neće moći upisati na željene fakultete. Počeli su bivati veoma grubi i neprijatni prema došljacima i žaliti se nastavnicima. To je riješeno, a rješenje je udarna vijest…

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

ODJELJAK 5 RESURSI

Sažetak Konvencije o pravima djeteta (članci 1 do 42) U Konvenciji riječ ‘dijete’ označava svaku osobu mlađu od 18 godina. Članak 1. Svaka osoba mlađa od 18 godina ima sva prava navedena u ovoj Konvenciji. Članak 2. Prava osigurana Konvencijom primjenjuju se na svako dijete, bez obzira na rasu, religiju, sposobnost, na ono što dijete misli ili govori, ili na obitelj iz koje dolazi. Članak 3. Sve organizacije koje brinu o djeci trebaju raditi ono što je najbolje za svako dijete. Članak 4. Vlade trebaju učiniti da su ova prava dostupna svoj djeci. Članak 5. Vlade trebaju poštovati prava i odgovornosti obitelji da usmjeravaju i odgajaju svoju djecu tako da ona, dok odrastaju, uče koristiti svoja prava. Članak 6. Sva djeca imaju pravo na život. Vlade trebaju osigurati preživljavanje i zdrav razvoj djece. Članak 7. Sva djeca imaju pravo na zakonski prijavljeno ime, pravo na državljanstvo i pravo da poznaju svoje roditelje, i da se oni, koliko god je to moguće, brinu za njih. Članak 8. Vlade trebaju poštovati pravo djece na ime, državljanstvo i obiteljske odnose. Članak 9. Djeca ne bi trebala biti odvajana od svojih roditelja, osim ako je to za njihovo dobro, naprimjer, ako roditelj loše postupa sa djetetom ili ga zanemaruje. Djeca čiji roditelji ne žive zajedno imaju pravo ostati u kontaktu sa oba roditelja, osim ako to nije na štetu djeteta. Članak 10. Obiteljima koje žive u različitim zemljama bi trebalo dopustiti da se posjećuju tako da roditelji i djeca ostanu u kontaktu ili se ponovno okupe kao obitelj. Članak 11. Vlade trebaju poduzimati korake na zaustavljanju ilegalnog izvođenja djece iz vlastite zemlje. Članak 12. Djeca imaju pravo kazati što misle što bi se trebalo dešavati kada odrasli donose odluke koje ih se tiču, i da se njihovo mišljenje uzme u obzir. Članak 13. Djeca imaju pravo dobiti i podijeliti informaciju, sve dok ona nije štetna za njih ili druge. Članak 14. Djeca imaju pravo misliti i vjerovati ono što žele, te prakticirati svoju religiju, sve dok ne sprečavaju druge ljude da uživaju svoja prava. Roditelji trebaju svoju djecu upoznati s ovim stvarima.

179

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Članak 15. Djeca imaju pravo sastajati se i pridruživati grupama i organizacijama, sve dok ovo ne sprečava druge ljude da uživaju svoja prava. Članak 16. Djeca imaju pravo na privatnost. Zakon ih treba štititi od napada na njihov način života, ugled, obitelj i dom. Članak 17. Djeca imaju pravo na pouzdanu informaciju iz sredstava javnog priopćavanja. Televizija, radio i novine trebaju dati informacije koje djeca mogu razumjeti a ne trebaju promovirati materijale koji im mogu nauditi. Članak 18. Oba roditelja imaju odgovornost u odgoju i razvoju svoje djece, i trebaju uvijek razmisliti što je najbolje za svako dijete. Vlade trebaju pomagati roditeljima tako što će im pružati usluge podrške, naročito ako su oba roditelja uposlena. Članak 19. Vlade trebaju osigurati da djeca imaju odgovarajuću skrb i da ih se zaštiti od nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja od roditelja ili onoga tko brine o njima. Članak 20. Djeca o kojoj njihove obitelji ne mogu brinuti moraju imati odgovarajuću skrb ljudi koji poštuju njihovu religiju, kulturu i jezik.

180

Članak 21. Kada se djeca usvajaju, prva briga mora biti što je najbolje za njih. Ista pravila trebaju biti primijenjena, bilo da se djeca usvajaju u zemlji u kojoj su rođena, ili da ih se odvodi u neku drugu zemlju. Članak 22. Djeca koja dođu u neku zemlju kao izbjeglice trebaju imati ista prava kao i djeca rođena u toj zemlji. Članak 23. Djeca sa bilo kakvim onesposobljenjem trebaju imati posebnu njegu i pomoć, tako da mogu voditi sadržajan i samostalan život. Članak 24. Da bi ostala zdrava, djeca imaju pravo na dobru i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, i na čistu vodu, dobru prehranu, i zdrav okoliš. Bogate zemlje bi trebale pomoći siromašnim da to i ostvare. Članak 25. Djeca o kojoj brinu lokalne vlasti a ne vlastiti roditelji imaju pravo na povremenu provjeru skrbi koja im se pruža. Članak 26. Vlade trebaju osigurati dodatna sredstva za djecu i obitelji koji su u stanju socijalne potrebe. Članak 27. Djeca imaju pravo na životni standard koji odgovara njihovim fizičkim i psihičkim potrebama. Vlade trebaju pomoći obiteljima koje si ne mogu ovo priuštiti. Članak 28. Djeca imaju pravo na obrazovanje. Disciplinske mjere u školama trebaju poštovati ljudsko dostojanstvo djeteta. Osnovnoškolsko obrazovanje treba biti besplatno. Bogate države trebaju pomoći siromašnijim zemljama da ovo postignu.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Članak 30. Djeca imaju pravo učiti i koristiti jezik i običaje svoje obitelji, bilo da su to jezik i običaji većine ljudi u državi, ili ne.

ODJELJAK 5 RESURSI

Članak 29. Obrazovanje treba u potpunosti razviti osobnost i talente svakog djeteta. Ono treba poticati djecu da poštuju svoje roditelje, svoju kulturu i kulturu drugih.

Članak 31. Dijete ima pravo na odmor i igru, i priključiti se čitavom nizu aktivnosti. Članak 32. Vlade će zaštititi djecu od rada koji je opasan ili može narušiti njihovo zdravlje i poremetiti njihovo obrazovanje. Članak 33. Vlade trebaju zaštititi djecu od opasnih droga. Članak 34. Vlade trebaju zaštititi djecu od seksualnog zlostavljanja. Članak 35. Vlade trebaju spriječiti otmicu ili prodaju djece. Članak 36. Djeca trebaju biti zaštićena od svih radnji koje bi mogle naškoditi njihovom razvoju. Članak 37. Sa djecom koja prekrše zakon ne treba okrutno postupati. Ona ne bi trebala biti smještana u zatvor sa odraslim osobama, i trebala bi ostati u kontaktu sa svojim obiteljima. Članak 38. Vlade ne bi trebale dopuštati djeci mlađoj od 15 godina da idu u vojsku. Djeca u ratnim zonama trebaju imati posebnu zaštitu. Članak 39. Djeca koja su zanemarivana ili zlostavljana trebaju dobiti posebnu pomoć da povrate svoje samopoštovanje. Članak 40. Djeca optužena za kršenje zakona trebaju dobiti pravnu pomoć. Zatvorske kazne za djecu trebaju se izricati samo za najteže prekršaje. Članak 41. Ako zakoni neke države štite djecu bolje nego članci ove Konvencije, onda treba primjenjivati odredbe tih zakona. Članak 42. Vlade trebaju sve roditelje i svu djecu upoznati s Konvencijom.

181

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Sažetak Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima Prilagodila Generalna skupština Ujedinjenih naroda 1948. Svatko je rođen slobodan i treba se prema njemu tako i ponašati. Sva ljudska bića su jednaka, bez obzira na razlike u jeziku, spolu, boji kože, uvjerenju, nacionalnosti. Svatko ima pravo na život i da živi u slobodi i sigurnosti. Nitko ne smije biti držan u ropstvu. Nitko ne smije biti povrijeđen ili podvrgnut mučenju. Svatko ima pravo da pred zakonom bude priznat kao osoba. Svi su pred zakonom jednaki. Svatko ima pravo zatražiti pravnu pomoć kada se njihova prava ne poštuju. Nitko ne smije biti podvrgnut nepravednom hapšenju, pritvaranju, ili izgonu. Svatko ima pravo na pošteno suđenje. Svatko ima pravo da ga se smatra nevinim dok mu se krivnja ne dokaže. Svatko ima pravo na privatnost. 182

Svatko ima pravo putovati unutar, u, i iz vlastite zemlje. Svatko ima pravo na azil u drugoj zemlji kako bi izbjegao progon. Svatko ima pravo na državljanstvo. Svako ima pravo da izabere s kim će stupiti u brak, i pravo na porodični život. Svako ima pravo na privatnu imovinu. Svatko ima pravo na slobodu misli i vjerovanja. Svatko ima slobodu mišljenja i izražavanja. Svatko ima pravo sastajati se sa drugima. Svatko ima pravo sudjelovati u vlasti i glasovati. Svatko ima pravo na socijalno osiguranje. Svatko ima pravo na rad, na jednaku plaću, sigurne uvjete rada, i učlaniti se u sindikat. Svatko ima pravo na odmor i dokolicu, uključujući praznike. Svatko ima pravo na odgovarajući životni standard, uključujući hranu, stan, odjeću i liječničku njegu. Svatko ima pravo na obrazovanje. Svatko ima pravo sudjelovati u kulturnom životu svoje zajednice. Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak nužan za ostvarivanje ovih prava. Svatko ima pravo preuzeti odgovornosti nužne za poštovanje prava drugih. Nitko nema pravo počiniti bilo što što bi bilo usmjereno na kršenje bilo kojeg od ovih prava.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Preuzeto sa http:/www.sadako.org/foldingcranes.htm

Korak 1

Korak 5

Saviti papir dijagonalno.

Uraditi isto kao pod Korakom 4.

Korak 2 Ponovno saviti papir dijagonalno.

ODJELJAK 5 RESURSI

Kako napraviti papirnog ždrala

Korak 6 E, ovo je već malo teže (a moglo bi se tehnički preskočiti pa preći na Korak 9)

Korak 3

Presaviti lijevi i desni ćošak prema središnjoj liniji duž crvene linije, a zatim presaviti iznad plave. Presavijamo samo da bismo napravili pregib.

Raširiti džep iznutra iznutra prema vani i presavitii presaviti da bi se dobio manji kvadrat.

Korak 4 Presaviti.

Korak 7 U ovoj fazi bi to trebalo da izgleda ovako.

183

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Korak 8

Korak 11

Sada otvorite džep tako što ćete povući donji ćošak prema gore, i presavijte unutra duž pregiba (neki od pregiba će biti preokrenuti).

Sa pravom stranom na gore, samo gornji sloj presavijte prema isprekidanim linijama (pregibima).

Korak 9

Korak 12

Sada bi to trebalo izgledati ovako. Potrudite se da vam se ivice i ćoškovi fino podudaraju. Preokrenite na drugu stranu i uradite isto (Koraci 6, 7, i 8).

Trebalo bi da figura sada izgleda ovako. Preokrenite na drugu stranu.

Korak 10

Korak 13

Sada imate temelj. Stigli ste na pola puta a ostalo je veoma jednostavno.

Uradite isto kao pod Korakom 11. Da li je sve teže savijati? Skoro smo gotovi.

184

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Korak 17

Presavijte prema isprekidanoj liniji, kako bi dobili glavu ptice.

Presavijte prema isprekidanoj liniji kako bi dobili kljun. Možete samo odlučiti o dužini kljuna.

