e-SPREMNOST - IZVJEŠTAJ 2009 by UNDP in BiH

Razvoj informacionog društva

IZVJEŠTAJ O ELEKTRONSKOJ SPREMNOSTI BOSANSKOHERCEGOVAČKOG DRUŠTVA ZA 2009. GODINU

Sarajevo 2010. godine

Sadržaj

Predgovor

Sažetak

1. 2.

UVOD POKAZATELJI e-SPREMNOSTI PO SEKTORIMA

12 15

2.1. 2.1.1 2.1.2

INSTITUCIJE VLASTI Institucije na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou Institucije na općinskom nivou

15 15 18

2.2. 2.2.1 2.2.2 2.2.3

SUDSTVO Infrastruktura Finansiranje razvoja Relevantni projekti koji su doprinijeli reformi sudstva

20 21 21 22

2.3.

OBRAZOVANJE

2.4. 2.4.1 2.4.2 2.4.3 2.4.4 2.4.5 2.4.6 2.4.7

INDUSTRIJA INFORMACIONO-KOMUNIKACIONIH TEHNOLOGIJA Uvod Poslovanje industrije informaciono-komunikacionih tehnologija Hardver Softver Komunikacije Internet servis provajderi u BiH Zaključak

29 29 30 31 32 34 35 37

2.5. 2.5.1 2.5.2

PENETRACIJA TELEKOMUNIKACIONIH MREŽA Fiksne telefonske linije Mobilne telefonske linije

37 38 40

2.6.

DOMAĆINSTVA

3.1 3.2 3.3 3.4 3.5

STANJE IMPLEMENTACIJE „AKCIONOG PLANA RAZVOJA INFORMACIONOG DRUŠTVA BiH” Pravna infrastruktura e-Obrazovanje e-Uprava Infrastruktura informaciono-komunikacionih tehnologija Industrija informaciono-komunikacionih tehnologija

4. 4.1 4.2 4.3 4.4 4.5 4.6 4.7

STATUS REALIZACIJE eSEE AGENDE I eSEE AGENDE PLUS Pozadina i pregled situacije eSEE Agenda 2002-2007. godine Napredak realizacije eSEE Agende Uticaj eSEE Agende u Jugoistočnoj Evropi Ekonomija i IKT u Jugoistočnoj Evropi: dvije međusobno jačajuće discipline Novi okvir razvoja informacionog društva: eSEE Agenda Plus 2007-2012. godine Očekivani uticaj realizacije eSEE Agende Plus

61 62 64 65 66 67 68 70

5. 5.1 5.1.1 5.1.2 5.2

DODATAK Metodologija Pitanja korištena za istraživanje Prikupljanje podataka Pregled statusa preostalih obaveza iz eSEE Agende

72 73 75 79 80

49 52 55 58 59

UNDP je globalna mreža za razvoj Ujedinjenih nacija, koja zagovara promjene i povezivanje zemalja kroz znanje, iskustvo i resurse u cilju pomaganja ljudima da izgrade bolji život. UNDP postoji u 166 zemalja, radi s njima na njihovim vlastitim odgovorima na globalne i nacionalne razvojne izazove. Razvijajući vlastite lokalne kapacitete, ove se zemlje oslanjaju na ljude iz UNDP-a i na široku mrežu njegovih partnera. Copyright © 2010 Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini, Maršala Tita 48, 71000 Sarajevo. Recenzenti: Yuri AFANASIEV, rezidentni koordinator UN-a; Rudo VIDOVIĆ, ministar, Ministarstvo komunikacija i prometa BiH; Peter van RUYSSEVELDT, zamjenik rezidentnog predstavnika UNDP-a; Armin SIRČO, pomoćnik rezidentnog predstavnika; Vlatko DRMIĆ, savjetnik ministra, Ministarstvo komunikacija i prometa BiH; Lucia DESIGIS, analitičarka programa; Asja ČENGIĆ, analitičarka za komunikacije; Marta NOVOVIĆ-MLINARIĆ, službenica za komunikacije Menadžerica projekta: Nicola NIXON Vođa autorskog tima i urednik: Tarik ZAIMOVIĆ Koordinatorica projekta: Mersiha ĆURČIĆ Viša konsultantica na projektu: Sabina ŽUNIĆ Autori: Tarik ZAIMOVIĆ, Sabina ŽUNIĆ, Zlatan ŠABIĆ, Fuad ĆURČIĆ, Nera NAZEČIĆ, Merima AVDAGIĆ, Brano VUJIČIĆ i Šadi MATAR Asistentice na projektu: Lejla ADŽEM i Belma KARIĆ Dizajn, tehničko uređenje i obrada: Mirza HASANEFENDIĆ

Stajališta iznesena u ovom dokumentu su stajališta autora i ne odražavaju nužno mišljenje Razvojnog programa Ujedinjenih nacija (UNDP).

Predgovor U novembru 2004. godine je Vijeće ministara usvojilo Politiku, Strategiju i Akcioni plan razvoja informacionog društva Bosne i Hercegovine. Ti dokumenti su označili prekretnicu i predstavljaju prvo zajedničko nastojanje da se pitanje oblasti informaciono-komunikacionih tehnologija razmatra strateški. Iako je BiH ostvarila značajna dostignuća proteklih godina, još smo iza drugih po skoro svim standardima kad je riječ o razvoju informacionog društva. „Izvještaj o elektronskoj spremnosti bosanskohercegovačkog društva za 2009. godinu“ zajednički su pripremili Ministarstvo komunikacija i prometa BiH i UNDP BiH. Cilj ovog izvještaja je da se procijeni i prezentira sadašnja elektronska spremnost društva BiH putem ispitivanja kapaciteta institucija vlasti, obrazovnih institucija i poslovnih djelatnosti. Takođe smo ispitali stanje kod običnih građana kao krajnjih korisnika razvoja na ovom polju. U „Izvještaju o elektronskoj spremnosti za 2009. godinu“ smatra se da je vrijeme da vlasti BiH krenu naprijed – da iskoriste postojeću značajnu infrastrukturu računara, mreža i Interneta kako bi omogućile bolju komunikaciju i davanje usluga. Iako je mnogo posla urađeno u oblasti sistema e-Vlade i usluga, posebno na državnom nivou, institucije vlasti moraju istražiti načine koji će ovo učiniti korisnim za obične građane ostvarujući time pomak u novu kategoriju kad je riječ o davanju usluga građanima. Od ključne je važnosti da i organi vlasti i telekom operateri nađu način da unaprijede sadašnji kvantitet fiksnih i mobilnih telefonskih linija, što još uvijek ostaje ispod regionalnih standarda. Izvanredni rezultati koje sve više vidimo u sistemu obrazovanja trebaju se pomaći ka narednom nivou, a naše škole i univerziteti trebaju biti povezani sa regionalnim istraživačkim centrima. Uz sve univerzitete, i skoro 100% pojedinačnih fakulteta širom BiH priključeno je na Internet i opremljeno laboratorijama za studente. Iako je cilj iz zadnjeg izvještaja od 15 studenata po računaru ostvaren, potrebno je povećati i broj personalnih računara (PC) po učeniku. Razgovori sa građanima pokazuju da individualna e-Spremnost raste po višoj stopi u odnosu na druga napredovanja. Godine 2005. zapazili smo povećanje u individualnoj e-Spremnosti od više od 4%, a danas povećanje penetracije Interneta u domaćinstva iznosi 13%. Danas možemo potvrditi da je ovaj procenat veći od 34%, što je u skladu sa regionalnim prosjekom. Konačno, ovaj izvještaj daje indikativnu procjenu nivoa implementacije „Akcionog plana razvoja informacionog društva BiH”, kao i implementacije eSEE Agende i eSEE Agende Plus. Svrha ove procjene je da se dobije brzi pregled nivoa implementacije aktivnosti navedenih u Akcionom planu, i koliko

smo mogli najbolje potvrditi, u prosjeku je oko 50% ili više navedenih aktivnosti okončano. Uviđamo da je potrebna dublja procjena, a ova se treba percipirati samo kao pogled na nastojanja na razvoju informacionog društva u BiH. Nadamo da će ovaj izvještaj biti koristan kako vlastima tako i običnim građanima, te da će pomoći svima nama u boljem razumijevanju onoga što treba da se uradi kako bi se pojačao razvoj ovog važnog aspekta ukupnog puta BiH ka EU.

Yuri Afanasiev Rezidentni koordinator UN-a u Bosni i Hercegovini

Rudo Vidović Ministar Ministarstvo komunikacija i prometa BiH

Sažetak „Izvještaj o elektronskoj spremnosti društva BiH za 2009. godinu” nudi čitav niz kako interesantnih, tako i neočekivanih rezultata koji s jedne strane pokazuju da je društvo BiH napravilo izuzetan napredak u razvoju informaciono-komunikacionih tehnologija (IKT), dok s druge strane BiH kaska za svojim regionalnim susjedima u realizaciji zacrtanih ciljeva. Tako primarna istraživanja pokazuju da su institucije vlasti na svim nivoima napravile napredak u odnosu na 2005. godinu – naprimjer, fascinantan je podatak da preko 95% zaposlenih na državnom, entitetskom ili kantonalnom nivou koristi računar. S druge strane, sektor obrazovanja pokazuje da svi univerzitetski profesori ne posjeduju personalni računar na radnom mjestu. Takođe, 79% općina ima sopstvenu web stranicu. Međutim, bitno je naglasiti da web stranice nisu jednoobrazne čak ni na kantonalnom nivou niti da imaju isti način formiranja domenskog imena, već su radije proizvod pojedinačne inicijative koja nije sistemski podržana niti ima neki formalni okvir. Izvještaj pokazuje da te općine investiraju u prosjeku 50.000 KM u hardver i softver godišnje, dok im je prosječni budžet veći od 10 miliona KM. Nadalje, primarno istraživanje ilustrira da je sektor sudstva postigao najbolje rezultate u elektronskoj spremnosti s obzirom da je procentualno ostvario najveći iskorak u korištenju IKT, te realizovanim projektima iz „Strategije informacionog društva”. Nažalost, pojedini sudovi još uvijek koriste bih.net. ba, teol.net ili gmail.com e-mail adrese i nemaju uniformisane e-mail i web adrese. Sudovi bi u skoroj budućnosti trebali početi sistematizaciju online adresara, kako e-mail adresa tako i web stranica, jer od 62 općinska, kantonalna, osnovna i okružna suda u BiH, 2009. samo je 35,5% 1 posjedovalo web stranicu. Sektor obrazovanja je napravio znatan iskorak u odnosu na 2005. godinu, posebno u odnosu broja učenika i računara u osnovnim i srednjim školama, dok je situacija na univerzitetima i fakultetima prilično neuravnotežena, i dok su neki fakulteti ostvarili znatan napredak, neki su nazadovali. U prosjeku, u BiH 15 studenata koristi jedan računar. Izvještaj pokazuje da je na većini fakulteta stanje nezadovoljavajuće; međutim, ono što ohrabruje u ovoj analizi je činjenica da se procenat osnovnih i srednjih škola koje imaju računarsku laboratoriju povećao sa 64% u 2005. godini na 73% u analiziranom uzorku u 2009. godini, kao i da su gotovo sve takve učionice spojene na Internet. Industrija IKT i tržište IKT u Bosni i Hercegovini su proteklih godina bilježili mali rast, po stopi od oko 5%, ali ono što zabrinjava jeste da trend stope rasta tržišta IKT ne prati trend stope rasta ukupnog industrijskog rasta Bosne i Hercegovine. Interesantno je da ukupan prihod ISP tržišta u Bosni i Hercegovini, na osnovu podataka dostavljenih od 55 ISP, iznosi 51.623.213 KM, što predstavlja 0,27% ukupnog bruto domaćeg proizvoda (GDP) u BiH.

1 UNDP primarno istraživanje, april 2010.

Što se tiče penetracije telekomunikacionih mreža, bitno je naglasiti da je kvalitet fiksne i mobilne mreže drastično uznapredovao od 2005. godine. Međutim, ostvarena stopa penetracije fiksne telefonije u BiH od 24,6% 2 znatno je niža u komparaciji sa zemljama EU-25 (bez Rumunije i Bugarske), gdje prosječna stopa penetracije iznosi oko 45%. Takođe, bitno je reći da osim tri glavna telekom operatera postoji i trinaest alternativnih, koji su se pojavili liberalizacijom telekomunikacionog tržišta u 2007. godini. Njihovom pojavom povećala se i tržišna konkurencija telekomunikacionih usluga koje su do tada bile u monopolu dominantnih operatera. Što se tiče penetracije IKT u domaćinstvima, u prosjeku 51% ispitanika posjeduje računar kod kuće, dok je u 2005. godini samo 19,5% osoba navelo da posjeduje računar. Ovaj izvještaj pokazuje i značajne razlike između urbanih i ruralnih sredina, pa tako 60% ispitanika navodi da ima neku vrstu Internet konekcije, ali njih 72% je iz urbanih područja, a 45% iz ruralnih. Ukupna penetracija Interneta dramatično se povećala sa 14%, koliko je iznosila u 2005. godini, na preko 30% u 2008. godini. Nadalje, ovaj izvještaj, za razliku od posljednjeg iz 2005. godine, analizira i stanje implementacije „Akcionog plana razvoja informacionog društva”, koji je kao dio Strategije usvojen 2004. godine na Vijeću ministara BiH i kao takav pokriva pet razvojnih segmenata: pravna infrastruktura, e-Obrazovanje, e-Uprava, infrastruktura IKT, i industrija IKT. Bitno je napomenuti da domen pravne infrastrukture nije napravio značajan iskorak s obzirom da je relativno mali broj zakona usvojen; međutim, zakonska rješenja su samo prvi korak ka reformama i njihova implementacija bit će još mučnija za institucije u BiH. e-Obrazovanje, kao jedan od ključnih stubova Akcionog plana, ilustrira ostvarene značajne rezultate, ali sama implementacija projekata iz ovog sektora dostiže oko 50% zadanih rezultata. Sektor e-Uprave smatra se najsloženijim i stepen njegove realizacije takođe je oko 50%, ali treba naglasiti da BiH još uvijek nema jedinstven organ uprave za razvoj i promociju informacionog društva. Što se tiče razvoja infrastrukture IKT, najveći dio inicijativa odnosi se na dominantne i alternativne telekom operatere, kao i neminovno jačanje konkurencije. Nažalost, najmanje je urađeno u sektoru industrije IKT, gdje se na samoj realizaciji plana uradio minimum. Konačno, ovaj izvještaj ilustrira i stanje u sektoru eSEE Agende i eSEE Agende Plus i konstatira da su početni ciljevi agenda u dobroj mjeri i ostvareni, kao što se navodi u nekoliko pregleda i izvještaja sa Konferencije ministara zemalja Jugoistočne Evrope o razvoju informacionog društva. Očekivani uticaji eSEE Agende Plus podrazumijevaju tri domena i to: državni razvoj, regionalnu saradnju i udovoljavanje EU. Centralni cilj onih koji učestvuju u eSEE Agendi Plus, slično eSEE Agendi, uključujući većinu aktivnih na državnom nivou, jeste da se da značajan poticaj razvoju informacionog društva u svojim zemljama pojedinačno, te da se učvrsti postojeći zamah regionalne saradnje. Ovaj sektor prikazuje i matrice eSEE (u prilogu kao Dodatak) koje zapravo služe za benčmarking i pokazuju kvantitativni i kvalitativni aspekt realizacije eSEE Agende Plus. Nažalost, evidentno je da BiH ponovo kaska za svojim susjedima kada je u pitanju samo usvajanje i realizacija zakonskih rješenja u ovom sektoru.

2 Podaci Regulatorne agencije za komunikacije za 2009. godinu

UVOD Izvještaj o procjeni i analizi situacije elektronske spremnosti u BiH za 2009. godinu je treći izvještaj kao rezultat niza od dvije studije objavljene na istu temu 2002. i 2005. godine. Zbog toga su sadržaj i metodologija ovog izvještaja urađeni i organizovani tako da budu kompatibilni i uporedivi sa prethodnim izvještajima; međutim, Izvještaj za 2009. godinu predstavlja i dva potpuno nova poglavlja, odnosno „Stanje implementacije Akcionog plana razvoja informacionog društva BiH” i „Stanje realizacije eSEE Agende i eSEE Agende Plus”. U Izvještaju se prezentiraju rezultati primarnog istraživanja obavljenog tokom nekoliko mjeseci u sektoru e-Vlade širom raznih institucija BiH i među privatnim subjektima, npr. državna, entitetska, kantonalna i općinska zvanična predstavnička tijela; entitetske i kantonalne obrazovne institucije; sudovi na svim nivoima vlasti; telekomunikacioni sektor uz obuhvatanje i glavnih i alternativnih davalaca usluga; davaoci usluga Interneta (Internet servis provajderi - ISP); industrija informacionokomunikacionih tehnologija (IKT) i, konačno, rezultati penetracije informacionih tehnologija u domaćinstva. Međutim, uprkos čvrstom oslanjanju na primarno istraživanje, Izvještaj takođe koristi i sekundarne podatke, uglavnom jedino za sektore gdje primarni podaci nisu bili dovoljni, kao što su telekomunikacioni sektor, ISP, te industrija IKT. Osnovni cilj projekta je da se ponudi uporediva, ali ipak praktična slika sektora e-Vlade u BiH, uz prikazivanje rezultata krajnjeg razvoja i napretka u nekim sektorima i konkretnim oblastima, te takođe uz prezentiranje podataka uz rezervu ili čak nedostatka podataka u drugim sektorima. Odatle ovaj izvještaj služi kao formalno sredstvo u praćenju informacione i „internetizacijske” krivulje rasta i napretka u društvu BiH, posebno u poređenju sa susjednim zemljama. Prema „Globalnom izvještaju o informacionim tehnologijama 2008-2009.” BiH je na osnovu Indeksa spremnosti za mreže, koji je sačinio Svjetski ekonomski forum, rangirana na 106. mjestu (od 134 rangirane zemlje), sa indeksom 3.23 – iza većine evropskih zemalja. 3 Što se tiče „Globalnog izvještaja o konkurentnosti”, koji je takođe sačinio Svjetski ekonomski forum za 2009-2010. godinu, BiH je rangirana pod brojem 109 od 133 navedene zemlje. Taj izvještaj daje opći opis ekonomske konkurentnosti na osnovu širokih kriterija koji se kreću od organizacije vlasti do stabilnosti infrastrukture i stope bolesti. Nažalost, Svjetski ekonomski forum nije procijenio BiH u sektoru e-Spremnosti (cilj ovog izvještaja je da se procijeni infrastruktura IKT i kako ta infrastruktura koristi potrošačima, poslovnim djelatnostima i organima vlasti u zemlji). Kao što je navedeno, posebna pažnja se obraća na „Akcioni plan razvoja informacionog društva BiH” pošto dosad nijedna institucija nije službeno procijenila taj akcioni plan, iako ga je Vijeće ministara usvojilo prije šest godina (2004.) kao dio „Politike razvoja informacionog društva BiH” i „Strategije razvoja informacionog društva BiH”. Utvrđivanjem i usvajanjem ovog akcionog plana, BiH je pokazala ozbiljnu volju za izradom i implementacijom konkretnih projekata koji bi zauzvrat služili kao preduslov

3 www.weforum.org/pdf/gitr/2009/Rankings.pdf

u pravcu stalnog razvoja informacionog društva kao cjeline. Intenzivno istraživanje nivoa usvajanja u zakonodavnom procesu, te nivoa postojanja i aktivnosti utvrđenih aktera i agencija nadležnih za implementaciju Akcionog plana obavljeno je kao dio ovog izvještaja da bi se dobili rezultati koji se mogu prezentirati tako da budu pogodni za čitaoca i laki za praćenje. Konačno, namjera autora ovog izvještaja nije bila usmjerena samo na kolege iz oblasti e-Vlade, nego i da obrazuje ostatak društva na temu napretka u sektorima e-Vlade i da distribuira informacije koje se smatraju izuzetno relevantnim i bitnim za budućnost razvoja BiH na njenom putu ka procesima integracije u EU.

