Crnogorski glasnik 101 web

Glasilo Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i VijeÊa crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba

GODINA XVII. _ BROJ 101. _ RUJAN-LISTOPAD / SEPTEMBAR-OKTOBAR _ 2016.

LUČINDANSKI SUSRETI 2016. ZAGREB LUČINDANSKI SUSRETI 2016. ZAGREB GRAD GOST MOJKOVAC

VIJESTI KULTURE 2016 DANI CRNOGORSKE

Čestitamo dan nezavisnosti Republike Hrvatske 8. listopad

DANI CRNOGORSKE KULTURE 2016.

DANI CRNOGORSKE KULTURE 2016.

Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske • Drutvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore “Montenegro” Zagreb • Ministarstvo kulture CG

NOVI AMBASADOR CRNE GORE

DANI U RH - NJ. E. BORO VUČINIĆ CRNOGORSKOG FILMA

foto: Ured Predsjednice RH, Tomislav Bušljeta

NOVI AMBASADOR CRNE GORE u RH- Nj. E. BORO VUČINIĆ

LUČINDANSKI SUSRETI 2016. ZAGREB

ČETVRTI AMBASADOR CRNE GORE U RH - Ambasador Boro Vučinić predao je 27. 9. 2016. vjerodajnice PO SCENARIJU predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović čime je stupio na dužnost izvanrednog i opunomoćenog ambasadora Crne Gore u RH. Ambasador Vučinić je zahvalio na podršci koju Hrvatska pruža Crnoj Gori na putu integracija u NATO i EU i izrazio spremnost da u narednom periodu doprinese daljem razvoju, inače veoma dobrih odnosa dvije prijateljske i susjedne zemlje.

RASPORED PRIKAZIVANJA FILMOVA Grabar Kitarović 26.Predsjednica - 28. 10. 2016. - ZAGREB - Crnogorski dom Trnjanska cesta 35 je poželjela uspjeh ambasadoru u obavljanju diplomatske misije i pohvalila 16. - 18. 11. 2016. - SPLIT - Vukovarska 59 23.odnose - 25. 11. 2016. - dvije RIJEKA - Križanićeva 2/1 i prenijela očekivanja da će ubrzo nakon formiranja novog Hrvatskog sabora biti ratidržave 01. - 03. 12. 2016. - UMAG - Gradska knjižnica Umag, Biblioteca civca Umago 06.ficiran - 08. 12. 2016.Protokol - PULA - Držićeva 4o pristupanju Crne Gore NATO-u. /(Izvor: Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija Crne Gore )

MIRKA KOVAČA

I DAN

II DAN

III DAN

LISICE

OKUPACIJA U 26 SLIKA

NOĆ OD PAUČINE

Režija: Krsto Papić Scenarij: Mirko Kovač, Krsto Papić Uloge: Fabijan Šovagović, Adem Čejvan, Jagoda Kaloper, Ilija Ivezić

Režija: Lordan Zafranović Scenarij: Mirko Kovač Uloge: Frano Lasić, Boris Kralj, Milan Štrljić, Stevo Žigon, Zvonko Lepetić, Bert Sotlar, Boris Dvornik i drugi.

Režija: Miloš Radivojević Scenarij: Mirko Kovač Uloge: Velimir Bata Živojinović, Aleksadar Berček, Jozo Laurenčić, Sonja Laurenčić, Vladan Živković, Ljuba Ćipranić

Sadržaj: Okupacija u 26 slika je jugoslavenski film iz 1978. godine koji je režirao Lordan Zafranović po scenariju Mirka Kovača.

Tri mladića - Hrvat, Talijan i Židov su najbolji prijatelji u predratnom Dubrovniku. Kada njihovu zemlju okupiraju nacisti i njihovi suradnici, idilični grad postaje mjesto terora i jezivih pokolja. Prijatelji se moraju svrstati na različite strane u sveopćem sukobu.

Sadržaj: Noć od paučine - drama Mirka Kovača iz ciklusa drama za djecu, dešava se za vrijeme rata. Na skoro napuštenu željezničku stanicu u brdima, dovode zatvorenika, i predaju ga šefu koji sam obavlja sve poslove prometa. U stanici sa njim živi i dvoje djece. Naoružani oficir šefu dovodi zatvorenika sa naređenjem da ga preda prvom vojnom transportu. Šef stanice i zatvorenik provode noć sami u stanici čekajući vojni voz za koji se ne zna kad će stići jer red vožnje ne postoji. Tokom razgovora šef stanice naslućuje da je zatvorenik pripadnik pokreta otpora. Kod njega se javlja velika simpatija i samilost. Daje mu da jede, igra sa njim šah, ali ga na kraju ipak predaje vojnicima vojnog transporta koji je stigao pred zoru.

1978., drama, ratna, 116 min

1970., drama, 80 min.

Sadržaj: U gorštačkom mjestu ispod planine Dinare, nemirne 1948. godine, seoska je svadba. Osim veselja, prisutni su nemir i strepnja toga doba. Na svadbi je i Andrija, čovjek od ugleda i položaja, iz njihovog kraja, čija je riječ svetinja. Mladenci i svatovi ga u svemu slušaju, ali on im pomaže samo riječima, jer je u suštini čovjek krutih pogleda i ponaša se kao apsolutni gospodar. Kada dođe trenutak da Andrija plati za svoje zablude, povući će za sobom i druge, nedužne ljude i donijeti im nesreću i tragediju..

U ORGANIZACIJI

NACIONALNA ZAJEDNICA CRNOGORACA HRVATSKE DRUŠTVO CRNOGORACA I PRIJATELJA CRNE GORE „MONTENEGRO“ ZAGREB DRUŠTVO CRNOGORACA I PRIJATELJA CRNE GORE „BUJŠTINA“ UMAG NACIONALNA ZAJEDNICA CRNOGORACA RIJEKA ZAJEDNICA CRNOGORACA SPLIT ZAJEDNICA CRNOGORACA PULA

1978., drama, ratna, 58 min.

UZ POMOĆ: SAVJETA ZA NACIONALNE MANJINE I CRNOGORSKE KINOTEKE 10 000 Zagreb, Trnjanska cesta 35; tel. +385 1 6314 263; tel/fax. +385 1 6197 078, nzch@net.amis.hr, montenegro@net.amis.hr, www.vijece-crnogoraca-zagreb.hr

ĐE JE ŠTO

Miodrag ©�epanovi� LJEPOTA KAMENA

Grafičko i likovno oblikovanje: Skaner studio, Zagreb

Novi naslovi

VIJESTI Novi ambasador Crne Gore u RH NJ. E. Boro Vukčević IN MEMORIAM Komemoracija u povodu smrti Dr. sc. Radomir Pavićević Božidar Knežević (1952 - 2001) DAN NACIONALNIH MANJINA

DANI CRNOGORSKE KULTURE DANI CRNOGORSKOG FILMA

Dani Crnogorskog filma 2016.

Doba politike, DOKUMENTARNI FILM U CRNOGORSKOM DOMU

Ivan Prpić 3

Gorni Stoliv i džamije u Crnoj Gori Biblioteka LUČA Pivski Manastir i Manastir Morača

10. DANI knjiga CRNOGORSKE KULTURE - IZLOŽBA

Premijera

27

Mala pravila feminističkog djelovanja

29

16 PUTOPISI Rijeka Crnojevića, između slave i zaborava MARKETING I SUVREMENA TEHNOLOGIJA 17 Kako raditi velike projekte na malom tržištu 18 CRNOGORSKI VLADARI

Kult svetog Vladimira Dukljanskog 4 Nacionalna zajednica Luka Lagator u Puli 19 CRNOGORSKI HUMOR 6 Crnogoraca Hrvatske Izližba skulptura Miodraga Šćepanovića u Mimari 20 Cetinjski humor

/ Disput

KULTURA I UMJETNOS

39 40

41

nom idealu "odumiranja 9 Malerove „Druge simfonije“ 26 Doba politike 43 politike" te totalitarnom ukidanju politike Izdavači: NACIONALNA ZAJEDNICA CRNOGORACA I VIJEĆE CRNOGORSKE NACIONALNE MANJINE GRADA ZAGREBA, Zagreb, Trnjanska c. 35, kaoHRVATSKE takve, suvremeno Tel./Fax: 01/6197 078, 01/6314 264, E-mail: nzch@net.amis.hr, vijececrn@net.amis.hr, montenegro@net.amis.hr, Internet adresa: www.vijece-crnogoraca-zagreb.hr političko mišljenje reha* Za izdavače: Danilo Ivezić i Dušan Mišković * Glavni i odgovorni Maša Savićević * Redakcija: Milanka Bulatović, Nataša Gerželj, Danilo Ivezić, Dragutin bilitira primat urednik: političkoLakić, Nataša Rašović, Dušan Roganović * Grafička i tisak: Skanerinstudio d.o.o. * Rukopisi se ne vraćaju * Naklada /Tiraža 1000 gapriprema kao demokratske Glasilo je, putem Savjeta za nacionalne manjine, financirano iz državnog proračuna Republike Hrvatske vencije, kao načina života slobodnih građana, stCrnogorski glasnik 3 varalaca vlastite povijesti.

Lučindanski susreti

Crnogorski glasnik

32 34

Humoreska

Dan koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih Zagreb, 2016.

CRNOGORSKA TRPEZA Omaž Mirku Kovaču: Podsjećanje na piščevu 7 manjina Zagrebačke županije Moderna su borbu vremena konstantnu 24 Što je danas Crnogorska kuhinja?

DANI CRNOGORSKE KULTURE dobaDobitnici politike.

Nasuprot Nagrade Mirko Kovač za 2016 god. 25 marksističkom i liberal- uskrsnuća” uz izvođenje NOVI NASLOVI Crnogorsko veče u Belom Manastiru 8 Dimitrijev rad “Misterijum

2

30

IN SADRŽAJ MEMORIAM

KOMEMORACIJA U POVODU SMRTI DR. SC. RADOMIRA PAVIĆEVIĆA

P

rostor Crnogorskog doma u Zagrebu je bio premali za sve one koji su došli oprostiti se od dr. sc. Radomira Pavićevića 14. 9. 2016.

Komemorativnom skupu u organizaciji Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske prisustvovali su brojni prijatelji, poznanici, Crnogorke i Crnogorci, predstavnici crnogorskih društava iz Republike Hrvatske, i okolnih država, predstavnici institucija iz RH i Crne Gore, ambasadori Crne Gore u Hrvatskoj i Sloveniji, članovi porodice Radomira Rada Pavićevića.

Otvarajući komemorativni skup predsjednik NZCH DANILO IVEZIĆ je između ostalog rekao: "U relativno kratkom vremenskom periodu Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske izgubila je dva značajna člana. 2014. godine napustio nas je jedan od njenih osnivača Veselin Aga Simović a sada i njen dugogodišnji predsjednik od 2001. do 2015. Radomir Rade Pavićević.

Neposredno prije preuzimanja funkcije čelnog čovjeka Nacionalne zajednice, u periodu kada se ona programski i organizaciono mijenjala, održan je II. Svjetskog Kongresa iseljenika na Cetinju, a koordinator tog događanja je bio Radomir Pavićević u ime NZCH. Spominjem ovaj događaj iz dva razloga: prvi- jer je ovim NZCH prekoračila granice Republike Hrvatske i postala značajnim faktorom u iseljeničkoj crnogorskoj populaciji i drugi- jer će angažman Radomira Pavićevića tih dana biti matrica njegovog ponašanja u cjelokupnom periodu vođenja Nacionalne zajednice. Ilustracija je noć uoči završne plenarne sjednice i donošenja usudio bih se reći znaćajnih Zaključaka koji su pisani u dramatičnim uvjetima do ranih jutarnjih sati -Radomir Pavićević, Dragutin Lalović i ja-, u nemogućim uvjetima, jer je od obećane tehničke pomoći - laptop, kompjuter i ko zna čega na kraju to bila stara portabl Olimpija i to bez svih slova, s ciljem da se u cijelosti sačuva autonomnost kongresa i spriječi njegovo pretvaranje u bilo čiju produženu ruku..."

gresa, upravo Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske afirmirala kao predvodnik našeg svjetskog iseljeništva.

Predvodio ju je, strateški i organizacijski upravo Pavićević, ne samo politički mudro nego upravo sa strašću misionara crnogorske ideje. U posve iznimnom spoju analitičke lucidnosti, političke promišljenosti i rodoljubne gorljivosti, Pavićević se znao izboriti za punu samostalnost u odnosu na sve druge glavne aktere velike borbe za internacionalizaciju crnogorskog pitanja. Veoma je pažljivo izbjegavao zamke instrumentalizacije i hrabro se suprotstavljao pritiscima, snubljenjima i podmetanjima. Napose crnogorskih vlasti, uvijek iznova dosljedno braneći tezu da svoju odanost ne dugujemo nikome pojedinačno, niti ijednoj političkoj stranci, da je "jedina stranka koju priznajemo - Crna Gora!" ... (integralni tekst obraćanja prof. D. Lalovića možete pročitati OVĐE) U ime institucija Republike Hrvatske od dr. Pavićevića se oprostio predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH ALEKSANDAR TOLNAUER riječima:

IN MEMORIAM vom i mišljenjem, ali sa spremnošću da sasluša i drugoga, a da se za svoj stav argumentirano i bori..." (tekst obraćanja A. Tolnauera u cijelosti možete pročitati OVĐE) U emotivnom obraćanju od dugogodišnjeg prijatelja čije poznanstvo datira još iz studentskih dana šezdesetih godina dvadesetog stolja oprostio se MILO BANOVIĆ.

O ulozi i značaju Radomira Pavićevića u povezivanju i zajedničkim programskim aktivnostima NZCH i Matice crnogorske, govorio je MARKO ŠPADIJER dugogodišnji Generalni sekretar Matice: "...Zajednica i Matica imaju plodnu istoriju saradnje. Dogovarali smo se, planirali i realizovali mnoge projekte. Sa neumornim Radom sam se srijetao na Cetinju, Zagrebu, Rijeci, Kotoru, Splitu, Podgorici, Puli, u njegovoj ili mojoj rodnoj kući, na promocijama knjiga, otvaranju izložbi, na tribinama, koncertima, projekcijama filmova, na skupštinama Matice, na Petrovdanskim i Lučindanskim smotrama, za trpezom ili radnim stolom. Susreti i dogovori bili su veoma česti, jer smo goreli od želje da osnažimo samopoštovanje Crnogoraca u Crnoj Gori i Hrvatskoj. Bili smo nestrpljivi da se što prije savladaju prepreke, zaborave nesreće izazvane ratom i izgrade novi mostovi povjerenja naših država i naroda. Rade je znao da je kultura najbolji put sticanja prijateljstva. Kroz programe Zajednice omogućio je kulturnim poslenicima, glumcima, slikarima, piscima, muzičarima, lokalnim folklornim ansamblima iz svih gradova Crne Gore da prikažu svoja umijeća kako članstvu crnogorske zajednice, tako i građanima Hrvatske. Umio je kao malo ko da animira političare sa jedne i druge strane da se srijeću, razgovaraju i otvaraju nove horizonte saradnje..."(tekst obraćanja M. Špadijera u cijelosti možete pročitati OVĐE)

lji. Djelovanje dr Pavićevića prelazilo je granice Hrvatske, on je obilazio i pomagao organizovanje crnogorske dijaspore na svim meridijanima, i posebno bio posvećen obnovi nezavisnosti Crne Gore i njenom vraćanju u porodicu nezavisnih država svijeta, uz punu afirmaciju njene istorije naročito kroz objavljivanje velike biblioteke kao najboljeg i najistinitijeg svjedočanstva...“ O angažmanu Radomira Pavićevića na programskom povezivanju crnogorskih iseljeničkih organizacija u oproštajnom govoru u ime Saveza udruženja Crnogoraca Srbije gos. BORO MRVALJEVIĆ je naglasio: "...Nenametljivo, ali odvažno, Rade je bio uvijek gdje je trebalo, i kad je trebalo. I za porodicu, i za prijatelje, i za članove organizacija čiji je istaknuti član bio. Bio je jednostavan čovjek, u nimalo jednostavnim vremenima.

Znao je da prepozna iskrenost, pouzdanost i principijelnost, bio je lojalan prijatelj, umio je da širi najbolje ljudske vrijednosti. Jer je i sam bio bogat takvim vrijednostima i vrlinama.

Crnogorskoj zajednici u Srbiji ostaće upamćen po ljudskosti, srdačnosti, blagosti i gostoljubivosti prilikom velikih događaja u organizaciji njegove zajednice u Hrvatskoj, ali i po njegovom učešću, podršci i poukama u vremenu konstituisanja i rada Saveza udurženja Crnogoraca Srbije i Udruženja Crnogoraca Beograda..." (obraćanje Bora Mrvaljevića u cijelosti možete pročitati OVĐE) "Dame i gospodo ugled crnogorske zajednice u Republici Hrvatskoj određen je ugledom svakog pojedinca, kolektivitet je određen individuom. I upravo su ti pojedinci i mjerilo naše vrijednosti.

U ime institucija Crne Gore od Radomira Pavićevića se oprostio PREDRAG MITROVIĆ direktor Uprave za dijasporu koji je rekao:

Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske će u skorijem roku izdati ZBORNIK posvećen Radomiru Pavićeviću kao svojevrski oblik zahvale čovjeku koji je stvarao.

„...Osjećam kao posebnu privilegiju što sam, relativno nedavno, upoznao i bio saradnik dr Rada Pavićevića. Rijetki su pojedinci koji zrače takvom snagom bezrezervnog rodoljublja, odanosti i poštovanja prema zemlji iz koje potiču i zemlji u kojoj žive, uz jasnu viziju mogućnosti i jačine snage koju ima naša zajednica u Hrvatskoj na planu povezivanja i promovisanja Crne Gore u ovoj zem-

Hvala vam što se danas bili s nama u Crnogorskom domu u Zagrebu, hvala na dolasku iz Podgorice, Kotora, Beograda, Ljubljane, Kranja, gradova u Republici Hrvatskoj, pa kako kažu u Crnoj Gogi – DOBROM VAM SE VRAĆALO." - završne su riječi Danila Ivezića na kraju komemorativnog skupa posvećenog dr. sc. Radomiru Pavićeviću u Crnogorskom domu u Zgarebu 14. 9. 2016.

"...Završen je jedan bogat i sadržajan život. Zatvorila se jedna crnogorsko-hrvatska knjiga izuzetno bogatog sadržaja. Prestalo je kucati jedno veliko srce. Umro je Rade.