Korak 15

Korak 18

Malo rastvorite sa strane i povucite dio glave gore, kao na slici.

Raširite krila prema van. Možete nježno malo napuhati odozdo kako bi se figura uobličila.

ODJELJAK 5 RESURSI

Korak 14

185

Korak 16

Korak 19

Povucite prema gore i pritisnite. Uradite isto kako bi na drugoj strani dobili rep.

Ždral je gotov.

U Č I T I

186

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Mi smo to uradili ovako Kako smo, u različitim područjima i okruženjima, i sa ljudima različitih kultura i uvjerenja, koristili priručnik Učiti živjeti zajedno i njegove metode

ODJELJAK 6 MI SMO TO URADILI OVAKO

Odjeljak 6

187

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Proces izrade ovog priručnika bio je dugotrajan. Priručnik je plod suradnje ljudi iz brojnih različitih religija i kultura. Učiti živjeti zajedno je testiran u pet regija, deset država i u različitim sredinama, a obuhvatio je više od 300 sudionika iz Argentine, Azerbajdžana, Bolivije, Kanade, Kolumbije, Kostarike, Danske, Ekvadora, El Salvadora, Finske, Gane, Gvatemale, Hondurasa, Indije, Izraela, Japana, Jordana, Kenije, Libanona, Maldiva, Nepala, Paname, Španjolske, Šri Lanke, Švedske, Ujedinjenog Kraljevstva, Ujedinjene Republike Tanzanije i Venezuele. Predstavnici afričkih tradicionalnih religija, Baha’i vjere, budizma, kršćanstva, hinduizma, autohtonih tradicija, islama, judaizma, članovi Brahma Kumarisa, kao i ljudi sekularne orijentacije, prisustvovali su probnima radionicama, koje su pružile priliku za učenje jednih o drugima. Ovaj nastavni materijal neizmjerno je obogaćen njihovim doprinosima, koji su omogućili njegovo uobličavanje u jedan fleksibilan, a ipak, strukturiran priručnik koji ima globalan fokus, a potiče na lokalnu primjenu. Iskustva stečena na svakoj od radionica ugrađena su u ovu finalnu verziju: doprinosi facilitatora, sugestije odraslih koji su sudjelovali na paralelnim sastancima, učenje od djece i mladih, preporuke stručnjaka u oblasti obrazovanja, etike i međureligijskog učenja, kao i preporuke članova GNRCa, te ono što smo otkrivali tijekom procesa i aktivnosti koje su se odvijale za vrijeme radionica. Na narednim stranicama priručnika naći ćete opis svake od probnih radionica, metoda koje su korištene, znanja koje su sudionici stekli, učinka radionica, kao i glavnih doprinosa koji su ugrađeni u ovaj materijal. Vidjet ćete kako je svaka radionica doprinijela finalnom rezultatu. Moći ćete zamisliti proces kroz koji smo prošli od prve radionice, te kako je svaka od njih pomogla u razvoju međureligijskog i interkulturalnog materijala, koji se može koristiti u različitim sredinama i okruženjima.

188

Ovaj će vam odjeljak, također, dati i bolju predstavu o tome kako je program korišten u raznim regijama i pomoći će vam da ga i sami koristite. Pozivamo vas da zapisujete svoja iskustva o korištenju priručnika, kao i o učinku kojeg je on imao na vaše sudionike. Nadamo se da će on postati koristan materijal pomoću kojeg vaša organizacija može dokumentirati svoj program obrazovanja o etici, te vršiti pregled procesa učenja kroz koji će vaši sudionici prolaziti.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Lindgö, Švedska 18. – 20. studeni 2005.

ODJELJAK 6 MI SMO TO URADILI OVAKO

Radionica o obrazovanju o etici

Sudionici iz Danske, Finske, Švedske i Ujedinjenog Kraljevstva okupili su se na trodnevnoj radionici kako bi razgovarali o pitanjima koja se tiču poštovanja, empatije i odgovornosti. Bili su podijeljeni u tri grupe, po jedna za svaku od ove tri vrijednosti. Svaka grupa, koja se sastojala i od mladih ljudi i odraslih osoba, razgovarala je o jednoj od tih vrijednosti, kako se ona primjenjuje u njihovom društvu, te kako se može promovirati. Prva grupa je, iz različitih perspektiva, istraživala empatiju. Analizom fotografija na kojima su prikazani patnja, mržnja, nedostatak poštovanja, ljubavi, razumijevanja i brige o nekom, sudionici su motivirani da dalje istražuju važnost empatije u našem društvu i potrebe za djelovanjem, što potiče suosjećanje i poštovanje prema drugima. Putem stvarnog hodanja u tuđim cipelama (‘stavljanja sebe u poziciju drugoga’) i kroz vježbe povjerenja (u kojima su ljudi nosili povez preko očiju), sudionici su otkrivali što to znači biti suosjećajan, te kako takav mentalni sklop može voditi ka akciji čija je svrha pomagati drugom. Studija pojedinačnog slučaja, koja je govorila o pitanjima imigracije u Europi, pružila je temelj za razgovor o suosjećanju u društvu. Druga grupa se fokusirala na vrijednost odgovornosti. Sa vlastite točke gledišta, sudionici su analizirali svoje uloge, stajališta i iskustva u društvu. Razgovarali su o pitanjima koja pogađaju nordijske zemlje, kao i o individualnoj i kolektivnoj odgovornosti koju oni sami imaju kao građani. Kroz studije pojedinačnih slučajeva i diskusije, to putovanje im je pomoglo da shvate svoju sposobnost da odgovore na nepravde i ispune potrebe svojih zemalja.

189

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Treća grupa je radila na temu poštovanja. Kroz diskusiju o tome što poštovanje znači, kako nastaje i kako se narušava, sudionici su pripremili jedan animirani film na danu temu, koristeći temeljni materijal kao što su olovke, karton i škare. Ta metoda je promovirala kreativnost sudionika i njihovo kritičko razmišljanje o vlastitom ponašanju. Radionica se završila međureligijskom molitvom koju su pripremili sami sudionici, tako što je svatko od njih izgovorio molitvu, otpjevao pjesmu ili recitirao neki tekst iz vlastite religije. Za njih je to bio trenutak za meditiranje o svom sudjelovanju, učenju i iskustvu.

Učenje i učinak Sudionici su smatrali da su njihove diskusije proširile njihovo razumijevanje nekih društvenih pitanja sa kojima se nordijske zemlje trenutno suočavaju. Interakcija među ljudima različitih religija učinila je da oni preispituju vlastita stajališta, i pomogla im da vide koliko su ove tri naglašene vrijednosti važne u interakciji s ljudima. Ostale značajne točke u procesu učenja ticale su se važnosti stavljanja sebe u poziciju drugoga, i dovođenja nečijih predrasuda u pitanje.

190

Kako je radionica doprinijela razvoju ovog priručnika? Ovo je bio prvi put da je nacrt priručnika testiran, a u toj fazi je bio napisan samo uvodni odjeljak. Evaluacija radionice ukazala je na mnoge važne točke učenja, koje su pomogle oblikovanju priručnika i njegovog sadržaja. Ovo su temeljne ideje koje su ugrađene u finalnu verziju: Aktivne i sudioničke metodologije od ključne su važnosti za njegovanje etičnih vrijednosti. Osigurajte djeci i mladima vlastiti prostor za učenje i razmjenu znanja, ideja i iskustava. Vrijednosti ne bi trebale biti razdvojene nego međusobno povezane.

Priručnik treba imati više jedan regionalan pristup i treba imati mjesta za regionalne doprinose i resurse. Priručnik se treba baviti društvenim pitanjima i pomoći djeci i mladima da shvate probleme u svojim društvima. Vrijednosti se mogu samo njegovati, ali ne i podučavati.

Pojedincima je potrebno više prostora da bi razvijali svoju duhovnost.

Uključiti više resursa kao što su skice aktivnosti, priče i studije pojedinačnih slučajeva.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Mjesto

Ekumenski zavod, Lindgö, Švedska

Broj sudionika/facilitatora

33/3

Broj odraslih

Broj mladih ljudi (15-19 god.)

Trajanje

3 dana

Jezik koji je korišten

Engleski

Zemlje iz kojih su sudionici došli

Čile, Ekvador, Danska, Finska, Indija, Izrael, Japan, Jordan, Šri Lanka, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo, i Ujedinjena Republika Tanzanija

Uvjerenja sudionika

Budizam, kršćanstvo, hinduizam, islam, i judaizam, te ljudi svjetovnih nazora.

Pedagoške tehnike

Umjetnost, Razmjena iskustava, Okrugli stolovi

ODJELJAK 6 MI SMO TO URADILI OVAKO

Informacije o Radionici

191

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Radionica o migraciji i raseljavanju Bogota, Kolumbija 5.-8. prosinac 2005.

Djeca, mladi i odrasli iz Argentine, Bolivije, Kolumbije, Ekvadora i Venezuele okupili su se na četverodnevnoj radionici kako bi razgovarali o tome kako poštovanje, empatija, pomirenje i odgovornost mogu biti primijenjeni na kontekst njihovih zemalja, a naročito na pitanja raseljavanja i migracije koji pogađaju regiju Anda. Ova radionica osmišljena je da bi edukatori naučili nove praktične aktivnosti i metodologije utemeljene na predloženim vrijednostima, a i da bi se dobili prijedlozi i sugestije za daljnji razvoj ovog priručnika.

192

Tijekom prvog dana sudionici su istraživali vlastiti identitet. Saznali su više o sebi u odnosu na druge, tako što su crtali dijagram stabla, kojim su objasnili svoje korijene, tko su oni i što žele postići u svom životu. Također je korištena jedna dinamična aktivnost u kojoj je cilj bio pronaći sličnosti i razlike među sudionicima, u svrhu istraživanja teme uzajamnog razumijevanja. Sudionici su istraživali suosjećanje (empatiju) kroz aktivnost meditacije o vlastitim osjećajima. Ova aktivnost pomogla im je da se povežu sa Zemljom i ljudima oko sebe. Stavljajući se fizički u okvir siluete druge osobe, sudionici su bili u mogućnosti da razmišljaju o važnosti empatije. Nakon ovih aktivnosti, diskusija je pokazala kako je teško suosjećati sa onima koji su povrijedili nečija prava. Sudionici su razmišljali o potrebi sagledavanja humanosti drugih, čak i ako su oni počinili strašne zločine. Kroz analizu procesa pomirenja, sudionici su prepoznali činjenicu da je sukob dio naše stvarnosti i da postoji potreba da se sukobi transformiraju na miroljubiv način. Koristili su studiju pojedinačnog slučaja na temu pomirenja, te naglasili važnost dijaloga ako ljudi žele živjeti zajedno. Posljednjeg dana radionice, sudionici su analizirali pitanje raseljavanja u regiji. Utvrđene su uloge i odgovornosti svakog pojedinog aktera u društvu. To je dovelo do plana aktivnosti s ciljem provedbe obrazovanja o etici u kontekstu raseljavanja. Svakog jutra radionica je počinjala molitvom za mir, a nakon toga su sudionici pjevali, ili razmišljali u tišini.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Nakon svake aktivnosti, grupa se okupljala kako bi usvojila vrijednosti i razgovarala o procesu učenja. Većina odraslih sudionika smatrala je da je radionica za njih bila posebno iskustvo u kojem su pronašli inspiraciju, te su željeli naučiti kako se izrađuju programi obrazovanja o etici utemeljeni na sudioničkim metodologijama. Dok su razgovarali o tome koliko je teško biti suosjećajan i samilostan prema nasilnicima, jedno dijete je svu svoju pažnju usmjerilo na odrasle sudionike i upitalo: “Gdje je Bog u svemu ovome?”. Zatim je pozvalo sudionike da uvide humanost drugih i oproste, kako bi unijeli mir u svoja društva.