2. POKAZATELJI e-SPREMNOSTI PO SEKTORIMA 2.1. INSTITUCIJE VLASTI 2.1.1 Institucije na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou Tokom zadnjih nekoliko godina, institucije vlasti su ostvarile značajan napredak na uključivanju informatizacije u svoj svakodnevni rad. Kao što je zapaženo u „Izvještaju o e-Spremnosti za 2005. godinu”, iako značajan broj zaposlenih na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou ima i koristi računare u svakodnevnom radu, kritična masa nije stvorena da bi se pokrenula promjena načina/ modaliteta posla koji se obavlja. U krajnjoj liniji, ovo znači da nema reinženjeringa poslovnog procesa koji rezultira efikasnošću i efektivnošću rada – što je uglavnom potkrijepljeno činjenicom da nije bilo međusobne povezanosti institucija vlasti u jedinstveni informacioni prostor, unificiranog prisustva na webu, niti zakonodavstva ili kapaciteta koji bi omogućili i podstakli razvoj informacionog društva. Na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou 2008. godine situacija se znatno poboljšala, 8.634 zaposlene osobe od 9.018 uključenih u analizu navode da koriste računare u svakodnevnim poslovima i zadacima, što iznosi 95,74% – čime se definitivno stvara kritična masa. Nažalost, istraživanje ne pokazuje kvalitet opreme (i hardvera i softvera) niti sofisticiranost korištenja.

Još jedan parametar koji se poboljšao tokom ovih godina je prisustvo lokalne mreže (LAN), odnosno uvezanosti personalnih računara u mrežu unutar svake institucije, što je sada dostiglo 86,46% (u poređenju sa 70% u 2005. godini). To je veoma bitno jer je to osnovni preduslov za elektronsku razmjenu informacija u svakodnevnom radu zaposlenih u organima vlasti. Nažalost, istraživanje ne pokazuje kvalitet usluge ovih mreža niti funkcionalnost koju one nude.

Na osnovu ove analize možemo zaključiti da se e-Spremnost organa vlasti u Bosni i Hercegovini kontinuirano poboljšava i da je trenutno na zadovoljavajućem nivou. Naravno, ne možemo očekivati da svi zaposleni u institucijama vlasti imaju ili da im zaista i treba računar niti da je svaka institucija uspjela u uspostavljanju lokalne računarske mreže. Ipak, ovim se demonstrira prisustvo osnovne infrastrukture koja je potrebna da se nastavi sa implementacijom elektronskih usluga s ciljem uspostavljanja informacionog društva. Usto, skoro sve analizirane institucije (s vrlo malo izuzetaka) imaju neku vrstu Internet konekcije. Od 161 ispitane institucije, samo njih 4 koristi dial-up Internet konekciju, dok dosta njih, odnosno 41 (ili 25%), koristi ADSL konekciju. Takođe, iz sedam institucija navode da koriste ISDN, dok sve ostale (ili 109 institucija) navode kombinaciju sljedećih modaliteta konekcije: bežičnu, bežični ADSL (WADSL), serverski povezanu, iznajmljenu liniju itd.

Usto, bitno je konstatovati doprinos i uticaj „Programa e-Vlade u Vijeću ministara BiH” u pravcu ukupne informatizacije vlasti. Cilj programa je unapređenje korištenja IKT unutar javnog sektora, kao jedan od prioriteta za reformu javne uprave u BiH. Ključna dimenzija programa je jačanje efikasnosti, transparentnosti, demokratije i bezbjednosti unutar javne uprave u BiH, prvenstveno u Vijeću ministara BiH, preko uvođenja i daljnjeg razvoja usluga koje se oslanjaju na korištenje informacionih tehnologija. To se sastoji od sveobuhvatnog reinženjeringa poslovnih procesa, informacionotehnološke infrastrukture i komunikacionih usluga, interoperabilnosti, bezbjednosti, kao i kompjuterizacije osnovnih evidencija i digitalizacije zajedničkih i specijalizovanih funkcija uprave. Ovaj program se implementira u fazama, a trenutno je prva faza završena. S finalizacijom prve faze programa je više od 75% ministarstava u Vijeću ministara uvezano u jedinstven, bezbjedan informacioni prostor, uz omogućavanje elektronske razmjene informacija i korištenja zajedničkih sredstava komunikacije i saradnje. Dalje, u ovoj fazi su sva ministarstva Vijeća ministara BiH obezbijedila svoje prisustvo na Internetu preko web portala koji ima standardizovan i prepoznatljiv vizuelni identitet, te unificirane kontekstualne kategorije i informacije. Usto, sve komunikacione i informacione usluge su dostupne zaposlenima u državnim organima sa jednog mjesta – ličnog intranet portala. Imajući na umu da je lični intranet portal integrisan sa drugim aplikacijama unutar platforme e-Vlade, ovaj sistem podržava unošenje podataka na jednom mjestu, a sve unesene informacije pokazuju se unutar nekoliko aplikacija. Naprimjer, sistem e-Sjednica Vijeća ministara BiH, implementiran da bi se pripremile i održale sjednice Vijeća ministara elektronski, integrisan je sa ličnim intranet portalom, omogućavajući da se relevantne vijesti sa sjednica Vijeća ministara BiH automatski prikažu na intranetu ili stranici web portala. Važno je napomenuti kontinuirano unapređenje i investiranje u kapacitete u cilju apsorpcije, korištenja i unapređenja informaciono-komunikacionih usluga i rješenja. Zbog toga, kako bi se obezbijedilo adekvatno okruženje za uvođenje i korištenje rješenja zasnovanih na konceptima e-Vlade, Vijeće ministara BiH uvelo je osnovne organizacione i strukturne promjene, koje su rezultirale izradom i usvajanjem izmjena i dopuna propisa na nivou Vijeća ministara, što omogućava izvođenje reinženjeringa poslovnih procesa, čime se utire put ka e-Vladi i informacionom društvu. Ono što je možda najvažnije za razvoj informacionog društva unutar institucija vlasti širom BiH jeste planirano investiranje u razvoj i korištenje IKT. Iz provedene analize može se zapaziti da je u 2007. godini uloženo 6.230.245 KM u hardver, dok je za 2008. godinu ova brojka smanjena na 5.772.931 KM i obuhvata stvarne troškove i predviđanja. Međutim, kad je riječ o investicijama u industriju softvera, brojka se skoro udvostručava u 2008. godini – u 2007. godini su institucije navele iznos od ukupno 2.136.691 KM, a investicije za 2008. godinu dostigle su brojku od 4.002.905 KM. Interesantno, investicije u elektronske usluge za 2007. godinu dosegle su 3.102.633 KM, a za 2008. godinu doživjele su pad na 2.510.018 KM.

U ovom trenutku ključno je da institucije vlasti na svim nivoima nastave sa svojim investicijama u IKT, te da nastave sa korištenjem zajedničke infrastrukture kako bi unaprijedile komunikaciju između njih samih, kao i sa građanima. 2.1.2 Institucije na općinskom nivou U ovo primarno istraživanje uključeno je 114 općina iz oba entiteta i Brčko Distrikta, a geografski su različito raspoređene. Prema rezultatima, općinska vlast u prosjeku ima 123,5 zaposlenih, od kojih 72 radi na personalnom računaru (ili 58%), što se ne može ni u kom smislu prihvatiti kao zadovoljavajući rezultat, iako općine generalno čine napredak u smislu elektronske spremnosti (Izvještaj za 2005. godinu pokazuje da je 42% zaposlenih u lokalnoj upravi imalo pristup računarima u svakodnevnom poslu). Što se tiče uvezanosti tih računara u jedinstvenu mrežu (LAN), 72% općina navodi da ima uvezanost u LAN, što je samo po sebi vjerovatno jedan od najvećih napredaka učinjen u ovom sektoru jer se u Izvještaju za 2005. godinu navodilo da je samo 38% općina imalo lokalne mreže. Nešto bolja situacija postoji u FBiH, gdje je 82% računara uvezano u LAN. Dalje, samo 86% zaposlenih navodi da ima lične e-mail adrese, a iako neki mogu misliti da je ovaj broj visok, to se može smatrati pozitivnim rezultatom jedino ako se uporedi sa brojem personalnih računara (više je zaposlenih navelo da ima službenu e-mail adresu na poslu nego što ima računara). Ovo istraživanje je takođe obuhvatilo broj općinskih uprava koje imaju svoju web stranicu, a i tu se vidi dramatično poboljšanje u tri godine. Dok se za 2005. godinu navodi da je 62% njih imalo web stranice, 2009. pokazuje da je 79% općinskih uprava imalo zvaničnu web stranicu. Što se tiče tipa konekcije, većina njih, zapravo 68%, ima ADSL konekciju.

Kad je riječ o općinskim investicijama u IKT, istraživanje pokazuje da su općine u BiH 2008. godine investirale u prosjeku 61.860 KM u ovaj sektor, dok predviđene investicije u IKT za 2009. godinu dostižu 76.240 KM. Međutim, najbolje je ove brojke staviti u perspektivu poređenja sa ukupnim općinskim budžetima. Prosječan naveden budžet općina u BiH za 2008. godinu iznosi 10.616.375 KM, dok je prosječan budžet općina u BiH za 2009. godine predviđen u neznatno manjem iznosu od 10.147.707 KM. Od ukupnih investicija u IKT za 2008. godinu, općine su u prosjeku investirale 30.871 KM u hardver, 20.714 KM u softver, a oko 8.000 KM u usluge. Važno je konstatovati da su oba entiteta investirala mnogo manje nego Brčko Distrikt koji je naveo investicije čak i do četiri puta veće nego one u entitetima.

Istraživanje je takođe obuhvatalo pitanja o postojanju softvera posebne namjene za matične knjige rođenih, vjenčanih, državljana, zemljišne knjige/katastar i evidencije korisnika socijalnih naknada. Rezultati pokazuju da 76% općina u RS i 92% u FBiH ima softver za matične knjige rođenih (u prosjeku 85% općina u BiH). Štaviše, 74% općina u RS i 89% u FBiH ima softver za matične knjige vjenčanih (u prosjeku 82,5% općina u BiH). Istraživanje je pokazalo iste rezultate za matične knjige državljana kao i za knjige vjenčanih. Što se tiče postojanja posebnog softvera za zemljišne knjige/katastar, samo 16% općina u RS i 80% u FBiH navodi da ga imaju, što daje prosjek od 52% na nivou BiH. Konačno, 18% općina u RS ima vlastiti softver za korisnike socijalnih naknada, u poređenju sa 31% u FBiH, što u prosjeku iznosi svega 26% na nivou države.

2.2. SUDSTVO Analiza elektronske spremnosti u 2005. godini nije preciznije dala stanje u sudovima i tužilaštvima, pa će ovaj izvještaj biti uskraćen za uporedne analize prijašnje situacije. Autori će zbog toga koristiti opće pokazatelje institucija vlasti kao referencu za napredak. Ukratko, sa sigurnošću se može reći da je sudstvo, kao jedan od tri segmenta vlasti (izvršna, zakonodavna i sudska), postiglo možda najbolji uspjeh u elektronskoj spremnosti. Ovakva ocjena se daje na osnovu podataka koji nedvosmisleno pokazuju da je sudstvo procentualno ostvarilo najveći iskorak u korištenju IKT, te realizovanim projektima iz Strategije. 4 U narednim godinama je očekivati da će sazriti znanje zaposlenih o tehnologijama koje su implementirane, te da će građani osjetiti rezultate napora na implementaciji IKT. Pored sirovih podataka koje će ovaj izvještaj prezentirati u oblasti sudstva, bitno je spomenuti i projekte koji su implementirani za potrebe sudstva. Naše je mišljenje da su ovi projekti bili katalizatori svih promjena koji su doveli do dobrih rezultata. Od ukupno 70 institucija koje su vezane za sudstvo, povratne informacije su dobivene od njih 49, što predstavlja 70% ukupne ciljne grupe. Svi odgovori su u potpunosti kompletirani, što daje sve preduslove da se postavi adekvatna hipoteza i kratka analiza rezultata.

4 Politika razvoja informacionog društva; Strategija informacionog društva; Akcioni plan razvoja informacionog društva

2.2.1 Infrastruktura Prema podacima iz ankete, 93,21% zaposlenih u sudovima u Bosni i Hercegovini radi na računaru. Uzimajući u obzir vrstu posla i strukturu zaposlenih, naše je mišljenje da se u narednim godinama ovaj procenat neće moći značajnije poboljšati jer je evidentno da gotovo svi zaposleni kojima treba računar zapravo ga i imaju na svom radnom mjestu. S druge strane, podatak da je 100% računara u sudovima u BiH umreženo govori o izuzetno dobroj infrastrukturi koja omogućava sudovima da maksimalno koriste hardver i softver. Nadalje, 98% anketiranih sudova posjeduje e-mail adresu, što je takođe izuzetan napredak u odnosu na prošli izvještaj koji je pokazao skroman broj institucija vlasti koje posjeduju e-mail. Nažalost, ovaj broj bi trebao biti 100% u skoroj budućnosti uz ono što je najvažnije – e-mail adrese trebaju biti uniformisane. Naime, iz analize je jasno da pojedini sudovi koriste bih.net.ba, teol.net ili gmail.com e-mail adrese. Sudovi bi trebali u skoroj budućnosti početi raditi na sistematizaciji online adresara, kako e-mail adresa tako i web stranica. Što se tiče web stranica, samo 59% anketiranih sudova posjeduje web stranicu. Pojedini sudovi su naglasili da im je stranica u izradi, što ukazuje na to da je trend ovog procenta uzlazan. Druga primjedba, koja se odnosi i na e-mail adrese, jeste nepostojanje uniformisanog i sistematskog pristupa načinu imenovanja web stranica. Neki sudovi imaju adresu web stranice koja je poddomena www.pravosudje.ba, dok su drugi kreirali svoje domene. Pored ovih impozantnih podataka, značajno je spomenuti da 98% anketiranih sudova ima širokopojasni (broadband) pristup Internetu. U velikom broju slučajeva to je putem ADSL-a, dok nekoliko sudova koristi bežični ili ISDN pristup Internetu. 2.2.2 Finansiranje razvoja Ako detaljnije pogledamo trend finansiranja projekata, onda se jasno vidi da se preko 60% ukupnih troškova razvoja IKT odnosi na hardver. Evidentno je da je ulaganje u hardver dalo odlične rezultate u oblastima infrastrukture jer u gotovo svim segmentima sudstvo drži izuzetno visoke procente.

Ovaj trend treba pratiti dugi niz godina, ali je evidentno (i to je za očekivati) da će sudovi više investirati u softver i obuku nego u hardver. Podaci iz 2008. godine jasno pokazuju blagi pad troškova hardvera i povećanje troškova usluga i softvera. Nadalje, što se tiče ukupnog budžeta za IKT, preko 60% finansijskih sredstava sudovi su dobili putem donacija. Brojnim projektima su UNDP, USAID, EU, GTZ i drugi donatori radili na reformi sudstva, obrazovanja i zakona i doprinijeli ukupno pozitivnoj slici. 2.2.3 Relevantni projekti koji su doprinijeli reformi sudstva Već smo spomenuli da su brojni projekti domaćih i međunarodnih organizacija uticali na ukupnu pozitivnu sliku stanja IKT u sudstvu. Nekoliko bitnih projekata koji su vrijedni spomena, a koji su koristili IKT, između ostalog, su:

PROJEKT ZEMLJIŠNE ADMINISTRACIJE (GTZ) - http://www.zkk.ba/ Početkom 2003. godine Njemačko društvo za tehničku saradnju (GTZ) je u Bosni i Hercegovini pokrenulo projekt za implementaciju zakona o zemljišnim knjigama. Zakon o zemljišnim knjigama je u istovjetnom obliku usvojen u oba bosanskohercegovačka entiteta tokom 2003. godine. U okviru ovog projekta čine se ogromni napori i u oblasti kontinuirane edukacije zemljišnoknjižnih referenata putem seminara i radionica, s ciljem da se oni upoznaju sa reformiranim pravnim okvirom, te da se pripreme za polaganje stručnog ispita. Redovno se u okviru projekta pruža pomoć ministarstvima pravde kako bi se pravni propisi prilagodili najboljim primjerima iz prakse. Od početka 2006. godine u projekt je uključena i katastarska komponenta u cilju promocije saradnje između Katastra i Zemljišne knjige, što predstavlja osnovu za pouzdana i sigurna imovinska prava, kao i za razvoj usluga u oblasti zemljišne administracije. Ovaj projekt je možda imao najveći uticaj na sliku pravosudnih organa u očima običnih građana i vrlo vjerovatno će se najviše koristiti. U okviru projekta kreirana je web stranica koja spada u naprednu (drugu) kategoriju stranica koje omogućavaju korisniku da pretražuje katastarsku bazu podataka. PROJEKT ZAKONODAVNE BAZE PODATAKA (UNDP i EU) - http://www.legislativa.ba/ Projekt je rezultirao bazom podataka smještenom u Službenom listu BiH. Ova online baza podataka sadrži sve zakonske akte na državnom i entitetskim nivoima. Baza podataka omogućava građanima besplatan pristup zakonima u BiH koji se nalaze u bazi zakona. Na ovoj web stranici mogu se prelistati, pretražiti i pregledati svi zakoni u Bosni i Hercegovini. PROJEKT RAZVOJA SEKTORA PRAVOSUĐA (USAID) - http://www.usaidjsdp.ba/ Projekt razvoja sektora pravosuđa (eng. JSDP) je petogodišnji projekt, pokrenut na inicijativu USAID-a, a implementira ga East-West Management Institute (EWMI). JSDP je usmjeren na jačanje kapaciteta pravosudnog sistema kako bi se održala i osnažila vladavina zakona. Prvenstveni cilj JSDP je pružanje institucionalne podrške radi unapređenja nezavisnosti pravosuđa, te pravičnog i učinkovitog provođenja pravde u cijeloj BiH. JSDP je posebno namijenjen provođenju reformskih mjera u cilju jačanja Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH i Ministarstva pravde BiH, institucija koje igraju ključnu ulogu u kreiranju politike sektora pravosuđa. Pored toga, JSDP radi na unapređenju sudske administracije u sudovima širom BiH. JSDP je završen 2009. godine, a nastavak razvoja sektora pravosuđa osiguran je do 2014. g. kroz JSDP II.

