Vjekoslav klaić povijest hrvata 2

Page 1

•anctBcm


"4C

*"fe

:^ *

<^

«

?

;^M^

;A,^

4-

4.^ji

-it-

rsj:

4.

5%^

^

i*.?«

.*.

w-.

.^^* -

1|>

*

*-

«^

•*•

tit <|>

* *-

t$t

* t$t

fit

* tit *

•*•

m*

•^'

tit ftf

*

tl*-

t|*

* %i

^ * <y->

^S>

• ::-

;^.% i

%J^

^

50>

<••

* ^'C3«f

«v» •v>

•A-

* X^^ 4. ^Sft•»

Yi^ >-*.• Yifi

'A'

"^»

•:!>

«.A.

4g> '^»

-c^-

<«> '•*">

4-

*•

4-

«A»

<S> •*•» 4-<S> -V^

4-

*

» <f "V" "^^

*S> •>">

%:?«

"X'

<«> •>

"^

^A•

"A.

'A' 4- •frS^ '•*'

"A'

-*-

>^\J^?A '4. '^*^.=i^'4 *A»'

*«6»''

'^>

<!<•

^SPA

4..

"Ox

.

^.<^'^- "?*.%

^<<^'

4 f^f

4-

'

-A' 4- <-l|>

fS>

m*

4 t§t *

?P.?4 .t ?J.¥» 4, ?.?.% 4, X«?;i 'CS^ ^ <C!rr . ^tix . 'CK

••'<-' •>A" 'A' «i-5» 4- <<;v* 4.^•. .«j., *'^»

*S»

-)=.^

'

<;.

-4^ ^.

>^?A

*

':^

'A' 4S> .^„

;^;^ 4.

,n

<'i> ,>>

4-

4

t^t

•*•

^iSK

,

'A'

.;.

•*•

4-g> 4> ^.^H

4i> ,-^.

^^

>s^?a

...

^s.^s

<^ <^,

4- 4i>- 4,^.

»A'

*A'

4.^

•S^ ''5'^-

*A'

*i» 'V*

•*.

''*'*

-*•

*^s^ ;*»/.

;.

^J;.J.

4.

4;

«'V'»

•*•

tit

i-

-A' •V>

^g-*

-'

'

^

^

'^'

ti> *

fi^t * t^t t$t ^9/- ^. X?.?^ 4.

*

t*t

-^

4.

^.^

.

'•Ci\

'AS-*' 'V"

'Csv

*^'

••V'* •*•

4. >^?"' -t /-CJ^

.

4

-A<ii> -v'

4

-A' <?>> 'V-

^s.?/

,^

x9/-

4

«i> .^,

4-

4- *S>- 4..^^

".

^^'

>?.%?

4-.

" >?.?4

.u.

t^^

XSJVJ A. 4

4

«>?.?<

.

-A' •«-y> •^-

,

'(.jx

X9/;

'Cox

^

*A'

.

*

A/

4> <«%> <« •• 'V*

4

j, ^'^^

«|> 4 <^> »-«-v .^.

+

x^^^

<«K*-

i^

t.

4 <«>

''*'*.«..'' X\?< 4. X«%i 4..

''"^.A.^^.A.

* ^^^ * *!* * <&>

'*

f^t

<|>

«^>

4-

<^>

4' <«-^> 4- <$>•

*

tit

* t*t *

fv't

^C5\

A'

fCSf

»A»

Ytj^

T

>ti>:

.L.

^t^

4-

* t^* *

4. AS.%

*

4- <fr^> 4>

*A'

x.%

-% '^v * 4«» .<^^

4S> »V>

A*

4,

-^$>

4-

••»

xv-

«S> 4 '^»

<p> '"ir*

*-

^

x«?^ .L X9/'

4- -«>> 4'•^o

Ycr.

^t

''

4|^4-4^4-<«S>4<^4<^4fi^5>-«^4-^

<>3>

^.%

s^*

>•

4- <-§>

.1-.

A.

»A*

*'W>*

4- -frS*

4 «?> •*

'v*-

Yik

-A -A' -A* -A* ^^^ ^^ ^ ^ ^ -"^^ -•<fv "^» .^» »V» rM^ 4. ^.^ 4^ X\% jK ^S.?^ * ^ ^d^ * %:k * %jx Yen " .A. - .A - -A- -

4

#! "*"•

i^tsX

"^

*'^'

tj^'

'&J"v

.

'V*

'"^^

*^;>i '4. ^J.%'4. "X9^ 4. '^9/i'4. -«.?^ '4.

?5% 4

-A'

4- -frS* 4- <««- 4,.^v .v«

iS?A 4, ;#.^ 4,

;

^ •• 4

»cJx

"A*

* y«\ „ *

*A»»

*$t

^<^.'>:

^A•

'•

-A, ^ ^^ .^,

^J-

;f?j4 4,

'"'^,L^"^,1 4$^ 4 4S> 4- 4S>

YiH ^

-^

4- <»»• 4- <«>• '"^^

A. X»24 4.

'^.^'4

*''^'

5&t

^CJx

4-.

.sk'^-'f^'j *-«^*

^5X

'A' <S> ,^»

X^?-'

4 <$^ ,.^.

.

*-^*

X«?/. 4.

,:.

'V*V»

YcSi .-

^9^ '.I- ^^%

.U-.

^A'

'A.'"

'V"-

«'f.^«

4- -fr^^ ''^*

»A-

»<A.-

<£>

4-

•A.

''«'S<.I.^^.T/'*^.1^«^.I.^"\I^^.A.^*^,I

-A'

x«?4 4, >^?A 4, ^5;; 4, i^C^ T.5%»^,

Yc^ ^ Yc^

'^

<a> .'^, •*• .J".

'.:•.

YcSi

<?> '»

4-

'V'"

<«» •••»

;s;2< 4.

4- <$> + <£> 4 4a> '>*• "^•' 'V»

54:>V

<S>

•;{>

^

'^^ T.5%»f *

* 5*^^.1.5**^,1

^ %SV

-A.

'A*

«?> '-•«'»

>A'

*A9*<\,'^?!;'^./^c%'^';f?;5

y /CSV

S^ 'V'

•:;•

Ycti

4 <S> 'V*

4K>

4?'S» 4•^'^

-A* 4-

••«••

\w;j '.';!?.?/ ^«V ^ Yr.ti

«S> 4 4^> »•*•* '"^i

i:

^4

*S>

-^^

"A*

t^t

'» *_ <§ •. 4

'A'

A ^^.A

*^*

•^'

* t*t

^^^

'•^'

i^

'C5x .f^'


^ 7»r

*•<!>

+

^'

^ ;v>

f$t

*

^*>

^^

'Vi

m*

fit

;^.

^^

^¥»

'^

'V*

* tit ^ t^ :it*.'^ .^^.iP'

V» ;^

" *•

'>r»

•"•«

-V"'

i^.

'V^ _^

„ '*

•"••

_^

^^

.^.

ftjl

-^

ji:^ 1^^

i^^

^t* Kv

*

%s*f

"^V^

'*^Sv

* tit *

fit

*

tit

*

tit

*f^i *• ^t ^

t|t

t|t

*

+ tit *

t|t

•tit +

tit

1|^

+ tlf

'

'

*

* t^t *

t|t

n^

-^

•*•

^It

^^

Yc^

2

•*

t|t

t|t

*

tpt

"""^

1

*

t|t

f%^

t?t * t^t

*

1

^'^^

*

*

^""^1 '""

tit

* t^t

«A,.

<Ai»

*

tit * 1^^ * t5t

•*•

I

""^

t|t

^^

•*•

I

*

*

t5t

*

I ^^ A

^t

•*•

^> + %

.A'

.^

tft *

*

ift

*

5ft

•*

•*- [g '^^ ^s> * <§t

•A,

t|t *

if.

z

lit

•*•

^"^

t|t

tit

4

*#t#ti^*ltlct^t T *• ytr *• ^^ *^» ^*f «^'

Yc^ ' Yi^ I Yc^ Yt^ Ycti %:^^ ^ n:?? : st*f ^ Ytn i fc^ ^ nst' ' %>v •^* '"•' '•<>»• •^' •^* »*' >A»A' «A* *• *A* 'ox

ifi<f

^ '^W*

iff

^

* <$> •*

^

••

•^'

»A,.

-A'

«A..

^:-

voj^

>-C5^

^C5'

'^e^

ns*e ^

'<^s^

^

*vt '

•*-

*

*

t^'^

A..

J^. * t|t * i^^

tj^t

>A..

.A.»

»A..

^cv ^

fm

p*

Yc^

.A-

t|f4 t|t*f|t*5|t*5|t*l|t +

^?fi. Vi^^

t|* * t|t

* t|t

*•

fit

>s^}^'T !^?a\^ ^?a\' ?$?a\' >$^^

1^

^ ^t|t*

*

m^mt ^^

^Ci\ •*-

+

.9/i

^'^.^

*

«A' <g> -'•

isv

*

*• -

A

4^

<«:>

4>

<S»

%s^

f^

Vcs^ ^

.A4-

-«S>

-

4-

X'^.?^ 4-.

<S>

4-

^tsv

<'^>

4

<fr^>

4

<«?«>

ygff

»^.

-A<-S>

^

4

"«^>

4-

<$>

>S.^

.fc

4>

<$>

-^

.A.

-A-

'•:> 4- "frS^ 4-

4-

§> 'V>

•:^

•A'

4-

^|t *

^>

*q?t

*

*

*

<§>

M:Jf

^

^*

Yc^ -4

^

<g>

'ax

4-

f0>

•*•

t|t*

t|t * t|* * t|t * t|t

^A-

*

^ %S< ^ %Ve 2 Yen 2 .1

*•

••

t|t

"<=^

f^ *

I

*

tlt

*

i*.

t|t

^*"^'

4S>

%^r

*

4> <«|>

* "<^

?<:S^

%'^

^1^

5%9<

^

4 «|>

%^ * <2> * <§

"«&*

* Yc^

*

4-

J

^Jf

* t|t *

*&> 4

<S>

tlt ^ t|t

sts^

*

*

tlt

^^ *

4 «|> 4

••'|>

M:^

fit

*

Z-"" *

+

tlt

*"

vts^

T HJf

*

^*f

T

5*5^ : 5tsf

-f^

*

5§^

# * m4 ^* m t %$ * *^. 4-

..

..

..

f^>

i'

f^

4

«^>

v<:

•:

i«i^

4

^

«*?

!

fit * t|t

^

f|t *

^

tlt

* >§

^^

^iSe

t|t

*

*

^%^

^

n>f "*-

$t *

10t

sS.%'

* ^:^

t'^

l^^Z^ * *

^^^

Yti

t|t

>ts<f

*

*

T*''

l^^

t$t*^*fit"*"f|t'*f^^

4'

*

* .. ^«

<|f

§

4-

*

..

4 f^ X«M 4.

^ #t^t^t^ jt*f|t* ^^

«A

m„ * $^•

vt$i

1^'^^

'*.Y* 4. •^.T^

<S> *

4-

^

.A-

5%^

*

'A'

<$> 4 t|t * tlt 'V" "

4-

l^^

-A-

«^> 4- <$^ 4- ^a X^^' 4. ^.^ 4. »'-^

^> ••

^s^

jfc

t^

"^

* flt * tlt + fl*

<$> 4 ^$t * ^|t

4 «S> 4 <S> 4 *S>

yi§<

bv

«v.%

"'.T^ 4.

"" .A» f^\ ^ ;^:

'

•ii> 4-

4-

.A'

**.'

«A.

<§> 4 <S>

-^

^ •jA.

V.

'V»

Yt^

m

-«t> 4- <J^>

*•

X'^^ 4. ^9^ -t vt5'^ - Yc$i -^ j^

^ ycs^ ^/cse 4^ ^* <g> •• 4 <5> •. »V^

^|t

^v^

4-.

'V

'V"

%iV * %sv

»A.

Yc$i ^

4>

4

•^-

'^ii

4- 'f^>

i^^

<$>

4. X9>i

i^?A ... P^pA v«>? ^ Yta

^

4 <&> 4

„.

«g> 4 <$>

-•

-V"

*

?f;^ 4, x9fS 4. >?.*^

4^>

*•

.i.

^<^^

^«.?^

* 4^* 4 <w> 4

»A.

.

*;/ 4.

'

'*

'V>

«^*

*

lV»

'*

•<-•

r%fT

<§> *

* %*J ^ V«v ^ %bV VcsV yjjV Yt^ T ^s^ %^ "A- vt^ *A» vA. «^"Af -A' -.AA-A* •A*

a/"". A

A-

i

»*

'

^*T

r^^

^

?s?^ . 4^ •Y-'»

.7™

%5V ^ %jx

* «S>

j=;{4

»A''»

'^T

.

^'

'"^""^

4 <t^>

'A-

.

._

*

%iV

sS?-? 4.^.?^ 4. ^.'-^ 4. .. ^. ;«.:fe ^ rV-v» ^. 4- -94 4. ^.'-^ 4^ -A' -A' <A. "A. -A.A. -A' »A.. -«3> * <S> <§>• 4 <&> 4- <S> * <i* •*• <§*• * •^^ -•^« -* '^. •« ^ '"'• »V> 'V.

Yax ^

*

7^1

/.

•A'

:?/.

7VT

35t5^ &>*

i^*

* S^ *

^

A.*^,I ^^ ik^l^'^

'^^.t,**^

;

<^

*$*"

*

^

*

tJ'-

*;

stir



POVJEST HrVATA



POVJEST HrVATA OD NAJSTARIJIH VREMENA DO SVRSETKA

STOLJECA

XIX.

NAPISAO JU

VJEKOSLAV KLAIC, JAVNI REDOV. PHUKESOU OHCE I'OVJESTNICE

.\A

KH. SVEI'('II,ISTU EI5ANJE JOSll'A

I.

SVEZAK DRUGI: DIO PRVI.

TRKCE DOBA: VLADANJK KHAIJKVA I'llVA KNJIOA.:

AN^iUVINCl

1

IZ

RAZNIII POKODICA

(i;«>

-!:.£«)

SIOISIUND DO OUUIXKA DALMACIJE (1301— HO!')

SA 94 ILUSTRACIJE

.^p^ \v 'v«'

TISAK

I

NAKLADA KNJIZARE

LAV.

igoo HARTMANA (KUGLl

I

DEUfSCir, ZAGRKB


G03530

.-/


1

S

Karlo Robert

I.

A D R Z A J.

(1301-1342.)

i

Hrvatski knezovi s

protukraljima

Hivatski ban Pavao

obladao Zadroin

I.

Borbe Karla Roberta

s

13 10.

Pad bana Mladina

1

311.

IF.,

Smutnje u Hrvatskoj

i

1322

39

Slavoniji

.

1342

:

Nelipic u Hrvatskoj,

Posljednje

godine

Ugarskoj,

— 1342.

.

Provala bana Nikole u

Hrvatsku god. 1344.

Vojna kraija Ljudevita u Hrvatskoj, 1345. radi Zadra,

.

1345.— 1346

Kralj Ljudevit dobio. Ostrovicu (1347.)

nadio primirje

Druga vojna PIrvatski

s

Mletcima {1348.)

u Nai)ulju,

herceg

43 51

i

...

73 7c

78

8?

kolovoza

Smrt

Rat

s

176

do 1387.) Prilike u

.

.

i

kralje-

Poljskoj,

.

Karlo DraCki

.

.

.

.

i

hrvatskih

.

.

195

1382.— 138?. oiujka

4.

1386.

.

.

197

203

urota u Zadru 8. srpnia velikaia (1384.)

i

uz-

roci zavjere

i

189

(1382.

1382. do

u Vrani (1383.)

1385.,

185

186 rujna 1382.

11.

Prvo vrijeme Marijina vladanja

Buna

.

— 1382

Marija

III.

99

208

16. svibnja

osnova, da se kraljica .Marija udade

za francuzkoga kraljevida Ljudevita

215

Dolazak Karla Dra£koga u Hrvatsku 12. rujna 1385.

108

— 1356.)

Mletcima za Dalmaciju CUS**-— '358.)

krunisanje

i

gradu 31. prosinca

Nikola Bani<f od Lendave

Bosni (1351.

38

kraija Ljudevita

Vladanje Pokolj

i

170 mir u Turinu

i

Karlo Dracki u Napufju 1380. — 1382. Hrvatska u posljednjoj cetvrti Ljadevitova

Vladanje kraija Ljudevita u Ugarskoj. odnosi Srbiji

1

1377

— 138c.

i

(I353-— 1350) prema

1,378.

153 160

vjendao se kraljem

i

fzmirenje u Poiegi, 27. travnja.

bani; Pavao Ugal (1350.), Stjepan Lackovid i

164

srbskim,

i

.Mletcima

1384.; liga

95

106

('349. - 1354.)

s

vanja 1372.

uta-

1350

Stjepan

(1351.- 1352.),

bosanskim Rat 8.

56

85

Prva vojna kraija Ljudevita u Napulju 1347. do 1348

..

.

-1378

1356.

Italiji,

65

Veliki (1342— 1382)

I.

.

Ban Stjepan Tvrtko proglasio

6c

Prvo vrijeme vladanja

Borbe

1359— 1371.

yladanja Karla Roberta u

1335.-1342

Ljudevit

II

1330.

144

Ljudevit zavladao Poljskom, 17. studenoga 1370. Ljudevit prema zapadnoj Evropi naro£ito prema

nakon bana

Mladina do god. 1329 Vladanje Karla Roberta u Ugarskoj, 1321. . do 1334 Banovanje bana Mikca u Slavoniji, 1325. do

Cmomena,

kod

26. rujna .1371

31

29

137

do boja

Osmanlije

ili

1

Hrvatsko kraljevstvo do hercega Karla Dra£koga,

^o

...

se

Bugarskom, 1358.

i

14.

24

1

Dubrovnik

ugarsko-hrvatskoga kraija

zakrilje

«370

Turci

oligarhima u Ugarskoj

— 132 Ratovi sa Srbima 1319. — 1320. Hrvatske zemlje od 1312. — 1321. Slavoniji,

Kncz

<lo

7

veliafe 1358.

18.

pod

Borbe sa Srbyoin, Bosnoin

(1301.

— 1309.)

'^

sklcnio

3

Karlo Robert bori se

i

Mir u Zadru

i

njegovo

kod Gorjana

25.

srpnja

kraljice Klizabetc u sijcCnju

114

123

Krunisanje kraija Sigismunda i

u

Stolnom

385 smrt Karla Draikoga 34.

Bio-

220

1

velj.

1386.

1 i

386.

smrt

320

1387 31. oiujka

222

1387.

oslobodjenje kraljice Marije 4. lipnja 1387.

229


Sigismund

IV.

Bosanski

kralj

protukralji

i

Stjepan Tvrtko kao

Sigisinundov (1387.

— 1389.)

.

?37

....

Stjepan Tvrtko obladao Hrvatskoin

i

(5.

254

1392.); banovanje Ivana

i

ustasa

kod

Dobora (1394)

saber hrvatsko dalmatinski u Ninu Ratovi

s

[lip.

«396.)

1396.)

grof

Herman

If.

Hrvoje VukCid dize se na

u

Hrvatskoj (1397.)

Sigismund u suzanjstvu (1401.); odredjuje austrijskoga

— 1401.)

318

Tvrtko vie preina Sigismundu

II.

1404.

322 1404.

— 1408.

.

Osudni boj kod Uobora (1408.); posljedice toga

280

Ladislav Napuljski

boja

(9.

288

oslobodivsi se

333

srpnja 1409.)

Prilog.

337 I

Izvori

i

pomagala za povjest Hrvata

u trede doba

294

326

prodao Dalinaciju Mletcima

Prilozi I.

vojvodu Albreclita IV.

za svoga nasljednika (1402.)

skidaju

274

Sigismunda (1398.);

banovanje Nikole Gorjanskoga (1397.

vlastela

dizu na prijestolje Tvrtka H.

Hrvatsko kraljevstvo godine

Krvavi sabor u Krizevcima (27. veljaie 1397.); celjski

bosanbka

(1403.); i

izinirio se sa Sigis-

— 1407-')

269

Turcima; Sigismund porazen kod Ni-

kopolja (28. rujna

stu-

Tvrtkovica (1404)

Tvrtko

1395.); veliki

308

)

314

Stjepana Ostoju

265

kraljice Marije (17. svibnja

u rujnu 1403

povratak. kralja Ladislava u Napulj (u

mundom

i

Knina Smrt

Zadru

....

.

Bosanski kralj Stjepan Ostoja

258

hrvatskih

.

u

denom 1403.)

Frankapana (1392.

— 1393-) Foraz

kolovoza 1403.)

Pobjeda Sigismundova u Ugarskoj

Ladislav Napuljski ustaje kao protukralj (1391.

(1402.

298

Kruni'sanje napuljskoga kralja Ladislava

251

Dalinacijom

(1390.-1391.)

Ugarskoj

i

— 1403-) 239

Boj na Kosovu (15. lipnja 1389.)

Sveobdi pokret u Hrvatskoj

takinac

ociti

n. Prilcg. Transkripcija isprava

I

.....

V


1

SLIKE Omamenat

s

rake sv. Simuna u Zadru

...

Karlo Robert

I

IZPRAVE.

3

Pismo

7

Slavonski banovac, kovan za hercega Stjepana.

113 115

od

kralja Ljudevita

Kardinal Gentilis, papinski legat

12

Poveija hercega Stjepana od

Pecat papinskoga legata Gentilisa

13

Pjenezi srbskoga kralja

Poveija Pavla i

I.

od plemena Subica, bana Hrvata

gospodina Bosne, izdana u Sscradinu 4.

Pecati knezov.i Babonida u

XIV.

stoljecu

— 1316.)

Podor Medvedgrada u

gori zagrebackoj

....

Prvi dvogabi pe(at Karla Roberta Inicijal

rukopisa

sto

ga

Poveija Karla Roberta od 4. veljade 1323.

Drugi dvogubi pe^at Karla Roberta

....

Nasrtaj Felicijana Zahe

.

.

Skradin (Scardona) u Dalmaciji

20

Drugi dvogubi pecat kralja Ljudevita

25

Sultan Murat

27

Kotorski novae cara Stjepana UroSa IV.

1356.), duzd mletafki

(-j-

125

133

I.

Velikoga

I.

(f 1389.^

J.

Veliki pedat kraljice Elizabete

45

Pefat hercega Karla Drafkoga

47

Poveija krdkih, modruskih, senjskih

krikih

i

.

.

166

Ivana

knezova Stjepana

(Fran-

Ivana

58

PeSat dvorskoga sudca Nikole Sefia

Podor grada Kljuia a Dalmaciji

61

Slavonski banovci, kovani za bana Nikole Se£a

Vladislav Lokietek, kralj poljski

67

Pjenezi Karla Roberta

09

Ornamenut

s

Ljudevjt

Veliki

I.

bana Mikca Mi-

kovani za

(1325.— 1343.)

rake sv. Simuna u Zadru

Peiat bana Nikole Banida od Lendave

... ...

75

Prvi veliki peiat kralja Ljudevita

1

Boj pred

Zadrom

I.

srpnja

1

346

(1346.— 1349.

1

73

173

Tvrtka od

12. oiujka

175

od

veljaie

181

79

Duideva pala£a u Mletcima

183

Peiat Petra Cudara (Sudora)

187

80

Poveija slavonskoga bana Nikole Seda

188

83

Srebrena

91

r.ika

I.

19.

1377.

sv.

Simuna u crkvi istoga imena

sv.

Simuna u Zadru

'89

u 2^dru

Srebrena raka

loi

Poveija Stjepana

lo?

Ljudevit

109

Omamenat

Pefat hercega Stjepana

.

1380

Poveija kralja Ljudevita od

oiujka 1347-

.

1366. -1368.)

i

kralja Stjepana

Podor grada Zrinja u Hrvatskoj i.

.

Poveija kralja Ljudevita

87

Andrija Dandulo

167 .

77

Slavonski banovci. kovani za bana Nikole Baniifa

od Lendave

i

kapana)

Poveija

159

gatsnskih

I'edati

haljevida

155

lOi i

54

Slavonski banovci,

15

157

Gradac

Veliki pecat slobodne obcine

knezova Stjepana

143 147

.

Poveija herceginje Margarete od lo.sijednja 135

51

117

127

Dubrovnik

Knin (Tenenuin, Tminium) u Dalmaciji (sredovjednoj Hrvafskoj)

stoljecu.

19

43

II

116 bana u 14.

Ivan Gradenigo

je Ijednik Vilim Varig-

nan» posvetio banu Mladinu

ib. svibnja 1354.

cara St'epana Dusana

15

Slavonski banovci, kovani za bana Stjepana Ba-

bon'da (1310.

Ill

1348.

Silnoga Pjenezi bosanskih

si-

Rabu

1307. gradu

jednja

i

travnja

I.

I.

Veliki s

....

Ivana (Banida) od Lendate

i

i

supruga

mu

Elixabeta

rake sv. Simuna u Zadru

.

.

.

.

.

.

191

193

194 107


1

1

!99

Kruna nadjena u grobn'ci

Tajni pe6at kraljice Marije

201

Mac

Jadv'ga, kraljica poljska

205

Gjurgievac (Stari grad) u Hrvatskoj

207

Vedi pecat celjskoga grofa Herrnana

209

Mali pecat celjskoga grofa Herrnana

Dvogubi peCat

kraljice Marije

Podor grada Vrane u Dalmaciji Povelja Stjepana

i

od Lendavc

Ivana (Banida)

Povelja kraljice Nfarije od 22. lipnja 1384..

kralja

211

Hrvoje Vukdid, herceg

Pecat Nikole Gorjanskoga

213

Grb hercega Hrvoja

Kralj Karlo Dracki

215

Pjenezi

.

1386.

sije6.

Dvogubi pecat Karla Drackoga

Dvogubi peCat Karla Drackoga

'

.

.

.

Novigrad u Dalmaciji Car

i

kralj

Sigismund

....

i

Povelja kralja Sigismunda od Zlatni

srebreiii pjenezi

i

259

Mletci u

Rulevine grada Uobora

265

Opazka.

Portreti mletackili

.

.

duzdtva Andrije Dandula

Dandula prikazuje lik.na

strani

125., a Ivana

VukCida

i

i

ban^

Slavonije

23

Ladislav, kralj napuljski

bosanskoga kralja Stjepana Tvrtka

i

229

Grb

car Sigismund

j.

kraljevina

291

247

Pjenezi

.

2S

385

293

Kraljica Barbara kao

i

.

.

....

243

Kralj

.

.

ismo (litteraeprorogatoriae) Nikole Gorjanskoja

Dalmacije, Hrvatske

225

Drugi dvog

Sigismunda

rake sv. Simuna u Zadru

.

275 283

287

Hrvoj

Gorjanskoga,

Eoj ugarskih ceta

s

.

....

27

290

Nikole

239

Ornamenat

....

spljetski

hercega

235

Prvi veliki pedat kralja

.

2S9

spljetskoga

Povelja

323

224 .

Marije

Hrvatinida

217

Poiega u Slavoniji Povelja kralja Karia Drackoga od 22.

kraljice

cara Sigismunda

i

Ivana

bi

kraljice

XV.

lik

listopada

pecat kralja Sigismunda s

'402.

.

.

.

Bosnjacima

307

.

3 f3

33

Barbare

335

stoljecu

na strani 87.

299

.

325

Venus

Gradeniga pometnjom

Gradeniga

i.

Sigismundovi

339

su

zamijenjeni

;

Andriju


TRECE DOBA VLADANJE KRALJEVA

IZ

RAZNIH PORODICA

(1301.— 1520.)

PRVA KNJIGA ANZUVINCI

I

SlGISxMUND DO GUBITKA DALMACIJE (1301.-1409.)



I.

KARLO ROBERT. 1301.— 1342.

— Karlo Robert bori se — Borbe Karla Roberta (1319— 1320). — Hrvatske zemlie od

Hrvatski knezovi.

s

protukraljima

Zadrom

s

oligarhima

Srbima skoj

i

(131

1).

Slavoniji

1312— 1321.

nakon bana Mladina do god. 1329.

Banovanje bana Mikca

u Slavoniji

(1325— 1342).

(1301

— 1309). —

u Ugarskoj

i

Hrvatski ban

(1310

Slavoniji

Pad bana Mladina

II.

— 132

(1322).

Vladanje Karla Roberta u Ugarskoj

Knez

Nelipic

u Hrvatsk

godine vladanja Karla Roberta u Ugarskoj (1335.

ij

(1330

— 1342).

Pavao 1).

I.

obladao

Ratovi

sa

Smutnje u Hrvat(132

— 1342).

1

— 1334). —

-

Posljednje



KARLO ROBERT. (1301.-1342.)

rvatski knezovi. stolju, bija§e

\^ osnovu, naime na tu slavensku

zatrti

Koloman,

Kralj

Arpadovic na hrvatskom

prvi

plemenskom

vladanju. Njegovi nasljednici

Tako

stadoSe u Hrvatsku uvo-

feudalizam. Njim doduSe podkopaSe temelje starohrvatskoga plemen-

skoga

i

zupnoga uredjenja,

koja Hrvatskoj kao ni

Muhaikom

nastojahu

osebujnost, da tako novo steCeno kraljevstvo sto bolje

izjednaCe sa svojom djedovinom, s Ugarskom. diti

prije-

primio hrvatsko kraljevstvo uredjeno na starom slavenskom

Ugarskoj

ali

nije

podjedno

zasadi§e

dala mirovati

sve

i

prve klice

do osudnoga

oligarhiji,

boja

na

polju.

Premda da

kralj

je vec zlatnom bullom od god. 1222. bilo ustanovljeno (clankom 16 ), ne ce »6itavih zupanija a ni casti darivati ni podjeljivati ma koje vrsti

vremena u nasljednu ba§tinu«, ipak je sve viSe mah preotimalo podjeljivanje nasljednih feuda. Prilike su bile naime jaCe od pisanih zakona. Boreci se pojedini vladari iz kuce Arpadove sad s Byzantom a sad s Mletcima, a u drugu opet sa svojom rodjenom bracom i sinovima, morali su obilato nagradjivati muzeve poroza sva

i

dice, koje su vjerno uz njih stajale

Tako poiovici

13

je

stoljeca

u Hrvatskoj postala te

su

knezevske

i

i

krv svoju za njih prolijevale.

razvijala se

porodice

tako

feudalna aristokracija. ojaSale,

u povjest ugarsku, te napokon sa skrajnjega juga novu dinastiju, porijeklom francuzke Anfuvince.

i

i

Italije

da

su

znatno

U

drugoj utjecale

dovele novoga kralja

i


KARLO ROBERT.

4

stekli su nedvojbeno Bribirski odvazni ban Pavao I., od nedavn^ ne od plemena Subic, na celu im umni samo ban svih Hrvata, nego gospodar Bosne ponosne. Vec darovnicama kralja Andrije Bele III. (IV.) od god. 1251. bijahu predji bana Pavla postal! nasljedni I. (11.) od 1223. (zupani) knezovi u zupi Bribiru, a on sam bija§e opet nedavno (1292. 1293.) od dva Dalmacije kao nasljedno leno za se kralja suparnika primio citavu banovinu Hrvatske

Najvece zasluge za pokreta u prilog rodu Anzuvina

knezovi

i

i

i

i

i

i

za

potomke na sva vremena. Anzuvinci u Napulju

svoje

su ga ponosito svojim

zvali

milim »rodjakom«; za njegovu milost otimali su se goridki knezovi u njema^kom carstvu,

kao

Dubrovcani, bdsanska

i

atque

senior,

et

dara braci i

i

i

moraju

(knezovi Juraj

i

Kao

srbska vlastela.

starjeSina Bribirskih

knezova (maior

Citavoga plemena Subica odredjuje on poput

i

sinovima ne samo zemlje

koje

poslove,

pater)

Braca

vrsiti.

a

:Mladin),

sinovi

i

posjede, ne

mu

samo

6asti

knezuju u primorju

i

kucnog gospodohodke, nego i zadatke

dalmatinskim gradovima

i

pojedinim zupama u hrvatskom Zagorju.

upravljaju

I. gotovo svemocan u Hrvatskoj Dalmaciji. Najmilija mu Krke more; taj mu u je tvrdi grad nekako najzgodniji, da je stolica Skradin na utoku Zagorje. Banska vlast digla je Pavla do velike snage ugleda, Primorje drzi na okupu sad on opet svojom vrsnocom podaje banskoj casti sto veci sjaj. Cini se, kao da mu

Kao ban

je

knez Pavao

i

i

i

i

Dalmacije; na pecatu svojem zove se ne dostaje, sto je ban primorski ili Hrvatske on »banom citave Slavonije«, a na novcima vec je »hercegom« (dux), prepustajuci ime cast bansku svojim sinovima, koji po otcevoj casti zadobiSe porodiCno ime »Banici«. Jo§ god. 1370. znalo se na papinskom dvoru, da je Pavao I. nekad bio »herceg« (dux) viSe

i

i

Hrvatske

i

Dalmacije.

Uz bana Pavla

Bribirske knezove od

i

plemena Subic gotovo se

mocne

drugi hrvatski knezovi, tako ih je zasjenio

sjaj

nastava pleme Gusica, stoluje doduse knez

Kurjak

taj

te

porodice.

U

ni

ne spominju

zupi Krbavi, gdje

(Cyriacus) kao nasljedni zupan;

no

pradjed silnih poslije knezova Kurjakovica vi§e je vazal (kletvenik) Pavla bana, nego

spominje ga Pavao doduSe postiva kneza Kurjaka, cijeni ga kao svoga rodjaka u svojim izpravama; no zato ipak ne zaca se pozvati ga na svoj sud u Vranu, plemenitih Hrvata od plemena Gusica. I knez da mu zabrani dirati u posjede slobodnih Kurjak (cognatus noster comes Churiachus) mora pred banom sveCano obecati, da ne ce dirati u zemlje slobodnih muzeva svoga plemena. Banu Pavlu pokoravaju se voljko ili vojvode od plemena SvaCica. Ti su knezovi u ono vrijeme knezovi od nevolje stolovali na iztoku Krke, u svojim djedovskim gradovima, u KamiCcu, Necvenu, a mozda xralja.

i

6astno

i

i

i

i

u

Sinju

na

Cetini.

Nekad

bijahu prvi

ta iz njihova

plemena

bijaSe potekao Petar

Nakon pada Petrova potisnulo ih s popriSta, dok se opet na po^etku 13. stoljeca ne pridigose za kneza Domalda do prvaSnje visine. No god. 1223. opet ih survali, a mjesto njihovo zapremili Bribirski knezovi. Nakon zestoka odpora povukli se knezovi od plemena Svacica opet u svoje zabitne zamke i gradove, Svacic, posljednji kralj hrvatske krvi!

u one divlje romantiCne krajeve srednje Krke, kutreci zlovoljno

i

izcekujuci zgodu, da

pomole na vidiku hrvatske povjesnice. U to vrijeme svemocnoga bana Pavla bio je glava tih knezova Juraj, sin Ivanov. U kneza Jurja bio sin Nelipic, koji je malo mnogo doprinesao tragi6nomu padu Bribirskih kaezova. poslije za dva decenija No nije samo Hrvatska, nego i susjedna je Bosna priznavala Pavla bana za svoga gospodina (dominus). U Dolnjim krajevima (partes inferiores) Bosne, a tik uz medju Hrvatsku bio je knezom Hrvatin, sin kneza Stjepana. I taj je knez Hrvatin bio rodjak bana Pavla, ali uza sve to njegov vjerni vazal. Na molbu Pavlovu bijahu napuljski vladari kneza Hrvatina potvrdili u njegovu' vladanju; pak kao da to ne dostaje, izdaje sam ban Pavao svomu milomu rodjaku Hrvatinu 2. velja^e 1301. povelju, kojom mu obecaje, da ce ga zajedno sa svojom bracom sinovima poradi njegovih velikih vjernih sluzba vazda §tititi, i braniti njegove zemlje posjede od svakoga. Knez Hrvatin, djed §e opet

i

i

i

i


HRVATSKI KNEZOVI. slavnoga poslije i

silnoga hercega Hrvoja Vukdica Hrvatinica, bio je ne

i

Tamo

bana hrvatskoga.

ban Pavao,

Bosni

Mladinu

knezovi

Hrvatskoj

u

Bosni

i

— 1133.

da za

htjeli,

ban Pavao.

silni

znadu.

nj

su

Bili

to

da

se ustanoviti,

no to

strana;

primio grad Krk

Krcki

Frankapani.

stoji,

su Frankapani

li

da

Frankapanima. Prvi po imenu poznati knez god. 1118.

a zatim sinu

su od god. 1133. (vjerojatno vec od 1118.) knezovi grada

bili

Ne moze

talijanskih

iz

1.,

njemu kao svomu gospodaru; jedino na

klanjali

polovice 13. stoljeca zvani

Frankapani do§ljaci

srbskoga

zet

tu nedoraslu djecu prezeo je vladu u

Like do Neretve zapovijedao je

i

skrajnjem sjeverozapadu nijesu neki knezovi

otoka krckoga.

nego

Vladislava odveo jamacno u Hrvatsku, gdje se je poslije

i

do Drine, od Krbave

knezovi, od

rodjak,

rijec silnoga

banovom unukom Jelenom.

Vladislav ozenio

Od mora

Za

Vladislav.

i

banovanje najprije bratu svomu Mladinu

povjerio

te

Djecu Stjepana

II.

Svi se

bijaSe poslije

medju njima Stjepan

djece,

samo

Bosna sve do Drine slusala je 1290. umro ban Stjepan Kotroman,

prava

i

Dragutina. Iza Stjepana Kotromana bija§e od supruge njegove ostalo

razkralja Stjepana vise

No

podanik bana Pavla.

vjerni

t

bili

porijeklom

Krka

Hrvati

i

ili

ih

vec u 13. stoljecu pisac Rogerije zove

iz

te

naime Dujam,

porodice,

bijaSe

oko

istoimenim otokom kao leno od mletacke obcine.

s

pomagati kralje Arpadovice pri njihovim razlicitim od njih zupe gradove u leno. Najprije primi§e zupu Mo druse (1193.), onda znamenitu primorsku zupu Vinodol od Grobnika Trsata do Novoga (grada). NajviSe se proslavise Frankapani za provale Mongola, te ih je s toga Njegovi potomci

su

stall

obilato

podhvatima, pak tako dobise

i

i

i

Bela

kralj

(IV.)

III.

mah

jedan

u

Krka

dva

No

feudum od

kao odmetnike

svojte kaze se,

kralja ugarskoga,

sviju

dasti

i

da

o tom

javlja

te

mu

se

posve

liseni

Contareno,

a

Frankapani

,

moguce njihovi

im otese otok

posve lakonicki: »Bartol knez priklonio,

dobavili

svoje

vrati

Odsad su Frankapani,

djedine.

duzd

I

vlast'i

S en j

lisi

njih

kao knez u gradu i

i

njegove

ponovo moglo nadoci doba, kad bi se

harni kralj Bela god. 1251. bi

Frankapani vec 1260. izmirise

zaista se

Rajnerije

Zeno grad

podijeljeni u dvije grane (krcku

svedjer mnozili svoju

duzd

prije prestalo.

i

opet

to

otoka Krka, nadjoSe zaklona u Hrvatskoj, gdje su vla-

zupama Modrusama Vinodolom, koje im bijase No vec tom prigodom nagovijesta kralj, da

im vec 1260.

Na

kneza Bartola

vladanje

za

potvrdio.

si

se

prava, te namjesti za kneza svoga sina Lovrinca Teupola«.

mnogo

je vec

Knezovi Frankapani,

te

kako

se to svakako prije god. 1248., jer se te godine spominje

Zgodilo

on!

,

kraljima, proglasise ih za nevjeru, te

na otoku Krku Mletcanin Marko

te

tad se ocito pokaza, da nije

Videci Mlet6ani

sa svojim rodom, koji je prisegav vjernost Mletcima drzao kneziju (u Krku), bijase

primio

dali

posjedima.

Dandolo

Andrija

Ijetopisac

i

gospodara.

ugarsko-hrvatskim

vazali, priljubise

Krk. Mletadki

obasuc castima

sluziti

otok Krk

i

i

s

s

Mletcima,

nekim susjednim otocima.

modru§ku), opet

sluzili

dva gospodara,

imanje. Godine 1271. biSe izabrani nasljednim potestatima

koju im 6ast

vlast potvrdiSe ugarsko-hrvatski kralji god 1271., gradom OtoCcem. domala zupom Gackom kao Anzuvina bila je porodica knezova Za borbe izmedju posljednjega Arpadovica Frankapana vrlo brojna; svaka od obiju loza imala je svoga vladara ili regenta. No od potekli svi svih se osobito izti6e knez Dujam II., sin Friderika II., od kojega su

(naCelnicima) grada 1275.

i

a,

1279. Pored Senja obladaSe

i

i

i

i

i

Knez Dujam bijase se u prvi mah pridruzio stranci Anzuvina, te je 6. lipnja 1291. zajedno s knezom Radoslavom Babonicem odputovao u Napulj, da tamo pozdravi Karla Martella, te mu pomogne do prijestolja. S toga nije dudo, da je

potonji Clanovi te porodice.

poslije,

dne

8.

svibnja

1300.

napuljski kralj Karlo

priznao njegove zasluge za kucu Anzuvina, te

kao 2upe Modru§e, Vinodol, Gacku (potestata) u

s

mu

II.

knezu Dujmu u zasebnoj povelji

potvrdio sve tekovine njegovih predja

Otodcem, napokon

tom gradu. Taj gordi knez Dujam,

osobiti

i

grad Senj

i

Sast nadelnika

micenik kralja Karla Roberta,


5

KARLO ROBERT.

I

da

da

Sto

se u

nije htio znati za

milost

osobitu

doslo

kneza Pavla

kraljevu otimao

poslije

je

vinskoj

slabo obazirao na bana Pavla

i

za to, §to je vlasti,

na skrajnjem sjeveru hrvatske banovine, na samoj medji prema SloSlavoniji. A u Slavoniju nije dopirala svemoc bana Pavla, premda je

sterala

zemlji

Dujam

zupa Modruse, bila suvise udaljena od sredista Pavlove

matica njegova vladanja, se je

i

potvrdio tvrdi Jablanac, za kojim su se otimale o6i krdkih knezova.

Nije nemoguce, da se je knez

§to

gospodara Bosne. Upiruci

i

im

sto

i

se je banskoj vlasti Pavlovoj; tini se paCe, da je

do krvavih sukoba izmedju njega bana Pavla. To slutimo i po torn, §to je ban otoka Raba, tim starim suparnicima Frankapana,

i

Pavao osobito ugadjao ziteljima grada i

bana hrvatskoga

I.,

ili

Tu u Slovinskoj zemlji, od Gvozda od medja Kranjske pak sve do Bosne gospodovali su opet Babonici (knezovi vodiCki ili goridki), koji su nastojali u slavonskoj banovini polufiiti onako mjesto, kako ga je na jugu zapremao ban Pavao sa svojim rodom. I Babonici bill su za u svoj pecat dao urezati napis »ban citave Slavonije*.

do Kupe

Save,

i

i

posljednjih Arpadovica koji put bani Slavonije, pa6e je

zvao

svijet

i

bani »6itave Slavonije«, a

Ta

knezovima«, jer im je vladanje bilo zaista ogromno.

»velikim

i

sad

ih

njihov

gospodovao u Kranjskoj, u Slavoniji drzali su najznatnije gradove kao Medvedgrad, Samobor, Okie na zapadu, a Zrin, Vrbaski grad Glaz na jugu. Citave zupe zupanije Novi grad. No najznatniji bile su u njihovoj vlasti, kao oba Pseta, Gorica, Gaj, Dreznik

je rod

i

i

i

i

bedem krvi

srediste njihove vlasti bio

i

Stolujuci

prolilo.

u

Stenicnjak,

je tvrdi

za koji se bijaSe vec

su lakse drzati na okupu

Stenicnjaku mogli

mnogo

ogromno imanje

po volji zakrcivati prelaz preko Gvozda na jug u Hrvatsku. Knezovi Babonici, narocito braca Stjepan, Ivan i Radoslav, cudno se ponijese za borbe izmedju posljednjega Arpadovica i Anzuvina. Sad bi se priklonili Andriji Mletcasvoje, a

i

odkad se

Karlu Robertu, primajuci

opet

ninu, sad

je Karlo

§to su knezovi Babonici zovi

Gorjanski

polovici

bili

u zapadnoj

neki

Ivan

zastavi.

juznoj Slavoniji, postadose naskoro kne-

i

Gorjana

u izto6noj. Vlastnikom grada

stoljeca

XIII.

od oba nagrade za »svoje vjerne slu2be<. No

Robert vjenSao za kralja u Zagrebu, ostado§e vjerni njegovoj

kod Djakova

bijase u drugoj

Druzma (Durusma, Drusma) uz slavonsku herceginju Tomasinu Morosini,

od plemena Druzina

ili

Njegov sin, magistar Stjepan, stoji 1296. majku kralja Andriie, a vjerojatno je, da je u to ili nesto poslije bio ban u nekoj pokrabana Stjepana ostadoSe tri sina: Pavao, Ivan i Andrija. Magistar Pavao jini. Iza magistra Gorjanski bio je kastelan grada Pozege, kad je ono mladi Karlo Robert iza krunisanja i

Zagrebu prolazio Slavonijom, primajuci poklone i prisege od svojih novih podanika. iz Pozege k Savi, kojom je mladi kralj plovio, poklonio mu se, i prisegao mu Pozegu mu vjednu vjernost. I tu je prisegu rod Gorjanskih odrzao predao Ugarskoj. Kroz stoljece kao ni jedna druga velikaska porodica u Hrvatskoj pol ostali njihovih bastinika sve do kralja Matije su Gorjanski najtvrdji bedem vlasti Anzuvina Korvina. A kako im se je ba§tina sterala na domaku banovini Ma^vi, oni su podjedno bani maivanski, stojeci vazda na strazi prema Srbiji redovito bili njezinim vladarima, u

Pavao Gorjanski pohitao

i

i

i

i

i

koji su svedjer hlepili za

No god.

ba§ u

1282.

taj

par

upravljao je

tom banovinom bilo

nije

Macvom

srbski

Katarini rodjak izumrlim Arpadovicima

Li§en od svoga mladjega brata Urosa

Dragutin u Ugarsku, gdje

mu

i

prijeke

tvrdim Biogradom. potrebe,

razkralj

taj

najnoviji

nedavno okrunjenomu Anzuvincu Karlu Robertu.

II.

Milutina srbskoga prijestolja, sklonio se Stjepan

je §urjak Ladislav

kletvenik

svojoj zeni

i

Macvom, Bosnom, zatim Srijemom, Biogradom vladao

da stanu na obranu Madve Jo§ od

Stjepan Dragutin, po

i

Kumanac povjerio, da upravlja Branicevom. Ne zna se, kako je u obce III.

(IV.)

ugarskih Arpadovica; po poslanicama rimskih

papa od

god. 1291. sudeci progonio je odiudno patarenske krivovjerce u svojoj oblasti, za Sto ga je

je

papa primio u zaStitu sv. jamaino uz potonje, pa6e i

Petra. i

sin

Za borbe Andrije Mletcanina

s

Anzuvinima pristajao

njegov Vladislav bio je ocit privrzenik Karla Martella.


KARI.O ROBERT BORl SE S PROTUKRALJIMA.

S toga

je napuljski

dvor

napuljski kralj Karlo

muz

odlikovao srbskoga kraljevica. Jos 19. kolovoza 1292. izdade

i

spomenu >iskrenu odanost, koju

povelju, u kojoj

II.

Vladislav, prvorodjeni sin svijetloga principa

mu

izkazivao, te

je

neprekidno izkazuje, pak

s

je velemozni

Stjepana, kralja Srbije, odavna

toga podjeljuje njemu

'

njemu

njegovim nasljed-

i

nicima za sva vremena hercegovinu Slavoniju (ducatum Sclavoniae), izuzev zemlje, koje posjeduje ban Radoslav (Babonic) sa svojom bracom, nadalje zemlje, koje drze unutar oblasti knez Ivan krcki, modru§ki vinodolski sa svojim bratom, kao knez Dujam, bratic pomenutoga kneza Ivana, all samo dotle, dok potonji uztraju u vjernosti

recene

prema

i

i

kralj u.

Kraj

sinom

takili

da je razkralj Stjepan Dragutin sa svojim odan kuci Anzuvina, da je novi kralj Karlo Robert siguran, da mu ne ce nitko smetati na granici srbske drzave.

prilika prilidno je vjerojatno,

Vladisiavom

dalje

i

ostao

mogao biti (Karlo Robert bori se

bar u prvi kraj

i

Roberta Anzuvinca.

No

u hrvatskim zemljama

— 1309). Najmocniji knezevski

pr otukralj ima 1301.

s

rodovi hrvatskoga kraljevstva bijahu odu§evljeno docekali

i

priznali

mladoga

kralja Karla

bilo je

protiv-

i

nika njegovih. Dalmatinski granarocito

dovi,

Spljet

Trogir,

i

bijahu ostali vjerni Andriji sve

do smrti njegove; pace

ni poslije

smrti njegove ne htjedose kroz dvije

godine priznati Karla

tri

Roberta, vec spominjahu u svo-

jim izpravama, da je >prijestolje

ugarskoga

kraljevstva

izpraz-

njeno« (vacante sede regni HunZanimljivo

garici).

da

je,

ni

ban

Pavao, a ni brada njegova, koji su

knezevsku cast u tim

vr§ili

gradovima, nijesu mogli

izraditi,

da dalmatinske obcine priznadu hrvatskoga

izabranika.

dalmatinskim dili

se

i

premda

za

hrvatski primorski gra-

Senj

narodito

dovi,

A

obcinama povo-

mu

je bio

knez

(potestas)

(1302.),

nadelnikom

Karlo Robert.

Dujam Fran-

Iz ilustrovane

kronike (chronicon pictum) u Beiu.

kapan. Nepovoljnije bile su prilike po Karla u Slavoniji. zagrebacki biskup Mihajlo,

privrzenika anzuvinskih, tako da se

No

Ugarsku. Ivan.

sad

Dok uz

zivio

je bio zestok protivnik njegov

Mletcanin, je

na posljedku morao ukloniti bijahu knezovi

Gisingovci su

posljednji

sila zla

iz

Zagreba

Gisingovci,

stajali

pretrpio od i

otici

braca Henrik

u i

sad uz jednoga takmaca, a

Arpadovic umro, oduproSe se svom

snagom

Karlu.

vlast

Gisingovaca bijaSe velika tako u Ugarskoj, kao u Slavoniji. §to je ugarskih

Dunava uz medju

zupanija na jugu i

dim

je

njegovi

neprijatelji

Andrija

no

drugoga;

mladomu

A

je

najze§ci

Tu

koji je za predja§njih prijestolnih borba

zalajska,

sopronjskoj

svima su zapovijedala i

austrijsko-Stajersku: ta

silovita,

sopronjska, mo§onjska, zeljezna

hajdudka braca. Knez Ivan banio se u

moSonjskoj zupaniji, a knez Henrik obladao simezkom, tolnanskom, baranj-

skom, a napokon

i

bodrozkom.

K

tomu

se

Sirila

njihova vlast

i

preko Drave:

tu su u krize-


KARLO ROBEBT.

g

vackoj zupaniji posjedovali prostranih imanja,uzino grad Koprivnicu. Henrik se na posljedku

otimao

za baniju citave Slavonije, koju su cast prije vise puta obnasali starija braca njegova.

i

Bas

Gisingovci bijahu od god. 1301. najzesci pobornici one stranke, koja je ne-

ti

umorno snovala

i

na prvi mah,

se

da se Karlo Robert

radila,

da ce

stranka

ta

nekako smalaksao poradi nezgoda,

U

vina.

do

Ugarskoj

tada jaka stranka,

stvorila

sam

vojvoda Ladislav,

erdeljski

skupi§e se

gotovo

se

vladanja u Ugarskoj

poSto je

i

Cinilo

Bonifacije VIII.

kralja,

rodjaka Anzu-

da zakrci Karlu put

koja je pregnula,

Cak Trencinski, a oko njega braca Gisingovci, napokon

palatin Matija

Dominik,

tavernik

Slavoniji

i

sam papa

od francuzkoga

§to ih je patio

Stranci toj stade na celo

prijestolja

lisi

pretegnuti,

i

duhovni velikasi osim nadbiskupa ostrogonskoga. Ovi ne htjedose ni cuti za papin sticenik; oni ne dadose, da rimska stolica namece kralja Ugarskoj

svi

Karla, jer je bio i

da razpolaze s krunom Ta narodna stranka

Na

Stjepana, kao da je Ugarska leno rimske stolice.

sv.

rodjaka arpadovaSkih po tankoj

zaru6ena jos 1298.

s

Napokon

Veceslava Bele

skoga, a kad se ni

taj

Stjepana VI.

sestra

i

mnogi

gradovi, taj

bila kci

No

bilo

je jo§

Otona, vojvodu bavarskoga,

(IV.),

III.

Ane

a zatim na 6eskoga kralja

Rastislavovne, a ova opet kci

Narodna stranka ugarska,

(V.).*

narocito Budim,

uzvisila na prijestolje.

Ali ni na nju nije se nitko oba-

rodjena kci kralja Bele

kojega je majka Kunigunda

II.,

(IV.)

III.

pridruzise

bila

bi

pomisljao.

je iza smrti Andrije ostala kci Elizabeta,

ceskim kraljevicem Veceslavom.

kojega je mati Elizabeta

pozove na

kojoj se poslije

Otona Bavar-

prijestolje najprije

ne odazove, posla u Ijetu 1301. poslanike u Cesku kralju Veceslavu. mu krune za sebe, vec ponudi Ugrima svoga dvanaest-

ne pribvati ponudjene

godisnjega i

lozi.

nitko ni

nije

Svracale se oci poglavito na dva strana vladara, na

zirao.

No

koga

se ogledati za vladarem,

stala

Morosina, ujca kralja Andrije,

Albertina

sina,

takodjer Veceslava, za kralja. Poslanici, udobrovoljeni bogatim darovima

obecanjima, uzese mladoga Veceslava

sobom u Ugarsku,

sa

te

ga povedose u Stolni

Biograd, gdje ga kolocki nadbiskup 27. kolovoza okruni kraljevskim vijencem. Novi kralj, koji je svoje

dosadanje ime Veceslav promijenio u Ladislav, podje zatim

Tu

gdje su ga gradjani razkriljenih ruku docekali.

Caka potvrdi za imanja, gradove

Jednako

nadijeli

palatina, i

i

nije

darova zupanije TrenSin

citave Slavonije.

Vec

ma

na

i

izplati

illustris

kao

i

sva kraljevska

novca, §to

mu

predao

bijase

Mladjega brata Henrika Gisingovca imenovaopet

fiastima.

zupan simezki

Ladislava razne izprave (significamus, quod

domini regis nostri Ladislai,

Njitru,

stekao, u ba§tinu za sve vijeke.

mnogo

20. listopada 1301. izdavaSe

(banus tocius Sclauonie), podjedno

vlasti kralja

i

god nacin

koji

Knezu Ivanu

Gisingovce.

Ostrogon, a poslije ga obasu

banom

mu

te

varosi, koje bijase

u Budim,

nagradjiva§e svoje privrzenike. Matiju

i

Henrik kao ban citave Slavopunotolnanski, po nalogu i

cum

nos ex precepto

regis Ungarie, post coronationem

*POSLJEDNJI ArPADOVICI Andrija

I

et

mandato

eiusdem ....).

NJIHOVI RODJACI

I. (II.)

1205- 1235 Koloman t 1241

Bela III (IV).

1235—1270

Ana

Stjepaa VI (V).

1270

1272

(Agnes), suprug Rastislav

1'?72

Ladislav III (IV).

— 1290

Stjrpan,

Marija,

suprug

Karlo

II.

Napuljski

Karlo Martcll

t "95 Karlo Robert

Katarina, suprug Stjepan Drsgutin, razkralj srbski

(ti3i6). Vladislav

1292

Hali£ki,

onda ban

supruga Tommasina Morosini Elizabeta,

suprug Henrik, vojvoda bavarski

Andrija

1290

II ~

(III).

1301

Madve Kunigunda, suprug OtolOar II,, kralj CeSki (f 1278)

Vedeslav

t

Oto, vojvoda bavarski protukralj ugarski

1305

— 1307

II.

1305

Vedeslav

III.

kralj

ili Ladislav V (IV) ugarski 1301— 1305. ,

protu

Elizabeta,

zarudena 1298. s

Vedeslavom

III.


k

KARLO ROBERT BORI SE Medjutim se

i

oko Karla Roberta skupila dosta brojna

ostrogonski nadbiskup Gregorije, pridruzio

Od

poharase

dima,

Na

delu joj bijase

Cini se, da se je Karlu

svjetovnih velika§a stajahu uz Karla poglavito

plemenita vlastela slavonska. Planuo zestok gradjanski rat

i

1302.

u Slavoniji. Privrzenici Karlovi provalise jo§ god.

i

_

stranka.

biskup Ivan.

zatim njitranski

zagrebacki biskup Mihajlo.

i

knezovi, zupani

PROTUKRALJIMA.

S

njegovu,

okolicu

pace,

cini

i

u Ugarskoj

do Bu-

sa svojim kraljem sve

sam

grad,

koji je tada

Karlu bilo trinaest godina,

a Ladislavu

prodrijese u

se,

cestimice izgorio. Ali napokon bi§e ipak prinudjeni na uzmak.

izmedju

Rat

te

oba protukralja, od kojih

naskoro stade stranka Karlova

kao nadbiskup

janstvenici,

On

pozove poslanicom od

10.

pred njegov sud; a kad se

njegovu sudu, ceski kralj

ni

papa

izrece

sin

i

Dogodi

jacati.

koloc^ki Ivan

i

se,

te

pomrijeSe neki crkveni dosto-

pecuvski biskup Pavao, a njih zamijenise

Napokon ustade opet odlucni papa

vrzenici Karlovi.

jaci,

bili

Ivana Gisingovca time, sto ga je u travnjuimenovao palatinom.

je Ladislav nagradio

No

je

bjesnio je citave godine 1302. Bit ce, da su privrzenici Ladislavljevi

dvanaest,

1302. oba protukralja, da za §est

lipnja

6eski kralj

njegov jedino upiru na izbor, a

mjeseci dodju

njegov Ladislav ne htjedose podvrci

ni sin

1303. konacnu odluku.

3I. svibnja

pri-

za svoga §ticenika

Bonifacije VIII.

taj

ne

vrijedi,

Papa dokazivase, da se

posto je Ugarska nasljedna

Nasuprot je kraljica Marija kao prvorodjena kci kralja Stjepana VI. (V.) naji pravna nasljednica svoga brata Ladislava Kumanca; s toga je i njezin

kraljevina.

bliza bastinica sin

Karlo Martell bio za zivota svoga malo ne obcenito priznat, a naroSito od rimske

Papa

njezina

i

unuka

pravo na ugarsko

patri

stolice.

zapo-

prijestolje, te

svima ziteljima u drzavi pod kaznom crkvenoga prokletstva, da se njima pokora-

vjedi

vaju

da jedino Mariju

izjavi,

i

da im pomazu; one pak. koji bijahu prisega vjernosti polozili

papa od

odrijesi

kralju Ladislavu,

te prisege.

Presudu papinu razglasise ugarski nadbiskupi po citavoj

Sada se stadose

drzavi.

redom odmetati privrzenici Ladislavljevi, narocito pak duhovnici crkovnjaci. Pace silni Matija Cak od Trencina iznevjeri se Ladislavu, te se poslije pridruzi Karlu. Napokon moradose potonjega priznati dalmatinski gradovi, cemu je mnogo doprinesao i

i

i

spljetski

nadbiskup Petar, nekadanji dvorski kapelan kraljice Marije

Anzuvina. Ijude,

Cim

se bija§e razglasila papina presuda,

neka pozovu

zitelje,

da

Lovrinca u ime pape

Karla.

Na

to

se pokore.

nadbiskupa

Lovrinac, vikar spljetskoga sv.

joj

i

Petra,

spominjati ime ugarskoga kralja Karla.

posla on u primorske gradove svoje

te 21.

biljeznici

zaista se u

I

odlufini privrzenik

Trogiru osvanu u kolovozu 1303. magistar kolovoza

nadbiskupa crkvenim prokletstvom,

obcinsko vijece, da

zakljudi

U

i

imaju

zaprijeti

u stolnoj crkvi

ako ne priznadu

odsad

kralja

u javnim izpravama

svim potonjim spisima dalmatinskih

gradova izrijekom kaze: >za vladanja gospodina nasega Karla Roberta, kralja Ungarije« (regnante domino nostro Carolo Roberto, rege Ungariae.)

Odluka pape Bonifacija

medjutim jos jaci plamen gradjanskoga rata, u njemadki car Albrecbt I. iz kuce Habsburg. Ratovalo se ne samo u Ugarskoj, nego je Karlo Robert s carem Albrechtom provalio u Cesku. U to vrijeme grozno je po Slavoniji razao i harao ban Henrik Gisingovac, radeci da zatre privrzenike Karlove. Najvise se je borilo u iztotnoj Slavoniji, gdje je Henrika suzbijao vjerni nepokolebivi Pavao Gorjanski, kastelan grada Pozege. Pavlu pomagao je jo§ Aleksandar Aleksandrovid od plemena Aba, gospodar Nasica, vi§e manjih plemica. Sta je sve u to vrijeme prepatio Pavao Gorjanski, pripovijeda poslije potanko sam kralj Karlo Robert: >Kad je vojska bana Henrika. na§ega odmetnika, pusto§ila zupaniju Vukovo (de Wolko), te varos koji se poslije uplete

VIII. uzpiri

i

i

i

i

Engh zvanu

svih njezinih pokretnih imanja

udarao na recenu vojsku

i

s

njom

se

li§ila,

pomenuti

je

magistar

Pavao muzevno

borio, ugrabljeno blago pokrajini povratio

onu

i

je sam dopanuo smrtonosnih rana. Kad su na to sinovi detama redenoga bana Henrika zupaniju Pozegu pustoSili sve

varos neostedenu spasao, pri tern

Bagunovi

s

vojskom

ili

i


KARLO EGBERT.

jQ

opet je pomenuti blago tamo§njih zitelja, do tvrde Pozege razorili, pootevsi stvari magistar Pavao zajedno s naSim vjernima onoga kraja sinove Bagunove neprijateljski pobjedu nad njima odrzao. On je tada saSuvao onaj kotar, ali je dopanuo suzbijao smrtnih rana, posto bi konj, na kojem je jahao, u onom boju ubijen. Nadalje kad su Ijudi ili puci zupanije Pozege, povjerovavsi kuznim govorima, pristali uz nasega protivopet je magistar nika, recenoga bana Henrika, te se odmetnuli od nasega velicanstva, Pavao s na§im vjernim sluzbenicima udario na sabrane odmetnike u selu Paka, svladao i

i

i

i

da nam se pokore. I torn je prigodom zadobio tezkih rana«. Vukovu bjesnile su negdje god. 1303. 1304. Borbe u Slavoniji u zupaniji Pozegi Banu Henriku, koji je drzao sve ugarske zupanije na sjeveru Drave, a k tomu prostrane posjede u zupaniji krizevatkoj, bilo je posve lako provaljivati u iztoCnu Slavoniju. U sijeCnju (23.) 1305. boravi ban Henrik u Vukovu (in Wlkou) kod sv. Jurja, te sudi sud. ih,

te ih prinudio

i

i

i

On

odgadja neko

sluzbi

ro6iste,

iidem

(quia

posto seje upravo tada jedna pruca se stranka desila u njegovoj

nostris

ad presens

sunt

serviciis

occupati)

Mora

te je

ban Henrik

stra§no razao medju svojim protivnicima, jer je novi ostrogonski nadbiskup bio prinudjen,

da 31. srpnja 1305. kazni njega

No

njihove interdiktom.

i

brata

mu

Ivana crkvenirn prokletstvom, a sve zemlje

mnogo

kletve nadbiskupove nijesu

djelovale; Henrik Gisingovac

ostao svemocan, te se je ponosito pisao: »ban citave Slavonije, magistar tavernika kralja

ugarskoga, zupan Simezki, tolnanski, baranjski

U

to se sudbina

bija§e Ceski

Veceslav

kralj

danje svoga

ugarskoga

No

sina.

drzavnim progonom,

prijestolja odlucila

sa

II.

na drugoj

strani.

Jos u lipnju 1304.

znatnom vojskom provalio u Ugarsku, da

njemaSki car

te posla

bodrozki«.

i

Karla

saveznik

Albrecht,

svoga sina Rudolfa

s

vojskom na Moravu. Tako bi Veceslav polazku iz Ugarske povede sa sobom

prinudjen, da se vrati na obranu svoga kraljevstva.

Na

sina svoga, vec okrunjenoga

s

kralja Ladislava, a

ucvrsti vla-

Roberta, udari ga na to

njim ponese kuci krunu,

mac

i

plait

prodrijese do Kutne Karlo Robert u Cesku moradoSe uzmaknuti. Slavodobitni Veceslav bio bi im sasvim odolio, ali umre 21. lipnja 1305. od susice u svojoj 34. godini. Mladi njegov tek Sestnaestgodisnji sin Veceslav III. utanaSi zatim 5. kolovoza 1305. mir s carem sv.

Sada provaliie

Stjepana.

gore. Ali

na to

ih

iste

Albrecht

i

i

i

izdade, te

razvrgnu zaruke

Albrechtom, listopadu

sreca

s

Elizabetom, kcerju posljednjega

godine ozeni Violom,

kderju

tjesinskoga

zaokupljen svojom djedovskom kraljevinom, a

sam

dospijevao, da se Ali

ipak ne

lit

borbama

vojvode.

Kako

je

odsad

se

u bio

za polja6ko prijestolje, nije vise

dalje natjece za Ugarsku.

htjede,

sastade se Veceslav

i

Arpadovica, te

svomu takmacu

da je prepusti

u Brnu

s

bavarskim vojvodom

Karlu. Jos iste godine

Otonom,

te

1305.

mu sporazumno sa mu predade

svojim nazocnim privrzenicima ustupi sva svoja prava na Ugarsku. Podjedno krunu, mac^

slava.

i

plast sv. Stjepana.

Za novoga protukralja Otona nijesu prilike bile tako zgodne, kao nekad za VeceTa on nije mogao ni uci u Ugarsku; na sjeverozapadu branio mu ulaz Matija Cak

od Trendina, a na zapadu zakrcio mu prolaz kroz Austriju tamosnji vojvoda. Kradomice, obukav se u odijelo obicna trgovca, do^uljao se Oto kroz Austriju s male pratnje do Sopruna, gdje ga doceka§e Gisingovci. Oni ga odvedose u Budim, a odanle u Stolni Biograd, gdje ga 6. prosinca 1305. canadski biskup Antun vesprimski Benedikt ovjeni

Nekad tako brojna narodna stranka bijaSe se gotovo ved razpala; jedini Sasi u Erdelju bijahu Otonu iskreno odani. Gisingovcima, njegovim poglavitim pobornicima, bijase mozda vec prije njegova ca§e

krunom

sv.

Stjepana

Ali novi kralj

ne nadje

mnogo

privrzenika.

u Ugarsku Karlo Robert oteo tvrdi Ostrogon. Na pocetku veljaSe 1307. nalazimo Otona u Varadinu; odanle podje u proljece u Erdelj, da se tamo vjenda s kcerju mocnoga vojvode Ladislava Apora, tim ojaca svoje stanje. No izdajnidki vojvoda

dolazka

i

zarobi ga

i

baci u tamnicu, otevii

mu

krunu,

maC

i

plait sv. Stjepana.

Sad

je nevoljnik


KARLO ROBEBT BORl SE

dugo 6amio u

PROTUKRAUIMA.

1

na sto ga vojvoda predade knezu crveno-ruskomu,

zatvoru,

nove godine 1308.

poslijc

S

na slobodu. Otona bijase minula

pusti

volja,

koji

ga tek

da se natjece za

prijestolje u Ugarskoj.

Godine 1307 6inilo se, da se je Karlo Robert sretno rije§io svih svojih takmaca. Klement V., koji bijase prenio svoju stolicu u Avignon po zelji francuzkoga kraljd, pregnuo raditi za lticenii<a rimske stolice. Dne 1. lipnja 1307. obladao Karlo Robert Budimom, a 10. kolovoza izdao papa Klement bullu u prilog Karlu, zaprijetivsi gubitkom 6asti interdiktom, kao imanja svima, koji bi se niemu opiprokletstvom novi papa

I

i

i

Dva mjeseca

rali.

Rakosu kod

i

Svi, koji

se

bi

placati

1307. sastade

dace,

protivnika Anzuvina.

bivSih

prime za kralje

tonici

ili

zatim, u listopadu

duhovnike

ZakljuSeno

naravne gospodare, kako se to

i

da

kratili,

mu

se pokore,

ili

bise proglaseni za izdajice

Jedino Gisingovci

i

i

ne

sabor

drzavni

se

Peste, gdje se skupi uz brojne biskupe

pade

velikasa,

i

bi,

ugarski na polju

velik broj svjetovnih

i

da se Karlo

pristoji

i

njegovi po-

po zakonitom nasljedsivu.

bi htjeli predati

mu

kraljevska imanja

domovine.

neprijatelje

erdeljski vojvoda Ladislav Apor, u kojega bijahu

krunske dragoNjima se pridruzi Matija Cak Trendinski, koji se bija§e opet odmetnuo, da bude posve samosvojan u svojoj knezevini. Stalo se raditi, da se i ti mocni velikasi prikupe, kad se najednom proti Karlu podize novi suparnik, srbski razkralj Stjepan Dragutin, po svojoj supruzi Katarini svojak izumrlih Arpadovica. I on se pomamio za krunom sv. Stjepana, valjda da njom ovjen6a svoga sina Vladislava, kojemu bijase nestalo nade, da bi se ikad mogao popeti na srbsko prijestolje. Stjepan Dragutin, gospodar Macve, stao ugovarati s mocnim erdeljskim vojvodom Ladislavom Aporom. Utanacise, da ce kci vojvodina, nesudjena supruga zaroi

htjedose jos

ne

cjenosti,

znati

za

Karla.

kralja

U

bljenoga Otona, poci za Dragutinova sina Vladislava. privrzenike Anzuvina u svojim oblastima.

na magistra Ugrina,

zupana u Vukovu

i

Premamio

i

isti

mah

stao Dragutin progoniti

Ivana Erardova, koji je zatim ustao

Srijemu. Ivan Erardov sa svojim ortacima ne-

bjesnio po Srijemu, progoneci prista§e Anzuvina. No tu pomoze Karlu razao Pavao Gorjanski. On skupi po izbor 6etu vjernih podanika, udari na Ivana, zarobi predade ga magistru Ugrinu. Tako oslobodi Pavao domovinu od velike pogibli, ga bijase propascu zaprijetila (patriam ab excidio, quod sibi uerisimiliter intentabatur, joj koja

milo

i

i

vrli

i

liberauit).

Borba

sa

srbskim razkraljem

uporna, Stanje Ugarske

i

i

njegovim privrzenicima mora da je

Slavonije bilo je

s

toga vrlo tuzno.

U

bila zestoka

i

prosincu 1308. zaklinjase

mletacki duzd Petar Gradonigo knezove Frankapane, neka nipo§to ne udadu u Ugarsku

mladu kneginju Zanetu, kcer pokojnoga kneza Leonarda. Neka promotre, kakav su zivot provodile mnoge zene od kuce krdkih knezova, koje su bile udate u Ugarskoj, kako su napokon svrsile; neka vide takodjer >vrlo lo§e, pade kuzno stanje, koje sada vlada u Citavu kraljevstvu Ugarske kao i u dijelovima njegovim (pessimum immo pestiferum i

statum,

qui ad

presens viget

in

toto regno

boravi Karlo Robert u Petrovaradinu, po svoj

a na to se zuri

preko

Czegleda u Badim,

et

partibus

prilici

kamo

Hungarie).

Jo§

da smiri posljednje je

dolazio

u

isto

1.

rujna 1308.

trzaje odpornika;

vrijeme

papinski

legal Gentilis.

Sreca bija§e po Karla Roberta, da je papa izabrao ba§ ovoga umnoga, vjestoga i

pomirljivoga kardinala, da

kao namjestnik njegov u Ugarskoj utre put do

prijestolja

izabraniku rimske stolice. Kardinal Gentilis prolazio kroz Dalmaciju (u Spljetu 16. lipnja i

13. srpnja),

zatimHrvatskom, gdje je u Senju

17.

kolovoza 1308. Andriju, sina rabskoga

Marka Mihajlova, imenovao svojim dvorjanikom, nadalje Slavonijom, gdje je knezova 29. rujna kod Zagreba prisustvovao nekoj parbi izmedju zagrebadkoga biskupa bodrio kardinal hrvatske zemlje Medvedgrada. je na polazku kroz radi Baboni6a Jama6no prijatelje Anzuvina. Do§av napokon 8. studenoga u Budim nastojao je svom snagom kneza

i

i


KAHLO ROBERT. %jeยงtinom svojom, da predobije posljednje

najznamenitije protivnike Karlove. Knez Ivan Gisingovac bijase se jos u travnju 1308. pokorio, a brat njegov Henrik, ban citave Slavonije, dade se sada od Gentila skloniti, te priznade Karla za svoga kralja. Napokon se kardinal

sludenoga sastade

10.

Matijom Trendinskim, pak

s

i

i

sticenikom. Gentilis imenova Matiju zastavnikom cast tavernika

Malo

i

zajedno

zatim,

dne

mu

18.

njega izmiri sa svojim

i

mu

zastitnikom crkve, a kralj

i

podijeli

povjeri kraljevski grad u Budimu.

studenoga sastade se u Budimu obci drzavni sabor, koji bijase Henrik Gisingovac dosao sam glavom; Matija Tren-

legat sazvao. Skupilo se sila svijeta: cinski

Ladislav Apor, erdeljski vojvoda, poslali svoje zastupnike.

i

noga u oduljem govoru izlagao prava papinske

Kad

je legat 27. stude-

pogledu Ugarske, prekidose ga velikasi plemici glasnim mrmljanjem. Stadose dovikivati, da ni papi ni njegovu legatu ne pristoji pravo, da namjestaju kralja u Ugarskoj. Legat smije samo onoga, kojega su stolice u

i

oni sami po starom obicaju na prijestolje podigli, u ime papinske stolice potvrditi.

Pak

u buduca vremena smjeti ce crkva kruniti za kralja samo onoga, koji potjece iz kraljevkoji je od njih slozno izabran. Mudri i oprezni Gentilis oditova na to, da skoga roda, s narocitom privolom prelata, baruna je on jedino na molbe, kao plemica potvrdio i

i

i

i

mu

Karla za kralja, poSto

to

ugarsko kao

prijestolje

potomku stare kraljevske porodice pripada. Sad bi Karlo od svih nazocnih priznat za kralja; oni mu se poklonise, poloziSe zakletvu vjernosti, dadose

ga

glavno klicanje

uz

nosahu

mu

na svojim ledjima po

saboru. Sinoda, koja se bijase poslije

u Budimu sastala,

i

kojoj

prokletstvom, interdiktom koji bi se jos

i

sada

poljubac mira, te

pocetkom prosinca

je legat predsjedao, i

gubitkom

casti

zaprijeti

imanja svima,

Karla,

priznati

kratili

i

te

mu

ne

predati kralj evska imanja.

htjeli

Ogromna

vecina ugarskih staleza nije se jamacno

na to obazirala, sto je Karlo Robert bio jos god. 1300. okrunjen u Zagrebu, vec je zahtijevala, da se obcenito priznati kralj sada

No

ponovo ovjenca krunom

Stjepana.

slava, izjavi

s

toga, da se kruna sv. Stjepana,

ako

je erdeljski

Kardinal Gentilis.

vojvoda ne bi do odredjenoga roka povratio, imade sma-

PAPINSKl LEGAT.

prokletu. Podjedno neka se dade nanova kruna, kojuce legat posvetiti, kojom cese tada vjencati kralj Karlo Robert njegovi zakoniti nasljednici.

za nesvetu

trati

i

Siniti

i

i

i

Vojvoda Ladislav zahtijevao, Sto se nije rat.

sv.

kruna bijase u rukama erdeljskoga vojvode Ladikoji je nikako nije htio predati. Sinoda u Budimu

ta

Dne

svibnja

4.

nije

moglo

1309.

medjutim

htio

ni

izpuniti. Bilo se s

6uti,

toga

da

bojati,

boravio je magistar Henrik

u gradu Koprivnici, gdje je dijelio

povlastice

i

predade krunu, vec

je

svasta

da se opet ne porodi gradjanski

Gisingovac, ban Citave

Slavonije,

povelje svojim podanicima. Mjesec dana

izdade on izpravu, kojom obeca, da ce priznavati Karla za kralja, njemu onda, ako bi se krunio kojom novom krunom u kojem drugom gradu, nego u Stolnom Biogradu. Posto su sliSne izjave izdali drugi neki velikasi, stalo

poslije,

4.

lipnja,

ostati vjeran

i

i

i

i

se je spremati na krunisanje.

Krunisanje Karla Roberta obavljalo se 15. lipnja 1309. u Budimu.

dne

11.

lipnja,

samo krunisanje

posvetio je

Gentilis

bijase se zgrnulo sila

Cletiri dana prije, novu krunu u nazocnosti svecenstva naroda. Na svijeta sa svih strana. No mnogi velikasi ipak ne i

dodjose, vec poslaSe svoje zastupnike. Iz hrvatskih zemalja ne dodje nitko, ยงto su

matrali

prvo krunisanje

u

Zagrebu dovoljnim

i

zakonitim.

mozda zato, Bana hrvatskoga i


KARLO ROBERT BORI gospodara Bosne,

od plemena Subic zastupa§e

I.

Henrika Gisingovca

Slavonije

6itave

Pavla

PROTUKRALJIMA.

S

;^E

mu

sinovca

i

spljetski

13

bana

nadbiskup Petar,

Nikolu zamjenjivaSe izabrani biskup

gjurski Nikola, a »velike knezove slavonske« (magnis comitibus Sclauonie) Babonice,

imenu Stjepana, Ivana

Radoslava zastupase cazmanzki

i

nazoian jedini Stjepan,

plemica bijaSe, §to se znade, u

Vjencanje bilo je

crkvi

velikoj

da ce katolicku rimsku crkvu, kano crkvu

zapovijedi zati;

vrSiti,

i

sve crkve svoje

ih

stititi

vjeru,

Marije

sv.

volji postivati

i

a

»Boga

obavljao

slusati

ga

je

njegove

i

i

da ne ce papi

hotimice oStecivati; da ne ce ugarske zemlje

i

i

da ne ce prava rimske crkve kmjiti,

;

po

hrvatskih

zupanije Pozege.

iz

ju

(u

i

braniti;

ce

Od

uci, odrobca rimska crkva navijesta sv. Vojtjeha (u Ostrogonu) Budimu) predstojnike sa povjerenim njima od Boga

kako

njihove biskupe

drzave,

stadima po Bozjoj

nego

Karlo prisegu, da

nadbiskup. Najprije polozi

ostrogonski

Bogunov,

sin

gradu Budimskom,

Marije u

sv.

arcidjakon Ivan.

niti

njegovim legatima smetati,

ni

njezina imanja

prava

ni kraljevskih

i

i

sto je

na njima,

prihoda smanjivati

prihoda protupravno razasuto, od prava opet s Bozjom pomocu povratiti; da ce drzavnomu plemstvu njegova stara tradicijonalna prava preimudtva uzdrzati zasticivati ga od nasilja mocnih tirana; da ce ziviti u zakonitom braku (bio je niti

razdavati;

nego pa6e drzavu

a Sto je

Siriti,

i

i

i

tada vec ozenjen Marijom Katarinom, kcerju polja6koga

vojvode Kazimira) ce

unapredjivati,

stupka osuditi.« Iza te prisege ovjenca

nadbiskup zivati

napokon da

se zadovoljavati;

Bozjom providno§du povjerenoga mu te nikoga bez sudbenoga po-

blagostanje

naroda

tim

i

nazocne

mu

kraljevskom krunom,

glavu

velika§e

zastupnike

i

ostrogonski stade

te

po-

odsutnih pred

zr*

no polozivsi ruke na evandjelje prisegoSe Karlu vjecnu vjernost kao svomu kralju gospodaru. Karlo Robert bijaSe sada dva put krunjeni kralj gdje

tvenik,

i

ugarski

hrvatski.

i

odpornike skrSi

ili

umiri,

Dne

nagradi.

obilato

mu

Prva

i

briga bija§e, da posljednje

da svoje vjerne privrzenike

ozujka 1310. izdade u Barsu

20.

znamenitu povelju nepokolebivomu magistru Pavlu Gorjanskomu.

U

izbroji sve

njoj

potanko, sto je sve Pavao

deset godina za nj radio

kroz

i

kako

prepatio,

je suz-

i'er.at

papinskoga lkc.ata Gentilisa.

bijao Henrika Gisingovca

kako je

je svladao

pomagao na

i

razkralja Stjepana Dragutina,

pokrete u zupaniji Pozegi, vojni u CeSkoj. Kralj

i

ne moze

kako ni

mu

da

zabiljezi sve zasluge Pavlove,

pak

da je kud §to mu eto daje, a to je imanje Drenovac uz rijeku Orljavu, koje pripada gradu Pozegi. Kralj poklanja tu zemlju svomu poborniku kaze,

i

>po savjetu

No

umre dosadanji ban kralja

i

za

za umirenje

Slavonije, prevrtljivi

Ivana.

U

gospodara; no

i

Slavonije.

siloviti

i

Smrt Henrikova dade kralju zgode, da baniju ditave Slavonije popouzdanu muzu, koji mu ne ce prvom prigodom vjerom krenuti. I tako izabere on

uztrajati vjeri

i

nego

Negdje iza 23. listopada 1309. Henrik Gisingovac, ostavivSi za sobom posljednji cas bijase doduse Henrik priznao Karla za svoga tko bi mogao bio jamciti, da ce toliko puta vjerolomni knez

jedno uiini Karlo

jo§

sinove Petra

vise zavrijedio,

privolom vjernih baruna svojih.c

s

i

kamo

u vjernosti

bana kneza

?

Stjepana Babonica,

»velikoga

kneza*

slavonskoga

i

gospodara

grada Stenidnjaka (de Stenizuale). Stjepan bijase za prijestolnih borba zajedno s bracom svojom vazda stajao uz Anzuvine, te se je moglo odekivati, da ce i dalje ostati vjeran

svomu gospodaru. Stjepan Babonic banovao poznati tin novoga bana bio

je,

da je

18.

sest

do sedam godina (1310

— 1316).

Prvi

kolovoza 1310. izdao mletadkoj obcini slobodni


KARLO ROBERT.

.

,^

kojim

"list,

nostram

na njezinu molbu dozvolio njezinim podanicima, da

je

trgovinom

»kroz njegove

prolaziti

Malo dana

potentiam).

slavonskomu banu Stjepanu Zagreba njezin posjed Kobila. Cinilo I

na

poslije,

njegovoj

(per

terras

svojom

sa

nostras

zapovjedi kralj vjernomu

et

svomu

Gradac

da uzdrze slobodnoj obcini

braci,

tik

izmorenu Slavoniju mirnije doba

nastati za

A

krijepostni biskup

i

a

gust in

papa Benedikt XI. im novao Augustin bijase se za pro§lih gradjanskih smutnja s knezovima Babonicinn kojega bijase jos

(Cazzotti),

za tu cast.

prosinca 1303.

9.

pravdao poradi Medvedgrada, koji su knezovi s

mogu slobodno

vladanje«

kolovoza

27.

banom Stjepanom

s

njegovo

i

zagreba^ke biskupije sjedio je tada mirni

stolici

Kazotic

da ce

se,

i

zemlje

novim banom lako pogoditi. Dok se je ovako Slavonija neSto

drzali;

no

cinilo se,

da ce se sada biskup pogibija od novih

umirila, zaprijetila je Ugarskoj

smutnja. Okorjeli erdeljski vojvoda nije unatoc prijetnjama

kletvama papinskoga legata

i

Njegovim odporom ohrabreni stadose se opet dizati drug! velikasi, a medju svima najgordiji Matija Cak Tren6inski. Sla1i Matiji pisma poslanike, nudili ga svacim, samo da ga smekSaju; ali on za sve ne mari, te ni ne daje odgovora. I gradjani Budima opet se uzjogunili, pak se opirali svomu sudcu. htio

da predade krunu

sv.

Stjepana.

i

Napokon s

ipak

erdeljski biskup Benedikt, sin

izmiri

Na njegovu ponuku

kraljevskom strankom.

Omodej

sastaSe

vojvode Ladislava, otca svoga travnja 1310. ostrogonski

se 8.

vojvodom u Segedinu, gdje no Ladislav obeca, da ce do 1. srpnja krunu sv. Stjepana predati. Vojvoda odrza rijeC, a na to bi Karlo 27. kolovoza god. 1310. treci put okrunjen, i to u Stolnom Biogradu od ostrogonskoga nadbiskupa Tome, a krunom sv Stjepana. Sad vec nije mogao nitko vise dvojiti, da je on zakoniti

nadbiskup

palatin

i

s

nasljednik Arpadovica. Jedini Matija TrenSinski pitanje je bilo,

hoce

11

i

drugi velikasi

da znade za njega. A kad bude Karlo stao vrsiti

nije ni dalje htio

skrstenih ruku,

stajati

svoju kraljevsku vlast, koja bija§e za posljednjih decenija posve propala.

(Hrvatski ban Pavao

I. obladao Zadrom, 1311.) Za prijestolnih borba u ne spominje se u tim zemljama ime bana Pa via. On je bio suvi§e udaljen od pozoriSta, gdje se je borba vodila, a k tomu je imao pune ruke posla u svojem vladanju. Izprva ga zaokupile neprilike u Bosni, gdje mu bijahu patareni ubili brata Mladina I., bana bosanskoga (1304.). Pavao dodu§e zamijenio brata svojim sinom,

Ugarskoj

Mladinom se

moze

Slavoniji

i

koji je

II.,

naslucivati

povelja,

izdanih

Uz bosanske i

posle bavio se ban Pavao

sinovi obavljaju

no njemu kao

starjeSini

sve nadzire

drzi

i

doduse Cast svoga roda

i

i

i

dalje nemira,

knezu dolnjih krajeva Hrvatinu, kao

ban Pavao posao jednom u pohode srbskomu

§to je

braca

preuzeo bansku Cast u Bosni; no u Bosni bilo iz

i

i

kako

po tom

kralju.

hrvatsko-dalmatinskim primorjem. Njegova

»knezova primorskih gradova Dalmacije;«

sluzbu

banu hrvatskomu pripadalo

na okupu. S napuljskim dvorom ostao

je

je pravo

i

duznost, da

u tijesnoj svezi;

svedjer

primao od njega godisnju penziju, pate se god. 1304. spremao u pohode napuljskomu kralju. Od svih hrvatskih knezova otimali se njegovoj banskoj vlasti jedini Frankapani, koji su medjutim takodjer bill gorljivi privrzenici Karla Roberta. Da bi Frankapanima sto vise naudio,

u mletaCkoj

pomaga§e u

velike gradu

Rabu na otoku

istoga imena, koji je tada bio

ovima ban Pavao 4. sijeCnja 1307. u Skradinu gradu Rabu dvije povelje, kojima mu je gotovo kao suvereni vladar podijelio razlidite slobostine pravice u svojoj banovini. U jednoj povelji govori ban ovako: »Mi Pavao, ban Hrvata gospodin Bosne, dajemo na znanje svima, kojih se tide, ovim pismom, kako smo, promatrajuci iskreno u prkos

vlasti,

a Cesto u razmirici sa susjednim knezovima Frankapanima. Bas

izdao je

i

i

prijateljstvo

na§ prisni

vazda

i

goji.^e

cistu Ijubav,

i

koju

odliCni

osobiti prijatelj, zajedno s i

gospodin Marko Michieli, Castni knez Rabljana,

obcinom, plemicima

neprekidno goje prema nama

i

i

naSoj banovini,

svima Ijudima toga grada

htjeli,

odredili

i

iz

po-


MRVATSKI BAN PAVAO

I.

OBLAI>A()

ZADROM

15

^S9pra»BpBHi^flf«pg«»|!W^pWI|ff'^^

Csi

3!"

kh^

^i

if vfT^ jl

o en

"^

^

N

^

I

in

o o c

<

s

a-

>

o QU



HRVATSKl BAN PAVAO sebne

da

dopustili,

Ijubavi

citavom nasem

vladanju

vjernoga

ma kojem

slobodno, mirno

rodjaka,

pazaru

trgu kupovati

ili

omnes

(per

i

taj

i

sada

put,

vazda smiju po

i

et

banatum),

partes Curiazii comitis), naSega

neograniceno

i

drugi

^

totum dominium nostrum

(per

po svima stranama kneza Kurjaka i

Raba

gradjani

svi

banovini

i

OBLADAO ZADROM.

I.

prolaziti,

kao dragoga

i

boraviti, vracati se, te

prodavati bez ikoje carine, danka

u

vec

trgovine,

ill

svakovrstnu slobodu sigurnost. Podjedno nalazemo da uzivaju podpunu zapovijedamo ostalim nasim vjerovim listom svim kastelanima, zupanima, sluzbenicima, plemicima i

i

i

i

nima, da sve Rabljane,

preporucene, te da

koju

ni

stetu,

svaliti.

ovaj na§

list

U

1307,*

postupaju

tezkocu

na sebe

A

velike

male,

i

odilaze

i

njima dobroliotno,

s

ako ne ce

nepriliku,

ili

koji dolaze

nasega vladanja, drze za

iz

prijateljski

uvrijediti nas

6astno; da

I

im ne cine

za sve vijeke na§u nemilost

i

da ova nasa izkazana milost bude u svem vjere dostojna, izdasmo Dano u Skradinu 4. sijecnja Ijeta Gospodnjih povelji opet citamo. kako je >Pavao ban Hrvata i gospodin Bosne*

podkrijepljen nasim pedatom.

drugoj

na zahtjev rabskoga kneza Marka Michiela, sudaca, vijecnika i svih (zitelja) toga grada za svoje nasljednike Rabljanima >sve posjede, pasnjake potvrdio za se travnike, sto i

i

imadu u nasem vladanju* (in nostro dominio), po§to je to njima vec zajamceno krabanskim poveljama, tako glede grada Jablanca, kao Ijevskim glede drugih mjesta. Dok je tako ban Pavao mitio Rabljane darovnicama, planu razmirica izmedju njega grada Trogira. Razlozi ni povod nijesu poznati; ali se iini, da su Trogirani bill krivi. Ban zaprijetio Ijuto neharnomu gradu. No vec u lipnju 1308. poslase Trogirani poslanika u Skradin gospodinu banu s molbama ponudama. Posto su ga jos ublazili darom (vinom), ih

i

i

i

i

obcine crkve

godisnjom placom od

s

mnogo

stalo,

da zive

Zadranima, bio

dobar

vise

puta

stranke

prijatelj

i

libara,

milosti

najboljem

u

miru

pomocnik. Kako

kojom

skladu

i

je

tada banu

Pavlu bilo

gradovima Dalmacije. Pace

s

zupa

na domaku Zadru,

bila

poradi zemalja, te su

bribirskih

To

sud k banu Pavlu.

malo drago; ona je pa6e nekomu zadarskomu gradjaninu ako bi se usudio poci u Skradin banu na sud.

i

im

vrlo je rado dogovarao, te

vlasl,

je Bribirska

mu

oprosti njima sve §tete, koje

U obce

kazniti«.

i

zadarskih

zitelja

Skradin na

u

dolazile

nego

II. izabrali kapetanom svoje on u kotaru gradu Nina blizu

Jurja

izdade im

tada priznavali mletacku

izmedju

spora

ctsto

dijeliti

su

koji

500

kolovoza 1308. povelju,

Kristofora 5

sv.

bijaha nanijeli, jer >voli

ni

ma

njegovu Jelenu obskrbili zivezem, a sina

sestru

sa je

bilo je

pruce se

nije bilo mletacikoj obcini

globom od

zaprijetila

tisucu

libara,

Ali Zadrani vise

prijatelja

i

nemilo

1204.

saveznika koje bi

slabo su

potlacili,

svojim

mu

marili za

privrzenika.

Ta

godinu, morali

14.

i

posve

ticama.

Ako

razstavili

od Hrvata

i

bili

pak

koji

Zadran n

U

Hrvatske,

koja

je

s

iz

od

Mletaka,

i

Kraj

po^injala

Zadrani

posada

bila

svi Zadrani, koji

takih

prilika

mletadkim vladanjem. tik

ne smiju

udavao svoju kcer za Hrvata,

nasljedna prava na ba§tinu svojih roditelja u Zadru

gradu

Napokon su

nezadovoljni

Mletdani jo§ god. 1273. odredili, da se bi

te udinivsi ih

njegove savjetnike

vjemost mletackomu duzdu.

priseci

Da

ih

i

u mletaCkoj vojsci.

da su ponositi Zadrani vec odavna

bi

kneza

sloboStine,

i

danak od 150 perpera na godinu.

sluzili

nije cudo,

grada, bijahu

ban Pavao sticao u Zadru sve

birao je nadbiskupa Mletcanina, koji je bio pokoran patrijarhi

mletacka, dok su Zadrani opet navrsili

stare povlastice

podanicima. Zadar primao je

duzd poslao,

te je

bijahu zamrznuli na Mletke, jer su ih iza god.

im sve

oduzevSi

mletadkomu, a suviSe je placao su

sve prijetnje,

Zadrani

izpod zeniti

gubila je

zidina

Hrva-

s

ona sva

njegovu kotaru.

da se odmetnu od Mletaka. Sad se je dnilo, da ce im se zelja izpuniti. Mletacka se je obcina naime Ijuto zavadila s papom Klementom V. radi grada Ferrare, koji je ona htjela pokoriti svojoj vlasti, dok ga je papa svojatao kao papinsko leno. Kad su na to MIetci silom poku§ali predobiti Ferraru, 1309.) crkvcnim dize Klement V. na njih vojsku, a uza to ih kazni (buUama od 1308. Zadrani su dakle vec odavna

mislili

na

to,

i

Hrv. poTJ. IL L

2


KARLO HOHKHT.

i8

prokletstvom

i

pace

interdiktom,

Sad

bijahu polozili duzdu Pettu Gradenigu.

plijeniti

i

koju

vjernosti,

na Mletke: u Italiji, Francuzkoj dobra brodove njihove. Pace

se sve diglo

privrzenici papini otimati

stadoSe

Englezkoj

i

prisege

podanike njihove

sve

rijesi

i

da su napokon pridruzi se jos buna u samim Mletpapom Borbi s milost. papu za pokorno Pavla, bana poSto rodjak je jedna Tiepolo, cima, koju je pokrenuo Bajamonte kneginja bribirska bila udata za jednoga 61ana te porodice. S pomocu onih porodica, koje su bile ozlojedjene, sto je mletaSko vijece god. 1297. odredilo zatvor velikoga sebe navijeca (serrata del gran consiglio), odluci Bajamonte Tiepolo zbaciti duzda burne noci gradjanska borba planu za 15. lipnja 1310. Dne obcine gospodara metnuti za puku dulje razprseni, ali u je vrijeme svladani u samom gradu. Urotnici bise doduse se skupila

krizarska vojska, koja ih je silom iztjerala

i

Ferrare, tako

iz

moliti

stall

i

i

u Hrvatsku, gdje je jamacQo

sve

dodje

to

banu

Tiepolo pobjeze

na§ao utociste kod Bribirskih knezova.

Nezadovoljstvo Zadrana, borba

Sam Bajamonte

tako da je uslijed toga snaga obcine malaksala.

vrjelo,

Pavlu

u

papom Klementom

s

najzgodniji

da

6as,

oko

V.

urota Bajamonta Tiepola

i

izvede

Vec na

osnovu.

svoju

u okolici njepocetku godine 1310. obilazi on neprestano govoj vi§e nego obicno. Duzd mleta^ki zapovijeda zato zadarskomu knezu 30. ozujka, cuva. neka ne ostavlja gradska vrata do kasne noci otvorena, a kljuce neka sam drzi No ban ostao i dalje pred gradom; te duzd 5. svibnja opet opomenuo zadarskoga kneza, Zadra

zadrzaje se

i

i

dugo ondje stoji. Jamacno je ban tada poticao gradjane na bunu, spreman namah da im pritece u pomoc, kad bi mu se odazvali. Mletacko je vijece bilo u velikom strahu, te je izabralo namah odbor od petnaest budno motriti sve, §to se dogadja oko Zadra. lica, koji ce biti svedjer na okupu No godina 1310. prodje ipak mirno. Jo§ 15. svibnja dozvolise MletCani svomu sam od bana dar primiti. Pace knezu u Zadru, da smije banu Pavlu pokloniti dar, pak svete moci, koje bijahu Zadrani uzeli Bozjacima u Vrani, te ih sahranili u svom gradu, da bude

na oprezu

bana Pavla,

radi

koji vec

i

i

i

vrati§e oni 4. lipnja

ban Pavao poglavar

na zahtjev bana, posto je papinski poslanik Gentilis potvrdio, da je da po nalogu papinu upravlja zastitnik crkve sv. Gregorija u Vrani, i

i

cuva imanja netom ukinutoga reda Bozjackoga. Tek god. 1311. zgodi se one, sto je ban Pavao vec dulje vrijeme spremao.

i

Zadru

Justinijan

kneza ili

knezom Mletcanin Mihajlo Maurceno Marko Dandulo. Dne 6. ozujka planu

je bio i

oba

i

jednako zarobiSe

vijecnika,

u tamnice pobacase.

I

i

oba vijecnika

(Morosini),

izbavi§e ga

Neki naime plemici zadarski, skloni mletackoj obcini, sakrise ga u kuci plemica Saladina; ondje ga obukose u redovni6ke grada.

U

Mletcima se poradi toga

Ijuto zabrinu§e.

U

Ivan

te ju iU posijekose

tvrdji,

knez Mihajlo

jedino

Mletke.

iz

njegovi

vijecnici

Zadru buna. Buntovnici uhvatise

u

mletacku posadu u utamniCise,

a

spasi

u i

ga pustiSe

haljine, te

Veliko vijece izabere vec

se

zatvora

iz

11.

ozujka

zaseban odbor, da se bavi zadarskim stvarima, te dade duzdu vanredne povlasti, da naime Zajedno s tim odborom moze i bez velikoga vijeca sve udesiti, §to drzi potrebito za spas

Malo dana zatim zaplovi prema Zadru mletacko brodovlje pod vodjama Bartolom Markom Justinijanom i Marinom Bembom, da pokori odmetni grad, pak da

drzave.

Michielom, spasi 6ast

i

ugled republike.

Mleta6ko juci hranu,

zadarske Pavla bijahu

i

i

je brodovlje pritisnulo

koju su

nosili

u grad.

druge dalmatinske

Zadar udarajuci na

Mimo

ladje. Ali

silom.

ratnim strojevima

Zadrani ne klonu§e duhom, vec

hrvatskih Seta, koje je vodio banov silu

nj

otima-

i

to haralo je susjedne otoke, te hvatalo na

sin,

tada vec bosanski ban

Podjedno poslase u Ugarsku kralju

Karlu

s

moru

pomodu bana

Ml ad in

II.,

suz-

Robertu svoje poslanike,-

naime dominikanca otca Stjepana plemica Martina, koji se kralju u ime grada poklonise, ga zamolise, da potvrdi stare slobode privilegije njihove, narocito pravo, da si sami i

te

po

i

svojoj volji biraju

kneza (comes)

i

upravitelja (rector,

potestas).

U

isti

mah

trazio je


HRVATSKI BAN PAVAO

I.

OBLADAO ZADROM

»9

PeCATI KNEZOVA BaBONICA U XIV. STOUECU.

Na grb

pe^atn bana Stjepana B&boni6i od godine

porodice Babonida sastojao od srcolika

promijenili sn 1.

knezovi

Babonidi

porodidni

svoj

;

1

295. (Povjest Hrvata tri

kosa pratida, a

grb, ^pridodavSi

Peiat kneza Stjepana Babonida (potODJega bana) na jednoj

n dvorskom arkiva n Btiu. Srcoliki kose prnge, kao

i

comitis Stephani

£tit

filii

Stita

smjeSten

comitis Bab(one)g.

Feint kneza Jnrja Babonida na jednoj

na znjcdnidkcm diiain

c(omitis) Georgii 3. Pedat kneza Ivana II.

strana 276) Tidjeli smo, da je

slika lava.

joS

od

grba bio

15.

liatini,

je

n

f

c

orti

pe^ata po iedan

filii

;

Stefiani

cvijet.

izdanoj 27. prosinca 132

1,

Na

To

krst.

stariji

Poslije

dokaznja niihovi peiati.

ciajka 1308., koje se izvornik £ava ;

u dolnjoj poll Tidimo

itita je kaciga,

nreScoa na tiemena

Nadpis na pe(*ta gUsi:

a Ozlja, koje se

Sto je kac'ga krilata, a

»S(iginam)

Uvomik £ava n muzeja

medja krilima

jesa

mjesto cvjetova n orti imade grandice. Nadpis glasio je valjda

:

tri

pannova

»S(igillam)

Babonik.c

Babonida (sinovca bana Ivana) na povelji, izdanoj 22. rnjna

a mazeja a Ljabljani).

smjeSten

je

toga pedata razdijeljen je na drije polovice

a Ljabljani. Taj se pedat razliknje od prvoga tim,

oka

ma

listini

I.,

vile

a starijem grbn, a u gornjoj poli predDJi dio lava. ViSe

grancicama. S obje strane

2.

sa

Stita

kaci^e kao na'cit ((Cl:;iaoi). S obje »S(igillum) c(om)itis (3tep)ha(ni)

&lii

1

321

n

Zagreba (izvomik

sUbj riub'ra k)3: p'ag<:, do': je lik Uva smisUca vAt (abraste strane grbt naluimo pi jedao hrastora graniicn sa pet listida. Nadpis^

Stita se tek

Stepiai banl fc.


KARLO ROBERT.

Slavonski banovci, kovani za bana Stjepana Babonica (1310.

1.

Lice: Kuna

na desno;

trdi

Nad pis

Babonida). krii

na podnoiju,

dolje zvijezda, gore

vi§e

kune gornji trup uzpinjudeg

obje

mu

2.

Kao

Lice

predjaSnji (l)

kao

br.

i,,

Karolas

i

;

samo jedna

sigla rnjesto slova

samo izpod kune Stephanus).

R

slovo

rnjesto zvijezde krin;

TT

kao

sigie slovo

(s

grba knezova

Zalidje: Dvostruki

stranr dvije okrunjene glave, jedna gledajudi u drugu

didki) polumjesec, lijevo zvijezda. Kraj doljne prijeke grede kriia

3.

se lava

u dvostrukom vijencu bisera: »Moneta regis p(ro) Sclavonia.c s

— 1316.)

;

R

gore desno (herali

ptica,

(A).

na zalidju vide

se

kao

sigle

slova

K

i

S (mozda


HRVATSKl BAN PAVAO

ban Pavao

i

pisa

on

zaStite

i

OBLADAO ZADROM.

I,

pomoci za grad Zadar u pape Klementa V. Dne

mu

Skradina papi poslanicu u Avignon, gdje

iz

21

1311.

16. lipnja

uz ino govorase ovako: »Pavao

Razabrav progla§ene osude Vasega gospodstva (bulle gospodin Bosne ban Hrvata vidivSi pokvarenost od 1308. tvrdokornost njihovu (mletacku) odazvah se na 1309.) i

Cast

.

.

i

.

i

i

slavu svete matere crkve pozivu Zadrana, na§ih vjernih

i

u Vasu svetost.

te

i

odanih, koji su se pouzdali

odmetnuli od nasilnoga vladanja mletadkoga

se

dobavili

i

potre-

si

Pozvan od istih (Zadrana), poslao sam svoga prvorodjenca bana Mladina, bana Bosnjana (Bosnensium) s vojenom snagom (cum poslobodu.

bitu

recene

kao pokorne odane sinove proti Mletcima. No po§to MletSani neprestano brodovljem podsjedaju Zadar otoke im pustose, a ja za sada nemam galija, da ih suzbijam, kako bi trebalo kao odmetnike sve te crkve, da brani, ravna

tentia),

stiti

i

Zadrane,

i

i

to

molim Vasu

dalje

pomocu

s

svoje i

da

svetost,

i

Tim

bi se

odrediti

izvolili

Va§om

zastitom

okrilje.

bi

od Mlet^ana

uznemirivani

bill

slobodni

ostali

dao primjer

shodna glede Zadra, da Zadrani ne bi saveznika, nego da bi posredovanjem, sigurni, paCe da bi ih posve primili u i

njihovih

i

i

drugima, da

i

oni jednako

i

ili

vise uCine, te zelje

naloge Vase svetosti vrse zdu§nim posluhom; nasuprot da se Mletfiani ne

bi dulje

mogli

svojom pokvarenoscu (odporom), nego da bude njihova kazna strah trepet mnogima, pak da se s Bozjom voljom nitko vise ne usudi raditi nesto sli6no proti rimskomu papi i sveobcemu vladanju (universale dominium) njegovu.* Da li je papa Klement V. sta ucinio za Zadrane, nije poznato. No zato je odludno ponositi

i

stao na obranu njihovu kralj Karlo Robert. On pisa viSe odrjesitih pisama mletaCkomu duzdu (posljednje 20. srpnja 1311.), u kojima zahtijeva§e, da se Mletcani okane udarati na Zadar (quod vellemus ab iniuriis dictae civitatis et civium abstinere), jer taj grad

po pravu

njemu. Mleta6ki duzd Marin Georgije odgovori na to kralju (4. listoda je grad >Zadar, kako je svagdje dobro poznato, bio njihov, da su ga zakonito drzaU« od najdavnijih vremena. Sad su buntovnici; no Mletcani se nadaju, da

pada

pripada

1311.),

i

ce njihovu nevjeru (perfidiam) jer

Qvaj odgovor medjutim

satrti.

glasnik njegov u Mletcima nije htio na nj 6ekati.

udarali na Zadar,

pozove

voljno

pod njegovo .... »Grad

sklonio

ih

kralj

Kad

ponovo, da se okane

okrilje.

Na

to

nije

primio Karlo Robert,

su medjutim MIetdani

u grad, koji se

dirati

odgovori duzd kralju

i

dalje

jedobro-

studenoga 1311.

12.

svakomu svagdje poznato, na§ od pradavnih prastarih vremena, kojim se je vec spomen zaboravila; mi ga po punom pravu dobismo posjedovasmo posjedujemo. I Vase smo pravo u njem postivali radi nasih pred§astnika; ne kanimo ga ni sada pogaziti, poStovanja Ijubavi izmed Va§ih vec cemo ga pomagati stititi. Poznato je to prave vase, da vas naime idu dva dijela tributa od vrata zadarskih (perceptio duarum partium tributi portae Jadrae); to je pravo poslije vrsio ban zemlje, naime Pavao ban Hrvata (postmodum ipsum u s h a b u po

prilici

ovako:

ovaj,

je

kako

je

i

i

i

i

i

i

i

i

banus regionis,

Ta

taj

scilicet

na§ grad

znade to sav

i

banus Paulus

Croato)

....

njegovi gradjani uzivali su pod srecnim

svijet

tako

lijepo

mirno stanje

i

i

Ali Zadrani su buntovnici. i

blagim nalim vladanjem

svega dobra obilje

i

.

.

preobilje bez

prestanka, da ne bi smjeli zavidjeti nijednomu gradu ovoga svijeta za dobro njegovo, a

njima

bi

morali zavidjeti gradjani svih drugih gradova, §to ih obasusmo s tolikim dobrim,

§to ih bez prestanka milostima

blago, umiljato

i

koristno za

i

otdinskom Ijubavi milovasmo,

podanike, da se lako

jer je naSe vladanje tako

od svojih tegoba odpodinu. Zadrani

se tako ugojiSe prevelikim dobrom, da su izgubili pamet.<

Medjutim

je

Karlo

Robert malo mario

za

izprike

mletaCkoga

duzda.

Zamoliv§i

10 listopada 1311. sam papu Klementa V., neka zapovjedi Mletcima, da se okane obsade Zadra uznemirivanja kotara njegova kao susjednih otoka, izdade on namah zatim 12. listopada nazodnim poslanicima zadarskim povelju, kojom potvrdi gradu Zadru stare njegove povlasti, kako ih je imao nekad za kralja Bele III. (IV.) Dozvoli narodito gradjanima, i

i


KARLO ROBERT.

^

22

ostale obcinske sluzbenike, te da zivu po svojim da po svojoj volji biraju kneza, sudce zakonima obicajima. Namali zatim pristupise Zadrani izboru novoga kneza, te proglasise svojim knezom sina bana Pavla, junackoga bosanskoga bana Mladina II., koji je od i

i

vojskom branio grad

lipnja s

i

s

kopnene

strane.

U

jednoj izpravi grada'Zadra'od 21.

listo-

»U vrijeme gospodina Jakova, dastnoga nadbiskupa zadarskoga, velemoznoga muza Mladina, kneza Zadra, principa Dalmacije dru

pada 1311.

fiitamo vec:

i

goga bana bosanskoga, branitelja

Zadra* Ocito

zatim za gospodina Konrada Simonova

je dakle,

da je tada ban bosanski

Simonov

branio grad na kopnu, dok je Karlo

iz

Jakina,

iz

Jakina, vrstnoga

knez zadarski

i

kojemu

Mladin

II.

je jos 24. travnja njegova

obcina na molbu Mletcana zabranila odlazak u Zadar, valjda kao vojvoda na moru odbijao navale

Zadrani

mletacke.

su im namakli sajka

doduse imali

nijesu

brodova kao mletadka obcina,

velikih

Pa6e

barcica ban Pavao sa svojim sinovima.

i

i

u pomoc, pak tako zareda u Jadranskom moru gusarenje, od kojega su napuljskoga kraljevstva u juznoj

Rat oko Zadra stranka

nove cete

stradali

i

zitelji

Italiji.

otoka njegovih sve do Paga otegnuo

i

se silno, poSto ni jedna

da odrzi osudnu pobjedu. Mletcani poslaSe na pocetku go-

tako jaka,

nije bila

ali

Omisani pritekose

novim vojvodama pred Zadar. Za obskrbu vojske razpisa§e ozujka 1312. novi porez. No ni Renier de Malo, zapovjednik kopnene vojske, kao Belletto Justinijan, vojvoda brodovlja, ne mogoSe nista odlu^na izvesti. dine

1312.

Ali ni

ban Pavao zajedno sa svojim sinovima ne bijase dosta

cane izpred Zadra. dobio pomoci i

odrzati.

s

Radovalo ga

od Karla Roberta

ni

Povjeri

Zadar svojoj

§to je pridruzio

je,

ni

Napulja, zabrinuo se

iz

ni

da otjera Mlet-

jak,

vlasti; ali

Ijuto,

2.

hoce

li

poSto nije

modi Zadar

svomu sinu Jurju II., knezu primorskih gradova Dalmacije, da kako s mletaCkom obcinom, a osobito neka ju gleda skloniti, da

zato

poku§a nagoditi se

ga bijase otela OmiSanima. Zaista stigoSe u travnju 1312. poslaljubavi« s duzdom, te kneza Jurja u Mletke s izjavom, »da knez zeli biti u miru trazi, da mu se povrati brod omiski, §to su ga oteli podanici mletacki. Duzd odgovori u ime svoje Ijubav s citavim svijetom, pak tako citave obcine, da on 2eli gojiti mir povrati jedan brod, sto nici

i

i

i

i

s

banom Pavlom

No ban

stanje.

i

njegovim sinovima, kojima je vazda sinovima,

sa

Zadru, pak im daje pomoci

pomagao, ne duzdu

i

i

vracajuci

nemilo za drago,

zdruzio

Da

podrzaje ih u nadi proti obcini.

se s

nije

mogli tako dugo uztrajati u tolikoj nevjeri, vec

bi oni

napredak i dobro odmetnicima u

zelio srecu,

ban Zadrana tako

bi se

mletaCkoj obcini. Duzd znade, da su Zadrani u torn ratu oboruzali

i

davno pokorili na noge

podigli

lukama kneza Jurja. Napokon onaj na racun Zadrana, da se s njim udari na MletCane. U ostalom, ako knez zaista zeli mir, to je duzdu vrlo milo; no po§to ne zna za uvjete mira, neka ih knez juraj napi§e, te ako budu pogodbe zgodne, duzd ce s obcinom pristati na mir. Vidi se, da je mletacka obcina jedva docekala, da se razpravlja o miru. Lukavi duzd hoce najprije zastrasiti bana sinove njegove, a onda veledusno izjavljuje, da je gotov prihvatiti mir, ako budu pogodbe povoljnel No do mira nije tada ipak doslo pade Mletke zadesi u to nemala nezgoda. Vojvoda mletaCkoga brodovlja Belletto Justiniani oboli tezko, te morade leci u narod u Omi§u,

da su Zadrani

i

bili

primani u oblastima

i

brod, sto su ga zaplijenili mletadki podanici, opremljen bi u ime

i

i

i

krevet.

Brodovlje

upotrebise

brodovi

bija§e

Zadrani.

bijahu

toga

tako

bez

IzabraSe dan,

glavara,

kad

dana usidreni

je

a

pazka na ladjama nikakva

na moru bjesnila oluja

razdaleko jedan

i

ili

slaba.

To

nepogoda. Mletadki

od drugoga, da se ne

razbiju.

Zadrani se pripravljahu cio dan. Svoje male ladje (sajke) oboruzaSe dovoljno Ijudima ratnim

spravama, da u sumracju u6ine juri§

spavao je na svom vojvodskom brodu, shrvan bolescu,

Cim

je

zanocilo,

Zadrani

i

na razasute mletacke brodove. Justinijan ne snivajuci,

ni

razapeSe jedra, te se potajice

i

sta

Zadrani snuju.

neopazeni provukoSe izmedju


IIRVATSKI BAN PAVAO

mietackih

brodova.

mom6ad, a vojvodu jo§ na jedan

brod,

Dosav do vojvodske i

I.

OBI.ADAO ZADROMskodise na

ladje

nju,

23

pohvatase

poubiSe

ill

castnike odvedose zarobljene na brodu sa sobom. Zatim nahrupi§e

njega odvukose

u

zadarsku luku, prije nego sto je mletaiko brodovlje moglo priskoditi u pomoc. Justinijan i zapovjednik druge ladje bi§e bateni u tamnicu; no on ne prozivi dugo svoje nesrece, vec umre malo zatim od boli zalosti. te

i

i

Sad su Mletci od sramote klicali.

No

i

jada

dok

bjesnili,

su Zadrani

hrvatskoj radosti pridruzi se velika tuga, jer u to

osudnijem casu

Hrvatima od radosti umre ban Pavao u najs

i

naime nestaje traga banu Pavlu. Spljecanin Miha Madije, suvremenik njegov, javlja njegovu smrt posve lakoni(iki »Godine 1311. mjeseca ozujka orimetnuo se je grad Zadar od mletadke obcine pokorio se vladanju (dominio) bana Pavla i njegovih sinova; slijedece pak godine (1312.) mjeseca svibnja za

Hrvatsku.

Iza

18.

travnja

1312.

:

i

umre ban Pavao,

te bi

odredjen za bana

sin

njegov

Mladin.<

Ban Pavao preminuo

je

dakle u svibnju, ne zna se koji dan. Sahranjen bi u djedovini svojoj, u Bribiru gradu, u crkvi franjevackoj sv. Marije, gdje je bila grobnica Bribirskih knezova, gdje su poslije pocivali sinovi

i

unuci njegovi.*

Ban Pavao spada medju najznamenitija godina

hrvatskoga

lica

u povjestnici hrvatskoj. Gotovo ceter-

od kojih je treci, braci njegovoj postao vladar ne samo Hrvatske, nego Ugarske. Moze se gotovo reci, da je on Ugarskoj Karia Roberta nametnuo za kralja. Bio je Pavao mudar, razborit i oprezan muz. Upotrebivsi zgodno borbe za prijestolje, koje su zaredale u zadnjem deceniju trinaestoga stoljeca, umio je polu^iti, daje bansku dast, koja se je dosad podjeljivala tek na jednu ili vi§e godina, dobio za se ne samo dosmrtno kao nasljednu baStinu za svoju porodicu na sva vremena. Upravo nego tim polozio je temelj moci i sjaju svoje porodice. deset

bio je vodja

Karlo Robert, po njem

naroda.

Sluzio je

tri

i

i

i

*Bribirski knezovi od plemena Subic a XIV. stoljedu. Knez Stjepko ili Stipko

1239 -1274 knez Trogira (1239 1 250) •j6. kolovoza 1274.

Pavao

I.

kralja,


KARLO ROBERT.

_.

24

Kao bana »Hrvata« zapadalo ga

je ne

samo

pravo,

nego

i

sveta duznost, dalskupi

kad spadali na hrvatsko grad Rab, kraljevstvo VrSio je dakle samo svoju duznost, kad je pritezao k sebi otok a narocito, kad je pomagao Zadru, da se otme vlasti mletackoga lava. Ta on je bio ban primorski ili ban 5itave Hrvatske Dalmacije, ili kako se je najvolio zvati po hrvatskom

sve oblasti

kojima je

u

kotare,

i

bilo Hrvata,

koji su bilo

i

i

i

shvacanju »ban Hrvata.«

porodicu

bilo je opet

primio Hrvatsku

kao

janstvenik velikasi

i

bastinike

za

i

i

a

vazali,

Dok

druge dastnike. Njegova

kako

to

kralja

i

za svoju

to protukralja

i

podijeljeno

istoj

sve i

Hrvatskoj bio

gradske

vlastelin, te su svi

obcine podanici

ban (drzavni castnik)

koji

i

i

namjeSta po svojoj

u

njegovoj

vlastelin (dominus): volji

i

uvidjavnosti

dakle nije bila »dominatio arbitraria«

vlast

t.

svoju vlast vrsio u jednu ruku kao drugu kao nasljedni gospodin hrvatske zemlje, kako

Lucie uztvrdio; on je

je

a u

dostojanstvenik kraljevstva,

mu

sva plemena,

je u Hrvatskoj bio

samo gospodin (dominus),

bio

bane, knezove

od dva

je

i

njegovi

bili

samovoljna,

Ta on

hrvatskom kraljevstvu, on je u

u

je

da je zaokruzenu hrvatsku drzavu svojatao za se

njegovo pravo.

bansku cast kao nasljedno leno za sva vremena, za svoje potomke, dostosvojih potomaka. On je kao ban bio ne samo prvi castnik

gospostiji (dominium).

u Bosni

A

privilegijama

kralja

j.

prvi

Andrije

II.

(Ill),

od godine 1293.

i

bi

napuljskoga

II. od god. 1295. Za sobom ostavio je ban Pavao cetiri sina, koje je narod po otcevoj casti prozvao Banicima, naime rodjenim banima. Najstariji Mladin II. bastinio je iza svoga otca cast bana hrvatskoga, k tomu je bio knez Zadra princip Dalmacije Juraj II. bio je knez primorskih gradova Dalmacije, Pavao II. knez grada Spljeta, a Gregorije valjda knez u 8ibeniku No s castima vlascu otcevom bastinio je prvorodjeni Mladin II. takodjer rat s Mletcima poradi Zadra. (Borbe Karla Roberta s oligarhima u Ugarskoj Slavoniji, 1310. do 1321.). Karlo Robert ne mogaSe priteci u pomoc ni banu Pavlu, a ni sinu njegovu Mladinu II., da obrani Zadar od napadaja mletackih. Zaustavljale ga neprekidne borbe Slavoniji, koje je morao voditi s gordim velikasima. Ovi ga bijahu doduse u Ugarskoj priznali za kralja, ali niti u snu ne snivahu, da bi mu pustili vrsiti kraljevsku vlast. Svaki njih smatrase se za kraljica u svojoj oblasti, te priznavaSe kralja samo po imenu,

kralja Karla

i

i

i

i

u koliko se podudaralo s njihovim interesima.

i

od svih oligarha bijase nesumnjivo Matija Cak Trensamosvojnu drzavu, koja se je sterala od Komarna Visegrada kod Vaca duz Njitre Vaga sve do granice moravske poljske. Matija prinudi vazale podanike crkvene, da njemu placaju poreze dace, harase prijedjele od Vaca do Tise, te provali pace u Ijetu 1311. pusto^edi sve do bedema grada Budima. Ako se je koji put dizao na neprijatelje kraljeve, 6inio je to samo pod izliku, da im Najponositiji

cinski.

On

i

najodrjesitiji

bijaSe zasnovao gotovo

i

i

i

i

i

pootme gradove

i

imanja,

se

na iztoku, na pritocima

gornje Tise, u

Omodej

zupanijama

plemena Aba, da dobavi jednake vlasti drzavine. Zaludo je papinski legat nakon pustih prijetnja srpnja 1311. kaznio Matiju Tren6inskoga njegove ortake crkvenim prokletstvom, a

sipuSkoj, abaujvarskoj

6.

Matiji

i

zemplinskoj, pregnuo opet

palatin

iz

i

i

zemlje njihove interdiktom: ni

sada

bjesniti

proti

crkvi

i

njegova oblast, a tvrdjica u

crkvene kazni nijesu vi§e djelovale, pa6e

njezinim Njitri

glavarima.

je Matija stao

Biskupu njitranskomu bude oteta sva

zajedno sa stolnom crkvom spaljena.

Medjutim oslobodi se Karlo naskoro bar jednoga od tih oligarha. Palatin Omodej udari na grad KoSice, ali njemaSki zitelji toga grada ubiie njega i zarobiSe dva sina njegova. Udovica Omodejeva sa svojih sest sinova pokori se na to 8. listopada kralju, te mu obeca vratiti sve zupanije i gradove, sto ih je protupravno drzala, medju njima tvrdi Munkac. No vec u proljecu 1312. ustadoSe sinovi Omodejevi opet na kralja, a i

njima se pridruzi brojno plemstvo. Sad se napokon podize s

vojskom na sjevernu medju svoje drzave,

i

kralj

Karlo Robert, podje

te stade podsjedati tvrdju Saro.s

kod PreSova,


BORBE KARLA ROBERTA

S

OLIGARHIMA.

^^^T^^

PoDOR Medvedgrada u gori zagrebaCkoj.

25



BORBE KARLA ROBERTA koja je pripadala Dimitriji, sinu Nikolinu, Matija 1700

moravskih kopljanika

jevim sinovima se 15.

lipnja

stjegonoSa;

krvava bitka.

iJ

mrtvi Dimitrija

i

izgibe

boju i

pomoc

mnogo

ali

Karlovih

Ijudi,

Na bojnom

na Matiju Caka ne usudi se

Pace malo zatim digose se na Karla novi

oligarhi.

Omode-

izmedju njih

i

ostadoSe

polju

kralj

ni

sada uda-

Neki Kopoz, koji je dulje vrijeme to ne podje za rukom, pobuni s

cast palatina, naumi kralja umoriti; a kad mu bratom svojim Bekeom i s drugim velikasima god 1316. Erdelj vrsio

No

posla

to i

(Rozhanovci) zametnula

dolini

u bijeg natjerani.

Na

Dimitriji

dva sina Omodejeva.

Omodejevici bise tako svladani; riti.

cete svoje u

Rozgonjskoj

protivnici bi§e pobijedjeni

ali

27

privrzeniku Matije Trendinskoga.

sve ostale

grada Kosica, u

Blizu

1312

i

OLIGARHIMA.

S

i

susjedne ugarske zupa-

Doza razbi buntovnike kod Debrecina, na §to se Kopoz zatvori u neku tvrdju. Prisiljen medjutim gladom morade se Dozi predati, te bi po svoj prilici pogubljen. Jo§ opasnija bijase buna, koju bija§e pokrenuo u zapadnoj Ugarskoj g. 1315. velikas Andrija, sin Gregorijev. Tomu priskocise u pomoc ne samo prijatelji njegovi u nije.

erdeljski vojvoda

Prvi dvogubi peCat Karla Roberta.

Ugarskoj, nego

godina miru

i

Nijemci

drzave,

susjednih austrijskih

iz

harajuci

prijedjele

uz

zemalja. Andrija priJetijaSe kroz viSe

austrijsku

medju

i

udarajuci

gradove

na

Soprun Gjur. Njim potaknuti ustadoSe napokon 1316. opet Gisingovci Ivan Petar, bana Henrika. Po otfievoj smrti mirovahu neko vrijeme braca Gisingovci. Dne 8. svibnja 1312. tolnanski. spominje se magistar Ivan kao kraljevski konjuSnik, a uz to zupan §imezki Jo§ 7. oktobra 1315. boravi on u Koprivnici, te potvrdjuje privilegija svoga otca. Tada i

i

sinovi

i

»zupan simezki, tolnanski, baranjski Konrada bijaSe kao zulumdar. Bracu Nikolu se zove

i

groznija

nasilja

poCinjao je

njegove privrzenike.

U

u

svibnju

Slavontji,

1317.

i

bodrozki*.

liSio

No

ved tada bijase na glasu

djedovskih imanja u Baranji.

Ali jo§

gdje je ustavSi proti kralju Roberta progonio

prida

sam

kralj

u jednoj povelji, kako

Ivan s

je

Petru, sinovima magistra Lovrinca od bratom svojim Petrom bjesnio proti bradi Nikoli kako plemena Aba, kako ih vec tri godine drzi zatvorene u gradu Vocinu (Vudinu), je jednom Nikolu dao iznijeti pred vrata grada Vocina (ante portam castri Agyna), prii

i


KARLO ROBERT.

28

*vezao ga gola za konjski

rep, te

Gisingovac progonio je tako osobito stradala krizeva6ka

Karlo jos god.

povjerenu

uredi

bolje

Ivana suzbijao je dakako

magistra

Silu bijase

i

ga dao vuci tako, da je jedva na zivotu ostao. Ivan

druge privrzenike kraija Karla, pozezka zupanija. i

1310.

mu

U

namjestio.

On

banovinu.

te je

od njegova zuluma

ban Stjepan Babonic, kojega ban svom snagom radio, da sto zato gledao u svakom sporu s dobra

slavonski

obce se je

je

taj

razmirica. Vec 13. sijecnja 1311. vidimo ga u samo da ne dodje do smutnja Brezovici, gdje po svomu kastelanu Medvedgrada, Martinu, a uz privolu slavonskih velikaSa (regni nobilibus prebentibus consensum et assensum) gradjanima Gradca kod nagoditi,

i

Zagreba dosudjuje posjed Kobilu proti Farka§u, sinu kneza Garduna. Dvije godine poslije, boraveci u lipnju 1313. u Toplicama (Topuskom), dijeli on s bracom svojom Ivanom i

Radoslavom porodicna imanja

i

dohodke; torn zgodom

bi

odredjeno, da ban Stjepan

sam

pobira dohodak od zagreba6ke komore, dokle god bude po milosti kraljevoj vrSio bansku

banatum ipsum gratia regali teneret). U isti mah, 10. lipnja, pogadja se i sa zagrebaSkim biskupom Augustinom Kazoticem poradi Medvedgrada. Videci, da bi ga mogla snaci pogibija duse (detrimentum anime), sto drzi Medvedgrad koji pripada crkvi zagrebacikoj, vraca ga crkvi, te ga opet prima od nje, da njim upravlja kao kastelan, bijase nekad platio za odkup grada Marku, bratu ali ce zato prije dobiti novce, sto ih drugi put svibnju 1314. po se ban Stjepan dijelio sa svojom bracom. Tom Janovu! U zgodom zapadoSe bana Stjepana dohodci od imanja i posjeda oko Steni^njaka, Ivana prijedjeli oko Zrinja, a Radoslava najiztocnije oblasti uz rijeku Sana. Ugled bana Stjepana njemacki kralj Fridrik Lijepi iz Babonica bijase velik; za nj je znao i zanimao se kuce Habsburg. Taj Fridrik zove Stjepana Babonica u jednom pismu od 18. veljace 1316. ca i »hercegom Slavonije.« Imanje Babonica bijase u taj mah ogromno, po§to su oni dobili u Njema6koj zajam od 3520 maraka srebra. I prava je sreca, sto je tada Slavonijom upravljao tako cast (donee

.

i

silan

i

bogat ban,

§to je kralj

banom niju

jer

mu

je lakse bilo

suzbijati

provale Gisingovaca.

Karlo Robert nakon smrti bana Stjepana (poslije

brata njegova Ivana, nadajuci

se,

1.

Zato razumijemo,

ozujka 1316.) imenovao

da ce 6vrsta ruka njegova drzati citavu Slavo-

na okupu.

Ivan Babonic banovao novoga bana

je

§est

do sedam godina (1316.

1322.).

Prva briga

da dokrajci zulum Ivank Gisingovca, koji je u to doba opet zestoko

bijaSe,

Banu Ivanu pomagahu brojni velikaSi slavonski ugarski. od Rakovca, zatim Stjepan Bogar, napokon Mikac, sin Mihajlov od plemena Akuseva, tada kastelan tvrdinje Saro§ zupan istoimene zupanije. Borba s Ivanom Gisingovcem mora da je bila zestoka. Ban Ivan obsjedao Gisingovce u njihovu gradu Zdencima, te ih osvoji, premda je dopanuo rana na ruci i nozi. Nakon pada Zdenaca zatvorili se Gisingovci u grad Moslavinu; no taj grad zauzese privrzenici kraija Karla. Jednom drugom prilikom zarobi saroski kastelan Mikac sedamnaest sluzbenika Ivana Gisingovca, kad bijahii poSli robiti neka sela, pak ih odvede kralju svomu u suzanjstvo. Mikac dopanuo tada smrtnih rana, te izgubio dva svoja sluzbenika plemica. pozrtvovnost bana Ivana Babonica oslobodi Slavoniju od daljih Ba§ junactvo provala Gisingovaca. Silni i odlucni ban nije Stedio ni rodjene brace svoje, kad bi vjerom krenuli svomu zakonitomu kralju. Radi tolikih zasluga izdade Karlo Robert jo§ 20. prosinca 1316. banu Ivanu povelju, u kojoj potanko izpripovjedi velike zasluge banove, druge gradove (Borsonouch, Polosnycha, te mu iz harnosti darova grad Moslavinu Megenrunchye) i sela (gornju i dolnju Garesnicu) u zupaniji Garickoj. Po§to je tako trudom i zaslugom. bana Ivana Babonica bila umirena Slavonija, mogao je kralj Karlo Robert sve sile svoga kraljevstva skupiti, da jednom obra6una s Matijom Trencinskim. Da bi ga lak§e svladao, utanaCi savez s Fridrikom Lijepim, vojharao u zupaniji

Tu

bija§e

plemic

krizeva6koj.

i

Ladislav

i

i

i

i

i

i


BORBE KARLA ROBERTA

vodom

austrijskim

protukraljem

i

udari Karlo na tvrdi ViSegrad

bedem

Ali

1317.).

U

njemafkim.

29

1317. zapofie

jeseni

vojna.

Najprije

desne strane Dunava, koji je svojim polozajem bio prvi

s

Nakon pada ViSegrada stade zajedno sa svojim saveznikom Komoran, koji iza odpora od vise tjedana takodjer osvoji (u listo-

vladanja.

Matijina

Fridrikom podsjedati

padu

OLIGARHIMA

S

u gore, u

dalje

lavlju spilju Matijinu

ne usudi se

kralj provaliti,

vec

cekase na skoru smrt ostarjeloga protivnika svoga. Matija je u to gvozdenom snagom

najvecom bezobzirnoscu drzao svoje vladanje

mu

odmetnuo od

privrzenik njegov

neki je

njega,

podanike na okupu.

i

svom tvrdom gnjezdu

ozujka 1321. Poslije smrti njegove razpade se u

tinji

joยง

tri

godine

umre Matija

18.

cas vlast njegova; vec u kolovozu

nedavno jos nedobitnoj stolid usjekla u pamet slovackomu puku. Pri-

Robert povelje u gradu Tren6inu,

izdavaSe Karlo

kojega se

silnoga Matije,

izvaditi.

kralju Karlu. Nepobijedjen

i

jednom imanje, nego

se je

je zaplijenio

zenu bacio u tamnicu, a sinovima njegovim dao je oci

i

prkosio je Matija u

1321.

mu

ne samo da

Kad

je

uspomena duboko

vrzenici Matijini bijahu se razbjegli na sve strane; Felicijan Zaha, palatin njegov, priznao

Karla za svoga kralja

Da

gospodara.

i

godina udarao na Matiju Trencinskoga svom zamasnih razloga. Godine 1317. bijaSe Karlu umrla prva zena Marija

Karlo Robert nije posljednjih

snagom svojom,

bilo je

Katarina, kci poljskoga vojvode Kazimira, ne ostavivSi za

gojen na francuzku

i

sobom poroda. Mladi

kralj,

od-

zaboravio na krunitbenu zavjeru, pak

sklon razkalaSenu zivotu,

si

s dunavskoga otoka Cepela, preselio se u Temesvar (u prosincu 1317.), njom vrijeme u zabavama vitezkim igrama. Kako se je osjecao sigumiji

izabrao Ijubovcu te

provodio

na

s

i

stao

prijestolju,

zanemarivati

drzavne

poslove,

puStajuci velikasima,

da opet

zatiru

puk svecenstvo svojim zulumom. Vec tim ozlojedi svecenstvo, koje mu bijase poglavito pomoglo do prijestolja. No joยง ga je jace povrijedilo, kad je posve zaboravio na svoja obecanja prigodom krunisanja, te sam stao raditi na zator prelata, svojih najodlucnijih privrzenika. Nehajnost pustopasnost mladoga kralja, kojemu je Ijubovca god. 1318. rodila kopilana Kolomana, potaknu prelate napokon, da si sami pomognu. S proljeca Slavonije 1318. sastadose se u Koloci oba nadbiskupa gotovo svi biskupi Ugarske i

i

i

i

i

(Augustin Kazotic zagrebacki, Juraj srijemski, Petar bosanski), te utanadce savez za medju-

sobnu obranu. Uglavise jos, da ce crkvenim prokletstvom kazniti sve one, koji bi nametnuli kakove globe ili rabote crkvenim kmetovima ili posjedima. Napokon izabrase dva svoja Clana, pecuvskoga biskupa Ladislava varadinskoga Ivanku, koji ce poci pred kralja, te ga pod prijetnjom crkvenoga prokletstva opomenuti, da se okani pustolovna zivota da sabere drzavni sabor, kojega ne bijaSe vec osam godina sazvao, pak da se na saboru i

i

uredi zemlja

i

pomogne ugnjetenomu

svecenstvu.

Karlo posluSa opomene ugarskih

i

slavonskih prelata, te sazove sabor na RakoSko

polje za prvoga srpnja 1318. Jos prije sabora bijase kralj osobito odlikovao zagrebackoga

biskupa Augustina Kazotica, privilegija

nicima,

i

imanja.

Nema

da ce obzir uzeti

Kazoti(*a, nije

volju potvrdio biskupiji njegovoj ditav niz starih

da je kralj obecao ostalim crkvenim dostojanstvena njihove opravdane tegobe fiuvati prava njihova. Cini se

medjutim, da Karlo ipak nije

godine gotovo zdvojni

njemu za

te

sumnje,

i

i

mogao

prelati

ili

poslali

htio svojih obecanja drzati, te su s toga

svoga druga,

u Avignon, da u pape Ivana XXII. lijeka

zabiljezeno;

ali

se znade,

da je

kralj poradi

zagrebadkoga biskupa

zatrazi.

toga na

|

na koncu

Augustina

ยงta je Augustin papi govorio, nj

Ijuto zamrzio,

te

od pape

zahtijevao, da neharnika premjesti na drugu koju biskupiju izvan njegove driave. Zaludo

papa pismom od 1. listopada 1319. uvjeravao kralja, da je biskup Augustin o njemu dedno govorio, da su klevetnici Cestitoga biskupa nepravedno opadnuli: kralj nije Augustinu oprostio, pade mu nije dao viยงe ni imena spominjati u svojim poveljama. Kraj takih prilika nije se ni Augustin usudio vratiti u svoju biskupiju; on je

je

vrlo dostojno

i

i


KARLO HOBERT.

1^

svedjer boravio

dok ga

u tudjini,

nije

papa 21. kolovoza 1322. imenOvao biskupom u

Nuceriji u kraljevini Napulju.

Vapaj ugarskih biskupa za pomoc okanio

sablaznjiva

RakoSu

sabora na

dovedoSe u

zato se je Karlo bar

pouzdanike u Prag, da izprose za

bijase poslao svoje

Ugarsku,

No

nije dakle bio uslisan.

zapusti svoju Ijubovcu, te stade traziti suprugu. }oS prije

Ivana od Luksemburga.

kralja

ju

On

zivota.

gdje

Karlo

se je

s

njom

prigodom podjedno okrunjena za

Bozena

bi torn

godine

1319; a na to se Karlo ozeni

treci

Ta

poljackoga kralja Vladislava Lokietka.

mladju,

izabrase

Poslanici

u

jos

kraljicu. Ali

put,

i

nj

koju sestru

trinaestgodisnju

to god.

Bozenu,

1320.

Elizabetom, kcerju

s

imala vrlo zama§nih posljedica

je zenitba

te

studenom 1318. vjencao. neboga umre vec slijedece za

potonju povjest Anzuvina. Jer ne samo da je njom utvrdjeno tijesno prijaieljstvo izmedju ugarsko-hrvatskih vladara nija,

nego

bi

podjedno

i

utrt

nepomuceno kroz dece-

poljackih Fijastovica, koje je ostalo

put Anzuvinima do poljskoga prijestolja, kad

je

ondje izu-

mrla glavna loza dinastije Fijastovica.

se

(Ratovi sa Srbima 1319. — 1320.) Jo§ jedno odvracalo je Karlo Roberta, da nije mogao svom snagom oboriti na Matiju Trencinskoga. Bilo mu je osigurati jugomedje svoje drzave, gdje su

iztocJne

Vec

spomenuto, kako se

bi

mu mnogo

bijase

smetali srbski Nemanjici.

podigao srbski razkralj Stjepan Dragutin, gospodar

Macve, da utre sinu svomu Vladislavu put do ugarskoga prijestolja. Karlo bija§e g. 1308. s pomocu vjernoga Pavla Gorjanskoga dodu§e osujetio sve osnove svoga takmaca; ali ni

Srijemu ni u Macvi

u

ne bijaSe

Uro§ od svojih rodjaka,

srbski kralj

II.

Milutin, koji je

bija§e primio

Posavini

ni

ugarskih

kraljeva. Jo§

rodni

Dne

grad,

4.

im

po§to

kralj

li§iti

i

od god. 1302.

neprestanih smutnja, te se dubrovaiki trgovci ne

Uros Milutin ne dade putove naokolo Drine bijahu zakrcili bosanski bani Mladin svoj

Mnogo

pravoga mira.

poslije

svoga brata Dragutina htio

mogose

je tu

smetao

i

onih oblasti, koje bilo je u doljnoj

vratiti

za vremena u

prolaziti kroz svoju zemlju, a I.

i

Stjepan Kotroman.

veljace 1314. boravio je Karlo Robert u Mitrovici (in villa sancti Demetrii),

valjda da uredi prilike na jugoiztoku svoje drzave. Moguce da je tada li§io vladanja u Ma6vi svoga rodjaka Stjepana Dragutina, koji se bijase nedavno podigao proti njemu.

Srbski razkralj podje u kaludjere, te

pomami

brat

umre kao monah Teoktist

njegov Uros Milutin za

upravljao. Cini se, da

je

MaSvom

Urosu Milutinu

a zatim je stao udarati na Srijem

i

zaista

Sad se

21. ozujka 1316.

drugim oblastima, kojima

je

pokojnik

poslo za rukom, te je obladao

Macvom,

i

Bosnu. Vec u lipnju 1318. spremaju se Dubrovcani,

kako ce strazama osigurati tvrdjicu sv. Lovrinca »poradi razmirica, koje ce sad na plabana hrvatsko-bosanskoga Mladina II. (propter novitates, nuti« izmedju kralja Urosa que modo sunt parate occurere inter regem Urossum et Valmadenum). i

kralja Bosnu prinudiSe napokon glavom povede vojsku na jug svoje drzave. Rat sa srbskim god. 1319. Vec u prvoj polovici godine bijaSe vojsci Karla Roberta varo§ima. Fosto je oduze UroSu grad Ma6vu s drugim gradovima pregnuo, da oteto opet zadobije, pozove Karlo Citavu svoju drzavu

Navale kralja Urosa Milutina na MaCvu, Srijem Karla

kraljem vodio se je poSlo za rukom, te valjda

srbski

i

i

da sam

Roberta,

kralj

i

skupi do 1. kolovoza (in octavis beati Jacobi apomotus contra Urosium regem Seruie ipsis temporibus et diebus erat.). S tom vojskom prijedje Karlo Savu, provali u Ma6vu, te dopre sve do povelje izdavao (prope Kalabar in Macho). rijeke Kolubare, gdje je 16. rujna boravio Dok je kralj udario na Srbe sa sjevera, pomagao ga je hrvatski bosanski ban Mladin Drada, s juga. Banu II. sa zapada, a stric kraljev Filip od Tarenta, bastinik Arbanaske Mladinu nanijeli su mnogo stete sinovi Branivojevi; no zato su opet mnogi podanici

na oruzje, stoli

....

naredivSi,

quia

da se

tocius

vojska

regni

i

i

i

Uro§evi

trazili

utoCiSta u Dubrovniku, bjezeci

jama6no izpred

sile

Mladinove.


HRVATSKE ZEMLJE Rat produljio se

preko Save

prelaze

i

preko zime. Glavna vojska Karlova napredovala je sve dalje. Vec kod se magistar Nikola, kasnije kod podsade grada Macve

proslavio

i

Gregorije

Kolubare steko§e velikih zasluga magistri

Macvu

slava.

.11

braca

Doroslav,

i

Doro-

sinovi

i

bijaSe tezko osvojiti, jer su ju pomagali braniti neki ugarski nezadovoljnici,

Srbima

naro6ito Lothard, sin Dionizijev od plemena Guth-Keled, koji se bijase zajedno sa

Sam

zatvorio u grad.

podsjedaSe tada Ma6vu, te se torn prigodom osobito proslavi

kralj

grad Nikola Gregorijev, koji na oci kraljeve dopade smrtonosnih rana. Napokon dodje papa Ivan XXII. ditava banovina Macva u kraljeve ruke. Vec 2. srpnja 1320. znao je i

i

i

njemackoga protukralja Fridrika Lijepoga, austrijskoga poljskoga kralja Vladislava Lokietka, Ceskoga Ivana od Luksemburga, kao rukom javlja, je Karlo >s jakom da Papa Henrika. koru§koga Leopolda vojvodu za pobjedu Karlovu,

je o torn obavijestio

te

i

i

i

pobijedio razkolnike

vojskom* srecno (regnum Macedoniae) pokorio

obilatom

sve razkolnike

(schismatic!),

svojoj vlasti. Nadalje

da

zeli,

u

pomoc

i

Bog njemu

i

Nema je

i

sumnje, da se

Gorjanski,

koji

tu

je

mu

banovinu,

1321.

29. listopada hvatljivijih

umro

najlukavijih vladara

i

suzbio Ivana

i

pobjedom Karla Roberta. Ma6va, koja

No

Karlo nagradio

godina (do veljace 1328).

kralj

i

Uro§

Milutin,

II.

— 1321).

Odkad te

je

i

svom gradu

zatim,

22.

ban 6itave Slavonije Ivan Babonic

mu

banovini.

Zrinju, te je odanle pisao

Dne

ih drzali

20. sijednja 1317.

mletaCkomu duzdu Ivanu

magistre

spominje se ban Ivan u darovnici,

svibnja

Ivana

Nikolu, Jakova,

Aba, darovavsi im Vocin

i

Novake

s

i

Petra,

sinove

Petar Mihaljevid,

dozvolio pobirati dohodak vodi

iz

magistra

Lovrinca od

s i

u

i

Dre-

odmetnim Gisingovcima.

I

Petrom Gisingovcem. Kad nj

Ladislav, sin Ladi-

s

mnogo plemica

Radomiric

od mitnica u kotaru njegova posjeda Rakovca, a na

Krizevaca

je kralj

slavonskih, kao §to su bili od Komarnice (Kamarcha), Ivacin poradi njegovih vjernih sluzba, njemu uiinjenih,

Mihajlo

mu

kojom

utvrdjenim gradovima Vocinom

ban Ivan u gradu Vrbasu, dodje preda

od Rakovca (Rakonok), zajedno

Jurjevic,

koja

i

malo zatim,

pooteo njima gradove, sto su

njemu povjerenoj

i

Berivojevic, te zamoli bana, da bi

cesti,

bi

kao

izplati

je 23. rujna 1320. boravio slavljev

Da

vi§e susjednih zupanija,

jedan od najokretnijih, najpod-

novcem (Dornoch) za zasluge, sto ih bijahu stekli u borbi sam ban nagradjivao je svoje pomocnike u borbi s Ivanom

Juraj

pozrtvovni Pavao

i

Malo

«

i

njegove novce (120 maraka), a na to ce on mletadkim trgovpismo, da smiju prolaziti »po oblastima njegova vladanja njegovih slobodno

Superanciju, da izdati

mu

podijeli

od

je

postade banovina, kako

porodice Nemanjica.

iz

1312.

u Slovinskoj zemlji, odlanulo je desio se je ban Ivan u

vlast, te

kolovoza 1320. vjerni

27.

Petra Gisingovca preko Drave,

mu

pak

viriliter et potenter),

u prvi kraj nije to bilo potrebito, jer je

srbski kralj

(Hrvatske zemlje od

plemena

(asistas

bodrozku, tako da je drzavina Gorjanskih bila dosta obsezna

i

jaka za suzbijanje srbskih navala.

prijatelja

snazno

i

kroz osam do devet

vrsio

cast

povjerenu

branio

srijemsku, vukovarsku

cima

svrSio

rat

je

Prvim banom bijase sada od

prije bila.

lakse

poziva papa

izvrSiti,

sve naplatiti.

u tudjim rukama, dodje opet pod kraljevsku

1282. bila

mogao

druge katolicke vladare, a nada sve njemackoga kralja Fridrika. Papa zaklinje

neka pomaze Karla Roberta muzevno

ce onda

svladao

bi slavodobitni kralj

nevjernike >sve do primorskih strana* (usque ad partes maritimas), te

i

svagdje uveo katolidku vjeru; no posto on to sve sam ne bi

kralja,

da je kraljevinu Srbiju

i

Zagreb,

i

to kraljevskom

vlaScu,

velikoj

koju vrSi u banovini

qua fungimur in banatu) Ban Ivan uvjeri se, da reiena velika cesta zaista prolazi kroz njegovo imanje, pak mu zaista dosudi zamoljeni dohodak, vec s obzirom na to, »§to je pomenuti magistar Nikola jo§ od rane mladosti svoje sudjelovao (auctoritate

regia,

u svima podhvatima kraljevine Slavonije, bore<5i

krunu; a naro^ito tada, kad

(cum DOS una cum

filiis

se

je

ban

Henrici bellum

se

muievno zajedno

s

banom

za svetu

osobno podigao na sinove Henrika Gisingovca sive prelium habuissemus personate), kojom je


KARLO ROBERT.

-2

prigodom magistar Nikola ne samo izgubio mnogo svojih rodjaka, nego i sam dopanuo rana.« Ban je Ivan u to sve vise sticao milost svoga kralja Karla Roberta. Pismom od 2. veljace 1321. iz Temesvara povjeri mu, da rijesi spor izmedju zagrebackoga kaptola slobodne obcine Gradca tik Zagreba. Gradjani naime slobodne obcine bijahu zaveli i dvije nove vrsti daca na svom trgu: dacu na morsku sol, koju prozvase solmierom ili od podadacu na zivez, koju nazvaSe filjarScina, te zahtijevahu obje dace starom, kaptolu pripadalo pobirati pijacovinu je bas pravo na premda crkve zagreba6ke, nika druge poslove svoje banovine uredio, sazove ban Ivan Gradcu. Da bi taj spor rijeSio, a sabor ili spraviSce u grad Zagreb. Sabor ce se sastati za svetkovine sv. Stjepana kralja, i

i

i

prije 20. kolovoza.

dodjose na

sluzbenici kraljevskih gradova Ivan pozvao pred sud pruce ban (castri iobagiones), se stranke, podize se prvi notar obcine gradacke, po imenu Toma, te izjavi, da banu ne pristoji suditi obcini, jer imade kraljevsku povelju (zlatnu bullu), po kojoj gradjani obcine Gradca ne moraju odgovarati ni pred kojim drugim sudcem, nego samo pred

Sabor se

zaista sastao, a

nj

svi plemici,

gradjani slobodnih obcina.

i

Kad

je

Sporazumno s nazocnim plemicima izjavi, da ako koje kraljevsko pismo, u kojem se ban Slavonije naro6ito ne spominje, to kraljem. Ali ban ne znade Sale.

obcenitom klauzulom takova pisma ne

i

imade

se ipak

krnji redovita jurisdikcija banova, posto je banija

(cum in regno Ungarie excellentissima dignitas samo redovita sudacka vlast (ordinaria iurisdiccio), posebnim kraljevskim pismom povjereno (iurisdiccio delegata), da izrece nego mu je osudu u torn predmetu. Sada iznese opet notar Toma, da obcina imade takodjer kranove namete, Ijevski privilegij, po kojem je vlastna uvadjati u svojem kotaru nove dace a tgj de privilegij podastrijeti saboru, samo neka mu se oznaci dan. Na odredjenom najuzvisenija cast u kraljevstvu Ungarije sit

Medjutim banu ne

banatus).

pristoji

i

i

ro6i§tu

izkaze

doista

se

Toma

kraljevskom poveljom, u kojoj

su izbrojene sloboStine

spominje, da bi smjela uvadjati nove namete, a najmanje Sada ban suglasno sa saborom osudi obcinu na gubitak parnice, te dohodak novih nameta dopita zagrebackomu kaptolu. Bilo je to 21. kolovoza, sutradan iza blagdana sv. Stjepana. Ban izabere jos dva pristava, kneza Nikolu, sina Stjepana Cupora iz Moslavine, zatim kneza Stjepana od Vinodola, da uvedu kaptol u njegovo pravo. Dok je ovako slavonski ban Ivan Babonic navracao svoju zemlju na stazu mira reda, bilo je banovanje Mladina II. u Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni kud kamo burnije. Ta njemu bijase otac namro rat s mletackom obcinom radi Zadra, a nakon toga rata zaredase neprestane borbe, koje ne dado§e Mladinu ni odahnuti. obcinske,

solmieru

se

ali

nigdje ne

filjarscinu.

i

i

i

Kako

je

Karlo Robert bio zabavljen bas

1312.

u

sjevernoj

Ugarskoj

,

nije

ni

banu Mladinu. No hoce li taj biti dosta jak, da odrzi najznamenitiju tecevinu svoga otca.? Ako podje Mladinu za rukom, te konacno oblada Zadrom, gdje ce onda biti kraj slavodobicu njegovu; ako pak izgubi Zadar, bit o

snivao

ce

taj

tom,

da pomogne Zadru

neuspjeh prvi udarac, koji ce

i

temelja potresti ponositu zgradu, §to no ju je podigao

s

ban Pavao. Zalibog te su se u potonje vrijeme prilike znatno promijenile na i bana Mladina. Mletafika obcina izmirila se s papom pogodila radi Ferrare, te je tako naSla odu§ka na zapadu i mogla svu svoju paznju Svracati na iztok, pokojni stetu

Hrvatske

i

narocito na grad Zadar, bez kojega joj ostade

mora.

No

zatvorena

izto6na

polovica jadranskoga

i Zadrana. Videci oni, kako je papa oprostio kako se opet slobodni Mletci spremaju na osudni udarac proti njihovu gradu, prepadoSe se Ijuto, pak uzeSe snovati, kako bi se i oni s republikom izmirili. Dne 30. rujna namah opet 3. listopada 1312. poslase duzdu dva pisma, u kojima veliCahu ime Bo^je, a na koncu o6itova§e, da bi se htjeli pogoditi s Mletcima, ali se boje odpraviti svoje poslanike. Na to im duzd Marin Georgije 17. listo-

Mletcima

izmirenje

i

rijesio

ih

Mletaka dojmilo se prokletstva

i

i


HRVATSKE ZEMLJE pada odgovori, da obcina rado prihvaca ponudu Zadraaa, koje je

»Ako

otac rodjene sinove.

se zaista zelite izmiriti*, zakljuiuje duzd,

uvijek Ijubila kao >po§ljite bez straha

k nama svoje poslanike, koji 6e biti lijepo primljeni kao u svojoj kuci; inace cemo drzati. da vam nije stalo do mira, vec da jedno govorite, a drugo niislite.« Medjutim ovaj put ipak ne dodje do mira. B in Mladin srecno je suzbijao mletaiku vojsku, koju su voditi Tiofio Mauroceno (Morosini) kapetan brodovlja Vid da Canale. Mozda su ga pri torn izda§no pomagali hrabri OmiSani sa svojim knezom Petrom Bogdanom. Zadrani se na to predomislise, te 03tado§e vjern' svotqu branitelju U jednoj i

zadarskoj izpravi od 16. studenoga 1312. d:itamo: »Za ugarskoga kralja Karia, nadbiskupa

Mladina drugoga

Aleksandra,

bana Hrvata

DalmaCije*, po 6em sudimo, da kralja Karla

Roberta

i

Bosne,

i

kneza Zadra

su Zadrani jo§ na koncu god.

1312.

i

principa

priznavali

vlast

bana Mladina kao svoga kneza.

rukom, te je odrzao Zadar u svojo moznoj republic!, koja je odlucila Zadar pokoje ona velike priprave. Uzela u sluzbu svoju

iMladinu bijase dakle god. 1312. zaista poslo za

No

vlasti. riti

po

da

ce moci

li

dalje odolijevati

i

po to? Kroz citavu zimu

§to

Dalmasija

kondotijera

njegove

cinila

tisuce Katalonaca, koji su dosad za placu sluzili papu u ratu ferrarikom mnogo krvi mletadke prolili. Dalmasije ostat ce u mletackoj sluzbi kroz tri mjeseca i primat ce za to ugovorenu placu. Tisuc njegoviii Ijudi poci ce na brodovlje, koje ce sastojati od 15 galija, a zapovijedat ce mu Baldovin Delfino; 2000 momaka 1000 konjanik-a) vodit ce sam Dalmasije kao kopnenu vojsku. (1000 pjeSaka U mjesecu lipnju 1313. podje ta vojska prema Zadru. Najprije stade pred Ninom, i

tri

i

i

gdje se izkrca kopnena vojska na otoku Ura (danas Pontadura-Vir) ProboravivSi tu osam

samo kopno,

cde pod Zadar.

Dok

dana predje

dalje na

Zadrom

otoka Ugljana, poce kopnena vojska pasati grad, da

kraj

No

te

u to osvane pred gradom

se je brodo\lje usidrilo pred

mu

zaprijeci dovazanje

ban Mladin s hrvatskim cetama najmljenim oklopkod crkve sv Jakova izmedju zidina gradskih logora Dalmasijeva (po tisudu koraka razdaleko), tako da mletadka vojska nije mogla nifi opasati grada niti mu zaprijeCiti dovazanje hrane. Tako morade mletacka vojska skrStenih ruku stajati pred Zadrom. U to se primakla jesen, a minula vec tri mjeseca ugovorene sluzbe Dalmasijeve. lirane.

i

i

nicima, te se utabori

i

i

i

Kondotijere po^alje u Mletke svoje poslanike, da pitaju, lioce

mjeseca uz jednake uvjete

tri

ratom

odgovorise, da ce ga zadrzati jos mjesec dana,

place.

iztroSili,

To

prikrati

placu

silno ozlojedi Dalmasija, koji se je bojao

pogodjenu placu. Na to

da ce zad

i

zati

Katalonce u svojoj

22.

?

li

zadrzati njegove Ijude

i

Mletdani, koji se bijahu dugotrajnim

njega za dalja

ali

za polovicu dosadanje

bune medju svojim Kataloncima, ako im

kolovoza 1313. zakljudi vijece petnaestorice u Mletcima^

sluzbi, ali

da 6e im davati placu mleta^ki Cinovnici. Mletdani ili nevjest vojvoda ili da snuje o izdaji. banu Mladinu ratno stanje. Trgovina Zadrana

su jamadno tada vec posumnjali na Dalmasija, drzeci, da je

Medjutim dodijalo propala, a s

njom

i

i

Zadranima

i

blagostanje; ban Mladin pak uvjerio se bolan, da

nema, a sam sa svojom snagom da ne

mogao

kralja

pomoci

trajno odolijevati jo§ uvijek preteii-

raditi, da Zadrane izmiri s republikom govorahu u Mletcima, neka prime Zadrane u svoje okrilje kao prijatelje, koji ce kao slobodni Ijudi radije stajati uz njih nego silom sastavi pogodbe mira, te ih predlozi po svojim poslanicima. No prinudjeni. Mladin pace ponositi Mletci, premda sami u stisci, odbiSe banove poruke, te predloziSe posve druge,

tijim Mletcima. Smisli

pcd

I

bi

mu od

dakle sve u jedno, te stade

§to povoljnijim uvjetima. Njegovi poslanici

i

kud

i

kamo

teie uvjete,

po kojima

bi

Zadar opet postao podanikom njihovim.

s ozlojedjenim Dalmada iznenadi mletaCku gospodu. Pozove ga na dogovor u odredjeni dan. Lukavi Dalmasije kazao Mlet^anima u svom taboru na brodovima, da ide ugovarati o predaji Zadra, te s njihovom privolom po§ao na roSiSte No tu je posve drugo utanadio s banom.

Taj postupak Mletiana ogord:i Mladina. Sad ce se sporazumiti

sijem,

i

Dalmasije

pre<5i

Hrv. poTj. n.

6e u sluzbu Mladinovu I-

i

primit 6e

namah od njega

tisudu zlatnih iorinti; 3


H

KA1\L0 fiOBERT.

#

onda ce sa svojom vojskom poci u Zadar, koji ce mu otvoriti svoja vrata izabrati ga za druge dohodke u prirodsvoga upravitelja uz godiSnju placu od tisucu zlatnih forinti ce upraviteljem ostat grada, Dalmasije dokle ga bude volja, stoki). vinu ninama (zitu, i

i

i

prtljagu u Napulj. onda ce Mladinovi brodovi prevesti njega, njegovu druzinu Lukavi Dalmasije vratio se u svoj tabor toboze bijesan, §to se nije mogao pogoditi s banom. Namah zapovjedi vojsci, da se spremi, jer ce sutradan udariti na Zadar. No kad je 1. rujna u ranu zoru posao pred grad, ne opre mu se nitko, vec mu otvori§e vrata, te ga docekase s velikim slavljem. Mletcani, koji su bili u njegovu taboru, kao oni na brodovima, udari§e na to u bijeg, da ih ne zarobi njihov izdajnicki saveznik. Zadru mir. Zadrani ga prihvatise, jer im Dalmasije predlagase sada i Mletcima a

i

i

i

bijase dodijalo ratovanje

ne izmakne

Zadar Ijubav,

i

bijeda; a

vremena

sva

za

Republika se

te

pred gradom Zadrom. Zadrani priznase opet vlast mletacku

pogodbe: kn.za ce Zadrani odsad

uz ove

knezeve vijecnike, sudce zarobljenike

i

zaplijenjena

i

dobra,

ozujka danak od 150 perpera

ili

i

koja

Odavna

nije

izmedju mletackih plemica;

ali

obicajima. Obje stranke vratit ce izmjenice

vjernosti,

ta ce se zakletva ponoviti

i

godine. Zadrani ne ce stupiti u savez s gusarima, stranka,

sami,

Zadrani ce placati mleta^koj obcini svakoga prvoga 3000 kunovih koza. Svi Zadrani po6ev od 14. godine

mletackomu duzdu zakletvu

priseci ce

birati

sve c^inovnike birat ce Zadrani izmedju svojih gradjana, te ce

gradom po starim zakonima

upravljati

Ona

pace zahvalila Dalmasiju za toliku da ugovaraju o miru. I zaista bi

povjerila zapovjednicima svoga brodovlja,

utanaCen mir 23. rujna 1313

oni

ponositi Mletci se umeksali, jer su se bojali, da im

i

pogazi

taj

mir,

platit

niti

svake desete

ce ih podupirati 6inom ni savjetom.

globu od 100.000 maraka srebra.

ce drugoj

mletaCka obcina utanadila tako nepovoljna mira, a

kamo

li

s

odmetnim

podanikom. Jos bi u pogodbi mira narocito odredjeno, da se ne smiju ukinuti obveze, sto ih imadu Zadrani prema ugarskomu kralju, kao ni njegovom bracom, ucinjena za posljednjega rata. No utanaSenja s banom Mladinom gradom,

koji je smatrala svojim

i

moradose Zadrani

zato se

kneza zadarskoga, kao se ne ce vise zvati

i

obvezati,

knezom

saci

na koju se bija§e otac njegov uzpeo, te se

drugim gradovima Dalmacije

I

?

Kad Ne

je

Mladinu izmakao Zadar, ne ce

ce

li

odreci haslova

knezevskoj,

da

i

Mletci segnuti

li

i

je je

za

u obce nastati reakcija proti prevelikoj moci Brili

se sada drugi knezovi

budu ravni Bribircima?

nakon gubitka Zadra progonila nedaca bana Mladina njegovu svojtu. sto se je 28. i 29. ozujka 1314 zajedno s bracom svojom dao gradjanima obcine mletaCke; pate mu to gradjanstvo rodilo nove neprilike, jer

zaista je

mu

II.

vlasti

i

Morao II. morao odreci osnova, koje

knezova? Vjere u nedobitnost bana bijase nestalo; ne ce

hrvatski pojagmiti, da

Nije

ban Mladin

on ni koja druga osoba. golem udarac za vlast i ugled bana Mladina

pokojni ban Pavao zamislio.

birskih

udesiti, te ce se

ni

Gubitak Zadra bijase s visine,

da ce

svih prava, koja se temelje na naslovu

ni to

proglasiti

i

pomoglo,

su se Mletci sve vise

stali uplitati

u posle dalmatinske

6ana dize se proti banu grad Trogir, a na celu

i

mu

hrvatske.

Jamacno ponukom Mlet-

potestat Matija Zoric. Mladin

pade

s vojskom pod Trogir, na sto Trogirani zatrazise pomoc u mleta^koga duzda Ivana Superancija. No ipak se u srpnju pogodise s banom. Obecase mu platiti ostavi njihov 10.000 libara u ime globe za svoju nepokornost, a na to im ban oprosti kotar. Slijedece godine 1316. darovaSe Trogirani banu konja Learda sa sedlom uzdama,

u lipnju 1315.

i

i

a uz to

mu

prirediSe brodove,

kad se

je

spremao u pohode grofu Goridkomu.

Jos viSe jada zadavahu Mladinu oporni hrvatski knezovi. S Frankapanima, knezovima

Dujmom

i

sinom njegovim Friderikom b»o je u zavadi jos od god. 1314. Kavgali se za koji su Frankapani tvrdili, da pripada njihovu gradu Senju, dok volji. poput otca svoga razpolagao s tim gradom po svojoj namisli

poradi Jablanca, je

Mladin

Godine 1316. podigli

i

se

opet

krbavski

knezovi

Budislav,

Pavao

i

Gregorije,

sinovi


HUVATSKK ZKMIJK. a njima

Kurjaka,

knt'za

Jama6no su

Isanova.

kao Stjepanici

ili

se

pridruzio

tada

se

stali

35

vojvoda knez Nelipic, sin Jurja banu takodjer ban knezovi bosinski,

njihov surjak,

odupirati

i

i

Hrvatinici u Doljnim krajevima, Mihovilovici u Lijevnu,

nedorasli ban Stjepan Kotromanic.

Tezko

bilo

i

napokon

jo§

Mladinu odolijevati tolikim protivnicima

od gradova Spljeta, Sibenika od Gvozda i otoka Krka do Neretve, Trogira onamo sve do rijeke Drine. U velja(!:i 1317. trazio je ban od Trogirana pomoci za vojsku vojvodi Neliptcu* »proti sinovima Kurjaka no da li je tu pomoc primio sta je dalje radio, ne moze se razabrati iz dosad poznatih spomenika. Usred borbe s hrvatskim knezoi

i

i

vima stigao banu poziv od

Uro§em

i

;

da ga pomaze u ratu sa srbskim kraljem

kralja Karla Roberta,

Milutinom. Mladin morao priskoditi

II.

svomu

kralju, sve

da

i

nije htio, jer

mu

srbskomu kralju braniti svoju banovinu Bosnu svoga Sticenika, mladoga bosanskoga bana Stjepana Kotromanica. No dok je kralj god, 1319. sre<5no ratovao u obnovio svoju vlast u toj banovini, 6ini se, da je Macvi tu bana Mladina snaSla

je bilo proti

i

i

i

U

nedaca.

morao taoce

on sa srbskim kraljem Uro§em Milutinom, kojemu je njima taoce, medju rodjenoga brata svoga. Srbski kralj predaje tada te

dati

miri

se

i

te ce ih oni drzati u svom gradu dotle, dok ban izpuni zadata naime zavjerio, da ce kralju ne§to povratiti (restituit); §to, nije zabiljebanu Mladinu u polovici 1319. bilo vrlo tijesno, te se s toga ne d;udimo,

Dubrovcanima,

Ban Svakako

obecanja. zeno.

1319.

lipnju

§to se je u

se je

svojoj

nevolji

sticeniku Stjepanu Kotromanicu,

harda od Ortenburga,

nicom od

XXII., kad ga je zamolio, da bi njegovu

izjadao papi Ivanu

banu bosanskomu, dozvolio

premda mu

je rodjakinja u cetvrtom

ozeniti se kcerju grofa

srpnja 1319. rado dozvolio, te je podjedno drugim

18.

zarkim rijecima bana sokolio, da

trijebi

ces«, zakljucuje papa, »zaista

modi

i

Papa

stepenu

pismom od

dalje patarensko krivovjerje u Bosni.

dobitnikom

biti

svojiii

Mein-

je to posla-

istoga dana

»Tada bo

nepr ij at elj

a,

ako

Gospodnjega polja otjerati dusmane Kristova krsta « Mladin izaSao iz borbe sa srbskim kraljem slabiji, nego §to je prije bio. K tomu se skovala proti njemu zavjera, kojoj je bio na 6elu potestat grada Sibenika, Kosa Ilijic sa svojom bracom Saracenom, Mihajlom Ilijom, dosadanjim pouzdanicima bana Mladina. Zavjeri pristupise neki hrvatski knezovi, izgledajuci tezko das, da zamijene Mladina na banskoj stolici. Urotnici smislise, da <5e banu oteti sva njegova imanja dasti, te ga na posljedku pogubiti. A da im lak§e zamisao podje za rukom, zatrazi§e pomoc u mletadkoga se budes trsio s

i

i

1

i

i

duzda Ivana Superancija, koji je jedva dodekao, da se uplete u prilike hrvatsko-dalmatinske. Mladin planuo te pregnuo, da razprsi zavjeru kazni krivce. Odludio skuditi neharni i

A mogao

je to punim pravom udiniti, od starine poveljena obcina dalmatinska, nego hrvatski grad (poput tek miloscu nekih kraljeva knezova Bribirskih do§ao do vecega ugled?,

Sibenik, te ga poniziti do obicne varosi hrvatske. jer Sibenik nije bio

Skradina), koji je

tako da se je Ilijica

i

i

mogao

baci ga u

takmiti

tamnicu,

dalmatinskim obcinama. Najprije zarobi kolovodju Kosu gdje je poslije i poginuo; a onda u srpnju 1319. dodje s s

vojskom pred neharni grad. Gradjani mu na zahtjev predadoSe sve Ilijice, bracu Saragrad predade cena, Mihajla i Iliju, koje dade pogubiti, a zatim zahtijevaSe, da mu se na milost nemilost. Sada Sibencani stadoSe vapiti za pomoc u Mletcima. Jednoga dana plemic Marko Vitturi kao poslanik svoje osvanu u banovu taboru mletadki gradjanin obcine, pak ce toboze utanaditi mir izmedju ratujucih stranaka. PredlagaSe, neka Sibenpriznavati sva njegova prava, kako su dani obecaju, da ce banu izkazivati svu dast dinili za njegova otca dosad za njega. No Mladin izjavi Marka Vitturiju, da njemu ne treba mletadkog posredovanja, da nije vile voljan primiti Sibenik pod starim pogodbama, i

i

i

i

i

nego da

je

odludio

nezahvalni

grad

li§iti

svih njegovih slobo^tina

i

privilegija,

te

ga

mu zitelji budu opet podanici kastela (castri Sibenici), MIetdane Sibendane. Mletci se uzgoroOdludne rijedi Mladinove silno uzrujaSe padiSe, kao da njima pristoji stititi autonomiju slobodu dalmatinsko-hrvatskih obdina. kako su nekad

posve pokoriti, da

i

i

i

bili.


i

kARLO ROBE^t.

da je najzgodnije vrijeme, da se dobave Sibenika, stadole se toboz zivo zauzimati za slobodu njegovu. IzabraSe novo, svedano poslanstvo od tri lica, Tomu Sagreda, Marka Vitturija, koji ce sada odluino (instanter) zahtijevati od njega, Angjela Bemba,

Misle6i,

i

slobodi, a da se zadovolji onim §iben6ane u njihovu stanju njegov on sam. A da bi Mladinu pokazali, da se otac uzivao dosad pravima, koja je mornarica, pak ju onda posla§e u dalmatinsko vojska ne §ale, zapovjedi§e, da se dize more u pomoc Sibeniku. Zanimljivo je, kako su MletCani vec tada lukavo navjeScivali,

da

ostaviti

izvolio

bi

i

i

i

da im

mozda Sibenika

nije stalo zadrzati

za svoju obcinu,

nego da

mu

jedino zele izra-

u svojoj slobodi sad je gorko izkusio, sta je to biti mleta6ki gradjaninl Ne imajuci II. Mladin Ban brodovlja, a kamo li takova brodovlja, koje bi se moglo ogledati s mletaSkim, morade

kako

diti,

bi ostao

I

odmetne sibenske gradjane. Ostavi

se okaniti svoje namisli, da kazni

polje izpred Sibe-

nedacu na lukave, vjerolomne Mletke. Sibencani pak slavljahu silno slavlje, te izabrase za svoga potestata mjesto poginuloga Kose Ilijica krbavskoga kneza Budislava Kurjakovida. Taj bijaSe zakleti neprijatelj bana Mladina, a ugledan medju hrvatskim knezovima. Tim zadadoSe Siben6ani drugi udarac banu jak

nika, svaljujuci svu krivnju za svoju

i

Mladinu, koji toga nije

mogao

oprostiti

nekadanjemu miljen6etu svoje porodice.

Mladin kao da se jos nije okanio nade, da ce ipak jednom pokoriti Sibenik. duzda joj Ivana Superancija, te skloniti ih, Mislio je jadan predobiti mletacku obcinu svoga Poslat ce pouzdanoga 6ovjeka, mudroga muza, grada. odmetnoga da ne pomazu Varinjanu, Vilima u Mletke, ne bi li mu po§lo za vjeStoga i slavnoga IjeCnika svoga,

No

i

rukom, da nakloni duzda na Mladinovu stranu. Vilim Varinjana (Guillelmus de Vergnanai sin Cuvenoga profesora medicine na sveucili§tu u Bologni, Bartolomeja sam jedan izmedju najodlidnijih Ijeioika svoga vijeka. Ban Mladin uzeo ga Varinjane, a Verignana) bija§e i

za

svoga

tjelesnoga

Ijecnika,

uza

a

to

rabio

ga

i

kao

diplomatskoga

savjetnika

u

rodom vaznim politidkim poslovima. Taj 7. sijecinja 1320 za bana Mladina u Mletke, Najprije ce pozdraviti duzda u banovo ime vijecnike, te izjaviti, da je ban prijatelja, onda ce pozdraviti kao njegova gospodina spreman na svaku dopuStenu i 6astnu sluzbu. Cudit ce se nadalje Varinjana, §to je, Mletaka, sto se je osobito ocitovalo onda opreka izmedju bana nastala neka napetost dakle

Vilim Varinjana, sam

i

Talijan,

podje

i

i

i

kad su Mletcani za vrijeme »bune Sibenskih podanika proti 6asti banovoj poslali odmetvojsku«. Ban se tomu osobito cudi, posto znade, da je zakonicima u pomoc brodove vjerni gradjanin mletacke obdine. Neka Vilim pita za uzrok toj protivStini, neka niti se znade, da se uzmogne ukloniti. Ako bi uzrokom bile samo ustmene pismene obijede i

i

i

zlih Ijudi, prijatelj

Na

moglo

duzdu

i

bi

se

lako

povratiti

sve u prijasnje stanje, po§to ban

zeli

i

dalje biti

obcini.

skromnu poruku odgovorise Mletci upravo drzko. Oni A kako to opravda§e? Evo kako odsjeko§e banu Mladinu 14. veljace 1320 »Mi znademo, da su vazda obcina mletadka nastojali od najdavnijih vremena, da primorski krajevi na§i predSastnici da ih nisu dali ni od koga pokoriti podloziti. Nasli Dalmacije zadrze svoju slobodu, smo takodjer u starim spisima od dvije stotine godina natrag, kako je nekad (998) duid Petar (Orseoli), na§ predSastnik, primorske gradove Dalmacije svojom modnom desnicom oslobodio, kad ih je bio zauzeo pokorio neki kralj knez Hrvatske (Drzislav).* Eto tako se Mletci narugaSe hrvatskomu banu! Kao ito je nekad radio duzd Petar Orseoli za kralja hrvatskoga Drzislava, cinit ce Sada duzd Ivan Superancio za bana Mladina II Uza sve to poruCuje mu jo§ porugljivo, da ce postupati s njim kao s milim iastnim gradjaninom mletadkim, ako ne bi on sam dao povoda ili uzroka za protivnol To je bilo zaista suvise za bana Mladina, koji je nekad dozivio sjajnih dana za svoga otca, bana Pavla. Stanje je njegovo dnevice postajalo nepovoljnije: ovamo mu se tu priliCno diplomatsku

sve priznaSe, §ta su

dinili

protiv

i

bana Mladina, a u prilog Sibendanima.

i

i

i

i

i

i


HRVATSKE ZEMLJE.

odmedu danji

hrvatski

sve

a

pomaze mletacka

to

ban Mladin snovao

Ogordeni

mu

dalmatinski gradovi u primorju, tu

i

njegovi;

vazali

-^

odsad jedino o

je

se opiru hrvatski knezovi, neka-

koje je on

obcina,

kako da se

torn,

pravi

gradjaninl

osveti Mletcima, koji

V

mu

Ako

posve odvratiSe grad Sibenik.

gradom, zasto da se on

krati ortaSiti s

Mletcani nijesu zacali Surovati

se

dusmanima mletadke obcine ?

U

odmetnim

s

Hrvatskoj je tada

Bajamonte Tiepolo, mletadki plemic, koji bijase pred desetak godina skovao urotu, da obori vladu u Mletcima i sam se nametne za duzda. Bajamonte Tiepolo desio se u Hrvata kao bjegunac, iz6ekujuci zgodu, da bi se mogao vratiti u Mletke obnoviti svoje poku^aje. Ovoga muza, kojega je tadanja mletadka vlada proglasila izdajicom svoje domozivio

i

vine

ucjenila

i

mu

pomocu njegovom nadao

tako Mletcima

vratiti

razprava

se

je

predobiti

mozda

za

svoga

prijatelja

je

birao

Kad god bi Mladin imao kakih posala Bajamonta za svoga zastupnika sudca. To i

U

Mlet^ane silno smetalo, oni se pobojase, da ce opet doci do smutnja u Zadru.

od

izabran

god.

prijatelje

i

Ukor

i

Mozda

No da su

Zadrani morali

vi

>prijatelje

neprijatelje Mletcana smatrati za

i

pak onda dodaju: »Taj Bajamonte

njega primate za sudca

i

a

prijetnje,

i

je

ocit

neprijatelj

i

poCascujete ga, §to je proti na§oj

je

i

jos

budne

vi§e

o6\

mletadkoga kneza u Zadru pomrsile su

Nema barem spomena Bajamontu

sam Mladin odustao od

zato ipak nije mirovao.

kroz neko vrijeme u spomeni-

te osnove.

Trogirani bijahu vec tako ugrezli u mletafiku struju,

potestate svoje birali izmedju tamosnjih gradjana.

bio njihovim potestatom mletacki gradjanin

Tako

od

je

27.

srpnja 1321.

Stjepan Manolesso. Ban Mladin upro mu je nudio dao, ne

svu snagu, da prikloni na svoju stranu reCenoga potestata. Sta

moze

pismu

>s

utana(5enim ugovorima*.

osnove bana Mladina. cima.

bi

neprijatelje*,

i

na§e obcine, a

izdajica casti

po kojoj

1313.,

svoje

sudca sa strane

za

ili

je

Bajamontom Tiepolom, izdajicom, banove«. Dozivlju im u pamet ustanovu mira od

21. studenoga 1321. kore Zadrane, §to druguju

koji je

i

mletacki Zadar, pak

i

nemilo za nedrago.

Zadranima, vazda

sa

izabrao je ban Mladin

glavu sa 10.000 libara,

pouzdanika. S

ili

no ne prodje mnogo, a Stjepan Manolesso stupio potajno u sluzbu banovu. Upiruci se o savez s banom stao potestat haraciti medju Trogiranima. No s toga se rodi veliko nezadovoljstvo u gradu. Trogirani salju svoje poslanike k banu, da mu se ustanoviti

;

prikazao no Manolesso pretekao trogirske poslanike Mladin planuo, pak ce osakatiti krive tuzitelje. Bacio poslanike u tamnicu, te odredio, da se svakomu od njih izvade po dva zuba i jedno oko, neka pamte, kad su krivo obijedili svoga poglavara. No ipak se Mladen napokon predomislio odvratili ga od toga neki vjerni mu Trogirani. U to se u Trogiru porodila smutnja. Sve stalo u jedan glas vapiti, da je svemu izloze tuzbe silovitoga potestata

svoja nasilja banu u

drugom

i

;

vidu.

:

zlu kriv zulumCar Manolesso, da je bana krivo izvijestio, da radi na zator obcine. Videci pohita napokon Manolesso, da mu nema duljega obstanka, ostavi grad na brzu ruku placu, sto k svomu savezniku Mladinu, koji ga lijepo do6eka ugosti. Izplati mu paie bi ju morao primiti od Trogirana za 6itavu godinu osim toga obe<5a mu nadoknaditi i

i

i

;

mu bijahu u Trogiru zaostale, te su ban vojsku, da se osveti Trogiranima, §to su zbacili

sve stvari, koje

No

ih

ondje

zaplijenili.

s potestata

A

na to podize

njegova dovjeka.

ne ce oni opet pohitati u pomoc Trogiru? Ovaj put nadmudrit ce ban lukave Mletke. Mladin II., ban Hrvata Bosne, pi§e 25. studenoga 1321. iz Skradina pismo svijetlomu, velemoznomu i mocnomu gospodinu Ivanu Superanciju, §to ce Mletci? Zar

i

duzdu mletadkomu, gdje no ovako plemeniti i

muz Stjepan Manolesso,

potestat naSega grada Trogira, te se u

mogli razabrati

h

hvali

vlastitim

iz

izvjeltaja

potrazivanjem,

i

brani Manolessa

:

>Po§to je na naSu molbu

va§ gradjanin, poradi svojih zasluga primio upravljanje

mnogih

tom zvanju ponio dobro

zakonito,

kako smo

Ijudi, te se i sami uvjerili revnim naSega znanja, da je obdina grada

vjere dostojnih

do§lo je nedavno do

i


KAIUX) ROnKUT.

g

mletacke obcine opadnula, da je nesta s nama povreda istoga grada Trogira. Mi smo nasuprot milosti dosta znatne podijelili gradu upravo na molbu recenoga Stjepana. A darove posto smo krivnjom gradjana recenoga grada Trogira zatekli pomenutoga Stjepana

Trogira recenoga Stjepana kod vas utanadio, §to bi

moglo

biti

i

na stetu

i

i

i

izagnana

i

na§e kese svu stetu

i

smo mu

liSena njegovih stvari, to

mozemo

troSkove; no ovaj 6as ne

i

iz

Stovanja

ostatak place za ovu godinu. Mi

izplatili

prema

obcini

vasoj

toga

udiniti radi

novih

vlastite

iz

cemo njemu prigodomice

naknaditi

slucajeva (casus

novi), koji su se pojavili*.

AU

Mlet^ani ne dadose se

otca bivsega potestata Stjepana,

Oni poslaSe u Trogir Mateja Manolessa, pismom, u kojem su trazili razjaSnjenje. U odgovoru

nadmudriti. s

od 2. prosinca 1321 nastojahu Trogirani svu krivnju svaliti sa sebe i prikazati Stjepana Manolessa kao najvecega zlotvora svoga grada Oni ga obijedise, da je za Citavo vrijeme obijedjivao, gdje je samo mogao, te tako razsvoje uprave neprestano korio, tuzakao i

trovao nutarnje

vanjske prilike povjerene

i

nego upravo sve bez

deset,

redenoga gospodina bana.

oblasti

mu

obcine.

On

ne jednoga, dva

je ocrnio

ill

ne samo kod gospodina bana, nego kod svih u je pace opadnuo iste poslanike njihove, koje su

razlike,

On

sramotno vrci u tamnicu. Ban bijaSe vec dao uhvatiti dva zuba po jedno oko, te bi se bilo to i izvrnaredio, da se poslanicima izvade po dobrih prijatelja. »No sto je jos gore«, nari6u Trogirani, silo, da nije bilo Boga »mi smo sve do danasnjega dana zatvoreni u gradu«. Mnogo zla pG6inio poslali banu, tako

da

ih je taj

i

i

i

je

Stjepan Manolesso od prvoga casa

svoje uprave.

Nijesu njega

Trogirani

iztjerali

iz

medju njima, obecavSi mu, da ce postupati s njim castno. No silom ga nijesu mogli pridrzati. Trogirani kazu jos, da su oni Ijudi cestiti priprosti, pak se preporucaju mietackoj obcini, neka se u sve dade uputiti po svojim gradjanima, koji su tada u Trogiru boravili. Jo§ u prosincu 1321. stajao je ban Mladin II. s vojskom izpred Trogira, da ga kazni poradi Stjepana Manolessa Mletci dakako da su opet stali na stranu Trogirana, grada, vec su ga zaklinjali, da ostane

i

ih posve odvrate od bana Mladina, kako su pred dvije godine ucinili sa Sibenikom. Trogir Obcina mletadka smatrala je pate, da je osvanuo cas, kad bi mogla predobiti Trogir SiSibenik. Dok je ban podsjedao Trogir, mletacka je obcina radila, da skloni na savez za benik, koji su dugo te dugo zivjeli u medjusobnoj zavadi, izmiri

da

i

i

i

i

i

zajednicku obranu od bana Mladina.

Mletacko je nastojanje uspjelo. Trogirsko svoja zastupnika, Danila Jakovljevica

Sibenikom.

Jednako udiniSe

svoja sugradjana Jurica.

:

vijece

izabere

Fridrika Matijevica, da

Sibendiani 22. sijednja

prosinca

24.

1321.

ugovaraju mir

1322., izabravsi

za

ondje mir

i

sibenski sastase se u

savez, utvrdivSi sve

i

crkvi

sv.

