Vjekoslav klaić povijest hrvata 2

•anctBcm

"4C

*"fe

:^ *

<^

«

?

;^M^

;A,^

4-

4.^ji

-it-

rsj:

4.

5%^

^

i*.?«

.*.

w-.

.^^* -

1|>

*

*-

«^

•*•

tit <|>

* *-

t$t

* t$t

fit

* tit *

•*•

m*

•^'

tit ftf

*

tl*-

t|*

* %i

^ * <y->

^S>

• ::-

;^.% i

%J^

^

50>

<••

* ^'C3«f

«v» •v>

A»

•A-

* X^^ 4. ^Sft•»

Yi^ >-*.• Yifi

'A'

"^»

•:!>

«.A.

4g> '^»

-c^-

<«> '•*">

4-

*•

4-

«A»

<S> •*•» 4-<S> -V^

4-

*

» <f "V" "^^

*S> •>">

%:?«

"X'

<«> •>

"^

^A•

"A.

'A' 4- •frS^ '•*'

"A'

-*-

>^\J^?A '4. '^*^.=i^'4 *A»'

*«6»''

'^>

<!<•

•

^SPA

4..

"Ox

.

^.<^'^- "?*.%

^<<^'

4 f^f

4-

'

-A' 4- <-l|>

fS>

m*

4 t§t *

?P.?4 .t ?J.¥» 4, ?.?.% 4, X«?;i 'CS^ ^ <C!rr . ^tix . 'CK

••'<-' •>A" 'A' «i-5» 4- <<;v* 4.^•. .«j., *'^»

*S»

-)=.^

'

<;.

-4^ ^.

>^?A

*

':^

'A' 4S> .^„

;^;^ 4.

,n

<'i> ,>>

4-

4

t^t

•*•

^iSK

,

'A'

.;.

•*•

4-g> 4> ^.^H

4i> ,-^.

^^

>s^?a

...

^s.^s

<^ <^,

4- 4i>- 4,^.

»A'

•

A»

*A'

4.^

•S^ ''5'^-

*A'

*i» 'V*

•*.

''*'*

-*•

*^s^ ;*»/.

;.

^J;.J.

4.

•

4;

«'V'»

•*•

tit

i-

-A' •V>

^g-*

-'

'

^

^

'^'

ti> *

fi^t * t^t t$t ^9/- ^. X?.?^ 4.

*

t*t

-^

4.

^.^

.

'•Ci\

'AS-*' 'V"

'Csv

*^'

••V'* •*•

4. >^?"' -t /-CJ^

.

4

-A<ii> -v'

4

-A' <?>> 'V-

^s.?/

,^

x9/-

4

«i> .^,

4-

4- *S>- 4..^^

".

^^'

>?.%?

4-.

" >?.?4

.u.

t^^

XSJVJ A. 4

4

«>?.?<

.

-A' •«-y> •^-

,

'(.jx

X9/;

'Cox

^

*A'

.

*

A/

4> <«%> <« •• 'V*

4

j, ^'^^

«|> 4 <^> »-«-v .^.

+

x^^^

<«K*-

i^

t.

4 <«>

''*'*.«..'' X\?< 4. X«%i 4..

''"^.A.^^.A.

* ^^^ * *!* * <&>

'*

f^t

<|>

«^>

4-

<^>

4' <«-^> 4- <$>•

*

tit

* t*t *

fv't

^C5\

A'

fCSf

»A»

Ytj^

T

>ti>:

.L.

^t^

4-

* t^* *

4. AS.%

*

4- <fr^> 4>

*A'

x.%

-% '^v * 4«» .<^^

4S> »V>

A*

4,

-^$>

4-

••»

xv-

«S> 4 '^»

<p> '"ir*

*-

^

x«?^ .L X9/'

4- -«>> 4'•^o

Ycr.

^t

''

4|^4-4^4-<«S>4<^4<^4fi^5>-«^4-^

<>3>

^.%

s^*

>•

4- <-§>

.1-.

A.

»A*

*'W>*

4- -frS*

4 «?> •*

'v*-

Yik

•

-A -A' -A* -A* ^^^ ^^ ^ ^ ^ -"^^ -•<fv "^» .^» »V» rM^ 4. ^.^ 4^ X\% jK ^S.?^ * ^ ^d^ * %:k * %jx Yen " .A. - .A - -A- -

4

#! "*"•

i^tsX

"^

*'^'

tj^'

'&J"v

.

'V*

'"^^

*^;>i '4. ^J.%'4. "X9^ 4. '^9/i'4. -«.?^ '4.

?5% 4

-A'

4- -frS* 4- <««- 4,.^v .v«

iS?A 4, ;#.^ 4,

;

^ •• 4

»cJx

"A*

* y«\ „ *

*A»»

*$t

^<^.'>:

^A•

'•

-A, ^ ^^ .^,

^J-

;f?j4 4,

'"'^,L^"^,1 4$^ 4 4S> 4- 4S>

YiH ^

-^

4- <»»• 4- <«>• '"^^

A. X»24 4.

'^.^'4

*''^'

5&t

^CJx

4-.

.sk'^-'f^'j *-«^*

^5X

'A' <S> ,^»

X^?-'

4 <$^ ,.^.

.

*-^*

X«?/. 4.

,:.

'V*V»

YcSi .-

^9^ '.I- ^^%

.U-.

^A'

'A.'"

'V"-

«'f.^«

4- -fr^^ ''^*

»A-

»<A.-

<£>

4-

•A.

''«'S<.I.^^.T/'*^.1^«^.I.^"\I^^.A.^*^,I

-A'

x«?4 4, >^?A 4, ^5;; 4, i^C^ T.5%»^,

Yc^ ^ Yc^

'^

<a> .'^, •*• .J".

'.:•.

YcSi

•

<?> '»

4-

'V'"

<«» •••»

;s;2< 4.

4- <$> + <£> 4 4a> '>*• "^•' 'V»

54:>V

<S>

•;{>

^

'^^ T.5%»f *

* 5*^^.1.5**^,1

^ %SV

-A.

'A*

«?> '-•«'»

>A'

*A9*<\,'^?!;'^./^c%'^';f?;5

y /CSV

S^ 'V'

•:;•

Ycti

4 <S> 'V*

4K>

4?'S» 4•^'^

-A* 4-

••«••

\w;j '.';!?.?/ ^«V ^ Yr.ti

«S> 4 4^> »•*•* '"^i

i:

^4

*S>

-^^

"A*

t^t

'» *_ <§ •. 4

'A'

A ^^.A

*^*

•^'

* t*t

^^^

'•^'

i^

'C5x .f^'

^ 7»r

•

*•<!>

+

^'

^ ;v>

f$t

*

^*>

^^

^»

'Vi

m*

fit

;^.

^^

^»

^¥»

'^

'V*

* tit ^ t^ :it*.'^ .^^.iP'

V» ;^

" *•

'>r»

•"•«

-V"'

i^.

'V^ _^

„ '*

•"••

_^

^^

.^.

ftjl

-^

ji:^ 1^^

i^^

^t* Kv

*

%s*f

"^V^

'*^Sv

* tit *

fit

*

tit

*

tit

*f^i *• ^t ^

t|t

t|t

*

+ tit *

t|t

•tit +

tit

1|^

+ tlf

'

'

*

* t^t *

t|t

n^

-^

•*•

^It

^^

Yc^

2

•*

t|t

t|t

*

tpt

"""^

1

*

t|t

f%^

t?t * t^t

*

1

^'^^

*

*

^""^1 '""

tit

* t^t

«A,.

<Ai»

•

*

tit * 1^^ * t5t

•*•

I

""^

t|t

^^

•*•

I

*

*

t5t

*

I ^^ A

^t

•*•

^> + %

.A'

.^

tft *

*

ift

*

5ft

•*

•*- [g '^^ ^s> * <§t

•A,

t|t *

if.

z

lit

•*•

^"^

t|t

tit

4

*#t#ti^*ltlct^t T *• ytr *• ^^ *^» ^*f «^'

Yc^ ' Yi^ I Yc^ Yt^ Ycti %:^^ ^ n:?? : st*f ^ Ytn i fc^ ^ nst' ' %>v •^* '"•' '•<>»• •^' •^* »*' >A»A' «A* *• *A* 'ox

ifi<f

^ '^W*

iff

^

* <$> •*

^

••

•^'

»A,.

-A'

«A..

^:-

voj^

>-C5^

^C5'

'^e^

ns*e ^

'<^s^

^

*vt '

•*-

*

*

t^'^

A..

J^. * t|t * i^^

tj^t

>A..

.A.»

»A..

^cv ^

fm

p*

Yc^

.A-

t|f4 t|t*f|t*5|t*5|t*l|t +

^?fi. Vi^^

t|* * t|t

* t|t

*•

fit

>s^}^'T !^?a\^ ^?a\' ?$?a\' >$^^

1^

^ ^t|t*

*

m^mt ^^

^Ci\ •*-

+

.9/i

^'^.^

*

«A' <g> -'•

isv

*

*• -

A

4^

<«:>

4>

<S»

%s^

f^

Vcs^ ^

.A4-

-«S>

„

-

4-

X'^.?^ 4-.

<S>

4-

^tsv

<'^>

4

<fr^>

4

<«?«>

ygff

»^.

-A<-S>

^

4

"«^>

4-

<$>

>S.^

.fc

4>

<$>

-^

.A.

-A-

'•:> 4- "frS^ 4-

4-

§> 'V>

•:^

•A'

4-

^|t *

^>

*q?t

*

*

*

<§>

M:Jf

^

^*

Yc^ -4

^

<g>

'ax

4-

f0>

•*•

t|t*

t|t * t|* * t|t * t|t

^A-

*

^ %S< ^ %Ve 2 Yen 2 .1

*•

••

t|t

"<=^

f^ *

I

*

tlt

*

i*.

t|t

^*"^'

4S>

%^r

*

4> <«|>

* "<^

?<:S^

%'^

^1^

5%9<

^

4 «|>

%^ * <2> * <§

"«&*

* Yc^

*

4-

•

J

^Jf

* t|t *

*&> 4

<S>

tlt ^ t|t

sts^

*

*

tlt

^^ *

4 «|> 4

••'|>

M:^

fit

*

Z-"" *

+

tlt

*"

vts^

T HJf

*

^*f

T

5*5^ : 5tsf

-f^

*

5§^

# * m4 ^* m t %$ * *^. 4-

..

..

..

f^>

i'

f^

4

«^>

v<:

•:

i«i^

4

^

«*?

!

fit * t|t

^

f|t *

^

tlt

* >§

^^

^iSe

t|t

*

*

^%^

^

n>f "*-

$t *

10t

sS.%'

* ^:^

t'^

l^^Z^ * *

^^^

Yti

t|t

>ts<f

*

*

T*''

l^^

t$t*^*fit"*"f|t'*f^^

4'

*

* .. ^«

<|f

§

4-

*

..

4 f^ X«M 4.

^ #t^t^t^ jt*f|t* ^^

«A

m„ * $^•

vt$i

1^'^^

'*.Y* 4. •^.T^

<S> *

4-

^

.A-

5%^

*

'A'

<$> 4 t|t * tlt 'V" "

4-

l^^

-A-

«^> 4- <$^ 4- ^a X^^' 4. ^.^ 4. »'-^

^> ••

^s^

jfc

t^

"^

* flt * tlt + fl*

<$> 4 ^$t * ^|t

4 «S> 4 <S> 4 *S>

yi§<

bv

«v.%

"'.T^ 4.

"" .A» f^\ ^ ;^:

'

•ii> 4-

4-

.A'

**.'

«A.

<§> 4 <S>

-^

^ •jA.

V.

'V»

Yt^

m

-«t> 4- <J^>

*•

X'^^ 4. ^9^ -t vt5'^ - Yc$i -^ j^

^ ycs^ ^/cse 4^ ^* <g> •• 4 <5> •. »V^

^|t

^v^

4-.

'V

'V"

%iV * %sv

»A.

Yc$i ^

4>

4

•^-

'^ii

4- 'f^>

i^^

<$>

4. X9>i

i^?A ... P^pA v«>? ^ Yta

^

4 <&> 4

„.

«g> 4 <$>

-•

-V"

*

?f;^ 4, x9fS 4. >?.*^

4^>

*•

.i.

^<^^

^«.?^

* 4^* 4 <w> 4

»A.

.

*;/ 4.

'

'*

'V>

«^*

*

lV»

'*

•<-•

r%fT

<§> *

* %*J ^ V«v ^ %bV VcsV yjjV Yt^ T ^s^ %^ "A- vt^ *A» vA. «^"Af -A' -.AA-A* •A*

a/"". A

A-

i

»*

'

^*T

r^^

^

?s?^ . 4^ •Y-'»

.7™

%5V ^ %jx

* «S>

j=;{4

»A''»

'^T

.

^'

'"^""^

4 <t^>

•

'A-

.

._

*

%iV

sS?-? 4.^.?^ 4. ^.'-^ 4. .. ^. ;«.:fe ^ rV-v» ^. 4- -94 4. ^.'-^ 4^ -A' -A' <A. "A. -A.A. -A' »A.. -«3> * <S> <§>• 4 <&> 4- <S> * <i* •*• <§*• * •^^ -•^« -* '^. •« ^ '"'• »V> 'V.

Yax ^

•

*

7^1

/.

•A'

:?/.

7VT

35t5^ &>*

i^*

* S^ *

^

A.*^,I ^^ ik^l^'^

'^^.t,**^

;

<^

*$*"

*

^

*

tJ'-

*;

stir

POVJEST HrVATA

POVJEST HrVATA OD NAJSTARIJIH VREMENA DO SVRSETKA

STOLJECA

XIX.

NAPISAO JU

VJEKOSLAV KLAIC, JAVNI REDOV. PHUKESOU OHCE I'OVJESTNICE

.\A

KH. SVEI'('II,ISTU EI5ANJE JOSll'A

I.

SVEZAK DRUGI: DIO PRVI.

TRKCE DOBA: VLADANJK KHAIJKVA I'llVA KNJIOA.:

AN^iUVINCl

1

IZ

RAZNIII POKODICA

(i;«>

-!:.£«)

SIOISIUND DO OUUIXKA DALMACIJE (1301— HO!')

SA 94 ILUSTRACIJE

.^p^ \v 'v«'

TISAK

I

NAKLADA KNJIZARE

LAV.

igoo HARTMANA (KUGLl

I

DEUfSCir, ZAGRKB

G03530

.-/

1

S

Karlo Robert

I.

A D R Z A J.

(1301-1342.)

i

Hrvatski knezovi s

protukraljima

Hivatski ban Pavao

obladao Zadroin

I.

Borbe Karla Roberta

s

13 10.

Pad bana Mladina

1

311.

IF.,

Smutnje u Hrvatskoj

i

1322

39

Slavoniji

.

1342

:

Nelipic u Hrvatskoj,

Posljednje

godine

Ugarskoj,

— 1342.

.

Provala bana Nikole u

Hrvatsku god. 1344.

Vojna kraija Ljudevita u Hrvatskoj, 1345. radi Zadra,

.

1345.— 1346

Kralj Ljudevit dobio. Ostrovicu (1347.)

nadio primirje

Druga vojna PIrvatski

s

Mletcima {1348.)

u Nai)ulju,

herceg

43 51

i

...

73 7c

78

8?

kolovoza

Smrt

Rat

s

176

do 1387.) Prilike u

.

.

i

kralje-

Poljskoj,

.

Karlo DraCki

.

.

.

.

i

hrvatskih

.

.

195

1382.— 138?. oiujka

4.

1386.

.

.

197

203

urota u Zadru 8. srpnia velikaia (1384.)

i

uz-

roci zavjere

i

189

(1382.

•

1382. do

u Vrani (1383.)

1385.,

185

186 rujna 1382.

11.

Prvo vrijeme Marijina vladanja

Buna

.

— 1382

Marija

III.

99

208

—

16. svibnja

osnova, da se kraljica .Marija udade

za francuzkoga kraljevida Ljudevita

215

Dolazak Karla Dra£koga u Hrvatsku 12. rujna 1385.

108

— 1356.)

Mletcima za Dalmaciju CUS**-— '358.)

krunisanje

i

gradu 31. prosinca

Nikola Bani<f od Lendave

Bosni (1351.

38

kraija Ljudevita

Vladanje Pokolj

i

170 mir u Turinu

i

Karlo Dracki u Napufju 1380. — 1382. Hrvatska u posljednjoj cetvrti Ljadevitova

Vladanje kraija Ljudevita u Ugarskoj. odnosi Srbiji

1

1377

— 138c.

i

(I353-— 1350) prema

1,378.

153 160

vjendao se kraljem

i

fzmirenje u Poiegi, 27. travnja.

bani; Pavao Ugal (1350.), Stjepan Lackovid i

•

164

srbskim,

i

.Mletcima

1384.; liga

95

106

('349. - 1354.)

s

vanja 1372.

uta-

1350

Stjepan

(1351.- 1352.),

bosanskim Rat 8.

56

85

Prva vojna kraija Ljudevita u Napulju 1347. do 1348

..

.

-1378

1356.

Italiji,

65

Veliki (1342— 1382)

I.

.

Ban Stjepan Tvrtko proglasio

6c

Prvo vrijeme vladanja

Borbe

1359— 1371.

yladanja Karla Roberta u

1335.-1342

Ljudevit

II

1330.

144

Ljudevit zavladao Poljskom, 17. studenoga 1370. Ljudevit prema zapadnoj Evropi naro£ito prema

nakon bana

Mladina do god. 1329 Vladanje Karla Roberta u Ugarskoj, 1321. . do 1334 Banovanje bana Mikca u Slavoniji, 1325. do

Cmomena,

kod

26. rujna .1371

31

29

137

do boja

Osmanlije

ili

1

Hrvatsko kraljevstvo do hercega Karla Dra£koga,

^o

...

se

Bugarskom, 1358.

i

14.

24

1

Dubrovnik

ugarsko-hrvatskoga kraija

zakrilje

«370

Turci

oligarhima u Ugarskoj

— 132 Ratovi sa Srbima 1319. — 1320. Hrvatske zemlje od 1312. — 1321. Slavoniji,

Kncz

<lo

7

—

veliafe 1358.

18.

pod

Borbe sa Srbyoin, Bosnoin

(1301.

— 1309.)

'^

sklcnio

3

Karlo Robert bori se

i

Mir u Zadru

i

njegovo

kod Gorjana

25.

srpnja

kraljice Klizabetc u sijcCnju

114

123

Krunisanje kraija Sigismunda i

u

Stolnom

385 smrt Karla Draikoga 34.

Bio-

220

1

velj.

1386.

1 i

386.

smrt

320

1387 31. oiujka

222

1387.

oslobodjenje kraljice Marije 4. lipnja 1387.

229

Sigismund

IV.

Bosanski

kralj

protukralji

i

Stjepan Tvrtko kao

Sigisinundov (1387.

— 1389.)

.

?37

....

Stjepan Tvrtko obladao Hrvatskoin

i

(5.

254

1392.); banovanje Ivana

i

ustasa

kod

Dobora (1394)

saber hrvatsko dalmatinski u Ninu Ratovi

s

[lip.

«396.)

1396.)

grof

Herman

If.

Hrvoje VukCid dize se na

u

Hrvatskoj (1397.)

Sigismund u suzanjstvu (1401.); odredjuje austrijskoga

— 1401.)

318

Tvrtko vie preina Sigismundu

II.

1404.

322 1404.

— 1408.

.

Osudni boj kod Uobora (1408.); posljedice toga

280

Ladislav Napuljski

boja

(9.

288

oslobodivsi se

333

srpnja 1409.)

Prilog.

337 I

Izvori

i

pomagala za povjest Hrvata

u trede doba

294

326

prodao Dalinaciju Mletcima

Prilozi I.

vojvodu Albreclita IV.

za svoga nasljednika (1402.)

skidaju

274

Sigismunda (1398.);

banovanje Nikole Gorjanskoga (1397.

vlastela

dizu na prijestolje Tvrtka H.

Hrvatsko kraljevstvo godine

Krvavi sabor u Krizevcima (27. veljaie 1397.); celjski

bosanbka

(1403.); i

izinirio se sa Sigis-

— 1407-')

269

Turcima; Sigismund porazen kod Ni-

kopolja (28. rujna

stu-

Tvrtkovica (1404)

Tvrtko

1395.); veliki

308

)

314

Stjepana Ostoju

265

kraljice Marije (17. svibnja

u rujnu 1403

povratak. kralja Ladislava u Napulj (u

mundom

i

Knina Smrt

Zadru

....

.

Bosanski kralj Stjepan Ostoja

258

hrvatskih

.

u

denom 1403.)

Frankapana (1392.

— 1393-) Foraz

kolovoza 1403.)

Pobjeda Sigismundova u Ugarskoj

Ladislav Napuljski ustaje kao protukralj (1391.

—

(1402.

298

Kruni'sanje napuljskoga kralja Ladislava

251

Dalinacijom

(1390.-1391.)

Ugarskoj

i

— 1403-) 239

Boj na Kosovu (15. lipnja 1389.)

Sveobdi pokret u Hrvatskoj

takinac

ociti

n. Prilcg. Transkripcija isprava

I

.....

V

1

SLIKE Omamenat

s

rake sv. Simuna u Zadru

...

Karlo Robert

I

IZPRAVE.

3

Pismo

7

Slavonski banovac, kovan za hercega Stjepana.

113 115

od

kralja Ljudevita

Kardinal Gentilis, papinski legat

12

Poveija hercega Stjepana od

Pecat papinskoga legata Gentilisa

13

Pjenezi srbskoga kralja

Poveija Pavla i

I.

od plemena Subica, bana Hrvata

gospodina Bosne, izdana u Sscradinu 4.

Pecati knezov.i Babonida u

XIV.

stoljecu

— 1316.)

Podor Medvedgrada u

gori zagrebackoj

....

Prvi dvogabi pe(at Karla Roberta Inicijal

rukopisa

sto

ga

Poveija Karla Roberta od 4. veljade 1323.

Drugi dvogubi pe^at Karla Roberta

....

Nasrtaj Felicijana Zahe

.

.

Skradin (Scardona) u Dalmaciji

20

Drugi dvogubi pecat kralja Ljudevita

25

Sultan Murat

27

Kotorski novae cara Stjepana UroSa IV.

1356.), duzd mletafki

(-j-

125

133

I.

Velikoga

I.

(f 1389.^

J.

Veliki pedat kraljice Elizabete

45

Pefat hercega Karla Drafkoga

47

Poveija krdkih, modruskih, senjskih

krikih

i

.

.

166

Ivana

knezova Stjepana

(Fran-

Ivana

58

PeSat dvorskoga sudca Nikole Sefia

Podor grada Kljuia a Dalmaciji

61

Slavonski banovci, kovani za bana Nikole Se£a

Vladislav Lokietek, kralj poljski

67

Pjenezi Karla Roberta

09

Ornamenut

s

Ljudevjt

Veliki

I.

bana Mikca Mi-

kovani za

(1325.— 1343.)

rake sv. Simuna u Zadru

Peiat bana Nikole Banida od Lendave

... ...

75

Prvi veliki peiat kralja Ljudevita

1

Boj pred

Zadrom

I.

srpnja

1

346

(1346.— 1349.

1

73

173

Tvrtka od

12. oiujka

175

od

veljaie

181

79

Duideva pala£a u Mletcima

183

Peiat Petra Cudara (Sudora)

187

80

Poveija slavonskoga bana Nikole Seda

188

83

Srebrena

91

r.ika

I.

19.

1377.

sv.

Simuna u crkvi istoga imena

sv.

Simuna u Zadru

'89

u 2^dru

Srebrena raka

loi

Poveija Stjepana

lo?

Ljudevit

109

Omamenat

Pefat hercega Stjepana

.

1380

Poveija kralja Ljudevita od

oiujka 1347-

.

1366. -1368.)

i

kralja Stjepana

Podor grada Zrinja u Hrvatskoj i.

.

Poveija kralja Ljudevita

87

Andrija Dandulo

167 .

77

Slavonski banovci. kovani za bana Nikole Baniifa

od Lendave

i

kapana)

Poveija

159

gatsnskih

I'edati

haljevida

155

lOi i

54

Slavonski banovci,

15

157

Gradac

Veliki pecat slobodne obcine

knezova Stjepana

143 147

.

Poveija herceginje Margarete od lo.sijednja 135

51

117

127

Dubrovnik

Knin (Tenenuin, Tminium) u Dalmaciji (sredovjednoj Hrvafskoj)

stoljecu.

19

43

II

116 bana u 14.

Ivan Gradenigo

je Ijednik Vilim Varig-

nan» posvetio banu Mladinu

ib. svibnja 1354.

cara St'epana Dusana

15

Slavonski banovci, kovani za bana Stjepana Ba-

bon'da (1310.

Ill

1348.

Silnoga Pjenezi bosanskih

si-

Rabu

1307. gradu

jednja

i

travnja

I.

I.

Veliki s

....

Ivana (Banida) od Lendate

i

i

supruga

mu

Elixabeta

rake sv. Simuna u Zadru

.

.

.

.

.

.

191

193

194 107

1

1

!99

Kruna nadjena u grobn'ci

Tajni pe6at kraljice Marije

201

Mac

Jadv'ga, kraljica poljska

205

Gjurgievac (Stari grad) u Hrvatskoj

207

Vedi pecat celjskoga grofa Herrnana

209

Mali pecat celjskoga grofa Herrnana

Dvogubi peCat

kraljice Marije

Podor grada Vrane u Dalmaciji Povelja Stjepana

i

od Lendavc

Ivana (Banida)

Povelja kraljice Nfarije od 22. lipnja 1384..

kralja

211

Hrvoje Vukdid, herceg

Pecat Nikole Gorjanskoga

213

Grb hercega Hrvoja

Kralj Karlo Dracki

215

Pjenezi

.

1386.

sije6.

Dvogubi pecat Karla Drackoga

Dvogubi peCat Karla Drackoga

'

.

.

.

Novigrad u Dalmaciji Car

i

kralj

Sigismund

....

i

Povelja kralja Sigismunda od Zlatni

srebreiii pjenezi

i

259

Mletci u

Rulevine grada Uobora

265

Opazka.

Portreti mletackili

.

.

duzdtva Andrije Dandula

Dandula prikazuje lik.na

strani

125., a Ivana

VukCida

i

i

ban^

Slavonije

23

Ladislav, kralj napuljski

bosanskoga kralja Stjepana Tvrtka

i

229

Grb

car Sigismund

j.

kraljevina

291

247

Pjenezi

.

2S

385

293

Kraljica Barbara kao

i

.

.

....

243

Kralj

.

.

ismo (litteraeprorogatoriae) Nikole Gorjanskoja

Dalmacije, Hrvatske

225

Drugi dvog

Sigismunda

rake sv. Simuna u Zadru

.

275 283

287

Hrvoj

Gorjanskoga,

Eoj ugarskih ceta

s

.

....

27

290

Nikole

239

Ornamenat

....

spljetski

hercega

235

Prvi veliki pedat kralja

.

2S9

spljetskoga

Povelja

323

224 .

Marije

Hrvatinida

217

Poiega u Slavoniji Povelja kralja Karia Drackoga od 22.

kraljice

cara Sigismunda

i

Ivana

bi

kraljice

XV.

lik

listopada

pecat kralja Sigismunda s

'402.

.

.

.

Bosnjacima

307

.

3 f3

33

Barbare

335

stoljecu

na strani 87.

299

.

325

Venus

Gradeniga pometnjom

Gradeniga

i.

Sigismundovi

339

su

zamijenjeni

;

Andriju

TRECE DOBA VLADANJE KRALJEVA

IZ

RAZNIH PORODICA

(1301.— 1520.)

PRVA KNJIGA ANZUVINCI

I

SlGISxMUND DO GUBITKA DALMACIJE (1301.-1409.)

I.

KARLO ROBERT. 1301.— 1342.

— Karlo Robert bori se — Borbe Karla Roberta (1319— 1320). — Hrvatske zemlie od

Hrvatski knezovi.

s

protukraljima

Zadrom

s

oligarhima

Srbima skoj

i

(131

1).

Slavoniji

1312— 1321.

nakon bana Mladina do god. 1329.