ODJELJAK 6 MI SMO TO URADILI OVAKO

Učenje i učinak

Kako je ova radionica doprinijela razvoju ovog priručnika? Ishodi radionice, metodologije koje su korištene, doprinosi sudionika i razmišljanje grupe doprinijeli su stvaranju modula koji se sada nalaze u ovom priručniku. Temeljne ideje, sugestije i odrednice, koje su ugrađene u njegovu finalnu verziju, su: Spoj djece i odraslih je dobar za neke aktivnosti.

Uvesti dinamične i sudioničke aktivnosti i vježbe, kao što su glazba, igre, dramatizacija i filmovi. Četiri vrijednosti, o kojima smo učili i razgovarali, mogu se uvrstiti u module da bi se postigla fleksibilnost i omogućila uzajamna veza između njih.

Razmjena iskustava i vrijeme za razmišljanje su aktivnosti koje su sudionici rado prihvaćali, i one trebaju biti prioritet. Važnost metodologija koje djeci omogućavaju prostor za otkrivanje sebe i drugih, za razmišljanje o sebi i o svijetu.

193

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Informacije o Radionici

194

Informacije o Radionici

Mjesto

Centar za odmor San Pedro Calver, Bogota

Broj sudionika/facilitatora

49/4

Broj odraslih

Broj djece

Broj mladih ljudi (14-18 god.)

Trajanje

3 dana

Jezik koji je korišten

Španjolski

Zemlje iz kojih su sudionici došli

Argentina, Bolivija, Kolumbija, Ekvador, Francuska i Venecuela.

Vjera koju sudionici prakticiraju

Kršćanstvo: anglikanci, katolici, luterani, menoniti i prezbiterijanci

Pedagoške tehnike

Razmjena iskustava Igre Meditacija Okrugli stolovi

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Ženeva, Švicarska 13.-15. srpanj 2006.

ODJELJAK 6 MI SMO TO URADILI OVAKO

Zajedno graditi omladinski GNRC

Međunarodna radionica, na kojoj su se okupili predstavnici Azerbajdžana, Kolumbije, Hondurasa, Indije, Izraela, Jordana, Kenije, Libanona, Šri Lanke, Švedske, Ujedinjenog Kraljevstva, i Ujedinjene Republike Tanzanije organizirana je kao prva test-radionica na kojoj je isprobana prva verzija kompletnog materijala. Mladi ljudi, u dobi između 14 i 16 godina, sudjelovali su u diskusijama o vlastitom religijskom identitetu. Razgovarajući o svom shvaćanju religije i religijskih obreda, upuštali su se u intenzivne dijaloge koji su im omogućili povezivanje sa drugim sudionicima. Organizirane su međureligijske posjete, koje su sudionicima pružile priliku da se stave u poziciju drugoga. Tijekom aktivnosti slikanja na majicama, sudionici su razmišljali o svom odnosu sa drugima i o situacijama sa kojima se susreću. Izrazili su želju da izgrađuju mir u svijetu putem ujedinjavanja, brige o drugima, ljubavi i poštovanja. Fokus grupe o uzajamnom poštovanju u školi, obitelji i susjedstvu pomogle su im da analiziraju kako se poštovanje može primijeniti u praksi.

195

Organizirana je i večer kulture, na kojoj je sudjelovao i jedan broj mladih iz Ženeve. Sudionici su imali priliku razmijeniti informacije o kulturama iz kojih dolaze, kao i o vlastitim vjerskim uvjerenjima. Kada su govorili o aktivnostima u kojima sudjeluju s ciljem njegovanja suživota i uzajamnog razumijevanja u svojoj zajednici u Izraelu, predstavnici mladih te države ostavili su poruku mira. Tijekom posljednjeg dana održavanja radionice, sudionici su učili o različitim vrstama konflikta i kako on prerasta u nasilje. Razmišljali su i o potrebi usvajanja stava pomirenja kako bi bili u stanju transformirati te konflikte. Jedan mladić je potaknuo grupu na razmišljanje upitavši sudionike što bi oni uradili da su ih napali neki drugi mladi ljudi. Neki sudionici su se prisjetili situacija u kojima je bilo jako teško na miran način odgovoriti na nasilje, i konstatirali da ga je ponekad teško izbjeći. Tijekom diskusija, jedan od sudionika, koji je došao iz Indije, istaknuo je kako je Gandhi donio mir Indiji putem metode mirnog otpora. Na kraju, sudionici su razmišljali o potrebi njegovanja mira unutar

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

sebe, da bi se bilo u stanju odgovoriti na teške situacije. Na kraju radionice, sudionici su se obvezali da će kod kuće održavati sastanke sa mladima kako bi razgovarali o vrijednostima koje su istraživali tijekom radionice.

Učenje i učinak Većina sudionika je smatrala da su međureligijske posjete bile dragocjeno iskustvo, te da su produbili svoja znanja o vjerskim uvjerenjima drugih ljudi. Večer kulture im je pomogla da saznaju više i uključe se u stvarnost drugih, i uvaže njihov identitet i kulturu. Nakon što su se poslije radionice vratili u svoje zemlje, sudionici iz Kenije i Ujedinjene Republike Tanzanije su u svojim školama pokrenuli Klubove mira. Sudionici iz Azerbajdžana su počeli učiti sa omladinskom grupom iz Bakua, a sudionici iz Jordana i Libanona počeli su svoje učenje u Fishers Programu u Jordanu.

Kako je radionica doprinijela razvoju ovog priručnika? Po prvi put su moduli učenja testirani u jednom multikulturalnom i multireligijskom okruženju. To nam je omogućilo da utvrdimo ključne točke i izazove u primjeni priručnika. Glavne ideje, sugestije i prijedlozi, koji su uvršteni u ovaj priručnik, su: 196

Osmisliti lakši prijelaz sa prvog na drugi modul.

Razdvojiti sesije za odrasle, na kojima će biti upoznati sa priručnikom.

Više prostora za njegovanje duhovnosti kroz aktivnosti samoispitivanja.

Dati sudionicima prostora da razgovaraju o vlastitim kulturama i uvjerenjima. Potrebno je da se aktivnosti odnose na lokalnu sredinu u društvenu stvarnost.

Koristiti više pedagoških tehnika za uključivanje djece i mladih u razmišljanje.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Mjesto

Centar John Knox, Ženeva

Broj sudionika/facilitatora

16/4

Broj mladih ljudi (15-19 god.)

Trajanje

3 dana

Jezik koji je korišten

Engleski i španjolski

Zemlje iz kojih su sudionici došli

Azerbejdžan, Kolumbija, Honduras, Indija, Izrael, Jordan, Kenija, Liban, Šri Lanka, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Ujedinjena Republika Tanzanija

Vjera koju sudionici prakticiraju

Budizam, kršćanstvo (anglikanci, katolici, pravoslavni) hinduizam, islam i judaizam

Pedagoške tehnike

Umjetnost Razmjena iskustava Fokus grupe Izleti Igre

ODJELJAK 6 MI SMO TO URADILI OVAKO

Informacije o Radionici

197

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Radionica o obrazovanju o etici Coimbatore, Indija 2.-5. kolovoz 2006.

Indija je bila veoma posebno mjesto za ovu probnu radionicu. Međureligijsko okruženje, dinamično društvo, društvena pitanja koja pogađaju tu zemlju, kao i poduzetnički duh njezinog naroda, stvorili su izvanredno okruženje u kojem su se sudionici radionice upustili u iskustvo učenja o duhovnosti. Sudionici iz Kanade, Indije, Jordana, Libanona, Maldiva, Nepala i Šri Lanke su krenuli na putovanje na kojem se saznaje više o sebi u odnosu na druge, i na kojem se njeguje vlastita duhovnost. Svakog jutra su se okupljali na molitvu i meditaciju. Tijekom prvog dana su radili u grupama, a cilj aktivnosti bio je razgovarati o potrebi za poštovanjem u društvu i o stavovima i ponašanju koji su nužni da bi se živjelo u različitosti. Organizirane su i međureligijske posjete, koje su sudionicima pružile priliku da posjete jednu džamiju, hram Jain, sišku gurudvaru (hram u kojem se mole Sikhi, prim. prev), jednu crkvu i hinduistički hram. Prilikom svake od tih posjeta sudionici su mogli postavljati pitanja, upustiti se u trenutke molitve, slušanje duhovne glazbe, ili jednostavno šutjeti i sagledavati sličnosti i razlike među vjerama.

198

Organizirana je i aktivnost pod nazivom Kviz - Što ja znam o drugim religijama?, u kojoj su sudionici u grupama odgovarali na pitanja o svetištima koja su prethodno posjetili. Također, razgovarali su o potrebi za pomirenjem i poštovanjem među ljudima. Sudionici su u svoje Dnevnike učenja bilježili ono što su tijekom svih aktivnosti i posjeta naučili i doživjeli, kao i ono što je na njih ostvarilo najveći učinak tijekom radionice. Trećeg dana radionice organizirana je posjeta jednom selu. Djeca su bila u prilici naučiti nešto o projektima koje su vodili članovi te lokalne zajednice, o obrazovnim programima koje organiziraju domaće nevladine organizacije, i o inicijativama koje pojedinci poduzimaju s ciljem unošenja određenih promjena u društvo u kojem žive. Ova aktivnost utemeljena na iskustvu omogućila je sudionicima da otkriju da individualna i kolektivna odgovornost donosi promjene u svijetu. Glazba, ples i poezija kombinirani su tijekom večeri kulture, na kojoj su sudionici pokazali svoje talente, aspekte vlastitih kultura. Posljednjeg dana radionice pridružili su se Festivalu mira

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Učenje i učinak

ODJELJAK 6 MI SMO TO URADILI OVAKO

(Coimbatore Peace Festival) i, sa više od 250 djece, razgovarali o potrebi postojanja etičnih vrijednosti u svom društvu i o tome kako oni sami mogu djelovati kao graditelji mira. Radionica je završena glazbenim izvedbama, a sudionici su otpjevali pjesmu koju su naučili tijekom radionice a koja promovira bratstvo i mir među ljudima.

Tijekom sesije dijeljenja utisaka sa drugima, koja je održana na kraju radionice, sudionici su rekli koliko su mnogo naučili i kako je njihovo viđenje svijeta i drugih religija došlo u pitanje kroz interakciju sa ljudima iz drugih kulturalnih okruženja i drugih vjera. Jedan od njih je rekao: “Znao sam dosta o poštovanju drugih prije nego sam stigao ovdje, ali sam sada počeo učiti što to zapravo znači u stvarnosti, i što poštovanje traži u smislu stavova i djelovanja, ako mi kao mladi hindusi, muslimani i kršćani želimo da radimo zajedno kako bi unaprijedili svoje zajednice.”.

Kako je ova radionica doprinijela razvoju ovog priručnika? Metode koje su korištene i atmosfera duhovnosti koja je vladala na radionici pomogli su nam da utvrdimo koji su to ključni elementi koje treba uvrstiti i ugraditi u ovaj materijal. To su:

Uključenost sudionika u stvarnost lokalne zajednice putem posjeta i interakcije sa članovima te zajednice. Međureligijske posjete, te kako organizirati aktivnosti utemeljene na iskustvu.