Cubrijana na

prisegom na svete moci. Mir

i

i

dva

savez sa

posao

taj

Bogdana Desinju, Franju Marinica, Mihajla Dragoja Kuzmica

Zastupnici trogirski

te utana6ise

i

i

cetiri

Dismana

otoku Ciovu, i

savez biSe

utanadeni narodito, »da se uklone buducim pogiblima« (futuris periculis obuiare), a proti

pravde neka Sve dosadanje opreke, razmirice jednoga grada neka budu neprijatelji prijatdji drugoga. Oba se grada moraju medjusobno pomagati na kopnu i na moru po najboljoj snagi svojoj. Ako koja sranka prekrsi taj ugovor, platit ce globu od 50.000 libara mletaikih denara polovica globe neka bude onda duzdu obcini mietackoj, a druga polovica onoj stranci, koja je ugovor odrzala. Obranbeni ugovor savez izmedju Trogira Sibenika, a pod okriijem mletadkim, nedvojbeno je silno ogordio bana Mladina. Jama^no je tada Ijuto uvrijedjeni ban planuo, te svim »neprijateljima

i

prestanu za sve vijeke.

protivnicima*. Neprijatelji

i

i

prijatelji

i

i

;

i

se nemilo stao osvecivati

i

opornim

i

odmetnim gradovima. Suvremeni

canin Miha Madije pise, da je ban, saznavsi za est valde),

i

da je udarao

s

taj

Ijetopisac,

Splje-

ugovor, bio straSno uznemiren (turbatus

vojskom na obadva grada. Najprije

je

kroz mjesec dana


PAD SANA MLADINA harao Sibensko polje, sijekuci drvece

39

Onda

vinograde.

i

II.

se je opet vratio pred Trogir, da

ondje sve pretvori u pustoS.

i

mu

Ali uzalud

mletadko

Dok

sav trud.

brodovlje zasticivalo

je

upravo nemoguce, da

ih

osvoji.

on s kopnene strane pustosio kotare tih gradova, same gradove s mora, pak tako je banu Miadinu bilo Naprotiv su njegove navale sklonile Trogirane ยงije

i

benCane, da se sasvim odvrgnu od Hrvatske

da se povjere Mletcima. Oni podanictvo mletacke obcine, koja ce ih onda s vecim pravom ce se dati u zaStitu braniti kao svoje podanike. Prvi se na to rijesi Sibenik, taj od starine hrvatski grad U obcinskom vijecu naslo se 2. veljade 1322. na okupu sedamdeset sedam vijecnika, pak ti izabraยงe obcinskoga konzula Bogdana Desinju, da kao zastupnik i poslanik grada i

Dalmacije,

i

i

i

ide u MIetke, 1.

i

da ondje ugovori savez

ozujka utanaci on pogodbu

s

i

podjedno da Sibenik

predade Mletcima. Vec

duzdom Ivanom Superancijem. Grad Sibenik

sa svim

kotarom podade se gospodstvu Mletaka, >ne dirnuv 6asti prava gospodina kralia ugarskoga<. Sibendani bit ce pod zastitom Mletaka njegovi zitelji drzat ce se kao i drugi podanici mletacki u Dalmaciji. Svake druge godine siljat ce mletacka obcina svoga gradjanina za kneza u Sibenik. Taj ce primati godimice samo placu od 1200 libara, ziteljima

i

i

;

(lok ce sva regalija

Malo dana te

i

dohodci, koje su se dosad

knezu,

davali

obcini

ostati

sibenskoj.

gradsko

vijece,

su najodlicniji plemici grada polozili prisegu vjernosti mletaikoj obcini. Duzda

je torn

zatim, 15. ozujka, sastalo se u palaci vijeca sibenskoga opet

prigodom zustupao Bartol Michieli, kojemu su takodjer predali klju^e grada. Za primjerom Sibencana povedose se malo zatim Trogirani, predavSi

se mle-

i

tadkoj obcini uz iste pogodbe. Trogirani bijahu 12. ozujka poslali u MIetke svoje zastup-

nike

poslanike: Danila Jakovljevica, Ivana Petrovica

i

pogodbu

Fridrika Matijevica. Ti utana6iยงe

i

na to posla mletacka obcina Bartolomeja Michiela

17. travnja, a

Giustiniani u Trogir, da prime

To

prisegu vjernosti.

se

obavilo

Giustiniana

i

dim je

svibnja,

14.

i

Trogir pcstao podanikom mletaSkim.

Istomu Bartolomeju Michielu bijahu povjerili Mletcani, da podje k banu Miadinu,

da ga

i

izvijesti,

netom

sto se je

zgodilo.

Podjedno ga je negdje pozivao, da se odsad

svakomu

kani dirati u te gradove, jer su mletadki, te ce ih mletadka obcina proti niti.

No

on pismo gradu

Spljetu, koji bijase ostao vjeran

da je mletacka obcina primila u svoju

javi,

bra-

lukavi duzd Ivan Superancio ne bijaSe ni tim zadovoljan. Jos 5. travnja napisa

banu Miadinu

zaยงtitu

i

mu

bratu

gradove Sibenik

i

Jurju, te

mu

Trogir, jer je ban

im gradjane od svakoga napastnika zato moli duzd Spljecane, neka ne napastuju tih gradova ne pomazu Mladina, ako bi ih pozvao, da s njim na njih udaraju. Jamaino nije duzdu bilo toliko stalo, da tim pismom naprosto objavi Spljecanima, sta se je zgodilo sa Sibenikom nasilno s njima postupao

i

htio ih podjarmiti. Mletcani

branit

ce pokorne

i

;

i

Trogirom, vec

mu

je bilo viยงe

metnuti od svoga bana

do toga, da

sjeti

Spljecane, da bi se

mogli od-

i

oni

i

Trogira bijaSe

!

(Pad bana Mladina

II.,

1322). Odmetnidtvo gradova Sibenika

mogao mirno podnesti. Planuo kao nanesenu sramotu. Namah jos u ozujku ili

prevelik udarac za bana Mladina, a da bi ga lav,

i

odlucio sve udesiti, da osveli

ranjeni

travnju

1322. sazove sabor hrvatskih knezova, da se vijeca, kako bi se kraljevstvu povratili nuti gradovi.

Na

sabor dodjose knezovi Budislav, Pavao

i

Gregorije Kurjakovici

pome-

Krbave,

iz

bratom Ivanom, knezovi Stjepanici (Hrvatinici) iz Doljnih krajeva Bosne, krdki knezovi braca banova. Da li su bili iz Hlivna, a svakako kako na torn saboru, nije poznato; samo Ft;ankapani, nije zabiljezeno Sta se je vijecalo knezova doslo do Ijutih okrSaja. Mora da je bilo vrlo je izvjestno, da je izmedju bana vojvoda Nelipic

s

knezovi Mihovilovici

i

i

i

i

zestokih prizora, poSto je ban spodtavao knezovima, da su oni Iliji<iem

skinuti

i

i

njegovom bracom, da su

se

svi

pogubiti. Sabor se svrSio sveob<^om

bili

sporazumni

prisegom medju sobom

zavjerili,

smutnjom; razdrazeni knezovi

s

Kosom

da

ostavili

<5e

ga

bana,


KARf.O ROBERT.

medju sobom na propast bana Mladina. A da bi ga mogli lakSe svladati, obratise se na kralja Karla, kao i na slavonskoga bana Ivana Babonica. Ta ban Ivan Babonic bio je »ban ditave Slavonije*, a k tomu mu je djedovina bila na medji Hrvatske, upravo na pragu njezinu. Kralj Karlo, kojemu bija§e smrcu Matije Trencinskoga znatno odlanulo, motrio je vec od god. 1321. pomno sve, sta se je zgadjalo na obalama jadranskoga mora. Cini se, da je vec tada nesto snovao proti banu Mladinu, po§to je nekako na koncu 1321. povjerio banu Ivanu Babonicu, da strazi na skrajnjim medjama Slavonije prema banovini hrvatskoj. pak

savez

utanad;ili

Da pak sama Slavonija ne ostane bez upravitelja, imenuje na pocelku god. 1322. jos jednoga bana :)6itave Slavonije «, naime Nikolu, sina Omodejeva. Taj je Nikola bio Komoranu, te se bija§e proslavio svojom vjerno§cu hrabroscu, doslije zupan u Sopronu boreci se proti buntovniku Andriji Gregorijevu, kojega su pomagali Gisingovci susjedni i

i

i

mogao

Nikola Omodejev

Posto je

Nijemci.

Babonic svu paznju

je Ivan

poslove

vrSio

na jug.

svratiti

u

I

i

izmedju Drave

Slavoniji

i

Save,

tek §to ga hrvatski knezovi dozvaSe

u pomoc, on se namah njima odazove, pak se zajedno s banom bosanskim Stjepanorn Kotromanicem, do nedavno jos §ticenikom Mladinovim, pridruzi velikoj koaliciji na zatpr

hrvatskoga bana.

'

mozda ipak

Mladin se je vlast

i

jos

nadao, da ce

pokori odmetne gradove dalmatinske

sta se je zgodilo, posla naprosto

biskupa Boleslava, neka

pita, §ta

mletadka

pric^inila

odlikovanjima, a onda se izvinjavala

Dalmacije samo casti

to

se nevjesta, te

pomoc (iuvamen

njegova kraljevskoga imena.

doduSe na

izliku zahvalio za

No kralj On se

prije,

vec rijesena. stao

braca Juraj

Kad

je

§to je kralj

ono

poslije

da uzdrzi banslfu Karlo,

mogao

i

to

je all

je

i

ne proti htio

ni

kralju,

mogao

kolovoza 1322. pismom

i

nego poradi odu§eviti za

TemiSvara podjedno molio, da u buduce ne bi

podvrgavala,

korist stici

3.

da je gradovima Hrvatske

poSto on

sam

iz

kani

naskoro

mirno stanje njihovo.*

u Hrvatsku, bija§e sudbina bana Mladina

tuznoga sabora hrvatskoga ban slavonski Ivan Babonid

protivnika, spremao se je Mladin na osudni boj. Pouzdavao se u moc svoje porodice, koja je jos svedjer bila znamenita. On i njegova Gregorije II. drzali su jo§ uvijek najznatnije tvrdinje u Hrvatskoj, II., Pavao II.

na celo

jedino u se

nego

izpricavala,

se nikako nije

ni svojoj vlasti

jakom vojskom doci u one krajeve »za

No

i

auxilium) pruzila,

podatu pomoc,

mletadka obcina nista otimala s

et

mletacko.

preveliko prijateljstvo

kralj,

u Mletke svoga premiloga rodjaka, ostrogonskoga nadsnuje obcina u6initi s pokorenim gradovima? Obcina se pritajila. Docekala primasa ugarskoga s najvecom

poCasti

i

mu pomoci

All se bolan prevario. ZaCuvSi kralj

njegovih

i

i

Klis; suvi§e bile su u njegovoj vlasti primorske obcine kao Ostrovicu, Bribir, Skradin Omis. Radeci slozno Nin i sa svojom bracom bio bi Mladin dosta jak, da odoli svim svojim protivnicima. No u taj par izdade ga krv od krvi njegove, njegov rodjeni brat Pavao II., dosadanji knez grada Trogira. Smutili protivnici Pavla, pak se pomamio za hrvatskom banijom digao ruku na starijega brata svoga. Vec 24. travnja 1322, utanacio je knez Pavao II. Banic sramotan ugovor s odmetnim gradom Trogirom proti bratu svomu, banu Mladinu. Pogodbe bijahu: 1. Knez Pavao duzan je dici vojsku na Mladina najdulje do Petrova (29. lipnja) one godine; 2. Pavao se ne smije izmiriti s bratom bez privole Trogirana; ako pak sklopi savez proti Mladinu s drugim knezovima, mora Trogirane pitati, da li bi oni pristupili savezu 3. za rata bit ce Pavao vojvoda trogirskih 6eta; 4. Knezu Pavlu njegovim ietama dopusta se dolaziti u Trogir, kad ih bude volja; 5. Trogirani pomagat ce kneza Pavla, da dobije banstvo u Hrvatskoj; ako to poludi s Bozjom pomodu, morat de njima ostaviti sve njihove sloboStine posjede, a ne ce smjeti od njih nista drugo traziti, nego §to ga po pravu zapada; 6. Ako dodje do mira s banom Mladinom ili ako on umre, te tako nestane razlogu ovomu ratu, onda ce Trogirani davati knezu Pavlu godiSnju penziju od 1000 malih libara za to, §to je proti bratu vojevao. i

i

i

i

i


PAD BANA MLADINA

Tomu

savezu izmedju kneza Pavia

i

II

Trogirana pridruziSe se jo§

sinom Dujmom,

panl, narodito knez Friderik IV. sa

41

koji

nije

i

krdki knezovi Franka-

mogao

zaboraviti,

kako

je

nekad Mladin s Rabljanima smetao njihovu vladanju u hrvatskom primorju. Frankapanima jo§ je ja6e oslabio bana Mladina. Savez kneza Pavla II. s Trogirom i

Jedina sreca bila je za

gospodar Klisa

§to

nj,

Omisa, a

i

s

Velik rat uzbjesnio u

mu

njim

i

II

grad Spljet, kojemu je Juraj bio knezom.

god. 1322 Pozoristem bila

Ijetu

ostao vjeran brat Juraj

je u toj skrajnjoj tje>kobi

mu

je okolica

grada Skradina,

Kopnenu vojsku hrvatskih knezova vodio je ban fitave dok su gradovi Sibenik Trogir uz svoje brodove primili takodjer

gdje je bila stolica bana Mladina. Slavonije Ivan Babonic, galija

Mletaka,

iz

svojim 6etama Jurju

i

i

valjda

a

i

vojnika.

Tolikoj

sili

mogao ban Mladin

nije

odoljeti.

svomu

privrzenicima stade uzmicati sve vise na jug, da bude blize

i

Sa

bratu

njegovoj tvrdinji Klisu. Uzmicuci take sve pred Ivanom Babonicem dodje napokon

do mjesta, koje Miha Madije zove Bliska. Gdje je ta Bliska stajala, ne moze se odreSpljeta, a blizu Klisa. Tu kod diti; no vjerojatno je, da je bila negdje izmedju Trogira Bliske zametnuo se velik boj. Na jednoj strani borio se je Ivan Babonic s hrvatskim Vlasima, knezovima, a na drugoj ban Mladin s bratom Jurjem, zatim s Poljicanima koji se tada prvi put spominju na tlu hrvatske zemlje. Boj se svrsio porazom bana i

i

njihove stoke. No to ne bijase jos sva sila Vlaha on borio s hrvatskim knezovima kod Bliske, dotle su Trogirani Sibendani jedne noci s pomocu mletadkih galija provalili iz Sibenskoga zatona do jezera Prukljana, udarili na stolicu bana Mladina, na grad Skradin, te ga poharali, kuce mu spalili mnogo Ijudi, barka drugih stvari zarobili. Od Skradina pohitaSe slavodobitno na jug do Omisa, pak taj grad o5Voji§e i pohara§e. Iza poraza kod Bliske bijaSe Mladin pohitao u zupu Poljica, namjeravajuci odanle u Omi§, da se zajedno s bratom Jurjem pripravi za dalji rat. No vidivsi, kako mu nepri-

Mladina,

te

su

dobitnici

nesreca bana Mladina.

zarobili

Dok

i

se je

i

i

i

i

otese

jatelji

Tu

staja§e

i

pomoci krdio put do kralj

svoga

kralja,

mocan

i

i

Omi§,

vrati

se

opet natrag, te se zatvori u

tvrdi,

gotovo nedobitni Klis

dok kralj Karlo Robert dodje u Hrvatsku. On se nadaSe, da ce mu kao hrvatskomu banu kao sinu onoga muza, koji je Anzuvincima proprijestolja ugarsko-hrvatskoga. Ta Mladin se ne bija§e ni 6ime ogrijesio o kojemu je jamacno morale biti stalo, da na periteriji njegova vladanja bude

^ekaSe, i

i

ugledan ban.

boravio je jo§ u kolovozu 1322. u Temisvaru, kamo mu bijahu jamacno stigli glasi o zgodama u Hrvatskoj* Iz Temi§vara posao je u rujnu preko Pozege prema juznoj Hrvatskoj. U Pozegi desio se je 1. listopada, a odanle je valjda Posavinom Pounjem sa 20.000 vojske udario prema Kninu. Slavonski ban Ivan Babonic nije bio s njim, posto je 8. listopada boravio u Zagrebu, te kao »kraljevom miloscu ban citave Slavonije c izdavao povelje. Bas negdje 8. listopada bio je Karlo Robert u gradu Kninu

Karlo Robert

i

Sa svih strana grnuli su k njemu hrvatski velika§i. Jedan od prvih pohitao preda nj kriki knez Fridrik IV., sin Dujmov, poklonio mu se zamolio ga, da mu potvrdi stara privilegija povlasti, podijeljene Frankapanima od njegovih predsastnika. Za knezom ili

blizu njega.

i

i

Friderikom poveo se

kojom

i

vojvoda Nelipic, sin Jurjev,

te

izmolio u kralja potvrdu darovnice,

nekad Bela III. (IV.) poklonio njegovu djedu Isanu jedan dio zupe Dreznika. MletCana dojmio se neugodno kraljev dolazak, jer se s pravom bojahu, da ce kralj zahtijevati predaju dalmatinskih gradova, koje su one uzeli toboze u zastitu protiv nasilja bana Mladina, a na Cast kralju njegovu imenu. Zato se je mletadka obcina spremala, da kralja makar silom odbije, ako bi zatrazio gradove dalmatinskc hrvatske. Medjutim neki gradovi kao da su se predomi§ljali, §ta da Cine. Take je pred kraljem osvanuo je

i

i

i

i

poslanik grada Sibenika. poklonio se njemu

i

koje su nekad gradu podijelili kralji Stjepan

i

varka, da se kralj obsjeni.

zamolio ga za potvrdu povelja Bela

III.

(IV.)

No mozda

i

povlastica,

je to bila

samo


KARLO RODERT

^2

Jos

dok

za

rukom,

da je

te

No mozda

stolja.

mu

se je kralj primicao Kninu, poslao

da niu prinese obilatih darova

da ga u sve

zazelio vidjeti sina

kralj

se je

i

Mladin u susret svoga brata Jurja

onoga muza,

koji

mu

je utro put

Kako

bilo

ohrabren porukom kraljevom, takodjer dosao u Knin, da se pokloni

ondje

zgadjalo, nije povjesnica zabiljezila;

sve

koga bana

do

prije-

lukavi Anzuvinac pritajio, da se lakSe docepa kneza, koji se je

i

jos jedini u citavom vladanju njegovu izticao osobitom vlascu je,

II.,

da je poslanstvo poslo srecno

uputi. Cini se,

jedno

ali

da

da je

je izvjestno,

Mladin

bilo,

kralju.

Sta se je junac-

kralj

Miha Madije

pri6a, da se Mladin nije nikad vi§e vratio na da je kralj Mladina pod jakom vojniSkom strazom poveo sa sobom u Zagreb, a §ta je dalje s njim bilo, ne zna ili je zaboravio kazati. Jo§ mnogo poslije, kad vec Mladina bana jamacno nije bilo u zivotu, pridali su god. 1339 starci u Bagu, kako je Mladin

zasuznjio,

baniju.

i

camio u tamnici, kako je bio suzanj u Ugarskoj; no sta se je napokon s njim zgodilo, ostaje do danas neizvjestno. Tako je Karlo Robert nagradio zasluge Bribirskih knezova, koje je nekad nazivao svojim »milim rodjacima.* Smetale mu povlastice, koje su njegov njegovu rodu, pak je djed otac, a on sam u vrijeme potrebe podijelili banu Pavlu i

i

i

upotrebio lukavo prvu zgodu, da se

Tako torn, sto

ga je

ga mogao

ovu

nicim

ban Mladin

svrsio

No

II.

povjesnica zigosala kao tirjanina,

i

obijediti

neopravdanu deklamaciju:

do

vijeka.

njegova sudbina po

jos tragicnija je

samo da opravda njegov pad. Istorija Mihu Madiju Spljecanina, kojemu je

prozvati siledzijom, ipak je

i

bio duzan harnosti

je

Premda ne spominje ba§ nijednoga

junaSki Mladin trn u oku. bi

muza, kojemu

njegova suvremenika, na Ijetopisca

na

poziva

se

tragicno

je

rijeSi

on u

djela njegova, radi kojega

oci boja

kod Bliske udario u

Bozja dobroto, koja ne ostavljas nijedno zlo

»0j

dobro nenagradjeno, vr§eci u ovom zivotu nad grjesnicima svoju osudu Dalmane htijuci trpiti tolika zla, koja su dnevice cinili u Hrvatskoj s milosrdnoscu, sluzbenici toga bana (Mladina). Oni su naime otimali dohodke crkvama, ciji upravitelji

nekaznjeno

niti

i

i

i

brakove po Bogu udinjene nijesu trgovce su

jeljene

§to su

i

malo

zemlje

i

nego su zene

poStivali,

i

djevojke oskvrnjivali,

posjede gradjana primorskih

i

dalmatinskih

silo-

izmedju sebe zrijebom dijelili, tvrdeci, da njima pripada sve, §to je izvan po pravu vlasti od Boga njima podine samo po pravu djedovskom, nego Kamo ti sada tvoja sila, bane Mladine, ti koji si prezirao silu svih kraljeva

mice otimali gradova,

kao

robili,

ni

i

i

crkvu katona zemlji; kamo ti sada tvoja oholija, kojom si prezirao postivati Boga si robio kojom opatice ? Kamo ti tvoja gordost, li^ku, kad si redio biskupe, opate uzivati svoje pravice ? Hrvatske, koji su htjeli ziviti u miru uboge gradjane Dalmacije Gdje je tvoja razboritost. kad si volio slusati dousnike nego dobre savjetnike ? T s i

i

i

i

i

cesto citao sveto pismo, odbacio

te je,

Strasna

Madije

ne

lisivsi

to

je

nijesi

vrSio

rijefii

njegovih; zato te

je

Bog

kaznio

i

i

te tvoje drzavine!* filipika

spominje

ali

ogorcena Talijanca,

ali

jednoga 6ina Mladinova, koji

ni

opravdana.

ni(^im

Zar su Vlasi

?

lonaca? Hi je strasno, sto je bacao u tamnice

pomoc bili

gori

Polji^ane

sam Miha i

»Vlahe«,

od Normana

kaznio smrcu Ijude, koji su

i

ni

ga ovlastio na takovu osudu.

bi

Hi zar je bio grijeh, §to je Mladin uzeo u skrajnjoj nuzdi u

koje Miha Madije zove »bestijalnim Ijudima*

Ta

mu

i

Kata-

radili

o

glavi, a prije su biH Ijubimci njegovi? Zar da ih je nagradjivao za njihovu nevjeru? Ne,

ban Mladin

Uz

to je bio

II.

i

nije

bio

tirjanin,

vec tragic^an junak, kojega su smrvile jade prilike. vjeri iskreno odan. Sam Miha Madije javlja,

pobozan, svojoj djedovskoj

da je marljivo dtao sveto pismo; a znade se

i

to,

kako

je s najvecim pietetom dogradio

majke i otca, naime crkvu samostan na cast svoga krsnoga imena, pomagao svoga kralja u ratu sv. Ivana Krstitelja. K tomu je trijebio patarene u Bosni proti srbskomu kralju razkolniku! No ban Mladin, premda se je neprestano kretao na vulkanskom tlu, bio je takodjer zaduzbinu

svoje

i

i

iskren

prijatelj

znanosti

i

umjetnosti.

Njegov

tjelesni

IjeCnik Vilim Varinjana, glasovit


SMUTNJK U IIRVATSKOJ

I

SLAVONIJI NAKON BANA MLADINA.

njegov osobiti pouzdanik

spisatelj inedicinskih djela, bio je

i

sticenik.

Zato

mu

43 je

Hrvata

i

posvetio

u Monakovu Na prvom »Svima vitezkim krijepostima opasanomu ne manje krunom ovjencanomu velemoznomu gospodinu, svomu vazda gospodaru Mladinu, vrhovnomu gospodinu 6itave Humske zemlje njegov duhom Bo-ne banu

jedno svoje

kojega se rukopis cuva u drzavnoj

djelo,

je lislu posvcta, koja pocinje ovako:

umnom

i

knjiznici

i

i

podanik Vilim Varignana, profesor umjetnosti

i

posvete zapoc^inje rijedju >cunctis« (svima), to

je

slikarijom. Miniranje je primitivno, guirlandska

samom

6asto bojadisana; u

poCetno slovo

C

s crvenom kapom na kojemu dovjek odjeven u Ijubicastu togu kao da klececki predaje nekakvo

bez brkova, u zelenim rukavima,

rijec

izkiceno miniaturnom

bordura zeleno, crveno, inodro, zuto,

vidimo na prijestolju

inicijalu

Kako prva

medicinske*.

znanosti

Ijubi-

purpurnom togom odjeven,

lik

glavi,

sasvim u noSnji mlelackih

patricija,

djelo

ga moli za neSto. Mletacki

ili

patri-

bez sumnje je

ban Mladin, knez od Bribira, koji se je kao mletacki gradjanin

cije

zaista tako nosio,

i

kojemu njegov

tjelesni

Ijecnik pruza svoje djelo.

(Smutnje

u

Hrvatskoj

S

i

god. 1329.) Karlo Robert jedva je dva

dana boravio u Kninu

mu

Stigli

mu

1

a-

nakon bana Mladina do

voniji

tuzni glasi

i

okoliSu

Njemacke, da su

iz

kod Miihldorfa

razbijene

tri

njegovu.

(26. rujna)

pomoc poslao svojemu njemackomu protukralju Fri-

6ete, koje bijase u

savezniku,

driku Lijepomu Habsburgovcu. Kraj takih prilika zurilo se

Karlu,da se

Okani se

s

skoj,

se smjesta

je

te

Tu

je bio

a svakako kasi

uza

dana (14 nj

i

16.

mu

i

veli-

se ne nadase, da bi

Po§to

se opet naskoro

listo-

ban Ivan Babonic,

drugi dostojanstvenici

i

hrvatski.

jeve, bilo

u Ugarsku.

u Zagreb, gdje

vrati

boravio nekoliko

pada).

vrati

toga svakoga ratovanja u Hrvat-

mogao

svratiti

u te kra-

koje §ta urediti. Zagrebafika

biskupska stolica bijase nedavno premjeStenjem

Augustina

izpraznjena

;

Kazotica

njegov 3

u

Nuceriju

rujna od pape ime-

IniGUAL RUKOPISA, Mo ga

je

Mladinn

VarigDana posvetio banu Driavna biblioteka u MonakoTU

Ijednik Vilim

II.

(lat.

nro. 26.640).

nasljednik, dominikanac Jakov de

novani

Corvo, ne smijeraSe u svoju dijecezu

ni doci,

vec dade biskupijom upravljati po svom vikaru. Boraveci 14. listopada dvije povelje

;

jednom

kralj

Karlo u

Zagrebu, izdade

odredi, da kraljevski kastelan u Susjedgradu placa dacu

od pet maraka banskih dinara samostanu cisterSana sv. Marije u Zagrebu, a drugom potvrdi slobodnoj obcini na brdu Gradcu privilegij kralja Bele III. (IV.) Prije svoga odlazka u Ugarsku imenuje jos dosadanjega bana 6itave Slavonije, Ivana Babonica, banom citave Slavonije, Hrvatske Dalmacije, povjerivSi mu podjedno, da umiri Hrvatsku, posto on sam nije dospio, da to izvede. Jo§ mu nalozi poveljom od 16. listopada, da i

primi u svoju zaStitu magistra Ivana, sina Egidijeva, zajedno s bratom te

da

ih

uvede u njihove posjede u Hrvatskoj, koje im

i

sinom njegovim,

bijase kralj povratio.


KARLO ROBERT.

44

Ako

Karlo Robert mislio, da ce sada nastati mir u hrvatskim zemljama,

je

ne bijahu se

se je prevario. Jer hrvatski knezovi

digli

na Mladina

Ijuto

da dodju pod

zato,

drugoga bana ved je svaki od pjih snovao, kako bi se popeo do prvenstva medju preuzeo baStinu bana Mladina. Tek §to se je kralj makao iz Knina, svojim drugovima navalise svi zajedno na taj kraljevski grad, u kojem dosad stolovahu mnogi banovi ;

i

i

banovci hrvatski, protjera§e

preuze knez

njega kraljevsku

iz

vojvoda Nelipic, koji ga

i

Ivana Babonica ne htjedo§e ni

pomagao

Tk

cuti.

te

ga zauze§e. Upravu

oni

obcini 29. studenoga 1322.

grada

Za novoga bana ga bijahu primiU samo onda, kad im je

odsad drzao sve do smrti

obarati nesrecnoga Mladina. Zanimljivo je,

javlja mletacikoj

On

§to u

torn

pise: »Novin&

svoje.

pogledu

knez

trogirski

nemam, da pi§em, nego

da ban Ivan (Babonic) jos nije doSao u strane hrvatske. Knezovi Juraj, Pavao Gregorije, braca nekadanjega bana Mladina, zajedno s vojvodom Nelipicem, koji drzi

samo i

je

posadu,

to,

grad Knin, ne ce da bi reCeni ban doSao u banovinu (hrvatsku). Drugi opet hoce,

medju njima«. ban Ivan Babonic do§ao u Hrvatsku. No ako

i

zato

mislim, da ce se poroditi razdor

Ne

zna

nista izvrsio.

se,

da

Mozda

li

je

se je 6a

i

pridruzio

je

i

odpornicima, po§to saznajemo, da

do§ao, nije

ga je

kralj

povjerio umirenje Hrvatske dosadanjemu slavonskomu

god. 1323. lisio banske 6asti, te banu Nikoli Omodejevu. A da bi ban Nikola mogao lakSe svladati hrvatske knezove, naredi, da mu se pridruzi bosanski ban Stjepan Kotromanid, kojega je kralj predobio tim, §to ga je u to vrijeme (1323.) ozenio daljom rodjakinjom svoje supruge, naime Jelisavom, kcerju kujavskoga vojvode Kazimira. Moguce da mu je tada povjerio i Humsku zemlju ili bar dio njezin, kojim je jo§ nedavno upravljao ban Mladin. Ban Nikola Omodejev zaista se je u Ijetu 1323. spremao na Hrvate. No prolazeci juznom Slavonijom po oblasti svrgnutoga bana Ivana Babonica opre mu se taj ne dade mu proci na jug. DoSlo do okrsaja, negdje kod SteniCnjaka ili Zrinja, u kojem je ban Nikola uz drugo zarobio do 400 konja. Tek nakon toga pogodio se nekako s knezom njegovom svojtom, te s njima zajedno provalio u Hrvatslcu. Tu pozove hrvatske Ivanom i

i

i

knezove kao

i

gradove dalmatinske

Knina na nekom polju

Onamo

dodjo§e

i

(in

i

hrvatske na sabor, koji se je sastao u

campo Carnam). ali

nije

blizini

grada

zabiljezeno.

da ga uvjere toboze o odanosti svojih vise da izvide, sta ban smijera. Banu medjutim ne

poslanici obcine

gospodara prema kralju Karlu,

Sta se na saboru vijecalo,

mleta^ke,

da smeta Mletcima; dade pace poslanicima dva svoja plemica kao jamce, da ne ce ni§ta na zao u6initi Zadru, ako bi ga put nanio u blizinu njegovu. svjetovnjaka, Iza toga posao je ban u Spljet, gdje bi castno primljen od svecenstva prema Vrani, grad posao dana ostavio je taj rujna. Toga je desio 18. gdje se jo§ kamo mu bija§e opremio svoje poslanike zadarski knez Ugolin Justinijani s molbom, da

bijase ni na kraj pameti,

i

i

i

ne dira u njegov kotar. se, Sta li je ban Nikola dalje radio u Hrvatskoj i Dalmaciji. No svakako one godine vratio u Slavoniju, posto je vec 16. sijecnja 1324. po nalogu kraIjevu (ex precepto et mandato regis Caroli) skupio sabor citave Slavonije u Krizevcima. Na tom je saboru uz ino potvrdio magistru Jakovu Malomu posjed Canov (Canjevo) u

Ne

zna

se je jos

krizeva6koj zupaniji, koji bijaSe pomenuti magistar kupio od Matije, sina Nikolina.

Tek

§to se je

ban Nikola udaljio iz Hrvatske, obnovise se razmirice izmedju kneproti knezu vojvodi Nelipicu, kojoj je bio na 6elu

zova. Stvorila se jaka koalicija Juraj

i

Banic, brat bana Mladina. Radilo se o tom, da se

IT.

mu

obori

prevlast Nelipiceva, a

otme znameniti grad tvnin. Koaliciji se pridruzili krfiki knezovi, grad Zadar bosanski ban Stjepan Kotromanic. Nasuprot su uz Nelipica pristali njegovi Surjaci, knezovi Kurjakovici u Krbavi, knez Juraj Mihovilovic iz Hlivna, napokon dalmatinski gradovi Sibenik i Trogir. Knez Juraj 11. skupio vojsku od Polji6ana i Vlaha, primio 5ete od bosanskoga bana, pak u lipnju 1324. osvanuo kod grada Knina. Utaborio se na naroCito da i

se


SMUTNJE U HRVATSKOJ

I

SLAVONIJI NAKON,BS.NV MI.\D[S\.

4S

y.

y.


KARLO ROBERT.

a 4"

ovisokom brdu Topolju kod slapa rijeke Krke, te stao odanle udarati na Knin. Tu je podjedno oSekivao vojsku krckih knezova, koju je vodio knez Fridrik, kao zadarske cete, kojima je bio na celu Bajamonte Tiepolo, bjegunac mletacki. No knez Nelipic primi obilatu pomoc od svojih saveznika; sam Juraj Mihovilovic dovede mu 300 vojska mu momaka. Dne 7. lipnja zametnula se bitka. Knez Juraj II. bude svladan iztoku na

i

i

i

Sam

razprSena.

a

Dne

udini joj

trogirski

mnogo

i

sanski ban nastavi

Trogir.

zajedno

Juraj

bude zarobljen,

pogibe u boju

ili

No

da osveti svoga saveznika.

rat,

odliSnim plemicima dopade suzanjstva. Bo-

ili

Nelipicu priskoci

pomoc grad momaka,

u

srpnja 1324. skupi trogirski knez Nikola Venerio 5etu od 200

9.

kapetanom Dujma Stjepanica

posla ju Nelipicu. Posebnim

i

naputkom zapovjedi korist proti bosanskomu

knez kapetanu Stjepanicu, da radi Nelipicu »u pomoc njegovim Ijudima*, da se vazda desi u oblastima NeJipida ne izlazi iz njih, osim ako bi trebalo zametnuti boj njegovih saveznika, i

banu Stjepanu, njegovu bratu

cevim

Bajamontom Tiepolom

s

njegovih Ijudi

mnogim

i

i

i

i

bratom njegovim. O daljem ratovanju nema vijesti, no izvjestno s Nelipicu, poSto je knez je, da ban Stjepan Kotromanic nije nista mogao uraditi proti Juraj II. jos u ozujku 1325. camio u tamnici svoga protivnika. onako spaloj vlasti Bribirskih Suzanjstvo kneza Jurja II zadalo je silan udarac

banom Stjepanom

i

i

s knezom Jurjem, odmetnu^e njemu u prkos dobitnika Nelipica svojim knezom Mozda

knezova. Spljecani, koji su vec od 1323.

od

se sasvim

Jurja, te izabrase

bill

krvno zavadjeni da se

se posve razasulo vladanje Bribirskih knezova,

bi

digla na obranu vlasti svoga muza.

ona

10.

odpusti

Da

bi

ozujka 1325. mir sa Spljetom posredovanjem iz

obeca

Klisu, a zato joj spljetska obcina

i

izplati

brojnim

nekih

dvije

suzanjstva sve Spljecane, koji su blizu

junacka

nije

odoljela

lakse

zena Jurjeva po-

plemenitih

godine

utanaci

protivnicima,

Zadrana.

zatvoreni

bili

Ona gradu

u

odredjenu svotu novaca.

Smutnje u Hrvatskoj bijahu tako iza odlazka bana Nikole jo§ jace, nego prije za »Oti§av ban Nikola iz bana Mladina. Miha Madije karakteri§e tadanje stanje ovako Dalmacije, upravi svoje korake prema Ugarskoj. Na to se svi velikasi zajedno Hrvatske :

i

sastadose na sastanak skupa proliv kralja

vi.^e

kraljevskoj

i

i

onima, koje

vama

Zar nijeste

(kralj)

s

mnogo

tu

i

ustano-

Oni misljahu tada, da ce moci odoljeti

poslao

u

banije hrvatske

vasa privilegija

Hrvatsku, te stvori§e

i

zlu

vlasti

prevratnu

i

na va§ zahtjev oslobodio od tiranske ga

dalmatinske, bacivsi

tamnicu, te

u

je pamet, te

ne znate, da

stolice,

i

kralj

i

i

da

kod

vrsi

napuljskom;

Ce§ke poradi rodbinstva

moze jednim udarcem

unistiti

vukuci

Obaci ce vas I

nitko

zaista je

i

za

sobom repinu najvece

va§e pukove

ne ce pobjeci, kralj

jer

citavu

i

i

vas

propasti

i

gledate Poljske?

mocan

zapovijedi sluSaju

tastbine

.

.

Gdje vam

.

sve vase savjetnike?

i

iz

sjevernih krajeva

nebrojene vojske od raznih

vojske,

pokrajinu,

i

nje svoju volju;

njegove

ce vas zalost radi nevjere vase, Doci ce dakle ricuci lav

stici

u juzne strane,

lavljeva.

pak

(kralj)

ne

zasto

koju on imade u kraljevstvu Ungarije

kralja,

francuzkom, sicilskom

Stajerske,

i

?

drugomu gospodaru. Oj robovi robova,

da je mocan kod rimske

znali,

vojvode Austrije

posjedovanja

i

moc svoga naravnoga

je nadalje u kraljevstvu

I

gradjanima dalmatinskim,

kralju Karlu, koji vas je

milosti, te se pridruziti

kraljevsku

jezika.

i

Sada pak ne priznajete nimalo dobroucinjena vama od recenoga gospodina kralja, vec se hocete odmetnuti od nje-

Cinstva,

Brzo

on

bi

svom

skinuvsi bana Mladina

potvrdivSi

gove

Mletcima

bana, po kralju poslana

odluku. Sto mislite o vlasti,

s

cete

svi

od zadaha

ce se sa svih strana oboriti na vas gnjev kraljev«.

Karlo Robert morao brzo

pozaliti, §to je satro

bana Mladina. Th zamijenio knez

kraljevska vlast ne bi ipak uzpostavljena 'u Hrvatskoj; Mladina naprosto i

vojvoda

Nelipic.

ratu sa

se

i

za

No dok

je

susjednu Bosnu

Mladin

svima

silama

drzao

na okupu

6itavu

Mladin pomagao svoga

hrvatsku

kralja u do Drine; dok je srbskim kraljem UroSem Milutinom; dok je u jednu rijec ban Mladin radeci za svoju porodicu radio podjedno za sjaj krune njegove: preza svoga kralja

zemlju, pace

i

sve

i

i


SMUTNJK U ITRVATi^KOJ

I

NAKON BANA MLADINA.

SLAVONIJI

47

mah obce razsulo. A ni knez Nelipic nije se poput Bribirskih knezova mogao pozivati na kraljevska privilegija, nego se je uzdavao jedino u pravo jaiega u pomoc mletacke obcine, koja je neprestano nastojala, da ne bude nikad mira ni reda u otelo je sada

i

Hrvatskoj.

CO

CO

'

H

Xw! :f a_; '^J 't^

r<.

-d

'ÂŤ

I

aTl

14

^

4-^1

.

te

4

a'l

(J

^i U_^4|.^

j '1-1111

j-pji-'^.l

5

r

''LIT

I

^

>

-I i. s s c^

<

> o

Tm^^j^^^

a.

L"3W)?*-ir

niSta.

ÂŤ::

Vec dva bana, poslana od kralja Karla, bijahu No sto nije poSlo za rukom njima, mozda ce

Koncem kralja za

god. 1324.

-

T'J^'iiji:^

se vratili

nestade bana Nikole Omodejeva, a

bana ditave Slavonije

Mikac

(Mikec,

iz

Hrvatske, ne poluciv^i

uspjeti trecemu.

Mihajlo)

na to

bi

imenovan od

Mihaljevic, jedan od

naj-


KART.O nOBERT.

48

muzeva za vladanje Karla Roberta. Taj je banovao sve do smrti kraljeve, neko vrijeme za sina mu Ljudevita. Mikac Mihaljevic, kojega se potomci poslije prozvase Prodavici po grada istoga

zasluznijih pa(ie

i

imena u krizevaSkoj zupanij', bio je valjda porijetlom Malorus iz sjevero-iztoc^ne Ugarske. 0:ac njegov, knez Mihalj izvodio je svoju lozu od plemena Aku§eva (de genere Akus), te je imao svoja imanja uz rijeku Veliki Kriz (magnus Crisius) u solnockoj zupaniji. Osim Mikca imao je jo§ dva mladja sina, Akusa Eleka. Najstariji sin Mikac izti6e se nepokolebiv privrzenik Karla Roberta, koji ga bijaSe navec god 1314. kao gorljiv zupana §aro§ke zupanije. Mikac proslavio se u ratu mjestio za kastelana grada SaroSa i

i

i

Matijom TrenCinskim, a najvise u borbi smrtne rane. Radi osobitili zasluga darova s

s

odmetnim Gisingovcima, gdje

mu

Mikac

zupaniji zemplinskoj, koje bi§e oduzete buntovnicima. PoSto je stajao vjerno uz svoga kralja, to ga je ovaj

mu

i

upravo obasuo imanjinia

jo§ zupansku Cast u zemplinskoj zupaniji, a

dopanuo

je

1317. nelce zemlje u

kralj 2. sijecnja god.

onda ga pozvao na

i

dalje

neprekidno

Castima. Podijelio

Tu

svoj dvor.

je g.

1322. vrSio najprije cast dvorskoga sudca kraljicina, a od god. 1323. 6ast magistra kraIjidnih tavernika.

Toga dakle posve pouzdanoga, u

vjernoj sluzbi kraljevskoj odrasloga

Karlo Robert za bana citave Slavonije, a uz to simezku, tako da je

sada uz baniju

Citave

mu

drzao

Slavonije

Ocito je kralj nastojao svoga Ijubimca opremiti

jos

podijeli

sa §to

vise

zupanije

casti

i

izabere

Soprunsku

i

ugarske zupanije.

6etiri

i

muza

vlasti,

samo da

bi

mu bio veci ugled pred hrvatskim velikaSima. Novi ban medjutim, dosav u svoju banovinu, uvjeri se naskoro, da su sami kralji mnogo doprinijeli, te je u potonje vrijeme banska vlast znatno Ivanom Babonicem, izjavio,

i

No

da je banija najuzviSenija cast u kraljevstvu Ungarijel

okrnjili su koji put

te

bansku

plemicke

rodice, zatim vlasti,

banom Ta kako je Karlo postupao s banom Mladinom onim Babonicem, koji bija§e god. 1321. na saboru u Zagrebu

spala. s

narocito sudacku,

vlast,

tim,

i

slo su gdje koje velika§ke po-

varoSke obcine izravno podvrgli svojoj

i

tako pogazili staro naielo, po kojemu je

predsastnici Karlovi

ban bio

najvisi

kraljevskoj

sudac u

sudad;koj

zemljama

hrvatskoga kraljevstva.

po milosti kraljevoj bansku Cast citave Slavonije, mi§ljaSe posve pravo, da ne ce moci u povjerenoj si banovini izvr§iti namijenjene mu vlast hrvatskih bana. On to takodjer u zadace, ako se prije ne obnovi nekadanji sjaj gospodaru. Na to kralj Karlo izdade 8. srpnja zasebnom pismu objasni svomu kralju 1325. u gradu ViSegradu ovo vrlo znamenito pismo: »Mi Karlo, po Bozjoj milosti kralj ugarski, dajemo ovim na znanje svima, kojih se dostoji, da se kraljevsko lezlo sve vi§e sto dostojnije u6estnike vlade oko sebe gleda. Pouznosi, §to se viSe brig^ oprasta o taknuti ovim razmatranjem mi, koji po nebeskoj providnosti upravljamo drzavom njezinu boljku (reformationem) osobitom nastojimo brigom, posto smo razabrali iz

Ban Mikac

dakle,

preuzevSi

i

i

i

i

vjernoga bana Citave kraljevine pisma velemoznoga gospodina Mikca, naSega miloga Slavonije, da je banska Cast u toj kraljevini (Slavoniji) glede sudova, oblasti i prava (in i

iudiciis, iurisdictionibus et iuribus) vrlo,

koje

smo mi

i

nasi

plemicima Slavonije

paCe posve umanjena izuzetcima (per exemptiones),

na nepriliku samih prosaca (petencium) gotovo svim a zeleci, da se banska Cast uzveliCa (ut ipsius banatus

predsastnici podijelili;

da se velemozjem toga banata uzviSenost kraljev.ska bauresi, kao Sto bijase u staro vrijeme: zato po savjetu s privolom nasih prelata uniStujemo sve izuzetkd (oproste), §to su ih plemidi banovine od nas runa poriCemo

honor

sic

magnifice moderetur),

i

i

i

i

i

nasih predsastnika zadobili, te se njima bansko sudstvo, oblast

pak

iza

Drave u ili

promiSljena Citavoj

dogovora

banovini

(ultra

odredjujemo,

da

fluvium Drava,

drugoga kakvoga dostojanstva, reda

ili

stale^a,

svi

in

i

tota

sljednji

terra

i

pravo u Cem god Ijudi,

stanujuci

banatus),

bili

podpadaju pod sud bana,

krnji,

preko

plemeniti

koji je tada


SMUTNJE U HRVATSKOJ namjeSten,

i

da

ih nitko

ne smije

I

SLAVONIJI NAKON BANA MLADINA

tuziti

ni

kraljevskoga dvora, ni kod drugoga suda koji ce biti postavljen,

ili

kraljevskom vlaScu

po

i

nanese krivica,

i

niti

palatina,

ili

izvaa suda, nego ovi

ni kod sudca samo kod bana,

neka mjesto

kralja

svojoj redovitoj oblasti kroje obilatu pravdu svima, kojima se

sudcu protezati svoju oblast na

sudca,

kod njegovih namjestnika u sudu, pak

koji se prituze.

ili

ili

kod nadvornika

49

i

Uz

da ne bude slobodno ba§ nijednomu,

to naredjujemo,

svoj sud na parnice, koje su

Ijude, koji pripadaju banovini;

i

se

takve parnice neka se po

porodile

zupanima

u

banovini,

ili

po kakvom

ili

osobitom nalogu (mandatum) ne prenose na drugoga sudca. Zato zapovijedamo kraljevskim ovim proglasom (edicto) svima sudcima nase drzave, palatinu, sudcu kraljevskoga dvora, zupanima svima ostalima, koji za sada obstoje, tvrdo im nalazuci, da ni sviju ni pojedinih i

banovine ne gone pred svoj sud,

Ijudi iz

cama, koje prekrSi,

ili

da se usude svoj sud

niti

i

svoju oblast

vrSiti

u parni-

medju onima (iz Slavonije) zametnule. Ako pak koji sudac ovu zapovijed se upusti u pomenute parnice, neka mu sud nema nikakove krijeposti valjabi se

i

povrh toga ne ce ga minuti kraljevska srcba (nemilost). Dano u Visegradu petnaesti dan poslije narodjenja blaz. Ivana Krstitelja godine Gospodnje tisuc trista dvadeset i pete.c nosti, a

Ovim znamenitim proglasom

nije kralj

dodijavaju dolazeci izravno na kraljevski

hrvatske knezove, koji

samo zabranio obicnim plemicima, da mu

dvor sa svojim parnicama, nego je pogodio

i

Mikac jacim, stade nastojati, da obnovi bansku, a po njoj kraljevsku vlast u hrvatskim zemIjama. Najprije je uredjivao Slavoniju. Tu poote Gisingovcima, sinovima bana Henrika, posljednje ostatke njihove vlasti, a naro6ito im oduze tvrdi grad Koprivnicu nakon podsade, pri kojoj je banu pomagao magistar Lovrinac, sin Mirkov od plemena Osl. Poslije je po naroditom nalogu kraljevu od 15. srpnja 1326. nastojao, da biskupiji zagrebackoj povrati oteta joj imanja, i da zitelje skloni na placanje duzne crkvene desetine. To je bilo zato nuzdno, sto je papa u ozujku iste godine mjesto nehajnoga Jakova imenovao zagrebackim biskupom Ladislava de Kobol, dosadanjega titeljskoga prepoSta i poslanika Karla Roberta na papinskom dvoru u Avignonu. Jamafino je ban Mikac u to dosao u sukob s bivsim banom slavonskim, knezom Ivanom Babonicem. Taj se je napokon izmirio sa svojom sudbinom is kraljem Karlom, koji ga je na posljedku pozvao na svoj dvor, te ga imenovao magistrom kralji6inih tovarnika. Tu je sluzbu knez Ivan vr§io od kolovoza 1326. do 1333.; u to je postao kastelanom u Palaku, te je jos 25. srpnja 1334. darivao redovnike sv. Pavla na uspomenu svoga otca i majke, a za spasenje svojih sinova. kraljevsku Umirivsi Slavoniju stade ban Mikac snovati, kako da obnovi bansku vlast u Hrvatskoj Dalmaciji. U Hrvatskoj bijaSe mu skuditi kneza Nelipica, koji se je banio kao samosvojan vladar; u Dalmaciji opet bijase mu Mletcima oteti gradove, koje bijahu oni primili toboze pod svoje okrilje, da ih zastite od sile Mladinove. No sad se slozise Mletci knez Nelipic na zajednicku obranu od bana. Mletci dozvoliSe gradoda ga zajedno sa Spljetom. vima Zadru, Trogiru Sibeniku, da se pridruze Nelipicu, priskociSe u pomoc banu Mikcu. Nelipicu proti kojemu je Nelipic bio knezom, pomazu njegovi surjaci, krbavski knezovi Kurjakovici, nadalje hlivanjski knez Mihovilovic, nasu

prezirali

bana, svoga druga.

Osjecajuci

sada ban

se

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

pokon

knez Tvrtko Vladislavic, sinovac bosanskoga bana. Tako se stvorila jaka koali-

i

cija protiv

Ali

i

Karla Roberta

ban Mikac

njegova bana.

i

nije ostao osamljen. Bribirski knezovi, potisnuti

zeljno izgledahu bana, da ih oslobodi je

nedavno suznja Jurja

pustio na slobodu. Bribircima pridruziSe se vazda vjerni Fran-

II.

kapani, koje je kralj opet god. 1323. obasuo novim poveljama

ce bana Mikca pomagati neprijatelj

U dije

od kneza Nelipica premda

Ijutoga protivnika, kojega su silno mrzili,

i

bosanski

i

privilegijama.

ban Stjepan Kotromanic, rodjak

Napokon

kraljev, a

krvni

kneza Nelipida.

Ijetu

vojskom u Hrvatsku. Ljetopisac Miha Manjegovo ratovanje ovako: Âť Godine 1326. zauze ban Mikac (Michaz)

1326. provalio je ban Mikac

zabiljeiio

je

Ilrv. povj. II,

I.

s

^


^

KARLO ROBERT

gradove sinova Babonicevih, a onda udje u Hrvatsku, gdje mu se pridruzise Stjepan knez bosanski sa svojom vojskom, zatim gospodin Friderik, knez kr^ki. Svi u Hrvatskoj bana, te pohitaSe preda nj s darovima. Zauzev Mikca za svoga gospodina Unac podje ban u Zadar, gdje bi od Zadrana 6astno primljen. No napokon videci, da ne moze izvesti svoje namjere glede gradova (castris) u Hrvatskoj, povrati se u Ugarsku k svomu kralju, ostavivsi nesto od svoje vojske u Bihacu.« Provala bana Mikca nije dakle urodila zudjenim plodom, kao ni pohodi predjaSnjih druge nije bana. Osvojio je samo tvrdinju Unac; ostale gradove, kao Knin, Ostrovicu do krvavih borba, u kojima je ban Mikac Ijuto mu poslo za rukom predobiti. Do§lo nastradao. Malo iza svoga povratka iz Hrvatske, dne 8. rujna 1326. boravio je Mikac u

primise

i

tvrdinju

i

i

ondje izdao

Krizevcima, te je

Hrvatskoj

Dalmaciji.

i

Koprivnice

ban oteo Matijine,

kaze

doslovce:

»Kad smo

uci u Hrvatsku, to

vojsku, zametnuli je

boj, te

boju pomenuti

Matija

stajao

neozledjena iznio

iz

glavu.

S ostatcima

za

naSe

uz

svrsila se

se

krilo, te

te

smo

za umnooruzanom Gregorije, kao i

htjeli s i

je tako

da

junafiki borio,

U tom je

nas

tako izmakli rukama nasih duSmana.*

dakle porazom,

svojih ceta vratio se u Slavoniju,

ga je

zasluge

kraljevskoga velicanstva, skupivSi

protivnici

i

ali

izbraja

nas okruino svladali (nos crudeliter devicissent).

redova neprijateljskih,

Vojna bana Mikca

potanko

za uzvisenje svete krune kraljevske i

nevjernici

nama

s

pratio na vojni u

Petru Gisingovcima,

obnovu kraljevskih prava Kurjakovi, naime Budislav, Pavao

su sinovi

Surjak njihov Nelipic, poznati

i

i

Ban Mikac

odmetnicima kraljevim.

poznatim

zanje casti kraljevskoga veli6anstva, kao

rukom

Matijevicu, koji ga je

Matiji

RoviSca, koji je prije pripadao braci Ivanu

i

tim te

povelju

velike zasluge darova ban Matiji neki posjed (Erneuch) izmedju

Za

iz

kojega je on sam jedva iznio zivu

docim

je

knez Nelipic ostao nepobijedjen.

Pogovaralo se doduse, da ce Mikac naskoro opet osvanuti na jugu, te su se dalmatinski gradovi spremali, kako da ga docekaju. Poslanici

tih

gradova, na celu: im trogirski poslanik

knezom Nelipicem

i njegovim saveznicima; ali^nije bilo Mikac nije jer se ban nikad viSe navracao u one strane. Iza tuzne vojne bana Mikca ostade knez Nelipic prvakom medju knezovima hrvatskim Krbave pak sve do u§ca rijeke Cetine. Bribirski knezovi, na celu im nepomirod Like ijivi knez Juraj II., otima§e se doduse i dalje prevlasti njegovoj, ali je ne mogaSe nadbiti, jer je Nelipica pomagala mleta^ka obcina. Knez je Juraj najviSe udarao na grad Spljet, koji bijase nedavno Nelipica izabrao svojim knezom; ali postize samo to, da se je 18. kolovoza 1327. taj grad predao u zastitu mletacku, upravo onako, kako bijahu nedavno ucinili gradovi Sibenik Trogir. Za primjerom njegovim povede se napokon grad Nin, koji 6. sijecnja 1329. priznade Mletke za svoje gospodare. Tako se smutnjama

Nikola Kazotic, ugovarali su za to vise potrebe,

s

da se pripremaju,

i

i

i

u Hrvatskoj okoristi

najviSe

i

mletacka obcina, koja sada oblada citavim hrvatsko-dalma-

tinskim primorjem od usca Zrmanje i

Omis ostadose

Dok

i

do u§ca Cetine; jedino primorski gradovi Skradin

dalje u vlasti Bribirskih knezova.

ovako mletacka obcina zadobila hrvatsko primorje, odkidao je bosanski ban zupom u hrvatskom Zagorju. Tu je ban Stjepan, odkad je zadobio Hum, upravo grabio zupe kotare. Najprije uze Imotu, onda Dumno ili Duvno, zatim Hlivno s gradom Bistrickim, a iza toga jos zupu Dlamoc ili Glamoc. I mora se prohtjelo bosanskomu banu, te zauzeo oblast Krajinu (staru Neretvu) od rijeke Neretve do Cetine kod OmiSa. Krajinu s Imotom pridruzio Humu, a od Duvna, Hlivna Dlamoda je

Stjepan Kotromanic zupu za

i

i

i

stvorio ili

zasebnu

oblast,

koja

se

u

bosanskim

spomenicima

zove

»Zapadne

strane*

»Zavrsje«.

Neharnost kralja Karla Roberta prema banu Mladinu osvetila se strasno. Veci dio s Dalmacijom odmetnuo se od njegove krune. Jezgra sa starom kraIjevskom banskom stolicom, gradom Kninom, zapala nedobitnoga kneza Nelipica, a Hrvatske zajedno i

oblasti

na

periferiji razgrabili

bosanski

ban

i

MIetdani.

Obcina

je

mletadka takodjer jos


VLADANJE KARLA ROBERTA 3.

I

IGARSKOJ.

rujna 1326. pozvala na red krikoga kneza Fridrika, svoga gradjanina

bana Mikca,

se bijase pridruzio vojsci zaprijeti,

da se viSe ne usudi slicno

mu pomagao zborom

te

habemus

(Et ideo

raditi.

i

sibi

i

podanika, §to

tvorom. Podjedno

mu

denotari, ut sibi caveat

similia committere).

(Vladanje Karl a Roberta ni pojmiti,

zasto

je

mletadke obdine. Nagadja

se,

u

Ugarskoj,

dopustio, da

Karlo Robert

da se

nije

mu

1321.

— 1334.)

Ne moze

se gotovo

citava Dalmacija postane plijenom

usudio borbe zapodeti, jer nije imao brodovlja,

da se ogleda s himbenim prijateljem; zatim da se nije htio zavaditi do kraja s Mletcima. da mu ne smetaju u napuljskim poslovima. Karlo je medjutim nakon smrti Matije Trencinskoga jo§ neko vrijeme imao pune ruke posla, dok je Ugarsku posve smirio. Godine 1324. pobunili se erdeljski Sasi pod svojim grofom Henningom. Tek oko godine 1327. bi§e svladani posljednji trzaji oligari

hije

u Ugarskoj. Odsad je francuzki obrazovani kralj gledao, da poput svojih rodjaka u posve predobije velika^e za se za svoju porodicu Zasjenit ce ih sjajem

Francuzkoj

i

Drugi dvogubi pecat Kabla Roberta.

vjeme odane velikaSe nagradjivat ce §to obilatije. Zapustiv dosadanje kraljevske dvore u Budimu stanovase neko vrijeme najradije u TemeSvaru, gdje je sagradio kraljevsku pala^u. No bit ce, te je moCvarna okolica Temesvara slabo prijala zdravlju kraljicinu; s toga napokon izabere Karlo za svoju stolicu ViSegrad (Altus lapis ili Altum castrum). Na desnoj obali Dunava, vi§e Vaca, gdje no ta velika rijeka skrece sa zapada k sjeveni, uzdiie se dvrsta tvrdinja. Brdu na podanku sagradi Karlo velibrdo, kojega je vrh resila stara danstvenu pala6u, koja je imala 350 dvorana, te je svojim sjajem zaiaravala goste krakraljevskoga prijestolja

i

dvora, prredjivat ce sveCanosti

vitezke igre, a

i

i

i

Ijeve.

Pokraj palaCe nizali su se u

dugom

velikaSa, koji su se vec rado okupljali

Kralj

izabrao je

redu duz rijedne obale

oko svoga

kralja

medjutim Visegrad za svoju

i

sjajni stanovi

drzavnih

gospodara.

stolicu

i

zato,

da bude

blizi

evrop-

u kojega se je zgode rado uplitao zborom skomu zapadu, kamo ga je srce vuklo, tvorom. Tako je pomagao s vojskom Habsburga Fridrika Lijepoga, kad se je borio za i

i

prijestolje

u Njemadkoj.

No

Karlo se je zanimao

i

za 6e§ke prilike, gdje je vladao kralj


KARLO ROBERT

5^

Ivan od Luksemburga, tast njegov

odkad se

Poljske, osobito kietka.

Kao da

vazda

je

je slutio,

mu

zini:

Ladislav (rodjen 1324.), Ljudevit

i

ona sina Karla,

koji je

je

sudbina

glavu njegova potomka, pak

resiti

svoga

obnovitelja

tasta,

svomu tastu iskreno odan Sa svojom trecom suprugom, Vladislavljevom nego s njezinim predsastnicama. Vec god. 1321.

kcerju Elizabetom, zivio je Karlo srecnije, rodi

ga

nevolja. Karlo je bio

i

mu pomogne.

vazda gotov da

i

viSe zanimala

jos

simpatijom pratio djelovanje

i

drzave poljske nakon tezkih smutnja privrzen,

zeni; a

put EUzabetom, kcerju kralja Vladislava Lo-

da ce jednom poljska kruna

najvecim interesom

s

po drugoj

ozenio treci

je

medjutim jos

iste

godine

i

umro.

i

No

potonji sinovi nje-

Lajo§ (od Hrvata prozvan Laus,

ili

rodj.

1326.),

Andrija (rodj. 1327.) ostadose na zivotu, te je srecni otac smiSljao, kako da ih obskrbi,

U

6e§ki

to se god. 1327. podize

kralj

Ivan,

da zaratuje na poljskoga

kralja Vla-

Ce§ka vojska bijaSe vec provalila do Krakova, kad se umijesa Karlo Robert, da posreduje izmedju oba svoja tasta. Ce§ki kralj na zelju Karlovu obustavi dalje ratovanje, a na to predlo^i Karlo kralju Ivanu, da se

pak da ga svrgne

dislava Lokietka,

Ana

njegova najmladja kci

s

prijestolja.

zaruci s ugarskim kraljevicem Ladislavom.

Ivan prihvati po-

nudu vrlo rado. Utanaceno bi, da ce kraljevna Ana, kad navr.^i dvanaestu godinu, doci u Ugarsku donijeti sa sobom miraz od 10*000 maraka srebra; Karlo opet odredi svomu najstarijemu sinu 15.000 maraka u ime bastine, i osigura mu nasljedstvo na prijestolju u Ugarskoj Hrvatskoj. No nakon dvije godine umre kraljevic Ladislav, a od zaruka i

i

i

RODOSLOVLJE PORODICE AnJOU Karlo

(

AnJuVINACA).

kralj napuljski,

II.,

(1285.-1309.) Supruga Marija iz porodice Arpadovida. Karlo Martell,

Robert,

t 1295.

kralj napuljski,

knez Achaje,

1309— 1343-

I

I.

Ivan,

Filip

knez od Tarenta

t 1335-

Karlo Robert,

kralj

hrvat.

i

Karlo herceg od Kalabrije t I328.

ngar.

1300.(7)- 1342. Supruga (3). Elizabeta, kdi poljskoga kralja

Vladislava Lokietka.

Ivana

1.,

kra-

napuljska,

Ijica

1342.- 1381.

Robert, naslovni car Konstantinopolja

t

1364

Ljudevit od Tarenta, kralj

Ijevid

naslovni car

t 1362

134'^.

t

Margareta, 4 Karlo Mali ili supruga Karla Dracki Maloga ili DrȣI369--I376. koga. herceg hrvatski

t 1373Supruga

kraljica

Elizabeta,

napuljska

kdi hrvat.

polja

;

1381,-1386.

kralj

Stjepana.

supruga Marga-

1362.) 3. Jakov, kralj

reta 5.

kralj ugarski

Ladislav,

1386.— 1414. kralj

napuljski

;

1391. (1403.) do 1409.

voda od Braunschweiga (od 1376) 1

i

od Tarenta

4. Otto, voj-

,

ugarski

hrvatski

od Majorke (t 1374)

Ljudevit

;

1385.- 1386.

(t

2.

napuljski

kralj

hercej[ft

(t 1345) suprug Ljud.

Ljudevit.

grof Gravinski,

Kon-

supruga Ivana I.,

ngarski

Karlo, herceg od Draca,

Romanije,

stantino-

Andrija 2.

od

1346. do 1362.,

snprug kra-

1.

na

puljski,

Filip

kralj hrvatski.

Andrija, f 1345. suprug napuljske

i

1342. — 1382. Druga supruga Elizabeta, kdi bosan. bana Stjep. Kotromanida. hrvatski,

kraljice Ivane

f 1354 Od g. 1349. herceg hrvat. Supruga Margareta, herceginja hrvatska (l3S4— '358).

Stjepan,

I.

Katarina,

3.

Jadviga,

Elizabeta,

Ivan, herceg hrvatski,

(1374)

kraljica

kraljica poljska.

1366.— 1380.

1358.— 1360.

i

Marija, ugarska hrvatska,

1382.— 1395. Suprug

mand

kralj i>igisiz

porodice

Luksemburga.

ndala se 1370. za svoga rodjaka Filipa od Romanije, naslovncga cara od

Konstan tinopolja.


VLAUANJE KARLA ROBERTA U UGARSKOJ. zenitbe ne bi ni§ta. s

nasljednikom

Prijestoljnim

postade sada Ljudevit, koji se zajedno Ba§ za toga hercega Andriju stao se u to

mladjim bratom Andrijom zove hercegom.

otac brinuti, da

njemu pribavi kakvo

i

prijestolje

krunu.

i

Karlo Robert bijase prvorodjeni sin Karla Martella, najstarijega sina napuljskoga kralja Karla II. Kad je taj Karlo II. god. 1309. umro, patrilo je napuljsko prijestolje

upravo njega;

u

poSto je bio

ali

mogla pozvati

je pri torn

k tomu mlad

Ugarskoj, a jo§

rimska stolica napuljsku kraljevinu njegovu

nemocan, namijeni

i

stricu Robertu, koji se je

na oporuku pokojnoga kralja Karla

i

se

II.

kojom je pravo na napuljsko prijestolje dok je svomu unuku Karlu Robertu po prvorodjencu Karlu Martellu

No

Ona

zakraljio.

od 16. ozujka 1308., dopitao svomu drugorodjenomu sinu Robertu,

i

Karlo Robert ipak ne smetnu

uma, da

ostavio tek go-

on za pravo bastinik napuljske drzave. Jedva §to se bijase malo ucvrstio na ugarskom prijestolju, stade misliti na svoju djedovinu. Nema sumnje, da je vec on snovao, kako bi skupio sve zemlje to vih novaca.

naokolo Jadranskoga mora,

s

je

porodici osigurao vladanje u toj prostranoj drzavi. ime zahtijevaSe jos god. 1317., da mu se predade bar vojvodina Salerno, koju je nekad otac njegov drzao. Ali zahtjev njegov bi tada odbijen. Nova mu nada sinu. kad je god. 1328. napuljskomu kralju Robertu umro jedini sin Karlo, herceg od Kalabrije,

U

te svojoj

to

za

ostavivSi

sobom samo

brata, a svaki

jace

od

mu

da

od

po

njih

svih drugih.

dvije

S toga

kceri,

Mariju.

i

no nedvojbeno

sina;

tri

Ivanu

on sve odlucnije

stade

traziti,

predade vojvodina Salerno

se privremeno

djutim je kralj napuljski dosljedno

i

Robert je doduse imao jo§ dva

je pravo Karla

da

mu

gospo§tija

Roberta bilo prete

Monte San Angelo. Me-

uztrajno odbijao sve njegove zahtjeve.

i

i

pak

se prizna nasljedstvo,

To

dodija na

posljedku Karlu Robertu, te posla god. 1330. franjevca Ivana u Avignon k papi, zamo-

on posredovao. Ivan XXII. jedva to doCeka, jer je bio donekle ozlojedjen gospodara Avignona najmocnijega vladara u Italiji. Mrzila ga zavisnost od toga kralja, pak je rado prihvatio zgodu, da mu pokaze, kako je za pravo on kako mu pristoji zapovijedati svomu kletveniku. No vrhovni lenski gospodar u Napulju, je uradio, malo papa ista da nije Karlo Robert zaglavio s Citavom poroprije nego sto dicom svojom. Felicijan Zaha (Miha Madije zove ga Merz i Mericus), nekad palatin Matije Trencinskoga, a poslije jedan od najodanijih sluzbenika kraljevih, imao je mladu krasnu livsi

ga,

da

na kralja

bi

Roberta,

i

i

i

kder Klaru, koja je bila kraljicu,

pak tako

je

i

dvorska

gospojica

u proljecu 1330. boravila

kraljevskim dvorima u Visegradu. Zgodilo

Kaiimir u pohode svojoj

sestri,

Elizabete.

kraljice

se,

s

kraljevskom porodicom

ju silom oskvrnu.

bila

kraljici Elizabeti.

u carobnim

Mladi kraljevic, inade vrlo nadaren,

No kad mu ona

Otac njezin uzplamti strasnim gnjeyom,

te

odlufii

uzvrati,

grozno

osvetiti

sramotu svoje kceri. Kraljevic Kazimir umakne osveti, pobjegavsi kuci u Poljsku; Zaha ubiti kraljicu, sestru njegovu, za koju se je govorilo, da

ili

dislo.

brata, poslavSi sirotu djevojku

Bilo je to 17. travnja 1330.; upravo u doba,

sijeie joj detiri prsta

Sad 6e

na desnoj

Felicijan ubiti

i

ruci;

kralj

s

se obori na njega,

kraljeve sinove, Ljudevita

i

po-

je kraljevska porodica sjedila

u blagovaoni za rudkom. Felicijan provali u dvoranu, naleti ruci.

a na je

crkve u dvor po molitvenik

iz

kad

ali

ne

Ijubavi

to odiuci Felicijan

magala pustolovini svoga

uz

da je bas tada doSao poljski kraljevic

na zlu glasu poradi svoga Ijubakanja, zavolio Klaru.

on

Klara je vazda

madem na ali

Andriju,

bi ali

kraljicu

i

od-

ranjen na im samo odsjekao

takodjer

Nikola Kneiic, stali njihovi odgojitelji Nikola Drugeth dopadose tezkih rana. Teda negda podje dvorjaniku Ivanu Celenju za rukom, te obori bjesnoga Felicijana topuzinom na zemlju, na §to priskoCiSe sluge, te ga sasjekoSe na komade. Njegova uda bise izlozena u razliiitim gradovima; u Budimu pokazivahu glavu njegovu. Nesredni otac, koji bija5e pomihnitao poradi sramote kderine, platio je neSto kosC; jer su pred njih

i

koji

svoj zloCin

smrcu

;

no grozan

i

oduraa je

bijes

i

promi§ljena

okrutnost,

kojom

se je


KARIO ROBERT. 54

Karlo osvecivao neduznim rodjacima njegovima. Klara, tuzna zrtva kraljeviceve pohote, rukama, te privezana polumrtva na konja vodjena po osakadena bi na nosu, ustima i

i

gradovima

i

Vodi6i

selima.

njezini

Zahin pobjeze

kralja«. Jedini sin

klicahu:

>Tako budi svakomu, koji dime u svoga prema granici ali bi§e uhi-

vjernim slugom svojim

s

;

po ulicama vuceni; trupla njihova bi§e bafiena psima konjima za repove za hranu. Stariju kcer Sebu dade zupan bar§ki pred gradom Levom pogubiti; njezin suprug Kopaj pogibe u tamnici. Ni tim ne zadovolji se krvozedni kralj. On sazove za 24. travnja zbor drzavnih castnika, koji izrede po zelji kraljevoj strasnu osudu nad

deni, privezani

i

robstvo, a svi svojaci

muzki 61anovi porodice sve do trecega koljena, pate na smrt od krvnika, dalji rodjaci na vjecno na progonstvo s kraljevskoga dvora. Imanja osudjenika zapadoSe

kralj a, koji ih poslije

darova spasitelju svoje porodice, Ivanu Celenju.

rodom

6itavim i

Felicijana Zahe. Svi

sinovi Felicijanovih sestara, bise osudjeni

Da

bi se oprav-

dao tako strasan postupak, obijediSe dvorjanici kraljevi neboge zrtve s najgroznijih zlodina. Uza sve to ostaje grozna osveta Karlova kao crna Ijaga na njegovu vladanju. Ona pokazuje, da je Karlo Robert potomak onoga Anzuvinca, koji je onako nemilosrdno

dao pogubiti posljednjega Hohen-

— da

staufovca,

one krvo-

je clan

zedne porodice, koja se

sobno

zatirala

je

medju-

dok

ubijala,

i

nije

u krvi svoga posljednjega Clana izginula.

Namah nekako hovaca

od koje se ra viti

meni

osude Za-

iza

Karla moriti bolest,

stala

mogao posve ope-

nije

sve do smrti svoje. Suvreje svijet nagadjao,

da je to

Bozja kazan radi prestroge osude.

Jednako

je

za Bozju kazan sma-

trao nedacu, koja je Karla snasla jos

one jeseni u ratu

(Rumunjima). provalio

s

Vlasima

Karlo naime bijaSe

u vojvodinu VlaSku, da

sku6i njezina gospodara Bazaraba.

No

Nasrtaj Felicijana Zahe. Iz ilustrovane

studenoga 1330. obkoli ga

9.

vlaska vojska

kronike (chronicon pictum) u Bedu.

nekoj dolini, te

u

sasijede najveci dio njegovih ceta.

Sam Karlo zamijenivgi

odijelo

oruzje

i

s

jednim plemicem.

Od

jedva se nekako spase,

toga 6asa nije

vi§e

Karlo dirao

u Vlahe.

U

to je Karlu

njegovu rodu papa Ivan XXII.

do napuljskoga prijeje papa poslanicu napuljskomu kralju Robertu njegovoj drugoj supruzi Sanchi, kojom ih pozivaSe, da zadovole opravdanim zahtjevima ugarskoga kraija, Robertova sinovca. Nadalje im izlaga§e, kolika bi pogibija zaprijetila Napulju, kad bi se ugarski kralj podigao, da s oruzjem izvojSti svoje pravo na prijestolje. Napokon im predlozi, da bi se 6itavi spor dao lako izravnati jedinstvo napuljske drzave uzdrzati, kad bi se koja kci pokojnoga^ vojvode od Kalabrije zarucila poslije vjenCala s jednim sinom ugarskoga kraija. Papa izjavi se gotov podijeliti tada i dispenzaciju postolja.

Dne

i

put

utirao

26. sijednja 1331. napisao

i

i

i

Poboznoj

radi rodbinstva.

prihvati predlog papin; a te se

napokon

i

Sanchi podje za rukom, te skloni svoga supruga, da Karlo Robert radostno privoli na sve. Stado§e sada ugovarati>

kraljici i

sporazumiSe. Mladji sin Karlov, po imenu Andrija (rodjen 30. studenoga


VI-ADANJE KARLA ROBERTA U UGABSKOJ.

-_

od Kalabrije, pak ce onda oboje po smrti svoga jednakim pravima kraljevati u Napulju. Kraljevic Andrija doci u Napulj, da odraste na dvoru svoga prastrica, te se odgoji po tamosnjim

1327.) ozenit ce Ivanu, stariju kcer vojvode

djeda Roberta zajedno ce §to prije

s

i

obicajima.

mnogo

Karlu Robertu bijase

mu

se je u to (20. kolovoza

nekako u

stale,

rodio

1332.)

treci

sin,

vrijeme stigao poziv od strica Roberta,

isto

spremati na put.

Andriju u Napulj, stade se Karlo

svoga drugoga sina Andriju, jer

da obskrbi

po imenu Stjepan. Posto mu je da sto prije dovede sina svoga

Bit

mu

ce

pomoc vazda

u

vjerni

Frankapani, narocito knez Friderik, kroz kojega ce oblasti saci do mora u Senj, a odanle

brodovima u Napulj. ZacuvSi mletad;ka obcina, da ce Karlo Robert stici u primorske strane, uzzurbala se donekle zabrinula. Ta znala je dobro, kakim je naiinom dosla do hrvatskom gradova u primorju dalmatinskom 1332. ostavio svoju stolicu ViSegrad, I zaista je kralj Karlo prvih dana prosinca te malo zatim sa sinom svojim Andrijom stigao u Stolni Biograd. No ondje ga opet pograbi bolest (podagra), te ne mogase dalje. VelikaSi ga s toga svjetovahu, da radi radi zime, koja je na domaku, napusti svoj put, pak da ga odgodi na bolesti, kao zgodnije, toplije vrijeme. Sve to javi knez Friderik 16. prosinca mletadkoj obcini, koja i

i

!

i

se sada ponesto umiri.

No

Karlo Robert bijase odgodio svoj put za dojducu godinu. smrt njegova

tasta,

umre

poljskoga kralja Vladislava Lokietka, koji

Karlo namah posla poslanike svoje u Krakov,

tada ga izprva zadrza

Poljacima

te preporu6i

surjaka Kazimira, jedinoga sina Vladislavljeva. Kazimir bi izabran

i

ozujka

2.

za

Anom, kneginjom litavskom, mogao Karlo vec sada nadati, da ce

s

toga se je

kojemu od

surjaka pribaviti poljsko prijestolje

Nakon krunisanja Kazimirova ga oba nadbiskupa, ostrogonski jitelj

mladoga

kraljevica Andrije,

franjevac Robert. ostaje u

i

Vec

njemu do

11. lipnja

18. lipnja.

Tu

kralja

1333.

svoga

25. travnja okrunjen.

Ali taj Kazimir bio je nesrecno ozenjen

imao muzkoga poroda;

g.

te s

nije

od nje

pomocu svoga

svojih sinova.

na put u Napulj. Pratit ce Ijeinik, odgo-

stade se Karlo spremati kolodki, vise biskupa

i

zupana, tjelesni

uiitelj njegov po imenu Nikola Drugeth, napokon svojom u Zagrebu, te pratnjom Karlo s 1333. boravi i

potvrdjuje posjede crkve zagrebacke,

gradjane slobodne obcine na brdu Gradcu od raznih tavao na brdu Gradcu u paladi bana Mikca.

Iz

Kralj je

daca.

Zagreba udario

zatim oslobadja

jama^no tada obiprema Pokuplju,

je kralj

gdje je 27. lipnja (iuxta fluvium Culpam) izdavao povelje. Bit de, da je svedjer bolezljivi mnogo se u gradovima hrvatskih velikaSa odmarao, jer kralj vrlo polagano putovao i

ga tek mjesec dana poslije odlazka stolici krekih knezova Frankapana.

iz

Tu

Zagrebu, dne

17. srpnja

ga uz ine velmoze

i

nalazimo

druzine

u Modrusama,

do6eka§e poslanici

dalmatinskoga grada Spljeta, koji se bijaSe nedavno podao u zastitu mletaiku. Poslanici, na celu im sam nadbiskup Dominik, donije§e kralju darove, uvjeravahu ga o odanosti privrzenosti svojih sugradjana, te ga napokon zamoliSe, da potvrdi gradu Spljetu privii

kojega je jamadno ozlojedila ta dvolidnost Spljedana, poStene zahtjeve svaporudi njima u zasebnom pismu, »da ce sve njihove dopuStene koje de im nadbiskup razloga, iz potvrditi ne moze im privilegija ali kako izpunitis legija svojih predSastnika. Ali kralj,

i

s

ostalim poslanicima naustice saobditi. Iz

Modrusa putovaSe

u brodove

i

zaplovi

a u Noli stari

u Napulj.

Dne

i

morem

sijedi

stric

27. rujna

kroz oblast knezova Frankapana u Senj, gdje se ukrca put Napulja. U luci Viesti dodekaSe ga draiki vojvoda Ivan, Robert zajedno sa svojim drzavnim barunima, te ga odvede

kralj

bude §estgodi§nji Andrija

s

jednako sestgodi§njom Ivanom za-

ruden i kao vojvoda od Kalabrije odredjen za nasljednika na prijestolju. Tom prigodom ugarskoga bijase viie talijanskih drzava poslalo svoje poslanike u Napulj, da pozdrave kralja.

Karlo Robert proboravi

neko vrijeme u Napulju,

a

onda ostavi ondje

dadilju


KARLO ROBERT.

^c

mladoga

Nikolom Drugethom

kraljevica Andrije zajedno s odgojiteljem

i

uCiteljem Ro-

bertom, te se spremi na odlazak. U Ugarsku vrati se medjutim tek u proljecu slijedece godine 1334. Neki nagadjaju, da je zimu proboravio u blagom podneblju Dalmacije; drugi opet misle, da je iz Napulja poSao u Avignon u pohode devetdesetgodiSnjemu

mu se zahvali za usluge, ucinjene njemu rodu njegovu. (Banovanje bana Mikca u Slavoniji, 1325 — 1342.). Odkad je ban

papi Ivanu XXII., da

i

»6itave

Aku§eva onako zlo prosao god. 1326. u borbi kralj Karlo Robert posve napustili su on se, da 6ini Nelipicem, s Kurjakovidima Hrvatsku s Dalmacijom, pak da je ban Mikac jedino o torn nastojao, da barem Slavou Slavoniji dekalo ga je dosta posla. niju uzdrzi za svoga kralja. Ali Slavonije<, Mikac Mihaljevic od plemena

i

i

i

i

Gisingovci bijahu dodu§e izgubili sva svoja posjedovanja u Slavoniji, bijaSe se

i

razban Ivan Babonic pokorio

kralju

i

a

tako isto

postao dvorjanikom njegovim,

naime

magistrom kraljicinih tavernika; no uza sve to ne ostade Slavonija ipak mirna ni potonjih su pokretali najprije smutnje sinovci Ivana Babonica, braca naime Juraj, Ivan*

Tu

godina.

Dionizije

Pavao, sinovi pokojnoga bana Stjepana

i

Babonica;

a u

isti

neprestane borbe izmedju zagreba6koga biskupa Ladislava de Kobol poglavito radi crkvene desetine. Borbe su se koji put prometnule biskupije proti

svomu duhovnomu

u

i

mah

bjesnile

su

njegovih vjernika

obci

odpor 6itave

poglavaru.

Radoslav bili podijelili ogromnu od kranjske medje do Bosne i od Save do Gvozda. Stjepan dobio je tada najzapadnije oblasti od kranjske medje do Gline sa stolicom u Stenicnjaku, Ivana Une sa znamenitim gradom Zrinjem, a Radoslav zadobio zapali krajevi izmedju Gline kotare zupe Uni na iztoku prema Sani, naokolo grada Blagaja, po kojem se potomci njegovi prozvase knezovi Blagajski. Dok se je knez Ivan jos 1323. pokorio kralju Karlu Robertu njegovu banu Nikoli Omodejevu, te presao zatim u kraljevsku sluzbu, torn prigodom poveo na kralj evski dvor i svoje sinovce, potomke kneza Radoslava: ostali njesu sinovi pokojnoga mu brata Stjepana, nekadanjega bana, i dalje odporni kralju govim banima. Braca Juraj, Ivan, Dionizije i Pavao kao susjedi Kranjske, gdje su takodjer drzali imanja, pouzdavali su se mnogo u pomoc ondje§njih vojvoda iz porodice Habsburg, te su prkosili novomu banu Mikcu. Osobito odkad je ban Mikac god. 1326. onako nemilo bio suzbit od hrvatskih knezova, dizali su se ocito proti njemu sinovi bana Stjepana. Rat izmedju Stjepanovih sinova bana Mikca bjesnio je god. 1327. Ban skupio oko sebe mnogo gospode plemica slavonskih. Bijase uza nj Nikola sin PetroV iz Ludbrega, Pavao Nikola sinovi Mihajlovi, Stjepan sin Opojev, banovac Nikola, Ivan Pavlov kastelan Koprivnice, zatim vise drugih kastelana, kao Toma Martinov, Benedikt Andrija, sinovi Jurjevi. Cini se, da je bana pomagao zagreba6ki biskup Ladislav de Kobol. Ban je s pomocu velikasa plemica sabrao vrlo jaku vojsku (valido nostro exercitu), te stao podsjedati stolicu knezova Jurja, Ivana, Dionizija Pavla, njihov tvrdi grad

Vec

bi

spomenuto, kako su knezovi Stjepan, Ivan

i

svoju drzavinu

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

SteniCnjak. Braca

se

donekle hrabro

branila

tako,

da

\e

ban vrlo mnogo svojih

Ijudi

no na posljetku uvjeriSe se, da se ne bi mogli obraniti, te zamoli§e zagrebackoga biskupa Ladislava, da ih izmiri s banom. Mikac u sporazumku sa svima plemicima izgubio

;

kraljevstva Slavonije, koji su uza nj

im u ime

bili,

oprosti odmetnicima dosadanju nevjeru njihovu,

moradoSe banu predati svoju dosadanju ban im dade u zamjenu za nj grad doljnu Moslavinu. Podjedno im ostavi druge neke gradove posjede, kao grad Lipovac kod Samobora, Gradac na Kupi, i napokon imanja Bre'zovica Sv. Petar u zagrebackom polju. Jos izpod grada SteniCnjaka sastavljena bi izprava o tom miru 16. rujna 1327., a na to u crkvi majke bozje prisego§e na evangjelje obje stranke, da <5e ustanove mira to6no izvrSiti. Pade ban Mikac obeca, da ce u kralja izraditi, te ce i on taj mir potvrditi. I zaista

te

stolicu, svoj

kralja podijeli amnestiju.

tvrdi

Ali zato

SteniCnjak, a

i

i

Karlo Robert 28. ozujka 1328. odobri banovu

izpravu, te oprosti sinovima Stjepanovim,


BANOVANJE BANA MIKCA V SLAVONIJl. za koje bili

sasli

s

puta vjernosti

Gotovo u se je

liSio

>po krivim naputcima (ad falsas suggestiones) nekih nevjernika*

da su

kaze,

i

odanosti prema kraljevskomu imenu.

kad su

isto vrijeme,

bana Stjepana

sinovi

knez Ivan Babonic sam svoje stolice

i

Robert bio skinuo

s

cegu«, sinu nekadanjega bana

mnogo

Zrinja.

Anu dao

za zenu Petru s pridjevom >Her-

svoga najljucega

III.,

§tete

nanio

kraljevim

njegovoj braci. Zato bi

privrzenicima, narocito

No

nepriiatelja,

kneza Ivana vrlo skupo. Petar Herceg bunio se protiv kralja

stajala je

i

Henrika

izgubili svoju stolicu Stenicnjak»

Posto ga je oaime kralj Karlo knez Ivan sa starim svojim protivnicima, s Gi-

banije, izmirio se je

singovcima, pace je torn prigodom svoju kcer

I

-y

ta zenitba

poslije, te je

i

zastavniku Lovrincu Totu

kraljevu

osudjen, da plati Lovrincu odstetu od 250 maraka. Ali

Petar

ne mogase smoci, morade tast njegov, knez Ivan Babonic, u rujnu 1328. zaloziti Lovrincu Totu svoj grad Zrinj (caput bonorum) na godinu dana, naime do 8. rujna 1329. Budi da knez Ivan nije imao odkupnine, budi da se je poslije inade pogodio, Zrinj ostade posto

i

je

dalje zastavniku Lovrincu

Ljudevit

kralj

njegovu sinu Nikoli Konthu sve do god. 1347., kad ga

i

darovao bribirskomu knezu

I.

Drzavina knezova Babonica ovakim iztoku od nekad

Une

i

ogromne

Sane, te su oni odslije

stall viSe utjecati i

vojska zakrcila

vlaSkim

s

put

Karlu

u svojim gorama,

nagradio.

i

Vec

i

moguci

mu

prosinca 1330. izdao

9.

Dobernicom,

Une

posjedovanja duz

loza Babonica ostala u kraljevskoj

ono vlaska

je

htjeli

do

kralja doprijeti;

Dionizije

kojom

je povelju,

mu

milosti, bunili su se

i

je darovao grad Ostrozac

Dok

sve do grada Krupe.

i

7.

utanacise u BeCu

sijednja

Pavao, neki ugovor

s

je

ovako Radoslavljeva bana Stjepana, ne

dalje sinovi

i

pak se

Ottona,

suprugom »bez znati za njih,

zavjeri§e,

znanja, zapovijedi

kad

je

i

sluzbenici*

da se ne ce

bana Stjepana, po imenu

Juraj,

(spontanei servitores) vojvoda

izmiriti s

kraljem Karlom

privole reCenih vojvoda*.

1337. sklopio mir

11. rujna

sinovi

habsburzkim vojvodama, naperen proti kralju Karlu.

Ikaca izjaviSe tada, da su postali »dobrovoljni Alberta

i

pregorjeti grada Stenicnjaka. Pri torn su ih pomagali susjedni habsburzki vojvode.

Jo§ god. 1336. dne

Banu Mikcu Mihaljevidu njegovu rodu Vec prije bijase ga po kraljevoj i

i

vitez

junak Nikola dopanuo sest rana na glavi ledjima, uz to izgubio dvadeset pet svojih Ijudi u onoj >prokletoj dolini*. No zato je Karlo vjernoga viteza obilato

pri torn je

s

kao

vitez (iuvenis adleta ut tiro fortis)

je

vrli

je

Osobito se bijase

vojvodom Bazarabom u studenom 1330. Kad

Nikola sastavio sa zemljom pet vla§kih vojnika, koji su svakako

i

skrajnjem

kraj izmedju

u poslove bosanske, nego u prilike slavonske

pratio Karla na njegovim vojnama.

i

Na

razasuta.

i

samo Radoslavljevim potomcima

Anzuvincima, naro6ito knez Nikola, koji

vjerni

boravio na kraljevu dvoru

proslavio u ratu

naCinom raztrgana

oblasti njihove ostade

Radoslavljevi potomci ostadoSe cesto

bi

je

Jurju.

Babonica.

s

No

i

njegovom

zato nije ni Karlo

litio

Habsburgovcima,

samo u

bijaSe

prilog razsulo Gisingovaca

zapala sva imovina Gisingovaca u

milosti

kao Koprivnica, Novigrad Prodanic (Virje) njegovim okoli§em. U obte je ban gramzio, da ste^e Citavu drzavinu sinova nekadanjega bana Stjepana Babonica. Ni to ne bija§e mu dosta. U samoj slobodnoj varoSi Gradcu kod Zagreba otimao se je za zapuSlavoniji, osobito njihovi gradovi u Podravini,

a sada je jamad:no obladao

i

i

gradom Stenicnjakom

sienu neku palacu, koja je u drugoj

polovici

13. stoljeda

panu, te koju je reieni ban 1288. poklonio Gilionu. i

i

pripadala

Premda

gotovo razvaljena, ipak ju je ban Mikac htio sebi

nekomu banu

Stje-

je ta pala^a bila zapuStena

prisvojiti tvrdeci,

da ona

nije bila

nego bansko. Poradi te tuzne palate bilo je parnice god. 1332. sve pred kraljem, gdje je ban Mikac morao odustati od svoga zahtjeva, poSto je goridki arcidjakon Ivan dokazao neprijeporno pravo tadanjih vlastnika. Ban Mikac izgubio parnicu, no zato se je sve jednako trsio, da dodje do palade u obcini na brdu Gradcu. Tu mu u zgodan tas dodje nalog kralja Karla Roberta, da na brdu Gradcu podigne kraljevsku palacu. Kralj naime Karlo, Ijubeci po nadinu svojih vlastni6tvo banovo,


KARLO ROBERT

58

francuzkih rodjaka

sjaj

i

gizdu, zelio je

bijase vec viSe podigao u Ugarskoj. graditi kraljevsku pala6u,

uz Strosmajerovo

i

setaliste

na juznoj

to

i

u stolici Slavonije imati svoju palacu,

Nakon povratka Karlova Burati.

u zidinama probusiti vrata, kroz koja bi se moglo ustadose protiv toga gradjani, zabrinuti za

Ilicu),

poradi

toga

potuziSe

i

kralju, koji

29.

studenoga

No

sigurnost

1335.

ih

prilici,

gdje danas

poSto je ban uz palacu htio

niz

silaziti

kako

Napulja stao ban Mikac

brda Gradca, ondje po

strani

kuca barunice

stoji

iz

brdo u podgradje (danaSnju

svoga grada.

Oni se pace

ViSegrada posla banu ovo

iz

velemoznomu muzu Mikcu, bana 6itave Slavonije pozdrav milost. Znajte da akoprem smo zapovjedili, da u nasem varo§u utvrdjenoga brda Gradca premda to priredite uza zid kraljevski dvor (domum regalem), do Zagreba podignete pismo: »Ljubljenomu

i

vjernomii,

i

i

i

blizu toga dvora naciniti

to ipak, poSto natnjeravate

svakako hocemo da se izvede,

Slavonski banovgi, kovani za bana Mikca MniALjEviCA (1325.

1.

Lice: Kuna i

trfii

na lijevo (na Nadpis:

zvijezda.

regis

p(ro)

Sclavoni(a)

t.«

okrunjene glave, na prijekim gredama dvije ptice. Sigle: 2.

Kao

3.

Nadpis na

4.

Kao

I.;

I

;

samo

je

— 1343).

banovcima desno), nad kunom kruna, a izpod knne polumjesec

prija§njini

>Moneta

ve-

Zaliije: Dvostruki

BM

pod njim

krii,

dvije

(Bsnus Mikcb?).

posve izpisano ^Sclavonia.€

lieu nije

podpun; manjka iregis p(ro)«

samo nadpis

je razliiit;

;

na

zalijija je

6ta se naime >Moneta regis

I.

sigla

9

okrennta.

Karoli f,«

kako su se gradjani po svojim izaslanicima potuzili, ne cemo da probijate velika vrata, nego samo vrataSca (portellam), kroz koja bi mogao konj izaci ill unici, a da se ne ozledi. S toga vam ovim tvrdo zapovijedamo, da ne pravite velikih vrata na onom mjestu, nego samo malena, kako rekosmo, pak da ni sami ni po svojim sluzbenicima ne smetate nasih gosti u njihovim pravima, gazeci njihove slobostine. Dano u

lika

vrata,

Visegradu u odi

Nekako u svoju palacu.

sv.

isto

Ta

doba, kad je ban

je bila blizu

(dveraca),

mozda

vinograd,

zasadjen

vinogradom.

Andrije godine 1335.«

ondje, gdje

izpod

nje

sebi Mikac gradio kraljevske dvore, uredio je kraljevske palace, valjda s druge strane malenih vratasca je

danas vatrojavni toranj.

i

K

ovoj

pala^i

na ju^nom obronku brda Gradca, nadalje

pripadao je i

ribnjak

i

pod


BANOVANJK HANA MIKCA V SLAVOMJt

Cudno jedno

s

U

kad je zagrebadki biskup Ladislav de Kobol da se crkvi povrate imanja, koja joj bise za

se je pona§ao ban Mikac,

kaptolom pregnuo

ja§njih burnih placati.

-_

toj

nastojati,

vremena ugrabljena, borbi crkovnjaka

da

i

joj se

opet daje desetina, koja

svjetovnjacima, koja je dugo

sa

prometnula u krvavu bunu, pomagao

Zapri-

joj se je prestala

vise puta

trajala, te se

ban Mikac po kraljevu nalogu biskupa rije^ima proglasima; ali je svojim zlim primjerom prednjacio drugima, ne davajuci sam desetine posjeda I upravo zato, §to je ban Mikac slabo djelom radio u prilog od svojih imanja je

i

i

crkvi, otegla

borba izmedju biskupa

se je ta

i

njegovih duhovnih

i

svjetovnih podanika

gotovo do smrti kralja Karla.

Vec

ban Mikac po kraljevu nalogu izdao proglas na objasni nacin, kako da se daje. U uvodu svoga

1327. bijaSe

12. listopada

narod, kojim zapovjedi placanje desetine

i

ta, o njoj svaki dan promisljavamo, da se poboznim cuvstvom dostojno pocituje pravovjerna vjera, sto zelimo ne samo mi sami, nego nam je od kraljeva vel'canstva jednako nalozeno; odatle bo moze

proglasa veli ban: »kraj ostalih

i

nasih

briga glavna je

i

i

procvasti vremenita sreca

i

na§a

onih, koji su nasoj brizi povjereni,

i

zahvalnim poditanjem veli6amo; a doista tim

ako dademo zakonitu desetinu, koju velevlasti,

koju je opet namijenio

i

si

cemo najvece

je pridrzao svevi§nji stvoritelj

svecenicima, pak

da

ako kralja kraljeva

§tovanje Bozje posvjedo^iti,

istu

kao priznanje svoje

uznastojimo povratiti sve-

censtvu crkve zagrebaCke, kojemu ste ju vec kroz dugo vrijeme zanijekali.< Nadalje

promozgao

veli,

pak s toga nalaze, da svi zupani (knezovi), plemici, sluzbenici svakoga staleza Ijudi moraju davati crkvenu desetinu u naravi, naime desetinu od pcelinjih kosnica, zatim desetinu od psenice, razi, zobi, jedma, proje i ovaca, jarica inoga zita u zitnicama vina u klijetima, napokon jos desetinu od jednogodiSnjih svinja odojaka, kad god ce ju od njih zatraziti biskup ili njegovi desetinari. O vremenu, kada se ima desetinjati, odredjuje ban, da se desetina od pSenice, razi, zobi jeCma ima pobrati do osmice Stjepanja ili do 27. kolovoza, od proje druge jesenske zetve do osmice Svesveta ili do sedmoga studenoga; a desetina vinska od svinja do osmice Martinja da je

zrelo

stvar,

i

i

i

i

i

i

i

(18, studenoga).

Ozna6iv§i

tako

rokove za davanje desetine

javlja

biskupom ustanovio, da ce se onim plemicima, zupanima oznaCene rokove dali podpunu desetinu i uznastojali, da ju

s

i

podmire, za ulozeni

dok dali

za

to

od onih, koji ne bi podpunu desetinu, taj

<5e

da ju

utjera.

Joste

svaki

trud

i

uslugu

u odredjeni rok Ui najkasnije

plemic, koji

duzne desetine petnaest dana

imade

grad

iza Andrijina, kaznit

manji plemic globit ce se jednom markom, a

ili

od sabrane desetine;

dio

do osmice svetoga Andrije preonomu, komu ce ban naloziti,

veca posjedovanja a ne podmiri

ce se jos

gradjani

koji bi na

njihovi podanici (kmetovi)

odpustiti sestnaesti

§estnaesti dio desetine pripasti

ban, da je suglasno

kastelanima,

i

i

i

globom od pet maraka;

kunovnjaci polovicom marke.

zatezne kamate budi od ditave zanijekane desetine budi od zaostaloga dijela Napokon povjerava ban zupanu zagrebaSkomu i krizevaCkomu, da bdiju po Citavoj biskupiji, da se banska zapovijed toCno vr§i, da budu desetinarima na ruku. Ako uzrade protivno ovoj naredbi, ne samo da ce biti liSeni iupanske casti, nego ce ih biskup takodjer kazniti crkvenim prokletstvom. Naredba banova, premda ju je sam kralj 10. travnja 1328. potvrdio, urodila je spreman slabim plodom. Ustanove njezine bile su pretegotne, sve da ih je narod bio vr§iti. NaroCito je nezgodno bilo davanje desetine u prirodninama. Na to je ban Mikac 25. listopada 1328. izdao novi proglas na sve plemice, gradjane slobodnih gradova, kao na ditavo stanovnidtvo biskupije zagrebaCke. U njem kaze, da premda bi mogao kao ban siliti narod na davanje desetine u naravi, nije ipak protivan tomu, da se moze gotovim novcem odkupiti, poSto je sam biskup na to pristao. S toga odredjuje, da se mjesto desetine u prirodninama od pojedinih kupica pSenice, razi, je^ma, zobi, proje sirka piati biSkupu do Martinja §est banskih dinara, kojih jedan vrijedi dvanaest malih

Dozvoljava takodjer biskupskim desetinarima, da smiju zahtijevati

i

i

i

i

i

i


KARLO ROBERT.

5o

Od pojedinih kabli(^a desetinskoga vina neka se plati toliko dinara, za koliko bude kablic novoga vina po gradovima prodavao. Svaki pak, koji ne odkupi desetine kablic vina pridodati po odredjenoj cijeni do Martinja, morat ce za svaki kupic zita zitu i vinu. Sto se tide jednogojos po dva dinara, jer ce za toliko poskociti cijena di§njih svinja i odojaka, neka se prigodom desetinjanja procijene i ustanovljena cijena ovca moze se odkupiti s dinarom, a jare sa pol dinara. Ustanovcem izplati. KoSnica novivsi ovako odkup desetine nalaze napokon ban svim ziteljima, da dadu desetinu ili bagatina.

se

i

i

i

ju odkupe, jer ce ih inace na to

No

ni ta

njegovi zupani, sudci, kastelani

prisiliii

znatno ublazena naredba o placanju desetine nije

i

drugi sluzbenici.

koristila, jer je ni

kme-

bana Mikca nijesu htjeli placati, kako se to iz pisma kralja Karla Roberta od 14. lipnja 1329. na bana razabira. A kralj je sam imao razloga, da uredi desetinu u Ugarskoj u Slavoniji, kao to, da osigura svecenstvu njegove prihode, jer su pape tovi

i

i

i

i

u Avignonu za namirenje svojih potreba

namet na ugarske

i

ratovanje

za

i

krivovjernicima

s

udarili

velik

slavonske crkovnjake. Trazili su naime od njih deseti dio svih

hovib prihoda; dvije trecine sabranih priloga zadrzali su z^ su kralju Karlu Robertu za rat

Dva zasebna papinska de Bonofato, oratorijanac

boravili

,

Slavoniji, sabiruci priloge za

Sam

godine 1127 maraka.

vlaSkim vojvodom

s

izaslanika,

svoga

se, a

jednu trecinu

nji-

ostavili

bosanskim patarenima. po imenu Jakov Berengarij, benediktinac, Rajmund su kroz §est godina (1332—1338.) u Ugarskoj i

i

i

gospodara.

U

zagrebackoj

skupiSe za

biskupiji

tri

Kobol platio je za prvu godinu 143 od 400 forinti za svoje imenovanje za biskupa. U toj nevolji stade god. 1333. cdlucnije utjerivati desetinu, kao i ostale dohodke svoje. No s toga se porodi buna najprije u Ivanicu, a onda u citavoj biskupiji. Medju buntovnicima bijase plemica predijalista; sve bijase slozno odupiruci se biskupu. Odpor i buna proti biskupu trajase vise godina. Glavne kolovodje bijahu biskupski podanici ili predijaliste u zupi ivanickoj, cazmanskoj dubravaSkoj. Ban Mikac pomagase slabo biskupa, premda je taj bio kum njegovim sinovirna. Tako se je biskup morao neprestano utjecati za pomoc kralju, koji je doduSe siljao poruke dozivao buntovnike pred svoj sud, ali nije takodjer digao vojske, da svlada odpornike. God. 1340. pozvano bi sila buntovnika pred kraljevski vrhovni sud u Visegrad, kojemu je predsjedao kraljev marke; ostalo

nije

mogao

biskup

Ladislav

kao

skupiti

de

ni pristojbu

i

i

i

i

kancelar Petar

i

podkancelar Totimir. Buntovnici bi§e osudjeni,

Tek

bjegose u Hrvatsku.

ali jos prije osude pona predlog biskupov pomilovao osudjenike»

po§to je kralj

de Kobol vratiti na svoju stolicu u Zagreb. No ipak je kralj na molbu 27 kolovoza 1340. poslao zasebna poklisara u Hrvatsku s njim kraIjevska pisma na kneza Dujma Frankapana, kao na bana Mikca njegove sinove Stjepana Akusa, kojima im strogo nalozi, da cim doznadu, §to pisma kazu, namah izplate biskupu zagrebackomu desetinu od svojih posjeda, da vi§e ne prijeie biskupovim Ijudima pobirati desetinu od svojih podanika kmetova. Iste godine 1340, dne 19. aprila, bijase kralj upravio pismo na bana Mikca, knezove Dujma Bartola Frankapana, kao na slobodne obcine kastelane gradova, da ne daju uto6i§ta nekim ziteljima slobodne obcine Gradac kod Zagreba, koji bijahu radi bune kaznjeni izgonom iz grada. Po tom usudio se je Ladislav

njegovu

i

i

i

i

i

i

i

i

i

sudimo, da je bile smutnja

i

u

toj

obcini.

Ban Mikac Mihaljevic boravio je redovito budi u gradu Zagrebu, budi u svojim gradovima zamcima u Podravini, najviSe u Koprivnici i Prodavicu (Prodauiz, danas Virje). Cini se, da je posljednjih godina imao neprilika sa svojim sinovirna Godine 1341. dne 4. veljaie izdade on sporazumno sa svpjim odanim sinovirna, magistrima Stjepanom, AkuSem Ladislavom, povelju svomu Cetvrtomu sinu Lorandu, kojom mu za volju mira i

i

podijeli u

ime njegova

dijela

(Knez Nelipic pustio

u

grad Novigrad (castrum WyM^ar) sa svima pripadcima.

Hrvatskoj,

Hrvatsku, gospodovao je

u njoj

1330.

— 1342.)

poput samosvojna

Odkako vladara

je

Karlo Robert na-

silni

knez Nelipic.


KNEZ

NELIPK*:

U HRVATSKOJ.

PODOH GRADA KuuCa U DaLMACIJI,

6l


KAULO UOBKRT.

62

Drzeci u svojoj vlasti

Krku

kraljevski

stari

uporno

odanle je

Cetinu,

i

Knin

grad

banski

i

branio

i

prvenstvo

svoje

mnogo drugih gradova uz svojih rodjaka, s pomocu

krbavskih knezova Kurjakovica. Ali jc trebalo gotovo nad6ovjecne snage, da odrzi usur-

premoc

piranu

Ta on

svoju.

se nije

osnivati svoju vlast na kraljevskim

mogao

banom, a jos je manje mogao Mladin II. kako nekad bani Pavao I.

nazivati ni

privilegijama,

i

od plemena Subica. Knez Nelipic bio je nametnik, koji se je dugo, dok su prilike bile njemu u prilog.

vrebao na svaku prigodu, da ugrabi obcina oduSevIjeno

ugleda u Hrvatskoj,

A

najmanje je

ali

spremna

bila

U

dusmanin;

pomirljivi

bracom Pavlom

III.

ali

nedavno svojemu vladanju

i

hrvatskih

II

III.

,

L,

Nelipicev ne-

Banic sa svojom

kojega suvremenici prozvase »§titom Hrvata«

III.,

Uz mladoga

svojom bra(5om tvrde gra-

da zanovijeta

bijaSe jos uvijek dosta jak,

metnim gradovinia dalmatinskima. stric njegov, nesrecni Pavao II.,

i

potomci bana Pavla

njega zamijeni jo§ odlucniji sin njegov Mladin

Omi§

i

krila suviSe ponarastu.

pridruzila.

najljuci protivnici

(clipeus Chroatarum), prigrli sve tradicije svojih predaka. Drzeci sa

dove Skradin, Klis

kraljevske vlasti

prosincu 1330. umre doduse knez Juraj

Deodatom. Taj Mladin

i

doduSe mletacka

je

tracak

mu

da

dopustiti,

samoj Hrvatskoj ostadose knezu Nelipicu

naime knezovi od Bribira

na zapadu svaki

zatrti

da se uplice u poslove dalmatinskih

dozvoliti niu,

priinorskih gradova, koje bijaSe

U

Nelipicu

malo voljna

nije bila ni

odrzati jedino tako

iztoku je ban bosanski Stjepan Kotromanic

koji kotar hrvatski;

da pomogne

radila,

Na

mogao

i

knezu Nelipicu

od-

i

krepkoga Mladina III. stao se javljati zeleci okajati svoj grijeh, §to ga bijase pocinio, podigavsi ruku na starijega brata svoga, bana Mladina II. Kako je mladi knez Mladin III. prkosio Nelipicu i Mletcima u svojim gradovima, narocito u Klisu, tako je stric njegov ostatke vlasti svoga roda u Pavao II., sada starjeSina Bribi skih knezova, branio ^ast i

i

i

Bribiru. Posto je drzavina Bribirskih

Ostrovici

i

gradova,

nije

se

ramenu

ziva na

mogao

razstavljala Nelipica

od primorskih

moru, dok je njegovim protivnicima bila glava. Jedini grad Kljuc (Clavis, Glavez) na utoku Cikole u Krku, §to potonji

ni

ga je drzao Nelipicev brat Isan, bio

mogao

knezova

prikuciti

je

doduSe

vjecita prijetnja

gradu Sibeniku,

ali

nije

nauditi vlasti Bribirskih knezova.

Knezovi Mladin

III.

i

Pavao

II.

kraj svu

uprijeSe u prvi

nevjernim dalmatinskim gradovima. Mladin

iz

snagu svoju, da se osvete

Klisa udarao na Spljet, a Pavao sa svojim

suplemenicima, narocito s knezom Budislavom Ugrinicem, gospodarom grada rodom Roga na Krci, stao se obarati na odmetni Nin. Kad ta dva grada sku6e, doci ce na red i

Trogir

i

Nelipica

Upravo zajednicka pogibao od Bribirskih knezova zblizi jo§ jace kneza primorske gradove dalmatinske hrvatske. Na ponuku mletacke obcine uta-

Sibenik. i

i

naCiSe gradovi Spljet, Trogir

i

Sibenik

15. velja6e

1332. savez

s

knezom Nelipicem

za

medjusobnu obranu. Na uredeni dan nadjose se u nekoj dolini (in valle Stolpone) zastupnici tih gradova, na celu im njihovi knezovi (Nikola de Molin spljetski, Ivan Gradonigo trogirski, i Pantaleon Giustiniani Sibenski) na okupu s knezom Nelipicem, te ugovorise medjusobni ugovor, slogu i savez (tale pactum, concordiam et societatem adinvicem). Knez Nelipic branit ce pomenute tri gradske obcine, njihove kotare i Ijude od svih njihovih protivnika, te ce njihove neprijatelje smatrati za svoje. No zato ce ona tri grada podavati knezu pomoc od cetiri stotine pjeSaka protiv svih njegovih neprijatelja, izuzev jedino kralja ugarskoga i podanike mletacke obcine; te ce cete moci knez rabiti samo u Hrvatskoj (in Sclavonia tantum), ako bi neprijatelji njegovi htjeli nanijeti stete njemu ili njegovim podanicima, i to onda, ako bi ih sam glavom (personaliter) vodio, inade ne.

Ako smije i

bi

bi

ipak

sobom

knez htio povesti vojnu na kojega svoga voditi tih gradskih

obcinskih vijeca.

Na

taj

utanaceno, da ce za tu

Ijudi,

Trogir sto

i

neprijatelja,

da ga

oplijeni,

ne

pomocnih 6eta bez narotite dozvole tamo§njih knezova

ugovor prisegose

sindici

pomocnu vojsku od

ietrdeset, a Sibenik sto

i

i

prokuratori

cetiri stotine

Sestdeset.

svih triju gradova. Jo§

momaka

dati Spljet stotinu


I I

KNEZ NELlPin

Na

IT

HRVATSKOJ.

pomenutoga ugovora zapoce knez

temelju

63

na kneza Mladina

Nelipic rat

III.

svoga grada Klisa zanovijetao Spljecanima, robeci njihove trgovce i pobirucl dacu za robu, koju su izpod njegova grada vozili. Nelipic sa svojim cetama

koji je iz

od

njih

1

s pomocnom vojskom triju gradova osvanu pred Klisom, stade ondje podizati novu tvrdju na brdu G r e b e n u, te iz nje udarati na kneza Mladina III. Tek 28. sijednja 1333. dodje do mira izmedju ratujucih stranaka. Mladin obeca, da ne ce vise pobirati dace od spljetskih trgovaca, a Nelipic obrede, da ce za osam dana porusiti tvrdinju na brdu Grebenu. Imanja, ugrabljena u ratu, povratit ce izmjenice vlastnicima; ako bi pak kada do§lo

do novih razmirica,

ce ih mirovni sudci, koji ce se sastati u Solinu.

rijesit

podje knez Mladin u Trogir, te utanaCi

sijednja)

(29.

sli6an mir

i

Namah

sutradan

tim gradom, obe-

s

da ne ce napastovati trogirskih trgovaca niti smetati njihovoj trgovini. Medjutim se razglasilo, da ce naskoro kralj Karlo Robert doci u Hrvatsku. Vodit ce svoga mladjega sina u Napulj, a torn ce prigodom uz put pokuSati, da obnovi propali cav^i naroCito,

ugled kraljevski u Hrvatskoj. Mletci se

kako

Stalo se snovati,

su

knezovi Mladin

i

nuli s

uma

silno

uzkome§ali, a uz njih

III.

i

Pavao

sve dosadanje

II.,

Tako

se

zdruziJi

Taj je dodu§e god. 1333. prolazio po Hrvatskoj,

s

njima

proti

nije dirao

ali

se zgodi, da

mletacke obcine, smet-

dosadanji najljuci protivnici

oprijeke, te

hrvatski knezovi.

i

bi se zajednidkim silama oduprli kralju Karlu.

kralju Karlu Robertu,

u hrvatske knezove, vec

putem isao kroz oblasti knezova Frankapana do Senja, gdje se je ukrcao u brodove. Tako minu pogibao od kralja, ali savez izmedju Mletaka Bribirskih knezova se ne razpade, pace oba kneza jos odrjesitije prionuse uz obcinu. A i lukavi Mletci pri-

je najkracim

i

grli§e

Mladina

suvise

osili.

III.

i

Ta knez

Pavla Nelipic

II.

razkriljenih

ruku, po§to

bio je zajedno

sa svojim

nijesu htjeli, da se knez Nelipic

bratom Isanom u taj par kud iz svoga grada Kljuda stao je mletaCka obcina opomii

kamo opasniji od Bribirskih knezova. Narocito je knez Isan mnogo smetati gradu Sibeniku njegovim ziteljima. Zaludo i

njala

obijestnoga

Isana,

nadoknadi udinjene

pada 1333.

§tete;

poslati u

neka ne dira u Sibencane, neka im sve to nije hasnilo.

Dalmaciju

Napokon

jati

i

Bocassia,

pak ce on od Ceta

(paysanaticon), koje ce odsad odbi-

navale hrvatskih knezova na primorske gradove.

njegov Nelipic zavadi se opet 1335.

i

odludi mletafiko vijece 12. listo-

svoga poslanika Bertucia

pojedinih gradova sastaviti neku vrst domobranstva

vrati zarobljene suznje

Knez

Isan na to se smirio;

ali

brat

s Trogiranima. ProvalivSi u njihov kotar pohara ga

stade na medji kotara dizati tvrdjicu, odakle ce neprestano dodijavati gradu. Trogirani

zatrazise

pomoc

u

Mletcima,

koji

zaista

i

zaprijediSe

navale

dalje

kneza

Nelipica

(29. svibnja 1335.)

Godine 1336. planuse iznova borbe izmedju Bribirskih knezova Nelipica. Taj se da im oduzme sve gradove, najprije znamenitu Ostrovicu, dr^avinu kneza Pavla II. Uz kneza Pavla II. stajase brat mu Gregorije II. sinovci njihovi, knezovi Mladin III. Pavao III.; kneza Nelipica pomagase opet sinovac njegov Konstantin (sin kneza Isana), zatim knez Budislav Ugrinic, gospodar grada Roga na rijeci Krki a suplemenik Bribirskih knezova. Borbe se napokon svrSise tako, da je Nelipic osvojio Ostrovicu, te ju predao sinovcu Konstantinu, da njom upravlja. Gubitak Ostrovice bijaSe golem udarac za Bribirske knezove, a silna dobit za Nelipica, koji se bijaSe tim primakao primorskim gradovima Zadru i Ninu. Ali ba§ radi toga zabrinuSe se Mletci, koji se poboja§e, da bi se mogla vratiti vremena bana Pavla I. Mladina II. S toga nastojahu i Mletci dalmatiuski gradovi, da se Ostrovica povrati Bribirskim knezovima, jer su bili manje i

bijase podigao,

i

i

i

i

i

jer bi njihovim posvemaSnjim padom ostao knez Nelipid bez takmaca u Hrvatskoj. Upravo posredovanjem dalmatinskih gradova dodje poslije do nekoga ugovora, kojim se je Nelipic obvezao, da ce dodi u Zadar ondje utanaditi mir s Bribirskim knezovima, te vratiti knezu Pavlu II. Ostrovicu (u rujnu 1336,). Ako ne bi namah vratio Ostrovice, polozit ce 20.000 libara kao jamstvo, da 6e toino vrSiti sve uvjete, koje bi u Zadru

opasni,

i

i


KARLO ROBERT.

64

ustanovili. Mir bi medjutim utanacen tek 14. travnja 1337. Tada se sastadose u Skradinskom zatonu na brodu mletackoga admirala Giacomella Dandula zastupnici dalmatinskih gradova, skradinski biskup, a nedvojbeno zavadjeni knezovi. Sve pogodbe nijesu poznate; izvjestno je samo, da je knez Nelipic primio od Bribirskih knezova odstetu od nekih 5000 libara, a na to im je povratio njihovu Ostrovicu Hrvatskim knezovima bijase jamaSno dodijala premoc nametnika Nelipica. Ne samo Bribirski knezovi i Ugrinici od plemena Subica, nego i surjaci Nelipicevi, dosad vazda mu odani Kurjakovici, stadoSe snovati, kako da se otresu svoga nepozvanoga zastitnika. Ne nadajuci se ni malo pomoci od Mletaka, koji su jedino radili da podrze nesklad i neslogu u Hrvatskoj, sjetiSe se ponisteni protivnici Nelipicevi, da imade i kralja jo§ u zivotu. Godine 1338. opremi knez Gregorije Kurjakokic svoje poslanike kralju Karlu Robertu u Visegrad, a za njim se povedose i Bribirski knezovi, moleci ga milost i pomoc proti knezu Nelipicu. Mozda se nadahu, da ce kralj i opet saci s vojskom na jug, te ih osloboditi Nelipida, kako ih bijase nekad rijesio bana Mladina. Nema sumnje, da se je kralj Karlo spremao odazvati molbama i vapajima hrvatskih knezova. No prije je htio, da si osigura pobjedu, pak je s toga opremio vise pisama u i

Hrvatsku

Dalmaciju

i

saveznike Nelipiceve.

Jedno upravi iz Visegrada na zitelje grada Trogira, dosadanje U torn pismu od 7. ozujka 1338. pise kralj okako: »Karlo po

Bozjoj milosti kralj Ugarske,

grada Trogira pozdrav

da

na§emu

ste

i

t.

veli(!;anstvu

i

Nijesmo imali

nama

onima, koji nijesu

niti

nemamo najmanje

svetoj kruni kraljevskoj bili vazda vjerni, a

po§to je nase dobro za va§ pokoj vjerne sladko (dulciter)

vjernim svojim upraviteljima, sudcima

d.

milost.

i

molimo,

i

za va§e dobro, kao

opominjemo

i

i

obratno.

i

obcini

c^itavoj

dvojbe o vama,

da

i

sada,

S toga vas kao

svoje

ste to

navodimo, da nasim odmetnicima kao

i

pravedni, ne budete u prilog ni sklonoscu, ni savjetom ni pomocu,

pak da prema njima ne

vrSite gostoprimstva (specialiter eisdem nulli hospitaJednako milo i sladko pisao je Karlo Robert jamacno i hrvatskim knezovima. No ta su pisma izgubljena ih zametnuta. Imade samo pismo, sto ga je malo zatim knez Gregorije Kurjakovic 9. travnja 1338. pisao Trogiranima kao popratnicu, kad im je po nalogu kraljevu poslao svoga covjeka, da im predade kraljevu poruku od 7. ozujka. U tom pismu hvali se knez Gregorije iz Bi§ca, kako je kralj lijepo docekao

osobito litem

facientes).«

njegova poslanika,

i

sto

mu

da

je sve povjerio

izvrsi.

»Zapovjedio mi je takodjer

kralj,

pi§e Gregorije, *da budem protektor da sklonoscu radim u prilog sinovima unucima nekadanjega bana Pavla, posto se oni zele sporazumiti s gore recenim gospodinom kraljem milost njegovu zadobiti « Napokon mu javlja kralj, da se »bez ikakva odgai

i

i

djanja zuri doci

u

primorske

strane«

(omni

dilatione

postposita

ad partes maritimas

properare).

o dolazku kralja Karla Roberta u Hrvatsku jamacno je silno

Vijest

Mletke vijesti

i

neprestano pronosile

Tako ostade knez nici

kao

kneza Nelipica,

njegovi

i

nasuprot nastojahu, da

si

pomognu

sami

Silnomu.

Dne

17.

i

ne

bi

kolovoza

uzrujala

No

nikad u primorju.

do smrti

kraljeve. Protiv-

odrze u svojem vladanju. Brivjencao je u

1338.

i

srbskomu

gradu Klisu

III.;

mozda u

isto

vrijeme ozenio se je

i

sam

sestrom srbskoga kralja Stjepana Dusana, po imenu Leljkom (Jelenom). Ali

pouzdavahu u Mletke, kojima se posve baci§e u

najviSe

se odsad

okrilje,

ogorceni na kralja, koji ih bijase opet ostavio na cjedilu. Narofiito knez Pavao

priljubi

svom dusom mletackoj drzavine roda svoga. Pavao

velike

se

i

slicne se

kneza Vladislava, brata banu Stjepanu Kotro-

biskup Lampredije bosanskoga

III.

Karla ipak

bosanskomu banu Stjepanu Kotromanicu

manicu, Jelenom, sestrom kneza Mladina

Mladin

a

Nelipic neograniceni gospodar Hrvatske sve

Stjepanu Du§anu

trogirski

godina,

potonjih

birski knezovi stadose se utjecati

kralju

je obradovala ostale hrvatske knezove.

sto

Bribirski

knezovi

obcini, II.

i

da

se

njegovi

bar odrzi

II.

na ruSevinama nekadanje

sinovci primat ce

od Mletaka pomoc


KNEZ svakoga, a

protiv

i

svomu nekadanjemu

oni

pomagati

ce

U HRVATSKOJ.

NELlPir,

^

mletacku obcinu svakom prigodom, pace proti Kad se je malo zatim god. 1340. opet proiulo, i

kralju Karlu Robertu.

sprema u Hrvatsku Dalmaciju, knezovi Pavao II. i Gregorije II. sa svojim sinovcima Mladinom III. Pavlom I.I. oduSevljeno se spremiSe, da zajedno s Mletcima zakrce Karlu Robertu put u Hrvatsku (volunt obviare adventum regis Ungariae). Bijahu pace gotovi predati Mletcima svoje gradove: Pavao II. ustupit ce im jedan grad, da se

ipak

kralj

i

i

Ostrovicu), a

(valjda

Gregorije

Jednako pomagahu

samo da ne dodju u ruke zatomiku njihove poro-

dva,

i

Mletcima

njihovim gradovima u Dalmaciji, malo zatim razvrglo prijateljstvo izmedju mletacke obcine kneza Nelipica. Knez naime Nelipic uzgoropadio se jo§ viSe, odkad ga bijale minuo prvi strah od dolazka kraljeva. Odbio srecno navale bosanskoga bana Stjepana Kotromanica, razkrstio se posve sa svojim surjacima Kurjakovicima, a onda stao udarati na dalmatinske gradove, svoje nekadanje saveznike. Najprije se oborio na Sibenik, a poslije na Trogir. dice.

kad se

Bribirski knezovi

i

je

i

i

mu pomocnik

Jedini

MIetci se prepali, te braniti

sinovac

bijase stali

ugovarati

gospodar nedobitnoga

Konstantin,

grada Kljuca.

Kurjakovicima, koji se 19. svibnja 1341. obvezaSe

s

AH

grad Sibenik od svih njegovih neprijatelja.

ne pomoze. Mleladko vijece

ni to

morade 11 rujna 1341. poslati zasebna poslanika Marina Venerija u Dalmaciju, da skloni Nelipica na mir sa Sibenikom Trogirom. All taj ne izvr§i, sto hi mu nalozeno. Zato posla mletacko vijece 18. veljace 1342. drugoga poslanika, po imenu Marka Zuna, preko mora knezu Nelipicu. Tek drugomu poslaniku podje za rukom, te se nekako pogodi sa svemodnim knezom. Nelipic za volju Mletaka pomilova Sibenik, pa6e potvrdi mir prisegom. Medjutim taj mir ne potraja dugo. Knez Nelipic ne htjede sustati na pol puta, tako vec iza nekoliko mjeseci planu zesca borba nego ikad prije. i

i

i

(Posljednje godine vladanja Karla Roberta u Ugarskoj, Vrativsi se Karlo Robert

buducnosti stolice

u

god. 1334.

porodice.

svoje

iz

uspjeh u Napulju bodrio ga, te

Srecni

Visegradu stao razapinjati mreze, da

prostranom tada kraljevinom Poljskom.

— 1342.)

Njega

je

bi

prije

ili

donekle

je iz svoje omiljele

poslije

njegov rod obladao

patrilo,

da se uplide u po-

i

poljskom kraljevnom Elizabetom, kcerju Vladislava

Ijadke poslove, poSto je bio ozenjen

U

1335.

tudjine u Ugarsku, nastavio je utirati tlo sjajnoj

odano pomagao svoga tasta, te je narocito mnogo takmacem suparnikom, s puslolovnim deskim kraljem Ivanom od Luksemburga, koji si je svedjer prisvajao pravo na poljsko saveznika Karla Roberta, i kad je god. 1333. prijestolje. Poljaci zavoljese svoga prijatelja Lokietka.

to je

ime vazda iskreno

i

doprinesao, da se je Vladislav pogodio sa svojim

i

i

vrli

tezko izkuSani Vladislav

i

izabrali svojim

Lokietek umro, najvise su nastojanjem ugarskoga kralja

vladarem Vladislavljeva jedinca Kazimira Velikoga (1333.-1370.) Karlo paznjom uz svoga iurjaka, tako da se njihovi prija-

Robert prionu jos vecom Ijubavi teljski

i

odnosi nijesu nikad pomrsili

najmanjom

ni

sitnicom.

A

bilo je

i

razloga, da Karlo

Robert svomu dragomu §urjaku u svem ugadja. Jer Kazimir, ozenjen litavskom kneginjom Anom, nije imao muzkoga poroda, s toga je mogao Karlo ocekivati, da ce poljsko i

prijestolje

jednom

zapasti najstarijega

mu

sina Ljudevita, sina poljske kraljevne Elizabete.

Robert posljednjih godina ba§ dosljedno nastojao, da osigura svomu sinu Ljudevitu poljsku krunu. Za svoga §urjaka Kazimira nije ni dvojio, da ce mu raditi u prilog. No §to ce reci deski kralj Ivan, koji se jos uvijek ne bijase odrekao svojih aspiKarlo

je

ostali susjedi, narodito HabsIvanov sin Karlo? Hoce li lomu privoljeti mirovni sudija izmedju Poljske bude poziv, da Karlu dodje tu dobar cas U vitezovi bijahu svladani. Njemadki reda njemadkih vitezova, koji bi§e od Poijaka u boju izabrali sudcem Ceskoga kralja Ivana, a poljski kralj svoga Surjaka Tu pngodu upotrebi Karlo Robert, da poradi takodjer za svoje ciljeve. Tijesno prijateljstvo njegovo s deSkim

racija, a Sto

i

burgi?

kraljem

i

bija§e

odluCi Karlo Hrv. poTJ.

se

razvrglo, pade

izcrpsti II,

I.

izrodilo

u

rat radi

lijepu zgodu, te se izmiriti s

poljskih

i

austrijskih stvari; sada

deSkim kraljem, koji se je jo§ uvijek 5


KARLO ROBERT.

66

nazivao poljskim kraljem, te bi

PrJike

za

bijahu

mu mogao

Kralju Ivanu prijetio je rat

vrlo zgodne.

to

pomrsiti njegove osnove u pogledu Poljske

vojvodama,

s austrijskim

pak se je opet trsio, da predobije Karla, na sto je taj rado privolio. U isto vrijeme zgodi se, da se je po smrti slezkoga vojvode Henrika stao za njegovu bastinu otimati poljski kralj, dok je opet Slezkom kao lenom ceSke krune obladao Ivanov sin Karlo, markgrof u Moravskoj.

A

Bilo je dakle svakakih pitanja, koje je trebalo rijesiti

da sve izadje onako, kako

Karlo zudio, pozove on sve susjedne vladare u goste na svoj dvor u ViSegrad, gdje

je

ce vijecati mirovni sud.

U studenom kraljev

stize

1335. skupiSe se pozvani kralji

Surjak, poljski

Kazimir;

kralj

Uz ove dodjose

gospode, svjetovnih

i

Ljetopisac

gosti razvesele.

vojvode

Turcanski

Ivan

i

dnevice

li

zabava

i

s

i

odlicne

zabava svake ruke, da se

toliki

2500 Vina

se popilo 180 vedara;

to5no pomenuti ljetopisac. Usred

sastanka, ne kaze

dana uklonio sve opreke. pustolovina

svojih

radi

je

mnogo

tri

ceskoga

gostba rjeยงavao je Karlo Robert sva prijeporna pitanja tako mudro, da je vec

za nekoliko koji

za 6itavo vrijeme

ili

i

Ivan sa sin

da je druzina poljskoga kralja trebala

dnevice 1500 hljebova kruha, a 6eljad Ceskoga kralja

da

Luzice u pratnji

i

tu sjaja

prida,

kralj

moravski markgrof Karlo,

Ljegnice

Saske,

duhovnih velikaSa. Bilo

i

dana zatim feski

nekoliko

odliCna zastupnika njema6koga reda, a napokon kralja.

knezovi na dvoru u ViSegradu. Prvi

i

toga navrati vec

s

bio

On

spozna naime brzo, da se kod kralja Ivana,

u vjecitim

neprilikama, dade sve poluciti novcem;

pocetka sve razprave na takov pravac, koji je 6eยงkomu kralju po-

skloni ga, da je podupirao davao zgode, da se zadobavi novaca. Tim predobi Ivana brzo ovo: Kralj Ivan odrice se naslova njegove osnove. Uz take prilike utanaceno bi i

poljskoga kralja

svih svojih prava na Poljsku (o torn bi izdana izprava, koju je Karlo

i

Robert uza se pridrzao); nasuprot odrice se poljski

kralj

Kazimir vojvodine Slezke, koju

to onako vec ceSki kralj bio zauzeo, te se obvezuje platiti 20.000 gira srebra, Karlo Robert Ako ne bi mora ili platiti mjesto uzkrsa. to Kazimir ucinio, 6000 vec do njega ustanovljenu svotu ili povratiti izpravu, kojom se je kralj Ivan odrekao prava na njemaCkoga reda, poljsku krunu. U isto doba rijesen bi spor izmedju poljskoga kralja te ustanovljeni todni medjaSi tih susjeda. SuviSe izplati Karlo Robert s mjesta ceยงkomu kralju Ivanu 500 maraka zlata (40.000 zlatnih forinti), koje mu je bio duzan poljski kralj, ali pod pogodbom, da ni ceski kralj a ni njegovi sinovi ne ce smetati ugarskomu

je

i

i

i

Ljudevitu, ako

kraljevicu

se

bi

iza

Kazimirove natjecao za poljsku krunu. Tako

smrti

Karlo svoje susjede medjusobno, a na to se gosti njegovi, bogato nadareni,

izmiri

razi-

djoSe svojim kucama.

Kako

je Karlo u

ViSegradu obnovio nekadanji savez

i

prijateljstvo s

6eยงkim kraljem,

morade mu podati pomocnih Seta, kad je Ivanu zaprijetio rat s habsburzkim vojvodama njemaSkim carem Ljudevitom Bavarcem. Bas s pomocu ugarskoga kralja bijase Ivan

i

skupio toliku vojsku, da su se protivnici njegovi zacali

kojega

bi

hvati

potvrdi na to

i

poslije

Cito

izkljuSeni

rata

vjerom

i

i

knezovi

krenuli

rata, te

mir izmedju austrijskih vojvoda

utanaden

sam Karlo Robert Babonici,

svomu

(11. rujna

naime braca

kralju,

te

se

1337.)

i

No

Juraj, Dionizije

pridruzili

mu

ponudili primirje, iza

kralja Ivana. iz i

austrijskim

Taj mir

pri-

toga mira bise naro

Pavao, koji bijahu za

vojvodama Albrechtu

Otonu.

neumorno, da ostvari svoju omiljelu ideju, pak je zato upotrebio svaku zgodu. Kad se je godine 1338. ceยงki kraljevic moravski markgrof Karlo Robert radio je

i

dalje

i

Karlo

vracao

iz

Tirolske

i

pohodio ga u njegovu dvoru

ViSegradu,

utanaci

s

njim

po kojem je svoga sina nasljednika Ljudevita zarucio s njegovom kcerju Margaretom. Markgrof Karlo dat ce svojoj kceri miraz od 10.000 maraka srebra, a ugarski kralj svomu sinu 15.000 maraka. Mlada zaruenica doci ce nakon godine dana 1.

ozujka

ugovor,

i


POSLJEDNJK GODINE VLADANMA KAIU.A MOBKIITA U UftARSKOJ.

preko Brna

67

u Ugarsku, da nauci jezik obicaje te zemlje. Jo§ bi sastavljena druga po kojoj se je markgrof Karlo prisegom obvezao, da ce svojemu buducemu zetu Ljudevitu ili njegovim potomcima pomoci do poljskoga prijestolja, ako bi Kazimir umro bez muzkih potomaka; obratno se zavjeri Karlo Robert za se za svoje sinove, da ce se odvratiti od Kazimira, ako bi ce§komu kralju njegovim sinovima uzkracivao prava, koja ih zapadaju u poljskom kraljevstvu (narocito u pogledu slezkih vojvodina). i

izprava,

i

i

Vladislav Lokietek, khalj poijski. Fo

Sve

te izprave

i

ugovore

sinu nasljedstvo u Poljskoj.

S toga

je

On

nije

slid Ivana Matcjkn,

Karlo Robert smatrao za dovoljne» da osigura svomu

je tezio za tim,

vec kroz duije vrijeme mitio darovima

kaSe u Poljskoj. Napokon baA supruga

Ana

bila

mu

tu

pomoze sam

na umoru. Kazimir skupi

da i

i

poijski

narod zajamSi njegovo pravo.

godi§njim nagradama najodliinije

veli-

Surjak njegov, kralj Kazimir, kojemu je 7.

svibnja 1339.

drzavni sabor poijski u


KARLO ROBERT.

68

Krakovu, gdje ce se njemu odrediti nasljednik, posto mu je Bog uzkratio sina nika. Na saboru bilo je dodu§e glasova, koji su predlagali mazovske knezove ili

skoga vojvodu, sve clanove vatrenim

te

porodice Piastovica;

iz

nazocne

skloni

rijecima

dan nakon njezine smrti

U

Tu

Ana;

kraljica

i

i

vec

deveti

duhovnim dostojanstvenicima i od oba kralja potvrdjen, Ljudevita njegove muzke potomke

velikaSi poljski

i

kralj,

i

ugovor sastavljen

bi nasljedni

a na to proglasise nazo6ni biskupi

sam

to stade besjediti

umre

to

Kazimir sa najviSim drzavnim

slize

opolj-

da su jednodusno proglasili nasljednikom

staleze,

njegova necaka, ugarskoga kraljevica Ljudevita. poljskima u Stolni Biograd.

na

ali

baSti-

i

i

za zakonite nasljednike na poljskom prijestolju.

da sinu svomu osigura poljsku krunu, prijedilo je Karla Roberta, da na Hrvatsku i Dalmaciju, K tomu ga je mucila bolest, nesnosni kojih se bijase zadobavio jos 1330, u ratu s vlaskim vojvodom. Posljednje pak

Nastojanje,

gotovo

nije

ulozi,

dvije

se

ni mislio

i

mu

godine zadavahu

tri

bijaSe

god.

u

1331.

brige nemiri na jugoiztocnoj medji njegove drzave

Stjepan Dusan

zakraljio

Srbiji

Silni,

nije bilo

nastojao pridruziti svojoj drzavi. Macvanski

banovini Macvi,

koju je

bani

grada Macve morali su neprekidno suzbijati navale srbskoga

kastelani

i

se vec

mladi

srbski

kralj

kralja, te

spominje »kraljevskd vojska, koja je krenula na srbske strane« (exercitus

1335.

regis, versus partes Serviae moti). Bojevi

sam morao poci

god. 1338.

Odkad

pravoga mira u

u Macvi

bivali su sve ze§ci, te je

vojskom na jug preko Save. Mora da

s

Karlo Robert

je daleko provalio,

Kuchen prope fluvium Obona), Na toj vojni pratio gaje uz ine Nikola Lendavski, koji je dopanuo rana, »kad je htio preci rijeku Obnicu« (cum per aquam Abona transire voluisset). Mora da je tada bilo zestokih borba na jugu Save Dunava, jer je papa Benedikt XII. na molbu Karlovu jer 22.

rujna

»u Kucevu blizu rijeke Obnice«

povelju

izdaje

(in

i

i

1338. pozivao citavu Ugarsku na krizarsku vojnu protiv razkolnika.

17.

sijecnja

iste

godine ugarski biskupi

okupirao gradove, varo§i je kralj tim,

pokuSao

Kat se oduljio

U

umre

to

Bogu dusu

predade

i

16.

zove. Poljski kralj Kazimir

truplo

macvanski ban Dominik tezkom

iz

mozda

s

odoli-

1342. nakon dugotrajne bolesti od nemilih susjedne knesamo podanike njegove, nego i

da se oproste

Visegrada,

i

njime, prije

s

kamo

nego ce ga u

vojvoda austrijski Albrecht u Koruskoj

sve5ane zadu§nice za pokoj duse njegove, Karlo Robert ostavi za sobom

udovicu Elizabetu sa a

mukom

moravski markgrof Karlo pohitaSe u Stolni Biograd,

i

njegovo preneseno

sluziti

bi razkol-

srpnja

grobnicu sahraniti. Papa Klement VI. u Avignonu

dadoSe

izpriCavao se

Karlo Robert u ViSegradu u 54. godini dobi

kralj

uloga. Vijest o njegovoj smrti raztuzi ne

bi

su

te varosi osvojiti.«

poslije 1339., te je

i

jevao srbskomu kralju.

On

zamke izpraznjene nadbiskupije kolocko-ba6ke,

i

Kad

papi kralja Karla, §to je po svojim kraljevskim Ijudima

da je on to ucinio »na obranu granica kraljevstva Ungarije, da ne

nicki kralj srbski

svoje.

tuzili

sina: najstariji Ljudevit zasjesti ce prijestolje

tri

vremenom

i

poljsko,

srednji

sin

Andrija boravio

u

ugarsko

i

hrvatsko,

Napulju kao ba§tinik

tamo§nje krune, a najmladjemu Stjepanu namijenio otac 6ast hercega citave Slavonije.

Dugotrajno vladanje Karla Roberta bilo Slavoniju.

za je sudbonosno za Ugarsku, a donekle Suvremenik njegov, zagrebacki kanonik goricki arcidjakon Ivan, prvi spisatelj

stare Slavonije,

Roberta ovako:

mnogo je

i.

i

u svom djelu »Statuta capituli Zagrabiensis« vladanje Karla

karakteri§e

»Taj

protivStina

od

umro u umirenom

poslije postao kralj

od pocetka svoga vladanja kroz mnogo godina podnosio odmetnika svoga kraljevstva, no napokon postao je jak, te

je kralj

tirana,

kraljevstvu

te

ga

ostavivSi za

naslijedio,

sobom

tri

sina,

hercega Ljudevita, koji je

hercega Andriju, koji je postao kraljem

Sicilije,

i

hercega Dalmacije, Slavonije Hrvatske, koji sada u svojoj hercegovini vlada, naime godine Gospodnje 1354. « (Iste rex multas adversitates fuit perpessus a principio

Stjepana,

i

sui regiminis

per annos quamplures a tirannis sui regni infidelibus

potens

regno pacifico vitam

et

in

finivit

relictis

filiis

tribus

.

.

.).

et

tandem

factus fuit


I'OSIJEUNJE CODINE VLAKANJA KAHLA HOHKUTA U UGARSKOJ.

Robert bija§e potekao

Karlo

XIV.

kraljevala

stoljeca

Englezkoj, u Napulju,

i

u

znamenite porodice Anzuvina, koja je na podetku kraljevstva: u Francuzkoj, gdje joj je bila kolijevka, u

6etiri

iz

napokon u Ugarskoj

Hrvatskoj. Poput svojih francuzkih

i

skih rodjaka bio je Karlo Robert odusevljen za viteztvo

nijega zivota, sjaja, igara a

Karlo

Robert

svoga

zatajio

porijekla

tim,

ni

viadara hlepio za neograniCenom, absolutnom

njegov

Tek

njegove

i

porodice vise

mah

je slucaj bio, sto se je u onaj

smutnja za posljednja

tri

poput

je

§lo

boljitak povjerene

kako

mocna

mu

viadara,

napulj-

udob-

uza to nije napuljskih

i

mu

je

interes

i

naroda.

drzave s

njegovim

da se oporavi od posljedica

decenija Xlll. stoljeca.

zove Ivan, arcidjakon goricki.

ih

No

Ugarske donekle podudarao

interes

Prva, veca polovica Karlova vladanja izpunjena je krvavim tiranima,

sto

i

i

prijatelj

francuzkih

kraljevskom vlascu,

nego

vrijedio,

licnim interesom, posto je Ugarskoj trebalo silnih

njegove obidaje,

i

poezije, koja je tada uz vitezki zivot cvala.

i

69

Tek od

borbama

s

dinastima

ili

god. 1326. nastaje mirnije doba,

do sedamnaest godina upotrebio je kralj Karlo, da utvrdi svoju vlast i kod susjednih drzava. A pri torn sluzio se je viSe diplomacijom, oprezom, mudroscu nego surovom silom. Jedino tako mu je poslo za rukom konsolidovati svoju vlast, osigurati sjajnu buducnost svomu sinu Ljudevitu. Po francuzkom nadinu obrazovani, a vitezkim duhom opojeni kralj umio je u svojoj novoj domovini viteztvo prenuti na nov zivot, te vitezove uciniti podporom drzave Sestnaest

tih

i

i

ugled ne samo u zemlji, nego i

i

i

Pjenezi

Karla Roberta,

kovani a ngarskim kornicama po nsora slaTonskih banovaca.

1.

Lice: Pnnoliko s dvije

2.

poprsje kraljevo,

s

nadpisom

:

>Moneta

Lice: SIoto K, medju krakovima slova dva cvijeta, Karnli f.c Zaliije: Dvostrnki krii, gore

s

kraljevstva.

:

Kamli.t ZaliCje: DTostruki kri£ na podnoijn, zvijezde. Sigle

i

obje strane po jedna

:

dvije ptice.

kmas. Nadpis

krina, izmedjn

po dva

dolje

i

Sigle

regis

okrunjene glave, a gore dva krina mjesto polnmjeseca

:

»Moneta regis

ramena krsta dva

cvijeta

kmnt.

dvije

Priredjivao

je

vitezke

kod

igre,

kojih je

sam sudjelovao; ugarsku gospodu

primamljivao je pak tim, §to je dobitnike nagradjivao grbovima, koji su ostali kroz sva njihovim porodicama kao uspomena na nekadanju pobjedu. Jednako je vremena njima i

Karlo u to ime osnovao redove zlatne ostruge zasluge su

se

koji

za

kralja

domovinu.

i

Vitezova

svakoga mjeseca kod kralja

zaSticuju

njegovo

tijelo,

te

i

sa.stajali,

>da

se

njegov zivot

brane

kralj

kojima

te

je

ih

uciniti

kralj

k

svojim najvjernijim

sebi

pritegao

visoko

mijenjao visoke drzavne castnike, pace je iz

slu2be bez

milosti; u

ikakva povoda,

nizko

No

i

drugu raku opel podjeljivao

bi

Ovim nacinom umio je okupiti na svom sjajnom

bilo

koji put revne je

osobito zasluznim

je

i

drugih nadina, po

U

jednu je ruku vrlo rado zasluzne muzeve odpuStao

plemstvo.

samo da pokaze, kako

i

od njegove pouzdanim muzevima sve

ba§ sve zavisno i

po dvije, tri ietiri zupanije za upravu. Osobito Mikca Mihaljevida od plemena AkuSeva; bana slavonskoga odlikovao pogledu

protiv postojedih zakona vi§e sluzba, pa6e je u torn

opirali,

sluzbenicima. i

nauzije miloga druztva onih,

drzavu.*

i

Karlo velika^e, koji su se nekad njemu svima silama dvoru,

da odlikuje one, koji su stekli od god. 1326) bilo je 50, koji

sv. Jurja,

sv. Jurja (statut

i


KARLO ROBERT.

70 I

ne samo kroz 18 godina neprekidno (1325. 1342 ) vrsio 6ast bana citave Slavocetiriju zupanija: saroSke, zemplinske, §opronske nije, nego je podjedno bio zupan simezke. Jednako je kralj mitio knezove Gorjanske, koji su redom bili bani Macve, a taj je

i

bodrozku. Dok je mod im Sirio, nastojao je najstarije knezevske porodice Take je u Hrvatskoj posve skuciti najmocnije Babonice, ali je postigao jedino, da su se mnoge Bribirske knezove oslabio

uza to su drzali po

ovako

kralj

nasuprot ponizio

zupanije: srijemsku, vukovsku,

Setiri

neke osobito odane muzeve

i

i

i

i

i

takove porodice posve od

njega odvratile.

odani jedini knezovi Frankapani, pak vrhovne vlasti mletadke.

Ovako Ugarskoj

i

U

i

obsipavao

gradovima mnozilo

i

ih

vjerni

i

malo plemstvo u gradjanskim obcinama potvr-

tim, sto je

novima, te pomagao

obogacivalo

mu

ostadose

da se uz njega lakse izvinu izpod

zato,

onda milom skucio veliko

Gradjanstvo je predobio

Slavoniji.

Hrvatskoj

citavoj

samo

oni

i

bija§e Karlo najprije silom, a

djivao stara privilegija se je u

baranjsku

porodice podizao

i

i

dizati obrt

pudanstvo, koje je

i

trgovinu.

Tako

odludno stajalo uz kralja;

crkve. U Zagrebu i k tomu je Karlo poljepsavao gradove, podizuci u njima palade kraljevsku palacu, drugim podigao je pregradjivao je a u sagradio veliCanTemisvaru stvene crkve, kao primjerice u KoSicama. I s papama, koji su mu ba§ najviSe pomogli do prijestolja, koji su po zahtjevu njegovih francuzkih rodjaka stolovali u Avignonu, pogadjao se je dobro, ali na Stetu ugarske crkve i njezinih sloboStina. Pape su i mogli hrvatskih biskupa raditi njemu u prilog, kad je mirno gledao, kako su oni od ugarskih svih nadalje desetinu od samostana bogatijih crkvenih i trazili velike svote za potvrdu, annate (jednogodisnji dohodak od izpraznjenih sluzba za rat s nevjernicima, napokon crkvenih sluzba), i kako su ne pazeci na prava kraljeva po svojoj volji i namisli redom i

i

i

i

i

za izpraznjene

imenovali biskupe

sve to mirno gledao, po§to bi trecina svih tih

dohodaka za

pama, da oglobi biskupe

stolice,

pace

na razkolnike

rat

svecenstvo svoje.

i

popunjavali

i

njemu opetovano, a 1332. za i

kanonidka mjesta. Kralj je

vise godina ustupljena citava

krivovjerce. Kralj se je tako slozio s pa-

Veliko nezadovoljstvo

neku novu vrst dace, naime toboz Ijeto od svakoga nadbiskupa po 200 maraka, a od svakoga biskupa dalje pridrzavao za se blago pokojnih biskupa i zatezao popunjenjem samo da za to vrijeme pobira dohodke crkvene. Postupak kralja Karlo od biskupa stao

jos

traziti

preote mah, kad je

kao dar na novo po 50; kad je naizpraznjenih stolica,

Karla ogorci

tako

biskupe, da su oni god. 1338. predali tajnu tuzbu na papu, u kojoj su uz ino bijedili kralja,

da

ih sili

na ratnu sluzbu, da

poziva pred svjetovne sudove.

ih

Tuzbu svoju obnoviSe

god. 1339.; no papa Benedikt XII. tek je s nekoliko blagih, opreznih

rijeci

pozvao Karla

na opravdanje. Potisnuv ovako i

i

plemstvo

i

svecenstvo u Ugarskoj

i

Slavoniji ukide Karlo takodjer

sabore u obima zemljama (vetitos esse generales ordinum

status temperabatur).

Nema barem spomena

conventus, in

saboru u Ugarskoj

quibus regni

u drugoj polovici nje-

u Slavoniji za banovanja bana Mikca. Mjesto sabora okupio bi kralj duhovne velika§e odabrane plemice oko sebe, da kad i kad najpouzdanije svjetovne s njima budi razpravlja o zakonima, budi da sudi sud. No kako je taki sud sudio, naj-

gova vladanja, a

ni

i

i

po tom, kako je ugadjao kraljevoj osveti, osudivsi najneduznije rodjake znak kraljeva absolutizma odaje zakljucna formula nekih njegovih naredaba: »Ako ti je stalo do na§e milosti, ne ce§ drugCije uraditi.* Absolutisticki kralj Karlo radio je podjedno svom snagom, da preporodi povjerenu svakom pogledu On podize ratnu si drzavu u poreznu snagu svojega kraljevstva, bolje se razabira

Felicijana Zahe.

i

Jasan

i

i

uredi nov6arstvo,

upravu

i

sudstvo,

pri

6em mu

je bila

uzorom francuzka

kraljevina.

Stara podloga vojnoga sustava u Ugarskoj, po kojoj su sluzbenici (podanici, iobba-

giones) zupanijskih gradova

gradova postadose

ili

vrSili

ratnu sluzbu, bija§e jako uzdrmana; podanici zupanijskih

poveljeni plemici

ili

nevoljni kmetovi velikaSa.

Da

bi

nadomjestio


I'OSIJKKNJK TiODINK VI.AItANJA KAF<LA RUIlEHTA U UGAH.SKOJ

,.

7*

zupanijsku vojsku, koje je sada bilo vrlo malo, podupirao

je kralj u jednu ruku razvitak drugu je na osnovu feudalizma uvodio banderijalni sustav (bandiera talij. zastava, stijeg). Banderij sastojaSe od 500 Ijudi, a manji odjeli sastojahu od polovice, osmine njegove. Po torn biSe svjetovni cetvrtine duhovni velika^i primorani, da prema velicini svojili posjedovanja i prema broju svojih imanja dadu kralju odredjen broj oruzanih Ijudi za rat. Kako je Karlo Robert zivo zudio, da stvori sto brojniju, izvjezbaniju,

=

viteztva, a u

i

i

ratoborniju vojsku, podjeljivao je svojim vjernim bogate posjede

omoguci opremiti

take

viSe

§to

banderija,

koji

zemlje. Nadalje ustanovi jo§, da svaki velikas, koji

sam pod svojom zastavom grb, ratovao slije

ubrajao u

voditi u rat.

ra^red

vi§i

bi

je

ratnu

unosne sluzbe, da im

i

takodjer izvan

sluzbu

mu

dade 50 Ijudi, smije tu svoju detu dakle imao svoju vlastitu zastavu i svoj se

je zastavnik, te se je po-

drzavnih baruna; tko je manje oruzanih Ijudi doveo

sam u tabor doSao, vojevao druzinama

Tko

vrSiti

pravo pod kraljevom zastavom; zvao

za

je

ce

ill

posve

pod zastavom zupanijskom. Pojedinim privilegovanim se ratne duznosti odkupe novcem, koje je onda kralj da od dopusteno, je

upotrebio za uzdrzavanje placenika.

Ovim uredbama ne samo da uc^inio

On

unapredi kopanje zlatnih

i

je

kralj

podigao

broj

vojske,

nego ju

je takodjer

Osobitu paznju svratio je nadalje na financijalno stanje.

spretnijom za ratovanje.

srebrenih ruda, te dade kovati dobre pjeneze; on je prvi

dao kovati zlatne pjeneze po primjeru grada Firence (odatle je novae Napokon uvede on god. 1323 za Ugarsku neku zemljaforinta). rinu, po kojoj se je od svakoga zemljista moralo placati 18 dinara (po nasem novcu 1 forint 20 novc). Dekretom od 2. veljace 1342. ustanovi poslije, da se taj porez od 18 dinara placa od svakih kucnih vrata (lat. porta), kroz koja su mogla proci kola, na-

od ugarskih

dobio ime

kralja

florin

i

=

i

i

tovarena sijenom

ill

zetvom. Podjedno uvede za citavu Ugarsku jednako vrijedne pjeneze,

zabraniv rabiti sve stare

i

tudje.

Karlo Robert preustroji takodjer sudstvo po francuzkom uzoru. Uz ino zavede zupanijske sudove, zatim dozvoii, da podanik vlastelinski smije prizvati od suda svoga

i

gospodara na kraljevsku

kuriju.

Zupanije bise radi lakse uprave

i

sudjenja razdijeljene

prema velid:ini svojoj na vi§e ili manje kotara ili stolova (processus), najobicnije na fietiri, a u svakom je bio po jedan stolni sudac (iudex nobilium) i vise stalnih priseznika vodom, ali (iurassores, iurati assessores). Pri sudbenom postupku ukide dokaz vatrom i

zadrza dvoboj, koji je ugadjao tadanjem vitezkom duhu.

bogatom. Obilatim sredSvojim reformama bijaSe Karlo ucinio Ugarsku jakom koja su pritjecala u kraljevsku blagajnu, uzdrzavao je sjajan dvor, gradio velii

stvima,

duhovne zavode, a napokon je mitio strane privrzenike. Uza sve to skupio je ogromno vladare i velikaSe, da ih stece za prijatelje blago, od kojega je udovica njegova Elizabeta god. 1343. sobom ponijela 21000 maraka zlata 27 000 maraka srebra, do 2'!^ milijuna forinti, kad je posla u Rim Napulj, canstvene palace

i

crkve, uzdrzavao §kole

i

i

i

i

i

da radi u prilog svojemu mladjemu sinu Andriji.

-»^^*^



II.

LJUDEVIT

VELIKI.

I.

(1342.— 1382.). Prro

Trijeme

Hrvatskoj 1348.).

vladanja.

i

veljade

Nikole

Hrratskn god.

Banida a

1

344.

Vojna kraija Ljndevita n

i

1352.),

prema Bosni 18.

Provala bana

Prva vojna kraija Ljudevita u Napaljn (1347. do Borbe radi Zadra (1345 1346.). Kralj Ljndevit dobio OstrOvicu (1347) i utanacio primirje s MIetcima (1348.). Lruga vojna u

Napnlja (1350.). (1351.

(1345. )•

Hrvatski herceg

Stjepan

(1349

NikoU Banid od Lendave

i

Srbiji.

(1351.—

1356.).

— 1354.).

(1353.

Rat

s

'

bani

— 1356). —

MIetcima

za

Pavao Ugal (1350.), Stjepan

:

Dalmaciju

(1356.

1358. Dnbrovnik se sklonio pod zakrilje ugarskohrvatskoga Vralja.

Lackovid

Vladanje kraija Ljndevita u Ugarskoj, odnosi

— 1358.). —

Mir u

Zadia

Borbe sa Srbijom, Bojnom

'

Turci ili Osmanlije do boja kod Crnomena (2O. rujna 1371.) Hrvatsko Bugarskom (1358 1370.). kraljevstvo do hercega Karla Dradkoga (1359.— 1369). — Ljudevit zavladao Poljskom (17. studenoga 1370.). Ban Stjepan Tvrtko proglasio se Ljadevit prema zapadnoj Evropi, narodito prema Italiji (1356. — 1378.).

kraljem bosanskim

i

srbskim (1377.).

Karlo Dradki u Napulja (1380. - 1382.).

Rat

Smrt

s

MIetcima (1378

— 1381.).

Hrvalska u posljednjoj

detvrti

kraija Ljadevita (11. rujna

i

mir u Turinu (8. kolovoza 1381.). Ljadevitova kraljevanja (1372.

13S2.).

— 1382.).



Oroamsn^t

Simuna u

s rake sv

LJUDEVIT

I.

Zatlra.

VELIKI

(1343.— 1382.).

rvo vrijeme vladanja. y

iza

pokopa njegova, dne 21

za

kralja

najstariji

Sesti

dan

iza smrti

njegov Ljudevit,

sin

Karla Roberta, a drugi

srpnja vjencan bi u koji

Stolnom Biogradu

ne bijaSe jos prevalio

sedamnaeste godine. Krunisanju prisustvonaSe ujak njegov, poljski kralj

Kazimir, zatim moravski markgrof

po imenu Karlo, kojega Ljudevitom.

kraljem

malo dana

je kci

No

i

ce§ki nasljednik prijestolja,

Margareta vec odprije

Ljudevit

kao da

nije

bila

zarucena

s

mladim

volio svoje zarucnice, jer je

s njezinim otcem ugovor, odgodjeno vjendanje na detiri godine. Medjutim se vec god. 1345. spominje Margareta kao supruga Ljude-

kojim

bi

iza krunisanja,

radi mladosti

po tern

vitova,

dne

3.

njegove

sudimo,

i

kolovoza utanadio zarucnice

mu

da se je Ljudevit njom

ozenio

i

prije

ustanov-

Ijenoga roka.

Mladi

kralj

Ljudevit bijase

dvorskim castnicima

i

namah nakon krunisanja zajedno

s

najviSim

drzavnim dostojanstvenicima posao u Veliki Varadin

grob svetoga Ladislava, svoga zaStitnika, pak se zavjetovao, da 6e poci njegovim stopama. Medjutim je Ljudevit udario stazom, utrtom otcem svojim, na

snujuci

svoje sti6ka,

kao

i

otca

i

kroz dugo vladanje svoje poglavito o tom, kako da pro§iri vladanje

podigne

mu

sjaj

porodice Anzuvina. Njegova politika bijase skroz dina-

Karla; no dok se je otac njegov nakon gorkih izkustva za mladjih

ratoborni Ljudevit, dana svojih sluzio naro^ito diplomatiikim sredstvima: to je vitezki slavu rodjen sjajnih dana otievih, madem u ruci §irio vlast odgojen za srecnih i

i

i

i


LJUDEVIT

76

svoga roda.

premda

svoju

i

te

svojoj drzavi pribavio

je

A

njega.

I

po

i

VELIKI.

mu je

nije bio dosljedan ni uztrajan, ipak

obseg

bio je jos srecan

I.

po§lo za rukom,

znamenitost, kako je nije imala nikad prije ni poslije

i

torn, §to je za zivota

nasao zivotopisca, svoga tajnoga

de Kikullew), koji je u 55 poglavlja nacrtao njegov TurCanski uvrstio u svoju ugarsku kroniku. Desna ruka mladomu kralju od prvoga 6asa gotovo do smrti njegove bila je

pisara Ivana (Joannes archidiaconus

rad

djelovanje,

i

spis poslije Ivan

te je taj

i

njegova mati Elizabeta, sestra poljskoga kralja Kazimira. Elizabeta zena,

podjedno umna

ali

odluina, te je u

i

bila je vlastohlepna

najodanija savjetmnogim prigodama je mladomu kralju bio najja6om podporom bila

pomocnica svoga sina. U Slavoniji Mikac Mihaljevic od plemena AkuSeva, koji bijaSe zajedno sa svojim brojnim sinovima stekao ogromnih zasluga za Karla Roberta i njegovo vladanje Sluzeci svoga kralja kroz dugi niz godina, kako ni jedan ban prije njega, bijase stekao tolik vlast u banovini 6itave Slavonije, da je Karlo gotovo sasvim njemu prepustio ugled vladanje na jugu Drave. I premda je Karlo Robert imao tri sina, nije ipak nijednoga

nica

i

stari

izkusni ban

i

i

hercega u

slao za

banovanjem izkalanoga

Slavoniju, jer je tako bio zadovoljan

i

oda-

noga Mikca. mladi kralj Ljudevit povjerio se posve banu Mikcu, te nije poslao svoga najmla-

I

djega brata Stjepana za hercega u Slavoniju, premda

mu

je otac tu 6ast namijenio. Lju-

Mikca u onim poslovima, koji se ticahu same Ugarske, ban imao prostranih imanja, narocito u zemplinskoj saroskoj zupaniji. Vec rujna 1342. dozvoli kralj Ljudevit banu Mikcu i njegovim sinovima Stjepanu, Akusu,

devit pace pouzdavaSe se u bana

i

gdje je 23.

i

Ladislavu,

Lorandu

od kojih su prva

Nikoli,

i

tri

na kraljevskom dvoru posjedovanja podignu na

vitezovi

bill

da u §aro§koj zupaniji usred svojih s tvrdim zidovima i obkopima, da bude branikom ne samo ruskim zemimanja, nego da podjedno Stiti ugarsku medju prema poljskim

(aule nostre militibus),

nekom brdu njihovih

veliki

grad

i

tuicione ac defensione confiniorum regni nostri circa con-

Ijama (pro maiori et cerciori pisa kralj Ljudevit

banu zita

Ruthenie constitutorum). Jos iste godine, dne 14. prosinca ViSegrada pismo »vjernomu svomu, velemoznomu muzu Mikcu,

regnorum Polonie

finia

iz

et

mu

kojim

citave Slavonije*,

Velik

gubitak za

kralja

Ljudevita

ozujka) slijedece godine 1343. stari

23.

da oslobodi zagrebacku crkvu od davanja vina,

nalozi,

dinara od grada Medvedgrada, sto je sve doslije ban Mikac primao.

i

gubitak,

imenova

kralj za

bijaSe, §to

bana Citave Slavonije vjernoga

gospodara grada Doljne Lendave u zalajskoj bija§e sin

je negdje u prvoj polovici (poslije

ban Mikac umro.

nekadanjega bana slavonskoga

bar nekako nadoknadi

zasluznoga

zupaniji. Taj

Stjepana, a

pradjeda znamenite poslije porodice Banica

i

Da

Nikolu Banica,

Nikola Banic (magj. Banffy)

unuk velikoga Haholda (Hoholth),

Banovica od Dolnje Lendave

ili

taj

i

Virovitice.

Ved otac Nikolin, ban Stjepan (1278.), po kojemu se potomci njegovi prozvaSe Banici, bija§e si stekao velikih zasluga za porodicu Anzuvina, zaSto mu je i Ivan Gisingovac oteo

njegov grad Lendavu.

Roberta (regiae aulae

mu

Saim

Nikola bijase

iuvenis), te je

vec od rane mladosti na dvoru Karla

u svim prigodama revno sluzio svoga

kralja,

tako

nakon pada Gisingovaca povratio god. 1323. njegov djedovski grad Lendavu, podjedno ga imenovao zupanom zalajskim. Sad je Nikola Banic jos gorljivije po-^ magao svoga kralja, narocito u ratu sa Srbima u banovini MaSvi, gdje bijase dopanuo rana prigodom prelaza preko rijeke Obnice. Najvi§e poradi tih velikih zasluga darovao mu je sam kralj Ljudevit jos 23. ozujka 1343. drugi grad (Nempty) uz rijeku Krku u

da

je ovaj

i

i

mu

nakon smrti bana Mikca povjerio upravu citave Slavonije. Novi ban Nikola Banic, kojega su od svih hrvatskih knezova priznavali jedini Fran-

zalajskoj zupaniji, a sada

je

kapani, vr§io je svoju vlast ved u srpnju 1343. jalne prilike u Slavoniji

kralju Ljudevitu.

Tu

i

u

onom neznatnom

Prva

mu

je briga bila,

da uredi

dijelu Hrvatske, koji se je tada

bija§e najprije urediti tridesetinu

(tricesima, harmica),

flnanci-

pokoravao

koju je po-


PRVO VRIJEMK VLADANJA birala kraljica Elizabeta. Tridesetinu placali su

novcem od

samo

77

trgovci zlatnim

strani

ill

srebrenim

iz tudjine, kao iz Italije Njemadke, u Slavoniju Gradec kod Zagreba; povrh toga pobirala se je tridesetina izpod Susjedgrada (od robe iz Njemadke) u ModruSama (od robe prekomorske). AH po^to su u potonje vrijeme stall traziti trideselinu od domacih trgovaca, kao takodjer

dovazali.

zivotinja

i

robe, koju su

Glavna tridesetnica

i

bila je

i

i

Ljudevit Po

za robu, koja se je

potuzise

se

kraljici

iz

Slavonije

Elizabeti

tlici

izvazala,

gradjani

I.

Veliki.

Ivana Matejka.

pace

i

od gotovih novaca, naro6ito od

zagrebadki, koji

su

poradi

florina,

te novotarije najvise

banu Nikoli, da stvar izvidi i onda odredi, ยงto bude pravo. Ban Modrusa kaptol zagrebadki kneza Dujma Frankapana, da mu izlo2e,

stradali. Kraljica nalozi

pozove

2.

kako

od dega se

i

srpnja

iz

i

je doslije tridesetina pla<5ala.

Kad mu

ti

odgovoriSe, sazove on sabor


rJUDEVlT

78

VELIKI.

I.

pak ondje u nazocnosti velikasa plemica ustanovi 8. kolovoza, da se odsad pobira tridesetina kao nekad samo od one robe, koja se iz Njemacke saboru vijedalo o drugim posloili Italije uvaza u Slavoniju. Bit ce, da se je na torn

citave Slavonije u Krizevce,

i

i

vima,

ali

to nije zabiljezeno.

naiSao ban Nikola na odpor Tako mu se uzprotiviSe Mikca, koji mu ne htjedo§e predati nekih posjedovanja iza svoga bana pokojnoga sinovi otca, pa6e ni ono, sto je pokojnik uzivao kao ban. Najvise mu se odupirahu ba§ Akus, koji bijahu vitezovi na kraljevskom dvoru. Opreke se tako izostrise, braca Stjcpan Uredjujuci prilike Slavonije

i

da je napokon

kralj

zapovjedio palatinu Nikoli

stranke izmire.

Dne

18. veljaSe

6evim ostadose

otac

vinograd

sinova;

njihov

mu

Rakovec (Rakonuk), koji svoju palacu na Gradcu pripadao

Hothkow

neki posjedi, kao

zupaniji, koje bijase

kraj

sudom

novomu banu

Gjurgjevac (Scenthgyurgh) u krizevadkoj

i

dopitan; nasuprot

Zagreba, koja

Ta

je

posto su primili posjede, sto

ali

svojih tavernika, da pruce se

primio u ime odstete za banovStinu

bijase

ribnjakom.

s

magistru

i

1344. utana6ena bi u ViSegradu nagoda. Sinovima Mik-

kunovinu, zatim

i

oni banu Nikoli

ustupiSe

tik do kraljeve palace, i kojoj je dodu§e porodiCna svojina Mikcevih otac njihov stekao kao ban, ustupise

stajase

palaCa

bila

ih bijaSe

njegovim potomcima Jedva se je smirila ta razmirica, sukobi se ban Nikola sa zagrebackim biskupom Jakovom od Placencije, jer je njegovoj Laskoj

ju ipak

vico Latinorum) u

(in

ulici

i

Zagrebu nametnuo neki novi namet,

koji se je pobirao

kod

posebnim pismom zapovjedi banu, da ukine nepravedni namet. Ban Nikola na to poveljom od 13. travnja 1344., izdanom u Zagrebu, zadovolji kraljevu nalogu, opravdavajuci se, da je kao nevjeza bio od drugih na to napucen, te mu se je cinilo, da radi pravo. U toj izpravi spominje ban izrijekom, da je bansku cast primio »po milosti najuzvisenijega vladara gospodina Ljucrkve

sv.

Antuna.

medjutim potuzi se

Biskup

kralju, koji

dignitatem ba(cum nos ex gracia excellentissimi principis domini Ludovici da je po narocitoj zapovijedi svoga kralja revno nastojao, da natus fuissemus adepti), svakoga, a narocito svetu majku crkvu uzdrzi u njezinim pravima. u novcarstvu Uredivsi financijalne prilike pregnuo ban Nikola, da uvede red da provali Slavonije. No u to mu najednom stize poziv od kralja, da skupi vojsku Kralju knezove Nelipice, Bribirce. li pokorio Kurjakovice s njom u Hrvatsku, ne bi naime Ljudevitu bijaSe 1343. poslo za rukom, te je svladao ustanak nezadovoljnih Sasa u Erdelju. Kad je zatim s vojskom svojom htio provaliti u susjednu Vlasku, da osveti ncdacu svoga otca od god. 1330., osvanu najednom pred njim vlaski vojvoda Aleksandar, nasljednik mozda sin Bazaradov, pak prinesav mu darove prisegne mu zakletvu vjernosti obeca. da ce odsad priznavati vrhovnu vlast ugarskoga kralja. Obodren tim srecnim uspjehom rijeSi se Ljudevit pokoriti sada hrvatske knezove, te povratiti hrvatsku kraljevinu opet svomu vladanju. Cinilo se, da je za to odabrao najzgodnije vrijeme. (Provala bana Nikole u Hrvatsku god. 1344.) Mir izmedju kneza NeHpica grada Sibenika nije dugo trajao. Bas u ono vrijeme, kad se je zgodila promjena na ugarskom prijestolju, uzbjesnio je rat ponovno, te je Sibenik osobito stradao od Nedevita«

.

.

.

i

i

i

i

i

i

i

i

lipiceva sinovca Konstantina (Kostadina), i

Mletcane

pristali

su

i

gospodara nedobitnoga grada Klju^a. Uz Sibenik

opet Bribirski knezovi, pace

isti

surjaci Nelipicevi, knezovi

Kurja-

kovici u Krbavi.

Na pocetku svi

god. 1343. bio

knezovi hrvatski, a

Strepili

Gregorije Kurjakovic nije vise

je

knez Nelipic na vrhuncu svoje moci.

pred

njim mleta6ki gradovi u Dalmaciji.

mogao

podnijeti sile njegove,

pak

je

Podlegli

mu

Surjak njegov

po§ao u Ugarsku

i

ondje primio sluzbu u kraljice majke Elizabete. Bribirski knezovi opet povjerili se posve Mletcima, pak zajedno

kad

je

s

njima

radili,

knez Konstantin od Kljufia

grad knezovima Pavlu

II.

i

da odole svemocnomu Nelipicu. Jo§ u rujnu

prijetio Sibeniku, preporucivala je

Mladinu

III.,

uzdajuci

se u njihovu

moc

1342.,

mletacka obcina (de

eorum

taj

potentia


PROVALA BANA NIKOLE

IHWATSKU.

I!

79

A da ih 23 travnja 1343. kneza Pavla plene

confidimus).

dina IH.

Mladin

i

III.

Pavla

III

svojim

nagradi za pruzenu pomoc, imenova mietacka obcina od Ostrovice (po drugi put), kao njegove sinovce Mlai

Upravo u

gradjanima.

Mlelcima, da od njega kupe

vrijemc nudio

to

njegov grad Skradin

dopanuti tudjih ruku, mozda takovih, koje ne

Premoc kneza Nelipica napokon do

bile prijateljske

bi

je

takodjer

kotarom, jer

s

knez

mogao

bi

Mletcima.

skrajnosti dodija mletackoj obcini.

S toga se pokrenuti velik, otvoren rat na njega, te ga smrviti. Prikupit ce u svoje kulo sve hrvatske knezove, pace bosanskoga bana Stjepana Kotromanica, a mozda i srbskoga kralja. UtanaCit ce sa svima ovima velik savez na zator kneza Nelipica, a mozda ona

I

rijeSi

i

na zajednicku obranu od kralja Ljudevita, ako

i

LJ

bi se kada sjetio dalmatinskih gradova. srpnju 1343. mletaCki su providuri einili sve pripreme za rat u Dalmaciji Hrvatskoj, i

pace

Andrija

Morosini

vojvodom vojske, koja ce ratovati. Tih ozbiljnih odlucnih priprava preplasio se napokon knez Nelipic, pak u kolovozu 1343. sam ponudio mir. Mletci jedva to docekaSe, pak nakon dogovora tijekom mjeseca rujna utanacen bi mir 4 listopada 1343. i

izabran

bi

i

s)"i^' Pkcat bana Nikole Banica od Lendavr (•343.— '346Pedat

snimljen

s

povelje

Na

peJti.

banove od 2J.

pedatu prikazana

rvijna

1345

koje se izvornik {uva u kr. driavnom arkiva n Bndim-

,

bikovlja glava

ie

1353- US^).

i

rogovima bio je smjeSten valjda

medju

;

Nadpis:

krii

»(S. Nicojlai bani tociua Sclavonie*

Toga dana blizu Skradina,

sastadose

se

zastupnici

mletadki providuri Nikola Prioli

kao svjedoci mira; Subic,

bili

to

prucih

Dosao amo

da ulvrde mir.

i

s

Nikola Pisani.

kninski

biskup

Dmine Ludovic, Angelus Amicus,

stranaka

se

S njima

Nikola,

svoga sinovca, da ne ce vi§e napastovati Sibenika

maciji,

6ani

i

pod prijetnjom, da

ce izgubiti

drugi mletadki podanici

doslo

i

mnogo

ni

ovi.

i

Konstantin

se opravdati pred

napastovali

trgovati

knezom onoga

Sibencane

ili

Krke druge

Kazotic Trogiranin

i

Nelipic obecaje u ime svoje

drugih mleta^kih podanika u Dal-

po Nelipidevim

i

poloziti.

druge

Siben-

Konstantinovim

oblastima, a ne ce placati nikoje druge dace osim one, koju su davali prije rata.

kad Nelipid

s

odliCne gospode

onu jamdevinu, koju ce u tu svrhu

mogu slobodno

rijeke

knez Budislav Ugrinic od plemena

Sibenski biljeznik, Kazota

Ivan Egidije Spljecanin. Uslovi utanadenoga mira bijahu i

kod Slap a

jedne strane sam knez Nelipic, a

Ako

bi

mletaike podanike, morat 6e

grada, koji je napadnut, pak ako bi bio kriv, morat 6c


LJUDEVIT

8o

nadoknaditi.

rije§i

krivnje, platit

miriti Stetu

osudi

proti

ce troskove priziva ona

trosak.

i

moze

Nelipic

Stetu

U

VELIKI.

I.

na mletacko vijece

prizvati

ga je

stranka, koja

mir se uklju6uju Bribirski knezovi

i

tuzila;

ako ga ovo

i

inaCe ce on na-

Gregorije Kurjakovic. Nelipic

posjedovanja pod prijetnjom globe, koja je ustanovljena za napastovanje mleta^kih podanika; no bribirski knezovi kao Kurjakoi

ne smiju

sinovac njegov

dirati

u njiiiova

i

vici

u

moraju

Kao

mir.

poloziti

jamdevinu poput Nelipica,

i

jer ce se inace smatrati,

nanesene Sibeniku, mora Nelipic

odstetu za §tete,

da nijesu ukljuceni

platiti

13.000 libara u

do 18. listopada 1343. Tvrdjicu, koju je knez Konstantin podigao na stetu Sibencana, moraju poruSiti do 1. ozujka 1344. U ime jamstva, da ce doista porusiti tvrdjicu do odredjenoga roka, polozit ce knez Nelipic ako dotle to ne obavi, izgubit ce jamCevinu. izuzev slucaj, da mu vijece 10.000 libara, produlji rok. Jos mora knez Nelipic poloziti neki poklad (depositum) od 20.000 libara, placati mu obicne kamate. Napokon mora koje ce MletCani uloziti u svoju banku Nelipic povrh svega dati jamcevinu od 10.000 libara kojemu gradu u Dalmaciji (Spljetu, Trogiru ili Sibeniku), da tim zasvjedoci, da ce obdrzavati sve tocke mira. Ako bi pak prekrsio mir, kaznit ce ga MIetCani stanovitom globom iz te jamcevine. Providuri nasuprot gotovu

u stoki, koja bi toliko

ili

vrijedila,

to

i

i

i

Slavonski banovgi, kovani za bana Nikole Baniga od Lendave. (I343.-I346.

1.

Lice; Knna trCi na lijevo, viSe nje kruna, pod njom Zalidje: Dvostruki krii na podnoiju, s obje mu rogovima; gore dva polumjeseca. Sigle:

2.

I353.-I35<J)-

i

Kao

predjaSnji (l)

s

nadpisom

knezu, da ce njemu

obricu

N B

i

djeteline.

strane

Nadpis:

»Moncta

po jedna bikovlja glava

Nicolai s

•(•.«

njegovu sinovcu povratiti sva imanja, oteta za

nadoknadi stete Sibeniku, te polozi

bani.<

kriiem medju

(Nicolaus banus.)

»Moneta Nicolai ban

:

list

onaj poklad

i

Tako

jamcevinu.

isto

rata,

dim

modi ce odsad

u mletacke gradove dalmatinske, te ondje prije rata. Zarobljenici, ako ih imade, medjusobno ce se zamijeniti. Knez trgovati kao Nelipic i sinovac mu Konstantin imenovat ce se mletadkim gradjanima. Ako bi se zgoNelipic

i

slobodno

njegovi podanici

dolaziti

i

dilo,

da

bi

se

Konstantin

odijelio

od svoga

ne

te

strica,

imali vi§e zajednickoga

bi

imetka, ne ce vise knez Nelipic biti duzan, da jamci za svoga sinovca glede obdrzavanja providuri za mleta6ku obcinu), mira. Napokon prisizu obje ugovarajude stranke (Nelipic i

da ce

drzati mir,

i

u to ime zalazu sva imanja svoja

Ali ni ovaj, tako svefiano utanadeni mir

suviSe tegotne za Nelipica niti.

Vec

i

svojih podanika.

ne trajaSe dugo. Pogodbe njegove bijahu mogli izpubi ih htjeli

njegova sinovca Konstantina, da

i

i

na podetku 1344. plijeni knez Konstantin Sibenski kotar

a malo zatim udaraju stric

u Mletcima za pomoc, a Nelipica zadovoljstinu. Ali

i

sinovac na Mladina

vijece taj je

nalaze

ne dade

III.

15. svibnja ni

Sibencani

i

i

hara mjesto Benicu,

Bribirski knezovi vape

1344. §ibenskomu

he mogaSe

dati, jer je

knezu, da

malo zatim

trazi

u

u polo-


PROVALA BANA NIKOLE U HRVATSKU.

mjeseca lipnja

vici

St

Viadislavu

umro, ostavivsi za sobom udovicu

i

jedinca sina,

IvanaNelipica.

nedorasloga

Smrt kneza Nelipica jednim mahom promijeni situaciju u Hrvatskoj Dalmaciji. zacuo za njegovu smrt, namah odludi izvesti ono, cega se je otac njegov on sam sve dosad zacao, naime provaliti s odabranom vojskom u Hrvatsku, te i

Cim

je kralj Ljudevit i

napokon pokoriti

ju

te opet preuzeti

da

ce redu obladati ostavinom kneza Nelipica,

banski grad Knin,

i

bi kralj

u

nejakog

prekovelebitske Hrvatske, koji

dvije godine bio u

i

tivnike Nelipiceve u oduSevljene privrzenike i

kljud:

taj

rukama kneza usurpatora. Medjutim sama slutnja, Ljudevit mogao osvanuti u juznoj Hrvatskoj, prometnu u tili 6as Ijute pro-

kroz dvadeset

je

U prvom

svojoj vlasti.

kraljevski

sina Ivana.

joj

veliki savez

I

branitelje obudovljele kneginje Vladislave

i

opet zaigraSe Mletci prvi kolo, da sloze svu hrvatsku gospodu

na obranu udovice

od

Vladislave

sile

kralja

Ljudevita

njegovih bana.

i

Sto se izvjestnije cuje o pripremama kralja Ljudevita, sve se odiudnije mletadka obdina

Vec

sprema na odpor.

1344 nalaze svojim gradovima

28. lipnja

udovi Vladislav! u pomoc, 6im

beniku, da pohitaju junaCkoj

Knin »klju6 ditave Dalmacije«, odakle vima. Osobito napregnuse

Mletci

jo§ Zadar, Nin, Rab, zatim otoke

takodjer Kurjakovice

knezove. Gregoriju

i

sile

u mjesecu

srpnju.

Dne

pomazu kneginju;

Brad, da

volju dovjednosti

Vladislave

i

a u

isti

cas saletiSe

druge

i

nadalje

poslanik

Nelipicu,

zaklinje

oba

da

i

mu

se

kneza, da za

kao rodjenoga sina svoga. Od Kurjakovica neka

Dujmu, te neka osobito nastoji oko kneza da ga predobije za kneginju Viadislavu. Neka kaze knezu Bartolu, da bi morao

podje poslanik Frankapanima, bradi Bartolu Bartola,

i

kneginju Viadislavu §tovati »kao majku svoju« poradi Ijubavi

i

srodstva, koje ga s

nekad »njegovo pleme« (quia olim genus suum fuit), njezino dedo, nedorasli knez Ivan, moralo biti njemu drago »kao rodjeni

veze, jer je i

20. srpnja pozvaSe

prirodnoga zakona (iure naturali) stanu na obranu svoje rodjene sestre

sina joj Ivana, kojega Ijube

i

§i-

grad

Kurjakovicu imao je predoditi, »kako se skuplja vojska,

Budisiavu

mjesta njegova; neka

ostala

i

i

lake smetati primorskim grado-

da se nanese §teta njihovu necaku«, nedoraslomu knezu Ivanu

otme Knin

Spljetu, Trogiru to zatrazi, jer je

Frankapane. Njihov poslanik imao je redom obaci jedne

i

i

Hvar

mogao

bi kralj

svoje

ona

Ne

ona

bila

njom

te bi s toga

sin*.

kod hrvatskih knezova, ali obcina mletadka nije ni poslije mirovala, jer je dobro znala, sta ju ceka, ako kraljevska vojska svlada kneginju Viadislavu njezina sina. Dne 8. kolovoza piSe knezovima svojih gradova zna

sta

se,

je

poslanik opravio

mletacki

i

u Dalmaciji, da

knezu Ivanu

nosdu (dare debeatis

omne

i

njegovoj majci

rade u prilog

savjetom,

pomodu

i

sklo-

consilium, auxilium et favorem in omnibus); a 28. kolovoza

knezovima sve svasta, samo da se oni obrane od sile kraljeve. se u Mletcima vise ni dvojilo »o dolazku Ugara u primorske strane«; vijedeje stoga izabralo tri svecana providura, koji ce podi u Dalmaciju Hrvatsku, te s Banidima (Bribirskim knezovima) Ivanom Nelipidem slozno nastojati, da hrvatski gradovi ne dodju u ruke ugarske (ne ipsorum fortalicie ad Ungarorum manus valeant obecaje Bribirskim

Dne

'60.

kolovoza

i

i

nije

i

i

Napokon odredi obdina

pervenire).

koji bi prolazili uz

i

to,

da se

obalu dalmatinsku, zadrzavaju

gradovima, da se time ohrabre

Sve

jos

zitelji

tih

gradova

svi niezini

trgovadki

i

driavni brodovi,

neko vrijeme u pojedinim primorskim i

ostanu vjerni obdini mletadkoj.

ban Nivojskom od 4000 Ijudi provalio na jug u Hrvatsku. Najprije se utabori pred gradom Kninom da pozove Viadislavu, da mu predade kraljevski nekad grad, se Zajedno sa svojim sivom pokori. Ali junadka Vladislava ne htjede o tom ni da duje, tk snaga roda Nelipideva osnivaSe se na gradu Kninu. Sad je bio red na banu Nikoli, da juriga na grad. No grad pod njim varo§ bila je tako utvrdjena, da se na to nije moglo ni pomisljati, to manje, sto je Vladislava sa svojom izabranom detom bila spremna

kola

te priprave nijcsu

Banid

bile

suviSne, jer

je zaista u rujnu 1344. slavonski

s

i

i

i

braniti

grad do zadnjega daha. Ban Nikola nasao se u nemaloj

Hit. poTJ. U.

I.

neprilici,

ne znajudi, sto 6


LJUDEVIT

82

da

VELIKI.

I.

Sa svojih 4000 Ijudi stao harati po Kninskom polju: palio usjeve, tamanio vinokuce seliSta po pitomom polju. Najzad se ipak rijeSio, da ce jurisati na strmo brdo Spas, na kojem se je kocila ponosita tvrdinja. Opasao brdo sa svih strana, a onda se stao uzpinjati na nj. No losa mu sreca bila hrabre vojnike njegove odbijala radi.

grade, rusio

i

:

jos hrabrija posada. lavovic, a

mogao

nego

»bijesni

na 6elu im lavica Vladislava. Tako se borba pred Kninom otegla; nitko

ni slutiti,

U

se banu, da grad ne brane obidni, slabi Ijudi,

Cinilo

kako ce se

svrSiti ni

nije

kada.

to se kneginjapredomislila.

moze ga tako Vladislavu

Ban ne moze uzeti Knina juriSem, ali vojska njegova da ga na posljedku prinudi gladom na predaju. To je napokon

opasati,

sklonilo, te se je stala s banom pogadjati. Ona ce poslati ravno pred kralja svoga zasebnoga poslanika, koji ce se u ime njezino i sina joj Ivana kralju pokloniti obecati, da ce ona vazda biti vjerna kletvenica svete krune, a po torn ce kralju predati Knin i druge gradove, kojih mu treba, da osigura svoju vlast u Hrvata. Ban na to prii

i

volio,

Vec

srecan, sto se je sve lijepo udesilo, poSao s

i

vojskom svojom izpod grada Knina. da je ban Nikola ostavio hrvatsku zemlju.