Banovanje bana Mikca

u Slavoniji

(1325— 1342).

—

—

(1301

— 1309). —

u Ugarskoj

—

i

Hrvatski ban

(1310

Slavoniji

Pad bana Mladina

II.

— 132

(1322).

—

Vladanje Karla Roberta u Ugarskoj

Knez

Nelipic

u Hrvatsk

godine vladanja Karla Roberta u Ugarskoj (1335.

ij

(1330

— 1342).

Pavao 1).

—

I.

obladao

Ratovi

sa

Smutnje u Hrvat(132

— 1342).

1

— 1334). —

-

Posljednje

KARLO ROBERT. (1301.-1342.)

rvatski knezovi. stolju, bija§e

\^ osnovu, naime na tu slavensku

zatrti

Koloman,

Kralj

Arpadovic na hrvatskom

prvi

plemenskom

vladanju. Njegovi nasljednici

Tako

stadoSe u Hrvatsku uvo-

feudalizam. Njim doduSe podkopaSe temelje starohrvatskoga plemen-

skoga

i

zupnoga uredjenja,

koja Hrvatskoj kao ni

Muhaikom

nastojahu

osebujnost, da tako novo steCeno kraljevstvo sto bolje

izjednaCe sa svojom djedovinom, s Ugarskom. diti

prije-

primio hrvatsko kraljevstvo uredjeno na starom slavenskom

Ugarskoj

ali

nije

podjedno

zasadi§e

dala mirovati

sve

i

prve klice

do osudnoga

oligarhiji,

boja

na

polju.

Premda da

kralj

je vec zlatnom bullom od god. 1222. bilo ustanovljeno (clankom 16 ), ne ce »6itavih zupanija a ni casti darivati ni podjeljivati ma koje vrsti

—

—

vremena u nasljednu ba§tinu«, ipak je sve viSe mah preotimalo podjeljivanje nasljednih feuda. Prilike su bile naime jaCe od pisanih zakona. Boreci se pojedini vladari iz kuce Arpadove sad s Byzantom a sad s Mletcima, a u drugu opet sa svojom rodjenom bracom i sinovima, morali su obilato nagradjivati muzeve poroza sva

i

dice, koje su vjerno uz njih stajale

Tako poiovici

13

je

stoljeca

u Hrvatskoj postala te

su

knezevske

i

i

krv svoju za njih prolijevale.

razvijala se

porodice

tako

feudalna aristokracija. ojaSale,

u povjest ugarsku, te napokon sa skrajnjega juga novu dinastiju, porijeklom francuzke Anfuvince.

i

i

Italije

da

su

znatno

U

drugoj utjecale

dovele novoga kralja

i

KARLO ROBERT.

4

•

stekli su nedvojbeno Bribirski odvazni ban Pavao I., od nedavn^ ne od plemena Subic, na celu im umni samo ban svih Hrvata, nego gospodar Bosne ponosne. Vec darovnicama kralja Andrije Bele III. (IV.) od god. 1251. bijahu predji bana Pavla postal! nasljedni I. (11.) od 1223. (zupani) knezovi u zupi Bribiru, a on sam bija§e opet nedavno (1292. 1293.) od dva Dalmacije kao nasljedno leno za se kralja suparnika primio citavu banovinu Hrvatske

Najvece zasluge za pokreta u prilog rodu Anzuvina

knezovi

i

i

i

i

i

i

za

potomke na sva vremena. Anzuvinci u Napulju

svoje

su ga ponosito svojim

zvali

milim »rodjakom«; za njegovu milost otimali su se goridki knezovi u njema^kom carstvu,

kao

Dubrovcani, bdsanska

i

atque

senior,

et

dara braci i

i

i

moraju

(knezovi Juraj

i

Kao

srbska vlastela.

starjeSina Bribirskih

knezova (maior

Citavoga plemena Subica odredjuje on poput

i

sinovima ne samo zemlje

koje

poslove,

pater)

Braca

vrsiti.

a

:Mladin),

sinovi

i

posjede, ne

mu

samo

6asti

knezuju u primorju

i

kucnog gospodohodke, nego i zadatke

dalmatinskim gradovima

i

pojedinim zupama u hrvatskom Zagorju.

upravljaju

I. gotovo svemocan u Hrvatskoj Dalmaciji. Najmilija mu Krke more; taj mu u je tvrdi grad nekako najzgodniji, da je stolica Skradin na utoku Zagorje. Banska vlast digla je Pavla do velike snage ugleda, Primorje drzi na okupu sad on opet svojom vrsnocom podaje banskoj casti sto veci sjaj. Cini se, kao da mu

Kao ban

je

knez Pavao

i

i

i

i

Dalmacije; na pecatu svojem zove se ne dostaje, sto je ban primorski ili Hrvatske on »banom citave Slavonije«, a na novcima vec je »hercegom« (dux), prepustajuci ime cast bansku svojim sinovima, koji po otcevoj casti zadobiSe porodiCno ime »Banici«. Jo§ god. 1370. znalo se na papinskom dvoru, da je Pavao I. nekad bio »herceg« (dux) viSe

i

i

Hrvatske

i

Dalmacije.

Uz bana Pavla

Bribirske knezove od

i

plemena Subic gotovo se

mocne

drugi hrvatski knezovi, tako ih je zasjenio

sjaj

nastava pleme Gusica, stoluje doduse knez

Kurjak

taj

te

porodice.

U

ni

ne spominju

zupi Krbavi, gdje

(Cyriacus) kao nasljedni zupan;

no

pradjed silnih poslije knezova Kurjakovica vi§e je vazal (kletvenik) Pavla bana, nego

spominje ga Pavao doduSe postiva kneza Kurjaka, cijeni ga kao svoga rodjaka u svojim izpravama; no zato ipak ne zaca se pozvati ga na svoj sud u Vranu, plemenitih Hrvata od plemena Gusica. I knez da mu zabrani dirati u posjede slobodnih Kurjak (cognatus noster comes Churiachus) mora pred banom sveCano obecati, da ne ce dirati u zemlje slobodnih muzeva svoga plemena. Banu Pavlu pokoravaju se voljko ili vojvode od plemena SvaCica. Ti su knezovi u ono vrijeme knezovi od nevolje stolovali na iztoku Krke, u svojim djedovskim gradovima, u KamiCcu, Necvenu, a mozda xralja.

i

6astno

i

i

i

i

u

Sinju

na

Cetini.

Nekad

bijahu prvi

—

ta iz njihova

plemena

bijaSe potekao Petar

Nakon pada Petrova potisnulo ih s popriSta, dok se opet na po^etku 13. stoljeca ne pridigose za kneza Domalda do prvaSnje visine. No god. 1223. opet ih survali, a mjesto njihovo zapremili Bribirski knezovi. Nakon zestoka odpora povukli se knezovi od plemena Svacica opet u svoje zabitne zamke i gradove, Svacic, posljednji kralj hrvatske krvi!

u one divlje romantiCne krajeve srednje Krke, kutreci zlovoljno

i

izcekujuci zgodu, da

pomole na vidiku hrvatske povjesnice. U to vrijeme svemocnoga bana Pavla bio je glava tih knezova Juraj, sin Ivanov. U kneza Jurja bio sin Nelipic, koji je malo mnogo doprinesao tragi6nomu padu Bribirskih kaezova. poslije za dva decenija No nije samo Hrvatska, nego i susjedna je Bosna priznavala Pavla bana za svoga gospodina (dominus). U Dolnjim krajevima (partes inferiores) Bosne, a tik uz medju Hrvatsku bio je knezom Hrvatin, sin kneza Stjepana. I taj je knez Hrvatin bio rodjak bana Pavla, ali uza sve to njegov vjerni vazal. Na molbu Pavlovu bijahu napuljski vladari kneza Hrvatina potvrdili u njegovu' vladanju; pak kao da to ne dostaje, izdaje sam ban Pavao svomu milomu rodjaku Hrvatinu 2. velja^e 1301. povelju, kojom mu obecaje, da ce ga zajedno sa svojom bracom sinovima poradi njegovih velikih vjernih sluzba vazda §tititi, i braniti njegove zemlje posjede od svakoga. Knez Hrvatin, djed §e opet

—

—

i

i

i

i

HRVATSKI KNEZOVI. slavnoga poslije i

silnoga hercega Hrvoja Vukdica Hrvatinica, bio je ne

i

Tamo

bana hrvatskoga.

ban Pavao,

Bosni

Mladinu

knezovi

Hrvatskoj

u

Bosni

i

— 1133.

da za

htjeli,

ban Pavao.

silni

znadu.

nj

su

Bili

to

da

se ustanoviti,

no to

strana;

primio grad Krk

Krcki

Frankapani.

stoji,

su Frankapani

li

da

Frankapanima. Prvi po imenu poznati knez god. 1118.

a zatim sinu

su od god. 1133. (vjerojatno vec od 1118.) knezovi grada

bili

Ne moze

talijanskih

iz

1.,

njemu kao svomu gospodaru; jedino na

klanjali

polovice 13. stoljeca zvani

Frankapani do§ljaci

srbskoga

zet

tu nedoraslu djecu prezeo je vladu u

Like do Neretve zapovijedao je

i

skrajnjem sjeverozapadu nijesu neki knezovi

otoka krckoga.

nego

Vladislava odveo jamacno u Hrvatsku, gdje se je poslije

i

do Drine, od Krbave

knezovi, od

rodjak,

rijec silnoga

banovom unukom Jelenom.

Vladislav ozenio

Od mora

Za

Vladislav.

i

banovanje najprije bratu svomu Mladinu

povjerio

te

Djecu Stjepana

II.

Svi se

bijaSe poslije

medju njima Stjepan

djece,

samo

Bosna sve do Drine slusala je 1290. umro ban Stjepan Kotroman,

prava

i

Dragutina. Iza Stjepana Kotromana bija§e od supruge njegove ostalo

razkralja Stjepana vise

No

podanik bana Pavla.

vjerni

t

bili

porijeklom

Krka

Hrvati

i

ili

ih

vec u 13. stoljecu pisac Rogerije zove

iz

te

naime Dujam,

porodice,

bijaSe

oko

istoimenim otokom kao leno od mletacke obcine.

s

pomagati kralje Arpadovice pri njihovim razlicitim od njih zupe gradove u leno. Najprije primi§e zupu Mo druse (1193.), onda znamenitu primorsku zupu Vinodol od Grobnika Trsata do Novoga (grada). NajviSe se proslavise Frankapani za provale Mongola, te ih je s toga Njegovi potomci

su

stall

obilato

podhvatima, pak tako dobise

i

i

i

Bela

kralj

(IV.)

III.

mah

jedan

u

Krka

dva

No

feudum od

kao odmetnike

svojte kaze se,

kralja ugarskoga,

sviju

dasti

i

da

o tom

javlja

te

mu

se

posve

liseni

Contareno,

a

Frankapani

,

moguce njihovi

im otese otok

posve lakonicki: »Bartol knez priklonio,

dobavili

svoje

vrati

Odsad su Frankapani,

djedine.

duzd

I

vlast'i

S en j

lisi

njih

kao knez u gradu i

i

njegove

ponovo moglo nadoci doba, kad bi se

harni kralj Bela god. 1251. bi

Frankapani vec 1260. izmirise

zaista se

Rajnerije

Zeno grad

podijeljeni u dvije grane (krcku

svedjer mnozili svoju

duzd

prije prestalo.

i

opet

to

otoka Krka, nadjoSe zaklona u Hrvatskoj, gdje su vla-

zupama Modrusama Vinodolom, koje im bijase No vec tom prigodom nagovijesta kralj, da

im vec 1260.

Na

kneza Bartola

vladanje

za

potvrdio.

si

se

prava, te namjesti za kneza svoga sina Lovrinca Teupola«.

mnogo

je vec

Knezovi Frankapani,

te

kako

se to svakako prije god. 1248., jer se te godine spominje

Zgodilo

on!

,

kraljima, proglasise ih za nevjeru, te

na otoku Krku Mletcanin Marko

te

tad se ocito pokaza, da nije

Videci Mlet6ani

sa svojim rodom, koji je prisegav vjernost Mletcima drzao kneziju (u Krku), bijase

primio

dali

posjedima.

Dandolo

Andrija

Ijetopisac

i

gospodara.

ugarsko-hrvatskim

vazali, priljubise

Krk. Mletadki

obasuc castima

sluziti

otok Krk

i

i

s

s

Mletcima,

nekim susjednim otocima.

modru§ku), opet

sluzili

dva gospodara,

imanje. Godine 1271. biSe izabrani nasljednim potestatima

koju im 6ast

vlast potvrdiSe ugarsko-hrvatski kralji god 1271., gradom OtoCcem. domala zupom Gackom kao Anzuvina bila je porodica knezova Za borbe izmedju posljednjega Arpadovica Frankapana vrlo brojna; svaka od obiju loza imala je svoga vladara ili regenta. No od potekli svi svih se osobito izti6e knez Dujam II., sin Friderika II., od kojega su

(naCelnicima) grada 1275.

i

a,

1279. Pored Senja obladaSe

i

i

i

i

i

Knez Dujam bijase se u prvi mah pridruzio stranci Anzuvina, te je 6. lipnja 1291. zajedno s knezom Radoslavom Babonicem odputovao u Napulj, da tamo pozdravi Karla Martella, te mu pomogne do prijestolja. S toga nije dudo, da je

potonji Clanovi te porodice.

poslije,

dne

8.

svibnja

1300.

napuljski kralj Karlo

priznao njegove zasluge za kucu Anzuvina, te

kao 2upe Modru§e, Vinodol, Gacku (potestata) u

s

mu

II.

knezu Dujmu u zasebnoj povelji

potvrdio sve tekovine njegovih predja

Otodcem, napokon

tom gradu. Taj gordi knez Dujam,

osobiti

i

grad Senj

i

Sast nadelnika

micenik kralja Karla Roberta,

•

5

KARLO ROBERT.

I

da

da

Sto

se u

nije htio znati za

milost

osobitu

doslo

kneza Pavla

kraljevu otimao

poslije

je

vinskoj

slabo obazirao na bana Pavla

i

za to, §to je vlasti,

na skrajnjem sjeveru hrvatske banovine, na samoj medji prema SloSlavoniji. A u Slavoniju nije dopirala svemoc bana Pavla, premda je

sterala

zemlji

Dujam

zupa Modruse, bila suvise udaljena od sredista Pavlove

matica njegova vladanja, se je

i

potvrdio tvrdi Jablanac, za kojim su se otimale o6i krdkih knezova.

Nije nemoguce, da se je knez

§to

gospodara Bosne. Upiruci

i

im

sto

i

se je banskoj vlasti Pavlovoj; tini se paCe, da je

do krvavih sukoba izmedju njega bana Pavla. To slutimo i po torn, §to je ban otoka Raba, tim starim suparnicima Frankapana,

i

Pavao osobito ugadjao ziteljima grada i

bana hrvatskoga

I.,

ili

Tu u Slovinskoj zemlji, od Gvozda od medja Kranjske pak sve do Bosne gospodovali su opet Babonici (knezovi vodiCki ili goridki), koji su nastojali u slavonskoj banovini polufiiti onako mjesto, kako ga je na jugu zapremao ban Pavao sa svojim rodom. I Babonici bill su za u svoj pecat dao urezati napis »ban citave Slavonije*.

do Kupe

Save,

i

i

posljednjih Arpadovica koji put bani Slavonije, pa6e je

zvao

svijet

i

bani »6itave Slavonije«, a

Ta

knezovima«, jer im je vladanje bilo zaista ogromno.

»velikim

i

sad

ih

njihov

gospodovao u Kranjskoj, u Slavoniji drzali su najznatnije gradove kao Medvedgrad, Samobor, Okie na zapadu, a Zrin, Vrbaski grad Glaz na jugu. Citave zupe zupanije Novi grad. No najznatniji bile su u njihovoj vlasti, kao oba Pseta, Gorica, Gaj, Dreznik

je rod

i

i

i

i

bedem krvi

srediste njihove vlasti bio

i

Stolujuci

prolilo.

u

Stenicnjak,

je tvrdi

za koji se bijaSe vec

su lakse drzati na okupu

Stenicnjaku mogli

mnogo

ogromno imanje

po volji zakrcivati prelaz preko Gvozda na jug u Hrvatsku. Knezovi Babonici, narocito braca Stjepan, Ivan i Radoslav, cudno se ponijese za borbe izmedju posljednjega Arpadovica i Anzuvina. Sad bi se priklonili Andriji Mletcasvoje, a

i

odkad se

Karlu Robertu, primajuci

opet

ninu, sad

je Karlo

§to su knezovi Babonici zovi

Gorjanski

polovici

bili

u zapadnoj

neki

Ivan

zastavi.

juznoj Slavoniji, postadose naskoro kne-

i

Gorjana

u izto6noj. Vlastnikom grada

stoljeca

XIII.

od oba nagrade za »svoje vjerne slu2be<. No

Robert vjenSao za kralja u Zagrebu, ostado§e vjerni njegovoj

kod Djakova

bijase u drugoj

Druzma (Durusma, Drusma) uz slavonsku herceginju Tomasinu Morosini,

od plemena Druzina

ili

Njegov sin, magistar Stjepan, stoji 1296. majku kralja Andriie, a vjerojatno je, da je u to ili nesto poslije bio ban u nekoj pokrabana Stjepana ostadoSe tri sina: Pavao, Ivan i Andrija. Magistar Pavao jini. Iza magistra Gorjanski bio je kastelan grada Pozege, kad je ono mladi Karlo Robert iza krunisanja i

Zagrebu prolazio Slavonijom, primajuci poklone i prisege od svojih novih podanika. iz Pozege k Savi, kojom je mladi kralj plovio, poklonio mu se, i prisegao mu Pozegu mu vjednu vjernost. I tu je prisegu rod Gorjanskih odrzao predao Ugarskoj. Kroz stoljece kao ni jedna druga velikaska porodica u Hrvatskoj pol ostali njihovih bastinika sve do kralja Matije su Gorjanski najtvrdji bedem vlasti Anzuvina Korvina. A kako im se je ba§tina sterala na domaku banovini Ma^vi, oni su podjedno bani maivanski, stojeci vazda na strazi prema Srbiji redovito bili njezinim vladarima, u

Pavao Gorjanski pohitao

i

i

i

i

i

koji su svedjer hlepili za

No god.

ba§ u

1282.

taj

par

upravljao je

tom banovinom bilo

nije

Macvom

srbski

Katarini rodjak izumrlim Arpadovicima

Li§en od svoga mladjega brata Urosa

Dragutin u Ugarsku, gdje

mu

i

prijeke

tvrdim Biogradom. potrebe,

razkralj

taj

najnoviji

nedavno okrunjenomu Anzuvincu Karlu Robertu.

II.

Milutina srbskoga prijestolja, sklonio se Stjepan

je §urjak Ladislav

kletvenik

svojoj zeni

i

Macvom, Bosnom, zatim Srijemom, Biogradom vladao

da stanu na obranu Madve Jo§ od

Stjepan Dragutin, po

i

Kumanac povjerio, da upravlja Branicevom. Ne zna se, kako je u obce III.

(IV.)

ugarskih Arpadovica; po poslanicama rimskih

papa od

god. 1291. sudeci progonio je odiudno patarenske krivovjerce u svojoj oblasti, za Sto ga je

je

papa primio u zaStitu sv. jamaino uz potonje, pa6e i

Petra. i

sin

Za borbe Andrije Mletcanina

s

Anzuvinima pristajao

njegov Vladislav bio je ocit privrzenik Karla Martella.

KARI.O ROBERT BORl SE S PROTUKRALJIMA.

S toga

je napuljski

dvor

napuljski kralj Karlo

muz

odlikovao srbskoga kraljevica. Jos 19. kolovoza 1292. izdade

i

spomenu >iskrenu odanost, koju

povelju, u kojoj

II.

Vladislav, prvorodjeni sin svijetloga principa

mu

izkazivao, te

je

neprekidno izkazuje, pak

s

je velemozni

Stjepana, kralja Srbije, odavna

toga podjeljuje njemu

'

njemu

njegovim nasljed-

i

nicima za sva vremena hercegovinu Slavoniju (ducatum Sclavoniae), izuzev zemlje, koje posjeduje ban Radoslav (Babonic) sa svojom bracom, nadalje zemlje, koje drze unutar oblasti knez Ivan krcki, modru§ki vinodolski sa svojim bratom, kao knez Dujam, bratic pomenutoga kneza Ivana, all samo dotle, dok potonji uztraju u vjernosti

recene

prema

i

i

kralj u.

Kraj

sinom

takili

da je razkralj Stjepan Dragutin sa svojim odan kuci Anzuvina, da je novi kralj Karlo Robert siguran, da mu ne ce nitko smetati na granici srbske drzave.

prilika prilidno je vjerojatno,

Vladisiavom

dalje

i

ostao

mogao biti (Karlo Robert bori se

bar u prvi kraj

i

Roberta Anzuvinca.

No

u hrvatskim zemljama

— 1309). Najmocniji knezevski

pr otukralj ima 1301.

s

rodovi hrvatskoga kraljevstva bijahu odu§evljeno docekali

i

priznali

mladoga

kralja Karla

bilo je

protiv-

i

nika njegovih. Dalmatinski granarocito

dovi,

Spljet

Trogir,

i

bijahu ostali vjerni Andriji sve

do smrti njegove; pace

ni poslije

smrti njegove ne htjedose kroz dvije

godine priznati Karla

tri

Roberta, vec spominjahu u svo-

jim izpravama, da je >prijestolje

ugarskoga

kraljevstva

izpraz-

njeno« (vacante sede regni HunZanimljivo

garici).

da

je,

ni

ban

Pavao, a ni brada njegova, koji su

knezevsku cast u tim

vr§ili

gradovima, nijesu mogli

izraditi,

da dalmatinske obcine priznadu hrvatskoga

izabranika.

dalmatinskim dili

se

i

premda

za

hrvatski primorski gra-

Senj

narodito

dovi,

A

obcinama povo-

mu

je bio

knez

(potestas)

(1302.),

nadelnikom

Karlo Robert.

Dujam Fran-

Iz ilustrovane

kronike (chronicon pictum) u Beiu.

kapan. Nepovoljnije bile su prilike po Karla u Slavoniji. zagrebacki biskup Mihajlo,

privrzenika anzuvinskih, tako da se

No

Ugarsku. Ivan.

sad

Dok uz

zivio

je bio zestok protivnik njegov

Mletcanin, je

na posljedku morao ukloniti bijahu knezovi

Gisingovci su

posljednji

sila zla

iz

Zagreba

Gisingovci,

stajali

pretrpio od i

otici

braca Henrik

u i

sad uz jednoga takmaca, a

Arpadovic umro, oduproSe se svom

snagom

Karlu.

vlast

Gisingovaca bijaSe velika tako u Ugarskoj, kao u Slavoniji. §to je ugarskih

Dunava uz medju

zupanija na jugu i

dim

je

njegovi

neprijatelji

Andrija

no

drugoga;

mladomu

A

je

najze§ci

Tu

koji je za predja§njih prijestolnih borba

zalajska,

sopronjskoj

svima su zapovijedala i

austrijsko-Stajersku: ta

silovita,

sopronjska, mo§onjska, zeljezna

hajdudka braca. Knez Ivan banio se u

moSonjskoj zupaniji, a knez Henrik obladao simezkom, tolnanskom, baranj-

skom, a napokon

i

bodrozkom.

K

tomu

se

Sirila

njihova vlast

i

preko Drave:

tu su u krize-

KARLO ROBEBT.

g

vackoj zupaniji posjedovali prostranih imanja,uzino grad Koprivnicu. Henrik se na posljedku

otimao

za baniju citave Slavonije, koju su cast prije vise puta obnasali starija braca njegova.

i

Bas

Gisingovci bijahu od god. 1301. najzesci pobornici one stranke, koja je ne-

ti

umorno snovala

i

na prvi mah,

se

da se Karlo Robert

radila,

da ce

stranka

ta

nekako smalaksao poradi nezgoda,

U

vina.

do

Ugarskoj

tada jaka stranka,

stvorila

sam

vojvoda Ladislav,

erdeljski

skupi§e se

gotovo

se

vladanja u Ugarskoj

poSto je

i

Cinilo

Bonifacije VIII.

kralja,

rodjaka Anzu-

da zakrci Karlu put

koja je pregnula,

Cak Trencinski, a oko njega braca Gisingovci, napokon

palatin Matija

Dominik,

tavernik

Slavoniji

i

sam papa

od francuzkoga

§to ih je patio

Stranci toj stade na celo

prijestolja

lisi

pretegnuti,

i

duhovni velikasi osim nadbiskupa ostrogonskoga. Ovi ne htjedose ni cuti za papin sticenik; oni ne dadose, da rimska stolica namece kralja Ugarskoj

svi

Karla, jer je bio i

da razpolaze s krunom Ta narodna stranka

Na

Stjepana, kao da je Ugarska leno rimske stolice.

sv.

rodjaka arpadovaSkih po tankoj

zaru6ena jos 1298.

s

Napokon

Veceslava Bele

skoga, a kad se ni

taj

Stjepana VI.

sestra

i

mnogi

gradovi, taj

bila kci

No

bilo

je jo§

Otona, vojvodu bavarskoga,

(IV.),

III.

Ane

a zatim na 6eskoga kralja

Rastislavovne, a ova opet kci

Narodna stranka ugarska,

(V.).*

narocito Budim,

uzvisila na prijestolje.

Ali ni na nju nije se nitko oba-

rodjena kci kralja Bele

kojega je majka Kunigunda

II.,

(IV.)

III.

pridruzise

bila

bi

pomisljao.

je iza smrti Andrije ostala kci Elizabeta,

ceskim kraljevicem Veceslavom.

kojega je mati Elizabeta

pozove na

kojoj se poslije

Otona Bavar-

prijestolje najprije

ne odazove, posla u Ijetu 1301. poslanike u Cesku kralju Veceslavu. mu krune za sebe, vec ponudi Ugrima svoga dvanaest-

ne pribvati ponudjene

godisnjega i

lozi.

nitko ni

nije

Svracale se oci poglavito na dva strana vladara, na

zirao.

No

koga

se ogledati za vladarem,

stala

Morosina, ujca kralja Andrije,

Albertina

sina,

takodjer Veceslava, za kralja. Poslanici, udobrovoljeni bogatim darovima

obecanjima, uzese mladoga Veceslava

sobom u Ugarsku,

sa

te

ga povedose u Stolni

Biograd, gdje ga kolocki nadbiskup 27. kolovoza okruni kraljevskim vijencem. Novi kralj, koji je svoje

dosadanje ime Veceslav promijenio u Ladislav, podje zatim

Tu

gdje su ga gradjani razkriljenih ruku docekali.

Caka potvrdi za imanja, gradove

Jednako

nadijeli

palatina, i

i

nije

darova zupanije TrenSin

citave Slavonije.

Vec

ma

na

i

izplati

illustris

kao

i

sva kraljevska

novca, §to

mu

predao

bijase

Mladjega brata Henrika Gisingovca imenovaopet

fiastima.

zupan simezki

Ladislava razne izprave (significamus, quod

domini regis nostri Ladislai,

Njitru,

stekao, u ba§tinu za sve vijeke.

mnogo

20. listopada 1301. izdavaSe

(banus tocius Sclauonie), podjedno

vlasti kralja

i

god nacin

koji

Knezu Ivanu

Gisingovce.

Ostrogon, a poslije ga obasu

banom

mu

te

varosi, koje bijase

u Budim,

nagradjiva§e svoje privrzenike. Matiju

i

Henrik kao ban citave Slavopunotolnanski, po nalogu i

cum

nos ex precepto

regis Ungarie, post coronationem

*POSLJEDNJI ArPADOVICI Andrija

I

et

mandato

eiusdem ....).

NJIHOVI RODJACI

I. (II.)

1205- 1235 Koloman t 1241

Bela III (IV).

1235—1270

Ana

Stjepaa VI (V).

1270

—

1272

(Agnes), suprug Rastislav

1'?72

Ladislav III (IV).

— 1290

Stjrpan,

Marija,

suprug

Karlo

II.