Povećati broj aktivnosti i dužinu vremena posvećenog razmišljanju u tišini, slušanju glazbe, molitvama i razmišljanju, s ciljem njegovanja vlastite duhovnosti. Potreba da se nauči kako u stvarnim situacijama primijeniti ranije navedene vrijednosti. Primjenjivost programa o etici na važna društvena pitanja.

199

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Informacije o Radionici

200

Mjesto

Shanti Asram, Koimbatore

Broj sudionika/facilitatora

65/5

Broj mladih ljudi (15-19 god.)

Trajanje

3 dana

Jezik koji je korišten

Engleski/tamilski, uz pomoć prevoditelja

Zemlje iz kojih su sudionici došli

Kanada, Jordan, Indija, Liban, Maldivi, Nepal i Šri Lanka

Vjera koju sudionici prakticiraju

Budizam, kršćanstvo, hinduizam i islam

Pedagoške tehnike

Umjetnost Diskusije Razmjena iskustava Posjete Igre Meditacija Pričanje priča

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Salamanka, Španjolska 31. kolovoz – 2. rujan 2006.

ODJELJAK 6 MI SMO TO URADILI OVAKO

Radionica o obrazovanju o etici

Radionica u Španjolskoj okupila je odrasle i djecu iz različitih dijelova te zemlje, predstavnike kršćanstva, Baha’i zajednice i organizacije Brahma Kumaris. To je bio prvi put da je ovaj priručnik testiran sa sudionicima iz samo jedne države. Mladi i odrasli su tijekom radionice radili u dvije različite grupe. Obje grupe su radile sukladno prvom modulu priručnika Razumjeti sebe i druge, i imali su priliku razgovarati o njegovom sadržaju, te dati doprinos i ideje za njegov daljnji razvoj. Tijekom prvog dana, kroz aktivnost nazvanu Crtanje karte, mladi su istraživali globalnu raznolikost, te razgovarali o raznim religijama i područjima u kojima se te religije prakticiraju. Stekli su novu sliku o tome kako religijska raznolikost oblikuje svijet, i kako zemlje, u kojima se tradicionalno prakticirala samo jedna religija, sada sve više i više prihvaćaju i brojne druge religije. Kroz aktivnost igre, sudionici su razgovarali o ljudskom dostojanstvu i uvidjeli potrebu za uzajamnim poštovanjem i razumijevanjem. U trenucima razmjene iskustava i mišljenja, sudionici su razgovarali o predrasudama prema drugim kulturama i religijama, te o potrebi upoznavanja ljudi koji su drugačiji od njih. Analizirali su uzroke društvenih problema u Španjolskoj, te kako ti problemi pogađaju njihovo društvo u cjelini. Razgovarali su i o tome kako mogu biti otvoreniji prema ljudima koji su ugroženi ili isključeni iz društva. Uvečer su se i odrasli sudionici radionice i djeca okupili u međureligijskom kafeu, gdje su razgovarali o načelima, ponašanju, i stavovima koji su nužni da bi se sa ljudima različitih vjerskih uvjerenja i kultura živjelo u slozi. Nakon toga je uslijedila večer kulture, tijekom koje su djeca pripremila aktivnosti, plesove i neke tipične priče iz svoje regije. Tijekom posljednjeg dana radionice, sudionici su se osvrnuli na potrebu pronalaženja unutarnjeg mira i stavljanja u poziciju drugoga. Kroz aktivnost pod nazivom meditiranje dok hodam, sudionici su pronalazili vezu sa prirodom i sa drugim sudionicima, te razmišljali o svojim osjećanjima i odgovornosti da pomognu da se riješe problemi i miroljubivo odgovori na potrebe drugih.

201

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Učenje i učinak Katolička djeca su istaknula koliko im je bilo važno da dobiju priliku da upoznaju djecu pripadnike Baha’i vjere, i bili su oduševljeni što mogu surađivati sa njima i pripremiti zajedničke aktivnosti na promoviranju uzajamnog razumijevanja. Sudionici koji pripadaju Baha’i vjeri obvezali su se da će, nakon povratka kući, sa ostalim članovima svoje vjere podijeliti znanja i utiske koje su stekli na radionici, i, također, potvrdili svoju spremnost da razvijaju međureligijske aktivnosti s ciljem promoviranja mira i jedinstva u Španjolskoj.

Kako je ova radionica doprinijela razvoju ovog priručnika? Radionica je omogućila testiranje novih aktivnosti i metodologija koje su sada bile uvrštene u priručnik. Bila je to, također, dobra prilika da se revidira njegov sadržaj i da se ugrade neke nove ideje. Evo nekih glavnih ideja i sugestija koje smo dobili u svrhu poboljšanja priručnika: Priručnik Učiti živjeti zajedno može se koristiti i u radu sa odraslima. Aktivnosti se mogu prilagoditi različitim uzrastima. Priručnik treba obuhvatiti i diskusije o aktualnim pitanjima i društvenoj stvarnosti mladih. 202

Kako bi učenje bilo još relevantnije, prilikom diskusije o društvenoj stvarnosti treba koristiti aktivnosti utemeljene na iskustvu. Ideje o korištenju priručnika u religijski homogenim grupama.

Aktivnosti samoispitivanja pomažu sudionicima da prihvate proces učenja, usvoje naučeno i razmišljaju o vlastitim iskustvima.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Mjesto

Rezidencija Tilanokoko, Salamaka

Broj sudionika/facilitatora

20/3

Broj odraslih

Broj mladih ljudi (14-18 god.)

Trajanje

3 dana

Jezik koji je korišten

Španjolski

Zemlje iz kojih su sudionici došli

Španjolska

Vjera koju sudionici prakticiraju

Baha’i, kršćanstvo (katolici, anglikanci) i članovi Brahma Kumarisa

Pedagoške tehnike

Igre Fokus grupe Razmjena iskustava Meditacija Okrugli stolovi

ODJELJAK 6 MI SMO TO URADILI OVAKO

Informacije o Radionici

203

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Radionica o obrazovanju o etici Kjoto, Japan Kolovoz, 2006.

U japanskom gradu Kjoto (Kyoto) organizirana je jednodnevna radionica za djecu i mlade iz različitih GNRC područja i zemalja, uključujući Ganu, Izrael, Japan, Jordan, Šri Lanku i Ujedinjenu Republiku Tanzaniju. Radionica je održana u isto vrijeme kada i 8. svjetska skupština Svjetske konferencije religija za mir (World Conference of Religions for Peace). Šestero djece, predstavnika afričkih tradicionalnih religija, budizma, kršćanstva, hinduizma, islama i judaizma, okupilo se na radionici kako bi na interaktivan način učili o sebi i drugima. Korištenjem metoda samoispitivanja, razmišljali su o svom odnosu sa drugima. Radionica je počela raznovrsnim aktivnostima kroz koje su sudionici upoznavali jedni druge i razgovarali o tome zašto su tu i što očekuju. Ta uvodna sesija pomogla je da se stvori siguran prostor za naknadnu razmjenu stavova i iskustava.

204

Djeci je rečeno da nacrtaju stablo koje predstavlja njihove korijene, obitelji, interese, ono što ih čini sretnima ili tužnima, kao i ono u čemu najviše uživaju. Aktivnost pod nazivom Stablo mog ž ivota proveli su u tihom razmišljanju i samoispitivanju. Na kraju te vježbe, pokazivali su svoje crteže jedni drugima i istraživali međusobne sličnosti i razlike. Kroz aktivnost pod nazivom Otoci koji nestaju, djeca su otkrila potrebu dijeljena sa drugima, i pomaganja drugom. Razgovarali su i o tome kako svi oni čine dio čovječanstva, te kako je važno poštovati druge i staviti se u poziciju drugoga. Djeca su istraživala konflikte, te kako ljudi reagiraju u odnosu na one u drugačijoj situaciji. Učila su o nenasilnim alternativama, i bila vođena kroz raznovrsne vježbe s ciljem otkrivanja različitih načina na koje mogu mijenjati svijet sada i u budućnosti. U tijeku sesije pod nazivom dijeljenje sa drugima i kolektivno razmišljanje, djeci je ispričana Priča o Sadako, japanskoj djevojčici koja je umrla od leukemije kao posljedice nuklearne katastrofe u Hirošimi. Tijekom posljednje godine svog života, Sadako je napravila više od tisuću papirnih ždralova nadajući se da će joj se ostvariti želja da ponovno trči. Djeca su pažljivo saslušala priču, a zatim učila Kako se prave papirni ždralovi. Djeca su razmišljala o tome kako su papirni ždralovi postali simbol molitve za mir u cijelom svijetu. Imali su vremena i za pisanje vlastite molitve za mir, na listovima papira od kojeg su pravili ždralove. To im je, također, dalo priliku da razmišljaju, i učinilo izradu papirnih ždralova duhovnim trenutkom, u kojem su mogli razmišljati o priči o Sadako i o efektima nuklearne katastrofe u Hirošimi.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Djeca su pričala o tome kako su mnogi problemi u svijetu rezultat nedostatka razumijevanja. Prepoznala su potrebu mirne transformacije sukoba, i osobnih i društvenih. Obvezali su se da će biti suosjećajni prema drugima i poštovati ljude koji su drugačiji od njih.

ODJELJAK 6 MI SMO TO URADILI OVAKO

Učenje i učinak

Kako je radionica doprinijela razvoju ovog priručnika? Ovo je bio prvi put da je priručnik testiran sa veoma malim brojem djece, u jednoj multikulturalnoj grupi. Bila je to kratka radionica koja je programu pružila veoma interesantne ideje: Važnost korištenja stvarnih priča, s ciljem motiviranja razmišljanja.

Fleksibilnost, s ciljem prilagođavanja metodologije starosnoj dobi sudionika.

Uvrštavanje metodologija koje kod sudionika potiču kreativnost i osjećaj za umjetnost.

Potreba za stvaranjem sigurnog prostora za djecu u kojem bi ona nesmetano mogla razgovarati sa svojim vršnjacima. 205

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Informacije o Radionici

206

Mjesto

Međunarodni konferencijski centar, Tokio

Broj sudionika/facilitatora

6/2

Broj djece (9-13 god.)

Trajanje

1 dan

Jezik koji je korišten

Engleski

Zemlje iz kojih su sudionici došli

Gana, Izrael, Japan, Jordan, Šri Lanka i Ujedinjena Republika Tanzanija

Vjera koju sudionici prakticiraju

Afričke tradicionalne religije, budizam, kršćanstvo, hinduizam, islam i judaizam

Pedagoške tehnike

Umjetnost Diskusije Razmjena iskustava Igre

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Dar es Salam, Tanzanija 7. - 10. prosinac 2006.