11. listopada znalo se u Mletcima,

Ban Nikola digao podsadu Knina, a kneginja Taj je

kralja.

kneza,

poslala na to svoga poslanika pred

bio doduSe vrlo kivan na rod Nelipicev poradi trajne nevjere pokojnoga

na posljedku ne htjede se oglusiti molbe one, koja se bijase utekla njegovu prijestolju, pak je milostivo primio njezina poslanika. A ovaj stao u nazo6nosti mnogih ali

bana (velikasa) govoriti kralju ovako: joj

me

Ivan, koji

VaSemu varosi

Velicanstvu sasvim sebe sve

i

Ijevska

tvrdinje, a

svoje

milost

»Preblagi

gospodine

pred Vas poslase, sklopljenih

i

sva svoja imanja. Oni

i

Kralju,

koji je

i

onako

i 6edo na koljenima iznicuju

kralju! Vladislava

i

klececi

Vam

predaju svoja polja, svoje

na zapovijed Vasega VeliCanstva

primiti«.

htjela

ruku

i

sve drugo, sto bi kra-

da sve tvrde gradove u

tezio,

Hrvatskoj skupi pod svoju

vlast, u dobar cas dodje ta ponuda, te on sve prihvati, 6\me ga bijase poslanik kneginje Vladislave zanudio. Privoli pa6e, da i sama Vladislava sa sinom svojim dodje na njegov dvor, gdje ce se onda sve potanko utanaditi. No u to se bijahu prilike u Hrvatskoj opet promijenile. Tek sto bija§e mletacka obcina zacula, da je Vladislava spremna pokoriti se kralju, da je ban Nikola otiSao i

napese sve

izpod Knina,

Mletcani kneginji kraljevske

onda stadoSe 11.

da to

Vec

zaprijede.

raditi,

da sve hrvatske knezove sloze u

studenoga svoju pomoc uzdajuci se

kneginja Vladislava,

da ne ce poci pred kralja

mu

niti

poruCivahu

listopada

11.

Kurjakovicima, neka niposto ne predadu Knina

od 200

u

pomoc mletacke

obcine

predati grada Knina.

I

i

ni

u

veliki savez,

ako se odupru

Ijudi,

dodje ipak, jer se hrvatski knezovi ne mogoSe sporazumjeti

saveza ne

i

sile,

braci

njezinoj

i

ruke; a

pace im obecaSe

svoje

kralju.

pogoditi;

Do ali

hrvatskih knezova odluci,

tako ostade sve pri starom kao

bana Nikole.

prije provale

Ban Nikola

se

bijase

medjutim

nastavio uredjivati financijalne prilike.

vratio

U

s

vojskom svojom u Slavoniju, gdje

je

prvoj polovici studenoga 1344. sazove on sabor

citavoga plemstva slavonskoga (universorum nobilium regni Sclavonic nobiscum existen-

Na tom saboru

utanaci uz ino na samo Martinje (11. studenoga) gradackim (zagrebadkim) gradjanom Jakovom, sinom Ulfardovim, po kojem je njemu i njegovim drugovima (Nikoli, sinu Pavlovu, i Cvetku, sinu Stavljenovu, gradjanima koprivnickima, zatim magistrima Rataelu i Mihajlu, bratu retenoga Nikole) dao na godinu dana u zakup zagrebadku kovnicu banskih novaca zajedno

cium) u grad Zagreb.

znameniti najamni ugovor

s

dobiti

dobit

s

banske komore, kao

komore

25 maraka)

;

placat

a

za

ce

i

sve

godiSnju zakupninu od 300 maraka (u

ostale poreze

i

Za kovnicu mjesecnim obrocima po

druge dace izmedju Urave

i

Save.

dace (collecciones marturinarum

cum

i

banoschinis,

nezethis et ponderibus in nostro banatu constitutas) davat ce opet godimice po 1350 maraka.

Podjedno

bi

potanko odredjeno, kakve ce novce

ti

novdari

(monetarii) kovati,

kakva


VOJNA KRALJA LJUDEVITA U HRVATSKOJ.

ima

vrijednost

tim banovcima,

biti

zabranjeno izvazanje srebra,

zapljenom imetka djeno,

da

zupani

ili

i

i

je

kako ce se stari novci zamjenjivati za nove. Jos bi starog novca iz zemlje, .te odredjeno, da se kazae oni, koji bi tu

cinovnike

tih

zabranu

prekrsili.

Napokon

odre-

bi

nov6ara najamnika suditi sam ban, a nipoSto

obi^ni sudci.

(Vojna kralja Ljudevita da se

i

zatecenog blaga

sluzbenike

ce

i

zlata

83

u

Hrvatskoj,

Kad

1345.).

je kralj Ljudevit

zacuo,

kneginja Vladislava predomisliia, te se opet odvrgla od njega, planuo je strasnim

gnjevom. Suvremeni Ijetopisac, po imenu nepoznati pricalac podsade Zadra (Obsidionis ladrensis libri duo) kaze, da je kralj odlu6io sve gradove tvrdinje za sva vremena svojoj i

vlasti pokoriti,

in

makar razasuo polovicu blaga svoje drzave

(si

dimidii regni sui thesaurus

conlusione esset dispergendus).

Vec od pocetka godine 1345. cinio je Ljudevit priprave, da skupi veliku vojsku, pak da do kraja zatre hrvatske knezove. Cini se, da su glasi o njegovim pripremama silno zabrinuli hrvatsku gospodu. Ali samo jedan se nasao, koji je pohitao, da trazi u

PrVI VELIKI PECaT KRALJA LJUDEVJTA

njega milost. Bio je to knez

otoka

Visovca. Taj

BudisIavUgrinicod plemena

Budislav Ugrinic,

premda

je bio

I.

§ubic, gospodar grada

od istoga plemena kao

knezovi (Banici), nije se vec odavna pazio sa svojim suplemenicima. bio zestok protivnik Mletcana

i

K

tomu

i

Roga

i

Bribirski

je dosljedno

njihovoj vlasti u dalmatinskim gradovima. Osobito

odkad

se je Nin pokorio mleta^koj obcini (1329), knez je Budislav Ugrinic neprestano smetao

Ninjanima

i

ga prozva§e

micum

njihovim gospodarima. God. 1333. bio je u

>javnom

nostrum), te

ubojicom

mu

i

ucijenise

neprijateljem

glavu sa

svojim*

1000

Ijutoj

razmirici s Mletcima, koji

(homicidam

florina.

publicum

Budislav je

i

et

poslije

ini-

ostao

dusmanin mletaike obcine, a osobito od onoga dasa, kad su se njegovi suplemenici, knezovi Banici, posve povjerili okrilju njezinu. Nije s toga ni 6udo, Ito je sada odu§evljeno stao uz kralja Ljudevita, kad se je taj digao na zator hrvatskih knezova krvni

i

mleta^ke

h

vlasti

u hrvatskoj zemlji.

gradu povelju, kojom

je

Dne

16. travnja

1345. izdade kralj

»posmotriv§i vjernost plemenitoga

Ljudevit

muza kneza

u Vi§e-

Budislava,

sina


LJUDEVIT

84

nekad Ugrina od

Bribira,

VELIKI.

I.

njegovo prolijevanje krvj za 6ast svete krune, kako je o torn

i

muza

obavijesten po kazivanju stalnih nekih svojih baruna, a posebice velemoznoga

kralj

gospodina Nikole, bana 6itave Slavonije, i Stjepana Zadranina, dvorskoga svoga mladica (iuvenis),« primio njega (kneza Budislava) u svoju pravu i istinsku milost, oprostivsi mu

podjedno posve

S toga mu

i

mozda po6inio po naputku kraljevih odmetnika. njegov grad Rog (danas Rogovi kod Rozkog slapa rijeke Krke),

nevjeru, ako je koju

potvrdi

i

zatim otok (Visovac u

Krci); a povrh toga podijeli

rijeci

mu

jo§

ostav§tinu iza pokojnog

i

plemenitog muza Ivana, sina Jurja Jurisica od Bribira, koji je umro bez potomaka, te je s toga sva njegova imovina pripala po pravu knezu Budislavu kao najblizemu rodjaku.

Dok

ovako knez Budislav Ugrinic utekao

se je

uz Mletke.

A

lipnja salju

u Dalmaciju

maju

moguce

sve

ti

tri

cine za obranu njihovu

strijelaca iz Trevisa,

knezovima Hvara, Raba

nalazu

i

ako bude potrebe; napokon

27.

obranom gradova; u Nin odpre-

a

29.

Paga,

da

naimlju jos sto

lipnja

po§lju ceta

oni

i

novih

na kopno,

u Dalmaciju dvije oruzane ladje

Salju

staii

mnogo

i

po njihovim gradovima i medju hrvatskim knezovima, druge gradove u Dalmaciji. strijelaca za Nin

oruzja, koje de se razdijeliti

unovaduju novih (100

srpnja

5.

i

knezovi

svojih gradova u Dalmaciji. Dne

providura, koji ce upravljati

(28. lipnja) dvije satnije

strijelaca

i

kralj u, svi su ostali

— 200)

te

i

Junadka kneginja Vladislava stolovala je jos 23. ozujka 1345. u gradu Kninu, gdje

u glavnoj dvorani svoje palade skupila sjajno druztvo (in catro Tenini, in sala palacii domine comitisse). U lipnju, dne 17. bill su kod nje poslanici mletacki, hrabreci brata joj Gregorija Kurjakovica na odpor proti kralju. No vec namah iza toga nju stajahu u drugoj polovici lipnja pred Kninom slavonski ban Nikola Banic i bosanski ban Stjepan Kotromanic. Oni bijahu sa svojim detama (nekih 10.000 Ijudi) dosli kao prednja bijase

i

straza kraljeve velike vojske, da joj utru

Stojeci

pod Kninom pokuSaSe

pokore

kralju.

koje bijaSe

osiguraju prolaz kroz hrvatske zupe

Vladislavu

skloniti

pokojni Nelipic ugrabio

kraljevskoj

na pogodbe

kneginje

Vladislave

Ivana Krstitelja svedan ugovor. Vladislava

titi

cetiri

grada

utvrdjena

sto su

lipnja bio je

i

bani utanadili

mu

se

ali

da

i

jos

taj

nasuprot, da se dade odSteta za Knin. njom 23. lipnja u oci

zahtijevase

mu

utana6i§e

se s

da ce kralju povrai

ugovor, dodje kralj

i

neki

iz

Dne

Slavonije do Bihaca,

13. srpnja 1345. bio je

hrvatski knezovi. Nedaleko

povelju

>in

Byhygh«).

descensu

Onamo

nostro

je doSla

i

in

vojskom

ondje boravio nekih osamnaest dana (16. srpnja izdaje Kalkochfeu,«

utanadiH.

On

primi

iz

i

a 22. srpnja >in

descensu nostro iuxta

kneginja Vladislava sa sinom Ivanom, a

Gregorije Kurjakovic, da se konadno pogode

dodeka junacku zenu

27.

kod Bihaca od Bihaca,

izvora potoka Klokota, pritoka Unina, utaborio se kralj Ljudevit s citavom te je

potvrde

u zupi KliSkoj.

i

pridruziSe oba bana

svojom od 30.000 momaka,

oblasti.

da se dobre volje neke druge gradove,

sin joj Ivan obecase,

u Gjurgjevcu (iuxta villam Zengiurg), a

na Uni, gdje

kod

i

i

i

Ivana,

joj

povrh ajih jo§ dva, ako se knezu Ivanu ostave

i

njegovi djedovski gradovi u zupi Cetini

Tek

vlasti;

njegova bastina po djedovima,

zajamci

Bani privoliSe sv.

sina

i

Kneginja pokaza se sklonom predati kralju Knin

sinu

njezinu

i

Ijubecu majku

s

i

kraljem prema ugovoru

brat njezin knez s

banima. Kralj

vrlo prijazno, te prihvati gotovo sve, Sto su bani

ruku kneginje Vladislave

i

sina joj Ivana tvrdi grad Knin, koji je

Krbavi. onako starinom bio kraljevski grad, a uza nj i neke druge gradove u Lici gradove njegove porodice (tutte zato povrati kralj knezu Ivanu Nelipicu sve zemlje le terra e castelli di sua casa), naime grad Sinj na Cetini, Brezovo polje, a narocito plemen§tinu djedinu Nelipica, grad Kamidac na Krci (castrum suum hereditarium Chanoshaz). Nekoliko mjeseci iza pohoda svoga u Hrvatsku, dne 21. studenoga 1345. i

i

No

i

i

izdade kralj

Ljudevit posebnu

njegovu nevjeru (perdona bija§e

la

povelju,

kojom

oprosti knezu Ivanu Nelipicu dugolrajnu

lunga ribellione), te

mu ponovo pismom

potvrdi sve, kako

u taboru na Klokotu utanadeno. Knez Ivan Nelipic ostade odsad najodaniji

pri-


VOJNA KRALJA LJUDEVITA U HRVATSKOJ. vrzenik

podanik svoga

i

nema

1346.

majka njegova Vladislava skloni se u mleta6ki grad

a

kralja,

gdje je boravila do

Spljet,

85

prosinca 1346., uredjujuci svoje imovinske prilike. Poslije

8.

viยงe traga u poznatim spomenicima.

joj

Kralju Ljudevitu bijaSe se pokorio mladi knez Ivan Nelipic, a uza nj

knezovi krbavski Gregorije bio red, da kralj udari

Mladin

III.

Pavao

i

sanjahu o torn, da )os bolje

Tk u

otoke.

nije

mijenio je nije,

ill

Banici

i

bili

predali svoje tvrde gradove, vec se

i

zabrinuti za svoje dalmatinske gradove

tezko

od 30.000 Ijudi! Pak ipak ne udari niti na Bribana Nikolu s posadom u gradu Kninu, kolovoza 1345. u Ugarsku. Mozda nije htio osudnoga boja zapodeti, ยงto ostavivยงi

mu

zato, sto

i

bijahu

Ljudevit obladao Kninom,

kralj

je

vec

MIetke,

na

niti

10.

i

knezovi

Bribirski

nada sve vaznu Ostrovicu, a sinovci njegovi

se dobre volje poklonili

Mletcima, koji su

imao brodovlja, a mozda

Odkad

se bijase vac prije poklonio

kralja bila je jaka vojska

birske knezove vrati se jos

ujci,

Omis. Dok nije obladao tima gradovima, da je gospodar Hrvatske. No Bribirski knezovi ni ne

pohvaliti,

mu

bi

priljubiยงe

II.

gradove Skradin, Klis

III.

mogao

nije se Ljudevit

i

knez Pavao

njegovi

SItavom zagorskom Hrvatskom. Sad bi

je kralj

na primorsku Hrvatsku, gdje su

i

znamenite gradove:

drzali

mu

Budislav Kurjakovic. Poยงto

i

takodjer knez Budislav Ugrinic, obladao

i

tuzni glasi

stigli

iz

Napulja.

pokorio Kurjakovi(5e

te

Nelipice, pro-

i

ban Nikola svoj naslov. Dok se je prije naprosto zvao banom Citave Slavoban 6itave Slavonije i Hrvatske* (tocius Sclavonie et Croacie

piยงe se odsad

Ve6

banus).

on kao ban

13. ozujka 1346. potvrdjuje

Petni Gregoridu

citave Slavonije

(Borbe radi Zadra,

zupaniji.

1345.

โ 1346.)

su dobro

Mletci

boravak kralja Ljudevita u Hrvatskoj skupo

S toga

stajati.

slutili,

su

neprestano glasnike

i

pisma dalmatinskim

bodreci

da im ostanu

ih,

da ce njih dolazak da kralju otezi

nastojali,

i

6aju boravak, braneci dovazanje hrane u Senj za njegovu vojsku.

i

Hrvatske magistru

sinovima Mikovljevim posjed Vinifino uz rijeku Lonju u kotaru grada

i

Velikoga Kalnika u krizevaCkoj

hovu sigurnost,

i

U

isto

vrijeme

siljali

gradovima, javljajuci im, sta sve rade za vjerni.

su

nji-

Naro^ito Zadar po6astiยงe sa pet takovih

poslanica kroz mjesec dana (od 18. lipnja do 28. srpnja).

No

da

okrilje i

dalmatinski

drugaCije.

Oni se bijahu

od hrvatskih knezova

obcina obrani

ih

miSljahu

gradovi

i

da

ih

sacuva

pod mletaCko

sklonili

>za kralja ugarskoga

kad tamo, Mletci ih u6iniยงe svojim podanicima, ne misleci ih nikad pod zezlo zakonitoga kralja. S toga dalmatinski gradovi jedva docekaSe dolazak

hrvatskoga*, a

vratiti

kraljev, te poslase,

ne

pitajuci Mletcana, svoje poslanike

u

kraljev tabor na Klokotu,

da

mu se poklone kao svomu gospodaru. Za ostaHm gradovima povede se Zadar, u kojemu je jos od god. 1313. bila jaka hrvatska stranka, koja je tezkim srcem gledala mletaCkoga plemica na 6elu svoje obcine. Zadrani odpremiSe u kraljev tabor tri odli^na Nikolu Galetica s bogatim darovima, da kralja plemica, Martina Butovana, Mihu Sopica i

i

mu

da ga potajno zamole, neka njihov grad osloprimi u svoje okrilje. No zadarski poslanici putovahu vrlo sporo, te bodi od Mletaka stigoSe u Bihac, kad je kralj Hrvatsku vec ostavio. Miha Sopic predlagaSe doduse tako se poslanici vratiยงe svojim drugovima, da pohite za kraljem; ali oni ne privoljeSe, pozdrave te

se poklone, a podjedno i

i

praznih ruku u Zadar.

U

gradu Zadru

sada

nastade

stranka spoticala njima nehajnost

sada

biti

Od same

namah

kraljevski,

izvrSiti.

Sve

javile

naroCito da je mletaCka vlada uhvatila

izmedju kralja

i

toliki

stranke palo to

gungula protiv nemarnih poslanika. gradovi u Hrvata

je rijefii,

douยงnici

pisma,

po kojih

na svoga

kneza

predali kralju Ljudevitu.

se je razabiralo, ยงta je po-

viSe, u MIetke. Natucalo se ondje joS kojih se je doznalo za tajne dogovore i

iz

zadarskoga plemstva; da su Zadrani

su htjeli^nahrupiti

Hrvatska

tromost, a mletaiki se privrzenici rugali njima, da ce

kada su se

razjarene hrvatske

slanicima bilo

i

silna

Marka Cornara

traXili (iz

neยงto vojske za posadu, da

Mletaka poslana)

i

sve Mletdane


LJUDEVIT

35

u gradu

i

po

Citavoj Dalmaciji,

djana, koji su se u

das

taj

da

zarobe

ih

VELIKI.

I.

i

u Mletcima

desili

tako dobiju jamstvo za zivot svojih sugragdje drugdje pod

ili

oblascu te obcine.

Mletacka obcina pozuri se sada, da kazni Zadrane za toliku nevjeru. voza 1345. zaklju6i naoruzati veliku kopnenu

na Zadrane, koji

proglaseni

biSe

kopnene vojske imenovan imao najprije

skupljati

je Giustiniani

pet galija nije

pod Zadar, kamo

mogao

u grad ni

iz

pomorsku drzave

neprijateljima

Marko

hi

i

vojsku, te se i

4.

kolo-

oboriti

buntovnicima. Zapovjednikom

Giustiniani, a brodovlja Petar Canal e. Dok kopnenu vojsku kod Nina, odplovi Petar Canale sa

12. kolovoza, te namjesti svoje

stize

Dne

svom silom

Da ne oda

njegova znanja.

njega bez

galije tako,

da nitko

svoje prave namjere,

da ide toboz za obicnim poslom, da naime po obicaju razgleda dalmatinske gradove. Zatim pozove Marka Cornara, kneza zadarskoga, da dodje k njemu sa dva pieJurjem Grbonosom). Sada ocitova Cornaru namjere mica zadarska (Bivaldom Botonom

razglasi,

i

mletacke vlade

zadrzi

i

Zadrani se zacudise videci, da im kneza nema natrag od njihovih plemica, Bivald Boton, povratio s mletackoga se sprema na njih. Drugoga plemica, Jurja Grbonosa, valjda

ga uza

u grad; tek kad se je jedan brodovlja, dozna§e jadni, sta gorljiva Hrvata, bija§e

se.

Canale takodjer pridrzao, pa6e ga prinudio, da je brodovlje.

Umah

Zadar, da razglasi: svaki Mletcanin neka

iznese

morao

preseliti

mletacko

na

dana. Prestravljeni

s

toga

zatim

toga

iz

i

porodicu svoju

posla vojvoda Canale glasnika u

grada sve svoje

stvari za cetiri

Zadrani po&lju na to k vojvodi dominikanca Nikolu Krcanina,

da ga zamoli, neka im dopusti poslati svecano poslanstvo u Mletke. On im to dozvoli, a oni namah izabrase za svoje poslanike svoga nadbiskupa Nikolu Matafarica dva plemica: i

Martina Butovana

i

Tomu

se s mjesta

Petricu, koji

voda Canale zapoSe sutradan

Uza sve

to voj-

dan dolazilo zadarskih bropotonuti u more; Ijude pak, pa6e i sitnu djecu, dade kolovoza)

(13.

dova u luku, dade sve pohvatati

u Mletke.

uputise

i

Sta je

rat.

taj

vlastela zadarska zajauknuse s tolikoga nasilja. i pobacati u vodu. I puk Opremise opet dominikanca Nikolu KrCanina k vojvodi, neka ne zapocinje rata, dok se poslanici zadarski ne vrate iz Mletaka. Ali im Canale odgovori, da ima zapovijed od svoje vlade, neka im kaze, da si jedno od ovoga dvojega izaberu: ili da razvale zidine kule predadu mletackoj obcini; ili ako na to ne privole, svoga grada i sve tvrdjavice bit ce proglaseni za neprijatelje Mletaka. A da pokaze, kako ne zna sale, podje Canale

poubijati

i

i

jo§ istoga

dana na zadarski tada otok Pag, zarobi ondje kneza iz Zadra namjestena sve te ih posla na robiju u Mletke, a otok Pag pridruzi i

Zadrane (12 plemica i 37 pucana), neposredno mletackoj obcini.

medju odima, za

Sada pu6e Zadranima

§to

je

pokusati sve moguce, prije

pucani zavjerise se jednoduSno, da

ce

motno sami

StadoSe oru2je

svoj grad

upropastili.

strojeve kraj zidova namjestati,

za jednu godinu

Gjorgjita

s

pol).

i

Dne

i

16.

stoke,

te

spali

nego

bi

ovako

bila

ga,

da

ih

primi u svoju

otocana

i

zaseoke

iz

mocnu

No

ni

Zadrani ne ostadose

utvrdama, nabacivati nasipe

i

sra-

u gradu

zastitu.

Mletaka, te zapoce ozbiljno

otoke, gdje no zarobi do 200.000 glava

Zadrana.

Na

to se spremaSe,

posve opaSe (blokira) sam Zadar, koji se stere na poluotoku. Najprije ce posve ulaz u luku.

i

gradske bedeme utvrdjivati,

sabirati,

dobi Canale vise novih brodova

selista

vlastela (plemici)

hrane dovazati (hrana je vec tada

sto vise

udarati na Zadrane. Najprije se obori na zadarske

rogate

I

kolovoza pak poslaSe u Ugarsku kralju Ljudevitu Franju

bogatim darovima, moleci

Na koncu kolovoza

Canale do§ao.

jaruge;

lijeni.

I

kako da zatvoriti

oni stado§e utvrdjivati svoj grad raznim

a da za§tite svoju luku

i

svoje brodove u njoj od

mletaCkih brodova, zatvori§e 30. kolovoza ulaz u nju debelim lancem, koji je bio opleten

oko 13 balvana. Medjutim gotovo u isto doba osvanu u zadarskom kotaru i Marko Giustiniani s kopnenom vojskom od 20.000 Ijudi, koje bijase skupio u Ninu. Ta je vojska kroz tri dana neprestano harala po kotaru, te palila sela i zaseoke. Nevoljni seljaci stadose bjezati u grad, da se zaklone iza gradskih zidina. Tako se u Zadru zgrnu do


nORBE RAPI ZADRA.

87

28 000 dusa (medju njima samo 6000 za oruzje sposobnih) ladanjskoga svijeta, koji je bio samo na stetu, jer je i prijecio djelovanje braniteija i pomagao trositi hranu, spremIjenu u gradu.

mogao

galije sve

do

lanca,

Borba te

na redovitu podsadu. Canale opa§e Zadar

mletadke vojvode

ulaza u luku, a Giustiniani utabori se na izto6noj strani grada,

gdje se poluotok zadarski hvata Giustiniani s

rujna graditi

14.

kopnene

strane,

drva zvala bastida. Hrvati

sticata

zva§e ju

ili

Dalmatinci pro-

sticada

(po torn u ugar-

Scekach

IJastida

od zore do

trajaSe

vrela

Ta

(zdenca) stade

pristup

do grada od

se je jaka tvrdjava

je

bila

s

tri

opasana jakim zidovima od kamena, sa

strane

oplakivalo

strane

(juzne)

cetvrte

Utvrdjena je bila sa 28 kula

i

se je bacalo kamenje, strjelice je

Dne

castellum

ili

sticatum)

(ili

lanac.

s morske strane sve do naime blizu onoga mjesta,

Tu kod nekoga

udarati na Zadar.

i

skim izvorima: munitio Strigach).

kopna.

taj

nedace spremise se obje

jaku tvrdjavu, koja ce braniti

i

takodjer

koje ce

iz

i

ostaloga

veliku

je branio ulaz u luku,

da ga raznim orudjem slomi.

lanac.

porazom mletackoga vojvode. Nakon

te se je svrsila

koji

toga odludi najprije razkinuti

namah pohitase na brodove, da obrane

Zadrani

mraka,

smetao lanac,

je

S

grada.

opasati

dobro oruzane

6. rujna provali sa dvije

Ali

mnogo

vojvodu Canala

Mletackoga

jer nije s te strane

prostrana, da

tako

bila

se

ju

more.

je

tornjeva,

iz

kojih

drugo.

Tvrdja

je u nju

mogla

i

skloniti citava mletadka vojska, sto je bilo oso-

bito

zgodno

(banska

ili

za

Medjutim

Pobjeda njihova

od

uzeti.

oduSevljeni

vrlo

rujna,

6.

vojska

Zadra

nije bilo tako lako bili

su

koja

bi

Zadru u pomoc.

dosia

Zadrani

Najprije boj,

ako

slucaj,

kraljevska)

a

jo§

za viSe

poruka kraija Ljudevita od 25. kolovoza, koju primiSe

tomu

ohrabri ih na dalji odpor.

rujna,

8.

imali

oni

su

vise utvrdjenih mjesta:

ne

mogu

ni misliii,

Jedna je

tvrdjica,

susjednim

na

i

dok

ta

Mletdani ne osvoje,

da sasvim opasu sam Zadar^ ona sv. Mihajla, bila na

cunjastom brdu gotovo usred druga,

Kuzme

sv.

manu. Dne

K

otocima

otoka Uljana, a

A.NDiujA Dandulo, mleU^ki duld (1343. nite

i

Damjana,

27. rujna poslase

— 1354.)

>

spisatelj

kronike mletaike (do god

zname-

1280.).

na otoku Pa§-

mletacke vojvode

600 momaka prema otoku Uljanu. Ona se nocu izkrca u zatonu sv. Eufemije sakri za nekim brdom (Briacel Varh), da sutradan udari na tvrdju sv. Mihajla, da ju osvoji. Ali Zadrani za vremena oikrise dosljakc, te ih sutradan (28. rujna) na otvorenom polju docekase, razbise, u more zatjerase. Do 500 mletacikih vojnika ostade na bojnom polju ili se potopi u moru; od zadarske posade pogibose samo trojica. Mletcani uvidjese sada, da ce ih jos mnogo truda i krvi stajati, dok im podje za rukom svladati Zadar. StadoSe s toga Sto vi§e vojske brodovlja sabirati oko odmetnoga grada. PozvaSe ostale dalmatinske gradove, da im po§alju brodove u pomoc, zatim cetu od

i

i

i

i

i

zaklinjahu

do§e

i

hrvatske knczove, da

im fajno

vjerni;

im budu

Kurjakovidi

ne

saveznici.

Ali jedino Bribirski knezovi osta-

usudiSe se iznevjeriti kralju, koji ih je nedavno

primio u milost, dociim su knezovi Frankapani odito pomagali Zadrane. oglejski patrijarka Bertrand, stari protivnik mletadke obcine.

radio je

i

uvjerise,

da ne ce

mod

sami odolijevati mletaCkoj

sili,

te

da ce sigurno

U No

prilog Zadru i

Zadrani se

podieci,

ako im


LJUDEVIT

88

VELIKI.

I.

vremena ne priteku u pomoc kralj Ljudevit i njegovi bani: ban bosanski Stjepan Kotromanic. Dne 19. Nikola Banic Mletcani poja6ali svoju vojsku i brodovlje pred Zadrom, usulja

ban slavonsko-hrvatski

za

listopada,

i

slanik, franjevac Marin, te javi svojim sugradjanima,

od kralja. Odu§evljeni

s

i

da ce naskoro

bas kad

su

zadarski po-

obecana pomoc

stici

toga Zadrani smjestise na zidine osamnaest strojeva, da

udaraju na mletacku bastidu, te uz svirku glasbe

se u grad

s

njima

izvjesiie na najviSem gradskom tornju kraljevsku zastavu

klicanje naroda.

Malo zatim, prvih dana mjeseca studenoga 1345. stize napokon tezko izgledana bosanski Stjepan Kotromanic dovedoSe pomoc. Ban slavonsko-hrvatski Nikola Banic utaborise u Mogorovoj dubravi 6. studenoga se te vojsku od 10.000 momaka, (god. 1069. poklonio je kralj Petar Kresimir Veliki samostanu sv. Tome u Belgradu na moru kraljevsku zemlju kod mjesta Rasohatica »iuxta terram Mogorouici*) blizu Vrane u zupi Luki, 2 milje daleko od mora, a 8 milja daleko od Zadra. No Zadrani se prebrzo razodarase u svojoj radosti. Bani vidjese, da ne bi sa svojom malom vojskom mogli niSta opraviti, pak stadose ugovarati s mletackim vojvodama. Zaludo su im Zadrani siljali poi

slanike

i

pozivali ih (13. studenoga), da navale na bastidu: bani se izvinjavahu koje kako,

ne dado§e se skloniti na

i

boi.

pa6e

UtanadiSe

s

vojvodama neki ugovor

mletackim

(compositio), kojim se potonji obvezaSe, da ne ce plijeniti ni otimati zemljiSta kraljeva

njegovih podanika, a onda se oko znati rodoljubni

Zadrane

ostavili sv,

pisac o podsadi

na

cjedilu.

No

Zadra bijedi bane, da su primili mito od Mletcana, te Zadrani ipak ne klonuSe duhom, pace na praznik

Krsevana, svoga gradskoga zastitnika, izvjesiSe

koju im bijaSe sam kralj darovao.

sam nadbiskup Nikola

i

studenoga opet povratise svojim kucama. Nepo-

20.

na velikom stupu kraljevsku zastavu* sluzbi bozjoj blagoslovio

Zastavu bijase pri svecanoj

Matafaric, te

tom prigodom zivom besjedom ohrabrio narod za

dalju borbu.

OCito je

bilo,

mletaSkom

boj s

Mletcani

i

slutili,

da je vojska hrvatskoga

silom. Trebalo je, da te su

svom snagom

sam

i

bosanskoga

kralj raditi,

stali

bana

bila preslaba za

dodje sa sto brojnijom vojskom.

da osvoje grad

prije

osudni

To

su

dolazka kraljeva.

kopnenu vojsku, zamijenit ce staro brodovlje novim, a uz to ce imenovati i nove vojvode na moru i na kopnu. Podjedno Salju vjestoga da smislja, kako bi mjernika Franju delle Barche (a Barchis), da dize nove utvrde

Pojacat ce, doticno izmijeniti

prorijedjenu

i

u luci. Saveznik njihov, Bribirski knez Mladin III. zauzeo i spalio Vranu, paCe se spremio udariti na kraljevski grad Knin, ali mu to ne dopusti mletaCka obcina. Novom godinom 1346. zaredase nevolje nesrece po Zadrane. Jo§ u prosincu pro§le Damjana na otoku Pasmanu, a 23. sijecnja godine zauzese Mletcani tvrdjicu sv. Kuzme

razbio

lanac

i

i

podje

novomu zapovjedniku

brodovlja,

koji je zatvarao ulaz u luku zadarsku.

Petru Civranu, za rukom, Od toga casa bijaSe Zadranima

navale neprijateljske, to teze, §to su Mletci

sve

vi§e vojske

i

te razkinu lanac,

sve teze odbijati

brodovlja zgrtali oko

nji-

hova grada. Preko 40 velikih galija stajalo je tada pod vrhovnim zapovjednikom Petrom Civranom, koji je zajedno s kopnenom vojskom svaki cas spremao jurise na nesrecni grad. U to doba nastoje neki vladari, da izmire mletacku obcinu s kraljem Ljudevitom, sa Zadrom. Prvi je to poku§ao Humbert Viennski, grof od Dauphineje; za njim trude se austrijski vojvoda Albrecht, bosanski ban, napokon i srbski kralj Stjepan Du§an Silni. i

Ali

nijednomu

ne podje

nastojanje

za

rukom,

jer

ni

jedna

stranka

nije

htjela

da

i§ta popusti.

U

proljecu 1346. stade se kralj Ljudevit ozbiljno spremati na osudnu borbu

s

Mlet-

po to zadobiti grad Ostrovicu, cima. Da bi lakse mogao ratovati, gleda§e po koju je jo§ svedjer drzao gorljivi privrzenik MletCana, bribirski knez Pavao II. Kralj je izlaziSte za ratovanje pred Zadrom. zelio steci znamenitu Ostrovicu, da mu bude uporiSte sto

i

Posredovanjem kneza Dujma Frankapana, svoga gorljivoga privrzenika, nastojao

je kralj


BORBE RADI ZAORA.

«9

kneza Pavla, da mu predade Ostrovicu. Dujam Frankapan bio je rodjak kneza surjak njegov po sestri svojoj Elizabeti, te je ozbiljno radio u prilog svomu naime Pavia, kralju. No mletacki knez u Sibeniku saznade za te dogovore, te obavijesti o svem

skloniti

mletaSku vladu, koja napne sve

s

vojskom dosao u mletacki

U

mah, dne

isti

PoSto je sve izvjestnije

ne izpuni.

Zadrom, da se bori

Mletcani jednoga

posla§e

od

odvrati

i

zelja

pomocu sinovca njegova Mladina

tabor pred

svibnja,

14.

Frankapanu, da ga ukori

da se kraljeva

sile,

providuri odvratise kneza Pavla s

bilo,

Njezini kapetani koji je

III.,

proti kralju

i

u to sam

Zadranima.

i

Dujmu

svoga biljeznika knezu

kralja.

da ce kralj Ljudevit naskoro stici s velikom vojskom njegova dolazka uciniti veliki, obci juri§ na Zadar,

na jug, odluci mletacka vlada prije

da 16.

tako kralja pretekla. Vrhovni zapovjednik

bi

svibnja 1346. Borba

dana od kopna vojskom

trajase toga

poduze brodovlje, poduprto

s

Petar Civrano odredi za obci juri§ dan tri

sata u jutro sve bastide.

iz

do

noci. Glavni juris

Civrano bija§e izabrao

cetiri

duge 24 koraka, da se po njima cete uzpnu na gradske zidine. Svaka tih galija, koje su pratile vece manje ladje, imala je po 300 momaka. Jednu galiju smjesti nasuprot velikoj tvrdji zadarskoj, drugu kod vrata sv. Dimitrije kraj luke, trecu nasuprot vratima sv. Marije, a 6etvrtu kraj prijedjela Arsane. NajzeSci boj bio je kod vrata sv. Dimitrije. Premda se je mletacka vojska najvece

galije, te

namjestio na njih mostove, Siroke 6 stopa

i

i

uzmakom

hrabro borila, bise ipak sve njezine navale suzbijene, te se je boj svrSio Mletac^ke vojske

bude toga dana ubijeno

Slavodobitni Zadrani poslase

o

obavijeste

pobjedi

i

namah

ranjeno do 800

Ijudi.

Marina pred

(20. svibnja) franjevca

zamole za brzu pomoc, posto novoga

i

njezinim.

jurisa

ne

Poslanik srete kralja 27. svibnja vec na potoku Klokotu blizu Bihaca, te

izdrzati.

No

saobci, na sto se kralj jo§ vise pozuri.

Poslase novih ceta, hrane

i

da ga

kralja,

mogli

bi vi§e

Mletdani stadose se pripravljati za

mu

sve

dalji boj.

ratovanje povjeriSe zasebnomu zboru od jedanaest lica. Na telu zbora bija§e Petar Civrano, a njemu bi§e pridijeljeni vojvode podvojvode (Marino Falieri, Nikola Barbadigo, Petar Canale, Bernardo Giustiniani, i

bojnih sprava, a dalje

i

Marin Grimani), kao

U

i

pet providura.

to je kralj Ljudevit

doSao

s

vojskom svojom,

te se je utaborio

u okoli§u

Zemu-

nika (in confinio Semelnici districtus Jadre), sedam do osam milja Zadru na iztoku Uz put bijahu mu se pridruzili ban slavonski hrvatski Nikola Banic, akvilejski patrijarka Bertrand, knezovi Dujam Bartol Frankapan, napokon knez Gregorije Kurjakovic i

i

sve preko svoje volje.

U

i

tabor kod

Zemunika

hrvatski knezovi (valjda

stigo§e jos neki

napokon bosanski ban Stjepan Kotromanic sa 10.000 Ijudi. U kraIjevoj vojsci bilo je ne samo Hrvata Magjara, nego Kumana, Ceha, pad;e njemaSkih placenika. Broj vojske ne moze se ustanoviti; neki izvori spominju jedva 30000 Ijudi, a drugi 200.000. Svakako je vojska bila ogromna po svoj prilici 80 100.000 Ijudi, izmedju njih 30.000 konjanika oklopnika. Kralj Ljudevit podje 10. lipnja sa sjajnom brojnom pratnjom od 2000 izabranih konjanika iz tabora pred Zadar do crkve sv. Jakova Ugrinic

Nelipic), a

i

i

i

i

i

;

i

da grad pregleda.

kraj luke, biti

ruke

ravaSe

i

noge da

ih,

iz

Ugledav§i

zahvalnosti, sto

je staino odluiio

ili

ill

je

ga Zadrani izletiSe preda nj, te mu stadoSe IjudoSao osloboditi. Kralj ih primi prijazno uvjei

grad osloboditi

ili

pred njim poginuti. Na to se

vrati

k njemu

njegovom poslase sutradan Cetiri dana poslije (15. lipnja) dodje kralj s ditavom vojskom svojom pod Zadar, te se utabori naokolo mletaSke bastide. po Vojska njegova bijaSe tako brojna, da se nije mogla iitava smjestiti na ravnici bregovima, nego je ostalo teta onkraj bregova. U Zadru nastade zbog dolazka kraljeve u tabor. Uzhiceni Zadrani torn izjavom

sveCano

mu

koje

poslanstvo,

(11. lipuja)

predade gradske klju6e.

i

i

vojske veliko veselje;

gradska

plemstvom

te

i

pukom,

pjesme, uputiSe se

vrata bi§e otvorena, a upravitelji

vodjeni

namah

od nadbiskupa

kralju, baciSe

mu

s

krizem u

grada, praceni brojnim

ruci,

se pred koljena, da

i

mu

pjevajnci

pobozne

se zahvale, §to ih


LJUDEVIT

9o

je

dosao osloboditi. Predadose

zlatnom

mu

i

da

ie

VELIKI.

I.

dva krasna konja, pokrivena skrletom, sa

lijep dar:

i

srebrenom ormom. Ljudevit uvjeri

Kralj

naest velikih strojeva

Strojeve je

^titilo

se,

mu

redovito podsjedati. Poยงto

prema

naperiti

i

2000

mletacka bastida dobro utvrdjena,

manjkalo podsadnih strojeva, dade

je

da na nju danju

bastidi,

kraljevih vojnika

i

800 zadarskih pjesaka,

na celu im ban Nikola Banic, rukovodili su podsadu.

da spase bastidu.

cinili,

nacin na povratak

U

stadose Mletcani surovati

banom, ne

bi

li

se s

No

se kralj odrece Zadra

i

na mir,

(kamo

je

platit

citave Dalmacije, dat ce

birski knezovi

Mladin

mu

neka za

tri

III.

U

ni

ce kralj

(30. jos

vojvodama, narocito

i

s

bosanskim

kraljem. Predlozisc ove pogodbe: ako

mu

oni

100,000 u jedan

ili

mah

ili

po

a vojvodama, koji bi kralja sklo-

nasuprot

traze,

vojske u Napulj

da se u mir ukljuce

i

Bri-

o

vec pozove mietacke vojnike u da ce svakoga objesiti, koga ulivati Posto srpnja jurisati s citavom vojskom na bastidu, kakvoj

pogodbi,

tvrdju; inace 1.

lipnja)

usulja

onu noc

ili

se u bastidu

svijece

uhoda, te

mletafiki

dojduce jutro poduzeti glavni

izdajom nekih mletackih placenika.

se nada, da ce tvrdinju zapaliti

vojvode, da se utrnu sve vatre

dati;

lijepi

mletackih poslanika. Tada

II.

c^uti

dana predadu

glavnoga juriยงa

zapovjednicima, da

s

ne kao danak;

mogu

Pavao

i

se ne odazvase, odluci, da ce oci

ni primiti

20.000 dukata za nagrade. Brodova za prevoz

ne htjede

Ljudevit bastidi,

ce

dar, a

smijerao poci) ne

kralj

moguce

Mletcani su nasuprot sve

sa kraljevim

se

njihovom pomoci pogodili

5000 dukata svake godine kao nili

ne htjede

kralj

pogadjati

i

a prvi kraljevi velika^i,

vrijeme kuSali su sve moguce, da kralja sklone na

isto

pomirenje.

i

i

da ju Ireba

te

Zadra izvuci jedanocu neprestano udaraju. iz

(izuzev jedino

juris,

Namah

dojavi

pak da

zapovjedise

stan zapovjednika), te postavise

neka paze, da se vatra ne podmetne. Posto su jedna drvena kula neki tornjevi bili osteceni od neprijateljskih strojeva, dadoยงe to zapovjednici jos one noci popraviti; graditelji izvrsiSe taj posao lako do zore, jer ih kraljevske cete nijesu

straze

na sve

strane,

i

smetale, posto su se pripravljale za sutraSnji

juriS.

Na

to smjestise vojvode u svaku kulu

mnoztvo kamenja, lukova strjelica, nadalje kruha, umocena u vino, za okrepu boraca. vode, pace vina Slijedecega jutra, u subotu 1. srpnja, na dan sv. Marcijala poduze kralj zaista juris na bastidu, u kojoj je moglo biti do 16.000 vojnika. U ranu vec zoru na glas zvona poreda se u bojni red. Najprije imao je pograbi kraljevska i zadarska vojska oruzje poduzeti juriยง jedan odio vojske; ako taj iznemogne, zamijenit ce ga drugi. S toga bude napred odpremljeno 3000 zadarskih placenika i stanovit broj kraljevih ceta, dok je ostala vojska, vecinom konjanicka, opasala bastidu na sve tri kopnene strane. One napred pospravama za jurisanje, kao kolima slane cete biSe oskrbljene razliditim strojevima kolicama, na kojima su biU strojevi, zatim Ijestvama, bakljama, posudama sa smolom drugim zapaljivim stvarima, napokon gvozdenim kvakama lojem, grmljem, granama odvazno. Najprije stadoSe mlatovima. Te prednje cete zapoCese juriS silnom vikom i vuku strojeve k zidovima, zatrpavati jaruge pred bastidom, a onda skacu preko njih Tu se sada razvija silna borba: jedni podkapaju zidove, drugi ih razbijaju gvozdenim kvakama, treci se uzpinju po Ijestvama na zidove, da se prikuce kojoj kuli mlatovima 6etvrti napokon udaraju bojnim strojevima, kamenjem, kopljima, strjelii da ju zapale, cama i drugim oruzjem po zidovima njihovim braniteljima. Ali ovi bijahu pripravni na juris, te do6ekase napadace hrabro i junacki. Ne samo kopnena vojska sa zidina, nego pomorska s brodova stade sipati strjelice, kamenje koplja na napada6e; zatim stade kopnena vojska odkidati Ijestve sa zidova ili sjeci ih, a one, koji bi se popeli na zidove,

i

toranj

po jednu cetu vojnika, a takodjer i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

bacati natrag na zemlju. Pa6e

i

zastavnika, koji se je penjao

po Ijestvama, da kraljevsku

zastavu zasadi na vrh zida bastide, pogodi neprijateljska strjelica, sa zastavom u ponor.

Nastao

tolik

stropot

i

on se

od udaranja bombarda,

strovali zajedno

strjelica

i

drugoga


BORBE RADI ZADRA.

9«

o

=

< SJ

C

o

C2

.2


LJUDEVIT

da se

oruzja,

mogao

nije

drana

kraljevskih

ni

kula, te ju zauze§e

mogla brzo

nije

i

tvrdinje

po zraku

strojevima

letilo.

dana bas krasno

Ali sve to ne uplasi Za-

strjelicama protjeraSe Mletcane

i

uzpe§e se do jedne od

i

iz

tih triju

Na srecu Mlet^ana nije toga dana bilo vjetra, te se vatra Tako se sabrase mletaCke cete, nagrnu§e prema kuli, te utrnuse

zapaliSe.

i

razpiriti.

premda

ali

je

sunce, koje je toga

i

to pohitase, prislonise Ijestve

Videci

suzbise neprijatelje.

u boj druge;

ipak

koje svojim

6eta,

Na

kula na bastidi.

vatru

pa6e

potavnilo je od mnozine oruzja, koje

sjalo,

triju

Cuti ni tiji glas;

VELIKI.

I.

Svi

osvojiti.

kralj

Ljudevit, da su

od zore do podneva

je

bi§e

juriSi

suzbijeni,

mu

prve 6ete suzbijene, poSlje

ne mogase moiadose redom

vi§e puta izmijenio cete,

kraljevske

te

6ete

uzmaknuti.

sada sami udarati na

Ohrabreni Mletcani, §to su srecno obranili bastidu, stadose

kraljevu vojsku. OtvoriSe sva vrata bastide, te provalise na polje, da podju u potjeru za

suzbijenim detama,

nego

bastide,

cete

i

da se onda obore na citavu kraljevu vojsku. Ali ne samo

i

s

brodova izadjose sada, da

Civrano prislonio svojih

da

i

30

galija

i

Vodja brodovlja Pelar

biju osudni boj.

mnoz drugih

branitelji

ladja uz obalu, te izkrcao svoje cete,

one doprinesu k pobjedi. Tako dodje kraljeva vojska medju dvije vatre, s prijeda s boka udarahu na nju 6ete s brodova. Silna vojska

uzmica§e pred braniteljima bastide, a

ne

kraljeva

imadjase ni dovoljno prostora, da

njezinih §atora

do zadarskih jaruga, tako da

i

jeva, vec ih Mletcani popali§e

Boj se svrsi

ili

se razvije. nije

mogla

Mletcani pognase ju sve do obraniti

svojih utvrda

i

stro-

sruSise.

pobjedom Mlet6ana. Preko 7000

kraljevskih

i

zadarskih vojnika po-

(samo Zadrana 400). MIetcana izgibe 500

600 Ijudi, kud i kamo vi§e bijaSe ranjeno. U kraljevskoj vojsci proslavio se je osobito Nijemac (Wlueng) Harsandorfer, koji je hrabrost svoju glavom platio. Izmedju hrvatskih ugarskih gibe, a jos vise ostade ih ranjeno ali

i

velikaSa ponio se je junacki ban

na bastidu na oSigled

Nikola Banic mnogo

sa svojim banderijem.

sam

On

je jurisa-

dopanuo dviju smrtonosnih rana, koje ga ucinise nesposobnim za neko vrijeme, da vr§i bansku cast (cum nos castellum Strigach obsidentes expugnare cum nostro exercitu voluissemus, idem dominus Nicolaus banus audacter dimicans duo lethalia vulnera nobis intuentibus in se

juci

recipiens

.

.

izgubio

svojih Ijudi, a

je

.)

Zadrani

tromanica

kralja

su poslije kralj eve vojvode, narocito bosanskoga bana Stjepana Ko-

bijedili

(belialis

alumnus), zatim erdeljskoga vojvodu Stjepana Lackovica, da su oni skri-

Mleta^ka je vlada doduse dali podmititi od lukavih MIetcana banu bosanskomu i ostalim kraljevim savjetnicima nagradu od 20.000 dukata, ako izrade u kralja, da se odreCe Zadra i da ode s vojskom izpred njega; ali nema nikakva dokaza, da bi bosanski ban u samom osudnom boju bio i§ta uCinio ili propustio, 6im bi skrivio poraz kraljeve vojske. Vjerojatnije je, da je Ljudevitova vojska bila odbijena zato, sto je bila prebrojna, te se nije mogla pravo ni kretati, osobito pak onda, kad su ju napali s dvije strane: s pro6elja s boka. K tomu je u kraljevoj vojsci poraz, jer

vili

obecavala

da su se boja

prije

i

i

bilo

samih konjanika, a manje, gotovo nista pjeSaka, narocito vjestih

sve

konjanici nijesu bilo

A

i

bill

dovoljno

ni

to je

mnogo

ni

podobni

ni vjesti za juri§anje

dosta velikih

strojeva

doprinijelo, Sto kraljeva

morske strane

i

na utvrde.

drugih

vojska nije

sprava

imala

Napokon za

nije

redovito

strijelaca; a

u Ljudevita podsjedanje.

nikakva brodovlja, te nije

malo za§ti(5ena. Vec 4. srpnja znalo se je u Mletcima za tu pobjedu. Toga dana pohvali mletadko vijece svoje Ijude pred Zadrom, a podjedno poru6i vojvodama, da je proCitavsi njihova pisma o dogovorima s banom pripravno na mir s kraljem Ljudevitom, i da ce mu dati za citavu Dalmaciju 100.000 dukata, a velikaSima njegovim 20.000 dukata. Ako bi se radilo samo o Zadru, a ne o ostalim gradovima Dalmacije, neka ponude kralju 60.000 dukata vojvodama 10.000 dukata, ali uz pogodbu, da kralj s Sitavom vojskom ostavi

s

toga

s

i

bila ni


BORBA RADI ZADRA.

..

da ne 6ini nikakve stete mletackiin zCiUljama podanicima. Kralj Ljudevit medjutim s prezirom odbi mletacke ponude, te se poce vracati kuci. Na povratku stade 3. srpnja kod Ostrovice, koja je svedjer bila u vlasti bribirskoga kneza Pavla II. Pokusa barem nju uzeti; no nakon prvoga juri§a, poSto mu zalud pogibe ne§to vojnika,

zadarski kotar,

okani

se

i

i

i

Dne

toga podhvata.

descensu nostro) kod Vrane, a

desio se je u dolini Luki

srpnja

6.

valle

(in

Luka

in

opet u Bihacu, odakle se je Slavonijom vratio

15. srpnja

u Ugarsku, spremajuci se na drugo poduzece, koje je bilo zamasnije za njegovu porodicu.

svoga u Ugarsku namjesti Ljudevit u Slavoniji

Prije povratka

On

Hrvatskoj novoga

i

odanomu svomu Nikoli Secu (Zech, Zeech), koji je poslije spadao medju najznamemuzeve u drzavi. Nikola Sec bio je sin magistra Petra Seca, te je izvodio svoju

bana mjesto tezko ranjenoga Nikole Banica.

namijeni tu 6ast vjernomu

i

sluzbeniku nitije

lozu

od plemena Baloga (de genere Bolough, Balough). Godine 1343. bio je Nikola sa bratom Ivankom pozvan pred borsodski zupanijski sud radi nasilja, no poslije

svojim

udje u milost kraljevu,

Sada u srpnju

ili

te

obnasase razne dvorske sluzbe (1345. magister dapiferorum).

kolovozu postade banom,

zapoce svoju sluzbu tim, §to je

te

voza 1346. izdao u Zagrebu povelju zagrebackomu biskupu Jakovu,

crkvenu desetinu onako, kako bijase nekad ustanovio

Novi ban ditave Slavonije

odbijali navale mletacke.

mletackoj vojsci posrecilo, te oblada

bijase

Odsad su Mletdani mogli

Uljanu.

je potvrdio

Karlo Robert.

kralj

Hrvatske nastojao je takodjer, da pomogne Zadranima,

i

nakon nedade Ljudevitove sve teze

koji su

mu

kojom

kolo-

16.

po

grad

opasati

tvrdjicom

izdaji

sa

svih

strana,

Dne

kolovoza

10.

Mihajla na otoku

sv.

posto

nije

imao

vise

nikakva uporista izvan zidina. Malo zatim, 21. kolovoza dodjo§e mletacki poslanici, pak

Zadrane u

pozvase

hrvatskom

voljno predadu, pak da ce

im

talijanskom jeziku, da im se za osam dana dobro-

i

ostaviti sve imanje,

i

knezovi Frankapani, Kurjakovici, Nelipici

Hrvatski

ne ce nikomu nista na zao Ugrinidi

i

zajedno

nijesu

udiniti.

s

banom

mogli pomoci nevoljnomu gradu, jer je uz Mletke nepokolebivo stajao bribirski knez

Mladm

krvni

UI.,

kralja

neprijatelj

mletacku bastidu, da suzbija

Ljudevita.

kralja, zatornika

Ta Mladin

njegova roda.

III,

bijase navlastito

A mletacka je obcina

i

dosao u

cijenila nje-

govu sluzbu. Kad se je u studenom govorkalo, da ce hrvatski ban Nikola Sec doci s vojskom Zadru u pomoc, knez se je Mladin III. upravo spremao, da se za nekim poslom odveze u Mletke. Ali mletadka ga vlada 17. studenoga zaklinjase, da se ne mite izpred Zadra, jer on vrijedi ondje za njih toliko, koliko ditava jedna vojska (cum habeamus

personam suam pro uno alio nostro exercitu parte ibi). Strah Mletcana od hrvatskoga bana bio je medjutim posve suviSan. Pa6e nije proSlo zatim ni mjesec dana, a tuzni Zadar morao im se napokon predati. U gradu bijaSe naime zavladao

da

mu

strasan

se nije

ni s

pomoci, prvo jer nije skupio dovoljno bilo

glada

i

Neprijatelji

glad.

moglo

u potonje vrijeme tako dvrsto opasali,

bijahu Zadar

jedne strane hrane donijeti; a

bio tako jak, da

si

silom

prokrCi

posto je upravo one godine

hrane,

Kako je mule, macke

u Zadru

oskudice.

sve

i

ni

ban Nikola Set nije mogao sam a drugo je tezko

put,

u Hrvatskoj

i

i

po ostalom svijetu

viJe nestajalo hrane, stali su siromaSniji

miseve, same da si uzdrze zivot. Hrpe gladnoga puka mnogi iznemogli padahu na zemlju, mnogi hranom; prolazile su ulicama vapeci za zahtijevati, da se pomrije§e. Napokon stao puk galamiti oboljeSe od gladi, a mnogi puka, te se skupi utanad mir s Mletcima. Plemstvo zadarsko morade se odazvati glasu 25. studenoga u veliko vijece (od 200 clanova). Dok je tu razpravljalo ne znajuci §ta da u6ini, zgrnulo se na trgu do 200 oruzanih pudana, koji stadoSe vapiti za mirom. Tko je proti izmirenju, zavrijedio je smrt Plemici se poboja§e za svoj zivot, pak pograbivSi

pucani

jesti

konje,

i

i

i

oruzje provalise na trg

i

raztjeraSe

pobunjene puCane.

podne sastade se vijece nanovo. Sad ustade neki starac od preko sedamsa suzama u odima predloii, da se grad predade deset godina, te plaCnim glasom Poslije

i


^

UUDEVIT

g^

r.

VELIKI,

vise nalik na smrt nego na zivot. Iza duge prepirke cetiri poslanika poslana k mletackim vojvodama, da ugovaraju bude predlog primljen o predaji. Vojvode medjutim zahtijevahu, da im Zadrani najprije dadu taoce, a onda

MIetcima, jer je sadanje zivovanje i

mogu

poslati svoje poslanike

pcslase

te

u Mletke, da ugovaraju o miru. Zadrani pristado§e

obskrbiSe

vojvode

dozvoli§e,

da

grad hranom, da gradjani

mogu

svoje

cilanova), izabra na to po

ugovarati

Nikolu

na

to,

prosinca §est odliSnih gradjana za taoce, naime Matiju Rosu, Matiju Botona,

6.

Grisogona, Matiju Fanfonju, Pavla (Ivanova) Varikasu

Matiju

i

punomocnike poslati punomoci od velikoga

i

Na

Ivana Asroganta.

od gladi u Mletke. Zadarsko malo dulje

ne ginu

a

,

to

podjedno

vijece (od

48

vijeca 7. prosinca §est plemica, koji ce

naime Pavla (Stassijeva) Varikasu, Petra Matafarica, Bartola Zloradica, Marina Kalcinu Mihajla Cedulinica. Ti suiradan (8. prosinca) odplo-

mir,

Galetica,

i

vi§e u Mletke.

Kad

su

onamo,

stigli

vijece, gdje odkrise glave

priznase

suznih ociju

imanje u ruke

i

sjati

se silan svijet, da ih vidi. Poslanici bi§e odvedeni

prignuse koljena pred

i

svoju

zabludu

vlast republike.

Na

zamolise

i

duzdom Andrijom Dandulom,

milost,

to se udaljise iz

predavSi

i

sebe

i

pred

a onda

svoj grad

1

dvorane, a vijece stade razpravljati,

da se Zadrani ne pomiluju, nego da se podsada produlji tako dugo, dok se grad madem osvoji, a zatim da se do temelja sruSi, zla, ako jer je bio MIetcima vazda neharan, pak da ce i poslije biti uzrokom nevolja §ta

da

Bilo je clanova, koji su predlagali,

ucini.

i

se to osinje gnjezdo za

u milost,

Na

im

te

dobe ne

razori.

se zajamci sigurnost

AH

osobe

temelju ove odluke bude 15.

vecina vijecnika odluCi, da se Zadrani primu i

imetka.

prosinca

1346. u

tana cen mir.

Zadarski puno-

mocnici podpisase izpravu, kojom priznase, da je njihov grad od davne davnine mletadki,

pak

zato,

vlastima,

ako su se kad Zadrani odmetnuli od Mletaka ili sklopili ugovore s drugim to bilo protupravno; s toga se ti ugovori proglasuju niStetnima, te se

da je

grad Zadar zajedno sa svojim kotarom opet predaje u bezuvjetnu vlast Mletcana, koja

kakvim municipalnim pravima, jedino se ziteljima zajamc^uje sigurnost imetka. Obje stranke prisizu, da ce drzati mir; ako ga koja pogazi, platit ce

stegnuta

nije

osobe

i

ni

drugoj 10.000 dukata globe. Iza toga podje jedan

punomocnik, po imenu Mihajlo Cedulinic natrag u Dalmaciju, bi na dan

da tamosnjim mletackim vojvodama predade grad. Predaja Zadra obavljena

Tome

s morske strane bise otvorena, znatan broj na mletacke brodove, a zatim budu sve gradske utvrde posjednute mletackom vojskom. Tada tek dodjose s morske strane oba zapovjednika s dovoljnim brojem vojske pred otvorena gradska vrata, gdje ih doceka svecen-

sv.

(21.

prosinca

zadarskih plemica

i

1346.).

Sva vrata

gradjana morade

otici

plemstvo i brojan narod; zapovjednici primi§e tu gradske kljuce, a zatim krenuSe Cetama praceni narodom najprije u stolnu crkvu, gdje je stariji zapovjednik Marko

stvo, s

i

ponovo uvjerio narod, da mu Mlet6ani praStaju sve zablude, te ga opet primaju u svoju milost. Ohrabren tim narod podje na veliki gradski trg, gdje bi skinuta zastava kralja Ljudevita, i podignuta zastava sv. Marka. Tom prigodom opomenu drugi zapovjednik Andrija Morosini s gradske vijecnice narod, neka ostane nepokolebivo trajno vjeran MIetcima, kako je obecao, a oni ce poStivati zajamSenu sigurnost osobe imetka. Poslije toga preuzeSe zapovjednici upravu grada, a onda primiSe 23. prosinca od plemstva 24. prosinca od gradjanstva prisegu vjernosti. Giustiniani s propovjedaonice

i

i

i

Tako

pod mletacka vlast, kojoj se je kroz Sestnaest mjeseci otimao. Borba ta stajala je Mletke ogromnih zrtava. Kroz to vrijeme troSili su oni svakoga mjeseca po 40 60 (paCe 70) tisuca dukata samo za placu vojske, a osim toga ogromne svote za gradnju brodova, utvrda, za nabavu strojeva i drugo. ^itava vojna stajala je republiku do tri milijuna dukata.

se vrati Zadar

i


PRVA VOJNA KRALJA LJUDEVITA U NAPULJU. 95

Ali

ce

sta

na to

kralj Ljudevit

borbu za grad, za koji je

Ne

?

punim pravom

s

ce

li

on prvu prigodu

drzao, da pripada

da obaovi

upotrebiti,

kruni

njegovoj

?

(Prva vojna kralja Ljudevita u Napulju 1347.— 1348.). Stari kralj napuljski Robert, prastric kralja Ljudevita, bijase umro 16. sijednja 1343., ostavivSi na samrti oporuku, kojom zabaci porodicni ugovor od god. 1333., te ustanovi, da njegova starija unuka Ivana zajedno sa svojim suprugom Andrijom, kojima je obima bilo tada §estnaest godina, imadu stupiti na prijestolje tek nakon svoje dvadeset 6etvrte godine, a dode neka upravlja drzavom njegova udovica, kraljica Sancha s pomocu pridijeljenoga i

joj

Andrija neka dotle drzi vojvodinu Salerno.

vijeca.

nema

ju naslijediti njezin

suprug Andrija, nego mladja

povrijedjeno bi pravo Andrijino.

K

tomu

se

namah

Ako

pak kraljevna Ivana umrla,

bi

joj sestra Marija.

iza smrti

Vec

oporukom

torn

staroga kralja Roberta podi-

gose najopasniji spletkari na dvoru, na delu im Katarina Valois, vojvodkinja od Tarenta, brak izmedju Andrije Ivane, pak da se Ivana udade za Filipa od

radeci da razvrgnu

i

najstarijega sina vojvodkinje, da se onda oba podignu na prijestolje. Spljetkarima podje za rukom skloniti najodlicnije velika§e, da su Ivana poslije okrunili, Andriju pak ne. Kad je na to umrla udovica kraljica Sancha, posreci drzkoj Katarini zavaditi

Tarenta,

i

i

mladu Ivanu sa suprugom,

ga posve omraziti narodu. Ivana zamrznu na svoga supruga

te

stegne mu vlast u svakom pogledu. i Nebogi Andrija salijetao je neprekidno svoga brata, kralja Ljudevita, pismima, u kojima mu je crtao svoje nevoljno stanje. Ljudevitu se to dade na zao, te odpravi poslanike papi Klimentu VI. u Avignon, moleci ga za pomoc. Kad ni to nije koristilo, zamoli kralj svoju majku Elizabetu, da ona sama podje u Napulj, da uredi poslove svoga sina Andrije Podhvatljiva odlu(^na majka rijeSi se na daleki put, ponesavSi sa

Andriju,

i

i

sobom

zlata

sila

Od

hrvatske.

Osim toga uze

srebra.

i

za pratnju

Frankapani, knezovi Bartol

i

Dujam. Vec

na jug prema Zagrebu, da se pripravi za

8.

Dne

Frankapan mletaCku obcinu, neka mu dozvoli kojom ce kraljicu pratiti u Napulj; isti dan moli i

mletackoga kneza Andriju na otoku Rabu, da prevesti preko mora, galiju; a

Vec

mu

rok do dojducega Miholja

U prvoj kovicem

za duzno

kamo

i

jednu

uzeti njihovu

kraljica Elizabeta (in ladje,

i

iz

i

posla

Brinja knez

galiju sa Cresa,

Boppernincha^

na kojima ce se

mleta^ka obcina knezu Bartolu, da uzme

molbu

kraljice Elizabete

knezu Dujmu, da

polaganje zakletve vjernosti produljuje u to ime

(29. rujna).

polovici srpnja stigla kraljica u Senj,

u Napulj,

18. lipnja moli

priredi galije

joj

22. lipnja dozvoljava

srpnja dopu§ta opet na

1

smije pratiti kraljicu, te

ugarske

velika§e

Kurjakovic, zatim braca

1343. bijase ostavila Visegrad

lipnja

dalji put.

Bartol

zamoljenu

najodlicnije

hrvatskih pridruzi joj se krbavski knez Gregorije

je

dosla

25. srpnja.

sve spletkare, koji se sada stadose pretvarati.

pak posla odanle

Neocekivani

No

s

Frankapanima

dolazak

i

Kurja-

kraljice silno

smete

Elizabeta bijaSe u sve dobro upucena,

po cem je mogla razabrati, da je zivot u velikoj opasnosti. S toga ona odluCi, da ce Andriju kuci odvesti. No ta odluka silno uznemiri Katarinu Valois, koja je dobro slutila, da bi kralj Ljudevit svoga brata na 5elu jake vojske natrag doveo, te tako njezine osnove za sva vremena pomrsio. sama supruga njegova PoSto su se tomu protivili prijatelji mladoga Andrije, pate Ivana, koja ga je zaklinjala, da uz nju ostane, dade se Elizabeta skloniti, da ostavi sina a

k tomu

njezina

je

mnogo

toga vidjela na svoje

oci,

sina

i

i

u Napulju, to

viSe, §to

se je

i

sam papa o6itovao pripravan

okruni za kralja napuljskoga. Kraljica grofu od 4.

Monte Scaglioso,

te

s

dozvoliti,

te

se

Andrija

toga povjeri sina svoga paznji Bertranda od Bauxa,

umirena ostavi na podetku godine 1344. Napulj

i

vrati se

travnja u Visegrad.

No

tek sto kraljica Elizabeta

bijaSe

ostavila

tlo

Italije,

pogorSa se ponovo stanje

proti tomu radio dradki Dozvola za krunisanje ne stize od pape, poSto vojvoda Karlo, koji se je dodule pridinjao, da je prijatelj Andrijin, ali je na papinskom

Andrijino.

je


LJUDEVIT

o^

preporucivao samog sebe,

dvoru

mladjom sestrom

I.

VELIKI.

narocito od

onoga

A

kraljice Ivane.

kad se

casa,

Katarinu Valois (udova iza tarentskoga kneza Filipa,

i

brata Karla Martella) zaigrala opet vrazje kolo, te odvratila nestaSnu

od zakonitoga supruga, udesivsi, da je vitom od Tarenta, najljepSim su Andriju vrijedjati.

navratiti

muzem

stala

i

tjeSio,

uma dosadanju mudru

jednom dobavi

se

da se

U

strpi.

opreznost. Stade

jednom na vitezke obdulje Neprijatelji

sjekira

i

sve

stall

viSe

Tako

i

Al on je po savjetu svojih vjernih sve mirno podnosio, nadajuci

svedjer ga bodrio

panj

lakomislenu Ivanu

sinom Ljudese zgodi, da zametavati, pa6e oCito

napuljskoj kraljevini.

u citavoj

Severina, grof Terlizzi

i

prijetiti

da ce sve

se,

lukavi vojvoda dracki Karlo

napokon Andrija, da ce mu

ga tako obradova, da je smetnuo

svojim dusmanima osvetom, pace dodje

sa zastavom, na kojoj je izpod kraljevskoga grba bio naslikan

njegovi,

Artus

Karlo

drugi razumjeSe

potonjim dogadjajima jasno nicima, kao

I

To

stici.

se

razabira,

njegov

i

sin Bertrand,

njegovu prijetnju,

mogu

ga umore, kad vec ne

njemu, da

Valois proti

vlasti

1345. obazna

Ijetu

tezko izgledana dozvola za krunisanje naskoro s

i

Ijubakati s njezinim mladjim

na razkalasenom napuljskom dvoru

na drugi pravac, cim

Marijom,

ozenio

je

da

je

i

te

zaprije^iti

Roger od San

se urotise

s

Katarinom

njegova krunisanja. Po

Ivana bila sporazumna

kraljica

s

urot-

oba sina Katarine Valois.

i

moradose se pozuriti, jer je dozvola za krunisanje bila vec stigla, pak je dan vjencanja. U samom gradu Napulju ne usudise se navaliti na privrzenika Andriju, jer se zacahu drackoga vojvode Karla, kojega drzahu za prijatelja njegova. Domamise s toga 18. rujna Andriju u Aversu, toboze na lov. Onamo dodje supruga njegova Ivana sa svojim dvorom, zatim dojka njegova Isolda, koja ga je volila kao rodjeno 6edo svoje. Poslije lova podje citavo druztvo u samostan sv. Petra izvan grada, gdje je jedno krilo bilo priredjeno za kraljevski dvor, pak ce se ondje uz bogatu Ivana gostbu odmoriti. Zabava trajase do ponoci, na §to odose svi spavati, a i Andrija sklonise se u svoju spavaonicu. Ali tek §to je minuo jedan sat, kad no Andriju glasna buka iza sna probudi, te ga poznati glas pozivase u pokrajnu odaju. Jedva sto je presao preko praga, dokrade se notar Nikola Milazzo k vratima, te ih zabravi, na sto se urotnici oboriSe na Andriju, da ga zadave, jer su vjerovali, da mu je mati dala cudotvorni maCa. Medjutim cim je Andriju minula prva smetnja, prsten, koji ga brani od otrova otme se on svojim neprijateljima, te potece prema svojoj spavaonici, da pograbi oruzje. Vrata medjutim nadje zatvorena; a Ivana, koja je dobro cula, sta se je zgadjalo, te je vrlo dobro znala, da joj je vojno u smrtnoj pogibiji, niti se ne mace, da ga spase, 6im Urotnici

ustanovljen

bio

i

i

i

i

i

ta bijahu zakljucana. ona sukrivnju na sebe svali. Andrija pohita k drugim vratima, ali Sada stade vikati za pomoc, ali na njegovo zapomaganje dodje samo Isolda, koja takoder vapijaSe iz svega grla, ali zaludo, jer pomoci ne bi ni s koje strane. U to se ubojice i

ponovo oboriSe na svoju zrtvu. Bertrand pograbi Andriju, odvu6e ga s pomocu drugih do prozora, s kojega se je gledalo na vrt, sveza mu uzicu oko vrata, zadavi ga, te baci IjeSinu u vrt. ObavivSi grozno djelo uklonise se urotnici. Isolda medjutim nema§e mira, vec pohita do

mogao

Isolda sluge

u vrtu ditavu ni

vrata

kraljevskoga noci§ta, te

6uti, jer bijase

s

samostance, te stade

i

uzicom oko

borbu

i

kao

i

s

njima

zajedno

vapaje muzeve,

ali

tijelo

krvavom dogadjaju

nije htjela iz

svoga stize

sobe

To

Andriju.

supruga,

bija§e

kanonik Ursilo Minoculo

medjutim

i

ni izaci,

A

taj

Na

NadjoSe ga

zaista

ode sutradan

iz

samostana,

ne proliv§i ni jedne suze za njim.

tijelo

sve, Sto su

nije vi§e

to probudi

Ivana, koja je 6ula

brzo u Napulj, odakle vojvode dradki

drugi pohitaSe oruzani u Aversu. Andrijino

svetoga Januarija.

traziti

vrata, vec mrtva, te odnijeSe truplo u crkvu.

ne pogledavsi ohladnjelo Vijest o

glasno Andriju, sto

dozivase

vec izdahnuo, dok se Ivana nije htjela da ozove.

i

tarentski,

bude preneseno u Napulj u crkvu

dvor

i

vojvode za

nj

uCinili.

vidio, da se nitko ne brine za ukop nesrecnoga tuznu pocast sam, sahraniv ga u grobnici kapelice svetoga Ljudevita.

Kad

je

kralja, izvr§i


PRVA VOJNA KRALJA LJUDEVITA U NAPUUU.

97

Glasi o umorstvu osupnuSe sve u Napulju u Provenci; svagdje zahtijeva§e narod, da se ubojice kazne, pak bill tko mu drago. Vojvoda dra(!;ki Karlo, koji je mrzio Ivanu, jer nije njega, supruga svoje sestre, htjela imenovati za vojvodu Kalabrije, koji se je u drugu ruku nadao, da ce se svojim postupkom ulaskati ugarskomu kralju Ljudevitu. pridruzi se velikomu sudcu Monte Scagliosu, te stade odlu6no trazili, da se krivci iznadju i

i

i

kazne; podjedno obavijesti kralja Ljudevita o tuznoj zgodi, te ga pozove, neka dodje u

i

zemlju, da osveti smrt bratovu, pak da gati

Zajedno sa svojim prijateljima.

su nalog koji je

dok

izvrsili,

Rajmondo

del

Pace,

i

dade Karla Artusa od njemackih hinila strah

razkala§eno kao nije ni

mu jos,

najmanje dvojbe

bilo,

samo

Da

oni, koji

puk,

se umiri

grof Terlizzi,

Robert de Cannabis jos za dobe;

ali

i

Ka-

njihovih izjava, te se je htjela osloboditi svake sumnje,

ceSkih placenika u gradu Santa Agata potraziti

i

Samoj

ne

da su

bi i

povedena

i

ubiti;

koja je nakon krvavoga dana neko

Ivani,

brzo ta komedija, pak

dodija

prije. Proti njoj

da 6e ga poma-

zaprijece kompromitujuci izkazi,

njegov Bertrand umakose

sin

i

Malfiju u tamnici.

zalost,

i

i

da se takodjer

i

Nikola Milazzo,

notar

tarina Valois, koja se je zacala

umre u

Obeca

zaista bi§e sumnjivci utamni^eni, ali

I

pogubljeni. Karlo Artus

a Bertrando

prijestolje.

se proti glavnim krivcima nije ni iztraga povela

glasno zahtijevao smrt ubojica,

budu Tommaso

doba

sam zauzme

iztraga,

stade naskoro zivjeti veselo

kao

i

vojvodama, premda

ni proti

oni sukrivci. Ivana nije se nicesa bojala, jer se je

pouzdavala u zaStitu pape Klimenta VI A da ju je papa zaista stitio, pokaza se osobito, kad je papu pismom zamolila, da kumuje njezinu, malo zatim rodjenomu sinu, koji je joS prije rodjenja ostao nesrecni sirotan bez otca.

da mu za sveti Grozna smrt Andrijina

te ju

ovlasti,

krst

sama

bijaSe

Kliment odazove se njezinoj molbi,

izabere zamjenika

gorko

kralja

raztuzila

Ljudevita

i

majku njegovu.

od prve boli, odluci osvetiti smrt bratovu. Pohita namah u Bee, te utana^i s ondje boravecim carem Ljudevitom Bavarcem austrijskim vojvodom Albrechtom savez proti Napulju; jednako pozove svoje prijasnje saveznike na osvetnu vojnu. I ostalim dvorovima u Evropi saobci tuznu zgodu, te se oni pozurise, da mu sauceScem svojim ublaze tezku bol. Posebnim pismom obrati se na papu Klimenta VI. spoticuci mu, §to je odgadjanjem krunisanja sve nehotice radio u prilog urotnicima, te ga pozove kao lenskoga gospodara Napulja, da Ivanu skine s prijestolja, te proti njoj kao proti ostalim ubojicama podigne parnicu. Podjedno neka posmrtnoga sina Andrijina (Karla Martella) predade kraljici materi Elizabeti, koja ce zajedno s bratom kraIjevim, hercegom slavonskim Stjepanom, upravljati kraljevinom napuljskom, dok doraste

Jedva §to se bijase

oporavio

kralj

i

i

nejako

dijete.

Uslijed odlucnoga

postupka Ljudevitova posla Kliment VI. dne

da se

krivci, bili

ma

kojega staleza, imadu

I

izkljuciti iz

te

druztva pravovjernih

i

oblasti njihove zakuce neka se razvale, zemlje Podjedno obeca papa kralju Ljudevitu, da ce poradi todnije iztrage poslati kardinala u Napulj, te da ne ce nikako dopustiti, da zlodinci ostanu nekaznjeni Ali kako se je moglo predvidjeti, izmako§e ba§ glavni krivci pravednoj osudi. Ivana bi poradi nedostatnih dokaza rijesena od obtuzbe, a na to liSiti

svih gradjanskih prava; njihove

plijene, a podanici njihovi rijeSe

II

veljade 1346.

o zlodinu, po6injenu na Andriji,

bullu u Napulj, u kojoj izrede, da njega zapada suditi proglasi,

2.

se ona, jedanaest mjeseci zacije

nakon grozne smrti svoga supruga, sve bez dozvole

papinske udade za svoga rodjaka

Tarenta.

Tako

i

zakletve vjernosti.

i

dosadanjega

postize Katarina Valois svoj

cilj:

Kraj takih prilika odlu6i Ljudevit, da ce ubojice svoga brata.

njezin se sin

sam

Najprije htjede poci po moru,

s

vojskom ali

dispen-

i

Ijubavnika, vojvodu Ljudevita

popeo na

kazniti na Napulj ni od brodova dobio

udariti

poSto nije

od

prijestolje. i

duiji put od Genove, a ni od guvernera Sicilije, rije§i se na tegotniji po kopnu Na po^etku god. 1347. posla njitranskoga biskupa Nikolu sa zupanima Nikolom Kontom Ladislavom SoStm u Ferraru, da ugovaraju s talijanskjm knezovima,

Mletaka, kao

ni

i

i

Hrv.

poTJ.

IL

I.

7


LJUDEVIT

98

VELIKI.

I.

kroz kojih ce oblasti prolaziti, i da sabiru placenika. Oboje podje im srecno za rukom preko svake nade. Talijanski knezovi pa6e obrekose svoju pomoc; a sva sila lutajucih vitezova, koji su

Dne

dosad vojevali za razne go^podare,

stupi

studenoga 1347. podje sam Ljudevit na put

11.

velikaSa, koji su sa svojim banderijima dobrovoljno

vojskom dao

je Ljudevit nositi veliku crnu zastavu

i

s

sada u sluzbu ugarskoga

kralja.

vojskom, vecinom od plemica

s

o svom troSku kralja

blijedim likom zadavljenoga brata.

Vijest o dolazku ugarske vojske, odu§evljenje, kojim su ju svagdje docekivali,

kojom su

pravnost,

strahom Ivanu bi

joj

knezovi dopuStali prolaz

pri-

kroz svoje oblasti, sve to napuni silnim

ti

u kraljevskoj porodici.

ostale sukrivce

i

i

Pred

pratili.

se spremati na odpor.

Stali

Da

vojvodu Karla Dra6koga predobila, imenova ga Ivana vojvodorn Kalabrije, sto je tako

dugo

vojskom osvanu Karlo ugarskomu kralju, te ga stade podsjedati. No sami glasi o dolazku Ljudevitovu skloniSe ga, da se okani podsade natrag povuce. U prosincu stupi glavna vojska ugarska na napuljsko tlo. Tu obazna kralj Ljudevit, da ga kod Kapue 6eka s vojskom Ljudevit od Tarenta, suprug kraljice zudio, te ga namjesti za vodju

jednog vojnog zbora. S

pred zidinama grada Aquile, kojega se gradjani bijahu

torn

zavjerili

i

ugarske

Jedan odio

Ivane.

vojske,

koji

poslan

bi

njegove cete.

njemu, raztjera

proti

Ljudevit od Tarenta pobjeze na to u grad Napulj, te uzbudi u torn gradu jos veci strah.

Malo dana

poslije kraljica Ivana

sa

suprugom svojim

te

pobjeze

18. sijecnja 1348. u

Aversu,

skloni se na brodove,

u Provencu, da tako umakne osveti kraljevoj. Ljudevit

stize

vise druge gospode. po nalogu Ivane podsjedao grad

gdje ga pred vratima grada dodekaSe Karlo Dracki, Filip od Tarenta

Karlo Dradki miSljaSe, da ce Aquilu, vec

obzirom na

s

on ugarski dvor prvi da

slutio,

volje

kralj

mu

to, sto je

oprostiti, sto je

nekad

s

i

njim prijateljevao nesrecni Andrija,

Karlo DraCki

o groznoj smrti Andrijinoj.

izvijestio

Ljudevit dobro znade za motive svih

zgoda, pak se

tih

je

Sto je

i

meijutim nije tako sam dobre

predao u ruke osvetnoj pravdi. Kralj se Ljudevit

to zapita

samostanu, u kojem su Andriju

u istom

nastani

pregleda pozoriste umorstva, a

Na

kralj

i

mjesto,

kojega su mrtvo

s

oba vojvode: >Za§to nijesu

dosli ostale

zadavili.

Andrijino bacili u

tijelo

On vrt.

OdvratiSe mu, da su u

vojvode?«

da ce ga ondje sve^ano pozdraviti. Ali na kraljevu zelju dodjoSe poslije braca od Gravine Robert, a s njima Robert od Tarenta u Aversu, da mu se vec tu poklone. Kralj Ljudevit pozove ih sve na veselu gostbu, kakova bija§e ono nedavno u tom samostanu. Gostilo se u kasnu noc, kad no kralj Ljudevit, ne moguci vise susprezati svoga gnjeva, ovim ostrim rijedima navali na vojvodu Karla Drackoga: >Prokleti Napulju,

i

Ljudevit

i

i

vojvodo, znaj, da

ti

je poradi tvojih izdajni^kih

priznaj svoje zlocine. Zasto

otegnulo krunisanje

da

moga

Eto, li«tovi s tvojim

tajiti?

Marija

je

si

po svom

ujcu,

djela

brata, §to je bio poglaviti

podpisom

oporukom svoga djeda

i

umrijeti.

Ali

prije

nego pogines,

kardinalu Talleyrandu, izradio,

njegove?

uzrok smrti

da se je

Zar

tvojim pecatom svjedoCe protiv tebe. Ti

bila

odredjena za suprugu meni

ili

ce§ to si

mojemu

znao, bratu

prevarom oteo sam se njom ozenio. Istina je, da si ubojice mene na osvetu dozvao; ali zaSto si po nalogu Ivane moje vjerne i u Aquili podsjedao ? Sve to odaje tvoje ostale izdajnicke osnove mene dozvao, ti si da sa svojom pretezitom silom satrem Ivanu i njezina muza, pak da onda ti, ako nadjeS sredstava, i nas uklonis s puta, ili da nakon nasega odlazka na§e namjestnike protjeras sam zemljom obladaS. No tvoje su se osnove izjalovile, nijesi nas mogao nadmudriti*. Osudne rijeci kraljeve strasno prestravise vojvodu. Kad se je malo osvijestio, stade Stjepanu, a ipak

moga

si

ju

ti

i

brata kaznio

:

i

sebe vije<5e

svoja djela izpriCavati,

i

na smrt.

U

istoj

ali

mu

dvorani, gdje

se kralj bi

ne smilova. Sutradan osudi

Andrija zadavljen, bude

i

ga kraljevo

Karlu glava odrubljena

njegovo kroz isti prozor baceno u vrt. Kad je puk u Napulju zatuo za njegovu smrt, navali na njegovu palaCu, te ju grozno opljaSka. S tezkom mukom (23. sijecnja), a truplo

mogase

se vojvodkinja Marija sa

svojom djecom

spasti

i

pobjeci u Provencu.


KRALJ UUDEVIT DOBIO 05TR0VIGU

Dne

24. sijednja 1348. udje kralj Ljudevit u prijestoljni

poklonise poglavari grada.

nemajka

Tu predade sudu

svoga sinovca, Andrijino

vrijeme proglasi bijaSe

UTANaCiO PRIMFRJE

I

MLETCIMA.

S

grad

Napulj,

99

mu se U isto

gdje

jos preostale sukrivce bratove smrti.

sirotCe,

jos

dojence, Karla Martella,

od Kalabrije

ostavila u Napulju, za vojvodu

kojega

nasljednika na prijestolju.

i

Ugarsku svojoj baki Elizabeti, da odraste pod njezinim nadzorom, ostale vojvode kraljevske kuce odvepolto ga je rodjena majka odbacila. S njim bi§e dene u Ugarsku, pak smjeStene u Visegrad, gdje su ih drzali u castQom zatvoru Karlo Martello umre medjutim vec 19. lipnja 1348 Ljudevit nazove se kraljem Sicilije (naDijete bi poslano u

i

puljskim)

i

preuze upravu zemlje,

§to dojavi

postupka kraljeva, na §to se Ljudevit

izjavi

papi. Ali papa Kliment VI. ne odobri spreman predati kraljevstvo onomu, komu i

ga papa dosudi, ali pod tu pogodbu, da se prije Ivana, koju titav svijet smatra za ubojicu svoga muza, po zasluzi kazni Po§to je u to u Napulju stala haraditi grozna kuga, kralj povratiti se u svoju domovinu. Obranu glavnoga grada Nijemcu Ulrichu Wolfhardu, a namjestnikom svojim u kraljevstvu imenova erdeljskoga vojvodu Stjepana Lackovica (Apora), kojemu pridruzi vise velikasa dosta vojske. Na to se kralj u Barletti s malom pratnjom ukrca u brodove odplovi prema Dalmaciji. Koncem svibnja izkrca se na hrvatskoj obali u okolici nekadanjega kraljevskoga grada Belgrada, a onda prodje kraj Vrane i Ostrovice na sjever, te se nastani u Budimu, posto su u Visegradu bile zatocene napuljske vojvode.

prozvana crna smrt, odluCi

povjeri

i

i

Kralj Ljudevit dobio Ostrovicu (1347.) utanacio primirje s Mlet(1348.) Nedaca pred Zadrom 1. srpnja 1346. bija§e Ljudevita uvjerila, da ne ce tako dugo moci uspjesno ratovati s Mletcima, te ih slavodobitno iztjerati iz Dalmacije, dok i

cima

sasvim ne satre Bribirske knezove Pavla

mleta^ku vojsku

Ostrovica, Skradin ovi su gradovi

Klis,

i

bili

K

podsadi Zadra.

pri

stil

i

II.

i

Mladina

tomu su u

III.,

njihovoj

bez kojih nije bilo ni pomisljati, zaledje primorskim mjestima:

pomagali

koji su odu§evljeno

znameniti

vlasti bili

gradovi

da se prikuci primorju. Ta

Ostrovica

Zadru, a

bila je kljuc

Klis Spljetu.

Ljudevit je dakle odluSio nastaviti mali rat

s

Mletcima

i

kotare

uznemirivati

nji-

isti je mah stao raditi, da posve sku^i Bribirske kneim otme Ostrovicu, Skradin Klis. To je narocito bio zadatak novomu banu Nikoli Se6u, kojega ce pri torn pomagati vazda vjerni knezovi Frankapani, knez krbavski cetinski knez Ivan Nelipic. Gregorije Kurjakovic, a donekle

hovih dalmatinskih gradova; a u

zove, te

i

i

Kralju se sreca

Pavao za

II.

srpnju

Elizabetu, sestru krdkoga kneza ,

i

u samostanu koludrica

dvije sv.

ili

tri

kceri,

II.

bi sin Juraj

od kojih

je

ili

kolovozu

Pavao

II.

umro knez

1346.

du^manin njegove

Dujma Frankapana,

vlasti.

Ostavio

njom nedojedna, po imenu Katarina, bila duvna

Nikole u Zadru. Prije svoje smrti

svakako 1346, sastavio je knez

Gregorija

u

Banic, gospodar grada Ostrovice, a zakleti

sobom udovicu

rasla sina Jurja III

ali

posto je jos

nasmijala,

a s

ne zna se todno kada

odredio svoga brata

oporuku, u kojoj je

svojim nasljednikom, ako skrbnikom svoga nedorasloga sina Jurja III., a za zivota striieva, a bez potomka. NajzamaSnije mjesto u oporuci jest i

umro

ostavljam grad ovo: »Sina svoga Jurja odredjujem za svoga baStinika. Njemu dajem ostala imanja moja; ali poSto je taj moj sin jos djeCak, to rec!:emoj Ostrovicu, sela predajem u ruke moga brata Gregorija ustanovnoga sina i moj grad preporudam Ijujem, da se reteni grad predade u ruke moga brata takim na£inom, da receni brat sva njegova dobra ciuvati ima prised nad tijelom Kristovim, da ce moga sina, grad drzati zakonito, dobrom vjerom bez prevare, dok moj sin dodje do zakonite dobe, da i

i

i

i

i

i

bi

mogao sobom

i

svojim upravljati.

ostala imanja njegova predati

i

I

izruiiti

tada ih

ce

morati

mojemu

sinu

u njegove ruke. Ali po§to

nadu ulazem u gospodstvo Mletaka, hocu, da se to saobdi duzdu oznaCiivsi gospodinu duzdu, da on sam odredi u pogledu stanja

i

grad Ostrovicu

iza i

i

Boga svu svoju

obdini zivota

mletadkoj,

djefiakova,

i


-w.

lOO

LJUDEVIT

I.

VELIKI.

imanja saCuvaju za d|e6aka. I ako se taj naciin bude 6inio sigurnim, kako da se grad zastitu djecaka, neka bude je; no ako bi se drugi put na^ao, bolji za sigurnost onako, kako oni odrede. Neka moj brat, kad bude polagao prisegu, narocito kaze u svojoj zakletvi, da ce raditi i da ne ce mimoici ni u cem zapovijedi gospodina duzda u svih mojih imanja. I ako bi moj sin toj stvari tako glede djecaka, kako glede grada po Bozjem sudu preminuo, §to Bog sacuvaj, prije nego sto bi do§ao do zakonite dobe odredjujem, da re6eni moj brat Gregorije naslijedi zadobije tako spometada hocu sva ostala dobra moja, ali pod uvjet, da bude podlozan duznuti grad kao devu gospodstvu k ao sto sam ja«. Evo Pavao II. Banic, dineci svoju oporuku, ni jednom se rijedju ne sjeca, da je podanik ugarsko-hrvatskoga kralja Ljudevita! On se jedino pouzdaje u Boga mleta6ku njezinu duzdu daje u zakrilje svoga nejakoga sina, svoj grad Ostrovicu obcinu, njoj i

dobro

i

i

i

i

i

i

i

i

sva imanja svoja.

Cim

su

glasi

o

A

mletacka se obcina

Pavlovoj

smrti

da

pozurila,

i

njegovu posljednju

izvrsi

u Mletke, obcina namah, 21.

stigli

Hrvatsku svoga notara knezu Gregoriju

da

II.,

hoce

pripazi,

li

volju.

kolovoza, posla u

se tocno

doslovce uciniti

i

prema oporuci pokojnikovoj. MletaSki notar o6itovat ce najprije knezu Gregoriju, kako je obcina silno raztuzena poradi smrti kneza Pavla, svoga premiloga odanoga sve

i

u kojega je nasla svaku dobru nadu, spremnost

prijatelja,

stanje

i

uzdrzavanje od srca brinula. Obcina

onima, koji su

i

zeli

i

ce sve

nastojat

to

odrzati

sinovca, njegove gradove

i

i

i

i

i

upravlja, to je s toga vrlo utjeSena, te se nada,

cvrsto vjeruje, da ce se knez Gregorije po duznosti svojoj zaista brinuti

mu

kojega se je

za

prema samo 6e oni morati jednako vjerni biti. Posto je nadalje pokojni knez svojom oporukom ostavio svoga sina, gradove imanja

ostali iza njega,

da je knezu Gregoriju, da njima ravna razabrala,

vjernost,

i

imanja, a uz to da ce MIetcima

pokojni brat, 6im ce obcinu samo u6initi sklonijom, da

ocituje pripravna diniti sve, sta bi bilo spasonosno za djecaka

i

odan kao se ona njegovu bastinu; ona je biti

za

stoji

pace

povjerenog

za

vjeran

i

S toga

njega.

spremna pomagati ga svojim cietama, te cuvati osigurati mu grad sva ostala imanja. PoSto je medjutim u oporuci kneza Pavla odredjeno, neka knez Gregorije polozi zakletvu, i

da ce cuvati

i

braniti vjerno zakonito nedorasloga svoga sinovca, a uz to da ce biti pokoran mleta6komu gospodstvu, to misli obcina, da bi zgodno bilo, da Gregorije tu zakletvu polozi, Ona doduse posve vjeruje knezu, ali radi casti za umirenje svoje moli ona, da bi knez pomenutu zakletvu zaista polozio, i to pred notarom, kojega je eto k njemu poslala. Notar imade punovlast, da sve cini i udesi na obranu uzdr-

vjeran

i

i

i

i

i

i

i

Kada god

zanje grada Ostrovice. i

drugih imanja, dobit ce

Nema

ih

knezu Gregoriju uztrebalo ceta za obranu Ostrovice od mleta^ke obcine. bi

sumnje, da je knez Gregorije

II.

odredjenu prisegu polozio

tackoga biljeznika. Jama^no je takodjer preuzeo upravu Ostrovice, kao svoga sinovca. Ali sa sinovcem samim, s nedoraslim knezom Jurjem nista uCiniti ni razpolagati,

jer

je

svojim sestrama od nedavna bio kod ujaka,

u

ruke mle-

ostalih

imanja

III. nije mogao majkom svojom Elizabetom naime kod krckoga kneza Dujma u Modru-

djeCak zajedno

taj

i

s

i

§ama. Sada nastade gotova hajka za nejakim djetetom. Dvije se protivne siranke otimlju za nj: knez Gregorije te

njega

i

i

sinovac njegov Mladin

zele

III.

njegov grad Ostrovicu sacuvati za svoju kucu

Dujam opet zajedno izmiriti s

II.

s

bratom Bartolom ne pusta

iz

i

Mladin gotovr.sve

za

isto

mletacke

ruku

svojih

kraljem Ljudevitom. Kftezovi kr6ki pomazu u

bana, dok su Gregorije

i

ga domamiti u svoje interese;

necaka, jer

vrijeme Zadrane

u£initi za Mletke,

samo da

i

krilo,

knez

ga hoce

hrvatskoga

se osvete zator-

niku svoje porodice, kralju Ljudevitu. Na ponuku potonjih salje mletacka obcina 7. studenoga 1346. zasebna poslanika u Senj knezovima Dujmu Bartolu. On de izvr§iv ine poslove nastojati oko toga, kako bi sklonio krtke knezove, da djecu pokojnoga kneza Pavla II. predadu u mletadku zaStitu obskrbu, ako ne sve, barem sina Jurja. Ali krcki knezovi ne htjedoSe za to ni da 6uju. i

i


KRAI.J I.JLDEVIT DOBlO

OSTROVICU

I

LTANaCiO PRIMIRJE

PODOR GRADA ZrINJA U HrvATSKOJ.

S

MLETCIMA.


#

102

LJUDEVIT

Borba za kneza Jurja 1346. Zadar opet dosao

branik

vlasti njezinoj

Zadru

I.

VELIKI.

njegovu Ostrovicu uzplamti joยง ja6e, odkad je koncem god.

i

u ruke

Obcina

mletacke.

Zadru, a

tudjim

u

U

ostalomu posjedu njihovu u Dalmaciji.

i

zajedno

privrzenici kralja Ljudevita

dobro

je

da

znala,

rukama opet vjecna

je Ostrovica

prijetnja

drugu ruku stadoSe na pocetku 1347.

banom hrvatskim Nikolom Secom

s

u

mletaCkomu

i

i

banom

bo-

sanskim raditi svima silama, da obladaju tim znamenitim gradom. Pace samomu Zadru stade tada prijetiti kraljevska vojska. Mlet6ani staviSe s toga prvih dana mjeseca sijecnja i

1347. u Zadar posadu od 200 konjanika i 600 pjeยงaka, a u tvrdju sv. Mihajla 50 Ijudi; podjedno utvrdiยงe grad novim utvrdama. Jednako utvrdiSe providuri mletacki ostale gradove, a knezu Gregoriju II. poslaSe pomocnih 6eta za obranu Ostrovice. U to vrijeme kusahu redom razni vladari i dostojanstvenici, da izmire kralja Ljudevita

Karlo

Mletcima. Bijahu to najprije bosanski ban Stjepan Kotroinanic, onda 6eยงki kralj

s

IV.,

napokon

akvilejski patrijarka Bertrand

uzalud: borba u Hrvatskoj

saski vojvoda. Ali svima bijaSe trud

i

Dalmaciji bi nastavljena, te kralj evi Ijudi uprijeSe

i

sve

sile,

ma

kojim naSinom zadobe Ostrovicu. Joยง 8. ozujka 1347. zapovjedi mletacka obcina svomu knezu i kapetanu u Zadru, da namah pohita sa svojim cetama u Ostrovicu, ako

da

u obce da na njegov zahtjev poยงlje u zaStitu pomenutoga da uz to ne zaboravi na sigurnost Zadra. Podjedno zaklju^i mletacko vijece na molbu Gregorijevu, da ce ponovno poslati zasebna poslanika krckomu njegove sestre. knezu Dujmu, koji bi izradio u njega, da odpusti svoga necaka Jurja bi to zatrazio

knez Gregorije

grada 25 do 30 pjesaka,

;

ali

i

No

Sam

sve to naprezanje Mletaka nije napokon koristilo.

mogao

knez bribirski Grego-

svojemu rodu, budi mletackom obcinom, te sebe svoga sinovCa Jurja izmirili sa svojim zakonitim kraljem. Negdje u polovici god. 1347. i posla knez Gregorije dva svoja poslanika kralju Ljudevitu. Bili su to GrduS (Gordus) od reda eremita, Petar, sluzbenik Bribirskih knezova. Poslanicima bilo izjaviti kralju u ime kneza Gregorija sinovca mu Jurja III., da zale, ยงto su s pokojnim knezom Pavlom budi sto se je uvjerio, da ne

rije n.,

sto su

ga kr6ki knezovi na to

putili,

bi

Ostrovice

odrzati

odlu6i razkrstiti se

s

i

i

II.

tako dugo

Ijevsku milost

odsad

odlu^ili

bili i

pak mole, da

nevjerni svetoj kruni kraljevoj,

zaboravi na njihovu dugotrajnu nevjeru.

biti

vjerni

i

predaju

odani,

oni

A

u

grad Ostrovicu

svoj

u svoju kra-

primi

ih

da dokazu, kako su ozbiljno ruke.

kraljevske

upucen od kr6koga kneza Duj ma, primio je poslanike pa6e s privolom svoje majke, svoga brata hercega slavonskoga Nikole SeCa drugih velikasa obim Bribirskim

Kralj Ljudevit I, valjda vec

On

Gregorijeve vrlo milostivo. Stjepana, bana hrvatskoga

i

knezovima posve oprostio,

te

je

i

im o tom

31. srpnja 1347.

izdao posebnu

povelju.

U

toj

povelji o6ituje uz ino:

ยปCinimo plemenito

ako onima,

djelo,

sin

kneza Pavla, nekad bana,

vili

put bludnje

i

i

Juraj,

ludoscu krivnje

su

koji

brzim lijekom milosti. S toga hocemo, da znadu

svi

i

sin

kneza Pavla,

su

dosad

nevjere, kojim

pali,

pomognemo

kako su knez Gregorije, brata istoga Gregorija, ostakako se 6ini, joยง od vremena

svatko,

lutali,

naSega predragoga rodipak su sada nadahnucem Bozje milosti od bludnje nevjere svratili se na put vjernosti odanosti k nama i svetoj kruni. A poยงto su odlud;ili napredovati u savrsenoj vjernosti, predali su u nase kraljevske ruke grad Ostrovicu, podpuno sa svima preblagoga gospodina Karla, nekad slavnoga kralja ugarskoga

i

telja,

i

koristima

i

na poniznu

nama po

ma i

kojim pripadcima. S toga mi, koji volimo smilovati se nego osvetiti se, gorljivu molbu istoga kneza Gregorija Jurja, sinovca njegova, podastrtu i

bratu GrduSu

od reda eremita

i

Petra, njihova sluzbenika,

kao

i

radi gorljive

primamo njih Ijubezno u krilo milosti nase, te opraยงtamo njima sve uvrede izgrede, koje su u tom pogledu proti naSemu veli^anstvu po^inili. Osim toga opraยงtamo njima njihovim potomcima po osobitoj vjernosti

i

iskrene

odanosti, koju

sada prema

nama

ocituju,

i

i

milosti

i

vlasti kraljevskoj

sve Stete

i

nepravde, ยงto su ih

dinili

oni

i

njihovi predji,

i

to


KRALJ LJUDEVIT DOBIO OSTROVICU

I

UTANaCiO PRIMIRJE

ban ditave Slavonije

tako, da ih radi toga nijedan sudac, a naroCito

moze

buduci, ne

ni

Ovom rija

On

II.

pozvati na sud

poveljom oprostio je

No

njegova sinovca.

i

.

.

i

Hrvatske, sadanji

Ljudevit posve dosadanju nevjeru kneza Grego-

nije htio ni to,

da zadrzi Ostrovicu bez ikakve odStete.

kojom

zato istoga dana, naime 31. srpnja 1347., izdade jos drugu povelju,

Gregoriju

II.

njegovu sinovcu Jurju

i

103

.

kralj

kralj

MLETGIMA.

S

u zamjenu za ustupljenu

III.

je

knezu

Ostrovicu darovao za

dtavu vremena grad Zrin u Slavoniji. Povrh toga darovao je kralj njima jo§ Hrvatskoj; no te povelje sada nema, nego (comitatus Busan) se je odru Buzku zupu zala samo izprava krckoga kneza Dujma, izdana 22. listopada 1347. u trgu Modrusama, obecao, kojom je zajedno sa svojom sestrom Elizabetom potvrdio darovnicu kraljevu da ce sa svim svojim dobrim Ijudima bditi, da se kraljevske darovnice odrze. U drugoj povelji od 31. srpnja 1347., raduje se takodjer kralj Ljudevit, §to su se ustupili mu grad knezovi Gregorije II. Juraj III. vratili pod okrilje njegove milosti Ostrovicu. No on ne ce, da ostanu poradi toga bez nagrade, nego ih hoce odlikovati sva

i

i

i

i

darom

kraljevske

On im

dobrote.

da

sklonosti,

bi to

Sclavonia) sa svima pripadcima

kako

je to drzao

dosadanji

Tako

Ostrovice u Zrin,

iz

drugi vidjeli

i

odanije se utekli milosti kraljevske

posjedima

koristima,

i

vlastnik

zamjenu.

ce primiti dolidnu preselio

i

dakle poklanja grad Zrin u Slovinskoj zemlji (castrum Zryn ... in terra

se je

ba§ onako,

varosima,

selima,

i

Lovrinac Tot, zupan u Zeljeznom

Soprunu, koji

i

god. 1347. jedan ogranak Bribirskih knezova

Hrvatske u banovinu Slavoniju. Taj se ogranak odsad ne

iz

zove vise Bribirski knezovi, nego knezovi Zrinski (comes de Zrin, Zrign, Zerin). Kneza Gregorija Juraj

III.

II.

nestaje

(I.,

1347.

namah

zatim

— 1361).

Od

s obzorja,

njega su

prvim knezom Zrinskim ima smatrati

te se

potekli

svi potonji Zrinski,

kojima se ponosi

hrvatski narod u svojoj pro§losti.

Vec na pocetku kolovoza se naculo

znalo se je u Mletcima, da su u Hrvatsku stigle nove

da se radi o nekom ugovoru (de

date kraljevske,

all

bi se Ostrovica

imala predati kralju Ljudevitu. Mletacko vijece

dvorskoga

biljeznika,

i

ce

koji

to,

preko mora u Zadar,

otici

te

tractatu),

po kojem

kolovoza izabira jednoga

5.

o svem

vijecati s

knezom

i

Odanle neka podje knezu Gregoriju, neka ga lijepo pozdravi, opominje lijepim rijefiima, pak obavijestiv ga o svem, sto se je proculo, neka ga puti obrani Ostrovicu, neka mu za to ponudi i dva mletaika banderija, ako bi da zadrzi toga

vijecnicima

grada.

i

i

i

mu

pomoci.

trebalo

Cini

se,

da su se Mletcani

da knez Gregorije

uvjerili,

zaista neSto

njemu u toj stvari. Sjetit ce ga oporuke njom Mletcima povjereno, da bdiju paze na njegova sina

snuje, jer su opet 22. kolovoza zakljuSili pisati

kneza Pavla Jurja

III.

i

II,

i

kako

i

njegov grad Ostrovicu;

godine polozio, da ce kralj radi,

je

kako

bi

Stititi

sjetit

ce Gregorija na njegovu prisegu, koju je proSle

svoga sinovca

i

njegovo imanje. Culi su dodu§e, da ugarski

dobio Ostrovicu (per multos

et

diversos tractatus),

se nadaju, da

ali

knez Gregorije ne ce pogaziti svoje svedane prisege. Mletcani ce poraditi svima silama,

da se mladi i

Juraj

III.

sa svojim sestrama dobavi slobode; podjedno nalazu

kapetanu u Zadru, da pomaze knezu Gregoriju vojskom

MletaCki notar Ivan Guido sad je neprestano dolazio prije

mu

je u

i

i

svim,

sto

bi

svomu knezu

mu

trebalo.

odlazio od kneza Gregorija. Naj-

ime obcine nudio godiSnju placu od tisucu

libara,

ako predade Ostrovicu

njegova sinovca. Kad to nije Mletcima, da ju toboz cuvaju (in nostra custodia) za nj pomoglo, poslase MletCani 1 listopada 1347. ponovo svoga notara k njemu, te ga pozvase, i

da prema oporuci svoga brata pridrzi ce

mu

i

saduva grad bar za se

i

za svoga sinovca, a oni

za to davati po 500 libara godisnje provizije.

Ali sve to nije hasnilo.

Napokon

spase Ostrovicu za svoju porodicu 1347. nudio

se je

MIetci dadu u

i

Mladin, da ce

pomoc

svoje vojnike

se je podigao kli§ki knez Mladin

za svoje saveznike Mletdane.

silom oteti iz

Zadra.

grad

Sad

je

sa

svojim

III.,

da bar on

Na pofetku studenoga 6etama, samo neka

zima na domaku, sad

<5e

mu

lako pre-


LJUDEVIT

I04

dobili djali,

VELIKI.

I.

mu ne ce moci'ni odkuda poslati pomoci. Mletcani su dobro uvigradom Ostrovicom, ako njom zavlada kralj Ljudevit, zaprijetiti »propast

grad, poSto

taj

da ce

s

i

omnium nostrarum

zator svim njihovim gradovima« (consumptio et destructio

civitatum);

bivsi knez u Zadru, predlagao, neka se knezu Mladinu podade 25 konjanika i 100 pjeSaka. No mletacko vijece ipak nije prihvavijecnicima u Zadru, neka nastoje novcem tilo toga predloga, nego je zapovjedilo knezu poraditi, nacinom da Ostrovica dodje u mleta^ke ruke, ili bar ili ma kojim god drugim

zato je

i

pomoc

Sanudo,

Ivan

Zadra,

iz

to

i

i

da njom ne dana poslije

obladao ugarski

bi

Ljudevita,

u vlasti kralja

s

molestum) za

bude

nj,

ali

»mir

njim utanaci

Do

knezu Mladinu.

zakljufieno 8. studenoga god. 1347.

bi

koji

da

Malo

namjestio

njoj

svoje kastelane »vrlo tuzno

je to

i

Mletacko

posadu.

i

tegotno« (multum grave

vec poslalo svoje svetane poslanike kralju ugarskomu, da

je

pak da osiguraju tako

ljubav«,

i

u

je

studenoga knezu, da

vijece odpisa na to 20. et

To

kralj.

u Mletke pismo kneza Mladina, u kojem javljase, da je Ostrovica vec

stize

povratka poslanika neka

mletadku

i

toga Mladin

s

drzavinu

miruje,

gradove

i

neka

i

nastoji,

da

kraljevskim kastelanima Ostrovice u §to boljem sporazurnku.

s

Mletcani dakle videci, da

im

je Ostrovica ovaj put izmakla, pobojase se

gorega,

i

da se s A kralju Ljudevitu bijaSe u taj mah do toga, da se nagodi s Mletcima, jer se je spremao na vojnu u juznu Italiju, da osveti svoga nesrecnoga brata Andriju. Uza sve to oteglo se ipak ugovaranje o miru, kraljem Ljudevitom izmire.

te nastojahu sada,

a poslije o primirju vi§e mjeseci, po§to je

jedna

i

i

i

druga stranka

htjela sto povoljnije

uyjete poluSiti.

Prve mletatke ponude bijahu ove. Mletci zadrzat ce sve, sto imadu u Dalmaciji, a pravo kraljevo na dalmatinske gradove odstetiti ce novcem.

mu

od davne davnine neosporivo pravo, ne daju Nin, Sibenik, Trogir

i

dati ce

Spljet,

mu

kralja ni njegovih 6eta prevesti u Napulj, a^i poslanici,

da se

po 3000 du8000 dukata nagrade. Mletci ne moraju

mu

ne ce prelaza

knezovi ukljuce u mir.

Bribirski

i

imadu

koji

gradove, kao sto su

60.000 dukata u jedan put

ili

kata svake godine. Kralj evi doglavnici dobit ce

zahtijevati

Za Zadar, na

nista; a za ostale

ili

ni prijeciti. Napokon ce S tima ponudama bijase

mletaCkim poslanicima poci u Ugarsku, kad no stigoSe glasi, da je kralj Ljudevit s vojskom svojom vec posao po kopnu put Italije, te da se priblizuje mletaCkom vladanju. S toga §est plemica pohita pred kralja, te ga 26. studenoga 1347. pozdravi na mletatkoj medji odprati kroz 6itavu mletadku oblast na jug, a ugovaranje o miru odgodjeno bi na i zgodnije vrijeme.

s

Dok

je

zivo

zabrinula

napredovao u Napulju, hrvatski je ban Nikola Sec odanim hrvatskim knezovima nastavio rat u Hrvatskoj i Dalmaciji. Mletacka se je ob-

cina

Mladina

III.

i

Pavla

za

stigose vijesti

iz

sama obcina

te ih

najodlidnija plemica,

tri

ovlastuju,

gradove Bribirskih knezova Pavao Loredano

za

svedjer nove cete na obranu njihovu.

salje

Napulja, da je kralj Ljudevit osvojio ditavo kraljevstvo.

prepadose, pak odluciSe po §to po to

Napulj

i

Njezin providur

odlucnih privrzenika.

svojih

a

Dalmaciji, kao

posjed u

svoj

III.,

redom gradove,

obilazi

srecno

Ljudevit

kralj

Marka

izmiriti se s kraljem.

Dne

13.

savjetnicima

potroSe

i

to

ozujka 1348. salju u

Giustiniana, Andriju Morosina

da za mito kraljevim

U

Mletci se silno

i

Nikolu Gradoniga,

20.000 dukata, samo da

na mir. Mletcane pomaze sada veronezki vladar Mastin (de la Scala). Obcina nudi kralju kud kamo povoljnije pogodbe od prvih; ona ce mu ustupiti sve

privole kralja

i

i

dalmatinske

gradove osim

galijama

Napulja u Ugarsku.

Zadra, pade Ali

ce

kralj

i

njega

Ljudevit

i

njegove Ijude prevesti na svojim

kratio

se je prihvatiti

i

te povolj-

ponude.

nije

U 13.

iz

to

su

Mletke

ozujka morali

grad

s

onoga

stigle

iztjerati

do

nove nevolje. Najprije im se stao sto

sumnjivih

gradjana,

kraja, gdje su bill zidovi poruSeni.

zatvoriti

Malo zatim

buniti

luku

javi se

Zadar, gdje su

lancem

u Dalmaciji

utvrditi

i

i

strasna


I

KRALJ L.IUDKVIT DOBIO OSTROVICU

crna smrt,

kuga,

koja

Najvi§e je stradao Nin, koji

UTANA^IO PRIMIRJE

MLETCIMA.

S

god. 1348. po Citavoj Evropi nemilo bjesnila.

je

morski gotovo su opustjeli, te sebne povlastice onima, koji

I

nijesu

je

gotovo ostao pust, tako te

bi

se u

njemu

nastanili.

U

srbski kralj

sami

odbise

bas

Du§an

car

i

mu

jer

Mletci,

Silni,

da ce za

njih posredovati

s

pri-

kopna.

obcina morala obecati za-

je

doba ponudi§e se Mletcima

to

dva slavenska vladara, dva rimska cara, zapadno-rimski car Karlo (ceski i

Gradovi

na obranu od neprijatelja

pomi§ljali

ni

105

kod

Karlo IV.)

kralj

No

kralja Ljudevita.

ne vjerovahu; a poslanici Du§anovi ne

izvrSise

Karla

u Napulju

niSta.

Sred toga meteza zadesi MIetke jos veci udarac: dne giru knez Mladin

III.,

najodaniji

prijatelj

zakleti protivnik kralja Ljudevita

torniku svoje porodice

Pavao

se mladji brat

i

bijase

posljednjih

da uzdrzi ostatak

i

vlasti

ozeni s mletaSkom

III.

1.

svibnja 1348.

umre u Tro-

saveznik njihov do zadnjega casa svoga. Taj

godina sve udesio, da se osveti za-

svoga roda. S toga

je dozvolio,

da

mu

patricijkom, ponositom Katarinom, kcerju

sam s Jelenom, sestrom srbskoga cara kojim je zajedno radio na zator kralja Ljudevita. Ali na jednom svlada hrvatskoga junaka Ijuta bolest. Slomljen posao Mladin u mletacki grad Trogir, da se

Ivana Dandula; a u listopadu 1347. vjen^ao se je

Stjepana Du§ana,

lije^i.

Dne

1.

s

ozujka 1348. javlja trogirski

knez Marko Ruzini spljetskomu knezu Ivanu

Gradonigu, da je knez Mladin jako bolestan (aegrotare valde). Dva mjeseca zatim, bas 1.

svibnja 1348.

umre

nevoljni Mladin. Citava Hrvatska zaplace sa smrti njegove. Sahra-

ga u stolnoj crkvi

nise

uklesan kliski

sv.

nadgrobni napis

Mladin,

Lovrinca

u

u latinskim

gospodar Omisa

i

Trogiru, gdje

Tu

stihovima.

Skradina«.

»hrabrim Stitom Hrvata« (Croatorum

Pjesnik

mu

je jo§

danas na grobnici

i

se u velike slavi >velemozni knez iztice

clipeus fortis),

i

njegove vrline

i

zove ga

govori Hrvatima, da je kne-

zeva smrt kazna za grijehe hrvatskoga naroda. »Placite, Hrvati, za plemenitim sinovcem

(unukom) banova*, Iza

kliie

na svrsetku raztuzeni domorodni pjesnik.

Mladina ostade nejaki sin Mladin

IV., za

kojega je upravljao imanjem njegovim

stric Pavao III. Ali taj ne bija§e dosta jak, da u ono osudno doba stoji na braniku<ijedovske plemenScine. Jos manje mogla se je mletacka obcina u nj pouzdavati; pace 6. lipnja govorilo se u Mletcima, da je Pavao tjelesno obnemogao, te se mislilo, da ne ce dugo izdrzati. No Pavao je ipak preturio bolest, te je onda nekako zivotario do i

godine 1356., kad

Nova nada

mu

nestaje traga.

sinu Mletcima, kad se ba§ u

devitu u Napulju. Pace

ono vrijeme

iznevjerila sreca

njegovu vojsku prorijedi kuga, a Mletcani na

i

to

i

kralju Lju-

namah

svoje

ponude opet smanjiSe. Tako se posve razbi dogovaranje u Napulju, te se Mletci sada pojagmise, da ma kojim nacinom obladaju gradovima pokojnoga kneza Mladina. Knezu Pavlu III. nudjahu 2000 malih libara, pace 1000 dukata na godinu, ako im ustupi gradove svoga brata. U isti mah gledahu iste gradove dobiti makar izdajom, te razpisaSe nagradu od 3000 dukata za predaju Skradina, a 4000 dukata za Klis. Ali se ipak ne nadje izdajica, koji bi se za dukatima pomamio. Medjutim bijaSe se kralj Ljudevit povratio u Ugarsku. UvjerivSi se, da ne ce moci Napulja odrzati, ako bi ga Mletd;ani prijedili, da salje onamo pomocnih £eta po moru, odlu6i izmiriti se s republikom, makar samo za neko vrijeme. Njegovi poslanici, njitranski biskup Nikola segedinski kastelan Ivan, stigo§e zadnjih dana mjeseca srpnja u MIetke, gdje no namah zapodeSe dogovaranja. No posto se ni jedna stranka ne htjede odreci Dalmacije, ne mogase doci do pravoga mira; ve6 bi utanaceno samo primirje na i

i

i

i

osam godina

(5.

kolovoza 1348.) Uvjeti primirja bijahu ovi:

1.

Obje stranke obvezuju

medjusobno ne ce nanaSati nikakvih Steta; 2. Podanici obiju driava smiju medjusobno obciti prolaziti slobodno po zemljama jedne druge stranke, i po kopnu i po moru bez ikake zapreke. 3. U mir se ukljuCuje knez Pavao III., gospodar Klisa, Skradina i Omi§a sa ditavim svojim zemljiStem i svojim pose,

da ce mirovati kroz osam godina,

i

da

si

i

i

i


LJUDEVIT

I06

danicima.

Tko

4.

prekr§i ovo primirje,

VELIKI.

I.

ma

ili

koju ustanovu njegovu,

platit

ce svaki put

nepokretna dobra kao Obje stranke zalazu svoja pokretna obdrzavati. 6. Kralj i duzd obvezuju se, primirje da ce svaki sa svojih ce jamstvo, da 20 najodliSnijih velikasa i savjetnika priseci, da ce drzati uvjete primirja. O toj prisegi globu od 100 maraka.

5.

i

sastavit ce se spis, potvrdjen s 7.

Prisegu

drzavnim peCatima, jedan

neka se smatra, da primirje

uCine,

kraljevim. a drugi

mogao sada bez

su se Mletci opet

nadali,

4.

listopada;

s

duzdovim.

ako toga ne

nije ni utanaceno.

mu

Primirje bi zaista utvrdjeno, a radovao

Ljudevit je

se je

kralj

i

Ljudevit

i

mletacka obcina.

straha posvetiti svu svoju paznju napuljskim poslovima,

da ce im za osam

godina primirja poci

za

rukom

dok

skloniti

na konaCni mir, dakako njima povoljan.

kralja

(Druga vojna

Napulju,

u

ne htjedose

placati silnih

k tomu po6ini§e ugarski

u Napulju dodje u dobar cas

1350.).

I

zaista

Ondasnjemu narodu

posveti napuljskim poslovima. dodijalo. Talijani

nika;

s

potvrdu primirja imadu obje stranke obaviti do

i

vojnici koje kraljici

Ivani

skrajnje doba, da se kralj naime ugarsko vladanje brzo

bija§e

bijaSe

nameta, kojima su se uzdrzavale cete place-

kakva i

nasilja

suprugu

i

zulume.

Obce nezadovoljstvo

Ljudevitu od Tarenta: oni se

joj

Ugarski namjestnik Stjepan Lackovic vojskom u Italiju, da zauzmu Napulj (Apor), kojemu bija§e kuga vojsku silno prorijedila, morade ostaviti prijestolnicu, u koju slavodobitno udjoSe Ivana sa suprugom svojim. Premda je zatim Lackovic pribrao sa

vratise

s

svih strana 6ete svoje, te s njima

izpred grada Napulj a pobijedio mnogobrojniju vojsku

natrag medju zidove glavnoga grada, ipak nije koristila, jer su se sada odmetali od njega drugi namjestniku nista ugarskomu ta pobjeda gradovi, iz kojih bijase nedavno odazvao ugarske posade. Lackovic ne mogase, da sa slabom vojskom pokori sve odmetne gradove, s toga mu ne preostade svojom malom jos neke gradove, koji su ostali vjerni, smjesti posade, drugo, nego da u Manfredoniju pouzdanim muzevima, a sam da podje na to pak da obranu njihovu povjeri vjeStim

Ljudevita od Tarenta, pak ga zatjerao

i

i

i

u Ugarsku, da obavijesti kralja o svem, sto se bijaSe zgodilo.

§tela,

Pouzdanje Stjepana Lackovica u one, kojima bija§e povjerio obranu gradova i kabijaSe opravdano, poSto se junacko oduprije§e svima navalama Ljudevita od Tarenta.

se je poslije namjestnik vratio s novom vojskom ugarskom, razbi on Ljudevita od Tarenta drugi put izpred grada Napulja. Odsad ne zadavahu Lackovicu toliko jada sami Talijani, koliko vise placenici pustolova Wernera, kojima nije namjestnik dopuStao, da

Kad

plijene

i

robe po miloj

svojoj.

Oni se pace uroti§e

ga za dobru placu predati

zarobiti, te

vremena za u Ugarsku

volji

kraljici

Ivani.

zasnova§e, kako ce Lackovica

Stjepan Lackovic saznade jo§ za

drugo uSiniti, nego opet uzmaknuti, ali ne mogase da svoga gospodara sam glavom u sve uputi.

urotu,

otici,

i

i

po drugi put

Sad se rijesi kralj Ljudevit, da povede joS jednu vojsku u Napulj. PoslavSi Stjepana Lackovica s malom 6etom napred, krene on u prvoj polovici travnja 1350. iz

Budima na rijima, kao

put.

Njemu

Gileti, Se6i,

se pridruzise

najmocniji

Bubeki, Konti, Drugeti

i

i

najodliiniji velika§i sa svojim bande-

drugi, zatim vi§e biskupa.

Od

hrvatskih

velika§a podjose na vojnu knezovi Blagajski od roda Babonida, po imenu braca Nikola Ivan, potonji sa svojim sinom Petrom, nadalje zagrebaCki biskup Nikola i prior vranski fra Monialis. Ni Mletcima ni napuljskomu kralju ne bijase milo, sto se je Ljudevit ponovno dao na put u Italiju. Mlet6ani mu paSe uzkratise galije za prevoz, za §to im se i

od Tarenta 10. travnja posebice zahvali. No sve to nije kralja knezova Ljudevita smetalo. On dodje do Senja\ te se ukrca u brodove Ivanovaca Frankapana, koji ga odanle prevezoSe u Napulj. Ondje osvoji u kratko vrijeme Citavo kraljevstvo, te se vi§e puta proslavi svojom hrabro§cu. Kod navale na Canosu dopade rane; kod podsade Averse (1. srpnja do 5. kolovoza 1350.) bija§e jedan od prvih, koji napuljski kralj Ljudevit

i


DRUGA VOJNA U NAPUUU. se je

popeo na gradske Ivanov sin

gaji, a

zidine.

Za

te

107

podsade hike ranjeni knezovi Nikola

Petar ostade mrtav na bojnom

polju.

No

i

najvise se proslavi

Ivan Bla-

Ljudevit

CO

p >^5

O Q

?^

S

-28

^ -S

"*

i

M

A

"^

O <

r^

> Q P

J <

i

*^ >

O

;§^'W/:

blizu iztrazi

grada

Serre, fgdje

no spase mladoga junaka Szerdaja, kojega bija§e poslao, da

plitka mjesta nabujale rijeke

Negra.


LJUDEVJT

108

VELIKI.

I

glavni grad Napulj, te kraljica Ivana sa svojim suprugom Ugarska vojska zauze morade pobjeci u Gaetu. No sada uvidi kralj Ljudevit, da bi mu vrlo tezko bilo odrzati osvojeno kraljevstvo, pak da bi morao iztrositi svu snagu svoje naslijedjene drzave, kad bi to htio poluciti. K tomu mu stize poslanstvo od pape, koji mu obecavase, da ce obnoviti parnicu proti Ivani, te ju po zasluzi kazniti, ako ju pronadje krivom. Na to se vrati kralj u jeseni 1350. kuci, ostavivsi Stjepana Lackovica s malo vojske u Napulju. Papa medjutim, koji je od prvoga maha radio u prilog Ivani, proglasi lijepu grijeSnicu nevinom poradi pomanjkanja dokaza, vrati joj kraljevstvo uz pogodbu, da plati ugarskomu kralju u ime odstete 300.000 zlatnih forinti. Nasuprot ce se ugarski kralj odreci svoga i

zarobljene napuljske kraljevice pustiti na slobodu. Kralj Ljudevit na Napulj odazove na to svoje cete iz Napulja, ali odstete od 300.000 zlatnih forinti ne htjede primiti, da mu ne bi mogli spod;itavati, da se je dao smiriti krvninom za brata svoga.

prava

i

U

napuljskim

zabetom

kojom

vojnama

Da mu

Lackovic (Apor).

bijaSe

bratom Stjepanom,

i

zasluga stekao

najvi§e

se oduzi, izdade

mu

kralj

hercegom hrvatskim,

jos

vojvoda

erdeljski

sporazumno 30.

Stjepan

majkom svojom

s

listopada

1350.

Eli-

povelju,

njemu njegovim sinovima (Dioniziju, Nikoii, Emeriku, Stjepanu Ladislavu) za.sva vremena darovao gradove Strigovo (Oztrogo) Cakovac izmedju Drave Mure. je

i

i

i

i

Tim

postadose Lackovici slavonski velikasi,

skoga

pocese sve vise utjecati u zgode hrvat-

te

kraljevstva.

Hrvatski herceg Stjepan (1349—1354.) bani: Pavao Ugal (1350), Stjepan Lackovic (1351—1352), Banic Nikola od Lendave (1353—1356.). i

i

U

Slavoniji

Hrvatskoj

i

U

polovice 1349. je toliko posla,

Hrvatskoj danika,

i

banovao

da

nije

gotovo mogao

ni

i

Dalmaciji, gdje je bilo vjecitih okrSaja izmedju

gdje ga bijase zapala zadaca,

i

Sec od kolovoza 1346. negdje do druge Mure Drave do Cetine na jugu imao odahnuti. Najvise mu zadavahu brige borbe u

je Nikola

prostranoj banovini svojoj od

nalazimo ga svedjer zabavljena

slobodnoga grada Gradca

tik

i

kraljevskih po-

da posve skuci Bribirske knezove. Ali uza

u Slavoniji.

i

mletackih

Dne

travnja 1347.

15.

dariva

to

gradjanima

Zagreba komad zemljista u susjednoj gori Medvednici, da

ondje izkapaju sol (ad aperiendas fodinas salium).

Kad

sa svojim sinovcem Jurjem pokorio kralju, te od njega

se je u

srpnju

knez Gregorije u zamjenu

za Ostrovicu primio

grad Zrin, podigoSe se neki ylastnici zemalja u okoliSu Zrinja, kojih posjedi bise pometnjom privaljeni kotaru grada Zrinja, te stadose traziti

nobilibus regni Sclavonie generalem celebrassemus je 21. prosinca 1347. spor

kaptola

i

mjestima.

rijeSio.

congregationem)

posto

je Ivan,

terete

i

arcidjakon goricki

i

u Zagreb,

gdje se

i

susjednim

zastupnik zagrebackoga kaptola, dokazao

kaptolu. Osobito se je ban Nikola trsio, da ukine

2.

rujna 1348.

sve nepravedno

zagre-

nametnute

bezpravno uvedene pijacovine, carine, mostarine, koje su po6eli pobirati vec

njegovi predSastnici, bani Mikac

plemica kraljevine inter

i

universis

Jedva se je to smirilo, nastade izmedju zagrebackoga

pravo toga zbora na redenu desetinu, dosudi ju ban Nikola Sec

batkomu

(cum

krbavskoga biskupa Radoslava pravda poradi desetine u Kladusama

No

kao

imanja natrag. Radi toga,

svoja

poradi drugih pitanja sazvao je ban Nikola Sec sabor slavonskih staleza

Dravam

et

Slavonije

Zavam

i

Nikola Banic, kao

izmedju Drave

existentesj

i

i

drugi

velikasi.

Na molbu

sviju

Save (universi nobiles regni Sclauonie

pozove on (quia nostro banatui

incumbit

officio, ut

nobilibus regni de necessitate ipsorum provideamus remedio opportune) 29. travnja 1349.

da izasalje svoga Covjeka, koji bi zajedno s banovim pouzdanikom Benediktom od Kalande, kastelanom maloga Kalnika i zupanom od Moravca, pred 6itavim plemstvom ustanovio sve nepravedno nezakonito nametnute dace. Kaptol izabra za taj posao varazdinskoga arcidjakona Dionizija, koji je zaista s kastelanom Benediktom oba§ao zemlju i sve tuzbe saslu§ao. O tom je i kaptol 19. svibnja izvijestio bana Ni-

kaptol zagreba6ki,

i

kolu Se6a.


HRVATSKI HERCEG STJEPAN

BANi:

PAVAO

LAHKOVIC

IIGAL, STJ.

godine 1349. odstupio je Nikola Se6

iste

Jo§

I

s baaije,

I

a kralj

NIKOI.A

jena

BANIC.

da koncu

to

godine povjerio upravu citavoga hrvatskoga kraljevstva svojemu mladjemu

109

Stjeosamnaest godina. Kraljevic Stjepaa zove se u spomenicima od god. 1349. >herceg Erdelja (ili Ugarske), gospodar zemlje §ipu§ke §aro§ke<; no od

panu, kojemu

je tada bile

i

i

Slavonije, Hrvatske u

Ugarskom,

Dalmacije herceg«.

i

herceg je

Italiju,

»Stjepan po Bozjoj milosti citave

godinu

po6etka 1350. pi§e se kroz citavu

posao

bratu

Stjepan zajedno

s

Pace kad je u travnju kralj Ljudevit

majkom svojom Elizabetom

upravljao

i

toga nije zalazio u svoju hercegovinu, vec je ostao stolovati u gradu Bu-

te s

dimu. Kralj Ljudevit trazio je za svoga mladjega brata zgodnu

suprugu.

Neko vrijeme

1349.) snovao je, da bi ga ozenio obudovljelom napuljskom kraljevnom Marijom, sestrom kraljice Ivane; no kad se je to izjalovilo, trazio mu je suprugu u Njemackoj.

(u travnju

Herceg

se

Stjepan; za-

je

majkom svojom betom mnogo trudio, da

jedno

s

Eliza-

olaksa

svomu ratovanje u Napulju.

bratu

Mletd;ani naime, po§to nijesu mogli

predje u

Italiju, gledali

primirju,

da

mu

nacin otezcaju 8.

Jo§

kralju,

ozujka

da

Ljudevita,

kralja

zaprijeciti

su unatoc

na svaki moguci

boravak u

tudjini.

tuzakahu

1350.

se

da njegovi kastelani uKninu

Ostrovici sve pored primirja robe

i

uznemiruju

i

njihove podanike u

Hrvatskoj, a te svoje tuzbe opeto-

vahu svedjer za duSe ni

on

boravka im se do-

ditava

kraljeva u tudjini. Kralj

18. travnja izpricavao, ni brat

njegov Stjepan

ako su kastelani u Ostrovici

podanike,

i

narocito

nije kriv,

posade njegove

Kninu

i

da

orobili njihove

Sibencane;

u

ostalom da je odredio, neka se novi hrvatski ban

i

namjestnik brata nje-

gova, hercega Stjepana, svrati do

one strane, te neka mletadkim povjerenikom

20. svibnja u

zajedno

s

PeCat hercega Stjepana. Nadpis:

ustanovi pocinjene §tete

i

S(^igillum)

domini Stephani (De)i gracia ducis Transilvanie.

popravi

kako i§te pravni red (iuris ordo). Novi ban bijase u to vrijeme magistar Pavao od Ugla, sin Ivankin kum kralja Ljudevita. Sve doslije obnasao je ^ast protonotara kod kraljevskoga dvorskoga sudca Pavla. ]ok 1343. bijase ga kralj nadario za njegove zasluge nekim posjedima u §imezkoj zamjenikom svojim u Hrvatskoj zupaniji, a g. 1350. imenovao ga je herceg Stjepan banom (vices tenentem ipsius Stephani ducis in predictis ducatibus Dalmatie, Chroatie et Sclavonic). Novi ban boravio je 6. ozujka 1350. u Topuskom (in Thopolcha), gdje je na molbu ondjeSnjega opata Guillerma potvrdio neke stare povlastice samostanske, podijeljene jo§ od kralja Andrije I. (II ). Zanimljivo je, Sto u dotidnoj izpravi sam ban Pavao izpovijeda, da

sve,

i

i

ga je

herceg Stjepan namjestio

za

bana kraljevina Slavonije

Stephanum, Dei gracia tocius Sclavonic, Croacie Sclavonic

et

Croacie

banus

constitutus).

Premda

et

je

i

Hrvatske (per

Dalmacie ducem,

in

dakle ban Pavao od

domipum

dictis

regnis

Ugla jo§ u


no

LJUDEVIT bio

u

Topuskom

svibnja

u

Hrvatsku, da

ozujku 20.

Toplicama, ipak nije po obecanju kralja Ljudevita do§ao

ili

tuzbe

izpita

kraljica Elizabeta sa svojim

VELIKI.

I.

Odvratila ga je od toga

mletackih podanika.

hercegom Stjepanom,

sinom,

su podjedno u Mletcima

koji

rok za sastanak komisije. Mletcima dalo se to na zao, te 28. svibnja

zatrazili drugi, dalji

obnovi§e svoj zahljev, pridodavsi jo§ tuzbe na 6ete njezina sina kralja Ljudevita, koje da

samo na moru, nego ca u kraljeJama6no su tada podanici ugarsko-hrvatskoga kralja samo uzvracali nemilo za nedrago, poSto su Mletcani prigodom prelaza kralja Ljudevita u Napulj svakake su pocinjale velikih nasilja mletaCkim podanicima ne

i

vini napuljskoj.

zapreke vlade

odliCnoga

mu

pa6e

Cinili,

odvrati

prevazanje

za

galije

i

Elizabeta

kraljica

Budima

iz

muza Pavla od Ugla, bana

Citave

Na ponovni

uzkratili.

zahtjev mletacke

da je vec poslala »plemenitoga

i

Slavonije« u primorske strane, pak neka

i

srpnja,

6.

obdina po§lje svoje poslanike u Knin, gdje ce ban po nalogu hercega Stjepana zadovou koliko su zaista povrijedjeni (satisfaciet querulantibus iuxta eorum meram Lukava kraljica Elizabeta znala je medjutim, da je Mletcima vi§e do bruke nego do od§tete njihovih podanika, pak s toga ih podjedno zamoli, da bi pre-

tuziteljima,

Ijiti

lesionem). neprilika,

i

vezli

kralju

Ljudevitu

druge

stvari.

A

da

u Napulj

onamo

vodi

koji

za sina joj konje

i

provodno pismo za poslanike, koje ce

ih jos za

u Mletke.

poslati

MletaCka obcina odgovori Ijuje,

covjeka,

njezina

ih predobije, zamoli

bana u Knin;

§to je poslala

o odSteti §to prije

rijesi.

Nada

ne

mogu

i

se,

mletacke podanike, nego da ce izpricavaju, §to

obseznim pismom. Najprije joj zahvaobcina ce onamo opraviti svoje Ijude, da se pitanje podanici ne ce vi§e dirati u da kraljevi kastelani

kraljici 24. srpnja

i

njima

s

u

ziviti

Zatim se

prijateljstvu.

covjeka prevesti u Napulj

njezina

njihovo brodovlje naskoro odploviti na daleki iztok,

se boje

jer

i

s

mnogo

kralju Ljudevitu,

rijeci

jer

i

ce

napa-

neprijateljskih

posebna provodnog pisma, pogto obcina zivi u do miru Ijubavi s kraljem Ljudevitom; no ipak ce ona izdati zamoljeno pismo 13. kolovoza prirediti u Senju veliku barku, na kojoj ce ugarski poslanici moci lagodno ugarskim ne treba

daja. Poslanicima

i

i

odputovati u Mletke. Mletke, gdje

se

je

Poslanik potuzio,

kraljice

da

Elizabete

podanici

bas

hercega Stjepana zaista je dosao u

i

obcine nanose stetu

kraljevim Ijudima,

dokazao, jer se da je ugarski poslanik svoje tvrdnje obcina svakojako izvinjava podjedno obecava, da ce kraljidinoj tuzbi zadovoljiti, 6im se samo stvar razvidi. Mletcani se silno raduju, sto je kraljica voljna poraditi, da se primirje pretvori u trajan mir, te se zahvaljuju kraljici za njezinu spremnost. Oni se

kada putuju u Napulj. Cini

se,

i

i

pouzdavaju posve u osobiti razbor njezin, da ce ona se

moglo do mira

smisliti

naCine

i

putove,

kojima

bi

doci. Mletcane ce naci u toj stvari vazda najpripravnije.

Vrativsi se kralj Ljudevit s vojne na Napulj, odluci posve promijeniti upravu hrvat-

skoga kraljevstva. Brata svoga Stjepana, koji cast hercega hrvatskoga, posla na

dvije godine (1351

— 1352.)

ostao

skrajnji

upravljao

i

je

samo

iztok

drzave,

u

tom vojvodinom. Vec

Stjepan kao »Dei gracia dux Transylvanus« povelje

i

izprave,

i

Erdelj,

kralj za

kaze u njima, da

Citave Slavonije, Hrvatske kraj

U

je to

Hrvatskoj

i

Cakovac u Medjumurju. Stjepan Lackovic spominje se vec

prilika,

je kroz

bana biv§ega erdeljskoga vojvodu Stjepana Lackovica, koji kojemu je kralj nedavno darovao gradove Strigovo

se bijaSe toliko proslavio u Napulju i

gdje

u ozujku 1351. izdaje

»prva godina njegova hercegovanja« (ducatus nostri anno primo) u Erdelju.

pak namjesti

obnaSao

u Napulju

za ratovanja

svoje

i

9. sijecnja 1351. u kraljevskoj povelji

kao »ban

Dalmacije«.

nesigurna primirja

muz, posve odan kraljevskomu

s

Jamacno je kralj zelio, da kraj nestalnih Mletcima, bude u hrvatskom kraljevstvu banom Citav

prijestolju, a uz to

vrstan

i

hrabar vojvoda.

u prvo vrijeme novoga bana zvao banom Dalmacije, jasno odaje, da da u zgodan 6as obnovi borbu s Mletcima za hrvatsko primorje. i

Sto

je kralj

je vec tada snovao,


HRVATSKI HERCEG STJEPAN

I

BANi: PAVAO UGAL, STJ. LACKOVIC

Stjepan Lackovic bio je ban

(1351.— 1352). boravio je u niji

O

njegovu banovanju

»ditave itna

Slavonije

i

I

NIKOLA BANIC

Hrvatske*

dovoljno podataka.

Negdje

pune

iii

godine

dvije

u kolovozu 1351.

Zadra, u zupa>

blizini

LuCkoj, gdje se bijaSe hrvatsko

plemstvo sastalo na sabor (in districtu Luke apud villam Podbur-

Na

sana).

Cd

*

X

(universes

torn saboru

nobiles Croatos eidem nostre con-

gregationi adherentes) jamaCno se

»^J^c^

uredjivala zupanija Luka, kojoj je stolica grad odslije bio sijelo

f

>

s

i

i

Tom

Ostrovica.

je

prigodom

tre-

pripada

sta-

ustanoviti, tko

balo

romu hrvatskomu plemstvu,

a tko

ne, jer su se valjda osnivali

»sto-

za plemenite

Ijude

(sudovi)

lovi<

1^^ 11 fed J

pleme Vi-

Ustalo

u zupanijama.

6

revica (de Virovnygh), te zahtije-

da se

valo,

i

ono

u staro

uvrsti

hrvatsko plemstvo. Sabrani plemeHrvati

niti

da

izjavise,

doduSe ne potjecu

>ni

Virevici

iz

jednoga

od dvanaest plemena hrvatskih*, all da su uzimali svoje zene iz tih plemena, pak privolise, da ih ban uvrsti u plemstvo Lu^ke zupanije. Nekoliko mjeseci poslije, dne 31. 1351., desio

listopada

se

i:r3*«^vf i

:,

^^i

ban

je

Stjepan Lackovic u Zagrebu, gdje je

»

Zajedno

sudcima

drzao

ljevstva«

plemickim

s juratima,

dnigim plemicima kra-

i

sud

banski

zgodom dodjo§e preda

nj

plemena Koranice,

nici

da

tuzi§e,

kastelani

Tom

zastup-

te se

po-

Cinovnici

i

grada Stenicnjaka dozivaju clanove njihova

plemena

pred svoj

sud^

gazeci tim njihove slobo§tine. Pleme voli,

da ga razaspu sasvim

plemenstine, nego da krivi ni duzni

ni

Na i

mu

i

li§e

dlanovi

postanu kmetovi.

to izjaviSe jurati, plemicki sudci

na sudu sabrani

ostali

jasno nica

i

odito,

da

od davnine

da se

nije

je

plemici

pleme Kora-

bilo plemenito,

pokoravalo

ni

° i

kojemu

.o

-

m

kastelanu ni sluzbeniku kraljevine Slavonije.

Prema tomu

izre(^e

ban

zupana presudu, da slobodno pleme Koranica imade dolaziti na sud jedino pred bana pozivati. zagrebaikoga, a da ih nijedan kastelan ni drugi sluzbenik ne smije vi§e preda se i


LJtJDEVIT

112

Ban Stjepan Lackovic hrvatskim

slavonskim.

i

i

VEtJKT.

I.

slijedede je godine vise puta vijecao na saborima s

Na koncu

plemstvom Svetom Ivanu (in

listopada skupio je staleze u mjestu

nostra congregatione generali in villa Scenthivan celebrata) u danaSnjoj

zevackoj zupaniji. Taj je sabor trajao razpravljalo

i

odlucivalo koje §ta

dana (do

vi§e

Medju inim

5.

studenoga),

ban rjeSavao pravde

je

te i

Belovarsko-krise

kaznio siledzije;

narocito je sudio u parnici radi otimacine izmedju Stjepana sina Petrova od i

Bekea,

magistra

Stjepanova.

sina

izprava, izdana 5. prosinca u

Posljednji

je

Gorbonoka

Lackoviceva

obcine Gradca,

kad im

je

slobodnu obcinu oslobodio od placanja dobiti Malo poslije toga zgodila se nova promjena u upravi hrvatskoga

za bansku komoru.

taj

svoga brata Stjepana za hercega citave

kraljevstva, jer je kralj Ljudevit namjestio opet

Slavonije, Hrvatske izlijedio

banovanja

cin

Zagrebu gradjanima slobodne

potvrdio privilegij bana Mikca, kojom je

Taj bijase

poznati

na njem

je

i

Dalmacije, te njemu pridijelio za bana Stjepana Banida od Lendave.

dopanuo prigodom podsade Zadra. Razlog

rane, koje je

toj

ponovnoj

promjeni bijaSe nedvojbeno politika Ljudevitova prema Mletcima. Ljudevit naime ne bijase postigao

poradi

cilja,

kojega je utanacio god. 1348.

Mletcima na osam godina. Kraljevstvo napuljsko bijaSe za

mirje. s

vremena. S toga

nj

pri-

propalo za sva

Mletcima imalo prave vrijednosti za njega, pace

nije ni primirje s

mu

dobrim razlogom obnoviti borbu za Dalmaciju. A sad nudjala prilika, ba§ divna odkad se Mletci god. 1351. zaratiSe s Genovezima, mu se svojim starim takmacima na iztoku. Genovezi pace ponudise kralju u rujnu god. 1352. da

je smetalo,

mogao

nije

s

sami savez protiv Mletaka. Sve pored primirja prihvati Ljudevit genovezke ponude, te s njima ugovor na dvije godine, po kojem ce zajedno s Genovom

utana^i 22. listopada

na Mletke. Sto se osvoji gradova

zaratovati

sto u ostalim

krajevima

Dok radili su

plijeniti

je

ovako

i

robiti,

kralj

Mletci za rata

Ali Ljudevit

u Dalmaciji, zapasti 6e

mletackoga vladanja, zadrzat ce Genovezi.

zajednicki osvoje, dijelit ce plijen

moze sam

oblasti

i

s

i

Ako

kralja, a

saveznici

sto

zarobljenike na jednake dijelove; ina^e svaki saveznik

gdje ratuje.

Ljudevit svaki

Genovom

ne htjede sada

cuti

ni

cas

bio

gotov,

da pogazi utanaceno primirje,

groznicavo, da ugovore pravi

o

definitivnom

trajni mir s kraljem. pak da se oslobodi daljega

miru,

i

napastovanja, namjesti na poietku god. 1353. svoga brata za hercega hrvatskoga, kojega se toboz ne tice, §to je prije kralj

Ljudevit

dosad

iz

ugovarao

o

ugovarali

miru,

ovo

mu

Mletcima.

odkazno pismo:

ugovor, koji bi se morao utanaciti

posto

s

A

malo zatim,

Ostrogona mletackim poslanicima Marku Cornaru

gospodin Stjepan, herceg

brat, nije htio dati privole.

izmedju nas <5itave

i

27. travnja, posla

Marinu Faletru,

i

koji su

»Neka znade va§a plemenitost, da se mietacke obcine, ne moze ostvariti,

Slavonije,

Hrvatske

i

S toga receni ugovor nijesmo mogli

Dalmacije, nas premili izvesti, jer

smo

vladanje

redene hercegovine (hrvatske) povjerili njegovu gospodstvu za vjedna vremena, kako

je

i vama drugima. Nije zato vi§e potrebito, da se u tom poslu k nama potrudite. Medjutim mi ne cemo s duzdom i ob6inom mletackom zapoceti rata, ako ga prije tri ditave sedmice ustmeno kroz glasnika ili pismom ne navijestimo«.

poznato

i

Ljudevit je dakle u travnju

spreman zajedno te bijahu jos

s

1353. prekinuo

Genovezima zapoCeti

rat.

Ali

sve

dogovore

Mletci

slutili

s

Mletcima, te je bio

su vec,

§ta

snuje,

kralj

Bee caru i kralju Karlu IV., neka bi Car Karlo bijase dosao u Bee vojvodi Alebrechtu, da i drugim knezovima. Posto se je Karlo bas tada

u ozujku poslali svoje poslanike u

odvratio kralja Ljudevita od rata.

ondje sastane s Ljudevitom spremao na vojnu u Italiju, da satre mocnoga Giovanna Viscontija, bijase mu mnogo stalo do prijateljstva mletackoga. Navali zato na Ljudevita, neka ne gazi primirja; ako pak vec mora ratovati, neka bar po6eka, dok primirje mine. Ljudevit se zaista smiri odustane od rata; ali tim opet pogazi utanaceni savez s Genovom, koja bijase u proljecu

se

i

1353. svoju mornaricu poslala u jadranskq more.


H

HRVATSKI HERCEG STJEPAN

Premda

je Ljudevit

PAVAO UGAL,

n.\Ni:

I

STJ.

privremeno odustao od rata

s

LAHKOVK'.

NIKOLA BANIC.

I

113

Mletcima, ostade ipak brat njegov

Stjepan hercegom hrvatskim. Taj je pace odlucio sasvim preseliti se u Hrvatsku, te stolovati

u Zagrebu, u tvrdom Gradcu, gdje je jos od Karla Roberta stajala kraljevska palada.

Herceg Stjepan cara

od god

bijale

Ljudevita

Posljednjih dana travnja 1353.

Margaretom (Anom), kcerju njemackoga

1350. ozenjen

mu

Bavarskoga, koja

je rodila dvoje djece, sina Ivana

stigao je

kcer Elizabetu.

i

herceg u Zagreb, gdje su ga sve6ano docekali

gradjanstvo kaptol, pjevajuci boguduhe pjesme noseci modi svetaca. Po starom obiCaju obasuse hercega darovima pogostise ga obilato. S hercegom je jamacno dosao novi ban Nikola Banic, stari znanac slavonskih hrvatskih staleza. I hercegu banu bilo je koje sta urediti, sto nije mogao izvrsiti predjasnji ban Stjepan velikasi, plemici,

i

i

i

i

i

i

Lackovic.

Vec

svibnja sastao se je u Zagrebu sabor slavonskoga plemstva,

8.

predsjedao herceg

Stjepan

dovanja Vladislava,

Bazarada

dosudjena hercegu Tjelovo

Brikcija

posao

zatim Ivana

Mihajlovica,

kojemu

je

su uz ino sva posje-

Vokerovica

Blaza

i

herceg stalno

u Zagrebu,

na

te je

svoje palace u stoinu crkvu, gdje je prisustvovao sveca-

iz

Pet dana zatim (28. svibnja) izdao je »Stjepan, po bozjoj milosti herceg

Hrvatske

Sitave Slavonije,

potvrdio

i

banom Nikolom, na kojem

s

Poshje toga ostao je

banu.

i

(23. svibnja)

nomu obhodu.

zajedno

sva stara

Dalmacije« znamenitu povelju, kojom je crkvi zagrebackoj

i

privilegija

svojih

predsastnika,

kraljeva

Herceg sam

hercega

i

u

Slavonski banovac, kovan za hercega Stjepana (1350.,

Lice:

Veliki

u sredini, naokolo u dvostrukoj bisernoj okolici nadpis

krin

ZaliSje: Kaciga, na pera. Sigle

BA

NI

kako se

za

pristoji

»prva godina hercegovanja*

je to

su

potomka kraljevskoga roda Pavla

sv.

vM(oneta)

:

podkovom na

d(iici)s

p Sclavoniam

Garickim

u

(prout regie

anno primo),

dostojno docekaH, bas

i

Dne

stirpis).

28. hpnja

Pozegi, neka izabere jednoga

U

brdima (de montibus Garich).

Ivahunova

Dok

Hrvatsku, te i

Dominika

i

je

svoga pouzdanoga Clana, koji

vjerodostojnost

iztraziti

opet

da ustanovi medje nekim posjedovanjima samo-

neke

izprave,

radi

koje

zajedno

ce

s

izmedju

bijaSe

rujna

polovici

boravio je herceg Stjepan u Budimu, odakle je 16. rujna zapovjedio kaptolu

covjekom

+.

kljunu, a sa strane dva nojeva

nostri ducatus

(dicti

ga Zagrebiani nedavno Castno

herceg dazmanskomu kaptolu, eremita

s

(Nicolsns Banus?).

zahvalno sjeca, kako

nalaze stana

kao nakit (Kleinod) nojeva glava

njoj kruna,

mu

povelji kaze, da te se

I3S3--I354.)

sv.

Petra u

hercegovim Nikole sina

Radinova doslo do krvavih izgreda. vecinom u Zagrebu, bija§e ban Nikola posao na jug u sazvao po nalogu njegovu (de mandato et praecepto ducis) sve plemice sina

herceg boravio

.

staleze hrvatske na sabor u grad Knin.

clamatione facta)

ne samo

kojega staleza, stanja, kao

svi i

plemici

Na

taj

.

.

sabor bise pozvani javno (publica pro-

hrvatskoga kraljevstva, nego

i

osobita ugleda; zadaca pak sabora bija^e

drugi

Ijudi

ma

prava

»ustanoviti

hercegova velifianstva* (pro requirendis iuribus ducalis maiestatis). Tako dodjoSe na taj sabor knezovi Frankapani (knez Bartol sa svojim sinovima Stjepanom Ivanom), knezovi i

Kurjakovici

iz

privrzenik kralja Hrv. povj,

napokon knez Hudislav Ugrinic, gospodar grada Roga gorljivi I^judevita. Za Ivana Nelipida, kneza cetinskoga, ne spominje se, da je

Krbave,

II.

I.

i

i

8


LJUDEVIT

114

premda

bio nazocan,

mnogo smetao

da

se znade,

Bribirskoga kneza

kneginji Jeleni, udovi

Napokon

cara Stjepana Dusana

u to vrijeme vjerno stajao uz svoga

bai^

je

VELIKI.

I.

na sabor doslo

je

Mladina

III.

kralja, te

srbskoga

sestri

i

crkvenih dostojanstvenika, od kojih

i

se izrijekom spominje kninski biskup Blaz.

Sabor u Kninu trajao

njemu razpravljalo

mu

koje

vama o

rujna do

9.

samo

odluCivalo, nije zabiljezeno;

i

Tako

nice rjesavale.

od

je viSe dana,

19.,

a

se znade,

jednoga dana ustao kninski biskup Blaz,

je

mozda

dulje. Sta se je

i

da su se uz ino

te se potuzio

na plemstvo,

U

je uzkracivalo desetinu, te tim biskupiji veliku stetu prouzrokovalo.

caju desetine oni plemici, koji ne imadu vise od deset podanika.

da se desetina placa

od cega, kao

i

i

da

to,

bi

Jos

biskup moze po

si

razpra-

napokon odluCeno, da odsad ne

tuzbi sudjelovali su prvi velikasi, te bi

toj

na

par-

i

pla-

uredjeno, kako

imenovati zupana

volji

u svojoj pokrajini. I

gradjanima

svomu kastelanu u gradu

gostima varoSi Koprivnice, ako

i

Sumama. Dne preda

Dne

god. 1354. boravi herceg vecinom u Zagrebu.

Tomi, sinu Ladislavljevu,

de Moroucha),

te

zapovijeda magistru

za svoju potrebu sjekli drva u nj ego vim

bi

Tu

desi se opet herceg u gradu Ivanicu (in Ivanch).

svibnja

15.

Kadkov

Nikola, sin

nj

6. sijecnja

Koprivnici, da ne smeta niti ne brani

ga moli u ime

svoje

i

rodjaka, da

svojih

dolazi

grada Moravia (jobbagyo

sluzbenik

Katchk),

(filius

bi

castri

citavu njegovu zadrugu

kraod Moravda, te ih uzvisio na plemice Ijevske sluzbenike. Nikola spominje, koliko se je on sa svojim rodom borio jo§ uz bana

gradu

oslobodio od tezke sluzbe

i

zupanu

i

zadrugara u tim bojevima izgubio,

Mikca, a poslije za kralja Ljudevita, koliko je svojih i

osakacenih udova.

je ostalo

koliko ih

koji su se zrtvovali za prijestolje,

tomke

i

Nikolu

zaista

gradu Moravcu, pak (in

da ne

ignobilitatis

ih

veledusno uvrStuje u kolo

coetum

et

numerum purorum

mu

je usliSati

molbu

njegove zadrugare, kao

i

posjedovanja njihova oslobadja sasvim od podaniCtva

sluzbenika«

tako

pak

Herceg smatra, da

»cistih

i

sluzbe, koju su

plemica kraljevstva

i

i

onih,

sve po-

dosad

Cinili

kraljevskih

regni nobilium et servientium regalium),

ostane na njima ni kakva Ijaga predjasnje neplemenitosti (nulla pristinae macula super eisdem reservata). Podjedno zapovijeda banu, zupanima, kao

i

zadrugara njegovih ne uzmiruju vise plemickim sudcima zupe moravacke, da Nikole radi toga, §to su bill prije podanici (kmetovi) grada Moravca. i

To umre

9.

poznati cin hercega Stjepana. Malo iza toga razboli se herceg

posljednji

je

kolovoza 1354,

ba.s

u vrijeme, kad je brat njegov, kralj

vojsku na Srbe. Stjepan, koji ne bijase navr§io ni pune dvadeset

u Zagrebu

njen bi s

u

stolnoj

nejakim sinom Ivanom

i

crkvi

sv.

Stjepana.

Iza

i

dvije godine, sahra-

njega ostade udovica Margareta

PoSto su Ivanu bile tek dvije,

kcerju Elizabetom.

prozvala se je majka njegova »herceginjom 6itave Slavonije, Hrvatske stolovala povelje,

dalje u Zagrebu, gdje

i

i

No

za grofa Gerlacha od Hohenlocha, pak ode

i

tri

godine,

Dalmacije«, te je

godina (1355—1356.) vise puta izdavala

je slijedecih

inace utjecala u javne poslove.

i

Ljudevit, bio podigao

1358. udade se Margareta drugi put

god.

u NjemaCku, ostavivsi sina

svoga Ivana na

dvoru kralja Ljudevita.

Desna ruka obudovljeloj herceginji bio je izprva prokusani ban Nikola Banic. AH pak posto je u ozujku banska stolica bila prazna, sjede na

u veljaSi 1356. odstupi on; nju u travnju

biogradskoj

i

Leustahije, tolnanskoj.

podjedno bio zupan u ^upanijama: simezkoj, stolnoje vrsio bansku 6ast sve do god. 1361 Obidno se zove

koji je

On

naprosto »ban Citave Slavonije*, no koj4 put

i

>glavni namjestnik kraljevine 6itave Sla-

vonije* (regni totius Sclavoniae vicarius generalis).

Vladanje kralja Ljudevita Bosni (1351. — 1356.). Ljudevit bijaSe se u Napulju bitu paznju

ni

sebi ni svojim

u

Ugarskoj, odnosi prema Srbiji

uvjerio,

da

potomcima. Vrativsi se

s

mu

nije

toga

s

moguce

i

osigurati prijestolja

napuljske vojne svrati oso-

na Poljsku, gdje je kraljevao ujak njegov Kazimir Veliki.

Po§to je bivalo


VLADANJE KRALJA LJI'DEVITa U UGARSKOJ. ODNOSI PRE>U sve vjerojatnije, da ce iza

stnrti

Kazimirove zapasti poljsko

SRBIJI

prijestolje

BOSNI.

I

Ljudevita

i

nje-

govu djecu, pomagase on svoga ujca u svim njegovim podhvatima. Jos na koncu 1349. bijaSe Kazimir u srecnom ratu s litavskim knezom Lubartom osvojio nekadanje knezevine Halic i Vladimirsku zajedno s gradovima Lavovom, Vladimirom Hlumom. No i

namah

slijedece godine pre-

mu

oteยงe

Litavci gotovo sve

provaljivati

i

robiti

po starim

poljskim zemljama. pohita

volji

pade

stadoSe

te

oblasti,

te

kralj

U toj

ne-

Ljudevit E

svomu

ujcu u

pomoc

u

PoSto je Kazimir

tezko obolio, stade

na

devit

ugarskih

V

1351.

lipnju

6eta,

sam Lju-

poljackih

celo

po

kolovozu petnaest dana

Sumama, da

i

prolazale u

i

se ogleda s Li-

tavcima. Lubartov brat Kej-

brafom svojim

stut, koji je s

Olgierdom vladao u usudi

se

njime

s

vec se dade

Litvi,

kraljemLjudevitom.

godom rodom

Tom

obeca, da ce

svojom bracom

i

'-

no

<

pri-

z <

sa

se

mu

Lju-

devit izmoli kraljevsku krunu

i<^

i^'*-

<

"^"^ '

t^^'Cb^'^J,-^^

a

u pape. Jos se obveza, da ce ugarskoga kralja pomagati u

njegovim taj

oblasti, bili

s

bi

โ ข<

3

opet

o

pribavio

koje im bijahu ugra-

vitezovi

ako

ako

(S

poljackim kra-

s

njima

Ijem

i

ratovima,

Zajedno

njemaikogareda,

bi ih branili

tako od po-

kao od Tatara. Kad pustio Ljudevit medjutim je tonjih

i

1o

na slobodu Lubarta, kojega

o.

E

bijaSe prije toga p'^ljacki kralj

zarobio u

nekom zamku

govu, pobjeze iz

ugarskoga

vrati

nje-

Kejstut nocu

i

tabora, te

se

u svoju zemlju. U ozujku

1352. prijedje

Ljudevit po-

novo preko Karpata

i

sjedao tvrdi grad Helz.

se

pridruzi se svomu ujaku Kazimiru, koji je s velikom vojskom podNakon zestokoga jurisa, za kojega je ugarska poljska vojska Ijuto i

i

sam Ljudevit od dobadena drvena topuza dopanuo tezke rane, zadovooba vladara tim, da im se je Belz formalno pokorio. Na gradu bi izvjeยงena

stradala, te je ljiยงe

E

s

citavim na-

ako

pokrstiti,

s

podje

tabor, gdje

kolovoza utanaci mir

15

be

sukobiti,

skloniti, te

sam u ugarski

ne

i


LJUDEVIT

ii6

I.

VELIKI.

Kazimir povratise ugarska zastava mjesto litavske, a na to se Ljudevit pogodi se sa svojim ujakom tako, da mu je za svotu od 100.000 zlatnih

kuci. Ljudevit

i

sva

svoja prava na Halic

Vladimirsku (Crvenu

i

Ako

Rusku).

forinti

ustupio

Kazimir umro

bi

bez

muzkih potomaka, pripasd ce te zemlje zajedno s poljskom drzavom onako ugarskomu kralju; u protivnom slucaju pristoji ugarskomu kralju pravo, da ih odkupi za jednaku svotu od 100.000 zlatnih forinti. Kazimir medjutim izgubi nadu, da bi mogao citavu i

Crvenu Rusku obraniti

odrzati

i

Litavaca, kao

protiv

Ruske

i

protiv

na zapad.

Tatara, koji su zajedno

se i pogodi s litavskim knezovima tako, da ce on kroz dojduce dvije godine zadrzati oblasti HUic Lavov, a litavskim knezovima neka ostane Vladimir, Hlum, Luck i Belz. Pored rata s Litvancima bavio se je u to vrijeme kralj Ljudevit i s nutarnjim prilikama Ugarske, nastojeci narocito, da podigne i uredi vojnictvo. Znamenit je u tom s

Litavcima ceSce

juzne

iz

provaljivali

Zato

i

sabor od god.

pogledu

ga je kralj zajedno s majkom Elizabetom po svoj na kojem je sporazumno s velikasima i plemstvom izdao

1351., &to

u Budimu obdrzavao

prilici

i

dekret od 11. prosinca 1351. Najprije je kralj na molbu plemstva potvrdio zlatnu bulu,

PjENEZI SRBSKOGA KRALJA

CARA StJEPANA DuSANA SiLNOGA.

I

(1331.-1355.) 1.

Novae Stjepana DuSana kao

kom oko

glave, sigle

prijestolja

nakit

do koje su :

s

kralja.

cvijet.

Spasitelj

obje strane kratice IC

NO. Zalicje: Dolje kaciga

Cetverokutua zastavica,

ktinov

Lice:

sa

dvije

na

s'edi

(Jesus Christus)

;

prijestolju,

s

piknjastom osjen-

u rukaiiia drli knjigu. S obje strane

detverokutne rupice za

o5i,

nad njom se

dize

kao

na svakom uglu po jedan

tri

razite

pruge

na dvostrukoj

palici

okrug, koji je iznutra prazan, a nad njim je troperna

sastavljena

diie se

Iz zastavice

od

na krstu, punolik,

— XC

(srednja

piknjasta)

;

perjanica. Nadpis naokolo ruba: »Stepharxiis Dei gra(cia) rex". 2.

Novae Stjepana Du.sana kao cara. Lice: Spasitelj na krstu, puQolik, sjedi na prijestolju, s ravn')m osjenkom oko glave, do koje su kratice IC XC. S obje strnne prijestolja sigle: R — V. Zalicje: Nema nikakove slike

nego samodirilskinapisu

=

t

fetiri

redkaovako:

-J-

COHl}

BTs X(\

KS

K/I

rOB"fcPH

UP"bl€

S(te)f(a)nt vh H(rist)a B(og)a bl(a)govern(i) c(a)rbje.

umre bez djece, ne moze nego da ono imade pri nikoga od roda bilo, da pri-

izuzev cetvrtu tocku, koja bi tako promijenjena, da plemic, koji

imanjem

razpolagati sa svojim pasti njegovoj braci

(darovati ga

komu

njihovim potomcima; ako

ili

prodati),

pak ne bi padne kraljevskoj kruni. Da bi se. dohodci kraljevske blagajne i plemstva umnozili i tim obranbena snaga zemlje ojacala (jer bi i kruna i gospodari banderija mogli uzdrzavati i

vece

cete), izdana bi odredba, po kojoj su podanici i na kraljevskim, kao i na duhovnim plemickim imanjima imali odsad davati svojim zemaljskim gospodarima devetinu od svega prihoda. Tima ustanovama bi omoguceno, te je vojna snaga ugarska, koja bijasc

i

duboko pala, opet se tako podigla, da je Ljudevit napokon razvojskom od 200.000 momaka. Na saboru bise drugi zakljudci stvoreni. Seljacima bi opet potvrdjena sloboda setenja, zemljarina t. j. porez od svakih dverih ili porte (doticno od svakoga kucista) ustanovljena bi opet na 18 dinara. Jos bi odluceno, da djeca rodjaci zlocinaca ne smiju biti progonjeni, nadalje da plemici budu slobodni od svake carine, napokon da proti plemicima imade voditi parnice zupanijski plemicki za predjasnjih smutnja

polagao

s

i

i

i

Slid.

Znamenita

je

nada sve ustanova

u pogledu slavonskih plemica.

Ta

ustanova odre-


VLADANJE KRALJA LJUDEVITA U UGAIISKOJ, ODNOSI PREMA da >plemici izmedju Drave

SRBIJI

I

BOSNI.

117

Save, kao oni u zupaniji Pozegi Vukovu« nemaju banske zaiazine (zaluzine), kako su kroz stoljeca cinili, nego ce odsad placati poput ugarskih plemica samo »dobit kraljevske komorec Tim bi§e slavonski plemici izjednaSeni s ugarskim plemstvom, a sama Slavonija pravnim ustanovama odijeljena od Hrvatske, kako je dosad bila administrativno od nje razstavljena. Podjedno bi tim utrt put slavonskomu plemstvu, da polazi ugarske sabore, cemu prije nema traga. djuje,

viSe placati ni

kunovine

i

i

i

ni

i

Kralj Ljudevit bijase jo§ od otca svoga bastinio rat sa srbskim carem Stjepanom Dusanom. Pozoriste tomu ratu bijahu poglavito banovina Maiva Srijem. Bani macvanski Nikola (1335.— 1340), a za njim brat njegov Dominik (1341.— 1352.) suzbijahu s najvecim trudom navale srbskoga kralja, koji je zilavo radio, da prosiri svoju vlast na sjeveru u Podunavlju. Dominik ban bijase u ratu srecan: ne samo da je suzbio provale Dusanove u Macvu Srijem, vec je te opustosene oblasti napufiio novim naseljenicima, a onda je iz Macve stao udarati na jug na oblasti kralja srbskoga, vracajuci mu nemilo i

i

za nedrago, te harajuci

i

po njegovu

robeci

Ljudevit 26. svibnja 1345.

kralj

PjeNEZI BOSANSKIH SANA U 1.

Novae bana Stjepana Kotromanida glave,

desnicom

straga

naslona,

s

dijeli

nego

stoji

Lice: Spasitelj mn je naslonjena

1353.).

blagoslov, a Ijevica se njegove

obje strane kratice IC

Ban punolik

(f

pobodne

XC, izpod

Poradi tolikih zasluga izdade

kraljevstvu.

macvanskomu banu Dominiku,

njih

izmedju dva piknjasta

sigle

N

S, a

i

izpod

Oslovu, znamenitu

STOLJECU.

14.

na krstu, puuolik,

na knjigu, koju

s

drii

zdruzuju piknjastim Idkovima

strane

liika,

sinu

Ijevici

a krilu.

rrijcsloljc

Do

osjeiikom.

s

po jedna

potoajih

u desnici drii goli mad, a a

pikojastom osjeakom oko

Sestolista

ruia.

kratko iezlo

s

nema

prijestolja su

Za

1 i

£

j

e

:

krizem. Nadpis

naokolo raba: „Stephar,us banns B(osne)''. 2.

Novae bana Stjepana Tvrtka (1353. izmedju dva piknjasta luka sigle

se

uz

i

dvije iestoliste ruie.

prislanja;

tijelo

u

;

— 1377.).

desnicom

dijeli

Zalidje: Ban desnici

drzi

Lice:

Spasitelj

stojedi, punolik,

mad,

goli

punolik,

blagoslov, a Ijevicom

a

u

s

piknjastim os^enkom oko glave,

drii knjigu

gologlav, brVat

Ijevici

iezio

s

i

na prsima. btadat, u

stoji

Izvaa lokova dvije

bogatom

cdijela, koje

kriiem na vrhu. Nadpis: „Tvertco

.

..

ban(as) Bosne".

darovnicu, u kojoj je potanko sve izpriCano, §ta je hrabri ban za obranu

Dominik

Madve

uradio.

do god. 1345. ne samo odrzao Madvu, nego svakako prije 1346. vlast svoga kralja znatno razSirio, pridobivSi znamenite gradove Biograd Golubac, kao mnoga druga mjesta na jugu Save Dunava. Srbski kralj Stjepan Dusan nije dakle mogao odoljeti na sjeveru svoje drzave. Uzrok toj nedaci bijaSe svakako, §to je u isti mah vodio upornu borbu s byzantskim je tako

i

i

i

i

mu redom pokrajine oblasti, .dade napokon u sijecnju 1346. u Skoplju proglasiti ovjeniati za >cara Srbima, Grcima Bugarima*, pak snovaie odsad o torn, da sam zasjedne byzantsko prijestolje u Carigradu. No kako de uzeti Carigrad, gdje nema brodovlja, bez kojega sc ne moze ni pomisliti na podsadu toga grada? A hoce li u to mirovati Ljudevit u Podunavlju? Da si osigura brodovlje mir s ugarske strane, radio je Stjepan DuSan god 1345. o savezu s mletaSkom republikom, koja je ba§ u ono vrijeme ratovala s kraljem Ljudevitom radi Zadra. Stjepan pomagat ce MIetdane u Dalmaciji, a oni ce mu dati brodovlje za navalu carstvom, kojemu je upravo radio o glavi. Pootevsi se

i

i

i

i

i


IJUDEVIT

Ilg

na

No

Carigrad.

carem,

mu

ali

ipak god.

utana6iยงe

mu

ustupivSi

i

VELIKI.

oboruzanih

formalnoga saveza sa srbskim

1346.

svakom prigodom kao

se pokazase

svoga grada

iz

ne

Mletci

1.

mu

dozvolivsi

prijatelji,

voziti oruzje

galija.

carem poradi bosanskoga bana ali je podjedno vazda stajao uz svoga svojaka, ugarsko-hrvatskoga kralja Ljudevita. Ta bosanski ban pomagao prigodom obrane je vazda Ljudevita i njegove bane ne samo u hrvatskim vojnama, nego Zadra god. 1346; taj je bosanski ban takodjer poput macvanskih bana bio poglaviti cara na jugu Save. K tomu nije srbski car nikako mogao protivnik srbskoga kralja Bit ce, te su se Mletcani zacali saveza

Stjepana Kotromanica,

sa srbskim

odavna bio njihov

koji je

prijatelj,

i

i

bosanskomu banu,

oprostiti

drzavu

liยงio

&to

otcu

je

njegovu

velikoga dijela lijepoga primorja.

Humsku

oteo

S toga

zemlju

tako

i

bijaSe vje6itih borba

srbsku

izmedju cara

i vrhovni gospodar bosanskoga bana. Jos god. 1346. prijetila je pogibao, da bukne veliki rat izmedju Bosne Srbije. Dne 21. studenoga 1346 javljaju Mletcani banu Stjepanu Kotromanicu, da je prijateljstvu, ali srbski car mletatkoj obcini za volju spreman ziviti s banom u miru drzi neku zemlju zauzeo da (Hum), je ban koja po pravu njemu pripada. tuzi, da se

bana, a te je borbe joยง jace uzpirivao kralj Ljudevit, svojak

i

i

i

i

Neka mu

vrati

ugrabljenu zemlju, pak eto mira.

Ako ban

dvoji

o njegovu pravu na tu

zemlju, neka se sastanu vjesti Ijudi, da izpitaju, 6ije je pravo starije.

da se vec sada o na dvije

ili

Cini

godine,

tri

se,

torn

da

je

odlu6uje, car je ali

s

da

zadovoljan,

jamstvom, da se ne ce primirje

Mletcima

zaista poSlo za

rukom,

ni

su oba

te

Ne

ce

li

pak ban,

privremeno sklopi primirje

se

pod

koji nacin prekrSiti.

vladara

sklonili

na

pri-

vec god. 134-9. bukne opet razmirica svom zestinom. I ovaj put nastojabu da opreke izravnaju, ali im trud ostade jalov. U polovici srpnja desi se bosanski poslanik u Mletcima. Najprije moli, da bi Mletcani udostojali jos jednom pokusati, da

No

mirje.

Mletci,

poluCe slogu, sporazumak

Ijubav izmedju cara bana; a zatim javlja, da je ban Stjepan podici utvrdjeno mjesto, dao te moli Mletcane, da bi za gradnje te u Humskoj tvrdje odbijali sve navale s morske strane, posto je ban s kopnene strane dovoljno siguran. Na prvu molbu ukaza se mletacko vijece najpripravnije, te odgovori, kako je i

i

zemlji

poslaniku, koji je posao k caru, da gleda izmiriti Srbiju Bosnom. Drugom molbom banovom bijahu Mletcani neugodno iznenadjeni. Vikli da sami gospoduju u jadranskom moru ne mogose dopustiti, da ban podigne jaku tvrdju njihovim gradovima u Dalmaciji; u u primorju, odakle bi mogla zaprijetiti pogibao drugu ruku opet ne mogose zabraniti banu, da u svojoj zemlji gradi grad po svojoj volji. Pritajise zato svoj strah i zlovolju, te stadose bana putiti, da odustane od gradnje pomenute tvrdje, jer bi tim mogao osujetiti sporazumak s carem. Taj bi naime mogao uztvrditi, da je baยง njegovo ono mjesto, gdje ban dize tvrdju, pak bi tako doSlo do

upravo zapovjedilo svojemu s

i

novih razmirica.

Medjutim

je

planuo vec

izmedju Bosne

oditi rat

na

saboru

uredjivanjem svoje prostrane drzave

i

ban Stjepan Kotromanic, potaknut

pomagan od

i

30.000 pjeยงaka

iz

Huma

i

i

Srbije.

izdavao

Dok

svoj

naime car bavio

se je

zakonik,

glasoviti

kralja Ljudevita,

sa

udari

50.000 konjanika

na zemlje DuSanove. Najvise je stradala tom prigodom stara

knezevina Travunja, kojom bijase ban (preko Gackoga

i

Rudina) provalio sve do grada

Kotora. Bilo je to negdje u drugoj polovici god, 1349. Caru se je to vrlo na zao dalo.

U

svojoj poruci mletaCkoj obcini

od

13.

travnja 1350.

poslaniku Mihajlu BuCicu, da je za Ijubav mletackomu teljski; ali

oblasti

i

ban odvratio

mjesta,

mu

pak to jos

je i

se

gorko po svomu

on

suspregnuti, vec bi se

i

da

ucinjeno zlo

morao

banom

s

Ijubav zlim, posto je orobio njegove Ijude

sada udilj tim. Mletadka obdina neka zato

odustane od daljega uznemirivanja srbskih zemalja,

mogao

potuzi

duzdu postupao

i

prija-

osvojio neke

nastoji,

da ban

sto prije popravi,

Mletcani sada

jer se inade car

ne

napeSe sve

da izmire oba vladara. Caru DuSanu obecase, da ce bosanskomu banu

sile,

bi

Ijuto osvetiti.


VLADANJE KRALJA UUDEVITA U UGARSKOJ, ODNOSI PHEMA pisati

zasebno, odlu^no pismo,

spotaknuti

i

mu

SRBIJI

1

BOSNl.

119

ucinjenu nepravdu, te izjavise svoju nadu,

da ce kod bana uspjeti. Na to poslase 11. srpnja svecane poslanike i banu caru. Dva svecana poslanika imala su poci najprije u Dubrovnik, ondje se tocno obavijestiti, a zatim bija§e im poci ili zajedno ili pojedince do cara do bana, te u ime republike i

i

i

raditi

o miru

neka

nastoje,

iz

i

sporazumku obiju vladara. Ako poslanicima ne bi uspjelo utanacJiti mir, da se bar privremeno obustave neprijateljstva, dok im stignu novi nalozi i

Mletaka.

No

ovo sjajno poslanstvo mietacko

ni

za lanjsku provalu bana Stjepana

udari

osvetio,

Car Stjepan Dulan, da bi se vojskom na Bosnu u 6asu, kad se

nije koristilo. s

umakne u §ume gore, a Mnogi nezadovoljni velikasi bosanski, tajni

ugarski kralj Ljudevit bijaSe odputio u Napulj. Ban Stjepan

Dusan dodje pod Bobovac,

stolicu njegovu.

i

srbskomu caru. No sve pored nevjere bosanskih Bobovca osvojiti, vec opustosi Bosnu, te preko Duvanjskoga polja prijedje u Hum. O daljem ratovanju u Humskoj zemlji nema podataka. Na koncu rujna 1350. poru6i§e mletackoj obcini poslanici njezini kod bana cara, kako nemaju nade, da bi ma kojim naSinom doSlo do sporazumka izmedju oba vladara; a na to ih pozove mletadko vijece, da toplo preporuce srbskomu caru mletacke podanike zajedno s njihovim zemljama mjestima, pak da se povrate kuci, ako se uvjere, da im je dalji boravak na carskom dvoru suvisan. No vec 6. listopada bojahu se u Mletcima, da ce srbski car htjeti mozda Dubrovdanima oteti Stonski Rat i druga mjesta, koja im bijase jo§ 1333. darovao bosanski ban; zato zapovjedi vijece svojim poslanicima, da i dalje ostanu na svom mjestu, dok se ne uvjere, da ne prijeti ni Dubrovniku ni njegovoj drzavini nikakva pogibija od cara Dusana. Bojazan medjutim Mletaka nije se ovaj put izpunila, jer se je srbski car malo zatim ukrcao u brodove i odplovio na jug u Kotor. Opreka medju srbskim barem i bo.«5anskim banom potrajala je dalje. To je jamacno poglaviti razlog, da se je bosanski ban Stjepan Kotromanic jos jace priljubio kralju Ljudevitu. A i taj je bana osobito zavolio, smatrajuci ga prvim i glavnim pobornikom svoje vlasti na balkanskom poluotoku. Ljudevitu trebase bosanskoga bana, jer je suzbijao premoc srbskoga cara, jer mu je mogao biti najboljim saveznikom protiv Mletaka. S toga su odnosi izmedju kralja Ljudevita bana bosanskoga nakon god. 1350. postajali sve tjesniji i pouzdaniji. Ban je vec odavna bio u svojti s kraljem Ljudevitom po zeni svojoj Elizabeti, rodjenoj Poljakinji. Sad je kralj Ljudevit poradio, da podigne jos vise ugled svoga odanoga kletvenika rodjaka. Nekako oko godine 1351. udade banovu rodjakinju ili sestru Mariju u Njemacku za grofa Ulrika od Helfensteina; a god. 1353. oieni se sam banovom krasnom kcerju Elizabetom, postade tako zet svoga kletvenika. Kralj naime Ljudevit bijase vec od vi§e godina udovac, posto mu je god. 1349. ili

ociti

privrzenici patarena, pridruzise se

urodjenika ne mogase Dusan tvrdoga

i

i

i

i

i

i

i

i

umrla prva zena Margareta, kci deskoga kralja Karla IV. uz strogu

i

Na dvoru

ponositu majku njegovu Elizabetu vise mladih

ranogih knezova

i

velikaSa.

mlada

i

1

srbski car

trazio

je

za

lijepu

banovu kcer za svoga

svoga rodjaka, ugarskoga

udovca,

prema njoj. 1 on se ipak sve bez dozvole papinske s njom ozeni. VjenCanje bi lipnja 1353., po svoj prilici u Budimu. Tek nakon vjenfianja zamoli kralj

Ljudevit dispenzaciju u pape Inocentija IV., koji na to 31. kolovoza

>Ugarski

kralja,

srodstva,

obavljeno 20.

dozvoli.

i

premda je kralj Ljudevit bio s njom u ietvrtom

koji takodjer planu Ijubavi

stepenu

Dusan

lijepa Elizabeta zavoli

a medju njima kojom su se otimale oti

kneginjica,

krasna kci bosanskoga bana, takodjer Elizabeta po imenu, sina Urosa. Ali

kraljevu boravilo je

U

posebnoj poslanici na biskupa zagrebadkoga

kralj

(ducis Bosniae),

Ljudevit i

i

ako su

i

plemenita gospodja Elizabeta, kci Stjepana znali,

naknadni

oprost

i

njitranjskoga pi§e papa ovako:

bana bosanskoga

da su srodnici u detvrtom stepenu, ipak su

iz

izvjestnih

razloga (ex certis causis) stupili u brak. Oni su se obratili na papu radi opro§tenja ove zapreke, poSto ovakav brak povladi ekskomunikaciju za sobom«.

No

po§to bi se razpustom


LJUDEVIT

I20

VELIKI.

I.

toga braka izazvala velika sablazan, nalaze papa jednomu

drugomu od pomenutih

ili

njegovu zenu od crkvenoga prokletstva, koje ih je snaslo. zakletvom zavjetuju, da ne ce vi§e takova §ta uciniti, supruzi pod Neka se kraljevski da ce se pokajati. Neka sada po njihovoj razsudbi, bez obzira na srodstvo, iznova sklope brak, a djeca od toga braka neka vrijede kao zakonita Osim toga neka za dvije godine biskupa, neka oprosti kralja

i

i

crkvama po petdeset maraka

placaju

Udajom banove

srebra.

kceri Elizabete

za

Ljudevita bija§e

kralja

se

i

digao ugled

silno

Stjepana Kotromanica. Papa ga zove »hercegom« (dux), a dragi opet ca

i

No

kraljem.

Ne samo da mu je ban Stjepan u ime miraza koja bijase doslije kamen smutnje izmedju Bosne

kralju Ljudevitu bijaSe odatle koristi.

Humsku

svoje kceri ustupio

zemlju,

i

nego se je kralj mogao nadati, da ce ga ban jos izdasnije odanije pomagati tako u osudnom boju s MIetcima radi Dalmacije. Jer borbama sa srbskim carem, kao u Ljudevit nije mogao ni smio pregorjeti Dalmacije, i samo nastojanju cara njemackoga podjedno ^eskoga kralja Karla IV. bijase nedavno uspjelo, te je zaprijecio, da Ljudevit Srbije,

i

i

i

pogazio osmogodisnje primirje

nije

obnovio

i

rat

MIetcima.

s

nego §to je ban Stjepan mogao djelotvorno i§ta poraditi u prilog svomu se on s ovim svijetom. U drugoj polovici godine 1353. mozda umre ban Stjepan, te bi sahranjen u samostanu Milesevu (na desnoj obali

Ali prije zetu, razstavi

28. rujna

Bosne, danas Milesevac u

da je sada

da

njegov

muzkoga poroda,

ostavio

sinovac, petnaestgodisnji

sam podigao. Nema sumnje, svom snagom nastojao, mogao, sto pokojni ban nije za

kotaru), koji bijase

vrhovni gospodar Bosne,

i

banovinu bosansku.

sto jace sku6i

sobom

Gradackom

kralj Ljudevit, zet

te je

To

je tim lakse

na bansku

sada

Stjepan Tvrtko,

bosansku stupio

stolicu

njegova brata

sin

Vladislava

njegov

kneginje

i

Jelene od roda Bribirskih knezova. Nijesu poznate prilike u Bosni u prvo vrijeme Tvrtkova

banovanja; no nedvojbeno su bile tezke pogodbe, pod kojima je kralj Ljudevit potvrdio

Tvrtka u banskoj izmedju patarena (iz

Suvi§e bilo je

Casti. i

mocne

i

God. 1354.

vlastele.

njegovu vladanju u

protivnika »

pride gospoda bana mati (Jelena)

Ugarske) sa svojim sinom (mladjim), knezom

Vlkom (Vukom)«

stanak (sabor) na Mileh (u Mile§evu) vse zemlje Bosne zemlje«, na

kojem

Vlatku Vlkoslavicu koja je stekao

»prisegla gospoja bana mati

je

Kljuda podpunu slobodu

iz

i

i

i

s

Ugr

u Bosnu, a na to »bi

Doljnih kraj,

i

Zagorija

i

Humske

nje sin gospodin ban Tvrtko* knezu

sigurnost, te

drzao u vrijeme bana Stjepana. Nedvojbeno

i

samoj Bosni

mu

zajamcila sva imanja,

knez Vlatko Vlkoslavic

je

bio protivnik mladoga Tvrtka, te ga je trebalo ovakim nacinom primiriti.

samo da je skucio mladoga bana Tvrtka, nego je kroza onim dijelom Hrvatske, koji se je svedjer otimao njegovoj vlasti.