Govoreći o angažmanu Radomira Pavićevića u NZCH, dr. sc. DRAGUTIN LALOVIĆ, dugogodišnji suradnik i pri- Tešku, bolnu i tužnu vijest koju mi je priopćio prof. dr. jatelj je podsjetio na bitne odrednice njegovog djelovanja: Lalović, poput munje pronijela se Savjetom za nacionalne manjine, institucijom za koju je bio iskreno, izuzetno i "...Od II. drugoga svjetskog kongresa crnogorskog iselneraskidivo vezan, u kojoj je često boravio i u kojoj je jeništva (avgust 2000) na Cetinju, koji je briljantno organostavio neizbrisiv trag. izirao kao koordinator, sve do samog referenduma - trajala je naša uvijek intenzivna, katkad i dramatična, do kraja U tom našem zajedničkom radu i djelovanju bio je nadasve neizvjesna borba za Crnu Goru u punini njezina međunar- ozbiljan, marljiv, pedantan, inteligentan i zahtjevan, ali odnopravnog suvereniteta. U toj se borbi, već od tog kon- iznad svega izuzetno odan i pošten, uvijek sa svojim sta4

Crnogorski glasnik

Crnogorski glasnik

5

IN MEMORIAM SADRŽAJ

Božidar Knežević (1952 - 2001)

DAN NACIONALNIH MANJINA

DAN KOORDINACIJE VIJEĆA I PREDSTAVNIKA NACIONALNIH MANJINA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE Milanka Bulatović

B

ožidar Knežević, rođen je 1952.godine u Podgorici gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Sa osamnaest godina seli u Zagreb, gdje upisuje Fakultet političkih znanosti. Od 1975 do 1977. radi u Zagrebačkoj banci za interne novine,a već 1977 prelazi na Televiziju Zagreb gdje se zapošljava kao novinar i urednik u obrazovno-dokumentarnom programu Televizije Zagreb. Također radi kao scenarist i redatelj na više od 60 emisija obrazovnog, dokumentarnog i informativnog sadržaja. U tom vremenu, posebno se bavi problemima istočnoeuropskih zemalja, odnosima tadašnjeg Sovjetskog saveza i Jugoslavije (serija Informbiro), Čehoslovačkom (Staljin nad Vltavom, Praško proljeće, Baršunasta revolucija) kao i brojne druge serije.

Devedesetih godina radi seriju emisija o AIDS-u i seriju popratnih kratkih spotova. Dolaskom demokratske vlasti i HDZ-a, odlazi sa HRT-a, te prelazi u Yutel, a već godinu kasnije postaje freelance novinar i snimatelj, te radi za velik broj europskih televizijskih kuća i agencija za vijesti.

Po svršetku rata na području bivše Jugoslavije, radi kao scenarist i redatelj dokumentarnih priloga, emisija i serija s tematikom iz dnevnog i političkog života U očima hrvatske javnosti ostaje i njegov dugometražni dokumentarni film Oluja nad Krajinom iz 2001. godine.

Taj je film u tom vremenu podigao je veliku buru u političkom životu Hrvatske nakon Tuđmana, ne zbog neprocesuiranih zločina nad civilima tijekom i poslije akcije Oluja 1995. već zbog Kneževićevog usporednog dokumentarističkog pregleda i praćenja političkih i društvenih kretanja na obje strane prije izbijanja oružanog sukoba, te za vrijeme i poslije istog.

Nedugo nakon prikazivanja na Hrvatskoj televiziji, poginuo je u saobraćajnoj nesreći zajedno sa kolegom Borivojem Franceschim kraj Gračaca u Krajini 6.studenog 2001. u jeku najžeščeg medijskog linča protiv njega.

Treba naglasiti kako je za sobom (osim obitelji u Zagrebu Kao novinar i snimatelj intenzivno je prisutan za vrijeme i Podgorici) ostavio nacrte za dokumentarni film jednako Domovinskog rata i sukoba u ostalim republikama bivše osjetljivoj tematici kao Oluja u Hrvatskoj, ovoga puta za Jugoslavije od Slovenije do Makedonije, gdje su središte javnost Crne Gore pod naslovom Oslobodioci Dubrovninjegovog interesa stradanja civila, logori, egzodusi i izb- ka koji obrađuje temu sudjelovanja i ulogu crnogorskih jeglički kampovi; stradanja djece, sudbina žena i staraca. trupa prilikom napada na Dubrovnik 1991.

N

acionalne manjine Zagrebačke županije obilježile su svoj Dan 23.9.2016. godine u Vrbovečkoj Dubravi, kod Vrbovca, u restoranu Sabljić. Bilo je ovo četvrto okupljanje na kojem su se predstavile četiri manjine: crnogorska, makedonska, češka i romska, od ukupno devet, koliko ih živi i djeluje na području Zagrebačke županije.

mama. Folklorni ansambl „Češke besede“, kao domaćin, brojnošću i izvrsnom izvedbom nastavili su sa dobrom atmosferom. „Romski san“, modernim i tradicionalnim pjesmama i koreografijama digao je na noge svu publiku.

Domaćin večeri bila je češka nacionalna manjina Zagrebačke županije, gdje živi veliki broj njenih pripadnika, tako da je i Program vrlo uspješno i profesionalno vodio Franjo Vondraček. Prisutne je pozdravio Imbro Berkeš, predsjednik Koordinacije, zatim Dražen Bošnjaković, predsjednik Skupštine Zagrebačke županije. Skupu su prisustvovali i veleposlanica Republike Makedonije u Republici Hrvatskoj, Daniela Karagjozoski, saborska zastupnica Ermina Lekaj Prljaskaj, predstavnici grada Vrbovca i Dubrave Vrbovečke, predsjednici i brojni članovi vijeća i predstavnici nacionalnih manjina Zagrebačke županije Grada Zagreba .

Završimo porukom Dražena Bošnjakovića: Često i nismo svjesni kolika je prednost i bogatstvo toliko različitih kultura i tradicija, to nikako nije smetnja, mi to zajedno jesmo i trebamo to sačuvati, a Zagrebačka županija je uz svoje manjine .

Lijepi susreti, zadovoljstvo , radost i zabava nastavljeni su uz tamburaški sastav „Pleteri“.

Kulturno zabavni program započeo je pjevački zbor „Montenegro“ Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ Zagreb izvedbom pjesama : „Još ne sviće rujna zora“, „Što se mala uobrazi“ i „Bokeljska noć“.

Voditelj i instrumentalist na harmonici bio je Edin Džaferagić, a na kahonu Danijel Domazet. Pjevački zbor, njegov rad i repertoar, predstavila je Milanka Bulatović. Da smo već poznati i prepoznati, svjedočila je publika, koja je zajedno sa nama pjevala sve pjesme. „Ezerke“, makedonski pjevački zbor, iza kojih su već nekoliko CD izdanja, oduševile su svima omiljenim pjes-

6

Crnogorski glasnik

Crnogorski glasnik

7

DANI CRNOGORSKE KULTURE

DANI CRNOGORSKE KULTURE

CRNOGORSKO VEČE U BELOM MANASTIRU

LUČINDANSKI SUSRETI 2016.

Ne! Zaboravljenoj Baranji u vremenu

D

ivna Baranja, tužna i osamljena dočekala nas je u subotu, 1.10.2016. godine.

BELI MANASTIR dočekao nas je u miru i tišini subotnjeg predvečerja.

KUD „Montenegro-Montenegrina“ Beli Manastir bio je naš domaćin na „Crnogorskoj večeri“, koju su organizirali prvi put.

„Crnogorsko veče“ održavalo se u Etnološkom centru Baranjske baštine, projektu Grada Belog Manastira, Turističke zajednice, sufinanciranom sredstvima iz fondova Europske unije. Osmišljen je projekt ''Kuća baranjske baštine'' u kojoj će biti smješteni svi predmeti koji obilježavaju multikulturalnu baranjsku baštinu,a predstavlja sve etničke skupine koje su povijesno naseljavale Baranju te od zaborava čuva njihove običaje i tradiciju.

Većina nas nije nikada bila u tim krajevima, a vožnja beskrajnim nizinama, kućama poredanima duž putova nametala nam je usporedbe sa putovanjima Crnom Gorom, gdje smo često imali osjećaj da učestvujemo u brdsko planinskim utrkama i safarijima.

Ljepota rano jesenskih pejzaža, uspavani prizori kao sa impresionističkog platna, prazna dvorišta, a ni laveža pasa, bili su doživljaj za sebe. Dio ljudi bilo je u zadnjim danima berbi grožđa, a veći dio je već otišao za boljim ili bilo kakvim poslom u tuđinu.

Put nas je najprije odveo u Park prirode KOPAČKI RIT, poplavno područje u Baranji, između Dunava i Drave, najstariji proglašeni park prirode u Hrvatskoj, veličine 17.700 hektara. Ime je dobio prema istoimenom selu koje se nalazi na rubu parka, od mađarskih riječi : "kopacs" = kopča i "rét" = močvarna livada. To je najveće rastilište i mrijestilište slatkovodne ribe u Podunavlju i najvažniji ornitološki rezervat u Hrvatskoj. Sveukupno, postoji četrdesetak biljnih zajednica i preko tri stotine flornih vrsta, što svjedoči o velikoj vegetacijskoj raznolikosti Kopačkog rita, a od svega tog bogatstva, uspjeli smo vidjeti par čaplji, jer je većina ptica već odletjela u Afriku, tako da je bilo i razočaranih, koje nije moglo utješiti ni to da također nismo vidjeli niti jednoga komarca, čuvenu i neizostavnu „domaću životinju“.

Oduševila su nas sva usputna mjesta, svojevrsni etno muzeji na otvorenome, uređene fasade kuća, seoska dvorišta sa očuvanim poljoprivrednim alatima i ostalim potrebnim inventarom, cvijeće na ogradama i u dvorištima, sve to kao da zove ljude kojih nema…. „Baranjska kuća“ , kompleks restorana, salaša i kućica sa zanatima koji više ne postoje - u „Ulici zaboravljenog vremena“ u Karancu, bilo je naše odredište za probanje čobanca, fiša, mesnih i ribljih plata.

8

Crnogorski glasnik

Predsjednica KUD-a „Montenegro-Montenegrina“ Beli Manastir , Anđelka Pavić, toplim riječima dobrodošlice otvorila je ovu manifestaciju i dala riječ gradonačelniku Belog Manastira, Ivanu Dobošu, koji je izrazio veliko zadovoljstvo ovom večeri. O Društvu „Montenegro“ Zagreb, Nacionalnoj zajednici Crnogoraca Hrvatske i programima, kao i o pjevačkom zboru „Montenegro“, govorila je Milanka Bulatović Kulturno umjetnički program otvorila je Aleksandra Vukadinović , izvedbom dvije tradicijske pjesme srpske etno baštine i oduševila svojim a cappella pjevanjem.

Cjelovečernji koncert izveo je zatim pjevački zbor „Montenegro“ izvedbom pjesama iz Crne Gore: Čobanine, lijepa đevojko, Poljem se vija, Još ne sviće rujna zora, Ivanova korita, Gledala sam s Koma plava, Prođoh kroz goru, Tekla voda na valove, Bokeljska noć…. Bilo je tu puno zapretenih emocija, nostalgičnog pjevanja i prisjećanja na rodni kraj.

Ugodna i topla večer naših dragih domaćina, nastavila se uz hranu i piće u atriju Centra, naravno, uz razgovore o Crnoj Gori, načinima buduće suradnje i programa.

Ispunili smo dušu nekim novim mirom i spokojem koji nas je preplavio zahvaljujući našim „Baranjkama i Baranjcima“ i njihovom specifičnom mentalitetu , tako suprotnim našemu i toplim riječima ispraćaja na lijepom govoru Baranje.

18. LUČINDANSKI SUSRETI POD POKROVITELJSTVO GRADONAČELNIKA GRADA ZAGREBA ODRŽANI 22. 10. 2016. U KINO DVORANI SC U ZAGREBU

L

predstavnici brojnih crnogorskih udruženja iz okruženja: Crnogorskog KPS Društva „Morača“ Kranj; Zavičajnog Kao i ranijih godina i ovi su brojnošću uzvanika i gostiju, društva Plava i Gusinja „Izvor“ iz Kranja; Saveza crnogorkvalitetom programa i izuzetno uspješnim predstavljanjem skih udruženja Srbije i Udruženja Crnogoraca BeograGRADA GOSTA potvrdili da su pokazatelj svojevrsnog da; Saveza crnogorskih društava Slovenije iz Ljubljane; statusa i ugleda crnogorske zajednice u Republici Hrvatskoj Crnogorskog društva „Crna Gora“ iz Ljubljane; Kulturno i kao takvi prepoznati i od Grada Zagreba, jer se od 2007. umjetničkog i sportskog Društva Montenegro Bihor -iz održavaju pod pokroviteljstvom gradonačelnika, i od Savje- Jesenica; kao i članovi crnogorskih udruženja i vijeća i ta za nacionalne manjine Republike Hrvatske koji prepozna- predstavnika iz Republike Hrvatske Rijeke, Splita, Umaga, jući kvalitetu ovog programa sufinancira njegovu realizaciju. Pule, Karlovca, Osijeka i Zagreba.

Na ovogodišnjim Lučindanskim susretima podsjetili smo Nakon intorniranja himni prisutnima se obratio predsjednik se na veliku i nezaboravljenu Mojkovačku bitkui mojk- Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske Danilo Ivezić ovačke junake, obilježili njenu stogodišnjicu, predstavili u koji je nakon pozdrava uzvanicima rekao: cijelosti Grad Mojkovac i prenijeli dio ljepote Crne Gore s „…Prenosim osobnu zamolbu za pozdrav predsjednika Savnjim Zagrebu i Hrvatskoj. jeta za nacionalne manjine RH gos. Aleksandra Tolnauera Kino dvorana Studentskog Centra u Zagrebu ugostila je učesnicima Lučindanskih susreta, koji zbog ranije dogovpreko 800 uzvanika i gostiju među kojima su bili ambas- orenih obveza nije u mogućnosti biti danas ovđe s nama. ador Crne Gore u RH Nj. E. Boro Vučinić; izaslanik gra- Poseban pozdrav i našim istaknutim umjetnicima, znandonačelnika Grada Zagreba Milana Bandića Slavko Kojić; stvenicima, gospodarstvenicima, kuturnim i javnim radnici. predsjednik Opštine Mojkovac Dejan Medojević; predsjednik Odbora za međunarodne odnose i iseljenike Skupš- Osamnaest godina za redom NZCH i Društvo „Montenetine Crne Gore Miodrag Vuković; predsjednik Skupštine gro“ organiziraju Lučindanske susrete, a taj kontinuitet Opštine Mojkovac Slavenko Blažević, direktor Uprave je pokazatelj u prvom redu kvalitete manifestacije i njene za dijasporu Ministarstva vanjskih poslova i evropskih opravdanosti. Povezujući Lučindanske susrete uz jednu od integracija predrag Mitrović; istaknuti umjetnicima, znan- najznačajnijih ličnosti crnogorske povijesti Svetim Petrom stvenicima, gospodarstvenicima, kuturnim i javnim radnici Cetinjskim, utemeljiteljem moderne crnogorske države, crnogorskog podrijetla Dimitrije Popović, Veljko Bulajić, značajnim akterom integrativnih crnogorskih procesa 19.Milka Babović, Milutin Drljević… kao i predsjednici i tog stoljeća, ujedinjenja historijske Crne Gore i brda, povučindanski susreti održani su u Zagrebu 22. 10. 2016. po OSAMNAESTI put.

Crnogorski glasnik

9

DANI CRNOGORSKE KULTURE

ezivanja mora i gora, stvaranje zakonodavnog sustava i privođenje Crnogoraca „k poznaniju prava“, čovjeka koji je govorio da nema druge sile u upravljanju narodom i državom OSIM MOĆI PERA I JEZIKA i koji je slijedeći duh razumijevanja i otvorenosti, suradnje i zajedničkog života uz prethodno navedenu izrekao još jednu neponovljivu maksimu: „Naša vrata slobode neka su svakom slobodu ištućem otvorena!“ koje zaslužuju da budu ponavljane i isticane u svakoj prilici pogotovu u ovakvoj.

je jasan samom činjenicom da smo državljani Republike Hrvatske, što automatski definira ponašanje svih, pa i onih izvan ovog okvira, institucija i pojedinaca iz Crne Gore, koje mora biti ne DIREKTIVNO već SURADNIČKO. Koliko je nama Crne Gore potrebna kao država, toliko smo i mi potrebni Crnoj Gori da bi bila država.

iz države našeg podrijetla - Crne Gore. Naš politički okvir

Bili su mogući našim angažmanom na vraćanju povjeren-

OSAMNAEST GODINA Lučindanskih susreta i četvrt vijeka NZCH bili su mogući zahvaljujući pojedincima i njihovom činjenju. Neki od njih više nijesu među nama, neki OSAMNAESTU godinu LUČINDANSKIH SUSRETA su ovdje danas sa nama, stoga im veliko hvala. obilježavamo u godini velikih jubileja. U prvom redu 10- Bili su mogući djelovanjem NZCH i njenih članica koje je te godišnjice referenduma, obnove nezavisnosti i vraćan- prepoznato u RH kvalitetom programa u našem osnovnom ja Crne Gore u svjetsku zajednicu međunarodno prizna- cilju, stvaranje kulturne autonomije kroz proces integracitih država đe joj je oduvijek i bilo mjesto, 1000 godina je, nasuprot asimilaciji i getoizaciji, u okviru koga svojim državnosti i smrti Sv. VLADIMIRA DUKLJANSKOG, kulturnim vrednotama obogaćujemo ukupnu kulturnu sliku 100 godina od dva događanja koja su u bitnom odredila i prostor življenja, jer samo tako smisao zajedničkog života kasnija zbivanja sa i oko Crne Gore, kako smo ih svojim (ne suživota) dobija na značenju. programskim određenjima nazvali - PLAVA GROBNICA i BIJELA KOSTURNICA - odnosno MEDOVA I MOJK- Bili su mogući organiziranjem na principu saveza udruženOVAČKA BITKA- druga je i moto ovogodišnjih Lučindan- ja, neke vrste koordinacije uz puno uvažavanje subjektiviteta svake članice i demokratske procedure u djelovanju. skih susreta, i ČETVRT VIJEKA NZCH. Velike obljetnice znače i odgovornost. Odgovornost prema Bili su mogući našom autonomijom u punom značenju te prošlosti, ali i prema sadašnjosti i budućnosti. Pozicioniran- riječi pogotovu spram pojedinačnih stranačkih odnosno je i određivanje vlastitog prostora djelovanja, ne samo nas partijskih interesa i ovđe i tamo. Nijesmo dozvolili da nas u iseljeničkim organizacijama već i institucija i pojedinaca se instrumentalizira i „organizira“ ni ovđe ni tamo.

