Franjo Rade Grabar PJESME

FRANJO RADE GRABAR

PJESME

Franjo Rade Grabar ro|en je 13. listopada 1925. godine u selu Luke`i na Grobin{tini. Osnovnu {kolu je poha|ao u Ratuljima. U Jelenju je bio ministrant Msgr.

Sironi}u i vele~asnom Bla`evi}u.

Gimnaziju je po~eo poha|ati na Su{aku 1936. godine. Svaki je dan pje{a~io iz Luke`i u {kolu i vra}ao se. Godine 1941. upisuje se u sjemeni{te u Travniku. 1943. vra}a se u su{a~ku Gimnaziju. Ubijen je hicima u le|a, 18. srpnja 1944. godine kada je i{ao na polaganje mature.

Pokopan je 19. srpnja na trsatskom groblju. Grob su mu 1945. godine, nakon {to su okupirali Su{ak, uni{tili antifa{isti (= ~etnici, partizani, komunisti) Grabar je volio pisati pjesme. Dok je bio u sjemeni{tu u Travniku, mnogi su ga sjemeni{tarci po~eli opona{ati u pisanju pjesama. Do danas su ostale sa~uvane 43 pjesme i tri prozna sastava koji su u ovoj knji`ici. To nam omogu}uje da bolje shvatimo kakva je osobnost bio Franjo Rade Grabar. Osim pjesama, Grabar je pisao i dnevnik. Nadamo se da }e i dnevnik biti objavljen.

ISBN 953-96204-7-3

Franjo - Rade Grabar

PJESME

Su{ak, srpnja 2008.

Franjo Rade Grabar

PJESME

Nakladnik Dr. Du{ko Wölfl Urednik izdanja Dr. Du{ko Wölfl

ISBN 953-96204-7-3

KNJIGA JE PROTOTIP DRUGOG IZDANJA s dodatkom:

Sjeæanja Katice Viliæ roð. Grabar

Knjigu posve}ujemo svim ubijenim hrvatskim domoljubima

KAZALO KAKO JE NASTALA OVA KNJIGA .........................................................9 ZIMSKO JUTRO U CRKVI ......................................................................14 POPODNE U CRKVI .................................................................................16 CRKVA U SUTONU ..................................................................................18 SVETA ISPOVJED .....................................................................................20 SVETA PRIÈESTVJERNIKA ..................................................................22 MOJ ŽIVOT JE PJESMA...........................................................................23 KAD JE SUTON PAO ................................................................................24 PONOR .........................................................................................................26 MOLITVA KRISTU PRIJE ODLASKA NA PUT ..................................28 U SUTON NA ŽALU..................................................................................29 MOJ DOM JE TAMO DALEKO ..............................................................31 NEBESKOJ MAJCI.....................................................................................33 GRADIÆ MIRUJE POD MJESEÈEVIM PLAŠTEM ..........................35 SADA JE MIR U MOJOJ DUŠI (iza ispovijedi) ...............................................................................................37 NA MOJ ŠESNAESTI ROÐENDAN (13.X.1941.) ...................................................................................................39 KAD ÆU TE MORE JOŠ JEDNOMUGLEDATI...................................41 OÈEVO PISMO...........................................................................................42 DAN MRTVIH (02.XI.) ..........................................................................................................44 I ÈESTO MI JE TEŠKO.... .........................................................................46 PISMO S OBALA MORSKIH ...................................................................47 PLAÈUÆI U PROŠLOST GLEDAM........................................................49 I TUŽNA MI JE TAD STIGLA VIJEST (pokojnom prijatelju Vladi) .........................................................................51

NEKA BUDE KRALJEVSTVO TVOJE !................................................53 DOÐI..............................................................................................................55 DUŠA UVIJEK POLETNA I MLADA (mom dragom ocu) .......................................................................................56 OÈEKIVANJE NA ŽALU .........................................................................58 SAGRADIT ÆU TI HRAM ........................................................................60 BOŽIÆNA PJESMA IZBJEGLICE...........................................................62 MOTRIO SAM SNIJEŽNE KRISTALE ..................................................64 KAD SU OCVIJETALE RUŽE.................................................................65 JA NE POZNAM SREÆE...........................................................................67 STAJAO SAM NA ŽALU...........................................................................68 O HOSTIJO BIJELA...................................................................................69 KAD JE SUTON PAO ................................................................................71 SNIJEG PLAÈE!..........................................................................................73 MEÐU NAMA TE VEÆ DUGO NEMA (mojoj pokojnoj baki) ...................................................................................74 ŽIVOT JE BORBA (dragom bratuèedu Pepiæu) .........................................................................76 SJEÆAM TE SE JOŠ IZ RANOG DJETINJSTVA (mojoj miloj majci)........................................................................................78 ÈESTO SJEÐASMO PRED KUÆOM U HLADU (dobroj sestri) ................................................................................................80 PISMO NEPOZNATE DJEVOJKE MLADOM PJESNIKU.................82 MLADI PJESNIK PIŠE NEPOZNATOJ DJEVOJCI.............................84 NOÆNA VIZIJA ..........................................................................................86 VJEÈNOST...................................................................................................88 RUŽE ............................................................................................................90 ISUS U TABERNAKULU .........................................................................92 PATNIÈKOJ DOMOVINI .........................................................................94 POSLJEDNJA PJESMA .............................................................................96 POGOVOR...................................................................................................99 DODATAK DRUGOM IZDANJU.........................................................117 DODATAK DRUGOM IZDANJU.........................................................118 SJEÆANJA KATARINE VILIÆ ROÐ. GRABAR, SESTRE FRANJE RADE GRABARA ..................................................119

SJEÆANJA KATARINE VILIÆ ROÐ. GRABAR, SESTRE FRANJE RADE GRABARA I................................................121 IN MEMORIAM RADI GRABARU......................................................133 FRANJO GRABAR – RADE IN MEMORIAM NAKON PEDESETJEDNE GODINE ....................134 PISMO MARKA SINOVÈIÆA ................................................................137 PISMO MARKA SINOVÈIÆA ................................................................138 SJEÆANJA KATARINE VILIÆ ROÐ. GRABAR, SESTRE FRANJE RADE GRABARA II. .............................................140

KAKO JE NASTALA OVA KNJIGA Devedesetih bio sam imenovan za ovlaštenog istražitelja Saborske komisije za ratne i poratne žrtve za podruèje Rijeke i okolice.

Veæ sam od ranije poznavao vlè. Antona Sironiæa koji je bio župnik u Dragi. Bio je i gimnazijski kolega moga oca.

Poslije Drage bio je župnik na Trsatu i glavni urednik lista (bakarska) ZVONA. Kada sam mu spomenuo da radim za Svibenovu komisiju odmah mi je spomenuo Radu Grabarai rekao da poznaje njegovu sestru Katicu. Upravo u tro vrijeme je Katica Viliæ roð. Grabar prebjegla u Zagreb sa svojom obitelji iz Banja Luke u kojoj je živjela sve godine nakon rata.

Odmah sam stupio u vezu s gðom Katicom i op nje sam dobio rukopise pjesama koje je njezin brat pisao kao sjemeništarac i kasnije gimnazijalac.

Dok sa m radio na obradi sluèaja Grabar javili su mi se i neki ljudi koji su ga poznavali i s njime suraðivali. Od njih sam dobio daljnje informacije o Franji Radi Grabaru.

Na prvom je mjestu meni veæ od prije poznati g. Ivan Šuflaj.

Zatim se javio g. Kazimir Kataliniæ koji je živio u Argentini.

Javio se i Marko Sinovèiæ, službenik u policiji na Sušaku od 1943. do 1945. godine koji je živio u izgnanstvu u Argenitini. Njegovo pismo objavljeno je i izvješæu sušaèke gimnazije 1997. godine. U izvješæu godinu prije 1996. napisao sam na èakavici in memoriam Radi Grabaru. Jedan primjerak je 9

Marku Sinovèiæu dao Kazimir Kataliniæ. Pismo Marka Sinovèiæa prenosim cijelo na kraju knjige.

Telefonom mi se javio pater Salazije Mijo Škrinjar. On se vratio iz progonstva u Južnoj Americi. Bio je franjevac u svetištu Majke Božje trsatske. Redovito je dolazio na komemoracije i prièao mi o Grabaru sve do svoje smrti u ljetu 2003. godine. Patere Salezije Škrinjar mi je prièao i o ubijanju teških, nepokretnih njemaèkih vojnika u katakombama pokraj trsatske crkve. Gledao je svojim oèima kako partizani 24. travnja 1946. godine hicem u glavu ubijaju dvadesetak ranjenika. U blagovaonici samostana ubili su dva lakše ranjena njemaèka vojnika koji su im se predali. Pokazao mi je tragove što su ispaljeni metci izdubili na podu prostorije. O tome je i pisao u Glasniku gospe trsatske.

Nazvala me gða Zdenka Borèiæ iz Zagreba. Ukratko mi je isprièala o patnjama zbog maltretiranja od strane komunistièkih vlasti.

Nazvao me g. Miro Šandor iz Zagreba gdje došao iz progonstva živjeti u dom za starije osobe. Predstavio se kao “stari ustaša”.

Upoznao sam i gospodina Mlinariæa koji je sa Grabarom bio u sjemeništu u Travniku. On mi je isprièao da je Rade bio vrlo popularan kao pjesnik u sjemeništu, pa su ga svi poèeli oponašati i pisati pjesme po uzoru na njega.

Od prije sam poznavao obitelj Lužavec koja je bila dobra s obitelji Grabar. I od njih sam slušao o Radi i njegovoj obitelji.

Gða Olga Lužavec nosila je veo Katici Grabar na njenom vjenèanju.

Sva ova poznanstva su mi omoguæila da o Radi Grabaru prikupim mnogo informacija.

Nevjerojatna sluèajnost se dogodila kada sam upoznao g.

Alda Juretiæa kojem je Grabar bio krsni kum 1943. Njega sam upoznao nakon što je prvo izdanje Pjesama veæ bilo objavljeno.

Godine 2005. u proljeæe, sreo sam dva èovjeka koji su snimali u Ponikvama. Razgovarali smo o prirodnim fenomenima, 10

fotografiranju i snimanju tih fenomena. Prièao sam im o mojim leptirima i dao im posjetnicu na kojoj je adresa meðumrežnih stranica na kojim objavljujem svoje radove. Nedugo iza toga nazvao me jedan o te dvojice, predstavio se kao Aldo Juretiæ i rekao, da mu je sluèajno došla u ruke knjiga pjesama Rade Grabara. Dobio ju je od g. Mlinariæa. Rekao mi je da mu je Rade bio krsni kum 1943. godine. Tri mjeseca kasnije pozvao sam ga na komemoraciju gdje je upoznao Katicu Viliæ, sestru Rade Grabara. Ona mu je kasnije poslala fotografije na kojima su Rade i njegov pokojni otac.

Na stubama pred zgradom gimnazije se redovito, svake godine 18. srpnja na godišnjicu Grabarova ubojstva održi komemoracija na kojoj su prisutni nekolicina – rodbine, poznatih i zainteresiranih.

Kad se proèulo da se sluèaj Grabar obraðuje javili su se i neki “s druge strane”. U novinama, poglavito Novome Listu su se oglasili Sonja Grubiša i Petar Strèiæ. Nastojali su Radu Grabara prikazati u najgorem svjetlu. Petar Strèiæ je i mene napao zbog toga što istražujem sluèaj Grabar. Nisam našao za shodno da odgovaram na njegovo pisanje, ali mu je vrlo oštro odgovorio neki grobnièan, èiji je èlanak za divno èudo Novi list i objavio.

Umjesto da se natežem s kojekakvim likovima po novinama ja sam si dao truda prikupiti što je moguæe više informacija o sluèaju Grabar.

Istražujuæi strijeljanja zarobljenih njemaèkih vojnika i njihove masovne grobnice kod Sv. Križa na iznad Vežice dobio sam od jednog starog Podvežièana vrlo zanimljivu informaciju o Grabarovom ubojici Davoru Rit. Èovjek mi je isprièao da je bio osobno prisutan kad je Rit izbaèen iz jedne birtije na Trsatu (vlasnik Felker), jer mu vlasnik nije dozvolio da bude u njoj smatrajuæi da je krivac za neke odmazde koje su Nijemci proveli zbog ubojstava koje je Rit poduzeo i obavio po vlastitom nahoðenju, “na svoju ruku”, unatoè zabrani iz “šume”. Bilo mi je i od prije poznato da zbivanja tijekom drugoga svjetskoga rata na ovom podruèju nisu bila onakva 11

kako su ih pobjednici nastojali prikazati. Istražujuæi sluèaj Grabar došao sam apsolutno do potvrde onoga što sam i prije èuo od nekih ljudi. Kasnije se to dopunilo sa novim podacima o zloèinima što su ih radile partizanske jedinice ubijajuæi zarobljenike i teške, nepokretne ranjenike ali i one koji su im se htjeli pridružiti. O tome je pisano od strane franjevca Salezija Škrinjara i tekst je javno objavljen. Za divno èudo državno odvjetništvo ne poduzima ništa. Iako takovi zloèini ne bi smjeli zastarijevati. Tako su i komunistièki i partizanski (po) ratni zloèinci uglavnom pomrli a da nikada nisu odgovarali za svoja zlodjela.

Od prikupljenih materijala napravio sam opširan izvještaj koji sam poslao u centralu ali nikad nisam dobio nikakva odgovora. U meðuvremenu je oformljen u županiji i ured komisije. Osoba koja se sama proglasila ubojicom Rade Grabara bila je još živa – Josip Blaževiæ zvani Djili. Za njega mije rekao moj pokojni prijatelj i suradnik Eugen Šmit.

Svibenovu komisiju su kasnije ugasili oni kojima nikako nije odgovaralo da se rasvijetle zloèini što su ih partizani i komunisti radili za vrijeme rata i poslije rata. A takovih je bilo i ima ih i danas svim moguæim raznim politièkim strankama.

12

PJESME Franje Rade Grabara

ZIMSKO JUTRO U CRKVI Jednog lijepog zimskog jutra, Kad su sjale zvijezde zlate, I{ao sam pohoditi crkvu Bo`ju I oltare njene drage.

Zemlja je bila zamrznuta, Led puca{e pod nogama mojim mladim, Jer je ve}e do{la zima sa no}ima svojim hladnim.

I meni je bogme bilo dosta zima, Ali ovo utjeha mi bila, Da u svijetu bijednika jo{te ve}ih ima.

I crkva je obasjana Mjese~inom bila, U klupama su sjedili, Starci, mu`evi i `ene Krista Boga djeca mila.

Kada sam pako pogledao prema velikom oltaru, Na kojemu se sveta misa slu`i, Ja pomislih da se sada Krist Bog ~ovjek s nama grje{nicima dru`i.

14

Pod misom su starci i `ene Molili radosnu krunicu, A mla|i su pjevali i zazivali Mariju nebesku Kraljicu.

A kad su pod misom Primili Krista ljudi i `ene, Osjetih da od tada za Njim Moja du{a ~ezne, `udi i vene.

Luke`i, 1941.

15

POPODNE U CRKVI Jednog poslije podna, Odoh do na{e male `upne crkve Da u njoj boravim barem neke Slatke i radosne ~ase.

I do|em u crkvu.

U njoj nikog nema, Skoro sve je pusto, Samo vje~no svijetlo Zatitra na gusto, I klekoh u crkvi pred velikim oltarom, Da milost izmolim Pred Kristom svojim Bogom, Svemirskim vladarom.

I tada sam Njemu Ispri~ao sve svoje jade. ^uh kako mi je reko’:

16

Sinko sve }e dobro biti, Samo imaj nadu.

I tad mi bi lak{e.

Jo{ dugo sam osto kod svetog oltara, Da se molim i da promatram Svijetli lik Krista nebeskog vladara.

I obe}ao sam Kristu, Da }u Ga uvijek ljubit, I kroz ~itav svoj `ivot, Da }u mu vjerno slu`it.

Luke`i, 1941.

17

CRKVA U SUTONU Kad je sunce iza brijega palo, Ja sam do{‘o u crkvicu uto~i{te svoje malo, Da se Bogu svome, Za narod svoj molim, Da ga ljubit mogu, da ga `arko volim.

U crkvici dragoj, svakuda je tama, Samo pred Svetohrani{tem gori Svije}ica mala, A po zidovima ko sablasti neke Stoje tamom obavite freske.

Al eno na oltaru svjetluca Slika predrage Gospe, A smije{ak na Njenim usnama Nadu u srcu mi ospe.

A tamo podalje na slici, Asi{ki svetac kle~i i Kristu se moli, Da blagoslov svoj po{alje Na one ljude doli.

18

A do one male lijepe slike, Stoji ispovjedaonica tiha, Koja je Kristovom zapovje|u postala, Uto~i{te nas zemnih grje{nika.

I po{ao sam dalje kroz crkvicu malu, A pod svodom crkve ugledah Svijetle}e Kristovo lice, Kako ozbiljno u me gleda, Zovu}i k sebi sve nas grje{nike.

I motrio sam dugo bo`ansko lice Krista, {to je izgledalo kao biser kad u no}i blista.

Al najednom mi se pri~ini kao da re~e : “ Dijete, za slugu svog te odabrah ovo ve~e.�

I kad se prenuh bio sam vani, Ne gledah vi{e Krista, Nego kako na plavom nebu Krvav se mjesec blista.

Luke`i, 1941.

19

SVETA ISPOVJED Kada mi na du{i {to te{ko je bilo, Ja sam TebeBo`e Za milost molio.

I po{o sam do Bo`jeg sve}enika, A na{eg ljudskog ispovjednika.

Njemu sam rekao Sve jade moje, [to ti{te mi du{u Od svanu}a zore.

I on mi je dao Naputke svete, Kako da odbijem Napasti klete.

A kad mi re~e: Opra{taju ti se grijesi tvoji, Moja jadna du{a posta Njegova, I vra`je se zlobe vi{e ne boji.

20

A kad sam se ispred njega digao, Molio sam Gospoda Boga, Da blagoslov Njegov Ostane na meni Do konca `ivota moga.

Luke`i, 1941.

21

SVETA PRIÈEST VJERNIKA Kle~ao sam u klupi, Prate}i svetu misu, Mole}i se vru}e za svoje, Preporu~uju}i ih Isusu Kristu.

I kad sam ~uo da zvonce zove Vjernike k stolu svetom Tvom O~e, Moja se du{a u nebesa vinu, I moje misli gore polete.

A kad sve}enik Preda mnom stane i tiho re~e: “Se Jaganjac se vzeme grehe” Otvorih Ti du{u, primih Te u srce, I rekoh: “Odsad sam Tvoj o Bo`e, o O~e!”

Luke`i, 1941.

22

MOJ ŽIVOT JE PJESMA Moj `ivot je pjesma Koja sad vi{e sad manje se ~uje, I ~iji se akordi U svijetu sanja gube.

I koji zvu~ak njezin, Za|e u plave visine, Da se ve} nikad ne vrati U ove jadne nizine.

On tamo boravi i sanja, O dra`esti i ljepoti, A drugi se ovdje nada, Jedinoj i vje~noj dobroti.

A akordi se razlije`u Kroz nebeske visine, I `elio bi da se nikad Ne vrate u ove jadne nizine.

23

KAD JE SUTON PAO Suton je na zemlju pao, U prirodi sve po~inje da spava, Ja u kapelici kle~im mole} se Kristu, Pred ~ijim oltarom vje~no svijetlo drh}e, poigrava.

Mir je. U svetoj ti{ini ne ~ujem ni{ta, Pla{t tame sve polako zastire, A ova sveta ti{ina sli~i mi onoj, Kad je an|eo kraj Betlehema probudio pastire.

Za ovakve svete ti{ine, Rodio se na zemlji Krist moj svemogi Bog. A sada mnogo vijekova zatim, vra}a se moja ispa}ena du{a, Da slijedi Njega Oca i Gospodara svog.

Sada se za Krista ra|a du{a, Koja je za svijet `ivjela mnoga ljeta, Ona odbacuje u`ivanja svijeta, Nikad vi{e ne}e slu{at njegovih savjeta.

24

Sada pak ponavljam rije~i, Koje je negda za Te reko sluga Tvoj, Bo`e: Da, jedino slu`e}i Tebi, Ljudska du{a svoj mir na}i mo`e!