ODJELJAK 6 MI SMO TO URADILI OVAKO

Putovati zajedno za mir

‘ ‘Putovati zajedno za mir’ bio je naziv radionice koja je održana u Dar es Salamu (Dar es Salaam), gdje su se sudionici iz Kenije, Ugande i Ujedinjene Republike Tanzanije okupili kako bi otkrili kako u svojoj zemlji mogu postati graditelji mira i promotori uzajamnog razumijevanja. Radionica je prilagođena regionalnom okruženju i kulturi, povezana sa lokalnim aktivnostima i društvenim pitanjima u istočnoafričkom kontekstu. Sudionicima su se obratili predstavnici različitih religija, koji su, također, uključeni u međureligijske dijaloge, potičući ih da prigrle različitost, te da budu otvoreni i suosjećajni jedni prema drugima. Putovanje je počelo sesijom upoznavanja samoga sebe u odnosu na druge. Provođene su aktivnosti koje su isticale vlastiti identitet sudionika i njihove međusobne sličnosti i razlike. Diskusije o njihovim međusobnim razlikama vodile su sudionike ka razmišljanju o problemima koji se u njihovim društvima javljaju uslijed nedostatka uzajamnog poštovanja. Kroz aktivnost rješavanja problema, i ettičnu banku, sudionici su utvrdili loše pojave u društvu, poput korupcije i nasilja nad djecom, i razmišljali o tome kako ove pojave podrivaju čovječanstvo. Također su razgovarali o kreativnim načinima na koje se može pomoći u transformaciji takvih situacija i pojava. Sudionici su pripremili i aktivnost dram atizacije, da bi pokazali kako se teške situacije mogu mijenjati mirnim putem. Djeca su, između ostalog, razgovarala o pojavama kao što su vršnjačko nasilje u školi, društvena isključenost i diskriminacija, i razmišljala o vlastitom ponašanju i stavovima. Naglasila su potrebu za empatijom i, kroz igre i dramatizaciju, učila da ulaze u kulturu drugih, preispitaju vlastite predrasude i uče iz bogatstva različitosti. Sudionici su imali priliku posjetiti različita svetišta i preispitivati vlastite stavove i predstave. Istaknuli su da su, zahvaljujući međureligijskim posjetama, shvatili da Božanska prisutnost (engl. The Divine Presence) može imati mnogo lica i da je različiti ljudi mogu razumjeti na različite načine. Tijekom posljednjeg dana radionice sudionici su učili o transformaciji sukoba i o načinu na koji sukob treba shvatiti i analizirati. Aktivnost pod nazivom Otoci koji nestaju potaknula je sudionike da razmišljaju o tome kako neke ljude ponekad nesvjesno isključujemo da bismo ostvarili nešto što nama treba ili što želimo. Razmišljali su i o važnosti dijeljenja iskustava sa drugima i prihvaćanja drugih. Sesija dijeljenja iskustava sa drugima organizirana je kako bi sudionici mogli razgovarati sa pokretačem GNRC Klubova mira u Ujedinjenoj Republici Tanzaniji. Taj mladi sudionik, čiji je život bio obilježen brojnim teškim situacijama, podijelio je svoja iskustva sa sudionicima i objasnio kako ga je njegovo samoopredjeljenje navelo da promovira prava djeteta i mirovne inicijative među ostalom omladinom u Ujedinjenoj Republici Tanzaniji.

207

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Radionica se okončala tradicionalnom afričkom logorskom vatrom, oko koje su se odrasli i djeca okupili, družili, i zabavljali uz zvuke bubnjeva. Stvoreni ugođaj bio je podsjećanje na jedan drevni afrički običaj, prema kojem stariji stvaraju duhovni prostor za prenošenje važnih i bezvremenih etičnih vrijednosti na mlađe naraštaje, i u kojem sukobljene strane mogu pronaći pomirenje.

Učenje i učinak Većina djece je izjavila da se njihovo razumijevanje drugih kultura i religija proširilo. Neki od njih su se obvezali da će u svojim školama osnovati klubove mira. Nedugo nakon toga, sudionici su osnovali novi Klub mira u Dar es Salamu. Svi sudionici su se obvezali da će, nakon povratka kućama, sa svojim prijateljima i obiteljima podijeliti stečeno znanje, i izrazili snažnu opredijeljenost da se uključe u buduće aktivnosti.

Kako je radionica doprinijela razvoju ovog priručnika? Raznovrsne aktivnosti provedene tijekom radionice dale su brojne ideje i sugestije za unapređenje sadržaja priručnika. Ovdje izdvajamo one koje su bile naročito korisne:

Osigurati prostor sudionicima za interakciju sa osobama koje mogu služiti kao uzori i koje ih mogu inspirirati na promjene.

208

Uvrstiti aktivnosti koje jačaju zajednicu, naprimjer, logorske vatre i bubnjarske krugove. Uvrstiti metodologije koje motiviraju sudionike na kritičko i kreativno razmišljanje.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Mjesto

Tanzanijski episkopalni centar za konferencije, Dar es Salam

Broj sudionika/facilitatora

24/3

Broj djece (15-19 god.)

Trajanje

3 dana

Jezik koji je korišten

Engleski

Zemlje iz kojih su sudionici došli

Kenija, Uganda i Ujedinjena Republika Tanzanija

Vjera koju sudionici prakticiraju

Baha’i vjera, budizam, kršćanstvo, hinduizam i islam

Pedagoške tehnike

Razmjena iskustava Posjete Igre Rješavanje problema Dramatizacija

ODJELJAK 6 MI SMO TO URADILI OVAKO

Informacije o Radionici

209

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Radionica o raseljavanju i migraciji San Lorenco, Ekvador 23. – 25. siječanj 2007.

Ova radionica o raseljavanju i migraciji okupila je na jednom mjestu djecu, mlade i roditelje iz Kolumbije i Ekvadora. Priručnik je prilagođen temi radionice, a sudionici različitih katoličkih denominacija i Baha’i vjere razgovarali su o etičnim izazovima sa kojima se suočavaju ljudi koji žive u nemirnom pograničnom području između Kolumbije i Ekvadora. Svakog jutra, prije početka aktivnosti, sudionici su se okupljali i provodili jedno vrijeme u razmišljanju u tišini, meditiranju i molitvama za mir u svom području. U nekim sesijama radionice sudjelovali su odrasli i djeca zajedno, a neke druge, koje su zahtijevale više istraživanja i vremena za razmjenu iskustava i mišljenja, rađene su odvojeno.

210

Radionica je otvorena sesijom o pitanju kulturnog identiteta. Sudionici su bili podijeljeni u grupe i zamoljeni da nacrtaju kartu Kolumbije ili Ekvadora, utvrđujući najreprezentativnije osobine zemlje, aktivnosti, hranu i predjele. Zatim su razgovarali o korijenima obje države i njihovim sličnostima i razlikama. Ta je aktivnost pomogla da se stvori okruženje u kojem se sudionici povezuju i dijele svoje misli sa drugima. Poslijepodne, sudionici su se uključili u aktivnosti posvećene pitanju različitosti. Iz ugla vlastitih iskustava, vjerskih uvjerenja, i etničke i društvene pripadnosti, sudionici su razmišljali o pitanjima raseljavanja i migracije. Afirmirano je pitanje različitosti kao realnosti koja obogaćuje sviju, i koju treba prihvatiti i njegovati. Organizirana je i kulturna večer, ispunjena raznim aktivnostima poput slušanja ekvadorske i kolumbijske glazbe, uz koju su sudionici plesali, pjevali i pričali priče. Bila je to jedinstvena prilika da se sa drugima podijele iskustva u jednoj tipičnoj latinskoj noći, i stvaraju uzajamne veze. Sljedećeg dana, sudionici su posjetili jednu od lokalnih zajednica u blizini San Lorenca. To je pomoglo da se produbi njihova svijest o situaciji sa kojom se suočavaju ekvadorski i kolumbijski građani koji žive u tom području. Sudionici su, također, imali priliku družiti se sa lokalnim stanovništvom, razmjenjivati mišljenja, te sa liderima te zajednice razgovarati o društvenim pitanjima i saznati više o njihovim inicijativama i projektima. Tijekom posljednjeg dana radionice, sudionici su utvrdili različite konflikte koji se, u tom području,

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Učenje i učinak

ODJELJAK 6 MI SMO TO URADILI OVAKO

javljaju između Kolumbijaca i Ekvadoraca. Kroz rad na studiji pojedinačnog slučaja i dramatizaciju, analizirali su moguće uzroke i posljedice tog sukoba, te učili o nenasilnim alternativama za njihovu transformaciju. Djeca su razmjenjivala priče o situacijama nasilja sa kojim se ona svakodnevno suočavaju u školama i sredinama iz kojih dolaze. Razgovarali su i o mogućim rješenjima, te razmišljali o vlastitoj odgovornosti.

Efekti nasilnog sukoba u Kolumbiji su, nažalost, usađeni u ponašanje i stavove neke djece koja su izravno pogođena tom situacijom. To može doprinijeti tome da djeca osjećaju odbojnost i netoleranciju prema drugima. Tijekom radionice, djeca su razmjenjivala osobna iskustva i strahove, te sama predlagala načine kako više poštovati druge, kako prihvaćati razlike, i kako odgovarati na nenasilan način, čak i kada su njihova vlastita prava narušena. Uvidjeli su da mogu biti dio rješenja, a ne dio problema.

Kako je radionica doprinijela razvoju ovog priručnika? Ovo je bio prvi put da je priručnik primijenjen u vezi s nekom specifičnom društvenom temom. Taj je pristup pomogao da se razvije fleksibilnost priručnika i istraže ostali načini na koje on može biti korišten. Ovo su neke od najvažnijih ideja i sugestija koje su ugrađene u priručnik: Smjernice za pripremu raznih posjeta, izleta itd.

Kako koristiti priručnik za razradu neke posebne teme, kao što je, naprimjer, raseljavanje.

Koristiti priručnik za promoviranje međureligijske suradnje u nekim specifičnim društvenim pitanjima. Uključiti više metodologija koje potiču sudjelovanje i inkluzivnost.

Važnost pripreme odraslih, nastavnika i facilitatora za korištenje priručnika u različitim okruženjima.

211

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Informacije o Radionici

212

Mjesto

Hotel San Lorenco, San Lorenco

Broj sudionika/facilitatora

37/4

Broj odraslih

Broj mladih (14-18 god.)

Trajanje

3 dana

Jezik koji je korišten

Španjolski

Zemlje iz kojih su sudionici došli

Kolumbija i Ekvador

Vjera koju sudionici prakticiraju

Baha'i vjera i kršćanstvo (katolici, evangelisti, luterani, menoniti i prezbiterijanci)

Pedagoške tehnike

Umjetnost Razmjena iskustava Posjete Igre Rješavanje problema Dramatizacija

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

San Salvador, El Salvador 1.-5. studeni 2007.

ODJELJAK 6 MI SMO TO URADILI OVAKO

Radionica o nasilju među mladima

Dvadeset i petero djece iz El Salvadora, pripadnici Baha’i vjere, budizma, kršćanstva, starosjedilačkih tradicija, islama i judaizma, okupili su se, zajedno sa odraslim predstavnicima vjerskih organizacija, kako bi unaprijedili svoju duhovnost, tako što će učiti bolje razumijevati jedni druge. Kroz aktivnosti radionice, otkrili su mirne načine transformacije nasilnih situacija i razvili sposobnost zajedničkog rada na izgradnji mira u svojim društvima, usprkos međusobnim razlikama. Prvog dana, sudionici su crtali svoje siluete, te istraživali tko su oni i kako njihova iskustva oblikuju njihov identitet. Razmjenjivali su jedni s drugima svoja razmišljanja. Bila je organizirana i jedna suradnička igra, kroz koju su istraživali načine na koje mogu raditi zajedno kako bi ostvarili zajedničke ciljeve, a zatim su razmišljali o jedinstvenosti svakog pojedinca. Sudionici su izveli zaključak da je moguće raditi zajedno kada nauče poštovati jedni druge i kada otvorenog uma i srca cijene “drugost” drugoga. Nakon ove aktivnosti, sudionici su podijeljeni u grupe i zamoljeni da naprave grb, kako bi pokazali sličnosti i razlike među članovima svake grupe. Ova im je aktivnost pomogla da upoznaju jedni druge i da jedni druge promatraju i iznutra, a ne samo prema fizičkom izgledu. Na kraju su razgovarali o važnosti različitosti u svijetu i svom društvu. Diskusije o stvarnostima i izazovima sudionika pomogle su im da se otvore i razgovaraju, razmjenjujući osobna iskustva, kao i probleme u obitelji, slučajeve kada su im braća ili sestre članovi Marasa (bandi), neke nasilne situacije itd. Održano je nekoliko sesija čija je svrha bila diskutirati o nasilnim sukobima u El Salvadoru, te o nenasilnim alter nativama. Te sesije su potakle kreativno i kritičko razmišljanje sudionika o tome kako razriješiti pitanje razlika sa drugima i naučiti kako razbijati predrasude i stereotipe. Kroz studije pojedinačnih slučajeva, dr amatizaciju i diskusije, sudionici su utvrdili prirodu sukoba koji ih sve pogađaju, kao i moguće načine za njihovu mirnu transformaciju. Kroz aktivnost pod nazivom Tiho putovanje, sudionici su šetali raznim područjima tog mjesta, koja su bila obilježena različitim bojama. Svaka boja ih je poticala da razmišljaju o nekom posebnom

213

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

pitanju kao, naprimjer, o svom životu, odnosu sa drugima, prirodi, i stavovima pomirenja koji su nužni za davanje doprinosa miru u njihovom društvu. Mirisi, zvuci i glazba pomagali su proces samoispitivanja i omogućili sudionicima da se distanciraju od ubrzane rutine svog svakodnevnog života. Molitve iz različitih religija i trenuci provedeni u tišini pomogli su stvaranju okruženja koje njeguje duhovnost sudionika, te otkrivanju potrebe pronalaženja unutarnjeg mira, s ciljem doprinošenja miru svojim društvima.