10 C r n o g o r s k i g l a s n i k

DANI CRNOGORSKE KULTURE

ja i izgradnji mostova suradnje dvije države onda kada je izabranih preko 95% činili kandidati udruženja članica NZCH. to bilo najpotrebnije i učešćem u presudnim povijesnim Ovogodišnjim Lučindanskim susretima obilježavamo 100zbivanjima vraćanja Crne Gore tamo đe joj je mjesto. tu godišnjicu čuvene MOJKOVAČKE BITKE, na kojoj Bili su mogući ugledom koji naši članovi uživaju u Repub- su Mojkovac i mojkovački junaci zaslužili da ih spominlici Hrvatskoj kao priznati umjetnici, znanstvenici, gosp- jemo uvijek s ponosom i poštovanjem. Po svom značenodarstvenici, sportaši, javni radnici. ju i posljedicama Mojkovačka bitka ima posebno mjesto Bili su mogući činjenicom da su Lučindanski susreti svo- u prebogatoj crnogorskoj istoriji, nažalost dugo vremena jevrstan pokazatelj statusa i našeg ugleda u Republici Hr- prećutana, zaboravljena i interpretirana u okviru nečijih vatskoj i Gradu Zagrebu. Prepoznati i od Grada Zagreba, drugih interesa i ciljeva. Uz „višak“ svoje istorije, slaveći kroz pokroviteljstvo i Savjeta za nacionalne manjine RH u i oplakujući tuđe bitke i poraze Crnogorci često zaboravljaju svoje. Znanost je konačno morala reći svoje, istinu o programskom prihvaćanju, a time i sufinanciranju. crnogorskim Termopilima i onim što se nakon toga desilo Bili su mogući u programskoj suradnji s Maticom crnogor- s Crnom Gorom kao velika opomena za buduće generacije. skom, Ministarstvom kulture CG, Udruženjem likovnih um- Nepobijeđena crnogorska vojska doživjela je najteži poraz jetnika Crne Gore; Centrom za očuvanje kulture i tradicije u istoriji Crne Gore, narod je ostao i bez države, bez kralja, nacionalnih manjina Crne Gore, Hrvatskim građanskim i bez imena crnogorskog. Ta istina ima i priču o stvarnim društvom CG, Hrvatskim nacionalnim vijećem CG, crnogor- junacima Mojkovačke bitke. Brigadiru Milošu Medenici skim udruženjima iz Slovenije, Srbije, Makedonije. čija sudbina, sudbina njegove porodice i njegovih potomaBili su mogući jer smo Lučindanske susrete obogatili i ka je velika opomena pokoljenjima za ispravak dijela nenovim sadržajem kroz obilježavanje značajnih godišnjica pravde i dostojno obilježavanje njegovog imena. Kako reče crnogorske povijesti i predstavljanjem gradova gostiju koji Vitni Voren u pamfletu naziva Crna Gora- zločin mirovne konferencije (iz 1922.) „Ove stranice su napisane sa jednim su nama i našem Zagrebu donijeli dašak Crne Gore. ciljem – da se čuje glas za Crnu Goru, da se osujete namjere Bili su mogući i ugledom koji uživamo među Crnogorkama i njenih neprijatelja kojima ćutanje i zaborav najbolje služe“ Crnogorcima u Republici Hrvatskoj o čemu govore rezultati izbora za članove vijeća i predstavnike crnogorske nacionalne man- Stoga je i Grad Gost MOJKOVAC čiju delegaciju na čelu jine jer su u četiri mandata od 2003. godine od ukupnog broja s predsjednikom Opštine još jednom pozdravljam, poseban

Crnogorski glasnik

11

DANI CRNOGORSKE KULTURE pozdrav učesnicima kulturnog programa KUD-u „Vesna“, glumcu Slobodanu Marunoviću, gitaristi prof. Radu Amanoviću i solistici Mileni Janković i vama svima prisutnim u ovoj dvorani.

ješnom i kvalitetnom zboru koji je uvelike prerastao obične amaterske razine.

U ime Matice crnogorske prisutnima se obratio predsjednik Dragan Radulović naglašavajući značaj i ulogu Nacionalne Hvala vam što ste danas ovđe sa nama, DOBRO NAM zajednice Crnogoraca Hrvatske i njenih članica u ostvarivanju DOŠLI i VAZDA SE I VAMA DOLAZILO! osnovne uloge očuvanja kulturnog i nacionalnog identiteta i Tradicionalno nakon pozdravne riječi domaćina učesnici- ukupnog doprinosa građenju mostova suradnje dvije države, ma Lučindanskih susreta dobrodošlicu je zaželio Zbor podsjetio na ulogu nedavno preminulog dugogodišnjeg preds„Montenegro“ Društva Crnogoraca i prijatelje Crne Gore jednika NZCH dr. sc. Radomira Pavićevića i rekao: „Montenegro“ Zagreb pjesmama: JOŠ NE SVIĆE RUJ- „…Crna Gora je u periodu od hiljadu godina nekoliko puta NA ZORA; GLEDALA SAM S KOMA PLAVA i RUŽO obnavljala državnost pod svojim imenom, i upisivala se na CRVENA još jednom pokazujući da se radi o odista usp- mapu suverenih država, što govori o teškim okolnostima u kojima je opstajala, ali ništa manje i o postojanoj državotvornoj svijesti njenog naroda. Matica crnogorska predano radi na njegovanju kulture sjećanja crnogorskog društva, jer znamo da svijetle poruke iz naše prošlosti imaju smisla i vrijednosti samo ukoliko ih svaka generacija iznova protumači, kritički valorizuje i prihvati kao svoje. Tek u harmoniji poruka iz slavne prošlosti sa vrijednostima savremenog svijeta uspostavljaju se žive, identitetske i kulturne veze koje jednu političku zajednicu drže na okupu, a njenu budućnost čine izglednijom i prosperitetnom."

Govoreći u ime institucija Crne Gore Miodrag Vuković je rekao: „…Vijek...stoljeće...stogodišnja davnost...mnogo je toga kazano o ovom svijetlom događaju crnogorske istorije, a opet nikad dovoljno rečeno.

Crna Gora je stara država, slavimo 1000 godina naše državnosti. Kroz svoju časnu istoriju nikada nije bila sebična ni sama sebi dovoljna, ni nacionalno ni državno. Uvijek je težila integracijama. Mnogo puta je zbog toga bila neshvaćena, nerijetko zbog toga stradala, uvijek na svoju štetu.

Prije 10 godina smo obnovili svoju državnu samostalnost.

Zatvorili smo očekivano, rekao bih zakonito, krug svog istorijskog kretanja… …Borili smo se da budemo svoji na svome, odlazili iz svoje Crne Gore decenijama u potrazi za boljim životom, ali je Crna Gora uvijek bila i ostala naše ishodište i naše konačno opredjeljenje. Danas, u ovom trenutku, ne ponavljajući ovo što smo čuli samo riječ - junacima Mojkovačke bitke slava i hvala, a vama dragi prijatelji iz Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ Zagreb, želim da Lučindanski susreti i nadalje budu prilika da baštinite i zajedno baštinimo i čuvamo od zaborava sve one po mnogo čemu velike i časne jubileje naše Crne Gore. Vaš doprinos očuvanju nacionalnog i kulturnog identiteta crnogorske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, posebno je cijenjen u Crnoj Gori, kao i vaš podjednako značajan doprinos izgradnji prosperitetnijeg društva u Hrvatskoj. Napori koje ulažete u očuvanju identiteta, njegovanju sentimenta i ljubavi prema zavičaju kao iskonske i neraskidive spone vas i matice Crne Gore, čini nas zajedno ponosnim ali i obavezuje da nastavimo da gradimo poseban vid saradnje i solidarnosti u ostvarivanju zajedničkih ciljeva…“ 12 C r n o g o r s k i g l a s n i k

DANI CRNOGORSKE KULTURE Govoreći u ime gradonačelnika Grada Zagreba Slavko Kojić je posebno naglasio značaj i ulogu crnogorske zajednice i njenih pojedinaca za Grad Zagreb i njihov doprinos znanosti, kulturi, stvaralaštvu onome po čemu je Zagreb i prepoznatljiv danas. „…Već deset godina (od 2007.) gradonačelnik je pokrovitelj ovih susreta prvenstveno zbog činjenice da kvalitetom programa i masovnošću učesnika to zaslužuju i da predstavljaju oblik očuvanja kulture i tradicije crnogorskog naroda i da ovim obogaćujete i ugrađujete dio sebe u kulturu i svakodnevnicu Zagreba. Moje osobna i poznanstva gradonačelnika s pojedincima iz crnogorske zajednice su prerasla u prijateljstvo i to iskreno…“ Zbog nemogućnosti da osobno prisustvuju Lučindanskim susretima isprike su uputili: Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović; Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH Aleksandar Tolnauer; Krešo Beljak, gradonačelnik grada Samobora;, Branko Lukovac, prvi ambasador Crne Gore u RH; Hrvatsko građansko društvo Crne Gore – Kotor; Brojne crnogorske udruge i pojedinci.

Nakon pozdravnih govora pozornica je pripala Gradu Gostu: KUD-u „VESNA“, glumcu SLOBODANU MARUNOVIĆU, prof. gitare RADU AMANOVIĆU i solistici ! koji su sve prisutne poveli na šetnju Crnom Gorom od mora do śevera. Svojevrsna koreografija i izvedba crnogorskih plesova i pjesama nezaboravno govorenje Njegoša i sv. Petra, osebujni glas i gitara oduševili su prisutne pa je zajednička izvedba pjesme Crne Goro popraćena ovacijama uz već tradicionalno: OVO JE BILO NAJBOLJE. Grad Mojkovac se predstavio onako kako to i dolikuje.

Nakon programa u holu Studentskog centra priređen je koktel sa zakuskom uz tradicionalna crnogorska vina i pivo kao i specijalitete Grada Mojkovca za koje se Turistička zajednica svojski potrudila predstaviti ih i prezentirati.

SUSRET DELEGACIJA GRADA ZAGREBA I GRADA MOJKOVCA Gradonačelnik grada Zagreba gos. Milan Bandić pokrovitelj Lučindanskih susreta je 21. 10. 2016. organizirao prijem za delegaciju Mojkovca u sastavu DEJAN MEDOJEVIĆ, predsjednik OPŠTINE MOJKOVAC; SLAVENKO BLAŽEVIĆ, predsjednik SKUPŠTINE OPŠTINE MOJKOVAC; MAGDALENA MRDOVIĆ, direktorica TURISTIČKE ORGANIZACIJE MOJKOVAC; DRAGICA VUČINIĆ, direktorica CENTRA ZA DJECU sa smetnjama i teškoćama u razvoji Mojkovac; RADOLJUB ĆORIĆ, direktor JU CENTRA ZA KUKLTURU MOJKOVAC; RANKO MIŠNIĆ, direktor KU „GRADEC“ MOJKOVAC i predstavnici domaćina Danilo Ivezić i Dušan Mišković.

Na sastanku se razgovaralo o konkretnim oblicima suradnje gradova Zagreba i Mojkovca u narednom periodu.

Nakon prijema gradonačelnik je za goste iz Mojkovca priredio ručak.

Crnogorski glasnik

13

DANI CRNOGORSKE KULTURE

DANI CRNOGORSKE KULTURE

i narod. Bila je to pobjeda nakon koje je pobijeđeni savladao pobjednika i nametnuo mu teško dvogodišnje ropstvo. Crnogorska Sandžačka vojska na čelu sa proslavljenim komandantom, divizijarom i serdarom Jankom Vukotićem, koja je činila dvije trećine oružanih snaga Crne Gore, časno je ispunila svoj ratni i saveznički zadatak.

istoriji našeg kraja, a brojne kulturne i sportsko-turističke manifestacije postaju znak raspoznavanja našeg grada ne samo u Crnoj Gori već i van nje. Navešću samo Festival Mojkovačka filmska jesen koji Mojkovac svrstava rame uz rame sa Pulskim i Niškim filmskim festivalima kao prestižnim na Balkanu u ovoj oblasti.

U godini velikih jubileja za Crnu Goru, kada slavimo deset godina od obnove nezavisnosti i hiljadu godina Državnosti, klanjamo se žrtvama Mojkovačkih junaka koji su prije stotinu godina, u boju koji je ušao u istorijske fenomene, postali nadahnuće za sve moralno, junačko i ljudsko onima koji Izlaganje Dejana Medojevića, predsjednika Opštine iza njih dolaze, ostavljajući Mojkovcu svoju slavu za sva vremena. Na osnovu svega navedenog nije ni čudo što su Mojkovac GRADA GOSTA ovogodišnjeg Lučindana savremeni hroničari Mojkovačku bitku nazvali: Crnogor...Zadovoljstvo mi je što danas govorim pred Crnogorka- skom Trojom ili Crnogorskim Termopilima. ma i Crnogorcima, i prijateljima Crne Gore i Crnogoraca u Zagrebu i Hrvatskoj. Hvala Vam za srdačnu dobrodošli- Nošeni tom slavom, obavezani vrijednostima koje su oni cu. Prenosim Vam iskrene pozdrave iz grada Mojkovca, njegovali, Mojkovac i Mojkovčani, vijek poslije, susreću sa obale najljepše evropske rijeke Tare, ispod planinskih se sa novim izazovima modernog vremena razvijajući se u vijenaca Bjelasice, Sinjajevine i Prošćenskih planina. Kao skladu sa evropskim načelima demokratskog društva. Na što vidite, dolazimo iz opštine kojoj je priroda podarila ovom putu, prepunom izazova, polazeci od raspoloživih posebnu vrijednost a dokaz za to je prisustvo dva nacion- resursa krećemo se ka viziji Mojkovca kao uređenog, alna parka na njenoj teritoriji: Durmitor i Biogradska gora. modernog, tuištičko - poljoprivrednog centra sa očuvanom životnom sredinom, valorizovanim prirodnim resursima i Mojkovac je i grad slavne istorije u kojem je u srednjem kulturno istoriskom baštinom, poštujući principe na koje vijeku u rudniku Brskovo kovan prvi novac po kojem dobi nas istorija obavezuje. ime spajanjem riječi: Moj kovani novac. Na Mojkovcu i rijeci Tari se čuvala crnogorska granica sa Osmanskom im- Mojkovac je u poslijeratnoj Crnoj Gori bio poznat kao centar perijom od Berlinskog kongresa 1878.godine do Balkan- drvne industrije i rudarstva. Danas od tih velikih industrijskih skih ratova i oslobodjenja. giganata radi fabrika Tara group u kojoj se proizvode prvi 2

Mojkovac je i grad sporta i sjajnih sportista! Fudbaler Stefan Savić, atletičarka Kristina Rakočević, košarkaš Nebojša Bogavac i brojni drugi sportisti su najbolji ambasadori našeg grada na brojnim sportskim arenama u Evropi i Svijetu.

Čast mi je što su ovogodišnji „Lučindanski susreti“ u Za- crnogorski pištolj i puška sertifikovani po NATO standardigrebu kao gostu gradu posvećeni Mojkovcu i junacima ma i ona čini okosnicu mojkovačke industrije.

Mojkovačke bitke, što se njihova žrtva - kao univerzalna, Naši najveci razvojni planovi vezani su za planinu Bjelasicu ljudska i herojska ovdje i danas pominje. i izgradnju buduceg Ski resorta Zarski. Ove godine oprediBitka na Mojkovcu u Prvom svjetskom ratu, koju je jelili smo prvih 1.200.000 eura za izgradnju puta prema crnogorska vojska vodila na Badnji dan i Božić šestog i Bjelasici a u planu su ulaganja od preko 27 miliona eura u sedmog januara 1916. godine protiv austorugarskih jed- narednih 5 godina za izgradnju infrastukture na ovoj planini. inica, daleko nadmoćnijeg i opremljenijeg neprijatelja, Nadamo se da će planirane investicije, kao i one započete po mnogo čemu je jedinstvena u istoriji crnogorskog ratovanja, kako po blistavoj i zadivljujućj pobjedi tako i po poput izgradnje sportske zone i turističko-sportskih sadržatragičnosti koju su nekoliko dana kasnije, po nekoj ironiji ja, doprinijeti bržem razvoju našeg malog grada. sudbine, doživjeli i ta pobjednička vojska i njena država Brojni kulturno-istorijski spomenici svjedoče o bogatoj

14 C r n o g o r s k i g l a s n i k

Poštovani prijetelji, U dvadeset prvom vjeku kada su evropski ciljevi koje smo postavli u razvoju Mojkovca kao i u razvoju cijele Crne Gore, veliki doprinos svakog pojedinca u ostvarenju tih ciljeva je značajan, njegujući suštinu crnogorskog nacionalnog bića.

Spremni za saradnju sa svim našim prijateljskim narodima, vjerujući u bolju budućnost i uspjeh u postizanju zajedničkih ciljeva, Opstina Mojkovac je uspostavila kvalitetnu i dobru saradnju sa prijateljskim gradovima: Idrijom iz Slovenije, Somborom iz Srbije, Višegradom iz Bosne i Hercegovine, a od ove godine imamo odlicnu saradnju sa gradom Belišćem iz Hrvatske sa kojim trenutno radimo na Povelji o bratimljenju.

Nadam se da ce ovaj današnji susret doprinijeti uspostavljanju kvalitetnih odnosa i saradnje sa gradom Zagrebom i ostalim gradovima u Hrvatskoj. U to ime želim da vam se još jednom zahvalim na ovakvoj ukazanoj časti mom gradu i narodu, a ujedno da Vas sve pozovem da posjetite opštinu Mojkovac, da se okušate na biseru Evrope – rijeci Tari (bilo na raftingu ili za one hrabrije u kajaku), da osjetite i doživite divlju ljepotu Zabojskog jezera, Sinjavine, Bjelasice i Prošćenskih planina, a siguran sam i garantujem Vam da tradicionalno gostoprimstvo Mojkovačkih domaćina neće izostati.

Na kraju želim da izrazim posebnu zahvalnost gradonačelniku grada Zagreba gospodinu Milanu Bandiću i njegovim saradnicima na podršci i gostoprimstvu, a svakako i našim prijateljima i sunarodnicima iz Nacionalne zajednice Crnogoraca u Hrvatskoj (posebno g-di Iveziću i Miškoviću) koji su nam omogućili da se danas ovdje predstavimo.

Crnogorski glasnik

15

DANI CRNOGORSKE KULTURE - DANI CRNOGORSKOG FILMA

DOKUMENTARNI FILM U CRNOGORSKOM DOMU

DANI CRNOGORSKOG FILMA 2016.

GORNJI STOLIV I DŽAMIJE U CRNOJ GORI

Filmovi po scenariju Mirka Kovača organizaciji Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske Frano Lasić, Boris Kralj, Mi-lan Štrljić, Stevo Žigon, Zvoni Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Monte- ko Lepe-tić, Bert Sotlar, Boris Dvornik i drugi. negro" Zagreb u okviru programa DANI CRNOGORSKE KULTURE započeli su DANI CRNOGORSKOG FILMA 2016. projekcijama u Zagrebu 26., 27. i 28. 10. 2016.

U

T

Tema ovogodišnjih Dana crnogorskog filma su filmovi po scenariju MIRKA KOVAČA.

Prikazani su filmovi: GORNJI STOLIV (25':54'')

Prikazani su filmovi:

Film govori o starom naselju na padinama VRMCA, udaljenom dvadeset minuta hoda od mora - Donjeg Stoliva, o njegovim legendama, arhitekturi, povijesti, sadašnjosti i planovima za budućnost.

LISICE, OKUPACIJA U 26 SLIKA i NOĆ OD PAUČINE. LISICE (1970.)

U gorštačkom mjestu ispod planine Dinare, nemirne 1948. godine, seoska je svadba. Osim veselja, prisutni su nemir i strepnja toga doba. Na svadbi je i Andrija, čovjek od ugleda i položaja, iz njihovog kraja, čija je riječ svetinja. Mladenci i svatovi ga u svemu slušaju, ali on im pomaže samo riječima, jer je u suštini čovjek krutih pogleda i ponaša se kao apsolutni gospodar. Kada dođe trenutak da Andrija plati za svoje zablude, povući će za sobom i druge, nedužne ljude i donijeti im nesreću i tragediju.