I te su rije~i za me tako va`ne, Pa mi na usnama u svaki suton lebde, Dok pred oltarom kle~im, A dok moje o~i u svetohrani{te glede.

25

PONOR Nad njim cvije}e raste, Sve okolo pokrito je travom, Al’ tek kad blizu njega staste Smrt vam je sigurna ko na cesti mravom.

I znaju}i da opasan je, Po `ivot svih nas ljudi, Pribli`iti se ja njemu htjedoh, Pa kad se toga sjetim, miaso oko njeg mi bludi.

Do|oh do njegova ruba, Gledaju} kako svoje `drijelo prema nebu ka`e, Al’ najednom me neka sila jaka, gruba Uhvati za ruku govore}: “@ivjetit je dra`e.”

I ne poku{ah se misli otet, Da `ivot svoj svr{im u dubini, Da po zapovijedi budem od Boga proklet U svoj njenoj punini.

26

A kada do|oh na sigurnu zemlju, I pod sobom osjetih ~vrsto tlo, Pomislih ne}u li imat ovdje misiju velju, Za svoje dobro a ne za zlo.

I pogledah, da vidim tko bje, [to od sigurne me spasio smrti, Al ne vidjeh ga jer nesta sve, Pa se zemlja i dalje oko sunca vrti.

Njega nema.

Odletio je daleko u visine, A za njim i moja misao gdje nema Ove jadne nizine.

27

MOLITVA KRISTU PRIJE ODLASKA NA PUT Danas kad odlazim Kriste Na dalek, dalek put Daj da mi k Tebipolete misli ~iste Od `ivota ovog {to je tako krut. ^uvaj me danas od svake zlobe, U kojoj skoro ~itav pliva svijet, O daj mi Kriste jakosti prave, Da svakog ~asa budem za Tebe spreman mrijet.

Daj da mnogo puta pro`ivim ~asove krasne, Da mi se du{a uzdigne k Tebi, Kad zaboravim na pusta u`ivanja {to mi ih pru`a svijet, Koji ~esto ku{a osvojiti za sebe moga srca klijet.

Daj da za Tebe `ivim, Ti budi mi put, Ne}u nikad ni osjetit, Da je `ivotponekad i krut.

Z. 14.rujna 1941.

28

U SUTON NA ŽALU Spu{ta se tihi mrak na zemlju, Sav grad ve} pliva u moru svijetla, A ja sam stojim ovdje na `alu, Slu{aju} pjesmu {to je donose ovamo Struje toplog maestrala vjetra.

Pjesma dolazi tamo sa pu~ine, Gdje neka la|a re`e morske vale, A ~ini mi se da pjesma, svojim rije~ima slavi Sve, za slobodu mora pale...

Jest. Pjesma slavi sve one junake, {to pado{e u borbi protiv dvoglavoga lava, Al’ i me|u nama premda neznanim,a Jo{ uvijek `ivi juna~ka im slava.

Borili su se oni ovdje, Uzdu` i poprijeko velikog ovog morskog polja, Jer znali su ako o~uvaju more, Da }e njihovu djecu ~ekati sre}a bolja.

29

I prevarili se nisu, Jer se evo primi~e vrijeme, Kada }e dozrijeti Njihove borbe sjeme.

Travnik, 25. rujna 1941.

30

MOJ DOM JE TAMO DALEKO Moj dom je tamo daleko, Gdje uve~e more obale cjeliva, Moji svi `ivu ondje, Gdje se bistri poto~i} u more sliva.

Svi oni su daleko, Daleko od ovoga kraja, A ja daleko od njih `ivim ovdje i sje}am ih se, Jer misle}i na njih `ivotna staza biva mi sla|a.

Ja ~esto ovdje u duhu, Gledam rodnog kraja more, `al i polja, [to obra{tena su bujnom travom, I molim Krista svoga Boga, Da sve moje s njima i ostale, U zarobljenom kraju ~im prije Sna|e sudba bolja.

Oni su tamo daleko, U vlasti onog {to vjek ga `arom du{e mrzi{e svoje.

Ja pak ovdje `ivim samo, Da jednom kao sve}enik s njima

31

Do~ekam dane bolje.

O, kada }e sti}i ~as, Da zavr{i ropstvo vas, [to zemlju tu ko o~i ljubiste svoje, Ah kada }e do}i ~as, Da bez zapreke na rodno tlo Stupi nesretno bi}e moje.

Dal }e taj ~as uskoro do}i, Ili je sretnik daleko, daleko, Zar `ivot moj nije ni{ta drugo, Nego potok sre}e, {to jednom je dolom teko’, A sada mu skrenu{e korito kroz brdo drugo, Jest, moj `ivot je potok, Komu je pregra|en put pa ne mo`e te}i kroz gore, A njegovi valovi pjevaju o rodnom kraju pjesmu Od ve~eri do rane zore.

Travnik, 7. listopada 1941.

32

NEBESKOJ MAJCI Kada se duga nadvije nad brijeg, Svima navije{ta iza ki{a lijepe dane, A nas Majko u opasnostima Tvoje oko prati, Ti nas nikad ne ostavlja{ same.

Kao {to se ~ovjeku vide} dugu nakon ki{nih dana, U srcu za suncem javi te`nja, I u mojoj du{i nebeska Majko, kad pogledam na Tvoj kip i sliku, Raste za Tvojom ljubavlju ~e`nja.

Ljubav spram Tebe nebeska Majko, Kao vulkanska lava je `arka, I bez Tebe moj `ivot je Bjesnim valovima prepu{tena barka.

Daj da Te slavim Majko, U buri i oluji `ivota, Ne pusti da me ta oluja, Po odurnim zakucima svijeta mota.

33

A ti me pak Majko uvijeke vodi, Ja ~itav Tebi dajem `ivot svoj.

Po Tvojoj zapovijedi nek la|a mog `ivota brodi, Ti budi Majko kormilar moj.

Travnik, 10. listopada 1941.

34

GRADIÆ MIRUJE POD MJESEÈEVIM PLAŠTEM Na prozoru stojim gledaju} gradi}, Na kojeg mjesec prosipa svoje svijetle zrake, Na prozoru stojim slu{aju}i pjesmu, [to dolazi onamo od vojni~ke barake.

Nad gradom u kojem neko} kr{}ani trpi{e mnogo, Mjesec rasprostire zrake, U njemu negda stolova{e vezir, U njem je mnogi kr{}anin dobio na le|ima od bi~a trake.

Ali ta progonstva su pro{la, Sve to polagano u zaborav pada, U njemu ponosna lijepa crkvica stoji, A glas njenih zvona zove na molitvu stara i mlada.

Na pro{la te tek vremena, Sje}aju minareti sivi, I gledaju}i ih dulje postane ti te{ko, Uspomena na tu`nu pro{lost u du{i ti o`ivi.

35

Ali i njih nestat’ mora poslije il prije, Na njihovu se mjestu tad pobjedni~ka zastava Krista vije, Jer mora u svakoj du{i i ku}i, Kristovo svijetlo jednom da sije.

Travnik, 10. listopada 1941.

36

SADA JE MIR U MOJOJ DUĹ I (iza ispovijedi) Mir... Mir... Mir... }udnovat sad mir u mojoj du{i vlada, [to Ti si ga unesao Kriste.

Moja du{a pod grije{nim jarmom vi{e ne strada, Sad iz nje lete Tebi O~e misli, {to su uvijek, ko snijeg bijele... ~iste.

Mir... mir... mir...

Sve mirno je sada.

Ni{ta, kao prije ne bu~i u du{i, U meni se sve, a da i ne znam, [to na burnu me sje}alo pro{lost, Polagano razvaljuje i ru{i.

Sve sada u meni novim na~inom `ivi, Sad vi{e nema okretanja, [to je ~esto, ~as desno, ~as lijevo bilo.

U du{i je sada samo mir, [to donosi sre}u iza patnja i stradanja.

37

Sad prema Tebi, lete moje misli, Ti si sad Kriste putokaz moj .

Najsretniji }u biti onda, Kada postanem sve}enik Tvoj.

A sada daj da ostane U mojoj du{i zlatni mir, I neka me po milosti Tvojoj ne zahvati Ovoga svijeta grije{ni vir.

Travnik, 15. listopada 1941.

38

NA MOJ Ĺ ESNAESTI ROĂ?ENDAN (13.X.1941.)

Danas je ve} pro{lo {esnaest ljeta, [to Gospod je dao da na zemlju do|em.

Danas je ve} pro{lo {esnaest ljeta, Kojih doga|aje, svakog dana u svojim mislima pro|em. [esnaest je ljeta pro{lo, U kojima spoznah svijeta zlo i mane, I jedne ljetne ve~eri, mole}i se u polju , pred raspelom odlu~ih, Da daleko od svijeta pro`ivljujem dane.

Do tada je ~amac mog `ivota plovio, Po stazama, {to kad kad bijahu i kliske.

A od sada }e ploviti pu~inama milosti Tvoje o Bo`e, Koje su du{i, kad uzda se u Tebe, tako drage i bliske.

39

Pu~inom }e ploviti moj ~amac, Na kojoj se bijesni valovi svijeta pjene, Pomo}u Tvojom ja }u ih prebroditi.

Sve {to me tada sjeti na tu`nu pro{lost, Biti }e samo, jo{ tu`nije sjene.

Sve }e to biti sjene, ali ne i one, Pomo}u Tvojom moraju nestati, Ja, od sada Gospode, koji sve ljubi{, Moram drugi ~ovjek postati.

Ti na `ivotnoj me ravnaj stazi, Ne daj da noga moja zabranjenim putem gazi, A ako se slu~ajno primakne stazi {to bi bila skliska, Tvoja pomo}, Svevi{nji neka mi bude bliska.

Travnik, 16. listopada 1941.

40

KAD ÆU TE MORE JOŠ JEDNOMUGLEDATI Napustio sam te o moje krasno sinje more, Bez da ti ka`em “ Zbogom ”., Oti{ao sam daleko od tebe, gdje strme se di`u gore Pa sada jako tugujem za tobom. O divno more !

Uvijek sam rado bio na tvom `alu, Gledao tamo daleko, gdje obronci se U~ke ti~u povr{ine tvoje.

Sje|ao sam u la|ici pu{taju}i vesla i sebe nemirnome valu, I lutaju}i pu~inom pro`ivilo je najljep{e ^asove bi}e moje. O more plavo!

Sada boravim u dalekom brdovitom kraju Gdje tek u sutonu do~arati te sebi mogu Da samo ~asak se na|em na `alu i molim Bogu.

Al to se ni{ta ne ispunjava, pa samo mogu Slati pozdrave tebi i svom zavi~aju.

O more drago!

41

OĂˆEVO PISMO Primio sam Tvoje pismo U kojem mi javlja{, sine, da zdrav jesi, To me vrlo veseli i drago mi je; Svakog dana Bogu se molim, da te zlo ne zadesi.

Pi{e{ mi da je {kola, Zapo~ela ovih dana.

Dakle odbaci sve ostalo, {to {kola nije, A u~i uvijek, jer dobar uspjeh bit }e Najve}e veselje za me.

Ti danas si eto Prvi put u `ivotu odijeljen od rodnoga kraja, ( koji je na`alost pod tu|inom ) Daleko si od svojih milih, {to se Bogu Danomice mole za te, i svi te pozdravljaju, A najvi{e tvoja maja.

Dan iza odlaska tvoga Djed je kod nas bio stari, @ao mu je bilo da te ve} kod ku}e nema I ~ini mi se, da osim za Tebe, za ni{ta drugo ne mari.

42

Odsutnost moja i tvoja, Porazno djeluje na tog sitnog starca I ~ini mi se da ja i Ti Ne}emo mo}i vidjeti ga kao mrtvaca. ^udno mi je pri du{i, Kad mi se slike mrtvih ro|aka pred o~ima jave, A to su moja majka, sestra, a i bra}a tvoja, ^ije grobove kriju stabljike zelene trave.

Kod ku}e mama i sestra, Prili~no su zdrave.

Tvoj odlazak im je jo{ u svje`oj uspomeni, I s njime se samo bave.

Za sada ti nemam, sine, Javiti drugo ni{ta.

Nego neka te prati blagoslov Moj i Isusa Krista.

Travnik, 1. studenoga 1941.

43

DAN MRTVIH (02.XI.) Daleko sam od rodnoga kraja, Daleko sam od grobova Va{ih, ro|aci i prijatelj dragi, Al ipak se danas u molitvama sjetih Vas, @ele}i da Vam Gospod udijeli mir i pokoj blagi.

Sje}am se svih vas, [to ljubiste me dok bijah malen, I kad se sjetim da Vas vi{e `ivih nema, Na moje srce se svali te`ak kamen.

Te{ko mi je kada se ovdje, Daleko od kraja u kom po~ivate, Va{ih dragih rije~i sjetim, Ali mi poslije u du{i biva i milo Jer znam da ste po milosti Bo`joj me|u Svima Svetim.

44

I dugo tada mislim na Vas, U kapelici se molim i kle~im, Govore}i : “Smiluj im se Stvoritelju Bo`e Naplati im zemaljski trud, pokojem vje~nim.�

Travnik, 2. studenoga 1941.

45

I ÈESTO MI JE TEŠKO....

Moje o~i ne sjaje vi{e ovim `arom, Kao {to pred kratko vrijeme sja{e.

U mojoj du{i kadkad te{ko i pusto biva, I kadkad mi se ~ini da mi najljep{i ~asovi u zaborav pa{e.

Polako u zaborav padaju, Uspomene na lijepu pro{lost moju, Na koju vi{e ne mislim, Jer predvi|am mo`da tu`nu budu}nost svoju.

Mnogo puta kod knjige sjedim, Ali moje misli daleko od nje lete, Jer mi se ~ini da do svog ideala nikad ne}u do}i, Umrijeti }u prije nego pretvorim kao sve}enik kruh U tijelo Krista u obliku hostije presvete.

I kada o tom mislim te{ko mi pri du{i biva, Tad se u grudma jecaji gu{e, A ja potiho sklopljenih ruku molim : “ Rasvjetli me, pomozi mi Sveti Du{e.”

Travnik, 2. studenoga 1941.

46

PISMO S OBALA MORSKIH* “Razumijem te dragi prijatelju ”, Tako mi duhovnik s obala morskih, u pismu ka`e, “Da te za rodnim krajem jo{ nostalgija mu~i, Al za Krista pretrpiti i to mora{, Jer se ~ovjek u odricanju najbolje u~i."

To }e ti prestati skoro, Jer na izvoru milosti se nalazi{ sada, A nju mora upiti u se Tvoja du{a poletna i mlada.

Ako bude{ ~esto, kad se rodni kraj Pred o~ima tvojim javi, Zatomio tu sliku u du{i, I ako se tad preda{ sasvim Kristu, Kojega u molitvama du{a ti svakog dana slavi, Na}i }e{ na putu kojim se otputi Smirenje, zadovoljstvo; sa~uvat }e{ du{u ~istu.

*

Duhovnik s obala morskih je Msgr. Anton Sironi}.

47

Ipak u du{i nosi, i ne zaboravi na onu sredinu i ljude, [to u mladosti te susretahu ljubavlju svojom.

Moli se za njih, jer milosti im treba, A nju }e dobit skru{enom molitvom tvojom.

Veseo u Gospodu budi, Na borbu se spremaj {to i tebe ~eka, ~esto se moli, ali i znaj, da se za tebe s plavih obala, Di`e Gospodu mojih molitava jeka.

Travnik, studenoga 1941.

48

PLAÈUÆI U PROŠLOST GLEDAM

Svakoga dana u prsima mojim, Gdje srce negda kuca{e jako, Plu}a se su{e, a srce vene, Ja pla~u} jecam:”Bo`e, zar ba{ mora biti tako?”

Ah ne znam, ne znam, pri pomisli takvoj, Te{ko, te{ko mi biva u du{i, I svakog takvog ~asa mi se ~ini, Da se u meni ne{to ru{i.

I stenju}i tada u pro{lost gledam, U kojoj mi je negda veselje bilo sve, Al eto sada i ono skupa sa mnom Polagano, polagano mre.

I tada mla|an na koljena padam, Mole}i Krista da me uzme gore, Da napustim ovu dolinu suza, U kojoj trpljenje po~inje ve} od rane zore.

49

Ah znadem, znadem da se u o~ima mojim, Vi{e ne}e krijesti od radosti zjene, Nego da }u doskora le`ati u grobu, Na kog }e tek u sutone padati ~empresa sjene.

Travnik, 4. studenoga 1941.

50

I TUŽNA MI JE TAD STIGLA VIJEST (pokojnom prijatelju Vladi) Vra}ao sam se iz {kole kad tu`na me stigla vijest, Da Ti si umro prijatelju dragi, Ti s kojim tako ~esto bijah, A na ~ijim se usnama odraziva{e uvijek osmjeh blagi.

Srce se moje pri toj vijesti od boli stisnu, Sve bi}e moje protrnulo ej tada, Ja vjerovat nikako ne mogu, Da zemlju ostavila je Tvoja du{a mlada.

I rekoh sebi: “To istina nije, To mo`da tek je tu`ni bio san, [to u crnoj sanjahja ga no}i, I iz kojeg se probudih kada svanu dan.”

Al’ kad pogledah bolje, Vidjeh da crno, u pismu, slovo pi{e: “Umro je tvoj prijatelj Vlado, Me|u nama ga nema vi{e.”

51

Ah crna vijesti {to me sna}i mora, Kad najsretniji su dani mog `ivota, Zar ne mogu ja jadan nikad biti sretan, Zaboraviv{i pro{le dane tuge, boli i grozota.

Al {to }u jadan nek se vr{i Tvoja, Moj Stvoritelju milostivi Bo`e, Kad jedino u Tebi svako bi}e, Mir i zadovoljstvo, uvijek na}i mora.

Primi pak sada molitve moje, [to pred prijesto Tvoj se viju, Udijeli pokoj prijatelju mome, O Bo`e, miru i uto~i{te sviju.

Travnik, 15. studenoga 1941.

52

NEKA BUDE KRALJEVSTVO TVOJE !

Isuse mili {to svakog dana, Me|u nas gre{ne salazi{ ljude, Rasplamti srca na{a `arom ljubavi svoje, Da po svem svijetu Tvoje kraljevstvo bude.

Da bude kraljevstvo Tvoje, Koje jo{ mnogima poznato nije, Daj da Te svi spoznaju i ljube, Da svako srce za Tebe bije.

Unesi mir i kraljevstvo svoje na sela, Gdje se seljaci trude i mu~e, Daj da Te jo{ bolje spoznaju zato, Da ih pokvarenost grada od Tebe ne odvu~e.

Sa|i u predgra|a grada, Gdje gradska sirotinja `ivi, Gdje mnogi i ne znaju za Tebe, A tome nisu, oni, bijedni krivi.

53

Unesi tamo kraljevstvo Tvoje, Da Te spoznaju u svojoj bijedi, Da vide kako si dobar, I da mir Tvoj vi{e od novca i u`ivanja vrijedi.

Daj da kraljevstvo Tvoje, I u srcima divljaka, {to u pra{umama `ive, bude, Da zaborave idole i kumire svoje, A za Tobom da svom du{om `ude.

Unesi mir svoj svuda, Jer njega bez Tebe nigdje nije, Daj da Te svi spoznaju i ljube, Da svako srce za Tebe bije.

Travnik, 24. studenoga 1941.

54

DOÐI Otvorena srca Te ~ekam, Svemogu}i moj Stvoritelju Bo`e, Da donese{ mir mojoj du{i, Koja bez Tebe `ivjeti ne mo`e.

U klupi kle~im, O~ekuju} moj Stvoritelju Tebe, Za uzvrat Ti ni{ta drugo ne mogu dati, Nego Ti poklanjam samoga sebe.

I eno ve} sve}enik u ruci svojoj presveto Tvoje Tijelo dr`i, [to doskora }e ga za hranu mi dati.

Od strahopo~itanja i radosti ne znam [to bih reko, nego: “Dobrostiv si Bo`e kad mene crva za slugu svog dostoji{ se zvati.”

I kada si mi u du{u sa{o’, Napunio si je vedrinom i mirom, Kojeg u svijetu nikad nisam na{o’, Jer nezadovoljstvo daje za pla}u svojim sinom.

Travnik, 12. prosinca 1941.

55

DUĹ A UVIJEK POLETNA I MLADA (mom dragom ocu) Ponosna ~ela Ti stupa{, Ulicama malenog grada, Pred sobom uvijek posao svoj gleda{, Du{a je Tvoja uvijek poletna i mlada.