Kralj Ljudevit ne

obladati

i

kneza Mladina stric

knezova,

Bribirskih

oblast

Pavao

srbskoga

(1348.)

III.

III.,

a

kad

svoga

Skradin,

i

kojima

nastojao to bijase

je

iza smrti

neko vrijeme njegov

majka nedorasloga Mladina, junacka Jelena, sestra majka vec je od godine 1351. branila poput a osobito kad se je mjesto slaboga nemocnoga Pavla stala obolio,

Du§ana.

sina,

gradovi Omis, Klis

za njegova sina Mladina IV. upravljao

je taj

cara Stjepana

lavice bastinu

naro6ito

nj

A

Brizna

i

pacati u te poslove vlastohlepna supruga njegova Katarina, ponosita kci Mlet6anina Ivana

Dandula. Jos u kolovozu te godine nastojali su Mletci, da izmire obje kneginje, Srbkinju i Mletcanku Katarinu, koja je nesumnjivo radila, da svomu rodnomu gradu pri-

Jelenu bavi

posljednje

pravo i

i

kralj

ostatke

vladanja

Bribirskih

knezova.

bosanskoga bana Tvrtka.

Ljudevit, da

oblada gradovima Omisem, Klisom

bosanski ban

i

I

na tu bastinu imala je neko

Ali

ba§ kroz tu banovu majku nastojao je

Jelena, mati

i

Skradinom.

Ako

ih zadobije

njegova mati, pripasti ce tim drzavi kralja Ljudevita. Kralj pak

opet mladoga bana od

sile

Jamacno u sporazumku bosanski ban Tvrtko

s

Stitit

ce

srbskoga cara. s

kraljem,

majkom svojom

i

a mozda po njegovoj zapovijedi dosao je vojskom u travnju ili svibnju "1355. u Hrvatsku i


i

VLADANJE KRALJA UUDEVITA U UGARSKOJ, ODNOSI PRKMA

Tu

SRBIJI

BOSNI.

I

121

pogodbe (per concordium) zauzeo gradove nekadagrad gospodje Katarine, koji je dosad driao neki Novko Cubranic, pri cem ga je pomagala i majka sa svojim cetama a zatim je posreiiovanjem hrvatskoga banovca iz Knina utanacio mir ili primirje s cetinskim knezom Ivanom Nelipicem. U isto vrijeme spremala se je po nalogu kralja Ljudevita i njegova mati, da podje u Klis svojoj rodjakinji Jeleni, sestri srbskoga ca^a, koje se bijaยงe nedavno pridigla od bolesti. Jelena iciala se sastati sa kneginjom kliskom, da joj izporu(^i neke poruke od kralja (aliqua commissa per regem refferenda), koji je nedvojbeno zahtijevao, da mu predade gradove Omiยง, Klis Skradin, baStinu svoga nedorasloga sina Mladina. ZanimIJivo je, kako bas u to doba dubrova<5ki knez javlja u Mletke, da ce se ugarski kralj izmiriii sa srbskim carem, da ce onda Ljudevit doci u primorske strane. Nema sumnje, da je kralj Ljudevit u svibnju 1355. radio, kako bi posredovanjem bosanskoga bana njegove majke obladao gradovima Bribirskih knezova, tako Mletcima zakr^io dalje sirenje njihove vlasti u Dalmaciji i Hrvatskoj, Ali misija banove majke Jelene nije uspjela, tako nije Ljudevitu ostalo drugo, nego da opet pograbi za i

Dalmaciju.

najprije

je

uslijed

njega vojvode Gregorija, kao

i

;

i

i

i

i

i

Vec

oruzje.

20. srpnja 1355. javlja iSIletcima krbavski

knez Gregorije Kurjakovic, da se

sam glavom sprema poci u primorske strane. No kralja ipak ne bi, vec ban Nikola Banic (Banfi) dize vojsku, da otme kliskoj kneginji gradove njezina

Ljudevit

kralj

hrvatski

sina. Mletci se s

toga Ijuto zabrinuse, osobito od onoga casa, kad je grad Omis, ne zna

kako, negdje

u rujnu doSao u vlast hrvatskoga bana kralja. Sad se pojagmiSe da njih zapanu bar Klis i Skradin. Oni porucuju svojim providurima, da te gradove svakako pribave obcini, makar novcem: neka kneginji za sam Klis ponude se

i

Mletci,

i

i

Podjedno nastoje se sporazumiti s krbavskim knezom Gregorijem Kurjakovicem, da se zajedno opru banu; svomu knezu kapitanu u Zadru daju naputke, kako da brani grad od navala kastelana Ostrovice, a Trogiranima Salju 13. listopada za novae oruzani brod, da bi se branili od navala Omisana. 50.000 malih

libara.

i

Kliska odrzi,

kneginja Jelena nasla se

pomoc

zatrazi

u svoga brata,

sada

pada 1355. znadu u Mletcima, >da srbski cuje obcina svojim providurima u

on

kralj

Dalmaciji,

zeli

Da

dvije vatre.

cara

Stjepana

se u taj osudni das

Vec

DuSana.

imati gradove kneginje*

neka gledaju srbskoga cara

;

s

31.

listo-

toga poru-

preteci.

Ako

gradove vec dobio, neka ponude kneginji 70.000 malih libara za Klis, a za do 40,000; druzina njezina neka se podmiti sa 3000 libara, samo da skloni

nije

Skradin

kneginju na prodaju. Ali sve

vojvode Mletci

medju

srbskoga

u

sestri

pomoc,

te

se jos jace uznemirili.

to

je

nije

koristilo.

Car Stjepan Dusan poslao svoje cete

na to planula borba

Dne

21.

izmedju

njih

i

i

hrvatskoga bana.

studenoga zele se na svaki naยฃin

izmiriti s

ugar-

skim kraljem, a dva dana poslije zapovijedaju, da se osnuje domobranstvo u njihovim kotarima Dalmacije Hrvatske. i

Nije potanko poznato, kako se je ratovalo. bribirski

knez Pavao

III.

Dne

12. prosinca

1355. javlja

iz

Spljeta

mletaCkoj obcini, da Skradinjani nijesu voljni ostati pod vlaScu

da je najviSi kasteo grada Klisa, u koji se je jamacno svojom djecom, u vlasti srbskoga vojvode Palmana, kojega s utvrje car sestri u pomoc poslao; ali podgradje grada Klisa s gornjim vratima djenom stijenom (cum saxo Oprack) da drzi hrvatski ban Nikola u ime kralja ugarskoga, cara

srbskoga.

Nadalje kaze,

zatvorila kneginja Jelena

sa

i

Napokon poruCuje

Kninu sabire silna vojska (maxima congregatio gentium), jamadno da podje u pomoc banu Nikoli. U prosincu 1355. razmahala se dakle borba oko Skradina Klisa. U Skradin uSao njezinu srbski vojvoda Juras Ilijic sa svojom bracom, a u Klisu branio kneginju Jelenu djecu vojvoda Palman sa svojim drugom Mrzotom (Mersota). No Skradinjani nekako te

se

utvrdjuje u

njima.

jos,

da se u

i

i

domala u Skradin, valjda na poziv kneza Pavia III. i iene mletadka posada, toboz da ga zajedno s Jurasom brani od navala

nijesu voljeli Srbima, zato je

mu

Katarine,

usla

i


^

'

122

LJUDEVIT

VELIKI

I.

hrvatskih Ceta. Mletci se tako zdruzili sa Srbima na obrami Skradina. Klisu nijesu mogli

pomoci, jer ga

opasao ban Nikola, nastojeci ga prinuditi na predaju Dne 16. prosinca gradu Skradinu, a podjedno javlja u Mletke, sta to

je

knez u Zadru pomoc

§alje mletacki

Hrvatima kod

Mletcima je vi§e do Klisa nego do Skradina, pak upinju sve sile, da ga zadobe. Oni bune pleme Cubranica i druge Hrvate proti banu njegovu pomocniku, cetinskomu knezu Ivanu Nelipicu, a u isti mah nastoje kroz svoje

ban

radi

Ugrima

s

i

Klisa.

i

kneza Nelipica sa 10000 malih libara, da odustanu od bana podmititi prosinca nastoje skloniti srbskoga vojvodu Palmana, da grada. Dne 28. obsade dalje predade njima Klis; a u isti mah gledaju naputiti srbskoga zapovjednika u Skradinu, da ga predade mletackoj obcini. Jurasa Ilijica, da ostavi sa svojim 6etama taj grad providure

i

i

i

Mletci rade sada upravo groznicavo: oni §alju u Dalmaciju zapovjednika za domobranstvo

carskom dvoru,

svoje ratno brodovlje; jednako porucuju svojim poslanicima na srbskom

i

neka

u

izrade

Nikola ne

da im za 140.000 malih libara ustupi

cara,

miruje.

oblasti,

i

nemilo zabrinuli; boje Spljetu

Omisanima.

mu

ona

All

pi§e

i

Skradin. Ali ni ban

se,

neka Stede jedino grad Spljet s kotarom. Mletci se bi se Spljet mogao od njih odmetnuti. S toga

i

toga

s

da

prijete

banom; ne dozvoljavaju mu ni da podaje hrane banu i knezu Ivanu Nelipicu ne moze obcina oprostiti, sro se je pridruzio banu;

mu

brane

i

i

podgradja kliskoga razgla§uje poziv na Hrvate, neka udaraju na

Iz

mletacke gradove

Klis

i

i

obciti

s

ga tako

zeleci

prijeti,

zastrasiti.

Godina 1356. zapocela zlo za Mletcane i njihove privrzenike. Prvih dana mjeseca sijeCnja podje hrvatskomu banu Nikoli i knezu Ivanu Nelipicu za rukom, te prinudise tvrdinju Klis na predaju. Vojvoda srbski Palman jama^no se je sa svojim cetama vratio u domovinu, a Mladin IV.

kao

taoci

sovi,

da

s

njim je mozda

otisla

medjutim sa jednom svojom sestricnom, kcerju kneza Pavla, bise predani sto je ban Nikola obladao Klisom, stall se siriti gla-

hrvatskomu banu. Jedva

je silni

vijesti

Dusan umro.

srbski Stjepan

car

zaista razstavio sa svijetom jos 20.

prve

kneginja Jelena, sestra cara srbskoga. Sin njezin

i

Glasi bijahu

istiniti,

jer se je Stjepan

prosinca 1355. u najboljim svojim godinama.

o carevoj smrti klonu njegov vojvoda Juras u Skradinu duhora, te

mu

Vec na

10. sijecnja

U

predajnom pismu od istoga dana tuzi se njegove vojske, juras, da ne moze dulje drzati Skradina »poradi sile ugarskoga kralja kralja« (propter ime svoga zauzme Skradin u nastoji da koja Klisu, je u gradu koja 1356. predade povjereni

grad Mletcima.

i

i

i

Hungarie

potentiam regis

que

gentis eius,

castrum Scardone nomine

occupare dictum generalni

et

kapetan Bernardo Justiniani,

i

est in castro Clisse, querentis et volentis dicti

namah Skradin u svoju vlast, te pismo, kojom ih uzeSe u mletacku zastitu primiSe

Mletadke vojvode, pomorski

regis).

glavni kapetan

domobranstva Laurencije

izdase vojvodi Jurasu Ilijicu za slu6aj,

kad

bi

i

ih srbski

Celsi,

njegovoj braci

car,

ako

zivi,

ili

njegov sin pozvali na odgovornost radi predaje Skradina. Klis svrsila se je tako, da su gradovi Qmis bana Nikolu, a Skradin mletaSku obcinu. Tuznim potomcima knezova Bribirskih ostade jedino njihova djedovina, naime zupa Bribirska s gradom istoga imena. Medjutim ni kralj Ljudevit ni Mletci ne bijahu zadovoljni onim, sto bijahu zadobili: Ljudevit s banom Nikolom nastcjaSe da predobije Skradin, dok je mletaSka obcina

Borba za bastinu Bribirskih knezova

i

zapali hrvatskoga

snovala, kako da Jos 23. sijecnja i

ugrabi Klis

i

Omi§.

S toga

se je ratovanje nastavilo

1356. tuze se Mletci milanskomu vojvodi, kako

Hrvata oboruzana

i

neprijateljski sasla (u

primorske

je

svom zestinom.

»velika vojska

strane), te hara

i

plijeni

Ugara

zemlje

i

mjesta njihova u Hrvatskoj, i ta se vojska dnevice mnozi« (magnus exercitus Hungarorum et Sclavorum manu armata et hostiliter descenderunt et sunt ad damnum terrarum et

locorum nostrorum parcium Sclavonie,

polto je za koji mjesec imalo

osam

godina, stado§e

Mletcani

izminuti

opet

et cotidie

primirje,

raditi,

kako

augetur exercitus supradictus).

utanaceno bi se sa

s

No

kraljem Ljudevitom na

svojim protivnikom konafino


RAT Oni se bijahu

izmirilj.

Ijuto iztroSili

ugarskim kraljem. Da

rata s

bi

varom

u ratu

izkrvarili

i

obladali

Genovom,

zagovornik kod

iMletcima za Dalmaciju (1356

s

s

zacahu velikoga

te se i

papi Inocentiju VI.

kralja. Ali ni

papa ne mogase

malo zatim planuo

gradom Skradinom, odlu6io

obcinom. Zapocet ce

torn

s

i

123

lakse postigli izmirenje, utjecaliu se

posrednik

u Avignonu, da bi bio njihov zaprije6iti ra'a, koji je

Rat

MLETCIMA ZA DALMACIJU.

S

je

Odkad su Mletci gotovo preLjudevit jednom posve obraCunati

kralj

Dalmaciju, da povrati svojoj kruni, §to

rat za citava

veliki

— 1358).

Hrvatskoj, vec ce kralj po pravu zapada. Rat ce se voditi ne samo u Dalmaciji kako nema brodovlja, ne ce potrese No udariti Mletke, snagu s temelja na same da im se upu§tati u borbu na mora, jer se ne pouzdaje u Genoveze, nego ce skupiti veliku osvanuti pred kraljicom jadrankopnenu vojsku, te s njom po kopnu provaliti u Italiju skoga mora, da ju pogazi smrvi.

ju

i

i

i

i

Od

sijecnja

1356.

se Ljudevit za

pripravlja

osudni boj. Jo§ u sije^nju ugovara

taj

pomocnih ceta da mu dozvoli prolaziti kroz svoje zemlje oblasti. S privolom vojvode snubi on austrijske vitezove njemacke placenike, poSto ugarska vojska sastoji gotovo od samih lakih konjanika. Kralj nadalje sklapa savez s Gorickim grofovima, kao s akvilejskim patrijarhom, susjedima mletacke obcine, a pri torn mu pomaze njemadki car i 6eski kralj Karlo IV., do nedavna tast njegov, koji ga imenuje svojim vikarom. Dok se ovako sprema za provalu u Italiju, u isti mail udeSuje sve u Hrvatskoj, da skupi svoje privrzenike u jedan tabor. Knezu Budislavu Ugrinicu njegovim sinovima Gregoriju Jurju, gospodarima grada Roga na rijeci Krki, potvrdjuje 28. travnja 1356. darovnicu svoju od god 1345.; u isti mah on

austrijskim

s

vojvodom Albrechtom, da

mu

dade

i

i

i

i

i

i

nastoji §to bolje prikovati uza se

kao

stoje

Jedino

dosad vjerno uza

i

krbavski knez,

star!

i

nj,

cetinskoga kneza Ivana Nelipica. Knezovi Frankapani te

jedva cekaju zgodu, da se otresu mletacke

komu

Gregorije Kurjakovic, nekako sara, ne znajuci

vlasti-

bi pre-

no zato je sin njegov Juraj gorljiv privrzenik kraljev, osobito odkad ga je Ljudevit imenovao za kraljevskoga kastelana grada Dobre kuce u zupaniji krizevackoj u Slavoniji. A da voljeo;

bi se lakse

dva

i

uspjesnije

moglo

ratovati s Mletcima, imenuje kralj za hrvatsko kraljevstvo opet

Banom >ditave Slavonije* na neki nat^in zamjenikom hrvatskoga hercega postade u travnju Leustahije, koji uza to drzi krizevacku vise juznougarskih zupanija (§imezku, tolnansku i stolnobiogradsku), a banska 6ast za Dalmaciju Hrvatsku namijenjena bilvanu Cuzu (Joannes Chuz), vlastelinu medjumurskomu poslije bana, kako je nekad bilo.

i

i

i

i

gospodaru Ludbrega u

Slavoniji. Leustahije

kao vrhovni ban upravljat ce kraljevstvom, a

Ivan Cuz vodit ce vojsku, koja ce otimati Mletcima Dalmaciju

Mletdani su nedvojbeno veljadi

1356.

stali

PriCini se nevjeSt,

opet te

slutili,

kralju

urod;i

na sto se to

nuditi

mir.

s

toga gotovo obveseli,

Ona

te

i

posvojene hrvatske gradove.

Ljudevit sprema.

put

ovaj

Ali

desiti

i

S toga

nadmudri

Ljudevit

mletacke poslanike, da dodju u polovici

poSetku travnja) u Zagreb, gdje ce se on tada se

kralj

su jos u

Mletcane.

velikoga posta (na

ugovarati s njima o miru. Obcina

vec 26. ozujka sastavi za svoje poslanike naputak, kako ce

Omi§. Ali sastanka mogla dobiti Klis Zagrebu ne bi u odredjeno vrijeme. Tek u travnju idu poslanici mletacki preko Senja u Hrvatsku Ugarsku, dakako s novim naputcima. Neka nastoje, da kralj pusti na slobodu mladoga kneza Mladina IV. njegovu sestricnu, koje drzi zarobljene kao taoce. Ali to poslanstvo nije ni malo bilo sredno. Vec 5. svibnja znadu u Mletcima, da Ljudevit i

Sto ^e

sve

traziti.

se paCe nada§e, da bi

i

u

i

i

smijera na njih udariti, pak

s

toga

poruduju nacielnicima svojih gradova

i

deta u

Istri

i

budu spremni na obranu povjerenih im oblasti. Malo zatim javljaju isto upraviteljima marke Trevisanske, kao zapovjednicima svoga brodovlja. U svibnju prodaje obcina na Rabu konje svojih poslanika, koji se bezuspjeSno vratiSe iz Ugarske, a napokon bira obcina zaseban odbor od dvadeset pet lica, da s malim vijecem rjesava sve poslove, Dalmaciji, da

i

i

koji se tidu razmirice s ugarsko-hrvatskim kraljem.


UUDEVIT

124

VELIKI.

I.

da je u to osudno vrijeme stao u prilog Mletcima raditi i papa Inocennadmudri ovaj put papu. On bijase jo§ u svibnju 1356. dosao u Zagreb, te sabirase tu vojsku sa svih strana. Da umiri i papu Mletke, razglasi, da se sprema krizarski rat na Srbe razkolnike. U isti mah dojavi papi, da Mletci §uruju sa Srbima sizmaticima, pace da se nijesu kratili utanaciti saveza (confederationem et ligam) Cini se,

No

VI.

tije

Ljudevit

i

i

s

njima. Skupiv§i brojnu vojsku od nekih 40.000 Ijudi izdade 4. lipnja u Zagrebu vatren

proglas, kojim objavi, da

po nalogu zelji papinoj vodi krizarsku vojnu na Srbe razkolmjesto da ide na jugoiztok, okrenu najednom s vojskom na zapad, te kroz Kranjsku i Furlansku provali u gornju Italiju, da satre vjerolomnu mletacku obcinu. Vec 28. lipnja dodjose pred mletacki grad Treviso ugarske prednje cete, sasto-

nike.

i

Ali

jece od njemackih, furlanskih

ugarskih konjanika. Prvih dana srpnja stize onamo kralj glavnom vojskom, u kojoj je bilo najmanje 40.000 konjanika. Vladari gornjoitalskih gradova, kao Carrare, della Scala Visconti podupirabu kraljevo poduzece, cim se uvjerise, da je Ljudevit samo za to do§ao, da skuci Mletke. Za nekoliko dana zauze

Ljudevit

i

i

s

i

kralj vise utvrdjenih mjesta u trevizkoj marki, kao gradove Asolo, Ceneda i Conegliano, onda se smjesti u Padovi, koju mu bijase Franjo Carrara predao, te stade udarati na sam Treviso. Tu predade papinski poslanik, biskup Bonjoannes, kralju pismo papino od 4. srpnja, u kojem se Inocentije gorko tuzi, §to ga je prevarila nada, >da ce mocna ruka kraljeva opornu Siju nevjernika Gospodnjih prignuti, iztaknute rogove odpadnika odbiti progonjenim pravovjernicima u Srbiji pomoci do slobode«. Ljudevit opet u svom odgoi

voru ocitova svoju

mu

je

prepustajuci

kako

zalost, §to

neizmjerno

bilo

papi,

je kralj

da

mu

mnogo

rije§i

naklon miru,

je nevjera

razmiricu. te

se

te

stalo,

Dne

mletacka onemogucila podhvat, do kojega i

sad izjavi gotovim izmiriti se

10.

s

obcinom,

kolovoza pisa papa mletaCkomu duzdu,

ga opomenu, neka poradi, da se mir zaista utanaci. Biskup

Toma, koji bija§e papino pismo donio u Mletke, podje zatini u kraljev tabor, te njemu donese papinsku poslanicu zastavu oznacenu krizem, kao vi§e duhovnih darova, samo da bi ga sklonio, da se izmiri s Mletcima onda zaratuje na Srbe. Ali Petar

i

i

i

i

i

Ljudevit zahtijevase, da

o

cem

U

se

bez

ikakve odstete povrati citava ugrabljena Dalmacija,

podsada Trevisa, koji su branili providuri Ivan Delfino, Marko Pavao Loredani. Za podsade umre mleta6ki duzd Ivan Gradenigo, a na to bi kolovoza izabran duzdom Ivan Delfino, koji bijase zatvoren u Trevisu Obcina posla to trajaSe svedjer

Justiniani 14.

mu

Mletci ne htjedose ni cuti.

i

neka izmole, da pusti Ivana Delfina slobodno otici u Mletke. Kralj to veledusno dozvoli. Poslanici stado§e podjedno ugovarati o miru, te iznijese pred kralja ove pogodbe: Zadar neka bude svoj, nezavisan od kralja od obcine, neke gradove kralju

svoje

poslanike,

i

vratit

i

ce obcina kralju, a za neke placat ce godisnji danak; napokon namirit ce obcina

sama sav

ratni tro§ak. Ali

sa svima otocima,

vojvoda

te se

neki njegovi

i

kralj

zahtijevaSe naprosto, da

ne htjede

se povrati citava Dalmacija

je na to putio malo pogadjati, Jednako je uporno podsjedao Treviso, koji

ni

savjetnici.

mu

premda ga

austrijski

je vjesto

branio Jakov Cavalli. Nije kralja smetalo, §to je grad bio obilato snabdjeven svim potre-

dok je njegova vojska stradala, a njemaCki se placenici bunili. Napokon kad se podsada suviSe otegla, a kralja su poslovi gonili u Ugarsku, predade on zapovjednictvo nad vojskom Tomi od Moslavine, bratu ostrogonskoga nadbiskupa Nikole, te se 23. kolovoza povrati u Budim. Nakon njegova odlazka poku§ase MletSani, da obladaju opet Coneglianom, ali bi§e suzbijeni, te izgubi§e mnogo Ijudi. Jos veca nedaca stize

bitim,

je

Mletke,

kad

Serravalle

i

je

palatin

Nikola Kont doveo nove

Musestre. Zatim je stao udarati

i

cete

iz

na Castelfranco;

Ugarske, ali

te s

njima osvojio

vec nakon nekoliko dana

vrhovnomu vojvodi Tomi od Moslavine, te se povrati u Ugarsku. Sada posla mletadiko vijece ponovno poslanike kralju Ljudevitu, da ugovaraju mir.

ostavi dalje podsjedanje

Poslanstvu se pridruzi

i

papinski legat, da ga podupire,

Ali Ljudevit ne htjede ni

malo


RAT

MLETCIMA ZA DALMACIJU.

S

vec zahtijevasc citavu Dalmaciju, pak

popustiti,

podje legatu Petru

Tomi

na pet mjeseci, od

11.

za rukom, te skloni

studenoga

toga

s

kralja,

do uzkrsa

1356.

125

se ugovaranje

da

travnja)

(9.

Napokon

otegnu.

MIetcima dozvolio primirje

je

Podjedno obeca deset godina

1357.

gorljivomu legatu, kojega je osobito cijento, da ce tijekom slijedecih

kralj

svakako poduzeti krizarsku vojnu proti krivovjercima

Vrijeme primirja upotrebilo

i

razkolnicima.

da se ugovori konacni mir. Kralj je

se,

popusiio, te je odustao od svoga prvotnoga zahtjeva, da

pak

maciju,

se

Trogir, Sibenik

ocitovao

je

ako

mir,

prihvatiti

mu

mu

na posljedku

MIetci povrate

MIetci

citavu Dal-

gradove

povrate

Spljet,

Skradin za ostatak Dalmacije plate neku odredjenu svotu novaca,

i

mire 100 000 zlatnih

u ime ratnoga tro§ka. Povrh toganeka

forinti

mu

i

na-

ustupe dva ratna broda

Zadru neka povrate prija§nju slobodu njegovu. MIetci mena te pogodbe, tako se kralj uvjeri, da nema druge, nego na-

za rat proti Srbiji, a gradu

djutim otezahu pristati

do

staviti rat

i

i

Okani se

skrajnosti.

PoSto se je u Dalmaciji

i

toga

s

daljih

dogovora, te se pripravlja§e za

Hrvatskoj dosad borilo bez ikakva uspjeha, odluci sve

dalji rat

moguce

u6i-

podpunu pobjedu. Cini se, da je tu banu Ivanu Cuzu smetao bosanski ban Stjepan Tvrtko sa svojom majkom Jelenom bratom Vuniti,

da

odrzi

tu

i

i

kom. Zato ce Ljudevit najprije bana Tvrtka posve skuciti. Prica se, da se je ban Tvrtko desio negdje na koncu godine 1356. ili prvih mjeseci 1357.

u Ugarskoj na dvoru kralja Ljudevita svoje bratutede Elizabete, koji ga bijahu lijepo docekali ugostili. No kad se je htio vratiti u svoju banovinu, ne dade mu kralj otici, dok nije s njim utai

i

zaseban

nacio

ugovor.

pogodbe toga

Poglavite

ugovora bijahu: Kralj potvrdjuje Tvrtku njegovu bratu Vuku banovinu Bosnu Usoru, ali zato ustupa ban kralju kao miraz svoje bratu^ede citavu Humsku i

i

zemlju

(koliko

dalje se tjerati

se

svima gradovima

drzi) sa

je

ban obvezuje, da ce

sve patarene

ban na

iz

svoje banovine pro-

Napokon

razkolnike.

i

Na-

zavieri

da ce ga

vje^itu vjernost kralju,

sluziti

svakom poduzecu, kad ga god kralj pozove (in omni expedicione fideliter tenebitur seruire, quando per dominum regem fuerit requisitus);

pri

Ivan Gradenigo

suviSe da ce se vazda desiti

ili

na kraljevu dvoru.

jo§ jace skucio

zove Dolnjih sanskih bana.

i

on

brat njegov

bi

to

su jos

ime izdade

sinovima Pavla Hrvatinica, zatim

Dlamoca (GlamoSa), kojom uze zastitu*, te ih

osobno bana bosanskoga

u6inio ga svojim

krajeva, koji

U

ili

Da

podjedno oslobodi

14.

ozujka

Gregoriju njili

vlasti

Ducales" od Palatija.

I2 c^ela , Fasti

podpunim kletvenikom, od pada bana Mladina

kralj

1356.),

(j

dnid mletaiki.

i

1357.

od njega

odvrati kralj II.

i

kne-

priznavali vrhovnictvo bo-

povelju

Gregoriju

Stjepanicu, gospodarima

i

Vladislavu,

gradova Grebena

i

njihovu plemenstinu u svoju »zasebnu kraljevsku

i

i

suda bana bosanskoga

(a potestate et iurisdictione

Bani Bozinensis vos in perpetuum eximendo).

Svim tim znatno se podize ce u borbi Ugrinici

i

s

vlast bana Ivana Cuza u Dalmaciji Hrvatskoj. Njega MIetcima pomagati ne samo dosad vjerni knezovi hrvatski, kao Frankapani,

Nelipici,

nego

i

i

knezovi Hrvatinici, a mozda

se hrvatskoj banovini polagano vraca stari

ote§e bosanski bani, opet joj se

na jugu.

K

tomu

<lobija

i

pridruzuju:

Humsku

njezin

i

bosanski ban Tvrtko. Podjedno

obseg;

sve

oblasti

i

Dlamoi, Livno, Duvno na

zupe,

koje

iztoku, a

joj

Imota

zemlju do srednje Neretve (grad Novi u zupi Ludkoj),


^

126

mozda

a

i

kojih

iz

hrvatsko-dalmatinskog primorja.

iz

VELIKI

I.

do Dubrovnika. Hrvatski ban Ivan Cuz Omis, Imotu, Novi),

vicu, Klis,

ju

LJUDEVIT

sastajao se s kraljem

i

mletaSko

odavno dodijalo odmetne.

moze udarati na mletacku drzavinu potiskivati Novoga u Humskoj zemlji nioze poraditi, da se

Ljudevitotn

vladanje,

gradove (Ostro-

najtvrdje

i

Jz

priku6i gradu Dubrovniku, kojega je nadbiskup

ยงurovao

sada

drzi

Pripraviv se tako obnovi kralj Ljudevit rat

s

od god. 1345 neprestano Dubrovniku bija?5e vec zgodu da se od MIetaka

Saraka

ios

1348). Jer

samo

je

te

Ilija

(1345,

cekao

,

Mletcima u travnju 1357.

U

Tarvizkoj

podsadu Trevisa junacki vojvoda Toma od Moslavine, a u Dalmaciji druge mletacke gradove ban Ivan Cuz. Posada u Trevizu provali udarao je na Zadar iz grada, ali ju Toma junacki suzbi. Malo zaHm svlada on na polju kod Nervose duzda Ivana Delfina, koji bijaSe poveo vojsku, da oslobodi Treviso od podsjedanja. Mala, no marki nastavio

je

i

vojska

izabrana

duzdeva

bi

gotovo

sasvim

razprsena

od zarobljenog oruzja

;

dobiSe Padovanci punih petdeset kola. Trecu pobjedu odrza obali Brente

Toma

nad cetom placenika, koje bijahu Mletcani skupili u Njemackoj. morade se Tomi predati, a za njim vecina gradova

zaire lijevoj

Castel-

I

franco, prinudjen gladom,

u Tarviskoj marki; jedini Treviso branio

i

Moslavacki na

mjesta

i

drzao je joยง svedjer vitezki zapovjednik njegov

i

Jakov Cavalli.

U kao i

i

do osudna okreta u Dalmaciji. Grad Spljet vec

to dodje

ginjao kralju

i

mu

banu, jer

kako

je

gospodari

K

odavna jaka stranka hrvatska.

u Sibeniku bila je

na^in,

mletacki

bijahu dodijali

mletacka obcina pazarila

tomu

knezovi.

s

u Trogiru

I

gradove vrijedjao

te

je

njima, ugovarajuci mir

s

od god. 1355. na-

je i

kraljem Ljudevitom.

budnim okom pratili njihova trgovina, odkad je Klis svaki pokret njihov, a k tomu je udarila u nazadak novi ban hrvatski Ivan Cuz neprestano udarao bio u vlasti hrvatskoga bana. Suvise je na kotare tih primorskih gradova, ne dajuci im ni da pravo odahnu. Sve to bude poTrogirani zasnovali zavjeru, kako ce skinuti sve mletacke vodom, te su Spljecani vratiti oblastnike u svojim gradovima, pak se onda odmetnuti od mletacke republike pod okrilje svoga zakonitoga kralja. Najprije planu buna 8. srpnja 1357. u gradu Spljetu. Bijase subota. Rano jutrom, mnogi pucani, te se skupise u joยง prije jutarnje molitve, oruzase se potajno plemici mjesta, gdje stolnoj crkvi sv. Dujma. Odanle se razasuse po gradu, provaljujuci u kuce

Napokon

je

Spljedanima

nepouzdanje

smetalo

MIetaka,

su

koji

i

i

i

i

i

i

su prebivali mletacki placenici. PohvatavSi

bez borbe

i

zatvorise ih u tvrda mjesta, narocito u crkvu sv. Matije sv.

Ivana

potestat

Na

Krstitelja. i

sanene mletacke vojnike,

vike i

crkvu

Tome

sv.

to tek provalise u knezevsku palacu, gdje je

nacelnik, te zahtijevahu od njega gradske kljuce, jer ce grad

oprijeti,

posto

poStede

zivot,

mu

je 6itava vojska zarobljena

i

zatvorena;

Dosav pred buntovnike bacj pred a na to im namah predade gradske

se Trogirani. Mletadki knez toga grada

bijase

njih

kljuce.

u jutro

s

goli

se

toga se oboruza

mac

pozove

i

Sutradan

oko 8

sati

9.

posao

izadje

i

iz

gospo-

ne moze

ih,

srpnja

crkve

mletadki

predati

im

dinu kralju ugarskomu. Mletacki knez Ivan Quirino (Querini) uvidi, da svoje komore.

nize

stanovao

da

iz

mu

pobunise grada na

veliku misu u samostan franjevaca, koji je bio izpred gradskih zidina. Poslije mise htjede se vratiti u grad,

ali

nadje gradska vrata

podje knez u Spljet, misleci, da je

taj

zatvorena.

grad jos u

Ne

vlasti

znajuci,

sta

mletackoj.

se

jucer

Spljecani

zgodilo,

medjutim

knezom, i s njihovim porodicama druzinama o svom troSku na oruzanim barkama dadose odvesti u Mletke. Iza toga poslase Spljecani poslanike po bana Ivana Cuza (Zuus), te zasadise na svojim zidovima zastavu kralja Ljudevita, Ban Ivan Cuz dodje u Spljet, a onda u Trogir, gdje se pokloprimise ga castno,

niยงe

zitelji

svomu

ga onda

te

kralju,

kotare, sto je poslije

i

sa

svojim

bivsim

na sto ban obim gradovima potvrdi

sam

kralj

odobrio.

i

stara njihova

privilegija

i


RAT Bana Ivana Cuza Spljctom

i

namali

posia

obilato

I

je

obladao

Pavla Vlceca

(familiaris)

se je poveselio, te je teklica

kralj

obcina nemilo prepade, kad

se mletaSka

zato

Ali

obavijesti.

Cim

gradova.

svoga vjernoga covjeka

(WIchec) kralju Ljudevitu, da ga o svem nagradio.

127

obradova preokret dalmatinskih

silno

Trogirom,

MLETCIMA ZA DALMAGIJTJ.

S

joj

stigo§e glasi o

Duzd Ivan Delfino pisa na to 15. srpnja odmetnuvsim se gradovima ovo pismo: »Plemenitim mudrim muzevima, sudcima, vijecu obcini gradova Spljeta Trogira, milim vjernima, pozdravljenje milost. Culi smo na ne malo naSe nezadovoljstvo, da su mediu vama bile nekakve smutnje, za kojih ste nase knezove cete odpravili. Radi till smutnja mora da se vrlo cudimo, ne znajuci da ima s na§e sfrane za to kakva razloga, vec prije protivno, Ta mi smo vazda s vama kao s bracom sinovima postupali. Kada se bo sjecamo, preljubljeni vjerni, kako smo vas od pretuznog buni dalmatinskih gradova.

i

i

i

i

i

i

jarma prvotnoga robstva milosti,

i

i

tiranide

kako smo se sladko

i

u stanje slobode, te vas primili u krilo naSe

priveli

Ijubezno

brinuli

za va§e odrzanje

i

boljitak,

pak nasto-

, V."?--

Skradin (Sgahdona) u Dalmaciji.

jali

oko obrane vase

vasih:

i

nego

nastale uslijed nevjere,

Valja jo§ uzeti na um, koliko

to

mozemo nikako

ne

prije

smo

s

sluiajnih povoda,

nekih truda

vjerovati,

troSka

i

ulozili

dinu kralju ugarskomu, jedino da obranimo vaSu slobodu, i

milosti nasoj;

zatim

koliko

smo

Ijudi

i

stvari u rata s

mi

da su pomenute smutnje kako se dnevice dogadja.

nasa drzava proti gospoda vas uzdrzimo u vjernosti njim (kraljem) pogubili poradi i

i

ni kakve dobiti ni ine druge koristi. Th da nismo od toga vaSi poslanici u MIetcima morali su priznati, da smo s mnogo potezkoca troska odremnogo pjeSaka^ da bi s njima dili uzdrzavati vazda dvije stotine konjanika s ligom vaSe zaStititi od gospodstva ugarskoga. Kako je dakle u hrvatskim oblastima mogli vas vas.

Dobro

imali

znate,

i

i

i

i

i

u vase srce

mogla

zaci

misao, te ste se tako Ijubljeni vjernici

sticeni, tolikim pogiblima obranjeni, diti,

koji

htjeli

ima zdravu pamet. Opominjemo

donekle nama s

i

sinci, tolikim

iznevjeriti,

naporom

moze svatko

prosu-

toga vasu razboritost, da to sve revno u svojoj


UtJDEVlT

128

vas blagost nasega vladanja,

iznosimo pred

du§i promozgate;

VELIKI

r.

spodstva ugarskoga, koje je vama posve nesnosno, pak nosti

obicnoj

i

popraviti

i

svagda

nam

Cvrsta

nepravdu.

prema nama. Ako

vjernosti

nasu milost

je nakana,

je

sto

vam pripravno

koju

traziti,

imati

protivno

svemu

strogost go

oprostivSi svaku

preporucene, kako

i

smo

vas

boljitak, pak cemo rado od srca cemo se brinuti za vase uzdrzanje nase osobe imanje za vas, kako to cini dobar otac za svoje sinove. O tomu ocekujemo vas mili odgovor. Dano u nasoj duzdevoj pala6i dne 15. srpnja

imali, te

izlagati

i

ucinjeno, morate

(tomu)

spremno podajemo,

i

predrage

vas za

divljadtvo

i

toga izvolite uztrajati u pokor-

s

i

i

indikcije*.

10.

Ne

zna

se,

da

su Spljecani

li

Trogirani

i

nam

obcinskoga vijeca spljetskoga, koji su vlast mletacku. Spljecani

hovnim

su

izprva

ostali

ali ti

sudeci po zapisnicima

gradovi vi§e

vratili

pod upravom gradskih konzula, dok

nadbiskup Hugolin

stvarima odlucivao

odgovorili;

ista

sacuvani, nijesu se

ili

Ugolin.

Dne

je u

pod du-

30. srpnja bise izabrani

novi konzuli (Nicola di Lucaro, Francesco di Damiano, Crestolo di Pietro, Jancio di Leone,

Novaco

di Matteo); u istoj

Ljudevitu, da

poslo pred

gradu

mu

kralja,

Spljetu

izabra vijece spljetsko poslanike, koji ce poci kralju

skup§tini

se poklone

i

sudimo po

zamole potvrdu torn, sto

njegova prava

stara

Ljudevit

je kralj

slobostine.

i

Da

starih privilegija.

Od

je to poslanstvo

i

30. kolovoza potvrdio

zaista

toga se tasa

i

u javnim izpravama

kao u zapisnicima grada Spljeta vazda spominje ime kralja Ljudevita kao vladara. No grad nije mogao ostati bez kneza. S toga je vijece u svojoj skup§tini 19. studenoga 1357. opet izabralo kneza ili potestata, po imenu G e n t 1 a iz grada Calli u marki jakinskoj, i

koji

je

nacelnikom sve do 31. kolovoza 1358, kad ga je vijece

ostao

rijeSilo dalje

sluzbe u gradu.

Odkad su se Trogir i Spljet vratili pod hrvatskoga bana kralja, napeo je Ivan Cuz svu snagu, da predobije Zadar, koji je vec odprije podsjedao. Franjo Carrara, namjestnik njemackoga carstva u Padovi, poslao mu je u to ime u pomoc cetu njemadkih placenika pod Burchardom Ellerbachom (Conradum Eldebordum). Dok su sad njemaciki placenici stajali pod Zadrom, poSao je ban pred susjedni grad Nin, koji je tako opasao, da mu Mletci nijesu mogli nikakve pomoci podati. Skradin. Tamo skupise svoju Sad su Mletci pregnuli, da barem spase Sibenik te gradove, nego i sve otoke. Pace mornaricu, koja ce drzati u pokornosti ne samo mletacko brodovlje zajedno sa SibenSanima podje do otoka Suleta (Maslinica, Solta), koji je pripadao gradu Spljetu, te ga nemilo opustosi. Suvremeni Ijetopisac spljetski i

i

A

Cutheis pise, da su Mlet6ani sa Sibencanima »Sulecane porobili, usjeve

zene

davili,

jali

i

ba§

ta nasilja

Pace i

i

oni

i

mnoga druga

mletackih

zla cinili, a sve

placenika

i

na prezir

i

Ijude ubi-

palili,

sramotu Spljecana

Medjutim

'.

mornara ozlojedise vjerne jos gradove u Dalmaciji. te se napokon

sami Sibencani ne mogose dulje podnositi zuluma mleta6ke vojske,

odmetnuse. Oni otjerase

gradjanina

Gregorija

Dragoja,

iz svoga grada mletackoga kneza Andriju Justinijana pak poslaSe svoje poslanike (nobilem virum Rodolanum

Crasuneracich) pred Nin banu Ivanu

i

s

izjavom, da se pokoravaju kralju Ljudevitu

i

nje-

vrlo obradovao, te im je u taboru pred gradom s toga Nonae) dne 14 prosinca 1357. izdao znamenitu povelju, izgrede, koji su po6inili proti kraljevu kojom im najprije oprosti » sve nepravde, uvrede Velidanstvu ili njegovim podanicima sve do toga casa«; a onda im potvrdi sve stare privilegija, dam im od predjasnjih kraljeva. Napokon im ustanove, uredbe, darovnice

govoj

Ninom

svetoj (in

kruni.

Ban se

obsidione

je

civitatis

i

i

mlinove na slapu rijeke Krke citav njihov kotar sa svima da se u kotaru grada Sibenika ne smije podizati ni kakva napokon utvrda ni grad, da Vlasi ne smiju pasti svoja stada na njegovim pasnjacima, posebna da ban ne moze uzimati talaca od Sibencana, nego da njih idu sve milosti, obca

potvrdi otoke Srimac

i

Zirje,

i

selima. Jo§ bi ustanovljeno,

i

i

sloboda, koju uzivaju ostali gradovi Dalmacije.


MIR U ZAnnU.

Tek

DUBROVNIK SR SKLONIO POD ZAKRIME UG.-HRV. KRAUA.

predao Sibenik, malo dana

§to se

Tu mu

Zadrom.

bijase

dne

zatim,

pomogao vodja njemackih

ban

oblada

prosinca,

17.

129

On

placenika Burchard Ellerbach.

i

je

Ijudima bio u mletadkoj sluzbi, te je neko vrijeme bio u posadi u Zadru. poznavao to^no grad njegove utvrde, gdje su najslabije, pak prilike u gradu, a narocito je znao, kako su vec odavna zitelji nezadovoljni s mletaikim vladanjem. Taj Nijemac dakle sporazijmi se s opatom benediktinskoga samostana sv. Mihajla, koji je prije sa svojim

Tako

je

stajao

i

do gradskog

tik

zida,

Burchard Ellerbach;

posadu ali

Vec kod prvoga

gradska vrata.

otvore

i

hrvatski vojnici

i

u samostanski dvor, odakle su onda provalili u varo§,

u§li

i

da su se nocu njemacki

opat udesi,

i

Ijestvama uzpeli preko zidina

da poubiju mletacku

i

okrSaja pogibe

njegovi ortaci otvorise srecno gradska vrata, te sva vojska pro-

vah u grad. Citava varo§ pade u ruke dobitnika, jedino gradska tvrdja ostade u mletadkoj

ciji

Ban Ivan namah

se u nju sklonise ostatci mletacke posade.

te

vlasti,

po Dalma-

razasla

Hrvatskoj glasnike, da objavi pad Zadra; u Spljet dodje banov pouzdanik, magistar

i

Konja (Kogna)

pismom banovim, u kojem

s

bi javljeno

uzece Zadra. VeseH Spljecani

nadariSe 28. prosinca glasnika sa 40 dukata.

pada Zadra odmetahu se redom

Iza

se otok Brae, a na to se Omisani, Spljecani

otoku

i

gradu Hvaru,

te

od

za koje su branitelji pogibali

Tako ostade

jedina

jo§

pobuni

sije^nja 1358.

Trogirani na svojim brodovima priku6i§e

i

ga zapali§e. MletaCki knez na Hvaru, Nikola Cornelio, spasi se

jedino tako, da se je sklonio u tvrdju.

tvrdja

gladi,

Napokon predade

se

Nin nakon duge podsade,

i

tako da su se morali hraniti

grada Zadra u

mu

Ljudevit od Spljecana, da

trazio je kralj

dana mjeseca

otoci. Prvih

mletackoj.

vlasti

poSlju zidara,

i

1358.

sije6nja

10.

Jos

tesara

konjskim mesom.

i

drugih radnika

za

podsadu tvrdje zadarske (ad belando castrum Jadere); ali prije, nego §to je pala ta tvrdja, utanacen bi mir izmedju kralja Ljudevita i Mletcana. (Mir u Zadru 18. velja6e 1358. Dubrovnik se sklonio pod zakrilje ugarsko-hr vatsko ga kralja). Vec od srpnja stizavahu radostne vijesti kralju Ljui

U

devitu u Ugarsku.

na kopnu, pace na milost

bijahu Mlet6ani izgubili najveci

Italiji

samomu

i

Trevisu

mjesecu studenom

nazofian slavlju svoga bana.

Dne

dosao

po

je u Dalmaciju, te je

Tu ga

jeni Zadar. i

utanace mir.

28.

1357.

svoj prilici

poci

odlucio

studenoga

desio

namah

i

nadjoSe

To

skloni

i

sam u Dalmaciju, da bude Zagrebu, a u prosincu

u

se je

(17.

osvo-

prosinca)

na najvece

i

zrtve,

samo da

spase, sto bi se jo§ spasti moglo. ali

saveznik Franjo Carrara, namjestnik njemackoga cara

temelju punomoci

i

naputka, Sto su ga

duzd Ivan

svojim poslanicima jos 28. studenoga

ga je na to sklonio njegov vjerni u Padovi. Stalo se ugovarati na

Delfino

1357.

Ali

i

obcinsko vijece mletadko

ugovaranje

se

oteglo,

i

tek

1358. ugovoren bi u Zadru u samostanu sv. Franje, u sakristiji crkvenoj, defi-

znamenit za povjest hrvatsku u srednjem

nitivni mir, vele

mnogo

na

posjedovanja

napokon ipak morati

usao u netom

i

Kralj se je izprva kratio, da ugovara o miru,

18. veljade

svojih

punomocnici mletadke republike, Petar Trevisano, Ivan kancelar Bounintendi, koji bijahu do§li, da po §to po to u ime svoje obcine Mletci naime bijahu se uvjeriU, da taj put ne ce modi kralju odoljeti, pak

bijahu gotovi

podijelili

dio

da ce se

pogibao,

nemilost predati; u Dalmaciji je mletaCka vlast dnevice padala.

i

Ljudevita, da je u

Gradenigo

prijetila je

vijeku.

Medju inim natezalo

poradi grada Dubrovnika, za koji mletacki povjerenici ne htjedose izprva ni

se

iuti,

da Dubrovnik ne pripada Dalmaciji. No posto Ljudevit nije htio od svoga zahtjeva odustati, moradoSe napokon na odstup toga grada privoljeti.

tvrdeci

i

Poglavite

ustanove mira

jesu

ove:

Mletci

se

za sve vijeke odriiu

svih

prava

i

zahtjeva u pogledu Dalmacije, te ustupaju kralju Ljudevitu ditavu Dalmaciju »od sredine

Kvarnera sve do medjaSa grada Dra6a« (a medietate Quarnerii usque ad confines Dupravima, to poimence racii) sa svima gradovima, zemljama, tvrdinjama, otocima, lukama i

gradove Nin, Zadar, Skradin, Sibenik, Trogir, Spljet Urv. povj.

II.

I.

i

Dubrovnik

i

na kopnu

(in

9

terra


LJUDEVIT

#

130

firma), zatim

gradove

Hvaru (Lesne)

Duzd mletacki

KorSuii.

i

Osoru

na otocima

zemlje

i

VELIKI.

I.

Krku, 'Rabu,

Cresu,

i

Pagu,

odride se za sva vremena naslova:

Bracu,

herceg Dal-

Hrvata< (dux Dalmatie et Croatie), koji su njegovi predsastnici rabili od davnine (naime od god. 998., kad je taj naslov primio duzd Petar II. Orseolo). Obcina mletacka obvezuje se dalje, da ce sva mjesta, koja joste drzi, za dvadeset dva dana nakon ovoga svoje Ijude iz njih odazvati; te se u obce ne ce vi§e pacati u stvari ugovora izprazniti dalmatinske. Nasuprot vraca kralj, koji zeli ostati u prijateljstvu s duzdom obcinom macije

i

i

i

i

(volente,

tvrdje

i

ipsum ducem

et

commune habere

mjesta, koja je osvojio

netenskoj, kao

u

i

Isiri,

i

to

ili

amicos carissimos), sve zemlje, njegovi podanici u marki Tarvizkoj, u oblasti Cedvadeset

takodjer za

osvecivati

ziteljima tih oblasti

on

ih

niti

perpetuo

progoniti,

in

i

sto

dva dana; no Mletci ne smiju se su u posljednjem ratu pristali uz

vec im moraju veledusno oprostiti. Zarobljenici obiju stranaka imadu se pustiti na slobodu. Obje stranke obvezuju se, da ne ce u svojim oblastima trpiti gusara, te zajam^uju svojim gradjanima medjusobnu slobodu brodarenja trgovanja. Ona stranka, koja prekrSi mir, neka bude od druge pozvana pred papu, koji ce izreci osudu za mjesec kralja,

i

crkvenim prokletstvom. Obje stranke napokon neka U mir bise ukljuceni saveznici u dosadanjem patrijarka Nikola, gospodar Padove Franjo Carrara, Goricki knezovi

dana, te krivca kazniti interdiktom

i

prisegom zajamde, da ce mir tocno akvilejski

ratu:

Albert

i

drzati.

Meinhard, Cenetenski biskup

Gaspar, knezovi

de

i

gospodari od

Porcila,

Belluno, u obce

svi,

od CoUalta, plemeniti muzevi od Canina; napokon i gradovi Feltri i koji su pomagali kralja Ljudevita. Posebnim ugovorom obvezase la Parte,

de Vonico,

i

se Mletci, da ce u svojim diljama za kralja Ljudevita o njegovu troSku sagraditi miti dvadeset

i

cetiri

i

opre-

galije.

Jos istoga dana, naime 18. velja6e, priseze

Ljudevit na

kralj

zakletvu petnaest njegovih najodli6nijih prelata, baruna

biskup Petar, prior

i

mir.

savjetnika,

S njim

polozi

izmedju njih zagre-

Baudonus Cornuti, dvorski poslije, dne 20. veljade, dvorskomu sudcu Nikoli Secu, da sa mlepovjeri kralj zagrebackomu biskupu Stjepanu tackim poslanicima podju u Mletke, pak da onda u njihovoj nazocnosti duzd s gradjanima prisegom mir potvrdi. U Mletcima se dodu§e bijase podigla jaka stranka proti badki biskup Stjepan, bosanski

sudac Nikola Sec,

i

Ivan Cuz, ban Dalmacije

i

vranski

Hrvata.

Dva dana

i

miru, smatrajuci gubitak Dalmacije za >propast repubUke«; te 25. veljaCe u prisucu kraljevih poslanika i

drugih gradjana svecano priseze, da ce mir sveto

Namah

utanadena mira stadose

iza

vrsiti

i

mira pretegoSe,

prijatelji

ali

duzd sa dvadeset

vijecnika,

cetiri

i

plemica

uzdrzati.

Mletcani odazivati svoje knezove

posade

i

iz

onih dalmatinskih gradova, koji su jo§ ostali u njihovoj vlasti. Najprije predadose kralju tvrdju grada Zadra, koje je zapovjednik prije bio Andrija Zane, a tada Petar Badoario;

onda izpraznise

tvrdi Skradin, koji nije

odazvase knezove s

i

mogla nikako

banova vojska; napokon

osvojiti

njihove druzine: Jakova Cornelija (Cornara)

Paga, Nikolu Cornelija

(Cornario)

s

napokon Marka Superancija (Soranzo) s otoka Kor6ule, lanski knez Ivan Georgio medjutim kratio se je pokoriti i

iz

grada

za nasljedno leno. Ivan Georgio htio je ostati

hrvatskih kraljeva,

paSe Mletci

10.

1358.

je

njegova

ga od mletaCke obcine

knezom na otoku

ozujka

Ivana Georgia

Dubrovnika. Korcu-

zapovijedi, posto

porodica jos od god. 1252. gospodovala tim otokom, primivSi

te su

Raba, Jakova Ciurana

s

Cresa, Nikolu Cornelija s Hvara,

i

za

preporucivali

vladanja ugarskokralju Ljudevitu

»osobu njegovu i njegovo pravo na recenu kneziju« (personam et iura sua de comitatu predicto); no Ljudevit slabo je za to n>ario, te je Ivan Georgio poslije od mleta6ke obcine trazio od§tetu za izgubljenu kneziju. Dok se je republika u jednu ruku trsila, da kapetanu Ivana Georgia odrzi u njegovoj Sasti, povela je parnicu proti bivSemu knezu i

zadarskomu Mihajla Faletru, obijedivsi ga, da je on kfiv gubitku Zadra. Nevoljni knez osudjen bi 8. ozujka 1358. na tezku tamnicu na dvije godine, iza toga na izgon iz mle-


MIR U ZADRU.

DUBROVNIK SE SKLONIO POD ZAKRILJE UG.-HRV. KRALJA.

131

napokon na gubitak svih 6asti za sva vremena. I Simeon od Ferrare, drug Falelrov, kojemu je osudne noci bila povjerena straza u gradu Zadru,

ta6ke drzave kroz pet godina,

osudjen

i

na pol godine tezke tamnice

bi

izgon

i

mleta6ke drzave za sva vremena.

iz

Jos prije utanacena mira bijaSe kralj Ljudevit 10. veljad;e 1358. gradu Zadru izdao

kojom ga nagradi

povelju,

poradi njega

i

za sve patnje, stradanja

progone, §to

i

morao

ih je

pretrpiti

njegovih predsastnika od raznih neprijatelja, narocito Mletiana, »njegovih

njegove drzave poznatih takmaca« (nostrorum et regni nostri notoriorum aemulorum).

i

U

Zadranima sav njihov posjed one medje, koje je njihova netom svrsena rata dalje potvrdi, da tako Zadrani, kao njihovi gosti imadu dolaziti na sud pred gradskoga kneza gradske sudce; jedino ako koja stranka ne bi bila zadovoljna knezevom osudom, da moze prizvati na kralja njegov sud. Jednakim nadinom nastojase ugoditi drugim primorskim gradovima, gdje su odsad povelji potvrdi kralj

toj

i

obcina imala prije

i

;

i

i

i

sami gradjani opet

stall

birati svoje

knezove, potestate, konzule

sudce.

i

U

tvrdjama

i

kaStelima hrvatskim, koje bijase kralj primio od Mletaka, ponamjesti kralj svoje pouzdane

kao kastelane

Ijude

i

knezove. Klis povjeri knezu Ivanu, a

Omisem

upravljao je vec od

proslih godina knez Stjepan, koji zivi u iskrenoj slozi sa spljetskom obcinom.

znademo samo, da

uredio prilike na otocima, nije poznato;

kralj

povjerio zadarskomu gradjaninu Jakovu de Cessano, vitezu

Kako

je otoke Brae

je

Hvar

i

svoga dvora, kojega je pod-

jedno imenovao vrhovnim zapovjednikom svega brodovlja na moru (Jacobus de Cessano,

comes insularum nostrarum Farie

aulae nostrae miles, amiratus noster maritimus ac Bratie).

Taj je Jakov jamacno bio vrhovni

zapovjednik brodova, koje

primorski gradovi dalmatinski za obranu primorja, a

su kralju

onoga brodovlja, koje

i

et

davali

se je imalo

tek u Mletcima sagraditi. Uredivli u prvi

mah

kraljevski

veliki

Dne tik

pecar,

27. veljace bio je

hrvatskomu banu Ivanu svoj svojemu kancelaru, kojemu je o.stavio

najpotrebitije, ostavi kralj dalju brigu

Cuzu, zatim kolo6komu nadbiskupu

Nikoli,

pak se negdje

i

namah

jos

18

veljaCe

stade vracati u Ugarsku.

vec u Krizevcima, gdje je gradjanima slobodne

obcine Gradca

Zagreba dosudio posjedovanja arcidjakona Benedikta. Tu je povelju kralj morao podpccatom slavonskoga bana Leustahija, jer nije svoga pe5ata uza se imao (propter

krijepiti

absenciam vodio sa

sigilli

da

nostri). Nije nevjerojatno,

sobom u

Ljudevit

je kralj

na povratku u Ugarsku

suzanjstvo krbavskoga kneza, staroga Gregorija Kurjakovida, zarobivsi

ga poradi nevjere, sto je u posljednjem ratu s Mletcima ugadjao pomagao vi§e ovinia, nego svomu zakonitomu kralju. Kralj je kneza Gregorija poslije zatvorio u grad Leva, nedaleko od rijeke Grona u Barskoj zupaniji, te mu je oduzeo sva njegova imanja (»propter infidelitatis notam«), medju njima kucu na trgu sv. Stosije u Zadru, koju je kralj Sigismund kraljevsku 1389. kao kucu darovao knezu Petru Zrinskomu Gregorije Kurjakovic camio je u suzanjstvu u Levi do dvije godine, te je iz tamnice dva put pisao mletad:koj republici. U prvom strasno zdvojnom pismu od 22. lipnja 1358. boji se ostarjeli knez Gregorije, da ce izgubiti glavu, kao sto je izgubio sve svoje imanje osim onoga, §to ga je dao Mletcima u pohranu. Starac se tuzi na svoje nevjerne prijatelje, pa6e na i

i

svoga sina

nema

niSta

Jurja,

moli Mletke, da

i

mu

niSta

osim pedatnoga prstena, a vjeran

mu

ne dadu od poklada njegova. Gregorije je

ostao

samo njegov

sluga (Jabon Vrana).

Nesto pouzdatljivije je pismo od 27. sije6nja 1360, po§to je minula pogibao, da izgubiti glavu.

Knez Gregorije

pise duzdu,

»kako

je u kraljestvu Ungarije obci glas

bi

mogao

(commu-

gospodina ugarskoga kralja Ljudevita, a u prilog duzdu protivnik reCenomu kralju*. Poziva s toga (favendo vobis), pak tim postao nevjeran duzda, »koji dobro znade za njegovu pravu vjeru prema gospodinu za svjedoka Boga nis fama),

da je on radio proti

6asti

i

i

kralju*.

Sa sinom Jurjem kao da se

Mirom u Zadru

bija§e

i

je izmirio, jer moli duzda, da

grad Dubrovnik doSao

se izpuni ziva zelja Dubrov6ana, koji su vec

odavna

pod

mu

po njemu posalje novaca.

vlast kralja

nastojali rijeSiti se

Ljudevita.

Tim

mrzkih im Mle-


L.IIIDKVIT

132

taka,

Hrvatskoj

pridruziti

te

hrvaiske,

bili

Dalmaciji,

i

VELIKI.

I.

kojima su nekad, jo§ za

s

narodne dinaslije

zajedno. Glava ugarsko-hrvatske stranke u Dubrovniku bio je nadbiskup

Saraka, kojega je jamacno zatre §izmatike

bodrila

da

zelja,

s

pomocu ugarskoga

Ilija

hrvatskoga kralja

i

patarene tako u Srbiji kao u ostalim zemljama Balkanskoga poluotoka.

i

S toga

se je nadbiskup

te se s

njim dogovarao.

od god. 1345.

jo§

Ilija

vise puta sastajao s kraljem

Ljudevitom,

Vec 28. veljace 1358. spremi se dosadanji mletacki knez u Dubrovniku, po imenu Marko Superancio (Soranzo) sa svojom druzinom na odlazak; Dubrov6ani izkazase mu torn

prigodom rijedke

6asti

i

veliko

dana, izabra

istoga

ga najudvornije

izprati^e

vijece

dva

na

mjeseca

Namah

svoga grada

iz

zatim, jo§

sudcima

upravitelja, koji ce sa

tri

i

§to ju je dosad imao knez sa sudcima malim vijecem. s malim vijecem vrSiti svu Ivan P. GunUpravitelji bijahu tri vlastelina, po imenu Petar Ranjina, Maroje Bunic dulic. Nakon dva mjeseca izabrat ce se tri nova upravitelja, od kojih ce svaki vladati gradom po dvadeset dana. Jos bi u velikom vijecu toga dana zakljuceno, da se poSlje vlast,

i

i

poslanstvo kralju Ljudevitu. Sutradan,

1.

Petar Ranjina, Ivan Bunic, Ivan Gundulic

i

Sarakom

preko

poci

u

od izabranih poslanika ne

koji

da se ondje

bi

kopnu mogu

je

i

na put

putem preko Modrusa

kralj

doSao

i

notara.

sastalo se u Visegradu

dubrovackih poslanika. kolocki

i

nadbiskupom Ilijom poklone kralju i

pod zastitom krune

Stjepana.

htio preuzeti zadatka, platit ce globu

od 1000

ostati

morem

ce ploviti na dobro oruzanoj

i

Morem

11. travnja.

galiji,

doploviSe do Senja, a onda udari^e

Zagreba, te stigose prvih dana svibnja u ViSegrad,

Budima. Poslanstvo imalo je svecana odijela

iz

zasebna svecenika

s

ViSegradu

uzeti konja, koliko ih volja.

Poslanici krenuSe

starim

u

imenu

poslanika, po

sv.

zlatnih forinti. Poslanici biSe sjajno opremljeni;

a na

cetiri

Ivan Crijevic, koji ce zajedno

Ugarsku,

pogodbe obcina dubrovacka

utana6e, uz koje ce

Ako

Senja

ozujka bise izabrana

Kralju donijese na

kraljevsko

Od

se je

vijece, te

ugarskih

i

dar

krasnih

kancelar kraljev, srijemski biskup

Toma i

i

s

Dne

sokolova.

kamo

livrejama, zatim 11.

svibnja

razpravljalo u nazofinosti kraljevoj

hrvatskih velikasa

Nikola Kont, erdeljski vojvoda Petar, hrvatski

sluge

i

bili

i

su prisutni Nikola, nadbiskup

bosanski biskup Petar, zatim palatin

dalmatinski ban Ivan Cuz,

glavni

vikar

mnogi drugi. Najprije se digo§e dubrovadki poslanici, »Premda bi Dubrovnik po pravu morao pripadati kraljima ugarskima (ad ius dictorum regum pertinere), ipak nije, sto imade Ijudskoga pametara, bio zaista u vlasti podanictvu njihovu; nego je, bit ce tomu nekih sto dvadeset godina, uslijed izvjestnih ugovora pogodaba stajao pod gospodstvom mletackim. No posto je s obilatom pomocu Spasiteljevom kraljevstvo Dalmacije nakon mocna slavodobica preSlo u ruke kraljevskoga Velicanstva, te se je duzd zajedno s obcinom mletackom odrekao svakoga prava zajedno s naslovom, ako ga je u obce imao: to je citava obcina grada Dubrovnika nakon mudra zrela razglabanja upravila svoje poslanike pred lice kraljevske (ban) citave Slavonije Leustahij,

te izjavise

po

i

ovako:

prilici

i

i

i

i

uzvisenosti,

da priznadu kralja i.njegova sina

ili

sinove, ako

mu

Bog dade,

ih

ill

slavnoga

nekad gospodina hercega Stjepana, kao sve kraljeve potomke nasljednike kraljeve za naravne gospodare obcine dubrovaCke (dominos naturales), pak da ju podloze vlasti, jurisdikciji i modi kraljeva velicanstva, moleci ga kledeci, da kralj to poklonstvo gospodstvo (recognitionem et gospodina hercega Ivana, sinovca kraljeva

i

sina

i

i

i

dominium kralj,

civitatis)

najmilostivije prihvati«.

Na

tu izjavu

dubrovadkih poslanika odgovori

da je on od prvoga dasa svoga vladanja svu svoju brigu

svojim kraljevinama njihove medje budi drugim zgodnim

putovima

i

dvojbeno ustanovljeno, da je grad

i

kotare,

pak da

nacinima, sto znade citav i

obcina

i

trud ulagao, da povrati

nije zalio postici to budi

Dubrovnik utemeljen

ratovanjem

PoSto je nadalje ne-

svijet. i

smjeSten u njegovoj

Dalmaciji, te dosljedno tomu pripada njegovu kraljevskomu pravu (ad ius nostrum regium pertinentem), to on, obziruci se na razlozitu smijernu molbu gradjana kraljevini

i


MIR U ZADRU.

dubrovadkih

133

nad

gospodstvo

prima,

ci-

odo-

vitatia) potvrdjuje, i

KRALJA.

njihovih

i

gradom (dominium brava

IIG.-IIRV.

ponudjeno

zastupnika,

mu

DUBHOVNIK SE SKLONIO POD ZAKRILJE

je

te

podjedno spreman potvrditi sve, sto gradjani

od njega

Sad

traze.

ustanovljeni

bise

Du-

odredjeno, sta ce

brovnik

ima da

ugovor

bi

Posto

sastavljen,

na

prisegoSe

ruke

tnuv&i

kralj

obcinu

za

6\n\

kralju, a

ciniti

sta opet

te

uvjeti,

me-

nj,

na sveto

evangjelje, najprije

za njim svi na-

kralj, a

zocni

njima

velikasi, s

ban hrvatsko-dalmatinslavonski. Dubroski i

vaSki poslanici, na celu

im nadbiskup

Ilija,

po-

lozise takodjer zakletve;

podjedno da ce

bi odredjeno,

se

u

Q

kralj

poslati

Dubrovnik zasebna punomocnika, pred kojim ce

i

tamosnje gradjan-

stvo priseci vjecnu vjeru i

pokornost kralju njei

govoj svetoj kruni.

Malo 'dana dne

zatim,

svibnja 1358.,

27.

izdade kralj Dubrovniku

zasebnu povelju, u kojoj

se spominje, ยงto se

je

naustice

u

Tu

utanaSilo

kraljevskom

vijecu.

su takodjer zabilje-

zene pogodbe, uz koje je

Dubrovnik primljen

u zakrilje

i

za^iitu kralja

Pogodbejesu ove: Obcina grada Du-

Ljudevita.

brovnika,

ili

izvjestni

gradjani njezini priseci ce, taknuv^i sveto gjelje,

vjernost

evani

po-

a s


LJUDEVIT

134

kornost za vremena kralju, kao

I.

VELIKI.

njegovim baStinicima

i

U

vjerenikom, koji ce se odrediti.

znak pokornosti

godine kralju pet stotina dukata dobre

pravedne

i

nasljednicima,

i

podanictva

i

i

Onih 2500

tezine.

to pred kraljevim po-

ce obcina svake

placat

zlatnih perpera, §to ih

raskomu (srbskomu), kao onih pet stotina zlatnih perpera ih placala bosanskomu banu, podaniku kraljevu, samo zato, da bude zasticena od njihova zadirkavanja (pro redimenda vexatione), kao i sve drugo, sto je dosad obiSavala davati, sve to obecaje obcina placati u buduce kralju njegovim nasljednicima, ako ce ih moci obraniti od navala re6ene gospode (a predictis donjegovim nasljednicima minis impugnantibus). Svake godine pjevat ce se na 6ast kralju dubrovackoj tri svecani hvalospjevi crkvi put (laudes). Obcina stolnoj ce vazda rabiti krau na svojim brodovima. Ako bi se zgodilo, te bi do§ao u ljevu zastavu tako na kopnu kao koji drugi nasljednik, treba ga primiti grad kralj ili sin njegov, pak sinovac njegov (Ivan) s duznim pocastima, kako se pristoji za kraljevsko veli^anstvo, te mu na trosak obcine dati dvije vecere. Nadalje ako bi se zgodilo, te bi kralj o svom trosku podigao dva objeda vojsku, mora mu obcina na njegovih 30 galija opremiti dati jednu, koja ce pomorsku ostati u kraljevoj sluzbi, dokle potraje rat; ako bi pak kralj u boj pozvao brodovlje dalmatinskih gradova o troSku tih gradova (absque stipendio), onda ce mu dubrovacka dati jednu. Kralju pristoji pravo, da po volji odabere obcina od 10 galija spremiti

je obcina godimice davala kralju

i

(dva perpera vrijede jednu forintu), sto

i

i

i

i

i

i

i

i

jedan

naCin

drugi

ili

grada Dubrovnika (srbskoga) kralja

njezine

i

Nasuprot obecaje

mobilizacije.

gradjane

braniti

od svakoga, naro6ito

bosanskoga bana, svoga podanika

i

sa svoje strane, da ce obcinu

kralj

(fideli

od raskoga

pak

nostro). Posto nadalje obcina

na molbu njezinih poslanika dariva vremena neku nenaseljenu zemlju blizu mora na medjama njezina kotara, koja se prostire od Kurila do Stona. Kralj jo§ hoce, da uprava (vladanje) grada Dubrovnika §to god sada drzi, ostane u vlasti gradjana, njegova kotara na cvrstom kopnu, gdje god stari obicaji; onim pak, sto obcina da se obdrzavaju pri tom ustanove statuta, zakona drzi na moru, neka obcina upravlja, kako je to cinila za mletackoga vladanja. Kneza treba zgodna teritorija (za svoj razvoj), to joj kralj

za sva

i

i

i

i

(comitem) ce

nadalje

si

kao

je

§to

Knez ce

dosad obiCajno; duznosti ce pak

bilo

podanika (ex fidelibus regni

obcina izmedju kraljevih

birati

pravo, da izabranika potvrdi.

nostri), a kralju pristoji

iste

uzivati placu, casti

vrSiti

kao nekad

za

i

prava,

vladanja

mletackoga, dakako uz savjet razboritih muzeva, koje ce veliko vijece obcine izabrati za

njegove pomocnike

ili

(actor

teneatur sequi forum

gdje se je zgodio prekrSaj

No

mjesta.

Bosnu nova. i

i

te

ili

priseci

prijatelji,

ce

obcina

a kraljevi

silom,

priskofiiti

troSku kroz sinovac

tri

ce

samo ako

ni za priraorske

i

gradjani

neprijatelji i

gradove Dalmacije, kao

imade Dubrovnik zasebnih ugovora

Dubrovnika, da ce kraljevi

takodjer njihovi duSmani.

s

pomoc

s

jednom

mletackom obcinom budi

Ako

mletaCkim, dok ne ce

ciniti §ta

galijom, bi

se

te

pak

i

Hum,

prijatelji

bi

biti

se koji kraj

pomorskom

ce ju o svojem

kralj,

kraljem srbskim,

s

Dubrovdani sve pored toga (eo non obstante) trgovati i

Ako

ni za

obiSajnih usta-

i

njegovih nasljednika, te bi ga trebalo pokoriti

obcina na poziv u budi

na sudiste obtuze-

obratiti

se obje stranke nahodile u mjestu,

bi

mjeseca u kraljevoj sluzbi uzdrzavati.

zaratio

tuzitelj

gdje je utanacen ugovor, neka im onda sudi sudac onoga

ustanove ne vrijede

Napokon

njihovi

podanik kraljev imao kakvu parnicu

obratno, ima se

rei);

sav posjed, sto ga sada imade

obcini

bi nadalje koji

ili

Zetu, posto s tima zemljama

Dalmacije odmetnuo od kralja

ili

Kada

pravni posao s Dubrov^aninom,

noga

potvrdjuje

Kralj

savjetnike.

i

budi na kopnu budi na moru.

njegovi sinovi

mogu

i

smiju

putovati po oblastima srbskim

takova, sto bi bilo proti stanju

ili

6asti kraljevoj.

po kojem je Dubrovniku zajamten posjed na moru, kako ga je imao za vladanja mletackoga, odredi Ljudevit namah sutradan 28. svibnja, da se otok Lastovo imade iznova pokoriti Dubrovniku priznavati svojim gospodarom onoga kneza, kojega ce Dubrovcani izabrati. Podjedno skine s casti dosadaIzvrsujuci savjestno ustanove ugovora,

i


MIR U ZADRU.

DUBROVNIK SE SKLONIO POD ZAKHFLJE UG.-HRV. KRALJA. kojega bija§e ondje namjestio hrvatski ban Ivan

njega lastovskoga kneza,

moderno per Johannem banum biskupa Petra, da povelje

Dne

srpnja

Dubrovnik, gdje

u

18. srpnja sastade se veliko vijece, u koje

vlastelina,

ga dociekase

ugovor

utanaCeni

drzati

to(!:no

ce bosanskoga biskupa

koji

poslanika sa 200 dukata u

Poput DubrovcSana

vijec-

kraljem. SuviSe izabra vijece jos Cetiri

s

do Stona.

izpratiti

i

napokon nagradi kraljeva

zlatu.

nastojali su

da

ostali dalmatinski gradovi,

i

posebnim

si

posjedovanja, nego

i

i

privile-

nove

grada Spljeta izabra na poziv kraljev 26. ozujka 1358. dva poslanika,

vine. Vijece

Novaka

i

onda od

bi

odanosti kralju Ljudevitu, a naroSito,

i

gijama osiguraju kod kralja ne samo svoja stara prava

djakona

najvecim odusevljenjem.

s

dodje 125 vijecnika, te

gradjana polozena prisega vjernosti

i

obcina

ce

(comite

(!!uz

izabere bosanskoga

dubrova6kim poslanicima podje u Dubrovnik, gdje ce predati kraljeve od gradjana. Biskup Petar podje na put 3. lipnja 1358.,

s

polovicom

nika, sudaca

da

Napokon

aufferendo).

primiti prisegu vjernosti

i

stize

te

constituto

135

te6earci-

Matijevica, koji ce poci na kraljevski dvor, te ondje ustanoviti

spljetskoga kotara

medje druge poslove. Spljetski knez Gentilis de Callio sastavi

urediti jo§

i

vjerodajnicu naputak, sto ce sve od kralja moliti traziti. Najprije neka izrade, da kralj obcini potvrdi medjaSe njezina kotara, a onda neka nastoje, da kralj ustupi obcini spljetskoj Citav otok Bra6, poSto je taj otok najblizi gradu Spljetu, kao ni jednomu drugomu. Siiine zelje iznosili su jama6no drugi gradovi dalmatinski, za te poslanike

i

i

i

kao

Trogir

Zadar,

formam

mira (contra

nakon

rata

i

smutnja bilo

kraljevski

vi§e

19.

svibnja

strane,

baruna stigla

je

da

jug,

u

u

i

tuihe, naroCito

tako da je primjerice

pokrajine«

je

neka-

Bia6,

bija§e

kralj

u veljaci ostavio u Hrvatskoj, poslije

Ljudevit u travnju, da ce ponovo poslati povjerenstvo

vijest,

Malo zatim znalo se

uredjenja

u Hrvatskoj, gdje

prilike

posve opustio.

konaSno uredi

Spljet

neredu,

i

da

ce

prilike »6etiri

u novo

veda

stecenim

(pro

Mletcima,

u

i

da ce

oblastima.

Vec

baruna kraljeva doci u one

da prou6e stanje gradova dalmatinskih Cper conoscere

Dalmazia).« »poradi

na

sve

koje

odlu6i

dvor,

trebalo je urediti

kraljeva.

i

PoSto je vecina velikaSa,

od

su dolazile na kraljevski dvor

Napokon

pacis)*.

prija§njih

danji dvorac hrvatskih knezova

po§la na

tomu

da se njihovim podanicima cine Stete od Zadrana, sve »protiv ustanovama

Mletaka,

iz

K

Sibenik.

i

stici

lo

stato delle citta della

u Dalmaciju

regulanda contracta). Vijece

spljetsko

neki

baruni

odlu(5i

na to

19. srpnja izabrati zaseban odbor, koji ce opunovlastiti, da ugovara o svemu s kraljevskim povjerenicima. U odbor biSe izabrani knez (potestat) Gentilis, sedam plemica tri i

obcinska sudca.

dana srpnja

Posljednjih

nadbiskup kolo^ki

i

stigro^e

zaista

povjerenici

kraljevi

u

Hrvatsku. Bijahu to

kraljevski kancelar Nikola, njitranski biskup Stjepan, velikovaradinski

kanonik 6uvar Gregorije

i

sudac kraljevskoga dvora Nikola Se6, nekadanji ban slavonski

ban Ivan Cuz. Nadbiskup od 9. kolovoza, izdanoj u Visegradu, kaze kralj: »quoniam sigillum nostrum mai'js de quibusdam aliis arduis negociis regni nostri cum domino archiepiscopo Colocensi in partibus Dalmaciae habemus*). Dolazak kraljevih povjerenika silno je uzbudio dalmatinske gradove. Spljetsko i

hrvatski,

Njima se pridruzio

sobom ponio

kolotki bijase sa

vijede

nadaSe

se

s

tadanji hrvatski

i

i

i

dalmatinski

veliki peCat kraljevski (u jednoj povelji

pomocu bana Ivana

(!!uza

mnogo

poluiiti.

Dne

1.

kolovoza 1358.

de Calls poseban naputak za 6etiri poslanika svoje obdine, koji 6e ugovarati s barunima (transmissorum ad partes Dalmatiae et Croatie). Neka najprije zatra^i toino odredjenje medjaSa, onda neka nastoje izprositi otok Bra6. U nekoj parnici, Sto ju obcina vodi, neka nastoje obraniti obcinu svim Irudom marom U obce neka za svaku stvar traze savjeta, pomodi naklonosti u bana Ivana. Ako bi

sastavi

spljetski

naCelnik

Gentilis

i

i

pak baruni zajamcienoj

iznijeli

kakve novotarije, koje

kraljevskim

privilegijama,

bi bile

naperene

neka ne Cine

proti obcini

nista bez znanja

i

i

njezinoj

slobodi

naloga obcine

i


L.TUDEV1T

^36 nacelnika,

da

kojega treba

sto

VELFKI.

I.

prije obavijeste.

Oprezni Gentilis kao da je vec tada

nagadjao, da baruni neSto snuju na zator obcinske slobode dalmatinske.

No ne znajuci dobro, kakvo mletackoga vladanja, zamolise mletaSku obcinu po svom

Povjerenici zanimahu se najprije za prilike grada Zadra. je

toga grada bilo za

stanje

poslaniku,

im prepusti

da

grada Zadra,

statut

njegova

MletaCka obcina 18. kolovoza dade trazeno, jer §to ce

opreku

u

dodjoSe povjerenici

nacelnikom

s

privilegija statut

joj

obcinom grada

i

obcinska

i

Spljeta.

prava.

Malo zatim

bez grada.

Vec

kolo-

13.

voza 1358. nalaze nacelnik Gentilis poslanicima spljetskim, neka izjave baranima, da se »njihovi zahtjevi protive slobodi grada

njihovim trazbinama,

oprijeti

svetom krunom znadijahu

izloziti

Dne

sale.

Spljeta

i

prituzbe protiv zahtjeva,

19.

njegovih gradjana, da ce se 6itav grad

da ce se poslati posebno poslanstvo

i

kolovoza znalo se

no

sto

kralju, koje ce

pred

ih iznijese baruni*. Ali baruni

ne

u Spljetu za poglaviti njihov zahtjev: oni su

da u buduce upravlja Spljetom >knez povoljan kralju «, (conte a beneplacasti, koje da se dosadanji nafcelnik Gentilis namah odrece svoje vlasti cito del Re), ne moze vrsiti, posto nije podanik kralja Ljudevita, nego tudjinac iz Italije. Prijatelji privrzenici Gentilovi uprijeSe sada sve sile, da ga odrze u 6asti. Stadose bijediti kraljeve povjerenike, da rade protiv privilegija, potvrdjenih od kralja, da zele uvesti novotarija

naime

trazili,

i

i

i

i

drugo.

se

Siljali

poslanici

dokazivalo

pisma,

i

se

i

natezalo se koje kako;

kraljevi

ali

bill u pravu. Oni zahtijevahu, da se Gentilis kao tudjinac izabere ma koji drugi, samo ako je podanik kralja slobodno neka za kneza onda se zahvali, priznat. hrvatskoga, pak ce biti jainacno potvrdjen ugarskoga Spljecanima ne ostade, nego da se pokore. Kad se je 31. kolovoza sastalo Gentilu vijecnici: Gospodin Gentilis de Callio, potestat grada, vijece u Spljetu, izjavi§e sudci

povjerenici ostadose tvrdi, jer su

i

i

i

i

moli

s

uzroka

zakonitih

izvjestnih

causis et legitimis et

i

zakonitih

rationibus),

Ileitis

neka

mu

dozvoljenih

razloga

se dozvoli odstupiti

(certis legitimis

od uprave,

otici

de iz

porodicom. S toga predlazu vijecu, se kuci svojoj sa svojim sluzbenicima i vratiti neka Gentilu dade dozvolu za odlazak, ako se to ne protivi statutu. Na to ustade Franjo grad, premda jo& Damjanov, te predlozi, neka se dozvoli Gentilu, da ostavi cast svoju mu se dade ostatak place za ono upravljanja, pade neka njegova godina nije minula pohvali, je mudro, dobro zakosluziti. SuviSe neka se §to vrijeme, koje bi jo§ morao Spljeta

i

i

i

i

nito postupao. Predlog bi primljen sa petdeset glasova protiv pet, te tako

grad

No

Spljet.

gradjani

ne

upravu trima rektorima na

tri

htjedose

birati

novoga nacelnika

ili

ostavi Gentil

kneza, vec

povjeri§e

mjeseca.

Medjutim odlazkom potestata Gentila iz Spljeta ne bijaSe prestala opreka izmedju kraljevih komesara. Spljet naime bijaSe obnovio staru pravdu s gradom TroSpljecana girom poradi medja, zatim je vodio parnicu sa svojim gradjaninom Kamurcijem Franjii

nim, a bilo je tuzba protiv njega vlast.

Radi

Damjanova

tih i

i

drugih stvari

Ivana

i

§iljali

od Bracana, koje su Spljecani 11.

Prvoslavova pred

kraljeve

svakako htio da skuci pod svoju

je i

14. rujna svoje

povjerenike.

Da

su

sugradjane Franju

kraljevi

povjerenici

uredjivali, svjedoci povelja od 3. rujna 1358., kojom je kralj Ljudevit tronjegovoj biskupiji potvrdio zupu Drid. Dne 11. rujna opet girskomu biskupu Bartolu je objavio Ivan Pavlov iz Ugarske, sinovac kliskoga zupana Ivana, pred spljetskim hrvatsko-dalmatinskoga bana Ivana kaptolom, kako je po nalogu ugarskoga kralja nadbiskupu Ugolinu. Medjutim spljetskomu zapovjedio ziteljima Ostroga, da se pokoravaju

mnogo toga

i

i

povjerenici ne htjedose popustiti od svoga Jtahtjeva, da Spljecani biraju nacelnika i

to kojega

podanika kraljeva. Napokon

obcinskoga vijeca od 23. rujna odluceno

privoli bi

na

najprije,

to

i

spljetska

obcina.

da se bira na godinu

ili

U

kneza,

sjednici

dana novi

od 1000 malih lira, te koji ce drzati biljezsluga, upravljat gradom osam a ce po ustanovama statuta. Kad bi to primljeno nika i sa 46 glasova proti 7, bi§e predlozena dva kandidata, oba podanici hrvatskoga kralja i knez

ili

naCelnik,

koji

ce primati placu


i

BORBE SA SRBIJOM, BOSNOM

Damjanov

velikasi hrvatski. Franjo

mena Mogorovica,

a

Toma

BUGARSKOM, 1358.

1

kneza

liSkoga

predlozi

kneza Kurjaka obavijestiti o izboru,

koji ce

te

137

od

Disislavica

ple-

sina nekadanjega slavon-

glasa, a drugi 31;

Disislavic. Vijece odredi jos Gregorija Petrova

Kurjak

Kurjaka

Franic krupskoga kneza Dionizija,

skoga buna Stjepana Babonica. Prvi dobi 34

— 1370.

i

tako bi

izabran knez

Franju Damjanova za poslanike,

i

u kraljevskih povjerenika

izraditi

potvrdu

njegovu.

Komesari kraljevski postigli su jos, da su Trogirani izabrali za svoga kneza doma(!:ovjeka, naime Zadranina Franju Jurjeva, koji se poslije zove »kraljevski vitez po kraljevoj odredbi knez« (regius miles et de regis mandate comes). Negdje prvih dana i

cega

i

listopada ostaviSe kraljevski povjerenici Hrvatska

tinskim gradovima namjestili za knezove same

Dalmaciju, po§to

i

domace

su u

svim dalma-

podanike svoga

Ijude,

kralja.

U

sam ban Ivan Cuz, koji stoluje 6. listopada u gradu Kninu. Vlast toga bana je velika, kako nije bilo od Pavla, kneza Bribirskoga, jer on banuje od Gvozda sve do Dubrovnika: ditavom Hrvatskom, Dalmacijom, pade onim dijelom Huma, koji je pred dvije godine kralju morao ustupiti bosanski ban Stjepan Tvrtko. S toga je ban Ivan svomu naslovu pridao rijeci ;>gospodar Humske zemlje< (dominus terre Halme). Hrvatskoj ostade

i

U studenom 1358. nestaje bana Nikola Sec, koji je Novomu banu bijaSe prva zadaca, da

sto jace skuci

posredno pokori svojoj

je nastojao,

Ivana Cuza, a njegovo mjesto zapremio dosadanji vec jednom (1346

dvorski sudac

svoga kneza, kako

vlasti.

je to bilo

S toga

— 1349.)

banovao u Hrvatskoj.

dalmatinske gradove,

te

da

ne-

ih

gradovima izaberu za

da ga u svim

mu

nekad za Bribirskih knezova. Sreca

se nasmijala.

Jos

studenoga 1358. izabran bi za kneza u Zadru, a zatim slijedece godine i u Spljetu. Spljetskomu vijecu stize naime 3. svibnja 1359. pismo od kralja Ljudevita, u kojem ih 22.

za kneza

izravno pozivase, da njegova bana izaberu te predlozi,

da se kraljevu pozivu

zadovolji. Vijece

I

mu

opet

Franjo Damjanov,

dize

se

odazva, te jednoglasno sa 71

se

glasom proglasi bana Nikolu Seca za svoga kneza. Izabra ga na dvije godine, dakako uz placu, koju su dobivali dosadanji knezovi.

tezko Dubrovcane,

Nastojanje bana Nikole Seca zabrinu

on

mogao nametnuti

se

koji

pobojase,

da

bi

Opremise zato pod konac god. 1359 dva svoja poslanika kralju Ljudevitu u Visegrad, koji su uz druge molbe zelje imali izmoliti od kralja, da im iznova potvrdi pravo, da mogu slobodno po svojoj volji birati kneza za svoju obcinu. Kralj im na to zaista 3. sijednja 1360. izdade pismo, kojim obnovi, da smiju »sIobodno birati primiti za kneza, odakle god koga hoce (undecumque), izuzev samo Mletcane njihove privrzenike, kao protivnike (emulis) druge neprijatelje se

i

njima

za kneza.

i

i

i

i

i

njegove«.

(Borbe sa Srbijom,

Bosnom

Bugarskom,

i

1358

— 1370.).

bijase

pod svojim zezlom skupio

toliko hrvatske zemlje;

Slavnim mirom

po6ev od Kolomana

u Zadru podigla se silno vlast kralja Ljudevita. Nijedan vladar

ne

njegovo bijase iitavo primorje

hrvatsko-dalmatinsko od Trsata pak sve do juznih granica republike dubrovadke, njegovi bijahu svi otoci od

Krka do Lastova

dosad morali

dva gospodara,

sluziti

loza modruSka, kojoj je tada bio

panom

i

bili

na

Lokruma. Mocni knezovi Frankapani, su sada

izkljud:ivo

knez Bartol

te\u

njegovi

(VII.)

sa

koji su

samo

ne

podanici;

sinovima Stje-

svojim

odavna vec naginjala hrvatsko-ugarskim vladarima, nego loza krika, koja bijase spala na jednoga dlana, na kneza Nikolu. Ban Nikola SeC stao se tada nazivati »banom citave Dalmacije Hrvatske*. Knezovi hrvatski, ti nekad gordi I.

i

Ivanom V.

i

koja

je

i

i

protivnici kraljevske vlasti, bijahu

Kurjakovic,

ili

mena Mogorovic

u Lici

(sinovi Budisavljevi)

na Krci. Pa6e

na

se grijahu

i

i

ili

suncu

ponisteni.

kraljevske

kao

Bribirski

milosti,

Podgorju, Gregorije (mladji),

u Krbavi, kao

i

knezovi

kao knezovi

Toma, Butko

i

knez

i

od

ple-

Nikola Kurjakovidi

knezovi Ugrinici od plemena Subic

knez Ivan Nelipic bijase se zabrinuo za svoju

Gregorija

Disislavici

driavinu;

u gradu

Rogu

toga

je 9.

s


IJUDEVIT

138

1.

VEI.IKT.

svibnja 1358. od svojih rodjaka odkupio povelju kralja Andrije je taj kralj

knezu Domaldu darovao zupu Cetinu

s

imenu Kostadin (Konstantin) od Necvena, pojagmio ga je

kralj

Triljem.

I

I.

od god. 1210., kojom Ivana Nelipica, po

brat

da ste6e kraljevu milost; mozda

se,

vec tada namjestio za kastelana grada Skradina.

Citava Hrvatska

i

Dalmacija

pokorne svemoznomu kralju Ljudevitu. Na jugu preko nje do granica Dubrovoteto citavo ZavrSje, naime zupe Dlamoc (GlamoC),

bijaliu

hrvatskoga bana do srednje Neretve, a

je sezala vlast

bosanskomu

nika; na iztoku bi

Dlmno (Duvno)

kralju

naroCito Hlivno

i

spominjahu se u Livnu, kako

s

gradom

tvrdim

zupa

je ta

u

bila

i

pol

Bistricom. Jo§

vlasti

kralja

stoljeca

Kad

Ljudevita.

poslije

naime

je

bosanskomu Hrvoju Vukticu

god. 1400. bosanski kralj Stjepan Ostoja velikomu vojvodi

gradom Bistricom, zapovjedi on trima svojim ine da zberu vladanje k sebi osidnike plemenite Ijude, vrste dobre Ijudi, koji bi se onde premineli, da ih pitaju do njih rote (pod prisegu), tko bi koje plemenScine od korena u Hlivanjskoj vrhovini u zupi, po6ansi od Zavoda do vrhovine, §to pristoji gradu Bistrickomu, navlastito kada posla Lau§ (Ljudevit) kralj dvadeset Cetiri rotu na moceh postaviti vsakoga u njih pravimi nad 6im tko sta ondi .« u ono vreme, jer kralj Liu§ kralj vazda IjubljaSe pravdu s nasimi prvimi Ali bosanski ban Stjepan Tvrtko, bratuced kraljeve supruge Elizabete, bijaSe od Hrvatinicu darovao zupu Hlivno (Lijevno)

zupanima, »da poju u Hlivno,

s

i

i

i

i

i

.

.

i

1357. posve skuSen

i

mandato

potiSten, tako

da su

ga Dubrovcani smatrali vi§e za sluzbenika

nego za samosvojna vladara. Kraj takih prilika nije 6udo, da se je svemozni Ljudevit namah nakon utanacena mira s Mletcima stao spremati na rat sa Srbijom, da se osveli za vjecite provale u Ma6vu, a da ugodi papi, koji je svedjer vapio za krizarskim ratom na Srbe razkolnike i patarene u Bosni. Tk papa Inocentije bio je gotovo ogor6en, kad je ono Ljudevit u lipnju 1356. s vojskom, sabranom u Zagrebu za krizarski rat, udario na Mletke mjesto na Srbiju. Prilike za rat na Srbiju bijahu najpovoljnije, te se kralj moga§e nadati sjajnom, uspjehu. Car naime Stjepan Du§an Silni bijase u cas svoje smrti (20 prosinca 1355.) ostavio svomu nejakomu sinu Uro§u IV. ogromnu srbsku drzavu posve negotovu nesje-

kraljeva (de

regali banus),

i

i

i

dinjenu. Bijase tu

svaka

pokrajina,

razlicitih

tradicijama, koje su

svojim zasebnim

sa

prekratko vrijeme bile pod jednim glavarom, a da bi se mogle osjecati lina.

K

tomu

je

Dusan

novo od drzavnih

doduse u

zatro

dvorskih

i

Srbiji staro

oblastima.

Tako

se pojaviSe u Zeti Balsici, u

drugim oblastima VukaSin

Zgodno

i

UgljeSa

ce

biti

dijelu

svomu drugu

mu

ostali, jaCi,

ne pristajuci

ni za

pak da k njemu ban Ivan

gospodin na§

kralj

(!!uz

jednim

kralj iz

cje-

stvorio

je

i

ni

Vojinovici, zatim u

Hrebeljanovici

nijesu pokoravali

drugi.

i

»Od najkao svomu gospo-

njegovu

stricu

Simeonu,

imali, 6ekajuci tko

za drugim, cuvali Sta su

Ljudevit

ugarski sada ratuje

pokrajinama

tako je bila buna na sve strane*.

I

stolice

razlicitim

Chalkokondylas:

prijatelju, drugi prevoljeli su

pristupe.

Rat sa Srbijom zapo6e pi§e hrvatski

i

se

u

Huma

Brankovici,

Mrnjavcevici,

moznijih velikaSa jedni su caru (UroSu), ako

dok su

jednom

karakterise tadanje stanje Srbije byzantski Ijetopisac

daru, pomagali kao

ali

koje je bilo to pogibeljnije za jedinstvo drzavno,

fiastnika,

§to su pojedine porodice drzavnih namjestnika ugrabile svu vlast i

kao jedna

plemstvo,

vlasteosko

jos u jeseni

svoje, grada s

kraljem

ili

1358.

Dne

Knina, mletaSkoj

carem RaSe

ili

6.

listopada 1358.

»Po§to

republici:

Srbije, zelimo

neko-

po moru proti neprijateljima naSega kralja. S toga molimo pisati, da ne bi naSim Ijudima, koji idu po moru, skodili ili im smetali, Jer nasi Ijudi ne ce nikomu stete nanositi, nego jedino duSmanima na§ega kralja*. Rat se nastavio to ne samo u juznom primorju, slijedece godine, nego u Podunavlju, gdje je jo§ od god. 1355. u Ma6vi banovao mladi, vrlo poduzetni Goi hrabri Nikola Gorjanski, suzbijajudi navale Srba na banovinu, kao na Biograd

liko

brodova

gorljivo

poslati

va§e prijateljstvo, neka izvoli vaSim galijama

i

i

i

i

lubac.

Kako

firentinski

kroniciar

i

M. Villani pripovijeda, dosao je u to vrijeme k banu


BORBE SA SRBIJOM, BOSNOM

Gorjanskomu neki

Nikoli

(mozda jega

knez

je to bio

od

protivnika,

srbski

kojega se je

velikas,

kojeg

ga

mogao

nije

ili

katoliCku

prigrliti

Kad

vlast ugarsko-lirvatskoga kralja.

htio obraniti

vjeru,

1359. podje

sam

i

Ljudevit

kralj

gorske klance.

iz

i

No

exercituali in Servia), a

mu

bavio

da

je bar to,

velikas priznao

car

da ce

protiv svo-

Uros. Srbski

pomocu ugarskih

te stize 31. svibnja

Save;

nakon zestoka boja

koju

ni

svibnju

do Slan-

dopre sve do juznoga

taj

zatjera u

vojskom, te se stade probijati kroz

nego su vazda pred njim

se Srbi nijesu nigdje vise odupirali,

Ljudevitu, nego da se sa svojom vojskom

Jos 6. srpnja ratovao je Ljudevit u Srbiji (in descensu

vrati.

koiovoza bio je vec u Vi§egradu. Pohod njegov u

1.

U

udarati na Srbiju.

na jug, ili

vrhovnu

priznati

Ugrima

osigurao banovinu IMaCvu,

drzavi

je svojoj

vrhovnu

Jedva §to se je

slabasni to,

i

u Podunavlju

pomoci

s

u §ume se zaklanjali, ne preostade

neprohodnih krajeva

tih

mu

mu

posto

prostirala trazio

ubio,

i

uzmicaii

mozda

I39

niu je na to poslo za rukom, te je s

pomagaSe on brojnom vojskom kamena. Najprije poSlje jedan od"o preko Dunava kraja ravnice, gdje se sukobi sa srbskom vojskom, susjedne gore. Na to podje sam kralj s glavnom svoga protivnika svladao

ct'ta

oblast

Lazar Hrebeljanovic), pak je u njega

obecavase, da ce

velikaS

BUGARSKOM 1358.— 1370.

I

i

Srbiji pri-

da je jedan srbski

vlast njegovu.

slavodobitno vratio

kralj Ljudevit

Velmoza

iz

srbskoga Podunavlja, stadoSe

Huma, koGackoga do primorja izmedju Dubrovnika Kotora, stao je udarati na Dubrovnik njegov kotar. Vec 13. koiovoza javlja dubrovacki knez Ivan Bunic poslaniku obcine na ugarskom dvoru, Marinu Guceticu, ove tuzne vijesti: >Knez Vojslav Vojinovic posla 6. ovoga mjeseca svoju vojsku na Rijeku Sumet (Conchetum), te dade sve opustoSiti (Ombla), Rozat (Ragatum) zarobiti Klimu Tome Drzica. Poslasmo na to k njemu za poslanika Ivana Pavla Gundulica sve na Gacko. Srbi vracati nemilo za nedrago.

srbski Vojslav Vojinovic, knez

jega je oblast dopirala od srbske Morave preko Sjenice i

i

i

i

Taj se je ondje

»Doci

cu

njim dogovarao

s

svojom

eto 'sa

s

ditavom vojskom

I

uzet

cu

i

zatekao

i

vojskom

ga je straSno gnjevna na nas. Govorio

Lesne

do

sve

rat, jer

je s toga moj*.

citavom silom svojom na zator

I

jos

citave

te

sam knez Huma,

moj. Ja

je

ploce,

(zeljezne)

cu opusto§iti citav kotar dubrovaciki,

dati

vama Stonski

knezova humskih, pak s

i

mnogo

nase zupe

i

ondje cu

i

ne cu postediti a

nebrojeno je

Stonski

r.it

je:

stajati

ni crkve.

je stolica

kako ce doci

prijetio,

da imade za

(kotara), govoreci,

to

zapovijed od kralja raSkoga, jer je gospodin kralj ugarski provalio u zemlju srbsku (ex

eo quod dominus rex Hungarie u

svom pismu, da

polja,

dao

je

zaustaviti.

ivit super terrenum eius). I knez Vojslav neku karavanu, za koju

Povodom

tih

nepravda

uztrajao u svojoj vrlo zloj odluci, Saljemo

zemo i

tebi,

da recena pisma predade§,

palatinu kazati sve ono, sto

ti

i

povreda

nam

to

je javio na§ poslanik

je doznao,

Vojslavljevih,

da dolazi s Prijekao zato, §to je i

naSa pisma gospodinu kralju

te se za

se cini zgodno

palatinu,

i

odgovor pobrines; podjedno moras za nas boljak

i

spasenje Jer

taj

i

nalakralju

Vojslav

samo moze, da nam otme Stonski rat nanese Sto vise Hrvatske, kao Stete. O svem tom obavijestili smo takodjer gospodina bana Dalmacije bana Bosne«. U zasebnom pismu na kralja tuze se Dubrovcani ovako: >Tek sto se je vaSe kraljevsko Velidanstvo vratilo iz Slavonije (Srbije) u Ugarsku, nanesene su nam uvrede sa znatnom stetom po nekom Vojslavu Vo|inovicu, barunu mnoge nepravde kralja raskoga (srbskoga), koji se naziva knezom Huma. Taj je vec dao plijeniti jedan zarobiti nekoga nasega vlastelina; a nedavno je dao zadrzati dio na§ega kotara (zupe) vise nasih trgovaca, koji su se sa svojim mnogo vrijednim trgom vracali iz Srbije. Kako skuplja dnevice vojsku, koliko

i

i

i

i

i

nas obavjestuje neki nas poslanik, smijera

on opustositi sav na§

kotar, govoreci, da

mu

smo velemoznomu gospodinu Nikoli (Sedu), je tako zapovjedio srbski kralj. Sve Hrvatske, kao velemoznomu muzu, gospopo va§oj oviasti (mandato) banu Dalmacije dinu Tvrtku, po vaSoj kraljevskoj oviasti banu Bosne. S toga molimo smijerno vaSe to dojavili i

veliCanstvo, da udostojite

i

i

blagoizvolite nama, svojim vjernima,

zgodnim nadinom pomodi*.


L.7UDEVIT

I40

VKLIKI.

I.

ft

U poslanicama na hrvatskoga

i

bosanskoga bana jednako se tuze, pak zavr§uju: >A sada vojskom sprema na nas. I vec je blizu nas, samo za

se (Vojslav) vjerojatno s velikom

jedan dan.

Posto

svojim

u

ste

nama

listoviina

obznanili, da

izdan nalog, da nas morate braniti od svih, koji hoce u nas

gospodstvo

priteci

privrzenika*.

26

Ali

nama u pomoc,

te obraniti

da

ban

6ini

se,

jedan

ni

U

pismu kazu, da

i

humski knez Vojslav, »covjek nevjeran zao« (perftdus domove, zaprijetio, kako ce njima »poru§iti s temelja crkve izcupati vinodrvece, ciniti im svaku mogucu stetu, a s nijednoga drugoga razloga, nego

torn

grade

kralja

od redenoga neprijateija njegovih Dubrovniku u pomoc, jer vec da su se s Vojslavom Vojinovicem pogonas

je

i

nequam),

et

od vaSega

je

neka blagoizvoli va§e

nije pritekao

kolovoza 1356. javljaju Dubrovcanu kralju,

dili.

vam

dirati,

i

i

i

kraljeva velicanstva«. Da ga se oslobode, odkupi§e se njemu sa svotom od 6etiri tisuce perpera ili dvije tisuce forinti, a za to ce ih »ostaviti u miru*. Ali on je nevjera; pak za to javljaju sve to kralju, nadajuci se, da ce on Vojslava svla-

sto su vjerni podanici

dati

njih osvetiti.

i

No svi vapaji Dubrovcana nijesu koristili. Kralj Ljudevit pacie kao da je banom Nikolom Secom snovao, kako da izrabi nevolju Dubrovcana, da ih

s

zajedno §to

jace

Tako ne preostade Dubrovniku drugo, nego da se Vojslavom Vojinovi(iem sasvim izmiri. I knez Vojslav zaista umre u drugoj polovici

sku6i s

ogranici njihove povlastice.

i

god. 1363

kao prijatelj svoje susjede, dubrova^ke obcine. Medjutim bijahu se pomrsili odnosi izmedju kralja Ljudevita njegova kletvenika, bosanskoga bana Tvrtka. Koji su bili uzroci povodi toj razmirici, ne da se prema dosad poznatim izvorima ustanoviti. Kralj Ljudevit ugarski Ijetopisci kazu, da je kralj i

i

i

pokrenuo na Bosnu

krizarski rat,

poglavito

da

preoteli

gotovo

patarena«, koji bijahu posve

mah

najmanje sumnje, da

zapoceo

je kralj

rat

i

i

i

i

nakon ustupa

Huma

Rat se je vodio u

Ijetu

i

rat

Ta

kralj Ljudevit

bosanske poslove.

u

nema

i

ni

odvracao

a mozda mozda su

Mozda mu je

suvise jak,

cinio

snovao, da se otrese skrbnictva, pod koje bijase doprinijele, te je planuo razdor

katoli6ku vjeru; no

potonje bune bosanskih knezova proti banu

dokazuju, da se je kralj Ljudevit suvise uplitao

ban Stjepan Tvrtko

»nebrojeno mnoztvo heretika

iztisnuli

politickih razloga.

s

1357. knezove Hrvatinice od bana, a

je jos

iztrijebi

spao.

izmedju kralja

i

A

ban Tvrtko

i

prilike

i

se je

u Srbiji

bana.

na Bosnu sa

godine 1363. Kralj Ljudevit odluiio udariti

sa dvije vojske. Jednu ce vojsku voditi palatin Nikola Kont i ostrogonski nadbiskup Nikola, kraljev kancelar; ta ce vojska iz iztocne Slavonije provaliti preko Save

dvije strane

i

redom osvojiti poglavite tvrdjave, narocito znameniti Srebrenik, Drugu ce vojsku povesti sam kralj Ljudevit u pravu Bosnu, te ce iz Hrvatske preko Hlivna Dlamoda prodrijeti prema gradu Jajcu na Vrbasu. u banovinu Usoru, te ondje

i

Vec u te

veljaci

1363. znalo se je u Dalmaciji, da ce kralj

veljace §alju Trogirani svoje poslanike

14.

Trogir. Potonjih mjesecih

i

stvari za

razliditih

vojnika

U

isto

vijeca,

opremu

neprestano

i

u Zadar,

kralj

i

s

kraljicom do6i u Zadar,

neka zamole

da posjeti od Trogirana

kralja,

ban Nikola Sec traze

vojnika, pace jo§ 29. lipnja dozvoljava trogirsko vijece kralju

4 panisii cum sagittis ipsis sufficientibus)vrijeme zabrinuto je vijece grada Dubrovnika za svoje trgovce u Bosni; 20. svibnja §ta da se »poradi smutnja« u Bosni (in partibus Bossine propter nova que ha-

bentur)

oruzja (mittantur regi

i

4

balistrerii,

»za spas recenih trgovaca« (pro conservacione dictorum mercatorum), a zabranjuje svojim trgovcima u Bosni pod globu od 500 perpera, »da se nijedan

ucini

5. lipnja

ne usudi budi sam unici budi svoju robu poslati u kaStele onih krajeva*. opetuje

U

i

Tu

svoju zabranu

pooStruje dubrovadko vijece 18. lipnja.

to bijase se kralj Ljudevit

nema sumnje, da mu

vec pripremio za

rat.

Ne spominje

se

doduse,

ali

se je pridruzilo vise hrvatskih knezova, a nedvojbeno cetinski knez

Ivan Nelipic, kojega je kralj pred 6etiri

ili

pet

godina obasuo

novom

miloscu,

te

ga


BORBE SA SRiujoM, BOSNOM

imenovao zupanom Sane

I

bi;garskom 1358

— 1370.

141

Vrbasa (comitatum de Orbas et Zana honorem tenentem). Frankapani (knez Stjepan), a inozda koji od knezova Babonica (Blagajskih). Hrvatski ban Nikola Sec bijase ostao u svojoj banovini, jer su ga ondje

Mozda

su uz kralja

bi'i

i

i

i

7adrzavali drugi poslovi.

Prvih dana mjeseca

i

srpnja

imena (pritok Vrbasa),

istoga

Dne

osvoji.

dopro do zupe Plive naokolo rijeke pred tvrdim gradom Sokolom, da ga podsjedne

Ljudevit

bijase

te je stao

srpnja izdade on dvije povelje »u

8.

za podsjedanja grada Sokola u

Plivi

zemlji Bosni« (in Plyua in obsidione castri Zokol terre Boznensi),

logora blizu Sokola*

neka

(in

srpnja pisa »iz

u Hrvatsku svoga Covjeka, koji bi zajedno

s banom Nikolom Se^om izravnao njegovih podanika. §ta se je dalje zgadjalo, nije zabiljezeno; je nedvojbeno, da kralj Ljudevit nije taj put Tvrtka svladao, vec da su ga bosanski

po-^lje

razmirice izmedju njezinih ali

a 10.

prope Zakol) pismo mleta6koj republici, kojim ju pozove,

castris

knezovi

i

pomogao banu veliki vojvoda bosanski Vukac Vukac Hrvatinic suzbio kraljevu

Najvise je torn prigodom

suzbili.

Mrvatinic, otac slavnoga Hrvoja. Cini se, da je upravo

vojsku pod tvrdim Sokolom. Tri godine iza toga sinovac velikoga

i

naime

rata,

Rami pod gradom Frozorom »ban Tvrtko,

u zupi

kolovoza 1366. izdade

11.

gospodina kneza Viadislava i slavnoga bana Stjepana, miloScu bozjom gospodin mnogim zemljam*,

povelju vojvodi

Vukcu

»za plemenito«.

U

kojom mu darova

Hrvatinicu,

sin

citavu zupu Plivu

s

gradom Sokolom

ban doslovce: »Stvorih milost svoju gospodsku svojemu vjernu sluze u ime vojvode VIkcu Hrvatinicu za njegovu vernu sluzbu u toj

povelji pripovijeda

ono vreme, kada se podvize na me ugrski kralj u ime Ludovik, hodi u Plevu pod Sokol, ondazi mi vojvoda Vlkac verno posluzi<.

i

pri-

i

Provala kralja Ljudevita u Bosnu u srpnju 1363. nije dakle imala zudjena uspjeha.

No

ona druga vojska, koja bijase udarila na Usoru^ nije bila srecna. Ljudevitov arcidjakon Ivan de Kikullevv^, za§utio je mudro puraz kraljeve vojske u

ni

zivotopisac,

zapadnoj Bosni,

ali

za drugu vojsku, koja je

nadbiskupom Nikolom,

s

mnogim

prelatima

i

pod palatinom Nikolom Kontom

kaze naroCito, da nije mogla zauzeti te tvrdje, vec da se je

Ta

imanja. je

je vojska nastradala tako Ijuto, da je izgubila

nadbiskup

sludajno

Nikola kao

nestalo

no kad se

kancelar vazda

kraljevski

(casualiter

amissi),

je

ili

i

kolockim

velikasima dosla u Usoru pod grad Srebrenik,

ukraden

i

sobom

sa

pak

ili

vratila izgubiv.^i sila Ijudi

veliki

otet,

kraljevski pecat, sto nosio.

Da

li

i

ga

pecaia

je

ne moze se ustanoviti

;

Hrvatskoj proCulo, navalilo je sve na kralja, da im izdade po Ugarskoj povelje i podkrijepi no vim peiatom. Tvrtko bijaSe godine 1363. silu silom odbio svoju banovinu odrzao. Dakako dB su .se tomu najvise radovali Mletci, koji nijesu nikako mogli pregorjeti Dalmacije, vec su svaku zgodu tezko izgledali, da namaknu svomu protivniku neprilika. S toga se pozuje to

i

i

i

rise,

te

7.

rujna 1364.

bana Tvrtka, njegova brata Vuka (Wolf),

Subicevu primiSe za svoje prave gradjane zaradi blici.

Medjutim Ljudevit

nije

oskudnih izvora ustanoviti,

klonuo

tiste vjere,

duhom nakon

je sve Ljudevit

njihovu majku Jelenu pune odanosti prema repui

Ne moze

prve nedace.

snovao

se poradi

da im svoje zasebnu zaStitu, ako se odmetnu od bana. Tako se u prvoj polovici godine 1366 zgodi velika buna u Bosni, kojoj se pridruzi mladji brat banov Vuk. Jo§ 4. veljaie 1366. nije se u Dubrovniku slutilo, da bi moglo biti smutnja u Bosni. Toga dana naime salju Dubrovdani svoga

je

§ta

bosansku vlastelu bunio

sugradjanina

Pribka

Utoldica

banu,

proti

i

radio, ali nije nevjerojatno,

obecavajuci

Bosnu »k banu Tvrtku, njegovu bratu Vuku

u

njihovoj kneginji«, neka izradi u njih, da §tite dubrovadke Sto su

dosad

roba. Poslanik

cinili,

i

neka u

trgovce

i

i

majci

njihove stvari, kao

neka ne dopuStaju, da se dubrovaikim trgovcima otima njihova toj stvari govori takodjer s knezom Sankom kao s knezovima i

Vukom), u koje se obcina osobito uzdaje. Medjutim gospodu bosansku u najve(5oj zavadi. Jedan di«> vlastele

Dabisicima (Vladislavom, Purcom dubrovacki poslanik zatekao je

i


H2

L.IUDEVIT

VELIKI.

I.

# na celu im knezovi Dabisici; buntovnici protjerase bana te proglasise banom mladjega mu brata Vuka ili Vukica.

podigao se proti banu Tvrtku,

njegovu majku Jelenu,

Tvrtka

i

To

je

se

dogadjalo

u

veljaci

u kojega

ban

protjerani

je

prvomu dao

ozujka, jer vec u dragoj

polovici

prvoj

i

mjeseca nalazimo Tvrtka opet na banskoj

Pomogao mu

stolici

je

do

polovici toga

vlasti kralj Ljudevit,

Slavodobni Tvrtko uhvatio Viadislava

trazio zastite.

a drugoga

mnoge

Vuka

i

pobacao u s Purcom srecno zajedno DabiSicem, tamnice. Brat banov Vuk pobjeze po nekima u Ugarsku, a po drugima u Dubrovnik. Jos ne bijase Tvrtko posve svladao bunu, stize od mletacke republike poslanik, po imenu magistar Anastazije, te zahtijevase od njega, da zastiti mletacke podanike u Bosni, koji stradaju od njegovih Ijudi, zatim da progoni onu bosansku vlastelu, koja kuju krive novce. Tvrtko odgovori na to 29. ozujka Mletcima, DabiSica, te

da ne

blaga

zali

ni zivota

neka njegova

sto

izvaditi

oci,

i

nama,

nas sramotno

kralja ugarskoga, ucinjena bi

donekle

primljeni

u nasu drzavu,

mjesta onu

vlastelu

stolice skinuse

Molimo vas voljom, dok

s

toga vrlo castno

se

utvrdimo

akoprem ne u

i

revno,

i

ozujku

1366.

pak

u

nasoj i

mozemo

toga ne

s

kazniti

A

drzavi.

tako

s

pobacati u tamnice.

i

da se zadovoljite za sada

vremena, ako Bog dade, zadovoljiti pravdi posve

U

citavu,

vama nanesene

dobro osiguramo

i

i

i

nepravde nama

radi

nevjerna Bogu, tako se iznevje-

prije bila

zajedno s naSom majkom posve po milosti slavnoga vladara, gospodina Ljudenam pravda poradi nase vjernosti, te bismo na novo

banske

s

a podjedno vrlo zali, onda zavrsuje opisujuci svoje bijedno stanje

A

vlastela Sire krive novce.

Po smilovanju gospoda Boga

protjerase. vita,

te

pristalice njihove

samo da obrani prava Mletcana,

svoga,

ovako: »Vlastela nasega kraljevstva, kako su rise

i

nasom

s

onda cemo

dobrom iza

malo

podpuno.*

dakle jo§ je posve slaba vlast bana Tvrtka.

On

se pi§e >Tvrtko,

bozjom i gospodina naSega kralja Ljudevita miloscu ban Bosne,« te uvjerava zajedno sa svojom >premilom roditeljicom« Mlet^ane, da im je najodaniji prijatelj, samo da mu oni ne bi mozda smetaji. U kolovozu iste godine osjeca se ban Tvrtko nesta siguri

kad dariva vojvodu Vukca Hrvatinica za njegovu vjernu sluzbu zupom Plivom vlastele: tu je uza nj gradom Sokolom, okruzen je lijepim cislom bosanskih velikasa Kaznac Sanko s bracom, od Usore vojvoda Tvrtko s bracom, od Luzaca zupan Stjepko dvorski castnici. zupan Milten Hrvatinic, zatim jo§ drugi knezovi, zupani Vukovic AH brata Vuka nema uza nj; taj se sklonio u Dubrovnik, pak odanle svedjer snovao niji;

i

i

i

i

i

radio protiv brata svoga.

Vuk

ili

Stjepan

Vuk

preuze sada ulogu proti bratu

banu, koju

nekad izvodio srbski kraljevic Vukan proti bratu svomu, kralju Stjepanu Prvovjencapomoci u pape Urbana V., a kroza nj u kralja Ljudevita. nomu. Trazio zaStite Godine 1368. razlagase papi u posebnom pismu, kako su dosadanji vladari bosanski bili »vecim dijelom razkolnici i krivovjerci;« on jedini da je gorljiv privrzenik katolicke vjere i protivnik heretika, koje ce progoniti svima silama. Tuzi se nadalje, kako ga je kako stariji brat Tvrtko, slijedeci odurne stope svojih predSastnika, poceo progoniti

je

i

i

mu

je

vec silne Stete nanio,

mu

uzkracujuci

paSe

i

S toga moli dvoru dugo vremena boravio,

dio bastine njegove.

nj poradi kod ugarskoga kralja, na kojega je druge jadikovke odasla napokon oc^ituje se spreman doci papi na poklon. Na te papa Urban V. 14. prosinca 1369. dva pisma, jedno na Stjepana Vuka, a drugo na kralja Ljudevita. U pismu na Ljudevita moli papa, neka kralj pomogne pravovjerniku neka skloni Tvrtka, da se okani dosadanjih Stjepanu Vuku, »mladjemu banu Bosne,« imanja, koja mu je oteo. U drugom pak pismu bludnja vrati mladjemu bratu zemlje javlja papa, da je zaista po njegovoj zelji pisao kralju » Stjepanu, mladjemu banu Bosne« Ljudcvitu; zatim ga tjesi, sto mora toliko^ za vjeru katolicku podnosid, te mu javlja, kako

papu, neka za te

i

i

i

bi

mu ugodno

i

bilo,

kad

bi

mu

doSao u pohode.

Ljudevitu je jamac^no godio razdor izmedju brace, jer je tako lakse vati

vatrenoga bana

Tvrtka.

No

6ini

se,

da

ipak

nije

mogao obuzda-

na prvi poziv papin provalio u


I

BORnF,

SRBIIOM, BOSNdM

>;A

lUT,

I

\

1358

U-~K( iM

— 1370

«43

Bosnu, jer se je u to bio upleo u poslove bugarske, gdje je jednako uslijed razdora u vladarskoj porodici nastojao utvrditi svoju vlast.

Negdje u proljecu

ako ne

1365.,

umre bugarski

prije,

i

car Aleksandar, posljednji

Na samrti razdijeli carstvo medju svoja dva sina: jezgru Trnovom, sa Silistrijom, Sofijom, Nikopoljem Jambolom, kao drugim oblastima na jugu Baikana ostavi svomu mladjemu i s Plovdinom (Plovdivom) sinu Ivanu SiSmanu III., sto mu ga je rodila neka lijepa zidovka; do(^im je starijemu sinu Ivanu Sracimiru, kojega je imao od svoje prve zene, kceri vlaskoga vojvode, namijenio tek zapadni die svoje drzave s gradom Vidinom (Bdinom), tako zvanu vidinsku vladar

znamenitiji

drzave.

te

driave sa prijestolnicom

i

i

Poradi

oblast.

nepravedne diobe carstva

te

sa

zivjela

vazda u zavadi. Nesiogu

braca

careva upotrebi^ najprije neki vlastelin Dobrotic u sjeveroiztoCnom dijelu drzave, u crno-

^# ''^ /.'^••-y

/ Drugi dvogubi pegat kralja Ljudevita Na

prednjoj

si

stolja smjeitcn

rani

sjedi

grb

je

na

kralj

ugarskih

Dalmatie

»f Lodovicus gracia Hungarie

princeps Salernitanns et honoris montis

dvogubi

krii

na

brijega

osam polukrugova

i

od

lijevoj

grb

Rame

Croacie sancti

ugar?ki

gTa(tia) regis

Hungarie

et

Na

strainjoj strani vidimo

krinom (liljanom)

nakicen

nareicno oruamentikom, u kojoj se osobito

secundum Lodovici Dei

Na

desnoj strani prije-

dvognbim kritem. Nadpis naokolo niba:

s

Servie Gallicie Lodomerie C(umani)e Balgarieqfue) rex,

Aogeli domiDusc.

vrhanca, koji je

tri

u rnkama zaakove kraljevslce vlastu

prijestoljo, drieci

Aniuvina, a na

Velikoga.

I.

;

izticu krinovi.

aliornm regnor(ana)

a tronglu

ititn

opet

a polje naokolo ^tita okruieno sa

Nadpis naokolo rnba: »f S(igiUam) expressoramc. Izvornik

alio pari! sigilli

in

pe£ata iavA se u driavnom arkiru a Budimpeiti.

morskom

kraju

Bugarske, te

se

odmetne

samosvojnim gospodarom

proglasi

i

oblasti, koja se po njemu sve do danas zove DobruSom. No tiSe se braca, vec nastaviSe medjusobne borbe. Tako dadoSe

da se uplete u bugarske >kralji

poslove.

Tk

ugarski

su

se

ni s te i

svoje

nesrece ne opame-

kralju Ljudevitu povoda,

vladari

jo§

od god. 1270.

zvali

Bugarske.

Ne

zna

se, sto je

Ljudevitu dalo

uzroka,

da se umijeSa u bugarske

devitov zivotopisac, arcidjakon Ivan de Kikullev, priSa po (Ljudevit) provalio u

kraljevstvo Bulgariju

(Bodon)

kraljevstvo;

i

pokorio

si

vladara

s

velikom

pak

te

prilici

vojskom.

zemlje,

prilike.

Lju-

ovako: >Poslije toga je

Zauzeo

je

varo§ Vidin

po imenu Sracimira (Strach-

poslao u Ugarsku, gdje ga je merum), koji se je nazivao carem Bugarske, zarobio je zagrebadkoga biskupa, koji se zove Gumnik gradu uzi u drzao neko vrijeme u Castnoj i


LJUDEVIT

144

^

(Gomnech, Gumach, Gymnich

VELIKI.

I.

kod Cazme)«.

Bosiljevo

Pri6anje

Ivana

arcidjakona

potvrdjuju drugi spomenici, narocito kraljeve povelje, po kojima znademo, da je Ljudevit

26 travnja 1365. boravio u Slankamenu, a 30. svibnja »pred nasim gradom Vidinom u Bugarskoj« (ante civitatem nostram Bodoniensem in Bulgaria). Kralj povjeri izprva obranu osvojene zapadne bugarske drzave erdeljskomu vojvodi Dioniziju, koji oblasti Vidinske se u viSe povelja kraljevih, izdanih u Ijetu 1366., zove »kapetan grada kraljevstva nasega Bulgarije« (capitaneus civitatis et districtus Bidiniensis regni nostri krivoBulgariae). Podjedno posla iz Bosne osam Franjevaca, koji stadose razkoinike upravu

i

i

i

vjerce (patarene) u Bugarskoj

na katoliCku

obracati

vjeru.

narod

bugarski

se

zaista

I

narodom, da primu sv. krst Osobito se skloni pokazase patareni. Tako se zgodi, da je ono nekoliko franjevaca za petdeset dana preko 200000 Bagara privelo u kriio katoli6ke crkve. No to ne bijase ni treci dio tamosnjega puka. Jo§ u studenom 1367. vele Dubrovcani, da se Ugarska

rado odazivase poziva franjevaca: sve na hrpe

U

hrlili

su velikasi

s

od vidinske oblasti, kao od Temesvar) stvorio zasebnu bugarsku, banovinu nekih staro-ugarskih kotara (OrSava, SebeS, te joj imenovao za bana najprije magistra Ladislava, sina Filpusova; no vec 1. ozujka prostire

»sve do Vidina«.

to je vrijeme kralj Ljudevit

i

1368. povjerio je tu banovinu (banatum regni nostri Bulgariae) magistru Benediktu, sinu

Pavla Heemova. Benedikt, ban kraljevstva Bulgarije, branio je sa svojom bracom

cima hrabro »pravo maca iste

mu

uztrajno povjerenu

i

torture*

i

banovinu; zato

mu

22.

kralj

lipnja

1369.

u njegovim posjedovanjima. Medjutim se je Ljudevit

godine, no svakako prije

18.

ozujka

1370. (jer

se

i

rodja-

podijeli

mozda

toga dana za Benedikta

jos

kaze

carem Ivanom Sracimirom. Izvadio za neke sluzbe, a na to zasio Ivan Sracimir carsku stolicu u Vidinu kao kletvenik ugarskoga kralja. Jamacno nije Ljudevit mogao sam obraniti bugarske banovine od navala trnovskoga cara, pak je jamce svoje s toga volio vratiti Vidin njegovu gospodaru kao svomu vazalu. Za taoce odanosti ostavio je car Ivan Sracimir na dvoru kralja Ljudevita dvije svoje vjernosti suprugu. Jedna kceri, koje su odsad zivjele kao dvorske gospojice uz kraljevu majku od till kceri umre brzo; druga, po imenu Doroteja, udje radi svojih krijeposti u volju i milost kralja Ljudevita. Poslije se mladi ban bosanski Tvrtko zaljubi u nju, te se ozeni

»quondam banus Bodoniensis«) pogodio

ga

tamnice, vratio

iz

mu

sa zarobljenim

drzavu uz neke izvjestne pogodbe

i

i

i

i

njom godine 1374.

Dok bile

ill

su godine 1365.

1366

i

u posvemasnjem razsulu

ill

glavne slavenske

Ljudevita na jugu njegove drzave. Citava Bosna

verne Srbije srednoj

Biogradom,

s

Po

vlasti.

MaCve, po svoj

njegovu

s

je

silno vlast kralja

jednim dijelom Huma, velik dio sjeili nepo-

ban Tvrtko u

vladao je

vlast

priznavao

i

knez Lazar Hrebeljanovic.

prilici

na balkanskom poluotoku

zapadna Bugarska bijahu u njegovoj posrednoj

i

milosti njegovoj

Sracimir u Vidinu;

drzave

skroz nemocne, podigla se upravo

mogao

Bosni,

jedan srbski knez

Da

je

Ljudevit

i

poslije

car Ivan

na jugu banovine

skupio

sile

svih tih

vremena odvratiti od balkanskoga poluotoka veliku pogibao, koja mu bijase zaprijetila dolazkom Osmanlija ili Turaka u Evropu. Bas za vlade Ljudevitove bijahu se Turci ili Osmanlije ugnjezdili na balkanskom poluotoku, te prodrii gotovo sve do oblasti, koje su bile vise ili manje pokorne ugarsvojih vazala

njihovih zemalja,

i

bi bio jos za

skomu

kralju. Ali Ljudevit nije shvadao zamasaj turske provale, te nije nista radio na obranu svojih vazalnih knezova; pace je iza 1370. svu paznju svracao na Poljsku, na zapadnu Evropu, kao na Italiju. Tim je i skrivio svu potonju nevolju, koja je zadesila krScansku Evropu od Turaka ili Osmanlija. i

(Turci medji Evrope

ili i

Osmanlije do boja kod Crnomena,

Azije

na iztoku puklo je golemo prostrane stepi.

se prostrano

uvalilo

Na njima

Kaspijsko jezero

26.

rujna

1371.)

Na

Hvalinsko more. Njemu

Turan ili Turkestan, kojega velik dio izpunjuju nekad skitahu jos svedjer skicu poludivlja plemena, ne

nizozemlje se

ili

i


TURCI

OSMANLIJE DO BOJA KOD f.RNOMENA.

ILI

Plemena se

145

Turci. Jedno pleme tih Turaka, domovinu na iztoku Kaspijskoga mora, te se preseli na zapad u Malu Aziju (Anadol) Vodja plemena, po imenu Osman (1288.— 1326.), sin Ertogrulov, primi tu sa svojim pukom sluzbu nekoga seldzuckoga sultana, koji mu ustupi komad zemlje u sjeverozapadnoj Frigiji. Nakon razsula imajuci

kuci§ta.

selista ni

stalnili

Mongola, ostavi

bjezeci izpred silnih

jos u

zovu

ta

13.

stoljecu svoju staru

Osman samostalnim sultanom (1299.) stvori samosvojno po njemu prozvase Osmanlije. Vec Osman razSiri svoju drzavu po Bitiniji, te dopre do Bijeloga (Mramorskoga) mora. Osmana naslijedi sin Urkan ili Orkan (1326. 1362.). On bijase malo prije seldzucke drzave

carstvo, kojega

proglasi

se

i

podanici

se

Brusu

smrti otceve osvojio znameniti grad

kraja Bitinijom

ostalim oblastima u sjeverozapadnoj Maloj

i

tako da se je prikuSio uzkim morskim vratima, koja razstavljaju Aziju od Evrope.

Aziji,

Od

oblada do

Nadalje

drzave.

(1326.), te ju sada ucini prijestoljnicom svoje

toga casa prijetijahu Turci

ili

Osmanlije Evropi, a u prvom redu byzantskomu carstvu

slavenskim drzavama na Balkanskom poluotoku. Medjutim

ni Byzant ni slavenske drzave od Evrope, pace im sami utrijese put u svoje oblasti i zemlje U byzantskom carstvu naslijedio je cara Andronika III. nedorasli sin njegov Ivan V. Paleolog (1341. 1391.), po majci svojoj Ani unuk savojskoga vojvode Amadeja V. Mladomu, tek devetgodisnjemu caru podize se suparnik Ivan Kantakuzen, koji je drzavom upravljao kao car sve do god. 1356. Za borba, §to ih je carica majka Ana i

ne uiinise

da

nista,

odbiju

ih

vodila

Kantakuzenom,

s

a

ratova byzantskih na srbskoga cara Stjepana

za

i

cesto su puta ratujuce stranke dozivale u placenike, te

6ekao

su

ih

tako sami mamili u

na zgodu, kako

tek

prete(^e hrabri

pomoc

susjedne Turke

i

Dusana, kao saveznike kao i

Urkan stope na evropskom kopnu. Medjutim ga

Evropu.

da uhvati cvrste

Nije

zato cudo, sto je sultan

ponositi njegov sin Sulejman, koji je stolovao u Bigi, blizu Dardanelskih

i

Godine 1353 pozove on jednoga dana najznatnije vojvode turske: Adzebega, GaziEvrenosa Hadzi-Ilbeka na dogovor, kako da se dokopaju koje tvrdinje na trackom poluotoku (Chersonesu), koji tek uzka vrata Dardanele (stari Hellespont) razstavljaju od vrata.

Fazila,

Azije.

i

pade na okolicu Galipolja, narocito na tvrdjicu

Izbor

Dzemenlik), sat toga

Adzebeg

pol vise Galipolja.

i

dogovora u 6amac

uhvate u vinogradima jednoga Grka koji

od njega saznade

tvrdjice

sve, sto

Tzympe

Gazi-Fazil sjednu

(danas Cini

odmah prve

na drugu stranu, da razmotre polozaj

prijedju

i

i

i

mu

prevedu ga na drugu stranu k

je trebalo.

i

samom

ili

noci poslije prilike.

Tu

Sulejmanu,

Doznavsi tako, gdje je najslabije mjesto

da je posada njezina malena, odluci namah da izvede svoj naum. Kako nije

i

imao spremnih ladja, on na brzu ruku skupi nekoliko splavi, pak se na njima preveze na drugu stranu sa svojih 80 najodabranijih vojnika. Sve mu podje srecno za rukom, tvrdjica Tzympe bude uzeta bez ikake tegobe. Poslije bi turska posada u tvrdjici poi

vecana na 3000 momaka.

gradove

i

mjesta uz

Kad

obale

zatim

je

Bijeloga

2.

mnoge

ozujka 1354. zestok potres razvalio

mora, te pokopao

sila

tamosnjih

zitelja,

provaliSe

iz Male Azije, te pabirkovahu robeci izmedju svjezih ruSevina. cvatuci trgovacki grad Galipolje, >kljuc Carigrada i prigodom zauzese Turci citave Evrope*. Sulejman namjesti u zauzetom Galipolju za zapovjednike Adzebega

novi

osmanlijski copori

Tom

i

i

Gazi-Fazila,

kojih

obladaSe Turci

bama

ni

se

grobovi

Osmanlije

ili

diplomatskim

jo§

i

danas vide

i

pokazuju u pomenutom

sigurnim prelazom

mudrolijama, pak

lukavoga sultana Urkana, da

vrati

ni

preko Dardanela,

i

gradu.

novcem ne mogaSe Ivan Andronik

Byzantincima tu

Tako

nikakvim molskloniti

neprocjenjivu tekovinu svoga sina.

omoguci§e Sulejmanu, te je mogao bez ikake zapreke selima, a brojne turske dopore voditi preko Dardanella, pak ih naseljivati po gradovima Grke siliti, da sele u Aziju. Tako oblada Sulejman posve poluotokom tradkim, pade se na posljedku sam na njem nastani. Vojvoda njegov Hadzi-Ilbeki razSiri mu drzavinu Pa6e potonje politidke

prilike

i

i

sve do Rodosta Hrv. povj.

II.

do doljne Marice.

i

I.

10


LJUDEVIT

146

Dok

Sulejman uhvatio Cvrste stope u Evropi, bavio se

je tako

djivanjem drzave

vojske.

i

Sve do njega

konjanika, koji su doduse strasno harali

da se penju na zidove. Ijeca bili strah

teljima,

Da

i

sastojala i

(jeni

=

trepet citavoga svijeta. Janjicari

pak onda odgojena u Muhamedovoj

je

nova

bili

vjeri.

su

stizali,

Urkan

bijase

ceri

osmanlijska

kamo

razali,

tomu pomogae,

i

naime cetu janji^ara

pjeSadiju,

VELIKI.

I.

jo§

ceta),

sila

od samih

god,

1330

su posHje

koji

lakih

nijesu bili podobni,

ali

oko

njegov ure-

je otac

sastavio

kroz sto-

su krscanska djeca, ugrabljena rodi-

Tako

su krscanske

poturice

postale

Turci od samih Osmanlija.

Ijuci

junacki Sulejman, a god. 1362. Godine 1358. umre vatreni otac njegov Urkan od kuge. Sultanom osmanlijskim postade sada mladji sin Urkanov Murat I. (1362 1389), neutrudljiv. Taj pregnu svom junak prvoga reda, a uza to strog, pravedan, darezljiv i

i

i

svagom, da pokori

tom mu u jednu ruku pomagahu vrstne vojvode Evrenos-beg, a u drugu skrajnje razsulo medju Srbima. Vec druge godine svoga vladanja prijedje u Evropu, te

citav Balkan. Pri

njegove, kao Hadzi Ilbeki, Lalasahin

Grcima, Bugarima

i

i

redom osvajati gradove. Najprije padose mu u ruke gradovi Corla, Didimotika, napokon znamenito Drinopoljeili Odrin (1363). Od toga maha ne bi mira stade

i

a ni

Bugarima

ni Srbima. Pace godine 1365. prenese svoju prijestolnicu iz Bruse u Aziji u nedavno osvojeno Drinopolje (Edreneh Jedrene), gdje no bijaSe sagradio novi carski znameniti dvor ill saraj. Malo zatim osvoji njegov vojvoda Lalasahin Staru Zagoru Piovdin (Plovdiv), u kojem stade stolovati kao prvi beglerbeg Rumelije. Iza krvavih bojeva kod Rakovice bugarski car Ivan Sisman III., koji stolovase u Cepine prinudjen bi

=

i

i

i

Trnovu, da se pokori Muratu

i

da postane njegov kletvenik

tvrde vjere dade Sisman sultanu Muratu svoju sestru za zenu,

garska narodna pjesma Marulju, lijepu Bugarku, koja je

i

(vazal).

te

i

Kao

danas

kao turska carica

zalog svoje jos slavi buvoljela ostati

premda joj je sultan nudio citavu dzamiju, napunjenu srebrenim svijecnjacima, poturCi. Mozda je ba§ sudbina trnovskoga cara Ivana Sismana sklonila ugarskoga

krscanka,

ako se i

hrvatskoga kralja Ljudevita,

te je

udario na zapadnu Bugarsku, osvojin Vidin

i

odveo

tamoSnjega cara Ivana Sracimira u suzanjstvo.

Vec natrag

prvi pojav sultana

otjeraju

u Aziju.

U

Murata u Evropi bijase potaknuo misao, da se Osmanlije vladar otoka Cipra, kralj Petar I, od

proljecu 1363. bijaSe

Lusignana, doSao na dvor pape Urbana V. u Avignon, zarsku vojnu na Osmanlije, koji prijetijahu bijase u vlasti Mletaka). SluCajno

desio

se

Dobri, koji se sve pored nesrecnoga rata vojnu.

Papa

s

Cipru

i

i

te

ga zamolio, da pokrene

redu Ivanovaca

na

Rodu

kri-

(Kreta

francuzki kralj Ivan tada u Avignonu Englezima izjavi pripravan povesti takovu

je s

toga prihvati njegovu ponudu,

i

te

ga imenova vrhovnim vojvodom za

sveti

na nevjernike. Odredjeno bi, da se vojna zapodne 1. ozujka 1365. Sada pozove papa ugarsko-hrvatskoga kralja Ljudevita I., da se i on Urban V. dne 25. svibnja 1363. pridruzi tomu podhvatu: njegova je drzava blize Osmanlijama nego oblasti drugih vladara, k tomu mu je Bog dao moc, nego ostalim knezovima. Poziv svoj vecu snagu obnovio je papa 5. prosinca iste godine. No do zasnovane krizarske vojne nije ipak do§lo; jedino sto je kralj Ljudevit zaista god. 1365. provalio u zapadnu Bugarsku, te njom obladao. Medjutim pad DrinopoIja, koji je zalud hrabro branio grcki vojvoda Hadrianos, rat

i

i

kao cara

prijenos prijestolnice turske

i

Ivana

V. Paleologa,

i

i

iz

u Drinopolje zabrinu zivo byzantskoga savojsku groficu Anu. Oni odlu6ise sve

azijske Bruse

njegovu majku,

da ih protjeraju s byzantskoga zemljista. Osopomoci u tom pogledu nadahu od znamenitoga junackoga grofa savojskoga Amadeja VI. (1343 1383), koji je bio necak obudovljele carice Ane, a bratuced cara Ivana V. Oni ocekivahu, da bi on kao susjed prijatelj pape u Avignonu mogao pokrenuti rat zapadne Evrope u prilog kr^canskomu iztoku. Na koncu godine 1365. boravio pokuSati bitoj

i

upotrebiti,

da odole Turcima,

i

se

i

i


TURCI je savojski

OSMANLIJE DO BOJA KOD f.RNOMENA.

grof Amadej kod pape Urbana V.

pokrene krizarski ce byzantski car god. 1366

ILI

rat protiv Osmanlija. s

Nema

narodom svojim

citavim

Avignonu,

u

sumnje, da

te

147

ga je

je savojski

nagovarao,

neka

grof obecavao, da

preci u krilo katoli6ke crkve.

Dne

25. sijecnja

upravi papa Urban V. obsirnu poslanicu na byzantskoga cara Ivana, u kojoj

ga opominjase, neka po svojem obecanju privede svoj narod »na pokornost i sjedinjenje rimskom crkvom«, jer je tomu najzgodnije vrijeme, »posto se sila Latina (zapadnih naroda) primiie medjama njegove drzave, te poCinje udarati na tirane Krstovih nepris

»Znade§ naime«, nastavlja papa, »kako se sa kopnene strane sin nas Ljudevit, premocni preodani vladar, priblizava na zator onih neprijatelja, dok sa morske strane jatelja*.

i

Petar,

svijetli

kralj

Cipra, s

nad dusmanima; napokon

i

pomocu nekih plemenitih Latina, slavi cudotvorne pobjede plemeniti muz Amadej, grof od Savoje, tvoj

Ijubljeni sin,

Sultan Murat

i.

(f 1389.)

\z

rodjak se,

da

i

s

punim pravom moze§ pouzdati, sprema podje u one krajeve, pak da ratuje u sluzbi naSega

donosilac ove poslanice, u kojega se

velikom pratnjom velika§a

Spasitelja.

Po veliranstvenim djelima

zakletih

duSmana,

svladati.

Potaknut mozda car Ivan V. poci

Turaka.

U

i

s

ovih vladara

koji ce se vjerojatno za njima povesti, radi, vjera katolidka zasaditi,

knjige: Ttirkische Chronica (Frankfurt, 1577.).

nadamo

da 6e se drzka

se,

sila

plemica, kao drugih zapadnjaka, da ce se u onomu, kojemu se u prilog i

i

bezboznih Saracena

i

Turaka, tvojih

Sta dakle 5ekas, a §ta dieka narod tvoj?«.

ovom papinskom

sam glavom

poslanicom, a mozda

u Ugarsku,

te

zatraziti

i

po

vlastitoj

u kralja Ljudevita

zamisli odludi

pomoci protiv

prvoj Cetvrti godine 1366., nekako mjeseca ozujka, osvanu car Ivan u Budirau


LJUDEVIT

148

VELIKI.

I.

na dvoru kralja Ljudevita. Obecavase, da ce sa svojim sinoviina Emanuelom

Mihajlom pomoci kraljevom. Ljudevitu car silae nekad carevine, ali kao da bio oprezan, odluii o svem izvijestiti i

preci u krilo katolidke crkve, a uz to vapijase za obilatom

jama6no

bijaSe

milo, §to

mu

se je doSao

klanjati

pravo vjerovao u obecanja njegova. Kako je

nije

papu Urbana. I tako posla on u Avignon svoga pouzdanika, njitranskoga biskupa Stjepana, kojemu se pridruzi carev kancelar, vitez Magincaires; oba ce papi izloziti, o cem se radi, a Magincaires ce povrh toga iznijeti zelje i odluku svojega vladara. Iz Ugarske podje nevoljni car Ivan na jug u Trnovo, gdje je kao turski vazal vladao poznati vec i

bugarski car Ivan Si^man sultana Murata

Andronik

Ivan se nadase, da ce

III.

i

njega skloniti, da se odmetne od

Ta Ivanov

pridruzi savezu ostaiih krScanskih vladara protiv Osmanlija.

i

od godine 1355. ozenjen kcerju bagarskoga cara; pak premda se je neharni sin vi§e puta dizao na svoga otca, da mu ugrabi vladanje, ipak je Ivan o6ekivao, da ce SiSman stati u redove krscanskih vladara. Ali se bolan prevario, SiSman III. sin

ga budi

bijase

osvete budi

iz

iz

straha

Muratom

pred

zarobi,

ga

drzase

i

preko

zarobljena

godinu dana.

Dok

u bugarskom suzanjstvu, ugarskospremao na rat s Muratom njegovim krScanskim saveznicima. Vec 10. svibnja 1366. znalo se u Mletcima za namjeru kralja Ljudevita, da »osobno s velikom vojskom po kopnu po moru podje u pomoc rimskom ili byzantskom carstvu protiv Turaka« (de eundo personaliter cum magno exercitu per terram et per mare in subsidium imperii Romanic contra Turchos), da to cini »na poziv odobrenjem gospodina cara Konstantinopolju« s u (de requisitione et beneplacito je ovako

car Ivan V.

byzantski

hrvatski kralj Ljudevit kao da se

je

stradao

ozbiljno

i

i

i

i

domini

imperatoris

Poslanik

kraljev trazio

je

tada

ustupe njegovu gospodaru dvije do pet galija za sest mjeseci,

te

je

da

kralj

ditav

Constantinopolis).

ne smijera poci na

svijet

narocito

(a

Siriju

ili

Egipat, toboze radi steta, koje

mletacku trgovinu), nego da hoce

za

u Mletcima,

uvjeravao bi

da

obcinu,

odatle nastale za

na moru mogli saci iz

imati

galije

kod zatona, da zaprijeci, te Turci ne bi Gr6ke nad Turciju*. Mletci obreko§e najspremnije kralju zamoljene galije na sest mjeseci, na §to im se kralj 20. lipnja najsrdacnije zahvali s primjetbom, da ce ih vec u pripravne >kod strand Satalie

i

strana

odredjeno vrijeme imale poci.

O

kad ce

obavijestiti,

tim galijama bilo je

mu

te

spomena

galije i

trebati,

poslije,

mu

ce njegovi poslanici te galije u Mletcima opremiti

Dok

se je tako Ljudevit

njitranski Stjepan,

kao da takodjer

i

nije

pogadjao

s

onda

im

te

je

podjedno

javio,

da

odvesti.

kancelar Magincaires na papinskom dvoru u Avignonu. Papa Urban V.

pravo vjerovao u obecanja byzantskoga cara Ivana. Dne 22

rimsku crkvu svojim obecavanjima »od odane

bi

Mletcima, boravili su njegov poslanik, biskup

god. 1366. pisao je papa Ljudevitu pismo, u kojem

rade

galije, i

kamo

mjesto,

u prosincu siljao je kralj Mletke. Paie 5. ozujka 1367.

zagrebaCkoga gradjanina Petra Ligerija u torn poslu u zahvalio se je kralj obcini za dvije poklonjene

oznaiiti

i

jos

i

gorljivosti

i

s

mu

zavarali, te se s toga

izlagase,

moze

i

kako su Grci

lipnja

vise puta

ovaj put sumnjati, da ne

iskrenom voljom, nego prinuzdeni, da steku njegovu

pomoc« (coacti pro tuo succurso*). Zato ga papa opominje na opreznost; ako se je mozda zavjerio ili zakletvom obvezao, da ce refienomu caru Ivanu u blizem kojem odredjenom roku podati pomoc, to papa odgadja izvrsenje te obveze ili prisege na godinu i

dana od izdanja njegove poslanice. No zato bi ipak papa odobravao, kad bi kralj re6enomu caru njegovim sinovima, ako se sjedine s katoli6kom crkvom, poslao medjutim i

pomoc

ne§to oruzanih Ijudi u

(interim de aliqua armigera gente succuras).

nakon nekoliko dana promijenio je papa svoje nazore. Dne vise pisama na cara byzantskoga, kao na ugarsko-hrvatskoga

Ali vec

poslao je

i

rodjake, prelate

car

Ivan

doslije

i

barune. uradio,

i

U

obSirnoj

1.

srpnja 1366.

kralja,

njegove

poslanici caru Ivanu obnavlja sve potanko, sto je

da sa svojim sinovima Emanuelom

i

Mihajlom prijedje u

krilo


TURCl

ILl

OSMANLIJE DO BOJA KOD CrNOMENA.

>49

katolidke crkve, veseli se porazu neprijatelja crkve poradi toga sjedinjenja, pate izlaze 6itavu vjeroizpovjed, koju ce car prihvatiti.

U

poslanici

pak na ugarskoga

i

i

hrvatskoga

od istoga dana poziva Urban Ljudevita, da s pomocu njegovih poslanika provede dopusta mu, da udari na Turke, pade ga hrabri, da to sto prije izvede. O istoj stvari piSe Urban kraljevoj majci Elizabeti, palatinu Nikoli Kontu, ostrogonskomu naddrugim prelatima, napokon hrvatskomu banu Nikoli Setu. Posebnim poslabiskupu nicama od istoga dana poziva papa sve nadbiskupe u Ugarskoj Hrvatskoj (ostrogonkralja uniju,

i

i

i

i

kolockoga, zadarskoga, spljetskoga

skoga,

ili

srpnja,

caru Ivanu u

pomoc

o kojemu se je te

papa

je

odpravi papa

u poslu

radilo,

unije.

i

Ali

na Turke. Malo budu Ljudevitu

posli u rat

svoje poslanike u Ugarsku, da

i

i

sve nastojanje ostade izprazno, jer je car Ivan, cara. Tako najednom opet sve zaSuti, pomaze samo ciparskoga kralja Petra

damio u suzanjstvu bugarskoga pozivao Ljudevita, da

listopada

6.

dubrovackoga), da propovijedaju u svojim

indulengciju svima, koji bi pograbili oruzje

oblastima oprost

dana zatim,

23.

i

i

Ivanovce na otoku Rodu.

U

to

tuzno doba

pobrinuo se je za spas cara Ivana

njegove drzave jedino jo§

i

njegov bratuced, junadki grof savojski Amadej VI. Prema osnovi, utanacenoj jo§ u Avignonu, imao

je

dok

Ljudevit

kralj

bi

on

s

brodovljem

60000

sa

odploviti Ijudi

do Dardanella

provalio

iz

suzanjstva cara Ivana, te odanle prodirao do Drinopolja

Skupio je svojih genuvezkim brodovima,

Ijudi,

rijed.

i

s

zatim francuzkih

i

i

odanle navaliti na Turke,

Podunavlja u Bugarsku, oslobodio i

dalje.

Amadej odrzao

talijanskih vitezova,

tom lijepom vojskom osvanuo u

pak

Ijetu 1366.

s

mletadkim

u grckim

iz

je svoju i

vodama

ili iellesponta. Prva mu je zadaca bila, da Turcima otme Galipolje, Sto nakon smiona juriSa zadnjih dana kolovoza 1366. podje za rukom. U Galipolju dodje u pohode carigradski patrijarka, kojega zapita za svoga stridevica, cara Ivana V.; ali ga patrijarka obavijesti, da nebogi Ivan svedjer jo§ cami u bugarskom suzanjstvu. hrvatskoga kralja Ljudevita, ali o njemu ne Na to ga Amadej zapita za ugarskoga znadijase patrijarka nista kazati. »Bog s njim,« rece grof, >ugarski mi je kralj obecao, da ce sa svom silom svojom doci meni u pomoc; na njegovu sam rijeS posao u rat. DoSao medjutim on ili ne, ja cu sam nastaviti rat na nevjernike, neprijatelje cara krScanstva*. Sada navijesti rat bugarskomu caru SiSmanu, da oslobodi iz suzanjstva svoga bratuceda, cara Ivana. Vec 2. rujna stize do Bosfora, a onda provali u Crno more, te stade udarati na crnomorsko primorje, u koliko je pripadalo bugarskomu caru. Tu osvajase redom gradove sve do Mesembrije, koju takodjer uze nakon silna krvoprolicaIza toga stade podsjedati Varnu Napokon se zitelji toga grada ponudiSe, da ce izrasvoga gospodara. Njih dvanaest podje k caru Sismanu, te izjaditi mir izmedju njega vi§e, da ce Amadej odustati od dalje podsade Varne, ako SiSman pusti na slobodu njegova rodjaka. Si§man na to privoli: caru Ivanu vracena bi sloboda, a grof Amadej dize obsadu Varne, te se onda u srpnju godine 1367. vrati slavodobitno u Italiju. Po svemu, sto je ovdje izlozeno, nije vjerojatno, da je kralj Ljudevit zajedno s grofom Amadejem ratovao proti Turcima, Ali magjarski povjestnidari ipak tvrde, da je 1367. vodio rat na Turke, paCe da je odrzao u Jednom boju sjajnu kralj god. 1366. pobjedu. Dokazuju pak svoju tvrdnju tim, sto je gospodar Mantove, Franjo Carrara,

blizu Dardanella

I

mu mu

i

i

i

9.

1367

veljace

brodovima vise

tri

sto pjeSaka za svoga

prijatelja

i

i

na njihovim

saveznika Ljudevita, a jo§

legendom, koja se je saduvala o glasovitoj zavjetnoj crkvi u Maria Zellu u sjevernoj

Stajeiskoj.

u

molio dozvolu u Mletcima, da smije kroz njihove zemlje

poslati u Senj

svom

Neki Manesdorfer (Menestarffer), rodom

spisu

>0

Bedanin, a doktor prava, pripovijeda

postanju crkve blazene djevice u Zellu (Cell)* od god. 1487, dakle sto

po prilici ovo: >Po§to je narod Turaka preko nakon smrti Ljudevitove Hellesponta preSao u Thraciju, te po6eo harati osvajati Panoniju, zatim gornju dolnju Moesiju, koje sada Vla§kom zovemo, digao se je nedobitni kralj Ljudevit na njih sa godina

i

vise

i

i


LJUDEVIT

ISO

20.000 konjanika

prepade se

Ijuto

kako

fiudesa.

s

zametne. ProbudivSi

njima boj

druzini, koja se ohfabri,

te

mu

mu

zapovjedi, da sa slikom njezinom, koju i

se

neprijatelja

Suvise pokloni

No

Zell.

mu

sve saobci svojoj

pobjedu

srecnu

i

poSto je ondjesnja crkva,

o

razvaliti, te

pomenutu

crkvi

kralj

Odrzavsi

udari.

kralj

sada vidimo.

koju

onu,

diti

vojskom,

na pamet, sto je

se u snu, te ga stade hrabriti, pace

po svom obecanju podje u podignuta od markgrofa, bila premalena, dade ju kralj vrativ§i se s

mu

bijase stavila na grudi, udari na neprijatelje

nasav sliku na grudima

i

kraljem na

s

neprijatelja, kojih je bilo 80.000,

Marija u Zellu slavaa sa svojih velikih

djevica

Marija ukaze

ta preslavna djevica

I

blazena

je

mnoztvo

je spazio

Medjutim svladan od sna dodje

pobjeci

odluci

od mnogih cuo,

prije

No kad

pjeSaka.

i

i

VELIKI.

I.

svom trosku

sagra-

ukrasenu zlatom

sliku,

dragim kamenjem, zatim plocicu sa svetackim mocima, koju obicava§e nadalje zlatan kalez s patenom, svete odore, ukra§ene liljanima, kao

na vratu,

nositi i

i

mnoge druge

dragocjenosti, koje su sve oznacene njegovim grbom, te su sahranjene u crkvenoj riznici«.

Sve da

susta

je

Ljudevit god. 1366.

Balkanskom poluotoku

nam pobozna

sto

istina,

1367. ratovao

ili

s

legenda kazuje, da je dakle zaista

Turcima

nimalo promijenilo u prilog krSdanima. Turci

nije se

pace

Drinopolje,

zadrzali su

mu

bijaSe savojski vojvoda oteo. Ljudevit je jedino obranio

god.

koju je

dalje

Medjutim se Bugarima, a

kako

1370.,

ni

da

cinilo,

Oni

se

bijahu

prijestolnicama Skopljem

posve odmetnuli od

i

Vidinom,

s

Grcima,

ni

Odkad

u Drami.

su

se

nastojahu takodjer, da svoje oblasti se izmiriti s

dijelom

srbske

i

i

vlasti

i

carskim

bijase brat njegov sto-

Vukasin Ugljesa odmetnuli od srbskoga u crkvenom pogledu odkinu od patrijar§ije u

cara,

i

patrijarkom u Carigradu

i

Feci.

povratiti svoje zemlje njegovoj vlasti, a tim

ce u velike ugoditi brojnim svojim podanicima grckoga jezika. poslanici Uglje§ini

carevine

cesara Vojihne, naslijedio njegovu oblast sa

tasta,

braca

Ugljesa Mrnjav-

i

Urosa, pace Vukasin proglasio se za

Prizrenom. Najcvr§ci oslonac njegove

despot Ugljesa, koji je od svoga

S toga ce

§to nije uspjelo ni

Dusanova, bijahu najmocniji Vukasin

sina

1366.

Vukasin obladao citavim juznim

srbskoga kralja.

licom

osvoji, sto

zapadnoj Evropi. Izmedju brojnih velikasa, koji su se odvrgli od srbskoga

cara Urosa IV. Nemanjica, 6evici.

Srbima poci za rukom,

ce

zapadnu Bugarsku

Osman-

ili

spomenuto, povratio svomu vazalu Ivanu Sracimiru.

vec

bi

prijetila je

da Murat opet

pogibao,

lije

i

kralj

odrzao nad njima pobjedu, stanje na

i

VukaSinovi onih godina u Carigradu, gdje

U

bi

torn poslu desili

su se

napokon u svibnju 1371.

poluceno crkveno izmirenje izmedju Grka i Srba. Medjutim poslanici VukaSinovi radili su, o tom, da utanaSe neki savez byzantske carevine njihovih zemalja, pak da se zajedi

i

nickim silama obore na Turke, koji su vec gradove. koji je

U

to

vrijeme

i

na njihove

(srbske)

oblasti

i

pada sacuvani nam govor grfikoga rhetora Dimitrije Kydonija, govorio, neka ni posto ne puste iz svojih ruku Gali-

Byzantincima odusevljeno

polja, koje je tek

Byzantski

sam

udarati

stall

nije

nedavno savojski grof predobio.

car

Ivan

imao dovoljno

ozbiljno ni

pregnuo, da pokrene osudni boj

je

vojske ni

novaca za

regenta u Carigradu, a sam podje po drugi put All se bolan gorko prevario.

Mletci, koji

su

rat,

traziti

bili

ostavi

sina

s

Turcima. Kako

svoga Andronika za

pomoci u zapadnoj Evropi

zavadjeni

s

(1369.)-

Genovezima, uzkratiSe

mu

pomoc; tako isto i francuzki kralj Karlo V., koji je ratovao s Englezima svojim opornim vazalima. Dosav u Rim, morade ondje 18. hstopada 1369. podpisati izpravu, kojom izjavi, da priznaje papu za prvoga da se u dogmama posve slaze s katolickom crkvom i

i

i

svijeta. Ali od svega toga bijase mu slabe koristi, pa6e on se tako na putu iztroSi, da su ga vjerovnici na povratku u Mletcima zadrzali. Tek kad mu je mladji sin Emanuel, namjestnik u Solunu, poslao novaca, mogao je svoje

vrhovnoga glavara krscanskoga

nemile vjerovnike u Mletcima namiriti, te se god. 1370. u Carigrad je dinio osobito

zgodan, jer je

povratiti.

VukaSin pripravili za boj s Osmanlijama. Cas se sultan Murat morao boraviii u Aziji, da svlada tamo§nje

Medjutim su se braca Uglje§a

i


TURCI

Braca zajedno

smutnje.

60.000

te

Ijudi,

drugim

s

primakli

se

OSMANLIJE DO BOJA KOD CrNOMENA.

ILI

151

nekim srbskim velikasima skupila

Drinopolju, da

se

na

nj

lijepu

vojsku od

obore. IJeglerbeg rumelijski Lala-

mu stigose glasi, da su se Srbi utaborili negdje imao dovoljno vojske, da im se odupre, posla hrabroga vojvodu Hadzi-Ilbekoga sa 4000 Ijudi, da uhodi neprijateljsku vojsku. Srbi se bijahu utaborili kod Crnomena (danas Cirmen) na desnom brijegu Marice, samo dva dana hoda vise Drinopolja, pak su, uzdajuci se u svoju veliku snagu, priredili veselu pijanku, ni ne brineci se za Turke, koje su omalovazavali. Za mrkle noci (od 25. na 26. rujna 1371.) nahrupi Hadzi Ilbeki na Srbe, premda mu je vojska bila petnaest put slabija od njih. §ahin nadje se u velikoj

blizu,

Sa

neprilici,

Kako

na srednjoj Marici.

strana

svih

Turci

provalise

nestade Vukasina, UgljeSe

i

sila

Kad

se potopi u rijeci Marici.

kad

nije

u

logon

Nasta strasna smutnja

krvava sjeca, za koje

i

Sto nije izginulo od turskoga maca, vecinom

velmoza.

sunce

je sutradan

granule, bijase ponosita srbska vojska

samo malo junaka vratilo se u domovinu. Turci jo§ danas zovu mjesto boja >Sirb-sindigi«, naime »pogibija Srba«. Slavodobitni Osmanlije razasuse se nakon te neocekivane pobjede po srbskim zemljama, robeci paleci. Najvise stradase Macedonija, gdje no pokorise redom sve velmoze, medju njima Vukasinova sina, kralja Marka u Prilipu, kojega slavi narodna izginula,

i

i

i

i

KOTORSKI NOVAC GARA StjEPANA UroSa

IV.

(t ^371.)

Lice:

Svetitelj

(Trifun) stoji

izmedju

dva luka pnnolik, u dngoj odori; u desnici

drii

graniicu, a u lijevoj ruci krii. Nadpis naokolo ruba: »S. Triphon Kataren(sis)€.

kao

sigla slovo

Zalidje: Car

ponolik,

pjesma

s

kninom, u dugum ;

odijelu, sjedi

u desnici drii iezlo

luka

s

na

prijestolju bez naslona, ali s obje strane

krinovim cvijetom na vrhu,

a

u

Ijevici

po jednom

zemaljsku kruglju

jednostavnim kriiem. Nadpis: >Urosias imperator*.

i

prica

pod imenom Kraljevica Marka. Jo§

u Nerodimlju car Uros IV., posljednji

ostalom (sjevernom)

dijelu srbske

vlast dijeliti sa svojim

cima u

i

N.

lavljom glavom ukrasenu 8

na grudima paominu

Izmedja nadpisa

zetom

vladar

drzave

Vukom

car

iz

iste

godine 1371.

kuce Nemanjica.

prosinca)

(2.

Njega

Lazar Hrebeljanovic,

Brankovicem,

s

umre

naslijedi u pre-

morao

koji je

Nikolom Altomanovidem,

i

Balsi-

Zeti.

Pobjeda osmanlijska kod Crnomena uzrujala je gorije XL pregnuo svom snagom, da izvede ono, Sto za rukom. Poslanicom od 14. svibnja

1372.

saleti

i

zapadnu Evropu. Novi papa Grenjegovu

kralja

predsastniku

Ljudevita,

nije

poslo

da se podigne na

obranu krsdanstva. Razlagase mu, kako su » Turci provalili u velikom broju u neke prijedjele Grdke, te su pokorili neke srbske magnate, koji su u njima vlada]i«, kako su nadalje >prostrane zemlje zauzeli, te doprli sve do medja njegova kraljevstva Ungarije kraljevstva Rasije (Srbije), pate do granica Albanije Slavonije (Zete?). te se treba bojati, i

i

i

da ce prodrijeti do primorja i zauzeti luke na Jadranskom moru«; a zatim kaze, kako se sada ne moze podici krizarski rat, posto je svijet viSe no obidno u zlu stanju (mundus plus solito est positus in maligno), pak s toga moll ziklinje kralja, ^da poput hrabra lava ustane na obranu svoga naroda ditavoga krscanstva. Papa ce se obratiti takodjer i

i


LJUDEVIT

152

on pomaze kralja

VELIKI.

I.

brodovljem, ako

na mletaikoga duzda, da

i

poslanice upravi papa

na obje kraljice Elizabete, majku

i

s

ga njemu trebalo. Jednake

bi

kraljevu

suprugu,

i

zatim na

magnate u Ugarskoj Hrvatskoj. na prelate hrvatskoga hercega Karla DraCkoga, kao pozivao je, da bude kralju u pomoc. Ali Contarena Andriju mletackoga duzda PaCe i papa zadovoljio.

ni tim nije se

On

snovaSe, da bar sve vladare

u savez na zajednicku obranu. Zastupnici tih vladara

bama

(u staroj GrSkoj) dne

1.

odaslanici

sastanak doSli bi

i

i

i

i

vlasti

na iztoku zdruzi

vlasti

i

imali

bi

se

ugarski,

mleta6ki

napuljski,

i

genovezki.

Te

u

sastati

Na

listopada 1373., te utanaciti savez protiv Turaka.

taj

Poslanicom od

studenoga 1372. pozove Gregorije XI. kralja Ljudevita, da on poslje do odredjenog roka u Tebe svoje poslanike. Papa jadikuje, kako su Turci odrzali veliku pobjedu tprotiv 13.

i

nekih magnata

naroda u stranama Gr6ke, VlaSke

i

i

kraljevine Ra§ije«, te su tako

mah

da su »neke narode reCenih strana sve do blizu medja kraljevstva hercegovine Atinske svojoj vlasti pokorili, knezevine Achaje Albanije, kao

preoteli (prevaluerunt),

Rasije

i

i

i

pak ih sada drze u svom nemilom robstvu«. Cini se, da se je papa Gregorije XI. zaista nadao, da ce doci do snovana saveza, da ce Ljudevit pokrenuti krizarski rat. Dne 23. ozujka 1373. nalaze papa nadbiskupima i

u Ugarskoj

i

Hrvatskoj, a

tih je

bilo tada pet (ostrogonski, koloCki, zadarski, spljetski

dubrovacki), da propovijedaju u svojim oblastima krizarski

rat,

i

i

da proglase obcu indul-

Papa uvjeravase nadbiskupe, da ce kralj Ljudevit »sam osobno s kraljevskom silom poci protiv Turske« (in persona propria cum regali potentia); ali ipak nije ni sam u to vjerovao, vec je pozivao nadbiskupe, neka sklone kralja na prisegu, »da ce on obecani krizarski rat za godinu dana, radunajuci od dojducega tako dugo nastaviti, dok reSene Turke sve do morskoga tijesna, svibnja, sam zapoceti koje je od nekih prozvano »rame otoka Arkipelaga, koje je izmedju Konstantinopolja genciju

ili

oprost

za krizare.

i

i

i

sv. Jurja«,

po

svoj

mogucnosti progoniti* (quod assumet negocium dicte

crucis,

et illud

proximo futuro mense Mali inchoandum personaliter prosequetur et continuare curabit, et ipsos Turchos usque ad striatum maris, quod est inter Constantinopolim et insulas Agiopelagi, et quod a nonnuUis bracchium sancti Gebona

fide infra

unum annum

orgii appellatur, posse

Ne zna

suo

a

feliciter persequetur).

ail je izvjestno, da nije u svibnju papa bio zasnovao. Jos 19. rujna te godine Salje papa Ljudevitu po njegovim poslanicima, zagrebackom biskupu Stjepanu i slavonskom banu Petru Cudaru poslanicu, u kojoj ga opominje, da drzi, sto je obecao saveznicima. T^ njegova je drzava susjeda Turcima, pak se s toga takav podhvat ne malo ti^e ba§

da

se,

li

je kralj

zakletvu polozio;

tu

1374. poveo krizarske vojne, kako

ju

je

njegovog kraljevstva. A kad tamo, doSao k papi carigradski vitez Ivan Laskari, njega pak se potuzio, da Ljudevit ne drzi svojih obecanja, zadata saveznicima, narofiito da ne daje odredjen broj galija, koje bi vazda morale biti pripravne za ratovanje. Medjutim Ljudevit oglusio se ovoj jadikovki pape Gregorija XL I u sijec!:nju 1375. opetuje papa svoj i

i

poziv; a 27. listopada 1375. vec

krizarsku

vojnu,

niti je

eosdem tuum regalem exercitum da

mu

spoti(!;e,

direxisti).

„onu kraljevsku vojsku, koju bijaSe

bi

manju, prema svojoj

§to nije dozvolio u svojoj drzavi navijeStati

(nee contra Turcos

„svoju kraljevsku vojsku poslao na Turke «

volji,

Sto

prije

A

napokon ga nekad namjerio

moguce

odpraviti

regalem exercitum, quem olim contra dictos Turcos

posljednji put moli

i

zaklinje,

poslati protiv Turaka,

udostojao*

ili

bar

(quatenus .... ilium

deliberaueras

mittere, vel saltem

minorem, ad beneplacitum tuum, quam cito poteris, destinari digneris). Ali sve molbe, jadikovke, pa6e prijetnje papine bijahu ,zaludo, jer Ljudevit nije, Sto se znade, poveo ni prije ni poslije krScanske vojske na Osmanlije. Moguce, da je kralj bio ozlovoljen, sto papa nije na njegovu molbu htio njegovih prelata osloboditi od desetine, koju im i

bijaSe rata,

nametnuo, da svlada Viskontije; moguce

i

to,

da Ljudevit

sam pokrenuti Mozda se je Lju-

nije htio

poSto papa nije navijestao krizarske vojne u drugim drzavama.


HRVATSKO KRALJEVSTVO DO HERCEGA KARLA DRaCkOGA. devit bojao sile turske, a

moJda

nije

dolazkom Turaka u Evropu. Svakako poljske prilike, a

talijanski poslovi,

i

shvacao pogibao, koja je stoji,

»$3

zaprijetila njegovoj

da su kralja od god.

nego krvave borbe na jugu

1370.

njegove

jugoiztoku

i

drzavi

zanimale

vise

drzave.

(Hrvatsko kraljevstvo do hercega Karla Drackoga, bana hrvatska,

ban Citave Slavonije Leustahije, kao

i

ban

i

c^itave

1359

Oba

1371.).

Dalmacije

Hrvatske

i

Nikola Sec imali su pune ruke posla, da u svojim oblastima zatru §tetne posjedice dosadanjih neprestanih ratova

U

i

borba.

ban prvi sudac zemlje ili kraljevine, na povelju Karla Rokako se u to vrijeme Slavonija redovito naziva. Zaboravilo se pojedini Ijudi odredjeno, »da svi berta od 1325., kojom bi obnovljena vlast banska kojega drugi ma staleza onkraj rijeke Drave podpadaju sudu tako plemici kao Slavoniji sve se je vise zaboravljalo, da je

i

i

i

i

i

jurisdikciji bana*.

zemlje

i

Naro^ito brojni plemici

Ugarske, koji su miloscu kraljevom dobijali

iz

posjeda u Slavoniji, nijesu se obazirali na posebne povlastice svoje nove

vine, vec su

JamaCno su

u svakom pogledu

da slavonsko

nastojali,

plemstvo

ovi novajlije takodjer izradili, te je Ljudevit na saboru u

kraljevskim dekretom odredio, da plemici izmedju Drave

Poiegi

i

izjednafie

Vukovu nemaju

vise

placati

kunovine

ni

Save,

i

kao

poput ugarskih plemica samo »dobit kraljevske komore*. Nastojanje,

domo-

ugarskim.

Budimu god. 1351. i

banske zalazine

ni

s

oni

u

zupaniji

(zaluzine),

nego

da se Slavonija u

svakom pogledu sto jade sljubi s Ugarskom, potaklo je nedvojbeno kralja, te je poceo slavonske kovo tom snovati, kako da ukine posebne slavonske novce, banovce, a nice, pak da uvede ugarske novce, kovane u ugarskim kovnicama. Medjutim staro, urodjeno plemstvo, koje nije rado gledalo Lackovice, Cuze Cudare, stalo se otimati kraIjevim novotarijama. Ono je takodjer izradilo, te je kralj 29. kolovoza 1359. morao u Vi§egradu izdati znamenitu povelju, kojom je ponovno utvrdio sudacku vlast bana. »Brii

i

i

nuci se mi«, govori kralj u toj povelji, vjernih plemica ih nijedan s

i

drugih

Ijudi

na§em

u

»za mirnije stanje

(de

Covjek ne moze pozivati na sud na na§ dvor

tranquiliori)

nasih

tu milost,

da

pred kojega stranoga sudca

ili

ove strane Drave; nego ako tko imade kakovu parnicu

statu

podasmo im

kraljevstvu Slavoniji,

s

kojim Covjekom kraljevstva

neka ga po zakonu pozove pred bana iste kraljevine Slavonije ili pred njegova zamjenika. Jedino ako koja stranka nije zadovoljna sa sudom bana ili njegova zamjenika, smije doci pred nas barune na kraljevski dvor, da se razna§e prelate Slavonije,

i

pravlja o banskoj osudi*.

i

Ovom znamenitom

poveljom,

plemica godine 1377. poncvo potvrdjena, osigurana

Jednako se

je poslije slavonsko

koja bi

na

zahtjev slavonskih

bar sudatka vlast banova u zemlji.

bi

plemstvo oprlo kraljevoj novotariji u pogledu slavonskih

novaca, te je postiglo, da su za iitavog daljeg vladanja kralja Ljudevita ostali Slavoniji vlastiti

banovci

27. rujna 1359.

i

zasebne kovnice novaca. Jo§ je vrijedno spomenuti, da je kralj Ljudevit slobodnoj kraljevskoj obcini na brdu Gradcu kod Zagreba potvrdio sva

privilegija svojih predsastnika.

Kud i kamo teza zadaca nego slavonskoga bana Leustahija zapala je izkusnoga pouzdanoga Nikolu Se6a, bana Dalmacije Hrvatske, koji je podjedno bio knez dalmatinskih gradova Zadra Spljeta. Vec obseg njegove banovine bio je prostran, a k tomu vedi dio njegove banovine bio je do nedavno u tudjoj vlasti, koja nije nikako mogla pregorjeti krasnoga primorja dalmatinskoga. U dalmatinskim gradovima, narodito u Zadru Ninu bilo je mogo kuca posjeda mletaikih podanika, koje je trebalo ili odkupiti ili i

i

i

i

i

vlastnike inade odstetiti. Nadalje su se u primorju zbivali svedjer

neprestano vicem. osili.

U

A

sukobi izmedju Mlettana

salijetali i

i

bana, da im pomaze u borbi

na bosanskoga bana

samoj Hrvatskoj

pak

i

na otocima, pak

s

i

na morskoj pudini

Napokon su Dubroviani humskim knezom Vojslavom Vojino-

dalmatiaskih

zitelja.

Stjepana Tvrtka trebalo je

bilo je koje §ta urediti

i

i

pripaziti,

da se suviSe ne

izravnati: tu su pojedini velikaSi


LJUDEVIT

#

154

u borbi

bili

plemstvom, tu

nizim

s

I.

VELIKI.

trebalo obnoviti kraljevska prava

je

i

oznaCiti, sto

slobodnim plemickim obcinama; tu je napokon biio urediti prilike Vlaha, koji su jatomice stali grnuti u Hrvatsku, te zadavali primorskim dalmatinskim gradovima, kao i ostalim starosjediocima mnogo neprilika pripada kralju,

velikasima (knezovima),

sto

a sto

i

Prve dvije

novo steCene

je trebalo

Zadru

stano u

Dakako da

tinskim obcinama, kojima se nijesu

je bilo

izpunile

i

mnogo

sve Cinio

govorio

i

banom Nikolom Secom u

s

16.

uzdisati za

stali

sijecnja

1360.

mletaSkim

vla-

Senja mletaSki

iz

svomu gospodaru, duzdu u Mletcima. On potanko

Ursio

poslanik Bartol

nezadovoljnika, naroCito u dalma-

nade, te su

danjem. Vrlo je zanimljivo, sto u torn pogledu pise

posla, jer

S toga nalazimo bana Seca nepre-

oblasti s temelja orgaaizovati.

Kninu.

i

mnogo

banovanja Nikole Seda bilo je dakle vrlo

godine

tri

opisuje, §ta je

poslu mletafikih podanika, koje je trebalo

Dalmaciji, a onda dodaje ove znadajne rijeci: imanja u Hrvatskoj pak u Dalmaciji jesu u tako vrlo losem stanju, da nitko ne bi vjerovao, kad vidio tuze se na sadanje, govocuo. Gotovo svi pla6u za mletackim vladanjem

odStetiti za njihova

i

»Prilike

ne

bi

i

i

da su za na6ega (mletackoga vladanja) bile tako obcine kao i pojedine osobe bogate, a sada je sve protivno, te se nitko ne usudjuje pokazati §ta lijepa, ako ga imade«. (Condiciones autem Dalmatie sunt in tam pessimo statu, quod nemo crederet, quin

reci,

videret et audiret, runtur,

dicentes,

modo

nam quasi omnes plorant de dominio vestro, et de modern© conquequod sub nostro dominio erant tam comunia quam singulares persone

totum contrarium, nee audent demonstrare pulcrum quid, si habent). Mletacki poslanik javlja jos, da ban Nikola Sec u gradu Kninu, u kojem je tada stolovao, priprema nekake svatove, a onda se hvali, kako ga je ban lijepo docekao i ugostio divites, et

est

tako da je poslanik malo potrosio.

Premda

je

kralj

Ljudevit bio zadovoljan

oba bana, popunio

s

Cast hrvatskoga hercega, namijevSi ju svomu sinovcu

Stjepana.

Mladomu Ivanu moglo

spominje

se

Da!macije«,

vec

ipak i

to u pogodbi,

kojom

sedam do osam godina; no uza sve

biti

Ljudevit obnovio savez

za sazaljenje, §to ga bijase po

blici

hercegove. Gdje

je

Ivan

umro

iz

s

austrijskim

i

vojvodom

Zagreba zahvaljuje mletaCkoj repu-

svom poslaniku Bartolu Ursiu

gdje je pokopan, ne znamo;

i

to

ne bi duga vijeka. Uniro je negdje u drugoj polo-

god. 1360., po§to se Ljudevit 17. studenoga

vici

je ipak jo§ 1359.

v a n u, sinu svoga pokojnoga brata

1359. kao »presvijetli herceg Slavonije, Hrvatske

je kralj

No mladomu hercegu

Albrechtom.

tada

je

kolovoza

2.

I

ali

izjavila

povodom

smrti

nemoguce, da su

nije

ga sahranili uz pokojnoga otca Stjepana u stolnoj crkvi u Zagrebu.

Jamacno su zama§ne

stvari

poradi kojih je kralj Ljudevit u studenom 1360.

bile,

boravio u Zagrebu, gdje ga nalazimo

na koncu

i

te godine.

kraljevskom nalogu (de regio special! mandato) slavonski svega plemstva 16.

studenoga, te^se je

sa susjednim plemicima. Bilo je svakako

nam vise

ni§ta

nije

prilike

zabiljezeno.

Slavonije,

odlicnih

po.<5lao

baruna,

mogao

ban Leustahije sazvao sabor

Gvozda u grad Zagreb. Sabor se sastao na njem uz ino razpravljalo o sporu opata u Toplicama (Topuskom)

naroda izmedju Save (Drave)

i

Ba§ tada bijase po zasebnom

je

Dok

je

i

ovako

i

drugih znamenitih posala na torn saboru, kralj

na jug u Hrvatsku

da u ime njegovo a

s

Ljudevit i

ali

boravio u Zagrebu, uredjujuci

Dalmaciju svoju

majku Elizabetu

pomocu baruna provede neke

s

stvari, kojih

ban Nikola Sec. Kraljica Elizabeta bijase stigla u Dalmaciju na koncu listopada ili prvih dana studebarunima nastanila u gradu Zadru. Vec 3. studenoga 1360., te se je sa svojom pratnjom noga izabra vijece grada Trogira tri z^sebna poslanika, Andriju Gregorijeva, Donata

valjda nije

izvesti

i

Kazotica

i

Petra Josipova,

Georgio)-poci na susret

koji

kraljici,

ce zajedno

da

s

gradskim knezom Franjom Jurjevicem (de

ju pozdrave.

Malo zatim,

13.

studenoga, oCekivali su

kraljicu u Trogiru, a 19. poslase Trogirani na zahtjev kraljice ietiri poslanika, razpravljaju.

Ti su poslanici imali bogato nadariti kraljica

i

barune;

ali

da

s

njom

dobise podjedno


HRVATSKO KRALJKVSTVO DO HERCEGA KARLA DRAfiKOGA.

^#i^^t

^,<t*.

^^f:> ^-fJ

6

Ll-fe

'

;

-if

f %|jtii4

f

Ac,

%

i^A4. l~U^it-i*'tfl^i (f-

'^

uln.

155


LJUDEVIT

-

156

VELIKI.

I.

tko je plemic starinom, a tko po povelji; njima je jama6no bilo svjetovati, kako da se zaokruze velike zupanije, sastavljene od starohrvatskih zupa, napokon gdje da se osnuju zupanijski stolovi (sudovi) plemicki stolovi. Tk vi§e od pol stoljeca nije u Hrvatskoj na jugu Gvozda bilo pravoga reda ni zakona, ve<5 je narocito onamo od pada bana Mladina II. (1322.) bila preotela mah sila samovolja knezova drugih siledzija. Sad su starohrvatske knezevske porodice bile ili zatrte ili posve skucene, te se civati,

i

i

grijale,

koja s

na suncu kraljevske milosti; sad je trebalo podici

knezevskim naslovom, nego

didilo

i

nekad

su

utanaiila

od dvanaest starohrvatskih plemena,

izvodilo lozu

je

ugovor

nasljedni

s

nize plemstvo, koje se nije

prvim

hrvatskim

kraljem

ugarske

krvi,

kraljem Kolomanom.

nam

Zabiljezene su

dvije

tri

parnice, koje

iznesene pred kraljicu EIi?:abetu u

bise

Zadru. Jednoga dana dodjoSe pred nju brojni plemici od plemena Lapcani, koji su drzali

NaSman

zemlju Karin, po imenu

kako imade opadnika, nije njihova

stoje, jer

Petrovic, Jurislav Slavinic, Radoslav Martinic, Ivan Matic,

Gregoric, pak u ime svoje

Radoslav Ivanic, Mladin

koji

im

plemena

izjavise kraljici,

plemenita plemenStina. Medjutim recena je zemlja njihova bastina Taj je kralj naime svoju kcer Klaudiju

plemenstina jos od kralja Dimitrije Zvonimira

i

c^itavoga

i

da im ne pripada zemlja Karin, na kojoj

zavide, te tvrde,

udao za nekoga plemica od plemena Lap6ana, koji se je zvao Wnyka (Winicha), te mu za miraz zemlju Karin. Pomenuti plemici od plemena Lapcani jesu izravni potomci Zvonimirova zeta, te su doslije bez ikake zapreke uzivali svoju djedovsku ba-

je poklonio

stinu, te ih hije

nijedan kralj smelao u njihovu posjedu.

Zvonimirova

opadnici tvrdeci, da oni nijesu potomci je

njegovo imanje pripalo

kralj u; s

Ijica

pak da im onda recenu zemlju iznova za

iztrazi,

24 jurata za potrazivanje kraljevskih prava

izkazu pravu

cistu istinu.

i

i

A

ti

djece, te

pradjedovsku plemenStinu. Na tu molbu pozove kra-

kao njihovu

da su Nasman Petrovic

umro bez

zeta, jer je taj

im

zavidni

toga da zemlja Karin nikako njima ne pripada. Ple-

mici sada mole kraljicu, da 6itavu stvar

sva vremena potvrdi

digoSe se

Ali eto

zaista

ostali plemici

12

i

jurata

sudija,

da pod prisegom

pod zakletvom na sveti kriz jednodusno izjaviSe, nasljednici Zvood plemena Lapcani potomci i

pak da im po nasljednom pravu (titulo iuris hereditarii) pripada zemlja Karin, koju su jo§ od kralja Zvonimira sve bez ikakva prigovora od strane kraljeva banova u mirno sada jo§ uzivaju. ratno vrijeme neprijeporno uzivali, te ju Dne 25. studenoga, drugi dan iza blagdana sv. Krsevana, opet je kraljica sa svojim barunima sudila sud u gradu Zadru. Uz nju je bio knez cetinski Ivan Nelipic, gorljiv

nimirova

zeta,

i

i

i

i

privrzenik kraljev

Vrbaskoj

i

i

Sanskoj.

sinovi Tvrdojevi,

obtuzbu: »Mi

Najednom podigose

pak Tvrtko

smo

nedavno po

njezin, koji je

milosti kraljevoj postao

se proti

sin Jurja Grubica, te

u zupaniji Cetini

od djeda

i

zupanom u

knezu Ivanu Nelipicu neki Ivan sasuse

pradjeda

i

zupaniji

Lackov,

na kneza Nelipica ovu tezku plemici,

uzivasmo

vazda sva

plemicka prava, koja zapadaju plemice od dvanaest plemena kraljevine Hrvatske (nobiles

duodecim generationum regni tako da

smo

smo

Croatie), te

meniii posjed) u zupaniji Cetini.