Režija:Krsto Papić; Scenario: Mirko Kovač, Krsto Papić; Uloge:Fabijan Šovagović, Adem Čejvan, Ja-goda Kaloper, Ilija Ivezić

rideset trećom projekcijom 8. 9. 2016. nastavljeno je prikazivanje dokumentarnih filmova u okviru projekta DOKUMENTARNI FILM U CRNOGORSKOM DOMU u organizaciji Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb.

Producent: Radivoje Brnović; Ton:Miodrag Rabrenović; Obrada: Aleksandra Bošković; NOĆ OD PAUČINE (1978.)

Noć od paučine - drama Mirka Kovača iz ciklusa drama za djecu, dešava se za vrijeme rata. Na skoro napuštenu željezničku stanicu u brdima, dovode zatvorenika, i predaju ga šefu koji sam obavlja sve poslove prometa. U stanici sa njim živi i dvoje djece. Naoružani oficir šefu dovodi zatvorenika sa naređenjem da ga preda prvom vojnom transportu. Šef stanice i zatvorenik provode noć sami u stanici čekajući vojni voz za koji se ne zna kad će stići jer red vožnje ne postoji.

Tokom razgovora šef stanice naslućuje da je zatvorenik pripadnik pokreta otpora. Kod njega se javlja velika simpatija i samilost. Daje mu da jede, igra sa njim šah, ali ga na kraju ipak predaje vojnicima vojnog transporta koji je stigao pred zoru.

Režija:Miloš Radivojević; Scenario: Mirko Kovač; Uloge: Velimir Bata Živojinović, Aleksa-ndar Berček, Jozo Laurenčić, Sonja Laure-nčić, Vladan Živković, Ljuba Ćipranić

Snimatelj: Esad Tuzović; Montaža: Goran Milutinović Proizvodnja: TV CG 1999.

DŽAMIJE U CRNOJ GORI- PLJEVLJA (30':44'')

Priča o PLJEVLJIMA – TASLIDŽI /Kamenica/ i njegovim džamijama od kojih je najpoznatija HUSEIN PAŠINA iz 16. stoljeća. Zbog broja džamija, u vrijeme turske vladavine kasaba Taslidža je dobila naziv ŠEHERA. Scenario i režija: Nada Rahović; Producent: Jadranka Atanasković; Ton:Jovo Kljajić

Snimatelj: Aleksandar Božović; Montaža: Veljko Jelinić; Tekst čitala: Zorica Vukić Proizvodnja: RT CG 1999.

PRIKAZIVANJE JE OMOGUĆIO: ARHIV RT CG

Nakon Zagreba projekcije će biti organizirane u SPLITU- 16. - 18.

11., RIJECI- 23. - 25. 11., UMAGU- 1. - 3. 12., PULI- 6. - 8. 12.

OKUPACIJA U 26 SLIKA (1978.)

Okupacija u 26 slika je jugoslavenski film iz 1978. godine koji je režirao Lordan Zafranović po scenariju Mirka Kovača.

Tri mladića - Hrvat, Talijan i Židov su najbolji prijatelji u predratnom Dubrovniku. Kada njihovu zemlju okupiraju nacisti i njihovi suradnici, idilični grad postaje mjesto terora i jezivih pokolja. Prijatelji se moraju svrstati na različite strane u sveopćem sukobu.

Režija: Lordan Zafranović; Scenario:Mirko Kovač; Uloge: 16 C r n o g o r s k i g l a s n i k

Crnogorski glasnik

17

DOKUMENTARNI FILM U CRNOGORSKOM DOMU

DANI CRNOGORSKE KULTURE - IZLOŽBE

LUKA LAGATOR U PULI

PIVSKI MANASTIR I MANASTIR MORAČA

Evolucijom do - izbjeglica Napisala i snimila Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

T

rideset četvrta projekcija u okviru programa DOKUMENTARNI FILM U CRNOGORSKOM DOMU, u organizaciji Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb s temom KULTURNA BAŠTINA Crne Gore- MANASTIRI, održana je 13. 10. 2016. uz prikazivanje filmova: MANASTIR PIVA i MANASTIR MORAČA. MANASTIR PIVA (27':55'') Film o MANASTIRU PIVA, njegovom bogatstvu i čuvenom ikonostasu. Manastir je podignut u 16. stoljeću kraj izvora rijeke Pivsko oko, a zbog potreba hidroelektrane Mratinje premješten na plato iznad razine jezera razidan i sazidan nanovo kamen po kamen sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Danas se za vrijeme niskog vodostaja jezera pojave ostaci zidova njegovog konaka…

Producent: Jadranka Atanasković; Režija: Nada Rahović; Ton:Rade Anđić Tekst čitala: Zorica Vukić; Snimatelj: Aleksandar Božović; Montaža: Sandra Pajović Proizvodnja: RT CG 2007.

MANASTIR MORAČA (42':06'') Priča o MANASTIRU MORAČA podignutom na desnoj obali rijeke Morače, u proširenom dijelu kanjona iznad mjesta gdje izbija vodopad Svetigora.

Manastir Morača je jedan od najpoznatijih srednjovjekovnih kulturnih spomenika Crne Gore. Datira iz 13. stoljeća, s velikim bogatstvom ikona i fresaka među kojima je i čuvena „Gavran hrani proroka Iliju“…

PRIKAZIVANJE JE OMOGUĆIO: ARHIV RT CG

zbjeglice, aktualna europska, ali i svjetska tema koja je podijelila stav političkih moćnika, središnji je motiv, ali i naziv izložbe karikatura crnogorskog umjetnika Luke Lagatora, koja je u Europskom centru za mir i razvoj u Puli otvorena sve do 12. studenog, svakodnevno od 10 do 14 sati. U izloženim radovima, te na nekoliko diptiha u kojima su kombinirane autorove karikature i fotografije, jasan je Lagatorov stav koji prije svega ironizira odnos Europe prema izbjeglicama koje je već prihvatila, ali i prema milijunima drugih čiji se plimni val u Europi tek očekuje.

I

Izbjeglice su najaktualnija trenutna svjetska tema, naročito u Europi, a plašim se i u nadolazećem duljem razdoblju.

Tom se temom bavim od početka krize. Europa prihvaća izbjeglice, ali još nije svjesna problema koji nailaze. Od 25 izloženih radova, šest ih je nagrađeno na raznim svjetskim festivalima, a jedan je dobio veliku plaketu UN-a čiji je pokrovitelj bivši glavni tajnik Ban Ki - moon. To je rad pod nazivom "Žrtva" koji prikazuje nesretnog dječaka Aylana Kurdija čije je beživotno tijelo izbacilo more, a kojeg sam smjestio nasred europskog pregovaračkog stola oko kojeg su prazne stolice postavljene naopako, rekao je Lagator.

Jednako je znakovita i upozoravajuća karikatura u kojoj Aylanovo tijelo počiva u naručju Angele Merkel, kao i diptih u kojem čovjek na koncu svog evolucijskog puta ne stiže u humano, civilizirano društvo, već iznova biva izgnan.

Krivca je Lagator ironično u svom performansu uoči otvorenja izložbe pronašao u ljudskom mozgu, izloživši ga satiri u desetak aforizama. Publika je odgledala i kratkometražni film, ali i performans, u kojem autor oživljava mit o Sizifu.

Slično kao što izbjeglice nose svoju muku prema Europi, ne samo čovjek, nego i svaki stvor, i kugla zemaljska je Sizifov kamen. Kad dođe do vrha, ponovno se valja nizbrdo i valja nama opet zaleći pod kamen. Imam odlično rješenje, ali, naravno, tko sam ja da bih nudio rješenja i da bi me netko slušao. Osnovna je poruka zaustaviti krvoproliće na Bliskom istoku, taj se proces jedino ondje mora zaustaviti, i to je puno jeftinije od ovoga prema čemu se ide. Bogate zemlje, Europa i SAD, trebaju uložiti kako politička, tako i ekonomska sredstva da se ondje odakle izbjeglice dolaze izgrade solidna naselja koja su srušena u ratu. Naravno, prije toga treba zaustaviti rat, a to se može učiniti vrlo lako ako se hoće, a znam da oni to neće, rekao je autor.

Izložbu je, uz pomoć, Savjeta za nacionalne manjine RH, organizirala Zajednica Crnogoraca Pula.

18 C r n o g o r s k i g l a s n i k

Crnogorski glasnik

19

DANI CRNOGORSKE KULTURE - IZLOŽBE

IZLOŽBA SKULPTURA MIODRAGA ŠĆEPANOVIĆA U MIMARI

B

rojni uzvanici i gosti, poznata imena javnog i kulturnog života Grada Zagreba, prisustvovali su 6.10.2016. u Muzeju Mimara otvaranju izložbe poznatog crnogorskog kipara Miodraga Šćepanovića.

Izložba je organizirana u okviru manifestacije DANI CRNOGORSKE KULTURE 2016.u organizaciji Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb.

Na početku otvaranja izložbe u ime Muzeja Mimara prisutne je pozdravila ravnateljica mr. sc. Lada Ratković-Bukovčan, a u ime organizatora predsjednik NZCH Danilo Ivezić. Ambasador Crne Gore u Republici Hrvatskoj Nj. E: Boro Vučinić je prisutne pozdravio u ime Vlade Crne Gore i Ambasade u Zagrebu. O stvaralaštvu Miodraga Šćepanovića govorila je povijesničarka umjetnosti Iva Körbler, a poznati umjetnik Dimitrije Popović otvorio je izložbu.

Izložene skulpture u galeriji prostora Mimara djelovale su fascinantno i zadivljujuće što se vidjelo po brojnim reakcijama i komentarima. Vulkanski kamen male Svinjače i Miodragovo majstorstvo ostavljalo je posjetioce bez daha uz mnoštvo kometara i pohvala do konstatacija da je izložba poseban doživljaj.

DANI CRNOGORSKE KULTURE - IZLOŽBE odgovara za otjelotvorenje, za odjelotvorenje njegove kiparske zamisli. U tom smislu u procesu Šćepanovićevog umjetničkog procesa postoji ono što bismo mogli označiti kao ,,prekreacija“ ili ,,preegzistancija“ kipa. ŠćepanoDimitrije Popović vić ne kleše skulpture iz već priređenih iz kamenoloma ,,Skulpturu isklesanu u kamenu treba baciti niz brdo kako izvađenih blokova kamena kao što to čine mnogi skulpbi, kotrljajući se, s nje otpalo sve ono što je suvišno“. Ova tori. On svoju skulpturu vidi i osjeća u kamenu kojeg je glasovita Michelangelova rečenica potvrđuje kiparov st- priroda oblikovala. Na taj se način uspostavlja onaj iskonvaralački princip. Skulptura mora imati kompaktnost vol- ski odnos umjetnika i prirodnog elementa iz kojeg će umena kojim se najbolje izražava integritet cjeline kipar- oblikovati svoje djelo. Posredstvom percepcije stvarnog ske kompozicije. u autorovom se biću inicira zamisao, ideja o skulpturi.

Njegoševu metaforu o udaru koji nađe iskru u kamenu Skulpture crnogorskog kipara Miodraga Šćepanovića odgovaraju ovakvom kiparskom principu. Njihova prof- možemo primijeniti na Šćepanovićevo iskustvo - kipar injena izražajnost ostvarena inventivnim oblikovanjem nađe kip u kamenu... zasniva se na kompaktnosti volumena. Premda je skulp- Dakle umjetnik stvara od stvorenog. Konkretnoj izradi ture radio u drvu dominantni medij u Šćepanovićevom kipa predhodila je imaginarna projekcija onoga što će stvaralaštvu jest kamen. Kada je riječ o ovom kiparskom postati skulptura. Šćepanović misli i osjeća kamenom. materijalu treba naglasiti ono što spada u proces rada ovo- Prirodni se oblik kamena transformira u umjetničko djelo. ga umjetnika kako bi se imao kompleksniji uvod u kar U Šćepanovićevom stvaralaštvu dominira tijelo i lik žene. akter njegovog djela.

Elegantne forme izražavaju neko unutarnje spokojstvo i Šćepanović vidi i doživljava prirodu u onom emer- nijemu poetiku njegovih protagonista. Takođe u animalsonovskom smislu kao ,,svijet ljepote“. U elementarnim nom svijetu umjetnik nalazi bogatstvo inspirativnih mooblicima prirode nalazi nadahnuće za svoja djela. Prisnost tiva (pas, mačka, ris ,sova...) Šćepanovićev kiparski pros prirodom njegovog rodnog kraja bitno je utjecala na sede podrazumijeva raspon izraza od preciznosti oblika umjetnikov senzibilitet. Kamen za skulpture Šćepanović kada se u prostoru ističe jasna i prepoznatljiva kontura nalazi u ambijentu u kojem je odrastao i u kojem i danas humane ili animalne forme do onih asocijativnih dijelova stvara. U koritu rijeke Svinjače u blizini Kolašina umjetkorpusa kojeg autor obrađuje stvarajući dojam kao da se nik traži, nalazi i bira onaj kamen koji mu oblikom i bojom oblik budi iz jezgre kamena i oživljava na svjetlosti dana.

KOMPLEKSNOST VOLUMENA MIODRAGA ŠĆEPANOVIĆA

U nekim je skulpturama stilizacija oblika dovedena gotovo do apstraktne forme što posebno pridonosi njihovoj rafiniranosti u kojoj se sjedinjuje klasično i moderno iskustvo oblikovanja.

ORGANIZACIJU IZLOŽBE OMOGUĆILI SU: SAVJET ZA NACINALNE MANJINE RH, MINISTARSTVO KULTURE CRNE GORE i MUZEJ MIMARA.

Majstorstvo Šćešpanovićevog likovnog postupka ne ogleda se samo u savršenoj kiparskoj tehnici nego ponajprije u spomenutoj kompaktnosti skulptorske forme. U toj koherentnosti oblika što se stapaju ili međusobno prelijevaju (kao da su modelirani u glini i izliveni u bronci te visoko polirani i patinirani), izražavaju harmoničnost cjeline što je odraz umjetnikovog naglašenog osjećaja za organske oblike.

Posebnu ljepotu skulpturama daje boja kamena vulkanskog porijekla čija bogata struktura omogućava kiparu ,,slikarski“ element u kompoziciji skulpture. ,,Vene“ ,,pjege“ ili hromatske razlike u sastavu kamena kipar inventivno koristi u estetskoj komponenti motiva.

Na ostrvima života h-29x23x13 cm

20 C r n o g o r s k i g l a s n i k

U današnjoj pluralističkoj likovnoj sceni gdje se pod pojmom skulpture podrazumijeva široki dijapazon izražavanja, od ready- madesa, preko minimal arta, hiperrealizma do body arta u kojem se ljudsko tijelo zna tretirati kao ,,živa skulptura“ Miodrag Šćepanović pripada onim suvremenim kiparima koji skulpturi vraćaju izvornu vrijednost, kada se osjećaj i misli umjetnika izražene u prirodnom materijalu spajaju u cjelinu jedinstvene umjetničke forme.

Crnogorski glasnik

21

DANI CRNOGORSKE KULTURE - IZLOŽBE

DANI CRNOGORSKE KULTURE - IZLOŽBE i specifičnoj tektonici skulpture koja nije zanijekana niti kod malih formata.

ČEŽNJA ZA IDEALNOM I SAVRŠENOM LJUBAVLJU

Stvrajući u vulkanskom kamenu prirodne palete tonova, Miodrag Šćepanović poštuje izvoran raster linija, uzoraka i diskoloracija kamena kako bi za oblikovanje nekog motiva (glave, lica, torza, tijela životinje) izvukao maksimum plastičko-vizualnih senzacija, ali i simboličko-metaforičkih dimenzija naslova djela. Njegova je sinteza materijala, boje kamena, ali i kompleksnog stilskog nasljeđa iznimno uravnotežena i logična, i izvire iz besprijekornog poznavanja unutarnje strukture materijala. U svakoj se Šćepanovićevoj skulpturi osjeća da umjetnik jednu vrstu kamena bira dugo i pažljivo, gotovo meditativnim procesom, kako bi vrstu i boju kamena povezao s narativom i oblikovanjem motiva.

Iva Körbler Skulpture Miodraga Šćepanovića dolaze nam poput eha nekih prošlih, ljepših i sretnijih vremena, malih umjetničkih minijatura čija je svrha da nam skrenu pažnju od strahota današnjeg kataklizmičnog svijeta. Naglašena stilska bezvremenost njihove modelacije ukazuje na na vrlo rafiniranu sintezu različitih utjecaja u oblikovanju, ali i na ideju umjetnika da stvara forme koje nadilaze prolaznost iskustava jednog ljudskog vijeka – i tričarija koje nas svakodnevno opterećuju.

Površni promatrač mogao bi biti sklon govoriti o izvjesnom stilskom eklekticizmu Šćepanovićeve skulpture, no to nas ne bi dovelo do njezine pravilne i objektivne valorizacije. Jer, za dekodiranje izvornosti oblikovanja, moramo razmotriti ne samo umjetnikovo školovanje, već ideje i teme koje kipar želi prezentirati i prenijeti u svoje forme. Miodrag Šćepanović na tematskoj razini djela nastavlja tradiciju tzv. intimističke skulpture, tematskog registra posvećenog ženi, majci, ljubavnom zagrljaju, heroinama, ženi s djetetom, ali i zagrljaju žene sa životinjom te izdvojenim animalističkim motivima. Njegova tankoćutna priroda zna i razumije da ovu planetu dijelimo sa svojom životinjskom braćom i sestrama, ali i da su životinje arhetipovi mnogih ljudskih karakteristika i emotivnih stanja.

Za širi povijesno-stilski kontekst razumijevanja Šćepanovićevog kiparstva potrebno je osvrnuti se na liniju utjecaja hrvatskog kipara Petra Pallavicinija koji od 1921. do 1958. godine živi i radi u Beogradu te aktivno sudjeluje u srpskom modernom kiparstvu, utječući na široki krug tamošnjih kipara pa tako zasigurno i na kipara Mišu Popovića, Šćepanovićevog profesora na beogradskom Fakultetu likovnih umjetnosti. Pallavicini njeguje profinjeni, lirski stil, mekih stiliziranih linija figure, sjajno uglačane površine bronce s koje se reflektira svjetlost. To je jedan trenutak neoklasične, ali istovremeno nježne linije skulpture, koju Pallavicini baštini u Pragu od Bourdellea i Maillola, i koji se odvaja od „'težine' Meštrovićeve pojave“ (Grgo Gamulin).