Učenje i učinak Prijedlog da se posjete svetišta dat je kao znak posvećenosti nastavku ovog međureligijskog putovanja i traganja za

214

načinima kako raditi zajedno na pitanjima koja se izravno tiču djece i omladine. Djeca su predložila da se, na sljedećoj radionici, više vremena posveti igrama i molitvi, a odrasli da vode sastanke za roditelje na temu obrazovanja o etici. Nakon radionice, mladi sudionici su osmislili blog (http://www.gnrcelsalvador.blogspot.com/) na kojem mogu razmjenjivati iskustva i održavati uzajamne veze.

Kako je radionica doprinijela razvoju ovog priručnika? Temeljne ideje i sugestije za poboljšanje priručnika, a koje su ugrađene u njega, su:

Aktivnosti razmišljanja u tišini, koje promoviraju samoispitivanje i motiviraju djecu da razmišljaju o svojim stavovima i odnosu sa drugima. Važnost davanja prostora molitvi, s ciljem razumijevanja vjerovanja drugih.

Uvrštavanje dramatizacije kao načina da se pronađu nenasilne alternative transformacije sukoba.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Mjesto

Hram Sunca, budistička zajednica, San Salvador

Broj sudionika/facilitatora

43/5

Broj odraslih

Broj mladih (14-18 god.)

Trajanje

3 dana

Jezik koji je korišten

Španjolski

Zemlje iz kojih su sudionici došli

El Salvador, Gvatemala, i Honduras

Vjera koju sudionici prakticiraju

Baha’i vjera, kršćanstvo (katolici, evangelisti, luterani, i prezbiterijanci)

Pedagoške tehnike

Starosjedilačke tradicije, islam, judaizam Umjetnost Razmjena iskustava Igre Meditacija Rješavanje problema Dramatizacija

ODJELJAK 6 MI SMO TO URADILI OVAKO

Informacije o Radionici

215

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Radionica o nasilju među mladima Kapira, Panama 21.-23. siječanj 2008.

Trideset i osmero odraslih i djece, pripadnika Baha’i vjere, raznih kršćanskih denominacija, pokreta Hare Krišna (Hare Krishna) i judaizma, okupili su se na trodnevnoj radionici kako bi analizirali pitanje nasilja među omladinom u Panami i o tome razmišljali. Prvog dana organizirana je logorska vatra, s ciljem iskazivanja dobrodošlice mladim sudionicima radionice. Pjesma, gitare, cimbali, smijeh, molitve, poezija i pojanje, miješali su se stvarajući atmosferu povezanosti i uzajamnog poštovanja. Kroz aktivnost pod nazivom Ono iza čega ja stojim, sudionici su razgovarali o potrebi poštovanja različitih mišljenja i shvaćanja. Izrazili su različita gledišta o temama koje ih se tiču i stavove iza kojih su čvrsto stali. To je urodilo diskusijom o tim stavovima i potaklo ih da poštuju mišljenje drugih čak i kada se s

216

njim nisu slagali. Sudionici su, također, razgovarali o različitim etičnim dilemama i razmišljali o tome kako donositi etične odluke. Kroz razmjenu iskustava sa drugima, razmatrali su potrebu da se bude suosjećajan i pun poštovanja kako bi se mogle donositi dobro utemeljene odluke. Utvrdili su vrstu nasilja koje mladi ljudi doživljavaju, vrše nad nekim drugim, ili su žrtve tog tipa nasilja u vlastitoj sredini. Sagledali su uzroke, posljedice i mogućnosti koje su im na raspolaganju kako bi mijenjali te situacije. Disfunkcionalne obitelji, nasilni roditelji i negativni uzori, istaknuti su kao neki od temeljnih uzroka nasilja među mladima. Kroz dramatizaciju, sudionici su analizirali nenasilne alternative s kojima mogu odgovoriti na nasilne situacije, te sniziti razinu nasilja koje ih pogađa u svakodnevnom životu. Organizirana je i kulturna večer na kojoj su sudionici predstavili običaje Kolumbije, Kostarike, Paname i Urugvaja. Mladi sudionici su pjevali pjesme i plesali tipične plesove Paname, te učili iz kulturnih tradicija koje su bile predstavljene tijekom te večeri. Tijekom posljednjeg dana radionice, provedena je aktivnost samoispitivanja, kako bi se mladima

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Učenje i učinak Tijekom jedne od sesija razmjene iskustava, jedna od sudionica ispričala je priču Vitez u zahrđalom oklopu, objašnjavajući vrstu oklopa koje svi mi nosimo kako bi se zaštitili od drugih, i koji nas sprečava da pokažemo tko smo zaista. Ona je potakla sudionike da se otvore drugima, te da otkriju svoj istinski identitet i značenje života. Bila je to dobra prilika da mladi razmišljaju o sebi i svojoj interakciji sa drugim ljudima.

ODJELJAK 6 MI SMO TO URADILI OVAKO

omogućilo da meditiraju i razmišljaju o svom životu, odnosu sa drugima, te o vlastitim stavovima. Sudionici su međusobno podijelili svoja razmišljanja i izveli zaključak o tome koliko je važno biti svjestan tko si i kakav odnos imaš sa drugima.

Odrasli sudionici su pozvali na izradu programa o obrazovanju o etici, koji bi se koristio u radu sa obiteljima, kao i na uključivanje roditelja u razgovor o etici sa djecom. Predstavnici Ministarstva za socijalna pitanja i zdravstvo Paname pokazali su interes za suradnju sa GNRC-om u promoviranju obrazovanja o etici, a u svrhu sprečavanja nasilja među mladima u zemlji.

Kako je radionica doprinijela razvoju ovog priručnika? Ovo je bila posljednja radionica koja je održana radi testiranja priručnika. Bila je to jedinstvena prilika da se isproba poboljšani materijal i primijene nove aktivnosti i tehnike. Sljedeće ideje i sugestije uvrštene su u priručnik: Koristiti tehniku „uvažavajućeg ispitivanja“ u svrhu analize problema i sukoba.

Korištenje mandala, s ciljem da se djeci pomogne da razmišljaju o životu i svrsi.

Koristiti moralne dileme za promoviranje kritičkog razmišljanja, te ispitivati stavove djece o tome što je etična odluka.

217

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Informacije o Radionici

218

Mjesto

Hogar Javier, Kapira

Broj sudionika/facilitatora

38/3

Broj odraslih

Broj mladih (14-18 god.)

Trajanje

2 dana

Jezik koji je korišten

Španjolski

Zemlje iz kojih su sudionici došli

Kosta Rika i Panama

Vjera koju sudionici prakticiraju

Baha’i vjera, kršćanstvo (Balboa Union Church, katolici i menoniti) pokret Hare Krišna, i judaizam

Pedagoške tehnike

Razmjena iskustava Igre Meditacija Rješavanje problema Uvažavajuće ispitivanje Dramatizacija

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Reference

ODJELJAK 7 REFERENCE

Odjeljak 7

Resursi

Priče

Kineska narodna priča – Unseth, Benjamin (edit). Honesty, Little Books of Virtue, Serija 1. Garborg’s Inc., Bloomington, 1995, str. 11-13. Dječak koji je vikao ‘Vuk!’ - Unseth, Benjamin (edit). Honesty, Little Books of Virtue, Serija 1. Garborg’s Inc., Bloomington, 1995, str. 34-36. Hrabrost da budeš ono što jesi – Prilagođeno prema priči Peggy Monague, Christian Island, Ontario. Wilson, Lois Miriam. Miriam, Mary i ja. Wood Lake Books Inc., Winfield, 1992, str. 62. Miš koji je jeo željezo – Panchatantra – The Mice that Ate Iron (1999), dostupno na: http://indiaparenting.community/stories/panchatantra/panch009.shtml Prosjak – Elbert Hubbard’s Scrap Book. Wm. H. Wise & Co., Roycroft Distributors, New York City, 1923, str. 9. Ništa iznad – Kenneth Cragg: The Wisdom of the Sufis, London, 76, str. 8. Lutka od soli – Anthony Bloom: Living Prayer, Libra, London, 1966, str. 105-106. Večera sa generalom – dostupno na: http://www.geocities.com/Tokyo/Courtyard/1652/MilitaryDinner.html Čudovište – autor Tagreed A. Najjar, Al-Salwa Publishing House, objavljeno 2002. Štand br. 5.0. D 953. Slijepci i slon – Kuo, Louise and Kuo, Yuan-His (1976), “Kineske narodne priče,” celestial Arts: 231 Adrian Road, Millbrae, CURRICULA 94030, str. 83-85. Linkovi vode na druge verzije ove priče: Lisica i roda. Aesopo Susjed. Dostupno na http://www.ezsoftech.com/stories/mis40.asp Morske zvijezde – prilagođeno iz: The Star Thrower, autorice Lorene Eiseley (1907-1977).

Poezija

Pričaj nam o djeci. Khalil Gibran “The Prophet”, odlomak pod naslovom “Djeca”, Arrow Books Ltd. New York, 1991. Djeca uče ono što žive. Dorothy Law Nolte. Walkman Publishing Company. New York, 1998. Pjesme mladih članova GNRC-a, njihova imena mogu se naći ispod teksta svake pjesme.

219

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Molitve za mir Putovi ka miru. Međureligijsko štivo i razmišljanja. A. Jean Lesher. Cowley Publications. Cambridge, Massachusetts, 2005. Vjerski život: Obveza i poziv. Urađeno kroz međureligijski proces kojeg je organiziralo Svjetsko vijeće crkava Prayer Library na http://www.beliefnet.com Stern, Chaim (ed). Shaarai Teshuva: Gates of Repentance. The New Union Prayerbook for the Days of Awe. Central Conference of American Rabbis: 1978, 1999.