No knez

imali

moramo

i

imati

Ivan nepravedno nas je

iz

plemen§tinu

nje izkljucio

(ple-

izbacio,

i

po knezu Ivanu nasih prava, spali u skrajnje siropod tudjim krovovima«. Cuvsi to knez Ivan odgovori: »Ivan Lackov Tvrtko nijesu nikad imali niti imaju plemen§tine ili kakve baStine u Cetini, niti im je pripadao ili pripada koji dio ili porcija pomenute zupe, a niti sam ih sada,

mastvo, tako da

neduzni

liseni

moramo

boraviti

i

iz

nje izbacio; nasuprot ja

pripada,

kojom

sam odrzao

po kraljevskoj darovnici*. Na zupu Cetinu

i

to

drzim citavu

zupaniju

Cetinu sa svim, §to

pokaza knez Ivan povelju kralja Andrije

I.

joj

(II.),

Domaldu, praroditelju drugu povelju kralja Andrije glede zupe Cetine, kojom je darovnicu, prikazanu po knezu Ivanu, poslije opozvao ni§tetnom proglasio. Ali knez Ivan da ih je zarobio, te im oteo ta privilegija pisma, je

taj

Nelipicevu. Ivan,

i

Lackov

s

i

Triljem

god.

1210.

darovao

Tvrtko prigovorise, da su

i

oni

knezu

imali

i


HRVATSKO KRALJEVSTVO DO HERCKGA KARLA DRaCkOGA.

mogu

§to

bezodvlacno posvjedociti sa §est osidnika

prigovori knez Ivan, da je retene Ivana, bio

zatvorio

drzao zarobljene,

i

duzne sluzbe;

pisama

no

Lackova toga,

radi

i

(jurata),

koje

Tvrtka

zaista

sto

mu

nijesu

ce

'57

imenovati.

vec platili

Tomu

odavna jednoin dada niti vrSili

ni cue, da bi ih im oteo, pace ikada imali, U toj ditavoj stvari posve je neduzan nekriv. I sad pristupise osidnici ili jurati, njih dvadeset dva, da pod prisegom izkazu Sistu golu istinu. Nakon dogovora prisegose oni, da Ivan, Lackov Tvrtko, a ni njihovi predci ne potjeCu ni iz jednoga od dvanaest plemena kraljevine Hrvatske, nego da ih je plemstvo hrvatsko pribrajalo svomu stalezu zvalo plemicima u onomu injestu, gdje su ba§ osobno prebivali. Jurati ali

nije ni

privilegija nije

i

znao

i

i

i

i

i

ne znaju

su

niti

ih je radi

till

Prije

da

culi,

bi

oni imali

kakva

pisama knez Ivan zarobio

i

medjutim, hego §to je kraljica u

ona iznenada

Zadar

ostaviti

privilegija

i

pisma glede Cetine,

a

niti

da

pisma im ugrabio. toj parnici

mogla

izreci

konaCnu odluku, morade

Dalmaciju (propter repentinum recessum de Jadra), na sto

i

Veliki peSat kraljice Elizabete. Kraljica na prijestolju, na je?tolja §tit

Ea

srebrenim

glavi i

joj

otvorena

crvenim

kiuna, a u desnici

vodoravnim gredama, a

s

drzi iezlo s lijeva

grb

s

krinovima na vrhu. Desno od

dvogubim kriiem.

pri-

Nadpis naokolo

ruba: »+ S(igillutn) Elizabeth Dei gr8(tia) HuDg(a)ri(e) regina prioceps Salernitana*.

se

mnoge pruce

se stranke obratise na kralja Ljudevita u Zagrebu. Kralj Ljudevit bijaSe,

studenoga potvrdio Na^manu Peirovicu

njegovim rodjacima od plemena Lapdani staru plemenstinu njihovu Karin; a sada je nastavio parnicu protiv kneza Nelipica. Po§to

Jos 28.

i

dva osidnika ili jurata, su pred majkom njegovom u Zadru prisegla samo dvadeset dade on u Zagrebu priseci jo§ dvojici, naime Gregoriju, sinu krbavskoga kneza Budislava, Nasmanu Petrovidu od plemena Lapcana, kojih nije 25. studenoga bilo u Zadru; i

i

ponovo potvrdi poveljom knezu Ivanu Nelipidu zupu Cetinu, a njegovim protivnicimu Ivanu, Lackovu Tvrtku nalozi vjednu Sutnju (perpetuum silentium) u tom predmetu. Ba§ istoga dana. 28. prosinca 1360, potvrdi kralj knezovima Dioniziju Pavlu Babonicu, sinovima bana Stjepana, grad Krupu za sve vijeke. kraljiCina u Zadru h\ke nedvojbeno mnoge stvari Za boravka kraljeva u Zagrebu uredjene parnice rijeSene. Uza sve to ostade dosta posla banima. U Slavoniji je kroz a na to kralj 28. prosinca 1360.

i

i

i

i

i


LJUDEVIT

^158

VELIKI.

I.

citavu godinu 1361. vr§io poslove ban Leustahije;

na saboru slavonskih staleza,

(Topuskom) 21. svibnja

noga 1362.

i

susjednih plemica.

do

25. srpnja 1362.

dana

1.

do

Na koncu banska

nestaje baaa Leustahija, te je

1361

Tek od

stolica slavonska izpraznjena.

zagrebacki biskup Stjepan Kanizaj 6ast

vrsi

u Zagrebu

16. svibnja vijedao je

uz ino konafino rijesio spor izmedju opata u Toplicama

te je

i

onda od stude-

2.

sluzbu >glavnoga vikara ditave

Slavonije« (regni tocius Sclavoniae vicarius generalis), te ju obavlja do 17. srpnja 1366. Jos u prvoj polovici te godine bio je biskup

i

banske

>iz

6asti

namjestnik Stjepan Kanizaj

upravu Slavonije povjerio

u osobitoj milosti kralja Ljudevita, koji kaze, da je

osobite Ijubavi* (ex nostra dilectione speciali); no malo zatim pomrsi§e se

snosaji izmedju kralja

i

biskupa.

Na

krive tuzbe

i

biskupu njezni

ti

opadanja palatina Nikole Konta skinu

banskoga namjestnika, baci ga u tamnicu kao nevjernika, a onda ga protjera iz svoje drzave. Biskup ode na papinski dvor, i tek poslije pozove ga kralj opet kuci, poSto je dokazao svoju nevinost. Kralj ga tada obasu milostima, pa6e ga Stjepana

kraij

s

casti

izabra za krstnoga

U

kuma

svojoj kceri Katarini.

do srpnja 1366. banovao vazda vjerni knez Zadra, docim je u Spljetu od odani Nikola Se6. Citavo to vrijeme bio je on Ijubimac god. 1363. vrsio cast kneza Zadranin Ivan de Grisogonis, takodjer pouzdanik kralja Ljudevita. Banu Nikoli utjecali su se Dubrovcani za svoje borbe s humskim knezom Vojslavom Vojinovicem, njemu su Siljali svoje poslanike radi Omisana i Krajinaca, koji su udarali na Ston; na njegov pozlv poslali su oni 2. prosinca 1362. svoga kancelara Todora svoje obcine, da se s njim potvrdi ugovor kralja Ljudevita s austrijskim vojs peCatom vodom. Kao ban ili glavni vikar kraljev, i kao >predstavnik osobe kraljevskoga veliSanHrvatskoj

i

Dalmaciji je

i

dalje

sve

i

i

i

(personam regie maiestatis repraesentans) utjecao je u sve javne poslove. Dae 1362. boravi u Trogiru, te obecaje Trogiranima, da ce iz njihova kotara zadaje im tvrdu vjeru, da po6ev od Gjurgjeva ne ce vi§e nijedan Vlah ukloniti Vlahe, stva« 25.

ozujka

i

niti drugi od toga roda dolaziti s blagom svojim u kotar grada. Jednako se zauzima za Trogirane na kraljevskom dvoru, kad kastelan grada Klisa smeta njihovim trgovcima, trazeci od njih razne dace za njihovu trgovinu. Ban Nikola napokon §tete, koje im 6'me stranci, narocito Mlet^ani. brani podanike svoga kralja od nasilja Godine 1363. navalio je Nikola Faletro, zapovjednik mletackog brodovlja u jadranskom

Morlaccorum)

(nullus

i

moru, kod mjesta Sveti Spas sa dvije

galije

na brod Ivana Trogira:nina,

te je

bez ikakva

uzroka dao brod potopiti. S mjesta posla ban Nikola iz Knina dne 15. travnja pismo na mletacku obcinu, zahtijevajudi zadovoljstinu za postradalog Ivana. Jos odluSnije nstaje ban u travnju 1364., kad su mletacke galije nanijele stete zadarskim gradjanima; razlozita

rukom obcinu

jedino njegovoj energiji poSlo je za

nadoknadila. Nikola Sec brine se

i

mu

U

je

zajamcena desetina

da je krivce kaznila

i

stetu

za boljitak crkvenih poglavara. Boraveci 7. ozujka 1366.

biskupu povelju bana Nikole

u gradu Kninu potvrdi kninskomu

kojom

prinuditi,

u.

Banica od god. 1353.,

njegovoj biskupiji.

srpnju 1366. ostavi ban Nikola Se6 Hrvatsku

i

Dalmaciju, te se preseli u Zagreb.

imenovao banom citave Slavonije na mjesto svrgnutoga biskupa zagrekoga Stjepana Kanizaja. Cast slavonskoga bana vrSio je Nikola kroz dvije godine (do lipnja 1368.), kad je kraij tu sluzbu namijenio svomu dosadanjemu magistru vinoto5a, Petru Cudaru (Zudar), koji ju je onda obavljao kroz punih dvanaest godina (do 1380,). Bani 1367.), sin Dalmacije bijahu u to: najprije magistar Konja Se6en (1366. Hrvatske Simun Mauricijev od plemena Pok erdeljskoga vojvode Tome, onda Emerik -(1368.), Kralj ga bija§e

i

i

i

Dalmaciji kraljev Godine 1371. napokon preuze baniju u Hrvatskoj rodjak Karlo Dracki, kojemu bijase Ljudevit jos prije namijenio 6ast hercega hrvatskoga (1369.

i

1370.).

i

(slavonskoga). Karlo, herceg od Dra6a, bio Ijeva, koji

je

bio

zestok

protivnik

je sin

gravinskoga grofa Ljudevita, prastricevica kra-

napuljske kraljice Ivane

i

njezina

drugog supruga,


HRVATSKO KRAUEVSTVO DO HERCEGA KARL A DRaCkOGA

159

Ljudevita od Tarenta. Boreci se gravinski grof proti kraljici Ivani bude od nje zarobljen i

bacen

Mali.

tamnicu, gdje je

u

umro

i

Papa Urban V. pobrinu Poslanicom

kralju Ljudevitu. milosti

Ijevske

sloga rodjaka*,

na

od 31. srpnja 1364. pozivase

stanje Ijubljenoga

mu

»neka

i

(1362.). Iza njega ostade nejaki sin Karlo,

se za sirotana, te ga preporudi

U

tada jos imao

dva put

moliti.

supruge,

bosanske banovne Elizabete, a u drugu

napuljske bastine

i

nije

kralja,

»neka

i

prozvan

hrvatskomu oci kra-

svrati

plemenitoga Karla Drackoga, svoga nedora-

sina,

pruzi milost svoje Ijubavi

ruku

jednu

ugarskomu

sklonosti.«

i

ni

Ljudevit nije se dao

kakva poroda

ne bijase se

od svoje druge nikad posve odrekao ni

smrti brata svoga Andrije. S toga objerucke prihvati Maloga, hercega Dradkoga, primiti pod svoje okrilje. Vec

poradi

osvete

poziv papin, te odluci Karla

god. 1365. nalazimo Karla u Dalmaciji. Kralj poziva Spljecane, da caste Karla »kao sina i

rodjaka njegova*,

Spljetcani na to 19.

da se

Trogirani,

iz

da mu uzajme novaca, koji ce se njima vratiti od dohodka soli. studenoga daju Karlu 200 zlatnih dukata. U isto doba dozvoljavaju njihova grada smije izvesti zito za gospodina Karla, hercega Draci

Veliki pecat slobodne obcine Gradac Zagreba

tik

Na

pedata vide

se

tri

kule od tesaaa

zida jesu velika Siljata vrsta, a

otraga spojena kula imade kule

s

polumjesec, vrh

njega

posao

toga

je kralj Ljudevit u^initi

je

po

na vrhu

i

peterolatidne

tri

nutarnjega kolobara

Izvomi pe^atnik, koji

koga. Iza

stoje

tri

stoji

tri

na gromadi

s

;

rijeda

zidom zaSticenih pecins

;

asred

krnniita (Kerbzinnen). Srednja kula je najviSa, te

imade sa svake i

a ispod

njega

po jednu malu

S

Ova

strane po dva krani§ta.

prozor povrh

nrezana kniniSta.

rozete,

izpo<l nje

i

stoljeca.

nrezana

gradjenim zidom, koji

kuI4 vidimo osmerotraku zvijezdu, a vrh nje i

po

XIV.

krov sa dva kruniSta, sa svake strane jedno,

imadu samo zaobljfna vrata

okreonti

kamenn, koje

sa svake strane

prostranim, koso

liljati

iz

iiljatih

lijeve

dvije

srednja

vrata; ostale dvije pokrajne

strane knlS stoji rogovima gore

na tankoj gran^ici.

rozeto. Izmedja

S desne strane

vanjskoga zrnatoga raba

nadpis: »f S(igillnm) com(m)uni(tati5) dc monte Graci(ensi).

urezan u plofu od inte mjedi, fuva se u arkiva kr. glavnoga grada Zagreba.

je Karlo u Zadar, a

onda 1366. preko Senja u Ugarsku, gdje ga

dao odgojiti na kraljevsku. Nije nevjerojatno, da ga je kralj tada smijerao No malo zatim rodi se kralju kdi Katarina, iza koje onda

svojim nasljednikom.

dobi jo§ dvije kceri, Mariju (1370)

i

Jadvigu (1371.).

Odkad je kralj imao svojih potomaka, promijenio je namjere svoje glede Karla Dradkoga. Premda je bio tek dalji rodjak njegov, a niti sin niti brat, narnijeni mu privremeno cast hercega Dalmacije Hrvatske O tom obavijesti papu Urbana V., koji ga poradi toga posebnom poslanicom 11. prosinca 1369. ovako pohvali: > Milost tvoje blagosti zasluzuje veliku hvalu za to, §to si Ijubljenoga sina, plemenitoga muza Karla Dradkoga, i

i

svoga rodjaka

odgojio

i

na kraljevsku

i

otSinskom brigom (regalibus moribus

ficentia studioque paterne sollicitudinis educasti),

darovao hercezku cast u Dalmaciji

i

Hrvatskoj,

i

§to si

mu netom posebnim

premda nema za nju

et

magni-

veleduSjem

svojstva po svojoj


UUDEVIT

i6o

kraljevskoj krvi«.

mu

ozeni. Izabrao

Starijega

(f

.

VELlKt.

Medjutim Ljudevit pobrinuo se

.

je za

1348.)

je i za to, da svoga Sticenika zgodno zenu njegovu bratuSedu Margaretu, kcer vojvode Karla Drackoga

kraljevne

i

neki nacin okajati, §to

No

I.

Marije,

sestre

kraljice

Tim

Ivane.

Margaretina otca dao pred dvadeset

je

je

Ljudevit htio na

jednom godinom poguto po otcu u drugom

i

Karlom Malim u srodstvu, stepenu, a po majci u cetvrtom, trebalo je u pape izmoliti dispenzaciju. Kralj posla za magistra Ivana to k papi Urbanu V. svoje poslanike, po imenu vackoga biskupa Ivana de Brixia doktora prava, koji ce taj posao izvrSiti. Medjutim se uplela u te stvari i biti.

poSto je Margareta

bila

s

i

i

napuljska kraljica Ivana, zabrinuta utanaciv§i s

riSe ju,

kojega sadrzaj nije

pacta),

No

valjda za svoje stanje.

njom u ime svoga kralja poznat,

ali

i

hercega Karla nekaki ugovor (quaedam

je papi 6inio

se

Ljudevitovi poslanici umi-

razborit

zgodan

i

(rationabilia

nobis videntur). Posto je tako Ivana privolila na udaju svoje necake, te ju bogato opremila imanjima pokojnog joj otca, napisa Ljudevitu, kojom

kralju

kraljevine Sicilije< (pro

Ljudevit

papa Urban V. dne

pace regni

et

Sicilie).

Iste

mira kralj

od Majorke,

Ovakim nacinom

nije imala

rodjacima, na §to ga

od svojega trecega supruga,

ta okolnost, §to kraljica Ivana ni

i

i

godine 20. listopada udade

koji je takodjer pripadao napuljskoj lozi Anzuvina.

nastojase se kralj donekle izmiriti sa svojim napuljskim putila

sijecnja 1370. poslanicu

9.

svoju sinovku Elizabetu, kcer pokojnoga brata Stjepana, za tarentskoga kneza

i

od Romanije,

Filipa

bono

i

zamoljenu dispenzaciju, narocito »poradi boljka

podijeli

osobito

je

kralja Jakova

III.

potomaka.

Herceg Karlo Mali (Parvus)

ili

Dra6ki (de Duracio) preuze

upravu svoje hercego-

do druge polovice 1376. Nazivao se je »herceg kraDalmacije ili »herceg Hrvatske«. Za njegova hercegovanja nijesu ljevine Slavonije« Dalmacija i Hrvatska imale zasebnih bana, nego je herceg vrSio poslove banske (Dalmacie et Croacie banatum tenente); u Slavoniji bio je kroz to citavo vrijeme banom 1371., te ostade u njoj

vine god.

i

Petar Cudar.

U

svibnju 1371. boravio je Karlo Dracki u Zagrebu.

zupanu zagrebafikom

samoborskomu

kastelanu

i

Tu

povjerava

svibnja

6.

Leustahiju, da zajedno sa sudcima pie-

mica zupanije zagrebacke povede iztragu proti kastelanu zagrebaikoga biskupa, koji je da

tuzen,

orobio

silom

je

i

U

magistra Ladislava.

izranio

ijuto

isto

vrijeme izdao je

herceg Karlo slobodnoj plemickoj obcini u Turopolju povelju, kojom je potvrdio njezina.

privilegija

Na

grb Anzuvina

obiteljski

toj

u Zadru, koji

mu

imade

Zagreba posao je

i

pecat hercegov

s

trouglim stitom

i

starija

u njem

a naokolo pefiata nadpis: »S(igillum) Karoli de Duracio

(liljani);

duc(is tocius Sclav)onie.« Iz

stanio

povelji

bio

je

herceg Karlo na jug, te se je napokon na-

za ditavog vladanja u Hrvatskoj.

stolica

Dne

1.

pada 1372. poslaSe Trogirani svoje poslanike u Zadar, da izkazu pocast hercegu, mu predadu dar od petdeset dukata.

(Ljudevit zavladao Poljskom, odredjeno, da ce Ljudevit jestolju,

ako

obvezao, da

bi potonji

naslijediti

umro bez

ce u tom slu6aju

Kao

studenoga

1370.). Jo§

i

da

godine 1339. bijaSe

svoga ujaka Kazimira Velikoga na poljskom

pri-

zakonitih muzkih potomaka. Ljudevit bija§e se vec tada

saduvati

neoskvrnjenu cjelovitost kraljevine Poljske, da

ne ce namitati poreza bez dozvole sabora, sinovima.

17.

listo-

te

da ce

casti

odredjeni baStinik poljskoga prijestolja

i

sluzbe

pomagao

dijeliti

samo domacim

je poslije vi§e puta svoga

u ratovima s Litavcima (1351. 1352), a uz to je budnim okom pazio, da mu ne izmakne obecano kraljevstvo. S toga si je god. 1355, pravo nasljedstva dao potvrditi od poljskih velikasa, suviSe je i s kraljem Kazimirom vise puta obnavljao utapoljskoga nateni ugovor (8. svibnja 1364. u Krakovu, i 1369. u Budimu). Napokon je ujaka, narocito

i

vojvodu opoljanskoga Vladislava, sina svoje polusestre Eufemije, dozvao na svoj dvor, te

ga 1367. imenovao za palatina ugarskoga.

U

to

mu

pao na lovu

s

se

najednom nadade zgoda, da izpuni svoju davnu

konja tako nesrecno, da je malo zatim

5.

zelju.

Kralj

Kazimir

studenoga 1370. u Krakovu umro.


LJUDEVIT ZAVLADAO POLJSKOM.

doznao za nezgodu ujcevu, posla namah opoljanskoga vojvodu i palaKrakov, da zaprijeci svako nepovoljao utjecanje na umirucega

Cini je l^judevit tina

i6i

svoga Vladislava u

Kad

kralja.

Kazimir izdahnuo, pohitase krakovski biskup

je

On

drzavni kancelar u Ugarsku,

i

doceka u Visegradu, okruzen svojim savjetninajvisim dostojanstvenicima. Ljudevit pritaji svoju radost, pak na poziv poljskih cima dostojanstvenika na nutkanje svojih savjetnika probesjedi ovako » Vi ne shvacate (poljski poslanici), sta trazite, a vi opet (ugarski savjetnici) ne pojmite, sta mi svjetujete. da pozovii Ljudevita na

prijestolje.

ih

i

i

Dva posve cuvati;

Kad

:

razlicita,

zato

jedno od drugoga odaljena stada ne moze jedan pastir valjano crkvene ustanove, da jedan biskup upravija dvima biskupijama.

zabranjuju

je drzava sastojala tek

od nekoliko koliba,

dva

bila su joj

kralja suvise; ja se bojim,

Pec AT HERCEGA Karla DraCkoga. Na

pefstu

v'di

se

Pedat

Anlnvina

grb

porodidni

Scla)vonie.€

visi

(krir.ovi

ili

liljani).

Nadpis:

dr Jednoj povelji od god, 137I1

Karoli

»S.

te se iava. u

de

arki^^a

Daracio

d{ucis tocins

plemicke obdine Turo-

poljske n Velikoj Gorici.

da ce za dvije velike drzave biti jedan kralj nedostatan, te da ce poradi toga stradati jedno ili drugo kraljevstvo, ili mozda oba«. Ali ipak posla namah svoju majku Elizabetu u sam na put. Pratili su ga Poljsku. da predusretne nemirima, a nakon par dana podje i

najodlicniji prelati

i

baruni,

medju njima zagrebaCki biskup Stjepan Kanizaj

i

slavonski

ban Petar Cudar.

Dosav u Krakov, jedi

narod jo§

pred trideset ^ozlojedio

i

II.

I.

kad

je

posljednjih

Prvo nije znao

jednom godinom

plemstvo,

Hrv. poTJ.

prijestoljnicu

prije krunisanja.

bio

zabacio

ni

dvaju kralja va

iz

kuce Pijastove,

nauiio poljskoga jezika, premda

odredjen za vladara poljske drzave.

oporuku svoga

ujaka

i

pred.^astnika

ozloje

vec

Jo§ viSe je ,

kojom 1

je


LJUDEVIT

I62

VELIKI.

I.

barune, te obskrbio svoje nezakonite sinove pokojnik nagradio svoje vjerne savjetnike svoju trecu suprugu Jadvigu. U toj oporuci bijase kralj Kazimir zakonite kceri, kao i

i

i

svoga unuka Kazimira

takodjer obilato nadario

Veliki

sina kceri svoje Elizabete,

(IV.),

ga na svom dvoru odgojio. Kralju Ljudevitu smetase potomak pokojnoga kralja. Mladi vojvoda Kazimir bio je surjak

kojega bija§e silno zavolio, te osobito

izravni

taj

6e§koga

i

poznavao

njemackoga cud

jezik

je

vojvodi Kazimiru dade, ^to

mu

mnogi

Krakovu on bio

u

da

pomisljali,

bi

toga nije htio

ni cuti, da se naime vojvodine Dobrzyn, gradovima KruSvicama, Bidgoscem drugima. s

bijase djed u oporuci namijenio,

dio Kujavije, zajedno

i

Tek nakon duga

odrasao na kraljevskom dvoru

je

obi^aje poljskoga naroda, te su

nego vladar susjedne Ugarske. Ljudevit

zgodniji za kralja

L^czyc, Siradija

k tomu

kralja, i

natezanja privoli, da

s

i

mu

se podijeli vojvodina

Dobrzyn

nekim grado-

s

kao leno poljske krune; all se zato morade odreci svih prava na L(^czyc Jedva §to se je spor poradi oporuke pokojnoga kralja nekako rije§io, pojavi se pitanje, gdje ce se kralj kruniti, da li u Gnijeznu u Velikoj Poljskoj ili u Krakovu u vima,

to

i

i

Siradiju.

Maloj Poljskoj

?

Gnijezno

do konca

vladari

poljske drzave, te su se ondje krunili svi poljski

bila je kolijevka

stoljeca;

13.

tek

posljednja

dva

Fijastovica, Vladislav

Lokietek

i

sin

Krakovu, jer su vise naginjali plemstvu Male Poljske. Napokon pogodi se Ljudevit tako, da ce se krunisati u Krakovu, a zalim ce

njegov Kazimir Veliki

su

vjendali

se

u

drzavnom jabukom poci u Gnijezno, ondje se u krunske dragocjenosti sahraniti. Sada stolnoj crkvi narodu pokazati, te namah ondje tek bi Ljudevit okrunjen u Krakovu u stolnoj crkvi 17. studenoga 1370. Nazoc^ni bijahu biskupi iz Gnijezna, Krakova i Lebusa, zatim vojvode Kazimir, unuk Kazimira Velikoga, neslo malo velikasa. Poslije krunisanja dade kralj Vladislav opoljanski, napokon i vojvodi Kazimiru u leno obecanu mu vojvodinu Dobrzyn jednako nadari obilato s

grimiznim haljinama, krunom, zezlom

i

i

i

;

svoga necaka

Ijubimca,

i

vojvodu opoljanskoga

Kazimir Veliki utemeljio. Dva dana poslije sahranjen

bijase

bi

veliko ucesce naroda, koji je gorke suze lijevao za velikim

U

Sada pohita Ljudevit u Veliku Poljsku. svecano

No

Na

zavjeri.

kralj

to stize

ne htjede se

Ali ni ondje

i

koje

pokojni kralj Kazimir uz

Ijubljenim vladarom svojim.

doceka ga brojan narod, da mu se udesili za drugo krunisanje.

Kali§u

u Gnijezno, gdje bijahu vec sve

javno

ni

samo dva dana

ravivSi

mnogim gradovima,

Vladislava

pokazati u crkvi, da se toboze ne izvrgne ruglu. Probo-

u Gnijeznu vrati se preko Poznanja, L^czyca

ne ostade dugo.

On

Sieradza u Krakov.

i

povjeri vladanje poljskoga kraljevstva svojoj vec 6staroj

majci Elizabeti, sestri pokojnoga kralja Kazimira, misleci, da ce tako ugoditi Poljacima, a onda se povrati sa svojom

ugarskom druzinom u Budim.

Vladanje pristare Elizabete bijase gotova nesreca za Poljsku. TaSta

i

vlastohlepna

umjetnim sredstvima umjela uzdrzati svedjer svoju Ijepotu,* uSini kraljevski dvor u Krakovu srediStem zabava, igranaka glazbenih izvadjanja, ali neprestanih zadje-

zena, koja je

i

vica

intrigua.

i

Tu

su

se

banili

ugrabili su svu vlast mladi podkancelar Zavisa

uza

slava,

a

vazda

ugadjala

izostrila

se

se

nj

opreka

samostalno knez Semovit Poljskoj, drzavi.

dok

su

iz

Kurozw^ki,

od domace vlastele krakovskoga palatina Dobie-

Ugarske, sin

smutljivi prepoSt Nikola Kurnik.

podize

mladopoljskoj

jo§ jace

i

pouzdanici

njezini

gospodi,

im

te

izmedju Male

111.

opet Litvanci

iz

i

povjeravala

a

Posto je kraljica svagdje najodli6nije

Velike Poljske.

U

sluzbe

i

i

casti,

Mazoviji vladaSe gotovo

porodice Pijastove, ne mareci sta se zgadja u ostaloj udarali

na ruske

oblasti,

koje su bile pripale poljskoj

Sred toga obcega razsula snovao je Ljudevit ipak, da svojoj porodici osigura poljsko

kraljevstvo. * Kaie

se,

da

je

kraljica Elizabeta rabila neki

La Reine d'HoDgrie, te se otokn Hvaru prekapljuju iz ruimarinova »Aqua reginae Hungariac.c

se

je

lijek

iivotni eliksir, kojim se je

je recept za nj liSda

pomladjivala. Po njoj prozvao

pokazivao kao Cudoviite u carskoj knjiinici u BeCu.

kralji^iau vodu,

koja je

nekad

bila

na glasu

Na

pod imenom


LJUDKVIT ZAVLADAO POFJ.SKOM.

Prema

ugovorima

prijaSnjim

kralju

Ljudevitu

redom

tri

Mariju

Katarinu,

kceri:

pogodbama

bijase nasljedstvo u Poljskoj osigurano

No

muzkim potomcima.

njegovim

i

i

i

castnike

zastupnike

i

mu

kcer njegovu Katarinu za bastinicu poljskoga

znali najstariju

pak stade svima silama

rine,

nasljedstva

obce.

u

i

Ljudevit

pomagaSe

ne

Zavisa,

Medjutim se tomu

poljske

okupu u KoSicama, pak da

malopoljsko plemstvo, kao

i

bi

on umro

zaleci nikakvih sredstava

protivilo velikopoljsko plemstvo,

biskupom u Poznanju postao krakovski prepost Nikola

je

opet pozvao

bijase

1374. nadju na

poljsko

mita.

ako

prijestoija,

pri-

da prinudi poljsko plemstvo na priznanje zenskoga

nastojati,

pak ni obecanja, prijetnja, ni kojemu bijaSe mrzko to, sto Kurnik iz porodice Grymata.

da su

ih skloni,

toga sabora promijeni svoje osnove u pogledu Kata-

torn ga poslu

pri

I

iza

Poljaci

sabeie u jeseni 1373. najodlicnije drzavne

te

gradova na saber u KoSicama, gdje

bez muzkih potomaka. Ali malo

I

rukom,

za

glavnih

mu

najprije raditi, da

NajviSe vjeStim nastojanjem spome-

priznadu pravo nasljedstva najstarijoj kceri Katarini.

nutoga vec Zavise podje

Ljudevit nije imao sinova, nego

S toga po6e

Jadvigu.

163

velikaSe

citavo

i

i

plemice, da se sto brojnije u Ijetu

vijecaju o razlicitim poslovima.

visoko

zaista, veliko-

I

odazove se

svecenstvo

kralju, te

bedemima Razpravljalo se o raznim poslovima, kao naroSito o nekom porezu: kad najednom kralj pozove sakupljene staleze, proglase za bastinicu prijestoija onu njegovu kcer, koju da priznadu zensko nasljedstvo

jatomice pohita u

grad, koji bijase opasan tvrdim

taj

i

ce

mu sam

celu

Tomu

budi on budi mati njegova.

oznad;iti

nadbiskup Ivan Suchiwilk

se pozivu opre velikopoljsko plemstvo, na

Gnijezna,

iz

Ne

sto postigli, odluciSe svi velikopoljski plemici sto prije

rovanje va§e,

gradu.

te

stupicu.

Nakon toga

prihvatise

kraljevine

ustav

prva

»pacta

sva

zatvoriti

zensko nasljedstvo, nego danji

ne odgadja, makar

vise

stvari

dade brzo

Kralj

plemstvom

Ali Zavisa s malopoljskim

osujetiti.

neka

Poljske.

conventa,*

gradska

poljski

Sve

te

da

se,

otici

i

pristajaSe uz kralja, te

tako

uhvati

i

plemstvo

17. rujna

1374. ne

ustanove, kojima bi

ustanove sadrzaje

samo

seljak

spis, koji

se

prema ostalim drzavnim faktorima.

a poglavitim zastupnikom

gradjanin

i

toli

i^eljkovano

temelja preobrazen dosa-

s

moze

smatrati za

redigovao ga je jamacno svemocni drzavni kancelar Zavisa.

a

odnosi krune

bi potisnuto,

Ugarskoj;

u

ga svjeto-

protivnike u

svoje

Taj novi temeljni drzavni zakon sastoji od devetnaest clanaka, kojima djeni drzavopravni

prosvjedom

bi

tako dalje sabo-

silom prinudio odpornike, da ostanu u

vrata,

stalezi

mnoge druge

i

i

nadajuci

Kosica

iz

vrijedi

zensko nasljedstvo prema izboru

malo

ili

jasno

bise

odre-

Staro, patrijarkalno

naroda postade feudalno plemstvo kao ba§

niSta.

Prva dva 61anka priznavaju

Slankom zajamcuje kralj cjelokupnost poljske drzave. Ostalim clancima opet obvezuje se kralj da ce samo domacim sinovima podjeljivati najviSe sluzbe, dostojanstva diasti, a narodito sudacke, to odredbi

i

trecim

kraljevoj;

i

tako,

nazocni

sve

velikaSi

clanke

te

se velikopoljsko plemstvo vrati

Sad za

svoje

je

Ljudevit

Mariju

kceri

stao i

umrla. Stariju kcer svoju i

i

da ce u svakoj pokrajini samo tamoSnji urodjenici

pak

zaruci opet

1375. s

i

i

»zastidjeno«

graditi velike

Tek kad

su

podpisali, otvoriSe se opet gradska vrata, te i

pobijedjeno u svoju domovinu.

osnove za buducnost svoje porodice, narodito

mu bijase prvorodjena kci Katarina nedavno Mariju namijeni Sigismundu, sinu deskoga kralja Karla IV. Jadvigu,

prvoga tasta svoga. Sigismund

jo§ Luzicu,

prihvatili

namjesteni.

biti

posto

bit

ce markgrof u Braniboru,

desku krunu. Mladju kcer

Vilimom,

Jadvigu,

mozda ce kada

kojoj

sinom austrijskoga vojvode,

te

su bile tek

dade

tu

tada dobiti tri

godine,

djecu 15. sijeCnja

god. 1378. u Hainburgu od ostrogonskoga nadbiskupa vjeniati.

majke Elizabete dodijalo Poljacima njoj samoj. ode u Dalmaciju, na Sto sam Ljudevit dodje u Poljsku, te u njoj kroz nekoliko mjeseci proboravi. Medjutim kralj nije mogao ondje dugo ostati, jer mu toboze podneblje nije prijalo; a kraljica majka opet je brzo pozalila Medjutim

U

polovici

je vladanje kraljice

1375. ostavi ona Krakov

i

i

i


^

l64

Tako

svoj odlazak.

stizavase nju

nju

i

LJUDEVIT

VELTKI.

se zgodi, te se je Elizabeta

povjerenu

i

I.

1876.

god.

Narod pak zamrzi

njezinu ugarsku pratnju, svaljujuci uzrok svojim bijedama

nedjelje

1376.

prosinca

7.

na

kraljevskoga dvora razlijegase

iz

u Krakov. Ali sada

vratila

drzavu jedna nevolja za drugom.

joj

se

Ijuto

jedne

Bilo je

njih.

glas

lutnje

pijev

i

kad najednom zamnije vika: »Eto ubijaju Ugre«. Poljaci i Ugri bijahu se zavadili poradi kola, natovarenih sijenom. Nastade strka. Starosta Jaszko Kmyta pohita na zapovijed kraljicinu, da povrati mir, kad na nj neki Ugrin odape strjelicu. Vidjevsi Ijudskoga grla

Poljaci,

da im

poginuo zemljak, planu§e osvetom, pak navalise na Ugre,

je

bez obzira na stalez

od

sto

i

naskoro

Razboritiji Poljaci htjedose sjecu

i

da

uvidi,

joj

jo§ iste godine.

vec

ali

Nakon

ili

Crvenu Rusku,

70 godina.

Poslije dodje

pak

raztroji

No

poljske

kralj

po6etku

na

ili

te ju pridruzi

jos

1381.

odijeli

a upravu

Ugarskoj,

pored svih

politika,

Da podigne

uplitao se je svagdje,

samo da

sjaj

svoje kuce

da lako

a

i

ipak vi§e

bi

vise puta odgadja.

ih

do

sto

1356 - 1378).

Italiji,

nema njegovo

i

malo kad

je

kraja

mu

dopuStala

svoje

porodice,

utire put

k moci

vec

dotjeruje,

Kako mu

slavi svoje porodice.

i

ugovara

(1369.)

mogao

ro^ito je s

carem

zatajiti,

drugomu

da je porijetlom

najvecom pozornoscu motrio,

cima (1358.); no uza sve

to

napuljskoj

djeca

kraljici

Ivani

jednom

biti

mu

i

ce§kim

netom rodjenu kcer Mariju svoga tasta a nedavnoga protivnika.

sinu

iz

Italije,

od skrajnje nuzde

ne pusti

s

bi

li

Italiji.

potomak napuljskih Anzuvina. Na-

a

§ta se zgadja u Napulju, a §to u Mletcima.

vida ni jedne ni druge drzave.

redom umirala, zanimalo

je

Kada

Ljudevita

s

On

Mlet-

su razbludnoj

silno,

tko

ce

bastinik napuljskoga prijestolja; za Mletke opet znao je suviSe dobro, da su ustupili Dalmaciju, te

da jedva c^kaju zgodu, da

S toga je on unatoc miru, utanacienom u Zadru, svedjer ne

s

na zator

savez

velik

se bijase dodu§e odrekao svojih prava na Napulj (1352.), zatim se bijase izmirio

tek

i

dinasticki interesi

Najvise medjutim, gotovo bez prestanka, zanimao se je Ljudevit za prilike u tu nije

ili

kaze za

a dvije godine poslije (1371.) nudi opet svoju

kraija,

za suprugu kraljevicu Sigismundu,

I

one

djelovanje

Firentinac M. Villani

I

sad u tijesnom prijateljstvu sa svojim tastom, njema6kim

kraljem Karlom IV. Luksemburgom; malo zatim

Ceskoga

drzave

brzo plane (essendo naturalmente di subito movimento). Jedino dosljedno

i

gvozdenom uztrajnoscu on

ili

te

povjeri ih

povjeri Petru

ocima, nije

osigura buducnost

S toga

privrijedi

sto

potrebite dosljednosti; on svasta zapocinie,

zapocete stvari u obce napusta

oporuku, i

od poljske

njezinu

odredaba ne

tih

koja je Ljudevitu svedjer lebdila pred

nikad pravo mirovati.

svoju

zemlje

kraljeve.

snnrti

(Ljudevit prema zapadnoj Evropi, naroc^ito prema Dinaslicka

nalazu,

vi§e

jednom na kratko

Budimu

travnja 1380. sastavi u

6.

Cudaru, dotadanjemu banu slavonskomu.

mira u poljskoj drzavi sve do

nj,

zaludo:

ali

u Poljskoj, pak nakon male dana

vi§e obstanka

njezina odlazka

trima namjestnicima; god. 1380.

zemlju Halic

nema

zemlju. Bijase joj tada

vrijeme u Poljsku (1379.),

umre

zaprije6iti,

zgodom. Kraljica nastojase doduse, da povrijedjene imenova sina poginuloga Kmyte, po imenu Petra, za starostu u L^czycu;

sama

i

Krakov

ostavi

rod

sestdeset zrtava pogibe torn

Poljake smiri, te all

i

sijekuci ih

mocnu republiku sasvim

tako tu

oslabio

i

zatro.

mu

odmazde.

pomagao neprijatelje Mletaka, U tom je poslu nepokolebivo

stajao uza nj njegov stari saveznik, padovanski

Mletaka. Koji put pomagale su ga bija§e Ljudevitu stalo,

gospodar Franjo Carrara, Ijuti dusmanin druge talijanske obcine, narocito Firenza. Ali najviSe

i

da sasvim predobije papu,

svakom pogledu, a osobito u Napulju. Vec od Inocentija VI. (1352 1362.)

povratili u

Rim,

i

koji

snovali

mu

su

je

pape,

tako oslobodili francuzkoga skrbniStva

No

mogao kako

u velike koristiti u

bi

se

iz

Avignona

po§to je velik die papinske

drzave bio u stranim rukama, posla Inocentije u proljecu 1353. kardinala Egidija. Albor-

noza u

Italiju,

da kao njegov legat

boj s pojedinim signorima,

koji

i

generalni vikar obnovi papinsku vlast. Taj zapo6e

bijahu

ugrabili

dijelove

papinske drzave. Ljudevit se


I

I

LJUDEVIT PREMA ZAPADNOJ EVROPI, NAROfilTO PREMA

da se pokaze papi usluzao,

pozuri,

ITALIJI.

posla 1359. Nikolu Lackovica

te

165

cetama u

s

Italiju,

Cesena. da pomaze Albornoza u borbi s Franjom Ordelafom, gospodarom od ForHja Dakako da je tim u velike ugodio papi. Kako je Inoceatije bas u ono vrijeme bio u zavadi s njema^kim carem Karlom IV., razglasilo se je na sve strane, kako papa sporaKoinu, kao s drugim knezovima izbornicima smijera zumno s nadbiskupima u Mainzu i

i

i

Karla IV.

s

carske stolice skinuti, te kralja Ljudevita na njegovo mjesto

zatim u proljecu 1360. Barnabo Visconti, jedan od

vladara Milana,

triju

Kad

uzvisiti.

je

velikom vojskom

s

pao pod Bolognu, koju bijase papinski legat zauzeo, iztaknu se opet Ljudevit najvecom gorljivoscu za obranu crkve. Sve nepozvan odasla glasnika u

da se okani

da pomaze Albornoza

knezom Simunom, srecno oslobodjena od podsade. No knez Simun nije

Bologna

bi

bio dosta jak, da obuzdava svoje divlje cete,

Poradi toga

Ciniti.

bacio u tamnicu.

I

— 1370)

proti

Medjutim

izmirio.

je

ju papa odkloni,

ali

usluge trazio

svoje

za

kralj

zaprosio

neka dozvoli

papu,

akvilejskomu

Tim

markgrofiju Istru uz znatnu godisnju zakupninu.

pomoc novomu

Ljudevit svoju

kralj

Barnabu Viscontiju;

god. 1364. uznemiri silno mletacku obcinu vijest

iste

Ljudevit

kralj

i

na pocetku godine 1364. nud)a§e

vladarom

milanskim

nagradu. Jos

pak tako stado§e one robiti druga nasilja je svoje cete odazvao iz Italije, a Simuna

Ljudevit tako, da

razljuti se

papi Urbanu VI. (1362 je s

neka skloni Barnaba,

Italiju,

papu, a zatim posla nekoJiko tisuca vojske pod

dirati u

dolicnu

i

Avignona, kako je

iz

da

patrijarki,

bi Ljudevit bio

po§to se

ustupi

njemu

postao neposrednlm

susjedom mletadkomu vladanju. zaista

Tu

Pomoc kralja Ljudevita svakako je mnogo mogao 18. listopada 1367. preseliti u Rim,

se pokloni§e papi njemadki car Karlo IV.,

doprinijela,

se

te

u kojem je ostao

do god. 1370.

sve

kraljica Ivana

napuljska

papa Urban VI.

je

ciparski

i

kralj

papu po svojim poslanicima. Bijahu to biv§i Cuz od Ludbrega, Ivan Trentul Zadranin Stjepan Franjin. Oni stadose tom prigodom izlagati papi pravo svoga kralja na napuljsko prijestolje, te izjavise u njegovo ime, da on ne ce smetati Ivane u vladanju, dok ona zivi; ali poslije njezine smrti ne ce dopustiti, da napuljsko prijestolje zapane kojega stranca. Papa se nadje u velikoj neprilici, §ta da mu odgovori. Da ne bude zamjere ni s koje strane, posla mu Petar.

I

da pozdravi

Ljudevit se pozuri,

hrvatski ban Ivan

27.

i

kolovoza 1368. poslanicu, u

mu, da ne ce uzmanjkati

ciniti

ga nastoja§e umiriti obdenitim rijecima.

kojoj

mu

pravo, pa6e izkazivati

milost

i

raditi

mu

Obeca

u

prilog

quantum patitur conscientia, et ius alterius non laeditur). Ljudevit se u taj par zadovolji takovom izjavom, te posla papi slavonskoga bana Petra Cudara s vojskom, da ga pomaze u borbi s milanskim »koliko to dopu§ta savjest, a ne gazi se pravo drugoga*

(in

i

Viscontima.

Ni nakon povratka pape Urbana u Avignon svoju na

Italiju.

U

ozujku

i

travnju

obilazeci gradove Knin, Vranu,

tackim brodovima

Italije

iz

Nin

i

ne

prestade Ljudevit

boravio je

1371.

u juznoj

svracati

Hrvatskoj

i

Zadar. Byzantski car Ivan vracao se je tada na mle-

pak se

u Carigrad,

Ljudevit jamacno

je

bojao,

mletacka mornarica iznebuha nahrupila na koji od dalmatinskih gradova. Cini tada

bili

paznju

Dalmaciji,

vrlo napeti odnosi izmedju kralja

dovlje u jadransko more, sumljajuci, da

Mletci slijedece godine 1372. zavadise

obcine, jer je

potonja poslala

Ljudevit nesto protiv nje

i

s

i

snuje.

da ne bi da su

se,

svoje

bro-

Medjutim se

padovanskim gospodarom Franjom Carrarom.

kralj Ljudevit nastojahu posredovati izmiriti prude se stranke, ali Papa Gregorije XI im to poradi tvrdokornosti mletacke vlade ne podje za rukom. Tako planu na koncu i

i

god. 1372. rat izmedju Carrare

nomu

i

obcine,

a Ljudevit

se

namah

pozuri,

savezniku prisko6i u pomoc. Jamacno ga je na to nutkao

hrvatskih

velikasa,

bijase bas u

naime knez modruSki,

ono vrijeme

(poslije

Carrare. Mletiani nastojahu sada

2.

lipnja

senjski

1372.)

svom snagom

i

krcki

vjencao

i

odvratiti kralja

svomu oda-

jedan od najuglednijih

Stjepan s

da

Frankapan, koji se

Katarinom, kcerju Franje

od saveza

s

padovanskim


1

I,.IUr)B:VIT

66

VELIKI.

I.

gospodarom. PoslaSe k njemu Pantaleona Barba, koji mu govorase, da je Carrara najmio ubojice, da ubiju tri njemu omrazena mletaika plemica, da je nadalje on prvi pogazio niir

i

prinudio obcinu, da se masi oruzja.

doslije prijecili trgovinu dalmatinsku,

i

Ali

kako

poznavase dobro Mletcane: kako su

kralj

nijesu

odrzali

obecanja,

zadatih

5

pri

skla-

.^

> c

-

Q-2

o tuO

o

.2.

ÂŤ

-

o

a

5

J >

o

O

panju zadarskoga mira, pak ne htjede ni

cuti,

se stade mletacko vijece

u javnim proglasima

ugovora, kako namjerice

podrzaje

zakona podupire ubojice. Ali

rat

i

da se iznevjeri tuziti

smutnje

ni kralj ne|[ostade

u

im

svomu

a

ÂŤ

'-'

.*

savezniku.

Na

to

na Ljudevita, kako ne drzi nikakvih pace kako protiv crkvenih Italiji, duzan.

U posebnom

manifestu od


I

UUDEVIT PREMA ZAPADNOJ EVROPI, NAROfilTO PREMA 7.

1373.

velja6e

svaljiva§e

svu

poradi

krivnju

na

krvoprolica

ITALIJI.

Mlet6ane,

posljednjega mira nijesu prestali progoniti njegovih saveznika, te su

vedne ponude Carrarine, da se odrzi njih udariti,

da

skrSi njihovu obijest

dare, kojima je sveto pravo

svima

i

i

mir. i

S toga

obrani

da

postenje,

svakomu, da udaraju na Mletd;ane

i

je

potlaciene,

i

koji

nakon

sada odbili pra-

na kopnu

odlucio

167

na moru na

i

pak poziva sve narode

i

vla-

ga u torn ratu pomazu. Podjedno dopuSta na njihove oblasti, da ih robe na moru i

P

-o

-.o

•Si.

•5

IS

»

*

Mi^

'a

S

(i:

s

2 J,

•o

S

;=

2

a o ^ S> 8

«

P

.5-

o

<

>

z

z'

<!

< Z < 05

g *

v*

o

O » z

a.

.0

u

«=

5 S

_

:i

8

2

^

^

(1

5

JS

"5

.5

s S a

o »>

*"

'^

'= ^-

us

S u

a- -o

> « M

ii

-

s O

rt

^

S

s

-a

i-

*j

a<u

Z

a

.

C8

42 .2

B

-O

cu

o

ciste

i

zaklona,

Medjutim je pridruzilo

Carrare

i

i

i

brodove

i

sve, Ito je u

primorske gradove Dalmacije,

njima;

«

..

i:

o

N

M ^ "^

^

TS

^

-if

s

I

S

*^,

Ji

c

o

.5

i

^ -^

a. vii

-

galije

o

S

** •*

MIetaka sve luke

M

-o

X -3 V "^ Tf

o •-

.^

Ijinia

.2

g

ti

s a —

--2

>o

kopnu, da im otimlju

o .s

c

*

^

r2

j^

e

z < a. » -» H < >

««

Su*

< Z

>

^

O

*j

E

napokon otvara

da u njima

traze

i

neprijate-

nadju uto-

da smiju u njima hrane kupovati.

bijaSe kraljev vojvoda Stjepan

1000 Austrijanaca.^provalio^u

Lackovid sa 12.000 konjanika,

Italiju,

gdje se je

sjedinio

s

kojima se

ietama Franje

drugih mletaikih protivnika. Kod'jPiave'di Sacco^udarise Lackovic

i

Carrara u


LJUDKVIT

l68

VELIKI.

I.

svibnju 1373. na mletacku vojsku, kojoj je bio vrhovni vojvoda Tadija Giustiniani. Jezgra

mletackih ceta, sve sami Mletcani, odolijevahu

no njihovi

srcano;

izprva

placenici sta-

je citava nagnula

u divlji bijeg. Giustismetose tako ostalu vojsku, da druge odlicne vojvode bise zarobljeni; velik dio vojske ili dopade suzanjstva ili izgibe na bojnom polju, tek malen ostatak zakloni se za zidine tvrdoga Trevisa. Ali vec

dose uzmicati niani

i

i

nekoliko sedmica nasmija se sreca Mletcima. Dne

iza

vojska sjajnu pobjedu kod

Lupe

padovanskoj

u

Paduani), gdje se je borilo do 3000 ugarskih

god

srpnja

1.

oblasti

Sam

vojnika.

1373. odrzi njihova

Lupae

partibus

(in

territorii

vojvoda Stjepan Lackovic,

zatim 30 drugih odlidnih ugarskih vitezova dopade suzanjstva. PoSto se na to

Padovi digo^e neprijatelji na Franju Carraru, a

mocu Mletaka s

zbaciti s vlade, prinudjen bi

mletaSkom obcinom. Izmedju

mirje; jedna

njima

s

on

21. rujna utanaciti

kralja Ljudevita

i

Mletaka ne

druga stranka odgodi osudni boj na zgodniji

i

Nedaca u

ratu

Mletcima

s

mir

a

samo

dvije bastine,

Trebalo

Poljska.

porukom

s

trecoj kceri nesto namaknuti,

i

naime Ugarska

a to

bi

Hrvatskom

s

kraljevstvo

bilo

djeca,

Anzu-

od svojih

koju

udati

iz

triju

porodice

to

francuzkoga

za

kceri

Da

Valois.

zasnova

zaprijeci,

kraljevica

Ljudevita,

ime posla

to

Karlom V.

17.

zasebne

travnja 1374.

poslanike

svoje

Ljudevit

kralj

mladjega sina

Karla V., pak ce onda na ovaj mladi par prenijeti svoja prava na napuljsko

s

i

napuljsko,

onako starinom pripada rodu Anzuvina. Ondje vlada Ivana, kojoj su pomrla

i

vinac, brat kralja Karla V.

U

—

Jadviga,

i

se nadaju toj baStini njegovi rodjaci u Francuzkoj, narocito vojvoda Ljudevit

koje

pak

je

ni pri-

malo smela. Sada

ni

bile su tri kceri, Katarina, Marija

kojima je mogao razpolagati,

mir

cas.

obrati svu paznju na napuljsko kraljevstvo, ni najmanje razocaran neizvjestnom

pape Urbana od god. 1368. Ta u njega

po-

s

nepovoljan

vrlo

bi sklopljen ni

medjutim kralja Ljudevita

nije

u samoj

i

braca njegova, zeleci ga

i

u Francuzku,

prijestolje.

da utanaCe

ban Petar Cudar, zagrebacki Simon de Podio. Oni ugovorise 10. kolovoza u

zenitbeni ugovor. Poslanici bijahu slavonski

biskup Stjepan Kanizaj,

i

napokon

vitez

Parizu zaista zaruke izmedju ugarskih Anzuvina

francuzkih Valoisa.

i

Drugorodjeni

sin

kad doraste, za zenu jednu od to najstariju Katarinu, ako ugarski kralj u pape izradi, da triju kceri ugarskoga kralja, jasno o6ito priznade nasljedno pravo njegovo njegovih potomaka na napuljsko prijefrancuzkoga

vojvoda Ljudevit, uzet

kralja, orleanski

ce,

i

i

stolje; triju

i

ako

kceri

se pak ocitovanje papino oteglo, ozenit ce se francuzki kraljevic

bi

ugarskoga

kralja,

onom od

koju ce otac oznaciti, bila to prvorodjena Katarina

ili

koja

druga. Iz Pariza podjose ugarski poslanici u Avignon k papi Gregoriju XL, kojega oba-

da su ugovorili zenitbu izmedju nedorasle djece svoga

vijestiSe,

zatim zahtijevahu od pape, neka

per nos

(petierunt

declarari,

izjavi,

francuzkoga

i

kralja, a

da kraljevstvo napuljsko pripada kralju ugarskomu

regnum prefatum ad eundem regem Ungarie

pertinere),

Papa se otimao tomu zahtjevu, opiruci se na deklaraciju pape Bonifacija VIII kao na oporuku kralja Karla II. od 16, ozujka 1308., kojom bi napuljsko prijestolje namijenjeno potomcima drugorodjenoga sina Karlova; ali ugarski poslanici nastavise dogovore, branedi prava svoga vladara. Napokon, kad nije papa nikako htio popustiti, stadose za svoga kralja zahtijevati, da mu se bar dosudi vojvodina Salerno gospo§tija Monte San Angelo, zatim grofovije Provence i Piemont kao bastina iza djeda njegova Karla Martella, koji ,

i

i

je takodjer bio zakoniti sin Karla stolice, te ih

s

toga

ni

II.

K

tomu

nijesu

te

oblasti

nikakva lena

Bonifacije VIII. ne spominje u svojoj deklaraciji.

bijase sada u najvecoj neprilici, sta da uSini, jer ugarski

poslanici

njegova dvora bez izvjestna odgovora. Nakon bezuzpje§na vijecanja se papa 22. rujna 1374. na svoju sticenicu, lijepu

mogne,

te

prava, a devitu,

i

posla

nekoliko vjestih

i

izkusnih muzeva,

citavo pitanje objasniti, tako da bi

da ne bude

ni

komu

krivo.

ali

onda

i

nijesu s

grijesnu Ivanu, koji

on

bi

umjeli

mogao

papinske

Papa Gregorije htjeli

XI,

ostaviti

kardinalima obrati

neka

mu

obrazloziti

odgovoriti

ona ponjezina

kralju Lju-


LJUDEVIT PREMA ZAPADNOJ EVROPI, NAllofilTO PREMA

Dok

su ugarski poslanici boravili u Parizu

Avignonu,

i

ITALIJI.

109

potonjem mjestu uzalud

te u

papu svomu gospodaru, spremao je sam kralj Ljudevit fteprilike kranjezina rodjaka Karla Drackoga, od 1371. Za to je izabrao svoga priredjivalo se je hrvatskoga. Kroz citavu godinu 1374. radilo hercega dalmatinskoga prevesti u Napulj. Margaretoin svojom u Dalmaciji, kako ce se herceg Karlo sa suprugom nastojali prikloniti

Ivani u Napulju.

Ijici

i

i

i

Svi dalmatinski gradovi morali su za Nin, Zadar, Sibenik, Trogir tri

i

paCe

Spljet,

poslanika u Zadar, da ugovaraju

Karla

i

mu

supruge

put dati svoje

taj

galije

Vec

Dubrovnik.

i

travnja

1.

gradovi

tako

brodove,

i

Trogirani

salju

hercega

kraljevskim poslanicima u poslu prevoza

s

Margarete u Napulj.

Malo dana

10

poslije,

opet

travnja, javljaju

njegove Zadrani kralju po svojim poslanicima, »da galija za odlazak gospodina hercega ine stvari gospode, natovarene na supruge u Napulj stoji pripravljena. Nadalje konji i

i

na nista se drugo ne ceka za njihov put, nego na galiju Dubrovcana; cim ta stigne, poci ce odmah gospodin (herceg) s gospodjom*. U to su i DubrovCani opremili svoju galiju, imenovali joj zapovjednikom Mihajla BobaIjevica, te mu 13. travnja dali i naputak, sta da radi. Neka odplovi ravno u Zadar, ondje dovoljni broj brodova, vec su krenule;

i

neka im izjavi, da je po dubrovackom galijom prevesti gospodina hercega herceginju do napuljskoga kraljevstva. Kad dodje onamo, neka ih izkrca te im preporu6i dubrovacku obcinu njezine trgovce, a onda neka se ravnim putem povrati u Du-

neka se predstavi gospodinu hercegu

i

zapovijedi gospodina kralja pripravan

s

kraljevim poslanicima,

i

i

i

brovnik.

Ako ga ne

dozvoljeno, da se

bi

htjeli

namah

pustiti,

cim

povrati,

Pripreme za prevoz

hercega

neka im pokaze kraljevsko pismo, ih na odredjeno injesto odpremi.

Karla

cinile

su se medjutim

i

dalje.

mu

kojim

Dne

31.

je

listo-

stiglo je u Spljet kraljevo pismo, neka obcina ustupi jednu galijicu za prelaz Karla, za koji imadu doprinesti i ostale obcine dalmatinske. kao ninska, trogirska, Sibenska

pada 1374.

i

zadarska.

kralj

Rukovodio

navlastice za

vijece placu za

taj

je

pak sve

te

posao poslao

87 veslaca,

pripreme neki magistar Ivan Bissenus, kojega bijase Ugarske. Jo§ 12. studenoga ustanovilo je zadarsko

iz

koji bijahu za njihovu galiju

odredjeni,

doznacivsi

svakomu

po 4 forinta mjesecno; nadkapetan imat ce na mjesec 15 forinti, kapetan 10, a svaki od 8 mornara po sest forinti. No uza sve te pripreme nije, cini se, herceg Karlo odplovio u Napulj; ili ako je posao, vratio se je nakon nekoga vremena natrag, jer ga vec u kolovozu 1375.

i

poslije opet

nalazimo u gradu Zadru, gdje

vrsi

poslove hrvatskoga

hercega. Jednako nijesu nista opravili poslanici kraljevi u Avignonu, a nije ni

doslo do

U

studenom 1374. boravili su doduse svecani poslanici francuzkoga kralja u Mletcima, gdje im je obcina dozvolila, da se na njihovu brodu prevezu u Senj, odakle ce poci u Ugarsku kralju Ljudevitu; no od snovanih zaruka ne bi nista, jer je u to kraljevna Katarina umrla, a

zaruka izmedju francuzkoga kraljevica

preostale dvije kceri zarucio

na

je

se

i

po

s

austrijskim

drugim knezovima: Mariju vojvodom Vilimom.

se je napuljska kraljica Ivana oslobodila s

Gregorija XL, velike pogibli, koja dalje braniti

ugarske kraljevne Katarine.

to Ljudevit s

kraljevicem Sigismundom, a Jadvigu

Ovako

i

od

kralja Ljudevita

i

Cetvrti put udati, poJ>to joj

od Majorke. Dne

joj

bijase

god.

pomocu svoga zastitnika, pape zaprijetila. Da bi se mogla

1374

njegova izabranika, bijase

hercega

ona sveSano

schweiga, koji je dosad bio vodja njemadkih placenika u sablazan na apeninskom poluotoku. Razabire se to

malo

zatim,

2.

travnja, upravila

i

godine 1374. umro

25. ozujka 1376. vjenca se

6e§kim

s

iz

s

Karla

Dradkoga, odludi

treci suprug,

kralj

Jakov

knezom Otonom od Braun-

Italiji

Ta

zenitba izazva silnu

pisma firentinske obcine, sto ga je

>Na veliko 6u6o na§e <!:itave Italije« doznasmo netom, da je po odredbi Sicilije, sklopila brak s nekakim gospodinom

na kralja Ljudevita

i

tako zapodinje pismo, »a jos na vecu tugu nasu papinoj gospodja Ivana, kraljica Jerusolima

Otonom od Braunschweiga, u

Italiji

koji

vojevao sluzeci za placu.

je

kao

i

prost

Ne mozemo

ni

vojnik jo§ od izkazati,

mladosti

koUka nas

svoje

takodjer

je zaiost poradi

toga


LJUDEVIT

,7o

Vidimo naime, kako

svladala.

dara Karla Prvoga mijeSa je zalud slavni

>Nijemce

Karlo

VELIKI.

se preslavna porodica

presveta krv onoga

i

dicnoga

Nijemaca (Germanorum).« Obcina narice

krvlju

s

I.

dalje,

vla-

kako

Anzuvinac srecnim pobjedama iztrijebio u napnljskom kraljevstvu poput zarazne kuge u onim krajevima bjesnili (qui quasi

I.

(Teutonicos), koji su

pestis contagiosa

in partibus seuiebant)«,

illis

kako

utaman ubio Manfreda

je

pogubio

i

Konradina, jer je sada slavna porodica »obez6ascena tako nakaznom zenitbom« tarn monstroso connubio). Tk takovu bi zenitbu odbila svaka matrona italska,

(poUui

makar

sama potekla od neuglednih roditelja! Ljudevit medjutim nije cekao na

obznanio gradjanima

Firentinaca.

vapaj

taj

ziteljima Zadra, Trogira, Spljeta

i

travnja

6.

Jo§

Sibenika, kao

i

bijase

on

drugim grado-

i

otocima kraljevine Dalmacije, da je odlucio hercega Karla Drackoga i njegovu suprugu Margaretu povratiti u njihovu domovinu, te ih je podjedno pozvao, da do

vima

1.

i

Tomu

svibnja 1376. skupe u luci zadarskoj potrebito brodovlje za prevoz.

odazvase sve obcine,

suparnicu.

K

tomu

je

viSe,

i

i

onda

poslije 6. svibnja zaista

herceg Karlo preveze u Napulj.

slabo napredovao, jer nije imao dovoljno vojske, da svlada svoju

se je 17. sijecnja 1377. preselio u

Rim

tako je planuo obci rat na poluotoku, koji se

27. ozujka 1378.

Na

papa Gregorije XL,

i

Protiv pape digla se je opet narodna liga talijanska od

zastitnik kraljice Ivane.

dova

se

te

da

Cini se medjutim,

se pozivu

u

to se

tinji

cas promijenise prilike

smirio tek smrcu papinom

je

u

gorljivi

80 gra-

prilog

Dracikomu, a

Karlu

na zator kraljice Ivane.

(Ban Stjepan Tvrtko proglasio vjencao se kraljem bosanskim srbskim, 1377.). Odkad se je Ljudevit uzpeo na poljsko prijestolje, sve se je manje zanimao za prilike na jugu svoje drzave. Tako se zgodi^ da su se vladari jugoslavenskih i

koje bijase prije skucio, redom oslobadjali izpod njegove vrhovne

oblasti,

im

bilo ni

do

Nehajem Ljudevitovim kao izprva smetao

vlasti.

A

nije

njegove, ta on nije na tolike vapaje papinske stolice gotovo niSta

zastite

ucinio za obranu kr§canskoga svijeta

No

i

mu

mnogo

je

od svedjer napredujuce

sile

osmanlijske.

da se je najvise okoristio bosanski razdor

ban Stjepan Tvrtko.

Vukom

mladjim bratom Stjepanom

s

(Vukicem),

u pape Urbana V. Jos 14. prosinca 1369. bijase taj papa pozvao kralja Ljudevita, neka pomogne pravovjernika Stjepana Vuka, >mladjega bana Bosne«, da vrati mladjemu bratu i neka skloni Tvrtka, da se odrece svojih dosadanjih bludnja,

nasao

koji je

zastite

i

zemlje

i

mu

imanja, koja

bija§e oteo, Ljudevit medjutim oglusio se

prvomu pozivu pa-

kao da se je ohrabrio. Na njegovu dvoru zivila je neka kneza Gregorija II., a unuka slavnoga hrvatskoga bosanskoga bana Pavla I. od plemena Subica. Tvrtko je s majkom svojom Jelenom namjeravao tu svoju rodjaku udati za sina srbskoga kralja Papa se prepade, kad je za to

pinske stolice, a ban Tvrtko hrvatska knjeginja, kci

bribirskoga

i

cuo, te nastojase zaprijeciti, da katolicka djevojka podje za kraljevi^a razkolnika

on

8.

travnja

samomu banu

1370. napisa vi§e pisama

Ljudevitu,

kralju

suprugi

mu

Elizabeti,

S toga pak i

U

pismu na kralja Ljudevita zahtijeva, da se Gregorijeva kci vrati roditeljima ili poslje na ugarski dvor, gdje da se udade po zelji svojih roditelja po odredbi kralja Ljudevita. Jednako pi&e papa kraljici Elizabeti, zovuci bana Tvrtka »bratom njezinim«. Napokon i pismo Tvrtku istoga je sadrzaja; u njem zapovijeda papa, da poSlje kcer Gregorijevu ili njezinim roditeljima ili na dvor kralja Ljudevita, Tvrtku.

i

»svoga rodjaka*. Cini se, da je sada tek kralj Ljudevit neSto

Tvrtka od snovane udaje, vojsku na Tvrtka, a

kao da

je udarala

s

i

njom

da povrati Stjepana i

brata njegova

na grad Bobovac, koji

ucinio

Vuka

Stjepana

je branio

mu

za

volju

papinu,

u Bosnu. Valjda je

Vuka

mu

bracu, bana Tvrtka

bratom Vukicem. Izmirena braca izdadose na to jos

s

podje

za

rukom,

kralj

poslao

Stjepan Rajkovic.

Taj obrani povjereni

grad, a podjedno

da odvrati

Kraljeva vojska

(Vukica).

bosanski vlastelin

i

te

izmiri iste

zavadjenu

godine 1370.


BAN STJEPAN TVRTKO PROGLASIO ili

Bosni

i

mu

Rajkovicu povelju, kojom

poslije Stjepanu

U

na Usori.

VJENCAO SE KRALJEM BOSANSKIM

I

darova§e

povelji pi§e Drazeslav dijak uz

zahvalnosti

iz

kada se b^hmo svadili (oba bana), tada nas Stipan Rajkovic umiri, Bobovac, a ne da ga dati Ugrom*. Izmiriv se ban Tvrtko

s

Vukom

Stjepanom

bratom

vi§e

171

mjesta u

gospodin ban Tvrtko,

>Pravi

ino:

SRBSKIM.

I

da

i

nam

(Vukicem), stade

nas grad

vecu

sve

paznju svracati na susjednu Srbiju, koja je stradala propadala tako od domacih smutnja, kao od navala osmanlijskih. Poraz kod Crnomena (25. 26. rujna 1371), gdje je poginuo kralj Vukasin, a malo zatim smrt Urosa IV. (2. prosinca 1371.), posljednjega vladara iz porodice Nemanjica, uskori§e razsulo srbske drzave. Kako je Stjepan Tvrtko po svojoj i

baki Jelisavi bio u rodu Nemanjicima, smatrao se je on sada

mogao

Nije doduse

prijestolja.

i

zaprijeciti,

i

bastinikom njihove drzave

kad je jedan dio

svojim

proglasio

Srbalja

vladarom Lazara (Prib^evica) Hrebeljanovica, koji je bio ozenjen Dusanovotn rodjakom Milicom; ali se je koristio borbama Lazarevim s drugim srbskim knezovima, da razmakne svoju drzavinu na iztoku

jugu.

i

Najzesci protivnik kneza Lazara bio

zupan Nikola Altomanovic

je

On

protjeravsi

iz

nje njegovu udovicu

Huma

love Ra§e, juzni dio

i

i

sinove.

— 1374.),

bijase obladao

na

Travunju (Trebinje);

citavu staru

(1366

zemljom svoga Vladanje njegovo obuhvatase zapadne

sinovac humskoga kneza Vojslava Vojinovica.

zapadu

strica,

dije-

medjasio je

obcinom dubrovackom, na sjeveru s Bosnom, na jugu sa zetskim knezovima BalSicima, a na iztoku s drzavom kneza Lazara. Vec od god. 1370 bio je u zavadi s Dubrovnikom, posto je od njega trazio godisnji dohodak od 2000 perpera, sto ga je dosad Dubrovnik

s

placao srbskim kraljima kotar

i

nemilo ga

Kad mu

carevima.

i

Na

oplijeni.

to posla

Dubrovcani uzkratise, provali u njihov

to

Ivana Gradica na dvor kralja Ljudevita, moleci ga za

i

Dobru Kalicevica

dubrovadko vijece god. 1371.

pomoc

proti

zupanu

Nikoli.

U

zulumcar

kao najljuci obcinom zive u miru i Ijubavi, vec trazi od nje dohodak od 2000 perpera, sto ga Dubrovnik svake godine o Dmitrovu danu placa srbskomu kralju. Kusalo se zupana Nikolu umiriti s darovima, ali on za uzdarje oplijeni dubrovacki kotar; povrh toga trazi 6000 duposla svoju vojsku, koja pohara naputku za izmedju

poslanike

te

(^od

24. ozujka 1371.) opisuje se Nikola

svih srbskih velikasa, koji

ne ce da

s

i

kata u ime neplacena dohodka za proSle godine. »Zemlja

>opustosena, a mnogi su robije.

zitelji,

Dubrovdani,

je«, tuze se

su dopanuli

ili

Pored svih opomena kralja Ljudevita ne ce Nikola da se pokori, vec robi po zemlji

dubrovackoj, muceci zarobljene dubrovacke Iza toga smijerno

mole

kralja za

pomoc,

niku ne pritece, grad ne ce modi dulje niti

nam

braneci svoje imanje, izgubili svoj zivot

ubijati

im Ijude

grad.

rusiti

i

Bude

drugi velikaSi srbski.

Na

tu

skomu, da

No

Gorjanski, Cini

ucini red.

Dubrovniku Dne 3. kako nijesu ni malo

koji

zitelje,

od

gladi

i

nevolje

sjecajuci ga njegove zakletve, jer

uztrajati. li

Zaklinju ga, neka ih ne pusti propasti,

pak zupan

jadikovku povjeri se,

Nikola

ukrocen,

madvanskomu banu

kralj

viSe je radio u prilog

i

zupanu

koristile kraljeve

opomene kod zupana

Nikole, pa6e

Osim onih 4000

suznjevi, nanio je obcini Stete preko 30.000 dukata. i

se

Gorjan-

Nikoli

nego

Nikoli,

svibnja 1371 tuze se opet Dubrovcani svojim poslanicima u Ugarskoj,

sveudilj hara dubrovaCki kotar.

osvetiti se Nikoli

ce

preplaSit

maivanski ban poslao k njemu svoga poslanika, jer zupan Nikola sveudilj vacke suznje,

pogibaju*.

ako Dubrov-

prisiliti

Ako

Ljudevit

U

§to je

to,

mu6i dubro-

dukata, koje

kralj

ne

mu

platise

pomogne

ne ce §tete, Dubrovnik ce propasti maCvanskoga bana Gorjanskoga neka se ne uz-

ga na naknadu podinjene

nikada mira imati od svojih susjeda.

ni

i

daju, jer taj slabo mari za Dubrovnik, vec zasticuje Nikolu. Ali sve te jadikovke dubro-

vadke nijesu brovcani

srbskomu

s

koristile.

njim caru.

Na koncu godine

izmiriti,

te

mu

obecati

1371.

ili

godisnji

na

poCetku

dohodak,

1372. sto

su

moradose se duga dosad pladali


LJUDEVIT

172

Medjutim

VELIKI.

I.

Dubrovniku jos veca pogibao. Kad

zaprijeti

1373. poslao vojsku u Italiju

padovanskomu gospodaru

ono

je

Ljudevit

kralj

god.

Franji Carrari, koji se bijase za-

mletackom republikom, zasnovalo je mletac^ko vijece, kako da se osveti ugarskomu satrti grad Dubrovnik s pomocu zetskoga kneza Jurja Bal^ica zupana Nikola Altomanovica. Vec 16. svibnja javlja dubrovacko vijece svomu kralju, da se mletacka republika dogovara s njegovim susjedima, Jurjem naime Balsicem Nikolom zator kraljevih zemalja, imenito obcine dubrovaike. Knez Altomanov;dem na propast zupan humski opasat ce Dubrovnik s kopna, a mletacko brodovlje s morske zetski strane. Za nagradu dobit ce Balsic gradove Kotor Drac, a zupan Nikola zavladat ce Stonskim Ratom Vijece zaklinje kralja, neka ne dopusti, da dodje do toga saveza, jer inace je Dubrovnik propao.

ratio s

Osvojit ce

kralj u.

i

i

i

i

i

i

U

to doba, dini se, utanacise srbski

Mozda

zator zupana Altomanovica.

mozda

kletvenici, a

je

knez Lazar na to

ih je

tomu doprinesao nesto

zupan Nikola zdruzi se

s

Jurjem BalSicem, te

bosanski ban Tvrtko

i

macvanski ban Nikola

i

mu

na

savez

Ljudevit, kojega

kralj

sjetio

su

Gorjanski.

ustupi zupe Dracevicu, Konavle

bili

Ali i

i

Tre-

gotovo citavu knezevinu Travunju, samo da ga sto izdaSnije pomaze. Ratovalo se

binje,

negdje god. 1374. Nikola ne mogase odoljeti na otvorenom polju, vec se zatvori u tvrda Uzicu, Ali dobitnici podjose za njim; Lazar ga u Uzici razdijeliSe

medju

zarobi

oslijepi

i

se zemlju njegovu: Lazar dobi zemlje na iztoku, a

(1374.)

Na

to

Tvrtko na zapadu;

Lim Drina bijahu u glavnom medja njihovih dijelova. Padom zupana Nikole bijaSe ban Tvrtko znatno razsirio svoju vlast. On je sada drzao citavu humsku zemlju krajeve oko gornje Drine, k tomu se je prikutio i zetskim Bal§icima pregnuo, da im otme zupe Dracevicu, Konavle Trebinje. Nakon tolika slarijeke

i

i

i

i

vodobica nakanio se ban Tvrtko zeniti. Izabrao si za drugu carevnu Doroteju, kcer vidinskoga vladara Ivana Sracimira, koja je po svojoj prilici tada boravila na dvoru kralja Ljudevita.

Dne

studenoga 1374. pozivase jelena, majka bana Tvrtka

16.

pana, Spljecane na svecano

vjenSanje

svoga

sina.

Malo

zatim,

i

brata

mozda bas

8.

mu

Stje-

prosinca

1374 na blagdan neoskvrnutog zaceca blazene djevice Marije, slavila se je svatba bana Tvrtka u Bosni, u mjestu zvanom sv. Uija ili Ilijinci (in villa seu loco Elye, Zenthilie). ,

je bana sam bosanski biskup Petar. Na uspomenu toga sveCanoga dana izdao ban biskupu Petru povelju, u kojoj je iztaknuo, kako mu je biskup u mnogim tezkim poslovima poduzecima bio usluzan, a »po3ebice kod gospodina kralja ugarskoga*; pak

Vjencao je

i

mu

je za to

sporazumno

darovao posjed Jelsavicu

Malo

poslije

s

majkom Jelenom

tik

s

mladjim

bratom

Stjepanom

(Vukom)

uz biskupsko imanje Dubnicu.

svoje zenitbe,

stolnom mjestu Bobovcu.

i

Onamo

dne

9.

veljafie

1375. boravio

je

ban

Tvrtko u svom

dodjo§e k njemu poklisari dubrovacke obcine, po imenu

knez Vitko Gucetic knez Dinko Benesic, jamacno da se banu zahvale, sto je njihov grad oslobodio od Ijuta protivnika. Tom prigodom ucini Tvrtko Dubrovniku osobitu milost, i

izdavSi povelju,

kojom oslobodi njegove trgovce od placanja carine drugih daca u svojoj spremao na rat s Jurjem BalSicem, da mu otme nekadanje i

banovini. Tvrtko se je tada

zupe Nikoline, naime Konavle, Dracevicu sijecnja svojim poslanicima nalozili,

i

Trebinje. Zato

da se sto brze

iz

i

bijahu

Dubrovcani jo§ 25.

Bosne povrate u Dubrovnik,

i

to

mu izloze nes njegovom vojskom, neka bosanskom taboru mogle snaci dubrovacke trgovce u zemlji Balsicevoj, posto je oh »covjek bijesan, u kojega nema razloga« (homo furioso et chi non possede rason), te bi im u zlobi svojoj mogao nanijeti mnogo skode. Rat izmedju bana BalSica svrSio se je negdje 1376. pobjedom bosanskom, te su pomenute zupe Dracevica, Trebinje Konavli napokon zapale bosanskoga bana. Jos prije 23. veljaCe 1377. bio je sluzbenik bosanskoga bana Hrsoje s nekim Trebinjcima u

putem uz Neretvu. Ako volje, koje bi

poradi

bi

ban

zelio,

njihova boravka

da idu u

i

i

Dubrovniku, po tern sudimo, da je Trebinje tada bilo u bosanskoj

vlasti.


B.\N

Od

STJEPAN TVRTKO PROGLASIO

I

VJEn6.\0 SE KRALJRM BOSANSKIM

god. 1377. bio je bosanski baa Tvrtko ne

morja« izmedju Dubrovnika

i

I

SRBSKIM.

same gospodar Huina, nego

Kotora, za koje su doslije Dubrovcani

placali

173

i

»Pri-

na dan

sv.

Dimitrije srbskim vladarima

dohodak od 2000 perpera. Pored toga drzao je ban Tvrtko dio stare Rase sve do Senice. U njegovoj vlasti bilo je i jedan znamenito Milesevo, gdje je bio grob sv. Save, srbskoga prosvjetitelja. Dok je ovako Tvrtkova vlast znatno ponarasla, bila je moc njegova susjeda Lazara Hrebeljanovica pala, osobito odkad je i

osmanlijski sultan Murat osvojio tvrdi grad Nis (1375.),

govu vladanju. Tvrtko

je tako bio

najmocniji

vladar

tako neposredno zaprijetio nje-

i

na

slavenskom

Od

jugu.

kralja

Pegat dvorskoga sudca Nikole Sega. Snimljen

s

povelje od god. 13S2., kojoj se

izvornik Suva u kr. drzavnom arkivu u Budimpelti.

orao sa dvije glave. Nadpis: S(igillum) Nico(lai) d(e) Zech iudicis curie regis

Jednaki pefat rabio

je

Nikola Se6 kao ban Citave Siavonije, samo

s

Lice. Kuna

trii lijevo,

(ostalo 2.

gore dvije orlove glave

pobrkano).

Zaliije: Dvije

Lice. Pod glavom knne kao

Ljudevita nije talijanskim,

mu se

te

slovo

(i?

grba Nikole Saca), dalje

bas

u

U; nadpis

oriaj

jo§ pobrkaniji. Zalidje

mah

bio

zapleo

blikom. S toga nije 6udo, §to se je Tvrtko u za kralja, te tako uzvisiti je

po ienskoj

lozi

bio

svoju drzavu

potomak

1366-1368.).

i

Nadpis:

zvijezda.

»Moneta

regi

okriinjene glave vi§e kriia, dolje dvije orlove glave. Siglc: N.

na

taj

u

kao kod

br.

novu borbu

slavnih Nemanjica, a k

Donekle

tomu

ga

i

mletackom repu-

s

zgodni cas odludio proglasiti

kraljeviou.

I.

i.

zaokupljen poslovima poljskim

bilo zazirati, jer je ovaj bio previse je

pe£ata je prikazan

comitis Posoniensis*.

dnigim nadpisom.

Slavonski banovci, KovANi ZA BANA NiKOLE Seca (1346 — 1349. 1.

Na

(et)

to

je drzao

i

i

i

okruniti

patrilo,

poSto

jedan dio matice

srbskih zemalja.

Tvrtko se zakraljio god. 1377. (to6nije izmedju 23. veljade 1377. nikoga dade se u Milesevu na grobu sv. Save ovjenSati

i

Ne

pitajuci

10. travnja 1378).

»sugubim

vi-


UUDKVIT

174

jencem«, bosanskim

i

I.

VELIKI.

srbskim; vijencem bosanskim,

mu

koji

od

pripadaSe

srbskim, koji naslijedi od svojih praroditelja, od >gospode srbske«.

starine,

toga

Uslijed

i

kruni-

odsad ne samo prava bosanskih bana, nego i duznosti srbskih vladara. Pace da iztakne svoje pravo na srbsko prijestolje, prozva se »kralj Srbljem«, sto su Dok se je prije naprosto zvao »Tvrtko, milo§cu iza njega 6inili svi vladari bosanski.

sanja prisvajase

si

bozjom ban bosanski«, zove se nakon krunisanja >Stefan Tvrtko v Hrista Boga Primorju«. kralj Srbljem, Bosni druge vlasti. Prvi ga srbskoga priznale su namah Novoga kralj a bosanskoga priznadose kraljem Srbije Dubrovcani, koji su mu poceli placati godisnji dohodak od 2000 perpera, §to su ga dosad davali srbskim vladarima na dan sv. Dimitrije. I mletacka republika priznade ga vladarom Srbije, te ga odsad u sluzbenim spisima nazivase » kraljem svoj »kraljevski dvor«, zasrbskim«. Prema novoj casti svojoj bijaSe si Tvrtko uredio logotheta, protovestijara, drugo. Osim nova dvorska dostojanstva, kao 6ast vedavsi knezovima, od kojih su vec tada bili toga okruzio se je najznamenitijim vojvodama sin njegov Pavao Radinovic, Hrana Vukovic, Radin Sablanic glasoviti vojvode Vlatko sin njegov knez Hrvoje Vukcic. Tako isto dijelio a osobito vojvoda Vukac Hrvatinic povlastice poput srbskih kraljeva. Krunisanje Tvrtkovo medjutim znamenito je odsad pravnim nasljednikom Nemanjica, nego je ne samo s toga, sto se njim proglasio kraljem za to, sto je tim cinom uzvisio dosadanju banovinu bosansku na samosvojnu kraljei

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

vinu, §to je

ostala

i

do propasti svoje god. 1463.

Stjepan Tvrtko shvacaSe vrlo ozbiljno svoju zadacu, sto ju se kraljevskim vijencem. >I

me

spodobi

lati

(Hristos)

To

bijase

preuzeo okitiv§i

dokazuju najbolje njegove rijeci u jednoj povelji

sugubim vencem«,

mi, prv^je ot isprva v bogodarovan'ne

on sam, >jako oboja

pise

nam

zernli

od god. 1378:

vladiC'stvija

Bosne, po tom ze gospodu

izprav-

mojemu

bogu spodobl'su me nasledovati prestol moih pr^roditelj, gospode srbske, za nje bo ti b6hu moi preroditelije v zeml'nem carstve carstvovase, i na nebesnoe carstvo preselili neimuscu svojego pastira, se: mene ze videscu zemlju preroditel moih po nih ostavl'su hote ukrepiti prestol roditel moih, i tamo s'dSu mi idoh v srbskuju zemlju, zelaje vencan bih bogom darovanim mi vencem na kraljevstvo preroditel moih, jako biti mi bogom postavljenomu Stefanu kralju Srbljem Bosne o Hriste Isuse blagov^rnomu i

i

i

Pomoriju

i

Zapadnim stranam, po tom naceh s bogom razorsaja se ukrepiti.. zelaje pad§aja sa vzdvignuti kraljevati

i

srbskije zemlje,

Uzvisene

li

Novi

i

i

i

zadace za vladara »padse podignuti zvan prije naprosto narodnim

sanja krScansko ime Stjepan, odabravsi

i

razoreno ukrijepiti«!

imenom

prvomucenika

Tvrtko,

Stjepana

nadjenu za

rodu. Po njegovu primjeru nazivahu se poslije svi bosanski kralji istim i

praviti prestol

i

kralj,

srbski carevi

i

si

kod kruni-

zastitnika

svojemu

imenom, kao nekad

kraljevi.

Neko vrijeme poslije vjenCanja, dne 10. travnja 1378. desio se Stjepan Tvrtko tik pred gradom Dubrovnikom u travunjskoj zupi Zrnovnici, okruzen vlastelom svojom, zupanomBrankom Pribinicem, dvorskim Vukoslavom §tefkovicem, Dobrasinom Stefanovicem, vojvodom Vlatkom Vukovicem, knezom Vukasinom Milatovicem, zupanom Belijakom Sankovicem, stavilcem Tvrtkom Mastnovicem drugima. SaznavSi Dubrovcani za dolazak nedavno krunjenoga kralja bosanskoga srbskoga, poslase namah preda nj svoje i

i

imenu Marina Mencetica, Mihajla Bobaljevica, Dobreta Kalicevica, Mateja Zurgovica, Zun Gradica Nikolu Gundulica, da mu se poklone i zamole potvrdu povlasti svoje obcine. Poslanicima bijase takodjer urediti odnosaje Dubrovnika prema novomu kralju kao gospodaru nekadanjih srbskih zemalja. Posto su Dubrovdani za slobodu trgovanja i ine povlasti u srbskim zemljama placali vladarima njihovim godisnji dohodak, zahtijevaSe sada taj dohodak kralj Tvrtko, Tako su odsad DubrovCani placali Tvrtku njegovim nasljednicima za slobodu svoje trgovine u Bosni godiSnjih 500 perpera na poslanike, po

i

i

i


BAN STJEPAN TVRTKO PROGLASIO

m^

iJ^M^:

I

VJEnCaO SE KRALJEM BOSANSKIM

I

SRBSKIM.

i75

''-'"'^i

X)

"

c

o

^

<

s O

>

a

<

„

8


LJUDEVIT

#

176

VELIKI

I.

»

sv. Kate, a zatim 2000 perpera u ime srbskoga dohodka na dan sv. Dimitrije. Tvrtko ugovore, sto su ih imali s gospodoin srbskom, im zato obnovi sve zakone to sporazumno >s bogodarovanom kraljicom materju, gospojom kyra Jelenoni s gospodjom s izabranoin vlastelom« kraljevstva bosanskoga. kraljicom kyra Dorotejom Vrativ§i se slavni kraljevski dvor u Trstivnici, potvrdi u lipnju ovaj dogovor kralj poslije u svoj

dan

i

i

i

i

s

Dubrovnikom zasebnom poveljom. Izmedju vlastele bosanske, koja su Stjepana Tvrtka pomagali u potonjim podhvajamacno najznamenitiji knez Doljnih krajeva, po imenu Vukac Hrvatinic.

tima, bijase

On

1363. obranio grad Sokol od

bija§e god.

bana

taj

grad Sokol

isti

zupom

citavom

s

kralja Ljudevita, te je za to dobio

Plivom.

No

velikim vojvodom kraljevstva bosanskoga.

sile

Poslije

god. 1378.

od

Vukac Hrvatinic postao 1379. umre on, ostavivsi za

je

ili

po imenu Hrvoja, Vuka, Dragisu Vojslava, koji bise prozvani po otcu Vukcici, te su kao susjedi hrvatski poslije mnogo utjecali u zgode hrvatskoga kraljevstva. Najznamenitiji od svih bio je Hrvoje, kojega je kralj Stjepan Tvrtko poveljom,

sobom

vi§e sinova,

izdanom

i

U

dvoru na MoiStri, imenovao otcevim nasljednikom

12. ozujka 1380. u kraljev.skom

mu darovao tri sela u zupi LaSvi. po milosti gospoda Boga kralj Srbljem, Donjim krajem, Zapadnim stranam, Usori, Soli Podrinju

u casti velikoga vojvode bosanskoga,

pomenutoj povelji

govori

»Stefan

Bosni, Primorju, Hlmsci zemlji,

povrh toga

i

Tvrtko,

i

k tomu« doslovce ovako: »Tako isto kraljevstvo mi stvori milost knezu Hrvoju, sinu vojvode Vukca, kada gospodin Bog pozove s ovoga svijeta vojvodu Vukca, njegova otca, onda mi, vidjevsi, da se ni njegovo sjeme izrodilo nije, posavjetovavsi se s kraljevstva mi vlastelom i vidjevsi recenoga kneza Hrvoja dostojna casti njegova otca, dasmo mu veliko vojvodstvo umjesto recenoga Vukca«. Poslije se je veliki vojvoda Hrvoje i

i

Vukcic Hrvatinic ozenio Jelenom, kcerju cetinskoga kneza Ivana Nelipica, postao

te

je

tako

vlastelinom hrvatskim.

i

(Rat devit nije

Metcima 1378—1381.

s

mogao

mir

i

zaprijeciti krunisanja

u

Turinu

kolovoza

8.

Tvrtkova za kralja srbskoga

1381.).

Kralj Lju-

bosanskoga, jer je

i

u to bio posve zaokupljen talijanskim prilikama. Ljudevit bijase god. 1358. utanacio citava Hrvatska

do Draca. Tako

s

Mletcima mir u Zadru, po kojem ga je zapala

Dalmacija sa svima otocima od polovice Kvarnera pak onamo na jug

i

komad

primorja, te je stao snovati, kako da posebnim ugovorom bio utanacio s Mletcima, da o njegovu trosku sagrade i opreme za nj 24 galije. To bi imao biti temelj njegove mornarice. Za tu mornaricu bijase vec 1358. imenovao zadarskoga gradjanina Jakova de Cessano admiralom, povjerivsi mu podjedno upravu otoka Hvara Braca. Kraljevsko

osnuje veliku

stekao znatan

je kralj

pomorsku

vlast.

S toga je

i

i

jednom galijom drugim brodovrijeme kratko osnovati pomorsku silu, koja bi se mogla

brodovlje popunjavat ce dalmatinski gradovi, svaki sa vima. Ljudevit je tako mislio za ogledati

mozda

i

s

mletackom.

]ok

god.

1365

— 1369.

Genovezac, cast vrhovnoga admirala morskoga, Braca

i

Korcule

i

obavljao je

Baltazar

de Sorba,

(fidelis

podjedno bio knez otoka Hvara, noster Baldassar de Sorba, de Janua, comes Fare, Braze et te

je

Corzule, et amiratus noster maritimus generalis). se prevario

Ali Ljudevit bijase

tom, da

brodova,

mu

sagrade one

24

svojim osnovama.

u a

galije,

dalmatinski

da je mogao Karla Drackoga

prudilo, sto se

je

bio

priku^io

opremiti

u

Napulj.

Tako mu

morem

I

oni

sile,

to polu^ise

da

tako,

taj

do hrvatsko-dalmatinskoga primorja, te je od njih strepio vecinom s morske strane ostali

gradovi primorski, koji su

je s

gubitak

isti

zalijetali

sanjali o

ni

mu

tek toliko

posve slabo

jednoga

bi

bili

ili

tim,

jedini

i

se svaki cas

Dubrovnik, kao

slabo

dijela

nadoknade

da su naskoro

neograni^eni gospodari jadranskoga mora. Pa6e njihovi brodovi i

nijesu

podavali su

k moru. Mletcani nasuprot, potisnuti

iztocne obale jadranskoga mora, bijahu papeli sve

da posve obladaju samim

Mlet6ani

gradovi

nikako

i

ostali

utvrdjeni,


ft

kako su devit

AT

S MLteTCiMA

MIR U tURINU.

I

Tomu

nedavno za mletackoga gospodstva.

bill

mogao

nije

poradi kratkoga vremena, sto je vladao Dalmacijom,

i

ly^

i

doskoยฃiti kralj -Lju-

poradi toga, sto su prihodi

od trgovine primorskih gradova bili odviยงe neznatni, da hi s njima mogao utvrditi gradove s morske strane. Nije mu pomoglo ni to, ยงto se je oko god. 1369. sklonio pod njegovu zaStitu grad Kotor, samo da se obrani od zetskih BalSica tim je Ljudevita zapala tezka zadaca, da i taj grad Stiti od sile mletaSke. Hegemonija mletacka na jadranskom moru bijaยงe upravo nesnosna za kralja Ljudevita. Kapetan njihova brodovlja na torn moru (capetaneus culfi) nije dao gotovo ni dahnuti hrvatskim priniorcima, pak tako nije ni Ljudevitu ni njegovim podanicima u i

;

Dalmaciji

bilo

najmanje

ni

od toga,

koristi

sto

je

zavladao Dalmacijom.

kralj

Paie

i

trgovina trgla u nazadak, jer su Mletcani monopolizovali svu trgovinu, braneci talijanskim

obcinama uz

italsku obalu svaki

potrebe; sve je bilo zavisno branili

Dalmatincima

promet

kamo

Hrvatski primorci nijesu imali

od

voziti sol u

trgovinu

i

izvoziti

milosti

hrvatskim primorjem

obratno.

i

dobre volje Mletcana. NaroCito su Mletcani

i

Ferraru

s

svoje sirovine, a ni kupovati robu za svoje

i

Padovu, vec su

Premoc mletaCka na jadranskom moru

siljali

onamo

svoju

sol.

ne samo kralja Lju-

bijaSe silno ozlovoljila

dalmatiniko-hrvatske primorske obcine, nego i mnoge talijanske gradove Sve je tezko ocekivalo cas, da se nesto Mletcima zgodi, pak da se onda svi sloze obore na tu premocnu obcinu. Vec god. 1376 bijaSe Ljudevit utanadio savez na 50 godina s padovanskim gospodarom Franjom Carrarom, akvilejskim patrijarkom Marquardom, grofom goridkim furlanskim stalezima. Kralj obveza tom prigodom sebe svoje nasljednike, da ce svom snagom svojom stititi svoje saveznike protiv svakoga, izuzev papu, njemackoga cara austrijske vojvode; saveznici opet zavjerise se medjusobno, da ne ce, ako rat plane, nijedan bez privole ostalih sklapati primirja ni mira. Ugovor taj potvrdjen bi 21. lipnja u Visegradu od kralja Ljudevita uz jamstvo prelata devita

i

i

obcine. i

i

i

i

i

baruna njegovih. Saveznici nijesu morali

dugo

na iztoku, Genovezi, bijahu se

cekati,

da se obore na Mletke. Stari takmaci MIetaka

Ijuto zavadili s

njima poradi otoka Teneda uz maloazijsko

primorje. Odatle rodi se krvav rat izmedju tih dviju talijanskih republika,

smrve svoju protivnicu, poslase poslanike kralju Ljudeviiu, nudeci soli

s

otoka Paga u

svoje oblasti

stadoSe svi saveznici njegovi, kao Franjo Carrara, neski Scala, stalezi furlanski, a potajice i

dr.).

Mletci

I

dobiSe

kao

saveznika,

i

patrijarha

i

gradove.

akvilejski,

neki primorski gradovi

milanskoga

Genovezi, da

savez proti Mlet-

na mletaCku obcinu, koja bijaSe

cima. Taj prihvati objerucke ponudu, jos vise ogorcen

netom zabranila dovazanje

mu

italski

Uz

kralja

pri-

gospodar veroBolonja

(Jakin,

gospodara Barnabu Vinscontija

i

ciparskoga kralja.

Genovezima zasnova ovu ratnu osnovu. Kako su Mletci najslabiji na kopnu, provalit ce njegova vojska kroz Goricu Furlansku u mleta6ku oblast, pak ce Kralj Ljudevit s

i

Franjom Carrarom udariti na tamoSnje gradove kotare. Na moru nastojat ce Ljudevit samo oko toga, da obrani protegljasto primorje dalmatinsko od pretezitog brodovlja mletackog. Obranu Hrvatske Dalmacije povjerio je opet prokuSanomu Nikoli Secu, koji je od godine 1377. vec treci put bio banom tih zemalja. A njega ce s morske strane pomagati genovezko brodovlje, koje ce u to ime doploviti u jadransko more, te se smjestiti uz dalmatinsku obalu, pak s pomocu mornarice dalmatinskih gradova odbijati Zajedno

s

i

i

navale mletaikoga brodovlja.

Vec u

lipnju

preko Piave,

te

se

1378. bijaSe nekadanji bugarski ban Benedikt sa

zdruzio

s

Franjom Carrarom,

koji

je

5000 konjanika presao

imao 11.000

zauzeSe margerski konao, da tako Mletcima zakrCe dovazanje hrane. jeniti

i

robiti

Najprije

Ijudi.

to stadoSe pli-

po okoliSu Trevisa, te suzbiยงe pomocne 6ete Barnaba Viscontija Medjutim bijahu Mletci svoga vojvodu Vettora tri mjeseca. i

ga na primirje od Ilrv. jMiVJ.

Na

II.

I

prisiliSe

Pisanija 12


UUDEVIT

178

poslali

da

u tirensko more,

VELIKI.

I.

genovezko

zabavi

brodovlje,

jadransko more. Pisani bijase sobom poveo 36 galija

mornaricom

on

razbi

Antija, Tiberinu uScu s

toga ne mogase

i

mu

te

dolazak

zaprijeCi

mnogo manjih

brodova.

S

u

torn

genovezkoga vojvodu Ljudevita Fiesca u boju kod zarobi pet galija. Ali sam nastrada Ijuto, pak Genoveza, da poslije udju u jadransko more. Genoveze je

svibnja

30.

na jugu,

zaprijeCiti

mu

te

i

tada vodio novi admiral Lucijan Doria (de Auria).

I

Pisani

odplovi

u

jadransko

more,

da potrazi genovezko brodovlje. Bilo je 17. srpnja 1378. Ploveci uz dalmatinsko primorje do Kotora, koji ne bijaSe valjda dovoljno zaSticen, vec vise stize do Boke kotorske sam sebi prepuSten. Pisani namah udari na Kotor, te ga 14. kolovoza 1378. na juris oplijeni. Kotoranima dalo se osobito na zao, §to im bijase oteo neke osvoji, pohara i

i

genovezko brodovlje, koje sv. Marije kod Otranta. Brodovlje sastojaSe od 17 galija. On podje za njim u potjeru, ali ga ne mogaSe dostici. Za to uzme u napuljskom primorju hrane, pak onda §to hitrije odplovi na sjever prema Zadru, da prestigne Genoveze. I zaista pred Zadrom ne bijaSe nikakva brodovlja strasvete modi. StavivSi posadu u kotorsku tvrdjicu, podje zaista

10.

traziti

listopada zatede u napuljskom primorju bliza glavice

noga. Vettore Pisani

ocekivaSe

jos daljih §est galija

No

ni

mjerno dobro utvrdjen. Ali

uzeti.

udarajuci

bombardama na luku

Tu pred Zadrom

pridruzi

mu

i

grad

listopada

se 22.

tima ne mogase Zadru nauditi, posto je grad bio razGenoveza ne doceka, vec mu stize vijest, da su se Ge-

s

ni

novezi sklonili pred Trogir, jer su svojih operacija na

Genoveze,

tu

mogaSe

Zadar, kojih medjutim ne

grad sa zgodnom okolicom

taj

izabrali

za

izhodiste

jadranskom moru.

Ratna osnova Genoveza

bila je zaista

dobro zamisljena. Trogir

ne samo gotovo

je

od Krka do Kotora, nego su takodjer susjedni kanali otoci vrlo prikladni za smjestenje velikoga brodovlja, kojemu je dvojaka od Trogira do Dubrovnika, kao i opet zadaca: braniti primorje od Trogira do Senja smetati mletackim brodovima, koji su dovazaii hranu zalijetavati se na morsku pucinu u sredini otegnutog primorja hrvatsko-dalmatinskog i

i

i

iz

juzne

Italije

posve otvorena

u Mletke. i

K

tomu

sada bio zaklonjen

je

nimalo utvrdjena, te

bi bila lako

i

Spljet,

kojega je

luka bila

dopanula neprijateljskih saka.

Genoveza pod admiralom Lucijanom Doriom namjestila se kod otoka Ciovo (Bua). Tuj stajaSe Lucijan Doria sa 17 galija, dok je njegov Trogira podvojvoda Petar Piccone krstario po moru hvatajuci brodove, koji su vozili zito iz Napulja u Mletke. Doriji pridruzise se po zapovijedi bana Nikole Seda takodjer mnogi brodovi dalmatinskih gradova; podjedno je ban Nikola Sec skupio jaku kopnenu vojsku, koja je imala podupirati operacije genovezkoga admirala Najodusevljenije pomagali su hrvatskoga bana upravo Dubrov6ani, Ijuto zabrinuti za buducnost svoga Genoveze grada, kad bi Mletcani odrzali pobjedu na moru. Osobito se prepadose, kad je Pisani obladao gradom Kotorom. Oni se pobojaSe, da bi Mletdani mogli udariti na Ston, te su vojskom obskrbe to znamenito mjesto. s toga sve sile napregli, da §to bolje utvrde Dubrovadko vijece zakljuci 25. rujna 1378. zamoliti kneza Embricha u Imoti, da im vi§e vojnika; podjedno zatrazise pomoci u kneza humskoga, poslje za obranu Stona tisucu srbskoga. Suvise utvrdise svoj grad kao i u Tvrtka, kralja bosanskoga luku, te namjestiSe bombarde, zapovjedivsi kapetanima, da namah udare na neprijatelja, cim im se ukaze. 1 ziteljima na otocima zapovjediSe 22. rujna, da se sa svojim porodicama Glavna dakle

sila

i

i

i

i

i

i

sklone u grad. Udesiv§i ovako sve za obranu Dubrovnika

i

Stona, stade

vijece

raditi,

da pobuni

mletadkomu vladanju. Namah iza pada Kotora bijase otvorilo lirom vrata svoga grada onim kotorskim bjeguncima, koji ne htjedoSe ostati pod mletackom vladom.

Kotorane

Vec

proti

27. kolovoza bijaSe primilo prve kotorske bjegunce, a 3. rujna posla franjevca Petra

Gisdu ravno u Kotor, neka objavi doci u Dubrovnik, gdje ce

biti

i

vlasteli

primijen

i

pucanima, da moze svatko

za gradjanina.

Petra

bijase jos

s

porodicom

zapala zadaca,


RAT

S

MLETCIMA

I

MIR U TURINU.

neka skloni Kotorane, da zbace mletaSku vladu, hrvatskoga

Kad

kralja.

povrate pod

se

te

to nije prudilo, zamoli vijece

179

bosanskoga

i

ugarsko-

okrilje

srbskoga kralja Tvrtka,

neka zabrani dovazanje hrane u Kotor, da se tako mletacka posada u

torn gradu prinudi

na odlazak.

Medjutim se nesto zgodi, na

§to nijesu mislili

kako su se

na obranu Trogira, Spljeta

i

I

I

24. listopada odplovi Pisani sa citavim

koji se stere

kilometra, a

^jt,

Antuna, kojemu na ulazu

na jugu je vac onda zaton, bojao se,

na sjeveru

stoji

ostalim pak brodovljem udje

pozove Sibencane na

predaju.

k vama, drzeci u jednoj prvo, siguran

vam

kamenom

s

rt

Vojvoda

u zaton,

orobi

konao

Bojeci se medjutim, da ga Genovezi

ne

iz

Sibencanima ovako:

govoraSe

napokon

i

konao

(punta Jadria), a

odanle u

i

zatona,

da brane konao

dvije,

je preko

uzki

i

sv.

pak

Antuna.

providura Ljudevita Loredana, neka

te posla

Providur

imetak, ako drugo,

i

grad, osvoji ga, te ga nemilo

iza

stijenom

vama kao na odpor. Na

ce

bit

>Pisani dolazj

Ako

moc.

maslinovu grancicu mira, a u drugoj

ruci

je zivot

Nikole opet

sv.

dug

fjord

ili

ga maleni

ulazeci u

Pisani,

gradjani ne htjedose cuti o predaji, vec se pripravise

namah

spaja

ne bi Genovezi kojim slu6ajem zakrcili povratak

namjesti kod rta dvije galije, a kod

S

brodovljem svojim na jug prema Sibeniku,

morskom puiinom

s

bila utvrda sv. Nikole.

mu

da

Mle-

ban.

hrvatski

ni

hrvatski

i

u velikom zatonu istoga imena. Taj sibenski zaton

7 kilometara, sirok sv.

Genovezi

Genovezi

i

i

osvojiti Zadra, odlu^i udariti

Dne

ni

ban pripravili tamosnjih otoka (Braca, Hvara Korcule), a ne mogavsi na jedno mjesto, na koje su svi zaboravili, naime na Sibenik.

tadki admiral Vettor Pisani, doznavsi,

prihvatite

Kotoranima*. Ali

i

udari na

to Pisani

zapali.

u

bi

pada Sibenika odplovi opel pred Zadar.

Sibenskom

U

zatonu

zatvorili,

ne

luku zadarsku

Pisani

moga§e,

jer

lancem zatvorena, no za to ostade ipak ondje (in aquis Jadre apud Jadram), da zaprijeci genovezkim galijama pristup u luku. Stojeci tako pred Zadrom, posla 7. studebijase

noga providura Ljudevita Loredana sa deset galija na sjever, da osvoji grad otok Rab. Loredano osvane pred gradom kao nedavno pred Sibenikom, te ga pozove na predaju. i

udesom Sibenika, te se ne usudiSe oprijeti. Dne 9. stuu kojem od 85 vijecnika glasovase 81, da se grad Pribu Martizastupnike, medju njima Stjepana Dominisa

Rabljani bijahu silno zastra§eni

denoga sastade se gradsko

vijece,

predade Mletcima. Izabrase

i

i

nusica, koji ce ugovarati o predaji.

mletacko brodovlje, koje je

Izaslanici

dodjo§e sutradan

ti

studenoga pred

10.

kod luke grada Raba, te utanaciSe ondje na jednom s otokom vraca se pod vlast mletacku, te predaje statutima, Obcina zivjet ce po svojim starim obi6ajima

stajalo

brodu pogodbe o predaji. Grad Rab u to ime kljuce svojih vrata.

i

samo ce mletacka republika imenovati kneza duznosti, kao placu. Od dohodaka obcinskih i

ostali

ili

nacelnika,

placat ce se

mu

braniti

i

knez

najprije

predaja Raba

i

Dubrovnik. Vijece njegovo vojvodi Stjepanu

Pribilovicu

pomoc. Ali vijece

nekomu kapetanu bilo najzgodnije,

je

i

i

nabavu obrangrada ime mletacke obcine, da ce i

kad

admiralu Lucijanu

bi

se

Dorii.

dalmatinske gradove, a narofiito

obraca na bana Nikolu Se6a

se

i

od njega

trazi

Ceta, a podjedno zapovijeda humskomu humskoj, da sa svojim Ijudima priteku u za sam grad Dubrovnik. Dne 18. studenoga dokazuje

§alje nesto svojih i

zabrinuto

Setiriju

silno uzruja ostale

svedjer

pomoci za obranu Stona. Ban

zadarsku

ili

grad od svih neprijatelja.

Pad Sibenika

salijetali

u

prava

na^elnik

odredjivati

sluzbenici, a ostatak smiju Mletci upotrebiti za utvrdjivanje

benih strojeva. Nasuprot obveza se Ljudevit Loredano Stititi

te

drugoj i

genovezkih

vlasteli

galija,

on smjestio

Dok

su

tako

u

da

bi

>za korist rata

samu luku dubrovadku,

dalmatinski

gradovi

i

za dobit Genoveza*

a to javlja

strepili

za

svoj

i

samomu obstanak,

su mletacki providuri, ohrabreni dosadanjom srecom, admirala Pisana, da ostavi okolicu,

i

vezkim brodovljem

da udari na Trogir, pak da ondje zapodjene osudnu borbu s genohrvatskim banom. Pisani se mnogo tomu otimao, sluteci, §ta ga i


LJUDEVIT

l8o

6eka kod Trogira; no na posljedku se ipak vezka mornarica, pojadana novim galijama citi

iz

1.

VELIKI.

rijeSio, jer je

Genove

i

pogibao

prijetila,

da ce geno-

dalmatinskim ladjama, posve zakr-

dovazanje hrane u Mletke.

Dne

studenoga 1378, pod veder doplovi Pisani sa brodovljem pred luku grada

16.

Trogira, koja je

zasticena privaljenim

otokom Ciovom

mah

(Bua). Trogirani se u prvi

genovezko brodovlje bilo poSlo prema otoku Hvaru progoneci trgovaCke brodove mletac^ke. No nocu vrati se Lucijan Doria s brodovljem u luku, a ban Vlahe na obranu grada. I drugim nacinom bijase Nikola Se6 skupi hrvatske konjanike prepadose, jer je

i

i

Pisani

sa

obranu grada, a jos viSe same luke. Sutradan

za

skrbljeno

obilato

svomu podvojvodi

jednim dijelom brodovlja obidje otok Ciovo,

te s izto6ne strane

provaljivati

Jakovu Valaressu, da

s

udje u luku.

pokusi

drijeti, jer

Ali

svi

Genovezi

i

i

u

luku,

povjerivSi

Trogirani bijahu ulaz zagradili u

biSe

On

uvjeri,

se

s

mjesta

suzbijene,

je Pisani

te

U

mogahu promore baCenim kamenjem trima

navale mletaCke biSe suzbijene.

potonulim brodovima, a na kopno ne dadoยงe im navale mletadke

studenoga stade

17.

podjedno

zapadne strane

luku ne

i

izkrcati se hrvatski

toga dana izgubio 600 mrtvih

da je trogirska luka gotovo nedobitna

i

okani se dalje navale.

i

S brodovljem svojim uzmakne na zapad do predbrezja Diomedova, pak preko mjesec dana, da bar u Mletke. Ali

neprijatnom

polozaj

njegov u

ono zimsko vrijeme

vijece izabra 3. prosinca

ce

prosincu)

(u

onom

u

i

pustom,

toga on pred Bozic ostavi Diomedovo s

potonje

cast,

Poraz mleta^ki pred Trogirom koji

s

6itavim brodovljem svojim povrati u Mletke, gdje ozlojedjen

s

nedace polozi svoju

kolica,

stajase ondje

trgovacke brodove mletadke, koji su dovozili hranu

dnevice nesnosniji;

kraju postajaยงe

predbrezje, te se

zastiti

Sve 700 ranjenih.

vlaSki vojnici.

i

zajedno

s

ohrabri dalmatinske

gradove

na

novo.

plemica, Petra Josipova, Augustina Ka^otica

tri

knezom

i

11. prosinca izpraznise Trogirani sve

sudcima odlucivati u

svim

i

ratnim

Trogirsko

Stjepana Niposlovima,

a

samostane gradske, da se u njima nastane Genovezi.

Osobito se uzgoropadise Dubrovcani, Njihovo vijece zapovjedi Petru BeneSicu, da s oruzanim brodom plovi na jugoiztok sve do Olguna (Dulcigno), da putem pohvata dovede u Dubrovnik sve neprijateljske brodove, koje bi susreo. Posto se Kotorani nijesu i

i

usudili vratiti

pod

vlast

ugarsko-hrvatskoga

torske

i

bi

mogao

povesti,

dubrovacko

oruzanim

s

ondje zaplijeni sve brodove kotorske, male

one pak, koje ne

nalozi

kralja,

kapetanu svomu Stjepanu Sorkocevicu, neka ide

neka na mjestu

brodovljem

spali.

Ako

do

takodjer

luke

ko-

dovede u Dubrovnik;

velike, te ih

i

vijece

bi se

kotorsko brodovlje

neka podje za njim u potjeru. Mletdani medjutim osjecahu tezko premoc Genoveza njihovih saveznika na jamoru, dranskom Svaki cas izgubili bi svoje brodove, koji su im dovazali hranu, tako da je napokon u Mletcima ponestalo ziveza, Nevolja gola prinudi mletadko vijece, te u desilo sluiajno izvan zatona,

i

veljaCi 1379. posla opet Pisanija s

ne

bi

nego

li

mu

brodovljem na more.

sada posrecilo, da uzme luku

i

grad.

Ali

On

najprije doplovi pred Trogir,

genovezka mornarica bijase jaCa

pomoci od svoje obcine, kao i od dalmatinskih gradova; sam pak Trogir bijaยงe zajedno s lukom svojom tako utvrdjen, da Pisani nije ni pomisliti mogao na navalu. Okani se s toga Trogira, te po nalogu vijeca odplovi na sjever u Pulj, da odanle pripazi na dalje kretnje neprijatelja, Tu ce u Pulju galije, kojih je imao prije, jer je

primila nove

napora sila Ijudi izonda mom6ad popuniti, jer mu bijaยงe od bolesti imao tek za deset galija. svem Uzmak mleta6koga brodovlja jos viSe osokoli dalmatinske gradove, Genoveze Lucijan Doria podje s brodovljem prema Zadru, gdje no udje u luku, koja bijaSe dosad lancem zatvorena. Ovamo poslaSe 26. travnja i Dubrovcani svoju galiju s kapetanom 36, popraviti,

i

i

ginulo, tako da ih je u

i

Gundulicem,

i

da se pridruze ostaloj mornarici. Vijece dubrovacko bijase zapovjedilo svojemu kapetanu, da plovi pokraj Hvara da pazi na mletadke brodove; ako bi ih slui


RAT

S

MLETCIMA

I

MIR U TURINU.

l8i

^

CO

<

0^

<

Ji

> a

.5

> o

V

>


LJUDEVIT

i82

6ajno

neka se skloni u Sibenik

srio,

VELIKI.

I.

Se6a, a onda

da je poslan u ime ugarskoga

kralja,

U

koji je

neka se

Zadar,

na slavu kraljevu a na zator Mletcana,

sluzi

s

padovanskim 6etama redom svega

mletaCke

osvajala

preostalo

odlucno

na

On

djelo.

Zadar

ostavi

plovi pred Pulj, gdje izazivaSe Mletcane na mejdan.

svoga admirala, da prihvati

jeda, te prisili

boj.

galije

boja pade Lucijan Doria, pace

mjenik Ambrozije Doria

Momcad

Mlet6anima

15

sa

admiralska galija

2400

zarobiSe

galija,

umakne

njegova

i

njegovu smrt, nastavi boj

zataji

sedam

popunjajuci

i

s

je

na

Ijudi,

mleta^kih galija uzkipi od

i

galija u Mletke, gdje

bijeg

i

Namah na pocetku

bi zarobljena; ali

njegov za-

odrza sjajnu pobjedu. Dobitnici

ugrabise

te

svoju

ostalima do-

Doria medjutim nagne toboz u

dovabi mletaCko brodovlje u zasjedu, gdje no planu zestoka bitka.

Nesrecni Pisani

Ta

mjesta

i

tvrdim Trevisom.

s

nekoga predbrezja, a

svibnja sakri Lucijan deset galija iza

7.

Italiju.

odplovi sa 23 galije prema

i

jo§ svedjer boravio Pisani, popravljajuci svoje

Pulju, gdje je

malo

nesto

tek

u

gradove

o srecnom napredovanju kopnene vojske potakle genovezkoga admi-

vijesti

rala Lucijana Doriu

Dne

od

da je republic!

kopnu, tako

momaka

1379- poslao novih 10.000

u proljecu

to bija§e kralj

Jamafino su

otese

u

dubrovafikih neprijatelja.

i

vojska Zajedno

vojsku.

dodje srecno

genovezkomu admiralu, te neka im kaze, Dubrovniku pismom nalozio, da svoju oru-

zanu galiju pridruzi genovezkoj mornarici, da njegovih

Ako

Skradin.

ili

predstavi najprije banu NikoU

svu

bojnu zairu

i

novce.

ga vijece osudi na robiju.

Nakon toga poraza zaredase udarci za udarcima na republiku mletacku. Dubrovcani namah 15. lipnja Stjepana Sorkocevica, da udara na Kotor njegovu okolicu. Pu6ani u Kotoru ne mogoSe vise snositi tolikih nevolja, pak se pobuniSe. Protjerase vlastelu, te se opet pokorise kralju Ljudevitu. Vec 20. lipnja odpravise svoje glavare

posla^e

i

i

Dubrovcani svoga poslanika Ivana Longa, da vratili

pod

ugarskoga

okrilje

kud

Ali

kralja.

novomu admiralu genovezkomu, Petru

Doriji,

pak se onda

osvajanja

da

pripravljao,

Chioggie

ostade

izjavi

njihovo veselje, §to su se Kotorani

kamo

veci udarac zadesi Mletke,

poslo

za rukom, te je s

Chioggiu

Carrare dne 16. kolovoza 1379. osvojio taka,

i

navali

kad

je

pomocu Franje

(Clugia) u neposrednoj blizini Mle-

na samu ponositu stolicu duzdevu. Prigodom

i

860 Mletcana na

a

boji§tu,

3800

bi

Mletacka

zasuznjeno.

zastava bi poderana, te izvjeSene zastave saveznika: genovezka na mjestnom trgu, pado-

vanska na vratima palace, a ugarska na

kuli.

genovezkoga admirala za mir. Poslase k njemu Petra neka na nj napise pogodbe, koje hoce. Mudri oprezni

Prestravljeni Mletci zamoli§e

Giustiniana

s

bijelim

listom,

Carrara svjetovase, da produlji.

Sad pokusase

vec prije 25. svibnja hrvatski Karlo

i

se utanafii mir,

poklisare u Budim, gdje je

Dracki, koji

cuti.

da bar kralja Ljudevita odvrate od saveza.

Mletci,

svoje

Dorija ne htjede o njem ni

ali

se

bijase

sklonio

tada

boravio

Tako

se rat

Poslase zato

nekadanji herceg

k svomu rodjaku, poSto se

nije

mogao

Ljudevit gotovo nije htio ni sluSati mletaCkih poklisara, vec ih je na

odrzati u Napulju.

zahtjev padovanskih

i

genovezkih poslanika na svom dvoru uputio, da se vrate u

gdje ce njegovi punomocnici sa zastupnicima ostalih zaveznika ugovarati

s

Italiju^

njima o miru.

Mjesto dogovora neka bude Sacile, a rok za sastanak 1. kolovoza 1379. Upravljat ce pak ugovaranjem herceg Karlo Dradki, kojega su tada stall nazivati »Karlom od mira* (Karolus de la Pace, Karolus a Pace), koji ce se jamacno trsiti, da se sto brze utanaci mir, jar ce on onda s ugarskim cetama poci na jug, da osvoji kraljevinu napuljsku. Ljudevit mislio je Mletcane prinuditi na najnepovoljnije uvjete. Trazio je uz ino 300.000 forinti odStete za ono, Ito je dao pripomoci padovanskomu gospodaru, 30.000 forinti za konje,

koji

su

postradali

u dosadanjoj

troSkove, za gubitak od prodaje

cima. Suvise trebalo

Sibeniku.

Da

bi

bi

pazke

nadoknaditi

i

soli

Stete,

od mletadke republike

vojni, i

i

do 400000

forinti

za ostale ratne

u ime stete, nanesene dalmatinskim trgov-

nanesene

sto vise

njegovim podanicima u Kotoru

i

iznudio, posla novih 6eta u Italiju, da


RAT Zajedno

s

Padovancima

mletackoga. Pa6e

MLETCIMA

akvilejskim

i

I

MIR U TURINU.

patrijarhom

osvoje

183

kopna

ostatak

vojvode navijestiSe republic!

austrijske

i

S

rat,

ferma)

(terra

te pridruzise viยงe stotina

svojih Ijudi vojsci kralja Ljudevita.

Budima u Italiju. Putem mu se pridruzio gjurski biskup Vilim sa svojom druzinom. Vec 8. kolovoza bijase Karlo u Videmu, slavonskoga bana Petra Cudara. Kragdje je ocekivao palatina Nikolu Gorjanskoga Ijevski sudac Jakov bijase ve<5 prije dosao, dociim je bivsi bugarski ban Benedikt joยง od

Dne

20. srpnja podje herceg Karlo Drafiki

iz

i

proSle godine boravio u

I

I

Italiji.

Tek

23.

kolovoza zapocese u Sacilu dogovori.

No

po-

godbe ugarskih punomocnika bijahu upravo strasne, jer su htjeli, da ne samo slome moc mletadku, nego da podpuno uniSte samosvojnost ponosite republike. Mletci neka ustupe Treviso s Citavim kotarom i grad Trst, neka plate saveznicima ratnu odstetu od milijun dukata; nadalje ce priznati vrhovnu vlast ugarskoga kralja placati mu godiSnji danak od 100.000 dukata. Pregovori se otegli sve do mjeseca studenoga, te su Mletci i

i

DUZDEVA PALACA U MlETCIMA. Snimljeno

bili

s

drvoreza

1 5.

stoljeda,

na kojein su prikazani

fiitavi

Mlelci (zradni vidik).

vec spremni na najvece zrtve: namirit ce pol milijuna dukata ratne odstete,

ce vrhovnu vlast ugarsku

priznat

placat ce kralju godiSnji danak od 10.000 dukata. Medjutim probudi se u Mletcima staro odusevljenje pozrtvovna Ijubav za zavi6aj. nego ce prihvatiti pogubne pogodbe saveznika, odlu6ise joยง jednom sve pokusati i

i

Prije

za obranu svoje domovine. Pozvase

s

u Levanti harao obale Genovezana,

te

iztoka ih

drugoga admirala Karla Zena,

pa6e protjerao

novu godinu 1380. dojedri on s bogatim plijenom svojoj otacbini 52 dobro opremljena broda. U isto sve za obranu grada. Pozrtvovni gradjani dadose novo brodovlje; iz tamnice izvadiSe Vettora Pisana, nad vojskom. Pisani najprije suzbi Genoveze izpred dovlje u Chioggii.

sa 23 galije,

ali

Genovezima dodje doduse

mu

u

iz

jednu

mletaiku,

luku

vrijeme diglo se svoje te

mu

koji je

Konstantinopolja.

blago,

s

u

te

dosad

Bas na privede

samim Mletcima

kojim

bi

sagradjeno

povjerise opet zapovjedniitvo

Mletaka, a onda obkoli njihovo bro-

6. lipnja u

pomoc

drugi

admiral MarutTo

Mletiani ne dadoi^e, da se prikudi obkoljenim zemljacima.

Take

se


UUDEVIT

Ig4

zgodi, da su se na posljedku Genovezi,

manjih

sila

i

na milost

Pisanu

predati

brodova,

zatim

svu

VELIKI.

zatvoreni

On

nemilost.

i

I.

ratnu

zarobi zairu

u Chioggiji, morali

24.

1380.

lipnja

prigodom 17 genovezkih galija sa 4000 Genoveza velikom 6etom torn

i

piadenika.

Porazom Genoveza kod Chioggije okrenu se sreca Mletcima. Vitezki admiral njihov Pisani pohita namah, da potjera drugo genovezko brodovlje pod Maruffom, pak da svojemu rodnomu gradu povrati hegemoniju na jadranskom moru. Vec 3. srpnja podje prema otoku Rabu, gdje je bilo do trideset neprijateljskih galija. DoSav 7. srpnja do oto6ica sv. Petra (Niemensem insulam) zarobi jedan genovezki brod, te sazna, da je dvanaest genovezkih galija odplovilo od Zadra u Manfredoniju (na talijanskoj obali) po Sad se obori na Zadar, te stade na nj udarati (bombardando). Ali ni taj put ne mogaSe ga uzeti; s toga pote harati dalmatinske obale, te po moru hvatati paliti hrvatske brodove, natovarene zitom, solju i drugim trgom. Zatim odjedri 6. kolovoza prema Napulju, da potrazi umakle brodove genovezke. Uo§av medjutim do Manfredonije umre Vettor Pisani 13. kolovoza, a njega zamijeni dosadanji providur Ljudevit Loredani. zito.

i

Taj se vec 14. kolovoza povrati, da opet hara hrvatsko-dalmatinsko primorje

va6ke brodove. Tako

i

lovi trgo-

do grada Senja, koji zapali tim ogromnu stetu nanese ziteljima. Od Senja podje prema otoku Krku. Sam grad Krk nakon prvih priznade mletac^ku vlast; BaSka (locus Boscharii) stala se navala namah se predade otimati, ali bi spaljena. Ne ima vijesti, §ta su u to osudno doba kralj Ljudevit novi ban Emerik Bubek radili za obranu Dalmacije; znade se samo, da je kralj Ljudevit u lipnju boravio u Hrvatskoj (od 27. svibnja do 13. lipnja u Zagrebu svibnju Krizevcima), i da je 2. lipnja uzajmio od kneza Stjepana Frankapana 10.000 zlatnih forinti, te supruzi njegovoj zalozio grad Steni^njak u Slavoniji. za to njemu stize 29.

kolovoza

i

i

i

i

i

i

i

I

godine 1381. svedjer su Mlet^ani dobivali na moru.

U

svibnju je glavni kapetan

njihov Karlo Zeno krstario oko Dubrovnika, gdje su se 24. svibnja ukazale 22 genovezke

Zeno podje za njima u potjeru, ali mu umako§e. Malo zatim odplovi on u tirensko stade harati genovezko primorje, ne bi li tim prinudio njihovo brodovlje, da ostavi jadransko more. Na kopnu medjutim bijahu saveznici svedjer jadi od Mlet^ana, pa6e galije.

more

i

Carrara udarase na jedini jos mletacki grad Treviso tako zestoko, da je svaki 6as oce-

Da

kivao njegovu predaju.

se to ne dogodi, ustupi mletaiko

vijece 5. travnja 1381.

taj

grofovijom Cenedom austrijskomu vojvodi Leopoldu pod kotarom pogodbu, da najdulje do 2. veljace dojduce godine zapoine rat s Carrarom. Medjutim do toga ne dodje, jer se je u to vrijeme vec ugovarao mir. Premda se znameniti grad

s

i

ratujuce stranke bijahu Ijuto izkrvarile

Tad

se digne junadki

zavadjenih

vlasti.

On

i

i

iztrosile,

plemeniti savojski grof

predlozi,

sastanu zastupnici ratujucih

da se u njegovoj

ne htjede ipak

Amadej

ni

jedna

VI., te stade raditi

prijestolnici,

zatraziti mira.

oko izmirenja

u gradu Turinu u Piemontu

drzava na dogovore. Predlog njegov prihvatise

svi,

pak

i

punomocu, izdanom 13. veljace 1381. u Budimu, povjeri pecuvskomu zagrebadkomu biskupu Pavlu Horvatu, da ga zastupaju pri tom kongresu. Nakon dugih razprava utanaCen bi napokon mir 8. kolovoza 1381. Mletci i zarobili, kralj Ljudevit povrati§e si izmjenice sve, §to bijahu u potonjem ratu osvojili

kralj

Ljudevit

biskupu

s

Valentinu

i

i

pa6e Mletci ustupiSe

kralju

i

grad Kotor. Nadalje obveza§e se Mletci, da de kralju svake

godine placati kao neku odstetu po 7000 dukata, a za to se

da se

iz

njegovih zemalja uvaza sol

i

kralj

odrece svoga zahtjeva,

druga roba u rijeke mletackoga zatona. Na zahtjev

akvilejskoga patrijarhe ustupi§e Mletci njemu grad Trst, koji se bijaSe s

i

onako god. 1380.

pomocu genovezke mornarice od njih odmetnuo patrijarhi pridruzio. Nakon utana^ena mira predade zaista 26. rujna 1381. Jakov de i

kastelan

tvrdje

Jurjevicu.

Dne

Rippa, mletadki

u Kotoru, pomenutu tvrdju Ljudevitovu povjereniku, Zadraninu 26.

studenoga

potvrdi

i

kralj

Pavlu

Ljudevit turinski mir u nazoCnosti velikaSa


KARLO ugarskih

URAfiKI U NAPULJU.

hrvatskih, naro^ito pred zagreba<ikim

i

185

biskupom Pavlom Horvatom

dalmatinskim banom Emerikom Bubekom. Pred istim svjedocima potvrdi

jos,

hrvatsko-

i

da

je primio

7000 dukata za prvu godinu. Iza toga zapovijedi od mletaCke obcine grad Kotor, kao 6. prosinca banu Emeriku Bubeku, neka poradi kod zitelja dalmatinskih, da vrate mleposjede, koje im bijahu za posljednjeg rata oteli, tackim podanicima u Dalmaciji zemlje ziteljima u ratno vrijeme placali. tia mletadkim jednako namire dugove, koje nijesu i

i

Posljednjih mjeseci god. 1381.

I

Hrvatsku

(4.

Zagrebu).

Kad

izmole

i

Virovitici,

na po5etku 1382. zalazio je kralj Ljudevit desce u 6 prosinca 1381. u Krizevcima, 5. sijecnja 1382. u

1382. boravio u Zagrebu, dodjose preda nj poklisari

je 5. sijecnja

po imenu Damjan

grada Kotora,

nici

da

studenoga u

potvrdu

njezinih

povlastica.

starih

stradao od vatre, a zatim jos vise od ca u daleke zemlje

onamo

mletacke

tako se je

sile,

Bog dade,

doci u Kotor,

pak ce se onda tocnije

poslati,

sto ce biti podesnije

zastup-

i

ime svoje obcine Poslanici govorahu, kako je Kotor silno se poklone u

i

mnogo

gradjana

izselilo

gradove. Kralj im na to dragovoljno potvrdi sve dosadanje povlasti

i

uz primjetbu, da ce on sam, ako Elizabetu,

mu

Marko, da

i

sigurnije za stanje njegovo.

i

ili

pak svoju suprugu,

kraljicu

povlastice grada, te uSiniti sve,

iztraziti

Medjutim

ni kralj ni kraljica

ne vidjese

nikad Kotora,

(Karlo Dracki odplovio

Napulju

u

1380.

Karlo Dracki bijase u svibnju 1376.

1382.).

Dalmacije u Napulj, da oblada tom kraljevinom. Ali kako

iz

mogao

vojske, nije se

odrzati proti kraljici Ivani; s

nije

imao dovoljno

toga se god. 1378. povrati u Ugarsku,

na dvor svoga rodjaka, kralja Ljudevita, moleci ga za pomoc.

Medjutim promijenise se u

Rimu

gorljivi

zastitnik

prilike u Italiji

njemu u

Dne

prilog.

umre

27. ozujka 1378.

papa Gregorije XI. Kardinali na

Ivane,

kraljice

izabrase

to

8. travnja za papu barskoga nadbiskupa Bartolomeja, koji se prozva Urban VI. Ali vec nakon nekoliko mjeseci iznevjerise se francuzki kardinali, kojih bijase znatna vecina, novomu papi, koji im je bio mrzak kao Talijan i strog covjek, proglasi§e s ni§tetnih

njegov izbor ni^tetnim,

razloga

zenevskoga grofa Roberta, koji francuzki

na

njim

zbaciti.

Urban

Ali

;

Dratkoga. Ljudevitu

da zavrsi

rat

sale.

Odlufii

joj

kralj

kivna

supruga, Otona od Braun-

Ivani osvetiti se, te ju s prijestolja

s

ako ga on sam ne stize

Mletcima,

papinski

poziv

onda neka

a

bi htio primiti,

u

s

neka poslje svoga rodjaka Karla

najzgodniji cas. Poslat ce Karla Drackoga,

ugarskim Cetama prevail u Napulj,

te sjedne

prijestolje svojih djedova.

Vec

bi

u sjevernu s

ne znadijase

Ovoga priznade namah

napuljska kraljica Ivana,

i

da okruni za kralja 6etvrtoga

htio

VI.

papinskom tiarom svoga druga,

VII.

Posla zato svoga komornika Martina Taranta u Ugarsku, nudeci kralju Ljudevitu

napuljsko prijestolje

na

20. rujna

prozva Klement

se

zdruzena Skotska; uz njih pristade

Urbana, sto nije

schweiga.

I

s

i

ovjen6a§e

te

spomenuto, kako

Italiju,

gdje je

je

Mletcima. Prije svoga odlazka

zavjeriti,

da ne ce nikad niSta

da se ne ce otimati

Tim

rodjakinja.

Tek

ni

herceg Karlo Dracki 20. srpnja 1379. po§ao

boravio iz

kroz

ciitavu

Budima

Ugarske morade se Karlo Dracki sve^anom prisegom

raditi ni

poduzeti protiv Ljudevitovih kceri Marije

za Ugarsku ni za Poljsku, vec vazda

je kralj Ljudevit mislio,

mogao

iz

drugu polovicu godine, ugovarajuci mir

stititi

i

braniti

i

Jadvige,

pravo svojih

da je osigurao buducnost svojim kcerima.

da iz mletaike oblasti podje ime poslao novih fieta, koje je vodio madvanski ban Ivan Horvat, brat zagrebaCkoga biskupa Pavla. Uz bana Ivana bilo je vise ugarskih hrvatskih velikasa, kao drugi brat njegov Ladislav, Nikola Cuz od Ludbrega, Ladislav Bubek mnogi drugi. Zadaca bana Ivana bila je vrlo tezka, jer nije imao ni dovoljno vojske ni novaca, da se protude kroz srednju Italiju. Svojim ietama pridruzi god. 1380.

kroz srednju

Italiju

na

jug.

je Karlo Dracki na to misliti,

Ljudevit

mu

je u to

i

i

placenike, a da ih

Kad

se

je

uzmogne

placati, prinudi firentinsku

obcinu na zajam od 40.000

ugarska vojska pribliiavala Kimu, ohrabri se

papa Urban

forinti.

VI., te navijesti


LJUDEVIT

l86

napuljskoj kraljici osobi,

ju

te

lisi

Obijedi ju

rat.

I.

VELIKI.

krivovjerja, uvrede veliCanstva

s

svih njezinih zemalja, imanja, casti

i

prema njegovoj

urote

i

prava, a podanike njezine oslobodi

Dne

prisege vjernosti. Ivana se sada zivo zabrinu za svoju glavu.

29- lipnja 1380. proglasi

ona povelju, kojom uz privolu avignonskoga pape Klementa posini anzuvinskoga vojvodu te ga podjedno imenova svojim bastinikom Ljudevita, brata francuzkoga kralja Karla V ,

u Napulju, u grofovijama Provenci, Forcalquienu

upravu vojvodine Kalabrije,

i

mu

Piemontu. Napokon

mu

pozove svoje podanike, da

te

s

mjesta povjeri

poklone kao svomu

se

buducemu gospodaru. Anzuvinski vojvoda Ljuclevit ne mogase namah na put. Najprije se zadrza u Provenci, skupljajuci vojsku; a kad se bijase vec spremio, se s papom Klementom umre mu brat, kralj francuzki Kario V., te morade jos neko vrijeme ostati, da upravlja drzavom mjesto nedorasloga sinovca svoga Karla VI kojemu je bilo tek dvanaest godina. Tako je Karlu Drackomu bilo moguce, da oblada Napuljem. Posto se je pogodio s papom Urbanom VI imenova ga taj rimskim senatorom, dade mu napuljsko kraljevstvo u leno,

pogadjajuci

i

,

,

ga 2

te

mu

medji kraljevstva opre ali

kod

bi

grad

S.

Germana

se

i

Dobitnik

razbijen.

od deset

Margareta, §to bi

i

dade

galija,

je poslije

25,

Tek u

Na

neka se narod osvjedodi, da jer je

prve

djedovinom Anzuvina stolju uzdrzi,

i

i

blago, te ju posti-

studenom i

i

S toga

je

galije

i

nema

i

izvrstno

s

oprem-

o njegovu dolazku stao se broj njegovih te

dade zasuznjenu

u zivotu. Kralj Ljudevit

njegovim kcerima, posto

je

i

mogao

je biti

miran mogao

Dne

1.

svibnja

s

i

20. srpnja

prije-

1382. pozi-

obcine dalmatinskih gradova

kojima ce u zgodan 6as pohitati u pomoc njegovu

kraljeva

I

i

je

obladao talijanskom

svima silama radio, da se Karlo na stecenom

gradovima Zadru, Dubrovniku,

otocima Hvaru, BraCu, Rabu

u Napulj

truplo njezino javno u jednoj crkvi napuljskoj

je vi§e

brodove,

Dra6komu.

Karlu

stize

kcerju Ivanom, na

krunom.

dalmatinskoga bana Emerika Bubeka, kao

opreme

kralju

zapovjedila

vijesti

da suzbije francuzkoga kraljevica.

vase hrvatskoga otoka, da

U

nesrecni brat njegov Andrija bio osvecen. Ali

da Karlo Dracki ne ce smetati

je

Sada

zarobljen.

i

i

S toga se zivo zabrinu Karlo Dracki,

mnoziti.

vise

sada zadovoljan,

»bratu«,

San Angelo.

kralj evskom

studenoga ovjencana

kraljicu Ivanu 22. svibnja 1382. zadaviti izloziti,

njom castno

s

Uovo, gdje se

svladan

bi

ali

srpnja 1381. u glavni dell'

proljecu 1382. podize se anzuvinski vojvoda Ljudevit, da

sve

Na

rujna u Napulju izkrcalo provengalsko brodovlje

ju Karlo zatvoriti u kasteo

Ijenom vojskom provali u Napulj.

i

u pomoc,

joj

16.

supruga Karla Dradkoga, sa svojom djecom Ladislavom

ona

privrzenika

1.

na to

udje

u tvrdju Castell

Ivana predade Karlu Drafikomu. Izprva postupaSe

vaie kao kraljicu; no kad se

biti,

Karlo

prijestolnice svoje

iz

Suprug Oto dodje

^etrdeset dana branila.

zatim pohita Karlo Drad;ki u Napulj.

Oto od Braunschweiga, da obrani drzavinu svoje supruge

se

Ivana pobjeze

Napulj.

Namah

okruni za kralja.

1381.

lipnja

supruga

Sibeniku,

Cresu, da skupe

Elizabeta

Trogiru,

sve svoje galije

bija§e

Spljetu i

svake

jo§ i

23.

travnja

Kotoru, kao vrsti

ladje,

i

koje

bile zgodne za rat, pak da ih po nalogu bana Emerika Bubeka valjano opreme mom^adi obskrbe. Ban ce im takodjer u odredjeni cas kazati, kamo da ih na obranu Karla Drackoga poSlju. Dalmatinske obcine, premda su u posljednjem ratu mnogo stradale, rado se odazvaSe pozivu svoga kralja kraljice, da pomognu Karlu Dradkomu, kojega

bi

i

s

i

bijahu kao hercega hrvatskoga zavoljele. Osobito se je iztaknuo grad Zadar, nekad stolica

hercegova, koji

bija§e

jo§

11. rujna

1381. priredio veliku svecanost u proslavu pobjede

Drackoga nad Ivanom njezinom suprugom Otonom. Obcine skupise brodovlje, s kojim je onda ban Emerik Bubek u rujnu 1382. zaista odplovio u juznu Italiju. (Hrvatska u posljednjoj 6etvrti Ljudevitova kraljevanja 1372.— 1382.) Godine 1371. 1376. bio je hercegom hrvatskim Karlo Dracki, a uza nj je bio banom slavonskim znameniti vojvoda Petar Cudar (Sudor 1368. 1380.), koji se je proslavio u Karla

i

ratovima u Poljskoj

i

u

Italiji,

te

ga

je kralj

i

u diplomatskim poslovima siljao sve u Pariz


HRVATSKA u posLjEDNjoj Cetvrti LJUDEVITOVA KRALJEVANJA (1372. i

— 1382.).

Avignon. Herceg Karlo stolovase redovito u Zadru, odakle je upravljao

Tu

poslovima.

gradovima dalmatinskim.

u

radost

Zadru rodila se Karlu

u

i

kci

nadarise mladu

Oni

Trogirani pace nagradise sa dvanaest zlatnih forinti

radostnu

tu

priobcio.

vijest

obcina,

tinskih

je sve

te

Inace

povolje

koji

im

bijase

svojom suprugom Margaretom preporucivao obci-

No

herceg bavio se je

hrvatskim

i

stvarima, izdajuci

boravku u Hrvatskoj

Posljednja vijest o njegovu

povlastice.

djjeleci

i

obcu

obiladm darovima;

herceginju

poklisara hercegova,

i

dubrovackim

se je herceg rado uplitao u nutarnje poslove dalma-

zajedno sa

nama, koga da biraju za sudce.

i

§to je probudilo

lipnju 1373.),

(u

187

Dalma-

i

Dne 6. svibnja pomenute godine boravio je herceg u Spljetu, neku izpravu, opozvavsi svoju prijasnju odluku, kojom bijase cetinskomu knezu Ivanu Nehpicu dosudio neke zemlje, a pripadale su drugima. potjece

ciji

te

godine 1376.

iz

ondje

je

izdao

sam kralj Ljudevit. Dalmacije bana utjecao je u upravu Hrvatske Uz hercega sam glavom Godine 1371. boravio je Ljudevit mjeseca ozujka u Hrvatskoj travnja i

i

i

i

i

ozujka

Dalmaciji;

26.

Trogirani

nadali

su

u

bio je

da

se,

ce

Kninu, poslije u Vrani pohoditi

Ninu,

i

a

travnja u Zadru.

5.

mu

Najprije

njihov grad.

I

poslase 500 for, a

da im dade utvrditi gradski kasteo, od tridesetine za sol. Prije poslije svoga boravka na jugu zanimao se fje kralj u velike za stvari dalmatinske; dne 2. sijecnja podijeH zadarskomu nadbiga

poslije i

to

zamoli§e,

dohodkom

i

skupu Dominiku biskupa

vlast pecata,

Malo zatim

ozujka

6.

,

u zupanijama Lidkoj

krbavski

i

Dne

biskup.

9.

srpnja

desetinu

htjede

oteti

opet darova magistru Sarai

Hrvatske

Pag, cim medjutim povrijedi

od

Pecat Petra Cudaha

Dalmacije uzivaju

i

(Sudora),

Osobito pak odlikova Zadar, kojemu

svoja vlastita imanja.*

su

mu

i

plemici kraljevina

podijeii Citav otok

Raba, koji

biskupu

i

Lo§inj (insulam Absari

ostaH

dosudi rabskomu

,

Buzkoj (Buzani), koju

komore u Srijemu Pecuhu, otoke Cres Kersi), »s onim povlasticama, po ko-

cenu, knezu svoje

jima

da smije naime poput drugih

kaptola svojim pecatom ovjerovljivati javne izprave-

i

starine

grada

zitelje

bana (itave Slayonijc

onoga ostrva. znamenite promjene u upravi

drzali

jedan

(1368.— 1380.).

dio

Godine 1376. zgodise se Ugarske Hrvatske. Najprije postade palatinom u Ugarskoj Nikola Gorjanski, koji je dosad kroz mnogo godina bio

mentikom. Nadpis

banom

u Ma6vi.

Izvomik u dr2avnom arkivu u

vlasti

ugleda

Polje pe£ata

i

i

Time se rod Gorjanskih uzpeo do najvise samo u Hrvatskoj, nego u Ugarskoj.

ne

skupio

svu

vlast

u

svojim

do smrti

rukama, koje

Gorjanskoga postade banom

gove. Mjesto

u

Odkad

je

kraljeve, te nije

htio

Macvi Ivan

Otac njegov Petar Horvat imao je posjeda u biskupa zagrebat^koga. u

je

orna-

„S(iginuin)

Sodor bani".

BudimpeSti.

je narocito za kraljeve bo-

pustiti

ni

H or vat,

poslije

smrti

nje-

obicna plemica.

sin

Ivanicu blizu Cazme, gdje su bila imanja

Horvat miloScu kralja Ljudevita postao banom

Ivan

Macvi, njegov je rod sve vi§e utjecao u javne poslove ugarske

mora da

:

i

Nikola Gorjanski ostao je palatinom lesii

Petri

izpnnjeno

i

hrvatske.

Sam

Ivan

one vrijeme bio jak bogat imanjem, poSto mu 16. veljaCe 1376dozvoljava papa Gregorije XI., da na svom vlastitom imanju (in feudo proprio) u bije

vec u

i

skupiji peduvskoj sagradi

patarenima. Jo§

samostan za Franjevce,

se silnije podize rod Horvata,

Horvat postao biskupom zagrebadkim duhovnim poslovima, te je primjerice kojoj bijase svrha moliti za pokojnike

godiSnjicu na blagdan

matsko

I

polje,

te

je

sv.

Jeronima.

i

No

kad

(1379.).

29.

U

rujna

dijeliti

ce propovijedati

koji

je

malo zatim

prvi kraj bavio

1380.

se

brat

je biskup

osnovao poboznu

i

Pavao Pavao

bratovStinu,

milostinju zivima, te koja je slavila svoju

vec god. 1381. dao se

zastupao svoga kralja na

razkolnicima

Ivanov

je biskup Pavao na diplokongresu u Turinu, kad se je ugovarao


LJUDEVIT

i88

mir izmedju Mletaka

njihovih

i

protivnika.

VELIKI.

I

biskupov, ban Ivan,

brat

I

nalogu svoga gospodara ostavio tuznu Macvu,

tada po

bija§e

na 6e\u ugarske vojske po§ao u

te

Italiju,

da vodi boj za Karla Dra6koga. Tako se braca Horvati u jedan kraj proslavise, a u drugi spoznase s potonjim takmacem Ljudevitove kceri Marije. u Hrvatskoj

I

i

promjena na banskoj

Dalmaciji zgodila se god. 1376. odlazkom hercega Karla DraSkoga stolici.

Kako

je prijetio rat

Mletcima, povjeri

s

bansku cast

kralj

pouzdanomu Nikoli Secu (1377—1380.). Vec je izlozeno, kako se je ban Nikola trsio, da za rata obrani dugu obalu hrvatsko-dalmaSenja do Kotora, kako je bitno doprinesao, da je mletaSki admiral tinsku od Krka Pisani bio godine 1378. pred Trogirom suzbijen. Nije njegova krivnja, §to nije mogao u Hrvatskoj po tre6i put izkusnomu

i

i

i

manje nezgode, kao uzece Kotora navaiu na Sibenik, ta on nije imao svoga ban Genoveza! Poput Nikole Seca trsio se je od

zaprijeciti

i

brodovlja, vec je bio posve zavisan

i

Petar Cudar u Slavoniji, da odrzi red

pruce

stranke,

se

je

te

i

On

mir u ono burno doba.

nastojao

narocito

slobodne obcine na brdu Gradcu. Podjedno je

pomocu banovca

s

(V.'j^

fiew-**

je

neprestano mirio

zagrebaSkoga biskupa

izmiriti

C.I-,..

...^

J5j

i

s

gradjanima

krizevackoga zupana

n,^>.^-^.-' ^^^A,::

Qr,

POVELJA SLAVONSKOGA BANA NiKOLE Se6a od

1.

studenoga 1372., kojom potvrdjuje pavUnskomu samostanu

tama) darovnicu Mikule, sina Miroslavljeva

i

sv.

Marije na predbrezju zagrebadkom (u

Stjepana Jurjeva, izdanu za zemlju

Luku (Lonca) god. 1292.

Reme(10.)

Zemaljski arkiv u Zagrebu.

(Petrus Chyrke) progonio razbojnike i

kralj Ljudevit.

Ijevini

Slavoniji

i

Godine 1377. obnovio

ubojice u zemlji.

zapovijed, da se u

odredbu od

je svoju

podpadaju jedino sudu bana

Nastojanje 1359.,

banova pomagao da

ono ratno vrijeme ne smije

izvoziti

zito

u

strane

zemlje

medja

Zagrebu,

i

gdje je

na kojem

uz ino

bi se

urekao

konafino

drugi

rijesio

sabor,

stari

koji

bi

se

spor izmedju

naskoro

drzave,

i

kraljevstva.

se je kralj iste godine desio u Hrvatskoj, skupio je 13. lipnja sabor prelata

u Krizevcima,

u kra-

Ijudi

banovaca; a god. 1380. poostrio je svoju

i

naredivsi podjedno, da se zito zaplijeni svima, koji bi ga vozili preko

Kad

svi

je

i

baruna

obdrzavao

zagrebackoga kaptola

gradjana na brdu Gradcu poradi kule (na danaSnjem Vrazovu setalistu)

i

u i

nekih zemalja.

Na koncu godine rena

bi

1380. odstupiSe oba bana: slavonskomu banu Petru Cudaru povjeuprava Hali^a (Crvene Ruske), a hrvatsko dalmatinski ban Nikola Se6 primi opet

vrhovnoga sudca na kraljevu dvoru. Banom hrvatsko-dalmatinskim postade sada Emerik Bubek, a banom slavonskim Stjepan Banic od Lendave, sin nekadanjega bana Nikole Banica. Stjepana Banica pomagao je vi§e puta u poslovima brat Cast


SMRT KRALJA LJUDEVITA njegov Ivan, te se

sam

toga

s

on

i

koji put

Dne

pomoc

na po5etku slijedece posljednji put

i

studenoga 1381. bio je u

4.

189

zove banom. Slavonskim banima bio je u

koncu godine 1381.

Ljudevit, koji je na

kralj

boravio u Hrvatskoj.

RUJNA 1382.

11.

a

Virovitici,

6.

prosinca

u Kri-

zevcima, te je u oba mjesta izdavao izprave u prilog knezu Pavlu Zrinskomu, sinu onoga Jurja, koji

mu

je

nekad morao

ustupiti

znamenitu Ostrovicu. Prvih dana sijecnja 1382.

opet je bio kralj u Zagrebu, gdje je potvrdio povlastice nedavno stecenoga grada Kotora.

Novi ban hrvatsko-dalmatinski Emerik Bubek nastupio je svoju cast jos u prosincu 1380. Suvremeni Ijetopisac, Zadranin rialu<

Srebrena raka Izradio ju q.

n Zadrn

je

Pavao Pavlovic,

zgode svoga vremena do godine 1409.,

izlaze

god.

1377.

Antonio, da Sesto, territorio

kralja Ljudevita

I.

prikazani su na

tri

Na pokrovca

milanski

s

u svojem

>Memo-

dolazak banov

Fraaciscas de Mediolano

zUtar

Milano, abitante di

vidimo

koji

je

ovim

Simuna u crkvi istoga imena u Zadru.

sv.

— 1380.

di

zabiljezio

jedne strane kip

polja razni prizori, u srednjem

po

Zara)

nalogu

i

Simuna u naravnoj

sv.

sam nmjctnik

(Francesco

orefice,

Elizabete,

supmge

o troSku kraljice

Franciscas,

kako

velidini,

a ca drngoj

izradjuje rakn.

strani

Na pobo£nim

stranama pokrovca smjeSten

kako

Sama

je po jedan grb ugarskih Aoiuvina s kacigom, koja je nakicena nojevom glavom, podkovu u kljanu. S obje strane grba nalazimo slova L(udovicus) R(ex).

drii

raka razdijeljena je na osam polja

prikazane razliiite cgode

i

;

obje glavne strane imadu po

dndesa, koja se t\tn modi svetieTih. strane

rijecima:

»

Godine 1380. dne

same rake

19. prosinca

Naia

tri

polja, a

svaka poboina jednu.

slika prikazoje dvije strane

pokrovca

i

stigao

je

u Zadar novi

(Smrt kralja Ljudevita

11.

rujna

i

ban,

naime

Henrik je

pune

izveo.

1382.).

rane mladosti, kad je

neprestani rad satre prije reda tijelo njegovo.

onamo pouzdane

su

dvije

pomoc Karlu DraCkomu u

vojsku, s kojim ce poci u

Napulj, §to je nakon razliiitih neprilika srecno

kralj Ljudevit. Silni napori

i

sa £etiri prizora.

(Emerik), a 25. prosinca ostavio je grad gospodin Nikola Se6«. Novi ban imao

ruke posla, da pripravi brodovlje

Tu

s

Vec od

viSe godina poboljevao je

jednoga bojnoga polja

S toga ne

svoje vojvode, Lackovice, Horvate,

ide vise

Bubeke

i

sam u

druge. Ali

hrlio rat, i

na drugo,

nego

duhom

§alje

bijaSe


LJUDEVIT

190

kralj

veliki

klonuo:

ratu

s

iztroSila se

oko njega

za sve, §to se je

duSevna snaga njegova, pak je postao gotovo neosjetljiv

i

zgadjalo.

S toga

se

Mletcima pokazivao premalo energije,

Uz

tjelesnu

vijek upotrebio,

dusevnu nemoc mucila

i

moc

da pridigne

postigao?

Cemu mu

u Ceskoj

i

borbe u

pak

Austriji,

i

ne cudimo, sto

kralja zlovolja

je

i

Italiji

njegovo, Ijevstva

i

narocito u posljednjem

pak

od medje

do

te se je

Sicilije

?

se odreci za se

dvojbeno. hoce

li

potomke; pace

za svoje izravne

i

njegov sticenik

i

rodjak

je u

Litvi,

i

Slava njegova

i

ime

Napuljskoga kraonaj par bilo vrlo

pretendentu

francuzkornu

odoljeti

napokon

je

poSitanjem spominjalo

s

koja korist drzavi njegovoj, a jos vise porodici njegovoj?

ali

morao

bijaSe sav svoj sta

Moldavi, u Poljskoj

i

istrijanske

On

briga.

i

porodice,

Bugarskoj, u VlaSkoj

njegovih junaka pronosila se doduSe po Evropi,

je

tako rat suvise otegnuo.

te se je

slavu svoje drzave

i

Srbiji

u

i

VELIKI.

I.

Ponosite

?

ponizio, ali uza sve to ne bijaSe siguran, da ce dalmaMletke bijase dva put pobijedio tinsko primorje dugo ostati zdruzeno s njegovom drzavom, posto mu ne bijaSe uspjelo, da stvori veliku ratnu mornaricu, koja bi se mogla mjeriti s mletackom. A kakvi su i

bili

na Balkanskom poluotoku? Njegov se nekadanji kletvenik Stjepan Tvrtko

rezultati

proglasio samosvojnim kraljem bosanskim

i

srbskim,

Hrebeljanovicem jedva odbijala

dok

kojima

navale Osmanlija,

sama

je

vec

se

Srbija pod Lazarom pokoravahu bugarski

zanemario najzgodnije vrijeme, da utvrdi medju juznim Slapak da odlufinim, dosljednim juna6kim ratovanjem odbije Osmanlije od Evrope. Sta je napokon postigao u Poljskoj, s koje nije svracao paznje ni jedan casak svoga zivota? Ba§ ziva zelja, da barem poljsku drzavu osigura svojoj dinastiji, narocito svojoj starijoj kceri Mariji, skloni ga, te je staleze poljske dozvao za 25. srpnja 1382. na sabor u Zvolen u sjevernoj Ugarskoj. Kad se nadjo§e na okupu, dovede pred njih vladari.

Tu

bijase Ljudevit

venima svoju

vlast,

i

svoju kcer Mariju kao buducu kraljicu njihovu, a podjedno im predstavi njezina zarucnika

Sigismunda kao buducega svoju slobodu

i

kralja.

samosvojnost;

mundu kao buducim

ali

Poljacima bija&e to vrlo neugodno, jer se

napokon

svojim vladarima.

Na

bojahu za

privoljese ipak, te se poklonise Mariji to odredi kralj,

i

Sigis-

neka Sigismund podje namah

upozna obicaje svojih buducih podanika. Kralj povjeri sestnaestgodisnjega mladica nadbiskupu Bodzanti u Gnijeznu, kapetanu Velike Poljske Domaratu, kao i kapetanu Male Poljske, Sendzivoju Subinu u Krakovu; suvise mu dade vojsku od u Poljsku, da nau6i jezik

i

brane, narocito od mazovskoga kneza Semovita, Ceha Ugara, da ga §tite kao potomak Fijastovica trazio poljsko prijestolje. i

i

Nakon sabora poljskoga u Zvolenu podje Ljudevit 11. rujna 1382. u petdeset

i

svoga

Sestoj godini

i

u Stolnom Biogradu

u kapelici, koju je

rujna)

sam sagradio uz crkvu

njegov, arcidjakon Ivan de Kikullew, kaze, da je bila tolika oplakivali

kao svoju smrt

Trogiru zakljuci i

ponedeljak

5.

(13.)

(ut

listopada,

Trnavu,

no

gdje

umre

zivota, posto je slavno vladao cetrdeset

dvadeset dana. Pet dana zatim (16

godina, jedan mjesec

u

koji je

sahranise ga svecano Marije.

sv.

za

zalost

njim,

Zivotopisac

da su

svi

omnes quasi mortem suam deflerent). Obcinsko vijece u »da svaki plemic mora u petak (10. listopada), subotu (11.)

poci na misu, koja ce se pjevati za dusu pokojnoga kralja*.

Ljudevit je za svoga dugoga vladanja podigao Ugarsku tako visoko, da je postala jednom od prvih drzava u tadanjoj Evropi. On se je zaista uspjesno natjecao sa svojim

slavnim

suvremenicima,

kao

sto

su

bili

Karlo u CeSkoj,

Kazimir Veliki u Poljskoj,

car Stjepan DuSan u Srbiji. Mnogo je tomu doprineslo, napokon §to je vec otac njegov bio samu Ugarsku tako umirio, da se za Ljudevitova vladanja u njoj ne javlja ni najmanji pokret (izuzev neznatnu bunu erdeljskih Sasa god. 1343.). Tako je Ljudevit mogao u Ugarskoj vladati bas neogranideno, kako ni jedan od njeone o porezima, izdavao je kralj bez prigovih predSastnika. Sve svoje odredbe, pa6e visokim dostojanbarunima prelatima, s vole sabora, vec jedino nakon savjetovanja stvenicima, koji su mu bili bezuvjetno odani. Godine 1351. potvrdio je doduSe zlatnu

Rudolf IV. u

Austriji,

i

i

i


SMRT KRALJA LJUDEVITA bullu Andrije

II.

s

nekim promjenama

i

RUJNA 1382.

11.

191

dodatcima, htijuci tim nagraditi

velikaSe

pie-

i

mice za izkazane mu vjerne sluzbe, naroSito na osvetnim vojnama u Napulju; ali bas najzamasniju ustanovu buUe, da se naime svake godine imade sazvati sabor razpravljati s njim o drzavnim poslovima, odnemario je sasvim. Cini se, da za tri posljednja decenija i

svoga vladanja

sabora ni jedan put sazvao. Javni zivot ogleda se tek u zupanijskim

nije

skupstinama, gdje se narodito rjeSava vecina parnica, zatim u sastancima erdeljskih Sasa,

kao

i

u gradovima, koji se svedjer mnoze

Sve pored brojnih ratova, koje je Ljudevit vodio izvan granica svoga vladanja, za koje je uzimao u svoju sluzbu strane placenike, narocito njemacke, cini se, da je novCano stanje njegovo bilo tako povoljno, te mu nije trebalo sazivati sabora, da trazi i

maltarine od njega pomoci. Dohodci kraljevske blagajne, narocito dohodci od carine pomnozase se znatno, jer je kralj gorljivo svakim nacinom podupirao gradove, kojima i

Srebrena raka Otvoreni

je

sa svetim

lijes

Simuna u Zadru.

modima

zavietnim darovima.

i

neposredno zapovijedao, a uz procvale gradove podigla se znatno trgovina

SuviSe zavede Ljudevit god. 1351.

zidovima opasane gradove, placali vina, koja se je utjerivala

I

sv.

takodjer prelatima nije sluziliÂŤ.

i

i

novi porez, koji

svi

krunski

su

podanici,

nakon ubrane crkvene

i

BijaSe

bi

velikaSima omoguciti,

izdaSnijim banderijima pomazu, nije se zacao

crkvenih poglavara povecati, pak

Sitavoj

desetine. Taj

plemicima od njihovih podanika, ^da

Zeleci dakle biskupima

u

moc

je tako stvorio

to isti

mu

drzavi,

i

izuzev

>devetinaÂŤ

od

obrti.

samo zita

i

porez dozvoli pobirati

drzavni

zitelji

Sto vjer-

da ga u ratno vrijeme §to

onako vec vrlo bogatih magnata novu oligarhiju, koja je mogla manje i

i

sile njihove, jer ih biti vrlo opasna. On sam dakako nije se morao bojati natjecali su se, kako 6e mu umio obuzdavati. Baruni pokoravali su se njemu voljko gradovi stajali vjerno uza nj, poSto im je uStio toliko samosvojugadjati; jednako su

jaku vladaru je

i

i

nosti,

da su se mogli slobodno

razvijati

i

napredovati. Uslijed sve

to

veceg blagostanja


LJUDEVIT

192

i

zivahnog prometa

Takmeci

tura

VELIKI.

1.

evropskim zapadom, osobito

s

Italijom, podigla

s

se sa susjednim vladarima, s 6e§kim

se

osnova

dusevna kul-

i

poljskim kraljem, kao

i

austrijskim

s

i

on god. 1367. univerzu u Pe6uhu, za koju medjutim papa ne dozvoli bogosloviju, po§to je to tada od njega zavisilo. Ako ogledamo sve, sto je Ljudevit ucinio u Ugarskoj za nju, moramo samo povladiti ugarskim povjestni6arima, koji su toga znamenitoga vladara prozvali » Velikim*. vojvodama, koji su u svojim prijesfolnicama podigli

sveucilista,

i

i

Ljudevitovo vladanje bijaSe zamasno

izumrca narodne

Njemu

za Hrvatsku.

i

svojim rukama skupio vi§e hrvatskih zemalja, nego §to

bija§e posredilo, te je u

drzao

ih je

jedan vladar nakon

i

Hrvatsko-dalmatinsko primorje proteglo

se do Dubrovnika, hrvatskomu kraljevstvu privaljeno 6itavo oto6je uz izto6nu na kopnu bijase obnovio granice uze Hrvatske, oduzevsi stranu jadranskoga mora. A bosanskomu banu sve zupe i gradove, §to su ih nekad predji njegovi od Hrvatske odkinuli. Ban hrvatski zapovijedao je odsad ne samo Klisu OmiSu, nego i gradu dinastije.

pade do Kotora, a

njim

s

bi

i

i

i

Bistrici u Hlivanjskoj zupi, Imoti u Imotskoj zupi, pace

U

Neretvi.

tim su gradovima

hrvatskomu banu, a onda

Dok

je

ruku

nastojao ga je u drugu oslabiti,

i

granice

ga

te

doduSe Slavonija izmedju Drave

bijase

plemstvo njezino kusao izjedna6iti bila tek iznimka,

koji su se pokoravali

knezovi,

hrvatskoga kraljevstva

bolje i

pritegnuti

Gvozda

jos jace

Dalmacije. Ljudevit htjede Slavoniju

vremena

nekim gradovima na srednjoj

i

ili

kralju.

u jednu

Ljudevit

namjeSteni kastelani

bili

zaseban ban upravija Hrvatskom

i

ugarskim.

s

postade za Ljudevita,

i

Sto je

od god

to

Vac od

prije

od ostale Hrvatske

Hrvatskoj

ostaloj

razmakao,

znatno

vlasti.

radi uprave odijeljena otudjiti

sbratimiti

i

centralnoj

i

nadalje

tim,

sto je

u prijaSnja

1356. pravilom, da naime

Dalmacijom, a opet drugi ban Slavonijom.

Najvise medjutim trsio se

ie Ljudevit, da zatre ih bar sku6i one starohrvatske knedo njega biU zastupnici hrvatskoga naroda, a po tom pokretaci javnoga zivota u Hrvatskoj. Kako je mrzio svaku inu vlast pored svoje, on je s najvecom bezobzirnoscu postupao s tima starohrvatskim knezovima, koji su po porijeklu po vlasti svojoj bih stariji od njegove mlade dinastije. Najnemihja sudbina stigla je Bribirske knezove, koji su njegovu rodu utrU put do prijestolja. Pootimao im je sve gradove, koje su drzah bUzu primorja, a onda je jednu granu premjestio u Slavoniju u Zrin, dok su potomci druge grane poslije kuburili kao obicni plemici u svojoj plemenitoj

zevske rodove,

koji

su

sve

i

i

i

djedovini naokolo grada Bribira. temelj njihove

vlasti,

Jednako

je

knezove Nelipice, kojima

skudio

je

oteo

grad Knin; jednoga je Nelipica, kneza Ivana, premjestio u zupu

Cetinu, da se ondje nateze sa susjednim bosanskim knezovima, a drugoga, Kostadina

Nec^vena, namjestio je za kastelana u Skradinu. cijenili,

kad su se mogli

Oba pak

na suncu njegove kraljevske

grijati

od

sku5io je tako, da su se srecni Ni Kurjakovicima

milosti.

Kneza Gregorija Kurjakovica poveo je Ljudevit sa sobom u poginuo, a sina mu Jurja preselio u Slavoniju, suzanjslvo u Ugarsku, gdje je mozda gdje je sluzio kao kastelan kraljevskoga grada Dobre kuce u krizevadkoj zupaniji. Ostali klonuli, da su se Kurjakovici bili su sudbinom staroga kneza Gregorija tako zastraseni Toma, gotovo natjecali, kako ce bolje ugadjati Gregorijevi sinovci, knezovi Nikola svomu kralju gospodaru. Kako su knezovi Ugrinici od plemena Subic, narocito knez Gregorije iz neke mrznje na Bribirske knezove ved od Budislav sinovi njegovi Juraj u Krbavi nije bilo bolje.

i

i

i

i

i

prvoga kraja

i

prianjali

uz kralja Ljudevita, poznato

je

i

suvise.

vazali dvaju gospodara, priljubili se jo§ otcti Ljudevitovu,

vina mogli otresti vrhovne vlasti

mletaCke,

sto

im

je

posljednje vrijeme Ljudevitovo izticu se osobito kao

knezovi Stjepan

i

Ivan Frankapan; Stjepan

najodludnijega saveznika kraljeva,

a

se

ozenio

da

I

napokon

gorljivi

knezovi Frankapani,

bi se

i

i

tako

s

poslo

vjerni

ti

pomocu Anzuza

rukom.

podanici

U

kraljevi

Katarinom Carrarovom, sestrom

knez Ivan Anom, sestrom gori^koga grofa Main-


p

SMRl KRALJA harda

vec Blagaji zvani,

Babonici, tada

Roberta, te su zrtvovali sada krv

blago

bili

zaboravili

Rl'JNA

ratu

1

3S2.

Mletcima.

s

193

Napokon su

knezovi

i

im od Karla

na tezke udarce, zadane

i

proslavu njegova

za

svoje

11.

pomagao Ljudevita u

takodjer

VII., koji je

LJI'DP-.VITA

sina.

"s U

hi

Citavo dakle visoko plemstvo hrvatsko,

nekadanji

ti

dalni knezovi,

su

bili

gordi

feu-

smrvljeni

ili

s ili

vjerni,

Ijeve

pokorni sluzbenici kra-

oi

Odporna njihova slomljena bar za neko

8

svijetlosti.

snaga bijase

A

vrijeme. mislio

vise tie podignu,

da se

Ljudevit postici na dva

je

nacina. kralj

nastojao kao u

Ugarskoj, da stvori

novo visoko

Prvo

je

p 1 e ms t v o od drzavnih

i

u 'J

dvorskih

S^niflliJiji^

napredak bio tijesno

> z

njegovom dinastijom bas gvozdenom do-

c o

castnika, koji bi jedino sluzili njega,

kojih bi sjaj

i

skopcan

s

S toga

je

i

od

sljednoscu

drzavnih

svili

^

3

i i

dvorskih 6asti izkijuiivao danove

dica.

ditava njegova

Za

'1,1 »<ii'l

1'.

-

I S

knezevskih poro-

feudalnih

starih,

,-•*

C4

vladanja

& Tc

<

od cetrdeset godina nije bansku cast obnasao nijedan clan hrvatske

"Wi

feudalne aristokracije. Kralj je ban-

sku 6ast tako u Hrvatskoj

kao u Slavoniji izkljucivo

maciji,

povjeravao su

Dal-

i

plemicima, koji

nizim

prije zasluge

stekli

budi na bojnom polju, dvorski

castnici

ilH'^rT

kao

budi

upravnici

ili

c/1

kralja

za

u

11 IX,

drugim oblastima (naro6ito u Er-

Pak

delju).

i

tu

nije kralj

uzimao

hrvatskih oblasti na jugu

plemice

iz

Gvozda,

nego izkljucivo iz Slavecinom takove muzeve,

vonije,

kojih su tek jedna racije zivile

su jos imali roda

i

u Ugarskoj.

Drave

djenika odlikovao

porodicu

ili

dvije gene-

na jugu Drave,

i

koji

posjeda onkraj-

Od

u

starih uro-

je

kralj

Gorjanskih,

koja

jedino se

je

upravo po odanoj sluzbi Anzuvin-

cima podigla do najvise vlasti i No pored tih urodjenika sjaja. podigoSe se Banici od Lendave, Lackovici, je kralj

J <

Cuzi,

.-.

Seti

obilato obskrbio imanjima u Slavoniji, nadaju(5i

llrv.

povl. II.

I.

i

se,

Secenji, Cudari

i

Bubeki, koje

da 6e oni jednom

biti

glavna *3


LJUDEVIT

194

podpora njegovoj i

kceri.

Tek

I.

VELIKI.

posljednjih godina Ljudevitova vladanja zadobaviSe se vlasti

ugleda takodjer potomci stare

urodjenicke

porodice,

naime braca Horvati: Ivan kao

ban macvanski, a Pavao kao biskup zagrebaSki. Drugo sredstvo, da se nikad vi§e ne pridignu feudalni knezovi hrvatski, bijaSe Ljudevitu to, da je u Hrvatskoj na jugu Gvozda stao osobito pogodovati nizemu plemstvu, koje je bilo podijeljeno u plemena, te koje je vazda bilo u oprijeci prema feudalnim knezovima, U jednu ruku bise osvjezene uspomene na one vjijeme, kad jos nije bilo feudalnih knezova, vec su plemenitim plemenima bill na celu zupani plemenski, a u drugu se je ruku stala uvadjati uredba ugarskih zupanijskih plemickih sudova (stolova).

Tako

je hrvatsko nize

mocnom podporom cama,

koje

su

se

plemstvo

s

torn reorganizacijoin postalo jako

protiv

kraljevstva

god. 1360. pred

feudalnih

kraljevom

knezova

ugledno, a podjedno

i

njihove

i

majkom Elizabetom

Po

premoci.

parni-

razpravljale u Zadru,

kneza Ivana Nelipica, po onoj parnici izmedju cetinskih plemica Grubica mozemo lako suditi, kako se je u ono vrijeme digla gotova hajka na hrvatske knezove. u Hrvatskoj gradove varo^i. U SlavoUz malo plemstvo podupirao je Ljudevit >gradjanima gostima* trga Krapine niji bijase jo§ god. 1347. izpod istoimenog grada pravice; jednako je potvrdio podijelio poveljom razne slobode obnovio privilegija naroCito

i

i

i

i

i

drugih

kraljevskih

Kotor

gradova

Elizabeta,

osobito grad Zadar, te

je

i

trgoviSta.

U

Dalmaciji

a uz njih Zadar, u koji je 5esto dolazio

Narodito supruga njegova lila

i

mu

kci

i

osobito odlikovao Dubrovnik

je

sam

i

sa

svojom majkom

i

i

suprugom.

bosanskoga bana Stjepana Kotromanica, zavo-

je darovala

dragocjenu umjetninu, koja se

i

danas jos

naime poklonila gradu Skrinju ili raku od srebra, u kojem su sahranjene svete modi sv. Simuna Pravednoga. Srebrena raka s mocima cuva se u crkvi sv. Simuna. O tom darovanju kraljice Elizabete znade se ovo. Godine 1377. boravila je Elizabeta Stuje

kao

svetinja. Kraljica je

modima Simuna Pravednoga. Tu joj se dade na zao, sto tijelo svetdevo nije imalo pristojna lijesa, u kojem bi pocivalo. S toga kraljica prigodom odlazka svoga iz grada darova tisucu maraka srebra, da se nadini srebrena raka; podjedno zamoli pet odlicnih gradjana, da se mladja, supruga kralja Ljudevita, u »vjernom« gradu Zadru, gdje se je poklonila sv.

Oni povjerise posao zlataru Franji Antonijevu iz Milana, koji je tada u koji ga je god. 1380. srecno dovrSio, kako to nadpis na lijesu kaze. Raka

za to

pobrinu.

Zadru

zivio,

i

duga 1-95 met., visoka 130 vima ornamentima od srebra,

je

m.,

a Siroka

079 m.

Iznutra

kraljicu Elizabetu s kcerima, bolest njezina otca,

Po

izvana ukraSena je kipo-

bana Stjepana Kotromanica, grb Anzu-

vina s inicijalima L. R. (Ludovicus rex), brod na moru,

Ljudevit

i

koji prikazuju razlicite prizore iz zivota svetceva, zatim

i

I.

reliefu iz

Veliki

i

i

drugo.

supruga mu Elizabeta.

crkve u mjestu Maria Zell u Stajerskoj.


in.

MARIJA

KARLO DRACKI.

I

(1382.-1387.).

Prvo vrijeme Marijina vladanja (1382.

138J.)

Vrani (1383.)

1384);

i

urota u Zadru (8. srpnja

Poiegi. (27. travnja devita.

(31.

Dolazak

prosinca

(25. srpnja

1

385.).

Ij86.)

16.

svibnja

1385.)

Knrla Drnckoga

i

Vladauje

stnrt kraljice

i

o

i

kralja

(12.

Poljskoj

u

rujna

1387.).

oslobodjenje kraljice Marije

(I382.

vclik&5a (1384.)

1385.)

Karla Dradkogn

Elizabete (a sijednju i

Prilike

liga hrvatskih

osnova, da se kraljica

Hrvatsko

smrt

— {4.

4. i

oiujka

1386.J,

uzroci zavjere.

Buna

u

Izmirenje u

Marija udade za francuzkoga kraljevica Ljai

(24.

krunisanje veljafe

njegovo

1386.).

u

Stolnom

Pokolj

Biogradu

kod Gorjana

Kruaisanje kralja Sigismiinda (31. oiajk* 1387.) lipnja

1387.)



Ornamenat

MARIJA

s

rake sv. Straunu u Zadru.

KARLO DRACKI

I

(1382.-

rvo

vrijeme

sutiadan

iza

Marijina

pokopa

gradu njegova

kralja

starija kci

slavu ne bijase

sazvan

Tako

kralja.

Marija

Kraljica

Ljudevita vjencana

bi

Namah

u Stolnom Bio-

Marija za kralja (17. rujna 1382.).

i

plemici, koji bijahu

nije kraljica imala ni prigode,

Ugarske

stice kraljevina

vladanja, 1382.— 1383.

Za

tu

zasebni sabor, vec su krunisanju prisustvo-

oni velikaSi, prelati

vali

kojnoga

1387.).

na pogreb po-

dosli

da potvrdi stare povla-

Hrvatske, a narodito zlatnu bullu Andrijinu.

i

bijase

jos

od god. 1374. zarudena

s

braniborskim

markgrofom Sigismundom,mladjim sinom slavnoga ceSkoga kraljaKarIaIV.(I.) Mladoj

kraljici

bijase

tada nekih dvanaest godina, te ne bijaSe

s

toga

ni

malo podobna, da uzdrzi naslijedjenu drzavu na onoj visini, na koju ju podigao veliki otac njezin. AH u prvi kraj nije se ipak to moglo vladanje mjesto nedorasle kceri preuzela majka joj Elizaslutiti, poSto je

bijase

Ta umna

beta.

bijase

jo§

i

odludna zena, bratudeda bosanskoga kralja Stjepana Tvrtka,

posljednjih

godina

svoga vojna

slove, te je s toga bila dovoljno vita.

K tomu

je kraljici majci

porodica tradicijonalno

skoga

i

hrvatskoga,

dok

je

spremna

i

mnogo jaka,

utjecala u drzavne po-

da zamijeni kralja Ljude-

bio desna ruka palatin Gorjanski, kojega je

bila najjaCi stup

on sam za pokojnoga

Anzuvinima izmedju plemstva ugarkralja

stajao

najprije

na braniku

banovine Mac^ve, a od god. 1376. kao palatin na celu svemu javnoinu zivotu u Ugarskoj. Skrbnici nedorasle Marije stali su zaista drzavom upravljati sasvim u duhu pokoj-

noga

I

kralja. I u

nutarnjoj politici kao

i

u vanjskoj poSli su sigurnim utrenikom njegovim.


MARIJA

igS

KAHLO

1

DllACKf.

dalje dvorskim ni dvorskih ni drzavnih castnika ne izmijeni§e. Nikola Se6 ostade sudcem, a Nikola Zambov tavernikom; jedino magistrom peharnika postade mjesto Jurja Cudara zlokobni poslije Blaz Forgac, koga je mlada kraljica vec prvih mjeseci svoga

Pace

i

Dalmaciji banovao je nekom kraljevskom zemljom. U Hrvatskoj dalje zasluzni Emerik Bubek, docim je banom citave Slavonije ostao Stjepan Banic od Lendave, kojega je vise puta u tezkoj sluzbi pomagao brat Ivan. I prelati zadrzase nakraljevanja nadarila

i

i

drzavu vrlo zasluzni zagrebaCki biskup Pavao svi svoja mjesta, naroCito za crkvu Hotvat Brat njegov, nekadanji ma6vanski ban Ivan borio se je tada zajedno s trecim bratom Ladislavom u napuljskom kraljevstvu, da obrani utvrdi prijestolje Ljudevitovu gojencu, Karlu Drackomu. palatinu Nikoli Gorjanskomu, Osobito bijaSe stalo kraljici majci Elizabeti, kao da primorske gradove u Dalmaciji sto cvrsce k sebi pritegnu. Ta ti su gradovi od vajkada bill nestalni nepouzdani, te su tek nedavno bili opet pridruzeni vladanju ugarsko-hrvatskoga kralja, pak je bilo premalo vremena proslo, da bi se bili privikli novomu redu gospodaru. K tomu se je bilo bojati, da ce Mletci poceti iznova razapinjati svoje mreze,

ravno

i

i

i

i

i

i

i

ne

bi

sada mozda

li

medjutim skrbnika

U

gradovima

svini

postigli,

vladarima, da se

tako

sto

se

kud

je

bila

mletaCkoga vladanja

njala

na

bila je, sto

dalmatinskih

kamo

i

ni

priljubiti

neopravdana.

uzasom spomi-

pretezitija stranka, koja se je s

od Mletaka za

se Hrvatskoj

sva potonja vremena.

Bojazan

misliti.

posve

gradova, tada

koja je nastojala sto bolje

i

osigura

mogli

Ljudevita nijesu

ziva

za

tice

Tako

njezinim

i

se zgodi, da

najodusevljenije pozdravili gradovi najprvi priznali novu vladu. cuvstvo zahvalnosti privezalo pak gradova najvise se iztaknu Zadar, kojega je uz kraljicu majku Elizabetu. Ta ne bijahu prosle ni dvije tri godine, sto se je Zadar ponosio krasnim i dragocjenim darom njezinim, srebrenom rakom sv. Simuna Prasu

ba§

Od

svih

dalmatinski

i

i

i

vednoga.

Kad

Zadar

je u

stigla

prva vijest o krunisanju kraljice Marije u Stolnom Biogradu,

boravio je u gradu knez Butko Budislavov Kurjakovic, tada starjesina krbavskih knezova.

Dne

8.

listopada

prijateljstvo,

uztrajnu

on

se

s

i

njih

vjeru

10.

i

bi

njima

bratimstvo

»savez, i

manjoj

u i

Pavla Pavlovica, da tu

listopada

1382.

poslase Zadrani

Sigismunda, zarudnika

tri

svoja poklisara kraljici Mariji u Budim.

muzevi Andrija Grizogono

sobom preporucna pisma

kralji^ina, zatim za

prije u

i

povjereno, da podju u ime obcine pokloniti se

savjetnicima. Poklisari ponijese sa

vjecno

znanju uz vje5nu vjernost

neke odli^nije gradjane, izmedju poloze. Dva dana poslije te sveSane prisegu

rektore, kao

Bijahu to nadbiskup Petar, nadalje plemeniti

kojima

s

zadarske

nasim gospodjama kraljicama*. Zadarsko gradjanstvo bijase vec

povjestniCara

i

utvrdi

da ce se medjusobno pomagati po svim silama

velikom vijecu ovlastilo svoga nacelnika zavjere,

obcine

ovlastenim zastupnicima

gradske vijecnice, te prisegom

kancelariji

i

sastade

kraljici, i

i

Marin Oranic,

njezinim skrbnicima

i

za braniborskoga markgrofa

opoljanskoga vojvodu Vladislava, palatina Nikolu

Gorjanskoga, biskupa zagrebaCkoga Pavla, dvorskoga sudca Nikolu Seca, bivsega slavon-

skoga bana Petra Cudara, erdeljskoga vojvodu Stjepana Lackovica Prije

medjutim, nego §to je zadarsko poslanstvo

i

druge velika§e.

izvrsilo svoju zadacu, bijaSe kraljica

majka Elizabeta poslala svoga pouzdanika, vesprimskoga zupana Ivana Bissena, za nekim zamasnim poslom u Dalmaciju. Posebnim pismom od 25. listopada obavijesti ona iz Njitre »rektore, konsule ostalih obcine gradova Zadra Sibenika, Spljeta, Nina, Trogira, kao obcina u kraljevinama Dalmaciji i Hrvatskoj*, da je k njima poslala Ivana Bissena »u nekim svojim drzavnim poslovima*, pak im zapovijeda, da zupanu sve vjeruju, po§to je »podpuno upucen u njezine namjere*. Zupan Ivan jamaino je imao zadacu, da dalmatinske obcine upozori na pogibli, koje su im po mnijenju kraljevskoga dvora prijetile od i

i

i

mleta6ke republike. vije(5ao

U

drugoj polovici studenoga bio je Ivan Bissen vec u Zadru, te je

o zamasnim stvarima

s

ondjeSnjim vijecem. Vec

2.

prosinca pisu Zadrani kraljici


PRVO VHIJFME MAniJlNA VLADANJA (1382.

— 1383.)

199

da je Ivan

Bissen trazio u njih savjeta, kako da se uzdrze oni krajevi (super conseruationem hariim partium concernentibus, consilium expetendo), da po najboljem znanju na sve zrelo i promiSIjeno odgovorili, sto se ti6e »o6uvanja

Elizabeti,

quibusdam, su

mu

i

onih strana*.

Zadra posao je Ivan Bissen u druge primorske gradove. Nije poznato, sta je ali nema sumnje, da je sve gradove zatekao spremne na sluzbu novoj vladi. su se gradovi sami bojali Mletaka, pak i susjeda hrvatskih na kopnu, a narocito

Iz

ondje radio, Jer

ti

i

bosanskoga kraija Stjepana Tvrtka. Osobito je grad Dubrovnik bio upro svu snagu, da odoli Mletcima bosanskomu kralju. U Dubrovniku naime bija§e se proculo, da su >MIetci namah po smrti kraija Ljudevita odlucili pokuSati, kako bi po drugi put osvojili Dalmaciju*. Znajuci Dubrovcani, da bi »gubitak ostale Dalmacije bio za njih od i

i

i

DvoGUBi pe6at kraljice Marije. Na

prednjoj strani sjedi kraljica na prijestolju, drieci u

Aniuvina, a Croacie

grb

lijevo

Rame

n kljunu

;

vi^e

Na

grba

dva zmaja. Nadpis: >Aliad

rukama kraljevske znakove. Desno

prijestolju

stralnjoj strani sv.

par

grb

Lsdislav. a oiie sigilli

grb ugarskih

Nadpis u dva redka: *f Maria dei gra(cia) Hungarie Dalmaci(e)

kriiem.

Lodomerie Comanie Bnlgarieqne regina princeps Sallernitana

Galicie

Stryie

Sancti Ang(e)li domina*.

kovom

dvostrukim

s

s

dvostrukim kriiem, lijevo

grba zmaj.

domine Marie

U

et

honoris ac mootit

desno grba po jcdan noj

s

pod-

kutovima ornamentike gore dva andjela, a dolje

gra(cia)

dei

i

regine

Hangarie

et

alio(rn)m

regnoram

alio

pari expresso(ni)m«.