Napuljski

Karlo Martcll

t "95 Karlo Robert

Katarina, suprug Stjepan Drsgutin, razkralj srbski

(ti3i6). Vladislav

1292

Hali£ki,

onda ban

supruga Tommasina Morosini Elizabeta,

suprug Henrik, vojvoda bavarski

Andrija

1290

II ~

(III).

1301

Madve Kunigunda, suprug OtolOar II,, kralj CeSki (f 1278)

Vedeslav

t

Oto, vojvoda bavarski protukralj ugarski

1305

— 1307

II.

1305

Vedeslav

III.

kralj

ili Ladislav V (IV) ugarski 1301— 1305. ,

protu

Elizabeta,

zarudena 1298. s

Vedeslavom

III.

k

KARLO ROBERT BORI SE Medjutim se

i

oko Karla Roberta skupila dosta brojna

ostrogonski nadbiskup Gregorije, pridruzio

Od

poharase

dima,

Na

delu joj bijase

Cini se, da se je Karlu

svjetovnih velika§a stajahu uz Karla poglavito

plemenita vlastela slavonska. Planuo zestok gradjanski rat

i

1302.

u Slavoniji. Privrzenici Karlovi provalise jo§ god.

i

_

stranka.

biskup Ivan.

zatim njitranski

zagrebacki biskup Mihajlo.

i

knezovi, zupani

PROTUKRALJIMA.

S

njegovu,

okolicu

pace,

cini

i

u Ugarskoj

do Bu-

sa svojim kraljem sve

sam

grad,

koji je tada

Karlu bilo trinaest godina,

a Ladislavu

prodrijese u

se,

cestimice izgorio. Ali napokon bi§e ipak prinudjeni na uzmak.

izmedju

Rat

te

oba protukralja, od kojih

naskoro stade stranka Karlova

kao nadbiskup

janstvenici,

On

pozove poslanicom od

10.

pred njegov sud; a kad se

njegovu sudu, ceski kralj

ni

papa

izrece

sin

i

Dogodi

jacati.

koloc^ki Ivan

i

se,

te

pomrijeSe neki crkveni dosto-

pecuvski biskup Pavao, a njih zamijenise

Napokon ustade opet odlucni papa

vrzenici Karlovi.

jaci,

bili

Ivana Gisingovca time, sto ga je u travnjuimenovao palatinom.

je Ladislav nagradio

No

je

bjesnio je citave godine 1302. Bit ce, da su privrzenici Ladislavljevi

dvanaest,

1302. oba protukralja, da za §est

lipnja

6eski kralj

njegov jedino upiru na izbor, a

mjeseci dodju

njegov Ladislav ne htjedose podvrci

ni sin

1303. konacnu odluku.

3I. svibnja

pri-

za svoga §ticenika

Bonifacije VIII.

taj

ne

vrijedi,

Papa dokazivase, da se

posto je Ugarska nasljedna

Nasuprot je kraljica Marija kao prvorodjena kci kralja Stjepana VI. (V.) naji pravna nasljednica svoga brata Ladislava Kumanca; s toga je i njezin

kraljevina.

bliza bastinica sin

Karlo Martell bio za zivota svoga malo ne obcenito priznat, a naroSito od rimske

Papa

njezina

i

unuka

pravo na ugarsko

patri

stolice.

zapo-

prijestolje, te

svima ziteljima u drzavi pod kaznom crkvenoga prokletstva, da se njima pokora-

vjedi

vaju

da jedino Mariju

izjavi,

i

da im pomazu; one pak. koji bijahu prisega vjernosti polozili

papa od

odrijesi

kralju Ladislavu,

te prisege.

Presudu papinu razglasise ugarski nadbiskupi po citavoj

Sada se stadose

drzavi.

redom odmetati privrzenici Ladislavljevi, narocito pak duhovnici crkovnjaci. Pace silni Matija Cak od Trencina iznevjeri se Ladislavu, te se poslije pridruzi Karlu. Napokon moradose potonjega priznati dalmatinski gradovi, cemu je mnogo doprinesao i

i

i

spljetski

nadbiskup Petar, nekadanji dvorski kapelan kraljice Marije

Anzuvina. Ijude,

Cim

se bija§e razglasila papina presuda,

neka pozovu

zitelje,

da

Lovrinca u ime pape

Karla.

Na

to

se pokore.

nadbiskupa

Lovrinac, vikar spljetskoga sv.

joj

i

Petra,

spominjati ime ugarskoga kralja Karla.

posla on u primorske gradove svoje

te 21.

biljeznici

zaista se u

I

odlufini privrzenik

Trogiru osvanu u kolovozu 1303. magistar kolovoza

nadbiskupa crkvenim prokletstvom,

obcinsko vijece, da

zakljudi

U

i

imaju

zaprijeti

u stolnoj crkvi

ako ne priznadu

odsad

kralja

u javnim izpravama

svim potonjim spisima dalmatinskih

gradova izrijekom kaze: >za vladanja gospodina nasega Karla Roberta, kralja Ungarije« (regnante domino nostro Carolo Roberto, rege Ungariae.)

Odluka pape Bonifacija

medjutim jos jaci plamen gradjanskoga rata, u njemadki car Albrecbt I. iz kuce Habsburg. Ratovalo se ne samo u Ugarskoj, nego je Karlo Robert s carem Albrechtom provalio u Cesku. U to vrijeme grozno je po Slavoniji razao i harao ban Henrik Gisingovac, radeci da zatre privrzenike Karlove. Najvise se je borilo u iztotnoj Slavoniji, gdje je Henrika suzbijao vjerni nepokolebivi Pavao Gorjanski, kastelan grada Pozege. Pavlu pomagao je jo§ Aleksandar Aleksandrovid od plemena Aba, gospodar Nasica, vi§e manjih plemica. Sta je sve u to vrijeme prepatio Pavao Gorjanski, pripovijeda poslije potanko sam kralj Karlo Robert: >Kad je vojska bana Henrika. na§ega odmetnika, pusto§ila zupaniju Vukovo (de Wolko), te varos koji se poslije uplete

VIII. uzpiri

i

i

i

i

Engh zvanu

svih njezinih pokretnih imanja

udarao na recenu vojsku

i

s

njom

se

li§ila,

pomenuti

je

magistar

Pavao muzevno

borio, ugrabljeno blago pokrajini povratio

onu

i

je sam dopanuo smrtonosnih rana. Kad su na to sinovi detama redenoga bana Henrika zupaniju Pozegu pustoSili sve

varos neostedenu spasao, pri tern

Bagunovi

s

vojskom

ili

i

KARLO EGBERT.

jQ

opet je pomenuti blago tamo§njih zitelja, do tvrde Pozege razorili, pootevsi stvari magistar Pavao zajedno s naSim vjernima onoga kraja sinove Bagunove neprijateljski pobjedu nad njima odrzao. On je tada saSuvao onaj kotar, ali je dopanuo suzbijao smrtnih rana, posto bi konj, na kojem je jahao, u onom boju ubijen. Nadalje kad su Ijudi ili puci zupanije Pozege, povjerovavsi kuznim govorima, pristali uz nasega protivopet je magistar nika, recenoga bana Henrika, te se odmetnuli od nasega velicanstva, Pavao s na§im vjernim sluzbenicima udario na sabrane odmetnike u selu Paka, svladao i

i

i

i

da nam se pokore. I torn je prigodom zadobio tezkih rana«. Vukovu bjesnile su negdje god. 1303. 1304. Borbe u Slavoniji u zupaniji Pozegi Banu Henriku, koji je drzao sve ugarske zupanije na sjeveru Drave, a k tomu prostrane posjede u zupaniji krizevatkoj, bilo je posve lako provaljivati u iztoCnu Slavoniju. U sijeCnju (23.) 1305. boravi ban Henrik u Vukovu (in Wlkou) kod sv. Jurja, te sudi sud. ih,

te ih prinudio

i

i

i

On

odgadja neko

sluzbi

ro6iste,

iidem

(quia

posto seje upravo tada jedna pruca se stranka desila u njegovoj

nostris

ad presens

sunt

serviciis

occupati)

Mora

te je

ban Henrik

stra§no razao medju svojim protivnicima, jer je novi ostrogonski nadbiskup bio prinudjen,

da 31. srpnja 1305. kazni njega

No

njihove interdiktom.

i

brata

mu

Ivana crkvenirn prokletstvom, a sve zemlje

mnogo

kletve nadbiskupove nijesu

djelovale; Henrik Gisingovac

ostao svemocan, te se je ponosito pisao: »ban citave Slavonije, magistar tavernika kralja

ugarskoga, zupan Simezki, tolnanski, baranjski

U

to se sudbina

bija§e Ceski

Veceslav

kralj

danje svoga

ugarskoga

No

sina.

drzavnim progonom,

prijestolja odlucila

sa

II.

na drugoj

strani.

Jos u lipnju 1304.

znatnom vojskom provalio u Ugarsku, da

njemaSki car

te posla

bodrozki«.

i

Karla

saveznik

Albrecht,

svoga sina Rudolfa

s

vojskom na Moravu. Tako bi Veceslav polazku iz Ugarske povede sa sobom

prinudjen, da se vrati na obranu svoga kraljevstva.

Na

sina svoga, vec okrunjenoga

s

kralja Ladislava, a

ucvrsti vla-

Roberta, udari ga na to

njim ponese kuci krunu,

mac

i

plait

prodrijese do Kutne Karlo Robert u Cesku moradoSe uzmaknuti. Slavodobitni Veceslav bio bi im sasvim odolio, ali umre 21. lipnja 1305. od susice u svojoj 34. godini. Mladi njegov tek Sestnaestgodisnji sin Veceslav III. utanaSi zatim 5. kolovoza 1305. mir s carem sv.

Sada provaliie

Stjepana.

gore. Ali

na to

ih

iste

Albrecht

i

i

i

izdade, te

razvrgnu zaruke

Albrechtom, listopadu

sreca

s

Elizabetom, kcerju posljednjega

godine ozeni Violom,

kderju

tjesinskoga

zaokupljen svojom djedovskom kraljevinom, a

sam

dospijevao, da se Ali

ipak ne

lit

borbama

vojvode.

Kako

je

odsad

se

u bio

za polja6ko prijestolje, nije vise

dalje natjece za Ugarsku.

htjede,

sastade se Veceslav

i

Arpadovica, te

svomu takmacu

da je prepusti

u Brnu

s

bavarskim vojvodom

Karlu. Jos iste godine

Otonom,

te

1305.

mu sporazumno sa mu predade

svojim nazocnim privrzenicima ustupi sva svoja prava na Ugarsku. Podjedno krunu, mac^

slava.

i

plast sv. Stjepana.

Za novoga protukralja Otona nijesu prilike bile tako zgodne, kao nekad za VeceTa on nije mogao ni uci u Ugarsku; na sjeverozapadu branio mu ulaz Matija Cak

od Trendina, a na zapadu zakrcio mu prolaz kroz Austriju tamosnji vojvoda. Kradomice, obukav se u odijelo obicna trgovca, do^uljao se Oto kroz Austriju s male pratnje do Sopruna, gdje ga doceka§e Gisingovci. Oni ga odvedose u Budim, a odanle u Stolni Biograd, gdje ga 6. prosinca 1305. canadski biskup Antun vesprimski Benedikt ovjeni

Nekad tako brojna narodna stranka bijaSe se gotovo ved razpala; jedini Sasi u Erdelju bijahu Otonu iskreno odani. Gisingovcima, njegovim poglavitim pobornicima, bijase mozda vec prije njegova ca§e

krunom

sv.

Stjepana

Ali novi kralj

ne nadje

mnogo

privrzenika.

u Ugarsku Karlo Robert oteo tvrdi Ostrogon. Na pocetku veljaSe 1307. nalazimo Otona u Varadinu; odanle podje u proljece u Erdelj, da se tamo vjenda s kcerju mocnoga vojvode Ladislava Apora, tim ojaca svoje stanje. No izdajnidki vojvoda

dolazka

i

zarobi ga

i

baci u tamnicu, otevii

mu

krunu,

maC

i

plait sv. Stjepana.

Sad

je nevoljnik

KARLO ROBEBT BORl SE

dugo 6amio u

PROTUKRAUIMA.

1

na sto ga vojvoda predade knezu crveno-ruskomu,

zatvoru,

nove godine 1308.

poslijc

S

na slobodu. Otona bijase minula

pusti

volja,

koji

ga tek

da se natjece za

prijestolje u Ugarskoj.

Godine 1307 6inilo se, da se je Karlo Robert sretno rije§io svih svojih takmaca. Klement V., koji bijase prenio svoju stolicu u Avignon po zelji francuzkoga kraljd, pregnuo raditi za lticenii<a rimske stolice. Dne 1. lipnja 1307. obladao Karlo Robert Budimom, a 10. kolovoza izdao papa Klement bullu u prilog Karlu, zaprijetivsi gubitkom 6asti interdiktom, kao imanja svima, koji bi se niemu opiprokletstvom novi papa

I

i

i

Dva mjeseca

rali.

Rakosu kod

i

Svi, koji

se

bi

placati

1307. sastade

dace,

protivnika Anzuvina.

bivSih

prime za kralje

tonici

ili

zatim, u listopadu

duhovnike

ZakljuSeno

naravne gospodare, kako se to

i

da

kratili,

mu

se pokore,

ili

bise proglaseni za izdajice

Jedino Gisingovci

i

i

ne

sabor

drzavni

se

Peste, gdje se skupi uz brojne biskupe

pade

velikasa,

i

bi,

ugarski na polju

velik broj svjetovnih

i

da se Karlo

pristoji

i

njegovi po-

po zakonitom nasljedsivu.

bi htjeli predati

mu

kraljevska imanja

domovine.

neprijatelje

erdeljski vojvoda Ladislav Apor, u kojega bijahu

krunske dragoNjima se pridruzi Matija Cak Trendinski, koji se bija§e opet odmetnuo, da bude posve samosvojan u svojoj knezevini. Stalo se raditi, da se i ti mocni velikasi prikupe, kad se najednom proti Karlu podize novi suparnik, srbski razkralj Stjepan Dragutin, po svojoj supruzi Katarini svojak izumrlih Arpadovica. I on se pomamio za krunom sv. Stjepana, valjda da njom ovjen6a svoga sina Vladislava, kojemu bijase nestalo nade, da bi se ikad mogao popeti na srbsko prijestolje. Stjepan Dragutin, gospodar Macve, stao ugovarati s mocnim erdeljskim vojvodom Ladislavom Aporom. Utanacise, da ce kci vojvodina, nesudjena supruga zaroi

htjedose jos

ne

cjenosti,

znati

za

Karla.

kralja

U

bljenoga Otona, poci za Dragutinova sina Vladislava. privrzenike Anzuvina u svojim oblastima.

na magistra Ugrina,

zupana u Vukovu

i

Premamio

i

isti

mah

stao Dragutin progoniti

Ivana Erardova, koji je zatim ustao

Srijemu. Ivan Erardov sa svojim ortacima ne-

bjesnio po Srijemu, progoneci prista§e Anzuvina. No tu pomoze Karlu razao Pavao Gorjanski. On skupi po izbor 6etu vjernih podanika, udari na Ivana, zarobi predade ga magistru Ugrinu. Tako oslobodi Pavao domovinu od velike pogibli, ga bijase propascu zaprijetila (patriam ab excidio, quod sibi uerisimiliter intentabatur, joj koja

milo

i

i

vrli

i

liberauit).

Borba

sa

srbskim razkraljem

uporna, Stanje Ugarske

i

i

njegovim privrzenicima mora da je

Slavonije bilo je

s

toga vrlo tuzno.

U

bila zestoka

i

prosincu 1308. zaklinjase

mletacki duzd Petar Gradonigo knezove Frankapane, neka nipo§to ne udadu u Ugarsku

mladu kneginju Zanetu, kcer pokojnoga kneza Leonarda. Neka promotre, kakav su zivot provodile mnoge zene od kuce krdkih knezova, koje su bile udate u Ugarskoj, kako su napokon svrsile; neka vide takodjer >vrlo lo§e, pade kuzno stanje, koje sada vlada u Citavu kraljevstvu Ugarske kao i u dijelovima njegovim (pessimum immo pestiferum i

statum,

qui ad

presens viget

in

toto regno

boravi Karlo Robert u Petrovaradinu, po svoj

a na to se zuri

preko

Czegleda u Badim,

et

partibus

prilici

kamo

Hungarie).

Jo§

da smiri posljednje je

dolazio

u

isto

1.

rujna 1308.

trzaje odpornika;

vrijeme

papinski

legal Gentilis.

Sreca bija§e po Karla Roberta, da je papa izabrao ba§ ovoga umnoga, vjestoga i

pomirljivoga kardinala, da

kao namjestnik njegov u Ugarskoj utre put do

prijestolja

izabraniku rimske stolice. Kardinal Gentilis prolazio kroz Dalmaciju (u Spljetu 16. lipnja i

13. srpnja),

zatimHrvatskom, gdje je u Senju

17.

kolovoza 1308. Andriju, sina rabskoga

Marka Mihajlova, imenovao svojim dvorjanikom, nadalje Slavonijom, gdje je knezova 29. rujna kod Zagreba prisustvovao nekoj parbi izmedju zagrebadkoga biskupa bodrio kardinal hrvatske zemlje Medvedgrada. je na polazku kroz radi Baboni6a Jama6no prijatelje Anzuvina. Do§av napokon 8. studenoga u Budim nastojao je svom snagom kneza

i

i

KAHLO ROBERT. %jeยงtinom svojom, da predobije posljednje

najznamenitije protivnike Karlove. Knez Ivan Gisingovac bijase se jos u travnju 1308. pokorio, a brat njegov Henrik, ban citave Slavonije, dade se sada od Gentila skloniti, te priznade Karla za svoga kralja. Napokon se kardinal

sludenoga sastade

10.

Matijom Trendinskim, pak

s

i

i

sticenikom. Gentilis imenova Matiju zastavnikom cast tavernika

Malo

i

zajedno

zatim,

dne

mu

18.

njega izmiri sa svojim

i

mu

zastitnikom crkve, a kralj

i

podijeli

povjeri kraljevski grad u Budimu.

studenoga sastade se u Budimu obci drzavni sabor, koji bijase Henrik Gisingovac dosao sam glavom; Matija Tren-

legat sazvao. Skupilo se sila svijeta: cinski

Ladislav Apor, erdeljski vojvoda, poslali svoje zastupnike.

i

noga u oduljem govoru izlagao prava papinske

Kad

je legat 27. stude-

pogledu Ugarske, prekidose ga velikasi plemici glasnim mrmljanjem. Stadose dovikivati, da ni papi ni njegovu legatu ne pristoji pravo, da namjestaju kralja u Ugarskoj. Legat smije samo onoga, kojega su stolice u

i

oni sami po starom obicaju na prijestolje podigli, u ime papinske stolice potvrditi.

Pak

u buduca vremena smjeti ce crkva kruniti za kralja samo onoga, koji potjece iz kraljevkoji je od njih slozno izabran. Mudri i oprezni Gentilis oditova na to, da skoga roda, s narocitom privolom prelata, baruna je on jedino na molbe, kao plemica potvrdio i

i

i

i

mu

Karla za kralja, poSto

to

ugarsko kao

prijestolje

potomku stare kraljevske porodice pripada. Sad bi Karlo od svih nazocnih priznat za kralja; oni mu se poklonise, poloziSe zakletvu vjernosti, dadose

ga

glavno klicanje

uz

nosahu

mu

na svojim ledjima po

saboru. Sinoda, koja se bijase poslije

u Budimu sastala,

i

kojoj

prokletstvom, interdiktom koji bi se jos

i

sada

poljubac mira, te

pocetkom prosinca

je legat predsjedao, i

gubitkom

casti

zaprijeti

imanja svima,

Karla,

priznati

kratili

i

te

mu

ne

predati kralj evska imanja.

htjeli

Ogromna

vecina ugarskih staleza nije se jamacno

na to obazirala, sto je Karlo Robert bio jos god. 1300. okrunjen u Zagrebu, vec je zahtijevala, da se obcenito priznati kralj sada

No

ponovo ovjenca krunom

Stjepana.

slava, izjavi

s

toga, da se kruna sv. Stjepana,

ako

je erdeljski

Kardinal Gentilis.

vojvoda ne bi do odredjenoga roka povratio, imade sma-

PAPINSKl LEGAT.

prokletu. Podjedno neka se dade nanova kruna, kojuce legat posvetiti, kojom cese tada vjencati kralj Karlo Robert njegovi zakoniti nasljednici.

za nesvetu

trati

i

Siniti

i

i

i

Vojvoda Ladislav zahtijevao, Sto se nije rat.

sv.

kruna bijase u rukama erdeljskoga vojvode Ladikoji je nikako nije htio predati. Sinoda u Budimu

ta

Dne

svibnja

4.

nije

moglo

1309.

medjutim

htio

ni

izpuniti. Bilo se s

6uti,

toga

da

bojati,

boravio je magistar Henrik

u gradu Koprivnici, gdje je dijelio

povlastice

i

predade krunu, vec

je

svasta

da se opet ne porodi gradjanski

Gisingovac, ban Citave

Slavonije,

povelje svojim podanicima. Mjesec dana

izdade on izpravu, kojom obeca, da ce priznavati Karla za kralja, njemu onda, ako bi se krunio kojom novom krunom u kojem drugom gradu, nego u Stolnom Biogradu. Posto su sliSne izjave izdali drugi neki velikasi, stalo

poslije,

4.

lipnja,

ostati vjeran

i

i

i

i

se je spremati na krunisanje.

Krunisanje Karla Roberta obavljalo se 15. lipnja 1309. u Budimu.

dne

11.

lipnja,

samo krunisanje

posvetio je

Gentilis

bijase se zgrnulo sila

Cletiri dana prije, novu krunu u nazocnosti svecenstva naroda. Na svijeta sa svih strana. No mnogi velikasi ipak ne i

dodjose, vec poslaSe svoje zastupnike. Iz hrvatskih zemalja ne dodje nitko, ยงto su

matrali

prvo krunisanje

u

Zagrebu dovoljnim

i

zakonitim.

mozda zato, Bana hrvatskoga i

KARLO ROBERT BORI gospodara Bosne,

od plemena Subic zastupa§e

I.

Henrika Gisingovca

Slavonije

6itave

Pavla

PROTUKRALJIMA.

S

;^E

mu

sinovca

i

spljetski

13

bana

nadbiskup Petar,

Nikolu zamjenjivaSe izabrani biskup

gjurski Nikola, a »velike knezove slavonske« (magnis comitibus Sclauonie) Babonice,

imenu Stjepana, Ivana

Radoslava zastupase cazmanzki

i

nazoian jedini Stjepan,

plemica bijaSe, §to se znade, u

Vjencanje bilo je

crkvi

velikoj

da ce katolicku rimsku crkvu, kano crkvu

zapovijedi zati;

vrSiti,

i

sve crkve svoje

ih

stititi

vjeru,

Marije

sv.

volji postivati

i

a

»Boga

obavljao

slusati

ga

je

njegove

i

i

da ne ce papi

hotimice oStecivati; da ne ce ugarske zemlje

i

i

da ne ce prava rimske crkve kmjiti,

;

po

hrvatskih

zupanije Pozege.

iz

ju

(u

i

braniti;

ce

Od

uci, odrobca rimska crkva navijesta sv. Vojtjeha (u Ostrogonu) Budimu) predstojnike sa povjerenim njima od Boga

kako

njihove biskupe

drzave,

stadima po Bozjoj

nego

Karlo prisegu, da

nadbiskup. Najprije polozi

ostrogonski

Bogunov,

sin

gradu Budimskom,

Marije u

sv.

arcidjakon Ivan.

niti

njegovim legatima smetati,

ni

njezina imanja

prava

ni kraljevskih

i

i

sto je

na njima,

prihoda smanjivati

prihoda protupravno razasuto, od prava opet s Bozjom pomocu povratiti; da ce drzavnomu plemstvu njegova stara tradicijonalna prava preimudtva uzdrzati zasticivati ga od nasilja mocnih tirana; da ce ziviti u zakonitom braku (bio je niti

razdavati;

nego pa6e drzavu

a Sto je

Siriti,

i

i

i

tada vec ozenjen Marijom Katarinom, kcerju polja6koga

vojvode Kazimira) ce

unapredjivati,

stupka osuditi.« Iza te prisege ovjenca

nadbiskup zivati

napokon da

se zadovoljavati;

Bozjom providno§du povjerenoga mu te nikoga bez sudbenoga po-

blagostanje

naroda

tim

i

nazocne

mu

kraljevskom krunom,

glavu

velika§e

zastupnike

i

ostrogonski stade

te

po-

odsutnih pred

zr*

no polozivsi ruke na evandjelje prisegoSe Karlu vjecnu vjernost kao svomu kralju gospodaru. Karlo Robert bijaSe sada dva put krunjeni kralj gdje

tvenik,

i

ugarski

hrvatski.

i

odpornike skrSi

ili

umiri,

Dne

nagradi.

obilato

mu

Prva

i

briga bija§e, da posljednje

da svoje vjerne privrzenike

ozujka 1310. izdade u Barsu

20.

znamenitu povelju nepokolebivomu magistru Pavlu Gorjanskomu.

U

izbroji sve

njoj

potanko, sto je sve Pavao

deset godina za nj radio

kroz

i

kako

prepatio,

je suz-

i'er.at

papinskoga lkc.ata Gentilisa.

bijao Henrika Gisingovca

kako je

je svladao

pomagao na

i

razkralja Stjepana Dragutina,

pokrete u zupaniji Pozegi, vojni u CeSkoj. Kralj

i

ne moze

kako ni

mu

da

zabiljezi sve zasluge Pavlove,

pak

da je kud §to mu eto daje, a to je imanje Drenovac uz rijeku Orljavu, koje pripada gradu Pozegi. Kralj poklanja tu zemlju svomu poborniku kaze,

i

>po savjetu

No

umre dosadanji ban kralja

i

za

za umirenje

Slavonije, prevrtljivi

Ivana.

U

gospodara; no

i

Slavonije.

siloviti

i

Smrt Henrikova dade kralju zgode, da baniju ditave Slavonije popouzdanu muzu, koji mu ne ce prvom prigodom vjerom krenuti. I tako izabere on

uztrajati vjeri

i

nego

Negdje iza 23. listopada 1309. Henrik Gisingovac, ostavivSi za sobom posljednji cas bijase doduse Henrik priznao Karla za svoga tko bi mogao bio jamciti, da ce toliko puta vjerolomni knez

jedno uiini Karlo

jo§

sinove Petra

vise zavrijedio,

privolom vjernih baruna svojih.c

s

i

kamo

u vjernosti

bana kneza

?

Stjepana Babonica,

»velikoga

kneza*

slavonskoga

i

gospodara

grada Stenidnjaka (de Stenizuale). Stjepan bijase za prijestolnih borba zajedno s bracom svojom vazda stajao uz Anzuvine, te se je moglo odekivati, da ce i dalje ostati vjeran

svomu gospodaru. Stjepan Babonic banovao poznati tin novoga bana bio

je,

da je

18.

sest

do sedam godina (1310

— 1316).

Prvi

kolovoza 1310. izdao mletadkoj obcini slobodni

KARLO ROBERT.

.

,^

kojim

"list,

nostram

na njezinu molbu dozvolio njezinim podanicima, da

je

trgovinom

»kroz njegove

prolaziti

Malo dana

potentiam).

slavonskomu banu Stjepanu Zagreba njezin posjed Kobila. Cinilo I

na

poslije,

njegovoj

(per

terras

svojom

sa

nostras

zapovjedi kralj vjernomu

et

svomu

Gradac

da uzdrze slobodnoj obcini

braci,

tik

izmorenu Slavoniju mirnije doba

nastati za

A

krijepostni biskup

i

a

gust in

papa Benedikt XI. im novao Augustin bijase se za pro§lih gradjanskih smutnja s knezovima Babonicinn kojega bijase jos

(Cazzotti),

za tu cast.

prosinca 1303.