Miodrag Šćepanović u kontinuitetu teži strukturalnoj jednostavnosti oblika, međutim, u nekom je trenutku svojeg kiparskog djelovanja odlično u sebi pomirio utjecaje neoklasicističke i postkubističke stilizacije koja je rezultirala mirnoćom linija i finom senzualnošću oblika. Površina je često razdijeljena u nizove ploha koje se meko prelijevaju i nastavljaju jedna u drugu poput tekućeg stanja, što je optički pojačano efektom visoko uglačanog kamena. No, stilsko-oblikovni slojevi njegove skulpture imaju još dalja ishodišta: neosporan je utjecaj starijih tradicija u skulpturi, poput sumerske, egipatske i renesansne, što se posebno dobro očitava u samoj dispoziciji motiva, ali 22 C r n o g o r s k i g l a s n i k

Prazna ljubav h-55 cm

Možda je jedna velika „podtema“ Šćepanovićevih skulptura čežnja… čežnja za idealnom i savršenom ljubavlju, toplinom zagrljaja, nadom da je uz nas netko tko nas razumije i u čijem pogledu vidimo sretnog / sretnu sebe.

Tu se krije i petrarkistički ideal ženske ljepote, neuzvraćenog pogleda ili ljubavi, svih onih tema koje oduvijek muče čovječanstvo – osim, naravno, ratova i razaranja. Pa i kad nemamo uz sebe svoju kozmičku polovicu ili dijete, brige ove dimenzije stvarnosti olakšava nam toplina zagrljaja životinje, često jedinog vjernog i empatičnog supatnika bremenite svakodnevice.

Meče h-24 cm

Početak plesa h-51x20x12,5 cm

Na dohvat ruke h-30,5x59 cm

Žena na konju h-34x35 cm Crnogorski glasnik

23

KULTURA I UMJETNOST

KULTURA I UMJETNOST

Omaž Mirku Kovaču: Podsjećanje na piščevu konstantnu borbu

Dobitnici Nagrade Mirko Kovač za 2016 godinu

U okviru trećih rovinjskih Dana Mirka Kovača, dodi- 2015. godine, takođe u Parobrodu, po ugledu na manifestaciju koja je prije tri godine pokrenta u Rovinju, gdje jeljene su nagrade nazvane njegovim imenom

Nagrada Mirko Kovač ove se godine dodjeljuje drugi put u četiri ravnopravne kategorije: za najbolji roman, za najbolju knjigu eseja ili publicističku knjigu, za najbolji scenarij po snimljenom filmu i za najbolje djelo mladoga autora za djela objavljena ili prvi put prikazana na području Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije.

Dan posvećen Mirku Kovaču, velikom književniku i jednom od najistaknutijih boraca protiv nacionalizama u regionu, održan je 21. oktobra u Ustanovi kulture Parobrod u Beogradu, nakon nedavnog omaža koji mu je tradicionalno priređen u Rovinju.

Program u Parobrodu obuhvata projekciju filma “Ti mene nosiš” Ivone Juke, koji je na nedavnim trećim Danima Mirka Kovača u Rovinju dobio nagradu za scenario nazvanu imenom tog pisca.

Nakon projekcije održana je tribina "Zašto volimo Mirka Kovača", na kojoj su učestvovali pisac Filip David, predsjednik žirija za dodjelu nagrade “Mirko Kovač” Vlaho Bogišić iz Zagreba, pisac Saša Ilić, pisac i kritičar Marjan Čakarević, kao i pisac Vladimir Tabašević, dobitnik ovogodišnje nagrade “Mirko Kovač” za roman “Tiho teče Misisipi” u kategoriji za mladog autora.

je taj pisac i živio poslije odlaska iz Beograda početkom 90-ih zbog sukoba sa tadašnjim vlastima, ali i zbog prijetnji nacionalista.

U okviru trećih rovinjskih Dana Mirka Kovača, dodijeljene su nagrade nazvane njegovim imenom, a uz Ivonu Juku i Tabaševića, dobitnici su i Ivan Lovrenović, nagrađen za najbolju knjigu eseja “Isus u Ahmićima”, te Slobodan Šnajder za roman “Doba mjedi”.

Ja sam tada priznao poraz i otišao Kovač je napustio Beograd početkom 90-ih, a preselivši se u Hrvatsku, postao je stalni saradnik splitskog nedjeljnika “Feral Tribune”, nastavljajući da piše i protiv hrvatskog nacionalizma.

Prema pravilima Nagrade, svaka kategorija ima izbornike izabrane na petogodišnji mandat, a toliki je i mandat za članove žirija. Izbornici po kategorijama su Bruno Kragić za najbolji scenarij, Srđan V. Tešin za djelo mladog autora, Tomislav Brlek za najbolji esej te Mića Vujičić za najbolji roman. Žiri u sastavu Vlaho Bogišić – predsjednik žirija, Predrag Antonijević, Enver Kazaz, Brka Pavičević i Dragan Radulović na svom sastanku 2. rujna odabrao je ovogodišnje dobitnike Nagrade Mirko Kovač: -"Tiho teče Misisipi" Vladimira Tabaševića, u izdanju Kontrasta iz Beograda (za najbolje djelo mladog autora) -"Isus u Ahmićima" Ivana Lovrenovića, u izdanju Synopsysa iz Sarajeva (za najbolju knjigu eseja) -"Ti mene nosiš" Ivone Juke, u produkciji 4 filma iz Zagreba (za najbolji scenarij) -"Doba mjedi" Slobodana Šnajdera, u izdanju Tim pressa iz Zagreba (za najbolji roman).

Nagrada Mirko Kovač sastoji se od novčanog dijela za svaku kategoriju u iznosu od 5000,00 eura te povelje.

Svečana dodjela Nagrade održana je 8. listopada na trećim Danima Mirka Kovača, od 6. do 9. listopada u Rovinju.

Kada je 2011. godine posjetio Beograd, prvi put poslije dvije decenije, izjavio je u jednom intervjuu da je u Beogradu formirao liberalne poglede na svijet i naučio da Tokom tribine, koju je moderirala urednica u Parobrodu bude u otporu prema dogmaticima, prema svakom obliku Katarina Lazić, gosti iz Beograda i Zagreba podsjetili su totalitarizma. na Kovačevu borbu protiv nacionalizama na ovim pros- Taj instinkt da se odupre rulji ili bilo kakvim kolektivnim torima i predstavili moguće iščitavanje istorije Beograda euforijama okrenuo se, kako je naveo, protiv onih koji su kroz njegov roman “Vrijeme koje se udaljava”, promov- svojim uskogrudim nacionalizmom pobijedili taj liberalni isan prošle godine u Parobrodu. kosmopolitski Beograd.

Program u čast Kovača u Beogradu održan je prvi put "Ja sam tada priznao poraz i otišao", rekao je Kovač.

24 C r n o g o r s k i g l a s n i k

Crnogorski glasnik

25

KULTURA I UMJETNOST

KULTURA I UMJETNOST

Premijera

Dimitrijev rad “Misterijum uskrsnuća” uz izvođenje Malerove „Druge simfonije“

Dimitrije Popović

Vesko Pejović

U

petak 28 oktobra izvedena je u prepunoj Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski čuvena Malerova 2 simfonija Uskrsnuće. Ovu je simfoniju koja se ubraja u jedno od najboljih djela muzičke literature uopšte, Gustav Maler komponovao šest godina. Djelo je bilo inspirisano stihovima pjesme Uskrsnuće njemačkok pjesnika Fridriha Gotliba Klopštoka.

-Kroz ovu kolosalnu simfoniju, provejava mističan zvuk smrti i Vaskrsenja. Simfonija je koncipirana u pet stavova i prosečnog je trajanja 1 sat i 21 minut. Rad na njoj je trajao između 1888. i 1894. godine. Premijerno je izvedena sledeće, 1895. godine, u Berlinu pod dirigentskom palicom Riharda Štrausa, iste godine kada je Maler primio katoličku veru. Imala je neslavnu premijeru, jer je kolosalnih dimenzija i snažnih emotivnih naboja. Može se reći da je na kraju 19. veka odigrala upravo onakvu revolucionarnu ulogu, kakvu je na njegovom početku odigrala Betovenova Eroika. I zaista, Maler u svojoj Drugoj Simfoniji nastavlja dalje da razvija mogućnosti koje su u simfonijsku muziku uveli Betoven i Berlioz. Prva tri stava su čisto instrumentalni, dok se u četvrtom i petom stavu pridružuju dva ženska vokalna solista i veliki mešoviti hor.

Triptih Misterijum uskrsnuća iako je trodjelna kompozicija u simboličkom smislu predstavlja koherentnu cjelinu. Muzičkim terminom rečeno, tri stavka ove likovne kompozicije nijesu samo formalno estetske prirode, već proizilaze iz misterija euharistije.

Na tajnoj večeri Hrist lomi hljeb, svoje mistično tijelo i dijeli ga prisutnim apostolima. Taj ,,fractio panis,, transponovan je na likovni način u Htistovim razlomljenim prsima.

Razlomljeni toraks simbolizuje Mesijinu smrt. Bez smrti na raspeću nebi bilo uskrsnuća.

U središtu triptiha, u srcu kompozicije , nalazi se Sveti gral, mistična posuda s tajne večere u kojoj se čuva Hristova krv. Sveti gral je koncipiran s Isusovim simbolima – ribom i ekserima.

Bijela vertikalna linija iznad grala simbolizuje svjetlost uskrsnuća. Povezuje zemaljski s nebeskim svijetom. Na njoj se nalazi krst koji je od sprave za mučenje kroz Otkupiteljevu smrt postao znakom spasenja i slave.

Triptih inspirisan bibilijskim događajem čine simboli Hristove žrtve koji daju smisao njegovom uskrsnuću.

Zagrebačkom filharmonijom, solistkinjama Ivanom Lazar i Sonjom Runje te Akademskim horom “Ivan Goran Kovačić” dirigovao je austrijski dirigent David Dancmajer.

Specijalno za ovu Malerovu simfoniju Dimitrije Popović je uradio triptih ,, Misterijum uskrsnuća,, monumentalnih dimenzija 260 cm x 600 cm koji je bio izložen u dvorani Ovim povodom Dimitrije je za sajt cetinje-mojgrad izjavio: iznad orkestra.

Triptih ,,Misterijum uskrsnuća“ radio sam podstaknut ovom Triptih je odgovarao i simbolično i kompoziciono velikoj Malerovom simfonijom, premda tematski i stilski triptih pripamuzičkoj formi Majlerovog remek djela i dao je posebnu , da mojem ciklusu ,,Corpus Mysticum“. Prema reakciji publike nadasve snažnu umjetničku notu ovome koncertu. mislim da se ostvarilo fino saglasje muzičkog i likovnog izraza.

G

lumac K.M. prvak drame gradskog kazališta uživao je ugled i slavu teatarske zvijezde. Bio je stasit, markantnog lica i otmjenog ponašanja. Glas mu je imao boju nalik ,,nikotinskom timbru,, što je davalo poseban karakter njegovim ulogama. Uspijevao je ostvarivati ono, za glumce posebno važno poistovjećivanje publike s likom kojeg je interpretirao. Pamtili su ga kao fascinantnog Hamleta, nenadmašnog Raskoljnikova, neponovljivog Mersoa... Bio je miljenik onih redatelja koji su smisao i ljepotu kazališne umjetnosti tražili i nalazili u dramskom tekstu, u riječi, čije je oživljavanje na sceni davalo teatru suštinsku vitalnost.

gajtanu po sredini pozornice.

Vijest o neobičnoj predstavi slavnoga glumca ubrzo je zainteresirala širu kazališnu javnost. K. M. je bio svjestan rizika svojega projekta. Znao je da na određen način svojom predstavom stavlja na kocku sav svoj dotadašnji glumački renome. Ulog je bio velik. Ali K. M. je snažno osjećao onu potrebu da se ”ide dalje” da se pomjeraju one ”unutarnje granice kreacije” usprkos mogućeg pogubnog učinka što bi ga donio neuspjeh ”Premijere”.

Monodramu su činili odabrani fragmenti iz djela onih pisaca koje je K. M. posebno volio, Shakespearea, Dostojevskog, Sartrea, Camusa...Ti su fragmenti bili , kako K. M. je bio svjestan kvaliteta svojih interpretativnih mo- je objašnjavao, ”uzglobljeni” u njegovo životno iskustvo. gućnosti. Privatni mu je život bio obilježen preljubima Kroz to prožimanje literature i stvarnosti htio je izraziti i rastavama, te jednim skandalom zbog navodnog za- osobni životni teatar kojemu se potpuno predavao, kojeg vođenja i pokušaja silovanja neke maloljetnice. Iako je je neštedimice igrao, kojeg je obožavao i prezirao, u kojena sudu bio oslobođen optužbe taj je slučaj ostavio sjenu ga je vjerovao i sumnjao, volio i mrzio, bio njime zanešen na njegov ljudski i glumački integritet. i razočaran...

U punoj kreativnoj snazi, na vrhuncu karijere, ovjenčan najprestižnijim nagradama i priznanjima iznenadio je kolege i publiku izjavivši povodom svog pedesetog rođendana kako je odlučio sam kreirati jednu monodramu. Dobronamjerni su ovu vijest prihvatili kao prirodnu potrebu izuzetnog glumca da sumira svoje bogato iskustvo i izrazi ga kroz formu osobnog shvaćanja teatarske umjetnosti.

Drugi su u ovoj odluci vidjeli hir od publike razmaženog umjetnika a njegov autorski prvijenac smatrali običnim činom samoljublja.

K. M. je monodramu naslovio ”Premijera”. Djelo je uvršteno u program kazališne kuće u kojoj je radio. Dobio je termin za izvedbu i raspored sati za održavanje proba.

Nije tražio suradnju asistenata. Bio je redatelj i scenarist svoje monodrame.

Ubrzo se počelo nagađati kakvu to monodramu K. M. priprema. Interes za ”Premijeru” je sve više rastao. Mnoge su kolege iz teatra s nestrpljenjem čekale da otpočnu probe. K. M. nije krio zadovoljstvo zbog radoznalosti koju je pobuđivala njegova monodrama. Godila mu je mistifikacija oko projekta čemu je na stanovit način i sam pridonosio. Zahtijevao je zabranu gledanja njegovih proba. Pravdao je svoj zahtjev željom, kako je govorio, da osjeti ”magiju praznine prostora” u kojem radi. Za scenu su mu bila potrebna samo dva rekvizita; drvena stolica i električna žarulja bez abažura što je visila na dugačkom

26 C r n o g o r s k i g l a s n i k

Crnogorski glasnik

27

KULTURA I UMJETNOST Kako je znao da se njegov zahtjev za samoćom na probama neće u potpunosti ispuniti, jer će ga neke kolege zbog radoznalosti nastojati krišom promatrati, probe je izvodio ne prozborivši ni jednu riječ. Tekst je izgovarao u sebi.

Sjedio je mirno, bez gestikulacija. Bio je siguran da će na taj način ostvariti ono što je zahtijevao.

Nije ni slutio da je jedan mladi glumac koji mu se divio, kolega iz istog kazališta, ostao uporan u namjeri da posmatra njegove probe.

Dan prije premijere, na generalnoj probi, K. M. je tražio da se zaključaju sva vrata gledališta. Mladi se glumac uspio na vrijeme sakriti u jednu bočnu ložu nedaleko od pozornice. U mraku, pritajen, radoznalo je promatrao.

K. M. je stupio na scenu. Postavio je stolicu nasred pozornice. Žarulja je osvjetljavala njegovu stasitu figuru. Šetao se prostranom binom ne govoreći ništa. Kad je mladi kolega pomislio kako će monodrama biti samo obična glumčeva egzibicija, nijemi teatar za zavedenu i prevarenu publiku K. M. je počeo govoriti.

Umijeće interpretacije, sugestivnost izraza, bogatstvo

28 C r n o g o r s k i g l a s n i k

kreacije s minimalnim sredstvima potvrđivali su majstorstvo istinskoga glumca. Kroz literaturu drugih izražavao je sebe. Glumeći u jednom je trenutku napustio scenu. Pozornica je na kratko ostala prazna. Čuo se samo glumčev glas koji je praznoj sceni davao nelagodan gotovo jeziv izgled. Kada se ponovo vratio na scenu kretao se iz dna bine. Bio je gol do pojasa. Stao je pod žaruljom. Govorio je mirno i polagano. Povremeno je podizao ruke kao da je na raspeću. Pod škrtom svjetlošću žarulje isticala su se rebra njegovog snažnog prsnog koša što se nadimao polaganim dubokim disanjem. Kad je sjeo na stolicu iznenadno je osjetio jaku bol u želucu. Zatim u sredogruđu. Znojio se. Nastavio je izgovarati tekst s promjenljivom jačinom glasa. Grčevi na licu izražavali su intenzitet bola. Mutilo mu se u svijesti i očima. Počeo je nerazgovjetno šaptat i prigušeno stenjat. Tijelo mu se nagnu naprijed kao da se klanja praznom gledalištu. Zatim svom težinom pade na pod. Tup udarac odjeknu pozornicom.

Mladi glumac skriven u loži oduševljen predstavom spontano zapljeska. Zvuk se pronio praznom teatarskom dvoranom nalik lepetu krila ptice zloslutnice. Tijelo glumca ležalo je nepomično na pozornici.