Uspravno jo{te ide{, Prem Te je `ivota vijek ~inio bogatim, o~e, Al ne novcima i blagom, nego patnjama i bolima, Koje prezirao nisi, jer i sada njima Tvoje sile kro~e.

Veliki dio `ivota, Pro`ivio si daleko od svojega kraja, Ali duh Tvoj s nama Te uvijek, ~vrstim vezom spaja{e ko {to nas i sada spaja.

Kada si od nas daleko, Oceanom plovio stra{nim, Brinuo si se , a pisma Tvoja razveseljavahu nas, Rije~ima o~inskim, krasnim.

56

Iza duge borbe s valovima, Na rodno si stupio tlo, Ljubavlju je jo{ ve}om tada, Po~elo `ivit za nas Tvoje bi}e svo.

I tada smo se nakon Dugih sastali ljeta.

Iz ustiju Tvojih i tad, Izvirahu slatke rije~i i o~inska ljubav sveta.

I nakon tih godina, [to bijasmo, o~e, skupa, Do{lo je vrijeme da i ja prihvatim `ivotnu borbu, U kojoj se ~itav moj `ivot i sada kupa.

Zato je tada i na{ Rastanak bio to te`i, I na mojem srcu uvijek, Na njega uspomena le`i.

Sada sin Tvoj {alje, Iz dalekog pozdrave grada, Mole}i se Bogu za Tebe, `ele}i da Ti du{a ostane: ~ila, poletna i mlada.

Travnik, prosinca 19941.

57

OĂˆEKIVANJE NA Ĺ˝ALU

Moj `ivot je pjesma, [to valovi je pjevaju u ljetnoj no}i, Kad na obali {etaju}i o~ekujem svijetlo, [to mislim da }e jednom mojoj du{i do}i.

O~ekujem svijetlo nadnaravno, Da novi `ivot du{i dade, Da odsada rje|e, U stare pogre{ke pade.

Jest, veliko svijetlo dolazi polagano Koje bacaju}i pogled u daljinu na `alu ~ekam, I sada vi{e moja mlada miaso Ne leti uznemirena nekamo.

Valovi polagano prestaju Pjevati svoju krasnu pjesmu, Ja na obali stojim i mislim, Na veliku milosti Bo`je ~esmu.

58

Moj duh, misli, rije~i, Sve mi sada nekako druk~ije u du{i zvu~i, Ve} ne ku{a varavi svijet, Da me sa svojim osnovama mu~i.

Senj, prosinca 1941.

59

SAGRADIT ÆU TI HRAM

Oti{ao sam daleko, Daleko od onog krasnog mjesta, Gdje smo uvijek bili skupa, Kriste, Pa ~esto osje}am da mi je te{ko Biti daleko od hrama Tvoga, Gdje se dizahu k Tebi moje molitve ~iste.

Zato odlu~ih da sada, Kad sam daleko od hrama i mjesta, Gdje smo pod istim krovom prebivali stalno, U svom srcu hram Ti sagradim mili. @elim da Ti u njemu bude uvijek mjesta, Jer }u Ti se u njemu moliti u svakoj potrebi i sili.

Taj hram }e mo`da za Te, biti poni`enje, Jer ne}e biti od srebra i zlata, Al }e Ti biti drag, i sigurno ga ostavljati ne}e{, Jer }e biti ~ist i bjeo, Bez ikakvog grijeha - du{evnog blata.

60

Tu }emo se ~esto zdru`ivati, Jer }u Ti se tu moliti u svakoj pogibelji i boli, A Ti }e{ moje molitve priznati, Jer ih Tvoja neizmjerna milost voli.

Senj, 23.prosinca 1941.

61

BOŽIÆNA PJESMA IZBJEGLICE

Spu{ta se na zemlju no}ca, U kojoj si se rodio Ti, moj Bog, U kojoj si donio ~ovjeku mir, Plod svetog savr{enstva Tvog.

Pribli`uje se eto no}ca, Kad si se rodio na slami u {tali, Kad si do{ao na svijet, Jer su Te dugo vapaji kreposnih zvali.

Da. Ta se no}ca evo spu{ta, A nju bih htio u krugu sprovesti svojih, Ali je ne mogu, Gospode, Jer i danas moram podnositi dio patnja mojih.

Tu no}cu moram provesti jadnik, Daleko od rodnoga praga, Ne u krugu milih svojih, Nego u ribarskoj kolibi na ~ijim zidovima sluzi vlaga.

62

Moram je provesti u kolibi, Koja mi je ipak draga, jer sli~i {talici Tvojoj, I njeno siroma{tvo ljubim U svoj boli mojoj.

To siroma{tvo mi je tako blisko, Ta toliko ga, O~e, moja du{a voli, Premda mi srce za rodnim krajem krvari, I kad na njeg mislim pove}avaju mi se boli.

Jer ja se, O~e, nalazim sada, Daleko od oca, majke, seje i svojih ro|aka, Sretan bih bio da iz daljine vidim samo dim, [to se ove badnje no}i vije iz njihovih dimnjaka.

Al to evo ne mo`e biti, pa padam na koljena kli~u}: “Gospode ~ije poro|enje slavimo danas, Daj da jo{ jednom vidim maju, i rodni kraj, Po{alji svoju vi{nju milost na nas.�

Senj, 24. prosinca 1941.

63

MOTRIO SAM SNIJEŽNE KRISTALE Zrake zimskog sunca koje zapada, miluju zemlju pokrivenu bijelim snije`nim pla{tem. [e}em me|u drvoredima omorika, {to se di`u visoko prema nebu. Lijepi maleni kristali snijega svjetlucaju oko mene. To sam opazio u ~asu kad sam mislio na svoje mile prijatelje koje sam ostavio dolje u dalekom gradu. Ostavio sam ih u borbi, velikoj borbi, koju vode za bjelinu svoje mladena~ke du{e. I sada kad gledam ove svijetle kristali}e snijega sje}am se bljeskavog sjaja njihovih du{a. Sje}am se sada, kako su lijepim sjajem sjale te njihove du{e u moru pokvarenosti grada. Gledaju}i kako su se kristali ugasili iza sun~anog zapada, zavapio sam Gospodu : �Svesilni Bo`e, uzmi u svoje ruke kormila mog i njihovog `ivota, ne daj da nam grijeh potamni bjelinu du{a, da nam njihov sjaj ne ugasne, kao {to su ugasli kristali iza zalaza sunca. Ispuni meni i njima ovu `elju, a onda me Svemogu}i, uzmi gore k sebi u plave nebeske visine, da odanle promatram snje`ne kristale i da se molim za an|eosku bjelinu du{a mojih prijatelja.�

Travnik, 1941.

64

KAD SU OCVIJETALE RUŽE Bio je tmurni jesenjski dan, Kad sam na prozoru stajao, Promatraju}i kako vjetar nosi ru`a lahorke, Da. Na prozoru sam stajao sam, Osje}aju} kako u blizini miri{u lovorike.

Da dugo sam na prozoru stajao, Jer to je bio zadnji dan, [to ljepote rodnog sam gledo kraja, Jer sam te ve~eri, kad je svuda vladao san, Napustio dom gdje mi `ive sestra i maja.

Ostavio sam ih, oti{‘o daleko, Jer tu|inska me istjerala sila.

Odlaze}i sam slu{ao Kako na planini pla~e, Nad na{im udesom ljepotica vila I od tada je pro{lo mnogo vremena, A pod mojim prozorom opet venu ru`e.

Ja opet na prozoru pla~u}i stojim, A o~i mi u nedogled kru`e, Dok odsutnosti mjesece brojim.

65

Da. Na prozoru stojim i gledam, Al uz to sada i gorko pla~em, Misle}i na dragu moju dobru maju, Sje}aju} se kako nam je lijepo bilo U dragome mome rodnom kraju.

Jest. Pla~u}’ se pitam ima li nade, Da se ikada ku}i povratim, Da joť jedanput vidim, [to mi oni kod ku}e rade, I da si tako patnje skratim.

Ali ja bogme ne znam, ne znam, Da li }e jo{ ikada jadno moje bi}e, Na rodnoga kraja stupiti tlo ?

Ne nimalo nema nade da nam zora svi}e, Jer za nas je sve dobro u nepovrat pro{lo.

Travnik, 13. sije~nja 1942.

66

JA NE POZNAM SREÆE O sretni danci mojega `ivota, Da li }ete se jo{ ikad meni vratit, Ta `ivot mi mora postati tu`an, Kad zapo~ne mi sve radosti kratit.

Od kada sam ostavio rodni kraj, Kojeg najvi{e od svih drugih volim, Osje}am da sam nesretan od toga ~asa, Premda se Gospodu za svoju sre}u molim.

Ali ona bje`i daleko od mene, Na sve strane svijeta daleko, I mnogo je puta tra`ih, al je na{ao nisam, A da je na|em pred nju bih kleko.

Jest. Nisam je jadan na{ao, Pa je ni tra`iti vi{e ne}u, Tu za mene ve} tako odurnu, Bijednu, nestalnu sre}u.

Travnik, 14. sije~nja 1942.

67

STAJAO SAM NA ŽALU Na moru bjesni oluja. Oko mene zapljuskuju valovi, dok ja stojim nepomi~an na grebenu motre}i na pu~ini la|u koju bijesni valovi bacaju ~as amo ~as tamo. Kroz sitne kapljice mora, koje vjetar vitla i nosi zrakom, vidim mornare kako se juna~ki odupiru bijesnim valovima.

Stajao sam dugo na oluji, gledao sam la|u i mislio.... Prenio sam se mislima u zbilju i uskliknuo: “Gospode, koliko mno{tvo ljudi vitla oluja grijeha zakucima pokvarenosti. ”Velik je broj takvih, a malen je broj onih, koji se toj oluji odupiru kao ovi mornari.

Da, ovi se mornari o~ajno bore da spase goli `ivot, koji je prolazan, a mnogi pu{taju da im vje~na du{a gine u oluji grijeha, u kalju`i pokvarenosti. Smiluj se, Gospode, njima daj im jakost da se otresu okova grijeha, da ne izgube za ~itavu vje~nost svoju neumrlu du{u, koju si Ti, Gospode stvorio bijelu kao snijeg.

Travnik, 15. sije~nja 1942.

68

O HOSTIJO BIJELA

O Hostijo bijela, [to lebdi{ u zraku, Tako si Ti svijetla, Da mi blije{ti{ u tom svijeta mraku.

A Tvoja bijelina, ~esto me potsje}a, Na bijelinu du{a, [to `ivljahu sveto, kroz pro{la stolje}a.

Al njihova svetost Od Tebe dolazi, Jer u Tebi se skriva On, Bog {to svakodnevno k nama silazi.

Da, On se tu skriva, I svijetlost Ti daje, Da ona nas ovdje vodi, Da nam u napastima sjaje.

69

O Ti Bo`e `ivi, U Hostiji bijeloj, Daj da smirenje na|em, U Tvojoj dobroti cijeloj.

Travnik, 21. sije~nja 1942.

70

KAD JE SUTON PAO Suton je na zemlju pao, U prirodi sve ve} spava U kapelici kle~im, mole}i se Kristu Pred ~ijim oltarom vje~no svijetlo drh}e, poigrava.

Mir je. U svetoj ti{ini ne ~ujem ni{ta, Pla{t tame sve polako zastire, A ova sveta ti{ina sli~i mi onoj, Kad je an|eo kraj Betlehema probudiopastire.

Za ovakve svete ti{ine, rodio se na zemlji Krist moj svemogi Bog, A sada mnogo vijekova zatim, vra}a se moja ispa}ena du{a, Da slijedi Njega Oca i Gospodara svog.

Sada se za Krista ra|a du{a, Koja je za svijet `ivjela mnoga ljeta, Ona odbacuje u`ivanja svijeta, Nikad vi{e ne}e slu{at njihovih savjeta.

71

Sada pak ponavljam rije~i, koje je negda za Te reko sluga Tvoj, Bo`e: Da, jedino slu`e}i Tebi ljudska du{a svoj mir na}i mo`e!

I te su rije~i za me tako va`ne, Pa mi na usnama u svaki suton lebde Dok pred oltarom kle~im, A dok moje o~i u svetohrani{te glede.

72

SNIJEG PLAĂˆE! Idem kroz mrtvu, nijemu prirodu, koja je zagrnuta snije`nim pla{tem. Hladno je zimsko jutro.

Idu}i gazim po bijelom snijegu, koji cvili pod mojim nogama. ^ini mi se da snijeg ne cvili, nego pla~e.

Pla~e nad grijesima kojima ljudi vrije|aju Gospoda, pla~e nad `ivotom svih ljudi. Snijeg pla~e za pro{lim vremenima, dok je jo{ ovdje na zemlji vladao sveti mir i ljubav, kojih danas, na `alost nema. @ali {to nije pao u ta lijepa vremena. @ali {to ga nisu gazile noge prvih kr{}anskih mu~enika. Pla~e snijeg nad nama jadnicima, oplakuje sve ono, {to su ljudi zaboravili oplakivati...

Stigao sam do svog cilja. Snijeg nije vi{e cvilio pod mojim nogama, ali sam jo{ dugo iza toga mislio da je ono snijeg plakao....plakao za mirom... za ljubavlju... za pravdom..., koje danas na `alost nema....

Travnik, 28. sije~nja 1942.

73

MEÐU NAMA TE VEÆ DUGO NEMA (mojoj pokojnoj baki)

Pro{lo je eto ve} godina dana, Od kad Te crna zemlja krije, bako, Mnogo je trenutaka u to vrijeme pro{lo, Kad sam za Tobom gorko, gorko plako’.

Plakao sam za ~asovima djetinjstva moga, Kad si me na koljenima dr`ala, Pri~aju}i mi o junacima davnim, Opisuju}i mi ljepote hrvatskog `ala.

Ja sam pak u Tebe gledo’, Otvoriv{i svoje djetinje o~i, A Ti bi mi tada dala cjelov na lice, Na kom se odrazivala vedrina ljetnih no}i.

I tako su prolazili dani, U nepovrat su i{le godine duge, Ja sam pak bivao daleko od Tebe, A Ti si za mene molila Boga i njegove svete sluge.

74

Molila si ~esto Gospoda, Da me uzme za slugu `rtvenika, I `ivo si `eljela da me jednom vidi{, Kao Njegovog slugu - sve}enika. @arko si `eljela da do`ivi{ sretni dan, Kad }u Gospodu prikazati prvu nekrvnu `rtvu, Al On je htio, da Te ja mnogo prije, Vidim na odru mrtvu.

I jednog sam tu`nog dana daleko u gradu, Dobio vijest da Te je Gospod uzeo k sebi gore, Da Ti je stara~ka du{a odletjela, U nebeske, rajske dvore.

Srce se je moje tada, Napunilo boli i tuge, Al morao sam je jadan zatomiti, Jer Te je Gospod sigurno ubrojio me|u svoje sluge.

I danas kao svaki dan, sjetih se Tebe, Danas kad je pro{la godina dana, @arko se za Te Gospodu molih, Da Te ubroji me|u stanovnike nebeskog stana.

Travnik, 30. sije~nja 1942.

75

ŽIVOT JE BORBA (dragom bratuèedu Pepiæu) Ruke su Tvoje uvijek, Crnih `uljeva pune, Jer se svakodnevno rade}i mu~i{, Al ne za sebe, ve} za bogatune.

Mla|an si jo{te, Al `ivot Tvoj ipak pun je boli, Kojih nikada prezreo nisi, Jer znam da Ti se du{a u patnjam Gospodu moli.

Od ranog se jutra na poslu mu~i{, Da prehrani{ oca, sestre, majku, Pa odmora niti upoznao nisi, A o u`ivanjima slu{ao si djedovu bajku.

Al’ i tu si bajku Ve} rano prezreo, brate, Jer zna{ da nas jadnike Nikada kroz `ivot radosti ne prate.

76

Radosti i u`ivanja su za nas, dragi, Neshvatljivo i nepojmljivo ne{to, Ta mi ni doku~iti ne mo`emo gdje prebivaju: Ni stan ni ono mjesto.

Jest. Tvoj je `ivot borba, Ruke su Ti crnih `uljeva pune, A Ti se svakodnevno mu~i{, A’ ne za sebe, ve} za bogatune.

Travnik, 30. sije~nja 1942.

77

SJEÆAM TE SE JOŠIZ RANOG DJETINJSTVA (mojoj miloj majci) Zvukova Tvoga glasa, Sje}am se od svojeg djetinjstva ranog,, Kad si u zimskim no}ima sjedila uz zipku, Pjevaju} mi pjesme mornarskog `ivota ~arnog.

Sje}am se lijepih onih ve~eri, Kad si mi pri~ala o dragom ocu, Koji je tamo na dalekom moru, A ve} ga dugo nije bilo u na{em seocu. ^esto mislim na one mnoge ~ase, Kad si me milovala svojim rukama, [to bijahu pune `uljeva, Jer si me odhranila u patnjama i mukama.

Gazila si po {umskom granju, Beru}i maline, jagode i {umsko cvije}e, Koje si prodavala u gradu, da ne budem gladan, Da mi ne skrati{ djetinje sre}e.

78

Gladovala si, majko, sama, A meni si davala, Rade}i za mene pro{lo je toliko no}i, U kojima nisi ni ~aska spavala.

Pa sada kad sam ovdje, Daleko od Tebe u tu|em kraju, Svakodnevno se molim Gospodu, Da mi jo{ dugo na `ivotu sa~uva dragu maju.

A sada zbogom ostaj draga mati, Zbogom mi ostaj tu`ni rodni dane, Iskrvavljen, izpa~en ~e{ podat, Po~ivali{te zadnje sinu svome.

Travnik 1. velja~e 1942.

79

ÈESTO SJEÐASMO PRED KUÆOM U HLADU (dobroj sestri) U predve~erja krasna, Kad se na zvoniku posljednje zrake dana gase, Ja se sjetim Tebe, do~aravaju}i si, Sejo draga, Tvoje glase.

Tada se zanesem u pro{lost, U predve~erja, kad sje|asmo pred ku}om u hladu, Kad mi je tuga shrvala srce, Ti si pjesmom razveseljavala moju du{u mladu.

Tvoje su rije~i na mene imale, Neki ~udesni u~inak.

Srce, koje je ~esto ranjeno bilo, U njihovoj sladko}i na{lo je po~inak.

80

^esto mislim na one `arke ljetne dane, Kad skupa bijasmo u {umi i polju, Kad u jesen brasmo plodove zemlje, Gledaju} u njima radost svoju.

Al’ tih ~asova vi{e nema.....

Oni su ostali u dalekoj pro{losti, A na Tebe me svakog ~asa sjeti Spomen na pro{le radosti.

Travnik, 2. velja~e 1942.

81

PISMO NEPOZNATE DJEVOJKE MLADOM PJESNIKU

Ne zamjeri mi, pjesni~e mladi, [to Ti se neznana javljam iz daleka, Ali ~esto o Tebi mislim ~itaju} Tvoje pjesme, Kojima odi{e blagost neka.

Znadem, pjesni~e mladi, Da `ivi{ me|u sjemeni{nim zidinama, Pa Te ~esto sebi u mislima predstavljam kao pustinjaka, Koji provodi dane negdje na visokim hridinama.

Ne mogu pojmiti, mlada, Kako si mogao ostaviti svijet, [to pun je svakojakih ~ari, i kako si mla|an, Tako rano za u`ivanja po~eo mrijet.

U sutone kad mrak ve} padne, Mislim kako bi lijepo bilo, Da Te upoznam sa `ivotom i u`ivanjima, Almoram odbaciti te misli, jer Ti to mo`da nije milo.

82

Mnogo bih, mla|ahna, dala, Kad bih Te samo jednom mogla vidjeti, Bla`ena bih bila, kad bih blizu Tebe, Mogla u sre}i `ivjeti.

Al to je nemogu}e jo{te.

Samo Ti bi mogo da izvr{i{ mi `elju, Ja bih tad postala sretna, U tu`nom `ivotu do`ivjela bih radost velju.

Ne zaboravi me, pjesni~e dragi, Me|u svojim sjemeni{nim zidinama!

Vrati se u svijet i ne daj da o Tebi mislim, Kao o pustinjaku na osamljenim hridinama.

Travnik, 3. velja~e 1942.