9.

pravdao poradi Medvedgrada, koji su knezovi s

mogu slobodno

vladanje«

kolovoza

27.

banom Stjepanom

s

njegovo

i

zagreba^ke biskupije sjedio je tada mirni

stolici

Kazotic

da ce

se,

i

zemlje

novim banom lako pogoditi. Dok se je ovako Slavonija neSto

drzali;

no

cinilo se,

da ce se sada biskup pogibija od novih

umirila, zaprijetila je Ugarskoj

smutnja. Okorjeli erdeljski vojvoda nije unatoc prijetnjama

kletvama papinskoga legata

i

Njegovim odporom ohrabreni stadose se opet dizati drug! velikasi, a medju svima najgordiji Matija Cak Tren6inski. Sla1i Matiji pisma poslanike, nudili ga svacim, samo da ga smekSaju; ali on za sve ne mari, te ni ne daje odgovora. I gradjani Budima opet se uzjogunili, pak se opirali svomu sudcu. htio

da predade krunu

sv.

Stjepana.

i

Napokon s

ipak

erdeljski biskup Benedikt, sin

izmiri

Na njegovu ponuku

kraljevskom strankom.

Omodej

sastaSe

vojvode Ladislava, otca svoga travnja 1310. ostrogonski

se 8.

vojvodom u Segedinu, gdje no Ladislav obeca, da ce do 1. srpnja krunu sv. Stjepana predati. Vojvoda odrza rijeC, a na to bi Karlo 27. kolovoza god. 1310. treci put okrunjen, i to u Stolnom Biogradu od ostrogonskoga nadbiskupa Tome, a krunom sv Stjepana. Sad vec nije mogao nitko vise dvojiti, da je on zakoniti

nadbiskup

palatin

i

s

nasljednik Arpadovica. Jedini Matija TrenSinski pitanje je bilo,

hoce

11

i

drugi velikasi

da znade za njega. A kad bude Karlo stao vrsiti

nije ni dalje htio

skrstenih ruku,

stajati

svoju kraljevsku vlast, koja bija§e za posljednjih decenija posve propala.

(Hrvatski ban Pavao

I. obladao Zadrom, 1311.) Za prijestolnih borba u ne spominje se u tim zemljama ime bana Pa via. On je bio suvi§e udaljen od pozoriSta, gdje se je borba vodila, a k tomu je imao pune ruke posla u svojem vladanju. Izprva ga zaokupile neprilike u Bosni, gdje mu bijahu patareni ubili brata Mladina I., bana bosanskoga (1304.). Pavao dodu§e zamijenio brata svojim sinom,

Ugarskoj

Mladinom se

moze

Slavoniji

i

koji je

II.,

naslucivati

povelja,

izdanih

Uz bosanske i

posle bavio se ban Pavao

sinovi obavljaju

no njemu kao

starjeSini

sve nadzire

drzi

i

doduse Cast svoga roda

i

i

i

dalje nemira,

knezu dolnjih krajeva Hrvatinu, kao

ban Pavao posao jednom u pohode srbskomu

§to je

braca

preuzeo bansku Cast u Bosni; no u Bosni bilo iz

i

i

kako

po tom

kralju.

hrvatsko-dalmatinskim primorjem. Njegova

»knezova primorskih gradova Dalmacije;«

sluzbu

banu hrvatskomu pripadalo

na okupu. S napuljskim dvorom ostao

je

je pravo

i

duznost, da

u tijesnoj svezi;

svedjer

primao od njega godisnju penziju, pate se god. 1304. spremao u pohode napuljskomu kralju. Od svih hrvatskih knezova otimali se njegovoj banskoj vlasti jedini Frankapani, koji su medjutim takodjer bill gorljivi privrzenici Karla Roberta. Da bi Frankapanima sto vise naudio,

u mletaCkoj

pomaga§e u

velike gradu

Rabu na otoku

istoga imena, koji je tada bio

ovima ban Pavao 4. sijeCnja 1307. u Skradinu gradu Rabu dvije povelje, kojima mu je gotovo kao suvereni vladar podijelio razlidite slobostine pravice u svojoj banovini. U jednoj povelji govori ban ovako: »Mi Pavao, ban Hrvata gospodin Bosne, dajemo na znanje svima, kojih se tide, ovim pismom, kako smo, promatrajuci iskreno u prkos

vlasti,

a Cesto u razmirici sa susjednim knezovima Frankapanima. Bas

izdao je

i

i

prijateljstvo

na§ prisni

vazda

i

goji.^e

cistu Ijubav,

i

koju

odliCni

osobiti prijatelj, zajedno s i

gospodin Marko Michieli, Castni knez Rabljana,

obcinom, plemicima

neprekidno goje prema nama

i

i

naSoj banovini,

svima Ijudima toga grada

—

htjeli,

odredili

i

iz

po-

MRVATSKI BAN PAVAO

I.

OBLAI>A()

ZADROM

15

^S9pra»BpBHi^flf«pg«»|!W^pWI|ff'^^

Csi

3!"

kh^

^i

if vfT^ jl

o en

"^

^

N

^

I

in

o o c

<

s

a-

>

o QU

HRVATSKl BAN PAVAO sebne

da

dopustili,

Ijubavi

citavom nasem

vladanju

vjernoga

ma kojem

slobodno, mirno

rodjaka,

pazaru

trgu kupovati

ili

omnes

(per

i

taj

i

sada

put,

vazda smiju po

i

et

banatum),

partes Curiazii comitis), naSega

neograniceno

i

drugi

^

totum dominium nostrum

(per

po svima stranama kneza Kurjaka i

Raba

gradjani

svi

banovini

i

OBLADAO ZADROM.

I.

prolaziti,

kao dragoga

i

boraviti, vracati se, te

prodavati bez ikoje carine, danka

u

vec

trgovine,

ill

svakovrstnu slobodu sigurnost. Podjedno nalazemo da uzivaju podpunu zapovijedamo ostalim nasim vjerovim listom svim kastelanima, zupanima, sluzbenicima, plemicima i

i

i

i

nima, da sve Rabljane,

preporucene, te da

koju

ni

stetu,

svaliti.

ovaj na§

list

U

1307,*

postupaju

tezkocu

na sebe

A

velike

male,

i

odilaze

i

njima dobroliotno,

s

ako ne ce

nepriliku,

ili

koji dolaze

nasega vladanja, drze za

iz

prijateljski

uvrijediti nas

6astno; da

I

im ne cine

za sve vijeke na§u nemilost

i

da ova nasa izkazana milost bude u svem vjere dostojna, izdasmo Dano u Skradinu 4. sijecnja Ijeta Gospodnjih povelji opet citamo. kako je >Pavao ban Hrvata i gospodin Bosne*

podkrijepljen nasim pedatom.

drugoj

na zahtjev rabskoga kneza Marka Michiela, sudaca, vijecnika i svih (zitelja) toga grada za svoje nasljednike Rabljanima >sve posjede, pasnjake potvrdio za se travnike, sto i

i

imadu u nasem vladanju* (in nostro dominio), po§to je to njima vec zajamceno krabanskim poveljama, tako glede grada Jablanca, kao Ijevskim glede drugih mjesta. Dok je tako ban Pavao mitio Rabljane darovnicama, planu razmirica izmedju njega grada Trogira. Razlozi ni povod nijesu poznati; ali se iini, da su Trogirani bill krivi. Ban zaprijetio Ijuto neharnomu gradu. No vec u lipnju 1308. poslase Trogirani poslanika u Skradin gospodinu banu s molbama ponudama. Posto su ga jos ublazili darom (vinom), ih

i

i

i

i

obcine crkve

godisnjom placom od

s

mnogo

stalo,

da zive

Zadranima, bio

dobar

vise

puta

stranke

prijatelj

i

libara,

milosti

najboljem

u

miru

pomocnik. Kako

kojom

skladu

i

je

tada banu

Pavlu bilo

gradovima Dalmacije. Pace

s

zupa

na domaku Zadru,

bila

poradi zemalja, te su

bribirskih

To

sud k banu Pavlu.

malo drago; ona je pa6e nekomu zadarskomu gradjaninu ako bi se usudio poci u Skradin banu na sud.

i

im

vrlo je rado dogovarao, te

vlasl,

je Bribirska

mu

oprosti njima sve §tete, koje

U obce

kazniti«.

i

zadarskih

zitelja

Skradin na

u

dolazile

nego

II. izabrali kapetanom svoje on u kotaru gradu Nina blizu

Jurja

izdade im

tada priznavali mletacku

izmedju

spora

ctsto

dijeliti

su

koji

500

kolovoza 1308. povelju,

Kristofora 5

sv.

bijaha nanijeli, jer >voli

ni

ma

njegovu Jelenu obskrbili zivezem, a sina

sestru

sa je

bilo je

pruce se

nije bilo mletacikoj obcini

globom od

zaprijetila

tisucu

libara,

Ali Zadrani vise

prijatelja

i

nemilo

1204.

saveznika koje bi

slabo su

potlacili,

svojim

mu

marili za

privrzenika.

Ta

godinu, morali

14.

i

posve

ticama.

Ako

razstavili

od Hrvata

i

bili

pak

koji

Zadran n

U

Hrvatske,

koja

je

s

iz

od

Mletaka,

i

Kraj

po^injala

Zadrani

posada

bila

svi Zadrani, koji

takih

prilika

mletadkim vladanjem. tik

ne smiju

udavao svoju kcer za Hrvata,

nasljedna prava na ba§tinu svojih roditelja u Zadru

gradu

Napokon su

nezadovoljni

Mletdani jo§ god. 1273. odredili, da se bi

te udinivsi ih

njegove savjetnike

vjemost mletackomu duzdu.

priseci

Da

ih

i

u mletaCkoj vojsci.

da su ponositi Zadrani vec odavna

bi

kneza

sloboStine,

i

danak od 150 perpera na godinu.

sluzili

nije cudo,

grada, bijahu

ban Pavao sticao u Zadru sve

birao je nadbiskupa Mletcanina, koji je bio pokoran patrijarhi

mletacka, dok su Zadrani opet navrsili

stare povlastice

podanicima. Zadar primao je

duzd poslao,

te je

bijahu zamrznuli na Mletke, jer su ih iza god.

im sve

oduzevSi

mletadkomu, a suviSe je placao su

sve prijetnje,

Zadrani

izpod zeniti

gubila je

zidina

Hrva-

s

ona sva

njegovu kotaru.

da se odmetnu od Mletaka. Sad se je dnilo, da ce im se zelja izpuniti. Mletacka se je obcina naime Ijuto zavadila s papom Klementom V. radi grada Ferrare, koji je ona htjela pokoriti svojoj vlasti, dok ga je papa svojatao kao papinsko leno. Kad su na to MIetci silom poku§ali predobiti Ferraru, 1309.) crkvcnim dize Klement V. na njih vojsku, a uza to ih kazni (buUama od 1308. Zadrani su dakle vec odavna

mislili

na

to,

i

Hrv. poTJ. IL L

2

KARLO HOHKHT.

i8

prokletstvom

i

pace

interdiktom,

Sad

bijahu polozili duzdu Pettu Gradenigu.

plijeniti

i

koju

vjernosti,

na Mletke: u Italiji, Francuzkoj dobra brodove njihove. Pace

se sve diglo

privrzenici papini otimati

stadoSe

Englezkoj

i

prisege

podanike njihove

sve

rijesi

i

da su napokon pridruzi se jos buna u samim Mletpapom Borbi s milost. papu za pokorno Pavla, bana poSto rodjak je jedna Tiepolo, cima, koju je pokrenuo Bajamonte kneginja bribirska bila udata za jednoga 61ana te porodice. S pomocu onih porodica, koje su bile ozlojedjene, sto je mletaSko vijece god. 1297. odredilo zatvor velikoga sebe navijeca (serrata del gran consiglio), odluci Bajamonte Tiepolo zbaciti duzda burne noci gradjanska borba planu za 15. lipnja 1310. Dne obcine gospodara metnuti za puku dulje razprseni, ali u je vrijeme svladani u samom gradu. Urotnici bise doduse se skupila

krizarska vojska, koja ih je silom iztjerala

i

Ferrare, tako

iz

moliti

stall

i

i

u Hrvatsku, gdje je jamacQo

sve

dodje

to

banu

Tiepolo pobjeze

na§ao utociste kod Bribirskih knezova.

Nezadovoljstvo Zadrana, borba

—

Sam Bajamonte

tako da je uslijed toga snaga obcine malaksala.

vrjelo,

Pavlu

u

papom Klementom

s

najzgodniji

da

6as,

oko

V.

urota Bajamonta Tiepola

i

izvede

Vec na

osnovu.

svoju

u okolici njepocetku godine 1310. obilazi on neprestano govoj vi§e nego obicno. Duzd mleta^ki zapovijeda zato zadarskomu knezu 30. ozujka, cuva. neka ne ostavlja gradska vrata do kasne noci otvorena, a kljuce neka sam drzi No ban ostao i dalje pred gradom; te duzd 5. svibnja opet opomenuo zadarskoga kneza, Zadra

zadrzaje se

i

i

dugo ondje stoji. Jamacno je ban tada poticao gradjane na bunu, spreman namah da im pritece u pomoc, kad bi mu se odazvali. Mletacko je vijece bilo u velikom strahu, te je izabralo namah odbor od petnaest budno motriti sve, §to se dogadja oko Zadra. lica, koji ce biti svedjer na okupu No godina 1310. prodje ipak mirno. Jo§ 15. svibnja dozvolise MletCani svomu sam od bana dar primiti. Pace knezu u Zadru, da smije banu Pavlu pokloniti dar, pak svete moci, koje bijahu Zadrani uzeli Bozjacima u Vrani, te ih sahranili u svom gradu, da bude

na oprezu

bana Pavla,

radi

koji vec

i

i

i

vrati§e oni 4. lipnja

ban Pavao poglavar

na zahtjev bana, posto je papinski poslanik Gentilis potvrdio, da je da po nalogu papinu upravlja zastitnik crkve sv. Gregorija u Vrani, i

i

cuva imanja netom ukinutoga reda Bozjackoga. Tek god. 1311. zgodi se one, sto je ban Pavao vec dulje vrijeme spremao.

i

Zadru

Justinijan

kneza ili

knezom Mletcanin Mihajlo Maurceno Marko Dandulo. Dne 6. ozujka planu

je bio i

oba

i

jednako zarobiSe

vijecnika,

u tamnice pobacase.

I

i

oba vijecnika

(Morosini),

izbavi§e ga

Neki naime plemici zadarski, skloni mletackoj obcini, sakrise ga u kuci plemica Saladina; ondje ga obukose u redovni6ke grada.

U

Mletcima se poradi toga

Ijuto zabrinu§e.

U

Ivan

te ju iU posijekose

tvrdji,

knez Mihajlo

jedino

Mletke.

iz

njegovi

vijecnici

Zadru buna. Buntovnici uhvatise

u

mletacku posadu u utamniCise,

a

spasi

u i

ga pustiSe

haljine, te

Veliko vijece izabere vec

se

zatvora

iz

11.

ozujka

zaseban odbor, da se bavi zadarskim stvarima, te dade duzdu vanredne povlasti, da naime Zajedno s tim odborom moze i bez velikoga vijeca sve udesiti, §to drzi potrebito za spas

Malo dana zatim zaplovi prema Zadru mletacko brodovlje pod vodjama Bartolom Markom Justinijanom i Marinom Bembom, da pokori odmetni grad, pak da

drzave.

Michielom, spasi 6ast

i

ugled republike.

Mleta6ko juci hranu,

zadarske Pavla bijahu

i

i

je brodovlje pritisnulo

koju su

nosili

u grad.

druge dalmatinske

Zadar udarajuci na

Mimo

ladje. Ali

silom.

ratnim strojevima

Zadrani ne klonu§e duhom, vec

hrvatskih Seta, koje je vodio banov silu

nj

otima-

i

to haralo je susjedne otoke, te hvatalo na

sin,

tada vec bosanski ban

Podjedno poslase u Ugarsku kralju

Karlu

s

moru

pomodu bana

Ml ad in

II.,

suz-

Robertu svoje poslanike,-

naime dominikanca otca Stjepana plemica Martina, koji se kralju u ime grada poklonise, ga zamolise, da potvrdi stare slobode privilegije njihove, narocito pravo, da si sami i

te

po

i

svojoj volji biraju

kneza (comes)

i

upravitelja (rector,

potestas).

U

isti

mah

trazio je

HRVATSKI BAN PAVAO

I.

OBLADAO ZADROM

»9

PeCATI KNEZOVA BaBONICA U XIV. STOUECU.

Na grb

pe^atn bana Stjepana B&boni6i od godine

porodice Babonida sastojao od srcolika

promijenili sn 1.

knezovi

Babonidi

porodidni

svoj

;

1

295. (Povjest Hrvata tri

kosa pratida, a

grb, ^pridodavSi

Peiat kneza Stjepana Babonida (potODJega bana) na jednoj

n dvorskom arkiva n Btiu. Srcoliki kose prnge, kao

i

comitis Stephani

£tit

filii

Stita

smjeSten

comitis Bab(one)g.

Feint kneza Jnrja Babonida na jednoj

na znjcdnidkcm diiain

c(omitis) Georgii 3. Pedat kneza Ivana II.

strana 276) Tidjeli smo, da je

slika lava.

joS

od

grba bio

15.

liatini,

je

n

f

c

orti

pe^ata po iedan

filii

;

Stefiani

cvijet.

izdanoj 27. prosinca 132

1,

Na

To

krst.

stariji

Poslije

dokaznja niihovi peiati.

ciajka 1308., koje se izvornik £ava ;

u dolnjoj poll Tidimo

itita je kaciga,

nreScoa na tiemena

Nadpis na pe(*ta gUsi:

a Ozlja, koje se

Sto je kac'ga krilata, a

»S(iginam)

Uvomik £ava n muzeja

medja krilima

jesa

mjesto cvjetova n orti imade grandice. Nadpis glasio je valjda

:

tri

pannova

»S(igillam)

Babonik.c

Babonida (sinovca bana Ivana) na povelji, izdanoj 22. rnjna

a mazeja a Ljabljani).

smjeSten

je

toga pedata razdijeljen je na drije polovice

a Ljabljani. Taj se pedat razliknje od prvoga tim,

oka

ma

listini

I.,

vile

a starijem grbn, a u gornjoj poli predDJi dio lava. ViSe

grancicama. S obje strane

2.

sa

Stita

kaci^e kao na'cit ((Cl:;iaoi). S obje »S(igillum) c(om)itis (3tep)ha(ni)

&lii

1

321

n

Zagreba (izvomik

sUbj riub'ra k)3: p'ag<:, do': je lik Uva smisUca vAt (abraste strane grbt naluimo pi jedao hrastora graniicn sa pet listida. Nadpis^

Stita se tek

Stepiai banl fc.

KARLO ROBERT.

Slavonski banovci, kovani za bana Stjepana Babonica (1310.

1.

Lice: Kuna

na desno;

trdi

Nad pis

Babonida). krii

na podnoiju,

dolje zvijezda, gore

vi§e

kune gornji trup uzpinjudeg

obje

mu

2.

Kao

Lice

predjaSnji (l)

kao

br.

i,,

Karolas

i

;

samo jedna

sigla rnjesto slova

samo izpod kune Stephanus).

R

slovo

rnjesto zvijezde krin;

TT

kao

sigie slovo

(s

grba knezova

Zalidje: Dvostruki

stranr dvije okrunjene glave, jedna gledajudi u drugu

didki) polumjesec, lijevo zvijezda. Kraj doljne prijeke grede kriia

3.

se lava

u dvostrukom vijencu bisera: »Moneta regis p(ro) Sclavonia.c s

— 1316.)

;

R

gore desno (herali

ptica,

(A).

na zalidju vide

se

kao

sigle

slova

K

i

S (mozda

HRVATSKl BAN PAVAO

ban Pavao

i

pisa

on

zaStite

i

OBLADAO ZADROM.

I,

pomoci za grad Zadar u pape Klementa V. Dne

mu

Skradina papi poslanicu u Avignon, gdje

iz

21

1311.

16. lipnja

uz ino govorase ovako: »Pavao

Razabrav progla§ene osude Vasega gospodstva (bulle gospodin Bosne ban Hrvata vidivSi pokvarenost od 1308. tvrdokornost njihovu (mletacku) odazvah se na 1309.) i

Cast

.

.

i

.

i

i

slavu svete matere crkve pozivu Zadrana, na§ih vjernih

i

u Vasu svetost.

te

i

odanih, koji su se pouzdali

odmetnuli od nasilnoga vladanja mletadkoga

se

dobavili

i

potre-

si

Pozvan od istih (Zadrana), poslao sam svoga prvorodjenca bana Mladina, bana Bosnjana (Bosnensium) s vojenom snagom (cum poslobodu.

bitu

recene

—

kao pokorne odane sinove proti Mletcima. No po§to MletSani neprestano brodovljem podsjedaju Zadar otoke im pustose, a ja za sada nemam galija, da ih suzbijam, kako bi trebalo kao odmetnike sve te crkve, da brani, ravna

tentia),

stiti

i

Zadrane,

i

i

to

molim Vasu

dalje

pomocu

s

svoje i

da

svetost,

i

Tim

bi se

odrediti

izvolili

Va§om

zastitom

okrilje.

bi

od Mlet^ana

uznemirivani

bill

slobodni

ostali

dao primjer

shodna glede Zadra, da Zadrani ne bi saveznika, nego da bi posredovanjem, sigurni, paCe da bi ih posve primili u i

njihovih

i

i

drugima, da

i

oni jednako

i

ili

vise uCine, te zelje

naloge Vase svetosti vrse zdu§nim posluhom; nasuprot da se Mletfiani ne

bi dulje

mogli

svojom pokvarenoscu (odporom), nego da bude njihova kazna strah trepet mnogima, pak da se s Bozjom voljom nitko vise ne usudi raditi nesto sli6no proti rimskomu papi i sveobcemu vladanju (universale dominium) njegovu.* Da li je papa Klement V. sta ucinio za Zadrane, nije poznato. No zato je odludno ponositi

i

stao na obranu njihovu kralj Karlo Robert. On pisa viSe odrjesitih pisama mletaCkomu duzdu (posljednje 20. srpnja 1311.), u kojima zahtijeva§e, da se Mletcani okane udarati na Zadar (quod vellemus ab iniuriis dictae civitatis et civium abstinere), jer taj grad

po pravu

njemu. Mleta6ki duzd Marin Georgije odgovori na to kralju (4. listoda je grad >Zadar, kako je svagdje dobro poznato, bio njihov, da su ga zakonito drzaU« od najdavnijih vremena. Sad su buntovnici; no Mletcani se nadaju, da

pada

pripada

1311.),

i

ce njihovu nevjeru (perfidiam) jer

Qvaj odgovor medjutim

satrti.

glasnik njegov u Mletcima nije htio na nj 6ekati.

udarali na Zadar,

pozove

voljno

pod njegovo .... »Grad

sklonio

ih

kralj

Kad

ponovo, da se okane

okrilje.

Na

to

nije

primio Karlo Robert,

su medjutim MIetdani

u grad, koji se

dirati

odgovori duzd kralju

i

dalje

jedobro-

studenoga 1311.

12.

svakomu svagdje poznato, na§ od pradavnih prastarih vremena, kojim se je vec spomen zaboravila; mi ga po punom pravu dobismo posjedovasmo posjedujemo. I Vase smo pravo u njem postivali radi nasih pred§astnika; ne kanimo ga ni sada pogaziti, poStovanja Ijubavi izmed Va§ih vec cemo ga pomagati stititi. Poznato je to prave vase, da vas naime idu dva dijela tributa od vrata zadarskih (perceptio duarum partium tributi portae Jadrae); to je pravo poslije vrsio ban zemlje, naime Pavao ban Hrvata (postmodum ipsum u s h a b u po

prilici

ovako:

ovaj,

je

kako

je

i

i

i

i

i

i

i

—

i

banus regionis,

Ta

taj

scilicet

na§ grad

znade to sav

i

banus Paulus

Croato)

....

njegovi gradjani uzivali su pod srecnim

svijet

—

tako

lijepo

mirno stanje

i

i

Ali Zadrani su buntovnici. i

blagim nalim vladanjem

svega dobra obilje

i

.

.

—

preobilje bez

prestanka, da ne bi smjeli zavidjeti nijednomu gradu ovoga svijeta za dobro njegovo, a

njima

bi

morali zavidjeti gradjani svih drugih gradova, §to ih obasusmo s tolikim dobrim,

§to ih bez prestanka milostima

blago, umiljato

i

koristno za

i

otdinskom Ijubavi milovasmo,

podanike, da se lako

jer je naSe vladanje tako

od svojih tegoba odpodinu. Zadrani

se tako ugojiSe prevelikim dobrom, da su izgubili pamet.<

Medjutim

je

Karlo

Robert malo mario

za

izprike

mletaCkoga

duzda.

Zamoliv§i

10 listopada 1311. sam papu Klementa V., neka zapovjedi Mletcima, da se okane obsade Zadra uznemirivanja kotara njegova kao susjednih otoka, izdade on namah zatim 12. listopada nazodnim poslanicima zadarskim povelju, kojom potvrdi gradu Zadru stare njegove povlasti, kako ih je imao nekad za kralja Bele III. (IV.) Dozvoli narodito gradjanima, i

i

KARLO ROBERT.

^

22

ostale obcinske sluzbenike, te da zivu po svojim da po svojoj volji biraju kneza, sudce zakonima obicajima. Namali zatim pristupise Zadrani izboru novoga kneza, te proglasise svojim knezom sina bana Pavla, junackoga bosanskoga bana Mladina II., koji je od i

i

vojskom branio grad

lipnja s

i

s

kopnene

strane.

U

jednoj izpravi grada'Zadra'od 21.

listo-

»U vrijeme gospodina Jakova, dastnoga nadbiskupa zadarskoga, velemoznoga muza Mladina, kneza Zadra, principa Dalmacije dru

pada 1311.

fiitamo vec:

i

goga bana bosanskoga, branitelja

Zadra* Ocito

zatim za gospodina Konrada Simonova

je dakle,

da je tada ban bosanski

Simonov

branio grad na kopnu, dok je Karlo

iz

Jakina,

iz

Jakina, vrstnoga

knez zadarski

i

kojemu

Mladin

II.

je jos 24. travnja njegova

obcina na molbu Mletcana zabranila odlazak u Zadar, valjda kao vojvoda na moru odbijao navale

Zadrani

mletacke.

su im namakli sajka

doduse imali

nijesu

brodova kao mletadka obcina,

velikih

Pa6e

barcica ban Pavao sa svojim sinovima.

i

i

u pomoc, pak tako zareda u Jadranskom moru gusarenje, od kojega su napuljskoga kraljevstva u juznoj

Rat oko Zadra stranka

nove cete

stradali

i

zitelji

Italiji.

otoka njegovih sve do Paga otegnuo

i

se silno, poSto ni jedna

da odrzi osudnu pobjedu. Mletcani poslaSe na pocetku go-

tako jaka,

nije bila

ali

Omisani pritekose

novim vojvodama pred Zadar. Za obskrbu vojske razpisa§e ozujka 1312. novi porez. No ni Renier de Malo, zapovjednik kopnene vojske, kao Belletto Justinijan, vojvoda brodovlja, ne mogoSe nista odlu^na izvesti. dine

1312.