KULTURA I UMJETNOST

MALA PRAVILA FEMINISTIČKOG DJELOVANJA Lidija Vukčević Dio prvi -ne deklarirajte se kao feministica, nego djelujte feministički -ne uzimajte muškarce ozbiljno, lakše ćete ih podnijeti -budite ekonomski neovisne, to je nešto što morate -učite neprestano i usavršavajte se, lakše i brže učite od većine muškaraca -ne polazite nikome računa o svojim uvjerenjima, posebno ne političkim ili seksualnim -ne dajte da vam ispiru mozak ili vas etiketiraju, to sto ste sami nije vaša krivica niti znak istospolnih izbora -ne stavljajte nikome pod nos svoje životne, ekonomske ili emotivne izbore -ako i jesu samoća, znajte da je prolazna i stoga ne radite žrtvu od sebe - ne zaljubljujte se, ta vi znate da je ljubav nešto drugo nego gripa ili svrab - desi li vam se da se zaljubite otrijeznite se brzo, zajednički život je najpreči lijek -vjerujte u prijateljstvo pa i ono s muškarcima -vjerujte i u partnerstvo ako i ne vjerujete u brak -ne dopustite da budete potplaćene, najčešće je to po spolnosti, muškarci zarađuju više za isti posao i isto obrazovanje i na Zapadu, bila sam svjedok tome - ne pokleknite u samopouzdanju, ne dopuštajte depresiji ili melankoliji da vas troše, ne isplati se -ne budite ni sentimentalni, i to je uzaludno-prihvatite se fizičkog posla - unatoč iskustvu vjerujte da ima i hrabrih i inteligentnih muškaraca u istoj osobi -budite u vezi s muškarcem, dovoljno je da vam nije odvratan- bit ćete više cijenjeni, čak i među Zapadnjacima , i nikad to ne smetnite s uma - ne pokazujte da ste pametniji spol, ta to svi ionako znaju -ugađate sebi i živite svoje fantazije -trošite sve, pa i muškarce, ako ste i hladni prema njima -kad ste na vlasti ili blizu nje, ne ponašajte se kao muškarci, koristite se svojom nezamjenjivom ženstvenošću, jer pod njom je hladna glava -ne budite samokritični kako su vas učili, ali budite vrlo kritični prema svima i svemu ako vam se to i činilo paranoično - jer svijet je ionako pun luđaka pa pustite to stručnjacima, vi imate pametnija posla -težite tome da budete najbolji u tome što radite - ne posustajte i budite vedri baš kad misle da su vas slomili -ne dopustite da vam itko slomi srce , vaše je srce dijamant - distancirajte se od pričalica, lajavaca, provincijalaca,

ovisnika, politofila, njuškala, grintavaca, kradu vam vrijeme - priuštite sebi sve sto možete a da ne vrijeđa ljudsko dostojanstvo -ništa nije dopušteno muškarcu sto nije dopušteno i ženi -budite hladni kao oni -budite karijeristi kao i oni -pokušajte biti brakolomni kao i oni -uopće, borite se njihovim sredstvima, to je najdjelotvornije -ne vjerujte feministicama - uhljebima, one su od feminizma napravile loš program - ne vjerujte ni u žensko pismo jer takvo nešto ne postoji - ne organizirajte se u udruge, feminizam je praktična filozofija, ne treba joj sindikat Dio drugi - ne koristite svoju pticu osim za užitak -to znači najprije: ne govorite njenim jezikom, imate glavu -ne budite sponzoruša, ali niti dobrotvorka-oboje vas ponižava -okanite se starijih momaka kao i klinaca, vaš jezik nabolje poznaju vaši vršnjaci -prestajte brojati koliko ste ih imale dosad, jer to je njihova logika -a neke biste, priznajte, najradije i zaboravile -ne mistificirajte - to je naporno -ne kajte se, i to vas dovodi u pitanje -nastojte ne griješiti s ljudima, ni nesvjesno, naročito ne sa slabijima od sebe -ne budite slabije od vas samih, iako to oni žele -sami pobrišite te vidljive i nevidljive suze -nikad ne priznajte ništa, kao u pravoj ilegali -ionako se nikoga ne tiče vaša privatnost -ne vjerujte u taj fantom kao ni u fantom sveprisutnog Velikog brata - dotjerujte se i kad ste siromašni- detalji čine čuda - tada vas nitko neće sažaljevati, naprotiv, imat će respekta a i vi ćete se osjećati bolje - spavajte puno i ne budite zaboga radoholičarka - otkačite terapije i dijete -naučite se velikom znanju: dokolici - srljajte i padajte, ali uvjerite druge da je to posljedica sjajnog leta - zadržite ono najdragocjenije za sebe, ne dijelite to ni sa kim - okanite se dušebrižništva, to je posao svećenika - vi niste rame za plakanje, vi ste zakon!

Crnogorski glasnik

29

PUTOPISI

PUTOPISI

RIJEKA CRNOJEVIĆA, IZMEĐU SLAVE I ZABORAVA Iz albuma Krsta Đuričića 1960. - 1970. Rijeka Crnojevića Marko Špadijer / Matica Crnogorska Ogranak Cetinje

B

ujno zelenilo, kamene litice koje se ogledaju u zelenoj rijeci, obale povezane mostovima, vijugave džade i putevi čunova između lokvanja i kasaronja na jedinoj plovnoj rijeci u Crnoj Gori, Obodski grad koji gleda sa visine na grivnu kuća uz put i vodu, elegantni pješački kameni most kao znak prepoznavanja – to čini očaravajući pejzaž Rijeke Crnojevića. Rijeka je bila izuzetan doživljaj za brojne strane putopisce. Morgan, bečki novinar, je zapisao da se „ne može zamisliti ljepši gradić od Rijeke“. Posjetio je kraljevski zoološki vrt sa srnama i fazanima, kuglanu i fabriku municije, a kuće „sa doksatima i galerijima“ njega podsjećaju na italijanske gradove. Engleski sveštenik i publicist V. Danton poslije posjete iz 1872. godine piše o mostu koji je sagradio knjaz Danilo, o parapetu koji štiti grad od poplave, o suboti kao pazarnom danu i konstatuje da grad ima „vjerovatno najbolju gostionicu u cijeloj Knjaževini“. Češki pisac J. Svitek zaključuje da Rijeka ima „bogatstvo za putnikovu radoznalost“ i da djeluje „veoma romantično“. Frile, Francuz, dvorski ljekar, piše da drvored murvi čini od keja šetalište i pazar kojem daju „živahan izgled“. Miroslav Krleža, opčinjen autentičnom ljepotom Rijeke Crnojevića, dolazeći iz Titograda, zakasnio je na dodjelu Njegoševe nagrade na Cetinju. Na ovim prostorima se stvarala crnogorska istorija u kontinuitetu od hiljadu godina. Rijeka je bila u centru dukljanske i zetske države, a pod Crnojevićima postala prijestonica i posljednja baza iz koje je preseljeno slobodarsko i kulturno jezgro koje je na Cetinju začelo noviju crnogorsku povjesnicu. U Rijeci su izgradili ljetnje dvorce Petar Prvi i kralj Nikola. Rijeka Crnojevića je bila i značajno privredno središte, jezerski i rječni ribarski centar, dinamičan pazar, vodeni i kolski saobraćajni punkt. Imala je hotel i industrijska preduzeća. Sve to pripada minulim vremenima. Rijeku Crnojevića danas zaobilaze glavni putevi, pa je ostala kao siroče o kome se malo vodi računa. Cetinje nema moći da ubrza njen progres, a sama pokazuje tek toliko vitalnosti da se ne uruši i preseli u zaborav. Narod koji baštini prošlost koja je ovđe ostavila tragove i država čija je tu bila prijestonica ne bi smjeli da se sa toliko indolencije odnose prema svojim korijenima i svetinjama. Nijesmo toliko siromašni da nemamo ideja, para, volje i ljudi koji bi znali da na savremen način iskoriste sve potencijale i ovom gradiću vrate život. Jedan od signala nam je dao veliki umjetnik Dado Đurić oporukom da se sahrani na Koščelama. Matica crnogorska želi da ovim foto-albumom skrene pažnju na zapuštenu i zaboravljenu crnogorsku prijestonicu Rijeku Crnojevića koja je u prošlos30 C r n o g o r s k i g l a s n i k

ti pokazala da ima potencijale za dinamičan život. Nepretenciozna foto priča o Rijeci Crnojevića iz sedamdesetih godina prošlog vijeka iz arhiva Krsta Đuričića, poslužila nam je da 18 fokusiramo pažnju starijeg stanovništva Crne Gore na sentimente vezane za ovo mjesto, a mlade zainteresujemo za prošlost i vizuelnu jedinstvenost ovog predjela.

20

21

Crnogorski glasnik

31

MARKETING I SUVREMENA TEHNOLOGIJA

KAKO RADITI VELIKE PROJEKTE NA MALOM TRŽIŠTU? Bild studio o Weekend Media Festivalu Ljiljana Polić, Bild studio

D

eveto izdanje rovinjskog Weekend Media Festivala završeno je u nedjelju, 25. septembra. Ženska Bild Studio delegacija zaputila se na dugačko putovanje do jednog od najljepših gradova u Hrvatskoj. Kao što je i očekivano, vratile su se oduševljene, prepune utisaka i sa zalihama Franck kafe.

Tuborg; SoMo Content (najbolji content-marketinški projekat kompanije, pojedinca ili brenda): BBDO Zagreb, Jamnica Sensation; Digitalni Mix (najbolja kampanja koja se vodila putem više digitalnih kanala): Imago Ogilvy, Jana; Community Manager godine (najbolji/a community menadžer ili menadžerka u proteklih 12 mjeseci): FCB Afirma Beograd, Grand Kafa Gold, Atlantic Group; Viralni Blockbuster (najbolji viralni sadržaj – video, GIF ili bilo koji drugi sadržaj koji je postao hit na internetu): Fabrika Sarajevo, Dubioza Kolektiv; SoMo Tech (najbolja mobilna, web ili Facebook aplikacija): Infinum, Hrvatska poštanska banka; SoMoRitanac (nova kategorija namjenjena radovima koji koriste digitalnu sferu za povećanje vidljivosti određenog problema u društvu): No Ordinary Agency, #CrazyEnoughToChangeTheWorld; Digitalac godine (nagrada za lidere digitalnih sektora ili digitalnih projekata, čiji je tim ostvario izuzetno kvalitetne projekte i ostvarenja): Maja Blumenštajn, Nova TV, Nova TV.

Ovogodišnji Weekend Media Festival ugostio je preko 4.000 posjetilaca. Na trodnevnom ugođaju za sve kreativce iz regiona i ovaj put predstavljeni su najbolji digitalni projekti iz regiona na BalCannes i SoMoBorac takmičenju. Sa ukupno 130 prijava u devet kategorija, SoMoBorac se etablirao kao jedno od vodećih regionalnih digitalnih takmičenja. I ove godine dvadeset članova žirija i predselekcijskog žirija ocjenjivalo je najbolje Facebook stranice, digitalne kampanje, web stranice, mobilne aplikacije i radove na ostalim digitalnim platformama. Direktor Bild Studija, Tarik Zaimović, imao je privilegiju da, po drugi put zaredom, bude deo SoMoBorac žirija i da glasa za najbolje digitalne kreativne kampanje u ovom dijelu svijeta. Organizatori su se maksimalno potrudili da na sve moOvogodišnji SoMoBorac pobjednici su: guće načine ispromovišu predavače i teme, i prije i tokom SoMo Face (najbolja zvanična Facebook stranica kom- trajanja festivala. Putem Weekend Media aplikacije mogli panije, pojedinca ili brenda): Degordian, Ožujsko pivo; ste da isplanirate predavanja koja ćete slušati, da pročitate SoMust Have (najbolji radovi na ostalim društvenim više o istom ili predavaču, kao i da se informišete o dodatmrežama): Executive Group, Carlsberg Srbija, brand nim sadržajima, što je olaškavalo ličnu organizaciju i op-

32 C r n o g o r s k i g l a s n i k

MARKETING I SUVREMENA TEHNOLOGIJA timizaciju u svakom trenutku. Naročito inspirativno predavanje održao je Goran Vlašić, docent na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu: “Unleashing Creative Potentials”, koji se bavio pitanjem ograničenja i prepreka koja nam onemogućavaju da budemo kreativni 24/7 ili makar kada mi to želimo; “Export Report” – panel na kom je pričano o outsourcing iskustvu regionalnih agencija, bila je dobra prilika da vidimo da svi imamo slične problem i načine kako ih prevazilazimo; “Pitch Sauce – How to Present Your Idea” – misterije dobre prezentacije i dobrog izlaganja; “Global Brands” – priča Heinekena, Coca-Cole, Schneider Electric, McCann Beograd, kako se i zašto veliki brendovi prilagođavaju lokalnom tržištu; “Service Design – How to Design User Experience” koncept koji polako ulazi na naše prostore kroz veće kompanije koje shvataju njegov značaj. Luka Baranović (Hrvatski Telekom) ističe da potrošač više nije taj koji je u fokusu, već ljudsko biće, jer on možda nije vaš klijent, ali može imati susret s vašim proizvodom na indirektan način. Budući da se interakcija dizajnira, komunikacija s potrošačem ne smije biti jednosmjerna, mora postojati bliska saradnja i povratna informacija, a na tu temu govorio je Marzia Arico (LiveWork, Holandija). Na panelima se mogla dobiti i preporuka kvalitetne literature, poput: Service Design, From Insight to Implementation, Strategic Design, Psychology of Everyday Things i Design of Everyday Things.

Dedović) spremao za subotnji panel “Digital chaos” o medijatizaciji i digitalizaciji muzike.

Pored pomenutog edukativnog programa, ono što Weekend Media Festival izdvaja jeste pažnja koja je posvećena podsticanju druženja kroz žurke, malo duže kafe pauze, među festivalski prostor koji je ispunjen brojnim zanimljivim sadržajima. Iako smo mislili da smo jedini predstavnici Crne Gore na ovom događaju, Noyz (Mario Đorđević) iz Who See-ja nas je opovrgnuo zabavljajući se na jednoj od festivalskih žurki, dok se Dedduh (Dejan

Pozivamo sve kreativne agencije iz Crne Gore da se prijave za učešće na sljedećem Weekend Media Festivalu, nadmeću se sa najkreativnijim pojedincima i firmama u ovom dijelu Evrope i razmijene svoja iskustva sa regionalnom publikom. Imajući u vidu da 2017. godina označava 10 godina Weekenda i pet godina SoMoBorca, bolje da se pripremimo za iznenađenja na sljedećem #WeekendMedia!

Osim žiriranja, imali smo mogućnost i da predstavimo našu agenciju pod pokroviteljstvom SoMoBorca, u sklopu Weekend radnog prostora, na temu ”Crnogorsko iskustvo - Kako raditi velike projekte na malom tržištu”. Aleksandra Bošković je, na primjeru Bild Studija, govorila o izazovima kako doći do velikih projekata na malom tržištu, o razvoju i rastu na lokalnom tržištu i izlasku na međunarodno tržište; uticaju tehnološkog iskustva na sve sfere digitalnog poslovanja; korporativnoj kulturi i razvoju i ulaganju u postojeće i buduće kadrove, kao preduslovu uspješnog poslovanja.

Pored takmičenja i inspirativnih predavanja i radionica, Weekend Media Festival se još jednom pokazao kao odlična prilika za umrežavanje sa našim regionalnim kolegama. Razmjena iskustava, znanja, ideja, kao i izazovi sa kojima se suočavamo i načini na koje ih prevazilazimo, inspiracija su za naš dalji rad i profesionalni razvoj. Kampanje predstavljene u sklopu Balcannes i SoMoBorac takmičenja, su naročito poslužile toj svrsi. Ova dva regionalna takmičenja otkrila su nam kakve kampanje daju uspjeh i zašto, postavivši standarde uspješnih kampanja koje daju dobre rezultate i efektnih načina za pristup određenim ciljnim grupama.

Crnogorski glasnik

33

CRNOGORSKI VLADARI

KULT SVETOG VLADIMIRA DUKLJANSKOG Ivan Jovović /Sašo Cvetkovski IV

Od vremena obnove hrama Svetog Jovana Vladimira kod akon kanonizacije sa slovenskim imenom, dukljan- Elbasana dolazi do preoblikovanja izvornog kulta svetog skom knezu Vladimiru, kako ga prepoznaju istorijski kneza Vladimira, s obzirom da su njegova prikazanja na izvori u XI i XII vijeku, naknadno je pridodato biblijsko brojnim ikonama i freskama u Albaniji, Makedoniji, Buime Jovan/Ivan, sa kojim se inače susrijećemo u hagiografgarskoj i dr. proizašla iz grčkog životopisa našeg Svetitelja. skim spisima. Obzirom da je dukljanskom knezu odrubljena glava pred vratima prespanske crkve, tragično pogubljenje je bilo povod crkvenim ocima da njegovu mučeničku smrt usporede sa životom Jovana/Ivana Krstitelja.

N

Prijenos moštiju Svetog Kneza Vladimira iz Krajine u Drač desio najvjerovatnije 1215. godine. Istorijski izvori bilježe da se Sveti Vladimir od sredine XIV vijeka slavio kao zaštitnik grada Drača. Novi prijenos Vladimirovih moštiju iz Drača u obnovljeni pravoslavni manastir Svetog Jovana/Šin Đon kod Elbasana preduzet je na inicijativu albanskog velikaša Karla Topije. Nema sumnje da je Karlo Topija prva saznanja o kultu Svetog Vladimira dobio u Draču, čiji je gospodar bio sa neznatnim prekidima od 1368. do 1387. godine. Karlo Topija, iako katolik, imao je obzira prema pravoslavnom življu koji je predstavljao veliku većinu u unutrašnjem, kontinentalnom dijelu srednje i južne Albanije. Takođe, obnovljeni manastir je bio smješten na prostorima koji su bili duhovno i crkveno potčinjeni Ohridskoj arhiepiskopiji.

34 C r n o g o r s k i g l a s n i k

se vremenom izgubila, arhiepiskop Kozma se okreće lokalnim predanjima i legendama koje ne mogu proći istorijsku verifikaciju. Zato u grčkoj verziji životopisa postoji previše nevjerovatnih događaja, u koje arhiepiskop Kozma upliće određene ličnosti iz srednjovjekovne istorije Balkana. Kasnija izdanja spomenute Akolutije Jovana Vladimira pojaviti će se pod pokroviteljstvom Ohridske arhiepiskopije, što će biti od značaja za očuvanje i dalje širenje ovog kulta.

Postoje saznanja o poštovanju Jovana Vladimira u Rusiji početkom XVIII vijeka, o čemu svjedoči jedna izgubljena crkvena knjiga „Služba i žitije cara Jovana Vladimira Bugarskog i Ilirskog“. Sa zapadne strane, preko istorijsko-književnih štiva znamenitih katoličkih sveštenika (Vitezović, Kačić-Miošić i dr.) kult svetog Vladimira tokom XVIII stoljeća dolazi na prostore današnje Hrvatske.

Sve gore spomenuto govori o popularnosti ovog sveca među slovenskim narodima.Na osnovu grčke verzije životopisa, balkanski narodi su vremenom Svetom Knezu Vladimiru Dukljanskom dali novo ime. Širenje crkvenog kulta uslovilo je da njegovo autentično ime Vladimir sadrži apendiks kod pojednih naroda. Tako je naziv ovog sveca kod Makedonaca i Srba Jovan Vladimir, Hrvata i Bugara Ivan Vladimir, a Albanaca Djon Vladimiri.

V Mučenička smrt pravednog i pobožnog dukljanskog vladara svetog kneza Vladimira koji strada sa vjerom u Hrista i storija o njegovom časnom i spasonosnom krstu privlačili su pažnju vjernika srednjega vijeka, sa žitijem iskrenim i punim hrišćanskih vrlina. Istorija o milenijumskom trajanju kulta ovog Svetitelja svjedoči da on vremenom, a pogotovo u kasnom srednjem vijeku postaje jedan od najpoštovanijih i najrasprostranjenijih na prostorima Balkana, slavljen od Ostrosa, Elbasana, Ohrida i Moskopolja, do Muzakije i Drača na zapadu, Budima i Beča na sjeveru, Tesalije na jugu, Svete Gore i Rodopa na istoku.

Po želji Karla Topije, patron manastirskom kompleksu postaje Sveti Jovan Vladimir, o čemu svjedoče natpisi na tom zdanju – na grčkom, staroslovenskom i latinskom jeziku; slično vjekovnoj trokonfesionalnoj litiji na Rumiji, svake godine 22. maja ćivot Svetog (Jovana) Vladimira iznosi se pred manastirsku crkvu, gdje na poklonjenje dolaze hodočanici ne samo iz Elbasana, nego iz mnogih balkanskih sredina – pravoslavni, katolici i muslimani.