PROJEKT USAID-a: FILE - http://www.usaid.ba/ Projekt USAID-a o unapređenju okruženja pogodnog za investitore i kreditore (eng. FILE) uveo je kompjuterizovani sistem praćenja i upravljanja sudskim predmetima, ubrzavajući rad sudova i omogućavajući im da se koncentrišu na predmet, a ne na administraciju istog. Projekt je pomogao da se svakom predmetu dodijeli jedinstveni broj pomoću kojeg je moguće pratiti relevantne podatke i dokumente u centralnoj bazi podataka. Više od 90.000 predmeta uneseno je u bazu podataka u sklopu projekta na šest pilot sudova, a kasnije na još jedanaest model sudova širom BiH. PROJEKT UNDP-a: IZGRADNJA KAPACITETA KANTONALNIH I OKRUŽNIH TUŽILAŠTAVA I SUDOVA U BiH U CILJU PROCESUIRANJA PREDMETA RATNIH ZLOČINA - http://www.undp.ba Projekt će se fokusirati na jačanje kapaciteta tužilaca i sudija koji rade u kantonalnim i okružnim tužilaštvima i sudovima da rješavaju predmete ratnih zločina; učvršćivanje jedinstvene stručnosti sudija i tužilaca na Sudu BiH i u Tužilaštvu BiH; pomaganje domaćim institucijama koje izvode obuku u razvoju njihovih kapaciteta na polju ratnih zločina. Jedan od najizazovnijih zadataka koji se namjerava nastaviti ostvarivati je izgradnja mreže podrške svjedocima na osnovu regionalnog rasporeda ratnih zločina u BiH. Mreža podrške svjedocima, izgrađena na entitetskom nivou, zadovoljavat će minimalne standarde koji su utvrđeni u cilju zaštite i podrške svjedocima na način utvrđen zakonom. Projektom će se takođe olakšati bolja regionalna saradnja u pitanjima ratnih zločina od zajedničkog interesa za regiju. Sve ovo će omogućiti jedinstvenije standarde i procedure pred sudovima u BiH u postupcima za ratne zločine, a pravnim profesionalcima da vode istragu, krivično gone i sude u predmetima ratnih zločina u BiH. Predviđeno je da projekt traje do 2011. godine. PROJEKT UNDP-a: PODRŠKA DRŽAVNIM KAPACITETIMA TRANZICIONE PRAVDE ZA BiH - http://www.undp.ba Izazov bavljenja prošlošću – poznat kao tranziciona pravda – spominje višestruke dimenzije pravde i ljudskih prava: kako ratne zločince privesti pravdi, kako osigurati pravdu za žrtve rata i preživjele i kako ponovo uvezati društvo podijeljeno ratom i ponovo vratiti povjerenje među građanima BiH traženjem realnih puteva ostvarenja pravde za generacije koje će živjeti sa nasljeđem nasilnog sukoba iz prošlosti. Cilj ovog projekta je da se podrže pitanja tranzicione pravde koja se rješavaju van sudova – izgradnja održivog mira podizanjem svijesti civilnog društva o neophodnosti bavljenja prošlošću i ispitivanja mehanizama tranzicione pravde koji su najprikladniji za BiH. Osnovni zadatak projekta je osnaživanje organizacija civilnog društva da pomognu vlastima BiH u procesu obavještavanja civilnog društva o ključnoj ulozi koju tranziciona pravda ima u budućnosti BiH.

2.3. OBRAZOVANJE Istraživanje u sektoru obrazovanja urađeno je anketiranjem na univerzitetima, prikupljanjem podataka o osnovnim i srednjim školama po kantonalnim i entitetskim ministarstvima obrazovanja, kao i kontrolnim anketiranjem u osnovnim i srednjim školama. Od ukupno kontaktiranih 6 univerziteta, podatke je proslijedilo 3 (Bihać, Mostar i Zenica), a sa Univerziteta u Sarajevu je od 25 kontaktiranih fakulteta i akademija odgovorilo 14. Kada su u pitanju podaci o osnovnim i srednjim školama, od 11 kontaktiranih ministarstava obrazovanja, podatke je dostavilo 5 kantonalnih ministarstava i Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske. Dodatno je kontrolno anketirano 335 osnovnih i srednjih škola u BiH. Sveukupno gledajući, ovaj se uzorak može smatrati reprezentativnim. Jedan od bazičnih indikatora korištenja IKT u obrazovnim institucijama je broj učenika, odnosno studenata na jedan računar. U odnosu na podatke iz „Izvještaja o e-Spremnosti za 2005. godinu”, 2009. u školama bilježimo bitno poboljšanje sa 57 na 26 učenika po jednom računaru. Kako je i bilo za očekivati, situacija u srednjim školama je bolja nego u osnovnim (16 naspram 35).

* Izvor: steps.eun.org ** Izvor: http://resources.eun.org/insight/BESA_ICT2009_Summary.pdf

I pored bitnog poboljšanja u periodu od posljednje tri godine, ne možemo biti zadovoljni stanjem, jer 26 učenika na jedan računar je dvostruko više od prosjeka EU (na grafiku 7 su samo kao ilustracija dati isti indikatori iz 2009. godine za EU i Veliku Britaniju). Na univerzitetima je ovaj indikator bolji (u prosjeku 15 studenata na jedan računar), mada taj broj bitno varira od univerziteta do univerziteta, odnosno od fakulteta do fakulteta (analiza na nivou fakulteta urađena je samo za Sarajevski univerzitet).

Sarajevski univerzitet je u okviru prosjeka, dok najbolja situacija postoji u Zenici. Na primjeru detaljnije analize Sarajevskog univerziteta vidimo da ovaj indikator može bitno varirati od fakulteta do fakulteta. Međutim, ovakvoj analizi treba oprezno pristupiti jer procjena da li ovaj indikator odgovara potrebama nekog fakulteta bitno zavisi i od drugih faktora, kao što su dominantna struktura nastavnog procesa (da li je „računarski intenzivna” kao na npr. Elektrotehničkom fakultetu ili ne) ili način izvođenja nastave (redovna, vanredna, in-class, distance learning). Ovdje je bitno posebno analizirati i još jedan važan faktor, a to je broj nastavnika u odnosu na broj računara. Naime, određeni dio računara koji se nalazi u ukupnoj sumi računara na nekom fakultetu alociran je nastavnicima i studenti im nemaju pristup. Gotovo je pravilo da svaki nastavnik ima računar. Ovo bitno umanjuje stvarni broj računara koji su direktno na raspolaganju studentima.

Ako pretpostavimo da svaki nastavnik ima računar, dobijamo sasvim drugačiju sliku. Naime, kada od ukupnog broja računara oduzmemo broj nastavnika, broj studenata po jednom računaru bitno se povećava. Na nekim fakultetima imamo drastično relativno pogoršanje, naprimjer, na Fakultetu političkih nauka, Fakultetu za saobraćaj i komunikacije i Ekonomskom fakultetu, dok kod nekih fakulteta čak dobijamo negativnu vrijednost (Medicinski fakultet) što znači da nije moguće da čak ni svaki nastavnik ima računar, a o tome da li je broj računara koji su direktno na raspolaganju studentima adekvatan vjerovatno nema smisla ni diskutovati.

Realno stanje je vjerovatno negdje između ova dva indikatora, ali je vjerovatnije da je bliže broju stvarno dostupnih računara studentima (kada se izuzmu računari koje koriste nastavnici). Takva analiza pokazuje da je stanje sasvim nezadovoljavajuće na većini fakulteta (barem na Sarajevskom univerzitetu koji je detaljnije analiziran, a slična situacija može se pretpostaviti i za druge univerzitete). Ono što ohrabruje u ovoj analizi je činjenica da se procenat škola (osnovnih i srednjih) koje imaju računarsku učionicu/laboratoriju povećao sa 64% u 2005. godini na 80% u analiziranom uzorku u 2009. godini, kao i da su gotovo sve takve učionice spojene na Internet. Čak i ako škola nema adekvatan broj računara u odnosu na broj učenika, ali ako ima računarsku učionicu spojenu na Internet, optimiziranjem njenog korištenja može se postići visok stepen pristupa računaru i Internetu od strane učenika. Pristup Internetu je na univerzitetima danas praktično 100% i može se smatrati standardom, ali i dalje stoji „bolna” činjenica da smo jedina zemlja u Evropi koja nema akademsku mrežu.

Procenat škola koje imaju pristup Internetu se od 2005. do 2009. godine povećao sa 43% na 90%. Kada se analizira na koji način su škole priključene na Internet, pozitivno je da su preovladavajući pristupi ISDN i ADSL. Takođe, broj nastavnog osoblja certificiranog u oblasti IT je u stalnom porastu. Primjera radi, do početka školske 2010/2011. godine u Republici Srpskoj svih 10.799 učitelja, nastavnika i profesora proći će kroz program usavršavanja IT vještina. Može se reći da postoji uočljiv napredak u periodu 2005-2009. godine, ali je on prije rezultat sume individualnih napora institucija, kao i općenitog poboljšanja stanja u korištenju IKT u društvu, nego posljedica sistemskog djelovanja države u cilju podrške školama i univerzitetima. 2.4. INDUSTRIJA INFORMACIONO-KOMUNIKACIONIH TEHNOLOGIJA 2.4.1 Uvod Industrija informaciono-komunikacionih tehnologija (IKT) i tržište IKT u Bosni i Hercegovini su proteklih godina bilježili mali rast, po stopi od oko 5%. U 2007. godini, prema podacima istraživanja preduzeća International Data Corporation (IDC) 5, tržište IKT u BiH imalo je vrijednost od 187,38 miliona dolara, što je značilo povećanje za 10% u odnosu na 2006. godinu. Međutim, imajući u vidu pad vrijednosti dolara, može se reći da je vrijednost tržišta IKT u BiH stagnirala. Ono što posebno zabrinjava jeste da trend stope rasta tržišta IKT ne prati trend stope rasta ukupnog industrijskog rasta Bosne i Hercegovine. U nastavku će se prikazati detaljnija analiza uzroka ovakvog stanja industrije IKT i tržišta IKT u BiH. 2.4.2 Poslovanje industrije informaciono-komunikacionih tehnologija Rezultati istraživanja koje je u maju 2008. godine na poziv Asocijacije za informacione tehnologije u BiH (BAIT) provela istraživačka kuća Prism Research 6 pokazuju da je uzorkom obuhvaćeno 95,8% preduzeća u privatnom vlasništvu, a ostalih 4,2% predstavljaju preduzeća sa drugim oblikom vlasničke strukture, i to su uglavnom preduzeća iz oblasti komunikacija. Na grafiku se mogu vidjeti rezultati po vlasničkoj strukturi za cijelu BiH i za entitete.

5 Bosnia and Herzegovina IT Market 2008-2012 Forecast and 2007 Vendor Shares (Predviđanje za tržište informacionih tehnologija u BiH 2008-2012. i vlasnički udjeli za 2007. godinu) 6 Izvještaj o rezultatima ankete za industriju IKT u BiH za 2008. godinu

Posljednjih godina primjetan je trend povećanja stranih ulaganja u BiH, pa samim tim i u industriju IKT u BiH. Strani investitori ulažu u industriju IKT u BiH na nekoliko načina: • • • • •

otvarajući ispostave (urede) svojih već uhodanih preduzeća kupovinom (preuzimanjem) domaćih preduzeća za IKT u BiH kombinacijom prethodnih dvaju metoda pravljenjem čvrstih partnerstava kroz distributerske ili riselerske (preprodavačke) ugovore pravljenjem labavih partnerstava od posla do posla

Iako je strani kapital ušao i u industriju IKT u BiH, značajan porast tržišta IKT nije se desio jer se još uvijek u BiH ne ulaže dovoljno u IKT, pogotovo kad se govori o organima vlasti i poslovnim subjektima. Ovu činjenicu pokazala su i druga istraživanja poput IDC 7 i MIT Centra 8.

7 Bosnia and Herzegovina IT Market 2008-2012 Forecast and 2007 Vendor Shares (Predviđanje za tržište informacionih tehnologija u BiH 2008-2012. i vlasnički udjeli za 2007. godinu) 8 Izvještaj o konkurentnosti Bosne i Hercegovine 2007-2008.

2.4.3 Hardver Ulazak stranog kapitala u BiH doveo je do jačanja tržišne utakmice na tržištu IKT u BiH. Dio domaćih preduzeća proteklih godina nije spremno dočekao ovaj nalet, oslanjajući se uglavnom na politiku niskih cijena i dobrih političkih veza. Zbog toga su sa tržišta IKT u posljednjih nekoliko godina nestali i neki dojučerašnji prvaci industrije IKT u BiH (IT Computers, PC KIDS, MastelBerox, Whitefield). Ono što raduje jeste da je ovaj, prije svega distributerski rat cijena izdržalo nekoliko domaćih preduzeća, podižući svoje konkurentske sposobnosti ili pak mijenjajući svoju djelatnost unutar industrije IKT (DigiNet). Ovaj distributerski rat polako jenjava, bez obzira što potražnja za hardverom u BiH ne opada. Danas glavnu riječ na tržištu IKT u BiH na polju distribucije opreme i softvera za IKT vode preduzeća čije je porijeklo kapitala izvan BiH, u najvećoj mjeri iz Hrvatske (KimTech, Megatrend) i Srbije (ComTrade). Grafik 11: Struktura tržišta informacionih tehnologija u BiH (u milionima dolara), 2007. 9

Ukupno = 187,38 miliona dolara Izvor: IDC, 2008.

9 Bosnia and Herzegovina IT Market 2008-2012 Forecast and 2007 Vendor Shares (Predviđanje za tržište informacionih tehnologija u BiH 2008-2012. i vlasnički udjeli za 2007. godinu)

2.4.4 Softver Industrija IKT u BiH nudi tržištu gotov softver (Package Software Vendor) i softver koji sama razvija. Grafik 13 ilustruje strukturu ponude najvećih ponuđača gotovog softvera u BiH. Kada govorimo o preduzećima za IKT koja se dominantno bave proizvodnjom softvera, onda možemo konstatovati da je otpočeo rat softverskih preduzeća. Većina spomenutih distributerskih preduzeća za IKT preuzela je neko već uhodano softversko preduzeće ili ga je stvorila iz sopstvenih redova i krenula u oštru konfrontaciju sa domaćim softverskim preduzećima. Ako se uzme u obzir da su Oracle (već odavno) i Microsoft otvorili urede u BiH, te da je SAP (Sistemi, aplikacije i procesi u obradi podataka) prisutan kroz partnersku mrežu, onda se tržišna utakmica u BiH dodatno komplikuje. Spomenuto istraživanje za BAIT pokazalo je da ispitana preduzeća u većini slučajeva kreću u fazu razvoja softvera preskačući fazu analize i fazu dizajna, a nakon faze razvoja ne provode testiranje softvera. Ovakav način rada spomenutih preduzeća njihovi menadžeri pravdaju željom da tržištu ponude što je moguće jeftiniji proizvod. Većina softverskih preduzeća u BiH, pogotovo onih manjih, tržištu nudi jeftin softver koji ne zadovoljava sve korisničke zahtjeve, što za posljedicu ima česte intervencije na softveru, čak i u fazi same implementacije. Ovakav način rada čini industriju IKT u većoj mjeri nekonkurentnom kako unutar BiH, tako i na tržištima izvan BiH. Grafik 12: Vodeći prodavači gotovih softverskih paketa u BiH po primarnom tržištu softvera (udio vrijednosti), 2007 10

Izvor: IDC, 2008

10 Bosnia and Herzegovina IT Market 2008-2012 Forecast and 2007 Vendor Shares (Predviđanje za tržište informacionih tehnologija u BiH 2008-2012. i vlasnički udjeli za 2007. godinu)

To koliko je industrija IKT u BiH (ne)konkurentna pokazuju i odgovori na pitanje (u istraživanju za BAIT) da li je preduzeće uspješno razvilo novu aplikaciju ili usluge od 2004. godine. Od svih ispitanika, u prosjeku je njih 31,3% navelo „Da”, od čega 32,4% se odnosi na FBiH, a 26,7% na RS. Grafik 14 predstavlja odgovore na ovo pitanje po djelatnostima preduzeća. Grafik 13: Da li je Vaše preduzeće uspješno razvilo novu aplikaciju ili usluge (npr. kreiralo novu aplikaciju) od 2004. godine? 11

Može se vidjeti da su najviše novih aplikacija razvila preduzeća koja se bave razvojem softvera (60,9%), te preduzeća sa ostalim srodnim informatičkim aktivnostima (38,7%), a najmanje preduzeća koja se bave servisiranjem i prodajom računara i biro opreme (16,4%). Na pitanje da li je preduzeće unaprijedilo već postojeću aplikaciju ili usluge od 2004. godine, od svih ispitanika u prosjeku njih 36,7% odgovorilo je sa „Da”. Na grafiku 15 vide se odgovori na ovo pitanje po glavnoj djelatnosti preduzeća. Može se vidjeti da su najveći broj aplikacija unaprijedila preduzeća koja se bave razvojem softvera (69,6%), zatim ona sa ostalim srodnim informatičkim djelatnostima (46,8%). Najmanje aplikacija unaprijedila su preduzeća koja se bave servisiranjem i prodajom računara i biro opreme (19,2%).