Ali ni

ban Pavao zajedno sa svojim sinovima ne bijase dosta

cane izpred Zadra. dobio pomoci i

odrzati.

s

Radovalo ga

od Karla Roberta

ni

Povjeri

Zadar svojoj

§to je pridruzio

je,

ni

Napulja, zabrinuo se

iz

ni

da otjera Mlet-

jak,

vlasti; ali

Ijuto,

2.

hoce

li

poSto nije

modi Zadar

svomu sinu Jurju II., knezu primorskih gradova Dalmacije, da kako s mletaCkom obcinom, a osobito neka ju gleda skloniti, da

zato

poku§a nagoditi se

ga bijase otela OmiSanima. Zaista stigoSe u travnju 1312. poslaljubavi« s duzdom, te kneza Jurja u Mletke s izjavom, »da knez zeli biti u miru trazi, da mu se povrati brod omiski, §to su ga oteli podanici mletacki. Duzd odgovori u ime svoje Ijubav s citavim svijetom, pak tako citave obcine, da on 2eli gojiti mir povrati jedan brod, sto nici

i

i

i

i

s

banom Pavlom

No ban

stanje.

i

njegovim sinovima, kojima je vazda sinovima,

sa

Zadru, pak im daje pomoci

pomagao, ne duzdu

i

i

vracajuci

nemilo za drago,

zdruzio

Da

podrzaje ih u nadi proti obcini.

se s

nije

mogli tako dugo uztrajati u tolikoj nevjeri, vec

bi oni

napredak i dobro odmetnicima u

zelio srecu,

ban Zadrana tako

bi se

mletaCkoj obcini. Duzd znade, da su Zadrani u torn ratu oboruzali

i

davno pokorili na noge

podigli

lukama kneza Jurja. Napokon onaj na racun Zadrana, da se s njim udari na MletCane. U ostalom, ako knez zaista zeli mir, to je duzdu vrlo milo; no po§to ne zna za uvjete mira, neka ih knez juraj napi§e, te ako budu pogodbe zgodne, duzd ce s obcinom pristati na mir. Vidi se, da je mletacka obcina jedva docekala, da se razpravlja o miru. Lukavi duzd hoce najprije zastrasiti bana sinove njegove, a onda veledusno izjavljuje, da je gotov prihvatiti mir, ako budu pogodbe povoljnel No do mira nije tada ipak doslo pade Mletke zadesi u to nemala nezgoda. Vojvoda mletaCkoga brodovlja Belletto Justiniani oboli tezko, te morade leci u narod u Omi§u,

da su Zadrani

i

bili

primani u oblastima

i

brod, sto su ga zaplijenili mletadki podanici, opremljen bi u ime

i

i

i

krevet.

Brodovlje

upotrebise

brodovi

bija§e

Zadrani.

bijahu

toga

tako

bez

IzabraSe dan,

glavara,

kad

dana usidreni

je

a

pazka na ladjama nikakva

na moru bjesnila oluja

razdaleko jedan

i

ili

slaba.

To

nepogoda. Mletadki

od drugoga, da se ne

razbiju.

Zadrani se pripravljahu cio dan. Svoje male ladje (sajke) oboruzaSe dovoljno Ijudima ratnim

spravama, da u sumracju u6ine juri§

spavao je na svom vojvodskom brodu, shrvan bolescu,

Cim

je

zanocilo,

Zadrani

i

na razasute mletacke brodove. Justinijan ne snivajuci,

ni

razapeSe jedra, te se potajice

i

sta

Zadrani snuju.

neopazeni provukoSe izmedju

IIRVATSKI BAN PAVAO

mietackih

brodova.

mom6ad, a vojvodu jo§ na jedan

brod,

Dosav do vojvodske i

I.

OBI.ADAO ZADROMskodise na

ladje

nju,

23

pohvatase

poubiSe

ill

castnike odvedose zarobljene na brodu sa sobom. Zatim nahrupi§e

njega odvukose

u

zadarsku luku, prije nego sto je mletaiko brodovlje moglo priskoditi u pomoc. Justinijan i zapovjednik druge ladje bi§e bateni u tamnicu; no on ne prozivi dugo svoje nesrece, vec umre malo zatim od boli zalosti. te

i

i

Sad su Mletci od sramote klicali.

No

i

jada

dok

bjesnili,

su Zadrani

hrvatskoj radosti pridruzi se velika tuga, jer u to

osudnijem casu

Hrvatima od radosti umre ban Pavao u najs

i

naime nestaje traga banu Pavlu. Spljecanin Miha Madije, suvremenik njegov, javlja njegovu smrt posve lakoni(iki »Godine 1311. mjeseca ozujka orimetnuo se je grad Zadar od mletadke obcine pokorio se vladanju (dominio) bana Pavla i njegovih sinova; slijedece pak godine (1312.) mjeseca svibnja za

Hrvatsku.

Iza

18.

travnja

1312.

:

i

umre ban Pavao,

te bi

odredjen za bana

sin

njegov

Mladin.<

Ban Pavao preminuo

je

dakle u svibnju, ne zna se koji dan. Sahranjen bi u djedovini svojoj, u Bribiru gradu, u crkvi franjevackoj sv. Marije, gdje je bila grobnica Bribirskih knezova, gdje su poslije pocivali sinovi

i

unuci njegovi.*

Ban Pavao spada medju najznamenitija godina

hrvatskoga

lica

u povjestnici hrvatskoj. Gotovo ceter-

od kojih je treci, braci njegovoj postao vladar ne samo Hrvatske, nego Ugarske. Moze se gotovo reci, da je on Ugarskoj Karia Roberta nametnuo za kralja. Bio je Pavao mudar, razborit i oprezan muz. Upotrebivsi zgodno borbe za prijestolje, koje su zaredale u zadnjem deceniju trinaestoga stoljeca, umio je polu^iti, daje bansku dast, koja se je dosad podjeljivala tek na jednu ili vi§e godina, dobio za se ne samo dosmrtno kao nasljednu baStinu za svoju porodicu na sva vremena. Upravo nego tim polozio je temelj moci i sjaju svoje porodice. deset

bio je vodja

Karlo Robert, po njem

naroda.

Sluzio je

tri

i

i

i

*Bribirski knezovi od plemena Subic a XIV. stoljedu. Knez Stjepko ili Stipko

1239 -1274 knez Trogira (1239 1 250) •j6. kolovoza 1274.

—

Pavao

I.

kralja,

KARLO ROBERT.

_.

24

Kao bana »Hrvata« zapadalo ga

je ne

samo

pravo,

nego

i

sveta duznost, dalskupi

kad spadali na hrvatsko grad Rab, kraljevstvo VrSio je dakle samo svoju duznost, kad je pritezao k sebi otok a narocito, kad je pomagao Zadru, da se otme vlasti mletackoga lava. Ta on je bio ban primorski ili ban 5itave Hrvatske Dalmacije, ili kako se je najvolio zvati po hrvatskom

sve oblasti

kojima je

u

kotare,

i

bilo Hrvata,

koji su bilo

i

i

i

shvacanju »ban Hrvata.«

—

porodicu

bilo je opet

primio Hrvatsku

kao

janstvenik velikasi

i

bastinike

za

i

i

a

vazali,

Dok

druge dastnike. Njegova

kako

to

—

kralja

i

za svoju

—

to protukralja

i

podijeljeno

istoj

sve i

Hrvatskoj bio

gradske

vlastelin, te su svi

obcine podanici

ban (drzavni castnik)

koji

i

i

namjeSta po svojoj

u

njegovoj

vlastelin (dominus): volji

i

uvidjavnosti

dakle nije bila »dominatio arbitraria«

vlast

t.

svoju vlast vrsio u jednu ruku kao drugu kao nasljedni gospodin hrvatske zemlje, kako

Lucie uztvrdio; on je

je

a u

dostojanstvenik kraljevstva,

mu

sva plemena,

je u Hrvatskoj bio

samo gospodin (dominus),

bio

bane, knezove

od dva

je

i

njegovi

bili

samovoljna,

Ta on

hrvatskom kraljevstvu, on je u

u

je

da je zaokruzenu hrvatsku drzavu svojatao za se

njegovo pravo.

bansku cast kao nasljedno leno za sva vremena, za svoje potomke, dostosvojih potomaka. On je kao ban bio ne samo prvi castnik

gospostiji (dominium).

u Bosni

A

privilegijama

kralja

j.

prvi

Andrije

II.

(Ill),

od godine 1293.

i

bi

napuljskoga

II. od god. 1295. Za sobom ostavio je ban Pavao cetiri sina, koje je narod po otcevoj casti prozvao Banicima, naime rodjenim banima. Najstariji Mladin II. bastinio je iza svoga otca cast bana hrvatskoga, k tomu je bio knez Zadra princip Dalmacije Juraj II. bio je knez primorskih gradova Dalmacije, Pavao II. knez grada Spljeta, a Gregorije valjda knez u 8ibeniku No s castima vlascu otcevom bastinio je prvorodjeni Mladin II. takodjer rat s Mletcima poradi Zadra. (Borbe Karla Roberta s oligarhima u Ugarskoj Slavoniji, 1310. do 1321.). Karlo Robert ne mogaSe priteci u pomoc ni banu Pavlu, a ni sinu njegovu Mladinu II., da obrani Zadar od napadaja mletackih. Zaustavljale ga neprekidne borbe Slavoniji, koje je morao voditi s gordim velikasima. Ovi ga bijahu doduse u Ugarskoj priznali za kralja, ali niti u snu ne snivahu, da bi mu pustili vrsiti kraljevsku vlast. Svaki njih smatrase se za kraljica u svojoj oblasti, te priznavaSe kralja samo po imenu,

kralja Karla

i

i

i

i

u koliko se podudaralo s njihovim interesima.

i

od svih oligarha bijase nesumnjivo Matija Cak Trensamosvojnu drzavu, koja se je sterala od Komarna Visegrada kod Vaca duz Njitre Vaga sve do granice moravske poljske. Matija prinudi vazale podanike crkvene, da njemu placaju poreze dace, harase prijedjele od Vaca do Tise, te provali pace u Ijetu 1311. pusto^edi sve do bedema grada Budima. Ako se je koji put dizao na neprijatelje kraljeve, 6inio je to samo pod izliku, da im Najponositiji

cinski.

On

i

najodrjesitiji

bijaSe zasnovao gotovo

i

i

i

i

i

pootme gradove

i

imanja,

se

na iztoku, na pritocima

gornje Tise, u

Omodej

zupanijama

plemena Aba, da dobavi jednake vlasti drzavine. Zaludo je papinski legat nakon pustih prijetnja srpnja 1311. kaznio Matiju Tren6inskoga njegove ortake crkvenim prokletstvom, a

sipuSkoj, abaujvarskoj

6.

Matiji

i

zemplinskoj, pregnuo opet

palatin

iz

i

i

zemlje njihove interdiktom: ni

sada

bjesniti

proti

crkvi

i

njegova oblast, a tvrdjica u

crkvene kazni nijesu vi§e djelovale, pa6e

njezinim Njitri

glavarima.

je Matija stao

Biskupu njitranskomu bude oteta sva

zajedno sa stolnom crkvom spaljena.

Medjutim oslobodi se Karlo naskoro bar jednoga od tih oligarha. Palatin Omodej udari na grad KoSice, ali njemaSki zitelji toga grada ubiie njega i zarobiSe dva sina njegova. Udovica Omodejeva sa svojih sest sinova pokori se na to 8. listopada kralju, te mu obeca vratiti sve zupanije i gradove, sto ih je protupravno drzala, medju njima tvrdi Munkac. No vec u proljecu 1312. ustadoSe sinovi Omodejevi opet na kralja, a i

njima se pridruzi brojno plemstvo. Sad se napokon podize s

vojskom na sjevernu medju svoje drzave,

i

kralj

Karlo Robert, podje

te stade podsjedati tvrdju Saro.s

kod PreSova,

BORBE KARLA ROBERTA

S

OLIGARHIMA.

^^^T^^

PoDOR Medvedgrada u gori zagrebaCkoj.

25

BORBE KARLA ROBERTA koja je pripadala Dimitriji, sinu Nikolinu, Matija 1700

moravskih kopljanika

jevim sinovima se 15.

lipnja

stjegonoSa;

krvava bitka.

iJ

mrtvi Dimitrija

i

izgibe

boju i

pomoc

mnogo

ali

Karlovih

Ijudi,

Na bojnom

na Matiju Caka ne usudi se

Pace malo zatim digose se na Karla novi

oligarhi.

Omode-

izmedju njih

i

ostadoSe

polju

kralj

ni

sada uda-

Neki Kopoz, koji je dulje vrijeme to ne podje za rukom, pobuni s

cast palatina, naumi kralja umoriti; a kad mu bratom svojim Bekeom i s drugim velikasima god 1316. Erdelj vrsio

No

posla

to i

(Rozhanovci) zametnula

dolini

u bijeg natjerani.

Na

Dimitriji

dva sina Omodejeva.

Omodejevici bise tako svladani; riti.

cete svoje u

Rozgonjskoj

protivnici bi§e pobijedjeni

ali

27

privrzeniku Matije Trendinskoga.

sve ostale

grada Kosica, u

Blizu

1312

i

OLIGARHIMA.

S

i

susjedne ugarske zupa-

Doza razbi buntovnike kod Debrecina, na §to se Kopoz zatvori u neku tvrdju. Prisiljen medjutim gladom morade se Dozi predati, te bi po svoj prilici pogubljen. Jo§ opasnija bijase buna, koju bija§e pokrenuo u zapadnoj Ugarskoj g. 1315. velikas Andrija, sin Gregorijev. Tomu priskocise u pomoc ne samo prijatelji njegovi u nije.

erdeljski vojvoda

Prvi dvogubi peCat Karla Roberta.

Ugarskoj, nego

godina miru

i

Nijemci

drzave,

susjednih austrijskih

iz

harajuci

prijedjele

uz

zemalja. Andrija priJetijaSe kroz viSe

austrijsku

medju

i

udarajuci

gradove

na

Soprun Gjur. Njim potaknuti ustadoSe napokon 1316. opet Gisingovci Ivan Petar, bana Henrika. Po otfievoj smrti mirovahu neko vrijeme braca Gisingovci. Dne 8. svibnja 1312. tolnanski. spominje se magistar Ivan kao kraljevski konjuSnik, a uz to zupan §imezki Jo§ 7. oktobra 1315. boravi on u Koprivnici, te potvrdjuje privilegija svoga otca. Tada i

i

sinovi

i

»zupan simezki, tolnanski, baranjski Konrada bijaSe kao zulumdar. Bracu Nikolu se zove

i

groznija

nasilja

poCinjao je

njegove privrzenike.

U

u

svibnju

Slavontji,

1317.

i

bodrozki*.

liSio

No

ved tada bijase na glasu

djedovskih imanja u Baranji.

Ali jo§

gdje je ustavSi proti kralju Roberta progonio

prida

sam

kralj

u jednoj povelji, kako

Ivan s

je

Petru, sinovima magistra Lovrinca od bratom svojim Petrom bjesnio proti bradi Nikoli kako plemena Aba, kako ih vec tri godine drzi zatvorene u gradu Vocinu (Vudinu), je jednom Nikolu dao iznijeti pred vrata grada Vocina (ante portam castri Agyna), prii

i

KARLO ROBERT.

28

*vezao ga gola za konjski

rep, te

Gisingovac progonio je tako osobito stradala krizeva6ka

Karlo jos god.

povjerenu

uredi

bolje

Ivana suzbijao je dakako

magistra

Silu bijase

i

ga dao vuci tako, da je jedva na zivotu ostao. Ivan

druge privrzenike kraija Karla, pozezka zupanija. i

1310.

mu

U

namjestio.

On

banovinu.

te je

od njegova zuluma

ban Stjepan Babonic, kojega ban svom snagom radio, da sto zato gledao u svakom sporu s dobra

slavonski

obce se je

je

taj

razmirica. Vec 13. sijecnja 1311. vidimo ga u samo da ne dodje do smutnja Brezovici, gdje po svomu kastelanu Medvedgrada, Martinu, a uz privolu slavonskih velikaSa (regni nobilibus prebentibus consensum et assensum) gradjanima Gradca kod nagoditi,

i

Zagreba dosudjuje posjed Kobilu proti Farka§u, sinu kneza Garduna. Dvije godine poslije, boraveci u lipnju 1313. u Toplicama (Topuskom), dijeli on s bracom svojom Ivanom i

Radoslavom porodicna imanja

i

dohodke; torn zgodom

bi

odredjeno, da ban Stjepan

sam

pobira dohodak od zagreba6ke komore, dokle god bude po milosti kraljevoj vrSio bansku

banatum ipsum gratia regali teneret). U isti mah, 10. lipnja, pogadja se i sa zagrebaSkim biskupom Augustinom Kazoticem poradi Medvedgrada. Videci, da bi ga mogla snaci pogibija duse (detrimentum anime), sto drzi Medvedgrad koji pripada crkvi zagrebacikoj, vraca ga crkvi, te ga opet prima od nje, da njim upravlja kao kastelan, bijase nekad platio za odkup grada Marku, bratu ali ce zato prije dobiti novce, sto ih drugi put svibnju 1314. po se ban Stjepan dijelio sa svojom bracom. Tom Janovu! U zgodom zapadoSe bana Stjepana dohodci od imanja i posjeda oko Steni^njaka, Ivana prijedjeli oko Zrinja, a Radoslava najiztocnije oblasti uz rijeku Sana. Ugled bana Stjepana njemacki kralj Fridrik Lijepi iz Babonica bijase velik; za nj je znao i zanimao se kuce Habsburg. Taj Fridrik zove Stjepana Babonica u jednom pismu od 18. veljace 1316. ca i »hercegom Slavonije.« Imanje Babonica bijase u taj mah ogromno, po§to su oni dobili u Njema6koj zajam od 3520 maraka srebra. I prava je sreca, sto je tada Slavonijom upravljao tako cast (donee

.

i

silan

i

bogat ban,

§to je kralj

banom niju

jer

mu

je lakse bilo

suzbijati

provale Gisingovaca.

Karlo Robert nakon smrti bana Stjepana (poslije

brata njegova Ivana, nadajuci

se,

1.

Zato razumijemo,

ozujka 1316.) imenovao

da ce 6vrsta ruka njegova drzati citavu Slavo-

na okupu.

Ivan Babonic banovao novoga bana

je

§est

do sedam godina (1316.

—

1322.).

Prva briga

da dokrajci zulum Ivank Gisingovca, koji je u to doba opet zestoko

bijaSe,

Banu Ivanu pomagahu brojni velikaSi slavonski ugarski. od Rakovca, zatim Stjepan Bogar, napokon Mikac, sin Mihajlov od plemena Akuseva, tada kastelan tvrdinje Saro§ zupan istoimene zupanije. Borba s Ivanom Gisingovcem mora da je bila zestoka. Ban Ivan obsjedao Gisingovce u njihovu gradu Zdencima, te ih osvoji, premda je dopanuo rana na ruci i nozi. Nakon pada Zdenaca zatvorili se Gisingovci u grad Moslavinu; no taj grad zauzese privrzenici kraija Karla. Jednom drugom prilikom zarobi saroski kastelan Mikac sedamnaest sluzbenika Ivana Gisingovca, kad bijahii poSli robiti neka sela, pak ih odvede kralju svomu u suzanjstvo. Mikac dopanuo tada smrtnih rana, te izgubio dva svoja sluzbenika plemica. pozrtvovnost bana Ivana Babonica oslobodi Slavoniju od daljih Ba§ junactvo provala Gisingovaca. Silni i odlucni ban nije Stedio ni rodjene brace svoje, kad bi vjerom krenuli svomu zakonitomu kralju. Radi tolikih zasluga izdade Karlo Robert jo§ 20. prosinca 1316. banu Ivanu povelju, u kojoj potanko izpripovjedi velike zasluge banove, druge gradove (Borsonouch, Polosnycha, te mu iz harnosti darova grad Moslavinu Megenrunchye) i sela (gornju i dolnju Garesnicu) u zupaniji Garickoj. Po§to je tako trudom i zaslugom. bana Ivana Babonica bila umirena Slavonija, mogao je kralj Karlo Robert sve sile svoga kraljevstva skupiti, da jednom obra6una s Matijom Trencinskim. Da bi ga lak§e svladao, utanaCi savez s Fridrikom Lijepim, vojharao u zupaniji

Tu

bija§e

plemic

krizeva6koj.

i

Ladislav

i

i

i

i

i

i

BORBE KARLA ROBERTA

vodom

austrijskim

protukraljem

i

udari Karlo na tvrdi ViSegrad

bedem

Ali

1317.).

U

njemafkim.

29

1317. zapofie

jeseni

vojna.

Najprije

desne strane Dunava, koji je svojim polozajem bio prvi

s

Nakon pada ViSegrada stade zajedno sa svojim saveznikom Komoran, koji iza odpora od vise tjedana takodjer osvoji (u listo-

vladanja.

Matijina

Fridrikom podsjedati

padu

OLIGARHIMA

S

u gore, u

dalje

lavlju spilju Matijinu

ne usudi se

kralj provaliti,

vec

cekase na skoru smrt ostarjeloga protivnika svoga. Matija je u to gvozdenom snagom

najvecom bezobzirnoscu drzao svoje vladanje

mu

odmetnuo od

privrzenik njegov

neki je

njega,

podanike na okupu.

i

svom tvrdom gnjezdu

ozujka 1321. Poslije smrti njegove razpade se u

tinji

joยง

tri

godine

umre Matija

18.

cas vlast njegova; vec u kolovozu

nedavno jos nedobitnoj stolid usjekla u pamet slovackomu puku. Pri-

Robert povelje u gradu Tren6inu,

izdavaSe Karlo

kojega se

silnoga Matije,

izvaditi.

kralju Karlu. Nepobijedjen

i

jednom imanje, nego

se je

je zaplijenio

zenu bacio u tamnicu, a sinovima njegovim dao je oci

i

prkosio je Matija u

1321.

mu

ne samo da

Kad

je

uspomena duboko

vrzenici Matijini bijahu se razbjegli na sve strane; Felicijan Zaha, palatin njegov, priznao

Karla za svoga kralja

Da

gospodara.

i

godina udarao na Matiju Trencinskoga svom zamasnih razloga. Godine 1317. bijaSe Karlu umrla prva zena Marija

Karlo Robert nije posljednjih

snagom svojom,

bilo je

Katarina, kci poljskoga vojvode Kazimira, ne ostavivSi za

gojen na francuzku

i

sobom poroda. Mladi

kralj,

od-

zaboravio na krunitbenu zavjeru, pak

sklon razkalaSenu zivotu,

si

s dunavskoga otoka Cepela, preselio se u Temesvar (u prosincu 1317.), njom vrijeme u zabavama vitezkim igrama. Kako se je osjecao sigumiji

izabrao Ijubovcu te

provodio

na

s

i

stao

prijestolju,

zanemarivati

drzavne

poslove,

puStajuci velikasima,

da opet

zatiru

puk svecenstvo svojim zulumom. Vec tim ozlojedi svecenstvo, koje mu bijase poglavito pomoglo do prijestolja. No joยง ga je jace povrijedilo, kad je posve zaboravio na svoja obecanja prigodom krunisanja, te sam stao raditi na zator prelata, svojih najodlucnijih privrzenika. Nehajnost pustopasnost mladoga kralja, kojemu je Ijubovca god. 1318. rodila kopilana Kolomana, potaknu prelate napokon, da si sami pomognu. S proljeca Slavonije 1318. sastadose se u Koloci oba nadbiskupa gotovo svi biskupi Ugarske i

i

i

i

i

(Augustin Kazotic zagrebacki, Juraj srijemski, Petar bosanski), te utanadce savez za medju-

sobnu obranu. Uglavise jos, da ce crkvenim prokletstvom kazniti sve one, koji bi nametnuli kakove globe ili rabote crkvenim kmetovima ili posjedima. Napokon izabrase dva svoja Clana, pecuvskoga biskupa Ladislava varadinskoga Ivanku, koji ce poci pred kralja, te ga pod prijetnjom crkvenoga prokletstva opomenuti, da se okani pustolovna zivota da sabere drzavni sabor, kojega ne bijaSe vec osam godina sazvao, pak da se na saboru i

i

uredi zemlja

i

pomogne ugnjetenomu

svecenstvu.

Karlo posluSa opomene ugarskih

i

slavonskih prelata, te sazove sabor na RakoSko

polje za prvoga srpnja 1318. Jos prije sabora bijase kralj osobito odlikovao zagrebackoga

biskupa Augustina Kazotica, privilegija

nicima,

i

imanja.

Nema

da ce obzir uzeti

Kazoti(*a, nije

volju potvrdio biskupiji njegovoj ditav niz starih

da je kralj obecao ostalim crkvenim dostojanstvena njihove opravdane tegobe fiuvati prava njihova. Cini se

medjutim, da Karlo ipak nije

godine gotovo zdvojni

njemu za

te

sumnje,

i

i

mogao

prelati

ili

poslali

htio svojih obecanja drzati, te su s toga

svoga druga,

u Avignon, da u pape Ivana XXII. lijeka

zabiljezeno;

ali

se znade,

da je

kralj poradi

zagrebadkoga biskupa

zatrazi.

toga na

|

na koncu

Augustina

ยงta je Augustin papi govorio, nj

Ijuto zamrzio,

te

od pape

zahtijevao, da neharnika premjesti na drugu koju biskupiju izvan njegove driave. Zaludo

papa pismom od 1. listopada 1319. uvjeravao kralja, da je biskup Augustin o njemu dedno govorio, da su klevetnici Cestitoga biskupa nepravedno opadnuli: kralj nije Augustinu oprostio, pade mu nije dao viยงe ni imena spominjati u svojim poveljama. Kraj takih prilika nije se ni Augustin usudio vratiti u svoju biskupiju; on je

je

vrlo dostojno

i

i

„

KARLO HOBERT.

1^

svedjer boravio

dok ga

u tudjini,

nije

papa 21. kolovoza 1322. imenOvao biskupom u

Nuceriji u kraljevini Napulju.

Vapaj ugarskih biskupa za pomoc okanio

sablaznjiva

RakoSu

sabora na

dovedoSe u

zato se je Karlo bar

pouzdanike u Prag, da izprose za

bijase poslao svoje

Ugarsku,

No

nije dakle bio uslisan.

zapusti svoju Ijubovcu, te stade traziti suprugu. }oS prije

Ivana od Luksemburga.

kralja

ju

On

zivota.

gdje

Karlo

se je

s

njom

prigodom podjedno okrunjena za

Bozena

bi torn

godine

1319; a na to se Karlo ozeni

treci

Ta

poljackoga kralja Vladislava Lokietka.

mladju,

izabrase

Poslanici

u

jos

kraljicu. Ali

put,

i

nj

koju sestru

trinaestgodisnju

to god.

Bozenu,

1320.

Elizabetom, kcerju

s

imala vrlo zama§nih posljedica

je zenitba

te

studenom 1318. vjencao. neboga umre vec slijedece za

potonju povjest Anzuvina. Jer ne samo da je njom utvrdjeno tijesno prijaieljstvo izmedju ugarsko-hrvatskih vladara nija,

nego

bi

podjedno

i

utrt

nepomuceno kroz dece-

poljackih Fijastovica, koje je ostalo

put Anzuvinima do poljskoga prijestolja, kad

je

ondje izu-

mrla glavna loza dinastije Fijastovica.

se

(Ratovi sa Srbima 1319. — 1320.) Jo§ jedno odvracalo je Karlo Roberta, da nije mogao svom snagom oboriti na Matiju Trencinskoga. Bilo mu je osigurati jugomedje svoje drzave, gdje su

iztocJne

Vec

spomenuto, kako se

bi

mu mnogo

bijase

smetali srbski Nemanjici.

podigao srbski razkralj Stjepan Dragutin, gospodar

Macve, da utre sinu svomu Vladislavu put do ugarskoga prijestolja. Karlo bija§e g. 1308. s pomocu vjernoga Pavla Gorjanskoga dodu§e osujetio sve osnove svoga takmaca; ali ni

Srijemu ni u Macvi

u

ne bijaSe

Uro§ od svojih rodjaka,

srbski kralj

II.

Milutin, koji je

bija§e primio

Posavini

ni

ugarskih

kraljeva. Jo§

rodni

Dne

grad,

4.

im

po§to

kralj

li§iti

i

od god. 1302.

neprestanih smutnja, te se dubrovaiki trgovci ne

Uros Milutin ne dade putove naokolo Drine bijahu zakrcili bosanski bani Mladin svoj

Mnogo

pravoga mira.

poslije

svoga brata Dragutina htio

mogose

je tu

smetao

i

onih oblasti, koje bilo je u doljnoj

vratiti

za vremena u

prolaziti kroz svoju zemlju, a I.

i

Stjepan Kotroman.

veljace 1314. boravio je Karlo Robert u Mitrovici (in villa sancti Demetrii),

valjda da uredi prilike na jugoiztoku svoje drzave. Moguce da je tada li§io vladanja u Ma6vi svoga rodjaka Stjepana Dragutina, koji se bijase nedavno podigao proti njemu.