Sva tri natpisa su gotovo identične sadržine, s tim što je grčki natpis najveći i u prevodu znači: Ovu je crkvu do temelja razorio zemljotres u vrijeme, kada je je vladao cijelom albanskom zemljom uzvišeni Karlo Topija, krvni rođak kralja Francuske. Ponukan svojom vjerom i svojim žarkim srcem on je ovaj hram Sv. Ivana Vladimira čudotvorca ponovo sazidao i uspostavio ga od temelja do kraja. Od rođenja Kristova do gradnje ovog hrama ima 1380 godina; od stvorenja svijeta do gradnje ovog hrama ima 6890 godina, 22. godine njegovog vladanja; indikcija sunčanog kruga 10, mjesečnih krugova 14, sati 14 ovaj je građen, znatne visine, baš kao što je zapisano.

CRNOGORSKI VLADARI

Manastir Vatoped, Paraklis Sv. Nikola, Sveta Gora

Bogato književno nasljeđe nastalo u manastirskim skriptorijima i crkvenim središtima srednjovjekovnog Balkana čuva jedan veoma važan rukopis, koji je značajan za poznavanje kulta Svetog Vladimira u XIV vijeku.

Rukopis knjige Apostola iz zbirke Stevana Verovića, pisane na crkvenoslovenskom jeziku, čuva jedan zanimljivi zapis koji se odnosi na Sv. Jovana Vladimira, na osnovu čega se može zaključiti da je kult ovog svetitelja već bio poznat i u ostalim slovenskim sredinama.

Minijatura, Uspenje Sv. Jovana Vladimira, Akolutija 1774. Venecija

Hagiografski podaci o Svetom Vladimiru kod Popa Dukljanina (latinska verzija) u velikoj vjeri se razlikuje od onih datih u grčkom žitiju našeg Svetitelja, koje je publikovao drački arhiepiskop Kozma 1690. godine.

Kozmina verzija životopisa Jovana Vladimira nastala je na osnovu usmenih predanja naroda iz okoline Elbasana, što navodi na zaključak da žitije izvorno bilo napisano na staroslovenskom jeziku. Ne poznajući sadržinu starog žitija i izvorne podatke iz Vladimirovog životopisa, za koje se kaže da su nekad bili opisani u velikoj knjizi koja

Manastir Sv. Jovan Vladimir, Elbasan

Prijenos moštiju u obnovljeni hram kod Elbasana, koji od završetka gradnje 1383. godine dobija posvetu Svetog Jovana Vladimira, predstavlja krucijalni momenat u oživljavanju Vladimirovog kulta. Taj čin prijenosa nekoliko Crnogorski glasnik

35

CRNOGORSKI VLADARI

CRNOGORSKI VLADARI

i osnivanje novog naselja Neokastra, odnosno Elbasana, sredinom XV vijeka (1466). Ubrzo nakon osnivanja, Elbasan postaje značajan administrativni centar, ekonomski moćan, sa razvijenim zanatstvom i razgranatom trgovinom, što će dovesti do brzog razvoja i priliva hrišćanskog i muslimanskog stanovništva. Vremenom, što se vidi iz kasnije istorije manastira Sv. Jovana Vladimira, posebno tokom XVII stoljeća, ugledni i bogati hrišćani – Vlasi, Albanci i Grci iz Elbasana preuzimaju brigu o manastiru i postaju njegovi glavni donatori i priložnici.

Upravo u periodu druge polovine XVI vijeka nailazimo na značajne podatke o slavljenju praznika i kulta Svetog Jovana Vladimira. U jednom mineju koji se sada čuva u Nacionalnoj biblioteci u Atini (No. 595) za mjesec maj (22. maj) iz 1570, zapisano je: „Ovog dana poje se služba Svetog Jovana Vladimira.“ Ovo je važno saznanje koje govori o kontinuitetu poštovanja kulta i u ovim teškim vremenima Osmanlijske uprave kada su se mnoga hrišćanska svetilišta ugasila, a sa

Crkva Sv. Arhanđela Mihaila, Vitkuči Albanija 1682. - 1728.

Ikona, Blagovještenska crkva u Tirani Albanija 1829.

stoljeća kasnije, 1739. godine, zograf Konstantin Spataraku oslikava. To je poznata ikona Svetog Jovana Vladimira, kao i portret Karla Topije, vladara sa krunom i žezlom u ruci, kako stoji i pokazuje ka svojoj zadužbini, crkvi Sv. Jovana Vladimira. Time zograf Konstantin odaje dužno priznanje ovom ktitoru koji nesumnjivo ima i najveće zasluge za opstanak i produžetak kulta Svetog Vladimira, posvećujući upravo njemu obnovljenu crkvu, koja zatim postaje novo središte gdje se slavi, njeguje, i u kasnijim stoljećima, pod okriljem i patronatstvom Ohridske arhiepiskopije, njegov kult uzdiže i širi cijelim Balkanom.

Veoma brzo, samo nekoliko godina nakon izgradnje manastira Sv. Jovana Vladimira, Osmanlije pobjedom nad hrišćanskim gospodarima Albanije i Zete, u boju na Saurskom polju, nadomak Berata, zauzimaju oblast srednje Albanije, tokovima rijeka Škumbije i Kuše, oblast u kojoj se nalazi manastir Sv. Jovana Vladimira. Karlo Topija, koristeći pogibiju Balše II, ponovo zauzima Drač u kojem i umire 1387. godine, a svega nekoliko godina kasnije, 1392, njegov sin Đorđe Topija predaje grad Mlečanima.

Kako je opstajao manastir u novim okolnostima, a samim tim i kult ovog svetitelja, teško je pretpostaviti usljed nedovoljnog poznavanja života i istorije manastira u tim prelomnim vremenima kasnog XIV, XV i XVI vijeka.

Treba pretpostaviti da je pozitivni uticaj svakako imalo 36 C r n o g o r s k i g l a s n i k

Ikona, manastir Sv. Naum, autor Konstantin Jeromonah Makedonija 1711.

Ikona, manastir Sv. Jovan Vigorski, Makedonija

njima i tradicija poštovanja i slavljenja nekih hrišćanskih svetitelja. Srećom, to se nije dogodilo sa kultom Svetog Iseljenici iz Moskopolja i susjednih mjesta, koji se naJovana Vladimira, naprotiv, naredno stoljeće postaje pe- seljavaju u podunavskim krajevima Austrijske monarhiriod u kojem njegov kult dobija na značenju i vidno jača. je, koriste ovu Akolutiju noseći je sa sobom, i samim tim doprinose prodoru Vladimirovog kulta na sjever, sve do Prelomni trenutak za istoriju manastira Sv. Jovana Vla- Budima. dimira, za oživljavanje njegovog kulta, nastaje krajem XVII vijeka, kada 1690. godine Jovan Papa iz Elbasana U ovom kontekstu važno je obratiti pažnju na još jednu u Veneciji štampa Akolutiju Svetog Jovana Vladimira. knjigu, sa sačuvanim djelovima Žitija Svetog Jovana VlaOvaj događaj možemo uzeti kao početak uspona i jačanja dimira, iz Nacionalne biblioteke u Moskvi. U stvari, radi kulta ovog svetitelja, koji će obilježiti cijeli XVIII i XIX se o samo nekoliko sačuvanih listova iz zbirke Viktora vijek. Pored dugog i kratkog Prološkog žitija, u Akolu- Grigorovića, No.167 (820), s kraja XVII ili XVIII vijeka. tiji je štampana i služba svetitelju, a na naslovnoj strani i minijatura sa predstavom samog svetitelja, koja će zatim Nakon štampanja žitija i službe Sv. Jovana Vladimira u postati apsolutni prototip za desetine njegovih portreta Moskopoljskoj Akolutiji, koja je imala veliki uticaj na savremenike i kasnije generacije, u Veneciji se 1774. nastalih tokom XVIII i XIX vijeka. godine štampa ponovno izdanje Akolutije Jovana VladiU vrijeme arhiepiskopa Joasafa (1719–1743) dolazi do mira, tzv. drugo venecijansko izdanje, koje je, u stvari, objavljivanja poznate Moskopoljske Akolutije u kojoj su preštampani tekst izdanja iz 1690. godine, u redakciji štampana žitija i službe slovenskih svetitelja koje slavi Jovana Pape. Sve ovo je navedeno u predgovoru ovog Ohridska arhiepiskopija. U okviru Akolutije, pored žiti- izdanja, sa dopunom da ga je priredio Gliki. I ono sadrži ja slovenskih učitelja Ćirila i Metodija, njihovih učenika minijaturu sa predstavom Svetog Jovana Vladimira, ali Klimenta i Nauma, ostalih Sedmočislenika, zatim Tiverio- sada izvedenu po ikonografskom predlošku iz Stematopoljskih mučenika, Svetog Erazma, novomučenika Niko- grafije Hristifora Žefarovića iz 1741. godine. dima Elbasanskog (beratskog), ponovo se štampa i Žitije Svetog Jovana Vladimira na osnovu teksta venecijanskog Četvrto izdanje Akolutije Jovana Vladimira izašlo je u Veneciji 1858, po predlošcima Glikijevog izdanja iz 1774, izdanja iz 1690. godine.

Crnogorski glasnik

37

CRNOGORSKI VLADARI

CRNOGORSKI HUMOR

CETINJSKI HUMOR Vesko S. Pejović / Iz knjige Ovoga niđe nema KUM

sjedi i Minjo Jablan, veliki pristalica suverene Crne Gore.

T

Dolazi jedan glasač za kojega se zna da je za zajedničku državu - a i to, da su mu sinovi zbog toga, „sklonili“ ličnu kartu, kako ne bi mogao da glasa. Pokazuje zdravstvenu knjižicu, i traži da mu se omogući Ustavom zagarantovano pravo da glasa.

reba da se ženi Cetinjanin Šanjo. Za kuma izabrao Milorada, teškog alkoholičara. Velika kita svatova dođe u Pavino Polje po mladu. Priređen im srdačan doček. Posijedali oni za veliku trpezu prepunu hrane i pića. Domaćin im poželje dobrodošlicu. Sve krenu uobičajenijem redom.

Kum Milorad za aperitiv proba šlivu prepečenicu; mnogo mu Članovi Izborne komisije, pristalice suverene Crne Gore, se dopade - te vrlo brzo, poče prazniti čokanj za čokanjem. ispoljavaju negodovanje zbog toga što ovaj građanin nema ličnu kartu i žele da mu onemoguće da glasa.

U jednom trenutku, „nasloni“ se na tavulin i zahrka.

I jednoj i drugoj strani neprijatno zbog ovoga „incidenta“, ali uz priču, pjesmu, mezu i piće, zaboraviše na kuma Milorada.

Pristalice zajedničke države reaguju - da dotični može glasati i uz ovaj dokument.

Počeo ručak, došlo vrijeme za zdravice, kum Milorad i Na scenu tada stupa najstariji član Izborne komisije Minjo dalje hrče. Da bi prevazišao nastalu situaciju, stari šarmer Jablan: i džentlmen Idžo Stanković, ustade i diže zdravicu: „Dajte mi da vidim tu knjižicu!“ Otvori je, i ozarena lica „Dragi prijatelji, ne znam da li će ovaj brak uspjeti?! saopšti: „Ne možeš glasati. Knjižica ti nije ovjerena!“ Ikona Sv. Jovan Vladimir Ikona Sv, Jovan Vladimir, manastir Ardenika Albanija 1739.

vali i otkrili od Tesalija i Meteora do Svete Gore Atonske, i sjeverno sve do Budima i Beča. Svakako najveći broj i a u tipografiji crkve Sv. Đorđa, kako stoji u njegovom najveća cjelina sačuvala se u predjelima njegovog izvorpredgovoru. Minijaturu sa predstavom Jovana Vladimira nog kulta, kojeg je njegovala i širila Ohridska arhiepiskou tehnici litografije priredila su, tj. urezala dvojica pozna- pija, predjeli oko Elbasana, srednje Albanije, Muzakije, tih venecijanskih gravera – Varoci i Karadini.

Ohrida i jugozapadne Makedonije, Svete Gore, Epira U međuvremenu, žitije i služba iz Akolutije biće 1802. i Tesalije. Većina od njih nastali su u okviru slikarskih godine prevedeni na crkvenoslovenski jezik zahvalju- družina-tajfi najvećih i najznačajnijih zografa toga vrejući monasima manastira Hilandar – prepodobnom je- mena, u radionici braće Konstantina i Atanasa iz Korče, romonahu Luki i Parteniju. Ispravke i korekture rađene Trpe Zografa, braće Cetiri iz Grabova, velikog majstora su u crkvi Sv. Spiridona u Trstu, a troškove štampanja bakroreza i tipografije Hristifora Žefarovića, Dice Zograpreuzeo je ugledni građanin Trsta Hadži Teodor Mekša. fa i Avrama Dicova. Ovi zografi slikaju portrete Svetog Sve ovo doprinijelo je da se kult i poštovanje Svetog Jo- Jovana Vladimira kao zasebnu predstavu sa svim ikonovana Vladimira prošire čitavim Balkanom, i da se on u grafskim osobenostima i atributima vladara u raskošnoj periodu kasnog srednjeg vijeka uzdigne u red najpoštova- vladarskoj odjeći, sa krunom i žezlom u rukama, ali i u nijih svetitelja. Nema drugih primjera da se nekom sveti- složenijim tematskim i ikonografskim cjelinama uobličetelju u periodu od dva vijeka četiri puta štampa Akolutija, nim po tekstu njegovog žitija, pored Slovenskih prvoa njegove predstave slikaju jedinstvenom i zanimljivom učitelja Ćirila i Metodija i njihovih učenika, prije svega ikonografijom i tematikom. svetog Nauma Ohridskog, kako i opširnim, narativnim Veličina kulta Svetog Vladimira imala je odraza i u likov- hagiografskim ciklusima, gdje u više od desetine scena noj umjetnosti Balkana kasnog srednjeg vijeka, što se sa- oni slikaju životopis ovog pravednog i pobožnog vladagledava u brojnim sačuvanim njegovim predstavama na ra. Sve ovo doprinosi da se kult i slikani portreti Svetog freskama, ikonama i grafičkim bakrorezima. Kako se širio Jovana Vladimira izdvoje u jednu od najzanimljivijih, i kult Jovana Vladimira, tako su probijali-prodirali i njego- svakako najosobenijih odlika kulturne istorije i umjetnovi portreti, skoro devedeset na broju, koje smo identifiko- sti Balkana XVII–XX vijeka.

38 C r n o g o r s k i g l a s n i k

Lično bih volio da uspije jer smo se grdno namučili dok smo došli ovamo. Ali, jedno znam, i u to sam siguran ( pa se okrete prema kumu Miloradu koji je i dalje bio u „komi“), da će kumu Miloradu biti strašno milo kad čuje da se Šanjo oženio!“

Đoko Radov i Rajko Đjurisić

Ilija Idžo Stanković

Minjo Jablan

GINEKOLOG Šetaju Njegoševom ulicom dr Rajko Đurišić, poznati crnogorski ginekolog, i njegov prijatelj Đoko Radov. Nailazi jedna žena, inače Rajkova bivša pacijentkinja, i nazva im dobar dan.

ZDRAVSTVENA KNJIŽICA Referendum za rješavanje državnoga pitanja Crne Gore, 21 - maj 2006. godine.

Izborna jedinica Gruda – Donje polje.

Počelo glasanje.

Đoko ljubazno otpozdravi dok dr Rajko, nešto zamišljen prođe pored nje bez pozdrava. Da bi se opravdao za ovaj propust upita Đoka: „Koja ti bješe ova?!“ „Ne znaš?“ - začuđeno odgovori Đoko, a onda dodade:

„Čuš mene, što ga pitam?!“ pogleda značajno doktora Za radnim stolom članovi Izborne komisije, sastavljene od Rajka i dodade: predstavnika svih parlamentarnih stranaka. Među njima „Ne možeš ni znati kad ih ne gledaš u glavu - već u p***u!“ Crnogorski glasnik

39

CRNOGORSKI HUMOR

CRNOGORSKA TRPEZA

HUMORESKA

ŠTO JE DANAS CRNOGORSKA KUHINJA? Vladislav Pajo Jabučanin, restoran ”Konak”

Miladin Drobnjak ETNOGENEZA

ADAM I EVA

sprepadan stvarnošću i projekcija razvoja unazad, jedva čekam da padne noć, da se smrkne, jer mi tada jedino svane.

Od nedavno ni u noći ne nalazim smirenje. Tamnija je i crnja i od smog dana.

Eto, sinoć sanjam: Došli neki na vrata, zvone, lupaju, prijete… Tek što otvorih, oni grunuše i počeše me stavljati na najstrašnije muke.

Viču uglas: daj pare za televiziju, za stanarinu, za telefon, vodu struju… Bilježim diskusije, izvlačim rezime i donosim nedemokratsku odluku i kažem – ne dam! Zapravo, dao bih, ali me je bilo sramota (i u snu) priznati da nemam. Onako ljutit, televizor utrpavam inkasatoru u naručje, telefon bacam kroz prozor, čupam vodovodne cijevi, odjavljujem kanalizaciju. Onaj iz Elektre me je odmah očitao, raskopava električne instalacije i na licu mjesta likvidira svako sijalično mjesto… ...I, kud ću, što ću? Naravno, u prirodu, u šumu, u prošlost, u pećinu – tamo odakle nikad nije ni trebalo ići. Jurim kroz prostor i vrijeme, kroz etnogenezu i dolazim među svoje pretke. Pronalazim jednu slobodnu pećinu, onako jednoiposobnu. Nisam useljavao (nisam ni imao što seliti), nego ulazim onako, bez rješenja, kao da je kadrovska, za najizraslijeg repatog pretka. Ništa mi ne fali, ništa mi ne treba.

Odlakavio sam okosmatio, pa je i bunda tu, vlastitia proizvodnja, krik mode, kao da je iz nekih naših poduzeće iz kojih se i bez mode neki krik čuje. Odmaram bogovski, kao pravi čovjek. Ma, kakvi, nego kao pračovjek! Nema struje, nema telefona: televizija me više ne plaši vijestima, ne juri me distribucija. Nema guranja za crni kruh, „vađenja očiju“ oko plaća i stanova. Kakvo je silno bogatstvo sve to - nemati?!

A što se tiče životnog standarda,tu je prava uravnilovka,treba samo uraniti. Čitava šuma je jedna samoposluga, bez mrgodnih prodavačica, bez poslovođa. Nema cijena, nema marže, samo pazi da te tko ne smaže…

Ta lijepa samoća ne potraje dugo: grunuše na ulaz pećine moji repati rodstvenici. Traže da nešto potpišem i da se učlanim u Klub ljudoždera što sam, razumije se sa zadovoljstvom objeručke prihvatio, jer su me neki ljudi tako lijepo zadužili. Pomislim, divni neki majmuni i zaželjeh im sve najbolje – da ne pođu stranputicom evolucije da nikad ne postanu – ljudi! Prevariše me, ljudi nijedni – odvedoše me na neki sastanak ( trebao sam im zbog kvoruma), koji se održavao na granama obližnjeg drveća. Padoh sa grane i – probudih se…

Na vratima – zvoni. Otvaram, kad opet oni: traže pretplatu za televiziju, pare za stanarinu, za struju, za vodu, za kanalizaciju, telefon… Kažem da nemam, pa televizor utrpavam inkasatoru u naručje, telefon bacam kroz prozor, ukidam struju i kanalizaciju…

I, tako, sad ne znam tko sam, gdje sam: što je bio san, što java?!