83

MLADI PJESNIK PIĹ E NEPOZNATOJ DJEVOJCI Primio sam Va{e pismo, pa Vam odgovaram, Mlada djevojko; s nekoliko rije~i Jer da Vam o svemu dulje pi{em, Moja savjest mi prije~i.

U sjemeni{nim zidinama `ivim, Da jednom postanem sluga Svemo}noga Boga Jer odavna, djevojko, ja prezreh Krasote svijeta toga.

Svijet sam prezreo zato, Jer u njem nisam na{ao mira.

I jer sam uvidio da je sve prolazno, Da jednom sve umira.

A gore ~eka Vi{nji Bog, Koji }e nam sudit po na{em `ivotu. [to }e On nama jednom re}i, ako smo Ga na svijetu zamijenili, Za prolazna u`ivanja i tjelesnu dobrotu.

84

Nije, djevojko, ljepota, U u`ivanju i slastima na{ih kratkih dana, Nego nas ona ~eka gore, Kad prestupimo vrata rajskog stana.

Zato zaboravi mene, Ko {to sam ja zaboravio sve radi Boga, Molite se samo, pa }ete u~initi, Najve}e dobro za `ivota svoga.

Travnik, 3. velja~e 1942.

85

NOÆNA VIZIJA Kada sam sino} ja u krevet legao, Kristu svom Bogu ja sam du{u predao, Da je ~uva od svih luciferskih zloba, Da bi Njegova ostala, Do smrti, do groba.

Ali ove no}i gledao sam kao u snu, Ne{to jako lijepo.

Vidio sam Krista Boga, Koji iz rajskih vasiona, Motri mene nevrijednoga sina svoga.

On se meni nevrijednome, Sa prijestolja svoga smije{i, Govore}i blagim glasom, Nikad, nikad ne sagrije{i.

I ja sam mu obe}ao, Da grije{iti nikad ne}u, Jer ja samo jedno `elim, Zadobiti vje~nu sre}u.

86

A On tada meni re~e: Da }e biti ispunjena, Srca moga vru}a `elja, Da ja budem posrednikom, Me| ljudima i me| Njega.

I od tada ja sam sretan, Sretna mi je du{a, [to od sada |avo ne}e, Da za sebe prokletnika, Mene, dijete Krista ku{a.

87

VJEĂˆNOST O neizmjerni i presretni ~asu, U kojem }e nestati ovozemaljskih boli, [to me svakodnevno prate.

Toliko Te moja ispa}ena du{a voli !

Nakon tolikih svakodnevnih prezira i patnja, U neizmjernoj vje~nosti na}i }u smirenje, U Bogu }e tada zapo~eti, Radosti puno `ivljenje.

Da nema tog sretnog ~asa, ^emu bi bio onda `ivot taj ?

Zar samo da pati{, da se mu~i{, Da napokon do|e{: u hladnog groba zagrljaj.

Da nikad nema tog nastavka `ivota, Ne bi trebalo ni vjerovati u Boga, Kad jednom ionako mora{ umrijeti, Ostaviti radosti i u`ivanje svijeta toga.

88

^emu bi bilo vr{enje zapovijedi: “Ljubi sve ljude kao bra}u !� ^emu molitve {to se di`u gore, Da nam Gospod u~ini patnju kra}u.

Al vje~nost u Bogu zaista jeste, U njoj }u na}i du{i smirenje,.

Kad svr{e ovozemne boli, U nebu }e zapo~eti i radosti puno `ivljenje.

Travnik, 5. velja~e 1942.

89

RUŽE Pod mojim si prozorom cvala, Kroz mnogo dugih ljeta, Mojoj si du{i toplinu dala, I nje`nost svojega cvijeta.

U mnogim radosnim danima, Trgao sam tvoje crvene latice, Uz miris tvoj u`ivao sam {e}u} se `alima, Il’ motre} pu~inu s litice.

I u danima tuge i boli, Brao sam tvoje cvije}e, Nosio ga na oltare gdje mi se du{a moli, I gdje se srce napunja sre}e.

Tvoje je cvije}e bilo uvijek, Pratilac na mom `ivotnom putu, Dok ga gledah bio je brigama lijek, I melem na srca ranu ljutu.

90

Al jednom ljudska je zloba, Otrgnula te od mene, Ti si nestala onkraj groba, Gdje moja misao nestaje, vene.

Travnik, 14. velja~e 1942.

91

ISUS U TABERNAKULU

U malom tabernakulu, Boravi{ kroz dane i ljeta, Odanle milosti dijeli{ svima, U kojima plamti Tvoja ljubav sveta.

Povukao si se u tabernakul, Koji je priprost i malen, Ostavio si buku svijeta, Jer zna{ da bi sred nje bio osamljen.

Ti u ti{ini voli{ biti, Kao {to si bio i za zemaljskog `ivota, Kad su ti ljudi dobro~instva pla}ali, Rije~ima punim prezira, uvreda i sramota.

Al’ Ti si pre{ao preko svega toga, Zaboravio na uvrede, rane, Ostao si zauvijek me|u nama Da nam svojom ljubavlju posveti{ patnja dane.

92

Uz tabernakul iz kojeg vlada{, Osje}am u sebi ne{to uzvi{eno, bo`ansko, Zaboravimo na patnje i boli, Kojih je puno `ivljenje ~ovje~ansko.

Travnik, 16. velja~e 1942.

93

PATNIĂˆKOJ DOMOVINI

Oh, zemljo sveta mu~enice moja, Na grudima koje spoznah veli~inu Boga, Nad tobom danas iz dna du{e pla~em, Jer snosim dio mu~eni{tva tvoga.

Mu~eni{tva {to ti ga dnevno, Nanosi du{man roda moga, A koji misli da nikad ne}e do}i ~as, Kad }e i nama zasjat pravda Boga.

Ali nama }e doskora sinuti, Slobode zlatne rumena zora, Donijet }e je heroji {to za slobodu krv liju, Od Dunava do Jadranskog mora.

Doskora }e prestat klanje i lelek na{ih `ena, Podignut }emo krovlje i ognji{ta ku}a, [to ih du{man uni{ti nama, Jer to }e biti danak na{eg uskrsnu}a.

94

Sinovi tvoji domovino draga, Osve}eni }e tada biti Krv }e se du{mana na{ih, Po ulicima i trgovima liti.

Osvetit moramo bra}u svoju, Jer tada vi{e biti ne}e roblje, Valovi mora, Ri~ine i na{e divno Polje, Biti }e na{ih du{mana groblja.

Luke`i, 8. lipnja 1942.

95

POSLJEDNJA PJESMA* Kri~ }e se bolni prolomiti zrakom, A moj `ivot bit }e blizu kraju, Uspomena na Te bit }e u uzdahu svakom, Da moj mili krasni zavi~aju.

U Tebi sproveh ponajljep{e vrijeme, Mojeg `ivota koji je samo ~e`nja, Za onim gdje ne postoji `ivota te{ko breme, I gdje prestaje ta vje~ita te`nja.

Gdje prestaje te`nja za onim, [to sam tra`io svog `ivota vijek, A nisam na{ao u radostima ovim, Jer ona bijahu tekar boli lijek.

Ja tra`io sam pravdu i istinu, Al na o~i morah koprenu ja djeti, Jer pravda, dobro, odavna uminu, Niko ih se vi{e ni ne sjeti. *

Ovu je pjesmu Grabara napisao nekoliko dana prije svoje tragi~ne pogibije.

U rukopisu je pjesma bez naslova.

96

Na pravdu tekar sje}aju me danas, Ka{tela rodnog kraja razvaline, Koji se ko~e ko i kad je za nas, Sijalo sunce slobode i pro{le davnine.

Su{ak, srpnja 1944.

97

POGOVOR Umorstvo {to je podlo u svakom pogledu, Al’ ovo bje{e podlo, gadno, nakazno Shakespeare: Hamlet

Vi{e je od pedeset godina pro{lo od smrti Grabarove, a da se o njemu nije ~ulo nikakvih podataka. S nastajanjem nove hrvatske dr`ave po~ela su i istra`ivanja o smrti velikog broja hrvatskih rodoljuba koji su bili poubijani za vrijeme i poslije zavr{etka Drugog svjetskog rata.

Franjo Rade Grabar kao {esnaestgodi{nji sjemeni{tarac u Travniku 1941. godine.

Svjetlopis je iz osobne iskaznice.

Zadnji svjetlopis Rade Grabara, nekoliko mjeseci prije smrti 1944. godine. Tada je imao devetnaest godina.

99

Franjo Rade Grabar (lijevo) bio je ministrant vele~asnom Antonu Sironi}u (desno) u Jelenju. Sironi} se u Pjesmama spominje kao “duhovnik s obala morskih�, koji je Grabaru pisao u sjemeni{e u Travniku. Msgr. Sironi} bio je uzor Franji Radi Grabaru.

Svjetlopis je iz 1941. godine.

Otac, Jakov Grabar i sin Franjo - Rade u Senju, na svetlopisu iz iz sije~nja 1942. Jakov Grabar je bio istaknuti djelatnik Hrvatske selja~ke stranke. Poginuo je u bombardiranju Senja listopada 1943. godine.

100

Grabar je odlu~io biti sve}enikom Posve je sigurno da je Grabar `elio biti katoli~ki sve}enik. Nakon zavr{ena prva ~etiri razreda gimnazije po~eo je poha|ati sjemeni{te u Travniku. Zbog ratnih zbivanja pre{ao je opet u su{a~ku gimnaziju. U Travniku je bio dvije godine. Tu je poha|ao peti i {esti razred. Na Su{aku je poha|ao sedmi i osmi razred Gimnazije. U sjemeni{tu je Grabara upoznao g. Ratko Mlinari}. On pri~a, da je Rade pisao pjesme. Imao velik utjecaj na ostale, pa su mnogi po~eli pisati stihove.

Prema pri~anju onih koji su ga poznavali on je sasvim sigurno `elio biti sve}enik i na taj se poziv spremao nakon {to }e polo`iti maturu. Profesorica Slava Ru`i} je upisala u mati~nu knjigu podatak o nadnevku Grabarove smrti: 18. srpnja 1944. godine.

Sve su Grabarove pjesme religiozne.

Grabarovi prijatelji, suborci i suradnici Do danas je, na sre}u, ostalo dosta `ivih iz naju`e Grabarove okoline u vrijeme Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj i na Su{aku. Od obitelji `iva je samo Radova sestra Katica, koja mi je dala obiteljske svjetlopise i njegove pjesme. Ona tako|er zna mnogo zanimljivih pojedinosti iz `ivota svoga brata, kao i njegovih suboraca i suradnika. Ve}i broj ~lanova Radove skupine po`ivio je dugi niz godinina nakon rata. Neki su odmah po zavr{etku ratnih zbivanja oti{li u emigraciju. Pater Salezije [krinjar vratio se u Hrvatsku 1995 godine. Mr. Kazimir Katalini} jedan od voditelja Hrvatske republikanske zajednice tako|er se po formiranju hrvatske Dr`ave vratio u domovinu iz Argentine. [krinjar i Katalini} su mi dala mnogo zanimljivh podataka o `ivotu i radu Rada Grabara. Neki Radovi suradnici su nakon zavr{etka rata ostali u na Su{aku. Koliko mi je poznato samo je jedan ~lan skupine ubijen. Jedan je umro prije nekoliko godina u Kraljevici. Mnogo sam vrlo 101

Sjemeni{tarci u Travniku, prosinac 1941. Grabar je tre}i s lijeva u drugom redu odozgo (prvi na lijevo od kriĹža)..

Grabarov razred pred zgradom Gimnazije. Rade Grabar je drugi s desna u gornjem redu.

U sredini je vele~easni @upan. On se na{ao kraj Rada kada je ovaj smrtno ranjen. Prvi s desna u gornjem redu je g. Kaftani} koji se nalazio neposredno uz Grabara u trenutku atentata.

102

Prijatelji iz razreda. Stoje: Rade Grabar, Zlatko [uflaj, BoĹžo Kaftani}; ~u~e: Tedi Sila i Iris Margan

vrijednih podataka o `ivotu i radu Grabarovu dobio od pokojnog Msgr. Antona Sironi}a, vrlo uglednog sve}enika, koji je Rada poznavao od malih nogu. Prve podatke sam dobio od msgr. Sironi}a. Rade Grabar mu je bio ministrant Sironi}u, kada je ovaj bio `upnik u Jelenju. Msgr Sironi} je i nakona rata odr`ao vezu s obitelji Radove sestre Katice, pa je bio kum (krsni ili na bermi?) njezinu sinu. Ta se veza obitelji Sironi} i Grabarove sestre Katice odr`ava do danas.

O RaduGrabaru mi je pri~ao i Miro [andor, koji se nakon polstoljetne emigracije vratio u Hrvatsku. On je bio vojnik usta{ke postrojbe na Su{aku, pod zapovjedniĹĄtvom satnika Anta Ila. Gospodin Kazimir Katalini} mi je ispri~ao nekoliko va`nih pojedinosti o djelovanju Grabarove grupe. Pater Salezije [krinjar je nedavno objavio u knji`evnoj reviji Maruli} ~lanak o spa{avanju `idovskih obitelji na Su{aku 1943. godine. U cijelom je poduhvatu sudjelovala i 103

Grabarov razred s profesorom Giaconijem (u sredini). Svjetlopis iz lipnja 1943. godine, pred gimnazijom. Grabar je tre}i s lijeva u gornjem redu.

Lipanj 1943. Razred se slikao s profesorom De~akom.

Grabar je drugi s lijeva u gornjem redu.

104

Grabarova grupa, a neki su ~lanovi skupine izravno pomagali da se `idovskim obiteljima Neuberger i Polak omogu}i prelazak na podru~je okupirano od partizana. Sve dok im nisu osigurali bijeg na partizansko podru~je (na zahtjev obitelji Neuberger-Polak), sakrivali su ih u ku}i Grabarova suradnika Kazimira Katalini}a (zapravo njegovih roditelja)*.

Kad su Nijemci 1943. godine, nakon kapitulacije Italije do{li na Su{ak i Rijeku, zarobili su veliku mo`inu partizana i njihovih suradnika. Grabar se tada osobno zalo`io da neki od njih budu pu{teni na slobodu. Morao je jam~iti svojim `ivotom da oslobo|eni zarobljenici ne}e ponovno oti}i u partizane.

U dvadesetak dana koliko su partizanske postrojbe bile na Su{aku ovdje je vladalo potpuno bezvla|e. Bilo je mnogo plja~ki i kra|a po stanovima su{a~ana koji su pred njima napustili grad. Plja~ke i kra|e su se nastavile i nakon {to su partizani pobjegli iz grada pred jednom manjom njema~kom postrojbom. Skupina je Grabarova u vrijeme bezvla{}a, nakon odlaska partizana iz Su{aka, ~uvala i pe~atila napu{tene stanove su{a~ana koji su s partizanima napustili grad. U dvadesetak dana koliko su nakon kapitulacije Italije bili na Su{aku partizani, mnogo je ku}a i stanova oplja~kano i pokradeno. Plja~kanje se nastavilo sve dok na Su{ak nisu stigle jedinicije njema~ke vojske i vojske NDH. Grabar je sa svojim de~kima stra`ario no}u, a neke su stanove i pe~atili dok se ne vrate njihovi vlasnici i stanari.

Za vrijeme svog boravka u Su{aku i okolici partizani su pobili su neutvr|en broj civila na tom podru~ju.

Majku i sestru Franje Rade Grabara uhitli su u Luke`ima partizani Branko Radeti} Petrov i neki Zlati} *

Podrobniji podaci o spa{avanju @idova na Su{aku za vrijeme njema~ke okupacije, nalaze se u ~lanku S. M. [krinjara u Hrvatskoj knji`evnoj reviji Maruli}, broj 5, 1996. U tim su poduhvatima sudjelovali i ~lanovi Grabarove skupine.

105

Sprovod Radi Grabaru 19. srpnja 1944. godine na Su{a~kom groblju na Trsatu. Sve}enici su: o. Salezije [krinjar (lijevo), fra. Pio Kara|ole (u sredini) i o. Hadrijan Hreni} (desno).

Ispred njih su Anka Vignjevi} (u bijelom) i Tedi Sila.

Sprovod Franje Rade Grabara, 19. srpnja 1944. godine. U bijelom odjelu je ravnatelj Gimnazije profesor Davorin KriĹž do njega je gimnazijski kateheta vl~. Ivankovi}, a sasvim desno, uz rub slike je su{a~ki Ĺžupnik vl~. Martin Bubanj kojeg su srbo~etni~kokomunisti~ki zlikovci ubili travnja 1945. godine kod jame Bezdan u Kostreni.

106

pitur (Katica Vili}, Radova sestra ne sje}a se prezimena).

Odveli su ih na Jelensko do jednog bezdana. Tu su ih kanili ubiti zajedno s jo{ nekim civilima Grobin{tine. U zadnji ~as ih je od sigurne smrti spasio Ante Kova~i} zvan ^o~ak (iz Potkilavca), koji je bio partizan. Sestra je Grabarova, Katica zajedno s majkom slu{ala cijelu sva|u izme|u Kova~i}a i dvojice partizana koji su nakanili ubiti te dvije `ene.

Pater [krinjar je s Grabarom sura|ivao na raznim diverzijama za vrijeme talijanske okupacije. On je bio kateheta na `enskoj {koli koja je tako|er imala nastavu u gimnazijskoj zgradi. U dogovoru s Grabarom, znao ostaviti neki prozor u prizemlju Gimnazije samo pritvoren, nezabravljen. No}u su kroz prozor u{li Grabar i neki od njegovih, pa bi u ve}em broju u~ionica poskidali slike Musolinija i kralja Vittoria Emanuella, a po klupama bi ostavljali letke s protutalijanskim tekstovima. Ina~e, grupa se promi~bom borila za vrijeme cijelog rata protiv Talijana, kasnije i Nijemaca, ali jednakim `arom i protiv partizana, komunista i Srba koji su na Su{aku bili istaknuto zaokupirani svojim ~etni~kim pokretom. Grupa je djelova po prava{kim na~elima.

Svi koji su poznavali Rada Grabara, isti~u da je bio nadasve po{ten mladi} i istaknuti hrvatski rodoljub. Kad sam pitao oca franjevca Salezija [krinjara, kakav je bio ~ovjek Rade Grabar odgovorio mi je kratko: “Bio je idealan mladi}!�

Nama svima dobro poznati msgr. Msgr. Ton~i} Sironi} smatrao je Grabar vrlo po{tenim rodoljubom. Sironi} je uvijek isticao da su Grabara ubili zbog toga {to je mnogima smetao njegov sna`an lik, koji se osobito isticao.

Kako je umoren Franjo Rade Grabar?

Umoren je 18. srpnja 1944. godine, kada je oko podna s jo{ dvojicom kolega i{ao na polaganje mature. Obojica kolega su danas `ivi. Grabar je bio u sredini. Terorist koji je 107

Osmrtnica Franje Rade Grabara

Franjo Rade Grabar leĹži mrtav na stubama su{a~ke Gimnazije. Na smirenom licu pokojnika je smje{ak. Uz glavu mu je poloĹžena knjiga Mate Ujevi}a Plodovi srca i uma koju je nosio na polaganje mature 18. srpnja 1944. godine u 13 sati.

108

ubio Grabara, pucao mu je u le|a. Takav se kriminalni ~in kategorizira kao podmuklo ubojstvo. U trenutku pucnjave bilo je ne stubama pred su{a~kom gimnazijom dosta svijeta.

Osobno poznajem nekoliko osoba koje su se tu zatekle.

Nekolicina je svjedoka vidjela vjerojatnog ubojicu u bijegu.

Na temelju tih iskaza raspisana je tjeralica za Davorom Rit. Grabar je bio pogo|en u le|a sa tri metka. To se dogodilo na ~etvrtoj {irokoj stubi lijevog polukru`nog stubi{ta kojim se dolazi pred samu gimnazijsku zgradu. Prisutni su Grabara posjeli na zid. Kazimir Katalini} je tr~ao do gradske vije}nice (danas je to zgrada Rije~kog sveu~ili{ta) da brzoglasom pozove vatrogasce koji su u ono vrijeme obavljali hitne prijevoze u bolnicu. Glas koji se javio na brzoglas jasno je i glasno odbio da vatrogasci prevezu Ranjenog Grabara u bolnicu.