Srbski razkralj podje u kaludjere, te

pomami

brat

umre kao monah Teoktist

njegov Uros Milutin za

upravljao. Cini se, da

je

MaSvom

Urosu Milutinu

a zatim je stao udarati na Srijem

i

zaista

Sad se

21. ozujka 1316.

drugim oblastima, kojima

je

pokojnik

poslo za rukom, te je obladao

Macvom,

i

Bosnu. Vec u lipnju 1318. spremaju se Dubrovcani,

kako ce strazama osigurati tvrdjicu sv. Lovrinca »poradi razmirica, koje ce sad na plabana hrvatsko-bosanskoga Mladina II. (propter novitates, nuti« izmedju kralja Urosa que modo sunt parate occurere inter regem Urossum et Valmadenum). i

kralja Bosnu prinudiSe napokon glavom povede vojsku na jug svoje drzave. Rat sa srbskim god. 1319. Vec u prvoj polovici godine bijaSe vojsci Karla Roberta varo§ima. Fosto je oduze UroSu grad Ma6vu s drugim gradovima pregnuo, da oteto opet zadobije, pozove Karlo Citavu svoju drzavu

Navale kralja Urosa Milutina na MaCvu, Srijem Karla

kraljem vodio se je poSlo za rukom, te valjda

srbski

i

i

da sam

Roberta,

kralj

i

skupi do 1. kolovoza (in octavis beati Jacobi apomotus contra Urosium regem Seruie ipsis temporibus et diebus erat.). S tom vojskom prijedje Karlo Savu, provali u Ma6vu, te dopre sve do povelje izdavao (prope Kalabar in Macho). rijeke Kolubare, gdje je 16. rujna boravio Dok je kralj udario na Srbe sa sjevera, pomagao ga je hrvatski bosanski ban Mladin Drada, s juga. Banu II. sa zapada, a stric kraljev Filip od Tarenta, bastinik Arbanaske Mladinu nanijeli su mnogo stete sinovi Branivojevi; no zato su opet mnogi podanici

na oruzje, stoli

....

naredivSi,

quia

da se

tocius

vojska

regni

i

i

i

Uro§evi

trazili

utoCiSta u Dubrovniku, bjezeci

jama6no izpred

sile

Mladinove.

HRVATSKE ZEMLJE Rat produljio se

preko Save

prelaze

i

preko zime. Glavna vojska Karlova napredovala je sve dalje. Vec kod se magistar Nikola, kasnije kod podsade grada Macve

proslavio

i

Gregorije

Kolubare steko§e velikih zasluga magistri

Macvu

slava.

.11

braca

Doroslav,

i

Doro-

sinovi

i

bijaSe tezko osvojiti, jer su ju pomagali braniti neki ugarski nezadovoljnici,

Srbima

naro6ito Lothard, sin Dionizijev od plemena Guth-Keled, koji se bijase zajedno sa

Sam

zatvorio u grad.

podsjedaSe tada Ma6vu, te se torn prigodom osobito proslavi

kralj

grad Nikola Gregorijev, koji na oci kraljeve dopade smrtonosnih rana. Napokon dodje papa Ivan XXII. ditava banovina Macva u kraljeve ruke. Vec 2. srpnja 1320. znao je i

i

i

njemackoga protukralja Fridrika Lijepoga, austrijskoga poljskoga kralja Vladislava Lokietka, Ceskoga Ivana od Luksemburga, kao rukom javlja, je Karlo >s jakom da Papa Henrika. koru§koga Leopolda vojvodu za pobjedu Karlovu,

je o torn obavijestio

te

i

i

i

pobijedio razkolnike

vojskom* srecno (regnum Macedoniae) pokorio

obilatom

sve razkolnike

(schismatic!),

svojoj vlasti. Nadalje

da

zeli,

u

pomoc

i

Bog njemu

i

Nema je

i

sumnje, da se

Gorjanski,

koji

tu

je

mu

banovinu,

1321.

29. listopada hvatljivijih

umro

najlukavijih vladara

i

suzbio Ivana

i

pobjedom Karla Roberta. Ma6va, koja

No

Karlo nagradio

godina (do veljace 1328).

kralj

i

Uro§

Milutin,

II.

— 1321).

Odkad te

je

i

svom gradu

zatim,

22.

ban 6itave Slavonije Ivan Babonic

mu

banovini.

Zrinju, te je odanle pisao

Dne

ih drzali

20. sijednja 1317.

mletaCkomu duzdu Ivanu

magistre

spominje se ban Ivan u darovnici,

svibnja

Ivana

Nikolu, Jakova,

Aba, darovavsi im Vocin

i

Novake

s

i

Petra,

sinove

Petar Mihaljevid,

dozvolio pobirati dohodak vodi

iz

magistra

Lovrinca od

s i

u

i

Dre-

odmetnim Gisingovcima.

I

Petrom Gisingovcem. Kad nj

Ladislav, sin Ladi-

s

mnogo plemica

Radomiric

od mitnica u kotaru njegova posjeda Rakovca, a na

Krizevaca

je kralj

slavonskih, kao §to su bili od Komarnice (Kamarcha), Ivacin poradi njegovih vjernih sluzba, njemu uiinjenih,

Mihajlo

mu

kojom

utvrdjenim gradovima Vocinom

ban Ivan u gradu Vrbasu, dodje preda

od Rakovca (Rakonok), zajedno

Jurjevic,

koja

i

malo zatim,

pooteo njima gradove, sto su

njemu povjerenoj

i

Berivojevic, te zamoli bana, da bi

cesti,

bi

kao

izplati

je 23. rujna 1320. boravio slavljev

Da

vi§e susjednih zupanija,

jedan od najokretnijih, najpod-

novcem (Dornoch) za zasluge, sto ih bijahu stekli u borbi sam ban nagradjivao je svoje pomocnike u borbi s Ivanom

Juraj

pozrtvovni Pavao

i

Malo

«

i

njegove novce (120 maraka), a na to ce on mletadkim trgovpismo, da smiju prolaziti »po oblastima njegova vladanja njegovih slobodno

Superanciju, da izdati

mu

podijeli

od

je

postade banovina, kako

porodice Nemanjica.

iz

1312.

u Slovinskoj zemlji, odlanulo je desio se je ban Ivan u

vlast, te

kolovoza 1320. vjerni

27.

Petra Gisingovca preko Drave,

mu

pak

viriliter et potenter),

u prvi kraj nije to bilo potrebito, jer je

srbski kralj

(Hrvatske zemlje od

plemena

(asistas

bodrozku, tako da je drzavina Gorjanskih bila dosta obsezna

i

jaka za suzbijanje srbskih navala.

prijatelja

snazno

i

kroz osam do devet

vrsio

cast

povjerenu

branio

srijemsku, vukovarsku

cima

svrSio

rat

je

Prvim banom bijase sada od

prije bila.

lakse

poziva papa

izvrSiti,

sve naplatiti.

u tudjim rukama, dodje opet pod kraljevsku

1282. bila

mogao

druge katolicke vladare, a nada sve njemackoga kralja Fridrika. Papa zaklinje

neka pomaze Karla Roberta muzevno

ce onda

svladao

bi slavodobitni kralj

nevjernike >sve do primorskih strana* (usque ad partes maritimas), te

i

svagdje uveo katolidku vjeru; no posto on to sve sam ne bi

kralja,

da je kraljevinu Srbiju

i

Zagreb,

i

to kraljevskom

vlaScu,

velikoj

koju vrSi u banovini

qua fungimur in banatu) Ban Ivan uvjeri se, da reiena velika cesta zaista prolazi kroz njegovo imanje, pak mu zaista dosudi zamoljeni dohodak, vec s obzirom na to, »§to je pomenuti magistar Nikola jo§ od rane mladosti svoje sudjelovao (auctoritate

regia,

u svima podhvatima kraljevine Slavonije, bore<5i

krunu; a naro^ito tada, kad

(cum DOS una cum

filiis

se

je

ban

Henrici bellum

se

muievno zajedno

s

banom

za svetu

osobno podigao na sinove Henrika Gisingovca sive prelium habuissemus personate), kojom je

KARLO ROBERT.

-2

prigodom magistar Nikola ne samo izgubio mnogo svojih rodjaka, nego i sam dopanuo rana.« Ban je Ivan u to sve vise sticao milost svoga kralja Karla Roberta. Pismom od 2. veljace 1321. iz Temesvara povjeri mu, da rijesi spor izmedju zagrebackoga kaptola slobodne obcine Gradca tik Zagreba. Gradjani naime slobodne obcine bijahu zaveli i dvije nove vrsti daca na svom trgu: dacu na morsku sol, koju prozvase solmierom ili od podadacu na zivez, koju nazvaSe filjarScina, te zahtijevahu obje dace starom, kaptolu pripadalo pobirati pijacovinu je bas pravo na premda crkve zagreba6ke, nika druge poslove svoje banovine uredio, sazove ban Ivan Gradcu. Da bi taj spor rijeSio, a sabor ili spraviSce u grad Zagreb. Sabor ce se sastati za svetkovine sv. Stjepana kralja, i

i

i

prije 20. kolovoza.

dodjose na

sluzbenici kraljevskih gradova Ivan pozvao pred sud pruce ban (castri iobagiones), se stranke, podize se prvi notar obcine gradacke, po imenu Toma, te izjavi, da banu ne pristoji suditi obcini, jer imade kraljevsku povelju (zlatnu bullu), po kojoj gradjani obcine Gradca ne moraju odgovarati ni pred kojim drugim sudcem, nego samo pred

Sabor se

zaista sastao, a

nj

svi plemici,

gradjani slobodnih obcina.

i

Kad

je

Sporazumno s nazocnim plemicima izjavi, da ako koje kraljevsko pismo, u kojem se ban Slavonije naro6ito ne spominje, to kraljem. Ali ban ne znade Sale.

obcenitom klauzulom takova pisma ne

i

imade

se ipak

krnji redovita jurisdikcija banova, posto je banija

(cum in regno Ungarie excellentissima dignitas samo redovita sudacka vlast (ordinaria iurisdiccio), posebnim kraljevskim pismom povjereno (iurisdiccio delegata), da izrece nego mu je osudu u torn predmetu. Sada iznese opet notar Toma, da obcina imade takodjer kranove namete, Ijevski privilegij, po kojem je vlastna uvadjati u svojem kotaru nove dace a tgj de privilegij podastrijeti saboru, samo neka mu se oznaci dan. Na odredjenom najuzvisenija cast u kraljevstvu Ungarije sit

Medjutim banu ne

banatus).

pristoji

i

i

ro6i§tu

izkaze

doista

se

Toma

kraljevskom poveljom, u kojoj

su izbrojene sloboStine

spominje, da bi smjela uvadjati nove namete, a najmanje Sada ban suglasno sa saborom osudi obcinu na gubitak parnice, te dohodak novih nameta dopita zagrebackomu kaptolu. Bilo je to 21. kolovoza, sutradan iza blagdana sv. Stjepana. Ban izabere jos dva pristava, kneza Nikolu, sina Stjepana Cupora iz Moslavine, zatim kneza Stjepana od Vinodola, da uvedu kaptol u njegovo pravo. Dok je ovako slavonski ban Ivan Babonic navracao svoju zemlju na stazu mira reda, bilo je banovanje Mladina II. u Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni kud kamo burnije. Ta njemu bijase otac namro rat s mletackom obcinom radi Zadra, a nakon toga rata zaredase neprestane borbe, koje ne dado§e Mladinu ni odahnuti. obcinske,

solmieru

se

ali

nigdje ne

filjarscinu.

i

i

i

Kako

je

Karlo Robert bio zabavljen bas

1312.

u

sjevernoj

Ugarskoj

,

nije

ni

banu Mladinu. No hoce li taj biti dosta jak, da odrzi najznamenitiju tecevinu svoga otca.? Ako podje Mladinu za rukom, te konacno oblada Zadrom, gdje ce onda biti kraj slavodobicu njegovu; ako pak izgubi Zadar, bit o

snivao

ce

taj

tom,

da pomogne Zadru

neuspjeh prvi udarac, koji ce

i

temelja potresti ponositu zgradu, §to no ju je podigao

s

ban Pavao. Zalibog te su se u potonje vrijeme prilike znatno promijenile na i bana Mladina. Mletafika obcina izmirila se s papom pogodila radi Ferrare, te je tako naSla odu§ka na zapadu i mogla svu svoju paznju Svracati na iztok, pokojni stetu

Hrvatske

i

narocito na grad Zadar, bez kojega joj ostade

mora.

No

zatvorena

izto6na

polovica jadranskoga

i Zadrana. Videci oni, kako je papa oprostio kako se opet slobodni Mletci spremaju na osudni udarac proti njihovu gradu, prepadoSe se Ijuto, pak uzeSe snovati, kako bi se i oni s republikom izmirili. Dne 30. rujna namah opet 3. listopada 1312. poslase duzdu dva pisma, u kojima veliCahu ime Bo^je, a na koncu o6itova§e, da bi se htjeli pogoditi s Mletcima, ali se boje odpraviti svoje poslanike. Na to im duzd Marin Georgije 17. listo-

Mletcima

izmirenje

i

rijesio

ih

Mletaka dojmilo se prokletstva

i

i

HRVATSKE ZEMLJE pada odgovori, da obcina rado prihvaca ponudu Zadraaa, koje je

»Ako

otac rodjene sinove.

se zaista zelite izmiriti*, zakljuiuje duzd,

uvijek Ijubila kao >po§ljite bez straha

k nama svoje poslanike, koji 6e biti lijepo primljeni kao u svojoj kuci; inace cemo drzati. da vam nije stalo do mira, vec da jedno govorite, a drugo niislite.« Medjutim ovaj put ipak ne dodje do mira. B in Mladin srecno je suzbijao mletaiku vojsku, koju su voditi Tiofio Mauroceno (Morosini) kapetan brodovlja Vid da Canale. Mozda su ga pri torn izda§no pomagali hrabri OmiSani sa svojim knezom Petrom Bogdanom. Zadrani se na to predomislise, te 03tado§e vjern' svotqu branitelju U jednoj i

zadarskoj izpravi od 16. studenoga 1312. d:itamo: »Za ugarskoga kralja Karia, nadbiskupa

Mladina drugoga

Aleksandra,

bana Hrvata

DalmaCije*, po 6em sudimo, da kralja Karla

Roberta

i

Bosne,

i

kneza Zadra

su Zadrani jo§ na koncu god.

1312.

i

principa

priznavali

vlast

bana Mladina kao svoga kneza.

rukom, te je odrzao Zadar u svojo moznoj republic!, koja je odlucila Zadar pokoje ona velike priprave. Uzela u sluzbu svoju

iMladinu bijase dakle god. 1312. zaista poslo za

No

vlasti. riti

po

da

ce moci

li

dalje odolijevati

i

po to? Kroz citavu zimu

§to

Dalmasija

kondotijera

njegove

cinila

tisuce Katalonaca, koji su dosad za placu sluzili papu u ratu ferrarikom mnogo krvi mletadke prolili. Dalmasije ostat ce u mletackoj sluzbi kroz tri mjeseca i primat ce za to ugovorenu placu. Tisuc njegoviii Ijudi poci ce na brodovlje, koje ce sastojati od 15 galija, a zapovijedat ce mu Baldovin Delfino; 2000 momaka 1000 konjanik-a) vodit ce sam Dalmasije kao kopnenu vojsku. (1000 pjeSaka U mjesecu lipnju 1313. podje ta vojska prema Zadru. Najprije stade pred Ninom, i

tri

i

i

gdje se izkrca kopnena vojska na otoku Ura (danas Pontadura-Vir) ProboravivSi tu osam

samo kopno,

cde pod Zadar.

Dok

dana predje

dalje na

Zadrom

otoka Ugljana, poce kopnena vojska pasati grad, da

kraj

No

te

u to osvane pred gradom

se je brodo\lje usidrilo pred

mu

zaprijeci dovazanje

ban Mladin s hrvatskim cetama najmljenim oklopkod crkve sv Jakova izmedju zidina gradskih logora Dalmasijeva (po tisudu koraka razdaleko), tako da mletadka vojska nije mogla nifi opasati grada niti mu zaprijeCiti dovazanje hrane. Tako morade mletacka vojska skrStenih ruku stajati pred Zadrom. U to se primakla jesen, a minula vec tri mjeseca ugovorene sluzbe Dalmasijeve. lirane.

i

i

nicima, te se utabori

i

i

i

Kondotijere po^alje u Mletke svoje poslanike, da pitaju, lioce

mjeseca uz jednake uvjete

tri

ratom

odgovorise, da ce ga zadrzati jos mjesec dana,

place.

iztroSili,

To

prikrati

placu

silno ozlojedi Dalmasija, koji se je bojao

pogodjenu placu. Na to

da ce zad

i

zati

Katalonce u svojoj

22.

?

li

zadrzati njegove Ijude

i

Mletdani, koji se bijahu dugotrajnim

njega za dalja

ali

za polovicu dosadanje

bune medju svojim Kataloncima, ako im

kolovoza 1313. zakljudi vijece petnaestorice u Mletcima^

sluzbi, ali

da 6e im davati placu mleta^ki Cinovnici. Mletdani ili nevjest vojvoda ili da snuje o izdaji. banu Mladinu ratno stanje. Trgovina Zadrana

su jamadno tada vec posumnjali na Dalmasija, drzeci, da je

Medjutim dodijalo propala, a s

njom

i

i

Zadranima

i

blagostanje; ban Mladin pak uvjerio se bolan, da

nema, a sam sa svojom snagom da ne

mogao

kralja

pomoci

trajno odolijevati jo§ uvijek preteii-

raditi, da Zadrane izmiri s republikom govorahu u Mletcima, neka prime Zadrane u svoje okrilje kao prijatelje, koji ce kao slobodni Ijudi radije stajati uz njih nego silom sastavi pogodbe mira, te ih predlozi po svojim poslanicima. No prinudjeni. Mladin pace ponositi Mletci, premda sami u stisci, odbiSe banove poruke, te predloziSe posve druge,

tijim Mletcima. Smisli

pcd

I

bi

mu od

dakle sve u jedno, te stade

§to povoljnijim uvjetima. Njegovi poslanici

i

kud

i

kamo

teie uvjete,

po kojima

bi

Zadar opet postao podanikom njihovim.

s ozlojedjenim Dalmada iznenadi mletaCku gospodu. Pozove ga na dogovor u odredjeni dan. Lukavi Dalmasije kazao Mlet^anima u svom taboru na brodovima, da ide ugovarati o predaji Zadra, te s njihovom privolom po§ao na roSiSte No tu je posve drugo utanadio s banom.

Taj postupak Mletiana ogord:i Mladina. Sad ce se sporazumiti

sijem,

i

Dalmasije

pre<5i

Hrv. poTj. n.

6e u sluzbu Mladinovu I-

i

primit 6e

namah od njega

tisudu zlatnih iorinti; 3

H

KA1\L0 fiOBERT.

#

onda ce sa svojom vojskom poci u Zadar, koji ce mu otvoriti svoja vrata izabrati ga za druge dohodke u prirodsvoga upravitelja uz godiSnju placu od tisucu zlatnih forinti ce upraviteljem ostat grada, Dalmasije dokle ga bude volja, stoki). vinu ninama (zitu, i

i

i

prtljagu u Napulj. onda ce Mladinovi brodovi prevesti njega, njegovu druzinu Lukavi Dalmasije vratio se u svoj tabor toboze bijesan, §to se nije mogao pogoditi s banom. Namah zapovjedi vojsci, da se spremi, jer ce sutradan udariti na Zadar. No kad je 1. rujna u ranu zoru posao pred grad, ne opre mu se nitko, vec mu otvori§e vrata, te ga docekase s velikim slavljem. Mletcani, koji su bili u njegovu taboru, kao oni na brodovima, udari§e na to u bijeg, da ih ne zarobi njihov izdajnicki saveznik. Zadru mir. Zadrani ga prihvatise, jer im Dalmasije predlagase sada i Mletcima a

i

i

i

bijase dodijalo ratovanje

ne izmakne

Zadar Ijubav,

i

bijeda; a

vremena

sva

za

Republika se

te

pred gradom Zadrom. Zadrani priznase opet vlast mletacku

pogodbe: kn.za ce Zadrani odsad

uz ove

knezeve vijecnike, sudce zarobljenike

i

zaplijenjena

i

dobra,

ozujka danak od 150 perpera

ili

i

koja

Odavna

nije

izmedju mletackih plemica;

ali

obicajima. Obje stranke vratit ce izmjenice

vjernosti,

ta ce se zakletva ponoviti

i

godine. Zadrani ne ce stupiti u savez s gusarima, stranka,

sami,

Zadrani ce placati mleta^koj obcini svakoga prvoga 3000 kunovih koza. Svi Zadrani po6ev od 14. godine

mletackomu duzdu zakletvu

priseci ce

birati

sve c^inovnike birat ce Zadrani izmedju svojih gradjana, te ce

gradom po starim zakonima

upravljati

Ona

pace zahvalila Dalmasiju za toliku da ugovaraju o miru. I zaista bi

povjerila zapovjednicima svoga brodovlja,

utanaCen mir 23. rujna 1313

oni

ponositi Mletci se umeksali, jer su se bojali, da im

i

pogazi

taj

mir,

platit

niti

svake desete

ce ih podupirati 6inom ni savjetom.

globu od 100.000 maraka srebra.

ce drugoj

mletaCka obcina utanadila tako nepovoljna mira, a

kamo

li

s

odmetnim

podanikom. Jos bi u pogodbi mira narocito odredjeno, da se ne smiju ukinuti obveze, sto ih imadu Zadrani prema ugarskomu kralju, kao ni njegovom bracom, ucinjena za posljednjega rata. No utanaSenja s banom Mladinom gradom,

koji je smatrala svojim

i

moradose Zadrani

zato se

kneza zadarskoga, kao se ne ce vise zvati

i

obvezati,

knezom

saci

na koju se bija§e otac njegov uzpeo, te se

drugim gradovima Dalmacije

I

?

Kad Ne

je

Mladinu izmakao Zadar, ne ce

ce

li

odreci haslova

knezevskoj,

da

i

Mletci segnuti

li

i

je je

za

u obce nastati reakcija proti prevelikoj moci Brili

se sada drugi knezovi

budu ravni Bribircima?

nakon gubitka Zadra progonila nedaca bana Mladina njegovu svojtu. sto se je 28. i 29. ozujka 1314 zajedno s bracom svojom dao gradjanima obcine mletaCke; pate mu to gradjanstvo rodilo nove neprilike, jer

zaista je

mu

II.

vlasti

i

Morao II. morao odreci osnova, koje

knezova? Vjere u nedobitnost bana bijase nestalo; ne ce

hrvatski pojagmiti, da

Nije

ban Mladin

on ni koja druga osoba. golem udarac za vlast i ugled bana Mladina

pokojni ban Pavao zamislio.

birskih

udesiti, te ce se

ni

Gubitak Zadra bijase s visine,

da ce

svih prava, koja se temelje na naslovu

ni to

proglasiti

i

pomoglo,

su se Mletci sve vise

stali uplitati

u posle dalmatinske

6ana dize se proti banu grad Trogir, a na celu

i

mu

hrvatske.

Jamacno ponukom Mlet-

potestat Matija Zoric. Mladin

pade

s vojskom pod Trogir, na sto Trogirani zatrazise pomoc u mleta^koga duzda Ivana Superancija. No ipak se u srpnju pogodise s banom. Obecase mu platiti ostavi njihov 10.000 libara u ime globe za svoju nepokornost, a na to im ban oprosti kotar. Slijedece godine 1316. darovaSe Trogirani banu konja Learda sa sedlom uzdama,

u lipnju 1315.

i

i

a uz to

mu

prirediSe brodove,

kad se

je

spremao u pohode grofu Goridkomu.

Jos viSe jada zadavahu Mladinu oporni hrvatski knezovi. S Frankapanima, knezovima

Dujmom

i

sinom njegovim Friderikom b»o je u zavadi jos od god. 1314. Kavgali se za koji su Frankapani tvrdili, da pripada njihovu gradu Senju, dok volji. poput otca svoga razpolagao s tim gradom po svojoj namisli

poradi Jablanca, je

Mladin

Godine 1316. podigli

i

se

opet

krbavski

knezovi

Budislav,

Pavao

i

Gregorije,

sinovi

HUVATSKK ZKMIJK. a njima

Kurjaka,

knt'za

Jama6no su

Isanova.

kao Stjepanici

ili

se

pridruzio

tada

se

stali

35

vojvoda knez Nelipic, sin Jurja banu takodjer ban knezovi bosinski,

njihov surjak,

odupirati

i

i

Hrvatinici u Doljnim krajevima, Mihovilovici u Lijevnu,

nedorasli ban Stjepan Kotromanic.

Tezko

bilo

i

napokon

jo§

Mladinu odolijevati tolikim protivnicima

od gradova Spljeta, Sibenika od Gvozda i otoka Krka do Neretve, Trogira onamo sve do rijeke Drine. U velja(!:i 1317. trazio je ban od Trogirana pomoci za vojsku vojvodi Neliptcu* »proti sinovima Kurjaka no da li je tu pomoc primio sta je dalje radio, ne moze se razabrati iz dosad poznatih spomenika. Usred borbe s hrvatskim knezoi

i

i

vima stigao banu poziv od

Uro§em

i

;

da ga pomaze u ratu sa srbskim kraljem

kralja Karla Roberta,

Milutinom. Mladin morao priskoditi

II.

svomu

kralju, sve

da

i

nije htio, jer

mu

srbskomu kralju braniti svoju banovinu Bosnu svoga Sticenika, mladoga bosanskoga bana Stjepana Kotromanica. No dok je kralj god, 1319. sre<5no ratovao u obnovio svoju vlast u toj banovini, 6ini se, da je Macvi tu bana Mladina snaSla

je bilo proti

i

i

i

U

nedaca.

morao taoce

on sa srbskim kraljem Uro§em Milutinom, kojemu je njima taoce, medju rodjenoga brata svoga. Srbski kralj predaje tada te

dati

miri

se

i

te ce ih oni drzati u svom gradu dotle, dok ban izpuni zadata naime zavjerio, da ce kralju ne§to povratiti (restituit); §to, nije zabiljebanu Mladinu u polovici 1319. bilo vrlo tijesno, te se s toga ne d;udimo,

Dubrovcanima,

Ban Svakako

obecanja. zeno.

1319.

lipnju

§to se je u

se je

svojoj

nevolji

sticeniku Stjepanu Kotromanicu,

harda od Ortenburga,

nicom od

XXII., kad ga je zamolio, da bi njegovu

izjadao papi Ivanu

banu bosanskomu, dozvolio

premda mu

je rodjakinja u cetvrtom

ozeniti se kcerju grofa

srpnja 1319. rado dozvolio, te je podjedno drugim

18.

zarkim rijecima bana sokolio, da

trijebi

ces«, zakljucuje papa, »zaista

modi

i

Papa

stepenu

pismom od

dalje patarensko krivovjerje u Bosni.

dobitnikom

biti

svojiii

Mein-

je to posla-

istoga dana

»Tada bo

nepr ij at elj

a,

ako

Gospodnjega polja otjerati dusmane Kristova krsta « Mladin izaSao iz borbe sa srbskim kraljem slabiji, nego §to je prije bio. K tomu se skovala proti njemu zavjera, kojoj je bio na 6elu potestat grada Sibenika, Kosa Ilijic sa svojom bracom Saracenom, Mihajlom Ilijom, dosadanjim pouzdanicima bana Mladina. Zavjeri pristupise neki hrvatski knezovi, izgledajuci tezko das, da zamijene Mladina na banskoj stolici. Urotnici smislise, da <5e banu oteti sva njegova imanja dasti, te ga na posljedku pogubiti. A da im lak§e zamisao podje za rukom, zatrazi§e pomoc u mletadkoga se budes trsio s

i

i

1

i

i

duzda Ivana Superancija, koji je jedva dodekao, da se uplete u prilike hrvatsko-dalmatinske. Mladin planuo te pregnuo, da razprsi zavjeru kazni krivce. Odludio skuditi neharni i

A mogao

je to punim pravom udiniti, od starine poveljena obcina dalmatinska, nego hrvatski grad (poput tek miloscu nekih kraljeva knezova Bribirskih do§ao do vecega ugled?,

Sibenik, te ga poniziti do obicne varosi hrvatske. jer Sibenik nije bio

Skradina), koji je

tako da se je Ilijica

i

i

mogao

baci ga u

takmiti

tamnicu,

dalmatinskim obcinama. Najprije zarobi kolovodju Kosu gdje je poslije i poginuo; a onda u srpnju 1319. dodje s s

vojskom pred neharni grad. Gradjani mu na zahtjev predadoSe sve Ilijice, bracu Saragrad predade cena, Mihajla i Iliju, koje dade pogubiti, a zatim zahtijevaSe, da mu se na milost nemilost. Sada Sibencani stadoSe vapiti za pomoc u Mletcima. Jednoga dana plemic Marko Vitturi kao poslanik svoje osvanu u banovu taboru mletadki gradjanin obcine, pak ce toboze utanaditi mir izmedju ratujucih stranaka. PredlagaSe, neka Sibenpriznavati sva njegova prava, kako su dani obecaju, da ce banu izkazivati svu dast dinili za njegova otca dosad za njega. No Mladin izjavi Marka Vitturiju, da njemu ne treba mletadkog posredovanja, da nije vile voljan primiti Sibenik pod starim pogodbama, i

i

i

i

i

nego da

je

odludio

nezahvalni

grad

li§iti

svih njegovih slobo^tina

i

privilegija,

te

ga

mu zitelji budu opet podanici kastela (castri Sibenici), MIetdane Sibendane. Mletci se uzgoroOdludne rijedi Mladinove silno uzrujaSe padiSe, kao da njima pristoji stititi autonomiju slobodu dalmatinsko-hrvatskih obdina. kako su nekad

posve pokoriti, da

i

i

i

bili.