Izvomik u dr2avnom

velike §tete«, jer

im

je susjedstvo

mletacke

vlasti bilo

ugarsko-hrvatskih kraljeva, koji nijesu imali

ni

kud

i

kamo

opasnije,

arlcivu

u Be^u.

nego vladanje

znatne mornarice, pregnuse svom snagom,

da sve dalmatinske gradske obcine sloze u velik savez za zajednidku obranu

i

sigurnost.

Jos 22. listopada 1382. zakljutilo je vijece umoljenih u Dubrovniku, da se utanadi savez

(ligam Svi

et

unionem)

s

gradovi dalmatinski

obcina koji

od

njih

gradom Zadrom obvezaSe

zauzela

ili

se,

gradove.

Tvrtka, koji trebase

mora

im i

ostalini

gradovima Dalmacije protiv Mletaka.

da ce jedan drugoga pomagati, ako

doSla da na nj udari. Savez

svima susjedima na kopnu (de terra tinske

i

firma),

ako

bi

taj

imao

koji htio svladati

bi

mletadka

je vrijediti ili

ostetiti

i

proti

dalma-

pri torn jamacno misHli na bosanskoga kraija Stjepana od nekoga doba mnogo jada zadavao. Njegovoj drzavi naime brodovlja, a tu mu smetaSe u jednu ruku grad Dubrovnik, a u drugu

Dubrovdiani su je

vec


MAHIJA

2O0

vlast

KAlU.O nRACKI.

I

ugarsko hrvatske kraljice Marije, koja

Da

grad Kotor

je iza otca bastinila

zatre trgo-

ugledna, a podjedno da odkine vinu Dubrovnika, pa kojoj je ta obcina bila jaka Kotor od kraljice Marije, podize Tvrtko na ulazu u carobnu Boku kotorsku na vrlo zgodnu mjestu nov grad, koji nazove Sv. Stjepan. Poslije bi grad prozvan Novi, a danas mu je ime Ercegnovi (Castelnuovo). Taj grad neka bude glavno primorsko trgoviste bosanskih i

i

srbskih

neka se u njem usredotoci sva trgovina, a Dubrovnik

zemalja,

propadnu. Sve unatoc starim ugovorima vaCkoj, podize za

prodaju

Tim

Dubrovcanima nanesen

bi

udarac,

velik

U

gradovima.

dalmatinskim

utanaiili savez s ostalim

Kotor neka

i

povlasticama, podijeljenim odprije obcini dubro-

i

Stjepan Tvrtko u novo osnovanom gradu slanicu,

kralj

soli.

i

isto

cudo, sto bijahu

vrijeme posiljahu svoje posla-

nike k bosanskomu kralju, da ga odvrate od njegovih namjera. Dimitrija BeneSic

Sorko6evic ne mogose niSta

izvrSiti,

Humu, u zaseoku

zatece Tvrtka u

trgom

ucini ga

i

te nije

tek knez Dragoje Gucetic pogodi se

kraljem.

s

Tu mu

Biscu izpod staroga grada Blagaja.

Gjon

i

stade

On

izla-

gati, >kako Dubrovnik ima zakone stare sa vs^mi raskimi gospodari, da u primorju ne bude nigd^re postavljen novi trg, razv6 na m^sto, gde jest bil postavljen u prvih obicni mesta«. Ne zna se, da li je Tvrtka smeksalo izlaganje dubrovackoga kneza, ili je trg opet sto doprinesao vesprimski zupan Ivan Bissen; bilo sto bilo: kralj je Stjepan Tvrtko i

dne

Dubrovniku povelju, kojom je odredio, »da ne budet u pod gradom (Novim) trg soli prodanija do veka«. Izlozene prilike jasno pokazuju, da je kraljica Elizabeta bila opravdano zabrinuta prosinca

2.

onom gradu

1382. izdao

Ijubo

za >sa6uvanje onih strana«,

i

da

nije

bez razloga poslala Ivana Bissena u Dalmaciju. Jer

da Mletci neSta snuju, mogla je domisljata kraljica nagadjati vec po tom, sto je

godinu 1382. odgadjala, da

vrlo uctiva obcina kroz citavu

njezina

smrti

supruga,

sad opet izabrala

podjose na put.

ipak ne

Sad

Ljudevita.

kralja

obcina

bi

zasebne poslanike Petra Morosina

bi

Bas

prilika [smatrase

da to obavi pismeno,

zaklju6ila,

Petra Bragadina, koji medjutim

i

odavase jasno, da sama naime priznala ili ne. Kraj Elizabeta za potrebito, da si novim prisegama zajamci kolebanje

to

mletacke

ne zna, kako da se prema novoj vladi pona§a; da takih

ta inaSe

izkaze svoju sucut poradi

joj

kraljica

obcine bi ju

li

vjernost dalmalinskih obcina.

Na po^etku godine Elizabete

i

osvanu na jugu Velebita zasebni punomocnik kraljice

1383.

da utvrdi u vjernosti

Marije,

i

odanosti'dalmatinske obcine, a

Hrvatsku. BijaSe to Nikola, prepoSt kaptola

Bubek, saobci

Njemu

Petra u Pozegi.

sv.

njima

s

i

ditavu

se pridruzi Detrik

zamjenik (locum tenens) hrvatskoga bana Emerika Bubeka. Vec 15. sijeCnja dubrovaSko vijece svoje zaklju6ke obim kraljicama kroz banskoga namjestnika

Detrika Bubeka

gradu Zadru.

Malo

Tu

se

zatini

nalazimo prepoSta

predstaviSe

oni

Nikolu

namjestnika Detrika Bubeka u

i

kao zasebni poklisari

punomocnici kraljevskoga

i

dvora, te pozvase gradsko vijece, da u ime gradjanstva polozi zakletvu vjernosti, pokornosti

odanosti

i

kraljici

Elizabeti,

kao

obim kcerima,

njezinim

i

Mariji

Zadrani se radostno odazvase tomu pozivu.

svega sedamdeset (de Discalciis)

Toma

nadalje

kraljevski

odkriti

Mariji i

i

sve

vijecnika,

de Rosa, opat brda

palaii prisegose

netrjeru,

pet

knez grada

i

svi i

Dne

2.

sto

Krsevana, onda

sv.

varo§i ^ibenika,

i

bi

Podjedno se svefiano

vrijedjalo

cim

bi

ili

§to o

dana obavijestise Zadrani

i

umanjilo

tom

doculi,

drugi.

(vicarius) Otonello

vjernosti

»da

zavjeri^e, ili

i

i

de Scalz

Augustin de

Zigalis,

i

poklonstva* kraljicama ce svaku urotu, izdaju,

osobe njihovih velicanstva,

da ce sve ono

plemeniti gradjani kraljice,

krunu ugarsku.

Pavao Jurjevic (de Georgiis), Skupivsi se u velikoj obcinskoj

cast, korist, i

i

velja6e sastade se veliko vijece gradsko,

medju njima nacelnik

redom pred poklisarima »prisegu

Jadvigi.

preprijediti,

i

svi dobri, pravi, vjerni, zakoniti

istoga

a

Padove, rektori Ivan Zloradic, Saladin Saladinic

iz

vitez

Elizabeti,

i

Jadvigi, posto

i

njima poradi pomanjkanja muzkih potomaka pripada pravo na prijestolje

uciniti

podanici duzni

kako su se njihovu pozivu

i

izpuniti, sto su

ciniti

i

odazvali.

vrsiti*.

Jo§


PHVO VUUKMK MARI.IINA VLADANJA (1382—1383) Zadra podjo§e prepo§t Nikola

Iz

banski namjestnik Detrik Bubek u druge gradove

i

Oko

dalmatinske, gdje no jednakim na6inom primiSe prisegu vjernosti.

Dubrovnik, gdje se

u

svedano

yijecem Mariju

U

na slobode, podijeljene ali

joj

milosti

potvrdio

i

i

uspomene predsastaiku.

dubrovacka obcina odazivlje pozivu na Ijubav, koju

i

je

kraljica s obzirom on gojio prema gradu;

odanosti da ostanu ipak nepovrijedjene sve slobode

i

koje

obicaji,

i

citaviin

s

naime kceri njezine svojim naravnim gospoda-

kraljice, Jelisavu

§to su bill njihovu biage

od Ljudevita, kao

pored zakletve vjernosti

stice,

se

16. veljade stigose

knez Andrija Sorkocevic

je

gospodje

kao

ostati,

da

primjecuje,

se

zakletvi

odani

i

tu

I

na kraljevskorii prijestolju

nasljednicatna

rima, te ce im vjerni

dana

viSe

ga priznaju

prisegao,

Jadvigu

i

zadrzase

blage uspomene kralj

je

Ljudevit

povla-

i

vjernoj obcini podijelio,

savjestno obdrzavao.

i

Nikola

Prepost

zamaSnim

razpravljao

po

je

nalogu

kraljica

Dubrovcanima

s

i

drugim

o

kad bi se Mletcima opet prohtjelo udariti na tu zemlju. Narocito je Nikola trazio od dubrovackog vijeca, neka mu svjetuje, da li bi zgodno bilo obnoviti savez s Genovom, starom takmicom mletaCke obcine. Dne 21. veljace izabere malo vijece dubrovacko tri muza, po imenu Martola Tudisica, pitanjima,

Luku Bunica

narocito

o

Gradica,

kojima

Ivan

i

obrani

bi

Dalmacije,

povjereno, da

da se kraljicama svjetuje u pogledu

razmisljaju, §to

sa-

Genovezima. Jama6no je prepoSt Nikola primio dobre upute, s kojima se je vratio kraljicama u Ugarsku. veza

(lige) s

Namah

da

16. ozujka i

odlazka Nikolina pohitaSe

gradova u

neke

izvrse

zastupnici

i

Budim, da zamole u

potvrdu svojih starih sloboda

kraljica

jedno

lica

iza

dalmatinskih

poslanici

i

privilegija,

Dubrovcani

poslove.

pod-

i

posla§e

dva svoja posianika, po imenu Petra Gundu-

Stjepana Lukarica. Oni ce najprije predati godiSnji

dohodak od pet od srbskoga

stotina dukata, a

bosanskoga

i

onda ce

traziti zastite

kralja Stjepana Tvrtka, koji

od proSIe godine grad Novi u trgom

je unato6 svojoj povelji

zupi Dradevici svedjer dizao, te ga uiinio glavnim

u primorju

bosanskom, tako da su

i

zitelji

hrvatski

Tajni peCat kraljice Marije.

i

Usred

peCata

grb

Aniuvina,

iigarskih

onamo, vozeci vino i sol. Tim je a naokolo ruba nadpis: „f S(igillum) kozaprijetila velika pogibao trgovini dubrova6koj, a secre(tnm) Marie regi(n)e Hiing«r(ie) et C(roatie)". torskoj. Bas na molbu dubrovafikih posianika izdade Arkiv u BudimpeSti Marija 11 travnja u Budimu sporazumno sa kraljica Elizabetom kao s prelatima bai svojom majkom Hrvatske, kojim zabrani njima runima proglas na sve zitelje kraljevina Dalmacije sol u grad Novi u zupi Dracevici, posto se to protivi sloboStinama dovazati vino obidajima grada Dubrovnika. Malo dana zatim, dne 17. travnja, potvrdi kraljica Marija »sve konvencije«, koje bijaSe dubrovacka obcina kroz stoljeca utanadila pojedine ugovore dalmatinski

grnuli

i

i

,

i

i

i

i

i

s

raSkim

ugarske zaStitu

i

i

bosanskim kraljevstvom, dakako, »u koliko njezina

kraljevskog

dubrovaSku obcinu

zator vjerne obcine.

Na

janstvenici u Ugarskoj Petar, spljetski Ugolin Juraj, srijemski

i

i

proti

toj

veli6anstva«.

boaanskomu

povelji

zapisani

Kraljica

ti

je

ugovori nijesu proti tasti krune

tom potvrdom

odito

kralju, koji je stao gaziti stare

su

duhovni

tadanji

svi

i

uzela

u

ugovore na

svjetovni

dosto-

Hrvatskoj; od hrvatskih prelata spominju se nadbiskup zadarski dubrovafiki

Ugo, biskup zagrebaCki

Pavao (Horvat), bosanski

Tvan, kninski Pavao, ninski Dimitrija, trogirski Grisogono, Sibenski Matej,

hvarski Stjepan, makarski Jakov, skradinski Mihajlo

i

senjski

Toma;

nadalje od svjetovnih

dostojanstvenika palatin Nikola Gorjanski, ban ditave Slavonije Stjepan Banic od Lendave,

ban hivatski

i

dalmatinski Emerik Bubek, madvanski ban Stjepan Filipov

i

drugi.


MARIJA

202

Osim dubrovackih poslanika gradova dalmatinskih

ostalih

KARLO DHAGKI.

I

Grad Sibenik

Ivana Naplavica, koji su se uz ino potuzili na

Sibenika Vlasi, tako kraljevski, kao

Ti su Vlasi, doseljenici

drugih

i

Nelipica.

grada

u podrucje

dolazili

Steta,

molbu Sibenskih poslanika zapovjedi pismom od

Elizabeta na

ubijali. Kraljica

kneza Ivanisa Ivanovica

oni cetinskoga

i

grada

sto su ih po6injali u kolaru

nasilja,

travnike, a uz to pocinjali

i

zastupnici

i

Tomu, Dominika

bijale poslao

iztocnih strana, sa svojim stadima

iz

Trogira, popasli ondjeSnje livade i

i

na kraljevskom dvoru

tada

su

boravili

hrvatskih.

i

pace

robili

27. travnja

hrvatskomu banu Emeriku Bubeku, da re6ene Vlahe iz kotara sibenskoga silom iztjera, a za podinjena nasilja nov6anom globom kazni Podjedno nalaze kraljica banu, neka ne dopuSta Vlasima dolaziti na Bosiljinu, jer nanose stete kraljevskoj komori soli, a uz to uznemiruju

one, koji plove po moru. Pismo kraljicino na bana prili6no

i

Ijeno, narocito gdje

mu

spotice, sto se nije u torn

je

ostro sastav-

na prijasnja pisma

pogledu obazirao

non sufficimus, cur littere nostre maiestatis, de qua ipsum honorem banatus conservatis apud vos, qua presumcionis audacia parvi penduntur et aspernantur: vobis exinde nimium improperamus). Napokon se je na kraljevskom dvoru desio tada i trogirski biskup Grisogono, kojemu je kraljica Marija 11. svibnja posebnom poveljom

njezina (admirare

kojim smije poput ostalih

podijelila autenticni pe6at, s

potvrdjivati

i

podkrijepljivati.

po nasljednom pravu prijestolje

i

zanimljivoj povelji

de medio

joj je

sublato).

U

banima

kaptola javne izprave

i

kraljica Marija,

da

je

ona

zadobila

umro ne ostavivsi muzkih potomaka (absque obce se u kraljevskim poveljama onoga doba otac

U

puta iznosi to nasljedno pravo kraljice Marije.

11. svibnja izdala

biskupija iztice

(iure successorio et ordine geniturae)

po redu rodjenja

i

krunu ugarsku, posto

prole masculina

mnogo

U

toj

povelji pace,

6itave Slavonije, braci Stjepanu

i

koju je takodjer

Ivanu Banicima od Lendave,

kaze kraljica Marija, da je ona naslijedila otcevo prijestolje »kao pravi sin* (tanquam filius masculinus). Nema sumnje, da kraljica svoje nasljedno pravo iztide narocito

jamacno Medjutim su se

bilo Ijudi, koji su poricali pravo njezino.

za to, sto je

kraljice

nekako pogodile

bijahu se mletacki poslanici Pavao Morosini

i

sa Mletcima.

Tek

poslije 4. veljade 1383.

Petar Bragadini spremili na put u Ugarsku.

i

da izvr§e svoje poslanstvo. Duzd dukata dnevice za svakoga, dade im za pratnju osam kuhaca. Cim dodju na kraljevski dvor, neka sluga, jednoga biljeznika, blagajnika, pa6e

Vijece republike dade im onoga dana naputak, kako

Antun Venerio doznaci po

&est

i

duboku nalaze u dobrom stanju,

zalost obcine poradi smrti kralja Ljudevita,

najprije izkazu

i

napokon neka im

Ako

ocituju spremnost

i

radost, §to se kraljice

svaku

obcine za

dobru

kraljice ili baruni zapodjeli govor o stvarima, koje bi se neka odgovore obcenito, kako vec umiju; ako bi pak koriscu republike, neka pisu vijecu stvari bile vrlo zamaSne, te se sudarale s cascu dogovora, ve6 ako ne bi kranikakih zapocnu Cekaju na njegov odgovor. Sami da ne ljice toga ucinile, neka se dastnp oproste s njima i s velikasima, pak neka se onda kuci

sluzbu na njihovu cast. ticale

obcine

i

njezina

bi

stanja,

i

i

povrate.

Negdje u ozujku

ili

travnju boravili su

Ugarskoj. Jamacno su dobivene naloge

mletacki poslanici na kraljevskom dvoru u

tocno

Sta se je inace zgadjalo, nije zabiljezeno;

izvrSili,

samo

kako im

se znade,

palatin Nikola Gorjanski, erdeljski vojvoda Ladislav,

i

naputak odredjivao.

je

da su im biskup

senjski

neki

velikaSi,

Toma

kao

predlagali,

Ugarske. Velizgodno bilo, kad bi se utanacio savez (liga) izmedju republike kaSi su jamadno tim savezom mislili u jednu ruku osigurati Dalmaciju od svake navale napuljskoga kralja mleta6ke, a u drugu steci u Mletaka pomoci za rimskoga papu francuzkoga pretendenta, od stradali Karla Drackoga, koji su ba§ u to vrijeme mnogo odgonaputka, im kraljevica Ljudevita Anzuvina. Ali mletacki poslanici, drzeci se zadana

kako

bi

i

i

vori§e,

da nemaju od svoje

obcine punomoci

vijece obavijestiti. Vrativsi se na

koncu travnja

za

taj

posao,

s

toga

da

kuci, priobcise poslanici

ce

prije

ponudu

svoje

velikaSa,


PRILIKE U I'OLJSKOJ (1382.

na sto vijece u svojoj sjednici

recenim velikaSima, da je

— 1386.).

203

svibnja zakljuci, neka poslanici pisu toboz u svoje

4.

rado

vijece

i

dobrohotno

(placibiliter

benigne;

et

da bi se po onom, Sto su dokudili, mogao naci nacin, da se ponude njihove, izmedju obiju drzava. Medjutim ipak do saveza ne dodje, vec bratinstvo dobro

utvrdi

i

prosto potvrdjen turinski mir.

Poslije toga

Mletke bosanski biskup

u

stize

poslanik kraljica, te 15. svibnja 1383. primi od duzda

kancelara

mir

povjeslnicara Raphaina de

i

sve njegove uvjete vjerno

i

Namah

svoga poslanika Saracena Dandula u Ugarsku, da pred kraljice Elizabeta

Marija.

i

nazoc^nosti

zatim posla

pribJizi

mu

poslije dozvoli,

Kraljica Elizabeta

Hrvatske

izvan svoje banovine, a k

dosadanje

tomu ga

je

Bubek

promjeni nacelnike, obcine

toj

mu

duzno

grad|ane gradova

i

Stjepan Lackovic

ban

dodje

u

bijase za Ljudevita proslavio u Napulju,

jaka, te se je za to

i

noga bana Stjepana i

No

da

i

starijega zajedno sa

nepokolebivo

Sigismunda.

li

braniti

svem

kraljica

Spljeta,

siusaju

i

1352.) od plemena Apor, koji se pak za nagradu primio od njega gradove Cakralja Lju-

mogla nadati, da ce sin slavsvojom bracom (Emerikom, Nikolom, Ladislavom)

kraljica Elizabeta

pravo nasljedstva njegove kceri

Marije

i

zarucnika

joj

su njezine nade bile opravdane, imale su tek potonje zgode pokazati.

(Prilike u Poljskoj, 1382. do pred svoju smrt sklonio poljske staleze, kraljicu, a njezina zarucnika

4.

ozujka

da su

1386.). Kralj

Ljudevit bijaSe

kcer njegovu

Mariju

Sigismunda za buducega

kralja.

pa6e poSao u Poljsku, da obikne tamoSnjemu zivotu,

Tu mu

u

Strigovo u Medjumurju. Porodica dakle Lackovica bijaSe po milosti

i

devita ugledna

buducu

Trogira,

Sibenika,

salva

Zadar bas prvoga kolovoza 1383. Pavao Pavlovic. On bijase sin neka-

danjega hrvatskoga bana Stjepana Lackovica (1351.

vjerno

Zadra,

da novoga bana

.

vojvodi

Budimu, obavijesti

lipnja u

Nina, zapovjedivsi im podjedno,

je to zabiljezio suvremeni Ijetopisac zadarski

kovac

.

pocitanje izkazuju.

Novi

kako

i

magnifico viro Enrico

et Croatiae

Stjepanu Lackovicu. Posebnim pismom, izdanim 15

Dubrovnika, Raba

onako bio mnogo zabavljen rijesi ga ona u milosti

i

pak povjeri banovinu brvatsku prija^njemu erdeljskomu

dilectione auferentes),

o

za svoga gradjanina,

sada cekala druaa zadaca,

i

njegove (banatum Dalmatiae

casti

bi

Stjepanu

kralju

da si u Mletcima o svom troSku dade sagraditi dvije galije. kao skrbnica nedorasle svoje kceri ucini u to promjenu u upravi

Dalmacije. Posto je dosadanji ban Emerik

i

ne

ni taj put

ali

bosanskomu

zatim

se

Tvrtku, oSitomu tada protivniku kraljica, primi ga 30. srpnja 1383

pace

turinski

mletacka obcina

i

Nazocnost mletadkoga poslanika na kraljevskom dvoru dade

Pace mletacka obcina

utana6eno.

kao

Juraj,

poloze jeiinaku prisegu

njim

opet povoda, te se je stalo natucati o savezu izmedju obiju drzava; nista

na-

bi

mletackoga

da ce

na evangjelje,

prisegu

Caresinis

tocno obdrzavati.

i

vijeca u

i

ime

saslu^alo

i

za

priznali

malo svoju

Sigismund bijase

da udje u volju poljskoj gospodi.

bijahu glavni savjetnici nadbiskup gnijezdanski Bodzanta, zatim vrhovne staroste

Domarat

i

Sendzivoj. Mladi Sigismund naziva§e se vec tada »ba§tinik«

Ijevstva poljadkoga*

ill

>gospodar kra-

(heres regni Polonie).

dim se je kralj Ljudevit razstavio s ovim svijetom, promijeni§e se namah prilike Ugarsko vladanje kroz dvanaest godina nije nimalo bilo Poljacima pocudno, a sad se podize veliko-poljsko plemstvo, te izjavi, da ce Sigismunda samo onda primiti za kralja, ako odpusti omrazenoga starostu Domarata, te se uza to obveze, da ce zajedno sa svojom suprugom stalno prebivati u poljskoj drzavi. Sigismund, koji nije jo§ navrSio Ali

u Poljskoj.

ni

petnaest godina, te je bio sasvim u vlasti Domarata

zahtjeve, jer da je prihvatio narodito drugi, bio bi se

koje ne bi jamacno htjele di§e

malo zatim

priznati

28.

biti

njegovili

ni Poljaci

odkloni te

prijatelja,

morao odreci Ugarske

nuzzemlje polja^ke. Ali

i

Hrvatske,

ne popustiSe, vec zakiju.

studenoga 1382 na saboru u Radomsku, da ce za svoju

samo onu od Ljudevitovih

novati u Poljskoj.

i

Tim zakljudkom

kceri, koja ce biti

zakrdiSe

put do

spremna prijestolja

sa svojim kraljici

kraljicu

suprugom

Mariji

i

sta-

njezinu


MARIJA

204

zarufiniku Sigismundu,

i

KARLO DRaCkI.

I

medju Ugarskom imao nesto privrzenika u

utrijeSe put mladjoj sestri Jadvigi. Zajednica

Poljskom bude tim takodjer prekinuta, a Sigismundu,

koji je

Maloj Poljskoj, ne preostade drugo, nego da se vrati u Ugarsku,

mogao kada

svake nade, da bi se

tada ovjen^ati

krunom

i

ne odrekavSi

se ipak

Pijastovica

Cini se, da je istoj kraljici majci Elizabeti u neku ruku godio odpor Poljaka proti

Sigismundu. Donekle nije voljela pravo Sigismundu, a k tomu mladja kci Jadviga ostala bez itega, dok je otac

Napokon morala

Elizabeta

je

ugadjati

i

ju je

kceri

starijoj

boljelo, §to joj je

i

namijenio

poljskoga naroda,

zeljama

krune.

dvije

po§to

je

svedjer

obstojala jaka stranka, koja nije htjela da 5uje ni za jednu kcer njezinu, vec se je oku-

oko mazovskoga kneza Semovita, potomka Pijastovica. Sve te prilike doprinesle su nedvojbeno, te je sama

pila

kraljica Elizabeta

stala raditi

za svoju mladju kcer Jadvigu. ]ok u prosincu 1382. poru^i Poljacima, da uztraju u svojoj

prema Ljudevitovim kcerima, da se ne poklone nikomu, pac!;e ni Sigismundu. Na koncu veljace 1383. javi opet Poljacima, da ih u ime svoje kceri Marije oslobadja svake zakletve, polozene budi njoj budi njezinu zarucniku; mjesto nje neka prime Jadvigu, te neka ju buducega uzkrsa okrune za svoju kraljicu. Poljski stalezi prihvatiSe tu ponudu 28. ozujka na saboru u Sieradzu, te odredise jo§, da Jadviga do Duhova (10. svibnja) dodje u Krakov, gdje ce ju ovjencati kraljevskom krunom. Duhovi medjutim osvanuse, a Jadvige ne bi. Velikasi poljski bijahu do§li u Sandecz, da dodekaju kraljicu Elizabetu Jadvigu, pak da ih odvedu u Krakov. No ondje im stize poziv od Elizabete, da dodju k njoj u KoSice. Oni se odazvase, te podjose u KoSice, gdje su s kraljicama Elizabetom Marijom ponovo ugovarali (oko 17. svibnja). Jadviga bi doduse pridrzana za kraljicu, ali njezino krunisanje odgodjeno bi do Martinja (11. studeodanosti

i

i

i

noga) 1383. SuviSe jediti

ne

u Poljskoj

bi jos

starija

utana6eno, da ce Jadvigu, ako bi umrla bez potomaka, nasli-

sestra Marija, a obratno ce Jadviga baStiniti Ugarsku,

ako Marija

bi imala poroda.

Ocito svojoj

je,

starijoj

mogucnost, da

da

kceri bi

na stanku u KoSicama opet poradila u prilog te se je unatod prijasnjim dogovorima pomiSljalo sve na Elizabeta

kraljica

je

Mariji,

se obje drzave opet

jednom mogle

Gorjanski, kojima je jamacno bilo stalo, da Poljska

da je

vjerojatno,

i

ceski

kralj

i

pod jednim glavarom.

Bit ce,

velikaSi, narodito palatin

Nikola

No

vrlo je

naci

da su u tom pogledu djelovali na kraljicu majku ugarski

dalje ostane uz Ugarsku.

Veceslav u to pregnuo, da osveti sramotu svoga brata

nedavno morao gotovo umaknuti iz Poljske. Veceslav je jamadno zahtijevao od Elizabete, da se izpune ugovori odredbe pokojnoga kralja Ljudevita, pak da se Sigismundu makar silom prokrci put na poljsko prijestolje. Elizabeta morala je privoliti na taj zahtjev, to vise, §to se je bio u Poljskoj proglasio kraljem mazovski knez Semovit. I tako kraljica majka, mjesto da prema dogovorima u Kosicama opremi mladju kcer Jadvigu, posla u Poljsku markgroia Sigismunda sa 12.000 vojske, pridjeSigismunda, koji je

i

livsi

mu

za

savjetnike

Cete ugarske

ostrogonskoga nadbiskupa, kardinala Dimitrija,

nemilo poharase ditavu

Mazoviju

gnijezdanskoga nadbiskupa bi§e Ijuto opusto§ena.

i

i

susjedne oblasti, pace

druge velikase. i

posjedovanja

Tek posredovanjem opoljanskoga vojvode

na pocetku listopada 1383. primirje izmedju Sigismunda Semovita do dojducega proljeca. Kraj takih prilika ne bija§e ni spomena, da bi kraljevna Jadviga prema obecanju svoje majke dosla na Martinje

nekadanjega palatina ugarskoga,

Vladislava,

utanaceno

bi

i

u Krakov,

i

ondje bila ovjeniana za kraljicu. Pa6e poljacki poslanik, krakovski kastelan

Sendzivoj, koji je poradi toga potrazio kraljicu Elizabetu u nje u tamnicu,

iz

se

u

napokon dodijalo

to neizvjestno stanje.

velikom broju na saboru u Radomsku,

kraljici Elizabeti

bi

od

koje se medjutim srecno spase.

Poljacima bijase piSe

dalekom Zadru, ba6en

u

Ugarsku, da

joj

te

Dne

2.

ozujka 1384. sku-

poslase odanle priprosta plemica

izporudi njihovu posljednju

rijed.

Ako do

8.

svibnja


I'niMKK V POLJSKOJ (1382.

—

1386.).

405

ne bude Jadvige u Krakovu, neka Elizabeta viSe ne o6ekuje poljaCkih poslanika, jer se prisegom zavjerio, da ce toga dana birati drugoga kralja. Na tu poruku imenova

je sabor

Sigismunda namjestnikom za Poljsku, te ga s novim Cetama posla prema dosadanji privrzenici Anzuvina, te sav narod toj zemlji. Ali sada planuse ogorCenjem odlud:! oduprijeti se nametniku. Sigismund bijase dopro tek do Lublova u sipuSkoj zupakraljica Elizabeta

i

niji,

kad

mu

dodjo§e u logor poslanici krakovskoga

ocitovase, da ga nikad

ne ce

i

sandomirskoga plemstva,

ako

bi

pak

prekoraCio medju, docekat ce ga kao neprijatelja. Sigismund se uvjeri, da

mu

priznati ni za kralja ni za namjestnika;

s

te

mu

vojskom

je poljsko

Jadviga, kraljica poljska. Fo

slid n stolnoj

crkvi

u

Krakovu.

pak'stade ugovarati. Obeca uz ino, da ce sam kraljicu Elizabetu skloda najkasnije do Duhova poSIje Jadvigu u Poljsku. Da li je Sigismund obedanje svoje smijerao izpuniti, vise je nego dvojbeno. Duhovi 1384. prodjoSe, a Jadvige ne bi. Nezadovoljstvo je s toga medju Medjutim prijestolje izmaklo,

niti,

i

Poljacima sve vile birati novi zila joj

kralj.

mah

Sad

otimalo; napokon bi za 22. rujna ureden sabor, na kojem 6e se

se prepade Elizabeta, te posla

napokon Jadvigu u Krakov.

ostrogonskoga nadbiskupa Dimitrija, danadskoga biskupa Ivana,

i

Pridru-

viSe svjetovnih


MARTJA

2ob

KARLO DRaCkI.

I

Dolazkom Jadvige umiri se opet poljsko kraljevstvo, te 15. listopada 1384. u Krakovu gnijezdanski nadbiskup Bodzanta krakovski biskup Ivan RadJicki kcer Ljudevita Anzuvinca starom krunom Pijastovica. velika§a.

ovjen6ase

Na

i

poljskom

prijestolju

od

A

je sada

mlada

kraljica

nego

Ijepota

na glasu. Poljski Ijetopisac DJugosz kaze, da

i

djevojka

Jadviga,

trinaest godina.

takmice u 6itavom svijetu (neque enim pro ea tempestate

mata

est in

pulchritudine

habuisse);

po svim stranama siroke zemlje

mondo

del

parti

mlade

la

dok opet

slavila mila

chiara

i

mu bude

Ijepota

sjajna

Litvu,

Padove

mlade

je

te

Potaknut mozda

supruga.

u ono doba nije bilo

joj

universe orbe parem aesti-

in

i

kraljice (per tutte le

Glas o Ijepoti

knez

veliki

poljskom vlastelom, posla on

Boris. Ti stupise 18. sije6nja pred cetrnaestgodisnju kraljicu, snubeci ju za

Ako ona

ce

6itavim

s

trudom

svojim

joj

vladanja zdruziti

s

i

Poslanici

dokon^ati

u

plesti

da

gina,

No

se

U

to

svoga

pravo

u kolovozu i

i

ruske oblasti svoga

u prevejane

Elizabete

izrade,

kraljevski,

ih

pak

sina;

s

njom

onda na sve

stala

moc

i

slavu

vojvoda Leopold, otac supruga JadviElizabeta nadmudrila ga pustim obecanjima

ali

i

tajnih

U

sveze dijete svoje

s

poganinom

dogovaranja pukao sud Jadvigi: poljska

kraljicom majkom, a onda

1385. posli u Litvu.

s

§to nijesu mogli

austrijski

i

javnih

bila

vi§e

da ne odbije tako

salijetali,

k majci svojoj u Ugarsku, neka se

u to se ohjerucke prihvatila posla, da

a

izgubila, povratit

ne mareci toliko za rane srdca kcerina, koliko za

do§ao u Budim

gospoda sporazumila

bete

da

podjose,

Jagelom. Nakon nekoliko mjeseci

linski

posto su ju velikasi

litavske poslanike

zaista

snovati,

obrani

srpnja),

(28.

ona

Krakovu. Lukava Elizabeta docekala i

vremena

posto je jo§ god. 1378. kao dijete od sedam godina vojvodom Vilimom, sinom Leopoldovim, s kojim se je poslije

prosca, posla

porodice.

svojim

crkve, te ce 6itavo blago svoje potro-

prihvatiti,

austrijskim

dogovore.

strane

svoga kneza

pukom

i

troskom; sve poljacke suznje, koje su Litvani za minulih ratova

puta sastala, te ga od srca zavoljela.

moguca

plemstvom

poljskim kraljevstvom u jednu drzavu. Sve te sjajne ponude ne mogase

s

medjutim Jadviga vjencana

svojim, s

na slobodu. Napokon obeca, da ce sve litavske

ce

pustit

zarobili,

svoje

rodom

drzava. Sve, sto je Poljska za prijaSnjih

obiju

za boljitak

siti

Jagelo ce

privoli,

poganstvo, te preci u krilo rimokatolicke

ostaviti

Jagelo

litavski

1385. svoje poslanike u Krakov, koje su vodila braca njegova Skirgielo

na po6etku god

Jagela.

da se je

priCa,

splendida bellezza della regina).

e

stolovala

ne samo mlada,

bila je

talijanski pisac iz

dopro sve u pogansku

bijaSe

kraljice

(JagieWo) zazelio, da

i

nota

era

Wawelu

usred Krakova, a u kraljevskom gradu

WJodek Krakowski

Krevi zatekose kneza Jagela,

i

te

Nikola Osso-

mu

od Eliza-

poljskoga plemstva donijese dobre glase.

Medjutim pozali Jadviga,

§to nije naprecac odbila litavskoga kneza Jagela.

Ne mo-

guce dulje zatomiti boli srdca svoga, posla tajno svoga pouzdanika Gniewosza Dalewicza

k svomu suprugu Vilimu, kraj

te

ga pozove, da §to

prije

dodje u Krakov, pak da jednom ucini

svima spletkama. Vilim jedva to docekao. Skupio kicenu druzinu,

osvanuo pred Krakovom bas u onaj

cas,

nagomilao blaga

kad su se poljski

poslanici

i

zlata, te

s

Jagelom u Litvi. Vilim u§ao vec u varos, pak ce da pohita u kraljevski grad Wawel,

da

zagrli svoju

vjencanu drugu;

Dobieslav Kurozw^ki,

eto zla: pred njim zatvorio vrata kastelan krakovski

ali

privrzenik litavskoga kneza. Nevoljni Vilim

varo§i izpod kraljevskoga grada, te se tu sastajao

franjevackoga samostana,

kradom

usuljao

i

kamo

bi

rocili

Jadviga gotovo

u kraljevski grad.

Ali^

sa

morao

se nastaniti u

svojom suprugom u blagovalistu

svaki

dan

dolazila.

Poslije

se Vilim

na jednom zaCu za to kastelan Dobieslav. Bijesan

ga po konopu iz Sad Dobieslav stao jos budnije paziti na kraljicu. Zavjerio se, da se ona ne ce vi§e sastati s Vilimom, pak bilo §ta mu drago. Vilim se opet nastanio u varosi, a Jadviga pohitala, da ga pohodi. Htjela ona da sa druzinom svojom izadje iz grada Wawela; ali kad tamo, gradska vrata pohitao u odaje,

ali

viSe ne nadje Vilima. DomiSljata Jadviga

pustila

grada, pak se tako bijedni Vilim spasao od Ijutog dusmanina svoga.


PRILIKE U POIJSKOJ (1382.

— 1386.).

307

da ill ne otvara ni sanioj kraljici. Pianula gospode dvoranika. Kraljica se tuzi, §to joj gluh. Mlada ne dadu, ni da se razstane sa svojim vojnom; ali Dobieslav ostaje tvrd kraljica, zastidjena i osramocena, pianula od silna gnjeva. Skotila k strazaru, silom mu zapovjedio

zaniandaljena. Dobieslav

Jadviga,

strazi,

straza je ne slu§a. Skupilo se

ali

i

i

iz

ju

ruku

pak

iztrgla sjekiru,

molbama

poletila

zenom, a tuzna Jadviga tjesitelja u

i

sva

sila

Ali u to navaliSe

gospoda, te

zaklinjanjem odvratili od toga nauma.

i

Nebogi Vilim morade na

i

da razsijeSe mandalu.

to pobjeci

vrati se

zalosti svojoj.

poljske vlastele

iz

Krakova,

svojom

ne oprostiv§i se sa

ni

slomljena srca u odaje kraljevskoga dvora. Ali

nasla

je

Nadbiskup gnijezdanski, biskup krakovski, staroste, kastelani bodrili, da zaboravi zgrnula se oko kraljice, pak ju tjeSili i

kraljevinu Poljsku knezevinu na Vilima. Neka pregori svoju Ijubav, da udini srecnom osnovati neka podje za kneza Jagela, pak ce spasti milijune poganskih dusa najmocnijorn drzavom na iztoku mocnu dinastiju, koja ce sjajno vladati najvecom i

i

Litvu,

i

i

Evrope. Ostavljena

osamljena kraljica na posljedku privoljela na tu zrtvu.

i

4--^gr5^ •^^^ *,*•

'^-^

PODOR GRADA VrANE U DaLMACIJI (u sredovjefnoj HrvaUkoj).

Vec

1386. boravilo je novo polja6ko poslanstvo u

12. sijeinja

Jagelo vjenCat 6e se s Jadvigom, a brak njezin stolica rimska.

sve utana(!:eno,

Suprug Jadvigin podje Jagelo

mu

A

i

te

12.

Wolkowysku

Vilimom Habsburgom

ce kralj poljski

u Poljsku,

Jagelo ostade sav zacaran, kad svoju pred oci.

bit

s

i

veliki

veljade

knezovi mazovski

i

razrijeSit

u Litvi

ce sveta

knez litavsko-ruski. Kad bi

1386.

udje

svecano u Krakov.

kujavski dovedose bajnu kraljicu

Jadviga se ponesto smiri, kad ugleda Jagela, muza krasna u najljepSim

godinama, pravoga viteza nekrStenim rodom svojim

i

kneza. Tri dana

zatim

(15.

veljade)

primi

Jagelo

s

ditavim

po obredu rimske crkve, a 18. veljafie privede k zrtveniku lijepu Jadvigu, po§to bijaSe njezin brak s vojvodom Vilimom razvrgnut. Jagelo dobi na krstu ime Vladislav. Nekoliko dana poslije, dne 4. ozujka 1386. ovjendan bi za kralja poljackoga. Ba§ onoga dana kad je gnijezdanski nadbiskup Bodzanta uresio Vlasv.

krst

,

dislava Jagela

Ovako

krunom

Pijastovica, vratio se je nesrecni Vilim otcu

se je Poljska posve odvojila

da je vladala srecno

i

od Ugarske. Nova

svomu u

Bec^.

dinastija JagelovicJa

ne samo

slavno svojom kraljevinom, nego je poslije viSe puta znatno utje-


MAKMA

2o8

Ugarske

cala u sudbinu Ijecu

na

i

Buna velikaSa

Hrvatske. Potomci pa6e Jagela

i

ugarsko

prijestolje

KAIU.O DRAf.KI.

I

Jadvige popese se u

i

i

i

Elizabete u Hrvatskoj

kralj

sto-

Vrani (1383.) urota u Zadru (8. srpnja 1384.); liga hrvatskih uzrocizavjere. U isto vrijeme, kad je kraljica Marija sa svojim

u

(1384.)

zarucnikom Sigismundom izgubila kraljevinu Poljsku, potresena joj

XV.

hrvatsko.

i

Stjepan Tvrtko,

ali

izticati

kojemu

je bila stolicom

su

tomu

poglavica

Od

pak stao se'u

tih

Red

samo u

od

vica tih vitezova bio jedan

Hrvatskoj, nego

najsilnijih

i

majke

i

uz njih bosanski

i

prior reda Ivanovaca u Hrvatskoj

ili

znamenita Vrana na jugoiztoku Zadra.

drzao je prostrana imanja ne

njezina

vlast

doprinesli MIetci

najvi§e neki velikasi hrvatski.

Ivan Palizna,

osobito

Mnogo

Dalmaciji.

i

bi

to vrijeme i

Ugarskoj»

vitezova Ivanovaca

u Ugarskoj, pak tako je pogla-

i

najuglednijih velikasa.

porodicne prilike toga znamenitoga muza. Spomenici ga zovu »Johannes de Palisna (Palixna, Palysna, Palishna). U bjelovarskoobcini GareSnici stoji danas maleno selo PaleSnik krizevackoj zupaniji, a u kotaru Nije

protrazeno

tocno

jos

porijetlo

i

i

i

620 stanovnika; god. 1334 spominje se »ecclesia s. Petri de Palichna« uz mjesta Ludbreg, Koprivnicu, Rasinju, Rovisce, Virje (Prodauiz) i Gjurgjevac (Susicha). Prema tomu sude noviji povjestnidari hrvatski, da je Ivan Pahzna bio rodom iz stare zupanije krizevacke, a danasnje bjelovarsko-krizevacke. Imade medjutim u danaSnjoj Dalmaciji neko mjesto Polesnik sa 123 kuce

i

u arcidjakonatu komarnickom (de Kamarclia)

i

(Policnich) u ninskoj obcini izmedju sela DraCevca, Slivnice

kraju

sela

na odignutom brijegu

Polesnika

koSe

rimskoga logorista (castrum). Mozda

oble kule, koji bi nekad podignut na ruSevinama je

grad bio djedovina Ivana od Palizne

taj

bio je porijetlom

i

Ivan mladji, Nikola

srcem Hrvat, kao ili

Miklos,

i

i

Bilo

?

Izlama; tu se na sjevernom

i

sredovjecnoga grada sa dvije

ostatci

medjutim jedno

brat njegov, knez

Toma,

ili

drugo, Ivan Palizna

kao njegovi sinovci

i

Berislav (Werislaw), koji su svi znatiio utjecali u sudbinu

svoga naroda.

Dne

Ivan Palizna bio je priorom Vrane jos za kralja Ljudevita. tuzili i

su ga kralju Ljudevitu, sto

si

je prisvojio

Zablace. Malo poslije smrti kraljeve opet zalozi on 29. rujna 1382.

na

4000 dukata,

Kanizi u zaladskoj zupaniji za

rijeci

Elizabete, jer da

mu

matere crkve«.

u prvoj polovici god. 1383.

I

26. svibnja

1381.

dva sela u okoli§u zadarskom, naime Bojisce

je vrlo potrebita ta svota

i

novaca

zivio

»za

Nove dvore

znanjem

to sa

obranu

i

je Ivan Palizna jos

(Uj udvar)

privolom kraljice

i

uzvelicanje

svete

nekako u spora-

obim kraljicama. Dne 22. travnja bijaSe zupan kraljevskih udvornika u zupaniji tolnanskoj, po imenu magistar Jakov de Kolus, navalio na priorov posjed Gerenas u istoj zupaniji, te mu silom odvukao na kraljevsko zemljiste njegova podanika Ivana, sina Wogizova. Poradi toga nasilja potuzio se je Ivan Palizna kraljici Mariji, koja je povjerila

zumku

s

stolnobiogradskomu kaptolu, da pretrazi je

zupan kraljevskih udvornika po6inio

Mozda

nije prior Ivan Palizna

kraljevskih udvornika, proti

mozda

ustanovio

9.

svibnja,

da

kojega je bio okrivljen.

dobio trazene zadovoljStine radi toga

je bio takodjer ozlojedjen, §to nije

mogao

zupana

nasilja

dokraj^iti parnice

drugomu svomu protivniku, naime proti mestru kraljevskih konjuSnika, Stjepanu mozda su bile druge, posve politi6ke stvari, koje su priora Ivana Paliznu

Dionizijevu. Ali

i

u sredini godine 1383. potakle, biti

stvar. I zaista je kaptol nasilje, s

te se je

podigao protiv

kraljica Elizabete

presmiono, ako nagadjamo, da je vec tada bosanski

kralj

i

Ne

Marije.

ce

Stjepan Tvrtko sa svojim

vojvodom Hrvojem Vukiicem Hrvatinicem, a mozda sporazumno s Mletcima, naputio onako zlovoljnoga priora Ivana Paliznu, da podigne bunu protiv kraljica njihova svemozna palatina savjetnika Nikole Gorjanskoga. velikim

i

i

i

Bilo sto

vozu

1383.

sve stao uza

mu

drago, svakako je utvrdjeno, da je prior Ivan Palizna u srpnju

zasnovao bunu, kojoj je bilo nj,

ne zna

se: ali

sijelo

nije nevjerojatno,

ba§ njegova stolica u Vrani.

da

mu

se je pridruzio

i

ili

kolo-

Tko

je

novi hrvatsko-


BUNA U VRAM

I

UROTA U -ZADRU;''lIGA HRVATSKIH VELIKaSa

dalmatinski ban Stjepan Lackovic, u kojega se je Elizabeta nije 6.

dugo

proSlo, te sa glasi o buni Ivana Palizne stigli u

Elizabeta

rujna javlja

rektorima

u

(balistrarios)

skoga

njezinu

sluzbu.

Jamacno

s

A

vec

joj privede ne§to vojnika

vojsku

skupljala

je

No

Vec pomocu

kraljicama,

neke zamasnije poslove.

urediti

<5e

209

tako slijepo pouzdavala.

Badim obima

Augustinu Kazoticu, da

Trogiraninu

zapovjedila

bijase

prije

UZROCi ZAVJERE.

grada Trogira, da ce naskoro

vijecu

i

Bozjom doci u kraljevinu Dalmaciju, gdje

I

da

,

bunu

svlada

vran-

priora.

Kraljica Elizabeta odrzala je svoju

S njom

bijase

i

kardinal Valentin.

mogla

drzati,

Dne

rijed:.

Jamacno su

namah

kraljicine 6ete

ona

24. listopada stize

ban Emerik Lackovic,

kci njezina, kraljica Marija, novi

pohitale

prema

Vrani, koja se nije

vec se je 28. listopada predala. Slavodobitna kraljica skinu

Ivana Paliznu sa svih njegovih prijatelju, kralju

casti,

na sto on po svoj

prilici

zaista u Zadar.

pecuvski biskup,

i

mjesta priora

s

pobjeze u Bosnu k svomu

Stjepanu Tvrtku. Elizabeta ostade sada vise od dva mjeseca u hrvatskom

fCTS*^

^.d r^O r-^

..A ^-^

POVEUA StJEPANA

I

'

i><---'-t

,.a^

•^-

MC~;.W

'

,^•..V^.

c"~»

.-V^nKVr

'

^'O:-

''

IVANA (BaNICa) OD LeNDAVE,

banova kraljevine Slavonije, izdana u Dnbici 6.

sijeinja

1385.,

kojom pozivaja knezove Blagaj?

i

blaiene djevice Marije kod Dabice.

druge

knezove, da

redovnike crkve

Stite

(12.)

Zemaljski arkiv u Zag^reba.

kraljevstvu,

da zatre svaku klicu nezadovoljstva

i

odpora. Pri torn

je,

dakako, postupala

nego silom. Treci dan Svesveta, 3. studenoga 1383. objavi ona svomu tridesetnica, admiralu, Genovezu Simonu, zatim svojim predstojnicima komore, solana da od njezinih kraljevskih dohodaka izplate gradu Trogiru 2000 zlatnih forinti, da se zgrade, koje su ostale iza posljednjeg mletackog tim novcem poprave gradske zidine rata oStecene. Sutradan podje kraljica u Vranu, gdje je po svoj prilici namjestila novoga priora, a onda se namah povrati u Zadar, gdje no 5. studenoga potvrdi gradu Sibeniku druga prava. I Zadrane same nastojase utvrditi u vjernosti, stara privilegija, statut vikara gradskoga Vladislava, kao kronicara Pavla te odlikova naroCito kastelana bi povjereno, da 6uva klju6 rake sv. Simuna Pavlovica, tadanjega rektora, kojemu druge gradove Osim Zadra i Vrane obadje Elizabeta mjesta po Hrvatskoj u prosincu 1383. boravila je u Slavoniji, gdje se je Dalmaciji. Na koncu studenoga vi§e

blagoscu,

i

i

i

i

i

i

i

i

i

Hrv. povj. IL L

14


MARTJA

2 JO

bavilau Zagrebu 1384. nalaze

i

Krizevcima.

U

KARLO

I

DRAfiKI.

Zagrebu desila se

svakako dulje vrijeme, posto

je

Budima slavonskim banima Stjepanu

iz

od podanika njezinih u svojoj

i

1.

travnja

Ivanu Banicima od Lendave, neka

banovini skupe novaca, da namire gradjanima u Gradcu

kod Zagreba

>tro§kove

gradu. Ba§ u

Zagrebu zapovijedi

prigodom njezina boravka u torn Marija zagreba6komu biskupu Pavlu Horvatu, da samostanu Pavlina u Dubici povrati posjed Otok, koji im bijase oteo Ivan Palizna, nek ad prior vranski (condam prior Auranae). U oci Bozica, dne 20. prosinca 1383, bila je Elizabeta u Krizevcima, gdje je izdala povelju mazovskomu knezu u Poljskoj. Jo§ 3. sijecnja 1384. boravila je u SuSici (in villa Susicha) kod Gjurgjevca, a 3. ozujka u Mitrovici (in Sancto Demetrio); a onda se je vratila u Ugarsku, misleci, da je za

zivez«,

su

Sto

25.

imali

ih

studenoga

kraljica

hrvatsko kraljevstvo posve primirila.

Medjutim je

Nema

kraljica se Ijuto prevarila.

namah nakon

njezina odlazka

ujamcenih

vijesti,

ali

hrvatskih oblasti stala dizati buna

iz

nije i

sumnje, da se

odpor po Citavom

hrvatskom kraljevstvu od Drave do medje bosanske. Pokret u hrvatskim zemljama stao preko Drave u Ugarskoj, gdje su velmoze se siriti plemici rogoborili, §to kraljiCe i

i

nijesu sazivale ni

a jos viSe, sto nijesu htjele potvrdili ni zlatne bulle Andrijine, a

sabora,

Kraj

dekrete kralja Ljudevita.

takih

prilika

mislila

je kraljica Elizabeta zajedno sa

pouzdanikom Nikoiom Gorjanskim, da u jednu ruku treba zadovoljiti pravednim najmanji pokret. tegobama plemstva, a u drugu silom ugusiti svaki

svojim

i

U bili

Slavoniji

su posve pouzdani bani Stjepan

bili

Elizabete nijesu mogli prinuditi

u gradu

Zagrebu.

U

Hrvatskoj

Stjepan Lackovic. Elizabeta u Hrvatskoj

vicu baniju

Ivan Banici od Lendave, ali nijesu Sve pored opetovanih naloga kraljice slavonsku gospodu, da namire troSak boravka obiju kraljica i

ugledni, da vrSe svoju vlast.

dovoljno jaki ni

Tomi (Tomasinu) od

i

s

i

Dalmaciji opet nije bilo bana, odkad se je iznevjerio

toga negdje poslije 30. ozujka 1384. oduze Stjepanu Lacko-

Dalmaciji, te povjeri

bansku ^ast u tim kraljevinama nekomu

odlucnomu muzu. Taj se s mjesta uputi na jug, te 15. svibnja svecano udje u grad Zadar. Novoga bana pomagat ce novi prior vranski, po imenu Rajmund de Bellero Monte, nasljednik svrgnutoga prognanoga Ivana Palizne. Nikola Gorjanski nadali, da ce ban Toma od sv. Jurja Dok su se Elizabeta sv. Jurja,

vjernomu

i

i

i

ugusiti svaki pokret u Hrvatskoj

vec

i

i

Dalmaciji, mislili su nezadovoljnike u Ugarskoj umiriti

bulla Andrijina

da se potvrdi zlatna

tim,

za to, sto su ugarski velikasi

i

i

dekret kralja Ljudevita.

plemici

bili

poslali

To

su smijerali uciniti

na kraljevski dvor svoje posla-

Dionizija, sina Dominikova (de Oztopan) po imenu literata Pavla (de Poduersia) molbom, da im potvrde dekret kralja Ljudevita. I zaista izdade kraljica Marija 22. lipnja god. 1384. s privolom svoje majke Elizabete svecanu povelju, kojom potvrdi ne samo zlatnu buUu kralja Andrije. U popisu duhovnih svjetovnih dostootfiev dekret, nego Pavao Horvat jos kao biskup zagreba^ki, Nikola janstvenika na koncu povelje spominje se pozunski Nikola Zambov kao magistar tavernika Se5 kao sudac kraljevske kurije, nike,

i

s

i

i

i

i

zupan, o6it znak, da

Lackovica,

ili

ili

nijesu jo§ tada pristajali uz svrgnutoga bana hrvatskoga Stjepana

da se na kraljevskom dvoru

nije jos znalo za njihovu nevjeru.

Medjutim povelja Marijina bijase izaSla prekasno. dizale se svaki 6as

bune

i

Tako u Hrvatskoj kao u Ugarskoj

ustanci. Nikola Gorjanski bija§e prinudjen

da sabire vojsku na

velemoznomu on pismo svomu pobratimu, plemenitomu muzu Ladislavu, sinu Stjepanovu od Lucenca (de Lossoncz), u kojem mu porucuje ovako: druzinom podjete u rat, »Volja je na§e gospodje kraljice, da ^sa svim svojim 6etama

ustaSe.

Dne

30.

lipnja

pi§e

i

i

a drugo da ne dete

moci

cinite.

smjestiti

I

ako hocete, darovat ce

svoju

vam ona

gospodju suprugu, dok

joj

jedan od svojih gradova, u koji

bude moguce pokloniti vam veca

imanja. Izvolite o torn svoju nakanu gospodji kraljici priob<5iti«.

Dok

je palatin Nikola Gorjanski

kupio vojsku, da svlada nezadovoljnike u Ugarskoj,

naroCito u porjeCju Vaga, u nekadanjoj oblasti Matije Trendinskoga: odkrita bi

8.

srpnja


BUNA U VRANI god. 1384.

urota u

I

UROTA U ZADRUj LIGA HRVATSKIH VELIKaSa

samom

Zadru, u tadanjoj

Ijezeno, §ta su urotnici smijerali, ni s

kim su

stolici bill

bana

u savezu,

I

UZROCI ZAVJERE.

Tome od ali

sv. Jurja,

se znade za

211

Nije zabi-

imena njihova*

=-

s

00 CO

CM

O "i

V

< *

.2

o "5

i <

s 9

<

J

U H ii ^ O a,

Bili

su

to

Ivan

Draperij, zet

Mora da su mnogo

njegov

sakrivili, jer

dum

Karol,

Petar Fraoka Lance

se je s njima postupalo vrlo strogo.

Dne

i

.ti

«

Mi§ko

it

-^

< b

-^ r

MileSic.

11. srpnja bi§e


MARIJA

2ti

Karol

Ivan, s

na trgu pogubljeni,

Petar javno

i

su kroz citav dan bila njihova tjelesa

te

odrubljenim glavama izlozena, da se tako zastrase

posebnih sudaca razprodana imanja

od

medjutim

Jurja

sv,

Na njegov

nici.

Koza Benjic dvadeset i

KARLO DRACKI.

I

i

moradose

zahtjev

njezinim kcerima Mariji

zise

na moci

i

banom

(unitas) s

Banu Tomi

onako strogo kaznjeni

onda

urot-

i

i

ovi upravitelji zajedno sa

u prilog kraljici majci Elizabeti

Poslije toga podjose u crkvu sv. Barbare,

Jadvigi.

Krsevana prisegu vjernosti

sv.

od

grada Saladin Saladinic, Franjo Cedulinic

upravitelji

vijecnika obnovili savez

tri

zadarski. Poslije bise

zitelji

nije dovoljno, sto su

18. srpnja gradsko vijece, te su

za

sazvati

da

cinilo se je,

ostali

urotnika, te namireni njihovi vjerovnici.

pak polo-

odanosti recenim kraljicama.

Odlu6nim postupkom bana Tome od sv. Jurja ne bi samo ugusena zavjera u Zadru, je u obce ostala mirna citava Hrvatska s Dalmacijom. No zato planu namah svom zestinom buna u Slavoniji. gdje se je glavnomu kolovodji Stjepanu Lackovicu pridruzio zagrebacki biskup Pavao Horvat, bivsi dvorski sudac Nikola Sec mnogi drugi. O torn pokretu pisa sama kraljica Elizabeta 14. kolovoza 1384. iz Temisvara vjernim gradjanima u Gradcu tik Zagreba po prilici ovako: »Posve izvjestno obavijesteni smo po kazivanju vrlo mnogih plemica gradjana, nasih vjernih podanika, da Pavao, biskup zagrebacki, nego

i

i

Stjepan

(Lackovic),

nekadanjega vojvode Stjepana,

sin

Nikola Sec,

zatim njihova

saveznici kao skroz himbeni odmetnici ne samo kroz listove poslanike, nego osobno idu obilaze nase vjerne podanike, pak da ih svojim nevrijednim podmetanjem zavode u svoju stranku sebi u prilog, a na odpor prema nasemu veliSanstvu (. sumus

braca

i

i

i

i

i

.

.

condam Stepbani wayuode, eorumdem, tamquam perversi dolositate rebelles

informate, ut Paulus, episcopus zagrabiensis, Stephanus, Alius

Nicolaus de Zeech et fratres ac colligati

quam

tarn per litteras et nuncios,

subditos nostre

per

Hoteci

maiestatis).

toscu predusresti, zelimo

medju sobom

javno

zanimanja

staleza,

usudi uz one ili

personaliter irent et circuirent seducendo nostros fideles

ipsorum iniquas suggestiones ad eorum partem

i

toga takovoj himbenoj

s

vasoj

da se

proglasite,

himbenike

i

jedan plemic, neplemic

ni

covjek, pak

dostojanstva

i

odmetnike

pristati

vas sugradjanin,

ni

im

ili

subsidijama, da tako uztraju u svojoj nevaljanstini

damo, ako

bi

od reCenih buntovnika

koji

ili

contentum

in

promiSljenom razbori-

nalazemo, da cim ugledate ovo pismo,

tvrdo

vjernosti

favorem

et

nevaljanstini

priteci u i

ma kojega drugoga pod kazan nevjere ne i

pomoc savjetom, sluzbom Hocemo zapovije-

odmetnictvu.

njihovih priVrzenika

i

sluzbenika dosao u

i

onako zarobljene drzite u znak vase vjernosti. Jednako isto zapovijedamo zupanu podzupanu, kao sudcima plemenitih .« Nema sumnje, da je kraljica Elizabeta ovakove poslaIjudi u zagrebackoj zupaniji nice razaslala na druge gradove i zupanije, pozivajuci narod, da ostane vjeran i da hvata odmetne velikaSe. No i pojedinim velika&ima ute6e se za pomoc budna Elizabeta. Istoga dana, naime 14. kolovoza, upravi ona iz Temi§vara slicno pismo na magistra Ubula predji va§ic, pisa mu ona, »pak i vi sami vazda vjerni de Kallo. »Buduci da su roditelji dosljedno tomu nekad gospodinu kralju Ljudevitu, bill svetom kraljevskom diademu, nasim slavnim kcerima (natis) nalazemo nasemu predragomu suprugu, pak i nama vasoj vjernosti, da se niposto ne usudite poci na dogovor u zajednicu naSih o6itih vasu sredinu, da zarobite njih

njihove

i

stvari,

da

i

ih

i

.

i

.

i

i

i

i

.

.

.,

i

odmetnika, nekadanjega vojvode Stjepana vjerne

i

odvratiti ih

svih, koji su s

pristupe

vama

gorljive vjernosti

i

savez

kraljice

u Ugarskoj, a

i

zajednici

sluzili

Elizabete

hrvatske

Gorjanskomu. Ti su saveznici i

njegovih saveznika, koji nastoje zavesti nase izradite u

(colloquium

et

i

ime nase kod

drugovanju, da ne

consortium) recenih

saveznika,

kraljevstva nasega protivnika«.

ovih pisama

stojao vec velik

i

prema nama; nasuprot

zdruzeni po bratimstvu, rodbinstvu, prijateljstvu

k onomu dogovoru

na§ih odmetnika Iz

od

su

se

i

razabiramo jasno, da je

(»colligati«) sabirali privrzenike

pri

u kolovozu 1384. po-

ugarske gospode, naperen proti kraljicama

tom ne samo poslanicama

i

palatinu

ne samo u Hrvatskoj, nego i

poklisarima, vec

i

sami


BUNA U VRANI

UROTA U ZADRU; LIGA HRVATSKIH VEMKASA

I

zacetnici pokreta obilazili su i

gradove. Buntovnici

po

su se tada upriliciti

quium*), na kojem bi proglasili svoje tegobe

vojvoda

potonji hrvatski ban

i

Pavao Horvat

biskup

zakljucke za svoj dalji rad.

stvorili

i

pisama saznajemo nadalje, da je glava

Ijicinih

te velikaske

Iz

kra-

lige bio nekadanji erdeljski

Stjepan Lackovic, a prvi do njega da su

sudac kraljevskoga dvora Nikola Sec.

i

213

k sebi primamiti velikase, plemice, zupanije nekakvi dogovor ili stanak (» collo-

zemlji, nastojeci

spremali

UZROCl ZAVJERE

I

bili

zagrebacki

Bivsi prior Ivan Palizna

kao bjegunac na bosanskom dvoru, dok je opet Ivan Horvat, brat zagrebackoga biskupa nekadanji ban macvanski, boravio u Italiji, gdje je ratovao za Karla Drackoga proti njegovu takmacu Ljudevitu Anzuvincu. Uz Ivana Horvata vojevao boravio je

valjda

i

Napulju

je u

jedan sinovac Ivana Palizne.

i

Stjepanu Lackoyicu, biskupu drugi velikasi

Horvatu

Pavlu

i

Nikoli

Poimence

plemici, narocito u Slavoniji.

i

Secu

se

pridruzili

naskoro

se spominje jos Andrija Lackovic,

zatim Stjepan od Simontorje,

na

kraljevskom

koji je prije

Od

nika.

dvoru,

nedavno jos konjusnik napokon Nikola Zambov,

i

mjeseca bio mestar

tri

kraljicinih tovar-

hrvatskih velika^a navodi se poimence medju

odpornicima krcki

modruski

i

knez

Stjepan

Fran-

kapan, dok se za njegova brata Ivana ne moze ustanoviti,

uz

ko^^a

buntovnici

je

cas

taj

Posto

pristajao.

duhovni

visoki

su

svjetovni

i

od kojih su neki do najposljednjega

dostojanstvenici,

casa obnasali

bas

vecinom

bili

dvorske

najvise

i

casti,

te

tako

bili,

po zvanju palatina Gorjanskoga, nije nevjerojatno, da je nepusredni povod njihovu odporu dao ba§ sam palatin, koji je svoje drugove potiskivao, samo da se sva vlast drzavna sjedini u njegovim rukama. Suvremeni mletacki spisatelj Laurentius de Monacis pripovijeda potanko, kako je Nikola Gorjanski reci,

drugovi

povjerenje

izrabio

omrazi

velikase

u

glavu,

jedino uzdanje njezino

i

govorio bi on

majci,

kraljici

manje ne mare za

Oduzmi ovomu suvise ponijeli losti

koji

pokojnoga

umnomu

i

velikasi ni naj-

ovom drzavom.

zupaniju, da

te.

spominjao

se

kralja«.

ti

vladaS

na tebe, pak razdaj

digli

bi

»da

onomu

onima, koji stoje uza

mene, rila

i

kceri njezine. »Zar ne vidis«,

tebe, koja

baniju,

da joj ostale kako je on sam

Elizabete,

kraljice

utuvi

i

Kraljica

odanomu

Nema

U

mi-

sa

6asti

palatinu,

i

posve

Sim

ietiri

obruda,

vide

se

dvije

dvostrnko

domini Nicola i Huogatie palatini".

zasluga

Arkiv u Bud:mp9§li.

povje-

se je

ietverokiitnom poljn, kcje je obrubljeno

u nakrst savijene zmije. Nadpis: „S{igillatn)

osim

nikoga

neizmjernih

zaista

Pecat NiKOLE Gorjanskoga.

se ne bi

naravno

zupanije, muzeve u drzavi. Nije im doduse otimala banije uzkracivala im casti, za kojima su gramzili. S toga se porodi ali ih je zavrgavala ba§ veliko nezadovoljstvo medju najvisim dostojanstvenicima, pade neki pomisljahu

povrijedila ostale

zasluzne

i

i

na

to,

da

kraljevsko

zezlo

oduzmu zenskoj

glavi

i

da uzvise

muzkarca. Nezadovoljnici govorahu: »Sta mislimo, dokle cemo zavodljivu ljica

mati

kralja.

i

i

na srSbu sklonu? Na§e kci),

zaboraviSe na

Kolike pogibli

i

muke

joj

na§u krv, koju pretrpismo, kad

si

nam

se zatvaraju vrata, koja su

palatina Gorjanskoga nije

po

cudi. Valja

smo nekad

u

prolili

je kralj Ljudevit s s

dasti,

nam nekad

vladavinu

okom

usluge ne gode; mrzkim nas

ravao druge narodel Kraljica nas gleda ukloniti

pred nosom

na prijestolje kojega

trpiti

na koje lijeka,

poboznoga

ma6em poko-

bismo nekad

bila otvorena.

da tomu nadjemo

sluzbi

na§im

A

zensku,

gledaju (kra-

uzviSeni;

nitko joj osim

da nam mahnita iena


MARIJA

214

ne prolije

(Elizabeta)

nam ne

da

krvi,

I

KARLO DRaCkI.

izpije du§u,

da nam ne otme naSega blaga krvlju

i

stecena>!

Po

prifianju

zensko vladanje

i

MletCanina Laurencija de Monacis

svemoc

su dakle poglaviti uzroci pokreta

bill

No

Nikole Gorjanskoga.

da su

ce,

bit

se

hrvatski

Sigismunda, zaru6nika Marijina, smatrajuci ga Nijemcem, tudjincem,

velikasi takodjer zacali

kojemu treba

palatina

do

zakrSiti put

prijestolja.

odlu6ili zbaciti s prijestolja Mariju

majku

i

glavu, dosadanjega napuljskoga kralja

tako

I

joj

cudo, da

nije

pak

Elizabetu,

su

napokon

saveznici

muzku

proglasiti kraljem

Karla Dra^koga. Ta

njega su poznavali svi u

dusu; on je nekad kroz vise godina bio herceg u kraljevstvu hrvatskom, on je podjedno bio najblizi muzki rodjak kralja Ljudevita.

Nije

nimalo

ih

Karlo Dracki, polazeci u Napulj, bio odrekao svakoga hrvatsko prijestolje,

niti

on

sto

imao nikakovih prava, posto njegove izravne potomke.

samo Karla Roberta Borba izmedju kraljevske

patrilo

i

vozu 1384.

No

smetalo,

torn

pri

zaista nije

i

protukraljevske stranke

u Slavoniji kao da su u prvo vrijeme

se je

sto

najmanjega prava na ugarsko

i

mora da

je planula jo§ u kolo-

jaci privrzenici

bili

i

je to prijestolje

kraljica Eliza

ban Stjepan Banic od Lendave, kojemu Elizabeta 16. rujna iz Sigeta tvrdo zapovijeda, da ipak jednom skupi od podanika njezinih u svojoj banovini novce, s kojima neka namiri gradjanima zagrebackim troSkove za uzdrzavanje njezino prigodom boravka njezina u torn gradu. U obce su gradjani na Gradcu zagrebackom bete

i

Marije, a narocito vjerni

odusevljeno

stajali

uz kraljice,

dok su

zitelji

u biskupskom

kaptolskom

i

gradu morali

pomagati biskupa Pavla Horvata

i njegove drugove. Za tih borba bijase nastradao Ivan de Pensauro, glavni kolektor apostolske stolice odluSni privrzenik kraljica, kojemu i

bijahu biskup Pavao

njegov vikar nanijeli ogromnu

i

kraljica Elizabeta 29. rujna 1384. u

u kojem nalozi njima, da

s mjesta,

biskupa (ad curiam ipsius episcopi

et cellarium

ondje sve, sto nadju; Ijude pak, koji bi zinu njihovu neka zarobe,

stetu.

Na njegovu

tuzbu napisa

Kosicama pismo sudcima i gradjanima grada Zagreba, cim im stigne pismo, navale na dvore zagrebackoga stajali

okuju u okove

i

suum Zagrabie uz biskupa

drze

za

i

habitum),

i

da zaplijene

njegova vikara, kao

kraljicu.

Ako

toga ne

i

bi

dru-

ucinili,

neka se slobodno boje skrajnje nemilosti njezine (gravissimam indignacionem incurrere pertimescitis).

njegovim privrzeniMedjutim se naskoro okrenula sreca biskupu Pavlu Horvatu U listopadu 1384. znalo se u Mletcima, da napuljski kralj Karlo Dracki drzi na jadranskom moru pripravno ceternaest oboruzanih galija, koje bi mogao ili bolje morao poslati prema Hrvatskoj napredka svojih posala. Preokret u Dalmaciji poradi koristi prilog Karlu Drackomu njegovoj stranci proizveo je nedvojbeno nekadanji macvanski ban Ivan Horvat, brat zagreba6koga biskupa Pavla. Ivan Horvat jos je nedavno u Napulju ratovao za Karla Drackoga protiv francuzkoga pretendenta, a sada se je slavodobitno vratio u svoju domovinu, da i opet radi u prilog svojemu odabraniku. Cim se je negdje Ivan Horvat sa svojim cetama pojavio u Slavoniji, nestade s popriSta dosadanjih bana Stjepana Ivana Banica od Lendave, na sto se negdje na koncu rujna ili i

cima.

i

i

i

i

na poCetku listopada sam Ivan Horvat proglasi »banom citave Slavonije*. ba§ u Zagrebu, da obrani stolicu svoga brata biskupa, pak stade zivo

On

raditi,

se nastani

da sto

prije

dopremi Karla Drackoga u Hrvatsku. U to ime dopisivase s njim revno, predo6ujuci mu jamaSno, kako bi potrebito bilo, da se Sto prije dade na put. Jedno takovo pismo posla

mu

kroz Trogirane, koje zamoli,posebnom popratnicom, da

popratnica glasila po

sudcima, vijecu

prilici

ovako:

»Ivanis

ban

iitave

mu

Slavonije

ga posalju.

Ijubljenim

i

Ta

je

vjernim

6itavoj obcini grada Trogira Ijubav i milost. Zahtijevamo od vas gorda na§e pismo, upravljeno na kralja Karla, odpravite re6enomu kralju po nekomu izmedju vas, koji je za to sposoban. Ne trazimo od vas, da to udinite iz duznosti ili i

Ijivo,

od

obiSaja,

nego po vaSoj

dobrohotnosti

i

naklonosti,

pak cemo

i

u vecim stvarima


IZMIRENJE U POJeGI (26. TRAVNJA ugoditi vasoj

volji.

nije poznato; ali

Dano

u Zagreba petnaest

Karlo Dracki

mogao

—

dana

16.

iza

SVIBNJA 1385.).

Miholja*.

se je sada lako odazvati

Sta

je

215

u pismu

pozivu hrvatskih

bilo,

svojih

umro njegov protivnik Ljudevit Aozuvinski (10. listopada 1384.), s kojim se je dosad morao boriti za prijestolje napuljsko. Dok je ovako u Slavoniji pretegla stranka Horvata, umio je baa Toma od sv. Jurja Dalmaciji. Njega je gorljivo pomagao novi vranski prior uzdrzati mir u Hrvatskoj privrzenika, jer je has u to

i

Kralj Karlo DraCki. Po jednom

Rajmund de Bellero Monte, Tomi povelju, kojom mu je za njih daje godiSnji je

bakrorezu

koji

je uz

ustupio

dohodak od

tri

iz

XVIK.

ino

stolje<5a

16.

od Summonte-a.

studenoga

1384.

sela u zupaniji sopronskoj

sto zlatnih forinti.

ban stekao zasluga za crkvu, red Ivanovaca, kao

—

U i

u Zadru banu pogodbu, da mu

izdao

uz

povelji iztife prior naroiito, koliko

za prioriju u Vrani.

osnova, da se 16. svibnja 1385., (Izmirenje u Pozegi, 27. travnja kraljica Marija udade za francuzkog'a kraljevica Ljudevita). Kraljica se i


MARIJA

2l6

KARLO DRaCkI.

I

Elizabeta u to 2ivo zabrinula za buducnost svoje kceri Marije. Horvati

kod samoga

i

Lackovici nijesu

nasli

samo odziva

kralj

Stjepan Tvrtko neprestano je bodrio hrvatsku gospodu na odpor, pace ugostio bje-

nego

u Slavoniji,

i

gunca Ivana Paliznu. Elizabeta dobro da

DraSkoga, a bosanski

Karla

kralja

da se sprema velika bura, pak je nastojala,

je slutila,

predusretne.

joj

Na koncu

Marijom

veljace 1385. boravila je kraljica Elizabeta s kcerju

s

i

citavim

dvorom svojim u gradu Pozegi (in Pozega vara, ubi erat curia reginalis; in Posegavar, opido reginali). Uz njih bijahu mnogi crkveni dostojanstvenici, kao biskup bosanski Juraj, zatim palatin Nikola Gorjanski, vojvoda Crvene Ruske Emerik Bubek, Juraj Bubek, podanici. 06ito bijase kraljica dosla na jug, da stane na mnogi baruni, vitezovi, plemici i

i

put daljemu

u Pozegi dodjose pred Elizabetu poslanici francuzkoga

da pusti na slobodu neke odlicne francuzke suznje, koji bijahu

pomoc francuzkomu pretendentu

doSli u

su im nanijeli

u Napulju, ali bise zarobljeni od Dubrovcana, jer Dogovaranja izmedju francuzkih poslanika i kraljica trajahu ozujka. Poslanici francuzkoga kralja nastojali su uz glavnu zadacu

znatnu

stetu.

sve do 8. druge poslove, koje im bijase povjerio njihov vladar

vise dana,

obaviti

i

gospodar. Osobito su se

i

da ugode premocnomu palatinu Nikoli Gorjanskomu, kojega je pace

trsili,

dne

Tu

pokreta.

Sirenju

kralja Karla VI. moleci,

kralj

Karlo VI.

mu

podjedno

ozujka u Parisu imenovao svojim vijecnikom (consiliarium nostrum), te

7.

dohodke od te casti. Cini se, da su vec tada francuzki poslanici iznijeli predlog, da se mlada kraljica Marija okani svoga dosadanjega zarucnika, markgrofa Sigismunda, koji nije bio pocudan ni Ugrima ni Hrvatima, pak da se vjenca s orleanskim vojvodom Ljudevitom, bratom francuzkoga kralja. Elizabeta i njezini dvorjanici jamacno da se oslobode nepocudnog im Sigismunda, a jos su odusevljeno prihvatili ponudu, Karlu Drackomu put do hrvatskoga i ugarskoga prijevi§e da zakr6e napuljskomu kralju hrvatski nezadovoljnici, kojima je dodijalo zensko vladanje. stolja. A mozda ce se primiriti doznacio

sve

i

i

Sabrani dakle u Pozegi velikasi odobriSe odluku kraljice Elizabete, te se francuzki poslanici

vratiSe zadovoljni svojoj kuci.

Medjutim

je palatin Nikola Gorjanski pokuSao,

Stjepana Tvrtka, koji

kralja

da je palatin sam glavom posao u Bosnu,

do smrti svoje

prijatelju

saveznik

vjeran

biti

izuzev jedino presvijetle gospodje

betu

i

i

Elizabeta

i

Marija nijesu kralja,

odavna njegovo

te

srce

zalile

mu

su

ceznulo,

stice za

poslati

kralja.

Sutisci pismo, kojim

raalo

osobi

mjestu

u

28. ozujka 1385.

obeca Nikoli Gorjan-

mu u buduce sve vremenu zgodnu,

i

PoljskojÂŤ.

u

Tvrtko

medjutim

nije tek

od puke

vec je za to primio obilatu nagradu. Kraljice naime

zatim

samo da

ustupile

si

osiguraju prijateljstvo

grad

znameniti

naklonost

i

Kotor, za kojim je

ga nijesu mogle za se odrzati. Svakako

a kraljice vlasti

bosanskoga

u

bi

za trgovinom u Kotor.

polazili

prije

toga dana odludi mle-

kralja, jer

k Stjepanu Tvrtku svoga poslanika, koji

mletacke trgovce, kad bi

Dne

(compatri nostro), da ce

svakoj

nikakih zrtava,

Kotor u

20. srpnja 1385. bio je vec

tacko vijece

bosanskoga

preljubljene sestre (predilectis sororibus nostris) Eliza-

Ijubavi prionuo uz svoje rodjakinje,

bosanskoga

kumu

i

>proti

u Ugarskoj, a Jadvigu

Mariju

te potrazio

svom stolnom mjestu

izdade Stjepan Tvrtko u

skomu, svojemu predragomu

da predobije za kraljice bosanskoga

bio glavna podpora hrvatskih odpornika. Cini se,

je doslije

I

kralja izmolio povlazaista podijeli Stjepan

Tvrtko 23. kolovoza 1385. u svom stolnom mjestu Sutisci mletackim trgovcima sve povlastice,

§to su ih uzivali u

Kotoru za

prijasnjih

mu

gospodara.

Srecan uspjeh u Bosni ohrabri palatina Nikolu Gorjanskoga, pokusaju nagodu

i

s

Horvate, Lackovice,

Na

svibnju 1385.

knezovi, pak

i

taj

hrvatskim odpornicima. Cini

Se6a

dogovor doci ce

knezovi Ivan

se,

i

i

privrzenici

Stjepan Frankapan.

neka

da je kraljica Elizabeta zaista pozvala

Zambova na dogovor u Pozegu,

i

te naputi kraljice,

kraljicini,

koji

ce

biti

medju njima

u

mjesecu

i

krbavski


IZMIRENJE

U PO^EGI

'^26.

TRAVNJA

—

16,

SVIBNJA 1385.).

317

< J)


MARIJA

2i8

Vec kraljica

zatim

Marija,

boravila

1385.

travnja

27.

nedvojbeno

onamo

Kliment Gucetic

Marin Bunic,

i

§tetu

Elizabeta

kraljica

je

palatin

velikaSa razli6itih stranaka doSli su

Nikola

1.

je bila

i

hrvatskih

i

takodjerposlanici dubrovacke obcine, po imenu

sol

dubrovackoj obdini. Kraljica uslisa molbu vazda vjerne

te izdade

Pozegi. S njom Osim ugarskih

u

Gorjanski.

nalogom, neka izmole u kraljice Elizabete, da zabrani na trg pod gradom Brstatiikom, po§to je to bilo na

s

daimatinskim gradovima dovazati

KARLO DRaCkI.

I

odane dubrovacke obcine,

i

svibnja zatrazenu zabranu. NamirivSi Dubrovcane stala se pogadjati

hrvat-

s

na posljedku doSlo do nekoga skim velikasima. Razpravljalo se preko dvije sedmice» sporazuma. Dne 16 svibnja izdado§e u Pozegi zagreba^ki biskup Pavao Horvat, njegov Nikola Zambov u ime svoje, kao u ime ostalih velikaSa brat ban Ivanis, Nikola Se6 i

i

i

»brace,

rodjaka,

prijatelja,

s

clanova

nekih

lige

i

kraljicama budu na

i

Ugarske. Podjedno pozivlju gradjane pozunske, da reCenim

stigli

pa6e jedan francuzki

vojvode Ljudevita zarucen tri

da su kraljice Elizabeta

javljaju,

zitelja

pomoc u svim

Pozegu bijahu tada

izabra§e na to

adhaerentes nostrae

prelatima izravnale razmirice, koje su dosad obstojale izmedju

poslovima, narocito pri obrani drzavnih granica.

novi

svoja

s

vitez

po imenu Jean

mladom

dvojbe da za orleanskoga

poslanici, bez

francuzki

vojvodu sluzbeno zatraze ruku kraljice Marije. Majka drzave«,

(et

i

barunima

Marija zajedno

privrzenika svoga saveza«

i

grada Pozuna, u kojem

na stanovnike

ligae) proglas

U

drugova

kci privoljeSe

i

la

»po savjetu dtave

Personne, bude kao

zastupnik

kraljicom. OduSevljeni velika§i ugarski

i

hrvatski

druga, koji ce na delu sjajnoga poslanstva sa 150 konja

poci u

Francuzku po novoga kralja svoga. Bijahu to erdeljski vojvoda Ladislav, krfiki modruski knez Ivan Frankapan, i krbavski knez Juraj Kurjakovic. Vec 27. lipnja bijahu oni u Brinju, i

odakle pisa knez Juraj Kurjakovic pismo mletackoj obcini, u kojem joj najavi svoje putovanje. Stanak u Pozegi u svibnju 1385. svrsio se je dakle obcim izmirenjem. Zensko ali na kraljevsko prijestolje ne ce se popeti ni Luksemburgovac Sigismund, a ni napuljski kralj Karlo Dracki, nego orleanski vojvoda Ljudevit, koji ce zasnovati novu dinastiju u Ugarskoj i Hrvatskoj. Cini se, da su s dogovorima u Marija ostale jos prvu polovicu Pozegi bile zadovoljne sve stranke. Kraljice Elizabeta

vladanje naskoro ce prestati;

i

mjeseca lipnja u Slavoniji

Dne

5.

i

12.

lipnja

nalazimo

u Krizevcima, gdje je Eliza-

ih

od kalnickih plemica primila poslanike, po imenu zupana Jakova, sina Ivanke od Stjepana, sina Ivanova od Jalsevca. Na njihovu molbu potvrdila je ona sve povlastice, koje je nekad ban Stjepan Lackovic god. 1352. bio podijelio kalniikim plemizagreba6ki biskup Pavao cima. U isto vrijeme, dne 8. lipnja boravio je u Krizevcima

beta

Potocca,

i

i

Horvat, ocit znak, da je tada bio posve izmiren Ali slogu kraljice Marije.

i

sve osnove kraljica

Premda

i

bija§e izkusio mrznju

da ga velika stranka ugarskih

i

i

sporazuman

s

kraljicama.

velikaSa pomrsi sada markgrof Sigismund, zaruSnik kraljice

majke Elizabete, premda

je znao,

hrvatskih velikasa prezire kao tudjinca, ipak se ne htjede

oruzjem obraniti svoje Hrvatskoj, ne pravo. Vec u svibnju 1385. pripravlja§e se u Brnu za rat u Ugarskoj zaleci nikakve zrtve, da zadobije pomoci od svoga brata, ceSkoga kralja Veceslava, kao od svojih bratica, Jodoka moravskoga Prokopa. U srpnju provali preko Njitre s vojskom odreci kraljevstva ni zaruSnice svoje. Cuv§i sta se zgodilo, odlu6i

s

i

i

i

u Ugarsku, te dopre do grada Po2una, kojega su gradjane nedavno pozvali braca Horvati, da pomazu kraljice pri obrani drzavnih medja protiv tudjinaca. Ali gradjani, gotovo sami Nijemci, ni ne snivahu o odporu, vec otvorise sirom vrata Sigismundu. Zato im 16.

kolovoza

grof uz

ino

nas, dogadjaju

izdade

U

povelji kaze markkojom potvrdi sve stare povlastice njihove. ovo: »Nasuprot odredbama, koje je kralj Ljudevit ucinio izmedju Marije i

povelju, i

taj

se

nama mnoga

otezanja

i

pogrde.

Ali

mi

ih

ne cemo dulje podnositi,

nego demo bez prekidanja nase poslove u Ugarskoj goniti Jo§ dok se je negdje Sigismund spremao na provalu u Ugarsku, bijahu se uvjerili braca Horvati i njihovi privrzenici, da se dogovori u Pozegi ne ce moci izvesti. Ta put .

.


IZMIRENJE U POJegI (26. TRAVNJA

16. SVIBNJA

a Francuzku je dalek, a Sigismund je na vratima Ugarske,

markgrofa

to ne dogodi, odluciSe hrvatski odpornici

1385.).

pak ce sve

219

Da

osujetiti.

se

biskupa zagrebac-

preteci, te posla§e

koga Pavla Horvata u Napulj, da dovede njihova izabranika Karla Drackoga u Hrvatsku. Po Ugarskoj razglasiSe, da je biskup oti§ao u Rim papi u pohode; a kad tamo, posao je u Napulj na dvor kralja Karla Drackoga, koji bijase

od njega jo§

I

1385

15. sijecnja

Jednoga Ijetnoga dana

Cim

papom Urbanom

s

mjeseca kolovoza 1385.

se je nastanio u svrati§tu, podje

namah

i

mnogo

s

se zagleda u strop,

videci

mu

i

sabere,

pak odzdravi biskupu na pozdrav,

veselo

gromko zacudi

pecata. Kralj se

lice,

da se tu ne snuje

uvjeri se,

sve svoje dvorjanike, sto su se uza nj

mu

sto

zlu.

Sad se tekar prene

ga donese preko mora. Odpusti jos

da se

desili,

oci na biskupa,

svrati svoje

kakvom

o

ni

nenadane poruke, pak

te

s

kao da se necemu domislja. Onda opet

i

i

u kraljevski dvor, ni ne odmorivSi

puta,

ruku, snabdjevenu

biskupom

s

i

porazgovori

povjerljivo

savjetuje.

Kad

biskup ostao sam

je

uspomena na

varu,

nas'je to

moze gato

borbe,

smiriti i

tebi tece krv

potakla;

tako je

i

pokoravamo, da uzljubis one,

biskup hoce, ne odgovori

da ce stvar

mu

kraljevstvo, koje

.

.

koje

u prvi

su

mah

da

joj

ponudu hrvatskih

je

predat cu sinu kraljevstvo,

ponuda i

uzeti iivot

i

vladanje.

pak dobri Bog pomogne,

A

sto

te se

iskusili

ne-

izmiris

Razabravsi

tvoji«.

me

se,

nevjeru onoga naroda.

neprijatelje suzbit ce

on ce nam se

i

visnji

se

Sve ga

viSe ne§to nukalo,

rijesio,

i

te

zovu me, da idem kraljevati

u

sobom

povesti; ondje cu urediti

u

vratiti

je prokleo, a

se svidja

ti

§ta kralj

Italiju.

Francuzi

prijestolje,

U

se

nam

i

doba da ce

Ako nam

bije!

sve ce se to mo(ii ugar-

snuje. Suznih o6iju i

i

neprestance

nepouzdane Ugarske,

uzdisuci

ta

mi smo

pouzdavaj se u narod, koji gazi svoje obecanje.

Bog, kako je

dalje smilovati, te

novije

hruste,

ova stvar ?« Tuzna se kraljica Mar-

premili kralju, neslozne

Ne

da ce na sve

Udje zato u njezine odaje,

da spominjem jo§ siromaStvo, koje nas

gotovo upropasti razabravsi,

odgovori ona kralju: »Kani

stigla,

popnem na ugarsko

skim silama nadoknaditi. Kazi mi, kako gareta

predji

ucini.

sina nasega

a na to cu

sna§le su nas nevolje na sve strane: papa

nam

da

vec ga milostivo odpusti, jer

gotovo vec

velikasa. Po§to se bija§e

Ugarsku. Premila zeno, odlu^io sam poci stvari,

nekad gledao bo-

te dakle,

Ijubili

ni§ta,

svoju zenu, kraljicu Margaretu.

i

ovako progovori: »Neocekivana mi

sve

drzavom; ona ne

si

promisliti.

odlu^i pitati jos

pristati,'

gla-

pak

zaborav,

tebe ide po pravu kraljevstvo, tebi

.

Velika borba nastade sada u dusi kraljevoj, §ta da prihvati

»Veledusni

slavnih kralja ugarskih, tebi

upravljati

.... Zovemo

srecno, od bijesna rata gotovo unisteno

kralj, sto

ovako:

prilici

Zenska ruka ne umije

kraljevstva.

koje je

U

te,

slozno kraljevstvo, da ujedinis neslozne vojvode se dobre volje

po

kraljem, probesjedi

da se obratimo na

ohrabrilo,

i

s

tvoje slavne predje jos nije u nas spala u nezahvalnu

jedinomu pripada zezlo

I

biskup Pavao u Napulj.

stize

se od nego obukavsi samo na brzu ruku svecane haljine. DoSav pred kralja Karla Drac^koga pokloni mu se koljenima po talijanskom obicaju, pozdravi ga u ime svih svojih drugova velika§a u Hrvatskoj Ugarsko], pak mu onda predade pismenu po-

tegotna

i

I

VI. zavadjen, te

crkve izobcen.

iz

druge na§e duSmane u toliko

pokazati put,

NaSe

prilika smrvio;

kojim da krenemo, da

svladamo

pomamio za krunom, pak ne htjede Dozove pace biskupa preda se, odituje mu odluku svoju, samo mu o§tro zapovjedi, da o tom ni rijedi ne spominje kraljici Margareti. Kralj Karlo Draiki po6e se sada spremati na odlazak. Povesti ce, kako je namislio, sina svoga Ladislava sa sobom, ne bi li mu poSlo za rukom, da na nj prenese svoja prava da ga ovjenfia kraljem. Ali tomu se opre kraljica svom silom. Jednoga dana vracaSe se kralj sa sinom svojim u grad iz luke, gdje je opremao brodove. Spaziv§i kraljica, da sin ide s otcem, gotovo pomahnita, pak ogordena navali na kralja: >0j sve

nevolje, §to

sluSati

nas biju<, Ali kralj bijaSe se vec

opomene zene

i

i

svoje.

i


# MARIJA

220

sobom

najludji svih otaca, zasto vodi§ ti

pak ako

svi proricu,

KARLO DRa6kI.

I

mi

poce

kraljicina, te ju

da

u

pak

grad,

mi tuznoj puk uzdisuci

ostavi

i

citav

i

mi ga oteo«. Kralja neugodno ona ne da se smesti, nego udari u jos

AH

suti.

ne bojis smrti, koju

ti

zatece jadikovka

vrati sina, sto si

moliti,

se

barem meni

smiluj se

sina na utjehu. Ja cu inacie razpletenih kosa poletiti

jadikujuci moliti, da

Ako

sina u ocitu smrt?

nije stalo za sebe,

ti

zesce

rukom kraljicu po lieu, pace joj zauvrijedjena kraljica Gorko raztuzena

tuzbe. Kralj plane, zaboravi na svoju cast, te udari

da ce ju

prijeti,

ostavi kralja

i

baciti

u more,

ako ne

zavuce se u samocu

zasuti.

i

Velika bol kraljicina umeksa na posljedku

tamo

da

svojih odaja,

svoju.

sobom vodio

okani misli, da bi

kralja, te se

i

nevolju

tezku

izjada

sincica Ladislava.

U

to svanu

i

dan odlazka kraljeva

nanesenu uvredu,

oprostila

stanka jos

mu

volje hrlio

u propast. Eto,

slavila,

namah

Barlette

rece ovo: »Nisam vidjela covjeka

skinuti,

ti

rujna\

(4.

mu

Kraljica

od

glave

tvrdje

bijase

pak cu

slusao

vise

nije

mario za uzdisaje njezine. Uzdajuci se u svoje privrzenike

povede sa sobom samo cetiri galije s malom pratnjom. s njim knez Alberico da Barbiano, Navarello Dentico

bi

koji

vec ra-

dobre

udovu. Vazda cu se bojati gla-

pripraviti crno odijelo za kralj

tebe,

Prije

kojima sam te prisutna

odlazis, a ja cu kraljevske haljine,

mi javio tvoju smrt«. Ali

snika, koji bi

iz

ga je kod polazka odpratila na morsku obalu.

te

kraljicine,

rije^i

nadajuci se

i

Od

je

napuljskih velikasa podjo§e

U

Jakov Scrovegna.

i

niti

skoromu povratku Napulju

vladat ce za njegova odsuca kraljica Margareta.

(Dolazak Karla Drackoga

njegovo

u

Stolnom Biogradu

Hrvatsku

u

prosinca

31.

doplovi Karlo Dracki na hrvatsku obalu u Senj

12.

rujna

krunisanje

i

od osam dana

Tamo

ga docekaSe

rujna

(12.

1385.

1385). Poslije voznje

1385).

i odpratise ga dalje u Zagreb, gdje ga je biskup Pavao »u obilju blagodarnom gostoljubivosti primljena njegovao«. Zidine grada Zagreba nijesu bile krunjenome gostu nepoznate, ta on se je desio jos pred petnaest godina medju njima kao herceg hrvatski. Sada je ovdje boravio kao izabrani kralj hrvatski, te prijatelji sa svih strana hrvatskih, su se oko njega u biskupovu gradu skupili velikasi da vijecaju pripravljaju za buducu krunitbu. Po narodu pusti§e glase, da je kralj Karlo Dracki dosao osloboditi oba kraljevstva od vlade lakoumnih zena i silovitoga palatina njegovim priGorjanskoga. Tim mu utrijeSe put i u Ugarsku. Trebalo je medjutim

njegovi

prijatelji

mnogih

stvari

i

i

i

vrzenicima vremena, dok ce svoje cete sabrati, a dotle je kralj boravio

Na ugarskom dvoru u Budimu leci

iz

dalje u gradu Zagrebu.

i

uzas, Sto li ce se sve izzavladao je u to strah toga dogadjaja? Kraljica Elizabeta smisli sada svemu najprije tako doskociti, da kcer

svoju Mariju sto prije

jednako

iz

Pozuna

i

vjenca sa prijasnjim

prijetio

Visegradu

predomislila, te se neckala, da podje

dodje on u Budim,

pa6e njemu

i

bi

njezinim Sigismundom, koji

Budimu. Premda se

za

nestasnoga

te se joS prtje 28. rujna

samomu ne

zarucnikom

je

mlada

1385 njome ozeni.*

obstanka u Ugarskoj, jer su

mu

je

vec

Sigismunda, ipak

neljubljenoga

i

Marija bila

Ah

on ne pomoze,

joj

brojni protivnici zasjede

ci-

Kad zenili. On zato bolan utece u Ce§ku, ostavivSi svoju zenu nepredvidjenoj sudbini. nezadovoljne utisala nitba kraljice Marije ne pomoze, domisli se majka drugomu, da bi Ugre. Sporazumivsi se sa svojim dosadanjim Ijubimcem Nikolom Gorjanskim, skine ga 8.

listopada kao narodu

nepocudna

s

palatinske

casti

saber za

8.

studenoga u Budim, pozvavSi u

mica. Sabor se sastao; izaslanici zupanija * Svedano poslanstvo, koje

bijaSe

poSlo

nj

tuzili

da je kraljica Marija poMa za Sigismunda.

uzvisi

na tu

iz

i

izticali,

da im

vojvodu Ljudevita,

po orleanskoga i

6ast

Nikolu Se6a,

kraljica jos

svake zupanije po

se

rujna u Francuzku. Mladi vojvoda bijaSe se ved spremio na put vjjest,

i

Napokon sazove

jednoga od glavnih kolovodja 6itavoga pokreta.

Cetiri

vrijedjaju

se

stiglo

doSao do Troyesa, kad

i

je

mu

ugarski

odlicnija pie-

u

prvoj

»slobo-

polovici

l6. listopada stiie


DOLaZAK KARLA ORACKOGA U HRVATSKtr §tine, povlastice

pred

prava za prija§njih

i

I

KRUKlSANJfi NJEGOVO U STOLNOM BIOGRAbU.

kraljeva

da zatraze od njih potvrdu

kraljice,

tih

ste6ena,c

prava.

te

Kraljica je Marija zaista

sabora (15. studenoga) posebnom poveljom potvrdila prava kraljevine,

plemstvo priznade

povlastice staleza

i

redova

i

da ce ih ona sama neoskvrnjene cuvati obdrzavati. Sabrano za to kao za uzdarje supruga Sigismunda za »tutora upravitelja

obrekla,

i

punomocnike sedmi dan

svoje

poslali

itl

i

joj

i

kraljevstva«.

Drackoga vac suvise mah pre-

Ali sve bijase prekasno, jer je u to stranka Karla

Hrvatski velika§i, poimence Horvati, Lackovici, Ivan Palizna

otela.

Bosne),

i

iz

Zagreba ravno u Budim. Kad se je vojska priblizavala Budimu, kraElizabeta, kao da ne zna, za sto Karlo dolazi, posalje pred njega poslanika, da ga

svoga izabraoika ljica

se je vratio

(koji

drug! skupise svoje cete, pak na celu hrvatske vojske povedoSe u prosincu 1385. iz

li kao gost ili kao neprijatelj »Vazda se zahvalna srca sjecamo, kako je

zapita, dolazi

.^

Karlo odgovori glasniku po

kralj

Ljudevit

sega. Potaknuti joste bratinskom Ijubavi, koju gojimo

slavno

prema

ovako:

prilici

smrt

osvetio

otca na-

pohrlismo, da da neslozne velmoze izmirimo, pak da izmireni narod pod okrilje sestrino povratimo. To je povod nasemu dolazku*. Kraljice, majka i kci, videci sada, da silom ne bi nista postigle, odlucise sluziti se prevarom, ne sestri svojoj,

kraljevstvo, ratovima razdvojeno, ujedinimo,

bi

li

UCinise zato, kano

Karla ipak nadmudrile.

glasiSe

po gradu, kao da on dolazi

mu u mu

Budimu, podjo^e

s

da vjeruju njegovim rijecima, te raznjihovom voljom. Pace, kad se je vec primicao

susret u zlatnim kocijama uz sjajnu

u Budim ponudise

i

brojnu pratnju. Dosavsi pak

da se nastani u kraljevskom dvoru;

kraljice,

nosti budi s opreznosti, zahvali se kraljicama za

ali

Karlo budi

s

ded-

ode na stan u jednu gradjansku pak ga pohodise u stanu njegovu.

ponudu,

kucu. Kraljice ga izpratise sve do njegova svratista,

te

i

Kad je ondje Karlo medju obima kraljicama sjedio, rece mu mati Elizabeta: >Premili velika je tvoja zahvalnost prema kralju Ljudevitu, sinko, ugodna je tvoja Covjecnost djecu, te si iz tako daleke zemlje pohitao, da ugusis kad si ti ostavio kraljevstvo, zenu pokret u Ugarskoj nama bjednicama pomogne§. Mi ne mozemo dovoljno da ti hvalimo da te nagradimo, neka ti plati svemoguci Bog*. Posto je kraljica svoje rijeSi tihim uzdasima popratila, kralj Karlo ponikne nikom i odgovori joj ovo: >Castna majko, dokle bude zive duse u nama, vazda ce se zahvalno srce na§e spominjati velikodulnoga i

i

i

i

Na

kralja Ljudevita*. lj

oproste

to se kraljice

sa

svojim

gostom, te se povratise u kra-

evske dvore.

Za malo dana, cim njegovi hrvatski

se

prijatelji,

je

po

i

Ugarske prikupilo

iz

§to su zaista

se namah na Na saboru nadjo§e

Karlovih

bernatorom) drzave, a on

to preseli u kraljevske

(colloquium) za Bozic.

se sami

te

gotovo sav Budim zahtijevaSe Karla za

nam sam Bog

s

i

hrvatskoga.

Kad

se zabrinuSe.

No

zahtijevajuci,

da se Marija odrece krune

jos se vi§e prepadose,

glasnik, >sto ste dosad i

vladanja. ste

Ne cemo

po Bozjoj

vi§e,

a Ugarskoj

zene,

prijatelji

da

i

nam

stize

zena zapovijeda. kraljevala

A

r\']et'i,

zanijemise

i

ja

sam

me

to sabor jednoglasno proglasi i

Marija, Ijuto

>Budite zadovoljne*, govorase

vam

se je odredi

i

krune

po pravu ne ide vas kraljevstvo; Pak niste ni vrstne, da tolikom rekoh, volja je sviju. Dobro je zato, ni

zena.

ne mozete*.

Kraljica

kosnu§e se svijesti

»Ne cu da se odredem otdeva prijepo svojoj volji, kako ste zapodeli, mogla protiviti. Molim vas jedino, da poStedite zivot ovako:

zapada po pravu; medjutim radite

suviSe slaba zena, da bi se

tposla

svjetina,

gotovo da se onesvijestiSe. Prva se dozove k

kraljica Marija, te suznih odiju probesjedi stolja, jer

uzbunise puk,

u kraljevske dvore poslanik sabora

kraljevstva.

drzavom ravnate. To moze jedino muz. Ovo, §to da popustite volji staleza, osobito kad ina£e udesiti

duboko ove

Na

na§oj volji kraljevale; sad

nikad

nije

ocitovaSe

sazove sabor

i

oni

to vidjeSe kraljice Elizabeta

kad no i

dvore

njegovi;

>Ovoga Karla«, vika§e

neba, njega, muza, hocemo za kralja «.

Karla za kralja ugarskoga

vi

kralja.

privrzenika,

Proglasise ga naime upraviteljem (gu-

dosli.

vi


MARIJA

222

moj

majke moje,

i

kojega

me

da

i

pustite

KARLO DRA^KI.

1

otici

pak da odem k svomu suprugu,

Ugarske,

iz

ste otjerali*.

Sad se tek sjeti majka Elizabeta, da kcer u bolje uputi. Zato refie najprije glasniku: moj sinko, u veliku si nas bijedu turio, jer traziS, da ti mi slabe zene namah odgovorimo. Podji i kazi onima, koji su te poslali, da si izvrSio, sto ti povjerise. Mi smo pod jednim krovom s Karlom, te cemo same odgovoriti njemu na ovu poruku«. Kad »Mili

glasnik ode, kraljice navalise plakati, a po§to se izplakaSe, pocese se dogovarati, sta da

majka svjetovase

u6ine. Izkusna

neka popusti, da ne bude

kcer,

gorega

Nesto

svanuti bolji dani, kad ce joj se vratiti izgubljeno prijestolje.

mozda ce

zla;

od straha za

zivot,

a jos vise upucena lukavom majkom, Marija se na posljedku rijeSi, da se odre6e krune. Dozove kralja Karla Drackoga, te mu rece: »Holim Ugrima, narodom neobuzdanim, ne moze zena da vlada; za to primi ti zezlo predja tvojih, pak vladaj, kako umijes i hoces«.

Poput munje

proleti

ova poruka gradom Budimom,

sve je vjerovalo, da se je kci kralja

i

Ljudevita dobre volje odrekla prijestolja.

Ovako

Umah

se je Karlo DraSki

zatim spremao se

s

pomocu

hrvatskih velika§a uzpeo na prijestolje ugarsko.

da se vjenca

je,

starom krunom kraljevskom. Bijase to ba§

i

na staru godinu 1385., a vjencao ga je ostrogonski

Budima u razumne, plemici

Na

nadbiskup Dimitrija.

da

i

mu

je Elizabeta zaista majka,

tuzne

sazaljevali

kraljice,

samoga

protivnika. Jos vi§e ozlovolji se narod za bilo najvece, obje kraljice

mramor grobnice ostrogonski

tri

gledati

Bas kad

krunisanja,

iz

putem mnogi su

vec

poput robkinja morale

su

sto

No

a Marija sestra.

polazku

da su one spo-

Stolni Biograd pratile su Karla obje kraljice, neka svijet vidi,

slavlje

svoga

u crkvi

je slavlje

padose na grob kralja Ljudevita, pak vrelim suzama nakvasi^e

To

njegove.

dirnu

narod

skupljeni

put pitao narod, hoce

li

silno,

i

kad

je

zatim nadbiskup

Karla za kralja, nije crkva ozvanjala oduSevljenim

muklim saptom, koji je svaki put bio sve slabiji. I druga zlosrecna znamenja potakose mnoge, te pocese slutiti zlo. Tako zajasi Karlo poslije vjencanja konja,

klicanjem, nego

da prodje ulicama Stolnoga Biograda; a kad su

da iznesu

htjeli

pana, da ju nose pred kraljem, udari^e njom o crkvena vrata

Budim, pak je nastala strasna oluja

ulazio u

slutnje.

Jednoga dana

kraljevske palace

dadose

grmljavinom Karla,

gavranova

doletila sila vranih

graktati,

i

s

samoga

i

i

stali

da je sve ozvanjalo. Gonili

ih

Puk

te ju razbise.

nagadjao, da ce se nesta zgoditi. Jos neugodnije slutnje obuzese

razpukoSe zidine kraljevske palace. Fade

crkve zastavu

iz

potresom,

i

pricaju,

namah

je Karlo

kojega se

s

moriti erne

su

stale

je

kad

pucane,

sv. Stje-

po prozorima sve zaludo, oni se ne

udarati krilima

ali

preplasiti.

I zaista se je spremala krunjenomu kralju crna kob. Kraljica je Elizabeta dan noc snovala sa svojim Ijubimcem Nikolom Gorjanskim, kako da se rijesi neugodna gosta i

Dok

u kraljevskim dvorima.

je s

Karlo Dracki, okruzen od

je

gotovo bezbrizno lastovao,

pratilaca,

zena njegova Margareta, dobiv§i

narodom u Napulju:

Citavim

kako da se osnove

mogla lako

glase

dotle je lukava

osveti (!;ovjeku, koji

je svoje

prve

je

njoj

izvesti, tk

svojih

hrvatskih

i

talijanskih

nagrade svojim vjernim sluzbenicima, dok

dijeleci

i

ugrabio

njegovu

o

krunisanju,

slavila

himbena Elizabeta neprestano vladu,

a

krunu

kceri

stanovala je sa svojim najljucim

i

slavlje

smisljala,

prijestolje.

A

dusmaninom pod

jednim krovom!

(Vlada nje god. s

1386.

i

smrt Karla Drackoga

boravio je Karlo

Dracki neprestano

24.

velja6e

1386.).

Mjeseca

u gradu Budimu. Stanovao

je

sijecnja

zajedno

kraljicama u kraljevskom dvoru, dao im izkazivati kraljevske po5asti, dopustao im pace,

da obce

s

kim

ih volja,

im bijase oduzeo

O samom vojvodu

i

Casti

ne braneci pohadjati

vladanju

davnoga

ih ni

onima, koji su njega ocito

mrzili, jer

njihove.

njegovu imade malo podataka.

prijatelja

Nema

sumnje, da je vrstnoga

svoga Ivana Horvata potvrdio za bana ditave Slavonije, dok


VLADANJE

SMRT KARLA DRACkOGA

I

VELJaCe

(24.

1386.).

223

Dalmaciji. Da li je za palatina bansku dast u Hrvatskoj pridrzao Nikolu Se6a, ili je imenovao drugoga, ne moze se ustanoviti. Cini

je opet Ivanu

u Ugarskoj

povjerio

Palizni

i

da je ban Ivan Horvat znatno utjecao

se medjutim,

u ugarske poslove (>de mandate

i

domini Joannis banni* izdaje se po-

ugarskim plemicima). Naro-

velja

6ito pak nagradio je Karlo Dradki svoga odlucnoga privrzenika, krd:-

kogai modruskoga kneza, Stjepana Frankapana, kojega zove »dragim

•t

v'M-t ?JI

vjernim svojim<. rodjakom On mu 22. sijednja izdade znamei

u

povelju,

nitu

panove

kojoj

nosne sluzbe*, koje

neumorno osobe

je

ni svojih stvari,

mu

pak

ni troSka,

plodo-

i

kao

za

:;

svoje

imao

muzkih

f sS

^::

^

rd*vTf KrP^-t•l•

truda

ni

,K"''

potomaka.

?.•''

-

p ''X/

HBi*

Po-

•sts-.

t'i?

jest

a o

Budimu Valentinu Mihajlovu iz §imezke zupanije. Namah zatim za-

<:

o o

i-

mu

sudbina, koju

po kazivanju Laurencija do Monacis pripravio bivSi palatin Ni-

bijase

kola Gorjanski sporazumno

a

Dne

7.

dan

< 5 <

s kra5

Ijicom Elizabetom.

veti

00 CO

z

it

povelja, koju je 5. veljace izdao u

desi ga nemila

B

dozvo-

to

Karlova vladanja

cin

sljednji

e

!^i

na svoju kcer Elizabetu, ako ne bi

If

Mi

da sav svoj imetak prenese

Ijava,

r*

i^E

dosad njemu

ne stedeci

c^inio,

^-''

mt

Stje-

slavi

»velike, koristne

-..

'4;-

veljade, trideset

rr

!='

S

de-

i

Karlova krunisanja,

iza

udje u kraljevski dvor Nikola Gor-

pratnjom svojih

janski s velikom

Govorilo

Ijudi. stiti

s

se,

da ce se opro-

vraca u Slavoniju, da proslavi pir svoje dete, koje

a

II

i

> o

kraljicama, jer se sutradan

ce

u Gorjanu

kceri.

Oruzane

ga na putu

pratiti,

druge, koje bijaSe potajno do-

zvao, stajale su pripravne u varosi i

pred vratima kraljevskoga dvora.

Pod vecer zamoli Elizabeta

kralja

Karla Dradikoga, da dodje za

k

d:as

njoj u njezine odaje (dvorane), jer

da ce mu saobciti neke glase, koj stigoSe

i

S

joj

^

od zeta Sigismunda. Karlo

.2

dodje, te bi neobidno prijazno do-

iekan. Po§to talijanske

ka§e po

mu

kraljica

napomenu, da ce

dvoranike (medju njima hodnicima.

Na jednom

i

govoriti o drzavnim poslovima, odpusti

kneza Alberika), dok

udju u dvoranu

mu

on svoje

se tjelesni strazari razStr-

Nikola Gorjanski

i

prvi peharnik Blaz


i±i

ForgaC,

MARI.TA

da

toboze

se

Kada

nastavio.

s

kraljicom

KARLO

I

DRAfiKI.

Razgovor se medjutim u njihovu prisucu okrenuo prema kraljici odvratio od oba muzkarca,

oproste.

se je u to Karlo licem

i

i

namigne Gorjanski Forga6u,

a taj izvu6e svoju topuzinu izpod kabanice zakala ju Karlu u glavu. Ubojica se na to maSuci krvavim topuzom protura kroz nado§le tjelesne strazare i pohita k cetama Gorjanskoga, te ih dovede u dvoriste palace. Kraljica Elizabeta pala

toboze u nesvjesticu; a

i

Gorjanski

izletio

iz

dvorane, da

krvlju

zapoceto djelo zavrSi.

DvoGUBi pe6at Karla Drackoga na povelji od 22.

sijeCnja

1

386.

(Prednja strana), Promjer toga lijepoga, u ranom gothskom slogu izradjenoga pedata, broji 9 cmt. u polju, koje kraljevske

je

posuto krinovima

vlasti,

odjeven

a

grb napuljskih Aniuvinaca kraijeva jeruzolimskih.

s

(liljaniiha),

sjedi

u dugu kraljevsku

na sjajnom

tuniku

Pod svakim grbom

stoji

lav.

Nadpis:

et Forcalerii

Karlo medjutim ne bijaSe mrtav, nego

U

to

bi

pallijem.

Kraj

prednjoj strani vidimo,

kralj,

prijestolja

talijanska

tjelesaa

„•}

Karolus

Tertius

kako

dried u rukama znakove

vidimo okrunjeni porodidni

tako zvanim turnirskim ovratnikom, znakom mladje grane; a lijevo

Apulie Provincie

svoje odaje.

s

Na

prijestolju okrunjeni

je

Dei gra(tia Rex

okrunjeni grb

Sicijlie

ducatus

ac Pedimontis comes".

samo omamljen; straza

Karlova

osvijestiv se iz

malko odtetura u te dvorom

dvora potjerana,

koji dade polumrtva Karla pomno straiiti. Sutradan navijeStali su po ulicama Budima grada, da je Karlo mrtav, a zakonita kraljica Ugarske Hrvatske da je Marija, koja prasta veledusno svima, koji su budi milom budi silom pomagali njezine krvne neprijatelje. Budimska svjetina, koja je nedavno klicala Karlu, tako je isto odusevljeno pozdravljala Mariju, pak da oduSka dade svojoj radosti, porobila je ducane

zavlada Gorjanski, glasnici

i


VLADANJE

Hrvatske Cete pak,

trgovaca.

lijanskih

Budim, vratise se

SMRT KARLA DRA^KOGA

I

talijanskim

s

tako pokazati, da ne pristaju uz kraljicu

Horvat ille

Stjepan Lackovic, izvojevavยงi

i

i

hrvatski

savjetnicima

si

i

1386.).

225

su Karia

koji

velikaSi,

dopratili u u Hrvatsku, hoteci

strazarima njegovim

Mariju. Hrvatske 6ete vodili su kuci ban Ivan

u krvavom boju izlazak

Joiiannes Horvathii, banus, in forti suorum

certamine

VELJAGE

(24-

iz

grada Budima

Croacorum manu, portam

(et nisi

sabbati, cruento

vendicasset: ibidem graues sui demeriti poenas luisset).

sibi

X DVOGUBI PE6aT KaRLA DRAfiKOGA na povel)i od 22,

sije<5nja

1386.

(Strainja strana).

Na

strainjoj

vidimo

strani

pokriven pokrivalom

krnnom drii

nvezenim

poznatim

nre^ena

i

s

polje,

desnicom mai

i

Ijevicom

posato liljanima.

nakitom ยงtit,

na

kriuovima (liljanima), a

u

Glava kraljeva pokriveaa

njem je

jaSi

aniavinske porodice, oaime nojevom

kojem

je sjedinjcni

oklopa na konjn, koji

kralj n

tnmirskom kacigom, koja

glavom

grb porodice AnioTina

i

s

podkovom

Isti

ranjeni

dan,

Karlo

kad

je

Gorjanski

Budima u

iz

tvrdi

dao Mariju ViSegrad.

proglasiti

Ondje ga

za

kraljicu,

je

ovjeniana

a kljunn. Kralj

kraljevine Jerazolim.

su detiri jernzolimska kriia. Nadpis: ^Diligite iustitiam vos qui indicatis terram in vit

1^'

je

.

.

odveden

U

polju

."

bi

smrtno

je duvala jaka straza, iekajuci

na

njegovu smrt. Ali jaka narav Karlova kao da ce preboljeti smrtonosne rane. Kad to kraljice zaiuSe, zapovjedise, da se ubije. Jedni tvrde, da su ga zadavili, a drugi, da su ga otrovali.

Karlo Dracki pogibe tuzno 24. veljace 1386., ostavivSi za sobom razklimani prijestol napuljski,

i

uz udovu Margaretu jedva desetgodiยงnjega sina Ladislava

Hrv. poTj.

II.

I.

i

kcer Ivanu. BijaSe 15


226

MARIJA

«

mu

A

tekar cetrdeset godina.

I

KARLO DRa6kI.

uman

bio je

U

valjan vladar.

i

svojoj nasljednoj kraljevini

vladar, kao piijatelj znanosti umjetnosti, kao vrstan vojvoda udenjacima i pjesnicima, medju I Hrvatskoj provodio u stekao koji je rado tasove dokolice mnogo privrzenika vrlinama oduSevljenih prijatelja, si je jo§ kao herceg poglavito tima koji su se od njega nadali spasu svoje domovine.

(Napulju) proslavio

se

i

i

i

u

(Pokolj kod Gorjana 25. srpnja 1386. sijecnju 1387.). Mjeseca veljace 1386. zasjel^ je

oskvrnuto krvlju nesrecnoga Karia DraSkoga. Elizabeta

drzavno kormilo u ruke.

krunu

stavio njezinu

i

nju

samu

protjerati

iz

majku

Karla Dracikoga

sa svim njezinim

Elizabetu

joj

suprugom

da o6uva svoja prava proti

kraljici Elizabeti

Gorjanskomu, za koje

i

rijesi,

je

bio na-

barunima, a

je s

stariji

pravom sumnjao,

brat njegov, ceSki

bratici njihovi

i

je

u Ugarsku,

Jo§t

i

Prokop.

vojskom svojom u travnju 1386. provalio sve do Gjura, kad se Elizada se s Luksemburgima pogodi. Ona podje s kcerju svojom u Gjur, te vec s

obje

svibnja povjerise

munda »kao Sigismund

put

taj

Veceslav na celu vojske, kojoj se bijahu pridruzili

Veceslav bijase

1.

i

kraljice Marije, koji bijaSe opet pohitao

da ga smijeraju ponovo maknuti. Sigismunda dopratio

beta

prelatima

medjutim pune ruke posla. Najprije morala se

imala je

pogadjati sa Sigismundom,

kralj

tako uzpo-

i

pak Marija, da

obijedila

zemlje*.

vlada

Uzpostavljena

prijestolje,

i

posjedima, jer ju je »oslobodio kralja Karla

i

vladanje*.

kanio »u potaji pogubiti

ponovo

Nikola Gorjanski primise opet Karlov, peliarnik Blaz Forga6, bude od kraljice Marije Ubojica

gradovima

obilato nagradjen

smrt kraljice Elizabete

i

kraljica Marija

Veceslavu, da

kraljice

takodjer izmedju njih

svoga vjencanja

poslije

medju Dunavom

i

s

Vagom. Nakon

Sigismund ne smije se padati

ni

rijesi

njihov

spor izmedju njih

moravskih markgrofa }o§ta

i

i

i

Sigis-

Prokopa, kojima bijase

Marijom zalozio jedan dio sjeverozapadne Ugarske

duljih

razprava izrece

Veceslav svoju odluku.

kralj

u buduce u vladanje ugarsko,

vole Veceslavove ne smiju okruniti za kralja ugarskoga;

ali

niti

ipak

ga bez narodite

mu

pri-

se dopusta, da zivi

da boravi u Ugarskoj, gdje ga je volja. Za uzdrzavanje svojom suprugom Marijom svoje prima zeljeznu zupaniju, grad Trencin, napokon one oblasti i dohodke na medji Austrije Morave, koje je nekad drzao herceg Stjepan, brat kralja Ljudevita. Dugovj, sa

i

i

i

koje je Sigismund ucinio

povodom

potonjih

smutnja, namirivat ce se ugarskim dohod-

cima; markgrofi moravski vratit ce sjeverozapadnu Ugarsku uz odstetu od 200.000 zlatnih koji

forinti,

udovninu jedno

i

im se moraju platiti do Martinja. Elizabeta napokon zadrzat ce miraz, svoju sva svoja druga posjedovanja. Namah iza te pogodbe ostavi Sigismund Za-

bratom svojim Ugarsku,

s

te

ga tek potonje krvave zgode prinudise, da se povrati

u krilo svoje supruge.

ma kako kraljevstvo. Kad

nagodi

Luksemburgima, jer se je u to bilo pobunilo citavo hrvatsko se je naime razglasila smrt Karla Drackoga, Ijubimca hrvatskoga, zajauce sva zemlja od Drave do mora. Bilo je doduSe pojedinih velikasa, koji su pohitali, da se poklone Mariji i majci njezinoj; ali najveci dio hrvatskoga naroda odvracao se je s uzasom od kraljica krvnica, pak je vapio za osvetom. Elizabeta bijaSe se pozurila, da se

banom u

s

Dalmaciji, da ih cuva za Karlova sina,

mladoga bratom Ladislavom u Slavoniju, a odanle u nekadanju svoju banovinu Macvu, da i tu oblast podigne na noge, pak da plane sva zemlja od Morave do mora. Za kratko vrijeme podje Ivanu Horvatu za rukom, te zauze Ma6vu s kraljevskim gradovima Bitvom, Kupinovim sa znamenitim gradom Biogradom, a zatim oblada Srijemom, zupanijom vukovskom i pozezkom, pak ce odanle Ivan Palizna ostao

Ladislava,

dok

Hrvatskoj

je Ivan Horvat, zvan

i

ban

Ivanis,

posao

s

i

udarati

i

na samu Ugarsku.

Silan strah obuze kraljicu Elizabetu, kad zacu, §ta se i

Dunava. Povjeri

s

toga dosadanjemu

od Korogja, da pokori hrvatske

madvanskomu

ustase. Stjepan

banu,

ogleda se

s

ono zbiva na obalama Save svomu pouzdaniku Stjepanu Ladislavom Horvatom, razbije


KOD GORJANA

P()K(»LJ

mu

6ete, te osvoji

vec

ih je

banovinu Ma^vu

SMRT KRALJICE ELIZABETE.

I

ona

s

grada. Ali

tri

podstreknuo na sto ze§ci odpor. Ivan Horvat

cetama, da se pridru^e razbijenomu Ladislavu

taj i

poraz nije

kako ce

provaliti u

cas stize

mu pomoc

zainetne boj

udare na bana pohara dvore bana

magao

vukovsku, pak se onda spremi,

Ugarsku. Stjepan Korogj nadje se sada u velikoj nevolji.

U

srecan

od ugarskih velikaSa, pak ojaCavsi tako, sadje opet na jug Drave ustasama, u kojem ih razbije i potisne.

s

Premda

i

pokorio,

silama

Stjepana. UstaSka vojska razbije kraljevsku, protjera ju preko Save, Stjepana, zarobi veliko roblje, osvoji zupaniju pozezku

ustase

Ivaa Palizna pohita§6 sa svojim

da sjedinjenim

i

227

ne bijase

kraljevska vojska pobijedila, ipak

je

ustaSe

i

ban Stjepan tako jak, da

se u zapadne pak se spremala na novu, zescu borbu. To dodija Nikoli Gorjanskomu, kojega su gradovi posjedi takodjer mnogo stradali za toga ratovanja, te odluci jednim udarcem skrsiti ustase u svom zavicaju. On sam vodit ce vojsku na njih; a da bi ih lak§e pokorio, skloni obje kraljice, Mariju Elizabetu, da ga one prate na bojno polje, pak da svojom nazo^nosti pomognu k odlucnoj pobjedi. bi

svladati

vojska ustaska povukia

Razbijena

pokoriti.

i

strane Slavonije,

i

i

U k

i

polovici srpnja 1386. silazile su kraljice

vojsci

bana Stjepana.

sinovi Ivan

i

s

Nikolom Gorjanskim u juzne strane

Pratila ih je sjajna pratnja, sav

rod knezova Gorjanskih (Nikolini

Nikola, zatim prastrifievici njegovi Pavao Stjepanov

i

Ivan Pavlov), nadalje

Mikac Prodavic, Ivan Morovic, Karlov ubojica Blaz Forgad, Poljak Scibor Sciboric, mnogi drugi velikasi, koji se poimence napominju. Kraljice predjoSe s odlicnom pratnjom svojom rijeku Dravu, a onda krenuse ravno prema Djakovu gradu Gorjanu, bastini knezova Gorjanskih. Hrvatske ustase jedva doCekase taj cas, da se s ubojicama svoga i

i

Ijubimca kralja

Drave, raza^alje

sukobe.

Ban

Ivanis

Horvat,

uhode, da ju traze

svoje

Saznavsi za sve, stavi zasjede, da ulovi

i

i

6im je 5uo, da su kraljice presle preko da mu dojave, kojim je putem udarila.

kraljice

i

Zorom

6itavu pratnju njihovu.

25. srpnja

svojom cestom od Djakova prema Gorjanu, ne sluteci nista zla. Joste je bila samo jedna ura hoda do grada Gorjana, kad no na jednom navali§e na njih ustaSe, vodjeni bracom Ivanom Ladislavom Horvatima Ivanom Paliznom. zametne boj. Mnoge 6ete kraljevske pobjego§e Jaka konjanicka ceta ustasa obkoli ih glavom bez obzira, a §to ne mogase umaknuti, bi posjeceno. Prvi se obori na ustase prolazile su kraljice s pratnjom

i

i

i

Blaz Forgac, krvnik Karlov, te mu na ocigled pak stade uz kola

ali

ga zbaci

odrubiSe

kraljica

glavu.

konja ustaSko koplje. to Nikola

Videci

potegne za noge, tako da zivi

to prisko5i§e ustase,

Gorjanski, skoci

i

je

na zemlju pao. Sad se obori§e na

zarobljeni.

OstadoSe napokon same

i

velikasi

nj

konja,

drugi vojnici, pak ga

popadase sada redom,

Uz neprestane pogrde

i

ili

kraljice sa svojim dvorjankinjama, koje

su bile u kolima. Razjarene ustase navalise sada na kola, prevalise ih

obje kraljice.

s i

pred ocima obiju kraljica razkomadase. Dvorjanici

pak bise

Na

njih. Borio se je bas junaCki da brani sebe odbijao dok se napokon jedan usta§a uvuce pod kraljicina kola, te ga

kraljicina,

udarce neprijateljske,

s

uvrede dovedoSe

ih

i

izvuko§e

iz

njih

pred Ivanisa Horvata, koji ih

im ubojstvo Karla Drackoga. Kraljice bijahu u smrtnoj stisci. Ljetopisac Ivan Turdanski prica, da je Elizabeta pala Ivanu pred noge, te ga sklopljenih ruku molila: >Pomiluj, bane, pomiluj; sjeti se dobroga kralja Ljudevita, pak se ne sveti neduznoj kceri njegovoj. Ja sam zamislila onaj zloSin; moj sukrivac, koji ga je izveo, okajao je netom smrcu svoj grijeh. Smiluj se slaboj zeni, tako ti casti tvoje, tei nisam ni ja bez razloga sagrijesilac. Ban IvaniS ne htjede ruke si omastiti krvlju zene kraljevskoga roda rodjakinje svoga pobratima bosanskoga kralja Tvrtka; zato oprosti oStrim rijecima uze koriti

i

spocitavati

i

kraljicama,

i

majci

kceri, ali zapovjedi,

i

da se zajedno sh zarobljenim velika§ima

Od

i

dvo-

naime kraljidinih pobjegoSe samo Ivan Morovid Nikola Gorjanski mladji sredno svojim kucama; svi ostali ili izgibose ili padoSe s »blagom neizmjerne mnozine i velike vrijednosti« u ustaSke ruke.

rjanicima zatvore u tvrde gradove po Hrvatskoj. i

pratilaca


228

MARIJA

KARLO DRACkI.

I

Sada se napuni§e tamnice grada Pozege murju

Zarobljene

Poditelja u Krbavi.

i

i

kraljice

Oriovca u Slavoniji, Cakovca u Medju-

odvede Ivan Palizna najprije u

Ivanid,

Gumnik (sada Bosiljevo), dvorac biskupa zagrebaikoga kod Cazme, a na posljedku u Novigrad na moru (gradu Zadru na sjeveroiztoku), u tu tezko pristupacnu tvrdju, da tako onemoguci ili bar otezca oslobodjenje njihovo. Prifiaju neki, da su ustaSe mrtvomu odanle u

Gorjanskomu odrubili glavu, te ju poslali u Napulj kraljici Margareti, neka vidi, kako su Hrvati osvetili tuznu smrt svoga Ijubimca a njezina vojna. Posljedica pokolja kod Gorjana bijase, da je citava Hrvatska s Dalmacijom i Slavonijom do&la u vlast bana Ivanisa Horvata i njegovih privrzenika. Uz Hrvatsku oblada banovinom severinskom. Ivan Horvat s bratom Ladislavom zadrzi Macvom, pace on njeDalmaciju prepusti svojem drugu Ivanu Palizni Macvu, a Hrvatsku Slavoniju Nikoli

i

i

govim rodjacima. Medjutim

U

Tako

ustaSa.

i

u samoj Ugarskoj ne bijaSe nikakve vlade,

gotovo

kraljice bile zarobljene, a iirvatskih

i

i

i

je

svi

drzavni dostojanstvenici

izginuli

ili

ili

su obje

u suzanjstvu

sudbina Ugarske zavisila o bududim dogadjajima u Hrvatskoj.

i

preuzme vladanje

6as obcsga razsula dodje opet Sigismund u Ugarsku, da

taj

poSto

te kra-

a 27.

ime svoje zarobljene supruge. Dne 15. rujna boravio je u Ugarskom Starigradu^ listopada u Stolnom Biogradu. Oko njega stadose se skupljati prijatelji staroga

reda,

kao

Ijevine u

i

kraljevstva

privrzenici zarobljenih kraljica, te ga proglasiSe upraviteljem

Ungarije« (regni Hungariae

petan Ugarske* poSe on izdavati

mu

capitaneus,

povelje,

te

dominus

nagradjivati

et

i

>kapetanom Kao

capitaneus).

privrzenike

svoje

»ka-

supruge

i

da ugusi pokret u hrvatskim zemljama, te oslobodi Za vrhovnoga zapovjednika vojske, koja ce poci na ustase, bude imenovan Ladislav od Lu6enca (de Lossonz), koji je jo§ od god. 1384. gorljivo pomagao obje kraljice; cast pako macvanskoga bana podijeljena bi Nikoli Gorjanskomu, mladjemu sinu poginuloga palatina. Oba ta skroz pouzdana inuza imala su se oboriti na svoje. Ali glavno

zasuznjene kraljice

Ivana

i

bijase nastojanje,

velikase.

Ladislava Horvata, na Ivana od Palizne

i

ostale

i

zemlje na jugu Drave. Ladislavu od Lucenca namijenjeno

Gorjanskomu u

Slavoniji

preko Drave u Slavoniju,

i

Pace

Madvi

blizi ratnomu pozorigtu. Dne pismo cazmanskomu kaptolu.

od

njih

ocistiti

sve

Hrvatskoj, a Nikoli

u krajevima, sigurnijim od ustasa, da tako bude 1387. nalazimo ga u Koprivnici, gdje je napisao

10. sijecnja

Medjutim dolazak ugarskih vojska

te

bi bojiste u

sam Sigismund predje na koncu godine 1386.

i

te se bavljase

ustase,

i

kapetana Sigismunda na

hrvatsko

skloni

tlo

hrvatske ustase na jos zesci odpor. Vodje pokreta skupi§e se na pocetku sijecnja

1387.

kako ce silu suzbiti silom. Tu nekomu od njih munu u glavu misao, da se makne s ovoga svijeta zasuznjena kraljica Elizabeta, koja je jo§ svedjer camila u tamnici grada Novigrada. Ustase smatrahu bas nju za svoju najljucu protivnicu, pak odluciSe ukloniti glavni kamen dosadanjih smutnja. Pored toga misljahu za-

u Zadru, da se

straSiti

i

posavjetuju,

Sigismunda, da ne dira u

kraljici Mariji,

njegovoj suprugi.

I

njih, jer

bi

se jednako

moglo dogoditi

tako se zgodi, da su usta§e

ili

i

mladjoj

njihovi krvnici kraljicu

majku Elizabetu prvih dana mjeseca sijecnja 1387. u tamnici grada Novigrada nemilo pred ocima njezine kceri, kraljice Marije zadavili. Potankosti toga groznoga djela nijesu poznate; znade se samo, da je vec 16. sijecnja 1387. stigla u Zadar vijest, da je kraljica Elizabeta umrla u suzanjstvu u Novigradu. A da je bas zadavljena od usta§a ili njihovih Ijudi, i njezine kceri, potvrdjuje sama Marija u _ia odigled kraljice Marije, jednoj svojoj povelji od 14. rujna 1387 (nobis cernentibus immaniter iugularunt). Malo dana zatim preneseno bi truplo kraljice' Elizabete u Zadar, te bi 9. velja6e sahranjeno u samostanu sv, KrSevana. Tako pogibe tuzno slavna kci bosanskoga bana Stjepana Kotromanica bratuceda kralja Stjepana Tvrtka. Ustage hrvatski mrzili su tu duhovitu odvaznu zenu nada sve, mozda najviSe zato, Sto je u njezinim zilama tekla hrvatska krv. i

i

Oni

joj

ne mogoSe

oprostiti, §to je, zabrinuta za

buducnost svojega

djeteta,

onako

izdaj


KRUNISANJE KRALJA SIGISMUNDA umoiila hrvatskoga odabranika. Cini

nicki

>Tko

se ne osveti,

taj

I

se,

Elizabetu

da im

je lebdila

pred ocima ona narodna:

zadavili

po zapovijedi

i

ozujka

31.

Ijetopisac

1387.

i

oslobod enj e kraj

Gattaro

A.

ne

i

stoji,

ustase su svakako mogli

privrzenika

pokojne

kraljice.

slutiti,

u nazoc^nosti bana Ivana Horvata,

da ce sada tek planuti pravi

No da

rat

u

to sve

izmedju njih

>A

rijeci:

tada

tovrime ugarskom kraljevstvi velika po Karli krali, koga

knez Anz (Ivan Frankapan) gospodin Krku

bise smutnja ubise Ugre.«

da se je

i

nijesu se prevarili. Hrvatski pisac Fabijan zabiljezio je

I

na glagolskom brevijaru Franjevaca na otoku Krku za godinu 1387, ove bise

da su

pripovijeda,

njeinu kraljica Marija zagrozila osvetom, ako bi se kada dobavila slobode. i

229

se ne posveti«.

(Krunisanje kralja Sigismuntla Ijice Marije 4. lipnja 1387.). Padovanski kraljicu

OSLOBODJENJE KRAUICE MARIJE.

Sigismund bijase dodu§e u preko Drave u Ugarsku, bojeci

i

Gacki

i

Senju

i

vesce.

I

v

uzmakao

prvi cas, do6uv§i za silovitu smrt svoje punice,

se,

da

i

onako ogorCene ustase jos ja6e ne

razdrazi,

pak

NOVIGRAD U DaLMACIJI (n sredovjednoj Hrvatskoj).

mu

male zatim stade se u veliko spremati, kako bi svladao bilo je i potrebito, da zapodjene nesta odlufna, jer je prijetila velika pogibao, da se sve hrvatske zemlje posve ne odcijepe od kraljice Marije. Poslije smrti kraljice Elizabete bija§e naime sve tako zastraseno, da su se banu Ivanu Falizni banu Ivanu Horvatu redom pridruzivali oni, koji su doslije bili ili njihovi

da

pokret

ne zadave

i

suprugu;

ali

oslobodio svoju zenu.

i

A

i

i

protivnici nije,

ili

Hrvatske

su i

skrStenih

ruku gledali njihovu borbu. Da

Dalmacijet, skupio

§to

vi§e

sredstava

Marinu za stanovitu svotu novaca u zakup sav prihod

bi Ivan Palizna,

za dalji rat,

soli

i

»ban Slavo-

dade on Firentincu

carine u Dalmaciji.

Tu

svoju

pogodbu proglasio je Ivan Palizna 28. sijednja 1387. svim gradovima Dalmacije s nalogom, da podupiru zakupnika Marina njegove dnovnike Dalmatinski gradovi zaista se od nevolje odazvaSe nalogu njegovu; pa6e vijece grada Trogira bijaSe jos 22. sijecnja poslalo svoje poslanike k braci Ivanu Pavlu Horvatu, kao banu Ivanu Palizni. Sto nije s dobra i

i

priznalo

i

novu vladu, bude silom pokoreno. Tako je Ivan Palizna nastavio

osvajati u


MARIJA

230

Hrvatskoj

grada

Dalmaciji,

i

(castri

se je

te

desio

u logoru

pri

podsadi nekoga

Nomach).

od Sigismunda

pomoc u

za

kraljicom,

medjutim,

se

njegovih privrzenika

i

s

A

tudjini.

Bosne, poSto je jednomu

skom

DRAfiKI.

1387.

sijecnja

28.

Kolovodje pokreta pobojase osiguraju

KARLO

I

tu su

da se ipak ne

Ugarskoj

u

mogli trajno obraniti

bi

nje,

ako se za vremena ne

mogli o6ekivati podpore poglavito

drugomu dvoru morale

i

izvan

i

udovicom Margaretom,

bill

su

i

Napulja

iz

S onako u neprestanom dodiru, stalo,

biti

da se pokret

odrzi.

i

napuljta oni

pod zastavom nedorasloga joj sina Ladislava. Ali sada trebalo je s kraljicom utanaciti jamaSno zama§nih stvari, poSto su kolovodje ustanka namah iza svoga sastanka u Zadru poslali u Napulj zasebne poslanike. Bijahu to zagrebacki biskup Pavao Horvat, Toma Palizna, brat priora bana Ivana, nadalje Zadranin Pavao Gjorgjic sa vise svojih su

ratovali

i

i

sugradjana. Oni se 22. veljace 1387. ukrcase u Zadru, te odplovise put Napulja. Ali jo§

uzdavahu se ustaSe u bosanskoga kralja Stjepana Tvrtka

vise

njegova velikog vojvodu

i

bunu u Hrvatskoj, te Godine 1385. bijase se doduSe Stjepan Tvrtko za volju Kotora nekako pogodio s palatinom Nikolom Gorjanskim, pace se pridruzio svojim rodjakama, kraljicama, ozlojedjen mozda, sto su hrvatski kolovodje pristali uz nekadanjega hercega svoga Karla Drackoga; no namah Hrvoja Vuk6ica Hrvatinica. Ti su jo§ od prvoga Casa

ruku primali sve protivnike kraljice Marije

razkriljenih

pokretali

njezine majke.

i

i

poslije

grozne smrti Karlove stupio je Tvrtko u kolo hrvatskih ustasa,

zakriljivao

na svaki nacin. Odkad se

ugusi hrvatski pokret,

su

stall

na 6elo pokreta. Vec prije

9.

i

ih

te

pomagao

i

pak Sigismund kao kapetan Ugarske podigao, da veliki vojvoda njegov Hrvoje bas Stjepan Tvrtko

je

kralj

i

mora da

travnja 1387.

je bosanski kralj bio najocitiji nepri-

kraljice Marije, jer je utanacivsi toga dana prijateljstvo i savez s gradom Dubrovnikom pridao pogodbi ove rijeci: >ako b^ se vr^me slucilo, tere gospodja Mareja kraljica ugrska bdla u svoju oblast svobodna, tere bi tirala volja iskalagospodina kralja Stefana, §ta bog upasi, a u onoj vreme gospodin kralj Stefan njegove

jatelj

i

i

i

Dubrovniku,

vlastele b61i u

da

mu

prepov^,

Stefan poci,

i

izl^sti

bojao se je dakle

mu

da

t'da se ob^tuje

da rok prav

i

opcina dubrova(^ka gospodinu kralju Stefanu,

podobu, kako do roka moze on gospodin

grada Dubrovnika, gdd Ijubo njemu godd bude

iz

da

tada,

bi

moglo doci

vrijeme,

kad

.

.

.

ga kraljica Marija

bi

kralj

Stjepan Tvrtko »tirala

ih iskala.«

A

imao

je zaista

i

razloga, da se boji osvete Marijine, jer su ba§ utjecanjem njegovim

bedemi Marijine vlasti u Slavoniji kod Zagreba tvrdi Medvedgrad u zagrebackoj gori. Slobodna obcina Gradec stajala je jo§ od prvih dana pokreta nepokolebivo uz kraljice, te je »u svojoj vjernosti sjala nad svima gradovima kao mjesec i

njegova vojvode

Hrvoja malo pred tim

pali najjaci

u ruke ustasa. Bijahu to slobodna kraljevska obcina Gradec

nad zvjezdama<. Gradjanima na brdu Gradcu to,

sto

doljni

je

i

bilo je tezko odrzati vjeru kraljicama

grad Zagreb hoce§ ne ce§ morao

stajati

Pavla Horvata. Negdje na po6etku godine 1387. doSao pred Gradac

vojvoda Ladislav kraljevina

od Lu6enca,

Slavonije,

pred Zagrebom

utaborio

vrijeme bude biskup neki

Ceh, po

da izgubi svoju 5ete.

imenu

biskupije

;

s

i

se

Ivan.

ban

i

severinski*,

je ozbiljna

obilate

i

Casti,

te

pak

pogibao

dohodke,

s

zaprijetila

i

bio prinudjen okaniti se

Zagreb i

se s

vojskom svojom

i

U

isto

negdje

biskupu Pavlu Horvatu,

kojima je dosad uzdrzavao ustaske te

toga pohita njegov brat, ban Ivan, 23. veljace 1387.

u kojoj je nedvojbeno bilo

Zagreb Sigismundov

zagrebaCkim biskupom imenovan

Horvat bijaSe u to odputovao u Napulj,

u Slavoniju, da obrani

i

stao udarati na dvore biskupa Pavla Horvata.

Tako njom

za

u tadanjim spomenicima zove »vrhovni kapetan

Hrvatske

Pavao skinut sa svoje

stolicu, a s

Sam Pavao

koji

Dalmacije,

i

uz svoga gospodara, biskupa

ne mogaSe iz

braniti svoje

grada Zadra na sjever

da protjera Sigismundova vojvodu. Vojska bana Ivana,

bosanskih 6eta, mora da je bila jaka, jer je Ladislav od Lucenca

podsade Zagreba,

te se zatvoriti

u utvrdjeni Gradac, odakle je


KRUNISANJE KRALJA SIGISMUNDA

Tu

1

OSLOBODJENJK KRAI JICE MARIJE.

231

Gradcu izdade kapetan Ladislav 1. ozujka 1387. proglas na gradjane te obcine ovoga sadrzaja: Ladi>lav od Lvicenca, vrhovni kapetan obzirnim muzevima' ban severinski mudrim kraljevina Slavonije, Dalmacije, Hrvatske svima stanovniciina brda Gradca blizu Zag'-eba pozdrav. Znademo iz sudcima, juratima drugi Ivan, biv§i prije prior vjerodostojne obavijesti, da su Ivan, bivSl prije ban Macive, mnogim drugim odmetnicima, svojim ortacima Vrane, s Hrvojem (cum Herwoe) udarao na biskupski

i

kaptolski grad.

u

i

i

i

i

'

i

privrzenicima,

skupili

ogromnu

veliku vojsku protiv svih vjernih (podanika) kraljicina

i

velicanstva, a narocito proti vasoj gradskoj obcini (civitatem), koja u svojoj vjernosti sjaje

I

nad svima gradskim obc'nama, kao mjesec nad zvijezdama. Znademo pak dalje, da je opasan jarkom, kao kaptol utvrdjen drvenim stupovima, ali da je posve

zagrebacki

i

i

liSen svake straze radi odsutnosti

.

Car

nekih odmetnickih kanonika, koji pristaju uz recene

I

KRALJ SlGlSMUND.

Po starom bakrorcEU.

buntovnike; a k tomu vidimo

i

razabiramo, ako

buntovnika, da bi

nuG ruku istih regnum Sclauonie bila

kazan

lederetur),

Da tomu

uni&tena.

nevjere,

da cim

a

se

tim

bi

ditavo

spomenuti kaptol ovako slucajno dopakraljevstvo

(totum

o^tetilo

nada sve bi sama gradska obcina brda Gradca sasvim

predusretnemo, zapovijedamo ugledate

Slavonije

nazocno (pismo),

s

svima vaSima pod i do kaptola, da poruSite

toga vama

hitro sadjete

(i odkinute drvene stupove) ponesete svojim markne zelite protiv sebe ogorciti milost kraljidinu ako kucama. Inako (ne grofovu (Sigismundovu). Dano na brdu Gradcu, 1. ozujka 1387. sve priprave njegove, dini se, slabo su koristile. Ban Poziv kapetana Ladislava, a Ivan Horvat ne samo da je spasao biskupski grad Zagreb za svoga brata, nego je takodjer

zidove

i

stupove

s

temelja, te da rusevine dnite),

i

i

osvojio tvrdi

Medvedgrad u zagrebatkoj

gori.

Paie

i

Gradac,

taj

posljednji

bedem

Mari-


MARIJA

232

KARLO DRa6kI.

I

Sigismundovih privrzenika dospije u njegove ruke, posto kapetana Ladislava od Lucenca. Nakon toga razstadose se opet

jinih

je razbio

i

protjerao

i

slavodobitni

ustase:

mladim Berislavom, sinovcem Ivana bratom svojim Ladislavom Palizne, podje u iztodnu Slavoniju i Macvu, a Ivan Palizna ostade sam da brani Hrvatsku Novigradu. da strazi dragocjene suznje u Po6itelju Dalmaciju, Gradca kod pad naime Zagreba, potaknu Sigismunda Slavoniji, Posljednji udarac u

ban Ivan Horvat

s

i

i

i

i

i

i

Mnogo

njegove privrzenike u Ugarskoj na sto odlucniji rad.

doprinesao

je

mletacki

i

poslanik Pantaleon Barbo, koji je jo§ od lipnja 1386 boravio u Ugarskoj, te su se napokon velikasi ugarski rije§ili,

da kapetana Sigismunda okrune

za

Na samu

kralja.

Sigismund u Stolnom Biogradu krunom vesprimski biskup Benedikt, posto je nadbiskupska

31. ozujka 1387. vjencan bi

sv.

cani 6'm obavio je

stolica

Na sam dan

uslijed smrti kardinala Dimitrije bila izpraznjena.

cvjetnicu,

Sve-

Stjepana.

krunisanja

ostrogonska

novo

proglasi

vjencani kralj mletaCkoga poslanika Pantaleona Barba vitezom, da ga nagradi za njegovu

Sigismund kao okrunjeni kralj mogao odlucnije postupati, da da oslobodi svoju suprugu, kraljicu naime da umiri Hrvate Mariju iz suzanjstva. U vijecu, koje je on prigodom krunisanja skupio, zaklju6eno bi podici vojsku na ustase u ju^nim stranama. Vec cetiri dana poslije krunitbe, na veliki ^Sigismund cetvrtak, dne 4. travnja 1387. izdade Sigismund na Hrvate ovaj proglas: markgrof braniborski svim t. d. Bozjom milosti kralj Ugarske, Dalmacije Hrvatske

Sada

gorljivu revnost.

je

izpuni obje zive zelje zvoje,

i

i

svojim vjernim plemicima Dalmaciji

i

i

drugoga

Hrvatskoj, pozdrav

lizna), koji se drzi za

i

staleza stanovnicima,

nekada ban,

milost. PoSto su Ivan Horvat,

vranskoga priora,

ociti protivnici

u naSim kraljevinama

koji su

krune,

sv.

Ivan

i

(Pa-

Ugarske

kraljevine

i

nasega veli^anstva, vec dosad u nasim kraljevinama pocinili silnih bezakonja, pak se opet, kako se cuje, spremaju da ib poc^ine: to cemo, ako Bog dade, za kratko vrijeme Zajedno sa svojim vjernim biskupima hvate zgodna sredstva, pak da se

Zato vjernosti va§e molimo

i

ti

i

velikasima kraljevine Ugarske odluciti, da se pri-

naSi buntovnici valjano kazne za svoju tvrdokornost.

ozbiljno

vam nalazemo, da

bijahu dosad predji vasi za proSlih kraljeva,

i

u

uztrajete

u kojoj bijaste

vi,

i

i

vjernosti,

jo§ jeste,

u kojoj kako se

nadamo, pak da se recenim protivnicima muzevno oprete; 6esa cemo se vazda veledusno sjecati i (hvaliti) svakomu od vas. Dano u Budimu na veliki cetvrtak (in die coenae domini) god. 1387.

Medjutim

svi proglasi

kraljevi

bili

slabo

bi

da Sigismund

koristili,

dozivati napuljske kralj e za vladare Hrvatskoj

Ugarskoj.

i

Ona

palo prvenstvo na jadranskom moru, kad bi se u Ugarskoj stolje vladar, koji bi

podjedno kraljevao u Napulju. S toga

stali

bi joj

pro-

na

Hrvatskoj uzpeo

i

je voljela gledati

i

Hrvati

da

se bojase,

tra^io

nije

nasao pomoci u Mletcana. Obcina naime bija§e se Ijuto zabrinula, odkad su

prije-

u Budimu na

Sigismunda, nego Karla Drackoga ili njegova sina Ladislava. Vec u ona poslala svoga pouzdanika Pantaleona Barba u Ugarsku, da utaNikolom Gorjanskim kraljicama. Obcina je od dva zla izabrala manje, pak

prijestolju Mariju

i

lipnju 1386. bijaSe

na6i savez s je

i

rado pregorjela ponizenje, naneseno

joj

od

kralja Ljudevita

mirom u Turinu, samo da

zaprijeci vece zlo. Poglavito zato nastojao je njezin poslanik Pantaleon Barbo,

mund

§to prije okruni za kralja; a

namah

zatim ugovarao je

nicima savez, kojim bi se pomoglo osloboditi kraljicu

dogovorima

izvijesti

Mariju

kralj em

s i

i

pokoriti

da se Sigis-

njegovim

gospodinu poslaniku u perivoju

pred velikaSima

i

kralj

biskupima:

ugarski, rece na

dan uzkrsa

Mi bismo rado

zelimo

i

utanaditi savez s

gospodinom knezom

majka (punica)

supruga na§a; zato vas molimo, da poSljete u tu svrhu u Mletke

i

obcinom mleta6kom, kao

nika gospodstva (Laurencija de Monacis), a kraljevskoj kapeli,

tim

poznati vec Laurencije de Monacis u ime poslanika Pantaleona Barba

mletaCku obdinu ovako: »Prejasni gospodin Sigismund,

i

savjet-

O

Hrvate.

kad

se je

misa

sluzila,

vi

da ovdje ostanete.

rede

kralj

poslaniku:

§to su htjele

.

.

.

Dne

i

zeljele biljez-

9. travnja,

u

Gospodine poslanice!


I

KRUNISANJE KKALJA SIGISMUNDA

I

OSLOBODJENJE KRALJICE MARIJE

'33

biskupima odlucio, da dvije sedsam sa svojim velmozama prioru (vranskomu), nasim Ivanu proti banu vojnu mice poslije Duhova podjem na odmetnicima, da ih po mogucnosti unistim, pak da onda doprem do mjesta, gdje su

Povjeravam vam

tajnu. Ja

i

i

supruga. Ali posto se bojimo, da bi ih buntovnici mogli po moru na druge strane, molimo vas, koliko mozemo, da po biljezniku (Laurenciju de Monacis) molite republiku, da izvoli na more postaviti galije, koje bi straziie, da ne budu odvedene. Ali to bi trebalo namah uciniti, jer bi mnogo vremena proslo, kad bi se cekalo, da se prije savez utana6i«. Nastojanje poslanika Pantaleona Barba, doti^no biljeznika Laurencija de Monacis gospoje, nasa majka (punica)

i

prevesti

urodilo je zaista dobrim plodom.

obcine Zadar, Spljet

Trogir, da

i

Vec

15. travnja pozivase

mletacka obcina dalmatinske

vjerne kruni ugarskoj, a narocito Zadar, o kojega

budu njem

se je vjeri sumnjalo, posto su se u

kolovodje ustanka. Dalmatinski gradovi

sastajali

pohitase uvjeravati mletacku vladu o svojoj vjernosti, »od koje

smrcu

se dati ni

su poradi toga

— pisu Spljecani — ne ce

macem odvratiti«, kao sto nijesu ni dosad od sveudilj joi trpe. Mletci medjutim mnogo trpili ni

nje odstupili,

premda

zadovoljise

glavnoj

i

i

dovoljnom vojskom, molbi Sigismundovoj. Oboruzase dvadeset i cetiri galije, snabdjeSe te ih povjerile zapovjedniku Ivanu Barbadicu s nalogom, da ne samo zaprijeci, ako bi ih

ustase htjeli Mariju

vojsku

kraljevu

Gotovo u

iz

na isti

svoju vjernu sluzbu

Novigrada drugamo po moru prevesti, nego da podupre podjedno

kad bude oslobadjala kraljicu. mah, kad su Mletci odlucno stali pomagati Sigismunda, ponudi kopnu,

jedan od najmocnijih velikasa hrvatskih.

i

Bijase

to

Ivan

ili

mu Anz

Knezovi Frankapani od polovice

14.

stoljeda

do smrti

Bartol

kralja

Sigismnoda (1437.).

(VII).

t 13^3

Ivan

Stjepan (I ), f 1388. Supruga Katarina Carrara, kdi padovanskoga vojvode

•f

Ban

Ani,

ili

1393.

Slavonije, Dalmacije

i

Hrvatske 1391. 1393Supruga Ana, kdi goridkoga

Franje.

grofa Meinharda VII. (t 5. rujna 1402.).

1386;

Elizabeta,

(V.)

29. studenoga

udata za celjskoga grofa Fridrika

II,,

i

umorena od

Nikola

(Mikula de Frankapan) 26. lipnja 1432. 143a). Ban DalmaciieiHrvat'(l426. 1. supruga Doroleja, (valjda) k(5i paIstina Nikole Gorjanskoga. 2. sapruga Blanka Sfurza.

DJega oko god. 1422.

Ivan

VI.,(Ani,

Angelo)

Stariji,

zaietnik Ce-

tinske loze;

t 1436. Ban Dalmacije i

Hrvat'

1433.— 1436. bupruga Ratarina,

niia

kdi

Stjepan

t

Du)am(IV.) Martin Nikola, Bartol (VlII I435. t °^^ ^45^- f 4- ^'^topada 1435. — ModruSania. )459. SuZadetnik 1468. 1479; pokoZadetnik pan na Ban Dalmacije praga Trzacke loze. Trsatu. Hrvat. Barbara Supruga SluDJske loze. i. ienajelena Jelia 1433. 1437. Wallsee. Lipovaika. i opet 1 463. (Elizabeta). Doroteja, 2. ZaCetnik Ozaljske loze. udova kneza

f 1480.

(II.)

u

)

i

I/anila Bla-

Iva-

Ivanovida

gajskoga.

Nelipida.

Izumiro Cetinska loza godine

1542.

Slnnjska

,

1572.

Ozaljska

1577.

Triaeka

I&71.

Andrija

Sigismund

1435.— (^ikmund) 1439.

Ivan mladji (VII.)

14O8. 1435. -i486. ienn Jclena ^eua Eliza-

f

(1489

).

beta.

Godine

1480. ustupio

Mletcima otok Krk.


MARIJA

234

KARLO DRACKI.

1

knez krcki, modruski i senjski. On i brat njegov Stjepan bijahu nekad mirno«; no dok pomagaci kralja Ljudevita, vjerni njemu >u svako vrijeme, ratno je poslije knez Stjepan, suprug padovanske kneginjice Katarine Carrare, pristao uz Karla supruzi. Namah iza krunisanja DraCkoga, ostao je knez Ivan vjeran Ljudevitovoj kceri Sigismundova pisa Ivan kralju u Budim pismo, kojim mu se sam ponudi, da bi oslobodio

Frankapan, gorljivi

i

i

kad bi od mora iz suzanjstva u Novigradu, »kad bi mu poslali vojske mari, mitteremus sibi gentem et haberet subsidium a recuperaret pomoci« (si ipsas). imao Sigismund je dakako objerucke prihvatio ponudu mocnoga kneza Ivana, te mu nedvojbeno poslao i ne§to vojske u pomoc. U svibnju 1387. podize se knez Ivan Frankapan iz Senja ili Modrusa, pak sjedi-

suprugu njegovu

i

krbavskim

nivSi se s

i

li^kim knezovima Butkom,

Nikolom

i

Tomom,

sinovima Budislava

Kurjakovica, a vjernim podanicima kraljice Marije, naiirupi na znameniti grad Po6itelj u Lici.

Tu

je boravio Ivan Palizna

strazio strazu,

i

da

mu

ne uteku suznji Stjepan Korogj,

kod Gorjana, Kako je Ivan Frankapan Paliznu naglo zasko6io, nije taj mogao grada dugo braniti. Pomoci nije se ni odkuda mogao nadati, jer su druge vojske Sigismundove udarale na njegove drugove. Ivan Palizna borio se je hrabro, te je danju nocu provaljivao iz grada i napadao na Stjepan Kanizaj

i

drugi, koje bija§e jo§ prosle godine zarobio

i

podsadne

cete.

Ijuta glad,

Ali na posljedku ponestade

Pocitelju

pak tako

hrane,

da se pogadja o predaji grada. Knez Ivan Frankapan

pusti kraljicu Mariju

na slobodu, a za to moze slobodno da na to

je volja. Ivan Palizna izprva nije htio i

u

neprekidnim bojem« pristane na

izadje

sve, te

i

Paliznu

prisili

od njega, da

je

grada

izaci iz

prlvoli; ali iz

trazio

kamo ga

poci,

na posljedku »satrven gladom

grada. Predajom Pocitelja oslobodise

sam grad Toma. Iz Pocitelja pohita Ivan Palizna preko Velibita na jug u Novigrad, da barem taj grad obrani od neprijateljske sile, pak da usuprot svomu obecanju dalje zadrzi kraljicu Mariju u suzanjstvu. No Ivan Frankapan zajedno s krbavskim knezovima pohita namah podsjedne grad s kopna, dok je mletacki vojvoda Ivan Barbadico valjda jos za njim se suzanjstva svi ugarski

preuzese

valjda

hrvatski velika§i, koji su dosad

i

vec tada krbavski

knezovi

njem

u

Kurjakovici, braca

camili;

a

Nikola

Butko,

i

i

i

Novigradsko more,

prije sa

svojim galijama usao

Uza sve

to nije Ivan Palizna bio covjek, koji bi se tako lako predao,

otimao sjedinjenoj vojsci

u

mletaCkoj

posto

je

bio

na slobodu,

ali

lipnja

da se

za to dati ce

ne ce nikakvo zlo dogoditi 4.

grad

ni

1387. bude izpu§tena

n;emu iz

s

morske

njim pogadja.

s

mu ni

za

mu

zakonitoga kralja;

Ivan Palizna pustit

Ijudima.

Novigrada, u kojem

Jo§ onoga dana, kad je kraljica Marija i^aSla

iz

je

1

ce

zarobljenu

u gradove Spljet, Sibenik

i

villa

Trogir, da

s

da se

tako kraljica Marija dne

do deset mjeseci

bila zatvorena.

Novigrada, imenova ona zasluznoga

kneza krbavskoga Butka svojim dvorskim zupanom. Deseci se istoga dana, naime u selu Dolje u zupi Luci (Luchae in

ipak

htjede ugo-

mletacki vojvoda taoce u ime jamstva,

njegovim

strane.

vec se je hrabro

knezom Ivanom Frankapanom ne

vojvoda Sigismundov, kojega nije priznavao

za to pozove ivana Barbadica, kraljicu

opasao

Frankapanovoj. Napokon ne preostade

i

drugo, nego da se pogadja o predaji. S varati,

te

Dolae) posla plemica

Tomu

Sovica

iz

4. lipnja

Sibenika

tamoSnjim knezovima u ime njezino obavi neke

Kako nije imala uza se nikakva svoga pecata, podkrijepila je vjerodajnicu za svoga poslanika pecatom svoga dvorskoga zupana Butka (sigillo Butcho comitis Corbaviae,

poslove.

=

hofpalatin). Iz zupe Luke odplovi zatim kraljica na mletackim brodovima u Nin, gdje ju dodjose redom pozdraviti njezini privrzenici. Dne 7. lipnja podje iz Zadra zasebno poslanstvo, na 6elu mu suvremeni pisac Pavao Pavlovic,

curiae nostrae magistri ofpatini

te se 8. lipnja pokloni Mariji. Nakon boravka od vise dana poveze mletacki vojvoda Ivan Barbadico kraljicu 15. lipnja u Senj, kamo stize namah sutradan u nedjelju

u Nin,

ostade sada u Senju do konca lipnja, dok je vojvoda Ivan Barbadico mletackim galijama odjedrio na jug prema Skradinu. U Senju, u gradu Frankapana,

16. lipnja. Kraljica s


KRUNISANJE KRALJA SIGISMUNDA

OSLOBODJENJE KRALJICE MARIJE.

I

Tu

Marija se je oporavljala od nevolja, pretrpljenih u suzanjstvu. primila sveSano poslanstvo mletacke obcine,

Pavla Maurocena,

dodjoSe

Petra

je takodjer

19. lipnja

po imenu Leonarda Dandula, Jakova

Marina Maripetra

Bragadina,

215

Delfina,

Remigija Superancija, koji

i

na oslobodjenju. Kraljica primi poslanike vrlo fastno (dignissime),

cestitati

zatim 30. lipnja posebnim

pismom

Senja zahvali duzdu Antunu Veneriju

iz

joj

te se

obcini za

i

pruzenu pomoc, preporu6iv§i podjedno kapetana Ivana Barbadica, »svoga viteza*, poradi

I

I

njegovih zasluga za njezino oslobodjenje.

Od

mletaikih poslanika vratiSe

se

kuci,

cetiri

imenu Leonardo Dandulo Pavao Mauroceno pridruziSe se kralji6inoj pratnji, kad je ona 1. srpnja iz Senja poSla prema Zagrebu. Onamo stize kraljica 4. srpnja, nadje ondje svoga supruga Sigismunda mleta^koga poslanika Pantaleona Barba, koji joj bijahu posli u susret. U Zagrebu proslavili su dolazak kraljice velikim slavljem (magna a dva, po

i

i

i

PrVI VELIKI PECAT KRALJA SlGISMUNDA. Na

strani

j)rednjoj

Nad svakim grbom Croacie

vidimo

kralja,

grb ngarski (grede)

stavljeni

Rame

stoji

i

kako

na prijestolju

i

drii u

po jedan orao. Nadpis u dva redka:

Servie Galicie Lodomerie

perii archiecamerariiis

sjedi

atquc Boemie

et

Hungarie

Comanie Bulgarieque

Lucemburgensis heres".

dinim listidima zmnjevi, a u sredini grb regis

ruci

kraljevske znakove. Desno njemu je sa-

luksemburiki (orao), a na lijevo opet sastavljeni

et

s

„-j-

marchio

rex,

Na

grb ugarski (grede)

Sigismundus

strainjoj

Dei

gracia

Braudembargensis, strani

i

6t§ki

(lav).

Hungarie Dalmacie sacri

Romani

im-

na lestolistom polju na poje-

dvogubim kriiem. Nadpis: „S(igillum) secuadum Sigismundi Dei

gracin

aliorum regnornm in alio parij sgilli expressorum". Narodni muzej u BudimpeSti

sollemnitate),

kojom

je

prigodom

kralj

Sigismund mletackoga plemida Paula Maurocena

proglasio vitezom.

Oslobodjenje kraljice Marije probudi veliku njezinih

i

supruga

joj

radost

u

svih

Sigismunda. Papa Urban VI., primivSi prve

prijatelja

vijesti,

od 13. lipnja zahvali mletaikomu duzdu, §to je za oslobodjenje taoce; drugim pismom Cestitao je mornaricu, pate za nju dao i

je opet

dobio suprugu. Jednako je papa pisao

i

kraljici

zasluge mletadke obcine jednako dastno priznavaju

kr^koga, modruskoga

i

zasluge

kraljice

se

pismom

Marije

poslao

kralju Sigismundu,

U pismu

se

Sto

papinom uz

ivana Frankapana,

kneza

senjskoga.

Novigrada, bijaSe hrvatske ustaSe sna§la u Jednaka nedaca, kao kod Podtelja 1387. na drugim boji^tima. Ivan Horvat bijaSe u proljecu te godine zajedno s bratom i

Ijetu

i

Mariji.

privrzenika

i

namah

i


MARIJA

236

KAHLO

I

I)Ra6kI.

mladim Berislavom obladao iztoinom Slavonijom Mafivom. drugi velikasi slavonski, kao Ladislav od Zuglaka, Ladislav od Korpada, Stjepan od Hedervara, braca Ivan drugi. Primivsi ban Ivan svojim Ladislavom, kao

s

i

i

Slavodobitnicima pridruziSe se poslije

i

i

Horvat jos

i

bosanskih ceta od kralja Stjepana Tvrtka, pace

i

Lazara (Pribcica) Hrebeljanovica, osjecase se tako i

te

jak,

srbskih junaka od kneza da je ne samo obladao vukovskom i

srijemskom zupanijom, nego je u travnju presao preko rijeke Drave u zupaniju Baranju, sam grad Pecuh. Protivnici bijedili su poslije bana Ivana, da su njegove poharao i

Cete plijenile crkve

samostane, te svuda razale,

i

Nikola Gorjanski, Stjepan od LuSenca

Sigismundove vojvode ne mogoSe dugo odoljeti slavo-

harale

Ivan Morovic

i

palile.

i

No nakon pada Poditelja Novigrada iznevjeri se bojna sreca njemu. Sigismundovim vojvodama pridruziSe se sada jos biv§i ban Stjepan Korogj drugi suznji iz Poiitelja, pak ojatanoj vojsci kraljevskoj podje za rukom, potisnuti ustase preko Drave, a onda ih svladati razasuti. Banu Stjepanu Korogju pridaje se slava, da je ustaSka dobitniku Ivanu.

i

i

i

i

vojska, u kojoj je

bilo bosanskih srbskih Seta, bila porazena, te protjerana preko Save u Bosnu; da su nadalje u tim bojevima zarobljeni Berislav Palizna, Stjepan Zuglak Stjepan Hedervari s rnnogo Hrvata, Bosanaca Srba. Jamacno je ovom prigodom poginuo Ladislav Horvat, brat bana IvaniSa. Sam ban Ivan bijaSe se s ostatcima vojske utaborio u kotaru gradu Ceregu (in districtu Chereg; moze biti Cernik kod Nove Grai

i

i

i

i

i

diske,

vjerojatnije Cerevic na

ali

Stjepan od Lu6enca

i

Dunavu

Ivan Morovic.

vojska Ivanova bi razbita

U

blizu Iloka), gdje ga zatekoSe Nikola Gorjanski, zestokom boju bude Ivan Morovic ranjen; ali

razpr§ena. Jedan dio pobijedjenih skloni

i

se u

grad

Ilok,

ali

medju njima Emerik Lackovic, sin vojvode sam ban Ivanis protuce se do Pozege, te se zatvori u taj tvrdi grad. No Nikola Gorjanski opasa Pozegu prisili bana Ivana na predaju. Nikola Gorjanski predade dragocjena suznja Stjepanu Simontornji, da ga cava, a sam podje preko Save, da otme

bise zarobljeni

poslani gralju Sigismundu,

i

i

Andrije;

i

Srbima banovinu MaCvu. Ali Simontornja, nekadanji drug ortak bana Ivana Horvata, a sad srcem privrzenik njegov, odvede zarobljenika »svojom lisiCjom lukavosti« najprije iz grada Pozege u svoj logor, da toboz pomnije na nj pripazi, a onda mu poi

jo§

i

tajno dopusti, da pobjegne.

Ban

Ivani§

ode preko Save u Bosnu ravno

k svomu savez-

niku, kralju Stjepanu Tvrtku.

Tako mletacki

ugu§en pokret

bi

kapetan Ivan

Skradinu, gdje

se

i

u iztocnoj Slavoniji. Ostatke ustasa u Dalmaciji pokori

On

Barbadico.

bijahu

usta§e

podje

uSvrstili

lipnja

16.

Premda

se je

ravno

iz

Senja na jug prema

grad smatrao »nedobitnim«,

taj

ipak ga Barbadico osvoji

i predade kralju Sigismundu. Sigismund boravio je s kraljicom Marijom jo§ dva mjeseca (srpanj kolovoz) u zapadnoj Slavoniji, da ugusi posljednje trzaje pokreta. Tu mu pomagahu knez Ivan Frankapan, a poslije vazda vjerni Nikola Gorjanski. Namah iza oslobodjenja kralji-

Sam

kralj

i

i

6ina bijase riti

gradove

mu

se

vrijeme

i

mu i

se

predao Gradac,

privrzenik kraljiSin

;

trebalo

mu samo

jo§

poko-

dok je knez Ivan Frankapan osvojio Medvedgrad. U isto Cakovac u Medjumurju, stolica Stjepana Lackovica. Dne

kaptolski grad Zagreb,

osvojen

bi

3 kolovoza boravio

i

je

grad

Sigismund u Grabrovnici,

zauzeo je biskupov grad gdje je

stari

kotare nekadanjega zagrebaSkoga biskupa Pavla Horvata. Malo zatim pokori

Gumnik (Gomnech,

kolovoza u Krizevcima, 13.

6.

kolovoza

Bosiljevo), a 23. kolovoza desio se je u Cazmi,

pred mletackim poslanicima prisegao na turinski mir.

Vec 2. rujna 1387. boravio je Sigismund s kraljicom i dvorom svojim u Vi§egradu. Tu u Budimu nastojao je urediti tako Ugarsku kao Hrvatsku. U prvom redu nagradjivao je one velikase, koji su mu pomogli do krune kraljevstva. Tako se sjeti i kneza Ivana i

i

i

Frankapana,

te

mu

25.

studenoga 1387. darova grad Cetin

s

klokockim kotarom.


IV.

SIGISMUND PROTUKRALJI 1

(1387.-1^09.):

STJEPAN TVRTKO,

STJEPAN DABISA,

(1387.— 139c.)

(1391.--13Q4.)

LADISLAV NAPULJSKI, 39

(1

Bosanski

— 1392);

Knina. tovi s

Smrt

Turcima

ceijski

grof

;

i

Sigismund poraien kod Nikopolja (28. rujna 1396

Herman

II.

u Hrvatskoj (1397*)

— 1401.). —

It —

Sigismund

napuljskoga kralja Ladislava u Zadru

(1403.); bosanska vlastela skidaju

Tvrtko

Osudni

boj

II.

Tvrtkovid

Foraz

Dobora (1394.)

hrvatskih ustaSa kod

u suianjstvu

— (5.

).

(1401.)

Sveobdi pokret

Ostoju

posljedice

oslobodivsi i

se odredjuje

;

veljai-e

i

Ra-

1397.);

banovanje Nikole

austrijskoga vujvodu

Ugarskoj (1402.

— Pobjeda Sigismundova u

kolovoza 1403.)

Stjepana

;

u Hrvatskoj

— 1403.). —

Kru-

Ugarskoj (u rnjnu 1403.

Bosanski kralj Stjepan Ostoja izmirio se sa Sigisi

diiu

na prijestoljs Tvrtka H. Tvrtkovida (1404.)

— 1407.). — Hrvatsko kraljevstvo godicie 1404. — 1408. — toga boja. — Ladislav Napuljski prodao Dalmaciju Mletcima

prema Sigismundu (1404.

kod Dobora (1408.);

Krvavi sabor u Kriievciiiia ^27.

Hrvoje VukCic diie se na Sigismunda (1398.)

povratak kralja Ladislava u Napulj (u studenom 1403.).

mundom

— 1389.). — Boj na Kosovu (15. lipnja 1389.). — Ladislav Napuljski ustaje kao protukralj

1.';.

svibnja 1395.); veliki sabor hrvatsko dalmatinski u Niiiu (lipnja 1396.).

Albrechta IV. za svoga nasljedaika (1402,).

i

— 139 (1392.— 1393.). —

DalmaCijom (1390.

Frankapsna

banov^anje Ivana kraljice Marije (17.

Gorjanskoga (1397.

nisanje

—1409.)

Stjepan Tvrtko kao oditi takniac Sigismundov (13S7.

kralj

Stjepan Tvrtko obladao Hrvatskom

(1391.

1.

(9. srpnja

1409.).



Ornunenat

s

rake st.

SIGISMUND

dimuoa a Zadio.

PROTUKRALJI

I

(1387.—

1409.).

mundov

Stjepan Tvrtko kao (1387.— 1389.). U kolovozu

gismund

svojom suprugom Marijom

osanski

kralj sa

podpuni mir na obalama Save

i

oCiti

takmac mogao

1387.

nadati,

Sigis-

se je Si-

da ce naskoro vladati

jadranskoga mora.

Na

zagre-

stolici

backe biskupije nije vise sjedio njegov nepomirljivi dusmanin Pavao Horvat; toga je vec odprije zamijenio Ceh Ivan Smilo, odani privrzenik svoga zemljaka. Jedan brat biskupa Pavla, po imenu Ladislav, bijase nedavno poginuo u Slavoniji; a drugi brat, doslije nedobitni ban Ivani§, samo je

prevarom umakao svojcj sudbini bosanskoga

kralja.

kuburio je sada kao bjegunac na dvoru

i

Citava Slavonija biia je bezuvjetno pokorna zakonitomu

njegova duznim pocitanjem slusala rije6 kralja Sigismunda Ladislava od Lucenca, koji se u to vriprokusana bana

kralju: tu se s

i

odana jeme zove »ban i

Pa6e

ditave Slavonije*.

i

Macva

je mirna, jer se je

tamo

zabanio uzdanica Sigismundova, prevjerni Nikola Gorjanski, sin nekadanjega palatina. §to je velikaSa

u Ma6vi

i

Slavoniji, svi se rado

pokoravaju kralju

oni rodovi hrvatski, koji su na medji banovine njegovim banima; pa6e za kcer slavnoga hrvatske, znadu samo za kralja Sigismunda slavonske i

i

i

i

kralja

Ljudevita.

Blagaji,

potonji

NaroCito

po majci

knez

Pavao Zrinski

svojoj Margareti rodjaci

skoga, sunCaju se jedino o sjaju kraljeve

i

i

njegovi susjedi

Nikola

i

Stjepan

znamenitoga palatina Nikole Gorjan-

kraljiSine milosti.


SIOISMUND

240

U

Hrvatskoj

Sigismunda na

Dalmaciji nijesu takodjer prilike nepovoljne. Najmocnije dvije kne-

i

Frankapani

zevske porodice,

PROTUKRAUI.

I

krcki

Kurjakovici

i

Mariju, koju su lijevajuci svoju krv oslobodili

i

Pace

prijestolje.

ne krate se pokoravati

Nelipici

ni

Konstantinov od Necvena,

krbavski, iz

nepomicno uz

stoje

suzanjstva, te ju opet podigli

vlasti kraljevoj;

jedan paCe, sin

u u kraljevskom gradu Skranedavno mletaCki kapetan Ivan Barbadico oteo usta§ama. I udovica Ivana Nelipica Cetinskoga, po imenu Margareta, premda je najbliza susjeda, a mozda vec i punica bosanskoga velikoga vojvode Hrvoja Vukcica, kao da je u taj mah zajedno sa svojim nedoraslim sinom Ivanisem vjerna podanica kralja Sigismunda, po§to se kralj dinu,

koji

to vrijeme sluzbu kastelana

vr§i

je

i

u primorski gradovi Dalmacije nepomicno stoje nedavno krunjenoga kralja. Pa5e Dubrovnik, koji bijaSe pred godinu i pol krunisanje Karla Drackoga proslavio svecanom sluzbom bozjom, nastojao je tu svoju nesmotrenost okajati jos u travnju 1387., kad je ugovarao savez prijateljstvo s bosanskim kraljem. Sad je pak na zahtjev kralja Sigismunda obnovio zakletvu vjernosti, polozenu jo& 1383. kraljici Mariji, a na to je namah poslao kralju Sigismundu u Budim dva svoja poslanika, Junija Sorkocevica Marina Bunica, da mu se poklone izmole potvrdu priviiegija. Kralj zaista 28. listopada 1387. izdade povelju, kojom potvrdi Dubrovniku sve povlastice, a narocito »da si slobodno bira kneza stare slobode sudce na svoju koristi

pouzdaje

poslije

uz

njezinu

odanost.

I

svi

svoga

i

i

i

i

i

ali

izmedju

Sve

i

odanih kruni kraljevskoj.«

Ijudi

je

gotovo u Hrvatskoj

i

Dalmaciji priznavalo vlast kralja Sigismunda

supruge Marije. Jedino neki zabitni gradovi uz bosansku medju kao da nijesu

i

njegove

htjeli

cuti

za njega. S njima naporedo drzali su se neki gradovi u primorju, narocito oni, koji su nekad pripadali Bribirskim knezovima, a od tih se je najviSe izticao grad Klis Ali nada i

sve opirala se

kralju

Ivana od Palizne.

Ba§

Sigismundu tvrda Vrana, ta nedobitna stolica ustaskoga vodje Klis, stajala su ta dva grada, Vrana sad nepomicno uz priora i

i

je Sigismund ipak nadao, da ce Ivana Paliznu iztisnuti takodjer iz tim gradom, kao nedavno Pociteljem Vrane. Ta knez Ivan Frankapan obladat ce Novigradom. Sigismund je u to ime dao izabrati novoga priora vranskoga, po imenu

Medjutim se

Ivana

i

Alberta Lackovica, dokopati svoje ciji

i

stolice,

Bosanski

kralj

§to

osvajati

je

prevario,

bijaSe se vec

u kraljevinama Ugarskoj

odkinuo premocni

Huma,

bi

se

s

jer

se

je

u

taj

cas bosanski kralj Stjepan Tvrtko

podigao kao takmac njegov, da oblada Hrvatskom

o6ito

i

novo izabrani prior mogao lak§e c^ast u Dalmaknezom Ivanom Frankapanom ipak satrti

da

a

ostavljenoga Ivana Paliznu!

i

Sigismund se

Ali

javno

Stjepanova;

povjeri njegovu bratu Ladislavu Lackovicu bansku

Valjda ce novi ban zajedno

Hrvatskoj

osamljenoga

sina

i

i

namah

iza smrti kralja

i

Dalmacijom.

Ljudevita okoristio smutnjama

Hrvatskoj, da povrati svojoj drzavi sve,

kralj Ljudevit.

Da

§to

je

ga je nekad morao ustupiti svojoj bratuCedi Elizabeti, a onda

zupe

i

nekad od nje

zaokruzi svoju drzavu, oblada najprije onim dijelom

gradove na medji hrvatskoj, kao Hlivno, Duvno

i

Dlamoc,

redom demu ga

stade pri

objerudke pomagase njegov veliki vojvoda Hrvoje Vukcic Hrvatinic. Kraljica Elizabeta

i

mocnoga bosanskoga kralja, paCe im on neSta obeca, narocito kad ga podmitise Kotorom (1385.); ali uza sve to vrebao je na svaku zgodu, da se okoristi. S toga je primao na svoj dvor hrvatske odpornike: Horvate, Palizne Lackovice, pak im koji put priskocio u pomoc sa

Marija, a s njima

i

palatin Nikola

Gorjanski nastojahu

predobiti

i

i

i

svojim detama. Ocito medjutim nije stupio na popriSte, strana vladara, Karla Drackoga. se je

do

krunom

toga,

sv.

A

Stjepanu

je

Stjepana ovjendao Karlo DraSki

ili

da u susjednim zemljama ne bude mira

lakSe izvoditi svoje osnovel

ta

hrvatski

Tvrtku napokon

bilo

ustase

radili

sve jednako,

su za

da

Sigismund. Njemu je samo moglo ni

jake

vlade,

li

biti

pak da njemu bude


BOSANSKI KRALJ STJEPAN TVRTKO KAO

OfilTI

— 1389).

TARMAC SIGISMUNDOV (1387

24I

Smrcu Karla Drackoga promijenila se medjutim politika bosanskoga kralja. Hrvatski namah proglasilt svojim kraljem Karlova sina Ladislava Napuljskoga, sudbina njegova otca mogla taj je tada bio dijete od deset godioa, a k tomu je

su usta§e doduse ali

i

poslanstvo hrvatsko

I

Ta

K

kraljica

tomu

tezko da je

Zadra, stiglo u Napulj,

iz

dvije godine

sporjeckala

muzem

nesrecnim

s

njegovu djedovinu, za koju se opet stao otimati jedan francuzki nikakve dvojbe, da poslanici hrvatski nijesu u Napulju ljica

zadana

izvrsilo

Margareta

mu

Margareta ne bijase jo§ oplakala svoga supruga, pak da izgubi sada

Margareta imala pune ruke posla, da svomu sinu obrani napuljsko

je

dakle

je

bija§e jos

i

poradi kojega se je pred

sina,

i

s

1387. odputovalo

22. veljace

naloga.

da ne §alju djeteta u ludo u tudji svijet. Kad biskupom Pavlom Horvatom Tomom Paliznom, koje

njegove,

skrbnike

poduSiti

ni cuti htjela,

niSta

Nema

kraljevic.

izvrSili.

svojim!

prijestolje,

Jamacno

s

toga

nije kra-

da se sa sinom svojim dade na pustolovinu, koja je supruga

njezina stajala zivota.

Kraj takih prilika nije se moglo

hoce

nagadjati,

ni

se

li

kada ce se Ladislav

i

A u to je Sigismund slavio pobjedu za pobjedom, gotovo do kraja razasuo ligu hrvatsku. §to nije podleglo sili Sigismundovoj, na§lo se

odazvati pozivu hrvatskih nezadovoljnika. te

na okupu kod bosanskoga

U

mah

Tvrtku misao, da sam ustane ne ce posezati za krunom sv. Stjepana niti za Ugarskom; njemu je dovoljno, ako oblada Hrvatskom Dalmacijom. A na te kraje, ima Ijevine mislio da neko prece pravo, nego Marija Sigismund. Sigismund je kralja.

kao takmac kralju Sigismundu

taj

sinula je Stjepanu

On

Mariji.

i

i

i

tudjinac, Nijemac, koji je nariout, a Marija je kci

krv slavnih Bribirskih knezova, koji su nekad a

k tomu

i

gospodari Bosne.

bili

Ta njegova majka

i

njegove

bratucede.

nasljedni

A

u njemu tete

bani Hrvatske

Dalmacije,

i

Jelena rodjena je sestra onoga slavnoga

nekad branio posljednje ostatke vlasti Bribirskih knezova od plemena Subica. Kralj je Ljudevit silom oteo rodu njegove majke (1356.) druge gradove. On ce sada ustati kao osvetnik Bribirskih knezova, obladat ce Klis Klisom, Ostrovicom, Skradinom, Vranom i citavom nekadanjom drzavinom njihovom, a bude li srece, cijelom Hrvatskom Dalmacijom. kako ju je nekad na podetku ovoga stoljeca drzao slavni ban Pavao I. kneza Mladina

III.

(f

1348.),

koji

je

i

i

Nije zabiljezeno,

ali

nema sumnje, da

osnove njegove.

kralja prihvatili

Ta

na

bjegunci

su hrvatski

Ladislav Napuljski je daleko

dvoru

bosanskoga

ne mari za

i

njih, a sa

Sigismundom Marijom nema izmirenja, naroCito odkad su se on supruga Marija najgroznijim nacinom stali osvecivati svojim dosadanjim protivnicima. Tako bi simezki vlastelin Ivan od Korpada na zapovijed kraljevu u Badimu na konjskom repu po ulicama povladen, a onda mu glava odsjefiena, tijelo razSetvoreno preko gorskih zidina badeno. i

i

i

Jednaka

ili

slicna nemila sudbina stize

pana Hedervara, Emerika Lackovica

mundu.

Tu

U

druge zarobljenike, kao Berislava Paliznu,

druge.

i

Tako

ih

je citav rod

izginulo, a

knezova Hrvatinica,

i

koji su starinom Hrvati

k tomu kao gospodari Doljnih krajeva

najblizi susjedi

toga roda, veliki vojvoda bosanski Hrvoje

Vukcic,

pokret; sad ce uza nj ratovati za kralja bosanskoga

i

braca njegova borit ce se

i

Jos je kralj Sigismund u srpnju 1387.

s

rodjaci Bribirskih knezova,

Vuk za

VukCic, Dra-

svoga

Kle§ici, Jablanici

i

kralja

i

Radivojevici.

oslobodjenom suprugom boravio u Zagrebu,

spremao, da u zapadnoj Slavoniji osvoji posljednje bedeme hrvatskih ustasa (Gumnik,

Medvedgrad), kad u Hrvatskoj zapode pokret u prilog bosanskomu grad Klis, u kojemu je jos bila svjeza Jelenu,

uspomena na

majku Stjepana Tvrtka. Obdina toga grada

Hrv. poTJ.

I

StarjeSina

dosad je gorljivo pomagao hrvatski

i

i

te se

i

hrvatskoga kraljevstva.