Prema kazivanju G. Kazimira Katalini}a rekao je: “Neka ga preveze satnik Ile”. Naru~itelj se ubojstva vjerojatno potrudio da onemogu}i prijevoz ranjenog Grabara u bolnicu. Predpostavlja se da su i u su{a~koj bolnici odre|eni krugovi imali upute kako “postupiti” ako ipak kojim ~udom ranjenik dospije do njih.

Od tri metka niti jedan nije iza{ao. Jedan je ozlijedio velike krvne `ile u prsnom ko{u, pa je Rade Grabar umro od iskrvarenja. U vrijeme atentata stubama su prolazili prof. [ime Sironi} i trsatki `upnik vl~. @upan. Oni su pristupili ranjenom Grabaru i dali mu odrje{enje. Zadnje Grabarove rije~i su bile: “Bo`e smiluj in se za se”.

Vjerojatno je mislio na svoje ubojice. Umro je sa smje{kom na licu!

Tko je ubio Franju Radu Grabara?

Nije posve jasno tko je bio ubojica. Spominjala su se trojica mogu}ih ubojica. Za Davorom Rit bila je raspisana tjeralica. Prema iskazima nekoliko svjedoka vi|en je u 109

Suradnici i prijatelji iz gimnazijskih dana, Viktor Zori} - Iko i Rade Grabar. Zori} je umro u Kraljevici 1985. godine i nije do~ekao slobodne Hrvatske u kojoj bi mogao javno iznositi svoja sje}anja na prijatelja i suborca Grabara.

Grob Rada Grabara na prolje}e 1945. godine. Uz spomenik stoji Grabarov prijatelj, suradnik i suborac Kazimir Katalini}, kasnije a i danas jedan od ~elnika Hrvatske republikanske zajednice.

110

Msgr. Anton Sironi} bio je zadnji put prisutan spomenu na Radu Grabara u srpnju 1995. godine. Sedam mjeseci kasnije napustio nas je u ovozemaljskom životu i preselio se k svom bi{em ministrantu o kojem je uvijek govorio sve najljep{e. Bio je uzor Grabaru kao sve}enik, domoljub i intelektualac. U bijeloj ko{ulji je g. Ivan [uflaj tako|er Grabarov prijatelj i suradnik onih ratnih dan na Su{aku.

bijegu nakon ranjavanja Grabarova. Rit je nakon rata tako|er oti{ao u emigraciju, gdje je i umro. Njegovo se ime nije osobito spominjalo u poslijeratnom razdoblju srbokomunisti~ke vladavine. Prema dosta oskudnim podacima mo`e se predpostaviti, da se radilo o psihopatolo{ki vrlo zanimljivom liku psihopatskog najmljenog ubojice. Jedno je posve jasno: bio je specijalista za podmukla ubojstva. Ubio je jo{ neutvr|eni broj gra|ana Su{aku (uglavnom civila) za vrijeme Drugog svjetskog rata.

U literaturi se kao Grabarov ubojica spominje neki Josip Bla`evi} iz Trsata. Ta je osoba i danas `iva. [to re}i o ~ovjeku koji je pedesetak godina `ivio kao “zaslu`ni” podmukli ubojica? I zbog toga imao odre|ene pogodnosti u 111

Pola stolje}a kasnije, na istom mjestu gdje je ubijen, odr’ava se svake godine spomen na Franju Rada Grabara. Tu se okupljaju {tovatelji i prijatelji Rada Grabara. Iako su mnogi u poodmakloj životnoj dobi, redovito odaju po~ast svom prijatelju u suborcu. Na svjetlopisu je spomen održan 12. srpnja 1996. godine. Prvi s lijeva stoji franjevac o.

Salezije [krinjar, Radov prijatelj i suradnik. On mu je je vodio sprovod 19. srpnja 1944.

pro{lom, propalom sustavu. A ubojstvo je mo`da po~inio netko drugi?

Ime tre}e osumnji~ene osobe nisam uspio saznati. Na kraju se pitamo, {to re}i o ljudima koji druge ubijaju s le|a?

Malo je izgleda da }emo ikada znati tko je ubio Rada Grabara. Jedino {to je je donekle sigurno, jest da su to ubojstvo naru~ili komunisti ili partizani. Oni su se ubojstvom Rada Grabara javno hvalili od 1945. do 1990. A onda su naglo zamuknuli. Ili je ubojstvo platio ~etni~ki lobi na Su{aku? Ni ta mogu}nost nije isklju~ena. Ili su te dvije skupine ne~asnu rabotu obavile u suradnji? [to danas mo`emo sa sigurno{}u re}i o ubojstvu Rada Grabara? Jedino to, da ga neki terorist podmuklo ubio pucaju}i mu u le|a. Sve ostalo po~iva na pretpostavkama ili te{ko dokazljivim ~injenicama.

112

Tko je {irio la`i o Franji - Radi Grabaru?

Razmetanje podmuklim umorstvom ne stvara u javnosti dobar privid onoga koji se time razme}e. Da bi se opravdali pred javno{}u (ili mo`da sami pred sobom?) komunisti su stvorili cijeli sustav za olak{avanje svoje ne~iste savjesti. Jer, hvaliti se ubojstvom i javno ga priznavati, ne prikazuje po~initelje ili naru~itelje u nimalo lijepom svjetlu. S vremenom su komunisti o Grabaru pro{irili nevjerojatne pri~e. To je poprimilo neslu}ene razmjere.

Posebno je zanimljiva pri~a, da je Rade fizi~ki zlostavljao stanovitu osobu. U rije~kom Novom listu je g|a.

S. Grubi{a izjavila, da je vidjela osobu koju je Grabar premlatio, i da je to bilo stra{no. O ~emu se zapravo radilo?

Na nekoj se su{a~koj zabavi, jedan se mu{karac poku{ao spolno devijantno pona{ati prema maloljetnoj djevojci.

Umije{ao se Grabar i tom mu{karcu opalio pljusku. To je bilo sve. Istina je da je protiv Grabara bio pokrenut stegovni postupak, ali je sve na kraju obustavljeno.

Mu{karac koji je dobio pljusku, bio je bogalj i ~lan poznate obitelji na Su{aku. @enska osoba prema kojoj se nedoli~no pona{ao `iva je i danas. Ona se to~no sje}a svih pojedinosti oko tog incidenta. Smatra da je ta pljuska bila presudna u dono{enju odluke da se Grabara ubije.

Ubiti nekoga (podmuklo, s le|a), pa onda smi{ljati i lansirati la`i o ubijenome, poma`e nam da steknemo pravi uvid o onima koji su ga ubili. Takvih ima i danas, ali su oni malobrojni i kompromitirani sluganskim odnosom prema svojim biv{im (ili pak i sada{njim?) srbo~etni~kokomunisti~kim gospodarima. ^injenica je da su se od 1945. do 1990. godine bili sluge okupatora.

113

Kakav je bio sprovod Franji - Radi Grabara?

Grabar je pokopan na Trsatkom groblju 19. srpnnja 1944. godine.

U pismu ravnatelju su{a~ke Gimnazije, g. Marko Sinov~i} pi{e izme|u ostaloga i o Grabarovu sprovodu.

Pismo je u cijelosti tiskano u Izvje{}u Gimnazije, 1996. godine. ...Osobno sam poznavao tog mladog, nadasve nadarenog i idealnog hrvatskog rodoljuba.

Iskreno priznajem: plakao sam kao i mnogi drugi, uz mrtvo tijelo, kako ga prikazuje va{a slika, i sudjelovao na doista veli~anstvenom sprovodu ulicama Su{aka do trsatskog groblja...

Razgovarao sam s mnogima koji su bili na Grabarovu sprovodu. Svi su do jednog istaknuli da je to bio veli~anstven sprovod. Takav sprovod nije imao, niti }e imati niti jedan od likova koji se spominju kao mogu}i Grabarovi ubojice. Da je Rade Grabar bio negativac, kakvim ga nastoje prikazati oni koji za sebe tvrde da su naru~ili umorstvo, sumnjam da bi mu itko do{ao na sprovod. Jer silovatelju, `biru i potkaziva~u ljudi ne dolaze na sprovod.

Kao ni psihopatskim najmljenim ubojicama.

Sprovod su vodila trojica sve}enika: franjevac pater Salezije Mijo [krinjar, koji je i danas `iv, zatim franjevac pater Hadrijan Hreni} (nestao kod Bleiburga) i fra Pio Kara|ole, vojni du{obri`nik u ~inu usta{kog satnika. Na sprovodu su bili nazo~ni mnogi sve}enici a me|u njima i prvi su{a~ki `upnik, vele~asni Martin Bubanj. Bubnja su odmah po zauze}u Su{aka ubili srbokomunisti s jo{ neutvr|enim, ve}im brojem nedu`nih ljudi, civila, kod jame Bezdan u Kostreni.

114

Na nadgrobnu plo~u Grabarovu uklesan je natpis: Ovdje ~eka uskrsnu}e mladi `ivot usta{e

Franje Grabara kog je za Boga i domovinu `rtvovao.

Bog neka mu dade vje~ni pokoj, a hrvatska mu zemlja bila laka.

U gornjem dijelu spomenika, na desnoj strani bila je Grabarova slika, u sredini kri`, a na lijevoj usta{ki grb.

[to se dogodilo s grobom Franje Rade Grabara?

Poznato je da su srbokomunisti bili specijalisti za uni{tavanje grobova svojih protivnika. Tako su se pokazali u punom “sjaju� i u ratu u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine. Nastavljali su divlja~ke tradicije svojih predhodnika koji su uni{tavali grobove domobrana, usta{a i ostalih vojnika i civila poginulih tijekom Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj. Uni{tavanje grobova bila ima je omiljena zabava, nakon {to bi zauzeli neko mjesto. Takva sudbina nije mimoi{la ni Grabarov grob. On je uni{ten u ljetu 1945. godine. [to re}i o likovima koji uni{tavaju grobove ili pak cijela groblja? Tu je svaki komentar suvi{an! Erich From bi vjerojatno prona{ao zna~ajne crte nekrofilije u osobnostima uni{tavatelja grobova i njihovih idejnih vo|a.

Te{ko da }emo ikada saznati gdje su zavr{ili Grabarovi posmrtni ostaci. Ipak, postoji tra~ak nade, da bi se igrom slu~aja i sudbine moglo ustanoviti gdje se nalaze kosti Franje Rade Grabara. To bi o omogu}ilo rekonstrukciju groba.

Groba mu nema, ali je njegov duh tu i `ivi s nama.

115

DODATAK DRUGOM IZDANJU

DODATAK DRUGOM IZDANJU U listopadu 2007. dobio sam od sestre Rade Grabara kratko pismo i tekst kojeg u cijelosti stavljam u ovo, drugo izdanje knjige pjesama Franje Rade Grabara. Možda uskoro uslijedi i treæe izdanje. Upravo se, u organizaciji Volksbund-a obavljaju ekshumacije ubijenih njemaèkih zarobljenika koje su partizanske jedinice pobile u samom gradu Sušaku, Rijeci i okolici poslije završetka rata. Nadam se da æe možda biti pronaðeni i posmrtni ostaci Rade Grabara. Ako budu pronaðeni, odmah pripremam treæe izdanje. Najprije u PDF obliku na Meðumreži, a potom i papirnato klasièno izdanje.

PISMO KATICE VILIÆ ROÐ. GRABAR Dragi gospodine doktore Wölfl, Ja sam Vam u ovo nekoliko crtica napisala neke stvari kojih se sjeæam. Znate i sami da sjeèanja u mojim godinama dolaze kao strelovite slike i èini mi se da bi tada trebalo imati olovku i papir i ono što u tom trenutku bljesne staviti na papir.

Ako Vam može što od ovoga koristiti to iskoristite. Šaljem Vam i jednu sliku govora sa Sušaka iz 1938. godine na kome je bio i moj tata i na kojem je govorio a uz njega su i gospodin Dinko Viteziæ kao i sliku tate iz 1941. godine.

Srdaèno Vas pozdravljam i ako mogu još što uèiniti javite. S poštovanjem Katarina Viliæ U Zagrebu, 28. 10. 2007. god.

118

SJEÆANJA KATARINE VILIÆ ROÐ. GRABAR, SESTRE FRANJE RADE GRABARA

SJEÆANJA KATARINE VILIÆ ROÐ. GRABAR, SESTRE FRANJE RADE GRABARA I.

Moj otac Jakov Grabar rodio se u Podhumu 1890. godine od oca Grge i majke Katarine. Kada je stasao u jesen 1911. godine otišao je na otsluženje vojnog roka u ratnu mornaricu.

Tu ga je zatekao i poèetak I. svjetskog rata. Svoj ratni put

Slika Jakova Grabara iz 1941. godine.

121

proveo je u mornarici od poèetka 1914. pa sve do kraja 1918. godine.

Po prièanju moje mame, znam da su se vjenèali 1918. godine odmah po povratku poslije završetka I. svjetskog rata.

Brzo nakon vjenèanja otišao je ploviti na prekooceanske brodove.

Sa tih plovidbi rijetko je dolazio kuæi što najbolje dokazuje podatak da mu se èetvoro djece rodilo i umrlo, a da ih nije ni vidio. Kada je mama javila tati da æe opet imati dijete on joj je odgovorio, da ako se rodi muško dijete, da mu da ime Obradovan zato što tako dugo èekaju roðenje dijeteta koje æe i poslije roðenja ostati živo. Mama je 1925. godine rodila moga brata Radu. Kada se dijete nosilo na krštenje mama je bila zaboravila što je tata pisao pa je rekla da mu daju kumovo ime.

Tako je moj brat postao Franjo, jer kada se mama sjetila tatine želje bilo je kasno. Moj brat je imao veæ godinu dana kada je tata došao sa plovidbe.

Kada je saznao da mu se sin zove Franjo ljutio se ali za njega je ostao Rade, a onda i za sve nas. Svi koji su ga kasnije poznavali znali su ga kao Radu, a samo rijetki su znali da mu je krsno ime Franjo. Samo na službenim dokumentima moj brat je bio Franjo Grabar.

Godine 1929. kada sam se ja rodila tata je prestao ploviti i više se posvetio politici. Bio je èlan H.S.S.-a i strašno ga je pogodilo ubojstvo Stjepana Radiæa u Beogradu. Uvijek je govorio da Srbima ne treba vjerovati.

Moja prva sjeæanja poèinju sa atentatom na kralja Aleksandra. Dobro se sjeæam da su nam dolazili žandari i nareðivali da se izvjese crne zastave na sve kuæe u znak žalosti.

Moja mama je uzela nekakvu crnu maramu i štap i popela se na tavan da bi ju kroz prozorèiæ objesila kako su žandari naredili .

Kada se moj brat Rade vratio iz škole odmah se popeo na tavan i skinuo tu crnu maramu i rekao da se u našoj kuæi neæe nièim žaliti za krvavim kraljem. Nekoliko je puta mama stavljala tu maramu, vjerovatno iz straha da se tati neko zlo ne dogodi, jer je tata bio na na crnoj listi vladajuæeg režima. Ne mogu sa sigurnošæu tvrditi, ali mislim da je tata i tada bio u 122

Slika Jakova Grabara iz 1941. godine

zatvoru. Rade je uporno skidao maramu i mama je na kraju odustala. Tada je moj brat Rade imao samo devetu (9) godinu.

Bližili su se izbori, tata je odlazio na razne sastanke, bio na putovanjima i opet ga je bilo najmanje kod kuæe.

Ja kreæem u prvi razred iako sam imala samo šest (6) godina, brat ide u èetvrti razred u osnovnoj školi na Ratulje.

Uèitelji su nam bili Vlada Žagar sa Trsata i uèitelj Lukaniæ domaæi iz Podrti, a oboje su bili Jugo orijentirani. Da bi provjerili ili provocirali našu obitelj uèiteljica je pozvala Radu i dala mu jednu jugoslavensku zastavu sa rijeèima da je da mami kako bi je mama oprala i popeglala, pa da je onda donese natrag. Zastava nije bila prljava ali je to vjerojatno bila proba da vide kako æe se moji ponašati. Èim je moj brat izašao iz škole našao je nekakav štap, okrenuo zastavu tako da je postala Hrvatska trobojnica.Poveo i druge ðake pa su pjevajuæi rodoljubne hrvatske pjesme pod Hrvatskom zastavom išli preko Jelenja u Lukeže sve do kuæe.

Kada je drugi dan došao u školu uèitelj ga je zgrabio i bacio preko klupe, te tri debele šibe prebio na njemu tukuæi ga gdje 123

Skup HSS-a na Sušaku 1938. godine. Na balkonu iznad apoteke Sušanj, Jakov Grabar je držao govor, a uz njega je Dinko Viteziæ.

god je stigao. Jedva je došao kuæi sav u modricama pa je morao odležati desetak dana kod kuæe. Umjesto da se kazni uèitelj za neèovjeèan postupak, moj otac je bio osuðen na izdržavanje kazne zatvora od 10 dana. Razlog što mu je sin pjevao rodoljubne pjesme.

Bilo je proljeæe, pred kuæom je cvijetala jabuka, a tata se pod njom gol do pojasa prao. Zvonilo je podne, dobro se sjeæam, dolaze žandari i odvode tatu u zatvor ne dozvoljavajuæi mu da se do kraja opere. Tatu su odveli, a u gluho doba noæi, oko ponoæi lupaju žandari na kuæna vrata, traže da im mama otvori kako bi izvršili premetaèinu stana. Mama nije htjela otvoriti iz razloga što je sama sa maloljetnom djecom. Žandari nisu odustali, otišli su po odbornika, mislim da se zvao Baldo Radetiæ, i kada je on pozvao mamu da otvori vrata ona je to uèinila. Do pet (5) sati ujutro prevrtali su po kuæi, štali i tavanu pa kako nisu našli ništa sumnjivo to su se okomili na tatinu 124

biblioteku. Naime, tata je imao prilièno veliku biblioteku.

Knjige su bile pisane na izvornim jezicima, jer je moj tata govorio, èitao i pisao na sedam jezika. Sjeæam se da su tu bila djela Tolstoja, Turgenjeva, Dostojevskog, mnogo knjiga na engleskom i njemaèkom, francuskom i, talijanskom i grèkom jeziku. Pošto su te knjige žandarima bile jako sumnjive- nisu ih razumjeli- tražili su od mame i uzeli tatinu mornarski vreæu, napunili ju sumnjivim knjigama, uprtili na leða i odnijeli na sresko poglavarstvo. Valjda su oèekivali da æe ih pohvaliti, no sreski naèelnik ih je natjerao da ih odmah vrate. Moj otac je ostao dva (2) mjeseca u podrumu sreskog poglavarstva, na Sušaku na Bulevaru, u zatvoru.

Kada su tatu odveli u zatvor, mama je išla kod sreskog naèelnika da zatraži dozvolu da se može donositi hrana tati.

Mama je sa sobom povela i Radu.

Sreski naèelnik se je obratio Radi i upitao ga: «Jel da da ti neæeš biti kao tvoj otac ? « Brat je odgovorio kao iz rukava: «Ne ja neæu biti kao on jer on do 40-tih godina nije bio u zatvoru, a ja neæu imati ni 18 godina kada æe me jedni žandari puštati iz zatvora, a veæ æe me drugi èekati kod kuæe da me vrate natrag u zatvor».

Skoro svaki dan smo tati nosili hranu ali samo sam ga ja mogla vidjeti, jer sam bila mala, druge nisu puštali k njemu. I danas mi je pred oèima: mala soba. U sobi moj otac sa još èetvero ljudi. Mjesto kreveta bile su spojene dvije daske, a mjesto jastuka pod daskom su bile cigle da bude malo uzdignuto. Pokrivaè je bila prljava deka. Nije bilo ni slamarice, samo gole daske.

Nakon dva (2) mjeseca kada smo jedan dan došli tate nije bilo, a nitko nam nije htio reæi gdje je i što mu se dogodilo.