11 Izvještaj o rezultatima ankete za industriju IKT u BiH 2008.

Grafik 14: Da li je Vaše preduzeće unaprijedilo već postojeću aplikaciju ili usluge (npr. modificiralo postojeću aplikaciju) od 2004. godine? 12

2.4.5 Komunikacije Industrija IKT u BiH počinje polagano da se diferencira, pa je i na polju komunikacija sve više preduzeća koja su se specijalizovala samo za ovu oblast. Ovaj trend sve više zaoštrava konkurenciju i dovodi do toga da se podiže kvalitet, prije svega usluge preduzeća iz ove oblasti. Dolazak preduzeća Cisco na tržište BiH doprinio je da se i partneri ovog velikog prodavača učvrste kao lideri u ovoj oblasti u BiH. Dio ovih preduzeća bavi se projektovanjem i inženjeringom poslovnih mreža (LAN, kampus, WAN), a dio je uglavnom usmjeren na ponudu pristupa Internetu. Posebno interesantna činjenica je pojava tzv. kabl operatera, koji u većim gradovima primarno nude uslugu kablovske televizije. Posljednjih godina kabl operateri koriste svoju infrastrukturu i nude uslugu Internet servis provajdera. Ako se ovome doda pojava ponude bežičnog pristupa Internetu, onda se, barem po oblicima ponude, može reći da BiH, barem u urbanim sredinama, ne zaostaje za razvijenim zemljama. Nadolazećom digitalizacijom televizije oslobodit će se novi frekventni opsezi, što će stvoriti tehničke preduslove za ponudu novih oblika bežičnog pristupa.

12 Izvještaj o rezultatima ankete za industriju IKT u BiH 2008.

Takođe, Regulatorna agencija za komunikacije je u 2009. izdala prve UMTS dozvole (za pružanje mobilnih usluga na univerzalnim mobilnim telekomunikacionim sistemima) postojećim mobilnim operaterima. Ukupan broj UMTS pretplatnika iznosi 65.175. 2.4.6 Internet servis provajderi u BiH Posebnu grupu u industriji IKT čine preduzeća koja kratko nazivamo ISP (Internet servis provajderi). Ova preduzeća obezbjeđuju razne oblike pristupa Internetu kako pojedincima, tako i organizacijama u BiH. Važnost ISP raste sa porastom popularnosti Interneta, koji postaje jedan od nezaobilaznih oblika komunikacione infrastrukture. Internet servis provajderi, uz telekome, alternativne operatere i kabl operatere, čine posljednjih godina važan faktor u svim tehnološkim oblicima moderne komunikacije kako pojedinaca, tako i organizacija. Pojedina preduzeća u BiH nalaze se u višestrukoj ulozi nudeći korisnicima nekoliko oblika komunikacije. Primjerice, BH Telecom je u 2009. učinio dostupnim uslugu „Triple Play” pod nazivom „Moja TV” (Telefonija, Internet i IP TV). Prema podacima Regulatorne agencije za komunikaciju BiH (RAK) zaključno sa 31. 12. 2009. godine, u Bosni i Hercegovini je ukupno djelovalo 77 Internet servis provajdera u odnosu na 42 u 2005. godini. U ukupnom broju Internet pretplatnika procenat onih koji imaju širokopojasni pristup iznosi 71,15 u 2009. godini. U tabeli 2 dat je prikaz broja pretplatnika prema vrstama pristupa Internetu u 2009. godini. Tabela 2: Broj pretplatnika po vrstama Internet pristupa u 2009. godini 13

Statistika pokazuje da je ranije dominantna vrsta Internet pristupa, dial-up (obuhvata dial-up i ISDN) pristup, ustupila mjesto usluzi širokopojasnog pristupa Internetu koji iznenađujuće danas predstavlja najmasovniji oblik pristupa Internetu u BiH. Dail-up sada čini 26,85% ukupnog broja Internet pretplatnika,

13 Podaci Regulatorne agencije za komunikacije za 2009. godinu

ali uz značajan pad sa 44% koliko je bilo u 2008. godini, dok pretplatnika usluga širokopojasnog pristupa (broadband) sada ima 73,15%. Od usluga u širokopojasnom pristupu i dalje prednjače ADSL i kablovski pristup Internetu, uz evidentan porast i FWA (Fixed Wireless Access) pristupa. Polazeći od definicije Međunarodne unije za telekomunikacije (ITU) prema kojoj je Internet korisnik svaka osoba od 16 do 74 godine koja koristi Internet tokom godine, Regulatorna agencija za komunikacije procjenjuje da je u Bosni i Hercegovini u 2009. godini bilo 1.421.540 Internet korisnika. Tabela 3: Broj korisnika Interneta 14

Vidljivo je iz tabele 3 da procijenjeni broj korisnika Interneta u BiH tokom godina bilježi stalni porast. Uzevši u obzir navedene podatke, Regulatorna agencija za komunikacije procjenjuje da stopa korištenosti Interneta u Bosni i Hercegovini za 2009. godinu iznosi 37%.

14 Podaci Regulatorne agencije za komunikacije za 2009. godinu

Ukupan prihod ISP tržišta u Bosni i Hercegovini, na osnovu podataka dostavljenih od 55 ISP, iznosi 51.623.213 KM, što predstavlja 0,27% ukupnog bruto domaćeg proizvoda (GDP) u BiH 15. Kada je riječ o najvećim tržišnim učesnicima, mjereno prema broju pretplatnika, pored tri Internet servis provajdera koji se nalaze u sastavu dominantnih telekom operatera, značajno tržišno učešće imaju i Blic.net, Logosoft i Spinter.net. Internet konekciju u Bosni i Hercegovini moguće je uspostaviti i putem iznajmljenih linija (leased lines) što je najčešći oblik Internet povezivanja poslovnih subjekata. Pored usluga Internet pristupa, Internet servis provajderi u Bosni i Hercegovini u svojoj ponudi imaju i dodatne usluge. Tako 87% kompanija pruža usluge web maila, 69% web hostinga, 63% game servera, 60% FTP servera, i 47% usluge foruma. 2.4.7 Zaključak Iz svega prikazanog vidi se da industrija IKT u BiH tehnološki spremno čeka nove izazove, ali da (osim malog broja izuzetaka) još uvijek nije spremna za vidnije iskorake izvan BiH. Puno je razloga za ovo, a među njima se mogu spomenuti i permanentni nedostatak kvalitetne radne snage, koji je uzrokovan nedovoljnim brojem novih inženjera na nivou godine. Poseban problem za BiH je i odlazak educiranog i specijalizovanog kadra. Drugi veliki problem je hronična nebriga vlasti za ovu mladu i perspektivnu industrijsku granu, tim prije jer se industrija IKT pokazala kao generička tehnologija koja u velikoj mjeri može doprinijeti podizanju konkurentnosti. Treći krupan problem je i nepovjerenje unutar industrije IKT. Ova atmosfera je dovela do toga da pojedina preduzeća tretiraju druga preduzeća kao konkurenciju, a ne kao mogućeg partnera. Industrije IKT iz okruženja mogu biti dobar primjer. BAIT već godinama čini napore da se ova atmosfera promijeni i da se formira prvi klaster IKT u BiH. 2.5. PENETRACIJA TELEKOMUNIKACIONIH MREŽA Regulatorna agencija za komunikacije Bosne i Hercegovine objavljuje godišnju listu telekomunikacionih /IKT indikatora16, ističući infrastrukturu i korištenje fiksne i mobilne telefonske mreže, kao i kvalitet pružene usluge. U daljem tekstu navodi se detaljna lista indikatora podijeljena po penetraciji fiksne i mobilne telefonske mreže – uz prikazivanje podataka od 2006. do 2009. godine (otkako je 2005. godine objavljen zadnji izvještaj o e-Spremnosti).

15 Podatak Agencije za statistiku BiH za 2006. godinu 16 Regulatorna agencija za komunikacije. Telekomunikacioni/IKT indikatori za 2005.; Telekomunikacioni/IKT indikatori za 2006.; Telekomunikacioni/IKT indikatori za 2007.; Telekomunikacioni/IKT indikatori za 2008., 31. mart 2009., obrađeni podaci za 2009.

Kako bi ocijenili napredak i razvoj telekomunikacionih infrastruktura u zadnjih sedam godina, moramo priznati da je kvalitet i fiksne i mobilne mreže uznapredovao dramatično. Danas osoba može komunicirati preko telefonske ili mobilne linije i pristupiti Internetu (dial-up i xDSL za fiksne mreže, GPRS i WLAN za mobilne mreže) skoro u svim većim gradovima Bosne i Hercegovine. 2.5.1 Fiksne telefonske linije Prema dodijeljenim licencama od Regulatorne agencije za komunikacije, postoje tri javna operatera za fiksnu telefoniju koja djeluju na oba entitetska teritorija Bosne i Hercegovine. U Federaciji Bosne i Hercegovine djeluju BH Telecom i HT Mostar, dok u Republici Srpskoj postoji Telekom Srpske. Kao što je prikazano na grafiku 17, vidi se porast ukupnog broja fiksnih telefonskih linija u radu od 2001. do 2009. godine, gdje ukupan broj fiksnih telefonskih linija predstavlja zbir analognih i ISDN (digitalna mreža integriranih usluga) linija.

Glavne karakteristike telekomunikacionih mreža u Bosni i Hercegovini za 2008. i 2009. godinu date su u tabeli 4. Na toj tabeli su dati razni indikatori koji prikazuju blago napredovanje u navedenim segmentima. Bitno je naglasiti da ovo blago napredovanje jeste dobar pokazatelj da je telekomunikaciono tržište u Bosni i Hercegovini u stalnom usponu. Međutim, treba istaći da su isti pokazatelji u zemljama EU dosta veći.

Kao primjer za komparaciju, ostvarena stopa penetracije fiksne telefonije u BiH od 24,66% znatno je niža u komparaciji sa zemljama EU-25 (bez Rumunije i Bugarske), gdje prosječna stopa penetracije iznosi oko 45%.

Liberalizacijom telekomunikacionog tržišta u Bosni i Hercegovini 2007. godine došlo je do pojave novih alternativnih operatera fiksne telefonske mreže, tako da je do 31. 12. 2009. godine, prema podacima RAK-a, bilo ukupno devet operatera-nosilaca dozvole za pružanje javnih fiksnih telefonskih usluga. Alternativni operateri u Bosni i Hercegovini podijeljeni su na oba entiteta; u Federaciji Bosne i Hercegovine postoji sedam operatera, dok je u Republici Srpskoj šest. Bitno je takođe naglasiti da se pojavom novih alternativnih operatera povećala tržišna konkurencija telekomunikacionih usluga koje su do tada bile u monopolu dominantnih operatera, kod kojih je u periodu 2007-2009. zabilježen trend pada fiksnih telefonskih priključaka.

Broj javnih telefonskih govornica u periodu 2006-2009. takođe opada.

2.5.2 Mobilne telefonske linije Razvoj i napredovanje tržišta mobilne telefonije u Bosni i Hercegovini su brži i aktivniji od tržišta fiksne telefonije. Nakon što je Regulatorna agencija za komunikacije dodijelila GSM dozvole operaterima BH Telecomu, Telekomu Srpske i HT Mostaru za pružanje usluga na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, konkurencija i osvajanje tržišta su u stalnom porastu.

Jedan od bitnijih indikatora razvoja i konkurentnosti mobilnog tržišta je činjenica da je ukupni broj pretplatnika mobilne telefonije premašio 3/4 populacije Bosne i Hercegovine, kao što je prikazano na grafiku 20.

Ukoliko se uzme da broj stanovnika u Bosni i Hercegovini iznosi 3.842.566 17, tada se vidi, kao što je prikazano na grafiku 22, da je nivo penetracije (broj mobilnih pretplatnika na 100 stanovnika) mobilne telefonije u BiH na kraju 2009. godine iznosio 83,08 procenata, s indeksom rasta od 100,4 u odnosu na 2008. godinu.

17 Procjena Agencije za statistiku BiH iz juna 2009.

Još uvijek u Bosni i Hercegovini, zbog globalnog razvoja mobilne tehnologije, kao i jake tržišne konkurencije, mobilna telefonija se razvija više od fiksne telefonije. Osnovne karakteristike mobilne telefonske mreže u Bosni i Hercegovini date su u tabeli 5.

Iz ovog što je prezentirano do sada, kada su u pitanju fiksne i mobilne komunikacije, uočljiv je nastavak trenda ogromnog rasta pretplatnika mobilne telefonske mreže u odnosu na pretplatnike fiksne mreže, što je karakteristično za cijelo evropsko tržište telekomunikacionih mreža. Procenat pokrivenosti teritorije mobilnom mrežom u prosjeku je dostigao 87%, a stanovništva 99%.

„Da bi koristila IKT efektivno, država mora biti ‚e-spremna’ u smislu infrastrukture, pristupačnosti IKT populaciji kao cjelini i djelovanja pravnog i regulatornog okvira upotrebe IKT” 18. U tom smislu, vidno je da nedavne promjene u trendovima koji se odnose na povezanost i infrastrukturu uključuju porast broja fiksnih i mobilnih linija, što je rezultat liberalizacije telekomunikacionog tržišta, i pojavu alternativnih operatera. Takođe, pojavom konkurencije između pružalaca usluga uslijedio je porast telekomunikacionih usluga, što je uticalo na daljnje napredovanje telekomunikacionog tržišta i uvođenja novih i jeftinijih usluga. S druge strane, pored svih pozitivnih pokazatelja na tržištu telekomunikacionih usluga, vidno je da se brzina razvoja ovog sektora u Bosni i Hercegovini odvija sporo u odnosu na zemlje u okruženju i EU, što je direktna posljedica političkog ambijenta i samog uplitanja političkih interesa u rad i razvoj ovog dragocjenog tržišta za Bosnu i Hercegovinu. 2.6. DOMAĆINSTVA Anketu datu za ovaj sektor obavilo je nezavisno preduzeće Prism Research u saradnji sa UNDP-om. Pitanja su formirana na takav način da se utvrdi penetracija informacionih tehnologija u domaćinstva BiH i da se uradi vjerovatno tačno pogađanje u vezi sa procentom stanovnika koji imaju pristup

18 bridges.org, http://www.bridges.org/e_readiness_assessment

informaciono-komunikacionim tehnologijama. Anketa je uzela u obzir cijelu BiH, a njeni zaključci su zasnovani na nacionalno i geografski (uključujući i kriterij ruralnih i urbanih područja) raznolikim oblastima, uključujući i osvrt na spol, starosnu dob i zaposlenost. U obzir je uzeto ukupno 1.000 ispitanika. Od svih ispitanika, njih u prosjeku 51% posjeduje računar kod kuće. Prema istraživanju o e-Vladi za 2005. godinu, samo 19,5% ispitanika (i u tom slučaju je takođe korišten uzorak od 1.000 ispitanika) navelo je da posjeduje računar. Dakle, u tri godine se broj računara više nego udvostručio u domaćinstvima BiH. Rezultati za 2008. godinu ne pokazuju bitne razlike između entiteta, dok su neke razlike uočene pri uzimanju u obzir vrste naselja (ruralno/urbano) – 65% osoba iz urbanih područja pozitivno je odgovorilo na pitanje imaju li računar, dok je 40% dalo isti odgovor u ruralnim područjima. Zanimljivo je zapaziti da u prosjeku 2,4 osobe koriste jedan računar u jednom domaćinstvu. Na grafiku 24 je očito da što je veće obrazovanje, to je veći broj računara koje domaćinstvo ima.

Za pitanje o konekciji na Internet navedeno je da 60% osoba ima neku vrstu Internet konekcije (72% njih iz urbanih područja i 45% iz ruralnih). Prema Izvještaju za 2005. godinu, penetracija Interneta u BiH bila je 14% (16% u FBiH i 9% u RS). Dakle, penetracija Interneta za one koji imaju PC dramatično se povećala u protekle tri godine na 60% u 2008. godini. Dalje, 71% osoba koje imaju Internet konekciju je zaposleno, dok je 51% nezaposlenih takođe navelo da ima Internet. U prosjeku 2,4 osobe po domaćinstvu koristi Internet kod kuće. Većina njih, 46%, ima ADSL konekciju. Štaviše, 77% ispitanika je zadovoljno svojom Internet konekcijom.

Što se tiče istraživanja o tome koliko članova domaćinstva koristi računar na drugoj lokaciji, kao što su posao, škola, Internet klub itd., rezultati pokazuju da u prosjeku manje od jedne osobe, preciznije 0,8%, po domaćinstvu koristi PC na drugoj lokaciji. Pored toga, manje od jedne osobe po domaćinstvu, preciznije 0,7%, takođe je navelo da koristi e-mail. Kao poređenje, Izvještaj za 2005. godinu pokazuje da 12% osoba ima lične e-mail adrese, što znači da je broj osoba koje imaju ličnu e-mail adresu opao. Ova analiza pokazuje da je dostupnost Internetu u BiH prilično visoka, te da većina domaćinstava ima neki oblik Internet konekcije. Slično potvrđuju podaci iz Regulatorne agencije za komunikacije, po kojima u BiH ima 336.000 registrovanih priključaka. Ako se iz ove brojke izbace iznajmljene linije i wireless, koje su uglavnom za pravna lica, tada se dolazi do podatka od oko 300.000 konekcija koje najvjerovatnije koriste domaćinstva u BiH, što je tačno jedna trećina od ukupnog broja domaćinstava u BiH.