•

i

kARLO ROBE^t.

da je najzgodnije vrijeme, da se dobave Sibenika, stadole se toboz zivo zauzimati za slobodu njegovu. IzabraSe novo, svedano poslanstvo od tri lica, Tomu Sagreda, Marka Vitturija, koji ce sada odluino (instanter) zahtijevati od njega, Angjela Bemba,

Misle6i,

i

slobodi, a da se zadovolji onim §iben6ane u njihovu stanju njegov on sam. A da bi Mladinu pokazali, da se otac uzivao dosad pravima, koja je mornarica, pak ju onda posla§e u dalmatinsko vojska ne §ale, zapovjedi§e, da se dize more u pomoc Sibeniku. Zanimljivo je, kako su MletCani vec tada lukavo navjeScivali,

da

ostaviti

izvolio

bi

i

i

i

da im

mozda Sibenika

nije stalo zadrzati

za svoju obcinu,

nego da

mu

jedino zele izra-

u svojoj slobodi sad je gorko izkusio, sta je to biti mleta6ki gradjaninl Ne imajuci II. Mladin Ban brodovlja, a kamo li takova brodovlja, koje bi se moglo ogledati s mletaSkim, morade

kako

diti,

bi ostao

I

odmetne sibenske gradjane. Ostavi

se okaniti svoje namisli, da kazni

polje izpred Sibe-

nedacu na lukave, vjerolomne Mletke. Sibencani pak slavljahu silno slavlje, te izabrase za svoga potestata mjesto poginuloga Kose Ilijica krbavskoga kneza Budislava Kurjakovida. Taj bijaSe zakleti neprijatelj bana Mladina, a ugledan medju hrvatskim knezovima. Tim zadadoSe Siben6ani drugi udarac banu jak

nika, svaljujuci svu krivnju za svoju

i

Mladinu, koji toga nije

mogao

oprostiti

nekadanjemu miljen6etu svoje porodice.

Mladin kao da se jos nije okanio nade, da ce ipak jednom pokoriti Sibenik. duzda joj Ivana Superancija, te skloniti ih, Mislio je jadan predobiti mletacku obcinu svoga Poslat ce pouzdanoga 6ovjeka, mudroga muza, grada. odmetnoga da ne pomazu Varinjanu, Vilima u Mletke, ne bi li mu po§lo za vjeStoga i slavnoga IjeCnika svoga,

No

i

rukom, da nakloni duzda na Mladinovu stranu. Vilim Varinjana (Guillelmus de Vergnanai sin Cuvenoga profesora medicine na sveucili§tu u Bologni, Bartolomeja sam jedan izmedju najodlidnijih Ijeioika svoga vijeka. Ban Mladin uzeo ga Varinjane, a Verignana) bija§e i

za

svoga

tjelesnoga

Ijecnika,

uza

a

to

rabio

ga

i

kao

diplomatskoga

savjetnika

u

rodom vaznim politidkim poslovima. Taj 7. sijecinja 1320 za bana Mladina u Mletke, Najprije ce pozdraviti duzda u banovo ime vijecnike, te izjaviti, da je ban prijatelja, onda ce pozdraviti kao njegova gospodina spreman na svaku dopuStenu i 6astnu sluzbu. Cudit ce se nadalje Varinjana, §to je, Mletaka, sto se je osobito ocitovalo onda opreka izmedju bana nastala neka napetost dakle

Vilim Varinjana, sam

i

Talijan,

podje

i

i

i

kad su Mletcani za vrijeme »bune Sibenskih podanika proti 6asti banovoj poslali odmetvojsku«. Ban se tomu osobito cudi, posto znade, da je zakonicima u pomoc brodove vjerni gradjanin mletacke obdine. Neka Vilim pita za uzrok toj protivStini, neka niti se znade, da se uzmogne ukloniti. Ako bi uzrokom bile samo ustmene pismene obijede i

i

i

zlih Ijudi, prijatelj

Na

moglo

duzdu

i

bi

se

lako

povratiti

sve u prijasnje stanje, po§to ban

zeli

i

dalje biti

obcini.

skromnu poruku odgovorise Mletci upravo drzko. Oni A kako to opravda§e? Evo kako odsjeko§e banu Mladinu 14. veljace 1320 »Mi znademo, da su vazda obcina mletadka nastojali od najdavnijih vremena, da primorski krajevi na§i predSastnici da ih nisu dali ni od koga pokoriti podloziti. Nasli Dalmacije zadrze svoju slobodu, smo takodjer u starim spisima od dvije stotine godina natrag, kako je nekad (998) duid Petar (Orseoli), na§ predSastnik, primorske gradove Dalmacije svojom modnom desnicom oslobodio, kad ih je bio zauzeo pokorio neki kralj knez Hrvatske (Drzislav).* Eto tako se Mletci narugaSe hrvatskomu banu! Kao ito je nekad radio duzd Petar Orseoli za kralja hrvatskoga Drzislava, cinit ce Sada duzd Ivan Superancio za bana Mladina II Uza sve to poruCuje mu jo§ porugljivo, da ce postupati s njim kao s milim iastnim gradjaninom mletadkim, ako ne bi on sam dao povoda ili uzroka za protivnol To je bilo zaista suvise za bana Mladina, koji je nekad dozivio sjajnih dana za svoga otca, bana Pavla. Stanje je njegovo dnevice postajalo nepovoljnije: ovamo mu se tu priliCno diplomatsku

sve priznaSe, §ta su

dinili

protiv

i

bana Mladina, a u prilog Sibendanima.

i

i

i

i

i

i

HRVATSKE ZEMLJE.

odmedu danji

hrvatski

sve

a

pomaze mletacka

to

ban Mladin snovao

Ogordeni

mu

dalmatinski gradovi u primorju, tu

i

njegovi;

vazali

-^

odsad jedino o

je

se opiru hrvatski knezovi, neka-

koje je on

obcina,

kako da se

torn,

pravi

gradjaninl

osveti Mletcima, koji

V

mu

Ako

posve odvratiSe grad Sibenik.

gradom, zasto da se on

krati ortaSiti s

Mletcani nijesu zacali Surovati

se

dusmanima mletadke obcine ?

U

odmetnim

s

Hrvatskoj je tada

Bajamonte Tiepolo, mletadki plemic, koji bijase pred desetak godina skovao urotu, da obori vladu u Mletcima i sam se nametne za duzda. Bajamonte Tiepolo desio se u Hrvata kao bjegunac, iz6ekujuci zgodu, da bi se mogao vratiti u Mletke obnoviti svoje poku^aje. Ovoga muza, kojega je tadanja mletadka vlada proglasila izdajicom svoje domozivio

i

vine

ucjenila

i

mu

pomocu njegovom nadao

tako Mletcima

vratiti

razprava

se

je

predobiti

mozda

za

svoga

prijatelja

je

birao

Kad god bi Mladin imao kakih posala Bajamonta za svoga zastupnika sudca. To i

U

Mlet^ane silno smetalo, oni se pobojase, da ce opet doci do smutnja u Zadru.

od

izabran

god.

prijatelje

i

Ukor

i

Mozda

No da su

Zadrani morali

vi

>prijatelje

neprijatelje Mletcana smatrati za

i

pak onda dodaju: »Taj Bajamonte

njega primate za sudca

i

a

prijetnje,

i

je

ocit

neprijatelj

i

poCascujete ga, §to je proti na§oj

je

i

jos

budne

vi§e

o6\

mletadkoga kneza u Zadru pomrsile su

Nema barem spomena Bajamontu

sam Mladin odustao od

zato ipak nije mirovao.

kroz neko vrijeme u spomeni-

te osnove.

Trogirani bijahu vec tako ugrezli u mletafiku struju,

potestate svoje birali izmedju tamosnjih gradjana.

bio njihovim potestatom mletacki gradjanin

Tako

od

je

27.

srpnja 1321.

Stjepan Manolesso. Ban Mladin upro mu je nudio dao, ne

svu snagu, da prikloni na svoju stranu reCenoga potestata. Sta

moze

pismu

>s

utana(5enim ugovorima*.

osnove bana Mladina. cima.

bi

neprijatelje*,

i

na§e obcine, a

izdajica casti

po kojoj

1313.,

svoje

sudca sa strane

za

ili

je

Bajamontom Tiepolom, izdajicom, banove«. Dozivlju im u pamet ustanovu mira od

21. studenoga 1321. kore Zadrane, §to druguju

koji je

i

mletacki Zadar, pak

i

nemilo za nedrago.

Zadranima, vazda

sa

izabrao je ban Mladin

glavu sa 10.000 libara,

pouzdanika. S

ili

no ne prodje mnogo, a Stjepan Manolesso stupio potajno u sluzbu banovu. Upiruci se o savez s banom stao potestat haraciti medju Trogiranima. No s toga se rodi veliko nezadovoljstvo u gradu. Trogirani salju svoje poslanike k banu, da mu se ustanoviti

;

prikazao no Manolesso pretekao trogirske poslanike Mladin planuo, pak ce osakatiti krive tuzitelje. Bacio poslanike u tamnicu, te odredio, da se svakomu od njih izvade po dva zuba i jedno oko, neka pamte, kad su krivo obijedili svoga poglavara. No ipak se Mladen napokon predomislio odvratili ga od toga neki vjerni mu Trogirani. U to se u Trogiru porodila smutnja. Sve stalo u jedan glas vapiti, da je svemu izloze tuzbe silovitoga potestata

svoja nasilja banu u

drugom

i

;

vidu.

:

zlu kriv zulumCar Manolesso, da je bana krivo izvijestio, da radi na zator obcine. Videci pohita napokon Manolesso, da mu nema duljega obstanka, ostavi grad na brzu ruku placu, sto k svomu savezniku Mladinu, koji ga lijepo do6eka ugosti. Izplati mu paie bi ju morao primiti od Trogirana za 6itavu godinu osim toga obe<5a mu nadoknaditi i

i

i

;

mu bijahu u Trogiru zaostale, te su ban vojsku, da se osveti Trogiranima, §to su zbacili

sve stvari, koje

No

ih

ondje

zaplijenili.

s potestata

A

na to podize

njegova dovjeka.

ne ce oni opet pohitati u pomoc Trogiru? Ovaj put nadmudrit ce ban lukave Mletke. Mladin II., ban Hrvata Bosne, pi§e 25. studenoga 1321. iz Skradina pismo svijetlomu, velemoznomu i mocnomu gospodinu Ivanu Superanciju, §to ce Mletci? Zar

i

duzdu mletadkomu, gdje no ovako plemeniti i

muz Stjepan Manolesso,

potestat naSega grada Trogira, te se u

mogli razabrati

h

hvali

vlastitim

iz

izvjeltaja

potrazivanjem,

—

i

brani Manolessa

:

>Po§to je na naSu molbu

va§ gradjanin, poradi svojih zasluga primio upravljanje

mnogih

tom zvanju ponio dobro

zakonito,

kako smo

Ijudi, te se i sami uvjerili revnim naSega znanja, da je obdina grada

vjere dostojnih

do§lo je nedavno do

i

KAIUX) ROnKUT.

g

mletacke obcine opadnula, da je nesta s nama povreda istoga grada Trogira. Mi smo nasuprot milosti dosta znatne podijelili gradu upravo na molbu recenoga Stjepana. A darove posto smo krivnjom gradjana recenoga grada Trogira zatekli pomenutoga Stjepana

Trogira recenoga Stjepana kod vas utanadio, §to bi

moglo

biti

i

na stetu

i

i

i

izagnana

i

na§e kese svu stetu

i

smo mu

liSena njegovih stvari, to

mozemo

troSkove; no ovaj 6as ne

i

iz

Stovanja

ostatak place za ovu godinu. Mi

izplatili

prema

obcini

vasoj

toga

udiniti radi

novih

vlastite

iz

cemo njemu prigodomice

naknaditi

slucajeva (casus

novi), koji su se pojavili*.

AU

Mlet^ani ne dadose se

otca bivsega potestata Stjepana,

Oni poslaSe u Trogir Mateja Manolessa, pismom, u kojem su trazili razjaSnjenje. U odgovoru

nadmudriti. s

od 2. prosinca 1321 nastojahu Trogirani svu krivnju svaliti sa sebe i prikazati Stjepana Manolessa kao najvecega zlotvora svoga grada Oni ga obijedise, da je za Citavo vrijeme obijedjivao, gdje je samo mogao, te tako razsvoje uprave neprestano korio, tuzakao i

trovao nutarnje

vanjske prilike povjerene

i

nego upravo sve bez

deset,

redenoga gospodina bana.

oblasti

mu

obcine.

On

ne jednoga, dva

je ocrnio

ill

ne samo kod gospodina bana, nego kod svih u je pace opadnuo iste poslanike njihove, koje su

razlike,

On

sramotno vrci u tamnicu. Ban bijaSe vec dao uhvatiti dva zuba po jedno oko, te bi se bilo to i izvrnaredio, da se poslanicima izvade po dobrih prijatelja. »No sto je jos gore«, nari6u Trogirani, silo, da nije bilo Boga »mi smo sve do danasnjega dana zatvoreni u gradu«. Mnogo zla pG6inio poslali banu, tako

da

ih je taj

i

i

i

je

Stjepan Manolesso od prvoga casa

svoje uprave.

Nijesu njega

Trogirani

iztjerali

iz

medju njima, obecavSi mu, da ce postupati s njim castno. No silom ga nijesu mogli pridrzati. Trogirani kazu jos, da su oni Ijudi cestiti priprosti, pak se preporucaju mietackoj obcini, neka se u sve dade uputiti po svojim gradjanima, koji su tada u Trogiru boravili. Jo§ u prosincu 1321. stajao je ban Mladin II. s vojskom izpred Trogira, da ga kazni poradi Stjepana Manolessa Mletci dakako da su opet stali na stranu Trogirana, grada, vec su ga zaklinjali, da ostane

i

ih posve odvrate od bana Mladina, kako su pred dvije godine ucinili sa Sibenikom. Trogir Obcina mletadka smatrala je pate, da je osvanuo cas, kad bi mogla predobiti Trogir SiSibenik. Dok je ban podsjedao Trogir, mletacka je obcina radila, da skloni na savez za benik, koji su dugo te dugo zivjeli u medjusobnoj zavadi, izmiri

da

i

i

i

i

i

zajednicku obranu od bana Mladina.

Mletacko je nastojanje uspjelo. Trogirsko svoja zastupnika, Danila Jakovljevica

Sibenikom.

Jednako udiniSe

svoja sugradjana Jurica.

:

vijece

izabere

Fridrika Matijevica, da

Sibendiani 22. sijednja

prosinca

24.

1321.

ugovaraju mir

1322., izabravsi

za

ondje mir

i

sibenski sastase se u

savez, utvrdivSi sve

i

crkvi

sv.

Cubrijana na

prisegom na svete moci. Mir

i

i

dva

savez sa

posao

taj

Bogdana Desinju, Franju Marinica, Mihajla Dragoja Kuzmica

Zastupnici trogirski

te utana6ise

i

i

cetiri

Dismana

otoku Ciovu, i

savez biSe

utanadeni narodito, »da se uklone buducim pogiblima« (futuris periculis obuiare), a proti

pravde neka Sve dosadanje opreke, razmirice jednoga grada neka budu neprijatelji prijatdji drugoga. Oba se grada moraju medjusobno pomagati na kopnu i na moru po najboljoj snagi svojoj. Ako koja sranka prekrsi taj ugovor, platit ce globu od 50.000 libara mletaikih denara polovica globe neka bude onda duzdu obcini mietackoj, a druga polovica onoj stranci, koja je ugovor odrzala. Obranbeni ugovor savez izmedju Trogira Sibenika, a pod okriijem mletadkim, nedvojbeno je silno ogordio bana Mladina. Jama^no je tada Ijuto uvrijedjeni ban planuo, te svim »neprijateljima

i

prestanu za sve vijeke.

protivnicima*. Neprijatelji

i

i

prijatelji

i

i

;

i

se nemilo stao osvecivati

i

opornim

i

odmetnim gradovima. Suvremeni

canin Miha Madije pise, da je ban, saznavsi za est valde),

i

da je udarao

s

taj

Ijetopisac,

Splje-

ugovor, bio straSno uznemiren (turbatus

vojskom na obadva grada. Najprije

je

kroz mjesec dana

PAD SANA MLADINA harao Sibensko polje, sijekuci drvece

39

Onda

vinograde.

i

II.

se je opet vratio pred Trogir, da

ondje sve pretvori u pustoS.

i

mu

Ali uzalud

mletadko

Dok

sav trud.

brodovlje zasticivalo

je

upravo nemoguce, da

ih

osvoji.

on s kopnene strane pustosio kotare tih gradova, same gradove s mora, pak tako je banu Miadinu bilo Naprotiv su njegove navale sklonile Trogirane ยงije

i

benCane, da se sasvim odvrgnu od Hrvatske

da se povjere Mletcima. Oni podanictvo mletacke obcine, koja ce ih onda s vecim pravom ce se dati u zaStitu braniti kao svoje podanike. Prvi se na to rijesi Sibenik, taj od starine hrvatski grad U obcinskom vijecu naslo se 2. veljade 1322. na okupu sedamdeset sedam vijecnika, pak ti izabraยงe obcinskoga konzula Bogdana Desinju, da kao zastupnik i poslanik grada i

Dalmacije,

i

i

i

ide u MIetke, 1.

i

da ondje ugovori savez

ozujka utanaci on pogodbu

s

i

podjedno da Sibenik

predade Mletcima. Vec

duzdom Ivanom Superancijem. Grad Sibenik

sa svim

kotarom podade se gospodstvu Mletaka, >ne dirnuv 6asti prava gospodina kralia ugarskoga<. Sibendani bit ce pod zastitom Mletaka njegovi zitelji drzat ce se kao i drugi podanici mletacki u Dalmaciji. Svake druge godine siljat ce mletacka obcina svoga gradjanina za kneza u Sibenik. Taj ce primati godimice samo placu od 1200 libara, ziteljima

i

i

;

(lok ce sva regalija

Malo dana te

i

dohodci, koje su se dosad

knezu,

davali

obcini

ostati

sibenskoj.

gradsko

vijece,

su najodlicniji plemici grada polozili prisegu vjernosti mletaikoj obcini. Duzda

je torn

zatim, 15. ozujka, sastalo se u palaci vijeca sibenskoga opet

prigodom zustupao Bartol Michieli, kojemu su takodjer predali klju^e grada. Za primjerom Sibencana povedose se malo zatim Trogirani, predavSi

se mle-

i

tadkoj obcini uz iste pogodbe. Trogirani bijahu 12. ozujka poslali u MIetke svoje zastup-

nike

poslanike: Danila Jakovljevica, Ivana Petrovica

i

pogodbu

Fridrika Matijevica. Ti utana6iยงe

i

na to posla mletacka obcina Bartolomeja Michiela

17. travnja, a

Giustiniani u Trogir, da prime

To

prisegu vjernosti.

se

obavilo

Giustiniana

i

dim je

svibnja,

14.

i

Trogir pcstao podanikom mletaSkim.

Istomu Bartolomeju Michielu bijahu povjerili Mletcani, da podje k banu Miadinu,

da ga

i

izvijesti,

netom

sto se je

zgodilo.

Podjedno ga je negdje pozivao, da se odsad

svakomu

kani dirati u te gradove, jer su mletadki, te ce ih mletadka obcina proti niti.

No

on pismo gradu

Spljetu, koji bijase ostao vjeran

da je mletacka obcina primila u svoju

javi,

bra-

lukavi duzd Ivan Superancio ne bijaSe ni tim zadovoljan. Jos 5. travnja napisa

banu Miadinu

zaยงtitu

i

mu

bratu

gradove Sibenik

i

Jurju, te

mu

Trogir, jer je ban

im gradjane od svakoga napastnika zato moli duzd Spljecane, neka ne napastuju tih gradova ne pomazu Mladina, ako bi ih pozvao, da s njim na njih udaraju. Jamaino nije duzdu bilo toliko stalo, da tim pismom naprosto objavi Spljecanima, sta se je zgodilo sa Sibenikom nasilno s njima postupao

i

htio ih podjarmiti. Mletcani

branit

ce pokorne

i

;

i

Trogirom, vec

mu

je bilo viยงe

metnuti od svoga bana

do toga, da

sjeti

Spljecane, da bi se

mogli od-

i

oni

i

Trogira bijaSe

!

(Pad bana Mladina

II.,

1322). Odmetnidtvo gradova Sibenika

mogao mirno podnesti. Planuo kao nanesenu sramotu. Namah jos u ozujku ili

prevelik udarac za bana Mladina, a da bi ga lav,

i

odlucio sve udesiti, da osveli

ranjeni

travnju

1322. sazove sabor hrvatskih knezova, da se vijeca, kako bi se kraljevstvu povratili nuti gradovi.

Na

sabor dodjose knezovi Budislav, Pavao

i

Gregorije Kurjakovici

pome-

Krbave,

iz

bratom Ivanom, knezovi Stjepanici (Hrvatinici) iz Doljnih krajeva Bosne, krdki knezovi braca banova. Da li su bili iz Hlivna, a svakako kako na torn saboru, nije poznato; samo Ft;ankapani, nije zabiljezeno Sta se je vijecalo knezova doslo do Ijutih okrSaja. Mora da je bilo vrlo je izvjestno, da je izmedju bana vojvoda Nelipic

s

knezovi Mihovilovici

i

i

i

i

zestokih prizora, poSto je ban spodtavao knezovima, da su oni Iliji<iem

skinuti

i

i

njegovom bracom, da su

se

svi

pogubiti. Sabor se svrSio sveob<^om

bili

sporazumni

prisegom medju sobom

zavjerili,

smutnjom; razdrazeni knezovi

s

Kosom

da

ostavili

<5e

ga

bana,

KARf.O ROBERT.

medju sobom na propast bana Mladina. A da bi ga mogli lakSe svladati, obratise se na kralja Karla, kao i na slavonskoga bana Ivana Babonica. Ta ban Ivan Babonic bio je »ban ditave Slavonije*, a k tomu mu je djedovina bila na medji Hrvatske, upravo na pragu njezinu. Kralj Karlo, kojemu bija§e smrcu Matije Trencinskoga znatno odlanulo, motrio je vec od god. 1321. pomno sve, sta se je zgadjalo na obalama jadranskoga mora. Cini se, da je vec tada nesto snovao proti banu Mladinu, po§to je nekako na koncu 1321. povjerio banu Ivanu Babonicu, da strazi na skrajnjim medjama Slavonije prema banovini hrvatskoj. pak

savez

utanad;ili

Da pak sama Slavonija ne ostane bez upravitelja, imenuje na pocelku god. 1322. jos jednoga bana :)6itave Slavonije «, naime Nikolu, sina Omodejeva. Taj je Nikola bio Komoranu, te se bija§e proslavio svojom vjerno§cu hrabroscu, doslije zupan u Sopronu boreci se proti buntovniku Andriji Gregorijevu, kojega su pomagali Gisingovci susjedni i

i

i

mogao

Nikola Omodejev

Posto je

Nijemci.

Babonic svu paznju

je Ivan

poslove

vrSio

na jug.

svratiti

u

I

i

izmedju Drave

Slavoniji

i

Save,

tek §to ga hrvatski knezovi dozvaSe

u pomoc, on se namah njima odazove, pak se zajedno s banom bosanskim Stjepanorn Kotromanicem, do nedavno jos §ticenikom Mladinovim, pridruzi velikoj koaliciji na zatpr

hrvatskoga bana.

'

mozda ipak

Mladin se je vlast

i

jos

nadao, da ce

pokori odmetne gradove dalmatinske

sta se je zgodilo, posla naprosto

biskupa Boleslava, neka

pita, §ta

mletadka

pric^inila

odlikovanjima, a onda se izvinjavala

Dalmacije samo casti

to

se nevjesta, te

pomoc (iuvamen

njegova kraljevskoga imena.

doduSe na

izliku zahvalio za

No kralj On se

prije,

vec rijesena. stao

braca Juraj

Kad

je

§to je kralj

ono

poslije

da uzdrzi banslfu Karlo,

mogao

i

to

je all

je

i

ne proti htio

ni

kralju,

mogao

kolovoza 1322. pismom

i

nego poradi odu§eviti za

TemiSvara podjedno molio, da u buduce ne bi

podvrgavala,

korist stici

3.

da je gradovima Hrvatske

poSto on

sam

iz

kani

naskoro

mirno stanje njihovo.*

u Hrvatsku, bija§e sudbina bana Mladina

tuznoga sabora hrvatskoga ban slavonski Ivan Babonid

protivnika, spremao se je Mladin na osudni boj. Pouzdavao se u moc svoje porodice, koja je jos svedjer bila znamenita. On i njegova Gregorije II. drzali su jo§ uvijek najznatnije tvrdinje u Hrvatskoj, II., Pavao II.

na celo

jedino u se

nego

izpricavala,

se nikako nije

ni svojoj vlasti

jakom vojskom doci u one krajeve »za

No

i

auxilium) pruzila,

podatu pomoc,

mletadka obcina nista otimala s

et

mletacko.

preveliko prijateljstvo

kralj,

u Mletke svoga premiloga rodjaka, ostrogonskoga nadsnuje obcina u6initi s pokorenim gradovima? Obcina se pritajila. Docekala primasa ugarskoga s najvecom

poCasti

i

mu pomoci

All se bolan prevario. ZaCuvSi kralj

njegovih

i

i

Klis; suvi§e bile su u njegovoj vlasti primorske obcine kao Ostrovicu, Bribir, Skradin Omis. Radeci slozno Nin i sa svojom bracom bio bi Mladin dosta jak, da odoli svim svojim protivnicima. No u taj par izdade ga krv od krvi njegove, njegov rodjeni brat Pavao II., dosadanji knez grada Trogira. Smutili protivnici Pavla, pak se pomamio za hrvatskom banijom digao ruku na starijega brata svoga. Vec 24. travnja 1322, utanacio je knez Pavao II. Banic sramotan ugovor s odmetnim gradom Trogirom proti bratu svomu, banu Mladinu. Pogodbe bijahu: 1. Knez Pavao duzan je dici vojsku na Mladina najdulje do Petrova (29. lipnja) one godine; 2. Pavao se ne smije izmiriti s bratom bez privole Trogirana; ako pak sklopi savez proti Mladinu s drugim knezovima, mora Trogirane pitati, da li bi oni pristupili savezu 3. za rata bit ce Pavao vojvoda trogirskih 6eta; 4. Knezu Pavlu njegovim ietama dopusta se dolaziti u Trogir, kad ih bude volja; 5. Trogirani pomagat ce kneza Pavla, da dobije banstvo u Hrvatskoj; ako to poludi s Bozjom pomodu, morat de njima ostaviti sve njihove sloboStine posjede, a ne ce smjeti od njih nista drugo traziti, nego §to ga po pravu zapada; 6. Ako dodje do mira s banom Mladinom ili ako on umre, te tako nestane razlogu ovomu ratu, onda ce Trogirani davati knezu Pavlu godiSnju penziju od 1000 malih libara za to, §to je proti bratu vojevao. i

i

i

i

i

PAD BANA MLADINA

Tomu

savezu izmedju kneza Pavia

i

II

Trogirana pridruziSe se jo§

sinom Dujmom,

panl, narodito knez Friderik IV. sa

41

koji

nije

i

krdki knezovi Franka-

mogao

zaboraviti,

kako

je

nekad Mladin s Rabljanima smetao njihovu vladanju u hrvatskom primorju. Frankapanima jo§ je ja6e oslabio bana Mladina. Savez kneza Pavla II. s Trogirom i

Jedina sreca bila je za

gospodar Klisa

§to

nj,

Omisa, a

i

s

Velik rat uzbjesnio u

mu

njim

i

II

grad Spljet, kojemu je Juraj bio knezom.

god. 1322 Pozoristem bila

Ijetu

ostao vjeran brat Juraj

je u toj skrajnjoj tje>kobi

mu

je okolica

grada Skradina,

Kopnenu vojsku hrvatskih knezova vodio je ban fitave dok su gradovi Sibenik Trogir uz svoje brodove primili takodjer

gdje je bila stolica bana Mladina. Slavonije Ivan Babonic, galija

Mletaka,

iz

svojim 6etama Jurju

i

i

valjda

a

i

vojnika.