Prošla su èetiri mjeseca straha i neizvjesnosti. Strahovali smo da se tati dogodilo ono njagore. Za to vrijeme mama se je snalazila kako je znala i umjela da nas prehrani. Radila je na polju, brala je šumsko cvijeæe pa ga na placu prodavala, prela je vunu i plela ljudima èarape. Tako je zaraðivala da uzmogne 125

skrbiti za mene i brata kao i svoje majke, moje none koja je bila kod nas. Mi smo joj pomagali tako što smo èešljali vunu ili kako se po primorski kaže kosmali smo vunu da njoj makar malo barem to olakšamo. Tako je bilo i toga dana. Bilo je opet oko podne, mi smo radili i sa mamom zapjevali pjesmu, koju su naši ljudi pjevali u doba dok je Rijeka bila pod Maðarima, a èije rijeèi glase «Van s njima, van s njima, neæemo ih mi « a u to netko iz hodnika pozdravi sa «Bog daj zdravlje«. To je bio naš tata. Èetiri (4) mjeseca bio je zatvoren u Ogulinu u kuli. Na suðenju je osloboðen, jer nije bilo nikakvih dokaza protiv njega. Bio je optužen da je komunista, jer ga nisu mogli optužiti da je Hrvat, no to nije bila istina jer moj otac je bio praktièni vjernik, a ne nikako komunista.

Kada se je otac vratio iz zatvora prièao nam je kako su ih muèili. Spominjao je nekog žandara Crnogorca koji se najviše javljao za izvršenje muèenja. Izmeðu ostalog, sjeèam se da je tata prièao o nekoj spravi – èetvrtastoj dasci u koju su bili zabijeni èavli. Ona je bila prièvršæena na zid sa èavlima prema sobi. Na drugom kraju sobe bila je ljuljaèka na koju bi posjeli zatvorenika gurali ga tako da tabanima udara u dasku na kojoj su bili èavli. Da se ne bi èuli jauci zlostavljanih puštali su glasnu glazbu na gramofonu. Moj tata ni poslije nekoliko godina nije osjeæao svoje tabane.

Kada je došao iz zatvora dugo nije mogao dobiti nikakvog posla pa je radio na brodovima èisteæi kaldaje tako se zvalo, a to su navodno bili neki uski prostori gdje se sa èekiæem morala skidati hrða a to se moralo raditi u ležeæem položaju i to po 10 sati na dan.

Ne znam toèno kada je postao ravnatelj Radnièke komore na Sušaku. Radnièka komora je bila u ulici u kojoj je u Tvornica papira Hartera. Znam da je suraðivao sa gospodinom Marijom Šariniæem, Antom Vrkljanom i advokatom Dinkom Viteziæem kao i gospodinom Petrakom koji je imao trgovinu odijela na poèetku Trsatskih stuba. Koliko znam, oni su bili vodeæi ljudi u H.S.S.-u. Vrkljan je bio predsjednik a moj tata je bio podpredsjednik H.S.S.-a do dolaska talijana, a Mario Šariniæ gradonaèelnik. Išao je po Hrvatskoj, a najviše po Dalmaciji držati govore. Èesto je putovao u Zagreb na sastanke 126

sa Vlatkom Maèekom, Košutiæem, Ivanom Subašiæem, Krnjeviæem i Blaškovim. Svakako da ih je bilo još poznatih, ali ja se ne sjeèam svih imena Na izborima 1938. godine tata je bio kandidat na listi H.S.S.-a za grad Kastav. Kastavci su bili poznati po naklonosti komunizmu, a tatu su slabo poznavali, tako da nije prošao na izborima. Dok je bio ravnatelj Radnièke komore za jednog državnog blagdana umjesto Jugoslavenske zastave na Komori je izvjesio Hrvatsku zastavu. Zbog te zastave dobio je osam (8) dana nagradnog odmora u zatvoru.

Tada je nastalo malo mirnije razdoblje za našu obitelj.

Bilo je malo manje straha. Brat je veæ uvelike išao u Gimnaziju na Sušaku. Svaki dan bi otpješaèio do Sušaka i natrag. Koliko znam on je veæ 1938. godine postao èlan Ustaške organizacije.

Na vratima od ormariæa u kojem su bile njegove knjige sa unutarnje strane bila je nalijepita slika Ante Paveliæa. Kada je tata to ugledo jako se je razljutio i tražio da brat skine tu sliku.

Mislim da je to prvi put da je moj brat odbio poslušati oca.

Samo je rekao da æe ta slika ostati tu.

Sa gospodinom Šariniæem koji je veæ bio gradonaèelnik i sa Vrkljanom organiziraju se razni skupovi na kojima su se držali govori. Imam samo jednu sliku na kojoj tata drži govor na Sušaku na balkonu iznad apoteke. Mislim da se zvala Sušanj. Na toj slici je i advokat Dinko Viteziæ. U to vrijeme H.S.S. je bio puno slobodniji i aktivniji. Srbi nisu više tako stezali Hrvate.

Tako je došla i 1941. godina. Veliki Petak je, pucalo se, vojska je bježala. Tražili su civilna odijela da se presvuku i da pokušaju stiæi svojim kuæama U tri sata se je u crkvi vršio obred Muke Isusove. Otac i majka otišli su u crkvu koja je bila u Jugoslaviji, a kada je obred završio izašli su iz crkve u Italiju, jer su u meðuvremenu talijanski vojnici došli veæ do crkve.

Ljudi uplašeni okupili su se oko moga oca pa ga pitali : « Jakove, a šta sada ? « On im je odgovorio « Ljudi lokot na usta « Mnogi su se kasnije kajali što ga nisu tada poslušali. Nije prošlo puno vremena saznali smo da æe talijani uhapsiti tatu pa je opet morao otiæi. Otišao je u Senj i tamo radio isto kao ravnatelj Radnièke komore sve do kapitulacije Italije. Ne znam 127

kakav je tamo bio njegov politièki život ali znam da je u Senju bio obljubljen. To su nam prièali ljudi kada smo došli nakon pola godine poslije njegove pogibije na njegov grob. Nakon kapitulacije Italije sav sretan spremao se kuæi, svojoj obitelji.

No dolaze partizani, oduzimaju mu dokumente i zabranjuju mu kretanje van Senja. 7. listopada 1943. godine Nijemci bombardiraju Senj. Moj tata našao se na obali i uskoèio u carski magazin jer navodno da je rekao da su tu èvrsti zidovi.

No carski magazim je dobio direktan pogodak i tata je poginuo 7. listopada 1943. godine, a 28. listopada je izvaðen ispod ruševina i pokopan u Senju. Nakon pola godine smo mi saznali da je tata mrtav. Tada smo otišli na grob. Znam da je uz tatin grob bio još jedan od nekog Drage iz Zastenice. 1972. godine ja sam poslala novac da kupim taj grob, da se ne prekopa, meðutim kada sam 80-tih došla na groblje, na grobu sam našla svježi grob sa nekim drugim imenom samo je pokraj još stajao grob Drage iz zastenica. Od tate su nam ostala samo divna pisma koja nam je pisao no nažalost niti jedno od njih nije saèuvano.

Dok je moj brat bio još mali, imao je šest (6) ili sedam (7) godina, pokazivao je veliku pobožnost pa je rano poèeo ministrirati pokojnom župniku Blaževiæu. Kod kuæe smoimali na prozorima željezne škure. Na jednom prozoru je napravio oltar i te se škuri nisu smjeli otvarati, a on je svaki dan tu služio misu. Obukao bi maminu podsuknju, to bi mu bila misna haljina i mogao je «slaviti misu«. Župnik Blaževiæ, i sam veliki Htvat, jako je volio moga brata. Dolaskom Sironiæa, 1940. godine, za kapelana u Jelenje raða se jedno veliko prijateljstvo koje vežu iste težnje dva prohrvatska mladiæa.

Kapelan Tonèiæ, i sam veliki Hrvat, dolazio je svako veèe k nama, pa je do kasnih noænih sati politizirao sa tatom i Radom.

Kako je moj brat od djetinjstva želio biti sveæenik to je 1941. godine po preporuci pokojnog župnika Blaževiæa bio primljen u malo sjemenište družbe Isusove u Travniku kamo je i otišao. U travniku je nastavio pohaðati Gimnaziju. Za vrijeme školovanja u Travniku napisao je dosta pjesama od kojih je jedan dio koji je ostao saèuvan štampan u Katolièkom tjedniku.

128

Došao je prvi Božiæ, kako je rekao : «u progonstvu« pošto nije mogao doæi kuæi u Lukeži, nego je otputovao k tati u Senj gdje su zajedno proslavili Božiæ. Vratio se u Travnik Zbog preoštrog zraka èesto mu je curila krv iz nosa. Pošto se to nije moglo sanirati, a gubio je dosta krvi morao je otiæi iz Travnika. Jedno vrijeme bio je na Šalati u Zagrebu, a onda se vratio kuæi i nastavio iæi u Gimnaziju na Sušaku sa nakanom da kada maturira ode u bogosloviju. 1943. godine kada je kapitulirala Italija Rade je sa još nekim Hrvatima prešao u Rijeku na Hrvatski konzulat. Konzul je bio pokojni gospodin Borèiæ, a gospodin Ivica Šuflaj je isto radio na konzulatu.

O tim vremenima na konzulatu gospodin Ivica bi znao nešto više isprièati. Mislim da su se partizani na Sušaku zadržali 3 – 4 dana za razliku od gromišæine gdje su bili, mislim, 23 dana. Za to vrijeme su mamu i mene maltretirali.

Dolazili su u neko doba noæi, tražili Radu, pa nas odvodili u Jelenje, u zatvor. Onda nas puste, pa nam stave stražu pred kuæu da ne možemo izlaziti. To je trajalo sve vrijeme dok su bili tamo. Istina, bilo je kratkih prekida kada bi nas ostavili na miru. Kako su bile listopadske pobožnosti išla sam na blagoslov, a bila je subota. Vraæajuæi se kuæi vidjela sam njemaèke tenkove na polju i sva sretna pjevajuæi hrvatske pjesme došla mami i rekla da æemo uskoro vidjeti tatu i Radu, jer da dolaze Nijemci. U nedelju rano u jutro zalupali su nam na vrata partizani i poveli mene i mamu. Rekli su nam da nas vode na saslušanje.Znala sam da nije istina jer su njemci veæ bili tu blizu. Vodili su nas preko Gospodskog sela pa zaobilaznim putem prema šumi. Na gospodskom selu živjela je talijanksa porodica Premuda, dva brata sa majkom. Jedan je bio pomorski kapetan a drugi inžinjer, ali mi smo ga svi zvali oæalin jer je nosio naoæale. Kapetana su èim su došli partizani odveli, a u momentu kada smo mi prolazili ispred kuæe oæalin je otvarao prozor i oni su mu naredili da siðe, da se je malo sakrio oni nisu imali vremena tražiti ga. Bio bi spašen, no on je sišao i poveli su ga sa nama.

Stigli smo na Jelensko. Tu je mojoj mami pozlilo jer je imala slabo srce pa su ju grizli za prste jer da simulira. To su radili Branko Petrov i Zlatiæ pitur. On je bio iz Reèine. 1941. godine kada nam je bijelio kuæu, mama je pred njim sakrila 129

pištolj beretu koju je tata dobio u predizborno vrijeme, za samoobranu. Kako su talijana izdali proglas da æe onaj kod koga se naðe oružje biti strijeljan to je moja mama ne znajuæi što æe htjela sakriti pištolj. Digla je daske u sobi i pod njih sakrila beretu. Sada kada su nas partizani vodili Zlatiæ nam je pokazao tu beretu i rekao da æe nas sa našim revolverom ubiti.

Dok su mamu privodili, na gore opisani naèin, k svijesti Oæalinu su sa žicom vezali ruke i . Tada su nas vodili do jedne prezdane jame, tako smo je zvali. Tu su oæalina ubili i bacili ga u jamu. Kada smo trebali doæi mi na red èuli smo kako se iza jednog grma svaðaju Zlatiæ Branko Radetiæ (Petrov) mamin drugi kujin i Toniæ Èoèakov. Toniæ je govorio: «Neæete ih ubiti. To možete samo preko mene mrtvog, jer ako Rade nije bio za nas bolje da je otišao, nego da nas možda poslije izdaje ali one nisu krive. Poslije te svaðe došao je Toniæ i donio jednu ceduljicu te rekao da je to propusnica i neka idemo brzo doma, ali da o ovome što smo vidjeli nikome ne prièamo. Kroz par dana došao je sa Njemcima treæi brat od Premuda, koji je živio u Trstu, pa kako su mu rekli da smo mi posljednje bile sa njegovim bratom došao je pitati mamu da li ona zna što mu je sa bratom. Mama mu je isprièala. Tada su nastale nove prijetnje da æe mamu živu zapaliti u kuæi tako da smo bili prisiljeni napustiti sve i otiæi na Sušak gdje smo ostali do 1945. godine.

Nekoliko rijeèi i o bratu. Kada su partizani otišli sa Sušaka, naši sa konzulata su se vratili na Sušak. Obukli su uniforme i zajedno sa Radom i mladima èulavi su grad i mnoge napuštene kuæe sve dok nije došla naša vojska. U to vrijeme moj je brat upoznao gospoðicu Zdenku kæerku gospodina Borèiæa. Ona je bila drugo dijete od Borèiæevih. Bila je jako nesretna jer je mislila da ju roditelji ne vole tako da se je jednom èak pokušala i ubiti. Moj joj je brat posjeæivao mnogo vremena tako da su postali veliki prijatelji. Ljudi su za njih govorili kako su frajari. Oni su ih pustili u tom uvjerenju.

Zdenku je to prijateljstvo koštalo mnogih patnji i muèenja koje je proživila po zatvorima 1945. godine. Sama mi je o tom prièala no uvijek sa lijepim sjeæanjima na to prijateljstvo. Ona se je sretno udala i imala dobrog muža Jožu. Ipak mislim da se nikada nije nervno oporavila od toga što je preživjela. Tako da je dugo bila depresivna. U starosti je bila šlagirana. Ta bolest je 130

koliko mi se èini trajala oko oko sedam godina. Gospodin Joža ju je strpljivo dvorio, pazio i njegovao sve do smrti koja ju je lani posjetila. Toliko ja znam o Zdenki. Posjeæivala sam je u bolesti i èesto smo prièali o Radi Mi smo na Sušaku stanovali u kuæi u kojoj je Ivica Kneževiæ imao gostionicu. Do nas je stanovao dr. Mikulièiæ i profesor Deèak. On je bio i Radin profesor. Iza toga je bila pekarna Gašparoviæ.

Dolazi zadnji dan velike mature. Naveèer uoèi tog dana bili su sami u kuhinji mama i brat. Mama ga je upitala : « Rade kamo æeš sada kada maturiraš ? « On je rekao : « Mama ti znaš. « «Zar æeš nas Rade ostaviti sada kada nema tate « upitala je mama a on je duboko uzdahnuo i rekao : «Mama ako me ne daš Bogu kad me zove uzet æe me pa me nikako neæeš imati«.

Drugo jutro u 10 minuta do sedam sati izašao je iz kuæe, a veæ negdje oko sedam sati na skalama Gimnazijskim pucali su mu u leða. Posljednje rijeèi bile su mu : « Bože smiluj im se za sve. « Iza njega je došao i profesor Šime Sironiæ kateheta pri Gimnaziji i pošto je još davao znakove života dao mu je odrješenje od grijeha. Kako je bilo sa prvom pomoæi to vi znate bolje nego li ja (Prema izjavama svjedoka, vatrogascima su komunisti zabranili da prevezu ranjenog Radu Grabara u bolnicu. Prim ur.) . Mama je izašla desetak minuta poslije njega iz kuæe da kod Gašparoviæa kupi kruh i vidjela je kako se ispred Gimnazije skuplja svijet. Upitala je èovjeka koji je meo ulici : « Jože što je ono pred Gimnazijom da se nisu ðaci potukli ? « a on njoj je odgovorio: «Nisu ne nego su nekog Grabara ubili. « Mama je sva u suzama dotrèala k meni u sobu i plaèuæi rekla: 131

« Katice Rada su nam ubili.»

Poslije se sve odigralo kao u transu. Sama sahrana na kojoj je bilo puno ljudi. Rade je bio obuæen u ustašku uniformu a lijes su nosili Ustaški Hrvatski èasnici. Sprovod su vodili otac Pijo Karaðole, pater Hadrijan, koji je kasnije isto stradao od partizanske ruke, i pater Salezije koji je kasnije emigrirao, a vratio se u slobodnu Hrvatsku. Nad grobom mu je tabornik Vlado Vukeliæ èitao pjesmu koju je Rade sam, par dana prije smrti napisao, a naslov joj je bio «Kad æu za ideale pasti!«.

Pjesma nam nikada nije vraæena, a u njoj je pravo opisao svoju smrt na naèin kako æe mu biti srce probijeno i kako æe mu biti prolivena krv na kamenu. No s time nije završila njegova Kalvarija. Kako je i mrtav smetao osloboditeljima, to su 1945. godine, kada su došli na vlast sjetili se i njegovog groba pa su grob prekopali i navodno tijelo Rade bacili u nekakvu jamu sa zarobljenim Nijemcima koje su takoðer poubijali. Tako da mu se do danas ne zna ni za grob.

Vraæam se na 1943. godinu kada Vrkljan odlazi u partizane a dolaskom 1945. godine nagraðen je položejem prvog ministra za prosvjetu u titivoj Jugoslaviji. Prvi ministar prosvjete koji je ukinuo vjeronauk u školama. (po saznanju bio je uèitel). Kako sam se ja sa mamom, na putu za Banja Luku, našla u Zagrebu doèekala sam ulazak partizana u Zagreb 8. svibnja. Mama mi se je razbolila i umrla 22. svibnja, a ja sam 14. svibnja navršila 16 godina. Nakon mamine sahrane otišla sam do hotela Esplanade gdje je odsjeo Vrkljan i najavila se.

On me je doèekao na stepenicama jer da navodno ima neki sastanak. Kada sam mu rekla da dolazim sa mamine sahrane samo je rekao : « znaèi ti si zadnja ostala od Grabara. « Ja sam ga u stvari došla zamoliti da mi pomogne da doðem do Banja Luke gdje mi je živila svekrva. No kako sam vidila da me nije niti upitao zašto sam došla ili ako je sprijeèen da doðem drugi puta. otišla sam i sama se snalazila kako sam znala i umjela.

Prošla sam svoju Kalvariju, no najteže kada spoznaš kakvi su kada si u nevolji ti naši prijatelji ti naši vajni Hrvati.

132

IN MEMORIAM RADI GRABARU

IZVJEŠÆE SUŠAÈKE GIMNAZIJE ZA 1994/95. GODINU

FRANJO GRABAR – RADE IN MEMORIAM NAKON PEDESETJEDNE GODINE Bio je naš èovjek, Primorac, Grobnièan, pobožan i volio je svoju Hrvatsku. Svi koji su ga poznavali naglašavaju da je bio osobito pošten deèko. To je najkraæe što se može reæi o Radi Grabaru. Rade nije zavrijedio da se o njemu zna samo toliko. Bio je ðak sušaèke gimnazije u koju je pohaðao punih šest godina. Punih šest godina a daj na kraju nije završio.

Zašto? Zbog toga što su ga ubili. Na stubama pred gimnazijom.

Na sredini lijevog polukružnog stubišta, kada je izmeðu dva prijatelja išao na polaganje mature. Osamnaestoga srpnja tisuæu devetsto èetrdeset èetvrte godine. U neposrednoj blizini našla se i profesorica Petra Kalèiæ koja je danas jedini živi profesor susaèke gimnazije iz onog vremena. Kako su ga ubili? Pucali su mu podmuklo u leða. A kako bi drukèije? Zašto su ga ubili?

Jer je bio Hrvat. Tko ga je ubio? Po završetku Drugog svjetskog rata nekoliko se njih hvalilo s tim neèasnim poduhvatom. Tko je bio stvarni ubojica? Znat æe se!

U gimnazijskoj matiènoj knjizi za osmi razred klasiène gimnazije ostala je prazna stranica Franje Grabara (Franju mu je krsno ime, ali su ga svi zvali Rade) roðenoga jedanaestoga listopada tisuiæu devetsko dvadeset pet godine u Podhumu.

Nema ocjena, a u rubrici Napomena piše: “Ubijen na gimnazijskim stubama 16. srpnja 1044.” Razrednik bila mu je pokojna profesorica Slava Ružiæ.

Svim je svojim prijateljima Rade i danas u živom sjeæanju. Svi su mi rekli: “Evo kao da ga sada gledamo!”.

134

Sjeæaju se dosta detalja iz njegova kratkog života. Kao djeèak bio je ministrant u Jelenju veleèasnom Sironiæu koji ga se osobito dobro sjeæa.