Studije pojedinačnih slučajeva

Studija pojedinačnog slučaja 1: Krisovo loše jutro, str. 139 – prilagođeno iz Learning the Skills of Peacemaking, Naomi Drew, Jalmar Press, Rolling Hills Estates, California, 1987. Studija pojedinačnog slučaja 3: Anina priča, stranica X – prilagođeno iz svjedočenja interno raseljenih osoba. Međunarodni komitet Crvenog križa, http://www.icrc.organization/web/spa/sitespa0.nsf/iwpList2/home?OpenDocument

Moralne dileme

Štititi laž, i Čamac za spašavanje, str. 145 i 147 – prilagođeno iz Moral Reasoning, autora Victora Grassiana, Prentice Hall, 1981, 1992. 220

Cijena života, stranica 146 – Uzeto iz Kohlberg, Lawrence.

Pomoćni materijal za aktivnosti

Konvencija o pravima djeteta, dostupna na: http://www.unhchr.children/html/menu3/b/k2crc.html ili verzija prilagođena djeci: http://www.rcmp-grc.gc.curricula/pdf/NCD-poster_e.pdf Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, dostupna na: http://www.on.org/Overview/rights.html, ili verzija prilagođena djeci: http://www.amnesty.ie/amnesty/upload/images/attachdocuments/UniversalDeclaration.pdf Sažetak CRC i UDHR uzeti iz Under the UN Flag, Assemblies for citizenship in Secondary Schools, UNICEF UK, 2005. Studija Generalnog tajnika UN-a o nasilju nad djecom, http://www.violencestudy.org Pristup ‘Obrazovanje za sve’ utemeljen na ljudskim pravima, dostupan na: http://www.unicef.org/publications/files/A_Human_Rights_Based_Approach_to_Education_for _All.pdf Hoćeš li slušati? Glasovi mladih iz zona sukoba, dostupno na: http://www.unicef.org/publications/files/Wil_You_Listen_eng.pdf Prevencija nasilja i izgradnja mira, dostupno na: http://www.unicef.org/lifeskills/index_violence_peace.html

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Kako zapaliti logorsku vatru, dostupno na: http://www.lountoon.fi/page.asp?Section=8497

ODJELJAK 7 REFERENCE

Priručnik za one koji pričaju priče. Inez Ramsey, počasni profesor na James Madison University, http://falcon.jmu.edu/ramseyil/storyhandbook.html

Dvanaest vještina za transformaciju sukoba. Prilagođeno iz verzije koju je koristila Amanda Benavides. Escuelas de Paz, Kolumbija. Svjetsko takmičenje škola u debatiranju, dostupno na: http://www.idebate.org/debate/what.php Informacija o mandalama, dostupno na: http://mandalaproject.org/Index.html. Priča o Sadako, dostupna na: www.sadako.org Pravljenje filma, dostupno na: http://www.filmyourissue.com/making/index.shtml. Siguran ti, siguran ja, materijal o sigurnosti djeteta. Save the Children. Doprinos Studiji Generalnog tajnika UN-a o nasilju nad djecom, 2006. Dostupno na: http://www.violencestudy.org/IMG/pdf/safeyoufinal.pdf Sport kao metoda za mir i pomirenje, dostupno na: http://www.toolkitsportdevelopment.org Učenje kroz uslugu: Lekcije, planovi i projekti. Human Rights Education Program, Amnesty International i Human Rights Education Associates, HREA, ožujak 2007. Appreciative Inquiry, dostupno na: http://appreciativeinquiry.case.edu/

Zahvale i reference za aktivnosti

Stablo mog života, stranica 65 – prilagođeno iz Jag & Du, Dioceses of Lund, 2004. Posegni za zvijezdama, stranica 77 – Prilagođeno iz verzije koju je koristila Fondacija Escuelas de Paz, Bogota - Kolumbija Korištenje dramatizacije, stranica 85 – Prilagođeno iz verzije koju je koristio Centar San Bartolome de las Casas, El Salvador. Tvoja silueta je moja silueta, stranica 69 – Prilagođeno iz verzije koju je koristila Fondacija Escuelas de Paz, Bogota - Kolumbija Radosno uvažavanje, stranica 105 - Prilagođeno iz Dhamma lekcije koju je predavao Thai majstor Otoci koji iščezavaju, stranica 114 - Prilagođeno iz verzije koju je koristio Dr. Mustafa Ali, Ujedinjena Republika Tanzanija, Afrika. Lopta u zraku, stranica 115 - Prilagođeno iz verzije koju je koristio Centar San Bartolome de las Casas, El Salvador.

221

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Mali rječnik pojmova: Etika:

Temeljna grana filozofije. To je istraživanje vrijednosti i ponašanja osobe ili grupe, i pokriva analizu i primjenu koncepata kao što su ispravno i pogrešno, dobro i zlo, i odgovornost. Etika su uvjerenja, predodžbe, teorije i temeljno promišljanje o suštinskim pitanjima koja doprinose uspostavi standarda.

Moral:

Odnosi se na ljudsko ponašanje, na ono što je dobro i što je loše, primjenu, konkretno djelovanje. Moral se izražava pravilima ponašanja, a izrazi dobrog morala nazivaju se „vrlinama“. Koncept morala podrazumijeva osobni ili individualni aspekt. Moral ima praktičan aspekt, upućujući čovjeka na to što činiti a što ne.

Vrijednosti: Ideali koje prihvate pojedinac ili grupa – (osobne i kulturalne); načela, standardi, ili osobina koja vodi čovjekovo djelovanje.

Osone vrijednosti Osobne vrijednosti razvijaju se iz iskustava izvanjskog svijeta i mogu se vremenom mijenjati. Dosljednost u primjeni vrijednosti povezana je sa njezinim kontinuitetom; osoba ima integritet ako dosljedno primjenjuje svoje vrijednosti, bez obzira na argumente ili negativne pritiske drugih. Osobne vrijednosti se neposredno odnose na izbor; one upravljaju odlukama, dopuštajući da se izbori koje pojedinac pravi usporede sa vrijednostima svakog izbora ponaosob.

222

Osobne vrijednosti stečene na početku života teško se mijenjaju. One mogu biti izvedene iz vrijednosti nekih posebnih grupa ili sustava, kao što su kultura, religija i politička partija. Međutim, osobne vrijednosti nisu univerzalne, nečiji geni, obitelj, nacija i povijesno okruženje određuju njegove osobne vrijednosti. Ovim se ne želi reći da sami koncepti vrijednosti nisu univerzalni, već samo da svaki pojedinac ima jedinstvenu koncepciju vrijednosti, odnosno, osobno poznavanje odgovarajućih vrijednosti za vlastite gene, osjećanja i iskustvo.

Kulturalne vrijednosti Grupe, društva, religije i kulture imaju vrijednosti koje uglavnom dijele svi njihovi članovi. Članovi dijele kulturu čak i ako se osobne vrijednosti svakog člana ponaosob ne slažu u potpunosti sa nekim normativnim vrijednostima odobrenim u toj kulturi. To odražava sposobnost pojedinca da sintetizira i, iz višestrukih potkultura kojima pripada, izdvaja aspekte koji su mu dragocjeni. Ako pojedinac izražava vrijednost koja je u ozbiljnom sukobu sa normama grupe kojoj pripada, vlast u grupi može primijeniti razne metode stigmatiziranja ili sukobljavanja s tim pojedincem. Naprimjer, pritvaranje može rezultirati iz sukoba sa društvenim normama koje su uspostavljene kao zakon.

Kategorije Vrijednosti se mogu svrstati u kategorije:

Zdrave vrijednosti i navike – Osjetilne i operativne vrijednosti. Osjetilne vrijednosti su individualne vrijednosti i one su funkcionalne ili disfunkcionalne za emocionalno

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

ODJELJAK 7 REFERENCE

preživljavanje pojedinca. One su senzitivne ili nesenzitivne ovisno o emocionalnoj zrelosti pojedinca. Operativne vrijednosti su individualne vrijednosti i one su funkcionalne ili disfunkcionalne za fizičko preživljavanje pojedinca. One su aktivne ili neaktivne, ovisno o fizičkom razvoju pojedinca. Zdrave vrijednosti i navike stječu se kroz osobno zadovoljstvo, praksu i osobno iskustvo.

Moralne vrijednosti i norme – Društvene i religijske/tradicionalne vrijednosti – Društvene vrijednosti su vrijednosti obitelji/grupe i one su funkcionalne ili disfunkcionalne za opstanak obitelji/grupe. One su odgojne ili agresivne, ovisno o društvenoj zrelosti obitelji/grupe. Religijske/tradicionalne vrijednosti su interpersonalne vrijednosti i one su funkcionalne ili disfunkcionalne za impersonalno preživljavanje izvan obitelji/grupe. One su tolerantne ili netolerantne, ovisno o zrelosti religije/tradicije. Moralne vrijednosti se stječu kroz poticanje, upute ili interpersonalno iskustvo. Etične vrijednosti i ponašanje – ekonomske i političke vrijednosti – Ekonomske vrijednosti su državne vrijednosti i one su funkcionalne ili disfunkcionalne za preživljavanje države. One su produktivne ili neproduktivne, ovisno o ekonomskom razvoju države. Političke vrijednosti su državne vrijednosti i one su funkcionalne ili disfunkcionalne za opstanak države. One su progresivne ili regresivne, ovisno o političkom razvoju države. Etične vrijednosti se stječu kroz priznanja, obrazovanje i impersonalno iskustvo.

Povijesne vrijednosti i ponašanje – estetske i teorijske vrijednosti – Estetske vrijednosti su ljudske vrijednosti koje su funkcionalne ili disfunkcionalne za preživljavanje čovjeka. One su lijepe ili ružne (sadržajne ili nesadržajne), ovisno o umjetničkom razvoju čovjeka. Teorijske vrijednosti su ljudske vrijednosti koje su istinite ili lažne (svrsishodne ili irelevantne) za ljudsko preživljavanje, ovisno o naučnom razvoju čovjeka. Povijesne vrijednosti stječu se kroz inspiraciju, spoznaju i kreativno iskustvo. Sve vrijednosti se temelje na podsvjesnim osjećanjima i uvjetovanju. Vrlina:

Moralna izvrsnost osobe. Vrlina je karakterna osobina koja se cijeni kao dobra. Konceptualna suprotnost vrline je porok.

Međureligijsko: Odnosi se na suradničku i pozitivnu interakciju između ljudi različitih religijskih tradicija (odnosno „vjera“), i na individualnoj i na institucionalnoj razini, koja vodi toleranciji i uzajamnom razumijevanju. Razlikuje se od sinkretizma ili alternativne religije po tome što dijalog često uključuje promoviranje razumijevanja između različitih religija kako bi se pojačalo poštovanje drugih a ne kako bi se sintetizirala nova uvjerenja.