Vukdic Vojslav Vukcic. Osim Vukcica Hrvatinica druga bosanska vlastela, kao Vlatko Hranja Vukovici, gisa

Stje-

se je znatno prorijedila liga hrvatskih

mnogi od straha prignuli vrat pokorili se dobitniku Sigisbosanskoga kralja pak imade junaka, koji ce oduSevljeno pograbiti za oruzje.

Ne§to

ustasa.

i

II.

L

Bribirske

izabra

kralju. Prvi zaigra

knezove

i

naime poslanstvo

na

od

kolo

kneginju tri 1

lica:


SIGISMUND

242

PROTUKRALJI,

I

nadpopa Franka, Matiju Rogovica i Ostoju Juradina, da podju u Bosnu, da se poklone gospodarom. Poslanici stiTvrtku u ime svoga grada, te ga priznadu svojim kraljem gose oko 22. srpnja na kraljev dvor u Sutisku, gdje im Stjepan Tvrtko izdade poveliu, povelje, kojom primi Klis u svoju zaStitu. Suvise potvrdi obcini kliskoj sve povlasti banova plemena Subica, narodito Mladina knezova od sto ih je dobila za Bribirskih Pavla, kao za kneza Jurja (conseruabimus in omnibus ordinationibus, quas dicunt i

i

i

i

tempore predecessorum nostrorum

liabuisse

Georgii

).

.

U

dobre obicaje

nove

povelji kaze kralj uz ino

potvrde, da se drzave

vlasti

koje uzivaju dobre zakone

Ovim poklonom

i

kraljevine

i

banoram Mladini et Pauli, atque comitis »Ako je hvale dostojno uzdrzati stare

d. d.

ovo:

jednako

municipalne zakone:

i

i

je

pohvalno, kada se prvasnji

uzmognu umnazati takovima (obcinama),

odobrene obicaje*. Tvrtko u svoje ruke jedan od

kliskih poslanika dobi Stjepan

znamenitijih gradova hrvatskih, za koji se jo§ nedavno otimalm Mletci, Srbija

Grad bo

Klis, stojeci

na

visu,

gospoduje nad glavnim prolazom

koji

iz

u srce dalmatinskoga primorja, daje kljuS do Spljeta, toga prirodnoga cije,

naj-

Ugarska.

i

Bosne

Huma

i

Dalma-

sredista

odakle se lasno razastire vlast nad ostale gradove te zemlje. Namjestiv u Klisu svoju

posadu, prijetio

neumorno

i

je

Tvrtko neprestano metropoli Dalmacije, gradu Spljetu, radeci uza

dosljedno, da zavlada citavoj Hrvatskoj

to lakse polu6iti, posto je

jega

od

obicaji

mu

privrzenika.

kovica, koji je

znameniti grad Vrana bio u

Sigismund bija§e dodu§e dao

pomocu krbavskih knezova Tome

s

Vrane ostadose svedjer

stolicu; ali ziteiji

Jedva je

i

istoga mjeseca srpnia stao vrzenici Marije

uznemirivati

i

metnuo u

susjedni

ostalom

to

mogao

najodani-

Palizne,

priorom Vrane Alberta Lac-

Butka Kurjakovica htio zauzeti svoju

vjerni Ivanu Palizni

Stjepan Tvrtko zadobio Klis

je u

Ivana

vlasti

izabrati i

To

Dalmaciji.

i

Spljet.

nj

njegovoj posadi u gradu.

i

svoju posadu, vec je na koncu

Spljecani,

svedjer

gorljivi

pri-

Sigismunda, silno se prepadose. Zacuvsi, da se bosanska vojska primice,

i

pod nadelnikom Ivanom Pizzacolijem 1. kolovoza 1387, te Bosnu svoga sugradjanina Mihu Madijeva. Njemu bi nalozeno, da ide »do preblagoga preslavnoga gospodina Stjepana Tvrtka, kralja Rase, Bosne Primorja« njihov grad. Neka ga uvjeri, da je on da mu svom smijernosti preporuci Spljecane

sastade se gradsko vijece odluci poslati u

i

i

i

i

RoDOSLOVLjE Hrvoja Vukgica Hrvatinica. Stjepaa, knez.

Hrvatin (1299. 1304.) knez Dolnjih krajeva (Partes inferiores, Olfeld).

Vukac

Hrvatinic, veliki vojvoda bosanski,

(1357.- 1378.). Hrvoje Vukdid 1380.

1416 , iena Jelena Nelipid; veliki vojvoda bosanski, poslije htrceg spljetski.

Vuk Vukfiid (f 149'-)

Dragila Vukdid, knez bosanski

ban hr-

(1392.-1401.).

vatski

BalSa (Hercegovid) (1400.— 1416.)

Katarina (1323.) Doroleja '1423.), supruga Tvrtka iena Ivani§a Borovinida, kneza Blagsjskoga bosanskoga. drugi put udata za kneza Martina

Frankapana 1448).

(iza

(1399.--1401.).

lvani§ Dragi.sid, (1434.), vojvoda.

Juraj

Vojsalid

(i309—'4'?4)-

(1412).

Katarina (Jelena)

Petar,

Dolnjih krajeva

(1434

-

1452.)-

1396.- 1421. supruga veil- knezPavao, knez Marko, knez Juraj koga vojvode (1446.) (1446.) {1446.) bosanskoga Sandalja llranida.

Juraj

vojvoda (1434.)

Vukmira

Res a (I393-)-

Suprug

strica

1394); 2eua Anka »banica«

Vuiica, udata za

Vukalina

i

dalmatinski

(1392

Vojslav Vuk6i(5,

i

tepadija

Batalo

Zlato-

Santid,

nosovi(fa.

gospodar Toriiana,

Lasve Sane (1.392.— i

1400.),


I

BOSANSKI KRALi STJEPAN TVRTKO KAO OCITI TAKMAC SIGISMUNDOV (1387.

im

zakonitoga

iza

vladara njihov

njegovo velicanstvo odredilo

da ondje

stetu,

cini

neka

poslanik

gospodar,

glavni

je a ostalom

izjavi,

kojema se

odaslalo svoju

i

— 1389).

Spljet preporuca.

24.3

Ako

silnu vojsku u spljetski kotar,

da se takova naredba ne

bi slagala sa smijer-

nim po^tovanjem grada Spljeta prema kralju, buduc da su Spljecani sveudilj

spravni izpunjavati

zapovijedi njegove viso-

samo neka od

sti,

ne

njih

trazi nista, sto bi ih ve-

Na-

leizdajom zigosalo.

pokon nalazu Spljecani svomu poslaniku, neka nastoji, da se svakako ostavi

Spljet

a

na

miru,

grad Omis da se sa-

cuva za kraljicu Mariju.

Medjutim poslanik Mi ha Madijev

nije ipak

posao

u Bosnu, posto je bilo

Vec sutradan

prekasno.

kolovoza

2.

bijase bo-

sanska vojska provalila u spljetski kotar. Premda je vojska bila jaka, nije

ipak

put

taj

podsjela

Spljeta, vec je naprosto

njegov kotar.

poharala

Tvrtkonaime nitijeimao sprava, a ni vremena za podsjedanje

dugotrajno

tako cvrsta grada,

lama

vec

cescim nava-

mislio

je

prisiliti

Spljecane,

da se napokon za volju mira

i

koristi svoje po-

kore vrhovnoj

vlasti

bo-

sanskoj.

Vojska bosanska ne bila

mogla

podsjedati

Spljet, jer su se

privrzenici

bi

u to

i

kralja Sigis-

munda spremili na borNa 6elu im bijase

bu.

spomenuti

vec

Lackovic, izabrani prior vranski, nije

koji

mogao

uljesti, jer

je

KrALJ

I

CAR SiGISML'ND.

Albert Po

itToiDoi

Vranu

u

njoj bio

Albrtchta Diirera (1471,-1528)

u

g«:rni»nskoiD

mazejn n Niimbergn.

medjutim u

slici

Ivan Palizna. Albertu Lackovicu

Butko Kurjakovici, knezovi krbavski,

te

s

njim zajedno

pridruzise

se

braca

Toma

i

odoSe pred Vranu, da ju silom


STGISMUND

244

otmu Ivanu pada

Palizni.

U

Sibeniku, zatim Brac^u, Hvaru

Trogiru,

nama novoga

Toma

Kazotida k svim dalmatinskim gradovima

krbavski, Kazotu

i

12. listo-

Butko Kurjakovici, knezovi otocima: Dubrovniku, Spljetu, i

Korduli za poslanika, te preporucise tima obci-

i

priora vranskoga Alberta Lackovica, brata

bana Hrvatske

Dne

listopadu vec je ta sjedinjena vojska udarala na Vranu.

podsjedanja Vrane«, poslase braca

^za

1387.,

PROTUKRALJI.

I

Ladislava Lackovica,

tadanjega

Dalmacije, koji da je poslao onoga poslanika obcinama radi nekih posala

i

Sigismunda; ujedno zahtijevahu od obcina, da u6ine ono, sto bi bilo na slavu cast kralja Sigismunda! Kazoti Kazoticu bilo je jamacno povjereno, da skloni dalmatinske obcine, pak da kralja

i

dadu vojenu pomoc Albertu Lackovicu

proti Ivanu Palizni, ne bi

li

lakse osvojio grad Vranu.

Ali ni Ivan Palizna ni kralj Stjepan Tvrtko nijesu mirovali.

Ivan Palizna hrabro je

kroz sav mjesec listopad odbijao navale svojih protivnika, a na to

u

stize

pomoc

Da

vojska bosanska.

studenoga u kotar zadarski,

provali 11.

ga

te

strasno

3000 glava stoke, sila ijudi svake vrsti. Tom provalom dignuta Albertom Lackovicem. morade ostaviti Vranu, 700 krava, 300 magaraca

se

i

zatvori.

Dne

17.

mu

mjeseca studenoga

bosanska odvratila neprijatelje

bi vojska

i

ucini

i

bi

te

pohara.

mnogo druge

posada

od Vrane, 700 volova

Zaplijeni

Vrane.

i

skode,

Kraljevska vojska pod

uzmaknuti na sjever do

studenoga bijase Albert vec u Ninu,

te

poubija

te

pisa odanle

Nina, u koji pismo svojim

dragim prijateljima Spljecanima, koji su takodjer tezko podnosili c^este provale bosanske vojske. U torn pismu javi im Albert, da je poradi mnoztva sile bosanskih krivovjernika povuci se u starodrevni grad Nin; zato ih moli, da bi morao ostaviti otvoreno polje poput ostalih dalmatinskih gradova sto prije posHli k njemu jednoga ili dva poslanika i

i

»o

svoja, koji bi s njim razpravljali

kao

sto

o njihovim

i

netom cuo, da

i

se kralj

mnogim poslovima

i

potrebama

sv.

krune ugarske,

ostalih gradova*. Podjedno im poruci, kako je Sigismundo sa svom silom sprema na jug, i da ce naskoro doci;

dalmatinskih

zato ih bodri, da §to vise uztraju u vjernosti.

No

kralj

Sigismund

bosanska vojska

bio je daleko, a

i

oslobodjeni Ivan Palizna

imali su sada slobodne ruke. Cim se je kraljevska vojska sklonila u Nin, ostavise bosanske cete 18 studenoga zadarski kotar, te odose prema Vrani, gdje se sjediniSe s oslobo-

djenim Ivanom Paliznom. Taj odluci sada vratiti Albertu nemilo za nedrago. Zajedno s bosanskom vojskom krene na sjever, te poce pustositi sav zadarski kotar, pace stade

Obsada Nina trajase do 17. prosinca. Albert morao 10. prosinca poslati vojenu bijase u velikoj pomoc pod svojim kapetanom. Bosanskoj vojsci nije doduSe poslo za rukom uzeti grada 6vrstu Ostrovicu, nekad grad Nina; ali zato osvoji ona oko 17. prosinca znamenitu Nin, kao §to Bribirskih knezova od plemena Subic, odakle je mogla udarati na Zadar

samoga Alberta

podsjedati

nevolji,

u gradu Ninu.

mu

da

tako

je grad Trogir

i

i

je s

Klisa uznemirivala Spljet.

Ti doista znatni uspjesi bosan.ski zastraliSe silno dalmatinske gradove, kojima je sada bilo o6ekivati s

da ne ili

sve

vecih

neprilika

od Stjepana Tvrtka

toga naravno, da se je u dalmatinskim gradovima javljalo bi s

ne ce

gorega bilo pokloniti se bosanskomu

ili

ne moze

braniti.

Dne

ujedno odredjen

ali

Ivana Palizne. Sasvim je koji su podeli govoriti,

kralju, posto ih zakoniti kralj

26. prosinca zakljuci

posalju poslanici kralju Sigismundu;

i

Ijudi,

Sigismund

gradsko vijece u Trogiru, da se bi poslanik

vojvodama bosanskih

samo po svoj prilici za to, da se odbije prijeteca odredbe podigne bosanska stranka u Trogiru

ceta u Hrvatskoj. Sutradan 27. prosinca zaklju6eno bi vojvodama bosanskim poslati list,

a ne

navala

poslanika;

a ujedno utvrditi grad,

od strane bosanske.

nemire,

koji

se

No

izrodiSe u Ijutu

radi

fee

borbu

(27.

i

28.

prosinca).

U

toj

borbi bija§e

i

krvavih

glava; Petar Josipovic, Stjepan Dojmi Augustin Kazotic poginuse »na glas naroda«, posto su bili privrzenici stranke Sigismundove; drugi privrzenici ugarskoga kralja jedva zivi i

utekose

Tvrtku

i

i

spasiSe tako svoje ruse glave.

njegovoj

politici.

U

Trogiru na to prevlada stranka prijatna kralju


I

I

BOSANSKI KHALJ STJEPAN TVRTKO KAO oClTI TAKMAC SIGISML'NDOV (1387. Ostali gradovi dalmatinski bijahu s tih smutnja trogirskih, a

uznemireni. Odluce zato poslati poslanike kralju Sigismundu

vlasti jos jace

sto

brzu pomoc. Zadar izabere

nova

moliti

i

ga za

1388. Ljudevita Gjorgjica, Damjana Ciprija-

sijecnja

vec sutradan zorom krenuli u Ugarsku. Poslanstvu Zadranin Pavao Pavlovic, Ijetopisac suvremenih zgoda, kojemu je bilo izvije-

Andriju Grizogona, koji su

i

pridruzi se stiti

8.

245

napredka Tvrtkove

s

i

— 1389)

i

Sigismunda o smutnjama u Trogiru. Grad Sibenik izabere za poslanike Tomu Saracena Nikolica; Spljet pak posla na ugarski dvor Matu Kristofora i Nikolu §to da im dade 19. sijecnja obsezan naputak, kako da se vladaju na dvoru

Mariju

Dinkova Sricu,

i

te

i

i

govore kralju

kraljici.

i

Poslanici spljetski imali su najprije destitati kralju na krunisanju, a kraljici na njezinu

oslobodjenju, te izpricati Spljecane, Sto im se nijesu dosad poslanstvom poklonili. Za razlog

tomu zadocnjenju neka navedu: bosanski

vranski prior

i

ne pomognu*

.

.

i

ostale ustaSe,

naSem

Klisani u

neka gradu pomogne, Sani

dugo

zaci

razmirice sa Klisom

i

njegovoj kruni. bosanski,

kralj

grada dva put poplijenjeni

i

Poslanici

OmiSem

i

i

kako su

,

nije

Solin.

u kralja

su jos

imali

i

odkupljeni,

i

mu6no

Sigismunda,

bosanski

kralj

Buduc da

njegovo

je gradski kotar s

davalo

da

izraditi,

radi medja, tako da bi spljetske

na sve ove molbe

i

zelje

Kli-

i

po zelji njihovoj poceo ugovarati nadahu za se velikoj koristi. to je na pocetku godine

bi se izravnale

medje prema ovim obci-

kopna bio izvrgnut raznim na-

gradu dovoljno dokodka, imali

mu

vazda

Sto se je

U

Pripovijedat

unisteni mli-

Zato ce poslanici moliti

Spljetu*.

li

jos zamoliti kralja Sigismunda, da podijeli Spljetu otoke Hvar, Kor6ulu

medjutim

>

prior vranski

sada ga biju, tako da se ni jedan Spljecanin ne usudjuje na polje

zemljiSte

te nije

Sigismund ako Bog muke, obsade* koje je

vec dio imovine izgubio, poSto su ga

svoje.

bile rijeke Cetina

valama,

kralj

kralj

vocnjaci posjeceni, kako polja pogazena. Sve ovo bilo bi

jer je

podsjedali, a

bez velike stete

nama

i

vecim gradovima, a nekmo

i

gradu

pocinise

ih

kotaru; kako su mnogi gradjani umoreni. mnogi pohvatani

kako su vinogradi

podnositi

sto ne ce prestati,

i

»koliku su stetu pocinili

zene spljetske zlostavljene, dohodci novi,

Sto

podnositi poradi vjernosti

bilo

nalaze spljetsko vijece,

cete«,

potezkoce,

i

Poslanici pripovijedat ce kralju »trpnje, stiske,

.

ovo vrijeme

Spljecanom u

State

>rat,

s

i

su poslanici

Brae.

Sigismund

vjernih Spljecana nista uCinio. Jedino

mletaCkom republikom. Spljecani se odatle

1388. bila vlast kralja Tvrtka u Hrvatskoj

vrlo

znatna.

rukama znamenite gradove Klis, Vranu Ostrovicu, a po svoj prilici Namjestnikom banom svojim u Hrvatskoj imenova Ivana Paliznu, koji je u to doba boravio u Klisu, te je odande svedjer uznemirivao grad Ijuto ga kotar Spljet. Tako je 18. veljace s bosanskom vojskom pritisnuo gradski

Imao i

je u svojim

i

Knin, »kljud tadanjoj Hrvatskoj*.

i

i

PoSto

opljackao.

kralj

Sigismund

nije

poslao

se je bojati, da ce

vojene pomoci, bilo

U to se ponudi Tvrtku prijatni grad Trogir bosanskim kraljem. Vec 1. ozujka Salju Trogirani jednoga poslanika svoga u grad Klis k Ivanu Palizni, samo da saznadu, Sto im hoce da kaze. Namah zatim, 6. ozujka, poklanjaju Trogirani Ivanu Palizni, »prioru vranskomu banu dalmatinski gradovi napokon Tvrtku podleci. za posrednika

medju Spljetom

i

i

Dalmacije

i

zita. Dva dana iza toga, 8. da posreduju mir izmedju Spljecana

Hrvatske* 100 kupljenika

poslanike

svoje

ozujka, Salju Trogirani

u Spljet

Klis,

i

Ivana Palizne.

i

No

ipak nije doSlo do sporazumka.

Sada

je

Tvrtko stao

odlu(inije raditi,

da postigne svoj

cilj

da dalmatinske gra-

i

dove, napose Spljet, pokori svojoj kruni. Najprije poSalje 19. ozujka dva svoja pouzdanika,

vojvodu Vlatka Vukovica

i

Stanoju Jelaiica put Klisa, da ondje ugovaraju

gradovima. Grad Trogir odlikova poslanike, darovav im 50

uSao kralju u

volju.

Ostali gradovi

zatim obrati se Tvrtko na Mletke. tzvesti

iz

medjutim ne htjedoSe

Vec

17.

travnja

njihova grada malvasijskoga vina za dvije

libara,

znati

ne

za

dozvoljavaju sto dukata, a

mu

s

bi te

li

dalmatinskim tako sto viSe

poslanike.

Mletdani,

namah

iza

Malo

da moze toga moli


SIGISMUNI)

246

ih

da

Tvrtko,

mogu

Mletke,

U

svoga poslanika, jer

poslati

vec

i

svoga covjeka,

htjeli poslati

isto

domu

svibnja vracase se

3.

na

mah

cuo,

bi

vremena

to pristane,

Mletcima

§ta zeli

njegov

te

neka

vec

izgubilo,

poslanik dodje u

svojemu.

vrijeme ratovalo se svedjer po Hrvatskoj

vatskoj vlast Tvrtkova sve vise

koji

u dogovoru sa Sigismundom, odvrati§e,

bili

se tim odvi§e

bi

svoga poslanika u Mletke. Kralj

§alje

kralj

PROTUKRAUI.

medjutim, koji su bas tada

doglasiti. MletCani

da ne

njemu

k

bi

I

preotimala.

Od

Dalmaciji, te je osobito u Hrgradova dalmatinskih ostao je jedini i

Trogir u dobru sporazumku s Tvrtkom, te je dne 13. travnja poslao svoje poslanike u sada o torn, Bosnu, na zelju kraljevu, da duje, §ta kralj hoce. Po svoj prilici radilo se i

da

bi

Trogirani posredovali,

da se Spljet kralju predade.

na to odluci

Tvrtko na novo na Spljet

a

razbili,

kralj

No

dogovori

navaliti.

Dok

valjda opet

se je

ovako

kralj

Tvrtko svedjer napredovao, nije se Sigismund na sve prosnje dalmatinskih obcina gotovo ni maknuo. Jedino, sto je u to doba ucinio, jest, da je 7. svibnja pisao pismo na hrvatske dalinatinske gradove, neka pomognu njegovu privrzeniku Kazotu Kazoticu, koji velikaSe i

je proSle godine

morao

za

bune

Trogira pobjeci. Pismo Sigismundovo

iz

na Albert a Lackovica, priora vranskog, na Nikolu, Tomu, Butka na Margaretu, kneginju cetinsku.

Nelipica Konstantinova,

i

upravljeno je

knezove krbavske,

Pavla,

i

grada Skradina.

kastelana

Osim toga obrati se u torn poslu na gradove Dubrovnik, Spljet, Zadar, Sibenik

Dok

i

Nin

Sigismund jedino preporukama mislio svoje privrzenike obraniti, podigao je Tvrtko opet vojsku, te sjediniv ju s cetama Ivana Palizne, zapovjedi joj, da provali u spljetski kotar. Bosanska vojska ostade pod Spljetom kroz 13 dana (po6ev

od 18. Tvrtko

je kralj

svibnja), te

poharav grozno sav gradski okolis

da se primorski grad Spljet ne

uvidi dobro,

prvom zgodom

osvojiti, zato odluci

U

predaju.

to

ime

nalozi,

obkoliti grad s

i

bi

mora

na koncu svibnja.

opet

mogao nikada samo i

kopna,

da to brodovlje doplovi pod

ga tako

te

njegovim troSkom

da se u gradu Kotoru

(nesto brodova imao je odprije),

se

vrati

s

kopna

prisiliti

na

dogradi mornarica

Spljet.

Spljecani, jedva oslobodjeni haranja bosanskoga, grozno se prepadoSe, cuvSi za

te

nove priprave Tvrtkove. Uvidise, da za Sigismunda zalud pogibaju, dok se on za njih malo ne brine. Zato izabrase 10. lipnja 1388. malobracanina Nikolu, da ide pred

ni

da ga ozbiljno opomene na njegova kraljevsku duznost. Sigismunda za poslanika, kraljici, govoriti kralju to svakomu napose. je ime Spljecana Poslanik imao u »Vec vise od tri godine«, tako je imao besjediti kralju poslanik Spljecana, »bije i

i

nas

mac

kralja bosanskoga, a vec

i

osamnaest godina trpimo progona od Ivana Palizne. no od 18. veljace ove godine

Ti su nas duSmani nasi nekad razdijeljeni uznemirivali, gnjetu nas zajednickim silama, progone nas

Banovina Bosna

uniStuju.

i

i

grad Klis puni

imamo,

je o§teodkupa za zarobljenike. Sve, §to ceno, uniSteno, popaljeno sve do zidina samoga grada; a sto je jo§ gore, nasi su zazedjom moreni, pa6e ih robljenici ne samo nemilosrdno muceni, nego i gladom udova li§avaju, te s toga umiru. Trupla naSa nesahranjena daju se vucima i bacaju se

su naSih zarobljenika, mrtvaca, plijena

i

i

i

psima. Svi

do

nam

se usjevi grabe, da

ni§tice smanjeni, a troSkovi silno

ognjem

i

i

troSak

strane

grada posve su

o^ekujemo svaki dan

Tvrtka u Kotoru sagradjeno

.

.

.

2.

udarila na na§ kotar

i

ostala

tuj

irinaest

Uvijek stojimo u oruzju, nocju ne spavamo »Predpostaviv§i i

kralja

nasega

kolovoza provalila je silna vojska bosanska u nase polje, a sada je bosanskoga, sjediniv se s vojskom priora vranskoga, 18. svibnja opet

Lanjske godine kralja

Od morske

pomnozani.

navalu brodovlja, koje je na zapovijed

vojska

uniStuju; dohodci

muzevno, da nam

i

dana, .

.

.

ruseci

nemamo

vinograde

i

sjekuci

.

.

.

mirna dana«.

iztaknuvSi ovo<, veli dalje naputak za poslanika,

kralj

drvece

brzo pomogne, mate pogibosmo.

Ako

»molite smijerno

nas pak ne bi

mogao on

zbog drugih posala jo§ tezih zapreka, onda zamolite od njega Slobodan otvoien list, po kojem da nam bude slobodno bez ziga veleizdaje pobrinuti se za svoje osloboditi

i

i


BOSANSKl KRALJ STJEPAN TVUTKO KAO oClTl TAKMAC S1G16MUND0V (1387.

kako god mozemo

stanje,

pred velika§ima

onda

247

Ako ne bi mogli dobiti recenoga lista, onda ulozite javno nam se neka ne upise u grijeh, ako bi uciinili sto njim uciniti prisiljeni li§eni svake nade u spas. Ako bi nam pomoc .

.

.

prosvjed: da

taj

cemo

nepovoljna, jer obecali,

1389).

to

i

da cemo ju samo jos kroz mjesec srpanj, a ne dulje

recite:

mozemo

tolikom nevoljom oboreni ne

izcekivati, jer

dulje trpiti«.

Ova muzevna izjava Spljecana ostaia je medjutim glas vapecega u pustinji. Sigismund jamacno spljetskomu poslaniku obecao svaku pomoc, pace Spljecane sokolio, da uztraju u vjernosti prema njemu, ali nije dospijevao, da im pomogne. Iz jednoga lista Sigismundova od 22. rujna, sto ga je pisao mleta^komu duzdu Antunu Veneriju, saznajemo dodu§e, da se je u ono vrijeme spremao s vojskom svojom na Stjepana Tvrtka nevjerne mu ustase; ali te vojne nije ipak poduzeo, vec je jedino kuSao posredovati je

i

s

pomocu Mletcana. Premda dakle

im

je

Spljecani nijesu imali nikakve koristi od svoga poslanstva,

bosanska vojska

vazda na vratu, uznemirujuci

bila

ne htjedose predati bosanskomu kralju

i

premda

grada Klisa, ipak se jo§

iz

Odluci§e sada pozvati sve

sobom

hrvatske knezove, da sklope medju

ih

dalmatinske obcine

savez za obranu od bosanskoga kralja.

U

i

to

PjENEZI BOSANSKOGA KRALJA StJEPANA TvRTKA. (I377.-I39I-)1.

Lict:

Svetilel)

§tap,

a

koje

diie

se

zrnatom

Nadpis

njem otvorena krana palica

i

na

:

„S.

Gregor{i)us

u desnici drli biskupski

odijelu;

Nazazenns".

Zalidje: Dolje

pod njom slovo T; nad stitom kaciga

i

borovnica

njoj

ongom

osjeakom oko glave, u

na grudima.

knjigu

a u

lijevo nagniit, iz

punolik, sa

stojtci,

Ijevicom

Desno

i

kacige sigle

lijevo

RT.

s

nn

§tit,

otvorenom kranom,

Nadpis: „D(omi)n(n)s

Tuartco rex Bosne". 2.

Lice: Kao

broj

I

samo nz

Zalidje: kao

i

lijevu

pod broj

ruku

i.,

ali

svetitelja

smjeStenje krinov

cvijet.

Nadpis: „S. Gregorins Nazazea(u)s".

neSto povrSnije izradjeno. Nadpis: „D(omi)n(n)s Tartco

rex Bosn(e)''.

ime sastade se dne 28. kolovoza spljetsko vijece, te izabere gradjanina Petra Zorica, da glavom ide u Skradin Sibenik, zatim knezu Nelipicu, knezu bribirskomu Vidu Ugrinicu, »ako bude potrebito*, krbavskim knezovima, te da nastoji medju ovim obcinama pa6e i

i

i

velikasima uglaviti uzajamni obranbeni savez.

dao poslaniku,

narofiito

se

izti^e,

protivnicima svete krune ugarske«,

po

volji

kralju Sigismundu.

To

da i

bi

se

U

taj

naputku, Sto ga savez

dana

to na godinu

se jo§ dodaje:

»I

imao

posto

i

je

sklopiti

u

vise

smo mi

naCelnik Malatesta »proti

toliko,

ustasama

koliko ce

i

biti

(Spljecani) u vecoj ne-

vranskoga, a preCesto bivamo svednevice tladeni od kuznoga od kralja bosanskoga*; a zatim mole Spljecani re^ene obcine i knezove, da bi sjedinili sve svoje sile dosli udarati na Ivana Paliznu u gradu Klisu, jer tim ce Ivana zarobiti, moci 6e se lako osvojiti gradovi, §to ih drzi.

volji

od

priora

ostalih, te

i

i

i

Poslanstvo Spljecana bilo je

taj

put

srecnije.

Vec

6.

listopada

1388.

skupiSe se

ondje u crkvi sv. Kataposlanici gradova i knezovi hrvatski na sastanak u Skradinu, rine ugovoriSe savez, te ga i podpisaSe. NazoCni bijahu: knez Nelipic sin Konstantinov» i

kastelan skradinski; knez

Vid Ugrinic,

koji

zastupa§e takodjer

svoga brata Gregorija;


SIGISMUND

248

I

PROTUKRALJI.

zatim gospodja kneginja Jelisava, udova Nikole Ugrinica.

Tomo

Komulovic,

spljetski:

Dobrulic

Ivan Naplavic, Saracen Nikolic

retic,

da su povod savezu

ili

»nemiri

ligi

vatska stradaju, a najvise od

i

Tomo

i

i

Od

gradova bijahu tu zastupnici

Petar Zoric, zatim odaslanici sibenski Dujtno Zo-

Dinkovic.

razne pobune,

U

ugovoru narocito se

s

kojih

Dalmacija

kraljevine

Hr-

i

bosanskoga Stjepana Tvrtka Ivana Palizne od buntovnika krune ugarske«. Svrha saveza oznaduje se

kralja

ostalih nevjernika, neprijatelja

iztide,

i

i

i

medjusobnom podporom sacuvaju sebe zemlju svu imovinu svoju u vjernosti, duznoj kruni ugarskoj*. Jedna stranka da bude duzna drugoj pomoci svjetom vranskomu prioru, kao u obce proti svim nevjerpodporom proti kralju bosanskomu buntovnicima krune ugarske proti njihovim pomaga6ima. Obrana nicima, neprijateljima tako: >da saveznici

i

i

i

i

i

i

no pojedinim clanovima ipak je slobodno braniti se posebice, kada bi bas potrebito bilo. Savez ima trajati, dok se bude svidjelo kralju Sigismundu. Osobito je znamenita ova to6ka ugovora: >Ako bi se u kraljevini Ugarskoj silom okolnosti dogone smije nijedna od ugovarajucih stradila kakova promjena (na prijestolju), ne moze ima

zajednicka

biti

i

;

i

naka

uz drugoga vladara, gospodara, osobu

pristati

vornika*.

Po tom

se vidi, da su

prijestolje izpraznilo

Medjutim ploda,

to

mozda kojim nasilnim

manje, §to

mislili

na

kad

slucaj,

taj

bi

se

ugarsko

i

hrvatskih knezova nije imao zudjena

knez Nelipic domala zapodjeo razmiricu sa gradom Trogirom.

je

njegova bana Ivana Palizne ostade netaknuta; znameniti gradovi

i

Vrana, Ostrovica, a napose Knin ostadose

Tvrtkova u

obcinstvo bez privole ostalih ugo-

ili i

nafiinom.

savez dalmatinskih obcina

ni ovaj

Vlast kralja bosanskoga Klis,

saveznici

nadalje u njihovim rukama. Vlast dapac^e on posla u studenom one godine u Hrvatsku kneza brata mu Vojslava kao zastupnike svoje. Oba su do§la u i

znatno ojada, te

to

vojvodu Hrvoja VukCica Knin, tada u bosanskoj

i

i

te

vlasti,

su

odanle ozbiljno pozvali dalmatinske gradove, da

priznaju Tvrtka za svoga kralja. Trogirani na to zaista 11. studenoga poslase svoga poklisara

k Hrvoju,

ali

podatcima sudeci

ni§ta

je

ne utanaci, nego da naprosto duje, §ta Hrvoje

Tvrtko na

Hrvatsku za

mu

se

i

svoga namjestnika Vlatka Vukovica,

interese bosanske, te valjda bio

Sigismund

nije

i

Po tim

zeli.

koncu studenoga 1388. citavu Hrvatsku u

a tako isto nadase se svaki 6as, da ce

vlasti,

u

da imao

Dalmacija predati.

On

svojoj

posla sada

koji je uz Ivana Paliznu zastupao

vojvoda bosanske vojske.

na to slavodobice bosanskoga kralja mogao dulje mirovati. Imenova

Hrvatske, od Lu^enca, bana citave Slavonije, gubernatorom Dalmacije vojvodom kraljevske vojske. Ladislav od Lucenca krene na to put juga, te 23. proa sinca stigne u Zadar, po svoj prilici da odanle zapocne vojnu proti Tvrtku. Ta se je vojna imala voditi slijedece godine 1389. sto odlu6nije U to ime poSalju Sigismundu vjerni Sibencani 4. sijecnja banu pomoc od 50 momaka, a 8. veljace ostavi ban Ladislav Zadar, te podje na ustaSe. Po svoj prilici da je ban Ladislav bio razbijen, jer vec u ozujku 1389. stoji bosanski vojvoda Vlatko Vukovic s vojskom pred Spljetom, te nalaze dalmatinskim gradovima, da salju poslanstva pred kralja Tvrtka da mu se poklone. Pade ustaSe bosanske cete osjecale su se tada tako jake sigurne, da su na koncu

sada Ladislava

i

i

i

i

ozujka

i

Vrane

iz

provalile

prema Zadru

odazvase se donekle Spljecani bere Nikolu Sricu

i

i

spalile

kuce Zadrana. Pozivu vojvode Vlatka

Trogirani. Spljetsko vijece sastade se 24. ozujka, te oda-

Ivana Marina za svoje punomocnike.

dalo, jasno se razabire, kralj zatrazi*,

i

kako

bi Spljecani

i

dalje voljeli

bili

naputka, sto im ga je vijece

Iz

ostati

tako nalaze gradsko vijece svojim zastupnicima,

kao Sto smo nekad

bili

kralju Ljudevitu, slusajte najprije

u svezi »da

nakane

s

Ugarskom. »Ako

mu budemo

ostalih

pokorni,

gradova Dalma-

takodjer biti ondje zastupani po svojim poslanicima. Scijenimo, da ce oni do koga da im bude dozvoljeno poslati svoje poslanike kralju ugarskomu za pomoc. Taj rok, to po mogucnosti sto dulji, molit cete vi ovim naSinom: Prejasni vladaoCe gospodaru na§l Mi Spljecani zelimo biti sluge prejasnosti va§e, ali na taj cije,

ce

koji

traziti

rok,

i

i

i


BOSANSKI KRAIJ STJKPAN TVUTK.O KAO oClTI TAKMAC SIGISMUNDOV (1387 nadin, da 6ast va§ega veli^anstva zelili

ugarskomu

poslati

i

mi sami ostanemo

kralju poslanike,

da

mu

Cisti

od ziga

— 1389)-

izdajstva.

prijavimo svoje stanje

i

249

S toga bismo

da ga za pomoc

mozemo vise uztrajati prisiljeni smo slcrbiti za sebe, kako najbolje on do zamoljena roka pomogne, ostat cemo njemu vjerni kao prije; Ako nam znademo. preci jednakim nacinom pod vasu vladu. nama, onda zelimo biti vasi, ne pomogne Ako nam dakle kralj ugarski ne bi pomogao u ureceno vrijeme, te se u to druge obcine mi va§emu zaStitu vasega velicanatva, podvrgnut cemo se daimatinske sklone pod vladu velicanstvu uz molbu, da nam dade potvrdi slobostine, podijeljene nasim predjima.* zamolimo; ina6e ne

i

li

i

i

i

i

i

I

Kralj tito

Stjepan

grada Spljeta. Ustanovi

imadu pokoriti bosanskoj

se

roka, posljednji

tri

kruni.

Spljecanima do 15

Spljecanima

»od posljednjih u Dalmaciji, koji ce se podati

posebice

dozvoli,

bosanskoga

zastiti<

obcina, a naro-

do

hpnja,

kojega

budu im uza to

da slobodno kralja. Ali

tako ih nakon minula roka stegnuti na sam nutarnji grad na predaju. Na takav odlucan odgovor bosanskoga kralja Spljecani su 18. svibnja

ozbiljno zaprijeti, prisiliti

da ce

ih

i

na ugarski dvor svoga nadelnika Malatestu

poslali

netom

molbama dalmatinskih

Tvrtko ukaze se vrlo sklon

vratio

iz

Bosne. Jednako su

i

Trogirani

i

sugradjanina

ucinili,

Nikolu Sricu, koji se

odaslavsi Guereria Petraceva

i

je

Ivu

poslanici po svojem naputku imali kralju Sigismundu izloziti dogovor s bosanskim kraljem, te ga zamoliti, da im ili pomogne do ustanovljenoga roka, naime do 15. lipnja, ili da im dopusti >pobrinuti se za sebe*. U naputku se jos dodaje, da poslanici, ako bi izmedju kralja Sigismunda Stjepana Tvrtka bio mir utanacen ili ako bi se o njem radilo, lijepo zamole, da se urede medje spljetske obcine prema Omisu Klisu, da im se jednom vec zamoljeni otoci ustupe. Kralj je Sigismund poslanicima dalmatinskih obcina sve moguce obecao. No u to minuse kraljem Stjepanom Tvrtkom odredjeni rokovi, te se gradovi dalmatinski pobojaSe sile njegove. |o§ dok su jedni poslanici boravili u Ugarskoj, posla trogirsko vjece 23. svibnja druge u Bosnu, da zamole kralja, neka bi s.izvolio odgoditi rok do povratka poslanika iz Ugarske, da se obcina trogirska ne pokaze nevjerna naprama kraljevskomu velicanstvu ugarskomu*. Poslanici odpremljeni u Bosnu imali su po naputku ondje ostati sve do povratka svojih drugova iz Ugarske. Bilo im je zamoliti kralja, da poSalje u Trogir svoga pouzdanika, a ujedno ga uvjeriti, da Trogirani ne ce zaostati za ostalim Dalmatincinia, ako slozno razviju zastavu bosanskoga kralja; pace da ce oni prvi razviti njegovu zastavu, ako kralj zadobije jamstvo od ostalih gradova, da ce oni jednako u^initi. Malo zatim minu rok odredjen Spljecanima. Ti se ustrucavahu Stjepanu Tvrtku pokoriti se, pak posto im obecana pomoc iz Ugarske jos ne bija^e stigla, poslase u Bosnu 30. lipnja poslanika Ivana Marina, neka zamoli kralja, da sjecajuci se svojih rijeci, kako ne ce Spljecana da mu se pokore, dok toga ne uiine ostali gradovi: »neka grada ne uznemiruje siliti niti ga ne dade uznemirivati, dok mu se drugi gradovi ne pokore.* Na prvi je mah gotovo nedokucivo, zasto je kralj Sigismund malo ne )une dvije godine stajao skr§tenih ruku, te dopustao, da se od kolovoza 1387. do ozujka 1389. sve Dalmaciji Zar nije mogao skupiti to jade utvrdjuje vlast bosanskoga kralja u Hrvatskoj njegove ogromnu vojsku, te jednim udarcem protjerati iz Hrvatske Stjepana Tvrtka privrzenike, kako je to nekad 6inio tast njegov kralj Ljudevit.-* Razliciti su medjutim

Grgureva.

Spljetski

su

nevoljno stanje grada

i

i

i

i

i

i

.''

i

i

razlozi. i

poradi kojih nije Sigismund

mogao

nista

odlucna poduzeti za obranu

Dalmacije

Hrvatske. Najprije je Sigismundu nedostajalo novaca za

ma

koje ve<5e poduzece.

Kako

je bio

potreban novaca, najbolje dokazuje, §to je 22. svibnja 1388. morao markgrofiju Braniboi

svomu stricevicu Jodoku na pet godina za 565.263 forinta. Pak uza svu tu ogromnu svotu novaca nije mu ostalo ni§ta, jer je u isto vrijeme morao uzajmiti zalo^iti

25.000

na

forinti.

periferiji

Kraj nestasice novaca snalazile su Sigismunda

njegove drzave

dizali svedjer

i

druge

neprilike, naro6ito su se

novi protivnici. Jo§ u velja6i 1387., kad

mu je


SIGISMUNI)

250

PHOTUKHALJI.

1

supruga Marija 6amila u suzanjstvu, a on jos

okrunjen za

nije bio

kralja,

bijase

po-

se

otme Ugarskoj Crvenu od vremena Poljskoj, ali je Ljudevitovih bila pripripadala Rusiju (Halic), koja je po pravu druzena Ugarskoj. Narod u toj zemlji bijase i onako nezadovoljan s ugarskom vladom, cvatucim pak tako je Jadviga gotovo bez ikakva odpora obladala Crvenom Ruskom trgovackim gradom Lavovom. Sada zareda§e i dalje neprilike. Moldavskomu knezu Petru dodje u debar cas, sto se je poljska drzava razmakla do medja njegove oblasti, pak se on podize, da strese vrhovnu vlast ugarsku. Jos u jeseni 1387. dodje on sam u Lavov, te se Zajedno sa svojim velikasima pokloni kralju Vladislavu Jagelu kao svomu gospodaru. Posto Sigismund nije ni§ta poduzeo, da odmetnoga vojvodu kazni za nevjeru, vec je nasuprot 29. rujna 1388. s poljskim kraljem utanacio primirje na godinu dana, povede vlaski vojvoda Mirca. Taj smioni knez, koji se se za primjerom moldavskoga vojvode Omlasa, ban severinski, despot Dobruce zvao > vojvoda Fogarasa je ponosito pisao gospodar Silistrije«, ne samo da se je takodjer odmetnuo od Sigismunda, nego je pace poslao poslanika u Poljsku, pak je ondje u prosincu 1389. utanacio s kraljem Vladidigla njegova svast, a Marijina sestra, poljska kraljica Jadviga, da

i

i

i

i

i

i

slavom Jagelom savez proti Ugarskoj

njezinu kralju.

i

Nestasica novaca dakle, a jos viSe obce odmetnictvo na sjeveroiztoku

Ugarske ne dadose Sigismundu pravo za Hrvatsku

Dalmaciju.

i

A

ni dahnuti,

a

k svemu tomu nastojao

kamo

li

na iztoku da pokrene osudnu vojnu i

bosanski kralj Stjepan Tvrtko, da

je

Dok su jedne cete bosanske pomagale Ivana Paliznu u Hrvatskoj Dalmaciji, druge su vojske svedjer napastovale iztocnu Slavoniju Macvu, tako da ni u torn kraju nijesu Sigismundovi bani nikad imali oduSka. Tu je neprestano ban Ivan Horvat provaljivao iz Bosne, narodito iz Usore, u zupanije vukovsku i srijemsku, te zadavao silnih jada macvanskomu banu Nikoli Gorjanskomu velikasima Sigismundove stranke. A sto je najgore, provale bana Ivana Horvata podupirao je srbski knez Lazar Hrebeljanovic, vjerni saveznik bosanskoga kralja, radeci ne bude

na juznoj granici drzave nikad pravoga mira.

ni

i

i

i

i

svima silama, da u to vrijeme obce borbe vinu

MaCvu

Ugarske

i

velikih pokreta pridruzi svojoj drzavi banoBiogradom, za koje se bijase vec toliko krvi prolilo u bojevima izmedju

s

i

Srbije.

Tako naporedo

s

ratovanjem u Hrvatskoj

borbe u iztocnoj Slavoniji

i

godine 1387

Dalmaciji bjesne

— 1389.

Ma6vi. Bjegunac ban Ivanis Horvat vi§e je puta u to vrijeme

i

provaljivao preko Save u iztocnu Slavoniju,

Gorjanski kovic

i

ili

drugi velikaSi, kao Stjepan

drugi.

Nakon

vi§e bezuspje§nih

knez Lazar. Kako srbski

ali ga je obicno suzbio maSvanski ban Nikola od Korogja, izabrani prior vranski Albert Lac-

provala

Ijetopisi pripovijedaju,

stao

knez

bana

je je

ugarskim banom u

toj oblasti

srbski

osvojio

ra-

i

premda

Macvu,

i

je

Tek potonja navala srbskoga Dne 24. veljace 1389. javlja

bio njegov zet Nikola Gorjanski.

kneza potaknu kralja Sigismunda na odlucnije postupanje.

on

pomagati

Lazar navalio na Biograd

»da se ne bi Ugri ondje ugnjezdili«, a onda je

zorio ga,

Ivanisa

Lipe u pismu na TibaldoVa sina Ivana, da se sprema na srbskoga kneza Lazara, »da ga u buduce odvrati od napadaja dotad njegovoj drzavi nanesenih, da ga prinudi na vrSenje njegovih zapovijedi« (. nos de praesenti contra Lazarum proficisiz

i

.

eum ab insultibus regno nostro bactenus illatis prohibendo, eumque ad nostra mandata adstringendo) Medjutim nije ni taj put, 6ini se, doslo do osudne borbe. Sigismund se hvali poslije, da je madvanski ban Nikola Gorjanski, zet Lazarov Ijubimac ugarskoga kralja, izmirio oba vladara. Gorjanski da je takodjer svoga tasta »Lazara,

cemur,

i

kneza ra§koga, prijateljstvom canstva,

da

vr§i

one sluzbe

i

i

gorljivoscu povratio u krilo

daje dace,

naSega

Nije nevjerojatno, da je knez Lazar bio tada gotov pogoditi

uz neke zrtve, posto je u onaj par zaprijetila i

njemu

i

bosanskomu

kralju.

(Sigismundova)

veli-

na koje se bijaSe obvezao za kralja Ljudevita*. velika

Sigismundom pogibija od Turaka ili Osmanlija se

sa

i


BOJ

Kosovu,

(Boj na Sirila

pomogne kr§canima na

1389).

Lil'NJA

25I

lipnja 1389.)- Nakon pobjede kod Crnomena

15.

se je sve vise vlast

NA KOSOVU (15

Turaka

iztoku,

da se protjeraju Osmanlije

i

(26. rujna 1371.)

Vapaji rimskih papa, da se

sultana Murata.

njihova

i

Evrope, ostadose pusti

iz

i

Napredak Turaka ne mogaSe se zaustaviti ni zato, sto je iza smrti posljednjega Nemanjica UroSa IV. (2. prosinca 1371.) u srbskoj drzavi preotelo mah obce razsulo, pak je Muratu bilo moguce, da redom pokori pojedine srbske oblasti. Tako se je Murat sve blize primicao jezgri stare srbske drzave, kojom je upravljao knez Lazar Hrebeljanovic. Uz kneza Lazara pristajao je izmedju svih srbskih dinasta jedino njegov zet Vuk Brankovic, gospodar Kosova polja. Jo§ je knezu Lazaru bio iskreno odan bosanski Stjepan kralj Stjepan Tvrtko, premda se bijase sam ovjencao za srbskoga kralja. Lazar Tvrtko bijahu narodito iskreni saveznici, suzbijajuci premoc ugarskih kraljeva na balkanskom poluotoku. Sasvim je prirodno, da ih je zajednicka pogibao od Turaka nukala, u bojevima sa sultanom Muratom. da se medjusobno pomazu Ivan Sracimir u Vidinu, rodjena braca, a oba Bugarski carevi Si§man u Trnovu

bezuspje^ni.

I

i

i

i

vec turski vazali, otimahu se vec duze vrijeme (1371.

— 1378.)

za grad Sredec,

danasnju

od davne davnine bila jedna od najznamenitijih prometnih tocaka na citavom balkanskom poluotoku. Razdor medju bracom upotrebi sultan Murat, da sam oblada gradom Sredcem. God. 1382. osvane pod zidinama toga grada Indse-Balaban beg s osmanlijskom vojskom, te ga stade podsjedati. Dugo se je grad branio, ali napokon

Sofiju, koja je

bi

prevarom osvojen.

Pad Sredca (1382.)

golem udarac

bijase

i

Bugarsku

za

za Srbiju.

i

Sultan Murat

naprezao je sada svu snagu, da zavlada vojni^kom cestom, koja je jos od rimskoga vladanja vodila

Sredca preko Nisa

iz

Naissus) k

(stari

Moravi,

rijeci

a

onda dolinom

Podunavlje, narocito k gradu Biogradu. Godine 1386. vodila se

te

rijeke

u

vec krvava borba za

je

nekad jedno od Cetiri glavna ratna skladi^ta byzantske carevine, Ugarsku. Sam sultan Murat bijase doveo vojsku a stjeci§te cesta za Srbiju, Bugarsku pod zidine grada Nisa. Dvadeset i pet dana jurisao on taj grad, a branitelji hrabro odbijali navale njegove, na posljedku morade se Ni§ predati pretezitoj sili osmanlijskoj (1386). Odsad stajaSe Muratu otvoren put u maticu srbske drzave, kojom je vladao knez njegov zet Vuk Brankovic. Lazar upro svu snagu, da odoli bujici turskoj, pak Lazar se jos tjesnije priljubio bosanskomu kralju, svomu susjedu. I bas s pomocu bosanskih teia razbi knez Lazar slijedede godine 1387 kod Plocnika na rijeci Toplici (u prokupackom srezu Srbije) tursku vojsku tako silno, da je tek petina Turaka iznijela iz boja zivu glavu. Ali bas ta prva pobjeda srbska potaknu sultana Murata na osudnu borbu. To je Lazar slutio, te se spremao, da se dobro pripravi. Podigao svu Srbiju, koja mu je bila pokorna, a u isti mah izmirio se posredovanjem svoga zeta Nikole Gorjanskoga znameniti

grad Nis,

i

i

I

i

i

s

kraljem Sigismundom.

Od

susjednih

krscanskih

gradove konacno pokoriti svojoj

vlasti,

smatrao

je

u

poslao

u

pomoc knezu

Horvat, koji

je

bjegunac

tada kao

detu krizara, pak

cum

s

Bosanskoj

Lazaru.

zivio

vojsci

taj

ipak

ozbiljnom, da je svoga vojvodu Vlatka Vukovica odazvao

iz

mu

poslao

vladara

Stjepan Tvrtko. Premda je ba§

jedini bosanski kralj

mah

izdaSniju

smijerao

navalu

prijetecu

Hrvatske, te ga sa

pridruzio

se

i

tursku

20000

nekadanji

na dvoru Stjepana Tvrtka.

On

pomoc

dalmatinske tako

vojske

ban Ivan

bijaSe

skupio

njom odpratio bosansku vojsku u Srbiju (domino Johanne banno

crucesignatis).

Osudni boj bio

na

je

Amselfeld), na kojem se je

i

Kosovu polju

prije

i

poslije

(campus merularum, campus turdorum, mnogo puta rje^avala sudbina balkanskoga polu-

zama^noga boja nema, a potonji pisci srbski turski okitili su po ustmenoj predaji borbu takovim stvarima, za koje se ne zna, da li su se zaista zgodile ili ne. Svakako stoji, da je bitka bila (ili zapo6ela) na Vidovdan, u otoka. Potankih suvremenih opisa toga

utorak

15.

lipnja

1389.

Borilo

se

hrabro

i

s

obje

strane.

Izprva

je

pobjeda naginjala


SIGlSMU>iD

252

Srbima, te je slavodobice

srbsko

I'UOTUKHALJI.

]

kad je Milos Kobilic u Satoru smrcu svoga gospodara razpaljeni Turci prinudili na uzmak, te zarobili kneza Lazara

postiglo

vrsak,

svoj

handzarom umorio sultana Murata; no

poslije se

tolikom silom oboriSe na Srbe, da su

ih

mu

odsjekli

jednom dubrovackom

biljezka u

srbska,

i

malo

i

bit

ce

ih se vratilo

izmedju Srba

turskoga

i

natrag; car Murat ubijen

bi,

Smrt cara Murata, a jo§

vise okolnost, sto Turci,

Pace bosanski

Stjepan Tvrtko

kralj

grada Trogira,

tiske pisao obcini

vjerovaSe

U

toboznje slavodobice na sve strane.

dva sina

i

minuloga,

uz

pomoc

kolovoza 1389.

pobjedu.

i

razglasi

te

to

grada Su-

iz

mnoge narode

je vec

si

pokorio,

...

i

i

koji je

nakanio poslije navaliti na va§e, poSto je dosao sa svoja

zametnuo

sa svojim sljedbenicima Turcima, te

pobjedu srbsku, 1.

iznemogli,

odrzali

da je on »neprijatelja krscanskoga puka

javlja kralj,

i

u

tvrdo

pismu, sto ga je

pravoslavne vjere, nevjernoga Amurata, koji

vec stao nase zemlje uznemirivati

takodjer

bijahu

koji

i

na Kosovu polju«.

u prvi 6as misao, da su Srbi

rodi

bili:

pogibija

srbski kralj. Pobjede

i

nijesu dobili ni Turci ni Srbi, jer je bila velika pogibija. Boj je bio

nijesu progonili pobijedjene Srbe,

15. juna,

Srba su

velika

bi

I

a

>1389,

Od

cara.

Vlatko Vukovic, vojvoda.

i

kratka

najvjerojatnija

Ijetopisu (iz 15 stoljeca), koja kaze ovo:

na Vidov dan, u utorak, bijaSe bitka Lazar, srbski kralj, Vuk Brankovic turska

i

tomu

da osvete smrt sultanovu. Prema

glavu,

bozje ruke, odrzavsi

megdan

s

s

njima bitku dne 15. mjeseca junija

pobjedom, svladao

i

na zemlju bacio

zarobljene tako, da je malo njih zivu glavu odnijelo, dakako uz neki gubitak svojih, ne ipak

mnogih«. Jednako se je negdje pohvalio Stjepan Tvrtko i drugim prijateljima. Obcina grada Firence u Italiji, saznavsi iz njegova pisma »za preslavnu pobjedu, koju mu je

svemoznoga

milost

svoju radost, prisvojivSi

udijelila*, cestitase

15. lipnja ponositi

koji bijase ludo

i

navalio

turdorum) uz nebrojene tisuce vojnika

drzoviti

i

silom vlast carsku, nakanio

si

spasiteljevo,

vjecnoga boga

i

»sto je

sa

20- listopada 1389., te izjavi

Muhamedov,

sljedbenik

sa lica zemlje izbrisati krscanstvo

bija§e

na i

mu

Murat,

koji, i

ime

medje bosanske, na polju Kosovu (campus svoja dva sina krvavo poginuo«. »Srecno

polje tolikoga poraza«, k\\6e nadalje firentinska obcina,

»koje ce kosti poginulih, vjeciti

spomenik pobjede, sa6uvati kroz mnoge vjekove. Srecna kraljevina Bosna, kojoj bi dano Srecne presrecne biti tako slavan boj i izvojevati desnicom Krstovom toliku pobjedu. misice onih dvanaest velikasa, koji probivsi neprijateljske copore deve u okrug svezane, onaj, koji maSem si utrijese put doprijeSe do Muratova satora. Srecan nad ostalima i

i

i

i

mu mac

je tako silna vojvodu, turiv

smrcu zivot

kako

i

umorio; a srecni su

skut, junacki

i

i

krv zrtvovali, a od svih

nezaboravna pobjeda,

valja vjerovati,

bog

i

vaSe velicanstvo najsrecnije, koje je posvetilo tako

je

komu

je,

ako

je

pravim Krsta vojnicima

pripravio carstvo nebesko, pridrzana

ona prava

Medjutim smrt sultana Murata bija§e Osmanlije osupnula samo u za

svikolici,

kao zrtve umorenoga vojvode nad onom groznom trupinom slavnom mucenictva

koji su

slavna

u grlo

dalji

turske vlasti imala nikakvih

razvitak

proglasen bi

stariji sin

stetnih

posljedica.

njegov Bajazit za nasljednika, kojemu

je

Jos

bila

i

i

junacima,

bezkrajna slava«. prvi kraj, te nije

na bojnom polju

prva briga, da dade

brata svoga Jakovbega, da mu poslije ne bi smetao. A onda se obori Bajazit na Srbe, da osveti smrt otca svoga. Nakon svrsena boja odpremi Bajazit tijelo ot6evo u Brusu u Malu Aziju, da ga ondje sahrane uz njegove predsastnike. Tijelo poprati fermanom na kadiju u Brusi, u kojem opisa otdevu smrt ovako: »Kad ovaj moj visoki ferman stigne,

pogubiti

po naredbi bozjoj na polju Kosovu zametnut, moj otac, sultan Murat, kojega je zivot bio srecan, a smrt mucenicka pored svega toga, ^to se je on poslije u snu vidjene pfikaze sveviSnjemu stvoritelju molio, da ga mu6enidtva dostojnim utini, neozledjen u podpunom zdravlju s bojiSta u cador, koji do neba

budi znano, da se

size,

povratio.

I

je

nakon

bas kada

boja,

koji bi

smo najvecu

radost

i

zadovoljstvo osjecali gledajuci, kako se

odsjecene glave banov^ pod konjskim kopitima valjaju, kako neki svezanih ruku, a drugi s

izprebijanim

miSicama

stoje:

onda

je

iznenada jedan,

po

imenu

MiioS Kopilic


BOJ NA KOSOVU (15. LIPNJA 1389).

(Kobilic), dosavSi s

lukavStinom

podjedno, da se

primi

da

pripustili,

mu

mu

zadavsi

nebu

tezku

blistali,

sam

vrijeme desilo se se

Kada dakle

Dok

muceni6kom

ali

sam

moj brat Jakob beg u vjecnost

i

nasuprot pred

dakle smrt

svijetom

pokazati

.

i

Po§to je

.

kao zvijezda na taj

preselio. ja

sam

svijet-

se ondje (u Brusi)

odavsi nikomu, sta znakove pobjede, da ne bi

zamijetiti.«

cara

Murata

nije za

Turke imala pogubnih

(munja), postradala je Srbija smrcu

»ildirim<

Lazara bila

vec za

.

njega, cara, mrtva zatekao; u

moga otca po pouzdanim Ijudima poslao, da tijelo onamo stigne, vi cete ga sahraniti, ne

vec cete

handzar, koji

presvjetloga cara upravio,

na komade sasijecen. Uuvsi ja za

i

odru,

naprosto mjesto njega popeo na vladu njegov vatreni

Turaka

otrovni

izvrsi,

tijelo

ga muceni^kim sladkim picem (serbetom)

te se je

je,

mogii stogod

neprijatelji

na dicno

tijelom

s

dogodilo,

je

kad su ga na njegovu molbu

I

mjesto da to

od hrabrih vojnika dostignut

isto

sahrani.

je,

izveo, stao je bjezati izpred vojnika, koji su se

se uputio k

leci

lijes

on

caru,

neustra§ivo

napojio

ranu,

bi

ali

dogadjaj, bio

se

rukavu,

Milo§ ovo djelo

re6eni

pobjedonosne vojske.

u redove

sakriven u

bio

je

pritvorno§cu, kazao, da je islamsku vjeni primio, moleci

i

noge svijetlomu

Ijubi

251

i

posljedica, vec se je

nemirni sin Bajazit, prozvan od

kneza

Lazara

Ijuto.

Ta

Srbija je

razsulu, te je jedino njegova licna energija drzala ostatke srbske

u

na okupu. K tomu je knez Lazar bio ozenjen kneginjom Milicom iz posvecene kuce Nemanjica, dok su njegove kceri bile poudate za same takove muzeve, koji su vlasti Lazarevoj mogli izravno ili neizravno raditi u prilog. Jedna bijase poMa za bugarskoga cara §i§mana u Trnovu, druga za Vuka Brankovica, go^podara Kosova,

drzave donekle

treca

gospodara Jurja

zetskoga

za

Nikola Gorjanskoga.

Dok

Stracimirovica,

II.

cervrta

a

je ovaj potonji nastojao izgladiti

za

maCvanskoga

bana

bar ublaziti opreke izmedju

ili

odano pomagali svoga tasta, priznapodupinici ga pri njegovim podhvatima. vajuci vrhovnu vlast njegovu obzira nestade smrcu Lazarovom u jedan tren. Srbska drzava Svih tih vezova Vukom, ostade sama razasu se posve, te udova Lazareva sa svoja dva sina, Stjepanom ostavljena u neposrednoj oblasti svoga pokojnoga supruga, izlozena na sjeveru Ugarskoj, svoga kralja

tasta, dotle

i

zetovi Lazarevi

su drugi

svojim £etama

i

i

i

i

i

a na

odmetnuo od Srbljem

A

nje

i

Podunavlju*,

i

Vuk

Brankovic namah se poslije bitke na Kosovu njezina sina Stjepana Lazarevica, pace se sam proglasio »gospodarom

Osmanlijama. Zet njezin

jugu

iztaknuvSi

tako sebe

za nasljednika

i

baStinika vlasti Lazareve.

polakomio se za drzavinom kneza Lazara, svoga nekadanjega kletvenika. Jedva bijase zacuo Sigismund za smrt Lazarevu, posia on vec 7. srpnja 1389- vojvodi Vuku Brankovicu svoga vjernoga macvanskoga bana Nikolu Gori

ugarski kralj Sigismund podigao se

janskoga, da (tractare

et

s

njim utanaci neke pogodbe, koje bi bile na korist

concludere,

que

i

i

mozda

surjake, a

i

i

zemlje Ra*ie

jamacno bilo napereno protiv Sigismund priznao Vuka Brankovica za pravoga

smislila, nije poznato, ali je

i

njezinih sinova.

nasljednika u srbskoj drzavi, a

punicu

Vukovu

utilitatem vestram et terre Rascie concernere dinoscuntur).

Sta su oba pasanca ugovorila

kneginje Milice

i

Mozda

taj

je

se je za to

mozda oditovao pripravan

koji dio njihove oblasti uz

zrtvovati

medju ugarsku. Ta

svoju

se slutnja

bi

tim, §to je jo§ iste godine 1389., negdje u listopadu, sam kralj mogla podkrijepiti njegove Sigismund iz banovine Ma£ve provalio u oblast kneza Stjepana Lazarevica majke. U Sigismunda bijase tada dosta znatna vojska, koju su mu priveli velikasi, kao braca Kanizaji, kovinski zupan Stjepan, sin Pilipa od Korogja, drugi. Kralj provali daleko dalje, te se zaustavi tek u dolini Gruze, gdje je stajao grad u zemlju sve do Rudnika i

i

i

i

Borad: (Borych, Boroch, Borith), omiljelo boraviste Stjepana Lazarevida. Oko 8. studenoga predadose mu RaSani taj grad, na §to ga on povjeri Petru sinu Ladislavljevu od 2 3 sata od Gyulaliaza, svojemu jo§ nedavno odmetniku. LJ isto vrijeme zauze kralj Chesnek) Ali poradi nastale zime vrati se Sigismund (Chestyn, Bor6a udaljeni grad Cestin namah zalim u Ugarsku, te ga vec 1 prosinca nalazimo u TemeSvaru, gdje je uz ostalo i


SIGISMUND

2 54

PROTUKRALJI.

I

Sredne u ungvarsko} zupaniji za zasluge, koje bijase stekao u prosloj Cestina.* vojni »protiv Srba, njegovih buntovnika, osobito kod osvajanja tvrdinja Bor6a PoSto se je iza smrti kneza Lazara gotovo sve oborilo na njegova sina, »kneza« Podunavlju«, ne cemo se cuditi, kad vidimo, gospodina srbskije zemlji »samodrzca ili nagradio Jakova

iz

i

i

i

kako se Stjepan Lazarevic nastoji sporazumno s majkom >kneginjom Milicom« mladjim njihovim slavodobitnim sultanom Bajazitom. Jo§ bratom Vukom pogoditi s Turcima savez sa Stjepanom Lazarevicetn. iste godine utanaci^e poslanici sultana Bajazita mir i

i

i

Taj morade

obecati

turskom; suvise da ce

Da

rudnika.

srebrenih

da ce odsad u svim njegovim ratovima vojevati sa svojim mu danak placati, narocito od dohodaka

sultann,

6etama pod zastavom

se

taj

mir

savez utvrdi, morade Stjepan svoju najmladju sestru

i

Oliveru (Milenu) dati Bajazitu za zenu.

Tako postade

kneza Lazara kletvenikom

sin

vazalom turskim. Njegov surjak

ili

Brankovic nadao se je nekovrijeme, da ce se od?vati turskoj u

utociSte

Vuk

Turci*.

ako ne

Dubrovniku,

Brankovic pokorio

prilozih

jest

velikomu caru Bajazitu,

vedomo vsakomu

slozih s njim mir;

i

cemo

zemlju vsu, koliko jest u oblasti mojoj, kako

To

su

hrvatske zemlje, a

i

put otvoren u srednje Podunavlje

Ali vec godine 1390. trazio je

nu ga izdenu Ugri

Dne

Bajazitu.

cloveku, kako slozih mir

s

Turci

razpisah

kada danak Turkom.«

slozih s njim mir,

i

ili

21. stude-

placati

na Kosovu za Srbiju. Ali gorke posljedice toga boja

prve posljedice boja

osjecale su naskoro

sili.

»drzati zemlju srbsku,

medjutim takodjer sultanu

se

noga 1392. pise sam ovako: »da i

mogao

bi

Vuk

i

s

njima

Ugarska. Jer odsad je Turcima stajao

i

Posavlje.

(Stjepan Tvrtko obladao Hrvatskom Dalmacijom, 1390—1391.) Dok bosanske cete pod Vlatkom Vukovicem krvarile na Kosovu, boreci se za krst castni i

su i

slobodu zlatnu, dotle su ban

Ladislav od Lucenca,

svima silama

da

radili,

i

namjestnici kralja Sigismunda, po imenu

rodjak njegov,

i

iztisnu vlast

Stjepana Tvrtka

dalmatinske gradove od prijetece im pogibli. Vec slav

ban

hrvatsko-dalmatinski

Hrvatske,

iz

slavonski

Dionizije

da

i

od Lucenca, zajedno vojvoda kraljevske vojske, u gradu Zadru, a malo

pocela je borba. Ivan Palizna, ne imajudi uza se pomocnih

ceta

bosanskih,

tako se zgodi, da je negdje mjeseca srpnja 1389. dugo odolijevati, dovima bosanskoga kralja dosao u ruke Sigismundovih Ijudi.

Klis sa

i

To

i

nadu, da bi ikada

gradovima dalmatinskim. Ivanu

mu

bijaSe velik udarac za Stjepana Tvrtka. Bijase

gubi Hrvatske, a tim

Palizni.

Dne

20. rujna odlucise

30.

Posalje zato

kolovoza

Spljecani

kulom

mogao

negdje

dolazase

s

zavladati

u

kliske

utvrditi prelaz

se bojati sile bosanske, jer vojska prodje

samo

kolovozu strane

ne

taj

privrzeniku a

put ne bijase im

krene

i

iz-

ponositim

nova vojska bosanska;

njihova grada

za-

mogase drugim grane

ostalim

i

pomoc svomu

kod Vranjice. No

kraj

ban Ladizatim

da sasvim

se bojati,

Spljetu

oslobode

tako

lipnja desio se je slavonski

5.

ban

od Lucenca,

na

sjever

Ivanom Paliznom, koji na to umah 30. rujna provali spali kuce Zadrana sve do vrata njihova grada. u zadarski kotar Ban hrvatski dalmatinski Dionizije od Lucenca, sin Tomin, bijase preslab, da odoli Ivanu Palizni vojsci bosanskoj. Zato se spremi sam grad Zadar, da bana sto izdasnije podupre. U to ime odludi zadarsko vijece 16 listopada poslati poslanike, medju kojima bijase suvremeni Ijetopisac Pavao Pavlovic, krckomu knezu Ivanu Frankapanu, da ga zamole neSto konjanika, kojih je osobito nuzdno trebalo. Prvi put vratise se poslanici od kntza Ivana 19. listopada ne izvrsiv^i ni§ta, jer je knez Ivan bio ozlojedjen, sto ga prema Vrani. Ondje

se sjedini s

i

i

i

i

i

krbavski knezovi bijahu opadnuli pred kraljem Sigismundom; zatim na novo k njemu. Taj put bijahu srecniji.

prije

nego

s

toga podjose

dva dana kneza

§to su stigli konjanici

15. studenoga velika vojska bosanska u zadarski kotar zaplijeni mnogo Tek sutradan dodje u pomoc konjanicka ceta kneza Ivana, brojeci 400 mornaka, vodjena Markom Spinelom. Ta se ceta 20. studenoga sjedini s vojskom zadarskom od

Ivana, provali

marve. a

No

i


STJEPAN TVRTKO OBLADAO HRVATSKOM

1000 pjesaka, koja

DALMACIJOM (1390.

I

1391).

255

na jug, da kraljevskoj vojsci pomogne uzeti grad

je polazila

Vranu,

Putem pridruzi se 21. studenoga cetama zadarskim do 200 Pazana, tako da je ta domaca vojska brojala 1200 pjesaka 400 konjanika. Prenocivsi 21. studenoga u HraStanima, sjedini se sutradan ta vojska pod Vranom s kraljevskim cetama. Jo§ isti dan (22. studenoga) zametnula je prvi boj s Ivanom Paliznom, koji bi u bedro ranjen. Dva dana zatim na praznik sv. KrSevana (24 studenoga), tada posljednje utociste Ivana Palizne.

i

druga, zeSca bitka, u kojoj je Ivan Palizna izgubio 120 momaka vise konja marve. Kraljevska vojska, .sjedinjena sa zadarskom, prisvajaSe sebi pobjedu onoga dana.

slijedila je i

I

i

No kukavna

bijase

Vec malo dana

pobjeda.

ta

darska vojska »sramotno« izpod grada Vrane,

zatim,

po§to bi od

prosinca

10.

Bosnjaka

se

vrati

bosanskomu kralju na novo grad Klis, ne moguci Srecnom obranom Vrane padom Klisa bijase na novo

zatim, 25. prosinca predade se suzdrzati navala bosanskili.

bosanskoga

i

Mjesto Vlatka

kralja utvrdjena.

Vukovica imenova Stjepan Tvrtko

namjestnika svoga u Hrvatskoj Ivana Horvata, a za vojvodu

Sada odoljeti.

bijase vec posve jasno,

No

kralju

Sigismundu

30.

1390.

sijednja

kraljici Mariji,

i

Vranu,

i

da mnogo

nastoji,

da im

mletacko

posla

kako

bi

li

na ove

ni

zatim,

stekao na novo gradove Klis

da ne ce moci

mjesta dalma-

i

njegovoj odoljeti.

sili

ne mice, odluce sami srecu po-

vijesti

se dalmatinske obcine u tolikoj stisci

poslanika

Namah

Bosne.

iz

zadobio samu Dalmaciju. Gradovi

bi

Videci Mletcani, da se kralj Sigismund

ne

i

svoga

vijece

doznalo

javi, sto se je

tinska poradi toga su u velikoj nevolji, jer se boje,

kusati,

na-

Klesica.

da dalmatinske obcine ne ce vise bosanskomu kralju Mletcani, pozudni, da uberu plodove trogodisnjega

veljafe javlja vijece Sigismundu, da je Tvrtko zauzeo

3. i

Dne

Tvrtkova.

nastojanja

za

Pavla

ceta

vise vlast

jednom

se upletoSe na

tu

svojih

za-

namah

a

razbita;

nevolji

i

njima

radije

poklonile,

nego bosanskomu kralju. U to ime poslaSe 29. travnja 1390. svoga poslanika u Dalmaciju, neka razvidi po tamosnjim gradovima, da li su skloni stupiti pod mletacku vlast }

No

taj

put se lukavi Mletcani prevariSe, te obustavise 26.

kralju Tvrtku,

mu

da

se poklone

i

s

proslih vojna,

Na

taj

Trogir

vjerovnim pismom i

i

8.

kralju u Bosnu, dav§i

od grada, da

po imenu Petar

im punu

Zoric, Dionizije

svibnja obcenit naputak, da naime

ugovoriti s njim »mir

Ako

trazio

toga ne

bi

i

i

kraljevu

vlast razpravljati Ilic,

bosanskomu

postici,

neka slobodno

uvjete dastne po njega, a koristne za obcinu.

namjestniku

o

Nikola Srica

rade

zarobljenike

predaju

toj i

stvari

u

po svom

grad

i

nastoje

korist obcine spljetske*.

kraljem o predaji

s

Za primjerom

grada.

Ivanu

Milia Madijev do-

kralju preporuce i

kneza Jurja

slobodu

bi ugovorili

slogu na cast istomu kralju, a za dobro

mogli inade

krbavskoga na

pusti

da posalje na bosanski dvor poslanike, koji

samomu

svojim

pokore.

poziv odpravi vijece 28. travnja svoje poslanike

razboru. Poslanici, bise

i

sa

vec poslali svoje poslanike

bili

Jos u travnju 1390. bijase kralj Tvrtko opremio u Spljet

Kurjakovica

dogovore

svibnja

privrzenicima u Dalmaciji, posto su u to dalmatinski gradovi

grada uz

grada Spljeta povedoSe se

poimence grad Sibenik, zatim otoci Brae, Hvar, a valjda naginjao kralju bosanskomu, uze se braniti u posljednji c^as. U Trogiru bija§e se 9 svibnja sastalo gradsko vijece, da izaberc poslanike za Bosnu uzme razpravljati o predaji grada kotara pod gospodstvo Tvrtkovo. U sjednici uze prvi govoriti Luka Mikadic, da se poziv Tvrtkov odbije, a grad da Mariji. Rije^i njegove ohrabri§e vecinu vijeca, te bi zakljuostane vjeran Sigismundu nadalje cuvati vjernost sv. kruni ugarskoj, a da se ne ce pokoriti ceno, da ce Trogir kralju bosanskomu. No ta pusta igra Trogirana ne mogaSe viSe sustaviti zapo^ete akcije. Vec 2. lipnja 1390. izruci§e poslanici spljetski Petar Zoric, Dionizije Ilic, Nikola Srica Miha Madijev svoj i

ostale obcine dalmatinske,

i

Korcula. Jedini Trogir, koji je dosad od svih najviSe

i

i

i

i

i

rodni grad vlasti

i

zaStiti

kralja Tvrtka. Deseci

aljevu dvoru u Sutisci, izloiiSe

t

mu

se

poslanici

takodjer svoje tegobe

spljetski i

molbe,

torn Ito

prilikom su

ili

na

toliko


SIGISMUND

256

puta

pred

zaludo

bili

Sigismunda

kralja

PROTUKRALJI.

I

Narocito

iznijeli.

da

zahtijevaju,

to6no

kralj

Omisu, posto su kroz prema svojim gradovima Klisu krvoprolica izmedju Kli§ana njih bas radi tolike minule godine trajale Ijute kavge medja. Kralj Stjepan Tvrtko, osobito radostan, sto se je njemu poklonio najznamenitiji grad oznaci medje njihove obcine

i

i

i

Dalmacije, potvrdi najprije sve povelje

sto ih je Spljet uzivao za prijasnjili

slobostine,

i

molbe poslanika. Po zelji Spljecana opredijeli tocno Klisu, kao prema Omisu prema Poljicima, a uz to odredi tako obcini medje njihovoj vladara svojih, a zatim rado uslisa

i

i

svoga protovestijara Trifuna, kninskoga biskupa Mihajla, kneza Stanoja Jela6ica logofeta da na lieu mjesta oznace posve tocno nove medje spljetskoj Vladoja, da podju u Spljet i

i

Napokon izdade o tom

obcini.

i

posebnu povelju, sastavljenu od kninskoga biskupa Mikneza Pavla Radinovica,

potvrdjenu od kneza Dabise, kneza Stipoja Hrvatinica,

a

hajla,

usorskoga vojvode Vlatka

U

predomisliSe

se

to

pokoriSe.

Iza

zupana Belijaka Sankovica.

i

Irogirani,

pak se

Sutisku

poslanici

dodjose u

njih

oni

i

Naplavic, da se u ime svoga grada kralju poklone stare povlastice, slobostine

i

da

zakone uzdrzati«,

»imav§i

te

im

obrecle,

da ce

ih

»hvale

je

svjet

sanskom«, rado zadovolji molbama Sibencana reci krst prisegli,

vrijedno

dogovor

i

njemu posebna povelja u hrvatskom vjerni

biti

da su

zitelji

dobre obicaje

i

i

i

latinskom jeziku. i

na zivotvo-

to zato, §to su

njegovim potomcima.

i

o tom bi

I

Poslije

gradova

Bracani poslase

Kor(^ule.

Dalmaciji.

i

Posto su poslanici kralju

otoka Braca pred svojim javnim biljeznikom Radinom Dragotom

vje6nu vjernost njemu

prisegli i

svi

vladara, a naroiito za stare

Miju Baloja. Njih preporuci posebnim pismom

i

ban Ivan Horvat, namjestnik Tvrtkov u Hrvatskoj izjavili,

Ivan

i

nazocnom vlastelom bozazelili. Uza to

s

na kopnu poklonise se odaljenije obcine otoka Braca, Hvara u Sutisku Jurja Dujmova, Niksu Petrulova

Juratic

potvrdi im sve, sto bijahu

i

vazda braniti od svih neprijatelja njihovih

da ce uvijek

II. lipnja sastavljena

Dujmo

da ga zamole, neka Sibeniku potvrdi

i

milosti, sto ih je uzivao za prija§njih

kralja Ljudevita. Stjepai Tvrtko, znajuci,

municipalne

kralju Stjepanu Tvrtku

lipnja

8.

grada Sibenika,

i

njegovim nasljednicima, izdade Stjepan Tvrtko 23. srpnja

otoku Bra6u u dva jezika (hrvatskom

i

latinskom) povelju, kojom

slobostine, oprostivSi zitelje njegove svake dace

ostavivsi

i

mu

poivrdi sve stare

im pravo, da

si

sami biraju

knezove, koje ce medjutim vazda on potvrdjivati. Slicne povelje podijeli Stjepan Tvrtko ziteljima

Hvara

i

Kor6ule

Tako postade mjeseca Hrvatske

i

Cetine na jug do Kotora.

Hvar

lipnja

i

srpnja 1390. Stjepan Tvrtko kraljem

Dalmacije. Njegova vlast obsezase

svu

zemlju

Osim toga pokoravahu mu

i

gospodarom od

od Velebita do Cetine,

se veliki

otoci

dalmatinski

i

Brae,

a po svoj prilici priznaSe ga svojim vrhovnim gospodarom neki kneod porodice Kurjakovica. Jedini grad Zadar ostade vjeran kralju Sigismundu. Videci Stjepan Tvrtko velik dio Hrvatske Dalmacije u svojoj vlasti, prozove se kraljem i

Korcula,

i

zovi krbavski

i

Hrvatske

i

Dalmacije.

On

je

sada bio vladar velikomu dijelu zemalja krune Zvonimirove

Dusanove, te je tako poludio, za cim su hrvatski srbski vladari zaludo tezili, da naime pod svojim zezlom sjedine Hrvate Srbe u jednu drzavu. Bosna, koja je nekad bila prikovana sad uz Srbiju, sad uz Hrvatsku, postala je sredistem, oko koje se skupise i

i

i

pojedine

fiesti

Novi 1.

drzave hrvatske

kralj

i

srbske.

hrvatsko- dalmatinski

nastojaSe

sada,

da uredi stecene

kraljevine.

Vec

kolovoza 1390. borave u Spljetu njegovi punomocnici, protovestijar Trifun Bucic Koto-

Dubrovcanin i logofet Vladoje, da ustanove medje spljetske Omisu. Uz kraljeve Ijude dese se ondje knez Juraj Radivojevic iz

ranin, kninski biskup Mihajlo

obcine prema Klisu

i

maUarskoga primprja,

Juraj Drazo'evic iz Poljica

i

druga vlastela bosanska

i

hrvatska.

U nazoCnosti ovih bise ustanovljene medje spljetske obcine, tako da se je sada §irila od Solina do Cetine. Zadovoljiv Spljecane odlu6i napokon ugoditi i spljetskomu nadbiskupu, kojega

je

gotovo Citava nadbiskupija netom dosla

pod bo.sansku

vlast.

Stjepan Tvrtko


STJEPAN TVRTKO OBLADAO HRVATSKOM

DALMACIJOM (1390 —1391.).

I

257

Dalmaciji, ako bude dobro je znao, da ce najbolje utvrditi vlast svoju u Hrvatskoj njezinim pastirima. Kada je dakle koncem kolovoza dosao u ugadjao katolickoj crkvi sam nadbiskup spljetski Andrija Gvaldo, da se novomu kralju pokloni, izdade Sutisku i

i

i

mu

kolovoza

Stjepan Tvrtko 30.

svoju kraljevsku zastitu.

»Ako

te joj hvala

i

i

cast raste

1390.

njezino se ime uzdize

rove veledusnosti na izmjenu zahvalnosti,

jednakom mjerom: koliko onoga, po kom kraljevi

kojom primi nadbiskupiju

povelju.

i

drzava srecno

i

i

vladaoci

gospoduju,

kada se ona osobito

izkazuje

kraljujemo, koji je crkve katolicke, koje se biljkom castim sviju

i

da-

dijeli

obzira na

iz

pravednim

u

dobrostivom prema crkvama katolicke vjere

i

crkvenim, osobito sebi podloznim osobama. Uvazivsi dakle sve pastir crkvenih osoba, te njihov

kad ona

§iri,

podanicima za njihove zasluge daje nagrade

se vi§e (kraljeva uzvisenost dize), kraljuju

zahtjevima milostivom, priklonom

i

spljetsku u

se«, govori kralj u povelji, »povisuje kraljevska uzviSenost,

gospodin

nas

to,

osnovatelj, glava

biti,

pak posto

cuvar;

i

prema

i

buduci da kroz onoga

i

i

vladar,

je Castni

u

gospodu Krstu otac gospodin Andrija Gvaldo, po bozjoj milosti nadbiskup nasega grada duhovni nas kapelan, k nama dosao, moleci nas pokorno, da Spljeta, vjerni savjetnik recenu crkvu njegovu u njezinim pravima, imanjima, desetinama, dohodcima obicajima, kako ih je imala za kralja Ljudevita, potvrdimo, uzdrzimo branimo: mi obaziruci se na vjernost njegovu uslisav pokorne pravedne molbe njegove .... primamo njegovu crkvu, i

i

i

i

njegove nasljednike sa svima imanjima, zemljama, medjama, selima, Ijudima

Na

u na§u osobitu zastitu, te joj sve potvrdjujemo.

ziteljima

i

temelju toga nalazemo velemoznomu

gospodinu, Ijubljenomu Pavlu Klesicu, vojvodi kraljevine Hrvatske,

drugim nasim sluzbebuducim u naSim kraljevinama Dalmacije Hrvatske da za nas u ime nase gospodina nadbiskupa njegovu spljetsku crkvu njegove nasljednike, koji ce pristajati uz nas nase potomke, stite brane, da ne dadu nikomu, da ih « vrijedja, ozledjuje ili stetu im nanaSa nicima, sadanjim

i

i

i

i

,

i

i

i

i

Cim se bijahu pismom od

Sutiske

kralju

i

Stjepanu Tvrtku pokorili dalmatinski

17. lipnja

gradovi, saobci

on

iz

svojim dragim prijateljima Mletcanima svoju veliku srecu,

naumio k njima poslati svoje poslanike, da mu za to posalju galiju u koji grad dalmatinski, da se poslanici sigurnije u Mletke prevezu. Mletcani mu odgovori§e 8. srpnja vrlo laskavim pismom, ujedno mu javise, da ce 8. kolovoza njihova i

javi

im, da je

i

i

galija ocekivati

u Sibeniku poslanstvo njegovo.

Oni njegovim poduzecima

poslanici bosanski.

i

I

zaista stigose

»predrage prijatelje«

izvijestise

srecnim

a zatim

uspjesima,

koncem kolovoza

uzese

zelje

izlagati

osnove

i

gove. Iztaknuse, kako kralj zivo zudi, da poput ostalih gradova dalmatinskih i

Zadrom,

Ijevo za

koji je jedini vjeran ostao kralju Sigismundu, te zamoli§e obcinu

pomoc, da

bi

sklopiti obcenit savez,

mogao

ostvariti

tako da

bi

zelju svoju. Nadalje javise,

prijatelji

i

nesrecnoga

Karla

kralja, te se

DraSkoga.

uze§e izvinjavati koje kako,

poslanicima, da zive u miru proti

Mletcani

s

odvratiti je zato i

njihova obcina, koja

Bosanski poslanici odadoSe

Tvrtku bijaSe u to vrijeme

ili

austrijskoga vojvode Alberta

njima

njihovi prijatelji

mletacku

obcinu

od

i

kralja

nudio za posrednika

i

bi

bosanskoga

predloga

tih

Govorahu pomaiuci Bosnu

morali pomagati.

da ne ce mira

krsiti

mogu

sklopiti, jer

jedino o trgovini.

put mletadkoj obdini jos nesto znamenito. Stjepanu

jo§ prije umrla

III.

nadase se od toga braka velikoj II.

taj

ime kra-

prva

on smijerase mu oko o kcer modne ved tada porodice Habsburga. Stjepan Tvrtko zena Doroteja,

se

te

Ogledajuci se po tadanjim evropskim dvorovima, zapne

drugi put ozeniti.

Hrv. povj.

zivi

u

majkom mu Margaretom, udovom

samo da ga ne i

nje-

oblada jo§

bi kralj htio s

bili

njoj

gotovo prepadoSe

kraljem ugarskim,

da

Zadru; glede predlozena saveza pak izticahu Mletcani, da ga ne

bi stradala

I

se

njegovi

neprijatelji

neprijatelji. Tim savezom zelio je Stjepan Tvrtko Sigismunda, s kojim je tada zivila u miru; pak se da ju izmiri sa napuljskim kraljem Ladislavom

u Mletke

svoga kralja najprije potanko o

I.

iz

koristi za svoju

drzavu

i

porodicu; a

i

Mletdani saznav^i 17


SIGISMUND

258

od poslanika za njegov

PROTUKRALJI.

I

vojvodom Albertom*. No

radovahu se s toga, »posto je obcina njihova uvijek bila uzviSenom kucom austrijskom, a napose sada s gospodinom od snovane zenitbe, kao §to ni od drugih osnova Stjepana

Tvrtka ne

malo zatim,

u osobitoj prijazni

i

izbor,

Ijubavi sa

bi nista, jer je

kroz trideset

kralj

umro, poSto je

drzavom srecno vladao. NeSto

prije, 16. veljace

23. ozujka

osam godina naslijedjenom

i

si

1391.,

slavni

taj

prijatelj u Hrvatskoj. Ivan Palizna, njegov najgorljiviji privrzenik umro (Ladislav Napuljski ustaje kao protukralj, 1391. 1392.; banovanje Ivana Frankapana 1392. 1393.). Stjepanu Tvrtku bijase napokon poslo za rukom

bijase

i

i

obladati jednim

mundovu glavna

je

Horvat

Tako

Dalmacijom, po§to

i

i

dosljedno obarao Sigis-

bas

je

na sjeveru u iztocnoj

na Hrvatsku, provaljivao

kralja udarala

jo§ godine 1389., namah

Beleen,

(Boly,

No

districtus

Macho),

et

ali

Ma6vu

i

u kotar

ga suzbi macvanski ban

Horvata smetalo, vec je svoje provale nastavio, dok

rukom

obladati

Hrvatskom

i

Dalmacijom.

Stjepana Tvrtka naslijedi na bosanskom prijestolju Stjepan DabiSa, po svoj mladji

Mletacka obcina, cim

njegov.

brat

skom, pozuri se namah, I i

te

1.

Dok

ban Ivani§

u banovinu Macvu.

boja na Kosovu, udario na

Belyn

nostros

to nije Ivana

Stjepanu Tvrtku poSlo za

iza

Slavoniji.

je svedjer

bosanske Usore budi u zupanije iztoSne-slavonske, budi

iz

Nikola Gorjanski. nije

Hrvatske

dva kraja: na zapadu u Hrvatskoj,

bosanskoga

sila

bijase

Bjelinu

dijelom

vlast sa

zacula

je

promjenu na

za

prilici

prijestolju bosan-

1391. novoga kralja imenova svojim gradjaninom.

lipnja

Dubrov6ani poslase svoje poslanike Stipana Lukarevica Ratajla Gudetica »s postenimi mnogocinnimi dari castmi« na kraljevski dvor u Trstivnici, gdje je tada boravio kralj i

i

Dabisa sa svojom suprugom, kraljicom Jelenom, vlastelom

dne

Slijedece godine 1392.,

17.

velikasima kraljevstva svoga.

i

se »va cestitoj

lipnja izdade kralj Stjepan Dabi§a, deseci

vojsci kraljevstva u Dolnjih krajih u Luscih«,

DubrovSanima povelju, kojom potvrdi sve

i slobostine, podijeljene njima od njegovih praroditelja pred§astnika, a narood »brata mu, svetopocivSega gospodina kralja Stjepana Tvrtka«. Povelju tu potvrdi§e ne samo supruga kraljeva Jelena, nego nazoSna vlastela, veliki vojvoda Hrvoje VukCic,

povlastice

i

dito

i

Vlatko, knez Stipoje Hrvatinic, knez Radoslav Pribinic, knez Dobroslav

usorski vojvoda

Divosevic, knez Gojak Dragosalic, zupan Tvrdoslav Tuica, knez Vucihna Vlatkovic, knez

Vojsav Vojvodic te je kroz

drugi.

i

u Hrvatskoj

I

tim kraljevinama svoju kraljevsku

preblagoga vladara Bosni

simo

i

i

Dalmaciji

i

a u jednoj

principe et

domino

matie

Croatie

et

25 travnja

1392.

Stjepan DabiSa za

nostro,

rege

gradu

kralja Stjepana Tvrtka.

povelji spljetskoj

Dabiscia

od od

povelji hvarskoj

.

.«).

VrSeci

svoja

Vuk

»regnante serenis-

gracia Rasciae, Bosnae, Dalmatiae

vladalacka

regnorum Bossine, prava, potvrdi

povlastice, priznate

i

Rassie,

mu

Vuk6ic (»ban kraljevina Dalmacije

Hrvatske«),

nadbiskupu Andriji, da smije na crkvenoj zemlji

i

Spljeta

i

i

podatci o6ito i

Dal-

takodjer od i

i

ti

.

Stjepan Dabisa

kod mora u Lukacu sagraditi dvorac tvrdju, te prijavi to obcinama gradova Trogira, kao dvorskim zupanima u Klisu, Opraku Omisu. Svi

.

ozujka 1394.: >regnante serenissimo

9.

Rassia,

Trogiru starodavna prava

Njegov ban

27. sijecnja 1392.:

dei

domino Stephano de

njegov namjestnik, dozvoli spljetskomu

u Hrvatskoj

kralja,

bratom Hrvojevim, u

Spljecani pisahu u javnim izpravama: »za vladanja

vlast.

ac domino Stephano

inclyto rege<

bi

gospodina Stjepana Dabise, bozjom milosti preslavnoga kralja Srbljem,

Dalmaciji* (u jednoj

principe

priznat

Vukom Vukdicem,

godinu 1392. vrsio sa svojim banom

dokazuju, da su kralja Stjepana Dabisu

Dalmaciji priznavali, te im se

i

i

njegove namjestnike

pokoravah. Njemu pace malo da ne podje

rukom, za dim se je predsastnik njegov zalud trudio. Grad Zadar naime zavadi se u to vrijeme sa Sigismundovim banom, te se sprijatelji s Vukom Vukcicem njegovom bracom tako, te se je (iinilo, kao da smijera poput ostalih gradova dalmatinskih pristati za

i

uz bosanskoga kralja.

Vukdica, da

se

Dne 13. veljafie 1392. dodje u Zadar knez Dragisa, brat bana Vuka mocima sv. Simuna. Nekoliko mjeseci poslije podje Zadranin

pokloni


LADISLAV NAPCLJ>KI USTAJE KAO PROTIKUALJ; BANOVANJE IVANA FRANKAPANA.

Pavao Pavlovic kao poslanik svoga rodnoga grada u

Klis, gdje je boravio

259

Vuk Vukdc

prema bosanskomu kralju tako promijenise, da su 8. rujna 1392. ban Vuk Vukcic njegov podban (banovac) Ivan Misljenovic imenovani zadarskim gradjanima, te je potonji na to dosao u Zadar, gdje je u ime vojsku. Uslijed toga poslanstva odnosi se Zadra

sabiruci

i

svoje

i

svoga poglavara polozio prisegu vjernosti u nazoc^nosti dvaju knezova Nelipica.

Ladislav, krai.j napuljski. Po bakrorczn

Medjutim

je

vlasti

kralja

iz

XVIIf. stoljeda (Samnaonte).

Stjepana DabiSe u Hrvatskoj

i

Dalmaciji zaprijetio mladi

napuljski kralj Ladislav, kojega bijahu vodje hrvatskoga pokreta jos godine 1386, iza

kobne smrti otca njegova,

zivio, nije

se

proglasili kraljem lih kraljevina.

Ladislav uplitao u hrvatske prilike,

bila joJ osigurana napuljska kraljevina.

No

i

vidivsi,

Dok

je Stjepan

jer je bio suvise mlad,

kako

je Stjepan

i

jer

namah Tvrtko

mu

nije

Tvrtko radeci toboze


SIGISMUND

26o

PROTUKRALJI.

I

za njega u istinu svojoj vlasti podlozio Hrvatsku

i

Dalmaciju, odluci namah^ poslije smrti

nasuprot nasljedniku njegovu Stjepanu ga na to nukali neke hrvatske ustase, kojima nije osobito ugadjalo odilazi iz bosansko vladanje. Biskup Pavao Horvat barem neprestano dolazi u Napulj s drugim ortanjega, a to je jamacno cinio sporazumno sa svojim bratom Ivanom, pak

njegove

svoje pravo na te kraljevine

iztaknuti

DabiSi. Vjerojatno su

i

i

i

mnogo

cima, koji se nijesu

Ladislav

svoju

vrsiti

svojim privrzenicima svojim

onima, koje je zelio k sebi

i

Vec

s 15.

lipnjem 1391. stade

Tako

pritegnuti.

je

zupaniji, koja je drzao

Dne

Ladislavu Crniljevicu takodjer neke posjede u vukovskoj >banovini«.

jeli

opet izdade skrbnika

Gaeti

u

>s

privoljenjem

kardinala Angela«

svoga,

i

darovnice

pomenutoga dana

Pavlu i Ivanu saroskim darovao imanja u vukovskoj i pozezkoj Sigismundov privrzenik Ivan Treutul. Malo zatim, 7. srpnja, podi-

braci

vjernima,

uzdavali u Tvrtkova nasljednika.

kraljevsku vlast u hrvatskim zemljama, dijeleci povelje

vlaScu

i

znamenitu

17. srpnja

majke svoje i skrbnice Margarete, kao i kojom s obzirom na vjernost

povelju,

prema otcu njegovu, Karlu Drackomu, njemu samomu izkazanu, potvrdi vojvodi Hrvoju bratu njegovu, banu Vuku Vukcicu »banovinu (banatum) kraljevina Dalmacije Hrvatske sa zemljama, selima, gradovima, trgovima, pravima svim, kako su ju drzali nekad bani za kralja Ljudevita. »S toga zapovijedamo vasoj vjernosti«, tako im govori kralj dalje u recenoj poveiji, »da primivsi rado spremno (ylariter et liberaliter) taj teret sve, §to se sto na nju spada, vjerno tice banovine budno nastojite na cast i vjernost nama izvr§iti, da bi uzvisenost nasa mogia prema zaslugama vasim i izkustvu podici vas na jos vece casti«. Napokon obecaje kralj obima, da ce posebnim pismom pozvati sve knezove, zupane, velikase, kastelane gradova i nacelnike gradskih obcina, da se njima moraju pokoravati i sluSati ih »kao bane pomenutih kraljevina*. Istoga dana odlikova kralj Ladislav i trecega brata vojvode Hrvoja, po imenu kneza Dragisu Vukcica, darovavsi mu i

i

i

i

i

i

i

varos Sridu

i

u hrvatskoj tada zupi Sani, a uza to

Rod Vukcica obasu

Klju6u.

>glavnim braniteljem svoje

smatrao

bracu drzao za izkusne

Ah on

i

staleza

casii,

milostima najvise

bi

imena«,

i

mu

bana IvaniSa Horvata,

Anzuvine.

napuljske

selo Zabic, koje je pripadalo gradu

i

tolikim

ugledne muzeve, koji

zaboravi ni na

ne za

trudio

Ladislav

kralj

i

sto je

za

samu Ugarsku. Kao

koji

zemljama. Cini

bit

in

ce

regno Ungarie

mu

govom ponukom

stalo zivlje raditi za kralja

toga kralja od

listopada 1391o sto ga je poslao

8.

kasima u Ugarskoj vrzenici.

Tu im

ime njihovo toga

s

njima zajedno

je tim

da

javlja,

i

da

je

sasluSao

To

bi

i

i

onim prvim dostojanstvenicima

koje je mislio, da

najmilostivije

vrSio, da se je njemoglo posvjedociti pismo

zadacu vjerno

Ladislava.

su

njegovi ociti

sve, sto

mu

ili

i

bar tajni

veli-

pri-

nekim stvarima u Ijubljeni vjernik, pak nekoga drugoga, da

je o i

i

opet sa svakim posebice dalje u ime njegovo naustice ugovaraju. Sta

pouzdanicima napuljskoga kralja bilo

su zaista preko

11

Hrvatskoj, za

Dalmaciju, nego

drugim pridruzenim kraljealiorum regnorum annexorum i

izlozio zagrebacki biskup Pavao, njegov savjetnik k njima dva svoja pouzdanika, Ugrina Sebastijana

s

salje

i

et

i

najvise

vojvodu,

Ivani§ Horvat vidljiva glava njegove stranke u tim

da je ban Ivanis povjerenu

se,

mozda

se bijase doslije

glavni zamjenik njegov u Ugarskoj

vi carlo generali)

ga je

njegovu

Njega, pouzdanika pokojnoga otca a slavnoga

vinama (Johanni banno Machoviensi nostro

sto i

mogli pomoci, da oblada Hrvatskom.

imenova Ladislav glavnim namjestnikom svojim ne samo za Hrvatsku i

s toga,

Hrvoja

mora

poSli; ali iz

Pavla zaista podrzavao sveze

s

govoriti

i

ugovarati, ne

znamo, kao

ni to,

svega razabiramo, da je Ladislav tada kroz biskupa

hrvatskim

i

nekim ugarskim velikasima.

za poslanike upravio je Ladislav na ove velikase

Pismo vjerovno

dostojanstvenike: na vojvodu palatina ugarskoga Stjepana, na svoga glavnoga vikara Ivana bana ma^vanskoga, Stjepana sina nekadanjega vojvode Dionizija, biv§ega bana slavonskoga Ladislava od Ludenca, bana

Emerka kao

i

i

i

njegova brata Detrika, Jurja sina nekadanjega ugarskoga palatina Nikole Seca, njegova brata Gregorija, Vukca sina vojvode Petra, Nikolu Zambova i Ivana Vuica. i


VLADISLAV NAPULJSKI USTAJE KAO PROTUKRALJ; BANOVANJE IVANA FRANKAPANA.

261

Po ovomu popisu moze se nagadjati, koji su tada bili privrzenici napuljskoga kralja, ili koje je on smatrao za svoje Ijude. A bilo je izmedju njih takovih, koji su jo§ nedavno obnaSalt 6ast slavonskoga bana, kao Ladislav od LuSenca, paCe onakih, koji su ju bas tada vr§ili. Medju te ubrajamo Detrika Bubeka, koji se jos 30. ozujka 1391. spominje kao Sigismundov ban Citave Dalmacije, Hrvatske Slavonije, a 27. ozujka 1392. kao ban Slavonije. bar,

i

i

i

Kralj Ladislav nije sustao ni slijedece godine 1392.,

svoje privrzenike.

I

Dne

15.

na >Ivana ma6vanskoga bana

zenim

kao

kralj evinama«,

da sabire, nagradjuje

i

hrabri

listopada odpravi on dva znamenita pisma preko mora: jedno

i

svoga generalnoga vikara u Ugarskoj

i

vojvodi

bosanskomu Hrvoju, banu

drugim

tim

pridru-

Dalmacije

kraljevina

U

Hrvatske; a drugo na ugarskoga palatina Stjepana Lackovica.

i

i

pismima dade on

svojima namjestnicima punovlast, da proglase amnestiju za sve obcine, velikaSe, plemice i

ine vrste Ijude, koji su doslije

a protivnici

Matijevicu

i

bili

privrzenici

»braniborskoga markgrofa*

Sigismunda,

odmetnici njegovi. Malo zatim, 19. listopada 1392. podijeli plemicu

i

braci njegovoj, zatim Ladislavu

i

Ostoji MikSicima sela Lipovac

i

sv.

Herku Martin

u zupi Vrbasu; jednako darova toga dana braci Petru, Milosu, Dioniziju, Ivanu, Stjepanu Vlahu, sinovima bosanskoga vojvode Pavla, vise sela (Vojskovo) u zupi Vrbasu grad i

i

Starigrad u zupaniji pozezkoj.

Napokon

28. listopada

1392. pokloni Ivanu

Grizogonu

iz

Zadra grad Obrovac u Hrvatskoj. darovnicama. U isti mah, da objave obcu amnestiju njegovim protivnicima,

Medjutim Ladislav ne zadovoljava se vise proglasima kad

je svoje namjestnike opunovlastio,

snovase

Dne

i

o savezu

i

turskim sultanom Bajazitom, najopasnijim

s

18. listopada 1392. poslan bi

iz

neprijateljem krscanstva.

Napulja zaseban poslanik na sultanov dvor, nedvoj-

da izmoli u Bajazita pomoc protiv kralja Sigismunda. Sultanu moglo je biti samo zgodno, kad bi mu pngodom navala na Ugarsku pomagao napuljski kralj. S toga mu bija§e stalo, da dodje do saveza, privoli zato rado na molbu napuljskoga poslanika, da dade koju od svojih kceri za zenu mladomu napuljskomu kralju. Jo§ u rujnu 1393.

beno za

to,

i

i

i

iz Dalmacije poslanik turskoga cara na jednom brigentinu u Napulj, da konacno sve u pogledu te zenitbe (pro complemento nuptiarum tractatarum ipsum dominum regem et filiam dicti Basaiti).

vozio se je na6i

Dva

se dakle

vladara

godine

1391.

i

otimala

1392.

za

utainter

Dalmaciju

kraljevine

i

Hrvatsku: bosanski kralj napuljski kralj. To bijaSe zgodan das za Sigismunda Mariju, da pokusaju opet obnoviti svoju vlast u tim zemljama. Za to im je pak najprije trebalo povjeriti taj posao skroz odanu, a uza to uglednu modnu muzu. A to je nedvojbeno bio proslavljeni silni knez Ivan Frankapan, junacki spasitelj kraljice Marije. Sigismundovi bani nijesu u svoje vrijeme mogli zaprijeciti, da Stjepan Tvrtko ne i

i

i

i

bi

obladao Hrvatskom

i

Dalmacijom. Ni Ladislav od Lucenca, ban slavonski, a

rodjak Dionizije od LuSenca, ban hrvatski

bosanskoga

kralja

i

njegove privrzenike. Cini se pa^e, da su na posljedku

nema

ni

njegov

dalmatinski, ne bijaliu dosta jaki, da suzbiju

i

i

i?ami

vjerom

bana Ladislava od Ludenca, docim hrvatdalmatinskoga bana Dionizija nestaje u ozujku 1390. (u povelji jednoj od 29. ozujka skoga te godine citamo: honore banatus regnorum Dalmatiae et Croatiae vacante). Cast slavonskoga malaksali.

Vec u

rujnu 1389.

vi§e slavonskoga

i

bana povjeri Sigismund jos god. 1389. Detriku Bubeku, baniju pak hrvatsku dalmatinsku ne popuni, jer je bal u ono vrijeme velik dio Hrvatske gotovo ditava Dalmacija (osim Zadra) dosla pod vlast bosanskoga kralja Stjepana Tvrtka. Slavonskomu banu Detriku povjereno grad Zadar od sile bosanske; s toga se ban bi tada, da brani kukavne ostatke Hrvatske i

i

i

banom 6itave Slavonije, Hrvatske Dalmacije. Detrik Bubek bija§e da otme bosanskomu kralju ugrabljenu Hrvatsku, pak je iz Slavonije u rujnu 1390. provalio sve do Knina, kljuca prekovelebitske Hrvatske, da ga osvoji za Zadrani 15. rujna poslali svoje poslasvoga kralja gospodara. Onamo u Knin bijahu

Detrik zove koji put

i

i

pa6e pokusao,

i

i


SIGISMUND

262

nike Pavla Pavlovica

pomazu.

Kninom skoga

i

nista se

Ali

mu

Pavla Gjorgjica, jamaSno da bana pozdrave, te

ne

javlja,

Detriku Bubeku poslo

da je banu

ostalom Hrvatskom. Jamacno se

i

PROTUKPAIJI.

1

savjetom

ne mogavsi odoljeti jadoj

je vratio,

djelom

i

rukom

za

obladati

sili

bosan-

kralja.

smrti Stjepana Tvrtka

Tek nakon

svoju vlast u Hrvatskoj

i

A

Dalmaciji.

mogao

mu

tu

je

Sigismund

opet

da

misliti,

obnovi

je bilo u prilog, sto su se za te kraljevine

Ladislav Napuljski. Namah iza smrti dva njegova protivnika, Stjepan Dabisa Tvrtka bijase kraljica Marija posla u Slavoniju, gdje ju 14. travnja 1391. nalazimo u Ladislavu, selu zagrebackoga biskupa u tadanjoj krizevackoj zupaniji, a nedaleko od mjesta Palizne. Tu je kraljica izravnala razpru izmedju zagrebackoga biskupa Ivana takmili

i

kralja

i

osvojio. Stjepana od Predavca (selo kod Belovara), koji bijase selo Ladislav opustosio Iz Ladislava posla je kraljica u Viroviticu, gdje je boravila jos o Gjurgjevu. Jamacno je i

velikase

tada nastojdla utvrditi slavonske

javne

i

Tibald

Ivan (Tibaldus

i

kraljice Marije

dana

i

tajne privrzenike svojih protivnika,

(5.

i

6.)

dodje jos

filius

iste

rujna u Pozegi.

plemice u vjernosti

medju kojima su

Deseu de Zenche,

odanosti,

i

bill

Ivannis

assecla

te

iztrijebiti

sincevacka

i

.

.

de

.

vlastela

Palisna).

Iza

godine sam Sigismund u Slavoniju, gdje ga nalazimo prvih

Tu mu

uz bok slavonski ban Detrik Bubek, kojemu

stoji

povjerava razne zadatke, naroSito da izravna razmirice

izmedju gradjana

obcine Gradca

zagrebackoga biskupa Ivana.

i

Ban Detrik Bubek banuje u Slavoniji jos u ozujku 1392. No poslije toga nestaje pridruzio kralju Ladislavu. Mjesto neko vrijeme traga; mozda se je odmetnuo njega banovao je u Slavoniji kratko doba (u kolovozu 1392) neki Ladislav, sin Petrov; odanoga kneza Ivana Frankaa onda je Sigismund imenovao banom svoga vjernoga pana, spasitelja kraljice Marije. Ivan ili Anz Frankapan upravljat ce ne samo Slavonijom, Dalmanego njemu bi jos povjereno, da vrati kruni sv. Stjepana ugrabljenu Hrvatsku

mu

za

i

i

i

ciju.

Zato se Frankapan odprvoga casa zove Âťban kraljevina Slavonije, Dalmacije

i

HrvatskeÂŤ.

Knez Ivan Frankapan, jos od 7. srpnja 1386. gradjanin mletacki, bijase u ono vrijeme uz ma6vanskoga bana Nikola Gorjanskoga jamacno najmocniji najglasovitiji velikas Novigrada poUgarske. Radi njegovih junackih djela kod Pocitelja citave Hrvatske hvalio ga je isti papa Urban VI. Nakon smrti svoga brata Stjepana (1388.) ostade on kao jedini bastinik citavoga roda Frankapana. Sa suprugom svoga brata Stjepana, Katarinom Carrara, kao s kcerju njegovom Elizabetom, potonjom nesrecnom groficom celjskom, bijase se tako pogodio, da ce ih namiriti odpravninom od 40.000 zlatnih forinti, i

i

i

i

preuze on sam ogronmu bastinu svojih pradjedova.

a za to

Citav otok Krk,

prostrane

grad Senj, gradovi Stenicnjak, Slunj,

A

ta zaista nije bila

i

i

i

U

s

Sitavim kotarom klokockim: sve to bila je drzavina njegova.

je

gotovo sve, sto bijase preostalo od Hrvatske, izuzev jedino zupe

knezova Kurjakovica. Osim toga drzao grofa Meinharda VIL, vise mjesta

novum).

O

i

ono osudno doba, gdje

Dalmaciji, bio je

silni

knez Ivan

ili

je

on

po

su se

U

i

Anz jedino uzdanje

i

senjski,

i

kraljevina

i

za

kralja

darovnicima

Slavonije,

i

(Raspurch,

dva vladara takmila

poveljama zove ga Sigismund 3>velemozni

knez kr6ki, modruSki

Istri

njegovoj

i

bilo

krbavskih

kceri

gorickoga

Novigrad-Castrum

vlast

u

Hrvatskoj

Sigismunda milostima

i

i

njegove

kao nikoga

muz, gospodin Ivan,

postovani

Dalmacije

i

vlasti

oblasti

Ani,

sapruzi

svojoj

gradova u Gorici

supruge, kraljice Marije. Kralj ga je zato obasuo

drugoga.

malena.

zamcima, Modruse s mnogim gradovima grad Cetin Dreznik, pak od najnovijega doba

zupe Vinodol

i

Hrvatske

ban,

nas

Ijubljeni rodjak (dilectus affinis) .ÂŤ Dne 11. studenoga 1392. podijelio mu vjernik je kralj namah dvije povelje; jednom mu je potvrdio sve darovnice privilegija svojih predsastnika; drugom dozvolio je poradi osobitih njegovih zasluga njemu i njegovim potomcima, da mogu na svojim imanjima (intra dominium ipsorum) bez svake dace traziti, vaditi kopati budi kakovu rudu, bila zlatna, srebrena, olovna ili zeljezna. i

.

i

i


VLADISLAV NAPULJSKI USTAJE KAO PROTUKRAU; BANOVANJE IVANA FRANKAPANA. Nepovoljne bijahu prave sloge

Vuk

i

mu

mu

Jedino

je bilo izvesti.

primio bansku

je bilo u prilog, §to

bilo

sporazumka izmedju njegovih protivnika. Jer dok su Hrvoje brat njegov samo za svoga kralja Stjepana Dabisu, ne mareci mnogo za bezpredi

metne darovnice dalekoga

kralja napuljskoga, priklanjali su se braca

Ivan

je

Vranu

drzao

mladji

priorom vranskim, dok je drugi brat Miklos (Nikola) bio knezom

Vuk

Vuka Vukcica

Dabisina bana

i

jos

znalo se u Zadru, da je ban

kralja Ladislava trajala

Vuk

za rukotn

dalje,

i

iztisnuti

iz

zarobio

Ivana

mogao

i

i

stajali

su

nazivao

se

Izmedju

Ostrovici.

Vec

MikloSa, te po svoj

se je ban Ivan

oba takmaca

u

Karina, te udario na njih.

kralja Sigismunda.

zaista

mu

da ce

je

u

i

na-

po barem u

prvoj

Dalmaciji. Trogir

i

ban

obladao

prilici

nadati,

I

je

12. veljace

hrvatskih pouzdanika

i

Frankapan

1393. stala malaksati vlast kralja Dabise u Hrvatskoj

lovici

Pavao Hor-

i

do zestokih opreka, tako da

Posto je opreka izmedju bosanskih velikasa

njihovim gradovima.

pokon poci

bija§e doslo

vojskom

veljace 1392. posao s

7.

Ivan

ga pravim ba§tinikom kralja Ljudevita. Uz njih

pokojnoga Ivana Palizne, od kojih

sinovci

njih

a

dast,

nije

Vuk6i<5 radili

vati viSe Ladislavu, smatrajuci I

knez Ivan Frankapan

prilike, za kojih je

osobito tezka zadaca, koju

263

polovici 1393. nije nikoga priznavao za kralja (vacanti regni dominie regali).

Medjutim ban Ivan Frankapan malo da u to nije izgubio sam Zadar. Vec bi spomenuto, kako je taj grad godine 1392. surovao s banom Vukom, kako su u Zadar doVuk, brat njegov Dragisa, izlazili ban ostali pouzdanici bosanskoga lazili iz njega i

i

Pace

kralja.

rujna bijahu Zadrani bana

8.

Vuka

imenovali svojim gradjanima, ocit znak, da su ih

Vuk

ban

i

i

stall

njegova banovca Ivana

njegovi rodjaei mamili, nudeci im od svoga kralja

bode, nego §to su ih imali za Sigismunda.

Kad

dadose sami Zadrani,

mirici

koji su,

i

obecanjima

zavedeni

vece povlastice

i

slo-

Sigismundovim banom

je na to postao

knez Ivan Frankapan, planu namah opreka izmedju njega

Misljenovica

Stjepanu Dabi§i. Valjda su

naginjati

Zadrana.

bosanskih

Glavni povod

raz-

sve

na-

velikasa,

ujamcenom pravu hrvatskih bana uzkratili Ivanu Frankapanu duzni dohodak od tridesetnice u svom kotaru, a k tomu jos nijesu pustali bezplatno izvazati sol u banove komore. Ban Ivan Frankapan naslucivao je s toga, da se Zadar hoce odmetnuti od nje-

suprot

gova Doslo

pak

kralja, i

je odlu6io

nepokorne Zadrane silom

do okrsaja izmedju bana

i

gradjana, te

da vrse svoje duznosti. iz tvrdinje Ljube (na

prinuditi,

su banove

cete

jugoiztoCnom kraju otoka Paga) udarale na zadarski kotar. Uza sve to ne mogase ban opornih Zadrana pokoriti. Zato odluci podsjednuti grad

imao dovoljno brodova,

obrati

u travnju

onamo senjskoga biskupa Leonarda dadu

prijatelju,

tri

galije proti

s

kopna

i

mora.

Po§to sam nije

Posla naime molbom, da Mletci njemu, svomu gradjaninu Zadranima, kako bi ih prinudio, »da budu pokorni kruni se

1393.

Mletcima

za

pomoc.

s

i

njemu kao banu Dalmacije (pro damnificando Jadratinos, ut sint obedientes domino regi et corone Hungarie ac sibi tanquam bano Dalmatie). Ivanov poslanik, senjski biskup Leonard, imao je medjutim jo§ jedan zadatak da kralja Sigismunda obavi u Mletcima. Njemu bijase utrti put savezu izmedju Mletaka protiv turskoga cara njegove sile. No Mletci, kojim je nada sve bilo do njihove koristi, ne htjedoSe ni 6uti za takav savez, kojim bi stradala njihova trgovina na iztoku. Oni se otvou svom odgovoru od 29. travnja 1393. udvornim rijedima izvinjavahu ovako: »Jasno reno uvidjamo, da je gospodin knez (Ivan Frankapan) potaknuo pitanje o savezu iz naSoj obcini, iskrene Ijubavi tople privrzenosti, koju je uvijek odavao prema nama i

kralju Ugarske,

pak

i

i

i

i

i

i

tako isto

poznate revnosti, koju

iz

je

gojio

i

goji za saCuvanje dasti

i

stanja

kraljevine

progonstva, bog budi svjedok, vrlo tiSte. Ali kako krune Ugarske, koje nas protivStine dobro znade njegova velemoznost, kojoj je kao nama sve poznato, §to uCinismo za i

i

i

umnozanje saCuvanje one kraljevine, obstoji medju istim gospodinom kraljem krunom naSom obdinom takova Ijubav, da nam se ved iz toga razloga, Ugarske medju nama po§tenih ne dini potrebito upustati se u ugovaranje a ni iz mnogih inih razboritih i

i

i

i

i


SIGISMUND

264

U

PROTUKRALJI.

I

ako bi gospodinu kralju za uzdrzanje njegove kraljevine bilo sto bismo mogli uSiniti, pripravni smo, koliko god se puta od nas bude trazilo, molbu banovu u torn zadovoljiti njegovu velicanstvu«. Jedaako odbi mletacko vijece izvinjavalo i laskalo, »da je i gospodin za galije protiv Zadrana. »Uvjereni smo«, tako se knez osvjedocen, kako bismo rado ugodili njegovoj velemoznosti u svemu, sto se slaze saveza.

ostalom,

potrebito, sto

i

nasom

s

6ascu. Ali pristati na

protiv nasih na6ela,

i

taj

zahtjev bilo bi skopcano

po kojima svedjer vladasmo

osobito sa susjedima zivimo u miru; jer

kad

potuziti,

uvaziv ovo

Ba§ u onaj

on

je

nema sumnje, da

njegovoj velemoznosti dali

bi

izpricati

izvoli

cas,

i

zatrazene

da naime sa svima,

:

mogli na nas

se Zadrani

bi

S toga molimo, neka nas

galije.

molbama oglusili, boravio kad su se Mletci banovim ponudama se je zadrzavao i mjeseca svibnja. Dok su valjda i

u Zagrebu, gdje

28. travnja

je narodito

prevelikim za nas teretom

koje §ta drugo, sto ne treba spominjati*.

njegove 6ete nastavile udarati na zadarski kotar,

Tu

s

sada vladamo

i

po nalogu kraljevu

nastojao

on

izravnati

poslove

uredjivao

je

u Slavoniji.

obcine Gradca

razmiricu izmedju

Pavla Gregorija, sinova Mastenovih od Cica, koji bijahu gradjanima kod Zagreba Petrovinu. Poslije toga valjda pomenute obcine ugrabili poharali posjedovanja Hrasce i

i

i

je u srpnju

i

posao u iztocnu Slavoniju, da pozdravi kralja Sigismunda, koji je dolazio u

Djakovo na sastanak

s

bosanskim kraljem Stjepanom DabiSom.

u Zadru bijahu medjutim doznali, da ce

I

da ugovara mir

s

Teobalda Nasica

i

bosanskim kraljem. Mazola Fanfognu,

kralj

Izabrase zato

Sigismund naskoro doci u Djakovo,

namah dva

po imenu

poslanika,

U

bana Ivana Frankapana.

koji ce kralju tuziti

na-

sto ga 20. svibnja 1393. dade zadarska obcina svojim poslanicima (ituris ad locum Diaco, ubi futurus est serenissimus dominus noster rex Hungariae et dominus rex Boemiae 3= Bosniae pro pace tractanda), potanko je prikazana razmirica s banom Ivanom, te se podize tuzba na bana na njegove Ijude, koji provaljuju u kotar grada. Kaze se, da je grad ve6 kroz poslanike nastojao bana odvratiti od takova postupanja, da ga je zamolio, neka naknadi stete pocinjene gradjanima; ali sve zaludo, jer je ban pace zatajio,

putku,

i

i

da

nije

primio

ni kraljeva pisma,

koje

mu

S toga

odstetu nalaze.

se povjerava poslani-

cima, neka izmole u kralja drugoga bana za Dalmaciju, »samo da se oslobode od jarma

toga bana, koji ih gleda tako nesmiljeno

i

protiv svake pravice

nadalje kralja, da im ostavi citav prihod od tridesetnice

dosudio hrvatskomu banu, jer im je tvrdinje

vjernost, koja bi

mu

mogla

onoj

znamenitost svoga grada djelovati

pod okrilje kraljevo. Ako sam Zadar mogao iznevjeriti,

vrate i

prihod u

soli,

nevolji

Zemunika, znamenita svojim polozajem protiv usta§a

lakse na to sklone, izlazu

govu

taj

i

se

i

na sve

ostale

i

i

prava

kojega

Mole

unistiti«.

polovicu

je

bio

potrebit

za

uzdrzavanje

BoSnjaka.

A

da kralja sto

za krunu,

izticu

dosadanju nje-

odmetne gradove, da

pak ne bi izpunile njihove zelje, kad bi Zemunik dopanuo

narocito

navijestaju,

se

opet

da

bi se

ruku.

neprijateljskih

Bosnom; ako bi grad se utanacio mir s bosanskim kraljem, neka se u pogodbama izrijekom spomene Zadar. Zanimljivo je, sto se poslanici na kraju naputka ovlasduju, da mogu od dohodka tridesetnice ponuditi 200 dukata palatinu, a 300 nadbiskupu ostrogonskomu, kraljevu kancelaru, ako izrade, da sav dohodak ostane gradu. Zadrani javljaju napokon kralju, kako §alju zasebne poslanike u Mletke, koji ce se zahvaliti obcini, sto nije poduprla bana Ivana Frankapana proti njihovu gradu.

Jo§ su zadarski poslanici imali kralju preporuciti mir

ili

bar primirje

s

i

Nije poznato, da

li

su zadarski poslanici zaista posH u Djakovo,

i

da U su §to

izradili

Cini se medjutim, da je borba njihova s banom i dalje trajalastudenoga stigose u Zadar krbavski biskup Nikola i ninski biskup Ivan, da utanace mir i sporazumak izmedju bana Ivana Frankapana i obdine zadarske. Ne javlja se medjutim, da li im je to i po§lo za rukom. Nekoliko dana poslije, dne 29. studenoga 1393., umre u

u kralja Sigismunda.

Tek

12.

Senju slavni ban

i

knez Ivan Frankapan,

te bi 1.

prosinca sahranjen u crkvi otaca Franjevaca.


PORAZ HRVATSKIH USTA§A KOD DOBORA (1394.)

V

Na baa^koj Na

knez

stolici

zamijeni kneza Ivana opet jedan hrvatski knez,

Butko Kurjakovic, Dne

javlja,

da

>Tomas

bijahu

procaja knezi< izdali hrvatsku, glagolicom

bijase prva briga,

povelju

pisanu

da se pogodi sa Zadranima, sto

knezom Karlom, utanacio savez i

Butko,

i

podanika Dujma Mlnicevica

je 27. sijecnja 1394. hrvatsko-dalmatinski

mica i^medju njima

naime krbavski

Taj je jos od smrti kralja Ljudevita nepokoprvi bio na uslugu, kad se bijase oslobodila suzanjstva u

15. kolovoza 1393.

potvrdili mir izmedju svojih

365

sin Budislava.

lebivo stajao uz Mariju, te joj

Novigradu.

KNINA.

I

i

krbavski,

i

»pod Pociteljom*, kojom su Novomu banu Butku

mu podje za rukom. Pavao Pavlovic ban Butko zajedno sa svojim sinovcem, i

sa Zadranima. Tri rektora

savez \ligu)

i

Netrnica.

i

sest

za to

odredjenih

Pavao Pavlovic) prisego§e torn prigodom na svete moci, da ce

podrzavati vjecito prijateljstvo

buski

licki,

protiv

svih

neprijatelja

s

pie-

banom

kralja Sigismunda.

Rl'§evine~grada Dobora n sjeverno) Bosni (a sredovje^Doj Usori).

(Poraz hrvatskih ustasa Stjepan Dabi§a bijase se

brzo

kod Dobora

uvjerio,

da

nije

(1394.)

dovoljno jak

i

Knina).

Bosanski kralj

takmenje

za

i

s

kr?.ljem

da ce prije ili poslije izgubiti HrSigismundom s Palizne, koji su vi§e pravo pouzdavao u Horvate vatsku Dalmaciju. K tomu se nije Hranide, koji su naginjali napuljskomu kralju, a ni u svoje vlastite velikaSe Vukcice vise radili za sebe, nego za svoga kralja. Napokon ga je obuzeo strah od Turaka ili i

i

napuljskim kraljem Ladislavom,

te

i

i

Osmanlija. koji se bijahu prikucili bosanskoj drzavi, odkad je Stjepan Lazarevic

postao


SIGISMUND

266

kletvenikom sultana

Bajazita.

Sve

kao

to,

i

PROTUKUALJI.

I

pojava bana Ivana Frankapana, a mozda

nepoznati razlozi sklonise kralja Stjepana Dabisu, da se

izmiri

drugi,

i

kraljem Sigismundom.

s

Ved hi spomenuto, kako se je jo§ u svibnju 1393. znalo u Zadru, da ce naskoro Sigismund doci u Djakovo, da ugovara mir s bosanskim kraljem Stolica bosanskoga sam biskup mafivanski biskupa izabrana bi jamacno za to, da bi lakse posredovali zaista sastadose u Djakovu srpnju kralja u 1393. Potankih Oba se Gorjanski. Nikola ban kralj

i

i

o dogovorima izmedju njih nema; jedino je izvjestno, da je torn prigodom Stjepan

vijesti

Dabisa ustupio Sigismundu Hrvatsku

bosanskom drzavom. Osim toga utvrdio s njim kraljem bosanskim da

iza

Dalmaciju, koje su kroz

vjeciti

i

privolio,

i

priznao

s

je

Sigismund

dok

mir,

tri

godine bile sjedinjene

Stjepana

Dabisu

u drugu ruku

je

smrti njegove predje bosansko prijestolje na

zakonitim

Stjepan Dabisa

Sigismunda kao na pravoga

zakonitoga vladara Bosne.

i

sto je utanacio tako povoljan mir, te je sada u

Sigismundu bijase vrlo drago,

znak

bosanskomu kralju, podielio 6ast velikoga zupana simezke zupauplivna vlastela bosanska, ne smatraSe djakovaSki mir nije. No znajuci, kako su mocna vlastela bosanska ne potvrde. Medju inima prihvati ugovor dovoljno osiguranim, dok ga vojvoda Hrvoje Vukcic, koji 23. kolovoza 1393. u gradu Lucanima kod djakovacki Sinja izdade pismo ovoga sadrzaja: >Mi Hrvoje, vojvoda Dolnjih krajeva Bosne, dajemo na znanje svakomu, komu se pristoji, da mi ovim listom, imajuci pouzdanje iskrene privrgospodarima gospodinu Sigismundu, vjernosti prema prejasnim vladaocima zenosti hotogospoji Mariji, kraljici Ugarske, Dalmacije i Hrvatske bozjom milosti kralju, postoznajuci obecajemo njima odsad nadalje svaku vjernost, duznu pokornost mice drugim Ijudima koga im drago staleza, vanje naprotiv bud kojim knezovima, velikasima

svomu

Ijubavi

prijatelju,

i

i

i

i

i

i

.

.

.

i

i

i

stepena, zvanja, dostojanstva, Casti

i

preimuctva, izuzev jedino slavnoga vladara gospodina

kojemu zelimo vjerno sluziti dok zivimo, osim ako bi isti gospodin kralj bosanski ustao, §to bog ne daj, proti recenomu gospodinu kralju gospoji kraljici ugarskoj; onda smo duzni odustati od sluzbe gospodina kralja (bosanDabisu, kralja bosanskoga,

Stjepana

i

skoga), a podnipo§to ne predati svojih sila

Ugarske. Poslije smrti pak reSenoga

ma

na koji na6in proti istomu kralju

i

kraljici

Stjepana Dabise, kralja bosanskoga, ne cemo, dok

nikomu drugomu sluziti osim pomenutomu kralju kraljici Ugarske; njihove cemo neumorno, slobodno uspjesno vrsiti, vjerno im vazda mozemo, uvijek

zivimo,

i

zapovijedi, koiiko

i

i

nasljednici njihovim od sada nadalje posvetit cemo se mi i nasi potomci zupan Vukmir Semkovic Osim Hrvoja prihvati djakovacki ugovor s bracom Tvrtkom i Stjepanom; a Sigismund im na to izdade povelju, kojom im potvrdi sve povlasti prava, »jer ste vi s privolom i hotenjem slavnoga vladara gospodina

sluzeci,

i

zeljama

i

i

nalozima*.

i

i

Stjepana Dabise, bosanskoga kralja, predragoga

nam

njegove, cistom iskrenosti vjecnu vjernost obecali

pismom

i

prijatelja,

zaprisegli

i

gospoje Jelene, supruge

nasemu

velidanstvu, te ste

da cete na§e veli6anstvo poslije smrti re6enoga drzati za svoga gospodina kralja Stjepana Dabise, sadanjega kralja Bosne, primiti, imati

se svojim

priklonitije obvezali:

i

pravoga naravskoga (zakonitoga) glavara.« Sjepan Dabisa, a

mundu stolju. i

ustupili

No

njim

s

Hrvatsku

i

nekoja odlicnija vlastela bosanska, bijahu kralju Sigis-

i

Dalmaciju, pa6e

mu

obrekli

uza sve to podize se proti djakovaSkomu

Od

neki vodje hrvatskoga pokreta.

i

nasljedstvo na

bosanskom

miru velik dio bosanske

prije-

vlastele, a

potonjih iztaknu se osobito ban Ivan Horvat, nekad

Tvrtkov namjestnik u Hrvatskoj Dalmaciji, a poslije glavni namjestnik kralja Ladislava u svima zemljama krune ugarske. JoS prije srpanjskoga sastanka u Djakovu nagovaraSe Ivan Horvat u lipnju 1393. iz svoga zakloniSta u gradu Omi§u mletaiku republiku, da i

se zdruzi u savez s napuljskim kraljem Ladislavom proti kralju Sigismundu.

Mletdani

prihvatiti; a posto je malo zatim Hrvatska s Dalmacijom morade Ivan Horvat po drugi put ostaviti svoju domovinu i pobjeci

ne htjedo§e njegovih predloga dosla pod Sigismunda,

No


PORAZ HRVATSKIH USTaSa KOD DOBORA (1394.) u

U

Bosnu.

Dabisu, a

rujnu

njim bijase na dvoru bosanskom

s

obore djakovaCki

da

svima silama,

jahu

godine 1393. desio se

iste

Sigismundu. Napokon odluci

onom

Opozvavsi sve, sto bija§e

novo podigne Ivanu s

Horvatu, da

kojom 6e preko Save

267

vec

uz kraija Stjepana

Pavao Horvat. Ondje nasto-

Bosnu

da opet

i

KNINA.

Ivani§<

brat njegov

i

mir

podignu

kralju

proti

Sljepan Dabisa odustati od mira djakovackoga.

kralj

Dalmaciji, a u isto vrijeme dozvoli braci

i

u oblasti Usori u cvrstom gradu

provaliti u Slavoniju

i

Vuku Vukcicu, da na

zapovjedi banu

prilikom obrekao,

bosansku u Hrvatskoj

zastavu

Pavlu

i

sam

i

>ban

je

I

Doboru

skupljaju vojsku,

obnoviti pokret hrvatski.

Zacuvsi Sigismund za nove smutnje na juznoj medji svoje drzave, zivo se zabrinuo.

Vec

mu

pozove

1394.

srpnja

5.

mu

Lipce grad Kremnicu, da

iz

uzajmi 1000 dukata

da

i

do Jakovljeva (25. srpnja), jer ce poslije toga roka povesti vojnu na neke neprijatelje nevjernike svoga kralj evstva. U prvoj polovici kolovoza kretase se vec vojska ugarska prema jugu, da preko Save provali u Bosnu, narocito u Usoru, gdje se bijahu braca Horvati u gradu Doboru utvrdili. Na celu vojske novi bija§e sam Sigismund, a njega pratijahu velika§i sa svojim cetama, medju njima posalje

ih

bosanskoga

bana

i

i

i

ban hrvatski Nikola Gorjanski

Kad

Kanizaj.

se

i

dade ga

ustasama,

u potjeru za Prestravljen s

mu

se, te

i

iz

opasa Sigismund grad Dobor,

to

hrvatskih ustasa. Zatim podje

uz njih jos

ugovor »povrativsi sebe

djakovacki

obnovi

Horvate

bracu

te zarobi

dvorski vratar Stjepan

mnoge druge

nesrece kralj Stjepan Dabi§a pohita Sigismundu

tolike

poslusnost kralju

Na

u njemu odrzati.

da ne bude vi^e zakloniStem

zapaliti,

i

gradu Doboru, Ivan Horvat izadje

vojska priblizavala

mogao

njega, bojeci se, da se ne bi osvoji ga

brat njegov Ivan, tavernik Nikola,

i

kraljevska

je

kolovodje.

u susret, pokloni

svoje podanike u podanstvo

i

i

kruni ugarskoj.«

i

Slavodobitno vracase se sada Sigismund u Ugarsku, vodeci sa sobom bracu Horvate

mnogo drugih suznjeva, da im se strasno osveti. Ne mogase docekati ni grada Budima, nego dade Ivana Horvata skoncati jos uz put u gradu Pecuhu. Po zahtjevu svoje supruge i

Najprije ga privezaSe

Marije osudi ga na groznu smrt.

razsjekose

tijelo

S

svijet.

ostalim

na trgu i

sv. Jurja,

onda

a

jednoga plemica dao

milost molio: zato gledajuci

uzivao

sigurnim nje

no§u Covka, stade biti

tjesiti

to

ni

tada voditi preda se;

redom

krvoprolice,

te navali plakati

i

dodje

ga dadose po-

red j

nijedan

Kad

mu

je kralj,

ga za

niti

okruzen od svojih dvorjanika, Konta. Taj

na Stjepana

Mnogo sam

budimskom. Trideset

se nije poklonio,

ogleda

najprije

puta gledao smrti u

se

lice, te

Kontova dirnu njegova mladoga macoza svojim gospodarom. Kad to Sigismund vidje,

a tuzna

naricati

smrt

vjernoga momka. ^^Ne prolijevaj suza«, re6e mu, »prestani plakati; eto ja cu

momak

mogu

ti

odgovori

mnogo

drugi, koji je izgubio glavu.

darovati,

vise

ubojici

(scrophae bohemicali) ne cu nikad i

pogubljeni.

krvnikov, a onda reie:

sada«. Junacka

gospodar, a

tvoj

Ali ogorceni

rep, te

ga

Poslije

sahraniti u crkvi Spasovoj u predgradju

ih

je

bi§e svi

okom mac

ne bojim

konju za

mucahu usijanim kljestama, a napokon mu na cetvero, te pribiSe ta detiri komada na gradska vrata, da tako zastiaSe suznjevima podje Sigismund u Budim, gdje im je dao odrubiti glave

po ulicama grada Pecuha.

vlaciti

sluziti*.

je izgubio glavu«.

onaj, koji

>Ja

Krvnici pograbise

Jedini biskup

ga poStedi, jer je bio svecenik. Ali

nego

svoga gospodara:

bohemska

tebe,

momka,

te

Pavao Horvat ostade na

se biskupu Pavlu

izgubio

poslije

on bijaSe

s

.

.

.

o

trideset

Sigismund

zivotu.

svaki

trag.

Ugri

ne mogoSe Sigismundu nikad oprostiti toliko krvoprolice, pak zato nije sve do konca njegova vladanja bilo viSe pravoga sporazuma izmedju njega i naroda. Vjerojatno jo§ prije pohoda u Bosnu, a svakako poslije pada grada Dobora bijase

Sigismund dosadanjega macije

i

bana Nikolu Gorjanskoga imenovao banom Dalpovjerio, da te kraljevine otme bosanskoj vlasti, pak

maivanskoga

Hrvatske, a sada

mu

hrvatskih kolovodja bio je

je

Nakon katastrofe kod Dobora, nakon grozne smrti novomu banu lak posao u prestravljenoj Hrvatskoj Dalmaciji.

da onda u njima uvede red

i

mir.

i


SIGISMUND

268

Kad

on

je

doslije bosansku Hrvatsku na jugu kod Knina ban Vuk Vukcic. AH ban Vuk bi suzbit, Knin

bratom svojim Ivanom provalio u

zaista s

mu

Velebita, opre

PROTUKRALJI.

I

se jedino

mah svi Sigismund mogao se je

osvojen, a s njim dodjose u jedan

ostali

Gorjanskoga Kralj Hrvatsku, te ih svojemu gospodstvu

sada pohvaliti, da

duo regna

scripta

Dalmatiae

Dalmaciju

Bosnu umirio

i

po-

bani prope castrum Tinnyn devicto prae-

manibus

et Croatiae nostris

et

cum

dominio

aliis castris,

recuperarunt). Bosanske se vojvode vratise u

eisdem habitis

in

civitatibus et fortalitiis

Wlk

(exercitu ipsius

vratio u prijasnje stanje«

tvrdinje u vlast Nikole

i

je opet zadobio

vlasti pridruzio, a kraljevinu

i

i

gradovi, varoSi

na sve strane, trazeci

svoj zavicaj, a hrvatske ustase, koliko ih je jo§ bilo, razbjegose se

vecinom zaklona kod svojih bosanskih rodjaka, i cekajuci ondje bolja vremena. Ban pak Sigismundov Ivan Gorjanski smiri iza pobjede kod Knina posljednje trzaje hrvatskoga Ivana Horvata. pokreta nadajuci se, da se ne ce nikad vi§e vratiti doba Ivana Palizne Na po^etku godine 1395. nalazimo vec posve uredjene prilike u hrvatskim zemljama. i

Nikola Gorjanski ostao je

da

posla,

zacijeli

Stjepan Korogj

napokon

i

i

dalje

banom Dalmacije

i

Hrvatske, gdje je na§ao pune ruke

rane proslih burnih dvanaest godina; njega zamijeniSe u banovini Macvi

Treutul (Trentul), oba vlastelina u

Nikola

citave Slavonije postade opet Detrik Bubek. Svi

iztodnoj

banom

Slavoniji;

bani rade, da do kraja umire

ti

povjerene im banovine. Slavonski ban narocito se je trudio, da naknadi slobodnoj obdini

Gradec kod Zagreba sve

prema

vjernosti svoje

mogla

kralju duzni

platiti

posljednje

§tete

tri

i

godine (1393.

Budima Ivanu de

iz

sto

1395.),

in

je

joj

pismom

pretrpila

bijase

Mariji.

i

dohodak (coUectam

Zeline, vitez kraljevskoga dvora,

povjedio

koje

gubitke,

Sigismundu

kralju

potonjih

Ta

je obcina tek

die

strennarum,

zatim

potvrdio.

vise opomena Beud dicta) za ozujka magistar Emerik od

15.

Na

godina poradi

nakon

v^^lgo

26. travnja 1395. za-

kralj

to je

zagrebackoga biskupa, da ne dira u gradjane

Senis, vikaru

slobodne obcine na brdu Gradcu, nego da

pravima

»u

ih uzdrzi

i

koje su

obicajima,

Turovom Medjutim zitelji Gradca imali su im bijahu oteli njihova posjedovanja u Petrovini i Hrascu. Najljuci njihovi protivnici bijahu tu neki zitelji Odre Lomnice; s njima parbili su se Gradcani kroz ditavu godinu pred banom Detrikom Bubekom kao i pred Martinom Drzicem (Ders), banovcem zagrebackim zupanom. Sred te parnice zavadiSe se gradjani Gradca opet s vikarom Ivanom de Senis, koji je od njih na neobican nacin pobirao desetinu za zagrebackoga biskupa. S toga planu tako zestoka razmirica, da je vikar slobodnu obcinu udario crkvenim interdiktom. No na tuzbe Gradcana zapovjedi kralj Sigismund 1. rujna 1395. iz Ostrogona pomenutomu vikaru, da pobira desetinu po dotadanjem obicaju, zabrani mu podjedno za takove stvari kazniti gradjane crkvenom kletvom. doslije uzivali*.

i

drugih protivnika, narocito u

polju, koji

i

i

i

U ili

Dalmaciji bijase jos na koncu godine 1394. grad Spljet izabrao za svoga kneza

nacelnika hrvatskoga bana Nikolu Gorjanskoga, obnovivsi tako obiCaj, kako je obstojao

za kralja Ljudevita.

U

Ivanovica

(1393.

Nelipica

Trogiru opet prestadose

— 1394),

pocetku godine 1395. sazove Spljet.

Tu

nastojaSe

predja§njih godina

uz

ino

kneza

svoga kneza Ivanisa

dosadanjega

birati

cetinskoga

Namah

Hrvojeva.

surjaka

i

gradova u

ban Nikola Gorjanski zastupnike dalmatinskih protivne

izmiriti

medju sobom

borile

i

gradu

u

stranke

Trogiru,

na

koje su

se

krv prolijevale. Ban izradi (ipsius pacis tractator),

da su se obje stranke 23. sijednja pogodile, ustanovivSi podjedno, »da se u buduce nikada vise ne spominje krv, koja je medju trogirskim plemidima prolivena«. Jamacno ponukom

banovom

sastado§e se malo zatim u ozujku u gradu Sibeniku punomocnici svih gradova

dalmatinskih

(Zadra,

Spljeta,

Trogira),

Nastojanje obiju bana oko mira Marija. Potonja bija§e vitici,

i

sama

saSla

i

te

utanaci§e

reda

u Slavoniju, te je

gdje je izdavala povelje. Sigismund

opet ne

njegovi bani odredjivali, nego je takodjer na

medju sobom

pomagali

su 7.

mir,

slogu

Sigismund

i

savez.

i

kraljica

sijecnja 1395. boravila

u Viro-

kralj

i

samo da

molbu plemica

je

odobravao

sve,

citave Slavonije, u

sto su

ime kojih


SMRT KRALJICE MARIJE; VELIKI SABOR HRVAtSKO-DALMATlNSKi U

NINtJ.

269

bijahu dosli u Budim Ivan sin Cuporov od Moslavine Stjepan od Vocina (de Athyna), dne 31. svibnja 1395. potvrdio privilegij kralja Ljudevita, da se plemici Slavonije (regni Sclauonie) na jugu Drave (ex ista parte fluvii Drave) ne smiju pozivati ni pred ciji sud, i

nego

Za primjerom kraljevim

najprije pred njihova bana.

plemici

velikasi,

druge vrste

i

1395. nagodi

10. listopada

knezovi

i

Tako se knezom Ivanisem

izmirenju.

cetinskim

s

Ivanovicem Nelipicem za desetinu u knezevim oblastima; dostojanstvenici

obcem

o

radilo

bana povedose se

njegovih

i

nadbiskup Andrija

spljetski

i

sve

je

te

Ijudi,

nagodi prisustvovahu

toj

i

neki

kao banovac hrvatski Pavao Mihajlovic (Michaele), ban Butko Kurjakovic, knez Gevraio Butkovid drugi.

hrvatski,

vazda vjerni krbavski knez

bivsi

i

i

o se, da je sastavljena >za vladanja preblagoga principa U naravnoga gospodara Sigismunda, Bozjom milo§cu Ugarske, Dalmacije, Hrvatske t. d. markgrofa braniborskoga, u vrijeme slavnoga kralja velemoznoga poduzetnoga muza, gospodina Nikole Gorjanskoga, bana kraljevina Dalmacije i Hrvatske, kao vrlo izpravi

toj

pogodbi kaze

i

i

i

i

i

postovanog kneza grada Spljeta*. Cini se pace, da je kralj Sigismund pokuSao predobiti za se kase, koji su dosad

bili

poglaviti protivnici njegovi.

hrvatskomu banu bosanskoga

neke bosanske

i

veli-

Vuku Vukcicu, nedavno

je

nakanio darovati gradove Krupu

kralja,

knezovima Blagajima (Babonicima).

doslije pripadali

Tako

No tomu

jos

Ostrozac, koji su

i

se opre zagrebacki kanonik

Stjepan knez Blagaj u ime svojih rodjaka, koji su u ptijasnje burno vrijeme krvlju svojom

Ostrozac od navala bosanskih ceta. Napokon je

branili

priora, imenovavsi za tu cast

voza 1395. izdao je

kralj

Emerika Bubeka,

u Moslavini

popunio stoiicu vranskoga

kralj

sina slavonskoga bana Detrika. Jos 24. kolo-

(in villa

sudca, na bane kraljevine Slavonije, Dalmacije

Monozlou) proglas na palatina i

Hrvatske,

kao

i

i

dvorskoga

na sve sudce sirom

budu novomu prioru na ruku, da sto prije skupi imanja svoga reda. (Smrt kraljice Marije, 17. svibnja 1395.; veliki sabor hrvatsko-dalma-

svoje drzave, da

tinskiuNinu, Sigismunda

u lipnju 1396.).

njegovoj vrhovnoj

vlasti

Hrvatskoj

u

Uspjesi

ohrabrili, te je stao raditi,

da pokori

i

Dalmaciji

druge zemlje

i

godine 1394.

ili

na iztok

Narodito je svratio paznju svoju

oteli.

gdje se bijahu u osudno doba odmetnuli od njega moldavski

na pocetku 1395. poduze vojnu na Moldavu

Valachia seu terra nostra Moldavia),

gdje je tada vladao

i

kao

da

i

kralja

sjeveroiztok,

vlaski vojvoda.

ili

su

vladare, koji se bijahu

i

Na koncu

>malu Vlasku<

(minor

vojvoda Stjepan, nasljednik

onoga kneza Petra, koji se bijase pred vi§e godina pokorio vrhovnoj vlasti poljskoga kralja. Sigismunda je na toj vojni pratio sikulski knez Stjepan Kanizaj, te je sa svojim banderijem sa Sikulcima utirao put kraljevoj vojsci, razgonedi moldavske cete, koje bijahu posjele klance i prevale u onim gorama. Tako prodre kralj srecno sve do stolice vojvodine, do Suczave, gdje se s vojskom svojom utabori. Tu dodje preda nj vojvoda Stjepan, zamoli, da mu oprosti dosadanju pak mu se sa svojom druzinom s Vlasima pokloni i

i

i

Podjedno

nevjeru.

mu

se prisegom

i

pismom

obveza, da ce opet placati obicajni danak.

Nakon pobjede nad moldavskim vojvodom Stjepanom vratio se Sigismund posljednjih dana veljace u Erdelj, gdje no u ozujku 1395. dodje k njemu u Bra.^ov vlaski vojvoda Mirca, jos nedavno njegov zestoki protivnik. Mirca bijase u taj mah u velikoj nevolji, jer ga je turski sultan iztjerao iz njegove drzave. Gordi vojvoda vlaSki (>vayvoda Tranu drugim spomenicima, cirilicom salpinus, dux de Fogaras et banus de Zewrin*

pisanim: >Dobru6e

i

Dristra gospodar, velikij vojevoda

i

zemi Ungro-vla-

gospodin vsej

oba pola po vsemu Podunavju daze do velikago morja*) njihova sultana; bija§e doduse 10. listopada 1394. u boju na »Rovinah« suzbio Turke ali ove godine 1395. provali Bajazit opet preko Dunava u njegovu zemlju, osvoji Malo hijskoj

i

zaplaninskim stranam

i

i

Nikopolje (danas Turnul), oblada Vlaskom kralju

Sigismundu u BraSov,

pokori kralju

i

obveza, >da

te <5e

utanaci

sam

sa

s

i

zbaci Mirdu s vojvodske stolice. Mirda dodje

njim

7.

ozujka

svojom vojskom

idi

1395.

u

savez,

pomoc

kojim se opet

kralju,

kad

i

koliko


SIGISMUND

27o

PROTUKRALJI.

I

saveznike«. Sad provali Sigismund da ju vrati svojemu poplave turske od u svibnju 1395. u Vlasku, da oslobodi tu zemlju kletveniku. No sred slavodobica u Vlaskoj stize mu vijest, da mu je supruga Marija umrla.

god put

bi taj

vojsku vodio na Turcina

njegove

ili

i

Vijest bijase istinita. Iza 7. sijecnja 1395.,

kad

je kraljica

Marija boravila u Virovi-

spomena u poznatim spomenicima. Poljski Ijetopisac Dtugosz javlja naprosto, da je umrla u Budimu u ponedjeljak, 17. svibnja 1395.; a po jednoj povelji Sigismundovoj saznajemo, da je sahranjena u Velikom Varadinu. Mariji bija§e nekih pet godina, kad se je razstavila s ovim svijetom. Prozivjela je tuznu mladost: dvadeset sama vidjela pokolj kod Djakova, gledala na svoje oci, kako joj majku zadavise, a tici,

nema

joj

vise

i

i

probavila

u suzanjstvu, Strepeci dan

preko deset mjeseci

dok

opet bilo zivjeti uz neljubljena supruga,

A

izdahnula

bas

u

^as,

kad se

je

cinilo,

i

nod za svoj

ju nije smrt oslobodila svih

da ce se nakon

Onda

zivot.

muka

joj

stradanja.

i

silna krvoprolica ucvrstiti

na

prijestolju svoga otca. Nije zabiljezeno, da li su narodi blagoslivljali ili proklinjali njezinu uspomenu; jedino se spominje, da se je vec 22. svibnja u Dubrovniku znalo za smrt da je veliko vijece toga grada 8. lipnja jednoduSno zakljucilo, da se obave njezinu, svecane zaduSnice prigodom smrti njezine. Medjutim smrt kraljice Marije bijase velik udarac za kralja Sigismunda. Pomenuti i

Ijetopisac poljski jer je toboze

dodaje, kako su mnogi velikasi »pregnuli, da

Sigismund smrcu svoje supruge prestao

biti

si

izaberu

novoga

njihovim kraljem«

(.

.

kralja,

Hunga-

.

rorum primates ad sufficiendum sibi novum regem, quasi Sigismundus, coniuge mortua, rex eorum esse desierit, animos intenderant .) Da je smrcu Marijinom utrnulo Sigisnjezina sestra, poljska kraljica Jadviga. Hrvatsku, sudila je mundovo pravo na Ugarsku Njezin suprug pace, kralj Vladislav Jagelo, spremio se, da provali u Ugarsku da zauzme .

i

i

i

bastinu, uvjeren jamacno, da ce se njemu pridruziti velik dio velikaSa. Ali nadbiskup ostrogonski Ivan Kanizaj, kojega bijase Sigismund za svoga izbivanja odredio za svoga

sacuva Ugarsku od novoga gradjanskoga rata. On skupi nesto vojske prevale u Karpatima, a nesto vojske posla opet u Kosice, njom sve klance

namjfestnika, zatvori s

i

i

i

take zakr6i poljskomu kralju put u Ugarsku.

Medjutim Sigismund

nije se ni poslije osjecao

posve siguran. Nekoliko mjeseci

iza

rujna 1395. u gradu Sutisci kralj Stjepan Dabisa.

smrti kraljice Marije umre u Bosni 6. Po djakovaSkom ugovoru imalo je sada

bosanski velikasi ne htjedoSe za koja se zove takodjer narodnim

nj

ni

prijestolje

cuti,

imenom Gruba. Oko

kao Hrvoje Vuk6ic, knez Pavao Radinovic, odrzala se je kraljica Jelena na prijestolju, te tili:« i

bosansko zapasti Sigismunda;

ali silni

vec povjerise vladanje DabiSinoj udovici Jeleni,

i

nje okupiSe se svi ugledniji velikasi,

napokon Sandalj Hranic. S pomocu njihovom se je jos 1397. mogla Dubrovcanima pohva-

da znate, po milosti gospodina boga svedrzitelja kraljevstvo na§e

jest

dobre

i

zdravo

u dobre stanji«.

ugovor jamadno zato, sto su kraljice Marije utrnulo Sigismundovo pravo na ugarsku krunu, podsjeti kralja, da mu je Dalmaciji sve udesiti, da se ne vrate u Hrvatskoj predjasnja burna vremena. NaroCito fiinio mu se sumnjiv grad Dubrovnik, koji je bio

Nedaca u Bosni, gdje su takodjer sudili, da je smrcu

velikaSi

zavrgli

i

i

neSto

Brae

ozlovoljen, i

Hvar.

§to

mu

kralj

djakovacki

podijelio

nije

jos god. 1394. zamoljene otoke Kordulu,

Dubrovcani bijahu takodjer jos 22. prosinca 1395.

poslali svoje poslanike

novoj bosanskoj kraljici Jeleni, da s njom utvrde stare ugovore svoje obcine s bosanskom gospodom. Sigismund pobojao se s toga, da bi mu se mogao Dubrovnik iznevjeriti, sto bi bio golem udarac za njegovu vlast na obalama jadranskoga mora. Zato posla na koncu godine 1395. pismo na kneza Luku Bunica na veliko vijece zahtijevajuci, da svi Dubrovcani prisegnu vjernost njemu svetoj kruni ugarskoj, da se nadalje o toj zakletvi sastavi izprava, i da se ona njemu posalje (et formam, quam dicti iuramenti per nos i

i

prestiti

mittere dicte

eius

regie maiestati).

Dne

20. veljace

1396. vijecalo je o torn kra-


SMRT KRAUICE MARIJE; VELIKI SABOR HRVATSKO-DALM A Ijevu pozivu vijece umoljenih, a

koga

vijeca

pogodbu, da oni

maiori,

dva dana

ubi

o

bi

kralj vjerno drzi zadata

i

prisegi

toj

sastavljena

ovakovu prisegu vec

vjernosti

»iskreno

i

prije

stalno<

47t

zatim, 22. veljace sastali su se u dvorani veli-

congregatur maius consilium) knez, vijecnici

grada Dubrovnika, te su na sveto pismo

obcina koja

sala

(in

U NINU.

IINSKI

i

im

polozili zahtijevanu

kralju poslana, podsjecaju

drugom zgodom (iam

prisegu,

slobode

privilegija, milosti,

i

dakako pod

U

obi6aje.

Dubrovcani

citava

i

izpravi,

kralja,

prius alia vice) polozili,

i

da su

da su u

uztrajali.

take Dubrovnik ponovnom zakletvom vjernosti, gledao je Sigismund, povod nezadovoljstvu po ostaloj Dalmaciji Hrvatskoj. (J Slavoniji je ive moguce Sinio ban Detrik Bubek, da smiri sve razmirice, a njega je pomagao njegov banovac Martin Drzic (Ders), zupan zagrebacki. U svibnju je odredio rok za rjesavanje parnice radi medja izmedju stanovnika Gradca nekih zitelja u Oresju; a 30. srpnja, boraveci vec u kraljevskoj vojsci (in campestri regio descensu prope villam Hudos) zabranio je medvedgradskomu kastelanu Ivanu Hygedu na savskim lukama (skelama) pobirati od zitelja obcine Gradca ma kakvu dacu za lijes, §to ga voze u svoju obcinu za podizanje zgrada. Ban se poziva u toj odredbi na pismo kraljevo, kojim bi gradjanima na deset Osiguravsi

da ukloni

si

svaki

i

i

godina oproStena svaka daca za dovazanje toga

lijesa.

KRUNA NADJENA U GROBNICI KRALJICE MARIJE. Cnvii se n

Dok

je

dvorskom nmjetDidko-historiikom mnzeju n Beiu.

u Slavoniji razmirice rje^avao sam ban, bile su

Dalmaciji

u

i

Hrvatskoj

zamaSnije. Da se sve pravedno rije§i, odluci kralj kamo zamrsenije kud Hrvatsku, kako ga vec odavna sazvati veliki sabor ilisinodu za citavu Dalmaciju Nikolu brata mu Ivana predsjedati uz bana Gorjanskoga i nije bilo na okupu. Saboru ce zasebni kraljevski povjerenik, koju je dast kralj povjerio zagrebadkomu biskupu Ivanu, prilike

i

i

i

ucenu stalezi

i

pravnim stvarima vje§tu muzu (decretorum doctor). Na sabor

Dalmacije

i

Hrvatske: prelati, velikasi, nize plemstvo, a

morski gradovi, po imenu Trogir^ Dubrovnik, dva do tri poslanika; povrh ovih mogu dodi kakovu tuzbu ili parnicu.

Jamadno

je izdan proglas na zitelje u zemlji,

ure^en dan sastanka, a

gradu

svi

Ninu.

vec 14. travnja

i

oni,

koji

i

sastati

ce pozvahi svi

iele

Pri-

Osor poslat ce svaki iznijeti

u kojem bi izlozen

mjesto saborovanja. Sabor ce se

bit

zastupnici gradova.

Nin

Spljet, Skradin, i

i

pred

sabor

povod saboru

u ponedjeljak

5. lipnja

i

1396.

Poziv na sabor razaslan bi svakako jo§ u ozujku, jar je trogirsko vijece siljalo

svoga kneza sa dva plemica u Zadar, da pozdravc zagrebaCkoga,


SiGlSMUND

272

biskupa Ivana

poklone biskupu

U

Ninu

to se sabirahu u

i

od prelata Irogirski od velikasa spominju se samo krbavski knezovi nizega plemstva; po imenu se spominju brojni clasabora§i. Sto se znade, dodjose

je

i

novi od plemena LapCana, kao Ratko Utisenic, Pribko Jurjevic, Hlapotic, Ivan

Cvitan

Vran^anid, Juraj

Dalmatinski gradovi poslase po dva

za-

tri

ili

iz

Gliinanis

i

i

trovic, iz

i

gradjanin Belota, a

brovnik

drugi.

i

Zadra podjoSe jo§ 31. svibnja u Nin tri, po imenu Pavao Gjorgjic, Marin de Mato PePavao Pavlovic, iz Trogira dodjose Pavao Marini, Marko Cipiko grada Paga zastupaliu Ivan pop Ratic Spljeta Nikola Teodozijev. Zitelje otoka

stupnika:

i

Cvitko Vojinici

i

Zadar

u

dva svoja poklisara na

ninski biskup Ivan;

i

Pavao Kurjakovic. Bilo

i

povjerenik kraljev stize

opet trogirsko vijece posla 28. svibnja

i

njegovu drugu. Dne 30. svibnja podjose oba u Nin, da sve priprave

i

biskup Grisogono

Butko

No

njegova druga Ivana Gorjanskoga.

i

tek 23. svibnja, na sto

za sabor.

PROTUKRAL.TI.

I

iz

grada Osora bijase

ih

nahrupilo nekih jedanaest.

poslao svoje zastupnike, nije zabiljezeno.

Od Frankapana

kneza Ivana (Anza); no

na zivotu, naime knez Nikola, sin slavnoga

pacao u javne poslove. Da

na

Da

tada

se

taj

je

li

Du-

samo jedan

bijase tada

valjda

knez znamo; no jamadno je uz bana Nikolu Gorjanskoga bio banovac hrvatsko-dalmatinski Pavao Mihajlovic, zatim zupani kastelani kraljevskih gradova faciendi Zadatci sabora (congregatio generalis regnorum Dalmacie et Croacie, synodum), koji bi sazvan po nalogu kraljevu (ex mandato et speciali commissione domini radi mladosti svoje nije

je

li

saboru

bio

cetinski

Ivani§ Ivanovic Nelipic, ne

i

i

regis),

oznaceni su u izpravama poglavito ovi: ustanoviti kraljevska prava (pro inquirendis

iuris regalibus), suditi

prucim se strankama

impendendis), reformisati upravu kraljevina et

incommoditatibus ipsorum regnorum

do

dalmatinskih gradova

et civitatum).

njem

24. Sta se je sve na

i

querulantibus

(universis

Sabor

iudicio

(quibusuis

et

iustitia

defectibus

je trajao devetnaest dana,

od

ne reforme u upravi. Odrzali su se samo u pogledu kraljevskih prava vrhovni kraljevski sudac spisi o cetirim parnicama, koje je biskup Ivan kao vikar plemicima rjeSavao. (vicarius et iudex regis generalis) zajedno sa prisutnim velikasima 5.

lipnja

razpravljalo, nije zapisano,

zna, Sto je odredjeno

narocito

se

nista

i

i

i

U pomoc

biskupu

i

Ijevstva hrvatskoga,

banu i

po starom obicaju

su

bili

to dvadeset

prava, a dvanaest, koji su

bili

cetiri njih,

i

»osidnici«

(iurati

i

kra-

nazocni kod parnica (sudjenja).

Najvi§e se je sabor zanimao parnicom izmedju gradova Paga devit bijaSe (1358.) grad

assessores)

kojima je zapadalo ustanovljivati kraljevska

i

Zadra. )os kralj Lju-

otok Pag podvrgao obcini grada Zadra. Ali Pazani podna§ahu

te tezko izgledahu zgodu, da se nje oslobode. Ta im se prilika ono knez Ivan Frankapan kao ban hrvatski dalmatinski bio zavadio god. 1393. sa Zadrom radi svojih dohodaka. Dne 11. ozujka 1394. bukne na Pagu buna. Zitelji izabrase si tri svoja domaca sina za upravitelje, a knezu zadarskomu, Ivanu de Soppe, zapovjedise, da se za tri dana pod kazan smrti ukloni s otoka. Zadarsko vijece posla na to 15. i 16. ozujka dvije galije vi§e ladjica, oboruzanih s vojskom, pod svojim zapovjednikom Damjanom Na§icem, da buntovnike kazni otok pokori. Zadarska vojska

nerado vlast zadarsku, nadade, kad se

je

i

i

i

sukobi se i

dva

s

otocanima kod grada Paga, razbi

upravitelja,

dok

ih

i

raztjera, a

umakao na otok Rab.

je treci srecno

mnoge

hovnika, a §to svjetovnjaka, bi§e dne 20. ozujka odvedeni na vecoj sudjeni. ViSe bi ih

Odsad ne koji

je

bi viSe

muceno, a

viSe

napokon pravo dosudio otocanima,

nina Belotu.

5ena

bi

svoja

Razprave se otegnule,

presuda, po

kojoj

bi

i

te

onamo

(^ubranica. Ali Zadrani ne htjedose popustiti, tri

galiji

i

Zadra. Obje stranke utjecale se kralju Sigismundu,

i

svojoj vlasti (30, svibnja 1395.), poslavSi

Zadrani bijahu poslali u Nin

medju njima 86 sto duu Zadar ondje

zarobi,

objeSeno; trima odlidnjacima bise pace oci izvadjene.

i

mira izmedju Paga

i

Zarobljenici, njih

grad

i

otok

za zupana

morade napokon sabor odluCiti. gradjapopa Ivana Ratica dan sabora, dne 24. lipnja progla-

pak tako

zastupnika, a Pazani

tek

Pag pokorio neposredno

Ivana Cubretica od plemena

posljednji

Pag oslobodjen svake

vlasti

i

zadarske, te uvrsten u cislo


SMRT KRALJICE MARIJE: VELIKI SABOR IIRVATSKO-DALMATINSKI U NINU. ostalih slobodnih kraljevskih

gradova u Dalmaciji

na

Pazani su

odluku

tu

klicali

od

pak zastupnici

zadarski

radosti;

ceterarum

(cetui universe et consortio

liberarum civitatum regalium Dalmatinarum), pak tako izravno podvrgnut

273

samomu

ulozili

kralju.

su utok na

istoga dana vratili u svoj rodni grad.

kralja, te su se jo§

Slicna razmirica bijaSe nastala izmedju magistra Ivana Saracena, zupana otoka Cresa

Osora (LoSinja),

i

Oba otoka

njegovih podanika na tima otocima.

i

nekad darovao

bijaSe

svomu vjernomu magistru Jakovu Saracenu, a po njegovoj smrti potvrdi ih kraljica Marija pomenutomu magistru Ivanu, da ih drzi onako, kako »ostali plemici u Dalmaciji drze svoja posjedovanja Hrvatskoj podanike na njima*. No na jednom pobunise se proti njemu zitelji onih otoka, te uzkratise mu posluh sve obi6ajne duznosti. Ljudevit

kralj

i

i

i

Magistar Ivan pozove ih s toga na

Na njegovu

sabor u Nin, da se

tuzbu zastupnici otoka

gradova na njima

rijesi

spor izmedju njega

i

njih.

da su on! Ivanu Saracenu vazda bili poslusni davali mu dokodke, koji mu pripadaju kao njihovu knezu, ali da gradjani tih otoka od davnih vremena plemici, te da su vazda uzivali one su zitelji plemicke povlastice, koje imadu ostali plemeniti gradjani dalmatinskih gradova, pak prema i

izjavise,

i

i

tomu

nijesu

duzni

nikakve druge sluzbe, nego sto cine gradjani

ciniti

gradova kraljevu veli^anstvu

i

od njega namjestenim knezovima. Cresani

dalmatinskih

tih i

Osorani dakle

su se tim, da su slobodni plemeniti gradjani, pokorni Ivanu Saracenu jedino kao knezu (comes), a niposto njegovi podanici (jobbagiones), posto on nije njihov zemaljski gospodin niti pomenuti otoci njegova gospoStija (dominium) Ali magistar Ivan

branili

i

pravo poveljom

podkrijepio je svoje

dokaza za svoje

nikakvih pismenih

iznijeti

tvrdnje.

ius et

otoka za

zitelje

tih

dan sabora, 21.

Na

generalis congregacionis

.

plenum dominium

habere

insulis

njegove podanike

in

.

i

podjedno

predictis), proglasivsi

Osuda

kmetove.

ili

.

petnaesti

ta izrecena bi

1396.

takodjer Ratko UtiSenid, sudac plemenitih Ijudi plemena pak se potuzio na neke clanove svoga plemena, §to mu uzkracuju polovicu posjedovanja od koljena Vojslavica, koja ga po hrvatskom pravu patri. Sabor

sabor bijase do§ao

Lapcani,

zemalja

lipnja

nostre

Ivana Saracena u podpunoj gospostiji otoka Cresa

euidenter edocti) potvrdio magistra

Osora (merum

nevoljni otocani nijesu mogli

tako je sabor, pou6en narodito jo§

I

hrvatskim osidnicima (signanter iuratis assessoribus

sve

dok

Marije,

kraljice

i

medjutim smatrao se je valjda neovla§tenim, da sudi o parnici, za koju je obstojao redoviti plemenski sud, naime lapa6ki stol u gradu Konobi, pak je jamacno tuiitelja naputio, ucinio. Jos je na saboru ustao Spljecanin da svoju tuzbu iznese ondje, sto je poslije i

Nikola Teodozijev za se

za

i

svoga brata Dujma,

Trogira za svotu 1100 dukata. Pomenuta Trogiraninu

polog

Nikoli Jakovljevicu u

kratko

porketa,

koji

gonstva,

pomenutomu

su

vrijeme

Nikoli oteli

zatim i

te

podigao tuzbu

proti obcini grada

braca bijahu naime jo§ pred §est

neki

razgrabili.

tovara trogirski

Na

c^etiri

sukna razne boje

i

godine dala jedan

gradjani, vrativSi se kudi

prituzbu

iz

tovar

pro-

trgovaca Nikole

spljetskih

i

im za ugrabljenu robu platiti odstetu od Dujma obveza se trogirska obcioa, da 1100 dukata, to od dohodaka ribarije (pescarie). Medjutim sve do toga dasa odplacen ce

i

bi

spljetskim

trgovcima tek deseti

Biskup Ivan ne mogaSe

dio,

pak zato

iznije§e

oni

svoju tuzbu pred sabor.

na saboru, jer je vec 25. lipnja na barki odplovio krbavskim knezom Butkom na otok Pag, da uredi upravu otoka.

osude

izreci

Ivanom Gorjanskim Tu u Pagu u paiadi pazke knezije proglasi on 27. lipnja odluku, neka Spljecani najprije 25. srpnja u crkvi Trogirskoj pred kaptolom spljetskim poloze prisegu, da je roba njihova bila zaista vrijedna onih 1100 dukata; a kad to ucine, neka im obcina trogirska s

i

ostatak svoga Bit

ce,

duga da

izplati

mnoge

stranke

nijesu

bile

zadovoljne

s

odlukama sabora

vikara, zagrebackoga biskupa Ivana. Jamadno da su poput Zadrana

samoga

kralja. Ali

Hrv. povj. U.

on se I.

nije

mogao

u

taj

mah

i

i

kraljeva

drugi prizvali na

odazvati, jer je bio zabavljen ratom s Turcima. »8


SIGISMUND

274

(Ratovi

s

I

PROTUKRALJI.

Turcima; Sigismund porazenkod Nikopolja

rujna pomoc u

28.

1396.).

kralja knez Lazar u oci boja na Kosova zatrazio da u onom boju nije bilo ugarskih Ceta. Tk kako bi Sigismund pomagao svojim kletvenicima, koji su mu sve do onoga 6asa smetali, podupiruci lirvatske odinetnike! Sigismund je paCe po smrti kneza Lazara udario na njegova sina

Ne

zna se za stalno, da

Sigismunda;

je

li

je izvjestno,

ali

Stjepana Lazarevica, te ga tako prinudio, da se skloni pod okrilje turskoga sultana Bajazita!

Odkad ie Stjepan Lazarevic postao turskim vazalom, prikucila ugarskoga kraljevstva. Vec godine 1390. bori medjama hrvatskoga

se

turska

je

sila

ban

se severinski

i

Turcima u Srbiji, u oblasti Stjepana Lazarevica. Cini se, da je ban Nikola taj put Turke nakon zestoka boja pobijedio, jer mu kralj vec 29. rujna 1390. u Erdelju (Olnasu) izdaje za nagradu povelju, u kojoj slavi njegovo junactvo. No Turci vratise namah slijedece godine 1391. zao za sramotu, provalivSi prvi put preko Save na tlo hrvatskoga kraljevstva, naime u srijemsku zupaniju. Oni prodrijese tom prigodom do grada Mangjelosa (Magiolaz, Frankavilla), gdje ih doceka Ivan Morovic, potonji ban maNikola Perenji

s

6vanski. Turci bise suzbijeni,

Da Turke

ali

zarobise Ivanova brata Dionizija.

mozda

zastrasi, a

i

Stjepana Lazarevica

Sigismund sam god. 1392. povesti vojnu na se u Ugarskoj velika vojska, na koju je kralj je

najmio ceta

Svjetlovski

i

i

vitezova takodjer

Vuk, vojvoda

Vilim, kojega je otac Ulrik oboli na toj vojni, te

Vec u

iz

njih

odvrati, odluci

kralj

Medju tima bijahu Albert Sternberg Napokon pridruzi se kralju celjski grof

susjednih zemalja.

opolsko-strelicki. I.

od

Vec u proljecu te godine skupljala pozvao ne samo sve domace velikase, nego

Srbiju.

i

nekad sudjelovao u bojevima Ljudevita Velikoga.

umre malo nakon svoga povratka u domovinu

No

rujna

(19.

Vilim 1392.).

svibnju vodio je kralj svoju vojsku (28. svibnja izdaje povelju »in descensu nostro

campestri prope Ersomlio), a mjesec dana posllje, naime 28. lipnja

stoji

s

vojskom

blizu

nekoga grada »Grebencz« ili »Grebuncz«. Glavna vojska, koju je sam kralj vodio, a u celjski grof pratnji velikasa, medju kojima su bili Nikola Gorjanski, Scibor Sdiboric Vilim, iSla je kracim putem kroz juznu Ugarsku prema doljnomu Dunavu, dok su pomodne cete iz austrijskih zemalja prolazile uz Hrvatsku (in metis Croatiae iuxta Danui

bium), te na njezinoj medji stojale o Ivanju,

a onda

se

sjedinile

glavnom vojskom.

s

Sjedinjena vojska previa je kod Kovinja (Kewe) rijeku Dunav, na kojega je

jegu stajala turska vojska,

posto

je

valjda nesto prije zauzela

Turci stadoSe uzmicati dolinom Mlave, a

Robeci

i

znameniti

Sigismund prijedje Dunav

paleci na sve strane prodre kraljeva vojska

i

desnom

grad

podje

bri-

Golubac. za

njima.

do tvrdinje Zdrela (castrum Isdryl),

gdje no staja§e manastir crkva, sagradjena jos od kneza Lazara. U klanac, koji pocinje kod toga mjesta, a dug je sedam sata, ne usudi se uci kraljeva vojska, bojeci se zasjede. Na to se kralj vrati preko Dunava u Ugarsku, ostavivsi dalju obranu medja hrabromu pozrtvovnomu Nikoli Gorjanskomu. Vojeni pohod kralja Sigismunda nije medjutim imao nikakvih drugih posljedica, nego §to je potaknuo sultana Bajazita na odlucnije ratovanje. On smisli najprije pokoriti sasvim Bugarsku i VlaSku, da bi onda mogao iz dolnjega Podunavlja bez ikakvih zaprijeka provaljivati u Sigismundove zemlje. Vec u proljecu 1393. posla na Bugarsku vojsku sa dva zapovjednika: jedan bijase njegov sin Sulejman Celebija, a drugi Ali-pasa. Sulejman i

i

Trnovo, glavni grad iztocne Bugarske, Ali-pa§a opet obkoli cara Ivana Si§mana u Nikopolju, prinudi ga na predaju, te ga odvede u Plovdin (Plovdiv). Nakon pada iztocne Bugarske spremi se sultan slijedece godine 1394., da pokori Vlasku na sjeveru Dunava, u kojoj je tada bio vojvodom glasoviti Mirca (Mircea eel Mare, 1386.— 1418.). osvoji

Na

17. srpnja

tu vojnu

pozove sultan

Marka Vuka§inovica

iz

i

svoje srbske vazale, kao kneza Stjepana

Prilipa (u narodnoj pjesmi

Dejanovica, koji se pridruziSe turskoj vojsci provali

sam

sultan preko

i

predaji Kraljevic

Lazarevica, kralja

Marko)

»ne voljeju, no po nuzdi«.

i

U

Dunava u VlaSku. Zivotopisac Stjepana Lazarovida

Konstantina jesen

1394.

pripovijeda,


hAtOVI

da

TURCIMA; SIGISMUND PORAZEN KOD NIKOPOLJA

S

biti pomostnik; az ze da budu*. Zelja se Markova izpunila: Bog je Vla-

sima pomogao,

275

te su oni

prvij

v mrtvih na

rati sej

malo zatim a osudnoj

>na Rovinah« dne 10. listopada 1394. odrzali

bitci

pobjedu nad Turcima

I

1396.).

glavnoga boja Marko Vukasinovic (Kraljevid Marko) rekao Konstantinu Deja-

je u oci

novicu: »Molju gospoda jeze hristijanom

I

RUJNA

(28.

srbskim pomownim cetama.

i

Marko Vukasinovic pogibe u

tako

mu

pak

se

mogase medjutim toga po-

Sultan Bajazit ne raza

boju,

izpunila.

ta zelja

i

Namah

podnijeti.

negdje

na

pocetku go-

ponovo u VJasku, da opere svoju sramotu od prosle godine. Vojvoda Mirca, ne osjecajuci se dovoljno jak, da sam odoli Turcima,

dine 1395. provali

podje kralju Sigismundu, koji se je tada nalazio u

sjsjednom Erdelju,

te utanaci

sam

ce

i

na Turcina

jedno

obeca, da

ce

Sigismundovoj vojsci

pustati

zemlju, da ce ju hranom, dakako sve na njezin

kroz svoju

prolaziti i

Sigismundu dodje

troSak.

tri

na njegove saveznike*. Pod-

ili

pace obskrbljivati

s

vojskom ici u pomoc god puta bude ovaj vojsku

koliko

vodio

slobodno

i

u debar

vlaskim vojvodom, posto se je

godine spremao za

ugovarao

rat s

godine 1394

je jos

bijase saobcio >da

je odlucio

na stem

se

cum

6.

i

exercitu suo et ire

damnum

et

destructionem

rujna 1394. zazelise najbolji uspjeli;

>sto bi se dastno

Ne

sli-

poci na Turke

a glede pomoci ocitovase, da su gotovi

niti«.

ime

to

Mletcima, kojima

toga zamolio za njihovu pomoc.

ih je s

mu

Mletcani

dvije

mjeseca svibnja

potenti

contra dictos Turchos ad

suam), pak

U

Turcima. s

savez

taj

(mense mail proxime ven-

zator njiliov«

i

movere

cas

onako vec

i

jedece godine podici silnu vojsku

turo

ozujka 1395.

svojom

sa

kada

kralju,

7.

se tada prisegom obveza,

savez u Brasovu. Mirca

>da

snjim

i

uzdajuci

razborito se

6\n\ti

moglo od

mnogo u

ono,

njih uci-

Mletke, koji

su

samo Turcima bratimiti, posla Sigismund na pocetku godine posebno poslanstvo u zapadnu Evropu, Francuzku, da trazi pomoc. Na narodito u Italiju

vazda

radili

kratili

s

za

svoju

korist, te

se

nijesu

i

celu

till

tavernik Nikola Kanizaj,

na prolazku takodjer posjetio Mletke.

koji je

bijaSe

poslanika bijase

medjutim vec

prije ugarskih poslanika stigao

burgundijskoga

glasnik

Onamo

vojvode,

naime

njegov

de Tremouille, te je vec u sijefnju 1395. u ime svoga gospodara, kao u ime lancasterskoga vojvode pozvao mocorleanskoga nu morsku republiku, da zajedno s njima podigne marSal

Vilim

MA(i

KRAUA

vojnu protiv

Konstantinopolju

i

sultana

Bajazita,

koji

je

CARA SiGlSML'NDA. Kr.

i

krizarsku

I

muzcj u Pniidl«ijtatak

f baS

u

ono

yrijeme bio

>.,

-

zaprijetio

J

tamosnjemu caru Emanuelu, MIetci ne htjedoSe burgundijskomu tnar^lu


SIGISMUND

276

dok toboz ne dodju ugarski

nista obecati,

republika ni u

htjede se oprezna

rukom.

Ona

vodio

velikom silom,

s

spremna

o

ozujka

10.

izjavi

ona

je

ce ni Suti

PROTUKRALJl.

I

dati

i

ako

da ce

1395.,

bi

se pridruzili

opremiti cetvrti dio

i

Turci

ratu, jer

lijepo

No

poslanici.

sto upustiti

nakon dolazka potonjih ne

ni

bez sigurna jamstva, da ce djelo poci za

samo onda englezki

galija,

naime

primaju mletacke

sudjelovati u ratu, ako bi se

francuzki

i

sest

od dvadeset

trgovce

u torn slu6aju

kralj; i

republika

i

pet. Ina6e zivi

s

ne

njima u

najboljem miru.

Sigismund medjutim nije taj put mogao cekati, dok se vrate njegovi poslanici iz zapadne Evrope. Trebalo mu pohitati u pomoc Mirci, jer Turci bijahu u Vlaskoj osvojili tvrdinju Malo Nikopolje (minus castrum Nicopol nuncupatum, danas Turnul =. Turnu Magureli), zbacili MirCu, te namjestili drugoga vojvodu, koji ce pomagati njih sa svojim

narodom na

vojni.

daljoj

Sigismund ostavi nadbiskupa ostrogonskoga Ivana Kanizaja za ili lipnju 1395. provali s vojskom u Vlasku. Od

svoga namjestnika, a onda u svibnju

njemu hrvatsko-dalmatinski ban Nikola Gorjanski, brat napokon Ivan Morovic sa svojim banderijima. Najprije potjera Turke one Vlahe, koji se bijahu njima pokorili, u bijeg, a onda podje ravno do tvrdinje Maloga Nikopolja, te ga otme turskoj sili. Borbe oko toga grada bijahu vrlo zestoke i Ijute. Sam Sigismund priznao je poslije, da su hrvatske cete najvise doprinijele, te je obladao Nikopoljem nakon kratke podsade. Ivan Morovic bi tom prigodom tezko ranjen. Sigismund smjesti na to u osvojeni grad posadu, te se stade vracati u Erdelj. No na tom povratku hrvatskih velikasa pridruzise se

njegov Ivan,

i

i

vjerni ban hrvatski Nikola Gorjanski. Vlaski naime vojvoda MirCa, zaboravivsi na zadanu vjeru, posjede klance, kroz koje se je kralj s vojskom svojom vracao, pak obkoliv§i ga sa svojim cetama stade na nj sipati otrovne

bio bi nastradao, da ga nije spasao vazda

smrtonosne

i

tako da

je

AH ban

strjelice.

vec

Nikola srecno razbi vlaske cete

i

>osigura kralju prolaz«,

srpnja opet bio u Erdelju.

6.

Srecna vojna u Vlaskoj ohrabrila je kralja Sigismunda na veca, zamasnija poduzeca.

K tomu ga je nukala ta okolnost, sto je nakon pobjeda kod Dobora Knina (1394 vladao podpun mir u zemljama hrvatskoga kraljevstva. Napokon mu je bilo stalo do toga, da si slavnim pobjedama nad Turcima utvrdi vlast prijestolje, posto je bilo Ijudi, i

i

i

i

koji su mislili, sv.

da ga poslije smrti kraljice Marije ne zapada nikakovo pravo na krunu to, pak molbe byzantskoga cara Emanuela, koji bijase u Ugarsku

Stjepana. Sve

i

poslao svoga zasebna poslanika, ucvrsti Sigismundovu

osudnu vojnu na Turke, kojom

veliku, pogibli,

ugovor

nego mozda

i

Turke

bi

god.

1396.

obraniti Carigrad

poduzme

od prijetece

iz Evrope. Vec u veljaci 1396. utanaci on obeca mu, da ce do konca svibnja sa svojom

sasvim

protjerati

byzantskim carem Emanuelom

s

odluku, da

mogao ne samo

i

do konca lipnja doprijeti do Carigrada. U isto vrijeme nastavljali su kraljevi poslanici dogovore u Mletcima na raznim zapadno-evropskim dvorovima. Pak sam Sigismund zazivao je pismeno pomoc njema^kih knezova, veljkoga mestra Ivanovaca, Filiberta od Naillaca, drugih; docim je papa Bonifacije jo§ od Ijeta 1394. vojskom

stici

do Dunava,

a

i

i

i

navijestao krizarski rat u Austriji, Tirolu, Salzburgu

Sigismund u Francuzkoj, gdje su za grof d'Eu, zeleci se

kralju

nj

oduziti za

radili

i

Bavarskoj

ratoborni

marsal

Osobita je odziva nasao Boucicaut

i

connetable

izkazano im gostoljublje pred vise godina. Posto

ono vrijeme jenjao rat izmedju Francuzke Englezke, podupirase molbe vojvoda od Burgundjje, kojega je rijeS u ono doba u Parizu mnogo vrijedila. Napokon sama mletadka obcina poruci kralju na opetovane molbe njegove dne 11. travnja 1396., da ce ona prema svomu obecanju od prosle godine dati cetvrtinu galija, koje bi zapadni vladari skupili i oboruzali protiv Turaka; pace da ce ona, premda

je

ba§

u

ugarskoga

i

kralja

i

i

se jo§ niSta ne cuje o pomo(^i sa zapada, staviti kralju na razpolaganje 6etiri opremljene galije, i

koje ce u polovici srpnja poci u Romaniju

jos dulje; s toga neka obavijesti o

ondje ga cekati do polovice kolovoza svom vojenom pohodu zapovjednika mletackoga brodovlja. i


RATOVI

U

S

TUUCIMA; SIGISMUND POUAZKN KOI) NIKOPOIJA (28. RUJNA 1396.).

to se u Francuzkoj

travnja bijase u Dijonu na

i

a;;

Na pocetku 1000 sluga, ostalo

ostalim zemljama ozbiljno sabirale 6ete krizara.

okupu ve6 10.000 vojske (1000

vitezova

i

burgundijskoga vojvode, naime Ivan grof od Neversa. Njemu

placenici), koje je vodio sin

od Bara de la Marche, zatim najslavniji od Artoisa, grof d'Eu, admiral Ivan de Vienne, mar^al Boucicaut Enguerand de Coucy. Najprije podjo§e prema Regensburgu, a onda preko Be6a put

se pridruzi vi§e rodjaka kraljevih, kao grofovi

i

junaci, connetable F^ilip i

Budima, kamo stigo§e u polovici

Uz put

lipnja 1396.

koje im dovedoSe Ruprecht Falacki,

bijahu se ojacali njemafikim cetama,

potonjega njemadkoga

sin

U Budimu

zatim

kralja,

od

Ivan

im se jos 1000 Engleza pod vojvode od Lancastra, zatim tete Ivanovaca, napokon ceSki poljski vitezovi, U isto sinom francuzko brodovlje stiglo u Mletke, pak sjedinivsi se ondje s mletaCkim vrijeme bijase galijama odjedrilo pod Tomom Mocenigom prema Bosporu. Sigismund bijase pozvao na oruzje takodjer ugarsku hrvatsku gospodu. Tako se skupi§e pod njegovim stijegom ban hrvatsko-dalmatinski Nikola Gorjanski zajedno s bratom Ivanom, nadalje ratoborni Ivan Morovic s bratom Dionizijem, napokon Stjepan Lackovic, nekadanji ban hrvatski. Vlasteli pridruzilo se mnogo gradjana i pucana iz Dalmacije Hrvatske; od njih se poimence iztit^e Trogiranin Nikola Andrijevic. Dalmatinske obcine podigle svoju mornaricu; tako je grad Zadar vec 20. srpnja 1396. opremio na iztok oboruzanu galiju pod zapovjednikom Filipom Gjorgjicem. Napokon je celjski grof Herman II. doveo austrijske 6ete. Tako se skupila ba§ lijepa vojska, najmanje 60.000 Ijudi, gotovo samiii konjanika, koja je na koncu srpnja ili na pocetku kolovoza presla juznu medju ugarsku, te provalila u zapadnu Bugarsku (Sigismund izdaje povelju 18. kolovoza

Zollerna, porkulab grada

Niirnberga.

pridruii

i

i

i

i

i

i

descensu nostro campesti

>in

in

regno

nostro Bulgariae

preko Dunava pridruzio se Sigismundu vlaski sto je prosle

U

prvi

godine kralja onako izdajni6ki kraj

nasmija se sreca

12.