Dok je obitelj živjela u Lukežima svaki je dan išao pješice u Gimnaziju i natrag. To je trajalo oko dva sata u jednom pravcu. Peti i šesti razred gimnazije pohaðao je Rade u Sjemeništu u Travniku. Potom se vratio u svoj kraj i tu je pohaðao sedmi i osmi razred Gimnazije. Otac Jakov bio je radnièki sindikalni povjerenik i èlan Hrvatske seljaèke stranke.

Poginuo je u bombardiranju Senja 1943. godine.

Nakon kapitulacije Italije, u rujnu 1943. na Sušak su došli partizani. U rijeku se nisu usudili uæi jer se tamo nesmetano povukla naoružana talijanska vojska. Malo za tim su prema Sušaku krenule Njemaèke jedinice i partizani su pobjegli.

Poveli su mnogo civila, pa je dosta kuæa i stanova ostalo prazno. Grad je bio napola napušten. Rade je okupio svoje prijatelje iz gimnazije, pa su na Sušaku i Trsatu zapeèatili neke prazne kuæe i stanove i èuvali da se u njih ne bi provaljivalo.

Radovi deèki su èuvali i stražu na mostu na Rjeèini da Talijani iz Rijeke ne dolaze u kraðu na Sušak.

Nakon dolaska njemaèke vojske na Rijeci je ostala talijanska civilna uprava a na Su8šaku je uspostavljena hrvatska civilna vlast. Ljudi koji su pobjegli s partizanima i ostali živi, vratili su se.

Znalo se dogodit da se talijanski fašisti iz Rijeke noæu došuljaju na Sušak. Tu bi galamili i pjevali tal9jankse fašistièke pjesme, a onda bi pobjegli nazad na Rijeku. Nekoliko je puta Rade sa svojim prijateljima ulovio takvu noænu grupici i otpratio ih nazad u Rijeku. Pri tom Talijani nisu smjeli trèati a morali su pjevati hrvatske pjesme.

Kad je Rade bio pogoðen hicima u leða, posjeli su ga na zid. Naišli su kateheta Šime Sironiæ i trsatski župnik Župan koji su mu dali odrješenje od grijeha. Zadnje rijeèi Rade Grabara bile su: “Bože, smiluj im se za sve!”. I tako je izdahnuo Rade Grabar. S osmjehom na licu!. Da li se onaj koji ga je podmuklo 135

ubio pokajao za svoje nedjelo? Ili æe se pokajati? Za to mu je ostalo još jako malo vremena!

Jedan je Radov prijatelj trèao do najbližeg telefona da pozove vatrogasce koji su u ono vrijeme vozili hitne sluèajeve u bolnicu. Glas koji se javio na telefonski poziv glatko je i jasno odbio da ranjenog Radu prevezu u bolnicu. Izgleda da su u ono vrijem neki “svjesni” lijeènici u sušaèkoj bolnici puštali ranjenike da umru bez pružene pomoæi. Ako su dobili takovu naredbu iz šume.

Prijatelji Rade Grabara, kojih i danas ima dosta živih, sjeæaju se velièanstvenoga sprovoda na trsatskom groblju.

Groba mu danas na trsatskom groblju nema. Srušen je i prekopan odmah po završetku rata. Ni u grobu ga nisu pustili na miru! I tu im je smetao! Nije bio u grobu niti godinu dana.

Uspomena Na Franju Radu Grabara nije se mogla zatrti.

Poslije rata su stradali mnogi koji su mu bili bliski. Do dana je ostala živa njegova sestra Katica koja je do pred kratko vrijeme živjela u Banja Luci. I sada je doživjela progon od sliènih onima koji su joj ubili brata.

Sve što je ostalo od rade jesu neke fotografije i pjesme koje je napisao gao gimnazijalac.

Bi o je naš èovjek, Primorac, Grobnièan, pobožan i volio je svoju Hrvatsku. Nije doèekao ono što je želio, da Hrvati danas imaju svoju državu. Oni i onakvi koji su ga ubili odlaze i nestaju. Nadamo se za uvijek!

A za Franju Radu Grabara možemo reæi: S NAMA JE!

136

PISMO MARKA SINOVÈIÆA IZVJEŠÆE SUŠAÈKE GIMNAZIJE ZA 1995/96.

PISMO MARKA SINOVÈIÆA Olivos, 27. prosinca 1995.

Po{tovani gospodine ravnatelju!

Vrlo sam Vam zahvalan na “Izvje{}u” Prve su{a~ke hrvatske gimnazije u Rijeci za {kolsku godinu 1994./1995., koje mi je uru~io moj prijatelj i suradnik iz lijepih su{a~kih dana, Kazimir Katalini}, dok sam se u tom krasnom gradu na Rje~ini nalazio u slu`bi NDH od g. 1943. - 1945. Haran sam vam i na ljubeznim rije~ima posvete!

“Izvje{}em” sam vrlo ugodno iznena|en. Nije to suhoparno godi{nje izvje{}e jedne gimnazije, koje je redovito pratilo srednjo{kolsko {kolovanje u doba kada sam ja “grijao” gimnazijske klupe. U ovom slu~aju radi se o djelu u kome se na odgojan na~in sretno ispprepli}u radovi nastavnika i u~enika, odnosno starijih i mla|ih, dok se je “u moje vrijeme” i “Izvje{tajima” pojavljivao tek po koji ~lanak ravnatelja ili koga profesora.

Posebno zadovoljstvo mi je priu{tio ~lanak Du{ka Wölfla o Frani Grabaru. Osobno sam poznavao toga mladog, nadasve nadarenog i idealnog hrvatskog rodoljuba.

Iskreno priznajem: plakao sam kao i mnogi drugi, uz mrtvo tijelo, kako ga prikazuje va{a slika, i sudjelovao na doista veli~anstvenom sprovodu ulicama su{aka do trsatskog groblja. Ubio ga je po nalogu “{ume”, zlo~inac Josip Bla`evi}, Trsa}anin (Conf.:"Trsat od davnih do dana{njih dana", Rijeka, 1982., str 332). ^ast i slava Wölflu i Vama.

Moram, na kraju, izraziti i svoju zabrinutost u vezi s anketom o braku i obitelji. Odlomak na str. 72. bolno me se 138

dojmio. Zapitao sam se: pa da li je mogu}e da na{e djevojke, budu}e intelektualke, tako poimaju bra~nu vezu i obitelj? Na takvim temeljima ne mo`e po~ivati sretnija budu}nost hrvatske. [kola i Crkva bi u tom pogledu trebale poduzeti odgovaraju}e korake. Apeliram na Vas i Va{e suradnike da to ozbiljno i neodgodivo uzmete u obzir.

Vas osobno, Va{e po{tovane suradnike i sve va{e gojence - uzdanicu - Hrvatske - srda~no pozdravlja hrvatskim i prijateljskim pozdravom odani Vam Marko Sinov~i}

139

SJEÆANJA KATARINE VILIÆ ROÐ. GRABAR, SESTRE FRANJE RADE GRABARA II.

1935. godina bila je predizborno vrijeme. Naša obitelj, zapravo otac, a sa njime i mi bili smo oznaèeni kao neprijatelji režima samo zato što smo bili Hrvati i što se je moj otac kao HSS-ovac borio za prava Hrvata. Od samog roðenja bili smo na neki naèin prisutni u politici tako da je moj pokojni brat veæ sa deset godina krenuo tatinim stopama. Jednog dana vraæajuæi se iz škole skupio je grupicu ðaka i pod Hrvatskom zastavom pošli su kuæi uz pjevanje rodoljubnih pjesama. Kada je drugi dan došao u školu doèekao ga je njegov uèitelj Ivan Lukaniæ, bacio ga je na klupu i na njemu prebio tri debele šibe tukuæi ga ne gledajuæi kuda udara. Cijeli tjedan moj brat nije mogao iæi u školu jer je bio sav u masnicama formalno prebijen. Umjesto da to zlodjelo krivièno odgovara uèitelj, režim je zbog pjevanja moga brata mog oca pritvorio 8 dana u zatvor.

To su moja najranija sjeæanja na Jugoslaviju.

Uvijek smo bili pod prismotrom, a to se pojaèalo kada je ubijen kralj. Jednostavno smo bili obilježeni, tako da su i susjedi zazirali od nas. Èesto su nam pretresali stan, tatu zatvarali.

Kako su se u našoj kuæi nerijetko održavali sastanci simpatizera HSS-a tako smo i mi bili zadojeni politikom. Ja sam veæ sa pet godina nauèila èitati te sam uvijek èitala novine koje bi tata donio kuæi. Mama je bila jako dobra i brižna majka, 140

a kao žena držala je ne tri èoška kuæe, nego meni se èini, i sva èetiri, jer je tata radi politièkih aktivnosti na terenu bio rijetko kod kuæe. Vrlo èesto je bio bez posla pa je mama da bi zaradila, za druge prela i plela, a dodatni prihod za kuæu namirila bio branjem cvijeæa po šumi koje bi prodavala na placu. Sve to je radila da bi nas prehranila. Osim toga obraðivala je i zemlju pa smo s nje imali krumpira, fažola i kukuruza dovoljno da nismo bili gladni. Osim toga je u štali oduvijek bila krava, kokoši, a u jesen i svinja.

U onom dijelu koji sam Vam prije poslala opisala sam Vam i tatin zatvor, suðenje kao i puštanje nakon 6 mjeseci, jer nisu imali nikakvih dokaza protiv njega. Neznam toèno kada je tata postao ravnatelj Radnièke komore, ali dobro znam kada je na kancelariju izvjesio Hrvatsku zastavu da je opet otišao na nekoliko dana u zatvor. Toliko o slobodi Hrvata za vrijeme diktature.

Predsjednik HSS-a bio je Ante Vrkljan, a podpredsjednik moj otac. Za izbore 1938. godine Vrkljan je kandidiran za grad Sušak, a moj otac za Kastav. Vrkljan je dobio na izborima, no moj otac nije, jer je u to doba Kastav bio ili za crvene ili za Jugovinu. Bilo je i pravih Hrvata ali u manjini. Od 1938. godine do 1941. život je bio malo mirniji moglo se lakše disati.

U to vrijeme ja sam završila osnovnu školu. Ja sam jako voljela svoga oca, mislim više nego mamu, pa sam bila sretna jer je makar naveèe bio èešæe kod kuæe. I on i brat svaki dan su pješaæili na Sušak, otac na posao, a brat u gimnaziju. Èesto sam i ja sa mamom išla na Rijeku, jer je ona nosila mlijeko na prodaju. U to vrijeme granica je bila na Grohovu. Jednog dana, mislim da sam imala devet godina, kada smo došli na granicu mene su pogranièari vratili, jer da nemam putnicu. Plaèuæi sam se vratila kuæi, a kada se je mama vratila odvela ma je da se slikam i dala je da mi se napravi putnica, tako da sam ja u to vrijeme bila najmlaða sa putnicom. Inaèe su sva djeca sa roditeljima mogli iæi u Rijeku bez putnice osim mene. Iako sam bila dijete sve je više u meni rasla averzija prema Jugoslaviji.

Tridesetdeveta i èetrdeseta godina protekle su dosta mirno u našoj kuæi. Bilo je manje straha od žandara i pretresa. 1940.

141

godine poèela sam uèiti šivati u Jelenju. U to vrijeme u župi je veæ bio kapelan Tonèiæ (Ante Sironiæ) i on je skoro svako veèe dolazio k nama pa su tata, Tonèiæ i brat politizirali do duboko u noæ. Tonèiæ je imao bicikl, a ja sam se jako volila voziti na biciklu pa sam ga èesto, kada sam iz šnajderaja išla kuæi èekala da veèera pa bi me onda on na biciklu odvezao kuæi. Od toga vremena potiæe naše prijateljstvo.

Došla je i 1941. godina. Veliki petak. Strah se uvukao u ljude, jer su Talijani bili tu na vratima. Moji roditelji i brat išli su popodne u crkvu, jer se je u tri sata pjevala muka Isusova. Ja sam ostala sama u kuæi i sva u strahu sam èekala da se moji vrate. Srpska vojska je bila u rasulu. Tražili su od ljudi da im daju civilnu robu kako bi se presvukli i lakše pobjegli. Opet je narastao strah i nesigurnost. Moj tata je morao otiæi od kuæe, jer bi ga Talijani bili zatvorili. Brat je još do kraja školske godine išao u gimnaziju, a onda je odluèio otiæi u Travnik u sjemenište. Tamo je i nastalo najviše njegovih pjesama koje sam Vam ranije poslala. Opet smo mama i ja bile same, sada i bez Rade. Nastavila sam uèiti šivati. U svakodnevnom životu u susretu sa Talijanima sam se znala èesto svaðati, prilièno sam dobro govorila talijanski, i slala ih da idu doma, a da nas ostave na miru. Nisam mogla ništa drugo pa sam od traka za kosu sašila crven – bijeli – plavi i to si nosila umjesto pojasa na crnoj kecelji. Mislim da je to bilo negdje poèetkom 1942. godine kada je pala prva žrtva. To je bio opæinski blagajnik (mislim da se prezivao Jakovèiæ). Strijeljeli su ga, jer su mu u kuæi pronašli pištolj. Isti dan su odveli i Tonèiæa (Antu Sironiæa) i još neke poznate u zatvor u Veneciju. Opet je zavladao strah jer su noæu poèeli dolaziti partizani. Pucali su po talijanskim patrolama. Talijani su izdali proglas da æe za jednog talijanskog vojnika vojnika biti strijeljano najprije deset, a kasnije se po popelo na 20 osoba. Tako su na Umolama sa drugima ubili i maminog brata. Njegova je žena sa devetoro djece odvedena u internaciju u Italiju. Poslije toga dolazi Podhum. Paljenje sela i ubijanje svih muškaraca koliko znam od 18 do 50 godina. Moj djed je u Podhumu imao tri kuæe i štalu. Sve je to spaljeno. Uspjeli smo samo spasiti djeda, jer 142

smo ga par dana prije doveli k nama u Lukeži. Sa bratom i tatom smo bili u vezi samo putem pisama i to je bilo dosta rijetko. Pisma su sva bila cenzurirana. Tako je došla i 1943. godina. Sve èešæe su se partizani spuštali u sela. Mi smo ih zvali šumari. Dakle sve smo više strahovali tako da nam je pokojni župnik Blaževiæ na tavanu u župnom stanu dao jednu sobu gdje smo svako veèe dolazili spavati, a ujutro smo se vraæali doma. U meðuvremenu je moj brat napustio Travnik zbog preoštrog zraka, tako da je jedno vrijeme bio na Šalati u Zagrebu, a onda je došao kuæi s tim da se opet vrati na Šalatu.

Kada se vratio nastavio je iæi u gimnaziju na Sušak. Ne znam što je sve radio što se tièe politike, samo znam da je raspaèavao Hrvatsku promidžbu. Tako je došla i kapitulacija Italije.

Talijani su otišli, a došli su partizani. Brat je prije toga otišao na Rijeku na Hrvatski konzulat i tu je ostao nekoliko dana dok Nijemci nisu protjerali partizane sa Sušaka. Onda se vratio na Sušak gdje su on i drugi Hrvati èuvali red dok nije došla Hrvatska vojska. Meðutim mama i ja smo prošli partizansku torturu. Taj dan kada su partizani dolazili mama i ja smo uspjeli još bratu donijeti veš i odijelo da se može presvuæi. Ispratili smo ga do mosta, a kada ga je prešao krenuli smo kuæi. Došle smo doma umorne i tužne. Malo smo poprièale sa djedom i otišle na spavanje. Oko pola noæi probudi nas žestoko lupanjepo vratima. Mama se digla pita: "Tko je", a oni odgovore: "narodno oslobodilaèka vojska otvaraj vrata".

Mama je otvorila i tko æe prvi uæi u kuæu. Bio je to Branko Radetiæ drugi mamin bratuèed. Mama ga je upitala: "Branko što tražiš u ovo doba ovdje" a on æe njoj odgovoriti da traži Vrkljana. "A što bi Vrkljan radio kom mene", upita mama no on ništa ne odgovori nego su se on i njegovi razišli po kuæi pa su išli i na tavan, a kako nisu nikog našli rekli su da mama ide otvoriti štalu. Krenuli smo prema štali, a mama æe onako "Branko evo ti kljuè pa ti otvori", a on se okrene udari je èizmom u trbuh i veli: "otvori ti, ako onaj tvoj bandit bude pucao neka puca na tebe". Mama je otkljuèala i naravno da nije bilo nikoga. Tada su pokupili mamu i mene i odveli nas u opæinu u podrum i zatvorili. Meni nisu dali ni da se obuèem veæ su me odveli u spavaæici. Cijelu noæ i dan nitko nije došao do 143

nas veæ oko èetiri sata popodne došla je tatina sestra Eva pitati gdje smo, jer ju je djed poslao da nas ide tražiti Tako nas je ona našla u tom podrumu promrzle i gladne i odvela nas je kuæi.

Opet su nas u noæi odveli pa nas po danu pustili i pred kuæom postavili stražu i tako je to trajalo mislim dvadesetitri dana koliko su bili kod nas.

Bila je subota kada su Nijemci sa tenkovima došli na polje. To jutro mamu i mene partizani su još uspjeli odvesti u šumu. Prije sam Vam veæ opisala taj put, a sada æu samo reæi da su usput pokupili i jednog od braæe Premuda i tako nas zaobilaznim putem odveli u šumu gdje smo se zaustavili kod jednog ponora i tu su ubili Premudu a kada su htjeli i nas pobunio se Toniæ Èoèakov i rekao da samo preko njega mrtvog mogu nas ubiti. On je bio neki oficir ne znam što po èinu. Tada su nam dali nekakvu propusnicu i sa upozorenjem da o ovome što smo vidjeli ne smijemo govoriti nikome pustili su nas da idemo kuæi.

Dolaskom Nijemaca a odlaskom partizana bila sam presretna raèunajuæi da æe se sada vratiti brat i tata. Meðutim od toga nije bilo ništa, jer èim su partizani došli u Senj mom su ocu oduzeli dokumente i zabranili mu kretanje van Senja, tako da se ono što smo žarko želili i mi i on nikada nije dogodilo, jer je on prigodom bombardiranja Senja 07.listopada 1943. godine poginuo u carskom magazinu na obali gdje se bio sklonio od aviona. 28. listopada su ga izvadili ispod ruševina i pokopali.

Mi smo za njegovu smrt saznali nakon par mjeseci.

Poslije toga otišle smo na Sušak. Tu smo se našle sa bratom prvi put poslije onog odlaska na Rijeku. Brat je veæ sve èuo što se s nama desilo. Mama mu je samo rekla: "Rade onima koji su nama èinili zlo vrati im dobrom ako ti se ukaže prilika!".

Ja sam ostala na Sušaku i to kod roditelja od Kazimira Kataliniæa, a mama se je vratila kuæi. Pošto su se mami poèeli prijetiti da æe je zapaliti u kuæi to je i ona došla pa smo se nastanili u kuæi Ivice Kneževiæa koji je imao gostionu na Bulevardu. Brat je nastavio iæi u školu a ja na zanat do onog 144

strašnog dana 18. srpnja 1944. godine kada su mi brata ubili na zadnji dan velike mature na gimnazijskim stepenicama.

Par dana poslije bratove smrti upoznala sam policajca Danijela Viliæa i nakon par mjeseci smo se vjenèali, toènije 11. veljaèe 1945. godine. On je imao dvadesetdrugu godinu, a ja petnaest godina i osam mjeseci. U braku sam bila dva mjeseca i osam dana, jer sam veæ 19. travnja morala otiæi. Veæ su se nekoliko dana èule detonacije a padala je i poneka granata po Sušaku. Ja sam se užasno bojala, umirala sam od straha.

Znajuæi što smo preživjele mama i ja moj muž je uspio namoliti i nagovoriti mamu da me odvede u Banja Luku da me zbrine kod njegove mame, jer njega nisu Nijemci puštali sa položaja.

Na konzulatu su nam izdali pasoše. To veæe 19. travnja smo krenuli noseæi ono što nam je bilo najnužnije. Tu je bio jedan kofer, jedna putna torba i mornarska vreæa. U njima samo najpotrebnije stvari. Pošto je preko Gorskog Kotara pruga bila uništena to je trebalo iæi preko Slovenije. Došli smo na Rijeèki kolodvor, no vlaka još nije bilo ni na vidiku. Èekali smo na peronu i gledali i slušali kako nijemci dižu u zrak rivu. Te su detonacije i bljeskovi bili uèestali, a sa svakom detonacijom se sve više strah uvlaèio u kosti. Napokon oko pola noæi došao je vlak. Ja sam se oprostila sa mužem i polako smo krenuli prema vagonima. Nisam ni pomislila da je to oproštaj zauvijek.