223

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Kratice

224

CRC

Convention on the Rights of the Child Konvencija o pravima djeteta

GNRC

Global Network of Religions for Children Globalna mreža religija za djecu

MPA

Motion Picture Association Američka filmska asocijacija

SMART

Specific, Measurable, Attainable, Realistic, Timely Jasno, mjerljivo, ostvarivo, realno, pravodobno

UDHR

Universal Declaration of Human Rights Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima

UNESCO

United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, znanost i kulturu

UNICEF

United Nations Children’s Fund Fond Ujedinjenih nacija za djecu

WCC

World Council of Churches Svjetsko vijeće crkava

WCRP

World Conference of Religions for Peace Svjetska konferencija religija za mir

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Počasni savjetnik

ODJELJAK 7 REFERENCE

Spisak članova Međureligijskog vijeća

Njegovo kraljevsko visočanstvo princ El Hassan bin Talal Predsjedatelj Royal Institute for Inter-Faith Studies, Jordan

Članovi Vijeća Dr. A. T. Aryaratne Osnivač i predsjednik Sarvodaya Shramadana pokreta, Šri Lanka Gosp. Adolfo Perez Esquivel, predsjednik Servicio Paz y Justicia, i dobitnik Nobelove nagrade za mir, Argentina Gosp. Kul Gautam, zamjenik izvršnog ravnatelja UNICEF-a, Sjedinjene Američke Države Dr. Hans Kung, predsjednik Global Ethics Foundation, Njemačka G-đa. Bibifatemeh Mousavi Nezhad, ravnateljica Institut za međureligijski dijalog, Iran Dr. Alice Shalvi, bivša predsjedateljica i predsjednica Schecheter Institute of Jewish Studies, Izrael G-đa Didi Athavale Talealker, vođa pokreta Swadhyay Parivar, Indija Prečasni Anastasios Yannoulatos Arhiepiskop Tirane i cijele Albanije, Grčka pravoslavna crkva, Albanija

Mladi članovi Vijeća

G-đica Nour Ammari Fisherćs Youth Programme, Jordan Gosp. Emanuel Mathias Founder Movement of Youth and Children Peace Clubs, Tanzania

225

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Spisak članova Odbora Međureligijskog vijeća za obrazovanje djece o etici Njegova ekselencija ambasador Hasan Abu Nimah, ravnatelj Royal Institute for Inter-Faith Studies Savjetnik NJKV princa El Hassan bin Talala, Jordan Swami Angivesh, bivša predsjedateljica United Nations Trust Fund on Contemporary Forms of Slavery, Indija G-đa Charanjit AjitSingh, neovisni inspektor /konsultant za obrazovanje i menadžment, i dopredsjedateljica/ International Interfaith Centre, Oxford, Ujedinjeno Kraljevstvo G-đa Farida Ali, programski službenik Office of Public Partnerships, UNICEF, Sjedinjene Države Njegova ekselencija gosp. Ibrahim Al-Sheddi, generalni tajnik Saudi National Commission for Education, Culture and Science Saudijska Arabija Dr. Kezevino Aram, ravnatelj Shanti Ashram, Indija

226

Dr. Wesley Ariarajah, profesor ekumenske teologije Drew University Graduate and Theological Schools Sjedinjene Države Profesorica Alicia Cabezudo, ravnateljica Educating Cities Latin America, Argentina G-đa. Meg Gardiner, upravna ravnateljica Education and Community Partnership, US Fund for UNICEF, Sjedinjene Države Gosp. Andres Guerrero, menadžer Office of Public Partnerships, UNICEF, Ženeva, Švicarska Dr. Magnus Haavelsrud, profesor Department of Education, Norwegian University of Science and Technology, Norveška Dr. Heidi Hadsell, predsjednica Hartford Seminary, Sjedinjene Države Gosp. Vinod Hallan, rukovoditelj projekata Department of Education and Skills, Ujedinjeno Kraljevstvo Dr. Stuart Hart, zamjenik ravnatelja International Institute for Child Rights Development, Sjedinjene Države / Kanada Dr. Azziza Karam, Viši savjetnik za kulturu United Nations Population fund, Sjedinjene Države

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

G-đa. Marlene Silbert, ravnateljica odjela za obrazovanje Cape Town Holocaust Centre, Južna Afrika

ODJELJAK 7 REFERENCE

Biskup Method Kilaini Pomoćni biskup Dar Es Salaama, Ujedinjena Republika Tanzanija

Prečasni Dr. Hans Ucko, tajnik programa Interreligious Relations, World Council of Churches, Švicarska Dr. Deborah Weissman, bivša ravnateljica Karem Institute for Teacher Training for Humanist-Jewish Education, Izrael Dr. Sunil Wijesiriwardhana, konsultant za pitanja mira, kulture i medija Pokret Sarvodaya Shramadana, Šri Lanka

GNRC koordinatori:

Afrika

Dr. Mustafa Yusuf Ali GNRC, Koordinator ureda, GNRC tajništvo za Afriku

Arapska regija

Prečasni. Dr. Qais Sadiq Predsjednik Centra za ekumenske studije, Jordan

Centralna Azija i Kavkaz

G-đa. Razia Sultan Ismail Abbasi Međunarodni pokretač i član osnivačkog vijeća Women’s Coalition for Peace and Development with Dignity

Evropa

G-đa. Marta Palma Savjetnik generalnog tajnika WCC za pitanja djece

Latinska Amerika i Karibi

G-đa. Mercedes Roman Women and Children’s Desk, Maryknoll Office for Global Concerns

Južna Azija

Dr. Vinya S. Ariyaratne, izvršna ravnateljica Pokret Sarvodaya Shramadana, Šri Lanka

Izrael

G-đa. Dorit Shippin, koordinator Doumia-Sakinah The Pluralistic Spiritual Center, Neve-Shalom / Wahat al-Salam

227

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

DODACI

FORMULAR ZA EVALUACIJU LOGISTIKA Šta se ocjenjuje

Ocijenite od 1 do 5 (5 je najviša ocjena)

Mjesto sastanka

Smještaj

Hrana

Materijali

228

Ostali komentari

SADRŽAJ

Je li cilj radionice bio jasan?

Je li sadržaj sesija za vas bio relevantan?

Je li metodologija odgovarala temama?

Jeste li naišli na neke poteškoće tijekom sesija? Molimo, pojasnite.

Komentari

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Što je ono temeljno što ste naučili na radionici?

ODJELJAK 7 REFERENCE

UČENJE

Možete li primijeniti to što ste naučili u vlastitom kontekstu? (osobnom, društvenom, profesionalnom, institucionalnom)

229

PREPORUKE:

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

OBRAZAC ZA OCJENU UČINKA A.

Ono što ja znam Da

230

Komentari

Znam koje su moje sposobnosti i vještine

Ako je tvoj odgovor DA, kako ih koristiš?

Ponosim se sobom, svojom obitelji, kulturom i uvjerenjima.

Pojasni

Poznajem ljude drugih uvjerenja i kultura

Ako je tvoj odgovor DA, što znaš o njima?

Znam koje su razlike između moje kulture i vjerskih uvjerenja i kulture i vjerskih uvjerenja drugih.

Ako je tvoj odgovor DA, navedi dvije razlike sa nekim od kultura i vjerskih uvjerenja o kojima su čuo.

Upoznat sam sa problemima nasilja i nedostatka poštovanja u svojoj školi i susjedstvu.

Ako je tvoj odgovor DA, koji su to problemi?

Razumijem uzroke glavnih sukoba i nepravdi u mom društvu.

Ako je tvoj odgovor DA, navedi jedan i napiši njegove uzroke.

Upoznat sam o inicijativama u svojoj zajednici.

Ako je tvoj odgovor DA, navedi neke od njih.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

Konstatacija

Tačno

Netačno

ODJELJAK 7 REFERENCE

B. Odgovori sa “točno” ili “netočno” na sljedeće konstatacije, i obrazloži svoje odgovore Zašto?

Bolje je sakriti svoje ideje i uvjerenja ako većina ljudi oko tebe ima drugačije mišljenje i ideje.

Kada razgovaram sa nekom osobom, obraćam isto toliko pažnje na njezin govor tijela, držanje, kontakt očima, intonaciju, glas, i izraz lica, koliko i na same riječi.

Lakše se sprijateljiti s nekim tko ima ista ili slična uvjerenja i način razmišljanja kao ja. 231 Bolje je zanemariti stavove i mišljenja drugih ako se kose sa mojim uvjerenjima i načelima.

Osoba koja u poderanoj odjeći stoji na ulici vjerojatno će me napasti ili mi nešto ukrasti.

Odluke treba donositi na temelju onoga kako one utječu na druge ljude.

Kada sam ljuta, sjednem, razmislim i smirim se, pa tek onda nešto uradim.

U Č I T I

Ž I V J E T I

Z A J E D N O

C. Razmisli o sljedećim situacijama, i opiši kako bi ti reagirao na njih

Netko zbija šale na račun tvojih uvjerenja i kulturnih običaja tvoje obitelji. Kako reagiraš?

Moraš raditi sa osobom čiji ti se način rada ne dopada i sa čijim se idejama ne slažeš. Kako se nosiš sa tom situacijom? Kako možeš učiniti taj rad mogućim?

Posvađao si se sa prijateljem koji te uvrijedio. Ne razumiješ zašto je tako postupio. Pokušavaš li riješiti taj problem? Ako je tvoj odgovor ‘Da’, kako to radiš?

232

U tvom razredu postoji problem diskriminacije ali se on ne tiče izravno tebe. Pokušavaš li nešto uraditi povodom tog pitanja? Ako ‘Da’, opiši što radiš i zašto?

U tvoju školu se upisala osoba koja potječe iz drugačije kulture i koja ima drugačija vjerska uvjerenja. Većina učenika priča ružne stvari o njoj. Ona se ponaša i oblači drugačije od većine ostalih učenika u školi. Tebi nije ugodno sa tom osobom ali se ona pokušava sprijatelji s tobom. Ti znaš da će, ako se sprijateljite, ostali školski drugovi početi da te izbjegavaju. Što ti u tom slučaju radiš?

Donio si odluku koja ima negativne posljedice za druge ljude. Nećeš biti kažnjen ako odlučiš da ništa ne uradiš povodom tog pitanja. Bi li uradio išta da popraviš nanesenu štetu? Ako bi, što?

U Č I T I

Ž I V J E T I

ODJELJAK 7 REFERENCE

Bilješke:

Z A J E D N O

233

U Č I T I

Ž I V J E T I

Bilješke:

234

Z A J E D N O

Učiti živjeti zajedno Interkulturalni i međureligijski program za obrazovanje o etici

Za lidere i edukatore u cijelom svijetu Učiti živjeti zajedno predstavlja oruđe za jedan interkulturalni i međureligijski program, kroz koji djeca i mladi mogu razvijati snažniji osjećaj za etiku. Njegova svrha je pomoći mladima da razumiju i poštuju ljude iz drugih kultura i religija, i razvijaju svoj osjećaj globalne zajednice. Materijal je izrađen u tijesnoj saradnji sa UNESCO-om i UNICEF-om.

Učiti živjeti zajedno

Učiti živjeti zajedno je interkulturalni i međureligijski program obrazovanja o etici, osmišljen sa ciljem da doprinese ostvarenju prava djeteta na pun i zdrav ﬁzički, psihički, duhovni, moralni i društveni razvoj, i na obrazovanje, kao što je utvrđeno Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima djeteta (CRC), članom 26.1 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima (UDHR), Svjetskom deklaracijom o obrazovanju za sve, i Milenijumskim razvojnim ciljevima (MDG).

Učiti živjeti zajedno Interkulturalni i međureligijski program za obrazovanje o etici

Učiti živjeti zajedno

Учити живјети заједно Интеркултурални и међурелигијски програм за образовање о етици

Учити живјети заједно

Учити живјети заједно је интеркултурални и међурелигијски програм образовања о етици, осмишљен са циљем да допринесе остварењу права дјетета на пун и здрав физички, психички, духовни, морални и друштвени развој и на образовање као што је утврђено Конвенцијом Уједињених нација о правима дјетета (ЦРЦ), чланом 26.1 Универзалне декларације о људским правима (УДХР), Свјетском декларацијом о образовању за све и Миленијумским развојним циљевима (МДГ). За лидере и едукаторе у цијелом свијету Учити живјети заједно представља оруђе за један интеркултурални и међурелигијски програм кроз који дјеца и млади могу да развијају снажнији осјећај за етику. Његова сврха је помоћи младима да разумију и поштују људе из других култура и религија, и развијају свој осјећај глобалне заједнице. Материјал је израђен у тијесној сарадњи са Унеском и Уницефом.