Na kraju, po procjeni RAK-a, ukupna penetracija Interneta u BiH u 2009. je 37%. Grafik 24: Dijagram penetracije korisnika Interneta 2009. godine 19

19 Podaci Regulatorne agencije za komunikacije za 2009.

3. STANJE IMPLEMENTACIJE „AKCIONOG PLANA RAZVOJA INFORMACIONOG DRUŠTVA BiH” U novembru 2004. godine, na 69. sjednici, Vijeće ministara BiH prihvatilo je Politiku, Strategiju i Akcioni plan razvoja informacionog društva Bosne i Hercegovine. U ova tri dokumenta izložene su osnovne smjernice i principi, strategija i mehanizmi, te definisani prioriteti i aktivnosti u cilju održivog i kontinuiranog razvoja Bosne i Hercegovine kao društva baziranog na znanju i intenzivnom korištenju informacionih i komunikacionih tehnologija. „Politika razvoja informacionog društva Bosne i Hercegovine” predstavljala je okvirni dokument na osnovu kojeg su se u procesu razvoja i izgradnje informacionog društva donosili zakoni, propisi i drugi akti, te odlučivalo o smjerovima razvoja, akcionim planovima i prioritetima na nivou Bosne i Hercegovine, ali i njenih entiteta. Politika je definisala i stvorila pretpostavke za pripremu strategije razvoja informacionog društva. „Strategija razvoja informacionog društva BiH” fokusirala se na 5 razvojnih stubova: • • • • •

Pravna infrastruktura e-Obrazovanje e-Uprava Infrastruktura IKT Industrija IKT

Međutim, da Strategija ne bi ostala samo jedan od bosanskohercegovačkih strateških dokumenata, pripremljen je i odgovarajući „Akcioni plan razvoja informacionog društva BiH”. Akcioni plan je predstavljao platformu po kojoj se Strategija trebala provesti u praksu. U svom sadržaju je definisao programe, projekte i inicijative za koje se smatra da su u tolikoj mjeri važni za razvoj informacionog društva da se za njih predlaže direktna podrška Vijeća ministara i entitetskih vlada. Kada su u pitanju razvojne aktivnosti, posebno one koje direktno podstiču sveobuhvatan razvoj informacionog društva, potrebno je da svaka aktivnost bude specificirana kroz skicu projektnog zadatka, a različitog su nivoa kompleksnosti. To je i urađeno, te poglavlja Akcionog plana sadrže i: •

Strateške multidisciplinarne programe – postavljene na državnom nivou i od esencijalne važnosti za razvoj informacionog društva

•

Razvojne programe – postavljene u cilju ojačanja i razvoja određenog segmenta IKT (obrazovanja, infrastrukture itd.)

•

Razvojne projekte – usmjerene na realizaciju konkretnih ciljeva ili produkata, ali od šireg značaja za informatizaciju društva (npr. uspostava elektronske identifikacione kartice, digitalizacija medija i slično)

•

Pilot-projekte – usmjerene na implementaciju konkretnih specifičnih rješenja, ali u cilju prihvatanja nekih rješenja kroz evolutivni razvoj (npr. eksperimentalno uvođenje elektronski podržanog obrazovanja i sl.)

Sve aktivnosti u Akcionom planu imaju definisan vremenski okvir, te su određene po prioritetima jedna u odnosu na drugu. Pored toga, u prijedlozima projektnih zadataka definisani su nosioci i učesnici aktivnosti. Bez obzira što su organi uprave često nosioci aktivnosti, Akcioni plan nije ograničen na skup aktivnosti kojima će organi uprave implementirati i poticati razvoj informacionog društva, i treba ga posmatrati kao plan koji sadrži aktivnosti kroz koje se razvija informaciono društvo u BiH i to od svih društvenih subjekata, od vlada, preko javnog sektora, privatnih preduzeća, donatora, nevladinih organizacija, pa i svakog pojedinca. U trenutku izrade, Akcioni plan se odnosio na period od 2004. do 2010. godine. Analiza implementacije Akcionog plana i „Strategije razvoja informacionog društva Bosne i Hercegovine” rađena je metodom sekundarne analize, pregleda već publikovanih sektorskih analiza, te kroz razgovore sa nekim od ključnih zainteresovanih strana realizacije cjelokupne Strategije. Za potrebe ovog izvještaja nije rađena detaljna, terenska analiza pojedinačnih aktivnosti definisanih u Akcionom planu. 3.1 Pravna infrastruktura Pravna infrastruktura predstavlja prvu cjelinu Akcionog plana realizacije „Strategije razvoja informacionog društva Bosne i Hercegovine”. Podijeljena je u tri cjeline aktivnosti, i to: • • •

Zakonodavstvo za e-Poslovanje Zakonodavstvo za e-Obrazovanje i e-Upravu Zakonodavstvo za infrastrukturu IKT i industriju IKT

U okviru prve aktivnosti definisani su sljedeći prioriteti: • • •

Zakon o elektronskom poslovanju BiH Zakon o elektronskom potpisu BiH Zakon o certifikacionom tijelu BiH

• • • •

Uredba o mjerama i postupcima upotrebe i zaštite elektronskog potpisa i naprednog elektronskog potpisa, sredstava za izradu elektronskog potpisa i naprednog elektronskog potpisa i sistema certificiranja i obaveznog osiguranja davaoca usluga izdavanja kvalificiranih certifikata Uredba o tehničkim pravilima i uvjetima povezivanja sistema certificiranja elektronskih potpisa Uredba o registru davaoca usluga certificiranja elektronskih potpisa koji izdaju kvalificirane certifikate Uredba o evidenciji davaoca usluga certificiranja elektronskih potpisa

Zakon o elektronskom potpisu je usvojen 2006. g., ali podzakonska akta nisu ni do danas, zbog čega je on u praksi neprovodiv. Takođe, od trenutka pisanja Akcionog plana do danas došlo je do promjene koncepcija samih zakona tako da se treći od navedenih zakona neće raditi kao odvojeni akt, već će biti regulisan podzakonskim aktima. Naredna grupa prioriteta odnosi se na zakonodavstvo za e-Obrazovanje i e-Upravu, i sadrži sljedeće prioritete: • • • • • • • • • • • •

Zakon o visokom obrazovanju Zakon o naučno-istraživačkoj djelatnosti Zakon o udžbenicima Zakon o tehničkim i stručnim srednjim školama Zakon o permanentnom obrazovanju Korekcija legislative vezane za carine i poreze pri nabavci opreme i softvera od strane edukacijskih ustanova u smislu poticanja te nabavke Zakon o predškolskom, osnovnom i općem srednjem obrazovanju Zakon o autorskom pravu Uredba za javne nabavke Zakon o državnim registrima (registre možemo podijeliti na civilne, sigurnosne i privredne) Zakon o zaštiti ličnih podataka Zakon o centralnoj evidenciji i razmjeni podataka

Za razliku od prethodne grupe prioriteta, u ovoj je situacija mnogo lošija. Od urađenih zakonskih rješenja na državnom nivou mogu se izdvojiti Okvirni zakon o visokom obrazovanju, Zakon o autorskom pravu, Zakon o zaštiti ličnih podataka, Zakon o centralnoj evidenciji i razmjeni podataka, te Okvirni zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju u BiH, kao i Okvirni zakon o srednjem stručnom obrazovanju i obuci. S druge strane, ostali navedeni zakoni u domenu zakonodavstva za e-Obrazovanje i e-Upravu nisu realizovani i njihov status u trenutku analize nije poznat. Takođe, važno je spomenuti da neki od navedenih zakona postoje na nivou entiteta i kantona, ali bez državnih zakona u ovom domenu postavlja se pitanje njihove usklađenosti i ukupne efektivnosti.

Treća grupa prioriteta u domenu pravne infrastrukture razvoja informacionog društva, definisane u okviru Akcionog plana, jeste zakonodavstvo za infrastrukturu IKT i industriju IKT. U okviru ove grupe određeni su sljedeći prioriteti: • • • • • • •

Zakon o osnivanju Instituta za standarde, mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo BiH (Službeni glasnik BiH, br. 19/01) Zakon o standardizaciji BiH (Službeni glasnik BiH, br. 19/01) Zakon o telekomunikacijama (Službeni glasnik BiH, br. 10/99) Zakon o slobodi pristupa informacija u BiH (Službeni glasnik BiH, br. 28/00) Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u BiH (Službeni glasnik BiH, br. 7/02) Zakon o industrijskom vlasništvu u BiH (Službeni glasnik BiH, br. 3/02) Zakon o zaštiti potrošača BiH (Službeni glasnik BiH, br. 17/02)

Svi navedeni zakoni postojali su i u vrijeme usvajanja Akcionog plana, te je u okviru aktivnosti definisana potreba za izmjenama i dopunama kako bi bili više prilagođeni sektoru IKT i industriji IKT u BiH. Tokom analize za potrebe ovog izvještaja nije utvrđeno da je bilo nekih aktivnosti na zakonskom usklađivanju u cilju poticaja razvoja industrije IKT u BiH. Autorski komentar Imajući na umu složenost Bosne i Hercegovine, te činjenicu da dogovori oko nivoa nadležnosti države u odnosu na niže nivoe vlasti još uvijek traju, nije iznenađujuće da u domenu pravne infrastrukture za razvoj informacionog društva na državnom nivou nije urađeno mnogo. Od 26 definisanih zakonskih i podzakonskih rješanja relativno je mali broj novih zakona i većina je urađena. Najslabije stanje je u domenu obrazovanja, gdje izuzev nekoliko krovnih rješenja većeg pomaka nije bilo. U domenu zakonodavsta za e-Poslovanje stanje je najbolje, ali ovdje je bitno naglasiti da zakonska rješenja predstavljaju samo prvi korak i da će njihova primjena sigurno biti veliki izazov za sve relevantne institucije.

3.2 e-Obrazovanje Naredna cjelina programa i projekata u okviru Akcionog plana jeste e-Obrazovanje i podijeljena je u tri tipa intervencija. U prvom redu, to su programi: • • • • • • • • •

Uspostavljanje sistema obrazovanja o IKT i certificiranja građana kroz formu postobrazovanja i doživotnog učenja Uključivanje certificiranih obrazovnih i ispitnih centara u sistem zvaničnog (javnog i privatnog) sistema obrazovanja o IKT (srednje škole i fakulteti) Referalni centar (centar navigacije znanja) o informacionom društvu Sistem obrazovanja o IKT i certificiranja nastavnika informatike u osnovnim i srednjim školama Registar naučno-istraživačkog rada BiH Dostupnost agregatnih bibliografskih baza podataka obrazovnom i bibliotečkom sistemu u Bosni i Hercegovini BIS/OPAC kooperativni sistem katalogizacije bibliotečkih resursa Dobivanje, održavanje i korištenje državne ECDL licence Digitalizacija pokretnog kulturno-historijskog nasljeđa

Analizom rađenom u okviru izrade ovog izvještaja utvrđeno je relativno dobro stanje kada su programi u domenu e-Obrazovanja u pitanju. Od navedenih samo dva nisu realizovana (Uspostavljanje sistema edukacije o IKT i certificiranja građana kroz formu postobrazovanja i doživotnog učenja i Referalni centar /centar navigacije znanja/ o informacionom društvu) i kao razlog njihove nerealizacije jedino je moguće identificirati nepostojanje državne agencije za informaciono društvo koja je po Akcionom planu direktno imenovana kao nosilac odgovornosti za njihovu realizaciju. Svi ostali programi uspješno su realizovani ili se na njihovoj realizaciji aktivno radi. Naredna podgrupacija su konkretni projekti i tu postoje: • • • • • • •

Izrada osnova nastavnih planova i programa studija informacionih tehnologija (IT) u skladu sa trendovima u EU Pokretanje međunarodno priznatog i indeksiranog naučnog časopisa iz oblasti IKT Revitalizacija BIHARNET-a u održivu istraživačko-obrazovnu mrežu Povezivanje svih obrazovnih i istraživačkih institucija na Internet Ojačavanje i harmonizacija računarskih kapaciteta u nastavnim i naučno-istraživačkim institucijama Standardizacija kapaciteta IKT u obrazovnim i istraživačkim institucijama Razvoj elektronske podrške učenju (e-Learning) na univerzitetima u BiH

• • • • • •

Priprema jedinstvene razvojne platforme za EMIS (Informacioni sistem upravljanja obrazovanjem) u osnovnim i srednjim školama Konstrukcija i implementacija tipskog rješenja EMIS-a za osnovne i srednje škole Priprema jedinstvene razvojne platforme za univerzitetski EMIS Konstrukcija i implementacija tipskog univerzitetskog EMIS-a Konstrukcija baze podataka i aplikativnog softvera za eksternu valorizaciju znanja u osnovnim i srednjim školama Standardizacija programa za IT za srednje stručne škole i izbornu nastavu iz informatike u općim srednjim školama (gimnazijama)

Analiza projekta pokazuje prilično šaroliko stanje. Međutim, ono što je bitno naglasiti jeste da se definisani projekti odnose na sve obrazovne institucije u BiH, te je jasno da i u domenu rezultata postoje različito stanje i postignuća. Neki univerziteti i institucije implementirali su niz rješenja i sistema predloženih u Akcionom planu, dok druge nisu puno uradile na IT-baziranoj modernizaciji obrazovnog procesa. Stoga će naša analiza biti afirmativna i naglasit će rezultate u onim institucijama koje su već nešto uradile, a s ciljem da potaknemo ostale da slijede isti put. Analizom prethodno navedenih projekata moguće je primijetiti da je većina realizovanih projekata urađena kao individualna inicijativa pojedinih institucija, bez ozbiljne intervencije, programa i podrške institucija nadležnih za razvoj ovog segmenta informacionog društva u BiH. Od projekata koji su ili realizovani ili se na njihovoj realizaciji radi, možemo izdvojiti sljedeće: • • • • • • •

Izrada osnova nastavnih planova i programa studija IT u skladu sa trendovima u EU Povezivanje svih obrazovnih i istraživačkih institucija na Internet Ojačavanje i harmonizacija računarskih kapaciteta u nastavnim i naučno-istraživačkim institucijama Razvoj elektronske podrške učenju (e-Learning) na univerzitetima u BiH Priprema jedinstvene razvojne platforme za EMIS u osnovnim i srednjim školama Konstrukcija i implementacija tipskog univerzitetskog EMIS-a Standardizacija programa IT za srednje stručne škole i izbornu nastavu iz informatike u općim srednjim školama (gimnazijama)

Naša analiza je takođe pokazala da praktično ništa nije urađeno na realizaciji sljedećih projekata: • • • • •

Pokretanje međunarodno priznatog i indeksiranog naučnog časopisa iz oblasti IKT Revitalizacija BIHARNET-a u održivu istraživačko-obrazovnu mrežu Standardizacija kapaciteta IKT u obrazovnim i istraživačkim ustanovama Konstrukcija i implementacija tipskog rješenja EMIS-a za osnovne i srednje škole Priprema jedinstvene razvojne platforme za univerzitetski EMIS

•

Konstrukcija baze podataka i aplikativnog softvera za eksternu valorizaciju znanja u osnovnim i srednjim školama

Na kraju, ono što je možda potrebno posebno naglasiti jeste da još uvijek nema naznaka da će Bosna i Hercegovina dobiti jedinstvenu akademsku i istraživačku mrežu, te da smo jedina zemlja u regionu koja niti je članica niti dio jedinstvene Evropske akademske mreže. Treću grupu aktivnosti u okviru e-Obrazovanja predstavljaju incijative općeg tipa i tu su posebno definisane samo dvije, i to: • •

Promocija Open Source standardnih operativnih sistema i aplikacija u obrazovnim i drugim javnim institucijama Popularizacija korištenja IKT u obrazovanju

Obje navedene inicijative su u proteklom periodu dale neke rezultate, mada se mora konstatovati da su to uglavnom individualni pokušaji i prilično neformalna djelovanja. Obje su bile bez praktično ikakve institucionalne podrške i s vrlo ograničenim rezultatima. Autorski komentar Kada je u pitanju implementacija Akcionog plana orijentisanog na sektor obrazovanja, tu je i pored tradicionalno nedostajućih resursa stanje relativno dobro. Od definisanih programa praktično su svi ili realizovani ili u fazi realizacija, te se ovaj dio Akcionog plana svakako može proglasiti uspješno kompletiranim. Što se planiranih projekata tiče, tu je stanje nešto lošije i ostvareno je oko 50% zacrtanih projekata. Ovdje je bitno ponovo naglasiti da se naša analiza fokusirala na univerzitete, fakultete i institucije koje su implementirale rješenja i sisteme predložene u Akcionom planu i da ima mnogo institucija koje nisu puno uradile na planu IT-bazirane modernizacije obrazovnog procesa. Ipak, treba primijetiti i da je većina realizovanih aktivnosti urađena kao individualna incijativa pojedinih institucija ili čak pojedinaca, bez značajnijeg sistemskog vođenja, planiranja i podrške institucija nadležnih za razvoj ovog segmenta informacionog društva u BiH. Ovo je vjerovatno posljedica općenito prisutnog problema koordinacije u sektoru obrazovanja u BiH. Ono što svakako posebno treba naglasiti jeste šokantna činjenica da još uvijek nije kompletirana revitalizacija BIHARNET-a u održivu istraživačko-obrazovnu mrežu i da je Bosna i Hercegovina jedina zemlja u Evropi, a među rijetkima u svijetu, koja nema jedinstvenu akademsku istraživačko-obrazovnu mrežu.