Tolikoj

sili

mogao ban Mladin

nije

odoljeti.

svomu

privrzenicima stade uzmicati sve vise na jug, da bude blize

i

Sa

bratu

njegovoj tvrdinji Klisu. Uzmicuci take sve pred Ivanom Babonicem dodje napokon

do mjesta, koje Miha Madije zove Bliska. Gdje je ta Bliska stajala, ne moze se odreSpljeta, a blizu Klisa. Tu kod diti; no vjerojatno je, da je bila negdje izmedju Trogira Bliske zametnuo se velik boj. Na jednoj strani borio se je Ivan Babonic s hrvatskim Vlasima, knezovima, a na drugoj ban Mladin s bratom Jurjem, zatim s Poljicanima koji se tada prvi put spominju na tlu hrvatske zemlje. Boj se svrsio porazom bana i

i

njihove stoke. No to ne bijase jos sva sila Vlaha on borio s hrvatskim knezovima kod Bliske, dotle su Trogirani Sibendani jedne noci s pomocu mletadkih galija provalili iz Sibenskoga zatona do jezera Prukljana, udarili na stolicu bana Mladina, na grad Skradin, te ga poharali, kuce mu spalili mnogo Ijudi, barka drugih stvari zarobili. Od Skradina pohitaSe slavodobitno na jug do Omisa, pak taj grad o5Voji§e i pohara§e. Iza poraza kod Bliske bijaSe Mladin pohitao u zupu Poljica, namjeravajuci odanle u Omi§, da se zajedno s bratom Jurjem pripravi za dalji rat. No vidivsi, kako mu nepri-

Mladina,

te

su

dobitnici

nesreca bana Mladina.

zarobili

Dok

i

se je

i

i

i

i

otese

jatelji

Tu

staja§e

i

pomoci krdio put do kralj

svoga

kralja,

mocan

i

i

Omi§,

vrati

se

opet natrag, te se zatvori u

tvrdi,

gotovo nedobitni Klis

dok kralj Karlo Robert dodje u Hrvatsku. On se nadaSe, da ce mu kao hrvatskomu banu kao sinu onoga muza, koji je Anzuvincima proprijestolja ugarsko-hrvatskoga. Ta Mladin se ne bija§e ni 6ime ogrijesio o kojemu je jamacno morale biti stalo, da na periteriji njegova vladanja bude

^ekaSe, i

i

ugledan ban.

boravio je jo§ u kolovozu 1322. u Temisvaru, kamo mu bijahu jamacno stigli glasi o zgodama u Hrvatskoj* Iz Temi§vara posao je u rujnu preko Pozege prema juznoj Hrvatskoj. U Pozegi desio se je 1. listopada, a odanle je valjda Posavinom Pounjem sa 20.000 vojske udario prema Kninu. Slavonski ban Ivan Babonic nije bio s njim, posto je 8. listopada boravio u Zagrebu, te kao »kraljevom miloscu ban citave Slavonije c izdavao povelje. Bas negdje 8. listopada bio je Karlo Robert u gradu Kninu

Karlo Robert

i

Sa svih strana grnuli su k njemu hrvatski velika§i. Jedan od prvih pohitao preda nj kriki knez Fridrik IV., sin Dujmov, poklonio mu se zamolio ga, da mu potvrdi stara privilegija povlasti, podijeljene Frankapanima od njegovih predsastnika. Za knezom ili

blizu njega.

i

i

Friderikom poveo se

kojom

i

vojvoda Nelipic, sin Jurjev,

te

izmolio u kralja potvrdu darovnice,

nekad Bela III. (IV.) poklonio njegovu djedu Isanu jedan dio zupe Dreznika. MletCana dojmio se neugodno kraljev dolazak, jer se s pravom bojahu, da ce kralj zahtijevati predaju dalmatinskih gradova, koje su one uzeli toboze u zastitu protiv nasilja bana Mladina, a na Cast kralju njegovu imenu. Zato se je mletadka obcina spremala, da kralja makar silom odbije, ako bi zatrazio gradove dalmatinskc hrvatske. Medjutim neki gradovi kao da su se predomi§ljali, §ta da Cine. Take je pred kraljem osvanuo je

i

i

i

i

poslanik grada Sibenika. poklonio se njemu

i

koje su nekad gradu podijelili kralji Stjepan

i

varka, da se kralj obsjeni.

zamolio ga za potvrdu povelja Bela

III.

(IV.)

No mozda

i

povlastica,

je to bila

samo

KARLO RODERT

^2

Jos

dok

za

rukom,

da je

te

No mozda

stolja.

mu

se je kralj primicao Kninu, poslao

da niu prinese obilatih darova

da ga u sve

zazelio vidjeti sina

kralj

se je

i

Mladin u susret svoga brata Jurja

onoga muza,

koji

mu

je utro put

Kako

bilo

ohrabren porukom kraljevom, takodjer dosao u Knin, da se pokloni

ondje

zgadjalo, nije povjesnica zabiljezila;

sve

koga bana

do

prije-

lukavi Anzuvinac pritajio, da se lakSe docepa kneza, koji se je

i

jos jedini u citavom vladanju njegovu izticao osobitom vlascu je,

II.,

da je poslanstvo poslo srecno

uputi. Cini se,

jedno

ali

da

da je

je izvjestno,

Mladin

bilo,

kralju.

Sta se je junac-

kralj

Miha Madije

pri6a, da se Mladin nije nikad vi§e vratio na da je kralj Mladina pod jakom vojniSkom strazom poveo sa sobom u Zagreb, a §ta je dalje s njim bilo, ne zna ili je zaboravio kazati. Jo§ mnogo poslije, kad vec Mladina bana jamacno nije bilo u zivotu, pridali su god. 1339 starci u Bagu, kako je Mladin

zasuznjio,

baniju.

i

camio u tamnici, kako je bio suzanj u Ugarskoj; no sta se je napokon s njim zgodilo, ostaje do danas neizvjestno. Tako je Karlo Robert nagradio zasluge Bribirskih knezova, koje je nekad nazivao svojim »milim rodjacima.* Smetale mu povlastice, koje su njegov njegovu rodu, pak je djed otac, a on sam u vrijeme potrebe podijelili banu Pavlu i

i

i

upotrebio lukavo prvu zgodu, da se

Tako torn, sto

ga je

ga mogao

ovu

nicim

ban Mladin

svrsio

No

II.

povjesnica zigosala kao tirjanina,

i

obijediti

neopravdanu deklamaciju:

do

vijeka.

njegova sudbina po

jos tragicnija je

samo da opravda njegov pad. Istorija Mihu Madiju Spljecanina, kojemu je

prozvati siledzijom, ipak je

i

bio duzan harnosti

je

Premda ne spominje ba§ nijednoga

junaSki Mladin trn u oku. bi

muza, kojemu

njegova suvremenika, na Ijetopisca

na

poziva

se

tragicno

je

rijeSi

on u

djela njegova, radi kojega

oci boja

kod Bliske udario u

Bozja dobroto, koja ne ostavljas nijedno zlo

»0j

dobro nenagradjeno, vr§eci u ovom zivotu nad grjesnicima svoju osudu Dalmane htijuci trpiti tolika zla, koja su dnevice cinili u Hrvatskoj s milosrdnoscu, sluzbenici toga bana (Mladina). Oni su naime otimali dohodke crkvama, ciji upravitelji

nekaznjeno

niti

i

i

i

brakove po Bogu udinjene nijesu trgovce su

jeljene

§to su

i

malo

zemlje

i

nego su zene

poStivali,

i

djevojke oskvrnjivali,

posjede gradjana primorskih

i

dalmatinskih

silo-

izmedju sebe zrijebom dijelili, tvrdeci, da njima pripada sve, §to je izvan po pravu vlasti od Boga njima podine samo po pravu djedovskom, nego Kamo ti sada tvoja sila, bane Mladine, ti koji si prezirao silu svih kraljeva

mice otimali gradova,

kao

robili,

ni

i

i

crkvu katona zemlji; kamo ti sada tvoja oholija, kojom si prezirao postivati Boga si robio kojom opatice ? Kamo ti tvoja gordost, li^ku, kad si redio biskupe, opate uzivati svoje pravice ? Hrvatske, koji su htjeli ziviti u miru uboge gradjane Dalmacije Gdje je tvoja razboritost. kad si volio slusati dousnike nego dobre savjetnike ? T s i

i

i

i

i

cesto citao sveto pismo, odbacio

te je,

Strasna

Madije

ne

lisivsi

to

je

nijesi

vrSio

rijefii

njegovih; zato te

je

Bog

kaznio

i

i

te tvoje drzavine!* filipika

spominje

ali

ogorcena Talijanca,

ali

jednoga 6ina Mladinova, koji

ni

opravdana.

ni(^im

Zar su Vlasi

?

lonaca? Hi je strasno, sto je bacao u tamnice

pomoc bili

gori

Polji^ane

sam Miha i

»Vlahe«,

od Normana

kaznio smrcu Ijude, koji su

i

ni

ga ovlastio na takovu osudu.

bi

Hi zar je bio grijeh, §to je Mladin uzeo u skrajnjoj nuzdi u

koje Miha Madije zove »bestijalnim Ijudima*

Ta

mu

i

Kata-

radili

o

glavi, a prije su biH Ijubimci njegovi? Zar da ih je nagradjivao za njihovu nevjeru? Ne,

—

ban Mladin

Uz

to je bio

II.

i

nije

bio

tirjanin,

vec tragic^an junak, kojega su smrvile jade prilike. vjeri iskreno odan. Sam Miha Madije javlja,

pobozan, svojoj djedovskoj

da je marljivo dtao sveto pismo; a znade se

i

to,

kako

je s najvecim pietetom dogradio

majke i otca, naime crkvu samostan na cast svoga krsnoga imena, pomagao svoga kralja u ratu sv. Ivana Krstitelja. K tomu je trijebio patarene u Bosni proti srbskomu kralju razkolniku! No ban Mladin, premda se je neprestano kretao na vulkanskom tlu, bio je takodjer zaduzbinu

svoje

i

i

iskren

prijatelj

znanosti

i

umjetnosti.

Njegov

tjelesni

IjeCnik Vilim Varinjana, glasovit

SMUTNJK U IIRVATSKOJ

I

SLAVONIJI NAKON BANA MLADINA.

njegov osobiti pouzdanik

spisatelj inedicinskih djela, bio je

i

sticenik.

Zato

mu

43 je

Hrvata

i

posvetio

u Monakovu Na prvom »Svima vitezkim krijepostima opasanomu ne manje krunom ovjencanomu velemoznomu gospodinu, svomu vazda gospodaru Mladinu, vrhovnomu gospodinu 6itave Humske zemlje njegov duhom Bo-ne banu

jedno svoje

kojega se rukopis cuva u drzavnoj

djelo,

je lislu posvcta, koja pocinje ovako:

umnom

i

knjiznici

i

i

podanik Vilim Varignana, profesor umjetnosti

i

posvete zapoc^inje rijedju >cunctis« (svima), to

je

slikarijom. Miniranje je primitivno, guirlandska

samom

6asto bojadisana; u

poCetno slovo

C

s crvenom kapom na kojemu dovjek odjeven u Ijubicastu togu kao da klececki predaje nekakvo

bez brkova, u zelenim rukavima,

rijec

izkiceno miniaturnom

bordura zeleno, crveno, inodro, zuto,

vidimo na prijestolju

inicijalu

Kako prva

medicinske*.

znanosti

Ijubi-

purpurnom togom odjeven,

lik

glavi,

sasvim u noSnji mlelackih

patricija,

djelo

ga moli za neSto. Mletacki

ili

patri-

bez sumnje je

ban Mladin, knez od Bribira, koji se je kao mletacki gradjanin

cije

zaista tako nosio,

i

kojemu njegov

tjelesni

Ijecnik pruza svoje djelo.

(Smutnje

u

Hrvatskoj

S

i

god. 1329.) Karlo Robert jedva je dva

dana boravio u Kninu

mu

Stigli

mu

1

a-

nakon bana Mladina do

voniji

tuzni glasi

i

okoliSu

Njemacke, da su

iz

kod Miihldorfa

razbijene

tri

njegovu.

(26. rujna)

pomoc poslao svojemu njemackomu protukralju Fri-

6ete, koje bijase u

savezniku,

driku Lijepomu Habsburgovcu. Kraj takih prilika zurilo se

Karlu,da se

Okani se

s

skoj,

se smjesta

je

te

Tu

je bio

a svakako kasi

uza

dana (14 nj

i

—

16.

mu

i

veli-

se ne nadase, da bi

Po§to

se opet naskoro

listo-

ban Ivan Babonic,

drugi dostojanstvenici

i

hrvatski.

jeve, bilo

u Ugarsku.

u Zagreb, gdje

vrati

boravio nekoliko

pada).

vrati

toga svakoga ratovanja u Hrvat-

mogao

svratiti

u te kra-

koje §ta urediti. Zagrebafika

biskupska stolica bijase nedavno premjeStenjem

Augustina

izpraznjena

;

Kazotica

njegov 3

u

Nuceriju

rujna od pape ime-

IniGUAL RUKOPISA, Mo ga

je

Mladinn

VarigDana posvetio banu Driavna biblioteka u MonakoTU

Ijednik Vilim

II.

—

(lat.

nro. 26.640).

nasljednik, dominikanac Jakov de

novani

Corvo, ne smijeraSe u svoju dijecezu

ni doci,

vec dade biskupijom upravljati po svom vikaru. Boraveci 14. listopada dvije povelje

;

jednom

kralj

Karlo u

Zagrebu, izdade

odredi, da kraljevski kastelan u Susjedgradu placa dacu

od pet maraka banskih dinara samostanu cisterSana sv. Marije u Zagrebu, a drugom potvrdi slobodnoj obcini na brdu Gradcu privilegij kralja Bele III. (IV.) Prije svoga odlazka u Ugarsku imenuje jos dosadanjega bana 6itave Slavonije, Ivana Babonica, banom citave Slavonije, Hrvatske Dalmacije, povjerivSi mu podjedno, da umiri Hrvatsku, posto on sam nije dospio, da to izvede. Jo§ mu nalozi poveljom od 16. listopada, da i

primi u svoju zaStitu magistra Ivana, sina Egidijeva, zajedno s bratom te

da

ih

uvede u njihove posjede u Hrvatskoj, koje im

i

sinom njegovim,

bijase kralj povratio.

KARLO ROBERT.

44

Ako

Karlo Robert mislio, da ce sada nastati mir u hrvatskim zemljama,

je

ne bijahu se

se je prevario. Jer hrvatski knezovi

digli

na Mladina

Ijuto

da dodju pod

zato,

drugoga bana ved je svaki od pjih snovao, kako bi se popeo do prvenstva medju preuzeo baStinu bana Mladina. Tek §to se je kralj makao iz Knina, svojim drugovima navalise svi zajedno na taj kraljevski grad, u kojem dosad stolovahu mnogi banovi ;

i

i

banovci hrvatski, protjera§e

preuze knez

njega kraljevsku

iz

vojvoda Nelipic, koji ga

i

Ivana Babonica ne htjedo§e ni

pomagao

Tk

cuti.

te

ga zauze§e. Upravu

oni

obcini 29. studenoga 1322.

grada

Za novoga bana ga bijahu primiU samo onda, kad im je

odsad drzao sve do smrti

obarati nesrecnoga Mladina. Zanimljivo je,

javlja mletacikoj

On

§to u

torn

pise: »Novin&

svoje.

pogledu

knez

trogirski

nemam, da pi§em, nego

da ban Ivan (Babonic) jos nije doSao u strane hrvatske. Knezovi Juraj, Pavao Gregorije, braca nekadanjega bana Mladina, zajedno s vojvodom Nelipicem, koji drzi

samo i

je

posadu,

to,

grad Knin, ne ce da bi reCeni ban doSao u banovinu (hrvatsku). Drugi opet hoce,

medju njima«. ban Ivan Babonic do§ao u Hrvatsku. No ako

i

zato

mislim, da ce se poroditi razdor

Ne

zna

nista izvrsio.

se,

da

Mozda

li

je

se je 6a

i

pridruzio

je

i

odpornicima, po§to saznajemo, da

do§ao, nije

ga je

kralj

povjerio umirenje Hrvatske dosadanjemu slavonskomu

god. 1323. lisio banske 6asti, te banu Nikoli Omodejevu. A da bi ban Nikola mogao lakSe svladati hrvatske knezove, naredi, da mu se pridruzi bosanski ban Stjepan Kotromanid, kojega je kralj predobio tim, §to ga je u to vrijeme (1323.) ozenio daljom rodjakinjom svoje supruge, naime Jelisavom, kcerju kujavskoga vojvode Kazimira. Moguce da mu je tada povjerio i Humsku zemlju ili bar dio njezin, kojim je jo§ nedavno upravljao ban Mladin. Ban Nikola Omodejev zaista se je u Ijetu 1323. spremao na Hrvate. No prolazeci juznom Slavonijom po oblasti svrgnutoga bana Ivana Babonica opre mu se taj ne dade mu proci na jug. DoSlo do okrsaja, negdje kod SteniCnjaka ili Zrinja, u kojem je ban Nikola uz drugo zarobio do 400 konja. Tek nakon toga pogodio se nekako s knezom njegovom svojtom, te s njima zajedno provalio u Hrvatslcu. Tu pozove hrvatske Ivanom i

i

i

knezove kao

i

gradove dalmatinske

Knina na nekom polju

Onamo

dodjo§e

i

(in

i

hrvatske na sabor, koji se je sastao u

campo Carnam). ali

nije

blizini

grada

zabiljezeno.

da ga uvjere toboze o odanosti svojih vise da izvide, sta ban smijera. Banu medjutim ne

poslanici obcine

gospodara prema kralju Karlu,

Sta se na saboru vijecalo,

mleta^ke,

da smeta Mletcima; dade pace poslanicima dva svoja plemica kao jamce, da ne ce ni§ta na zao u6initi Zadru, ako bi ga put nanio u blizinu njegovu. svjetovnjaka, Iza toga posao je ban u Spljet, gdje bi castno primljen od svecenstva prema Vrani, grad posao dana ostavio je taj rujna. Toga je desio 18. gdje se jo§ kamo mu bija§e opremio svoje poslanike zadarski knez Ugolin Justinijani s molbom, da

bijase ni na kraj pameti,

i

i

i

ne dira u njegov kotar. se, Sta li je ban Nikola dalje radio u Hrvatskoj i Dalmaciji. No svakako one godine vratio u Slavoniju, posto je vec 16. sijecnja 1324. po nalogu kraIjevu (ex precepto et mandato regis Caroli) skupio sabor citave Slavonije u Krizevcima. Na tom je saboru uz ino potvrdio magistru Jakovu Malomu posjed Canov (Canjevo) u

Ne

zna

se je jos

krizeva6koj zupaniji, koji bijaSe pomenuti magistar kupio od Matije, sina Nikolina.

Tek

§to se je

ban Nikola udaljio iz Hrvatske, obnovise se razmirice izmedju kneproti knezu vojvodi Nelipicu, kojoj je bio na 6elu

zova. Stvorila se jaka koalicija Juraj

i

Banic, brat bana Mladina. Radilo se o tom, da se

IT.

mu

obori

prevlast Nelipiceva, a

otme znameniti grad tvnin. Koaliciji se pridruzili krfiki knezovi, grad Zadar bosanski ban Stjepan Kotromanic. Nasuprot su uz Nelipica pristali njegovi Surjaci, knezovi Kurjakovici u Krbavi, knez Juraj Mihovilovic iz Hlivna, napokon dalmatinski gradovi Sibenik i Trogir. Knez Juraj 11. skupio vojsku od Polji6ana i Vlaha, primio 5ete od bosanskoga bana, pak u lipnju 1324. osvanuo kod grada Knina. Utaborio se na naroCito da i

se

SMUTNJE U HRVATSKOJ

I

SLAVONIJI NAKON,BS.NV MI.\D[S\.

4S

y.

y.

KARLO ROBERT.

a 4"

ovisokom brdu Topolju kod slapa rijeke Krke, te stao odanle udarati na Knin. Tu je podjedno oSekivao vojsku krckih knezova, koju je vodio knez Fridrik, kao zadarske cete, kojima je bio na celu Bajamonte Tiepolo, bjegunac mletacki. No knez Nelipic primi obilatu pomoc od svojih saveznika; sam Juraj Mihovilovic dovede mu 300 vojska mu momaka. Dne 7. lipnja zametnula se bitka. Knez Juraj II. bude svladan iztoku na

i

i

i

Sam

razprSena.

a

Dne

udini joj

trogirski

mnogo

i

sanski ban nastavi

Trogir.

zajedno

Juraj

bude zarobljen,

pogibe u boju

ili

No

da osveti svoga saveznika.

rat,

odliSnim plemicima dopade suzanjstva. Bo-

ili

Nelipicu priskoci

pomoc grad momaka,

u

srpnja 1324. skupi trogirski knez Nikola Venerio 5etu od 200

9.

kapetanom Dujma Stjepanica

posla ju Nelipicu. Posebnim

i

naputkom zapovjedi korist proti bosanskomu

knez kapetanu Stjepanicu, da radi Nelipicu »u pomoc njegovim Ijudima*, da se vazda desi u oblastima NeJipida ne izlazi iz njih, osim ako bi trebalo zametnuti boj njegovih saveznika, i

banu Stjepanu, njegovu bratu

cevim

Bajamontom Tiepolom

s

njegovih Ijudi

mnogim

i

i

i

i

bratom njegovim. O daljem ratovanju nema vijesti, no izvjestno s Nelipicu, poSto je knez je, da ban Stjepan Kotromanic nije nista mogao uraditi proti Juraj II. jos u ozujku 1325. camio u tamnici svoga protivnika. onako spaloj vlasti Bribirskih Suzanjstvo kneza Jurja II zadalo je silan udarac

banom Stjepanom

i

i

s knezom Jurjem, odmetnu^e njemu u prkos dobitnika Nelipica svojim knezom Mozda

knezova. Spljecani, koji su vec od 1323.

od

se sasvim

Jurja, te izabrase

bill

krvno zavadjeni da se

se posve razasulo vladanje Bribirskih knezova,

bi

digla na obranu vlasti svoga muza.

ona

10.

odpusti

Da

bi

ozujka 1325. mir sa Spljetom posredovanjem iz

obeca

Klisu, a zato joj spljetska obcina

i

izplati

brojnim

nekih

dvije

suzanjstva sve Spljecane, koji su blizu

junacka

nije

odoljela

lakse

zena Jurjeva po-

plemenitih

godine

utanaci

protivnicima,

Zadrana.

zatvoreni

bili

Ona gradu

u

odredjenu svotu novaca.

Smutnje u Hrvatskoj bijahu tako iza odlazka bana Nikole jo§ jace, nego prije za »Oti§av ban Nikola iz bana Mladina. Miha Madije karakteri§e tadanje stanje ovako Dalmacije, upravi svoje korake prema Ugarskoj. Na to se svi velikasi zajedno Hrvatske :

i

sastadose na sastanak skupa proliv kralja

vi.^e

kraljevskoj

i

i

onima, koje

vama

Zar nijeste

(kralj)

s

mnogo

tu

i

ustano-

Oni misljahu tada, da ce moci odoljeti

poslao

u

banije hrvatske

vasa privilegija

Hrvatsku, te stvori§e

i

zlu

vlasti

prevratnu

i

na va§ zahtjev oslobodio od tiranske ga

dalmatinske, bacivsi

tamnicu, te

u

je pamet, te

ne znate, da

stolice,

i

kralj

i

i

da

kod

vrsi

napuljskom;

Ce§ke poradi rodbinstva

moze jednim udarcem

unistiti

vukuci

Obaci ce vas I

nitko

zaista je

i

za

sobom repinu najvece

va§e pukove

ne ce pobjeci, kralj

jer

citavu

i

i

vas

propasti

i

gledate Poljske?

mocan

zapovijedi sluSaju

tastbine

.

.

Gdje vam

.

sve vase savjetnike?

i

iz

sjevernih krajeva

nebrojene vojske od raznih

vojske,

pokrajinu,

i

nje svoju volju;

njegove

ce vas zalost radi nevjere vase, Doci ce dakle ricuci lav

stici

u juzne strane,

lavljeva.

pak

(kralj)

ne

zasto

koju on imade u kraljevstvu Ungarije

kralja,

francuzkom, sicilskom

Stajerske,

i

?

drugomu gospodaru. Oj robovi robova,

da je mocan kod rimske

znali,

vojvode Austrije

posjedovanja

i

moc svoga naravnoga

je nadalje u kraljevstvu

I

gradjanima dalmatinskim,

kralju Karlu, koji vas je

milosti, te se pridruziti

kraljevsku

jezika.

i

Sada pak ne priznajete nimalo dobroucinjena vama od recenoga gospodina kralja, vec se hocete odmetnuti od nje-

Cinstva,

Brzo

on

bi

svom

skinuvsi bana Mladina

potvrdivSi

gove

Mletcima

bana, po kralju poslana

odluku. Sto mislite o vlasti,

s

cete

svi

od zadaha

ce se sa svih strana oboriti na vas gnjev kraljev«.

Karlo Robert morao brzo

pozaliti, §to je satro

bana Mladina. Th zamijenio knez

kraljevska vlast ne bi ipak uzpostavljena 'u Hrvatskoj; Mladina naprosto i

vojvoda

Nelipic.

ratu sa

se

i

za

No dok

je

susjednu Bosnu

Mladin

svima

silama

drzao

na okupu

6itavu

Mladin pomagao svoga

hrvatsku

kralja u do Drine; dok je srbskim kraljem UroSem Milutinom; dok je u jednu rijec ban Mladin radeci za svoju porodicu radio podjedno za sjaj krune njegove: preza svoga kralja

zemlju, pace

i

sve

i

i

SMUTNJK U ITRVATi^KOJ

I

NAKON BANA MLADINA.

SLAVONIJI

47

mah obce razsulo. A ni knez Nelipic nije se poput Bribirskih knezova mogao pozivati na kraljevska privilegija, nego se je uzdavao jedino u pravo jaiega u pomoc mletacke obcine, koja je neprestano nastojala, da ne bude nikad mira ni reda u otelo je sada

i

Hrvatskoj.

CO

CO

'

H

Xw! :f a_; '^J 't^

r<.

-d

'ÂŤ

I

aTl

14

^

4-^1

.

te

4

a'l

(J

^i U_^4|.^

j '1-1111

j-pji-'^.l

5

r

''LIT

I

^

>

-I i. s s c^

<

> o

Tm^^j^^^

a.

L"3W)?*-ir

niSta.

ÂŤ::

Vec dva bana, poslana od kralja Karla, bijahu No sto nije poSlo za rukom njima, mozda ce

Koncem kralja za

god. 1324.

-