Smjestili smo se u vagone G- kola. S nama je bio i pokojni pater Pio Karadžole kao i gospodin Mirko Šandor kojega nam je dao moj kum Ante Ile za pratnju, da nam se naðe pri ruci.

Bilo je još puno i vojnika i civila kao i žena sa malom djecom.

Naš vagon je bio pun, a tako je bilo i sa drugim vagonima, jer su ljudi masovno bježali pred partizanima. I tako napokom smo krenuli iz Rijeke oko pola noæi vlakom preko Slovenije. Vozio je malo naprijed, pa onda natrag i tako cijelu noæ. Negdje oko 10 sati ujutro došli smo do Ilirske Bistrice. Tu smo morali izaæi iz vlaka pa smo tako vani uz put sjedili i èekali kada æemo opet krenuti. Prošlo je podne, a mi još uvijek èekamo. Napokom su nas pozvali da uðemo u vagone i vlak je krenuo, malo naprijed, malo natrag ali ipak se kretao. Od Ilirske Bistrice vozilo se prema Postojni. Na toj trasi nalazi se i tunel. Kada smo došli u 145

njega bjelogardejci su zaustavili vlak i sve muškarce odveli, a nas žene i djecu su ostavili u vagonima. Nakon izvjesnog vremena došli su opet u vagon i tražili da otvaramo kofere da ih pregledaju. Èiji se kofer nije mogao otkljuèati oni su ga uzimali. Pošto je pater Pio, kada kada je odlazio, zamolio nas da mu èuvamo stvari, te smo mi rekli da je to naš kofer. Morali smo ga odkljuèati i za èudo da je jedan od naših kljuèeva odkljuèao i paterov kofer. Sreæom u koferu na samom vrhu stvari bili su brevijar i neke misne knjige, pa kada su bjelogardejci vidjeli knjige izgubili su interes da gledaju dalje.

Tako smo mi spasili i njegove stvari. Bile smo u strahu i neizvjesnosti, misleæi kuda su i zašto odveli te naše ljude, a i pitajuæi se što æe biti s nama. Napokom je vlak krenuo iz tunela i uskoro smo ugledali i danje svijetlo. Veæ se je spuštao sumrak kada smo došli u Postojnu. Tu su nas doèekali Nijemci i mi smo krenuli za njima. Onaj patrov kofer je bio užasno težak kao da je bio pun kamenja, ali mi smo ga nosili uza svu našu prtljagu. Dosta dugo smo hodali i došli do jedne zgrade.

Rekoše da je to škola i da æemo tu prespavati. Kada smo došli unutra ugledali smo sve koji su bili sa nama u vlaku, a koje su izdvojili u tunelu, pa smo se jako obradovali. U školi je bilo jedva mjesta da posjedamo po podu, a o spavanju nije bilo ni govora. Naši su nam isprièali što se dogaðalo s njima. Naime, njih su bjelogardejci izveli iz tunela, tu su ih razoružali i sproveli ih pješke u Postojnu. Tu noæ smo proveli u školi ali od spavanja nije bilo ništa, jer jedva da smo imali mjesta i za sjediti. Ujutro su Nijemci došli po nas pa su nas oni sprovodili za Šanpetar. Vjerovatno da su Nijemci predvidjeli da bi nam se nešto moglo dogoditi kada su oni krenuli da nas prate jer su nas na svakoj okuci èekali bjelogardejci sa strojnicama ali pošto su nas pratili Nijemci, nisu nam mogli ništa. Ovog drugog dijela puta kroz Sloveniju od polaska iz Šanpetra se slabije sjeæam.

Znam da su nas Nijemci u Šampetru smjestili u vagone i mi smo krenuli. Znam da smo tu ostali prepušteni sami sebi bez pratnje Nijemaca koji su se jednostavno izgubili, ali je sreæa bila da nije bilo ni bjelogardejaca. Najviše smo se po danu skrivali od aviona po selima i šumama. Znam da smo bježali pred avionima. Kuda su nas sve vozili i kuda smo išli ne znam, 146

ali znam da smo bili u Rakeku. Bili smo izmuèeni i gladni.

Dobro se sjeæam, bili smo zajedno, moja mama, pater Pio, Mirko Šandor i ja, umorni i gladni. Sjeli smo uz cestu. Naišla je jedna slovenka. Nosila je jednu laticu od jedno litre i pol i ponudila nam je ako smo gladni grah na salatu. To nam je taj dan bio prvi a i zadnji obrok. Znam da smo tu noæ hodali kroz neku šumu. Kiša je jako padala, pa smo bili skroz mokri. Tada sam prvi puta u životu prelazila preko nekakvog viseæeg mosta.

Užasno sam se bojala. Noæ, kiša pada, most se trese, skaèe, a ja moram preko njega, moram preæi. Jedva su me nagovorili da preðem. Nekoliko dana smo lutali i išli naprijed da bi konaèno stigli do Zidanog Mosta. Tu je opet bila željeznica i konaèno sa Zidanog Mosta vlakom nakon sedam dana lutanja Slovenijom stižemo u Zagreb. Za Zagreb smo iz Rijeke krenuli 19. travnja a u Zagreb smo stigli 26. travnja. Sve sam ja u trenutcima odmora upisivala u svoj dnevnik koji sam uvijek nosila sa sobom i vodila ga. No taj dnevnik su mi kasnije na putu za Banja Luku u Prijedoru kada su me zatvorili, oduzeli i nisu mi ga nikad više vratili. Kada smo stigli u Zagreb otišli smo u Radnièki komoru kod tatinog prijatelja gospodina Blaškova.

Pošto su 22. travnja Banja Luku zauzeli partizani to smo morali ostati u Zagrebu pa nas je Blaškov smjestio kod gospoðe Nedeljke, mamine poznanice koja je roðena u Jelenju, a stanovala je u Zagrebu na kanalu. Kako smo mi preko Slovenije lutali šest dana po kiši po noæi bježeæi od aviona mama se je jako prehladila, tako da kada smo stigli u Zagreb veæ drugi dan je poèela bacati sve komade krvi pa sam nazvala gospodina Blaškova pa je on poslao hitnu pomoæ. Mami su dali injekciju i rekli ako se ponovi da æe morati u bolnicu. Ponovilo se opet tako da je gospodin Blaškov uspio smjestiti mamu u bolnicu u Vinogradsku. Pošto nisam nikada prije bila u Zagrebu to sam svaki dan pješaèila sa kanala sve tramvajskom prugom do trga Jelaèiæa, pa onda kroz Ilicu do Vinogradske i natrag. To je trajalo do 8. svibnja kada su došli partizani.

Naime par dana prije poèele su borbe a najduže su koliko ja znam trajale u Vlaškoj. Kada smo prvi puta izašli kuæe poslije narodnog osloboðenja, išli smo u crkvu i na ulici smo ugledali osam zaklanih ustaša poredanih jedan do drugoga. Opet sam 147

mogla iæi k mami. Kada sam se jednog dana vratila Nedeljka mi je rekla da se boji držati me više jer ima dosta poznatih partizana pa bi mogli saznati da sam kod nje. Drugi dan sam se požalila èasnim sestrama u bolnici pa su mi rekli da mogu ostati na odjelu samo da se za vrijeme vzite maknem iz sobe.

Tako je i bilo, pa sam spavala sa pacijenticom koja je imala tri otvorene kaverne. Sestre su me i zaposlile pa sam poèela raditi na kožnom odjelu no mama je opet poèela bacati krv. Doktori su mi rekli da se je na putu prehladila i da je dobila galopirajuæu tuberkulozu. 22. svibnja u noæi mama je umrla, a ja sam ostala sama samo osam dana poslije svoga šesnaestog roðendana. Pokopala sam mamu i odluèila krenuti za Banja Luku. Èim sam došla do izbjeglièke propusnice krenula sam za banja Luku. Do Siska vlakom, a od Siska pješke. Putem sam nailazila na skupine ljudi koji su se vraæali, jer nisu uspjeli pobjeæi preko granice. Prvi dan sam krenula iz Siska sa jednom gospoðom i jednim mladiæem. Pješaèili smo i znam da smo došli u Kostajnicu. Odprilike na dva kilometra od Kostajnice izaðoše iz jedne štale partizani. Odvedoše nas iz u tu štalu pretresoše nam sve stvari. Ja sam imala kofer i putnu torbu. U torbi su mi bile slike sa moga vjenèanja. Slike moga muža u policijskoj uniformi. Kada su bili u policijskoj školi u Rimu bili su u policijskim uniformama pri audijenciji kod svetog Oca. Imala sam i bratove slike sa sahrane. Na svim tim slikama bilo je i ljudi u ustaškim i policijskim uniformama. Kada su to vidjeli pitali su me gdje su ti ljudi. Nakon toga su ove s kojima sam putovali pustili, a mene su ostavili i rekli da æe me ubiti. U mislima sam se preporuèila Bogu i odjednom preokret. Pustili su me. Požurila sam se za onom skupinom sa kojom sam išla.

Meðutim kada sam ih stigla rekli su mi da mogu sa njima nastaviti samo ako bacim sve slike. Tako sam i uèinila i onda sam mogla nastaviti put sa njima.

Taj dan smo pješaèili od pet sati ujutro do jedananest sati naveèe kada smo stigli u Volinju. Nisam stalno bila u istoj grupi, jer su ljudi bili sa raznih strana pa su se tako jedni odvajali a drugi bi nam se prikljuèivali tako da nas je uvijek bilo dosta. U Volinju je bio logor hrvatskih vojnika što su ih 148

partizani zarobili. Oni su se dosta slobodno kretali tako da su nas smjestili u neku štalu na sijeno. Kada sam skinula cipele ispod nokata mi je išla krv. Drugi dan smo isto rano krenuli i oko jedanaest sati stigli smo u Novi. Obradovali smo se jer je od Bosanskog Novog pruga bila èitava tako da je vlak vozio.

Pomislili smo da je našoj nevolji došao kraj kada se oko dvanaest sati pojaviše nekakvi naoružani ljudi sa trakama na rukavima na kojima je pisalo narodna obrana. Pitali su tko je došao iz Zagreba. Javili smo se pa su nas odmah pokupili i odveli u zatvor. Mislim da sam Vam o tome pisala kada sam Vam poslala ono prvo, pa ne bih htjela da idem u detalje nego sasmo to da su nas drugi dan sproveli u Prijedor pa poslije jedne prospavane noæi sa još petnaestak zatvorenica u jednoj prostoriji pustili su me da idem za Banja Luku s tim da se u Banja Luci prijavim vojnim vlastima.

Kada sam stigla u Banja Luku to sam rekla svekrvi, a kako je ona bila pametna žena rekla je da ja nisam vojnik pa da se trebam javljati vojnim vlastima nego je otišla i prijavila me u na prijavnom uredu i vjerovatno me spasila ponovnog ispitivanja a možda i zatvora. Mislim da sam Vam i o tome pisala kako me je svekrva primila iako nije ni znala da joj je sin živ a kamo da se oženio, a ja nisam imala ni vjenèanog lista da joj pokažem. Nitko ne zna puteve Božje, a mene je pravo dragi Bog doveo k jednoj divnoj ženi koja je ono malo što je imala djelila sa mnom i sa mojim sinom kada se je rodio. 8. lipnja 1945. godine došla sam k svojoj svekrvi a 25. listopada se rodio moj sin. Ja kao žena Hrvatskog vojnika nisam od Crvenog krsta mogla dobiti ni jedne pelene tako da smo stare pidžame od moga muža i njegovog brata derale i to nam je bilo mjesto pelena.

Prvo vrijeme je bilo jako teško, tako da se sve što se moglo prodalo iz kuæe da bi se moglo kako tako preživjeti.

Samo mjesec dana poslije poroda ja više nisam imala mlijeka pa smo pržili kukurozno brašno, kuhali ga na vodi, malo posolili i to stavljali u flašicu i tako hranili moga sina. Bili smo sretni ako smo mogli nabaviti malo pševiènog brašna za njega.

Ja sam se poèela polako snalaziti. Znala sam presti i plesti pa 149

sam ljudima prela i plela i tako ponešto zaradila. Poslije par godina je veæ dolazilo i tekstila pa su ga ljudi kupovali, a ja sam poèela zaraðivati i šivanjem. Negdje do 1952. godine su bile karte za snabdjevanje, no ja i moj sin nismo ni to mogli dobiti, jer navodno nisam zaposlena, a posao nisam mogla dobiti jer sam bila žena njihovog neprijatelja. Napokon sam 1955. godine poèela raditi u Tvornici duhana. Do posla sam došla ne s pomoæu svojih Hrvata nego uz zalaganje jedne muslimanke i jedne Srpkinje. Ni jedan Hrvat nije htio nažalost

-1939. godine u limuzini prvi je tata, zatim Mario Šariniæ i zadnji Vrkljan

150

1942. godine tata sa prijateljima on sjedi za stolom. reèi ni jednu lijepu rijeè za mene. Kada su vidjele da nikako neæu dobiti posao ove dvije dobre duše otišle su intervenirati i na komitet te sam nakon toga napokom dobila posao.

Kada god bi se nešto loše dogodilo u inozemstvu vezano za emigraciju ili kada bi dolazio neki glavešina uvijek bi dolazili iz UDBE ispitivati o mom mužu. To se dogodilo i kada je poginuo Roloviæ no meni je prekipjelo i pa sam se izderala i rekla im neka nas veæ jednom puste na miru i moje dijete i mene jer da ja veze nemam sa svojim mužem. Stvarno u to vrijeme nije se javljao veæ nekoliko godina. Onda se jednom javi pa opet nekoliko godina ništa. Od tada su nas malo pustili na miru.

Ja sam uz stalni posao kod kuæe još i šivala pa se poèelo bolje živjeti, a i nabavljati u kuæu potrebne stvari. Bilo je lijepih godina, moj sin je išao u osnovnu pa srednju školu a onda u gimnaziju, zatim je krenuo na elektrotehnièki fakultet.

Tada je 1969. godine zaljuljao potres. Stan u kojem smo 151

stanovali bio je sav demoliran, sa srušenih dimnjakom, dumom, raspucanih zidova, a stalno je treslo tako da smo noæi provodili pod šatorom još u studenom mjesecu. Napokon smo se vratili u stan jer je moj sin rekao da postoji moguænost da u stanu nastradao od potresa, ali da je sigurno da æemo se u šatoru razboliti.

1971. godine sam zbog bolesti otišla u invalidsku mirovinu, a te godine mi se i sin oženio. Moja je svekrva dobila stanarsko pravo u novom dvosobnom stanu pa smo opet svi zajedno pristojno živjili. U tom stanu rodilo mi se dvoje unuèadi pa kao sam bila u mirovini brinula sam se o djeci i o bolesnoj svekrvi jer su mi sin i snaha radili. 1977. godine umrla mi je svekrva. 1982. godine mi se rodilo još jedno unuèe i od tada je život tekao dosta mirno sve do 1991. godine kada se je poèelo kuhati. Pošto je moj stan imao pogled na mjesnu zajednicu mogli smo vidjeti kako se dovozi oružje kamionima i dijeli srbima. Više nije bilo sigurnosti. Polako se uvlaèio strah u èovjeka. Sin mi je dobio otkaz no snaha je još uvijek radila u Domu kulture kao koreograf.

1992. godine Caritasovim konvojem poslali smo dvoje starije djece u Zagreb, jer je postojao strah da bi stariji sin mogao završiti na bojištu. Ispred moga stana na parkiralištu bilo je neliko kafiæa gdje bi dolazili srbi sa bojišnice pa bi uz pucanje iz strojnica uz domaæe srbe pjevali nam uspavanku "Slobodane šalji nam salate, bit æe mesa klat æemo Hrvate". Ili, "Drma mi se na šubari cvijeæe ubit æemo, zaklat æemo tko sa nama neæe". U takvoj atmosferi smo mi lijegali i ustajali.

Spavanje se svelo na praæenje svakog šuma na stubištu sa uhom na pozor kao u zeca, jer je pod Hrvatskih kuæama svakodnevno odjekivala eksplozija granata, a muslimane i Hrvate su izbacivali iz stanova. Stoga smo tražili naèin da i najmlaðe unuèe prebacimo u Zagreb i to nam je uspjelo 1993. godine kada su se opet putem Crvenog krsta snaha i unuk sastali u Zagrebu sa dvoje starije djece. Velika je briga pala sa ramena a u Banja Luci smo ostali samo moj sin i ja a poslije nam se pridružila i sestra moga muža moja šogorica koju su Srbi izbacili iz stana. Živjeli smo u strahu, ali nekako smo se nadali 152

da æe se to ipak smiriti. Sin mi je radio u Caritasu, a i ja sam tamo pomagala. Željela sam da mi i sin ode na sigurno, ali nije htio da nas dvije ostavi same u Banja Luci, a meni je opet bilo teško drugi put otiæi u progonstvo bez ièega.

Napokon sam morala napustiti stan. 22. lipnja 1994. godine otišao je moj sin sa Caritasom a 23. lipnja šogorica i ja krenule smo put Zagreba UMPROFOR-om. Sin je uspio zamijeniti stan u Banja Luci koji je imao sa jednim srpskim oficirom tako da su imali makar svoj krov nad glavom, a ja sam sa šogoricom uselila u stan snahine sestre koja živi u Berlinu. Tu sam bila devet godina, a u tu mi je umrla i šogorica. Ja sam nakon devet godina dobila natrag svoj stan u Banja Luci, prodala ga i kupila ovaj stan u Sopotu gdje i danas živim, žaleæi za onim životom u Banja Luci gdje sam provela 49 godina. O životu u Zagrebu nemam što puno pisati. Nikada se nisam uklopila u ovu sredinu, jer to su posebni rekla bih samoživi ljudi, a ne kao moji bosanci koji su sa svojim velikim srcem, otvorenim za svakoga, puni ljudskosti. Djeca su završila škole. Unuka predaje vjeronauk, stariji unuk je informatièar a najmlaði još uvijek studira. Snaha iako roðena Zagrebèanka nikada nije dobila posao i nalazi se na birou za zapošljavanje, a sin mi radi kao knjigovoða u Državnom inspektoratu.

Moram Vam reæi da što se tièe datuma možda svi i nisu baš najtoèniji, jer godine donose svoje pa se ponešto i zaboravlja. Opet moram da se isprièavam što Vam veæ prije nisam ovo napisala, ali teško se je bilo odluèiti, jer ja i nakon više od 60 godina ponovno sve proživljavam. Možda je veæ kasno za ovo, no nisam mogla prije da se prisilim.

Biti æe mi drago ako nešto od ovoga budete mogli iskorisititi, jer ne znam da li je to baš ono što vi trebate i što ste oèekivali od mene. Šaljem Vam i slike koje ste tražili.

Srdaèan pozdrav!

153

P.s. još neke crtice: Brat mi je u spomenar napisao: "Moli i radi", a na drugoj strani: "U životu æeš biti samo onda sretna ako budeš radila za Boga i Hrvatsku" Tvoj brat Rade A jedan prijatelj je napisao: "U crnini uvjek te vidim a zbog èega? Za ideale i Hrvatsku" Tvoj prijatelj Marijan Vuèkoviæ

154

- obiteljska slika iz 1941. godine Moja obitelj : Otac Jakov Grabar roðen 11. srpnja 1890. godine u Podhumu od oca Grge i majke Katarine Poginuo u Senju 7. listopada 1943 izvaðen ispod ruševina 28.listopada 1943. godine.

Majka Jelena Grabar roðena Radetiæ roðena u Lukežima 15. kolovoza 1891. godine od oca Stjepana i majke Franke roðene Juretiæ. Umrla u Zagrebu 22. svibnja 1945. godine Brat Franjo Grabar zvani Rade roðen u Lukežima 11. listopada 1925. godine od oca Jakova i majke Jelene roðene Radetiæ ubijen pred Rijeèkom Gimnazijom 18. srpnja 1944. godine.

Ja Katarina Viliæ roðena Grabar roðena u Lukežima 14. svibnja 1929. godine od oca Jakova i majke Jelene roðene Radetiæ.

155