3.3 e-Uprava Naredno područje Akcionog plana predstavlja cjelinu sa najviše definisanih projekata i inicijativa, te je svakako jedno od područja gdje su IT-bazirane intervencije posebno neophodne. Ovdje je važno konstatovati da su za inicijative koje obuhvataju različite nivoe organa uprave najviše uspjeha pokazali Vijeće ministara BiH i Vlada RS, dok je kod općina nivo realizacije različitih projekata iz Akcionog plana direktno vezan ili za veličinu općine (veće i bogatije općine su ranije pristupile implementaciji različitih IT rješenja) ili za prisustvo i rad međunarodnih organizacija i projekata (poput UNDP, USAID, DFID itd). Program e-Uprava „Akcionog plana razvoja informacionog društva Bosne i Hercegovine” definisao je sljedeće projekte i inicijative: • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • •

Osiguranje zakonodavnog okvira za razvoj e-Uprave Rekonstrukcija uprave Promocija uvođenja e-Uprave Formiranje tijela/službi zaduženih za informatizaciju i realizaciju Strategije i identificiranje licanosilaca odgovornosti za informatizaciju u organima uprave Formiranje Foruma za razvoj e-Uprave Formiranje Asocijacije e-Općina Analiza mogućnosti i preporuke za primjenu otvorenog softvera Razvoj i definiranje metodologije za razvoj aplikacija i sistema u javnoj upravi Razvoj metodologije za upravljanje informaciono-komunikacionim projektima u javnoj upravi Identifikacija, sistematizacija i donošenje standarda potrebnih za razvoj informacionog društva u Bosni i Hercegovini Osposobljavanje i obrazovanje zaposlenih Projekt komunikacione infrastrukture u javnom sektoru BiH Implementacija projekta komunikacione infrastrukture u javnom sektoru BiH Definiranje koncepta i standarda za informatičku međuoperativnost u javnom sektoru Implementacija pilot-projekta za verifikaciju i operacionalizaciju koncepta međuoperativnosti Osnivanje Foruma za informatičku međuoperativnost SMS Gateway Server za razmjenu podataka – državni Gateway server Upravljanje elektronskim zapisima Procedure i uvjeti pristupa i korištenja podataka iz osnovnih evidencija Lični i saobraćajni dokumenti – online Promjene prebivališta – online Registar boravišnih dozvola za strance, viza i evidencija ulaza i izlaza u BiH Harmonizacija i povezivanje/integracija parcijalnih evidencija

• • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • •

Poreski sistem Poreski sistem – online Carinske deklaracije – online Sigurnosna strategija u organizacionim jedinicama uprave Definiranje i razvoj jedinstvenog sistema autentifikacije i autorizacije Projekt uvođenja infrastrukture PKI (Infrastruktura javnog ključa) Pilot-projekt implementacije infrastrukture PKI Identifikacija zajedničkih funkcija uprave e-mail servis u javnoj upravi Projekt i implementacija EDMS (Sistem upravljanja elektronskim dokumentima) i Workflow sistema e-Nabavka u javnoj upravi – Projekt e-Nabavka u javnoj upravi – Pilot-projekt Implementacija e-Nabavke u javnoj upravi Projekt definiranja statističkih parametara i indikatora razvoja e-Uprave, načina prikupljanja i praćenja Automatizirano (online) podnošenje podataka statističkim institucijama Praćenje razvoja e-Uprave Baza građana – Matične službe općina (rođeni, vjenčani, umrli i knjiga državljana) Baza građana – Matične službe općina (rođeni, vjenčani, umrli i knjiga državljana) – online Katastar zemljišta i nekretnina Katastar zemljišta i nekretnina – online Informacioni sistem za kadrovske i pravne poslove Aplikacije za građevinske dozvole Aplikacije za građevinske dozvole – online Traženje posla Socijalne povlastice Socijalni doprinosi za zaposlene Dozvole vezane za okoliš Informacioni sistem za inspekcijske poslove Registar pravnih lica Registar domaćih životinja e-Učestvovanje Projekt generičkog e-Servisa Sve općine na Internetu Državni portal

Od navedenih, njih nešto manje od 50% je ili kompletirano ili je u procesu realizacije u trenutku izrade ovog izvještaja. Takođe, dobar dio lokalnih inicijativa realizuje se samo u dijelu općina u BiH i u narednom periodu svakako treba povesti računa da se slični programi repliciraju i u manje razvijenim općinama u BiH. Naredna lista daje pregled aktivnosti koje su ili realizovane ili su u fazi implementacije: • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • •

Osiguranje zakonodavnog okvira za razvoj e-Uprave Rekonstrukcija uprave (kroz Ured koordinatora za reformu javne uprave) Promocija uvođenja e-Uprave (kroz Ured koordinatora za reformu javne uprave) Formiranje tijela/službi zaduženih za informatizaciju i realizaciju Strategije i identificiranje licanosilaca odgovornosti za informatizaciju u organima uprave Razvoj i definiranje metodologije za razvoj aplikacija i sistema u javnoj upravi Osposobljavanje i obrazovanje zaposlenih Projekt komunikacione infrastrukture u javnom sektoru Bosne i Hercegovine Implementacija projekta komunikacione infrastrukture u javnom sektoru BiH Registar boravišnih dozvola za strance, viza i evidencija ulaza i izlaza u BiH Poreski sistem Poreski sistem – online Carinske deklaracije – online Sigurnosna strategija u organizacionim jedinicama uprave e-mail servis u javnoj upravi Projekt i implementacija EDMS i Workflow sistema e-Nabavka u javnoj upravi – Projekt e-Nabavka u javnoj upravi – Pilot-projekt Implementacija e-Nabavke u javnoj upravi Praćenje razvoja e-Uprave (kroz Ured koordinatora za reformu javne uprave) Baza građana – Matične službe općina (rođeni, vjenčani, umrli i knjiga državljana) Baza građana – Matične službe općina (rođeni, vjenčani, umrli i knjiga državljana) – online Katastar zemljišta i nekretnina Informacioni sistem za kadrovske i pravne poslove Traženje posla Registar pravnih lica Registar domaćih životinja Državni portal

Prema analizi rađenoj za potrebe ovog izvještaja malo ili ništa se ne radi na realizaciji preostalih projekata definisanih u dijelu „Akcionog plana razvoja informacionog društva u BiH” posvećenom e-Upravi.

Autorski komentar Kroz samu Strategiju razvoja informacionog društva BiH, područje e-Uprave označeno je kao najsloženije. Međutim, stepen realizacije zadatih programa od svega 50% treba posmatrati kao „čašu do pola punu” i biti svjestan realnosti i složenosti organizacije bosanskohercegovačkih organa uprave na svim nivoima. Jasno, ovo ne znači da treba bježati od odgovornosti i za značajan dio nerealizovanih prioriteta jednostavno nema izgovora. Svakako najznačajniji od svih razloga jeste neuspostava i nepostojanje državne Agencije za informaciono društvo. Nedavno je po drugi put Zakon o Agenciji za informaciono društvo BiH zaustavljen u parlamentarnoj proceduri, i to ovaj put u Domu naroda, i neizvjesno je kada će Bosna i Hercegovina imati jedinstveno tijelo za razvoj i promociju informacionog društva. Suvišno je napominjati da je ovo obaveza Vijeća ministara još od 2002. godine kada je Bosna i Hercegovina potpisala regionalni program e-Agenda za Jugoistočnu Evropu, te da je BiH jedina zemlja u cjelokupnoj Evropi koja nema ili agenciju ili ministarstvo na državnom nivou posebno zaduženo za razvoj informacionog društva i promociju upotrebe informacionih tehnologija u društvu. Jasno, nedostatak državne koordinacije ne samo da je vodio slabijem stepenu realizacije ovog dijela, ali i cjelokupnog Akcionog plana, već u konačnici vodi ka tehnički lošijim, skupljim i često potpuno nekoordiniranim IT-baziranim aktivnostima širom BiH. Često sve ovo za posljedicu ima rasipanje oskudnih novčanih resursa i nepotrebno dupliciranje aktivnosti. Na kraju, važno je napomenuti da je analiza za potrebe ovog izvještaja posebnu pažnju obratila i na općine i tu konstatovala stanje kakvo je bilo i za očekivati. Bogatije općine su imale više mogućnosti, pa samim tim i uspjeha u razmatranju i implementaciji različitih IT-baziranih rješenja, dok su općine sa limitiranim budžetima iz često objektivnih razloga uradile jako malo. Ovdje je važno napomenuti da nekoliko snažnih projekata USAID-a i UNDP-a intenzivno rade da ovu situaciju promijene, ali bez agencije za informaciono društvo i koordinacije na državnom nivou, to je u velikoj mjeri Sizifov posao. 3.4 Infrastruktura informaciono-komunikacionih tehnologija Naredno područje Akcionog plana predstavlja cjelinu sa najviše kompletiranih projekata i inicijativa. Mada je ovo područje zahtijevalo možda i najveće novčane investicije, činjenica je da je većina spomenutih programa poslovne ili poluposlovne prirode, te je realizacija ovog dijela Akcionog plana gotovo 100%. U okviru dijela infrastrukture IKT u „Akcionom planu razvoja informacionog društva BiH” definisani su sljedeći prioritetni projekti: • • •

Državna IKT magistrala IP-telefonija DTM mreža – Pilot-projekt uvođenja nove mrežne tehnologije – DTM za integrirane uslužne mreže

• • • • • •

VPN mreža – Projekt uvođenja VPN usluge Migracija od 2G na 2,5 MK-ja – Evolucija od 2G na 3G sisteme mobilnih komunikacija Širokopojasne pristupne mreže: xDSL, HFC, PLC, širokopojasni pristup Ethernet WAN – Pilot-projekt izgradnje MAN mreže sa Ethernet pristupom na jezgro mrežu WLAN – Pilot-projekt izgradnje WLAN-a Izrada portala

Jedini projekt koji nije realizovan jeste izrada portala telekom operatera, ali mišljenja smo da je ovaj projekt u velikoj mjeri prevaziđen, tako da se i ta aktivnost može smatrati okončanom. Autorski komentar Kroz samu „Strategiju razvoja informacionog društva BiH”, infrastruktura IKT označena je kao područje koje je od strateškog interesa za razvoj cjelokupne Bosne i Hercegovine, te da infrastrukturni projekti i ulaganja sigurno mogu biti generatori razvoja cjelokupne industrije IKT. Jasno, najveći dio gore navedenih inicijativa bio je i ostaje u domenu dominantnih i alternativnih telekom operatera, te je njihov daljnji razvoj proizvod potražnje na tržištu, te neminovnog jačanja konkurencije. Međutim, važno je naglasiti da se prvi od navedenih projekata koji se može smatrati kompletiranim (jer državna IKT magistrala postoji), svakako ne može smatrati „uspješno i cjelovito kompletiranim”. Razlog za ovo je činjenica da je implementirana državna mreža IKT razvijena pod okriljem Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka (ranija Direkcija za implementaciju CIPS projekta) i ne obavlja funkciju sveobuhvatne državne mreže Bosne i Hercegovine projektovane u Akcionom planu. Zbog niza razloga objektivne, ali i političke prirode, ova mreža ima limitiranu i selektivnu politiku pristupa, te je u velikoj mjeri fokusirana na sektor javne bezbjednosti. Mada postojeći kapaciteti ove mreže mogu opslužiti trenutne potrebe javnog sektora u BiH, činjenica je da mreža ostaje nedostupna za većinu institucija BiH, te posebno sistema i servisa orijentisanih prema internoj efikasnosti organa uprave, i građanima. Ukoliko se politika pristupa ne promijeni, jasno je da će biti neophodno formirati novu IKT magistralu Bosne i Hercegovine, što u trenutnim uslovima nedostataka finansijskih resursa svakako predstavlja neracionalno ulaganje i neadekvatno trošenje budžetskih sredstava. 3.5 Industrija informaciono-komunikacionih tehnologija Posljednje područje Akcionog plana je industrija IKT, i tu je moguće uočiti dva skupa aktivnosti. Prvi se odnosi na aktivnosti općeg karaktera i tu su uglavnom zakonske i poticajne mjere, dok se drugi skup više tiče konkretnih projekata koji bi imali za cilj razvoj industrije IKT u BiH.

Aktivnosti općeg karaktera su: • • • • •

Stimulativne carinske i poreske mjere Stimulativne mjere rane potražnje i nabavke na domaćem tržištu Agencija za osiguranje kredita za stimulisanje industrije IKT Statistički instrumenti praćenja industrije IKT e-Zakonodavstvo

dok su konkretne programske aktivnosti/projekti: • • • • • •

Tehnološki park u domenu IKT Inkubacioni centar u domenu IKT „Telekom Klaster” usluga IKT „Elektroprivreda Klaster” usluga IKT Klasterska proizvodnja hardvera za IKT Klasterska proizvodnja softvera za IKT

Kada se pogleda prva grupa mjera i aktivnosti, poražavajuće je primijetiti da je jedino u posljednoj aktivnosti e-Zakonodavstva došlo do nekih pomaka, i to uglavnom od Ministarstva komunikacija i transporta BiH i Vlade RS. Na svim ostalim mjerama i aktivnostima, od kojih su neke izuzetno jednostavno provodive, a imaju značajan pozitivan uticaj, poput stimulativnih carinskih i poreskih mjera, te stimulativnih mjera rane potražnje i nabavke na domaćem tržištu, bez obzira na niz veoma uspješnih primjera u regionu, praktično ništa nije urađeno. Druga grupa ima svega šest aktivnosti i njihov pojedinačni značaj svakako bi imao veliki uticaj na stepen razvijenosti cjelokupne industrije IKT u BiH. Od navedenih, samo je jedna aktivnost kompletirana i odnosi se na Inkubacioni centar u domenu IKT, a centri postoje u Sarajevu, Banjoj Luci i Tuzli. Sve ostale aktivnosti nisu kompletirane. Autorski komentar I pored činjenice da su ove aktivnosti direktno vezane za stvaranje novih radnih mjesta i ukupan razvoj Bosne i Hercegovine, sa žaljenjem je moguće konstatovati da se na realizaciji mjera i aktivnosti definisanih u okviru ovog dijela „Akcionog plana razvoja informacionog društva BiH” uradilo najmanje. Poražavajuće je konstatovati da su jedine kompletirane aktivnosti, definisane u dijelu o industriji IKT, one koje se odnose na e-Zakonodavstvo, te kreiranje Inkubacionog centra u domenu IKT, dok aktivnosti poput stimulativnih carinskih i poreskih mjera, zatim stimulativnih mjera rane potražnje i nabavke na domaćem tržištu, kreiranja tehnološkog parka, telekom klastera itd. nisu kompletirane i jako se malo radilo na njihovoj realizaciji.

4. STATUS REALIZACIJE eSEE AGENDE I eSEE AGENDE PLUS 4.1 Pozadina i pregled situacije Moderne tehnologije imaju ogromne kapacitete da oslobode potencijale zemalja Jugoistočne Evrope (eng. SEE), pomognu povećanju njihovog ekonomskog rasta i podstaknu njihovu integraciju u svjetsko tržište. Ovaj dio je urađen radi analize uticaja politika „eSEE Agende za razvoj informacionog društva” 20 kao regionalnog akcionog plana za razvoj informacionog društva u regiji Jugoistočne Evrope, realizovanog od 2002. do 2007. godine, uključujući i uticaj politika. Ova regionalna priča o uspjehu informaciono-komunikacionih tehnologija (IKT) 21 rezultat je zajedničke regionalne međudržavne platforme koju Inicijativa Pakta stabilnosti za elektronsku Jugoistočnu Evropu (eSEE) 22 obezbjeđuje za Jugoistočnu Evropu uz podršku UNDP-a i u neposrednoj saradnji sa Generalnom direkcijom Evropske komisije za informaciono društvo i medije. Oslanjajući se na zaključak da su IKT od ključne važnosti za ostvarenje Milenijumskih razvojnih ciljeva, UNDP je ključna organizacija za podršku Inicijativi eSEE od 2002. godine. Tada je Ured UNDP-a u BiH postao domaćin Sekretarijata eSEE, središte regionalnog znanja i centar ekspertskih i informacionih resursa koji djeluje kao izvršna grana Inicijative eSEE. Neposredno partnerstvo je uspostavljeno sa sjedištem Evropske komisije u svjetlu rada Inicijative eSEE na usklađivanju državnih aktivnosti na polju IKT sa Lisabonskom agendom i pratećim akcionim planovima za razvoj informacionog društva 23, te ispunjavanjem uslova relevantnih za ciljeve regije Jugoistočne Evrope za pristup EU. Zbog toga oni koji rade na Inicijativi eSEE uživaju jaku podršku Evropske komisije preko nematerijalnih davanja stručnog znanja, tehničke pomoći i političke podrške. Dok se aktivnostima prve generacije eSEE Agende prvenstveno poziva na formulisanje strategija za IKT i odgovarajućeg e-Zakonodavstva, aktivnosti druge generacije, artikulisane u eSEE Agendi Plus, pozivaju na razrađenije djelovanje, kao što je formulisanje strateškog okvira e-Uprave i realizacija dogovorenog skupa osnovnih elektronskih usluga 24, s ciljem jačanja demokratske uprave. Kao što se navodi u nekoliko pregleda i izvještaja sa Konferencije ministara zemalja Jugoistočne Evrope o razvoju informacionog društva 25, početni ciljevi Agende su u dobroj mjeri i ostvareni. Razvoj okvira kojim se sve to omogućava je u toku, nova infrastruktura IKT uvodi se u organe vlasti i javne institucije, a veoma širok raspon elektronskih usluga za javnost i poslovne djelatnosti je već u funkciji ili je blizu da to postane. Shvatanje ove činjenice od strane članova Inicijative eSEE vodilo je proširenju Inicijative uz saglasnost o drugoj fazi, nazvanoj „eSEE Agenda Plus u cilju razvoja informacionog društva u Jugoistočnoj Evropi 2007-2012.”, potpisanoj u Sarajevu 29. oktobra 2007. godine na ministarskoj konferenciji o razvoju informacionog društva. U ovom dijelu će se takođe razmatrati sadašnji trendovi i perspektive artikulisane u drugoj generaciji aktivnosti Inicijative, te Akcioni plan Radne grupe za

20 http://www.eseeinitiative.org/ 21 Pakt stabilnosti je proglasio Inicijativu eSEE „jednom od najboljih praksi u regionalnoj saradnji u praksi Pakta stabilnosti” http://www.stabilitypact.org/e-see/default.asp

broadband (širokopojasni pristup) i njhove implikacije za razvoj informacionog društva u Jugoistočnoj Evropi. Pošto se politička i privredna mapa Evropske unije ponovo crta proširenjima, zemlje Zapadnog Balkana rizikuju da budu ostavljene na marginama nove i integrisane Evrope i da postanu privredno periferna regija. Ova Inicijativa eSEE 26 izražava strateška nastojanja Zapadnog Balkana da zajedno primijeni IKT kao sredstvo ekonomskog rasta, povećanja zaposlenosti, integracije u EU i dugoročne stabilnosti regije, čime se sprečava rizik nekoordiniranih i nepovezanih pristupa IKT. Inicijativa eSEE obezbjeđuje uravnotežen okvir politika i saradnje, te predstavlja jedan od najboljih primjera regionalne saradnje u praksi Pakta stabilnosti. I UNDP i Pakt stabilnosti su podržali Inicijativu eSEE od njenog početka u okviru Radnog stola II (Ekonomija) Pakta stabilnosti. Ured UNDP-a u BiH u Sarajevu je domaćin Sekretarijatu eSEE od njegovog osnivanja 2002. godine. Sekretarijat eSEE je izvršna grana Inicijative eSEE i ima centralnu ulogu u realizaciji zadataka Inicijative i takođe djeluje kao fokalna tačka u smislu vidljivog prisustva Inicijative. Učešćem u Inicijativi eSEE, te potpisivanjem prve eSEE Agende a zatim i eSEE Agende Plus, njene članice su priznale važnost jačanja regionalnog pristupa u pravcu razvoja informacionog društva, izbjegavajući usvajanje ad hoc rješenja i tehnologije koje vode nedosljednom razvoju, nekompatibilnosti državnih i lokalnih sistema, a time i odlaganju napretka i realizacije. Nedavnim usvajanjem eSEE Agende Plus, koja je neposredno usklađena sa i2010, „Akcionim planom Evropskog informacionog društva u cilju rasta i razvoja” i drugim globalno priznatim pristupima, regija je izrazila svoju odlučnost da uvede kompatibilne, inovativne i interoperabilne tehnologije i sisteme, te integrisane i međusobno povezane mreže, s ciljem transformacije Jugoistočne Evrope u prosperitetnu, modernu i stabilnu regiju koja je u stanju da efikasno konkuriše u globalnoj tržišnoj ekonomiji. Kao komplementaran proces, Inicijativa eSEE trenutno takođe podržava rad Radne grupe za broadband u implementaciji „Akcionog plana bSEE” (Unapređenje broadbanda u Jugoistočnoj Evropi), uključujući i podršku učesnicima iz Jugoistočne Evrope u unapređenju koordiniranog razvoja broadbanda, izradi domaćih strategija za broadband, spajajući potražnju i lokalne sadržaje, naglašavajući važnost razvoja broadbanda, te prikupljajući sredstva za aktivnosti na uvođenju broadbanda, čime se u krajnjoj liniji snižavaju troškovi broadband usluga u regiji. Procesi Inicijative eSEE bit će dodatno ojačani predstojećim programom e-Vođstvo za Zapadni Balkan, čiji će nosilac biti UNDP. Program će realizovati Ured UNDP-a u BiH u saradnji sa učesnicima eSEE preko Sekretarijata Inicijative eSEE, ureda UNDP-a iz zemalja regije Jugoistočne Evrope i Vlade Italije, s ciljem jačanja saradnje unutar regije i međunarodne saradnje u Jugoistočnoj Evropi tako što će se poticati i podržavati aktivnosti saradnje koje vode ka razvoju informacionog društva, posebno na polju e-Uprave i e-Demokratije. Nedavna nastojanja, koja su kulminirala potpisivanjem memoranduma o razumijevanju i inauguraciji Centra za e-Upravu