Bez obzira što je – znam da su neka majmunska posla, neka čudna etnogeneza što me zeza. A kako god okrenem – među svojima sam.

Bog je za šest dana stvorio svijet; zemlju, nebo, zvijezde ;odijelio svjetlost i tamu razriješio sve imovinsko-pravne odnose, za razliku od današnjih graditelja koji za šest godina ne mogu ni da se dogovore o dogovoru. Nakon stvaranja svijeta Bogu bi dosadno i poželje da se nečim zabavi. Dosjeti se:iz nekog ćoška uze nešto preostalog repromaterijala, blata i prašine, tome doda dvije-tri vrećice praška „di-go“, zamijesi i tako iz zezanja i dangube, skalamuti čovjeka.

I

40 C r n o g o r s k i g l a s n i k

I, gle čuda: to stvorenje oživje, diže se na noge, a od praška „di-go“ digoše mu se svi ekstremiteti i najodgovorniji organi , zaduženi za natalitet , za razvoj čovječanstva, demokratije, pluralizma .. No,Bog odmah uoči da to nešto fali, pa iščupa čovjeku rebro i napravi mu ženu. Kad viđe kakav je belaj napravio, Bog se pokaja, diže od njih ruke, raziđe se s mjesta nesreće, ubaci u petu svjetlosnu brzinu i otperja kroz vasionu.

Eva i Adam su bili goli pa su na „ona“ mjesta stavili smokvin list, što će reći da su oni već tada pridavali ogromnu važnost informisanju, pa je tako svaki od njih imao i uređivao svoj list.

Pošto su bili goli, razlika između Adama i drugarice Eve (tako su se oslovljavali , jer su bili goli) bile su više nego očigledne, u nekim segmentima, bogami, i narogušene. To bogatstvo u razlikama nije ih udaljavalo; naprotiv, čak šta više, obaška dapače - upućivalo ih je na saradnju, na produbljivanje međusobnih odnosa i usaglašavanje ležećih stavova . I bi dobro! To im se toliko svidjelo, pa bi svaki čas (kad kod Adama dođe do ukrudbe) sklanjali smokvin list i agilno jurišali na saradnju. Da ta saradnja nije bila verbalna, o tome govore udvostručeni devetomjesečni rezultati u vidu blizanaca Abela i Kaina. Doduše, nisu bili blizanci, ali je potrebno da budu zbog priče (Adam, iako seksualno neuk i nepismen, na tom odgovornom zadatku,bio je, kak se iz priloženih blizanaca vidi, veliki praktičar, đidija). I dan-danas je tako: neuki i nepismeni sve čega se dohvate – urnišu, sjebu.

G

ostima koji su dolazili, a uglavnom nam se i vraćju u «Konak», veoma je zanimljiv način na koji sam im pričao o našoj hrani; kakva su to jela, te i po čemu se razlikuju od drugih. Iskreno, uvijek bi me kosnulo i kad neko onako priupita; «A, imate li crnogorsku kuhinju?». Pa, imamo, fala je Bogu! I opstali smo ovdje , s tim što je ta kuhinja i raznovrsna, te stoga što je Crna Gora na malom prostoru i ima šarolik šmek od mediteranske do kontinentalne kuhinje, kao i poseban evropski uticaj iz doba kad je bila i Kraljevina. Inače, posjedujem stare spise i knjige u kojima su upravo recepture jela koja su se služila na Cetinjskom dvoru, a čim sam počeo da se bavim ovim poslom, shvatio sam i što je ono što posebno interesuje goste, pogotovo strance. Jer, ono što ćete negdje pojesti, podosta i najrječitije govori o kulturi, tradiciji svake države i naroda. Na Dvoru su se i najviši inostrani gosti oduševljavali našom narodnom kuhinjom i jelima koja su se spremala na tradicionalan način. Naravno, uz naša jela, uvijek bi se našlo i neko francusko ili drugo ... U tim zapisima, koje sam već pomenuo, na primjer stoji da se na Dvoru točilo i vino iz Bordoa, baš kao što je bio i drugih svjetskih mirođija koje su stizale u dvorsku kuhinju. Što je danas crnogorska kuhinja i što ponuditi da i trpezom impresioniramo gosta, osobito stranca?

Na prvom mjestu to su i sad jela koje je ovdje, naprosto, nudila priroda i koja su se razlikovala od sezone do sezone. Tako da se u zimskim periodima, uglavnom nudilo sušeno meso, a zašto? Da bi se sačuvalo i imalo za određene prilike. Osim tog mesa, jer osnovna djelatnost Crne Gore bile su tada zamljoradnja i stočarstvo, kuhinja je počivbala na proizvodima koje je nudila zemlja, kao što su uz krtolu još; zelje, raštanj, razni začini, luk i što se pripremalo

na više načina. Za neke prilike se kuvalo, a osnov je bio goveđa supa ili jagnjeća, teleća čorba. Ili bi to, ponekad, bila zeleniš čorba od blitve, koprive, krtole ...

I kad je riblja ponuda u pitanju, skadarski bazen je bio posebno poznat i dominantan sa dosta raznovrsne ribe; od ukljeva, krapa, šarana, jegulje, skobalja, pastrmke, koje su takođe predstavljale, a i danas su to izuzetni gastronomski specijaliteti pripremljeni na naš tradicionalni način. Naravno, i na kraljevskoj trpezi. Navešću i znimljiv detalj iz pomenutih zapisa, iz vremena kad je ovdje dolazio austrijski prestolonaslednik. Naime, tim povodom Šako Petrović piše pismo nekom čovjeku i kaže mu da 1. Marta te 1902.

Godine, pođe na određeno mjesto na Skadarskom jezeru, ubaci taj, ako sam dobro preveo i shvatio; grib, mrežu ili koš, te se nada da će mu i ulov biti dobar. Treba mu, naime šezdeset pastrmki manjih i nada se da će ih biti. Jer je to mjesto, ne kaže gdje pošto su se krili lokaliteti gdje se izlovljavalo, a ukoliko se desi da bude više ribe, da ih odmah dok su žive vrati u vodu. A, da ostalu baci u snijeg ili u led, pa potom u košaru i tu ribu odmah odnese na Cetinje ...

Slična praksa danas je i kod nas u «Konaku», gdje direktno sa sela, uglavnom iz cetinjskog kraja, nabavljamo većinu namirnica; sir, skorup, meso, povrće. Istini za volju, u početku sam i sam podosta u tom lutao, ali danas nam je veliko zadovoljstvo što već imamo ozbiljne kooperante kojima vjerujemo i koji proizvode za nas. Naravno, uvijek sam bio i ostajem za onu varijantu kako našu kuhinju treba modernizovati veoma oprezno, da ne bi izgubila svoju autohtonost. No, valja nam prihgvatiti i neke nove trendove.

Jer, ako su ljudi u zimskim periodima vremena nekad jeli veoma jaku kaloričnu hranu, to su činili kako bi opstali na toj hladnoći. Ili ako bi to bilo vrijeme rada, da bi ih ta

Kako se iz ove naučne disertacije vidi, višestranački sistem i demokracija nisu ovovremena izmišljotina - Adam i Eva su klasici pluralizma. Jer, šta bi bilo da se nisu razlikovali, pogotovo u nekim važnim poglavljima? Značaj pluralizma je odmah shvaćen: Adam je rađao ideje, a Eva djecu; Adam je imao demokratsko pravo da dirnči, predlaže, sugeriše, a Evina se pikala.

U njegovanju i upotpunjavanju razlika, u bogatstvu akciju, naše pretke, Adama i Evu, ništa nije moglo obuzdati, a smokvin list, ne samo što im nije bio nikakva zapreka, bio im je - putokaz Crnogorski glasnik

41

Čestitamo energija održala. A danas su, dakako, potrebe gosta drugačije.

I vjerojatno ste i sami čuli ili pročitali da su, u vremedan nezavisnosti nima krize i gladi u Crnoj Gori, neke porodice, odnosno domaćice održale čeljad u životu tako što su kuvale kopriRepublike ve ili čak čičalje, te da ih Hrvatske je to spaslo. Znači, oni su tada često jeli jednobraznu hranu, ali su isto tako bili i zdravi?

8. listopad poglavlje u ovoj priči su i dvorske poslastice, Posebno

DJELOVANJE UDRUGA I VIJEĆA CRNOGORACA DANI CRNOGORSKE KULTURE 2016

CRNOGORSKA TRPEZA i sve to zavidno naslijeđe koje smo imali, nekako se zagubilo? Tako danas neki drže restorane i u jelovnicima imaju «nacionalnu ponudu», a nude bečku šniclu, picu i ostalo?!

Gotovo da se niko na ozbiljan način ne bavi ovim poslom i našom gastronomskom tradicijom.

Svakako, značajan je poduhvat i već veliki korak u tom pravcu ovo što se i naših desetak jela starocrnogosrke kučije recepture takođe posjedujem u svojoj dokumenta- hinje, našlo u «Crnogorskom nacionalnom kuvaru». Kao ciji. Među njima je moj favorit Vladičin kolač, recimo, što su; Lovćenska meza, teleća kraljevska čorba, katunski koji je obožavao Vladika Rade. Drugi kolač je Cetinjska zalogaj, dvorska jagnjetina sa zeljem, Vladičin kolač i perpita, koja je i svakodnevno na meniju u restoranu «Ko- janička kafa ... U najkraćem, te uz i užitak za nezaborav, nak». Koliko je i ta pita popularna, svjedoči i to da poneki kako nam to često i bez ustezanja komplimentima uzvrate gost kupi i čitavu zalihu ove poslastice! Uz komentar da gosti za našu nacionalnu trpezu, upravo u tom pravcu vafoto: Ured Predsjednice RH, Tomislav Bušljeta ih Cetinjska pita vraća u sjećanje prije trideset, četrdeset lja nam istrajati. godina, čak i pola vijeka unatrag. I danas je, takođe, još Jer, i tradicionalna trpeza je, itekako, prvo i pravo ogledaNOVI AMBASADOR CRNE GORE popularno slatko od šljiva, smokava, dunja i ostalog voća, lo svake države, pa tako i naše Crne Gore. što istražujem i spravljam, a posjedujem čak i neobičnu u RH- Nj. E. BORO VUČINIĆ recepturu za izuzetno slatko i od nezrelih smokava.

Poseban dio priče su i navike princeza na Cetinju. Tako je Darinka, žena knjaza Danila, inače Tršćanka, napravila nevjerojatan uticaj u Crnoj Gori recepturama italijanske i francuske kuhinje. Ona je zaslužna i za uvođenje strogog protokola tokom svečanosti na Cetinju, pa se na dvoru precizno znalo kad se dolazi, u kojoj robi, da li će biti oružje za pojasom ili ordenje, te i gdje ko stoji. Dakle, prihvaćena su moderna europska pravila, pa se znalo đe je cetralni sto, ko sjedi do njega i tako dalje. Čak je u tim spisima tačno precizirano i gdje ko stoji , onako po rangu ... E sad, pitam se, zašto je nastupio neki period, poslije određenog broja godina, te se u 20. Vijeku sve promijenilo

LUČINDANSKI SUSRETI 2016. ZAGREB

DANI CRNOGORSKE KULTURE 2016.

PO SCENARIJU

MIRKA KOVAČA RASPORED PRIKAZIVANJA FILMOVA 26. - 28. 10. 2016. - ZAGREB - Crnogorski dom Trnjanska cesta 35 16. - 18. 11. 2016. - SPLIT - Vukovarska 59 23. - 25. 11. 2016. - RIJEKA - Križanićeva 2/1 01. - 03. 12. 2016. - UMAG - Gradska knjižnica Umag, Biblioteca civca Umago 06. - 08. 12. 2016. - PULA - Držićeva 4 I DAN

II DAN

III DAN

LISICE

OKUPACIJA U 26 SLIKA

NOĆ OD PAUČINE

Režija: Krsto Papić Scenarij: Mirko Kovač, Krsto Papić Uloge: Fabijan Šovagović, Adem Čejvan, Jagoda Kaloper, Ilija Ivezić

Režija: Lordan Zafranović Scenarij: Mirko Kovač Uloge: Frano Lasić, Boris Kralj, Milan Štrljić, Stevo Žigon, Zvonko Lepetić, Bert Sotlar, Boris Dvornik i drugi.

Režija: Miloš Radivojević Scenarij: Mirko Kovač Uloge: Velimir Bata Živojinović, Aleksadar Berček, Jozo Laurenčić, Sonja Laurenčić, Vladan Živković, Ljuba Ćipranić

Sadržaj: Okupacija u 26 slika je jugoslavenski film iz 1978. godine koji je režirao Lordan Zafranović po scenariju Mirka Kovača.

Tri mladića - Hrvat, Talijan i Židov su najbolji prijatelji u predratnom Dubrovniku. Kada njihovu zemlju okupiraju nacisti i njihovi suradnici, idilični grad postaje mjesto terora i jezivih pokolja. Prijatelji se moraju svrstati na različite strane u sveopćem sukobu.

Sadržaj: Noć od paučine - drama Mirka Kovača iz ciklusa drama za djecu, dešava se za vrijeme rata. Na skoro napuštenu željezničku stanicu u brdima, dovode zatvorenika, i predaju ga šefu koji sam obavlja sve poslove prometa. U stanici sa njim živi i dvoje djece. Naoružani oficir šefu dovodi zatvorenika sa naređenjem da ga preda prvom vojnom transportu. Šef stanice i zatvorenik provode noć sami u stanici čekajući vojni voz za koji se ne zna kad će stići jer red vožnje ne postoji. Tokom razgovora šef stanice naslućuje da je zatvorenik pripadnik pokreta otpora. Kod njega se javlja velika simpatija i samilost. Daje mu da jede, igra sa njim šah, ali ga na kraju ipak predaje vojnicima vojnog transporta koji je stigao pred zoru.

1978., drama, ratna, 116 min

1970., drama, 80 min.

U ORGANIZACIJI

RESTORAN - KONAK MJESTO - CRNOGORSKE TRADICIJE I GOSTOLJUBIVOSTI NADOMAK CETINJA Restoran simboličnog imena, sinonim je za tradiciju crnogorskog načina života i nadaleko čuveno gostoprimstvo.

Prijatan ambijent, vegetacija, a iznad svega komfor, izdvajaju ga od ostalih. Konoba koja radi u sklopu restorana, sa svojim specifičnim enterijerom pruža ugođaj starih vremena.

NACIONALNA ZAJEDNICA CRNOGORACA HRVATSKE DRUŠTVO CRNOGORACA I PRIJATELJA CRNE GORE „MONTENEGRO“ ZAGREB DRUŠTVO CRNOGORACA I PRIJATELJA CRNE GORE „BUJŠTINA“ UMAG NACIONALNA ZAJEDNICA CRNOGORACA RIJEKA ZAJEDNICA CRNOGORACA SPLIT ZAJEDNICA CRNOGORACA PULA

1978., drama, ratna, 58 min.

UZ POMOĆ: SAVJETA ZA NACIONALNE MANJINE I CRNOGORSKE KINOTEKE 10 000 Zagreb, Trnjanska cesta 35; tel. +385 1 6314 263; tel/fax. +385 1 6197 078, nzch@net.amis.hr, montenegro@net.amis.hr, www.vijece-crnogoraca-zagreb.hr

Novi naslovi Doba politike, Ivan Prpić

Bez premca su ukusi jagnjetine pod sačem, pastrmke spremljene na žaru ili u kisjelom mlijeku. Uz tradicionalna planinska jela kačamak i cicvaru odlično ide domaće kisjelo mlijeko.

10. knjiga

Vladislav Pajo Jabučanin rođen je na Cetinju gdje živi i radi kao vlasnik preduzeća u čijem sastavu već dugi niz godina posluje jedan od najpoznatijih crnogorskih restorana ”Konak”. Pajo je svoju nevjerojatnu energiju, poseban dar za organizaciju i ljubav prema ovom poslu i Crnoj Gori, tkao u svoj restoran i njegovu ponudu. Samim tim, privlači najzahtjevniju domaću i međonarodnu klijentelu.

Godinama istražuje istoriju crnogorske kuhinje i karakteristične specijalitete cetinjskog podneblja. Sakupio je dokumentaciju dvorskih jelovnika, bilježio iskustva naših žena koje žive po selima i mjestima širom Crne Gore i spremaju jela na originalan, skoro zaboravljen način. Na svom meniju ima domaću, ekološki proizvedenu hranu i trudi se da ispuni sve želje gostiju kojima je privlačna crnogorska nacionalna kuhinja.

42 C r n o g o r s k i g l a s n i k

Miodrag ©�epanovi� LJEPOTA KAMENA

Grafičko i likovno oblikovanje: Skaner studio, Zagreb

Pod vrhom planine Lovćen nalazi se selo Njeguši, poznato po brojnim specijalitetima: pršutu, siru, kastradini (ovčijem suvom mesu) i kobasici. Pršut se pravi od svinjskog mesa, a poseban ukus i aromu dobija zahvaljujući mješavini morskog i planinskog vazduha drvima koja se lože za njihovo sušenje.

Na Skadarskom jezeru najviše se love krap i sitna ukljeva koja se, zbog ulova u velikim količinama, suši. Specijaliteti jezerske kuhinje su krap u tavu, spremljen sa suvim šljivama, jabukom i dunjama, krap pečen na luku, jegulja na orizu, jegulja na ražnju. Naročito je cijenjen dimljeni krap, a dugo se pamti i ukus sušenih ukljeva, lagano prženih ili kuvanih i spremljenih ”na salatu”.

Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske • Drutvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore “Montenegro” Zagreb • Ministarstvo kulture CG

DANI CRNOGORSKOG FILMA

Sadržaj: U gorštačkom mjestu ispod planine Dinare, nemirne 1948. godine, seoska je svadba. Osim veselja, prisutni su nemir i strepnja toga doba. Na svadbi je i Andrija, čovjek od ugleda i položaja, iz njihovog kraja, čija je riječ svetinja. Mladenci i svatovi ga u svemu slušaju, ali on im pomaže samo riječima, jer je u suštini čovjek krutih pogleda i ponaša se kao apsolutni gospodar. Kada dođe trenutak da Andrija plati za svoje zablude, povući će za sobom i druge, nedužne ljude i donijeti im nesreću i tragediju..

RESTORAN - KONAK

DANI CRNOGORSKE KULTURE 2016.

Biblioteka LUČA Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske / Disput Zagreb, 2016.

Moderna su vremena doba politike. Nasuprot marksističkom i liberalnom idealu "odumiranja politike" te totalitarnom ukidanju politike kao takve, suvremeno političko mišljenje rehabilitira primat političkoga kao demokratske invencije, kao načina života slobodnih građana, stvaralaca vlastite povijesti.

Crnogorski glasnik

43

Glasilo Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i VijeÊa crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba

GODINA XVII. _ BROJ 101. _ RUJAN-LISTOPAD / SEPTEMBAR-OKTOBAR _ 2016.

LUČINDANSKI SUSRETI 2016. ZAGREB LUČINDANSKI SUSRETI 2016. ZAGREB GRAD GOST MOJKOVAC