22 Osnovni cilj Inicijative eSEE je bolja integracija zemalja Jugoistočne Evrope u globalnu ekonomiju zasnovanu na znanju pomoću podrške procesima e-Vlade i razvoju informacionog društva uopće.23 Pakt stabilnosti je proglasio Inicijativu eSEE „jednom od najboljih praksi u regionalnoj saradnji u praksi Pakta stabilnosti” 23 Trenutno „i2010”

u Sloveniji, još su jedan primjer uspješne regionalne saradnje vođene Inicijativom eSEE. Centar će biti vrijedan instrument u obuci lidera i zainteresovanih strana u korištenju IKT, s ciljem jačanja efikasnosti organa uprave i unapređenja demokratskih procesa, što će zauzvrat pomoći stvaranju otvorenih informacionih društava, povećanju transparentnosti, smanjenju korupcije i smanjenju jaza korištenja digitalne tehnologije na minimum. Budući rad Inicijative eSEE će se nadograditi na domaće i regionalne aktivnosti i bit će povezan s evropskim politikama i praksama. Od 2008. godine je nasljednik Pakta stabilnosti, Sekretarijat Vijeća za regionalnu saradnju, smješten u Sarajevu. Inicijativa eSEE planira iskoristiti kontinuirani jak angažman Vijeća za regionalnu saradnju i njegovog generalnog sekretara u unapređenju razloga zajedničke agende za IKT i u unapređenju informacionog društva i ekonomije znanja u Jugoistočnoj Evropi. 4.2 eSEE Agenda 2002-2007. godine Uvođenje IKT u programe državnog razvoja i segmente društva, kao što su uprava, obrazovanje, poslovne djelatnosti i zdravstvo, postaje sve važnije u zemljama Jugoistočne Evrope onako kako se regija kreće ka procesu integracije u EU. Zahvaljujući Inicijativi eSEE, u prethodnih nekoliko godina su zemlje Jugoistočne Evrope fokusirane na realizaciju obaveza prihvaćenih 2002. godine u okviru eSEE Agende kao osnovnog dokumenta za aktivnosti razvoja informacionih tehnologija u regiji Jugoistočne Evrope. Potpisivanjem eSEE Agende, zemlje Jugoistočne Evrope su se složile da je prihvate kao svoje glavno sredstvo za planiranje, koordinaciju i realizaciju razvoja informacionog društva u Jugoistočnoj Evropi uopće i u svakoj od zemalja saradnica i na svim poljima saradnje posebno. Ovo je bilo praćeno potpisivanjem „Memoranduma o razumijevanju o Radnoj grupi za broadband” na ministarskoj konferenciji u Solunu, sa ciljem implementacije „Akcionog plana bSEE”. Kroz ovaj proces, zemlje članice eSEE, koje sada obuhvataju i Grčku i Rumuniju, takođe su se unilateralno povezale sa zadacima EU na procesima eEurope i eEurope+, te se složile o konkretnim aktivnostima unutar ograničenja svojih konkretnih okruženja na sljedećim poljima: 1. Usvajanje politike i strategije za informaciono društvo 2. Usvajanje i primjena zakonodavne infrastrukture za informaciono društvo u skladu sa pravnim nasljeđem Evropske zajednice (Acquis Communautaire) 3. Uspostavljanje mehanizama regionalne saradnje i implementacije u državama 4. Unapređenje informacionog društva u cilju razvoja

24 eSee Agenda Plus, Dodatak jedan, str. 10 25 Best Practice Showcase (Prikaz najboljih praksi), Sarajevo, oktobar 2007. 26 Članovi Inicijative eSEE su: Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija, Moldavija, Crna Gora, Srbija i UNMIK/Kosovo. Rumunija i Grčka su učesnici u Radnoj grupi eSEE za broadband, dok se Rumunija potpisivanjem eSEE Agende Plus nedavno i službeno priključila Inicijativi eSEE.

Usvajanjem eSEE Agende, regija Jugoistočne Evrope je započela široku strategiju u cilju unapređenja razvoja informacionog društva. Zemlje regije su učinile značajan napredak i uspostavile regionalni okvir. Štaviše, one su težile izradi državnih politika i zakonodavstva o kompatibilnom razvoju IKT, uz projektovanje i primjenu niza uzbudljivih i inventivnih projekata IKT, e-Uprave i reforme javne uprave u svim oblastima uprave. 4.3 Napredak realizacije eSEE Agende Što se tiče realizacije obaveza iz eSEE Agende, umjesto usvajanja pristupa po kojem jedno rješenje odgovara svima, fokus eSEE je na pronalaženju rješenja koja uzimaju u obzir različite potrebe svake zemlje i njen nivo razvoja. U pripremi rješenja koja bi bila usklađena sa okvirom EU, posebna pažnja se obraća na razvoj: (I) okvira politika koje to omogućavaju, (II) odgovarajući institucionalni okvir, i (III) adekvatan zakonodavni okvir za svaku zemlju da se obezbijedi odgovarajući i održiv razvoj IKT, uz usklađivanje svega navedenog sa zakonima i propisima EU. Inicijativa eSEE ima za cilj da unaprijedi najbolje moguće uklapanje zemalja regije i vlastitog odgovora EU na izazov IKT, eEurope+, Lisabonske strategije, te sa njima povezane Inicijative eEurope2002 (sa svojim kasnijim nastavcima – eEurope2005 i i2010). Zbog toga Agenda ima dvostruki aspekt, sa regionalnom dimenzijom koja djeluje kao okvir za koordinirane i međusobno jačajuće aktivnosti na državnom nivou. Prve dvije od četiri osnovne obaveze iz Agende se odnose na izradu strateškog i institucionalnog okvira, kao i zakonskih mehanizama koji su neophodni za razvoj informacionog društva. Državne politike o informacionom društvu i državne strategije i akcioni planovi o informacionom društvu su sada uveliko pripremljeni širom regije, kao i planirani programi zakonodavstva na teme kao što su infrastruktura elektronskih komunikacija, e-Trgovina, e-Ugovori i e-Potpisi. Interesantno je zapaziti da su polovinom 2004. godine samo Albanija, Hrvatska i Crna Gora imale službeno usvojene državne strategije za IKT, dok je Hrvatska bila jedina članica Inicijative koja je usvojila skoro sve ključne zakone u vezi sa razvojem informacionog društva. Današnja situacija je sasvim suprotna. Potpuni pregled statusa obaveza iz eSEE Agende dat je u Dodatku ovom poglavlju. Kao što možemo vidjeti, uprkos različitim polaznim tačkama i dinamikom specifičnom za svaku zemlju članicu, sve zemlje regije su dosad formulisale i usvojile državne strategije za IKT, a skoro sve su formirale tijela pri vladi koja su nadležna za implementaciju. Proces reforme zakonodavstva odvija se na sinhronizovan način u svim zemljama članicama eSEE, sa osnovnim fokusom na oblast telekomunikacija, e-Trgovine, e-Potpisa, zakona o kibernetičkom kriminalu i zaštiti ličnih podataka. Usto, važne aplikacije bazirane na webu i određeni broj informacionih sistema za evidencije o građanima i dokumentima, te carinsku i graničnu službu su u procesu implementacije ili su uspješno implementirani.

4.4 Uticaj eSEE Agende u Jugoistočnoj Evropi Kao što je eksplicitno navedeno u zvaničnom konačnom pregledu uticaja politika eSEE Agende: „Dokument eSEE Agenda, pored obezbjeđenja okvira politika i regionalne saradnje u cilju razvoja informacionog društva, inspirisao je i podržao značajne promjene u pitanjima razvoja informacionog društva unutar zemalja potpisnica.” Agenda je obezbijedila jedinstveni razvojni okvir koji je ispitan i iskorišten do različitog stepena, zavisno od konkretne situacije u članicama Inicijative. U nekim slučajevima, kao što je Bosna i Hercegovina, Agenda je bila zaista ta koja je omogućila procese strateškog planiranja koji su u konačnici vodili formulisanju i usvajanju državne politike, strategije i akcionog plana za IKT, u situaciji u kojoj je veoma malo političkih i drugih faktora bilo u korist takvog razvoja. Spomenuta eSEE Agenda je podržala zadatak izrade i usvajanja strategija i akcionih planova. Međutim, značajno je da je ova podrška uticala na proces u pravcu otvorenog i participativnog pristupa u nekoliko zemalja, uključujući Albaniju, BiH, Makedoniju, Moldaviju i Srbiju. Osnovane su radne grupe državnih ekperata iz raznih sektora (uključujući i organe vlasti, privatni sektor, akademije i civilno društvo), uz podršku državnih ureda UNDP-a, i povjeren im je zadatak izrade državne strategije i akcionog plana. Članovi tih radnih grupa su izabrani iz reda najstručnijih i najiskusnijih ljudi u zemlji. Otvoreni proces je doveo do visokog nivoa prihvaćenosti i samostalnog rada na strateškom dokumentu od strane javnog i privatnog sektora, zatim civilnog društva, te je takođe ojačao stratešku vrijednost ove aktivnosti. Takođe, proces strateškog formulisanja, prvobitno inspirisan obavezama iz eSEE Agende, dobio je vlastiti zamah u cilju stvaranja domaćih politika i strategija.27 Stvaranje i reorganizacija institucija za informaciono društvo je u većini dotičnih zemalja bilo pod direktnim uticajem eSEE Agende. U nekim zemljama, kao što je Hrvatska, sličan scenario u vezi sa institucionalnim razvojem bi se vjerovatno desio bez obzira na obaveze iz Agende 28, ali te obaveze su sigurno uticale na ishod. S druge strane, postoje primjeri u kojim je stvaranje relevantnih tijela bilo pod direktnim uticajem eSEE Agende. 29 Međutim, razvoj informaciono-tehnoloških kapaciteta u javnoj upravi ima brojne izazove. Neki se odnose na potrebu za boljom fizičkom infrastrukturom, kao preduslovom za tehnički zahtjevne informacione sisteme koji obuhvataju nekoliko institucija, neki na postojanje institucionalnog kapaciteta da se takvi sistemi razviju, ažuriraju i održavaju, dok u Bosni i Hercegovini osnivanje državne agencije za informaciono društvo još kasni zbog kompleksnog političkog okruženja u zemlji. Dokument eSEE Agenda je indirektno obezbijedio okvir za konsolidaciju aktivnosti u vezi sa IKT koje su druge međunarodne organizacije poduzele. Kao posljedica, obim za partnerstvo se proširio pod krovnim pristupom razvoju informacionog društva eSEE, i prema kojem sada razne agencije usklađuju svoje aktivnosti koje se odnose na IKT. Naprimjer, na Kosovu, UNDP Kosovo, Kosovski fond za otvoreno

27 Npr., u Moldaviji je ovo vodilo stvaranju dodatne strategije e-Uprave i reforme javne uprave; u BiH uključivanju informacionih tehnologija u „Strategiju reforme javne uprave”, usvojenu u septembru 2006.; u Hrvatskoj su urađeni „Nacionalni program informacijske sigurnosti” i „Strategija programa One Stop Shop” (Sve na jednom mjestu) (HITRO.HR) itd.

društvo, italijansko Ministarstvo vanjskih poslova i regija Lacio su okupljeni radi finansiranja projekata za lokalne vlasti i e-Upravu u 19 općina. U Makedoniji i Srbiji, UNDP i Otvoreno društvo zajedno podržavaju izradu državnih strategija informacionog društva kroz pojedinačne programe. Usto, rad Radne grupe eSEE imao je koristi od učešća Akademije INA/SETA (Grčka nevladina organizacija za telekomunikacije i IKT). Njena pomoć je data u smislu tehničke stručnosti pri izradi smjernica državnih politika za informaciono društvo, koje je sačinio UNDP. 4.5 Ekonomija i IKT u Jugoistočnoj Evropi: dvije međusobno jačajuće discipline Uprkos pesimističnim indikatorima u pogledu ekonomije Jugoistočne Evrope, industrija IKT se zapravo razvija i širi unutar regije – ona je ustvari jedan od ključnih pokretača ekonomskog rasta. Razlog za ovo u pozadini je činjenica da IKT nisu ograničene samo na razvijene zemlje, nego one umjesto toga predstavljaju globalni interes i interese svih konkretno. Vlade gotovo svih zemalja unutar regije pokušavaju sačiniti ili su već sačinile efikasne politike da bi olakšale korištenje IKT s ciljem stimulisanja ekonomskog rasta. „Izvještaj o e-Spremnosti BiH za 2005. godinu” pokazuje da je oko 2.600 preduzeća u BiH registrovalo djelatnost u industriji IKT. U poređenju sa istom studijom za 2003. godinu, broj preduzeća registrovanih za IKT narastao je desetostruko. Pomjerajući se više ka makroperspektivi, prema IDC-u, utrošak za informacione tehnologije u nekim zemljama Jugoistočne Evrope u 2006. godini bio je prlično respektabilan (Hrvatska 25%, Srbija 13% i Rumunija 36%), a pojedinačni udio prihoda od informacionih tehnologija u bruto domaćem prozivodu je to pratio i dostigao čak 5,6% u Srbiji. Međutim, izgleda da vlade ne prepoznaju uvijek ove potencijale. Primjera radi, godišnja ulaganja u IKT u zemljama Jugoistočne Evrope kreću se između 0,15 i 0,5% GDP-a, od čega najveći dio generiše sektor telekomunikacija. Ovaj region, takođe, ulaže petostruko manje u razvoj i istraživanja u domenu IKT. Za razliku od zemalja EU (izuzevši Rumuniju i Bugarsku) u kojima je među 1.000 radnika 13 istraživača u oblasti informaciono-komunikacionih tehnologija, u regionu taj broj iznosi 3. 30 Postoje resursi (fabrike, preduzeća) koji imaju potencijal, ali taj potencijal se ne može potpuno iskoristiti bez ozbiljnog poticaja vlade. One često ni same nemaju odgovarajuće menadžerske resurse, kao ni ažurirane i/ili tačne podatke. Ovo je podiglo svijest da industrija softverskog inženjeringa svih zemalja Jugoistočne Evrope teži da poveća sposobnost lokalnih preduzeća da učestvuju u proizvodnji i isporuci softvera za domaće i izvozne potrebe, što rezultira raznim mjerama vlasti u pravcu stvaranja okruženja pogodnog za razvoj industrije IKT. Nekoliko drugih značajnih izazova još istrajava. Naime, mnoge zemlje regije su u produženoj tranziciji ka tržišnoj ekonomiji i sve su pod uticajem znatnog jaza u razvoju. Sve zemlje su u različitim fazama razvoja informacionog društva. Dok se neke suočavaju sa izazovom rješavanja zastarjele,

28 Npr., Ured Vlade za razvoj infrastrukture Interneta osnovan je u novembru 2000. godine kao tijelo pri Vladi nadležno za razvoj informacionog društva. 29 Npr., u Makedoniji, Sektor za IT unutar Generalnog sekretarijata Vlade. 30 Great-Ist Final Project Report, http://www.inatelecom.org

neodgovarajuće ili ozbiljno oštećene infrastrukture, druge se suočavaju sa nedostatkom odgovajućih institucionalnih kapaciteta. Zakonski i strukturni okviri nisu potpuno završeni, a resursi (ljudski, finansijski itd.) su često nedovoljni da se okončaju ambiciozne reforme. Razmjena iskustava i znanja u ovoj oblasti je suštinski dio ovog procesa. Štaviše, zemlje Jugoistočne Evrope dijele zajedničke probleme u ovoj oblasti, kao što su nedostatak kapitala, hardvera i softvera; nedovoljno razvijene telekomunikacione infrastrukture i monopoli na tržištu telekomunikacija; niska svijest javnosti; potreba za poboljšanjem digitalne pismenosti i vještina kod poslovnih djelatnosti, organizacija i potrošača; neophodnost organizacione transformacije i rekonstrukcije državne ekonomije; potreba da se prate društvene i kulturalne implikacije nove ekonomije. Zbog toga bi bilo teško prenaglašavati važnost regionalnog pristupa. To je zato što jedino povezana regija sa tečnom integracijom najvažnijih infrastukturnih i ekonomskih sistema ima neku šansu uspješne interakcije sa sve više jedinstvenim evropskim sistemom. 4.6 Novi okvir razvoja informacionog društva: eSEE Agenda Plus 2007-2012. godine Radna grupa Inicijative eSEE dala je obavezu 2006. godine da se daljnja faza eSEE Agende treba artikulisati i usaglasiti. Imajući obavezu da obezbijede i realizuju usluge za organe vlasti i da stvore i podrže okruženje za druge elektronske usluge informacionog društva, vlade u regiji su takođe osjetile kako je došlo vrijeme da definišu i pokušaju ostvariti novi skup ciljeva koji će zajedno primijeniti IKT kao sredstvo za ekonomski rast, stvaranje radnih mjesta, integraciju u EU i jačanje dugoročne stabilnosti u regiji. Izrada novog dokumenta, prikladno nazvanog „eSEE Agenda Plus u cilju razvoja informacionog društva u Jugoistočnoj Evropi 2007-2012.”, obično poznatog kao „eSEE Agenda Plus”, započela je u aprilu 2006. godine pod vođstvom Bosne i Hercegovine. Izmjene i dopune su izvršene iste godine. Ceremonija potpisivanja je održana u Sarajevu, 29. oktobra 2007. godine, na Konferenciji ministara Jugoistočne Evrope o razvoju informacionog društva. U eSEE Agendi Plus, vlade zemalja Jugoistočne Evrope i Misija privremene uprave UN-a na Kosovu 31 navele su da su čvrsto opredijeljene da nastave ostvarivati prioritete i zadatke definisane u tom dokumentu i da će tražiti od Radne grupe Inicijative eSEE da u okviru svojih nadležnosti obezbijedi i prati njihovo ispunjenje kao osnovni korak u pravcu zajedničkih nastojanja na izgradnji informacionog društva u Jugoistočnoj Evropi. Zemlje potpisnice su podržale sljedeći strateški okvir kako bi podstakle razvoj informacionog društva u zemljama članicama Inicijative eSEE tokom perioda 2007-2012.:

31 U ime Kosova, u skladu sa Rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija 1244 (1999.)

• •

Prihvatile su „i2010 – Evropsko informaciono društvo s ciljem rasta i zapošljavanja” kao opći okvir za razvoj informacionog društva u regiji. Povezale su se sa prioritetima definisanim u okviru „i2010”, ali unutar specifičnog okruženja regije Jugoistočne Evrope, i zbog toga preformulisale definisane prioritete za izradu politika razvoja informacionog društva u prioritete specifične za regiju:

1. Daljnji razvoj jedinstvenog informacionog prostora Jugoistočne Evrope, čime se unapređuje otvoreno i konkurentno unutrašnje tržište za informaciono društvo i medije, pomjerajući taj prostor ka zajedničkom Evropskom informacionom prostoru u smislu interoperabilnosti; 2. Jačanje inovacija i investiranja u istraživanje i obrazovanje o IKT uz rad sa privatnim sektorom u cilju unapređenja rasta i većeg broja i boljih radnih mjesta; 3. Ostvarenje inkluzivnog informacionog društva koje unapređuje rast i radna mjesta na način koji je konzistentan sa održivim razvojem i koji određuje prioritete boljih javnih službi i kvaliteta života. Dok Inicijativa i2010 prvenstveno ima za cilj da stvara rast i radna mjesta u Evropskom informacionom društvu, stvarni pokretač rasta je potražnja za uslugama. Ona je zasnovana na interesu potrošača za koristi tehnologije: komunikaciju, zabavu i usluge visokog kvaliteta. Te usluge su donekle drugačije od prioriteta specifičnih za regiju, uzimajući u obzir prethodna dešavanja u Evropskoj uniji, što je uticalo na spisak prioriteta kao razvojni okvir za razvoj informacionog društva. Naprimjer, iako ne obuhvata neke audio-vizuelne usluge visoke definicije, eSEE Agenda Plus definiše niz usluga koje odgovaraju okruženju u regiji, uključujući i broadband komunikacije, online sadržaj, interoperabilnost, harmonizaciju, unapređenje vještina u vezi sa IKT, istraživanje, usluge za građane i usluge za poslovne djelatnosti. U okviru definisanih prioriteta, grupisanih u tri prioritetne oblasti, zemlje potpisnice su se posvetile ostvarivanju detaljnog i mjerljivog spiska zadataka unutar konkretnih rokova. Da bi se obezbijedila kontinuirana realizacija zadataka eSEE Agende Plus, učesnici će u svojim zemljama provesti godišnji benčmarking dogovorenog podskupa indikatora koje je EU koristila za Inicijativu i2010. Realizacija u prioritetnim oblastima eSEE Agende Plus bit će olakšana kroz platformu koju daje Radna grupa Inicijative eSEE, uz ekspertsku podršku Sekretarijata eSEE/UNDP-a i političku podršku izrastajućeg okvira saradnje Vijeća za regionalnu saradnju smještenog u Sarajevu.

4.7 Očekivani uticaj realizacije eSEE Agende Plus Očekivani uticaji eSEE Agende Plus mogu se rezimirati na sljedeći način: • • •

Državni razvoj Regionalna saradnja Udovoljavanje EU

Centralni cilj onih koji učestvuju u eSEE Agendi Plus, slično eSEE Agendi, uključujući većinu aktivnih na državnom nivou, jeste da se da značajan poticaj razvoju informacionog društva u svojim zemljama pojedinačno, te da se učvrsti postojeći zamah regionalne saradnje. Različite polazne tačke zemalja potpisnica, kao i fluktuirajući nivo političkih obaveza i raspoloživih resursa po zemljama, najvjerovatnije će uticati na konačni ishod ovog Akcionog plana. Međutim, postojanje regionalnog glavnog plana za razvoj informacionog društva obezbjeđuje zajedničku osnovu i nit kontinuiteta u svjetlu promjenljivog i politički nestabilnog okruženja Jugoistočne Evrope. Potpisivanje eSEE Agende podiglo je stratešku važnost aktivnosti razvoja informacionog društva na državnom nivou u smislu podizanja nivoa svijesti, obaveza i komunikacije o pitanjima IKT. Vidljiv javni uticaj je ostvaren realizacijom usluga e-Vlade i, u konačnici, izradom strategije „Sve na jednom mjestu”. Pristup tehnologiji, e-Učešće i e-Demokratija vodit će kulturalnoj i društvenoj promjeni. Ovo će biti olakšano pristupačnijim broadband mrežama i bezbjednim uslugama. Izgradnja znanja i rezultirajući ekonomski uticaji ostvaruju se kroz poticanje razvoja e-Biznisa i istraživanja IKT. Ovaj strateški dokument sam po sebi čini solidan temelj za regionalnu saradnju i započinjanje projekata sa koristima za regiju. Možemo očekivati konkretnu regionalnu saradnju, zajednički rad i interakciju, kao i unapređenje optimalnih praksi i razmjenu know-how. Ovo može dalje voditi međusobnom povezivanju sa sličnim međunarodnim inicijativama. U procesu realizacije eSEE Agende Plus, učesnici su dali saglasnost da se pripreme za kolaborativne aktivnosti i izgrade čvrsto partnerstvo sa EU, podstičući institucije, poslovne djelatnosti i organe vlasti da uče iz svojih iskustava. Reforme trebaju biti provedene u okviru harmonizacije sa Acquis Communautaire. Odabirom da se prate evropski programi i prakse prije pristupa EU, potpisnice šalju jak signal spremnosti u pravcu udovoljavanja EU. S ciljem unapređenja regionalne saradnje, učesnici će izgraditi domaće i regionalne kapacitete da bi povezali profesionalce, poslovne djelatnosti i institucije širom regije i EU. Stvaranje jedinstvenog informacionog prostora treba poštovati evropske prakse, interoperabilnost i harmonizaciju pravila.

Postoji šansa eSEE Agende Plus da stvori široki zamah i potpuno uključi kreatore i realizatore politika da vrše efikasnu koordinaciju ministarstava, da postignu i omoguće efikasno učešće drugih nevladinih zainteresovanih strana. Realizaciju eSEE Agende Plus prati Sekretarijat eSEE, smješten u Sarajevu, svaka tri mjeseca preko redovnog ažuriranja matrica koje su urađene prema ciljevima eSEE Agende Plus. Te matrice eSEE (u prilogu kao Dodatak) su unutrašnje sredstvo za benčmarking i pokazuju i kvantitativni i kvalitativni aspekt realizacije eSEE Agende Plus.

5. DODATAK 5.1 Metodologija U zadnjem Izvještaju o e-Spremnosti, objavljenom 2005. godine, objašnjava se da, iako u svijetu ima mnogo korištenih metodologija za mjerenje razvoja informacionog društva, u tri najpopularnije spadaju metodologija SIBIS, koju je predložila Evropska unija, jedna koju je predložio Svjetski ekonomski forum, i metodologija UN-a predložena kroz Partnerstvo o mjerenju IKT u cilju razvoja. Međutim, neki dijelovi ovog izvještaja se čvrsto oslanjaju na primarne podatke, dok su sekundarni podaci najčešće korišteni za telekomunikacije, kao i sektore Internet servis provajdera i IKT. Podaci Regulatorne agencije za komunikacije BiH smatrani su najviše službenim i zvaničnim, i korišteni su po potrebi, uz diskreciju same Agencije. Dalje, održani su sastanci sa zaposlenima u RAK-u da bi se razgovaralo o ciljevima projekta i zvanično zatražili podaci. Kao što je navedeno, ovaj izvještaj sadrži i primarne i sekundarne podatke. Primarni podaci su prikupljeni direktnim kontaktiranjem institucija vlasti na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou, dok je pristup općinskim institucijama izvršen angažovanjem vanjskog preduzeća koje je obavilo anketu. Dalje, nadležna ministarstva obrazovanja na entitetskom i kantonalnom nivou su takođe direktno kontaktirana, kao i sudovi na državnom, entitetskom, kantonalnom i općinskom nivou. Što se tiče telekomunikacionog sektora, sa tri glavna GSM operatera (BH Telecom, HT Mostar i Telekom Republike Srpske) direktno se stupilo u kontakt, kao i sa jedanaest alternativnih operatera koji su navedeni na zvaničnoj web stranici Regulatorne agencije za komunikacije BiH. Takođe, Internet servis provajderi, te industrija informacione i komunikacione tehnologije su direktno kontaktirani, ali stopa njihovog odgovora bila je veoma loša i podaci kao takvi nisu bili korisni da bi se prezentirali u svojoj ukupnosti, pa su odatle sekundarni podaci korišteni za te sektore. Zvanični izvještaji RAK-a za telekomunikacioni sektor korišteni su za prezentaciju podataka u ovom sektoru, dok je izvještaj Asocijacije za informacione tehnologije u BiH (BAIT) korišten za prezentiranje situacije u sektorima Internet servis provajdera i industriji IKT. Prism Research, nezavisno konsultantsko/istraživačko preduzeće je provelo: a) anketu u ime UNDP-a u 114 općina s ciljem utvrđivanja stepena e-Spremnosti među zajednicama na lokalnom nivou, i b) istraživanje domaćinstava u vezi sa penetracijom informacionih tehnologija. U oba slučaja je uzet u obzir širok raspon ispitanika, te su razmatrane raznolikosti u nacionalnom smislu, geografskom, urbanom/ruralnom, spolnom i u smislu zaposlenosti. Puni spisak pitanja naveden je dalje u tekstu. Slijedi spisak kontaktiranih institucija i privatnih subjekata po sektorima:

•

Organi vlasti na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou: ministarstva, agencije, komisije, zavodi, inspekcije itd.

•

Institucije općinske vlasti (Prism Research je obavio anketu u 114 općinskih vlada širom oba entiteta)

•

Sudovi na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou

•

Ministarstva obrazovanja na entitetskom i kantonalnom nivou, kao i osnovne i srednje škole u općinama

•

Visokoškolske institucije: univerziteti i fakulteti širom BiH

•

Domaćinstva širom BiH: radi ispitivanja penetracije informacionih tehnologija u domaćinstva (Prism Research je obavio anketu među 1.000 domaćinstava širom BiH)

•

Telekom operateri: tri glavna operatera i jedanaest alternativnih operatera

•

Internet servis provajderi i preduzeća za informacione tehnologije

5.1.1 Pitanja korištena za istraživanje Upitnici korišteni za prikupljanje informacija iz primarnog izvora sačinjeni su korištenjem „Izvještaja o e-Spremnosti za 2005. godinu”, uz određena prilagođavanja i promjene po potrebi. Međutim, njihova svrha je bila da se prikupe jasni, jednostavni i pouzdani podaci koji su relevantni za vršenje procjene i analize e-Spremnosti raznih sektora, i vladinog i privatnog. U procesu prikupljanja primarnih podataka za godine 2007.,2008. i 2009. zatraženi su sljedeći indikatori: Organi vlasti • • • • • •

Broj zaposlenih i broj računara Uvezanost računara u LAN e-mail (postojanje) Web stranica (postojanje) Pristup Internetu (ISDN, dial-up, ADSL, ostalo) Investicije u razvoj i korištenje IKT u KM i % u 2007. i 2008. u hardver, softver i usluge

Sudovi • • • • • •

Ministarstva obrazovanja • • • • • • •

Broj škola, učenika, nastavnika i računara Broj škola sa računarskom laboratorijom Broj škola sa LAN-om Broj škola sa pristupom Internetu Broj škola sa web stranicom Pristup Internetu (ISDN, dial-up, ADSL, ostalo) Investicije u razvoj i korištenje IKT u KM i % u hardver, softver i usluge

Univerziteti i fakulteti • • • • • • • • •

Broj studenata, profesora i računara Broj fakulteta (za univerzitete) Uvezanost računara u LAN Postojanje računarske laboratorije e-mail adrese profesora (postojanje) Web stranica (postojanje) Pristup Internetu (ISDN, dial-up, ADSL, ostalo) Investicije u razvoj i korištenje IKT u KM i % u 2007. i 2008. u hardver, softver i usluge Postojanje posebnog softvera za učenje na daljinu

Osnovne i srednje škole • • • • • • • • • •

Broj učenika, nastavnika i računara Postojanje računarske laboratorije Uvezanost računara u LAN e-mail adrese nastavnika (postojanje) Broj računara dostupnih učenicima Broj nastavnog osoblja sa certificiranim IT vještinama Web stranica (postojanje) Pristup Internetu (ISDN, dial-up, ADSL, ostalo) Investicije u razvoj i korištenje IKT u KM i % u 2007. i 2008. u hardver, softver i usluge Postojanje posebnog softvera za učenje na daljinu

Telekom operateri • • • • • • • • •

Broj telefonskih pretplatnika/1.000 stanovnika Broj mobilnih pretplatnika/1.000 stanovnika Broj telefonskih govornica/1.000 stanovnika Broj registrovanih ISP Broj korisnika Interneta (ISDN, dial-up, ADSL) Ukupan raspoloživi kapacitet međunarodnog pristupa Internetu u MB/s Cijena priključka fiksnog telefona za fizička lica Cijena priključka fiksnog telefona za pravna lica Cijena mjesečne pretplate za fizička lica

• • • • •

Cijena mjesečne pretplate za pravna lica Cijena 1 minute poziva za post i pre-paid korisnike (peak i off-peak) Cijena start paketa za post i pre-paid mobilne korisnike Cijena mjesečne pretplate za post-paid korisnike Struktura komunikacije prosječnog korisnika mobilne mreže mjesečno u % (u svojoj mreži, fiksna, druge mreže)

Internet servis provajderi •

Broj korisnika Interneta prema vrsti konekcije (ISDN, dial-up, ADSL, bežični, kablovski, ostalo)

Preduzeća za IT • • • • • • • • •

Ukupan finansijski prihod u 2007. (manje od 500.000 KM, 500.000-1,5 mil. KM, 1,5-5 mil. KM, više od 5 mil. KM) Primarna djelatnost preduzeća (hardver, softver, ISP) Struktura klijenata u % (fizička lica, banke, međunarodne organizacije, institucije vlasti i preduzeća u državnom vlasništvu, druga pravna lica) Struktura zaposlenih u % (ukupan broj, broj koji radi na razvoju softvera, broj koji radi na hardveru, mreži i sistemskom softveru, muškarci/žene) Broj prodatih računara (servera, laptopa, desktopa) Broj pojedinaca i preduzeća koja koriste vaš aplikativni softver Broj vlastitih softverskih proizvoda Broj korisnika ISP, ako se ova usluga nudi Zadovoljstvo svojim provajderom (da, ne)

Općine • • • • • •

• •

Ukupan budžet za 2008. i predviđeni budžet za 2009. godinu Postojanje knjiga rođenih, vjenčanih, državljanstava, zemljišnih knjiga, evidencije korisnika socijalnih naknada

Domaćinstva • • • • • • • • •

Ukupan broj ljudi u vašem domaćinstvu Posjedovanje PC-a kod kuće Broj članova domaćinstva koji koriste PC kod kuće Postojanje Internet konekcije kod kuće Broj članova domaćinstva koji koriste Internet kod kuće Pristup Internetu (ISDN, dial-up, ADSL, ostalo) Zadovoljstvo Internet konekcijom Broj članova domaćinstva koji koriste računar sa druge lokacije (posao, škola, Internet klub itd.) Broj članova domaćinstva koji koriste e-mail

5.1.2 Prikupljanje podataka Tim od tri konsultanta (dva niža i jedan viši) bio je uključen u prikupljanje podataka koji su odvojeni po sektorima. Odatle su upitnici i pripremljeni da bi odrazili stanje u određenim sektorima. Tim je kontaktirao većinu institucija putem e-maila i faksa, a većina odgovora je dostavljena na isti način. Upitnici su sačinjeni tako da je za popunjavanje bilo potrebno malo vremena. Upitnici, uz koje je išao propratni dopis, poslani su krajem septembra 2008. i u aprilu 2010. godine. Dvije nezavisne ankete obavilo je preduzeće Prism Research u saradnji sa i pod vođstvom UNDP-a koji je i sačinio upitnike. Ankete su bile usmjerene na: 1) domaćinstva u BiH u vezi sa penetracijom informacionih tehnologija, i 2) općine BiH, kao dio studije za institucije vlasti. Ukupno je kontaktiran 161 organ vlasti na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou, a 82 su dostavila odgovor. Što se tiče sudova, 70 državnih, entitetskih, kantonalnih i općinskih sudova je kontaktirano, od kojih je njih 49 odgovorilo na naše upitnike. Kontaktirano je 6 univerziteta, odgovor su dostavila 3, a 25 fakulteta je dobilo naše upitnike, pri čemu je njih 14 dostavilo svoje odgovore. Ministarstvo prosvjete i kulture RS i pet kantonalnih ministarstava obrazovanja su dostavili odgovore dok je, pored toga, većina osnovnih i srednjih škola u BiH kontaktirana pojedinačno, ali stopa odgovora je bila loša. Kao što je već navedeno, pored svega ovoga, Prism Research je kontaktirao ukupno 1.000 domaćinstava širom BiH i 114 općina iz oba entiteta i Brčko Distrikta.