Na

prelazu

svoje zemlje izpratio.

Grad Vidin, u kojemu

krizarima.

je

svedjer

jos

kao turski kletvenik, bude juri^em uzet

tamosnja turska posada zarobljena. Malo zatim osvojise

Oko

Neugrad*).

vojvoda Mirca, koji je jamacno pozalio,

iz

stolovao zapadno-bugarski car Ivan Sracimir

(Oreava), Vidinu na iztoku.

prope

krizari

i

takodjer tvrdjicu Raliovo

osvanuSe pred zidovima Velikoga Nikopolja

rujna

(danas selo Nikjup) blizu Trnova u nekadasnjoj iztocnoj Bugarskoj.

Taj je grad branio

Toghanbeg. Krizari opasase grad, te stadose na nj svedjer odbijase. U to dozna kralj Sigismund 27. rujna, da

ali

hrabri

jurisati,

sultan

je

provalu ugarsko-franacke vojske u Bugarsku, ostavio Carigrad,

koji je

vojskom svojom preko Odrina Balkana pohitao do Trnova, udariti na krscansku vojsku kod Nikopolja.

te s

i

vojsku, a na 6elu joj je

po

sultana Bajazita. Vojska njegova brojila je oko

poredase se ostale iete: Mirca

od krSdanske. na desnom krilu

U

torn bila znatno jaca

s

prvi

bojni

red

stupise

s

dosad podsjedao,

sobom

100.000 Francuzi;

na

stajase Stjepan Lackovic,

Vlasima, a u sredini kralj Sigismund

zaduv za

da se sprema sutradan

kr§cani pred

zaista 28. rujna (na praznik sv. Veceslava) ugledase

I

i

posada

jaka

ih

Bajazit,

Nikolom Gorjanskim

i

tursku

Ijudi,

iza

te

njih

lijevom vojvoda celjskim grofom

ne htijuci ratne .slave prepustiti drugima, premda Vlasima, koji bolje od njih ih je kralj molio, da ostave prvi okrSaj njegovim Ijudima njihov nadin ratovanja. Ba§ ta okorjelost Francuza bijaSe glavni povod poznaju Turke

Hermanom.

Prvi boj zapodeSe Francuzi,

i

i

krScanskomu poiazu. Oni doduse suzbise juna6ki prvi bojni red turski, koji je sastojao drug! bojni red od trideset od pjesadije, narodto od janjidara; tako isto potisnuSe oni i

tisuca konjanika;

ali

sad tek namjeriSe

zuljak, te zadrzao uza se rezervu

se na Bajazita,

od jake

konjice.

na Francuze, koji bijahu dosadanjim bojem

nego

§to

im

je ostala vojska

zdvojna odpora poubijana

ili

mogla

pohitati

zarobljena

Ijuto

u

koji

se

bijase

S tim konjaniitvom izmoreni, te ih u

pomoc. Tako

bi

tinji

zaklonio za breobori

se

sultan

6as obkoli, prije

vojska

francuzka

iza

Vojnici na obima krilima vidjeSe konje francuzkih


SIGISMUND

278

kako

vitezova,

PROTUKRALJI.

pak stadose u neredu sami uzmicati. Turke i zametne straSan boj.

gospodara,

bez svojih

lutaju

I

i

ostatkom vojske u sredistu obori se kralj Sigismund na

S

Pobjeda se vec naginjale krscanima, kad u osudni Cas priskoSi turskoj vojsci u pomo6 srbski knez Stjepan Lazarevic sa svojih 5000 konjanika, te odrzi pobjedu nad izmorenim

Setama kralja Sigismunda. On morade sada uzmaknuti na sjever k Dunavu k svojoj

sobom poveo.

moga§e primiti samo Dunava ili zarobise Turci. Sam zajedno s nadbiskupom Ivanom Kanizajem

mornarici, koju bijase na srecu svoju

Ali brodovlje

jedan dio razbijene vojske; sve ostalo progutase valovi

Sigismund jedva utece u ladju, na kojoj bratom njegovim Stjepanom odplovi u Carigrad; na drugoj

-kralj i

Gorjanski

celjski

i

Herman

grof

II.,

spasose se ban Nikola

ladji

Nikolin brat Ivan Gorjanski

te pohitase za kraljem.

bude sa jos nekoliko vjernih poslan kuci *za obranu kraljevine«. Posljedice poraza kod Nikopolja bijahu grozne za kr§canstvo. Prva vojska, koju razprsena. Na bojnom polju je zapadna Evropa podigla na Turke, bijaSe eto razbijena ostalo mrtvih najmanje 12.000 krscana, a toliko mozda dopanulo ih turskoga robstva. i

No

gubitak, dade sutradan nekoliko

tisuca

posjeci. Jedino najodlicnije suznje, i

do 30.000

Bajazit izgubio je sila vojske, nekih 20.000

i

druge postedi,

jer

se

je

(preko

odkupnini.

velikoj

Fobjedom turskom kod Nikopolja

mogao

.

Slavoniju,

kao

Ugarsku

osvoji fiitavu

svoje zaprijetio, da ce

miloj

Dok

je

su

zaista

volji

si

se,

mah

da je on u prvi

mislio

Petra u Rimu. Cini se pace, da je

naime Sigismund negdje lutao na

prijetnju svoju

Macvi

Obrana grada

Srbiji.

i

poplavi citavu Slavoniju izmedju Save

nije

na

bija§e

Od

daljega ratovanja

dovoljno pripravan za borbu

navalama na Carigrad, kao bijase naumio,

i

to

zapadne zemlje evropske.

No

ga

glavno izhodiste za

i

nekomu Matku od Matko izdade grad sultanu,

povjerena

na to sa svojim cetama opet

ostavi Bajazit

nesto

(civi-

tada bio

koji je

Drave, pace prodre u Stajersku,

odvracala

i

nesto

a

bolest,

te

no

gdje

zemlje,

spali te se

uvjerenje, da

na zapadu. Dalje vrijeme svoga vladanja izpunio je

ratom

da posve osvoji

i

namah zatim

zarobi silno roblje. Ali

iztok.

i

da

pokusao

Mitrovicu

ili

Dimitri),

paCe predje sam u njegovu sluzbu. Bajazit spali Dimitrovicu, a

vrati

to,

on svakako jo§ god. 1396,

iztoku, provali

Martina, odavna potajnomu protivniku kralja Sigismunda.

i

na

i

sv.

Zaua Zenth Demeter, Sancto Dymitrio, San veltko trgoviSte sa cvatucom naseobinom dubrovackorn, a uz

grad Optuj

Ugarsku i

samim Budimom. Pripovijeda se barem, da se je nakon pobjede Budim osvojiti, Njemacku Italija pokoriti, pak da ce konj njegov

'tatem nostram

sv.

slijedece

srbskih zemalja odlu-

i

bez ikake zapreke udarati na

u izto6nu Slavoniju, te udari najprije na znameniti grad Dimitrovicu

ugarske vojne u

suznji

ti

polovicu platio kralj Sigismund.

sa

zob zobati sa zrtvenika jzvesti.

I

kojili je

bijase sudbina bugarskih

je sada po na kraljevinu Bosnu. Cini

i

se osveti za toliki

kao grofa od Neversa, grofa d'Eu, marsala Boucicauta

nadao

godine 1397. kupili slobodu za 200.000 dukata, od cena. Bajazit

Da

Ijudi.

3000) krscanskih suznjeva nemilosrdno

i

sred

s

malim drzavicama u Helladi

skuci till

balkanski poluotok,

i

prije

Peloponnezu, po§to

nego

manjih ratova zaprijeti njemu

bi

udario

na

njegovoj mladoj

i

mongolskoga dzingiskana Timurlenka. U boju sa silnim mongolskim kanom kod Angore (20. srpnja 1402.) bude Bajazit svladan zarobljen; na sto planuSe medju njegovim sinovima Ijute borbe za prijestolje, koje su tursku drzavu tako drzavi gotova propast od

i

'Xjslabile,

da

nije

kroz dva decenija ozbiljno

prijetila

krScanskim susjedima.

-..Medjutim je pobjeda turska

silno uzrujala krscanski svijet i za to, sto se dugo m6glo doznati za udes kralja Sigismunda. U Ugarskoj Hrvatskoj znalo se samo, da je kralj umakao na ladji i odplovio Dunavom, no da li se je spasao kamo je dospio, nije nitko mogao ni slutiti. Ne samo ugarski stalezi, nego kraljev brat, ceSki kralj •

nije

i

i

i

Veceslav zivo se zabrinuli za Sigismunda, &ta doznali?

je kralj

Tek

u polovici prosinca 1396.

Sigismund

zaista spasao

i

te poslali

moglo

poslanike u Mletke, je

mletaiko

vijece

ne

bi

li

izvijestiti,

ondje

da se

srecno dosao do mletackoga brodovlja, koje je bilo


RATOVl

S

TURCIMA; SIGISMUND PORA^EN KOD NIKOPOUA

RUJNA 1396).

(28.

279

Odanle se je na mletadkim brodovima, kojima se je zadarska galija, stao naokolo Moreje vracati u jadransko more. Dne 6. propridruzila sinca bio je vec stigao do mletackoga grada Modona u jugozapadnoj Moreji (Peloponnezu), a zatim je nastavio put prema Dalmaclji, te je 18. prosinca osvanuo pred dubrosmje§teno u okolisu Carigrada. i

vackim otokom Lokrumom. Jo§ istoga dana stigoSe Sigismunda

s

Dne

i

1396. doplovi Sigismund oko dvadeset

21. prosinca

vijecem

s

kralja

vidjeli

blizu Lokruma. Namah sutradan odluci vijece da ga dovedu u dva vlastelina na brigentinu, da potraze kralja

na vecer) pred grad, gdje ga docekase

ga Zajedno

da su u vecernji suton

trima mletackim galijama

umoljenih poslati

Dubrovnik.

u Dubrovnik,

glasi

mu

vlastelom, te

i

velikim slavljem.

s

i

ure (6 sati

dietvrte

Knez Maroje Rastic pozdravi

predade gradske kljuCe u znak odanosti. Kralj

proboravi sa svojom pratnjom bozicne dane u Dabrovniku, te stanovase kroz to vrijeme u knezevoj

mu

Vlastela

palaii.

Uz

pristoji.

podanike

da sve

da ce Dubrovcane

znakove odlikovanja nose

srebreni novae

Dne

s

kako

dasti,

Toma

dvije

godine unapred. Sigismund da nagradi

drzati

u svojim zemljama kao svoje najvjernije

Spljetu boravio je

u

11. sati

odredivsi,

obcini,

u jutro odplovi

Tomu Moceniga

kralj

na mletackim galijama, kojima je

i

za velike usluge njegove. Poslije toga oprostio se

dubrovaCkim poslanstvom,

te je

zajedno

s

banom Nikolom

drugim pratiocima svojim posao u hrvatski grad Knin, da ondje uredi dalmatinske. Ta za njegova tromjesecnoga boravka na iztoku

prilike hrvatske

i

bijaSe obladao obci metez

i

nered u svima zemljama

A

k tomu ne bise jos ni kaznjeni onda stall uz hrvatske buntovnike. Pavao

Karlov

sin

i

oblastima hrvatskoga kraljevstva.

i

nekad

oni, koji su

12. sijecnja 1397. stigose u

krbavski knezovi

skrivili

smrt kraljice Elizabete, a

Zadar hrvatski banovac Pavao Mihajlovic, nadalje njegov bratuced Karlo, sin Gregorijev. Njih bijase

pouzdanike. Namah sutradan 13. Sigismund poslao kao svoje poslanike zahtijevahu oni od zadarskoga vijeca u ime kraljevo, da im predade »sve krivce kralj

i

nike smrti

kraljice

vlada u Dalmaciju, priora,

i

da kuje

i

mletackim galijama

Vec

napokon dozvoli

iz Dubrovnika u Spljet. Pratili su ga na tom puta 4 pocastni M. Gjon Bunic. kao Dobre Kalic, Markul Crijevic, Rafo Guietic kralj jos 4. sijecnja 1397., kojega je dana nagradio sa 1000 dukata

mletackoga kapetana

i

potonji knezovi;

i

Mocenigo,

poslanici dubrovaSki,

Gorjanskim

kralju

se

njegovim likom.

29. prosinca

zapovijedao

zamrsene

tada sve

nadalje imenova dubrovackoga kneza vitezom reda zlatne ostruge,

;

te

je kralj s

mu

znatnu svotu novaca (2000 dukata), a povrh toga platiSe

godiSnju zakitninu (1000 dukata) za

toliku odanost, obeca,

U

izkazivahu

gradjani

i

mu

ostalo darovase

punice,

Elizabete,

kraljeve

koji su

ucestvovali

i

bana Ivana (Horvata)«.

i

sve

one,

u buni Ivana

Iztragu

proti

koji

Palizne,

njima bijase

su

sijecnja i

kusali uvesti

udest-

drugu

nekadanjega vranskoga

kralj

senjskomu

povjerio

biskupu Leonardu. Nadalje zahtijevahu kraljevi poslanici, da Zadrani s mjesta poSlju u Pavla Pavlovica, da budu na neki nadn Knin deset odlicnijih plemica, medju njima taoci; napokon da na svaki naCin najdulje do 21. sijecnja odprave pred kralja tri plemica i

Dujma Ivanova), koji bijahu Grizogona (Andriju Nikolina, Mavra Petrova kraljeve izabere zadarsko poruke te Na zlodna. najvise okrivljeni poradi gore oznacenih trojica, po imenu poslanika su vijece 14. sijetnja zaista poslanstvo od jedanaest lica; od tih iz

porodice

i

Krescencije VarikaSa,

kamo

stigo§e

Simun Detrik

18. sijecnja.

pak da blago postupa

s

Njima

Pavao Pavlovic,

i

bijaSe

otiSli

jamadno zadaca, da

ostalim poslanicima,

vec

16. iz

kralja

umire

koji dodjo§e sutradan (19.),

Zadra u Knin, udobrovolje,

i

kao

i

s

Grizo-

gonima, koji prema nalogu stigoSe 21. sijednja. §ta se je sada u Kninu vijecalo i odlucilo, nije poznato; no nema sumnje, da je Pavlu Pavlovicu poSlo za rukom kralja umiriti i

svoje sugradjane opravdati.

ditavi kuci svojoj;

Vec

2.

veljade vrati§e se svi Zadrani osim Pavlovica zdravi

sam Pavlovic podje

za njima 3. veljaCe. Kralj

medjutim

i

i

Nikola Gor-


SIGISMUM)

28o

namah

janski

PUO'IUKnAUr.

Zadrane pomilovali, narocito poSto bijahu naknadno sam nadbiskup Vid. zitelja, medju kojima je bio

sto bijahu

pozalise,

saznali

za

nekih

zadarskih

S toga

izdade kralj jo§ 3

veljace u

nevjeru

I

i

Kninu dva pisma, jedno na bana,

zapovjedi, da zaplijene sva imanja

zadarske obcine, kojima

a

drugo na rektore

nadbiskupa Vida, zatim pie-

Ljudevita de Matafaris. Oba pisma donijese 22. veljace u mica Jakova de Radunch banov dvorjanik Petric, kojima bi posebnim vjerovnim Zadar kninski kastelan Adam listom, izdanim 13. veljace u Toplicama (Topuskim), ta zadaca povjerena. Zadarski rektori i

i

zadovoljiSe

s

mjesta kraljevu nalogu.

Sigismund ostade nakon odlazka Zadrana

Kralj

Dne

jos

dva

dana u Kninu, rjeSava-

tri

posebnom poveljom kninskomu biskupu juci razli^ite Ladislavu, da ustanovi to6no medje grada Spljeta prema Klisu, Omisu Poljicama, a poslove.

veljace

5.

povjeri

i

6.

odredbe bana Nikole Gorjanskoga, kojima

potvrdi

veljade

bijase jos proSle godine

izmirio pruce se stranke u Trogiru.

Sigismund sa svojom druzinom grad Knin, te podje u Komic, da ondje pohodi krbavske knezove Kurjakovice. Vec 13. veljace bio je u Toplicama (Topuskom), a odanle je posao prema Krizevcima, kamo bijase sazvao sabor kralj

Ta u Slavoniji bijahu se za njegova izbivanja zgodile kamo osudnije, nego ikad prije. (Krvavi sabor u Krizevcima 27. veljace 1397 ;celjski grofHermanll. Hrvatskoj 1397.). Malo koga uzbudili su glasi o porazu kralja Sigismunda kod Nikovelikasa

slavonskih

zamaSno u

ostavi

veljac^e

6.

Jos

stvari,

i

ka©^ velikase

polja,

rodjake

bracu,

A

pogubiti.

bio mladi

plemica.

i

kud

plemice u Slavoniji.

i

bilo je

Nikola

i

sinova,

Ta

krvniku svojih otaca

ti

njih

ne bijahu jos zaboravili

na svoju

koji

kojega je otac Ivan, nekadanji ban macvanski, onako grozno

Horvat,

u Peduhu poginuo!

Mnogi

Sigismund nakon pobjede svoje kod Dobora dao su oplakivali tuznu smrt svojih otaca; medju njima je

koje je

prijatelje,

i

epigoni doborskih nesrecnika tezko izgledahu 6as, da se osvete

rodjaka.

i

Silnu uzrujanost u Slavoniji povecase jos bjegunci, koji su srecno umakli

s

razboja

kod Nikopolja. Medju njima bio je Stjepan Lackovid, gospodar velikoga dijela Medjumurja (Cakovca Strigova) vlastelin Dobrogosca u pozezkoj zupaniji. Premda je njegov rod jedino po milosti kralja Ljudevita postao silan bogat, bijase se Stjepan jo§ 1384. kao ban Dalmacije Hrvatske iznevjerio kraljici Mariji, te pristupio kolu i

i

i

i

protivnika. PosHje

njezinih

Sigismundu, da

mu

je

se je pritajivao kroz

povjerio

o6ito

kao

tako

znatno doprinesao

desno

krilo svoje vojske

u

porazu krscanskoga oruzja.

pobijedjenoga

najljuci protivnik

se nikad vise ne ce

i

boju

kod Nikopolja.

Lackovic namjerice sa svojim krilom uzmakao pred Tur-

Nije nemoguce, da je Stjepan

cima, pak

ca

godine, te je tako u§ao u volju kralju

kralja, za

Vrativsi se kuci ustade

kojega se je govorilo

mislilo,

i

da

u svoje kraljevstvo.

vratiti

Premda je u Slavoniji bio ostao ban Detrik Bubek, odani privrzenik kralja Sigismunda, premda je ban Detrik zajedno s banovcem slavonskim zupanom zagrebackim, i

i

Martinom Drzicem (Ders) vini,

ipak

je

svima

silama nastojao, da

uzdrzi red u povjerenoj

mu

bano-

Stjepanu Lackovicu poSlo za rukom, te je oko sebe skupio vise privrzenika.

njemu sinovac Andrija, a za njim Stjepan od Simontornje, koji jednom bio krenuo vjerom kraljici Mariji. Napokon pristao je uza nj silni, bogati vlastelin Stjepan Prodavic, unuk uglednoga nekad bana Mikca u vrijeme Karla Roberta.

Najprije pridru^io se je je vec

i

Taj je Stjepan drzao znamenita mjesta (danaSnji Gjurgjevac), zatim

vi§e

bio velik siledzija, jer su ga Magjari se,

da

bija§e

je prezirao zapovijedi

poharao posjedovanja

je kralj nalozio,

da udinjenu

u

Podravini, narocito

grad Susicu

gradova u Pokupju, kao Ribnik prozvali

»Vragom« (Urdug

i

druge.

ili

Sv. Juraj

Mora da

ordogh).

A

je

znade

banove. Jo§ pred dvije godine zagrebackoga biskupa u krizevadkoj zupaniji, pak kad mu

i

naloge tako kraljeve kao

i

Stetu nadoknadi, nije htio za

to

r^i

da

6uje.

S toga mu

je


KRVAVI SADOK

KIUZKVCIMA: CKUSKI GIVOF HERMAN

I

II.

U IIUVATSKOJ

zSl

ban Detrik Bubek po zapovijedi kraljevoj 20. sijednja 1396. zaplijenio neka imanja njegova, te ill predao zagrebackomu biskupu. A!i poradi toga zamrzi Stjepan Prodavic na kralja na bana, te se rado pridruzi Stjepanu Lackovicu, kad je taj pokrenuo bunu i

i

protiv

Sigismunda

druga vlastela slavonska Jamacno da su drugove, premda se po imenu ne spominju. Bit i

Horvat, koji je zelio osvetiti groznu

da se Sigismund ne ce

U Bosnu

svoje domovine.

naime

vratiti

kraljica Jelena za

medju njima bio

ce, te je

mogoSe

poยงto

pouzdati,

svoga nedorasloga

komu da

ondje

je

k tomu

sina;

njegove

i

mladi Nikola

i

stalno,

hrvatske, vjerujuci

smrt svoga otca. Ustase

u svoju drzavu, stadoSe smisljati,

se ne

Lackovica

pristala uz Stjepana

u

su

povjere sudbinu

vladala

Bosni

zena,

slaba

mah

preoteli

i

kao Hrvoje Vukcic, Saadalj Hranic, Pavao Radinovic napokon je Bosni prijetila pogibija od sile turske, koja se bijase pomakla sve do medja njezinih. Ustase se s toga ravno obratise na napuljskoga kralja Ladislava, koji se je jos svedjer smatrao jedinim zakonitim bastinikom Anzuvina u Ugarskoj i Hrvatskoj. No Ladislav ne mogase im ni sada pomoci, posto se je joยง uvijek morao otimati svo" jemu takmacu, francuskomu kraljevicu Ljudevitu, koji je svedjer drzao glavni grad naugrabili svu vlast pojedini velikaSi, i

drugi;

puljske kraljevine. Ladislav seje na pozive svojih privrzenika u Slavoniji, Hrvatskoj maciji odazvao jedino tim, ยงto je Stjepana Lackovica za svoje namjestnike u Ugarskoj

Hrvatskoj (ut

i

.

.

i

Dal-

essent

ipsius regis Ladislai

vicarii

.

i

Stjepana od Simontornje imenovao

... in antefatis regis nostris), podijelivsi im podjedno pismeno punomoc (litda u onim kraljevinama u njegovo ime vladaju, te obrece jos narocito, >da ce sto bi oni zajedno sa ziteljima onih kraljevina pod imenom i vlascu njegovom usta-

generales teras),

sve,

novili, odredili

i

obecali,

praecipue quidquid

persona

sam

in dictis

prihvatiti,

odobriti,

cum

regnis

te

regnicolis

iznova nostris

sve

za

(et

Stephanus

in

uterque

ipse

et authoritate ipsius Ladislai regis disponerent, ordinarent et

idem Ladislaus rex acceptaret,

vijeke potvrditi

sponderent, cuncta

ex novo roboraret). drugovi njegovi stadoSe Stjepan Lackovic raditi, kako da svomu izabraniku priprave put do prijestolja. Cinilo im se u taj par najzgodnije, da se pogode s Turcima s njihovim slavodobitnim sultanom Bajazitom, koji je spalio grad Mitrovicu. bas u ono vrijeme bio prvi put provalio u izto6nu Slavoniju Oni zamislise po prilici udesiti odnose prema turskomu sultanu onako, kako bijase utailia

ratificaret et perenniter

OvlaSteni dakle kraljem Ladislavom

i

i

i

srbskoga despota Stjepana Lazarevica. S toga prihvatise misao, koju bijaยงe vec pred nekoliko godina prvi put iznio Ivan Horvat, kad je predlagao napuljskoga kralja, i da se taj radio, da se utanaci savez izmedju turskoga sultana

naceno izmedju Bajazita

i

i

i

uzme

savez utvrdi tim, da napuljski kralj

za zenu koju

sada posla Stjepan Lackovic svoje poslanike

i

kcer

zastupnike

Bajazita.

cara

turskoga

Utanadeno

caru Bajazitu, da izmole od njega kcer njegovu za zenu napuljskomu kralju. bi,

da ce namali, 6im dodje do zenitbe,

kninom ut

sv.

Stjepana (nunciis Bayzat

ipsius

eidem

filiam

dovesti mladi par

et syndicis suis

Ladislao

copulationem sacro regio^diademate

ipsius

I

(nunciis et syndicis) u Srijem

u

Ugarsku,

te

ga

okruniti

ad Bajzath, dominum Turcorum super eo,

regi

matrimoniali foedere

regni nostri

copulare

immediate voluissent

et

post

coronare,

solicite destinatis).

Pokret Stjepana Lackovica

gismunda je bilo

i

i

i

njegovih

ortaka

mogao

njegovo vladanje, jer su ustaSe sada prvi put

je biti

trazili

lako turskim 6etama, da poplave titavu Slavoniju sve

zaista

poguban

za Si-

pomoc u Turaka S toga do Stajerske. Ne znamo,

prema svemu tomu ponio ban Detrik Bubek, kojega bijase Sigismund ostavio vlast njegovu. Ban Detrik boravi 13. listopada 1396. u Zagrebu, u Slavoniji, da brani cast a njegov banovac Martin Drzid u Krizevcima, po iem nam je suditi, da tada u tim slobodnim kraljevskim obcinama nije jos pretegla stranka Stjepana Lackovica. No u kako se

je

i

^prosincu

iste

godine zgodiSe se

u

samom Zagrebu neke

stvari,

kojima se deduce ne


SIGISMUND

282

I

PROTUKRALJI.

uzrok; ali nije sumnje, da su bile u kakvoj takvoj pokretom Lackovicevim. Planula je naime zatorna borba izmedju kaptolskoga grada Zagreba i slobodne obcine na brdu Gradcu, koja zapoce 17. prosinca tim, sto su slugama provalili u kotar gradske obcine, te poneki kanonici sa svojim podanicima zitelji Gradca, da vrate zao za sramotu. Oni udapodigose cinili sila zla. S mjesta se kanonicke dvore, nego i na samu stolnu crkvu, na ri§e ne samo na biskupski grad pogana« silne lumbarde. Ban i oiskup umijesase se sada koju »izbacise poput Turaka

moze

izvjestno ustanoviti povod, ni

svezi

s

i

i

i

u

Bubek

Detrik

spor.

taj

povjeri

sijecnja 1397.

7.

biskup opet kazni

tragu proti kaptolu;

prokletstvom, izobcivsi podjedno

gradjana

sila

iz

simezkomu samostanu, da povede

iz-

slobodnu obcinu na Gradcu crkvenim

sijecnja

8.

krila katolicke crkve.

Jos se ne bijahu smirile te borbe, kad se je po Slavoniji proculo, da se kralj Sigismund vraca u svoju drzavu. I zaista je Sigismund nakon duljeg boravka u Kninu preko Krbave (Komica) i Topuskoga dolazio u Slavoniju, gdje je valjda po njegovu nalogu ban Detrik Bubek sazvao sabor u Krizevce. Na taj sabor pozvan bi i Stjepan Lackovic sa svojim drugovima. Cini se, da je Stjepan Lackovic budi od samoga kralja budi od kojega bana primio slobodno ili provodno pismo, kojim bi mu zajamceno, da

ako dodje na sabor. Valjda mu se nudilo izmirenje, pak mu privrzenicima. Lackovic povjerova da dodje sa svojima cetama privrzenici njegovi, poveli pak redom dolazili sa svojim kraljevoj rijeci, a za njim se cetama u Krizevce. Posljednjih dana veljace zapoce sabor, na kojemu je bilo vise Si-

mu se

se ne ce nista dogoditi,

s

toga

dozvolilo,

i

i

gismundovih Ijudi, nego prijatelja Lackovicevih. Od Sigismundovih privrzenika bila su mnogi drugi, koji bijahu pohitali iz oba bana, zatim braca Kanizaji, celjski grof Herman, Ugarske, da pozdrave svoga kralja i gospodara. Izprva teklo sve lijepo; ali na jedan put i

u

uhvatili se

Sigismundovi

kostac

samoga

svoje cete izvan

grada,

i

Lackovicevi privrzenici.

Kako

Lackovic ostavio

je

postajahu kraljevi Ijudi sve smjeliji

bezobzirniji.

i

Stall

Turke domamio u svoju domovinu. Na posljedku doslo do saka Kraljevi privrzenici potegli maceve, navalili na Stjepana Lackosinovca njegova Andriju, pak ih na ocigled kralja Sigismunda sasjekli. Tako se vica spocitavati Lackovicu,

da

je izdajica, jer

je

i

i

krvavi sabor

svrsio

u Krizevcima.

Zgodilo se to u utorak 27. veljace 1397. Privrzenici Lackovicevi,

umakose

sabor,

svoga

smrt

pismo.

poslije toga

vodje

Kad

Lackovica

koga

jurisati

visoke

s

bi

utvrdjenoga grada,

Sigismunda, da je pogazio zadatu vjeru

bijedeci

na Krizevce.

No

Sigismundovi

gradske obkope,

kule u

stadose

te

»Manite se bijednici, sta u ludo ginete; zar ne za

iz

koji su dosli na

vidite,

Ijudi

bacise

dovikivati

da se je

s

tuznu

te razglasiSe

slobodno

svoje

i

su to cule Lackoviceve cete, koje su bile utaborene pred gradom,

pak ce

gnjevom,

sramotnoga pokolja

truplo

planuse

ubijenoga

jurisajucim cetama:

dusom

razstavio onaj,

morali pograbiti za oruzje?l« Sada obuze silan strah Lackoviceve cete,

mjesto da nastave

jurisati,

Nakon krvavog sabora u Krizevcima pohita Sigismund namah u Ugarsku. ga ponuka ponesto

pak

razbjegose se svojim kucama.

Na

to

ce§ko-moravska vojska provalila u sjevernu Ugarsku; no jo§ vise strah od osvete Lackovicevih piivrzenika Bojazan njegova bijase zaista opravdana. Kad je naime posljednjega veljace ili prvoga ozujka iz Krizevaca po§ao

prema

Dravi,

u Podravini

da

je

da predje u Ugarsku, zloglasni

osveti smrt svoga tili

vijest,

svoga Ijubimca

zulum^ar

te se skloni

Stjepan

na imanju brace Kanizaja,

Prodavic (»vrag«),

te

udari

doceka ga

na njega, da

druga Lackovica, k^o sto su nekad braca Horvati kod Djakova osvekralja. Ali Stjepan Prodavic bijase zle srece Cete njegove bise

on sam zatvori se u svoj grad Susicu (Gjurgjevac), gdje ga obkoli Sigismundova vojska. Neko vrijeme odbijase ju hrabro; napokon se uvjeri, da ne moze svoga grada odrzati, pak umakne potajno iz Susice pobjegne po svoj prilici u Bosnu, da suzbite, a

i

ondje§nje vojvode pozove u

pomoc na obranu

svoje

djedovine.


KRVAVI SABOR U KRiXeVCIMA; CEUSKl GROF HERMAN

11.

U HRVATSKoJ.

a83

Sigismund bijaSe medjutim joยง 2. ozujka preยงao u Ugarsku, te se je onoga dana Kanizajima znadesLO u Zakanju (Zokan). Dva dana zatim, dne 4. ozujka, izdao je bradi

< >

O

menitu povelju, kojom

Lackovica

i

je

njima darovao imanja svojih dosadanjih

Stjepana od Simontornje.

U

toj

povelji

Ijutih

protivnika Stjepana

potanko prifa

kralj

sve,

ยงto je


»1GISMUN[)

284

Stjepan Lackovic cinio, da

s

puljskoga kralja Ladislava-

Fz

21.

do

Ovamo

25. ozujka.

I'liUTLKIlAJJl.

1

pomocu turskoga

cara Bajazita podigne

Zakanja posao

Sigismund u Peduh, gdje

dodjose

je

zastupnici slobodne

i

na

je boravio

misericordiam fecimus specialem);

et

kojim zabrani palatinu, dvorskomu sadcu kaptql zagrebacki, u

i

Tako

odlukom

se kraljevskom

obcine Gradca kod Zagreba. djana. Ivan de

Senis

,

Pace

doktor

i

kojem zapovjedi

vinograde

povrate sve kuce, zemljista, oteli.

milostivo

ih

pa6e izdade 21. ozujka pismo,

slavonskomu banu Detriku Bubeku progoniti onih smutnja. Malo zatim, dne 25. ozujka, izdade opet pismo

zagrebacke gradjane radi na biskupa

od

kod Zagreba,

obcine Gradec

moleci ga za milost poradi pocinjenih nasilja na koncu prosle godine. Kralj

pomilova (graciam

na-

prijestolje

njima, da ziteljima na

koje im bijahu

oranice,

i

smiri krvava razmirica izmedju

biskup Ivan

i

Gradcu s mjesta borba po-

za potonjih

kaptola

slobodne

i

da skine kletvu s graduhovni vikar biskupa Ivana nalozi Bartuciju, naslovnomu nadbiskupu sv.

Smila, da »doskoci pogibiji spasu dusa«, Tadije,

prinudjen,

bi

crkvenoga prava

glavni

i

naslovnomu biskupu reznanskomu, rijese obcinu Gradec crkvenoga

Matiji,

i

da u biskupovo ime

Prema tomu nalogu recena dvojica u ceu zupnoj crkvi sv. Marka u na-

prokletstva.

tvrtak

travnja

12.

zocnosti javnoga

kao

notara Isipija

zupnih upravitelja,

i

svjedoka narocito pozvanih skinuse kletvu

i

opet primise »u krilo

cine, te ju

sv.

s

matere crkve

obi

u

zadrugu Kristovih vjernika*.

U

bijase

to

kralj

stigao u Budim, gdje djujuci svoju drzavu

svoje

najpouzdanije

je i

Sigismund na koncu ozujka ostao do dva mjeseca, ure-

namjestajuci u

privrzenike.

drzavne sluzbe

Palatinom Ugarske

imenova dosadanjega slavonskoga bana Detrika Bubeka, koji

Veci pe(5at GELJSKOGA GHOFA

vrijeme;

stekao

bijaSe

izpraznjenu

a

novih zasluga u posljednje tim

Gorjanski postao

trougia

vidimo Stita

§titu, koji je

tri

zvijezde;

smjeitena je

nagnut na desno,

nad lijevim kutom

„f

S(igillum)

comitis

Dalmacije

'

ff Herma(n)ni ff

•}•

Cili

vec

te se je

kaciga, koja je oki-

ce a perjanicora od nojevih pera. Nadpis:

povjeri

svojemu

pozrtvovnomu Nikoli Gorjanskomu. Tako je Nikola banom kraljevim zamjenikom za 6itavo hrvatsko kralj evstvo od Drave do Dubrovnika,

Hermana. U

baniju

i

svibnja

8.

pisao

Hrvatske ban«,

Ijena bi Ivana

ff,

i

Morovicu

i

»kraljevina

Slavonije,

Banovina Macva podijePetru Perenju, a cast voj-

vode u Erdelju zapade Scibora Sciborica. U obce se Sigismund okruzio 61anovima najvjernijih za

je

Narodni muzej u BudimpeSti.

i

borba prokusanih porodica, kao sto su bili Kanizaji Bubeki, Gorjanski, Frankapani pace krbavski knezovi Kurjakovici. Jednoga od potonjih, po imenu grofa Ivana (Joannes dictus Groft) pozvao je na svoj dvor, te ga je imenovao meStrom dvorskih ubrusara (dapifeproslih

,

rorum magister), koju

je

darovnicama obasuo

kralj

je

zajima podijelio imanja

cast

grof Ivan

obnaSao preko dvadeset godina. Medjutim

vjerne velikaSke porodice,

Stjepana Lackovica

i

,

Vec

bi

i

spomenuto, kako je Kani-

Stjepana od Simontornje. Ni Gorjanski ne Poveljom od 6. lipnja 1397. darova braci Nikoli Ivanu otoke Cres i Osor u jadranskom moru, koje su doslije drzali potomci magistra Ivana Saracena. Ovi dobise u zamjenu prostrana imanja u tolnanskoj zupaniji. Vec 20. srpnja i

ostadose bez zasebne nagrade.

bise braca Nikola izvrSili

i

i

Ivan Gorjanski uvedeni u posjed

kraljevski povjerenik Stjepan

do§e knezovi

Gorjanski

koji

otoka, §to su po kraljevu nalogu

od Posedarja ninski arcidjakon Jakov. Tako postauglednomu bogatomu krCkomu modruSkomu i

najblizi susjedi

knezu Nikoli Frankapann,

tih

se je

i

i

i

ozenio njihovom sestrom Dorotejom,

te su

tako


KRVAVl SABOR U KRIZEVCIMA: CEUSKI GROF HERMAN postal! svojacima najmogucniji rodovi Slavonije

i

tako postal! podanici ugarskoga

i

hrvatskoga

U HRVATSKOJ

285

Hrvatske. Medjutim najvise je Sigismund

Celjske grofove,

obdario strane velikase, naime

H.

susjede hrvatske

kralja, te stal!

ugarske, koji su

i

sudbonosno

utjecat! u nutarnji

z!vot obaju kraljevstva.

grofov!

Celjsk!

potjedu

iz

danasnje juzne Stajerske,

naokolo rijeke Savine

prostrana !manja

te su

vec u IX. stoljecu !mali

na Optujskom polju (Zitiiene^, Z!stanesfeld). Zval! su se tada >gospoda od Sounecka*. U XIH. stoljecu ba§t!ni§e grad Celje, a 1341. biSe od cara Ljudevita Bavarca proglaSeni drzavnim grofovima. Od toga dasa ih

sin

celjsk! grof b!o je Fridnk I. (1342. 1360.). ozen! 1385 se bosanskom banovnom, ) bratudedom ill (f kcerju Stjepana Tvrtka I., pak tako dodje u svojtu kralju Ljudevitu I. Odsad stadoSe knezovi kao susjedi rodjaci Anzuv!na utjecat! u priUke ugarske hrvatske.

Herman

I.

!

celjsk!

i

Hermana

istoimeni

I.

No

Ljudevitu.

i

Herman

s!n

6inio

II.

u Srbiji, te je 1396.

Herman

s

se

borio

sam Herman

nastradala

koja je

kralju

uza

dobro, pratio ga

nj

Nijemac,

rod,

pak da

mu

u

mu

u

Hermana

u

m!ru kralju

zavolio

1397.

velikoj

Herman

sa

je

Sigismundom

silno

dvije

Knin,

i

Sigismund, rodom

Hermana

grofa

povelje,

i

iz

sav

!

U

ugarskim.

i

se je

povelji

od

kojima

14.

dijelio

boravio

CeSke a njegov

pozrtvovnost, izdade je

celjsk!

dobio prostrana imanja u Slavoniji, pak tako postao hrvatskim

vojni

kod Nikopolja. Tu

se oduzi za toliku sluzbu

kolovozu

u

II.,

pridruzio

II.

boju

Dubrovnika u Spljet

iz

u Krizevcima

na saboru

starinom

kolovoza

grof

velikaSem

1397. izlaze

Sigismund potanko zasluge grofa Hermana I. za vladanje kralja Ljudevita njegove supruge Elizabete, svoje punice; zatim kralj

i

pripovijeda na siroko, kako je

godom

i

bok; a poslije ga je pratio na bijegu

uz

na povratku u Dalmaciju. i

ratu

Jo§ godine 1392. Sigismundovoj vojni protiv Turaka njim zajedno provalio sve do Zdrela; godine

bijase

krizarskoj,

zlo

u

Frankapana, a sinovkom slavnoga bana Ivana Frankapana

Stjepana

i

sluzbe

jo§ se je vise stao uplitati u poslove hrvatske za kralja Sigismunda, narocasa, kad se je njegov sin Fridrik II. ozenio Eiizabetom, kcerju kneza

sudjelovao je grof Vilim, bratuced kneza

pak

mnoge

je

onoga

od

cito

!

naz!vat! Celjskim grofov!ma. Prvi

stadose

Njegov kralja

(Soune)

grof

Vilim njega

pomagao

pri-

napokon bas kicenim rijecima slavi zasluge grofa Hermana u boju kod Nikopolja u vrijeme kusnja poslije kobnoga poraza. Za tolike zasluzbe dariva kralj Hermanu II njegovim potomcima za sva vremena dohodcima, kao grad Varazdin sa svima pripadcima, pravima provale

u

sve

Srbiju

do

Zdrela;

a

i

Maij peCat celjskoga grofa Hermana. ,,

,

nojevih pcra; desno

i

po jedaa

jevo krcigi

li-

Je-

sterotr»k« rvijetdm.

Narodm mu«ej

u

Budim-

^*

i

i

(naulo seu portu super ftuuio Drauo uzivat! to »po obi^aju na naCin da ce celjski grofovi drzati ostalih baruna Ungarije* (more et ad instar ceterorum Hungarie baronum teneant). Tri dana poslije, 17. kolovoza, izdade kralj Hermanu drugu povelju, kojom mu darova opet dva grada u zup! Zagorju (in districtu Zagoriensi), naime grad Vinicu (Vynichar) sto

su

gradske dace

i

brodarina

na

lijeci

Drav!

habito). Kralj jo§ dodaje,

i

!

grad Vrbovec (Obroch, Urboc, Orboch, danas Veliki Tabor) nedaleko Drave od Stajerskoga grada Rogatca (Rohacs, Rogacz, Roas). Tom potonjom darovnicom spoKranjskoj s novo steienim gradom jena bi§e posjedovanja celjskih grofova u Stajerskoj blizu rijeke

!

i

Varazdinom.

Tako postade njemaiki grof velikasem u Hrvatskoj. Sada ga je zapadalo pravo, hrvatske, ba^ kao mnog! drugi tudjinci, koje da se pa6a u nutarnje poslove ugarske zagrebadki biskupi, tako Ceh Ivan bijaSe Sigismund ponamjestio u tim zemljama. Ta i

i

!

Smilo,

kao

i

njegov nasljednik Eberhard Alben bijahu redom

tudjinci,

koje su

doma6


SlGlSMUND

286

najmrzkiji

u

bill

Hrvatskoj

PROtUKhAlJt.

najbogatija imanja. No kako im grabe najunosnije sluzbe njegova svojta, s kojom se je Herman su im jamacno svemocni grof u Ugarskoj stala sve vi§e baniti njemacka sila, odavna vec omrazena

mrkim okom

plemici

I

gledali,

i

i

i

i

domacoj gospodi. A bilo se bojati, da ce njemacko utjecanje svedjer jafiati, poSto je i kralj Sigismund bio gotov Nijemac, a k tomu je mozda vec tada snovao ozeniti se Barbarom, kcerju grofa Hermana, poradi koje je poslije bijedna Hrvatska prepatila sila zla nevolja. navala tudjinaca u obce Prevelika darezljivost kraljeva prema celjskim grofovima hrvatskoj gospodi. Ba§ ta zlovolja plemstva bila dodijavase jamafno vec tada ugarskoj i

i

i

poglavitim razlogom,

je valjda

Teme§var

da se je Sigismund

Tu

1397.

29. rujna

za

drzavni sabor u

rijeSio sazvati veliki

imale saslusati tegobe plemstva

bi se

i

svecenstva;

no podjedno potrebito udesiti za obranu od Turaka. Na sabor doci ce ne samo prelati nize plemstvo, te ce s toga svaka zupanija poslati po cetiri plemica kao velikaSi, nego i

i

Osim nizega plemstva

svoje zastupnike. i

bise pozvani

i

Uz

zastupnici gradova.

ine pozva kralj

dalmatinske gradove, kao Trogir. Trogirsko je vijece 22. rujna izabralo pet poslanika,

po imenu Ivanu Dujmova, Mikca, Andriju, Cigu Josipa de Zega, podavsi im podjedno Najprije neka obcinu shodan naputak. se poklone kralju, te mu preporuce rektora, sudce svoju; onda neka se izpricaju, §to su zadocnili, jer im je prekasno stiglo kraljevo pismo, i

i

kojim bijase

kralj

pozvao obcinu trogirsku, da

poklisare, koji bi pokazali spasonosni vije

zaStititi

od

obraniti

i

sile

ruku turskih

i

»pred

izasalje

»kako

put,

bi se

lice

moglo

njegove presvete krune«

kraljevstvo Ungarije zdra-

nevjernih naroda, te podjedno prinuditi,

1

da se pokorava zapovijedima gospodina kralja«. Vijece nadalje puti svoje poslanike, neka ne prihvate, sto se ne

bi dalo izpuniti ili sto bi bilo protiv slobode obcinske. Sto neka kralju odgovore ono, sto ce reci ostali Dalmatinci ili bar vecina njih Ako bi koji od poslanika sto god radio ili obecao protiv ovoga naputka, bit ce kaznjen globom od 500 dukata. Napokon neka izloze kralju neke tegobe citave obcine

ni§ta

se tiCe obrane Ugarske,

kao

pojedinih gradjana; narocito

i

banovca

kastelana grada

i

neka zamole

Klisa ukine dacu

ili

kralja,

da otvorenim pismonl na bana,

trgovinu, koju je doslije kastelan

nutoga grada kod vrata grada Trogira pobirao. Sabor u TemiSvaru stvorio je citav niz vrlo zamasnih razpravljalo o obrani drzave

od turske

sile.

Ako

na koju pogranicnu oblast, a upravitelj

udarili

dovoljno jak, da je brani, moraju kraljevim

palatinovim.

ili

od svojih seljaka svaki velikas

ili

Ako

svi

Turci

ili

Dok

je

zupan) nebi bio

poci u rat

su bolestni, moraju poslati svoje podanike, forintu.

se

takodjer drugi koji narodi

te oblasti (ban, vojvoda,

plemici posjednici sami

po jednu zlatnu

platiti

bi

Najprije

zakljucaka.

pome-

traje sadanji

rat

s

pod vodstvom ili

za svakoga

Turcima, mora

plemic od dvadeset podanika svojih opremiti jednoga vojnika, duhovni

pak dostojanstvenici za obranu granica.

vlastnici crkvenih

i

Dozvolivsi sve to kralju, .iznijese

morade

nadarbina moraju polovicu svojih -prihoda davati sabrani

velikasi,

plemici

i

prelali

takodjer svoje

nekad od Andrije I. (II.), od Ljudevita Velikoga. Narocito bi opet iznesena stara ustanova, da kralj ili palatin, ako je kralj zaprijecen, mora svake godine na praznik sv. Stjepana obdrzavati drzavnu skupstinu, da svaki plemic smije na nju do6\. Osobito se sabor oborio na tudjince. Sigismund je morao obecati, da ce sve strance iz drzave odstraniti, izuzev jedino tegobe. Kralj

potvrditi sve stare drzavne pravice podijeljene

a potvrdjene

i

Poljaka Sciborica, koji je tada bio erdeljski vojvoda, zatim deljskoga. All de ipak

nike

iz

svojih gradova

podjeljivati

i

duhovrrih

vratiti svi i

ni

kao

i

i

er-

krabj

svjetovnih casti; bi odredjeno,

kraljevski gradovi, varo§i

razdavao.

biskupa zagrebackoga

sam do nove godine ukloniti sve strane sluzbeposjedovanja. Jo§ se morade kralj zavjeriti, da ne ce vise tudjincima ovi

samo Ugre. Napokon

Ijivati

lozio

ni

i

-i

na kraljevskim imanjima pak da 6e nase-

da se kraljevskoj blagajni

(fisku)

koja bija§2 Sigismund

proslih

imanja,

imadu

po-

godina za-


RRVaVI 3AB0R U KRiJevCIMA; CEUSKI (jROF FIERWaN

HrVOJE Vuk£i6, IlERCEG Slika

je

uzeta

misala, koji je napisan

glasovitoga glagolskogft

iz

Hrvoju. Misal

ukraiea

je

brojnirn

a druga njfgov grb. IzTorni misal £iiva se u Carigradu, a

vlada za Bosna

podpanih

Na

36 koloriranih iniojala). Hrvoja n opremi talijanskoga

slika

slid viciimo

chapel,

dapljina pera.

Na

na

nalik tijelu

odrezana

turban,

i

prikopdan

ili

stezanje miiica,

je

kao

remenjem nz

i

Ik

podpua snimak

i

posveden spljelskomu hercegu

jedna prikazuje Hrvoja kao viteza, sa

miniaturama izdala

Spalatensis,

bosanska

je

Vindobonae, 1891.;

sa pet

XIV.

nkorrienu.

od

dvije nosili

oklopa

pritegnut.

raznobojne tkanine), koji je nakiden delenkom

od

polovici

XIV.

sloljeda,

u

tijela,

kojima

su gibkim

ieljeza sa ikoljkama.

Rameoa

treba

pancijerom; sn

pri

i

sa

tri

vrijeme prelasa na

medju sobom spojeni kari^^tcama, nego

dijelovi

koljenn, obloieni

i

glavi

u drugoj

nijesa

Svi

Po modi onoga vremena nosi herceg kosu na nema kacige, nego crveno*bijeli iapel (staro-

stolje^t.

Na

je

svaki

kretanju raztezanje

na laktima

i

pri

za ili

ramenima

pojadana naslaganim plojkama.

Na

zaglavak crvenih hlaia (koje su u uno duba imale nogavice u obliku darape, pak su

obudom), na koje se

koltttaste ostruge

dijelovi

tijelo

paocijer oklopi

vidi se /arapasti

tako bile

viteza

savijen

vrat, ttbub, laktovi

prikopdani su jo£ na

nogama

i

ima oklop, kako sn ga

podpuDo plosnate oklope. Pojedini se

kojih

i

tjemenu prigladjenu, iznad u§iju francuzki

oko god. 1407.

Hervoiae Ducis

HercegoTiou (Misaie Glagoliticum

i

^§7

SPLJETSKI.

(miniaturama), od

sitnoslikarijama

U HRVAtSKOJ

II.

je,

kad

je

oprema

uategnute su prcko noiaog spleta.

bila

podpuna, aa>la(io

ili

pancijer

ili

ieljezne cipele. Zlatne


SIGISMUM)

288

Ne zna

gradovi

zasto nijesu pozvani

se,

sabor u Temesvar; mozda

vjerni

dalmatinski

Dalmacije

Hrvatske

i

Zato je kralj

Ciniti.

ovu

Velidanstvu bilo bi ne malo drago, da su na

Na§emu

svaru doSli va§i poslanici, kojih nijesmo pozvali bez razloga.

zastupnika

svojih

poslali

toga, sto to nijesu bill duzni

s

u Temisvaru upravio na sve gradove nasi.

PROTUKF^AIJl.

I

No

na

sabora

iz

poslanicu:

»Ljubljeni

ovaj

u

sabor

Teme-

dade nam ako Bog dade, na blagdan sv. Katase zgodno opet popraviti. Mi smo naime rine (25. studenoga) doci u Senj, pak zato pozivamo ponovo onamo poslanike svih gradovoljnom dova Dalmacije. Vi cete ih s toga nedvojbeno poslati s punom, obseznom sto nije ucinjeno,

odlucili,

i

punomoci, da utanace uzroka liocemo

Ne

i

nama, §to ce

s

vasii

obcinu

vezati.

zapovijedamo. Dano u Temesvaru

zna se medjutim, da

li

ili

ne.

iz

svega

zakonitoga

1397«.

26. listopada

sabora u Senju

je bilo

Tako

Du

Veliko vijece grada

brovnika zakljucilo je doduse 20. studenoga 1397., da posalje tri svoja poslanika »pred gospodina kralja u Dalmaciju i sve do Senja, ili pred one, koje bi mjesto gospodina

one strane«; no da

kralja zapalo doci u

li

je sabora bilo, nije nigdje zabiljezeno.

na Sigismunda

(Hrvoje Vukcic dize se Gorjanskoga, 1397 — 1401). Krvavim saborom Temesvaru

Sigismund zastrasio

bijase

1398;

banovanje Nikole

Krizevcima

u

saborom

velikim

i

umirio svoje protivnike u Hrvatskoj

i

i

u

Ugarskoj.

Ali zato se dize sada na njega veliki vojvoda bosanski Hrvoje Vukcic, prihvativsi osnove,

koje je Stjepan Lackovic krvlju platio. Prvih dana (7

mocnim (ietama u Bosnu (prva jo§

14.)

mjeseca sijecnja 1398. provalise Turci zajedno sa srbskim po-

To

kraljevinu Bosnu, te ju nemilo oplijeniSe.

je bila

druga provala turska u

god. 1392. za kralja Stjepana Dabise). Nije nevjerojatno misljenje, da su

Turke dozvali u zemlju neki bosanski velikasi, po svoj prilici prijatelji napuljskoga kralja one osnove, da se on vjenda s kojom kcerju turskoga sultana. Jer jedva sto su negdje i

Turci

ostavili

uzpeo se

bosansko

tlo,

nestaje s poprista kraljice Jelene, a

Stjepan Ostoja. Ne

bosanskoga

kralja.

On

zna

pravo

se

nikad sam ne spominje

ni

otca

ni

na

bosansko

prijestolje

za porijeklo ni za rod toga ni

novoga

djeda, kao da se zaca porijetla

neopravdano nagadjanje, da je po svoj prilici bio nezakoniti sin slavnoga Stjepana Tvrtka I., pak da se je popeo na prijestolje s pomocu mocnih svojih

S toga

svoga. kralja

knezova,

a

nije

mozda

pomocu Turaka. No bas

s

i

radi toga bio je

da je on bio samo po imenu

svojih velikasa, tako

A

vijedali u kraljevstvu.

od

su u

tih

taj

par

bill

posve zavisan od

i

dok su vojvode

kralj,

najmocniji

poznati

i

tih

knezovi zapo-

nam vec

voj-

veliki

uza nj vojvoda Sandalj Hranic, rodjak njegov, koji je bio ozenjen voda Hrvoje Vukcic sinovkom njegovom Katarinom (Jelenom), kcerju nekadanjega hrvatskoga bana Vuka Vuk6ica i banice Anke. i

Vojvoda Hrvoje, o kojem se svasta pri6a, kao da je imao veliku glavu i hrapavo grlo, bio je jos od prvoga kraja poglaviti kolovodja svih pokreta proti kraljici Mariji vojnu joj Sigismundu. Zgodni polozaj njegove drzavine uz hrvatsku banovinu, kao uz i

i

slavonsku, njegovo hrvatske porijetlo', njegovo srodstvo su se

namah

govu

zakrilju.

iza smrti kralja

Bas

s

toga

Nelepicima:

sve

s

je

i

kralj

Sigismund, da

Dalmaciju, za koju bijaSe imenovan

udarao

i

na Slavoniju, gdje je

ucini,

i

potrebito, jer je Hrvoje za predjaSnjih smutnja vise puta provaljivao ne i

to

on potvrdi mir, bosanskim kraljem Stjepanom Dabi§om. A bilo je

zahtijevao

ga bija§e god. 1393. ulanacio

s

da

Stjepana Tvrtka hrvatski buntovnici utjecali poglavito nje-

mnogo

namjestnikom

kralja

Ladislava,

§to to

i

samo u Hrvatsku nego je svedjer

jada zadavao Sigismundovim privrzenicima, knezo-

vima Blagajskim i Zrinskim. Nakon Sigismundovih pobjeda kod Dobora Knina (1394.) vojvoda je Hrvoje kroz tri godine mirovao, barem se nista ne 6uje o njemu. No sada se godine 1398. iznova i

podize na Sigismunda,

mjena na bosanskom

te nije

pusto nagadjanje, da

prijegtolju u nekoj

svezi s tim

provala Turaka u Bosnu pokretom Hrvojevim. Kralju

je

i

pro-

Sigis-


HRVOJE VUkCiC niZE SE NA sigismunda; BANOVANJE NIKOLE GORJANSKOGA.

mundu,

289

koji je jedva bio primirio svoju

drzavu, te se pripravljao na obranu njezinu od dodje diverzija bosanskoga vojvode u najnezgodnije vrijeme. Jo§ u ozujku 1398. poliita Sigismund na jug u Slavoniju, da se pripravi za boj sa starim protivnikom. Kralj

turske

sile,

Grb hkrcega Hrvoja. NBTa slika uzeta

je

iz

glsgolskoga misnla od god. 1407. Grb Ilrvojev prikazaje u bijelom poljn kao glaTU

dva crvena traka; izpod drii

mad, mftj\36 njim

njih je iizpravna,

poprijeko

zcckanim. crvcnosrebrenim

i

na

zlatoin

odjevenom rnkom, koja mac

crvcno odjevena ruka sa ieljernim prrgibom

lijevo;

a

na

obrnbljenim drii

kao

i

na

lijevoj

pokrovom Stitu.

je i

strani

i

leljeznim rukaTicama

Jtita

koja

crvcn, dvorep lav. Kaciga je Siljasta sa izre-

bijelo-crvenim

oblukom. Kaciga

je

nreSena crveno

Nadpis: „Brma d(omi)ni chernoe duci(s) «pal(eD).

posao najprije u Djakovo (24. ozujka), odanle u Ilok (9—23. travnja), onda u Gorjan napokon u Pozegu (2—13. lipnja), gdje je sabirao vojsku protiv svojih (29. svibnja),

je

i

duSmana. Da

bi

Hrv. poTJ. IL

mogao I.

vojsku opremiti,

zalaga.se kralj

sve

unato6

zaklju6ku sabora u »f


SIGISMUND

ago

PROTUKRALJI.

I

Temesvaru kraljevska imanja, pak tako zalozi i kraljevski grad Ozalj s fiitavim kotarom modruskomu knezu Nikoli Frankapanu, sinu slavnoga bana Ivana (Anza). krCkomu Knez Nikola uzajmi kralju 17.000 dukata, kojima ce >podmiriti troSak kraljevine osobito od velikasa za obranu medja proti turskim navalama*. I od dalmatinskih gradova, kao pomoci, narocito vojnika. kralj a Tako je ugarskoga trazio je kraljevstva hrvatskoga on iz Pozege dne 2. lipnja pisao na grad Trogir ovo zanimljivo pismo: »Plemenilim obcini nasega grada Trogira, vjernim nasim mudrim muzevima, rektorima, vijecu i

i

i

i

i

smo

iskreno Ijubljenim. Znajte, kako

i

doculi

vjerodostojna izvjestaja, da se

iz

smetnuv

Hrvoje, kao nevjeran gojenac, vodjen zlocom izdajstva,

uma

s

vojvoda

je

aebrojena na§a

kraljevska dobroCinstva, pridruzio druztvu nevjernika kriza Kristova, naime Turaka, je

namjerio svom snagom udariti

connumerare

videlicet,

fideles, in

regno Bosnae existentes, offendere

i

svetoj

kruni

coetum infidelium

in

coadunare, nostrique

et

nama

Hrvatskoj, nego

sacrae nostrae coronae regiae

et

.

.).

nasim vjernim u Bosni, kao

i

samoj

i

koji

naSoj,

crucis Christi,

expugnare proponeret toto nisu

et

njegova nakana straSno je pogubna, ne samo i

Hervoyam

Turcorum

naSim kraljevinama Daimaciji

nama

ratovati na vjerne

i

borave u kraljevini Bosni (se ipsum

da

i

Ta u

i

koja je inace

kraljevini Bosni,

Pjknezi spijetskoga hercega Hrvoja Vukgica Hrvatinica. (1380.--1416.). I.

Lice:

Svetitelj

punolik, brkat

„S,

Doimus

polja;

(srebreni) kri£.

Nad

Lice:

Svetitelj

kao broj

bradat,

dva

ima

i.;

kriiica,

desnice Stariji

dijeli

dva

koje

iz

a na lijtvo

nadpis: ^bantus

tri

podijeljen na

tri

imadu po jedan

uzdignuta ruka u oklopu, koja drii razito poloien mad.

izlszi

krioa

Doimus

itit

(crvena)

polja

i

biskupski §tap. Nadpis

Hrvojev, naime

grb

(valjda porodiiini)

osjenkom oko glave, u dugoj

Ijevicom drii

blagoslov, a

krina (crvena), a skrajnja

tri

stitoin je kaciga, tri

mitrom, sa zrnatom

zatvorenom

pod

prijta

Zaliije:

(zeleuo)

polje

Ruci na desno jesu 2

M ",

Spaleti

srednje

i

sa

bogatoj odori, stojedi;

(liljana).

Spaleti!"'.

Nadpis: „M(oneta) Chervoii ducis

Zalidje: Novi grb Hrvojev, kako

S(paleti).

je

saCuvan

u glagolskom misalu od god. 1407. Nadpis: „Moneta Cliervoi ducis Spaletii".

stit

obrana (scutum

i

proti

et

defendiculum)

naSih

recenih

onim dusmanima Krstovim. S toga smo mi

drzavi obcenitu vojsku (generali exercitu), uci u kraljevinu

opake

mu

s

pomocu

oholiju

kosom

Dalmacije

bozje desnice sabrali u nasoj

odvratimo

od drzovita izvedenja No buduci da za

posijecemo.

strogosti

ostvarenje ove nase spasonosne nakane poradi nedohodnih klanaca kraljevini

Bosni

visost dovoljno

treba

na^oj

visosti

slrijelaca

nema: pozivamo vasu vjernost

namah, procitavSi ovo pismo, svoje visosti

mnogo

prema Dubici odpremite

muzu Ivanu Gorjanskomu,

.

.

.

strijelce,

i

Zapovjedili

smo

tvrdinja copia),

u reCenoj a

na§a

ih

ukazom ovim zapovijedamo, da

vise

jos

i

(balistariorum

tvrdim

koliko

Hrvatske

i

velikom silom za kratko vrijeme

te odlucili s

Hrvoja oruzanom rukom

Bosnu, da

namjere, te njegovu

kraljevina

i

koliko

boljih

imadete,

nasoj

drugim svojim pismom odlidnomu

sinu palatina Nikole, da te strijelce

zajedno sa

strjelicama

i

oruzjem njihovim po§alje na konjima Vlaha k nasemu velicanstvu. Dato u gradu Pozegi

na praznik svetoga Trojstva 1398. Pismo Sigismundovo potvrdjuje, da se je vojvoda Hrvoje zaista uhvatio u kolo s Turcima na propast svoga protivnika. No iz pisma saznajemo jo§, da je kralj odludio,


HRvojE vuKcic diJe SE NA SIGISMUNDA", banovanje nikole gorjanskoga. iz

Dubice na Uni

grad (Banjaluku)

291

u Hrvojevji drzavinu, koja je tada vec 'obuhvatala VrbaSki grad Kozar (Kozarac). Trogirani se odazvase kraljevu pozivu, te

provaliti tvrdi

i

zakljuciSe 15. lipnja poslati kralju

dana

sec

6etiri

^

uz placu

strijeljaca

od

na mje-

dvadeset

dukata za

svakoga. Poput Tro-

jama6no

girana

strijelce

dali

su

drugi

i

dalmatinski gradovi,

pak

kralju

cete

sve te

je

odpremio

ba-

novac Ivan Gorjanski, tada podjedno i

knez

H <

spljetski.

>

Negdje u srpnju provalio

1398.

Sigismund

kralj

vojvode

oblast voja,

te

X

45

je

f

u

?^f r^:?

^^'^^

^^ KV

-

Hr-

<

prodro

je

<

Q

do Vrbaskoga grada

AH

<

dalje nije posao, vec

>

(castrum Orbaz).

se

je

u du-

vratio

•-»

se je desio

<

.i

bicku zupaniju, gdje ko-

16.

^x.^a.1

lovoza u selu Gredi. 1

tm

Sta se zgodilo, ne znamo; no smijemo nagadjati, da je Hr-

voje

valjda

^im^ im^^u

suzbio

<

kraljevu. Jer je-

OS

dva sto se je Sigis-

O

mund

Ugarsku, provali

H O

vojvoda Hrvoje pre-

Z

silu

u

vratio s vojne

ko Une, mati niju,

<

te stade oti-

dubi^ku zupakojoj

obraniti,

te

de Dubicha) zapade koji

drzao

a.

-

_

^ a -S

ju

__ "^

je

kroz

Da

Sigismund taj put zlo proSao, slutimo potonjoj povelji ne spominje te vojne, premda se inade rado vise godina.

o

-

6itava

zupanija (comitatum

Hrvoja,

>

O

bio

je

zupanom vranski prior Emerik Bubek. Taj je ne mogaSe

odsad

o

je

i

po hvali

§to on ni u jednoj najmanjom pobjedom.

torn, i


SiGlSMUND

492

PROTIJKRAL.TI.

I

da opere taj par mogao ni misliti, da pomogne svomu bratu Veceslavu,

svoju

Jo§ je tuznije, §to kralj nije u Bilo

mu

je poliitati

koje

su

zaprijetile

upravljao je

u Cesku, da kuci

Ugarskom

Kroz

Luksemburga.

vrijeme,

ditavo

to

sramotu.

ukloni

pogibli,

je kralj

izbivao,

i

sto

a ukupnim hrvatskim kraljevstvom ban Ni-

palatin Detrik Bubek,

kola Gorjanski (1397.— 1401.). koji od njegovih predSastnika vlast, nego prvom redu ogromni posjed njegov brata mu Ivana. samoj Ugarskoj drze prostrana posjedovanja u ba^koj, temeSkoj, vesprimskoj, koma-

Nikola Gorjanski

na banskoj

U

ronskoj

i

prinosi u

i

congradskoj zupaniji, u iztocnoj Slavoniji imadu Cerevic

i

Gorjan

zupaniji,

u to vrijeme vecu

vr§i

Tomu

stolici.

Od nedavna

i

Drzkovce u pozezkoj, dva otoka, Cres su od kralja ca

Ilok u vukovskoj,

(1397.) dobili

i

Baranth u srijemskoj

Lipovac u viroviti6koj

i

i

i

zupaniji.

Osor (Lo§inj) u Dalmaciji,

tomu im je netom Sigismund, kad je 24. ozujka 1398. boravio u Djakovu, darovao solne komore na ovim otocima (tricesimam nostram insula sav dohodak od tridesetnice nee non cameram salium nostrorum regalium maritimorum, in praefata exigi consuetam, njiin dicta insula vendi solitorum). Uz ogromni posjed podigle su bracu Gorjanske a k

i

i

hove porodi^ne sveze. Nikola Gorjanski bijase

srbskoga kneza

ozenjen kcerju

prvi put

Lazara, a njegova sestra Doroteja bija§e se udala za mladoga kneza Nikolu Frankapana, koji je u to vrijeme bio jedini predstavnik

celjskih

i

drugi put

gorickih grofova u Njemackoj

bastinik svoje

Anom, kcerju celjskoga kneza Hermana, pak

No nada

kralja Sigismunda.

odanoscu

i

Anzuvina

dinastiji

svih velemoza kraljevstva

Sasvim

kralju Sigismundu.

sve podigla se je

moc

Luksemburga,

sada

i

hrvatskoga

porodice,

a

k tomu rodjak

Obudovljevsi Nikola Gorjanski ozenio se je po

nijesu

se

te

nijedan

da se

je s toga prirodno,

je

tako poslije postao

pasanac

i

Gorjanskih njihovom nepokolebivom

moze

reci,

da oni

trenutak malaksali je

kralj

u njih

u

od prema

jedini

vjeri

neograniceno po-

uzdavao, vise nego u rodjenu bracu svoju.

Nikola Gorjanski drzao je u

svojoj

vlasti

hrvatsko

citavo

kraljevstvo

od Dunava

od Drave do Dubrovnika. Tu je on od god. 1398. do 1401. bio ban, herceg, DalBrat njegov bio je kao banovac njegov pomocnik u Hrvatskoj gotovo kralj. knez grada Spljeta. O djelovanju bana Nikole u tim godinama ostalo maciji, a k tomu je dosta spomena. Sada rjesava u Zagrebu stare parbe izmedju gradjana na Gradcu

do Cresa,

i

i

i

i

i

sada opet

njihovih protivnika Odrana,

sudi u parnicama izmedju

knezova Blagajskih

i

pleme Jamnic^ko i pleme Vrhovinsko. Svagda cini on to >zajedno s plemicima kraljevstva«. Ali pored toga izdaje on i znamenitijih drzavnih akata, koji se ti6u fiitavoga kraljevstva. Jos u ozujku 1398. bijahu k njemu u Gorjan do§li poslanici slavonskoga plemstva, te ga zamolili, da im potvrdi staro pravo, koje su hrvatskih

plemena, kao

vr§ili

za kralja Ljudevita,

da

naime sami po

si

nobiles

§to

i

je

koje im je potvrdio na saboru u Temesvaru

svojoj

volji

quemcumque notarium

mogu

izabirati

kralj

Sigismund,

protonotara kraljevstva (quod

eligere voluerint, liberam eligendi et deponendi,

removendi habeant facultatem). Ban zadovolji

molbi plemstva

poveljom od

sepefati

dandi, et

19.

ozujka,

imadu svoje pecate za osude u plemickim parnicama predati recenomu notaru, zatim da ni notar ni Zupani ne smiju u plemickim parnicama suditi bez plemickih sudaca onoga stola. Jo§ bi odredjeno, kada se imade rabiti veliki kamo zamaSnija je povelja bana Nikole, peCat a kada mali. Kud izdana u SikloSu 13. ozujka 1399., kojom je popunio biskupsku stolicu u Osoru odredivSi

podjedno,

,

da

svi

zupani

i

nakon smrti biskupa Protyna. Sve dosad imenovao namjestao je biskupe u Ugarskoj Hrvatskoj budi kralj budiQpapa; to je prvi slucaj, da je ban hrvatski imenovao biskupa. Nikola je naime izpraznjenu stolicu podijelio Nikoli, sinu magistra Pavla iz SikloSa, provincijalu reda Augustinaca u Ugarskoj, naredivsi podjedno, da se njegov izabranik uvede u biskupiju. U [povelji tvrdi ban Nikola, da ^mu je kralj Sigismund s darovnicom za Osor podijelio pravo patronatsko pravo popunjivanja biskupske stoi

i

i


HRVOJE VUkCiC DIZE SE NA SIGISMLNDA; BANOVANJK NIKOLE GORJANSKOGA lice

za

vremena

sva

cum

(simul

patronatu

ipsius ecclesie

et

coUatione

293

episco-

dicti

patus perpetuo donata).

Vec

spomenuto, kako su braca Gorjanski na saboru u Ninu god. 1396. bili odgrada Paga proti Zadru. No Zadrani ne mogose pregorjeti gubitak toga otoka, pak radijahu svima silama, da njim opet obladaju. Jos u veljaci 1397. snovahu o torn, da skupe novce, kojima bi od kralja kupili Pag (quae pecunia dari debet domino nostro regi rehabitione insulae Pagi). Znajuci medjutim Pazani za nastojanje ludili

bi

u prilog ziteljima otoka

Zadrana, kao

i

za to, da se od razsipnoga vazda potrebnoga kralja moze za novae gledahu u svemu ugadjati banu Nikoli i bratu mu Ivanu, 'samo da odrze svoju slobodu. Jedino tako mozemo razumjeti darovnicu od 23. veljace 1399., kojom su

mnogo

sudci,

i

i

dobiti,

vijede

i

za ucinjena

otoka darovali

zitelji

solane (quinquaginta

im >dobrocinstva

Gorjanskima na svom otoku petdeset

braci

zatim dva spremika, ne§to oranica

tres salinas),

i

i

tri

vinograda, a sve

zgodnim mjestima u zgodno vrijeme*. samo ako bi ovi litjeli §to god prodati od darovanih im posjeda, da ne smiju nista ustupiti strancima, a najmanje pak Zadranima. Sto je ban Nikola raJio, da"zastiti Pazane, nije dalje poznato; ali se znade, da je vec i

koristne sluj^be na

i

Pazani dadose to Gorjanskima za sva vremena,

tf-.

Pjsmo (litteuae prouogatoriae) Nikule Gorjanskoga, bana kraljevina Dalmacije, Hrvatske

i

Slavonije, i/.tlano 8. liUopada

izitedjn magistra Pavla Zrinskoga

1401., kojim odredjuje

inagistra Nikole

i

novo roiHte a pamici

od Kostajnire.

(16.)

Zemaljski arkiv u Za^eba.

22. lipnja 1399. stigao u

Zadar

teklic

Pavao Nasic,

gismunda, da ce im opet ustupiti otok Pag,

ako

kro7 deset godina po 4000 dukata. Zadrani se i

novce, pace

ih

zudjenoga otoka. je

s

bijahu gotovi odpremiti u Senj

Xo Sigismund

mozda doprinesao ban

nudeci gradjanima

mu

u ime kralja Si-

naime

za nj 40.000 dukata,

plate

toga silno obveselise, te skupise namah ili

Zagreb, samo da §to prije dodju do

se u to predomislio,

pak preinaiio svoje

zahtjeve,

iemu

Nikola.

Pod konac banovanja Nikole Gorjanskoga planuSe ipak Ijute borbe izmedju Zadra Paga, te su se Pazani 1401. htjeli skloniti opet pod zakrilje mletacko, samo da se obrane razmirice u drugim dalmatinskim gradood svojih protivnika. U isto vrijeme rodi§e se i

i

vima, narofiito u Spljetu, gdje je vec viie

godina bjesnila borba izmedju plemica

i

pu-

Borba Spljecaoa prometne se poslije u obcu borbu u primorju od Trogira do §urjak Omi§a, u koje se borbe upletoSe takodjer cetinski knez IvaniS Ivanovic Nelipic cana.

i

njegov, bosanski vojvoda Hrvoje.

u

taj

mah

ni§ta

pomoci, jer

pogibija njihovu kralju

i

Ban Nikola Gorjanski

ih je

ni

njegov

duznojt zvala u Ugarsku,

gospodaru Sigismundu.

gdje

brat Ivan ne je zaprijetila

mogose |gotova


-SIGISMUND

294

PROTUKRALJl.

1

— Sigismund u suzanjstvu (1401.); o lobodi vsi se odredjuje austrijskoga vojvodu Albrechta IV. za svoga nasljednika (1402.). Sigismund u Cesku, da spase vladanje svoga brata Veceslava i ugled Sigismund radio, da uzdrzi bratu svomu Ce§ku, dotle se na Veceslava podize njemaCko carstvo. Vecina njemackih knezova izbornika skinu u kolovozu 1400. Veceslava s njemackoga prijestolja, te izabere svojim kraljem falackoga grofa Ruprechta. Medjutimje i Sigismund nastojao, da zadobije ne samo upravu u Ceskoj, nego god. 1398.

bijaSe

svoje dinastije. Ali

podjedno

pohitao

dok

samoj NjemaSkoj.

vladanje u

i

je

Sigismund narocito god. 1400. vrlo mnogo boravio u Ceskoj i na Moravi, te se samo na mahove svracao u Ugarsku, skovala se je tu proti njemu vrlo razgranjena zivota. O povodu te urote urota, koja ga je malo ne lisila ne samo prijestolja, nego

Dok

I'e

i

moze

se tek nagadjati;

no svakako

je vise razloga bilo,

kojih su gotovo

s

ugarski

svi

Ugarski Ijetopisac Ivan Turcanski kaze, da su gospoda ugarska

velikali ustali proti kralju.

pobjede kod Dobora (1394.) pogubio toliko njihovih drugova, zatim sto je onako tuzno prosao u boju kod Nikopolja. No najvise da je vrijedjao velikase kraljev razpu^teni zivot, odkad je postao udovcem, jer da je postao

bila

zamrznula na

zenskarom

i

Nema

kralja, sto je poslije

zavadjao djevojke(dissolutus inlasciuiam, virginum violentae dedituscorruptioni).

sumnje, da je velika§ima bio

zazoran

udovac sa svoga pustolovnoga

kralj

papa Pio II., karakterise Sigismundov suvremenik Aenea » Sigismund je bio uzorita stasa, jasnih ociju, siroka cela, Ilea lijepo crvenih, brade duge i pune, velika srca, pohlepan ali nestalan, u govoru dosjetljiv, Ijubitelj vina, Silvio Piccolomini, potonji

zivota.

kralja ovako:

zenskar, sa tisucu preljuba okaljan, razsrdljiv

Kad

obecavao, nego obdrzavao.

da

je

jednom

oprostljiv, razsipan

ali

prije zore ustajem,

U

idem za njima.

se uklanjas zenama, a ja

ti

tom

ti

ima u

drugih izvora.

skoga

i

k tomu

Ma

razaras crkvu, a ja carevinu«.

zlobna, ipak

No

njoj bit

ce jos

da je

drugih razloga

i

i

da je razasuta

Anzuvina

bila

te

im

uroti.

pije§

ja

darezljivo

ti

imas lose noge,

opet,

tri

vodu a a

ja

lose

od kraljeva protivnika

razsipnost

Ta

poznata je

velik dio naroda

i

i

iz

ugar-

toga, §to su ga smatrali tudjincem, a

s

vazda jaka, premda se je na mahove

medjutim

uroti bilo je to,

sabora u TemeSvaru, pace §to je unatoc njima i

IV., prica se,

cinilo,

svladana.

i

Poglaviti razlog

dobra,

povoda

i

ti

slazemo:

ta karakteristika

hrvatskoga zazirao je od Sigismunda vec je stranka napuljskih

ti

Sigismundova razkalasenost

istine.

opet

se

razdajeS crkveno blago, a ja za sebe nista ne pridrzajem;

ruke;

nestedljiv, te je vi§e

u kojima se ne slazemo, a

je govorio papi ovako: Tri su stvari, sveti otce,

u kojima se slazemo. Ti u jutro spava§ dugo, ja vino,

i

Rimu kod pape Eugenija

bio u

sto nije gonio iz svoje drzave

dijelio 6a3ti,

sluzbe

i

imanja.

porodica celjskih grofova, a uz

U

sto

Sigismund

nije

omrazenih tudjinaca, vec zapadnoj je Slavoniji

zakljucke

izvrsivao

sve vise razdavao kraljevska

ili

ih je sve vise

tako

posve

zagospodovala

Albena,

rodjaka

zagrebackoga

Eberharda. Kraj njih poplavise Nijemci poput bujice svu

zemlju.

Vec

.

njih

porodica

krunska dozivao,

biskupa

27. sijecnja 1399.

Sigismund posebnom poveljom celjskomu knezu Hermanu II. njegovim potomcima darovao citavu zagorsku zupaniju s tvrdim gradovima Krapinom (Corpona), Loborom, OStrcom, Belcem, Trako§canom (Trakhenstein), Lepoglavom, Kostelom Cesargradom, kao sa svima selima i zaseocima, koja su spadala pod te gradove. Ali njemaCku porodicu Albena obdari kralj osobito. Na molbu odanoga biskupa Eberharda podijeli on njegovim sinovcima Petermanu^, Hermanu Rudolfu, sinovima Rudolfa Albena,

bija§e kralj

i

i

i

i

i

doslije kaptolski

i

biskupski grad Medvedgrad

dohodka od luke na Savi ba6ki.

Dne

17.

i

sela Slanovca,

kolovoza 1399.

u zagrebaSkoj gori, a k tomu jos polovicu

No tom darovnicom

prosvjedovase

proti

toj

uzruja

otima^ini

c^itav

kantor

kaptola Ivan pred stolnobiogradskim kaptolom, a 16. listopada udini

kaptol zagre-

zagrebackoga

to isto Nikola od Solnokapred Citavim 'zborom samostanskim u Velikom Varadinu. Slicne darovnice kraljeva


SIGISMUND U SUZANJSTVU (1401.).

395

obcu buru protiv njega ne samo u Hrvatskoj, nego u Ugarskoj, a nezadorimski papa Bonifacije IX., gorljivi privrzenik napuljskoga

uzvitlase

i

voljstvo velikasa podjarivaSe

i

kralja Ladislava.

Od

nove godine 1401. boravio Budimu susjednim mjestima.

zunu,

i

Sigismund vecinom u Ugarskoj, kao u Traavi, Poje ponovno obdario bracu Kanizaje, a 18. travnja

je

Tu

Na

podijelio je Nikoli Trogiraninu dva sela u kninskoj zupaniji. je u

Budimu.

dana

Cetiri

poslije

svoje djelo. Sva sila velikaga

na

travnja),

(28.

sam

plemica, na celu njima

i

njegov, vranski prior Emerik, zatim nadbiskup i

praznik

Jurjevo (24. travnja) bio

se

moradose

Ogorceni

pridniziti.

velikasi

i

Scibor ne usudise

sa

Sigismundom. Lju-

se

njima

mu

Sigismund, kako kaze Ivan Turcanski, bio poginuo kao

nasilja

Neki od

pustolovine.

i

Caesar u rimskom senatu. All Ijubimci kraljevi

da su ga

izradise,

ono nekad

Na

orobljeni,

>0j

u drzavi

zalosti*, pise nepoznati pisac

od nevjernih

stitio,

zarobljen,

gradu; a na to su

odjeca

i

svi

je

ali

Ugrina za

je hvala

bi§e

u jednom pismu,

Bogu neozledjen na

na§,

strance (alienigenas)

zatvoren

tijelu

zemlje

te iz

gospodin u

kao svjetovnjaci,

duhovnici

tako

i

Julije

to nastade obcenita

»preblagi

sto je goste (hospites)

to,

pojedini stranci,

i

oni

Talijane:

ga

Proglasise ga

postedili

hajka na tudjince, Nijemce, Cehe, Poljake

ugarski,

vec

njih htjedose

zarobljenim, te ga dadose odvesti u suzanjstvo u tvrdi Visegrad.

kralj

oprijeti,

plemici pozvase kralja preda se, te ga saletise

i

sasjeci, te bi

protjerani.

brat

i

primas Ivan Kanizaj sa svojom bracom

i

spocitavajuci

njegova bezzakonja,

urotnici

Bubek

Detrik

palatin

rodjacima, udjose toga dana u kraljevske dvore, da obra6unaju

bimci kraljevi, kao celjski grofovi, Gorjanski

izvedose

Vitala,

sv.

gradu Vi§eliSeni

svojih

svojih stvari, protjerani*.

i

celo Ugarske stupi sada privremena vlada s palatinom Detrikom Bubekom. On zemljom >po punovlasti prelata baruna kraljevstva (de generali commissione prelatorum at baronum regni). Jednako se ta privremena vlada » prelata, baruna prvaka

Na

upravlja

i

i

glavnom pitanju, tko da se sada mjesto zasuznjenoga Sigismunda uzvisi na prijestolje, ne mogoSe se nikako sporazumjeti. Tako se razcijepase na cetiri stranke. Velik dio njih bijase, da se od vanjskih

drzavew brine za obranu zemlje

Medjutim

neprijatelja.

na prijestolje podigne dosadanii takmac Sigismundov, napuljski je

odavno

bilo

mnogo

velikasa

plemica

i

u

Hrvatskoj

silama podupirao papa Bonifacije IX., tako da su

stali

kralj

Bosni,

i

o

i

za nj raditi

na celu im ostrogonski nadbiskup Ivan Kanizaj. Druga stranka

Ladislav, uz kojega

kojega je sada svima

mnogi

prelati ugarski,

poljskoga

htjede

kralja

Njemu bijase doduse vec umrla supruga Jadpo rodu svomu mogla traziti neko pravo na Ugarsku;

Vladislava Jagela, pasanca Sigismundova.

viga (f 17. srpnja 1399), koja je no uza sve to skupise se privrzenici poljskoga kralja 11. lipnja 1401. u Tapolcanu, pro-

ga svojim kraljem,

glasise

izboru obavijeste.

Da

mu

bi

skoj, a narocito utvrdiSe je oklijevao primiti tu

slobodu

i

i

utrli

obskrbiSe hranom varos

ponudu, pace

je staleze

svomu zakonitomu

prijestolje

digao vojsku

i

k njemu u Poljsku viteza Henrika, da ga o svom put u zemlju, zauzese neke gradove u gornjoj Ugar-

te poslase

zaprijetio Sipuskoj

kralju;

zupaniji.

proglase kraljem kojega izmedju sebe.

No

i

grad

ugarske ali

Njitru. Vladislav Jagelo izprva

ozbiljno

opomenuo, da povrate

poslije se je ipak predomislio, te je po-

Bilo je takodjer velikasa, koji su nastojali, ta je

da

Vi§e je privr2e-

stranka bila najslabija.

nika imao habsburzki vojvoda Vilim, nesudjeni vjerenik pokojne kraljice Jadvige; njemu se pridruzile

neke

medjasne zupanije, kao moSonjska

spremao, da provali u Ugarsku, biskupa od Freisingena u pomoc. Ali

pisma

i

premda

mu

je

i

te je s

grofa od Wallssea, zamolivSi

On

se

je

takodjer

ih,

da

mu budu

savjetom

i

djelom

mletadka obcina 27. lipnja 1401. ovako odgovorila: »Kako smo kroz znademo, preblagi gospodin kralj ugarski zivi,

kazivanje (oretenus) obaznali

i

kako se kaze, u vlasti baruna (vivit, Znademo dalje, da oni baruni rade o izmirenju je,

Sopronska.

i

toga poslao u Mletke svoje poslanike, po imenu

licet,

s

ut dicitur,

kraljem

(ipsi

sit in

potestate baronum).

barones sunt

in

tractatu


SIGISMUND

2^6

nam

da

reconciliationis sue), tako

Neka medjutim

Nesloga protivnika Sigismundovih da s

mu

se vrati sloboda

pomocu ceSkoga

Njitru

zaista olakSa

Na

prijestolje.

U

tvrdinje.

a u zapadnoj celjski grof

koji je

II.,

Ugarske. Sad se javi hrvatski ban Nikola

kralju,

i

jamce, da ne ce

posto je bio u

majka Jelena

Tom

od ugarskih ceta

poljskoga kralja

i

mu se

kralja

iz

Nakon dugih dogovora

pribavi slobodu.

Sigismundu

vrati prijestolje. Bilo je to

javi to

s

njegovim

Visegrada u svoj grad i

brata Ivana

bez privole njihove. Vec tim odlanu

k tomu su ga

a

velikaSa,

da se okani

salijetao,

prigodom predade barunima svoga sina

odana

tjeSili

u nevolji banova svima silama, da

skloni ban vecinu velikasa,

te privoliSe,

da

negdje u prvoj polovoci kolovoza 1401. Oslo-

po posebnom teklicu bratu svomu Veceslavu, a taj namah mu obeca godiSnju placu

kolovoza izdade banu Nikoli Gorjanskomu povelju, kojom sto je djelo srecno izveo.

od 1000 dukata za nagradu, IzaSavsi

Hermanu

II.,

zatvora u SikloSu podje

iz

gdje

zaruci

se

nakon

'smrti

sazove za 29. listopada 1401. barune, prelate se do kraja sporazumi

i

su

koji

i

smatrali

ostalu

za

Poslije

zivotu.

k celjskomu knezu

najprije

devetgodisnjom

podao pustopasnu

Marije

kraljice

Sigismund

kralj

njegovom tek

s

miSljase umiriti one velikase u Ugarskoj,

Tu

placenika, pak osvoji

zagrebacki biskup Eberhard. Sada pregnu ban Nikola

i

bodjeni^Sigismund 19.

i

Sigismunda

da izmiri

Gorjanski,

pustiti kralja iz suzanjstva

vlasti

osobitoga prijatelja«.

i

njegovim privrzenicima nastojanje,

protivnicima. Najprije izradi, te su privolili, da odvede

za taoce

(ho-

bude posve

izto6noj Slavoniji vodio je kraljevu stranku Ivan Morovic,

Herman

SikloS u baranjskoj zupaniji.

castno

cini

sjeveroiztoku podize se Scibor od Sciborica, te

kralja Veceslava skupi vojsku

druge neke

i

i

mah ne

taj

presvijedi vojvoda Vilim

nastojimo kao nasega premiloga

Ijubiti

i

u

se prerna stanju stvari

nestum) govoriti o takovim stvarima. uvjeren, da ga Ijubimo

PROTUKRALJI.

I

sto se

sablazan, se

Tim

Barbarom.

kcerju

vrati

je kralj

u Ugarsku, te

gospodu ugarsku u grad Papu.

pogodi sa svojim dosadanjim

protivnicima,

te

izdade

tom

prigodom sve^ano pismo, u kojem pripovijeda, kako se je na saboru u Papi prisegom zavjerio, da se ne ce ni kojemu od svojih protivnika osvetiti za nanesene mu nepravde, stete uvrede za proSlih smutnja. Podjedno naredi, da oni, koji su u vrijeme razdora redova razgrabili kraljevska imanja, sto gospode bez privole staleza izmedju njega Poslije sabora gledase kralj, da odvrati od prije oteto povrate ili bar novcem odStete. i

i

svoje

i

drzave vanjske

neprijatelje

takmace

i

nadbiskupu ostrogonskomu Ivanu Kanizaju

svoje. i

vojvodu Vilima, koji se bijase spremio da provali

S velikim

naporom svoga

Tako

njegovoj

brata Veceslava

i

povjeri

braci,

studenoga

medja ugarskoga

preko svojih

30.

1401.

da suzbijaju austrijskoga

najodanijih

kraljevstva.

privrzenika

bijaSe

tomu Uz celjske knezove najvise doprinesao ba§ hrvatski ban Nikola Gorjanski. S toga ga ceSki kralj ponovo nagradi, izdavSi mu 3. ozujka 1402. povelju, kojom primi ogromna njegova imanja u zastitu svetoga rimskoga carstva. A sam Sigismund odlikova ga malo zatim najvisom se eto Sigismund

opet

vratio

na

prijestolje

bijaSe

ugarsko.

i

6a§cu u svojoj drzavi. Jo§ u aprilu 1402. vr§i Cast palatina Detrik Bubek; no malo zatim obavlja vec tu sluzbu bivsi hrvatski ban Nikola Gorjanski, kojega je Sigismund jamacino

smatrao svojim najpouzdanijim

i

najvjernijim privrzenikom.

Medjutim sam kralj Sigismund ne bijase se jos dosta opametio minulom nevoljom svojom, pak je za kratko vrijeme svojim postupanjem ponovo uzvitlao silnu buru u Ugarskoj. Najprije namah s pocetka god. 1402. ostavi opet Ugarsku, te podje u Cesku, gdje no

Tom

prigodom zarobi brata Veceslava bratuceda Prokopa, te sam se posve izmiri s habsburzskim Iz Ceske ode u Bet, gdje vojvodama Vilimom, Albrechtom IV. Ernstom. On im 9. kolovoza 1402 predade svoga zarobljenoga brata Veceslava, a nekoliko dana poslije, 16. kolovoza utanaci s njima savez nasljedni ugovor, obecavsi, da ce za slucaj, ako umre bez muzkih potomaka, odrediti jednoga od njih za svoga nasljednika. Suvise se obveza, da ce naskoro sazvati sabor u ostade viSe mjeseci.

i

preuze vladanje u CeSkoj.

i

i


SIGISMUND U SuJaNJSTVU (1401 Pozun, pak ondje gospodu za nasljednika

mu

da

i

297

).

gradove svoje driave pozvati, da priznadu njegova izabranika

I zaista izabere vojvodu Albrechta IV., svoga necaka po polusestri Elizabeti (koja je bila udata za Albrechta III.), te ga povede sa sobom u Ugarsku, da ga ondje prikaze sabranim stalezima na saboru u Pozunu. i

Ugarski velikasi

i

se poklone.

plemici bijahu

onako vec

i

mjeseci ostao u tudjini, te otimajuci se za vladanje

domace poslove; a kako

sto im je kralj toliko Njemackoj zanemarivao

ozlojedjeni,

u Ceskoj

i

se tek presenetise, kad im je iznio svoj predlog o

nasljedstvu

habsburzkoga vojvode!

Na

nj

dodje sva

sila

plemica, a uz njih

povelju ovoga po

koju je

i

i

zastupnici gradova

i

prilici

gojio

vamo istomu gospodinu baruna, plemica

kao

goji,

i

i

necak

i

Dne

Soprona.

mi iskrenu vjernost

(sororius),

rujna

14. i

izdade

gospodin Albrecht, vojvoda savjetom

vojvodi Albrechtu sa znanjem,

nasega ugarskoga

kraljevstvo Ungarije sa svima knezijama,

zupanijama,

onako, kako mi to kraljevstvo sada drzimo

.

.

i

voljom

na temelju ovoga

.

gospoStijama,

kralj

prijateljsku Ijubav, austrijski,

krvno srodstvo, kojim smo zdruzeni, predajemo

zitelja kraljevstva

i

Pozuna

sadrzaja: ÂťPromotrivsi

princip, nas premili

svijetli

prema nama

Sabor u Pozunu sastao se negdje u prvoj polovici rujna 1402. duhovnih svjetovnih dostojanstvenika, knezova, grofova obiinih

dari-

i

prelata,

svih (lista)

reCeno

pokrajinama

pod tim nacinom, formom pogodbom, da u slucaju, kad bi se slucilo, te bi mi umrli bez zakonitih muzkih potomaka, receno kraljevstvo Ungarije imade pripasti nasemu necaku, vojvodi Albrechtu kao zakonitomu bastiniku nasljedniku Na to su se takodjer svi baruni, prelati gradovi kraljevstva nasega posebnim pismom (cum specialibus litteris) obvezali recenomu vojvodi Albrechtu, da ce obdrzavati bez ikakve prevare (quolibet sine dolo). Ako bi se pak slucilo, te bi mi imali kcer ili kceri, obvezuje se na.s necak, da ce ih po nasoj i

posjedujemo

.

.

.

i

i

.

.

.

i

te svakoj za miraz dati po 100.000 ugarskih zlatnih forinti. Da pak ova nasa odredba ostala stalna trajna, izdali smo taj nas list. Dano u Pozunu potvrdjeno nasim vikarskim pecatom rimskoga carstva zajedno s nasim tajnim pecatom

smrti poudavati

.

.

.

,

bi i

.

.

i

.

na dan uzvi§enja

svetoga

kriza

godine

1402.ÂŤ.

Tri

dana

poslije,

izdao je

17. rujna,

Sigismund vojvodi Albrechtu drugu povelju, kojom ga imenova svojim zamjenikom gubernatorom u Ugarskoj za 6itavo vrijeme, sto ce on sam proboraviti u tudjini, uredjujuci

i

6eske prilike

vrseci poslove gubernatora u

i

da ju je izdao' sa znanjem,

voljom

i

rimskom

carstvu.

za tu povelju kaze kralj,

I

privolom svih svojih velikasa

i

Ako b

prelata.

muzkih potomaka, jednoga ili vise, te bi umro prije svoga necaka vojvode, neka onda Albrecht ostane gubernatorom drzave, dok kraljevi sinovi ponarastu. Napokon zapovijeda kralj svima svakomu, da se vojvodi Albrechtu pokoravaju kao upravitelju u svim poslovima sve do smrti njegove. Sigismund doduse u obim poveljama kaze, da ih je izdao s privolom velikaSa prelata, pace da su oni zasebnim pismom priznali vojvodu Albrechta za baStinika njegova na ugarskom prijestolju. Gospoda medjutim, sabrana na saboru u Pozunu, nijesu bila Sigismund imao i

i

i

spremna, da prihvate kraljevu odredbu, kako je on

i

Windecke, pripovijeda, da je kralj stalezima svaSta obecavao, privolu. Tek sedam dana iza prve povelje kraljeve>

kroni^ar 'Eberhard

mad;ki

pace

dok

prijetio,

od

je

Zivotopisac Sigismundov, nje-

zelio.

njih iznudio

21. rujna 1402. podpisase

i

stalezi

izpravu, kojim priznaSe nasljedstvo vojvodi Albrechtu

za sludaj, ako Sigismund ne bi imao muzkih potomaka. Podjedno moradoSe ce svoje obecanje kasa, prelata

i

drzati.

plemica,

i

Izpravu je podpisalo

ili

i

priseci,

svojim pedatima podkrijepilo 110

zaiim zastupnici gradova Pozuna

i

S^prona

Od

da

veli-

prelata prihvati

medju njima nadbiskup ostrogonski Ivan Kanizaj, nadbiskup spljetski plemica palatin Nikola biskup Eberhard; od slavonskih velikasa Gorjanski brat njegov Ivan, zupan temeSki, zatim madvanski ban Ivan Morovic. Filip od Korogja, Osvald Poharus iz Soplonche, Nikola Toth od Susjedgrada, Andrija Herceg Dalmaprelata u Hrvatskoj Pavao od plemena Zempde. Od velikaSa od Orahovice, nasljedstvo njih deset,

Andrija

i

zagrebaSki

i

i

i

I

i

i


SIGISMUND

298

podpisase

ciji

osim spljetskoga

izpravu

Bubek, zatim krbavski

Karlo

i

Visegradu, dok je drugi od

u

kastelan

knezovi

PROTUKRALJI.

I

nadbiskupa Andrije jo§ vranski prior Emerik grof Ivan, od kojih je prvi valjda vec tada bio

mnogo godina

Nikole Frankapana nije valjda bilo na saboru, kao

dok

knezova Zrinskih

ni Biagajskih,

IvaniS Ivanovic Nelipic, knez cetinski, nije ni mario za ono, sta se je zgadjalo u Pozunu.

Sigismund

nedvojbeno u prvi kraj bio zadovoljan, sto

je

priznaju svoga necaka za nasljednika.

svojim vikarom

mu

bio mestar kraljevskih ubrusara.

ni

Da mu

gubernatorom u Ugarskoj, pozvav§i

i

ce

vladati,

mu

uvjerio,

prisiljeno prihvatio

nasljedstvo njegova necaka.

da je velik dio

Ugarskoj

citavoj

prelata, velikaSa

Sigismundu,

proti

Tek

namah

23. rujna

sve vitezove, da

AH

zlatnih forinti.

se je

plemica samo od nuzde

i

sto se je sabor razisao, planu

velika

i

i

zasebnu stolicu (residentiam),

dohodak od godi§njih 12.000 ugarskih

i

Sigismund naskoro

buna po

plemstvo

c^itavo

zapovijedi sluSaju; sutradan pak, 24. rujna, obeca

u kojoj

od staleza iznudio

je

osigura bastinu, proglasi ga

ugarskoga plemstva

cest

i

obca

prigrli

napuljskoga kralja Ladislava, kojega je zastavu bio jos prosle godine 1401. ponovo razvio vojvoda Hrvoje u Hrvatskoj Dalmaciji. i

(Sveo bci pokret u Hrvatskoj god.

1400.

bilo

koje

se je

uplitao

Dalmaciji

u

i

Ugarskoj

svakakih razmirica

1402.

borba

i

— 1403.).

Premda

je

na koncu

izmedju pojedinih gradova, u

ne samo cetinski knez Ivanis Nelipic, nego

i

surjak njegov Hrvoje,

ipak se je tada obcenito po citavom hrvatskom kraljevstvu priznavala vlast kralja Sigis-

munda

njegova bana Nikole Gorjanskoga. Ban Nikola,

i

Osor, izabran

i

takodjer

i

Hrvatske

i

U

i

onako drzao otok Cres

banov bio je Dalmacije, po imenu Pavao Mihajlovic od plemena Zempce, vrsio Brat

potvrdio.

prvoj cetvrti

Dalmaciji, pa6e

cena

13.

veljace

glasi iz

se,

iznova

podize

bosanski kralj Stjepan Ostoja

Vec

27.

trojanskoga vatskoj state

vlasti

u

hortamine

et tractatu)

da ce sada zaredati mirniji dani, kad no

izdade

Ne zna

oblasti

hrvatskom, a na celo

joj

Ladislav u

kralj

kojom imenova

povelju,

Baroliju

se,

da

je

li

i

ad iustitiam, koje

mu

bijahu

quam ad

guerram),

»takmaci

osvojili*

mu

te

i

6iti

Hr-

podjedno

(nostrorum emu-

novo imenovani namjestnik kada preko mora dosao;

namah^pohitao u svoju banovinu, da radi za svoga

i

za ratovanje«, (cum plena gladii pote-

vojvoda^Hrvoje, vec odavna napuljskim kraljem imenovani ban Dalmacije

je

stadose

vojvoda Hrvoje Vukcic.

tako za sudjenje kao

zemalja,

tih

veli-

drugoga vladara. Tim se stranka napuljskoga

citavom kraljevstvu

veliki

plenaria tam

iurisdictione

podvrgne sve lorum).

1401.

i

nakon mira, utana-

kneza Petra de Andreis za svoga namjestnika u Ugarskoj, Dalmaciji

podpunom

>s

ac

svibnja

Spljeta bile su prestale

Ugarske, da je Sigismund zasuznjen od tamo§njih

kasa, koji su namjerili uzvisiti na prijestolje kralja Ladislava

i

posredovanjem |(mediante interpositione,

1401.

na koncu travnja stigoSe

je

cast pote-

1401. bila je dakle Sigismundova vlast obcenito priznata u Hrvatskoj

razmirice izmedju Trogira

i

hrvatskoga banovca Pavla Mihajlovica. Cinilo

s

koji je

knezom grada Raba, sto je kralj Sigismund svedjer knezom grada Spljeta, dok je banovac

1400.

u Spljetu.

stata

i

na koncu godine

bi

kralja

i

i

gospodara. Hrvoju

ali

zato

Hrvatske,

pomagao

bosanski kralj Stjepan Ostoja, .nadajuci se pouzdano, da se Ladislav ne ce nikad odlu-

preko mora,* pak da ce onda njemu kao nedavno Stjepanu Tvrtku pripasti Hrvatska banu Hrvoju, da pozove dalmatinske obcine, neka

Dalmacijom. Prvo je bilo vojvodi

i

se odreku zasuznjenoga kralja Sigismunda,

on pisma

i

i

da priznadu napuljskoga

poslanike svoje na sve dalmatinske obcine.

U

lipnju

kralja.

U

1401. stize

ime posla pismo Hrvo-

jevo u grad Zadar, koji se je do nedavna odlikovao nepokolebivom vjerno§cu

to

i

odanoscu

prema Sigismundu, ali je bio u potonje vrijeme ozlojedjen, poSto je izgubio parnicu s Pagom. U svom pismu poruCivaSe Hrvoje Zadranima ovako: > Mi Hrvoje, veliki vojvoda kraljevstva bosanskoga

dajemo na znanje,

.

.

.

i

generalni vikar preblagih vladara, kralja Ladislava

kako smo ne od nuzde, prevare,

ili

straha,

i

kralja Ostoje,

nego po

svojoj volji


SVEOBCI POKRET U HRVATSKOJ odlicne rektore, plemice, vijece

cemo

ill,

tako

nam

i

1

CGARSKOJ (1402.

—^1403)

299

obcinu grada Zadra primili za naSu posebnu bracu, te

na§e vitezke vjere, braniti

i

Stititi

u svako vrijeme

i

na svakom mjestu.

5 -S

>

5

CM

O

=^

5

< «

So

>

O

'--jaSfc^aw^'.^i^

ako redeni rektori -plemici podignu zastavu na svete prejasnoga kralja Ladislava, naro6ito ako ju uzvise s prisegom na sveti krst .

Ovim cemo

ih

poveljenim listom

Stititi,

i

i


SIGISMUND

3O0

PROTUKRALJl.

I

do smrti redenu njegovu spreman svete moci, da ne ce nikada za svoga zivota (zapustiti)'recene priseci na sveti kriz plemice grad Zadar. A ja Hrvoje sa svojom suprugom (Jelenom), sa svojim jedincem (BaoSom), bracom druzinom kao §to su DragiSa, brat na§, Vojslav (brat), nadalje sinom i

moci, da ce

Ladislavu,

kralju

vjerni

biti

Obecajemo

zastavu.

da ne ce skinuti

i

vjerom naSom vitezkom, da

jos

je

prejasni kralj nas Ostoja

i

i

i

i

Vojko, vojvoda Petar, Tvrtko

cemo

moci, da

reienoga gospodina kralja

cima

do smrti svoje

ugarskoga

.

.

.

U

.

se zakleti na sveti krst

braniti svojim silama

i

snagom

i

potvrdu toga gotovi smo re^enim plemi-

gospodina nasega kralja

privilegija

izdati

hocemo

njegov Vojko,

brat

i

sve plemice toga grada sve

pod visecim pecatom. Dano u

nasa

i

polju .... godine 1401.*

Na ovu

vojvode Hrvoja izabere gradsko vijece zadarsko

'poruku

6etiri

plemica za

vojvode Hrvoja, punomocnike, da ugovaraju s poslanicima bosanskoga kralja pak da onda vijece o svemu izvijeste. Po torn sudimo, da su Zadrani bili silno ozlojenjegove bane. Punomocnici obcine imali su prigodom dogovora djeni na Sigismunda svoje

i

i

iznijeti

§to

bijase

da 6uje

otoku Pagu, kao

pitanje o

i

im

Sigismund svojih

izvjeStaj

o prihodu tridesetnice, ne

i

Malo zatim, punomocnika. Sta su uzkratio.

ti

ugovarali

i

tako ipak polu6ili,

bili

22. lipnja, sastade se

ponovo

vijece gradsko,

nije zabiljezeno; ali

utanafiili,

da ih je ovlastilo, neka da je vijece bilo s njihovim izvjestajem zadovoljno, nastave dogovore »o priznaji kralja Ladislava« (super receptione regis Ladislai) kao o tridesetinu ponude tisucu poslanicima, koji bi se k njemu poslali; zatim neka za Pag se znade,

i

i

i

dukata*u dvije godine. »Stogod receni plemici s pomenutim Bo§njacima ufiine i utanace, .« Ne znamo, da li su vec tada Zadrani priznali neka bude tvrdo neka se izvede i

.

Ladislava za kralja

ili

tek poslije;

se snuje u gradu Zadru.

svedjer brodovljem

da

da su Pazani gotovo

svojim napastovali, da i

kad su

zdvojili,

cull, Sta

kao

okrilje

prijeti,

posto su

skuce pod svoju

ih

onako Zadrani

ih

Ne

vlast.

stigli

dosad

i

nadajuci se ni

bana, obratiSe se zdvojni mletackoj obcini, moleci

ju,

svoje podanike. Ali oprezni Mletci znadijahu, da jos

kucnulo njihovo vrijeme, pak se

nije

.

stoji,

bijahu naime Pazani saznali, da su bosanski poslanici

od svoga kralja

pod svoje

ih primi

.

namah, kakva im sudbina

u Zadar, poslutiSe kakvoj pomoci

Cim

ali

s

lijepim

i

laskavim rijecima

lipnja

11.

izpricase

nevoljnim Pazanima.

U

Zadru bija§e se bosanskim poslanicima sreca nasmijala:

dalmatinski bio je gotov slabije odazivali

razviti

premda

pozivu vojvode Hrvoja,

u to

je

i

dosad grad

najvjerniji

su

Ali zato

zastavu kralja Ladislava.

drugi gradovi

se

sam bosanski

kralj

Ostoja

dosao u Knin, da pomaze svojemu vojvodi. Grad Trogir bijase doduse 16. lipnja poslao tri svoja poslanika k'Hrvoju, da se s njime sporazume; a 4. srpnja odgovorilo je trogirsko vijece poslanicima stva,

bosanskoga

kralja

koje bi imalo poci u Napulj

i

u pogledu poslan-

Hrvoju, neka se nesta odredi

Cuv§i

kralju Ladislavu.

medjutim Trogirani u

to,

da

opremiSe svoje punomodnike kralju Ostoji i ocitovaSe, »da ce oni poslati svoje poslanstvo kralju Ladislavu u Napulj

se je kralj Sigismund oslobodio suzanjstva,

Hrvoju u Knin,

te

onda, kad to to ucine

Dok

se je

Hrvojevu pozivu.

i

drugi Dalmatinci,<

dakle fTrogir predomi§ljao,

Ta

Spljetu bio je jo§

da

sta

uvijek

grad se

knezom Ivan

banovac Pavao Mihajlovic od plemena Zempce, koji

Ne

cini,

je

Spljet

je

Gorjanski,

podjedno drzao

i

ba§

opro

potestatom

a

tvrdinju Klis.

naSavSi uza sve to Spljet dovoljno podpore u kralja Sigismunda, bijase u rujnu 1401.,

poslao svoga punomocnika u Mletke, potestata

koji

da

izjavi,

bi

obcina

njegova voljela primiti

Mletaka, te se dala u za§dtu njihovu. Mletci medjutim odgovori§e poslaniku,

iz

da Ijube Spljecane kao svoje predrage

prijatelje

i

dobre susjede,

da se

ali

mogu

s

izvjestnih

odazvati zelji njihovoj. Sve jednako ne htjedoSe Spljecani ni cuti, da se nadbiskup njihov bosanskim vojvodom. Jama6no ih je bodrio na odpor Andrija Gualdo, od nedavna gorljiv privrzenik Sigismundov, a protivnik bosanskih pata-

razloga ne

pogadjaju

s

i


SVEOBCl POKRET U HRVATSKOJ

Opreka izmedju

rena.

^^ medju me

obima.

Spljeta

I

IIGARSKOJ (1402—1403.).

Hrvoja izokri se tako, da je na posljedku planuo i rat znade se jedino, da je Hervoja pomagao

i

Potankosti rata nijesu poznate;

surjak njegov, cetinski knez Ivanis Nelipic. Ratovalo

udaralo

je

koji

oko Hrvojeva grada Omisa, na svojim Markulom. Ne imajuci svoje Hrvoje pomoci u dalmatinskih gradova, da obrani jedini svoj grad u

spljetsko

mornarice trazio je

12. rujna odgovorise,

se

brodovlje pod vodjom

primorskim stranama. Najprije ti

301

pomoc u

§urjak njegov Ivanis

zatrazi

da nemaju

galija

ni

barka,

koje

Trogirana;

mu

ali

mogli poslati na obranu

bi

Omi§a (ad mittendum subtus subsidium Almissium). Na to zatrazi sam Hrvoje brodovlje od Dubrovcana; no njihovo vijece izpriCa mu se 18. listopada 1401., spomenuvsi jos, da mu dubrovacke pomoci ne treba, jer je sam dosta jak »takovu clovje5icu odoljet*. Hrvoje medjutim ne mogase obraniti svoga grada OmiSa, koji napokon osvoji§e Spljecani. Da i

gubitak, udarase on zajedno sa svojim surjakom na

kopnene gradove u Hrvatna kotare dalmatinskih gradova. Tako osvojise tvrdiniu Klis, a Ivani§ Nelipic otme Trogiranima selo Radosic. Uza to pozivahu neprestano dalmatinske gradske obcine, da iztaknu zastavu kralja Ladislava. Trogirani ponovno izjaviSe 21. studenoga poslaniku osveti

taj

kao

skoj,

i

banovca Tvrtka Lati6ica urade

i

cetinskoga kneza, da ce njihovu pozivu zadovoljiti, ako jednako

drugi Dalmatinci, narocito Zadrani

i

i

Medjutim Zadranima kao da

Sibencani.

je

dodijaio vjecito pogadjanje, te se je prvih dana mjeseca prosinca jedna stranka u Zadru

potajno dogovarala se obracao u to

mu

ugrabljeni

i

s

kako da se opet

Mletcima,

vrati

pod

vojvoda Hrvoje, moleci ih za brodove,

s

Omis. Njegov poslanik Ljudevit de Matafaris zaklinjao

svomu gradjaninu Hrvoje mio kao

i

medjutim odgovori 28. gradjanin, kako mu je tezko poradi

prijatelju.

prijatelj

i

Vijece

smatra za Sastno, da se mijesa u

Na

okrilje njihovo.

Mletke

kojima bi Spljedanima oteo vijece,

da pomogne

kako

prosinca,

stete njegove;

ali

mu

je

da ne

te poslove.

Nedaca Hrvojeva ohrabri privrzenike kralja Sigismunda. Kad je u prvoj cetvrtini god. 1402. dosadanji ban Nikola Gorjanski primio cast sluzbu palatina u Ugarskoj, povjerena bi banska cast vranskomu prioru Emeriku Bubeku, kojemu jedan dio zitelja u i

Slavoniji pridruzi jos zagrebackoga biskupa Eberharda

1402. zove se biskup Eberhard

bana

(u jednoj

od

povelji

11. veljace

Sclavoniae constitutus a regnicolis banus«).

duhovnika preuzeSe, da posve skrse

zajedno

i

»totius

vojvodu Hrvoja

Oba

njegove privr-

i

Eberhard

bijase se jos prosle godine za suzanjstva Sigismundova provojskom u kraljevinu Slavoniju usao njezine velika§e uzdrzao u pokornosti duznoj vjernosti prema kralju*, a sad ga bijahu neki stalezi navlastice proglasili banom, da jednako uradi u Hrvatskoj i Dalmaciji. Namah mjeseca veljace 1402. drzala' su oba bana u Krizevcima banski sud, gdje su uz ino osudili Dionizija i Nikolu, sinove Ivana od Vrbovca, koji bijahu Nikoli od Pakraca oteli imanje Trstenicu. Odanle podjose u Dalmaciju, da tamosnje gradove odvrate od Hrvoja, kao od kralja Ostoje Ladislava. U prvoj polovici travnja bila su oba bana u Dubrovniku. Od toga je grada naime

zenike. Biskup slavio,

kad

je

»s

i

i

i

i

Ostoja jo§ prosle godine 1401. zahtijevao,

kralj

da skine ugarsku zastavu

i

razvije

bo-

sansku. Vijece dubrovadko odbilo je zahtjev bosanskoga kralja izjavivsi, da je Dubrovnik

Slobodan od Ugarske, kojoj placa dohodak jedino u ime za§titnine, kao §to daje Bosni »srbski dohodak* za slobodno trgovanje po nekadanjim srbskim zemljama, S toga malo

buknuo rat izmedju Dubrovnika i Bosne, te su se Dubrovcani spremali na obranu Zuna Todorova Prodancica sa dvije oboruzane galije a Ston, da ga Sliti od navale bosanske. No do okrSaja nije doSlo. Medjutim hrvatski bani pobojaSe se ipak, da zato dodjoSe sami u grad, da od bi se na posljedku mogao Dubrovnik odmetnuti, gradjana vijeca primu ponovnu prisegu vjernosti za kralja Sigismunda. Dubrovdani

da i

nije

poslali

i

i

odazvaSe se njihovu pozivu najspremnije,

No

tim

posla

u

povrijedi§e

silno

i

bosanskoga

Dubrovnik Ratka MiSanovica,

te poloziSe

12. travnja 1402. zahtijevanu prisegu.

kralja Ostoju

spoti^uci

i

vojvodu Hrvoja.

gradjanima

,

§to

su

Potonji pade

»prisegli

priuru


SIGISMUND

302

Bubeku)

(Emeriku nacin

Hrvoju po

biskupu

i

dubrovacko vijece

to odgovori

ovako: >Zna

prilici

postanja nasi prvi kako su

svijct

zemlja

i

pak tako

na kralja (Ostoju)«,

(Eberliardu)

Na

Bosne.

utotili protiv

PROTUKRALJI.

I

gospodin

i

Ostoja

kralj

po

se

neki

1402. vojvodi

svibnja

13.

va§a milost,

i

od

vsakom po§tenom Ijubvom pravom uzdrzat tozde mi mislimo do kole bog vjerom, dopusti. Istinom, mi smo prisegli gospodinu kralju ugarskomu, da onoj, sto su na§i stari objetovali gospodinu ugarskomu dohodak davat, da ga dajemo kako smo ga davali, a oni su nam potvrdili vse zakone slobostine, koje smo imali u dni kralja Lau§a (Ljudevita). A na gospodina kralja Ostoju na vas gospodu bosansku nijesu nas iskali, ni togaj bog dopusti; jer oni znaju tko zivjeli

gospodami

s

s

i

i

i

i

i

i

pace znaju, cim

Dubrovnik od postanja objetan gosje Dubrovnik gospodi bosanskoj vsakom sluzbom podinu kralju postenijem, danasni dan vide gospoda bosanska Ijube, kako mi sluzimo kako nas gospodin kralj Ostoja uzdrzimo koju vjeru ima,

i

i

je

i

i

i

i

objet

krasno naucenije

i

te6e, sto

nasih

i

prvijeh,

ne primaknemo na slavu

i

napred boga moleci mislimo,

6ast kraljevstva

i

Premda su Dubrovcani sli6nim pismom na pace

bosanskoga ne mislimo umaknuti*.

kralja Ostoju nastojali razpr§iti

svojim oblastim zapovjedili, »da niktor nesmjet bude nijednoga

i

bio protivnik kralja bosanskoga,

pobjegao

te

ih

docekaSe

Kako

Gorjanskoga

svoga kneza

Sve do

sada palatina ugarskoga.

i

prosinca

6.

zamjenika zagrebackoga biskupa Eberharda,

vjerni kralju

i

njima

Spljet, a s

Sigismundu

stala prelaziti u tabor

Trogir

Sibenik.

i

i

Dne

i

spominju se braca Nikola prilika

Hvar

No

Sijepan Mafei

dominum nostrum regem), da

i

Dalmaciji (per

i

Ivan Mise,

a

potvrditi

i

iztic^e:

udesit cemo, da

i

on

.

Ostojam

.

Blasko

trogirski

gospodara

ce razviti njegovu zastavu

medjaSe njihovih kotara. Hrvoje svecane povelje

»U

od Trogira

i

obecaSe

i

im,

.

.

kralj

regem ad

.

Sibenski

poslanici

Andrijevic

Marinov,

(habita

izjavise

najprije,

conversione ad

zakletvu vjernosti

te poloziti

potvrde

kralja

sve stare

i

i

Ivani§ izdadoSe na to zastupni-

da

ce

Ostoja zajedno sa svojim barunima. Zanimljivo

kralj

Ijama naro^ito

i

Sibenika

i

.

deputati).

podanstva. Podjedno zamoliSe, da im povjereniei bosanskoga

nove povlastice, kao

dakle

1402. borave poslanici tih gradova u gradu Sinju na

Jakov Nikolic Jakoyljev. Poslanici obiju obcina

i

ostali su

zato je sjeverna Dalmacija

da su njihove obcine primile kralja Ostoja za svoga

cima Trogira

Kor^ula

i

njegova surjaka, kneza Ivana Nelipica, kojima bijase

i

Ivan

njegovih gospodara. Prvi zaigraSe kolo

i

partes Dalniatie et Croatie pro reformandis certis negociis

Andrija Cega Cegin

i

da su Spljecani

vranskoga priora Emerika Bubeka.

veliki otoci Brae,

Ostoja povjerio obavljanje posala u Hrvatskoj

jesu Ivan Tavelic,

cudo,

nije

u ruku zagrebackoga kanonika Teodora,

vojvode Hrvoja

13. svibnja

kod vojvode Hrvoja

Nikolu, do nedavna bana hrvatskoga, a

takih

i

njegovim banima.

i

do Raba Cetini

bili

1402.

Kraj

prisegu

zahtijevanu

polozili

mu

brata

Gorjanski kao knezovi spljetske obcine.

Dubrovnik

26 travnja 1402. Spljecani u zavadi s Hrvojem njegovim

su Spljecani c^vrsto stajali uz Sigismunda, pokazaSe tim, §to su uz Ivana

izabrali za

ba§ odu§evljeno

Bosne.

i

Spljet, gdje su boravili

velikim slavljem, jer su jos svedjer

s

privrzenicima.

koji bi

ipak ne

svakom zgodom, tako

rezio

i

Dubrovnika podjose oba bana u

svaku sumnju,

primiti«,

na zemljiste obcine dubrovacke:

mogose vise smiriti bosanskoga kralja. On je odsad na njih rat izmedju Dubrovnika da je napokon god. 1403. planuo Iz

jedan nas

dori

je,

te

povelje

§to se

zakletvom

u obim pove-

slucaju pak, te bi presvijetli kralj Ladislav dosao u ove krajeve,

te prisege

i

povelje sa

svim klauzulama

i

darovanjima potvrdi

odobri*. Poslanici medjutim ne bijahu svim tim umireni, vec podjoSe

iz

i

Sinja pred kralja

ono doba pod gradom Visecom (sub castro Visechi, Visuc) na da otme Spljecanima grad Omi§ Tu pod Visecom zatekose poslanici uz kralja neke bosanske velikase, kao vojvodu Sandalja Hranica, kneza Pavla Radinovica kneza Mirka Radojevica. Sporazumno s tim svojim velikalima (barunima) potvrdi kralj Ostoja 15. lipnja povelje svojih punomocnika. Ostoju, koji se

je

u

doljnoj Cetini desio, nastojeci valjda, i

i


SVEOBCI POKRET U HRVATSKOJ

I

Trogir

i

I

UGARSKOJ (1402.-1403).

Sibenik priznali su tako bosanskoga

Medjutim nijesu

Sigismundovi bani mirovali.

ni

voniju, te ondje okupili

Ostoju

kralja

Oni se bijahu

oko sebe druge neke velikaSe

svoga gospodara.

za

Spljeta

iz

u Sla-

vratili

pak se spremili na

plemice,

i

303

odlucnu vojnu protiv Hrvoja. Najprije provalise u dubicku zupaniju, koju bijaSe Hrvoje pred ^etiri godine osvojio, te ju u tinji cas zauzese, poSto je vojvoda bio zabavljen u porjedju Cetine. Ali dalje tezko su prodrli, poSto je Hrvoje svoje

K

djedovine.

pomogne svojim ugarskoga

i

tomu

napokon

je

privrzenicima

hrvatskoga

i

u Hrvatskoj,

To mu

prijestolja.

Bosni

Dalmaciji,

i

sada

bijase

jama^no

Ladislav

napuljski

kralj

i

i

lak§e,

poliitao

ozbiljno

na obranu ustao,

kraljevine potisnuo svoga dosadanjega takmaca, francuzkoga kraljevica Ljudevita,

odlucna

stekao

je

stao raditi proti

kako

zadobio

bi

i

da

posto

i

papu

naime Bonifacija IX., koji je svom njegovu takmacu Sigismundu. »Razmi§ljavajuci danju nocu,

prijatelja

snagom

pomocnika,

i

da sebi utre put do posto je iz napuljske

i

i

usrecio kraljevine

Ugarsku, Dalmaciju,

Hrvatsku,

Slavoniju

ostale

i

pridruzene im kraljevine, kojih najveci dio nepravedno drze njegovi takmaci buntovnici<, izdade kralj Ladislav 17. lipnja 1402. u Napulju svecano pismo, kojim je plemenitoga i

muza

Alojzija Aldemariska (de Maresclii), marsala Sicilije napuljske mornarice vrhovnoga kapetana, imenovao svojim namjestnikom u pomenutim kraljevinama, podjelivSi mu »podpunu vlast cistoga mjesovitoga imperija ma6a, podpunu jurisdikciju tako za pravdu kao za rat« (cum plena meri mixtique imperii et gladii potestate, et iurisdictione plenaria, tam ad iustitiam quam ad guerram). U pismu podaje mu nadalje obsezan naputak, sta da radi kako. Zapovijeda mu, da s mjesta podje u recene kraljevine da ih i

i

i

i

i

i

ga ovlascuje, da smije u njima namjestati oblastnike, da moze dace u zakup dati, a dohodcima namiriti svoju placu, kao place cinovni-

nastoji predobiti; nadalje i

rude prodati

cima

i

ili

mu

vojsci. Jo§

oprostiti

i

daje punovlast, da smije

kazne onima, koji

bi

se pokorili. Osobito

vazda §tuje obrede, ustanove, odredbe ih

i

drugi postivaju

(in

prisiliti

i

autem

exercitio

mu

velikase na pokornost

pak

nalaze,

i

vjernost, te

da vr§eci svoju sluzbu

obicaje recenih kraljevina,

da jednako

i

pazi,

da

aliis mandes et regnorum diutius observatos). odplovi Alojzije Aldemarisko u srpnju

observes et observari ab

dicti offitii

facias ritus, observantias, capitula et consuetudines dictorum

punomoci S ovim obseznim naputkom prema Dalmaciji, uzev§i sa sobom pet galija jedan brigantin. Najprije osvanu pred gradom Zadrom, koji se je jos svedjer predomisljao, bi li se poveo za primjerom grai

i

dova Sibenika voza

tri

i

U

Trogira.

mah ne znadose

prvi

Zadrani, sta da tine, te poslase 24. kolo-

poslanika, Vida Matafaria, Pavla sina Franje Jurjeva

Hrvoju u Ostrovicu, da se

s

njim posavjetuju.

No

se 27. kolovoza obcinsko vijece, u koje dodje 78 vijecnika, bi

se razvila zastava kralja Ladislava

»neka gospodin zolimskoga

i

te se tu

razpravljalo,

pustio njegov namjestnik u grad,

da

Zakljudeno

li

bi:

namjestnik svijetloga vladara gospodina Ladislava, kralja jeru-

Alojzije,

sicilskoga,

i

Damijana Nasica, k vojvodi

i

jo§ prije povratka tih poslanika sastade

i

kapetan pet galija

i

jednoga briganfina istoga

nekoliko svojih drugova

kralja,

koje su

onda neka se uzvisi zastava recenoga kralja i zastava ugarske kraljevine zajedno u jedan mah<. Pavao Pavlovid Po nalogu vijeca uvedose zatim Aldemariska u grad Jakov Radunid pohodi najprije crkvu toga svetca. Zatim bi§e uz On udje kroz vrata sv. KrSevana naveliko slavlje izvjeSene zastave. Sutradan (28. kolovoza) udjo§e s dozvolom vijeda pred lukom gradskom, slobodno

s

udje u

grad,

a

i

i

i

puljske galije u zadarsku

luku.

Tako

poslije (3. rujna) snstade se opet

na zbor zadarski

nadbiskup,

primi

Zadar napuljskoga vikara.

obcinsko vijece

kninski

biskup,

zadarsko

opati

sv.

Nekoliko dana

Osim 70 plemica dodjoSe

Krsevana

i

Rogova,

pak

svi

ti

u ruke Alojzija Aldemariska prisegu vjernosti kralj u Ladislavu. Sutradan odredjeno, da se u svim javnim izpravama spominje ime kralja Ladislava, na sto je njegov namjestnik namah stao vrSiti svoju vlast, imenovav uz ostalo Pavla Pavlovida za drzavbi

polozise

noga odvjetnika

i

nadzornika komornih prihoda u Dalmaciji

i

Hrvatskoj.


SKtISMTJND

304

PROTUKRaLH.

I

Jedva sto se bijaSe Aldemarisko smjestio u Zadru, stade raditi, da okupi oko sebe silom. Najvise ga se citavu Dalmaciju Hrvatsku. Naravno, da je pri torn postupao milom i

i

bojahu privrzenici Sigismundovi. Jos u kolovozu izjadao se Mletcima knez Nikola Frankapan po svojim poslanicima, kako su »galije gospodina kralja Ladislava nanijele velike state

njegovim mjestima, zemljama sinu.

mu

Ali

podanicima*, pak

i

mu pomognu

da

ih je zaklinjao,

kao svomu

Mletcani 31. kolovoza odgovorise, da ga vrio zale kao svoga predragoga

prija-

no pomoci mu ne mogu. U to bijaSe se napuljski kapetan sastao s vojvodom Hrvojem njegovom svojtom u Zemuniku (29. kolovoza), pak se s njim dogovorio, kako ce ratovati. Posto je O-^trovica bila u rukama Hrvojevim, trebalo je jo§ obladati Vranom, da se zastiti grad Zadar. No tvrda Vrana, nekad bedem hrvatskih ustaSa, bijase sada u vlasti priora bana hrvatskoga. Emerika Bubeka, privrzenika Sigismundova telja, i

i

Dne

podize Aldemarisko vojsku,

1402.

rujna

6.

mu

se je

posada u

pridruzio

Simon Detrikov;

cini

se,

da

vojvoda Hrvoje sa svojim Bosnjacima. Ali Vrana bijase tvrda, a

i

premda

hrabra,

njoj

na Vranu. Namjestnik

da udari

zatim 400 Zadrana, koje je vodio

uzeo 300 svojih vojnika,

gospodar

je

Emerik Bubek, bio odsutan. Pod-

njezin, prior

sada grada otegla se na vise tjedana.

U

isto

vrijeme,

dok

skupio velikase ugarske

Tek od

za svoga nasljednika.

vojvoda udarao na Vranu, bijase

je napuljski

Sigismund

kralj

hrvatske u Pozunu, te im predlozio svoga necaka Albrechta IV.

i

nmogi ban Emerik Bubek. Njega

skrajnje nuzde privoliSe velikasi na

Medju njima

Sigismundov zahtjev;

jamacno prior vranski prije vec kidalo, sto je kralj Sigismund skinuo olca mu je Detrika s palatinske casti, a sada je planuo, kad je kralj nametnuo Ugarskoj Hrvatskoj svoga necaka za nasljednika na prijestolju. Vrativ§i se Emerik iz Pozuna kuci, bijase mu njevaljda prvo, da se odmetne od kralja Sigismunda, te pridruzi napuljskomu kralju govim privrzenicima. Nedvojbeno s tim bilo je u savezu, da se je napokon tvrda Vrana se vec tada

ali

protiv

urotise

njega.

bijase

i

i

i

i

i

dne

predala napuljskomu vojvodi Aldemarisko.

11. listopada

Padom Vrane zapoce

pokret proti

sveobci

Sigismundu tako

Hrvatskoj kao u

u

Ugarskoj. Vojvoda Aldemarisko hrlio je sada od grada do grada, od tvrdinje do tvrdinje

podvrgavajuci Nina, pod

redom

ih

koju

Zadar, odplovi

bijase

Vec

kralja.

grad, Nikqla se

i

Nadbiskup Andrija Gualdo i

Ivan Gorjanski bise

drugi privrzenici kralja Sigismunda ostavise

i

skinuti

Casti

s

Dne

knezevske, a

kralj,

Nelipicem

vojvodu

Aldemariska,

gradovi jo§ od svibnja

studenoga)

(19.

»razvivsi bili

pisma Perka de Andreis od

rili.

sto

u pomoc

Namjestnik

im

cete

napuljskoga

od

poslanika

sinca 1402., a gradu Spljetu se tako prve

i

Stjepana

dne

izraditi,

sijeCnja

6.

bosanskoga

kako

se to razabire

podsjedati

gradova

,

koji

gradove prikloniti

mu

se

potvrdio

gradu

Tk

kralja. Jedini

s

iz

kopna

ti

su

grad

jednoga i

mora,

se vec bijahu poko-

svomu gospodaru tim, u2ivali. Tako je

prije

Sibeniku

dne

20.

pro-

1403. sve njihove stare slobostine. PoSto su

kao Zadar, da

i

samoupravu, kako su ju Maffea,

Surjakom

velikom svecanosti*.

s

vojvodi,

dalmatinskih

ostalih

kralja nastojase

i

naravno, da su

je

studenoga) odusevljeno docekali

Trebalo ga

studenoga.

15.

obcine u Dalmaciji,

Ladislavu, nije bilo tezko

(25.

Ladislava

napuljskomu

se

je potvrdjivao stare povlastice

on, zamoljen

Trogir

pod okriljem vojvode Hrvoja

Skradin, ne zna se za^to, opro

te za to uzeti

i

kralja

stijeg

Ivan Mihajlo

Baosom

u gradu kao prvi gospodar. Sasvim

gospodovao

takodjer gradovi Sibenik

spominje

24. prosinca

Sibencanin

Naplavic kao potestat. Jamacno je vec tada vojvoda Hrvoje sa sinom

Ivanisem

namjest-

kralju Ladislavu, te primi svecano

i

izpravama spljetskim Ladislav kao

u javnim

vec

Ljuhu kod

i

50 Pazana. Spljet bija§e jos njemu mah stranka prijatna vojvodi Hrvoju nika njegova.

20. listopada osvoji tvrdinju

tri galije 50 konjanika. Vrativsi se sutradan odanle u do prema Spljetu sa tri galije, na kojima je bilo uz ine nedavno glavni branik Sigismundove vlasti; sada preote u

dosao sa

listopada

25.

svoga

vlasti

Spljet,

pokore

i

Trogir

i

Sibenik, poklonile kralju

druge. Aldemarisko je pa6e pozvao


SVEOBCI POKRET U HRVATSKOJ

Dubrovcane, da priznaju kralja

I

UGARSKOJ (1402

— 1403.).

305

Ladislava za svoga za§titnika;

ali Dubrovcani ne htjenedavno poslali kralju Sigismundu u Pozun Ostoju Pribilovica za svoga poslanika, da u ime obcine prihvati zaklju^ke ondasnjega sabora, a osim toga nastojahu i pokorne sebi otoke uzdrzati u vjernosti kralju Sigismundu. Kad je na otoku Mljetu neki kapelan kancelar Novak predlozio, da se prirede, kako ce i

dose o torn

Ta

ni cuti.

oni bijahu jos

i

kad onamo stignu, zatim da iztaknu drugu zastavu, nego ima obcina dubrovacka, naime zastavu papinsku, da se take otok oduva: osudi

obdariti galije kralja Ladislava, §to

je

toga

poradi s

umoljenih u Dubrovniku

vijece

otoka, a njegove

ortake

pobaca

vacka kralju Sigismundu, palatinu Nikoli svoje poslanike siljala darove

10.

studenoga recenoga Novaka na izgon

u tavnicu. Jos 13. studenoga pisala

svomu

Gorjanskomu

i

obcina dubro-

je

banu macvanskomu,

kroz

te je

kralju.

Osim grada Dubrovnika bilojeamo tamo Hrvatskoj. Takav je bio u Zadru Filip

i

pojedinihprotivnika kralja Ladislava uDalma-

na poziv gradskih knezova vojskom na Vranu; zato bi 10. rujna proglasen za veleizdajicu liSen svoga imanja na korist grada. Njegovu je kucu, koja je stajala pred crkvom sv. Stosije, izabrao Aldemarisko 16. listopada za svoj stan. Za Filipovim primjerom poveo se Damjan popisana (28. sijecnja 1403 ), a njegovoj supruzi NaSic, kojemu bise imanja oduzeta sinu Petru nalozeno, da za tri dana ostave svoju vlastitu kucu. I po drugim gradovima ognjiste, nego se pokoriti kralju Ladibilo je pojedinaca, koji su voljeli ostaviti dom slavu. Tako je bio u Spljetu pomenuti vec nadbiskup Andrija Gualdo, zatim Marko palatina Ivan Grbica. Od tih su mnogi posli ravno u Ugarsku pred kralja Sigismunda pomoci. Da se tomu doskoCi, dade Alozije Nikolu Gorjanskoga, trazeci u njih zastite Aldemarisko 1. prosinca 1402. javno u Zadru proglasiti, da se svi gradjani, koji su tada ili takodjer u Slavoniji*, moraju do Bozica vratiti bili razasuti »po Dalmaciji, Hrvatskoj liSiti svojim kucama, jer ce se svaki, koji za 40 dana ne dodje, smatrati za izdajicu imetka; jednako ce se kazniti svaki, koji bi bez njegova znanja otisao iz grada, »dok drugim prijetnjama zastra§i Aldemase kraljeva volja ne proglasi«. Ovim proglasom ciji

i

Jurjevic, koji nije

htio poci s

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

risko tako javne

potajne protivnike svoga gospodara,

i

da je

vec

14.

prosinca

Po nalogu

prvo poslanstvo poslati u Napulj, da se pokloni kralju Ladislavu.

mogao

namjestni-

kovu podjose za poslanike najodlicniji gradjani zadarski: opat sv. Kuzme Damjana, opat Lucijan Jurjevic, Damjan Benja, Juraj Cedulin, Sime Busiolo, sv. Krsevana Miroslav, Pavao Benko Galo. Ti se poslaRastko Damjanov, Ivan Mihin Nasic Nikola Grgurov, Antun odplovise u Napulj, da Ladite nici 27. prosinca 1402. u Zadru ukrcaSe u brodove, pozovu, da §to prije odanost svoga grada, pak da ga mozda slavu oSituju vjernost i

i

i

i

i

i

sam podje u Dalmaciju. Na koncu godine 1402. cija

do Dubrovnika u

vlasti

bila je

dakle Hrvatska na jugu Velebita

Ladislavljevih

i

ditava

namjestnika, Alojzija Aldemariska

i

Dalmavojvode

samo zasluga Ladislavljevih vranski prior Emerik Bubek, bivsi ban namjestnika, vec je jamacno mnogo doprinesao dalmatinsko-hrvatski. Njegovom je privolom nedvojbeno Vrana dosla u vlast napuljskoga Hrvoja Vukcica.

Da

je to gotovo bez

odpora izvedeno,

nije

i

i

A

mate radio protiv Sigismunda, poSto ga taj zove >zadetnikom mora da je odmetniitvac (ferme tocius rebellionis et defectionis poglavitim uzrokom 6itave bune

vojvode.

i

i

auctor

fuerat

obuhvatio

i

et

causa

preostalu

Vranski prior svakako je

efficiens).

Hrvatsku

i

Slavoniju,

pade

i

mnogo

u^inio, te je pokret

samu Ugarsku. Ponukom papinom

Sigismunda sam ostrogonski nadbiskup Ivan Kanizaj, dopridruzili se drugi duhovni slije jedan od najjaSih stupova njegove vlasti; a primasu Odpornici sastadoSe se na njega. stala uz njih svjetovni velikasi, tako da je vedina zavjerise ondje nad tijelom sv. Lapoeetku god. 1403. u Velikom Varadinu, pak se uzvisiti na nj nadislava svedanom prisegom, da ce Sigismunda zbaciti s prijestolja puljskoga kralja Ladislava. Na to razvise zastavu potonjega, koju je u svim vecim

ustao je u Ugarskoj

protiv

i

i

Hrv. povj.

II.

I.


SIGISMUND

3o6

mjestima

docekivalo

svecenstvo

I

PROTUKRALJI.

pred

primalo, noseci

i

moci

svete

nju

svecanim

u

provodima.

Odkad

je

sam nadbiskup Ivan Kanizaj

kralju u Hrvatskoj

i

kolu

pristupio

knez Nikola Frankapan,

sin

buntovnika,

slavnoga osloboditelja

iznevjerio

se

Marije.

kraljice

pomoci protiv Aldemariska, a na Jos u kolovozu 1402. tra^io je knez Nikola zastite koncu iste godine vec je privrzenik napuljskoga kralja. Ladislav izdaje 26. sijecnja 1403. i

u Napulju povelju knezu (affinis),

kojom njemu

i

Nikoli Frankapanu, svomu vjernomu savjetniku i »rodjaku« njegovim potomcima za sva vremena dariva grad Okie >u herce-

govini SIavoniji<, te podjedno povjerava Nikoli Spljecaninu,

mu

u Rabu, da ga uvede u posjed darovanoga dozvoljava kralj svoj grad Ozalj

Novakovic.

U

od Branibora tore

slava

— i

grada. Ali to nije sve.

drugom poveljom od 26, sijecnja s gradom Ostrovicom u Lici, koji

1403., da

Na molbu knezevu

knez Nikola smije zamijeniti

je donle drzao plemic

toj povelji zove Ladislav svoga takniaca i

franjevackoga reda

cuvaru

vitez

i

Petar

Sigismunda naprosto markgrofom

»grabiteljem naSega kraljevstva Ungarije* (regni nostri Hungarie occupa-

occupator

illicitus

et detentor).

Uz kneza Nikolu

pristupise

svojim sinovima, kojima Ladislav poveljom od 26. sijecnja 1403.

kralja

stranci

drugi dosadanji odlucni privrzenici Sigismundovi; tako Zadranin

Ladi-

Damjan Nasic

sa

dosadanju ne-

oprosti

mnogi manji plemici u Slavoniji stadose o^ito raditi Antun od Brezovice, Dimitar Juraj od za napuljskoga kralja, kao braca Ivan, Nikola Nikola od Rovisca (ili Orahovice), Ziga od Opatinca, Stjepan Medjuracja, Ladislav Ziga AlekStjepan Ivanovic Juraj Mihaljevic iz Zavrsja u pozezkoj zupaniji, napokon popristu opet na pojavi se ove vukovskoj zupaniji. Uz Podgoraca u sandrovic iz Na§ica vjeru

i

im imanja.

povrati oteta

I

i

i

i

i

i

i

i

Nikola Horvat, sin slavnoga mitio darovnicama, i

dok

nesrecnoga bana Ivanisa. Ladislav je

i

je protivnike lisavao casti

Antunu od Brezovice izdao

doslije pripadali

Cubin

i

Tako kojom ih

imanja.

29. travnja 1403. povelju,

canja kunovine kraljevskoj komori, a 26, sijecnja 1403, selo

i

sve

te

privrzenike Nikoli

je braci Ivanu,

od pladarovao je

je oslobodio

bosanskomu vojvodi Petru Paviovicu

posjede sinova Rajmicevih u zupaniji

dubickoj,

koji

su

Sigismundovim privrzenicima. Ali osobito odlikovao je Ladislav one razvili njegovu zastavu. Tako je 28. ozujka 1403. iza-

dalmatinske gradove, koji su prvi

Milasu

slanicima grada Sibenika, Stjepanu

Alojzija Aldemariska, izdane tornu gradu. je

poveljom od

16. veljace

Miji

i

Ali

Jurisicu

potvrdio

grad

najvise odlikovao je

1403. oprostio polovicu dace za izvoz soli

darovao je obcini zadarskoj grad

Novigrad

na moru, koji je

listine

sve

iz

Hrvojeve

i

Njemu

Zadar.

grada, a 26. lipnja

dosad

bio

u

vlasti

krbavskih knezova Kurjakovica, posto bijahu pripomogli oslobodjenju kraljice Marije, Bas ti knezovi Kurjakovici ostado§e od svih velikasa u Hrvatskoj jedini vjerni kralju Sigismundu. Kralj se je tada tako u njih pouzdavao,

da

je

knezu Karlu povjerio

u to osudno doba cast kastelana druge svoje stolice ViSegrada u Ugarskoj. U Slavoniji odr^ase kralju Sigismundu vjeru knez Pavao Zrinski, knezovi Blagaji, nada sve pak odani zagrebacki biskup Eberhard, macvanski ban Ivan Morovic, pozezka vlastela Berislavici i taj put odrzati protiv mnogoneki manji plemici. S pomocu tih nadaoseje Sigismund brojnih protivnika svojih. Zato on namah na pocetku godine 1403. imenova za hrvatsko i

bana mjesto odmetnika Emerika Bubeka i zagrebackoga biskiipa uza nj Pavao Eberharda, Tako postadose banima Ladislav od Grdjevca, sin Ladislavov, Bisen (Bissenus, od BeSinca) de Ezdeghe, dva plemica iz Slavonije. Potonji Pavao Bisen kraljevstvo dva nova

i

nekad proslavio u boju kod Nikopolja, te mu je Sigismund poslije povjerio Komarna. Novim banima bi zapovjedjeno, da umire najprije Slavoniju, Dalmaciju, Ali Pavlu Bisenu iznevjerila se sreca vec a onda da se obore na Hrvatsku bivsi ban Emerik Bubek pozvao ga pod vjeru na stanak, u prvi mah, Vranski prior pak onda pogazio zadatu rijec, te ga zarobio i poslao vojvodi Hrvoju, koji ga je opet

bijage se

kastelaniju grada

i

i

po svojim Ijudima odpravio

5.

veljace u Zadar vojvodi Aldemarisku, da ga baci u zatvor.


SVEOBCI POKREt U ftRVAtSKOJ

UGARSKOJ (1402.— 1403.).

I

307

Nedaca bana Pavla Bisena razplamti gradjanski rat po citavoj Ugarskoj Hrvatskoj. napuljskim cetama prpvali prema gradu Bihacu, a odande u Slavoniju, i

Hrvoje sa svojim gdje se digose

i

ostali

privrzenici

samo u

je pretegla ne

Stranka

Ladislavovi.

citavoj Hrvatskoj,

travnja 1403. sabrali se u varosi Slatini

nego

kralja

u velikom

i

dijelu Ugarske.

oppido Zalatlinok

(in

tako ojaca, da

LadL«:lava

srednjoj Siavoviji poglaviti privrzenici kralja Ladislava na saber, na koji dodjole

poijskoga

Tu

kraljevstva.

uz ino utanaceno, da ce novi

bi

(regem nostrum, quern noviter eligemus), vazda

O

torn bi 4. travnja sastavljena izprava, koju

ZlaTNI 1.

Na

Zlatna forinta. jeljen

na

fetiri

^t Siglsmundi D(d) 2.

Zlatna

forinta.

Srebreni dinar. i

dinar.

Kao

Sigla

V

Srebreni dinar.

Na

i

Na

Ungarie

zalidju krii

lieu

polja (ugarske grede

i

sigle

obrubljen

i

K

sigle

i

ugarski

pod-

MA.

Nadpis: i

„S.

Ladislaus rex".

Na

zali£ja

Stit,

podi-

tredem laksembari'<i (branibarski) orao. Nadpis

rabom od

ruza

i

toCaka.

Na

grb (grede).

zaiiiju ugarski

B; nadpis: „Mon(eta) Sigismundi.

i

zalidjn ugarski

grb (grede)

C I. na

lieu 5tit, razdijeljen

u kutovima kriza

dvogubi krii

Na

et c(ctera)".

broj 3., jedino sigle

Na

R.

hrvatski

Romanora(in).

dvogubi krif

lieu

velika§i

birati

kraljevinom Poljskom.

s

Ungar(ie)".

kriz,

Srebreni kvarting (ferto, Vierting). (6e§ki).

6.

Na

re(gis)

i

cetvrtom grcde, a a drngom

dvogubi

lieu

nazocni

mir

poslanici

i

kojega ce sabor

kralj,

SREBRENI PJENEZl SlGISMUNDOVI.

I

Ladislava

sv. i

nastavak nsdpisa: „f Regis Ungarie

4. Srebreni 5.

prvom

g'ratia) r(egis)

Na

Nadpis: „Sigismundi 3.

vidimo

lieu

polja: u

drzati tvrdi

dana

Prvih

zagrabiensis dioecesis) u

sigla

luksemburiki orao)

i

fetiri

detiri

sigla

kojima su grede (ugarske)

„Mon(eta) Sigismundi".

N, zatim nadpis:

nad njim

polj», u

i

lav

krune.

M;

Na

zalifiju

htit

sa detiri

zatim naokolo ruba nastavak nadpita: ^Regis

et c(etera),

Srebreni dinar kao broj

Srebreni

6.,

samo mjesto

kvarting (ferto, Vierting).

rijepi§e sa petdeset nici Ladislavovi

i

Na

sigle

lieu

na

zaliCju

kruna od

jednim pecatom.

dva kriia

liljana,

(ili

dvogubi

krii).

na zalidju dvogubi krii sa siglama

CV.

Iza toga sabora planuie jo§ Ijuce borbe. Privrze-

skupise svoje cete, pak onako

oruzani

(in

descensu nostro excercituali)

Pozege (prope Possegawar). Tu izdadoSe 24. svibnja 1403. povelju nekomu magistru Ivanu Nikolinu od Somkereka, kojom ga nagradise za njegove dosadanje vjerne sluzbe. Podjedno mu obeca^e, da ce ta njihova povelja biti potvrdjena >od na§ega buducega kralja Ungarije, kojega cemo mi, ako nam sastadoSe se drugi put na sabor blizu grada

bozja milost bude u prilog,

nostro futuro rege Ungariae, gariae in

proximo

in

vrlo skoro na

quem

prijestolju ovjendati za

kralja

(a

domino Hun-

nos, dei favente dementia, super solium regni

regem coronabimus).


SIGISMUND

3o8

ban macvanski

zestokih borba u Slavoniji, za kojih je Sigismundov

Nakon

stelin istocno-slavonski, Ivan

ugarski na koncu svibnja tako

osjecahu

poharana,

stra§no

da su se vec mogli

jaki,

u

za kojih

i

ustase

se

vla-

i

Bosnu, a

grada Korve

glavi za podsjedanja njegova

Gorjanskih

brace

imanja

Emerika

vranskoga

Morovic, protjerao priora

onda sam dopanuo tezke rane na bi§e

PROTUKRAUI.

I

hrvatski

i

za krunisanje kralja

pripravljati

Ladislava, svoga izabranika.

(Krunisanje napuljskoga kralja Ladislava

Zadru

u

kolovoza

5.

1403).

od sijecnja 1403. spremao se je kralj Ladislav, da na poziv zadarskih poslanika odugarskoga. All sjecaplovi u Dalmaciju, pak da se dade ovjen6ati za kralja hrvatskoga Jos

i

juci se nemile sudbine otceve ne htjede bez valjane priprave

i

dovoljne sigurnosti preci

oreko mora Najprije gledase sporazumjeti se

Mletackoj obdini ne s

ugarskim

Tomu

hrvatskim, pak se onda

i

njom natjecalo za

s

pace pokret u prilog kralju

bojala te mogucnosti, cas,

ne prijece prelaza u Dalmaciju. napuljsko

je

No

sjedinilo

Ona

kao da

sada

kao

Ladislavu

da se otrese svih nepovoljnih ustanova turinskoga

njega danka, §to ga je morala placati ugarskomu kralju.

kraljevstvo

prevlast na jadranskom moru.

ona otimala svom snagom za kralja Ljudevita.

se je

zgodan

mu

Mletcima, da

s

doduse pocudno, da se

bilo

bi

da

mira,

takmenje

je upotrebila

u

godis-

narocito

a

nije

dosao

je

joj

se

iz-

Ladislava, te je vec god. 1400. prestala placati Sigismundu godisnji medju Sigismunda danak od 7000 dukata, ne mareci ni najmanje, sto ju je on svedjer na to opominjao i

i

sa svojim poslanicima joj dodijavao.

kad se

slava,

spremao prebroditi u Dalmaciju.

je

puljski poslanici u Mletcima, radeci

Obcina

blike.

Bas poradi toga

nije

Jos u kolovozu

doduse naprosto odbila ponude u pogledu saveza,

je

s

je Ladislav ustupio

ali

njima postupati »prijateljski

njezine vlastite*. Dogovori izmedju obiju drzava potrajase

No

1402.

i

mogao

biti

siguran, da

mu

su

izjavila,

na-

repu-

i

da ce

kao da su napokontim, da

bratinski,

dalje, te se svrsise

Mletcima otok Krf, koji bijahu oni jos god. 1387.

zato je

i

je

Ladi-

ni

boravili

da utanace savez izmedju svoga gospodara

napuljske galije pustati na miru, pace da ce

Ijevstvu.

obcina htjela smetati

oteli

napuljskomu kra-

obcina ne ce zakrciti puta u Dalmaciju.

Nadalje je Ladislav nastojao, da sto vise prikupi privrzenika ne samo u kraljevstvu

hrvatskom, nego

i

Vojvoda njegov Aldeniarisko krstario je s toga sa svojim Krka sve do dubrovackoga otoka Lokruma, trseci se, da na

u Ugarskoj.

galijam a od Frankapanova

ma se,

koji nacin skloni ponositi

da

bi

mu

to

moglo

Dubrovnik, da se

poci

i

za rukom,

jer

i

je

bas

u

ono vrijeme

Stjepan Ostoja radio svima silama, da pokori dubrovadku obcinu.

nego kruta sila admirala Aldemariska utrti put duhovna vlast pape Bonifacija pribavio krunu

i

prijestolje

Papa Bonifacije majka.

Kad

je

IX.,

i

vojvode Hrvoja, IX.,

A

on pokloni kralju Ladislavu.

onako po

Ali

imala je

prilici,

kako

i

^inilo

bosanski

kud

i

kralj

kamo

nekad Bonifacije

je

vise,

pomoci

Ladislavu

i

VIII.

njegovu prastricu Karlu Robertu.

rodom

ono Ladislav

Napuljac, bio je Ladislavu

poslije tuzne smrti

vec od djetinjstva

i

otac

i

svoga otca kao djecak od deset godina

camio u Gaeti u smrtnom strahu od silnih neprijatelja svojih, proklet jos po otcu svomu od rimskoga pape i ostavljen od svega svijeta, ustade za njega Bonifacije IX., skine s

A

njega prokletstvo, dade

sada pregnu

taj

isti

mu

svoj blagoslov,

pak

mu

papa svima sredstvima, kojima

zapadnoga krscanstva, da mu pribavi Ugarsku moraju stati uz papu za Ladislava; ako' se koji

i

tako osigura napuljsko kraljevstvo. je razpolagao

Hrvatsku.

Svi

kao dubovni poglavar

prelati

tih

kraljevstva

papa ce ga skinuti s 6asti njegove. Tako je Bonifacije 18. travnja 1403. zbacio spljetskoga nadbiskupa Andriju Gualda kao gorljiva privrzenika Sigismundova, a na njegovo mjesto imenovao Pelegrina od Aragonije, svoga pouzdanika, kojemu je narocito zapovjedio, da radi za njegova §tice. nika Nekoliko dana zatim, 23. travnja, izdade opet Bonifacije builu, kojom darova Ladislavu deseti dio od svih crkvenih

uzprotivi,

dohodaka »za predobivanje njegovih kraljevstva* (pro


KRUNISANJE NAPULJSKOGA KRALJA LADISLAVA U ZADRU

KOLOVOZA 1403.

5.

309

No najvise uradi papa prvih dana lipnja 1403. On Angela Acciaiola, kardinala od sv. Lovrinca, za pobodnoga poslanika svoga u Ugarskoj, pak de kardinal odpratiti kralja Ladislava preko mora s pomocu papinskom uklanjati sve zapreke, koje hi stajale na putu njegovu krunisanju. Taj kardinal recuperatione regnorum suorum).

izabra Firentinca

i

Angelo Acciaioli bio je skroz pouzdana kralju odana osoba. On je Ladislavu bio skrbnikom za n-aloljetnosti; poslije ga je okrunio za napuljskoga kralja, te mu je kraljevstvo oruzjem branio od francuzkoga pretendenta. Sad ga zapade zadaca, da mu jednakim hrvatsko prijestolje. Papa mu u to ime 1. nacinom pribavi ugarsko 2. lipnja 1403. izdade citav niz raznih punomoci povlastica >za Ugarsku, Slavoniju, Dalmaciju, Hrvatsku, i

i

i

i

i

Srbiju, Bosnu,

Vlasku

i

Bugarsku*, a sve

slavu pri borbi za ugarsko

mjeSta

skida biskupe,

i

s torn

zadacom, da bude u pomoc kralju Ladi-

hrvatsko prijestolje. Narocito

i

mu

povlast,

podijeli

da pre-

Tako neka kolockoga nadbiskupa

Sigismundu.

koji su skloni

premjesti na zagrebacku biskupiju (jer je Eberhard bio uz Sigismunda), trogirskoga biskupa neka po§lje na nadbiskupiju kolocku; a zagrebadkomu biskupu neka dade koju izpraznjenu stolnu crkvu. Nadalje vrSio

sam

Poljsku i

i

Napokon

papa.

Cesku, kao

i

na prilike u Ugarskoj

Dok ga

pro§iri

mu

podijeli

Bonifacije svojemu poslaniku

na sve drzave, koje i

pravo raznih dispenzacija,

bi

mogle

obicno

latere*) vlast

i

na

kralja Ladislava

Hrvatskoj.

se je tako kralj Ladislav oprezno pripravljao

njegovi privrzenici

nestrpljivo

(»de

na stanje

utjecati

koje je

u Hrvatskoj

na sve strane osiguravao, dekahu

i

Trogirani

Dalmaciji.

i

se

nadahu vec

sijecnja 1403. kraljevu dolazku, te pripravise u to ime 800 dukata dozvolise svomu knezu Jurju Jurjevicu, da na mjesec dana podje u Zadar. U to se bijase 9- ozujka vratilo poslanstvo zadarsko, koje bijase poslo po kralja u Napulj. Sad bi odiuSeno, skupiti svecano poslanstvo ponovo poslanstvo iz citave Ugarske Hrvatske, pak ce to sjajno 2.

i

i

kralja na prijestolje.

pozvati

gradjana, po

U

i

to

poslanstvo izabrase

Trogirani

i

svibnja

1.

dva svoja

imenu Luku Vitturija Blaza Andrijevica. Poslanici zatekose Ladislava u primorskom gradu na jadranskom moru, gdje se je jamaSno vec i

(Baroliju),

Barletti

spremao na put u Dalmaciju. Sta se zapisano, da je poslanstvo zajamcilo

tom prigodom

je

kralju,

nije poznato;

utanadilo,

da ce ga okruniti za

samo

je

kralja.

Malo iza sastanka u Barletti poslao je kralj u Dalmaciju neke svoje sluzbenike, druge; a zatim se kao tajnika svoga, Firentinca Matiju od S. Miniata, nadalje Galeotta sa sjajnom druzinom podje na put. je spremao, da zajedno s papinskim poslanikom Vec 9. srpnja 1403. doplovi kao predteca kraljeva dolazka dvanaest velikih brodova i

i

s

konjima, vitezovima, placenicima, zitom

i

svim, §to treba

vojsci.

Sutradan,

10. srpnja,

Za samoga kralja mislilo se, da ce stici 14. srpnja. O svim tim pripravama javlja Matija od S. Miniata tajniku firentinske obcine Koluciju de Salutatis 11. srpnja iz Zadra ovako: >Da vas obavijestim o zgodama u Dalmaciji. Dne 9. ovoga mjeseca (srpnja) doplovilo je ovamo (u Zadar) dvanaest velikih brodova preblagoga vladara gospodina kralja Ladislava, sa koudje u Zadar

veliki

vojvoda Hrvoje Vukdic sa svojim

njima, vitezovima, placenicima, zitom

je

ime Hrvoje, velik knez

su se

drugim, §to treba za taki posao; bile je vrijedno

i

tu opremu. Jucer (10. srpnja) stigao je

vidjeti

kraljevina

o^ekuje kralja

s

i

Dalmacija

amo

vojvoda kraljevstva bosanskoga, kojemu

najmocniji onoga kraljevstva. Taj je bio poglaviti uzrok, da i

priklonile

sve strane Slavonije

velikom druzinom. Taj

kardinal (papinski poslanik

Bo§njacima.

Angelo de

je

6ovjek pataren,

Acciaioli)

.

.

.

privede

ali

kralja

Ladislavu.

se radi,

k svjetlu

Hrvoje

da ga gospodin

pravoga spasa, a

on sam na to privoljeti s nadom, da bi ga gospodin kralj (Ladislav) namjestio za namjestnika (marchionem) u bosanskim stranama, kako mi to tvrdi gospodin susjed, a meni otac nadbiskup spljetski (Pelegrin od Aragonije), njegov prijatelj druzinu, gospodin. Velikasi kraljevstva Ungarije, koji imadu vrlo veliku pratnju posla§e ju6er pismo ovamo; oni su vec blizu za dan hoda; smatram, da ce stici ovamo

6ini se,

da ce

i

i

i

i


SIGISMUND

3IO

prekosutra

u petak. Njima svima

(13.),

sam

(Ivan Kanizaj), kojega

je glava

muz

sluzio,

PROTUKRALJI.

I

zajednom s 14. ovoga mjeseca

naime

Zadrzao se bo

(srpnja).

poslao odlidno poslanstvo, moleci ga, da hi sa

mu

dao za suprugu. Ako toga ne

ju

mu

opirat ce

se pri uzimanju

sto

zato,

svoju sestru kraljevnu,

ne povede,

ce

bit

mu

pak dovede,

ako ju

Ungarije;

i

vojvoda Austrije (Vilim)

je

sobom poveo

udini, niti je

kraljevstva

galija,

modi. Gospodina ocekujemo dojduce subote,

mudrosti

kardinalom, koji ce doci na petnaest

kralja

bi

vodja gospodin nadbiskup ostrogonski

i

velika§ velike

i

i

da

protivnik

bit

ce

i

kralju

velik naime vojvoda Austrije vrlo je silan te medjasi obecao je dati mocnu pripomoc gospodinu kralju; Slavonijom, poneSto zadocnio. Ja s toga je gospodin razlozno odlu6Jo povesti sestru, pak tako je prijateljstvo austrijskoga vojvode, a tako jednako zaista osobito cijenim naklonost

naklon s

prijatan.

i

Isti

i

CeSkom, Ungarijom

,

i

i

i

uzme

protivno, ako se

i

u obzir njegovo susjedstvo

Austrijski vojvoda Vilim bijaSe jog godine

za zenu,

mu

ali

ne dade, kako se

je taj

.

.

.

1401. zaprosio sestru napuljskoga kralja

razabire

odgovora mletacke obcine, dana

iz

godine poslanicima vojvode Vilima Sada je vojvoda upotrebio

27. lipnja te

od Ladislava obecanjima

O

moc

i

dolazku

i

Ladislava

kralja

priliku,

da

prijetnjama iznudi ono, na sto prije nije htio da privoli. kardinala

i

imademo dva

legata

izvjesca,

jedno

od

drugo od recenoga vec Matije de S. Miniate. Galeotti pise poslije 24. srpnja gospodin kralj, zajedno sa svojim Firentincu Vivianu ovako: > Gospodin legat (Acciaioli) citavi 19. ovoga (srpnja) sa sedam galija, pet galijica druzinama, stigoSe u Zadar zdravi Galeotta, a

i

i

i

neSto barka, koje su bile krcate plemicima

i

barunima. Jutrom udjoSe zajedno u Zadar,

neizmjernim veseljem. Sasav

brodova

(gdje ih doceka§e)

s

vitezivom

brata naime Guidona Matafare, koji je za njega

i

(militia):

drugoga. Uciniv to slusahu u stolnoj crkvi

s

(sv. Stosije

=

kralj

je

dvojicu

mnogo

i

odlikovao

duze radio,

Anastasije) misu, a na to je

svatko poSao na odredjena mjesta (stanove). Zatim je istoga jutra u§la u grad gospodja vojvodkinja, sestra kraljeva.

kao

gradjani

i

i

Toga dana kao

i

slijedeci praznikovalo se, primali se darovi,

drugi, koji bijahu dosli u pohode.

Tu

su

naime

dekali na kralja: Hrvoje,

svojom vlaScu, a ne manji tijelom, koji je (kako se kaze) poglaviti uzrok, zatim njegov svojak, knez Ivani§ (Nelipic), takodjer dosao u ove strane

velik gospodin

da

je kralj

;

gospodin velike

sam

tih Ijudi

dodjo§e

vlasti,

nadalje

mnogi

plemici, koji su svi

iz

kraljevstva bosanskoga. Sto

odlikuju se svojim strukom (corpore excellentes). Dne 21. pak gospodin nadbiskup ostrogonski, osobito mocan, u kojega je ruci

vidio,

(u Zadar)

drugi preveliki zupan palatin, biskup gjurski, Njima su poSli u susret svi kraljevi legatovi plemici gospoda. Sam kralj pak poSao je na konju do gradskih vrata, da recenu gospodu doceka. Kad su doSli blizu gradskim vratima, sto bi kamen dobaciti mogao, sadjoSe s konja, te podjoSe pje§iCe pred kralja, pozdravise ga duznu mu pocast izkazase, a na to se svi razidjose prije knez od u odredjene im stanove. Sutradan (22.) skupise se vojvoda od Amalfija Trikarije (Rogerij), o kojemu javno mnijenje ne laze, gospodar Barulija (Ivan od Lu-

gotovo sva briga za kraljevstvo, zatim

mnogi

vitezovi

i

i

baruni.

i

i

i

i

signana)

i

odlikuje

i

sinovac kralja od Cipra; gospodin Benedikt de Acciaoili, kojega kralj osobito Ijubi;

knez

Bigelli,

knez

Troje,

brat

magistra justicijara;

gospodin

Alojzije

dva sina gospodina Tomasina od San Severina, mnogi drugi prvorodjenac mladji, gospodin Robert od San Severina, Franjo Corsini, plemici vitezovi, koje bi dugo trebalo izbrajati; oko deset od druzine kardinalove, naime nadbiskup od Tarenta, biskup senijski i tri druga (biskupa). Na to dodjoSe ona gospoda iz Ugarske Bosne: gospodin nadbiskup ostrogonski, gospodin biskup zagrebacki, kojega Mareschi (Aldemarisko), kapetan

galija,

i

i

i

i

bijaSe za na§ega ovdasnjega

na biskupiju zagreba6ku

boravka gospodin legat premjestio ;

biskup, veliki zupan palatin, Hrvoje, knez Ivani§ (Nelipic), kao

po

prilici

osam

njih

ili

deset.

s

Kad

su svi

ti

sjedili

suteci,

i

kolocke

nadbiskupije

gospodin nadbiskup kolotki, biskup gjurski

i

drugi jedan

druga gospoda

i

plemici,

ustade nadbiskup ostrogonski,


KRAUA LADISLAVA U ZADRU

KRUNISANJE NAPULJSKOGA

KOLOVOZA 1403.

5.

311

u ime drugih, kojih nije u ime sve gospode ugarske, koja su nazo^na bila. Icao pak primivSi odgovor, u6ini§e sporazum vrati§e se svojira Zatim pojedinih dana drzahu vijeca urede prilike kraljevstva kucama. da ustanove kni-

te

i

bilo, izlozi kralju poslanstvo,

i

i

nisanje kraljevo, koje ce se ovdje (hie) obaviti za kratko; dana u ostalom ne znam, jer

ga jos nijesu odredili. Za izvjestno tvrde, da

imade malo protivnika

kralj

da nijesu

i

od rijeke Drave ovamo njemu pokoravaju jo§ tvrde, da 6im samo digne svoju vojsku, jer su mnogi dvojedi o njegovu

vele mocni, poSto se svi pocev

ce se kralju svi ostali pokoriti,

;

dolazku ostali neodlucni, ali cim vide, oni ce se pokloniti. Tvrde nadalje, pak ima pismo dosta vjerodostojno, da ce markgrof Sigismund biti od Ceha zarobljen. Ovamo ce bosanski kralj, podanik kralja ugarskoga (homo regis Ungarie), zatim senjski knez doci

i

i

(Nikola

Frankapan).

vojvodkinje; a

vojvode

Dvije

To

druga mnoga gospoda.

i

se

o6ekuju

poradi

moie

povjeriti

peru.

takodjer

austrijske

se

§to

je,

gospodje

Govori

se,

.« da 6e mnoga gospoda s druzinama doci i da ce poslanike svoje poslati Ovaj izvjestaj znatno dopunjuje pismo Matije od S. Miniata, pisano istomu Vivianu 30. srpnja. Matija pise: »Dne 19. ovoga mjeseca doSao je amo (u Zadar) kralj Ladislav .

i

gospodin legat sa dvanaest

od

sa svojim

i

vojvoda od Amalfija,

koji je

Trikarije,

Sastna zaista pratnja.

galija

U

i

.

medju kojima

velikaSima,

drugi neki velikaSi

dodjoSe ovamo

subotu 21. (srpnja)

.

vitezovi

i

prelati

je

i

bio knez

kraljevstva,

baruni ovoga kra-

ljevstva, naime gospodin nadbiskup ostrogonski (Ivan Kanizaj); veliki zupan, koji se zove Teodorik (Detrik) Bubek; biskup gjurski (Ivan), biskup njitranski (Petar), biskup zagremnogi drugi plemici backi (Ivan), biskup vesprimski (Mihajlo), nadbiskup koIo6ki, kao i

Bioje izmedju njihi kralja neki nesporazumak sve do

toga kraljevstva.

danaSnjega dana. (Ungarije),

Ugri su

htjeli,

neka

neka oznaci rok (dolazka).

i

nego svakako

kralj obeca,

Kralj, cini se,

Pri

nije

spreman poci

dalje za sada,

ovdje (u Zadru) krunu, obecanu njemu u Baroliju. Gospodin je legat

tra2i

No

posredovao, da se postigne slofna odluka. zili.

da 6e osobno dodi u kraljevstvo

da

bilo je

i

drugih

stvari,

koje

su Ugri tra-

Napokon bi trudom gospodina legata utanaceno, da se kruna svakako ovdje dade. svemu tomu bio sam ja precesto tu tamo doglasnikom. Kraljevstvo je ovo za sada i

rijeleno

i

slobodno od protivnika, pak

od nekadanjega

i

Sigismunda, koji je ovaj

kralja

bratom bratucedom. Kralj taj (Ladislav) cini mi se ne protivi tvrdoglavcima. Nije mi slobodno sve pisati. Hoce da se kruni dojducih dana, pak mislim, da ce se 5in krunisanja obaviti drugoga Nema tu krune dana mjeseca kolovoza: bit ce stvar dodu§e izvan reda svoga 6as

u CeSkoj,

te je u razmirici

dosta razborit (providus), te

s

i

se

kraljevstva, posto je u Vi§egradu;

posto su u Stolnom

Pismo

nema

tu obidne knjige,

Biogradu. Posao ce

tajnika Matije

od

S.

ici

kako

nema

drugih obiSnihstvarih,

tu

Boze daj srecan svrSetak

tako.

Miniata odaje, zaSto se je krunisanje

*

tako oteglo. Kralj

okrune u Zadru, a ugarski magnati predlagahu, da ide najprije u Ugarsku, pak da se onda kruni u Stolnom Biogradu. Ali kralj nije htio ni 6uti, da ide iz Zadra, gdje je bio zaSticen svojom mornaricom od 30 galija, odakle je mogao svaki cas zaploviti morem. Tk svedjer mu je lebdila pred oCima tuzna

Ladislav zahtijevao

je,

da ga

s

mjesta

i

sudbina ot^eva.

Tek ugledu

i

nastojanju legata Angela Acciaiola poSlo je za rukom,

No je

te

baruna. do sporazumka izmedju kralja svakako kruni u Zadru. Ladislav Znade se samo, kako je bilo utanafeno, da se kojom krunom? Sama kruna sv. Stjepana bila je sahranjena u ViSegradu, gdje ju

je 30. srpnja ipak doSlo

i

cuvao Sigismundov vjerni privrzenik, krbavski knez Karlo,

ostali

krunitbeni

uresi bili

mahova spoditavao, da su Ladislava (quodam serto fictitio krunom« nepravom >krivom, patvorenom,

su u Stolnom Biogradu. Sigismund je poslije u vi§e

u Zadru vjencali

cum quadam kruna

bila.

.

falsa et inepta

Mozda

corona coronando),

je bila ona,

mozda kruna, posebno za

tu

kojom

su

ali

nekad

prigodu nadinjena

ili

.

nigdje nije zabiljezeno, kakova je to

vjenfali

kralja

uzajmljena.

Dimitriju Zvonimira,

a


SIGISMUND

312

O samom

krunisanju

Ladislav okrunjen

kralj

5.

PROTUKRALJI.

1

ni jedna rijecca. Znade se samo, da je nadbiskupa ostrogonskoga Ivana Kanizaja, kolovoza 1403. od

dosad poznata

nije

Pavao Pavlovid,

svoj prilici u stolnoj crkvi zadarskoj. Poznati Ijetopisac, Zadranin

po

koji

ne spominje krunisanja, vec za godinu 1403. pripovijeda potanko o vukodlaku, koji se bija^e pojavio na otoku Pasmanu. Ni u zapisnicima trogirskoga vijeca nema traga, da su mozda Trogirani poslali na tu slavu svoje inace

je

zabiljezio

najmanju

i

ni

sitnicu,

zastupnike. Dubrovcani bijahu dodu^e vec prije pozvani,

tek

ime njihove obdine poklonili

koji bi se u

nike, 1.

kralju;

da poslju u Zadar svoje poslaali dubrovacko vijece rijesi se

nego franjevca Marina Budacica, ne

kolovoza poslati u Zadar ne svoju vlastelu,

da se kralju pokloni kao svomu vladaru, nego da od njega, zatim od

od vojvode Hrvoja

Dubrovnikom. Ako

s

pomoc

zatrazi

bi kralj

svoga gospodara, neka

ih

protiv kralja Ostoje,

ugarskih baruna

baruni zahtijevali, da Dubrovcani priznadu Ladislava

ili

i

ono vrijeme ratovao

u

koji je

franjevac izprica, da »oni (Dubrovcani) nijesu

za

mogli

koji bi

ti,

ili skidati gospodina u Ugarskoj, ta vlast pripada barunima ugarskim« (non sumus illi, qui possimus ponere vel deponere dominum in Hungariam, hec potestas remanet in baronibus Hungarie). Medjutim se oni raduju njegovu napredku, pak »kad ce njemu poci za rukom, da stoluje u svojoj kraljevini Ugarskoj, tada ce na krunisanje njegovo za to kraljevstvo poslati svi vjerni podanici s dostojnim Castima i podpiinom povlasti svoje poslanike, kako se pristoji kraljevskomu velicanstvu*. Jos na sam dan krunisanja, naime 5. kolovoza, opremio je novo krunjeni kralj pismo na mletackoga duzda Mihajla Stena, u kojem mu javlja, §ta se je s njim zgodilo. Mletaiki duzd bijase naime 28. srpnja predlozio, da se poslju u Zadar tri svecana poslanika, da u ime obcine pozdrave novoga kralja. No tomu se je predlogu opro prokurator Benedikt Superancije predlozivsi, da se odgodi poslanstvo, »posto se ne zna« da li ce kralj sada unici u kraljevstvo Ungarije ili ne, da li ce se dati okruniti u Zadru ill u kraljevstvu, kako su to vazda cinili ostali kraljevi, jer je to sve vrlo zamasno za samu obcinu. Sada nakon svrsena krunisanja pozurio se Ladislav obavijestiti duzda o svomu slavlju, nadajuci se, da ce mu poslati vec prije ocekivane poslanike, te ga tako priznati za kralja. U tom pismu pripovijeda Ladislav medju inim i ovo: »Pozvani dakle od castnih biskupa, prvaka i magnata recenih kraljevina, kojih nas je prirodjena vjernost vazda na umu imala iskreno Ijubila, posli smo od gornjega (toskanskoga) mora s kopnenom vojskom do ovoga doljnoga (jadranskoga) mora, a na to smo se na brodovima

namje§tati

i

prvu pokrajinu recenih

prevezli u

U

grad Zadar.

grad (Zadar) unisli

taj

lisnjih zitelja, kojih

bi

moglo onako u

i

drugih

Ijudi,

smo

kratko,

nego jedva

ovamo

sa

naime

u Dalmaciju

u njezin primorski

i

uz takovu radost gradjana, stanovnika

se bijase vec nebrojeno

glas nasega dolazka, pohita

kao

kraljevina,

mnoztvo

mnogo

skupilo, da se to reci

rijedi.

mogao

oko-

ne

Boraveci ovdje kratko, samo na

za dva dana c^itava smjesa prelata, baruna

tako ih vec nije

i

opisati

ili

primati grad ni kotar njegov.

i

Tada

magnata, bi

urecen

dan (rok) naSega krunisanja izbora, koji se je neuztrpljivim pucima ucinio godinom. A kad je naskoro svanuo, uz najvece odobravanje sviju najsilnije odu§evljenje primismo na glavu sveti diadem (krunu), u desnicu zezlo, a u Ijevicu jabuku, oboje kao znak i

i

pravde

hrabrosti,

Ungarije.

I

i

tako je

Nakon

gospodstva, s

mnogo

krunisanja

ostao

zatim

ugodnosti je

kralj

ostale i

kraljevske znakove po

veselja taj preradostni

Ladislav

do

u Zadru

pratnju austrijskomu vojvodi;

imenovao i

te

da

mu

je svojim

samu Ugarsku, u koju

a za

se

stare povlastice

i

pravice.

lovoza 1403. izdade povelju gradu Spljetu,

Namah

mjeseca,

i

je

nije

namjestnikom trikarijskoga kneza Rogerija, da

utre put. Citav mjesec kolovoz primao je poslanike

im potvrdjivao

dan prosao«. tri

namah

hrvatskim kraljevstvom, naro6ito Dalm-acijom. Svoju sestru

obidaju kraljevstva

nikako usudio poci,

izvidi

tamoSnje

prilike,

poklone dalmatinskih obdina,

sutradan iza krunisanja,

kojom potvrdi

upravljajuci

odpravio uz sjajnu

starije

povelje

dne

6.

ko-

bosanskih kra-


KRUNISANJE NAPULJSKOGA

Ijeva

Stjepana Tvrtka

Omisu, kako

KRAUA LADISLAVA U

Stjepana Ostoje,

i

ustanovio

ih bijase

ZADRI'

te narocito potvrdi

prvi bosanski

Malo

kralj.

KOLOVOZA 1403.

5.

medjase

dana

313

prema

spljetske

pokloniSe

poslije

se

njemu NikSa Petrulo Mihajlo de Baloe kao poslanici obcine kneza na otoku Bracu, a on im na to 14. kolovoza potvrdi privilegija, podijeljena od kraljeva Ljudevita Velikoga, Stjepana Tvrtka, Stjepana DabiSe, velikoga vojvode bosanskoga svoga vrhovnoga vikara za Ugarsku pridruzenim joj kraljevinama, Hrvoja naime Vukcica, napokon svoga marsala kapetana Aldemariska. Osobito im ponovo zajamdi pravo, da si smiju sami kneza birati, kojega ce ipak kralj potvrdjivati. Namah zatim dodjoSe poslanici grada otoka Raba, pak njima 17. kolovoza potvrdi stara privilegija. I hrvatskim plemicima i

i

i

i

i

i

i

i

Tako

nastojase ugoditi.

izdade 27. kolovoza pismo

Dragoslavu Radojevicu selima Suhi dol

™:

Prgomet, a podjedno

i

Dehojevicu, Kra^anu Martinovicu

nekadanjega bana

privilegij

i

plemen§tine u

njihove

Tome

od

sv. Jurja.

DrUGI DVOGUBI PEGAT KHALJA SIGISMUNDA. prednjoj strani sjedl kralj na prijestolju, koje je okruieno sa Sest ititova, dotiCno grbo»a.

dalmatinski,

fieSki,

braniborski

HuDgarie Dalmatie Cr{oacie)

i

luksemburiki. Nadpis naokolo ruba u dva redka

R(ame)

S.-rvie

Ga(licie)

bnrgensis, sacri romani imperii archicatnerarius §tit

i

Tomi

kojim potvrdi njima

kliske zupanije,

iz

(grb)

s

dvogubim kriiem,

regis

Hungarie

To

su

:

dva ugarska,

Sigismundus dei gratia

Lodomerie Cumanie Bulgarieque rex ac marchio Branden-

Bohemie

et

et

Na

Laicemburgensis heres".

a naokolo njega opet Sest maDJih Stitova

secundum Sigismundi Dei gratia

:

kao na prednjoj

alioram regnorum

in

strainjoj stiani u sredini

strani.

Nadpis: „t S{igillunn) txpresiorum".

alio parii sigilli

Narodnl musej u BudimpeSti.

apokon

se kralju Ladislavu pokloni

on 29. kolovoza potvrdi

i

njemu

i

grad Kotor sve protiv nastojanja DubrovCana,

stara privilegija.

U

bijalm Rabljani

to

izabrali

te

svojim

knezom njegova odlucna privrzenika, zagreba^koga biskupa Ivana, te kralj rado 6. rujna Spljecani, te izabraSe svojim knezom 1403. potvrdi taj izbor. Za Rabljanima povedose se i

napuljskoga

viteza

Angela Aldemariska. Kralju

je

svim

u

Hrvoje Vukdic, kojega on zove >vrhovni vojvoda Ra§e i

Hrvatske generalni vikar, na§ savjetnik (consiliarius)

i

i

poslovima

Bosne,

i

bio

desna ruka

u stranama Dalmacije

Ijubljeni vjernik*.

Pored Hrvoja

jamadno najvige Surjak njegov Ivani§ Ivanovic Nelipid, knez cetinski, kli^ki omiSki, a neko vrijeme knez grada Spljeta (perpetuus comes). Najvece veselje bijaSe medjutim za kralja, kad je podetkom rujna do5ao u Zadar zahvalio se mletadki poslanik, pak mu u ime obdine svoje fiestitao na krunisanju

vrijedio je

i

i

i


SIGISMUND

314

podjedno,

o svom

§to je

srecnom

posljednje slavlje njegovo, jer su

I

PROTUKRALJI.

napredku MletSane

namah zatim

To

bija§e

svakako

nastale takove prilike, koje su ga

napokon

obavijestio.

piinudile na povratak u Napulj.

(Pobjeda Sigismundova u Ugarskoj,u rujnu 1403.; i povratak kralja Ladislava u Napulj, u studenom 1403.). Ne zna se, da li se je trikarijski knez imenovani namjestnik za Ugarsku, ikad u to kraljevstvo uputio;

Rogerije, po Ladislavu

no ako

je

presao preko

i

Drave, jama6no se je brzo povratio, te svomu kralju donio

najnepovoljnije glase.

drzao je u prvoj polovici godine 1403. Sigismundovu stranku na

U Ugarskoj naime okupu vazda

vjerni

i

nadbiskupi ostrogonski njih

Nikolu Gorjanskoga

kojemu

suzbijali i

svoga

kralja,

bavio se 6e§kim poslovima

tako pretegla, da

kraljevstvu

Nikola povjerio borbu

s

pristupili

vesprimski), a uz jaka.

Uz

palatina

Ivana stajao je drugi hrvatski ban Ladislav od Grdjevca,

Sciboric, Petar Perenj,

protivnike

i

Sigismundova ostala jo§ svedjer

neke zemlje u Simezkoj

1403.

onda junacki Scibor zemlje

mu

vi§e biskupa (gjurski, njitranski

Sigismund za vjerne sluzbe (»signanter

je

14. svibnja

stano

brata

i

sa

stranka

ipak je

neki baruni,

i

kolocki

i

Nikola Gorjanski. Premda bijahu Ladislavu

palatin

silni

se je

Kad

darovao

his impacatis temporibus«)

zupaniji, zatim

macvanski ban Ivan Morovic,

mnogi drugi velikaSi plemici. Ti su nepreje u ono vrijeme vecinom boravio izvan

i

i

koji

medjutim stranka Ladislavljeva u hrvatskom

je

na krunisanje njegovo,

pomisljalo

napuljskom strankom bratu Ivanu, a sam

je

tada

je

palatin

poSao u Cesku, da

Sigismunda skloni na povratak u Ugarsku. No kralj smatraSe, da pogibao nije tolika, pak ostade u CeSkoj, a dalju obranu Ugarske ostavi svomu palatinu. I zaista je palatin Nikola sa svojim bratom Ivanom nastavio borbu proti Nikoli Stjepanu Kanizajima, braci i

ostrogonskoga nadbiskupa, zatim proti Lendave, koji se bijahu

doljne

Ugarsku.

U

isto je

namjestili

iztoku

i

Banicima od gornje

i

uz Rabu, da zakrCe Sigismundu povratak u

vrijeme Scibor Sciboric udarao na Gjur, stolicu odmetnoga biskupa

Ivana, a uz to je strazio, da Stolni Biograd

Na

od Marczala

Dioniziju

branio je vlast kralja

Budim ne dodju u ruke napuljske

i

Sigismunda

Petar Perenj,

ali

stranke.

tu je bila Ladislavljeva

brojnija; pa6e sam Perenj dopade u jednom boju tezke rane, koja mu za onemoguci dalje ratovanje. Napokon se Sigismund ipak ubijedi, da mu je odluCno stati na obranu svoga prijestolja s toga vratiti se u Ugarsku. Dne 24. srpnja 1403., nekoliko dana nakon dolazka kralja Ladislava u Zadar, nalazimo Sigismunda u Pozunu na tlu Ugarske. Tu se najprije obori na svoga najljucega protivnika, na papu Bonitacija IX., kojemu je javno pred zborom kardinala spoCitavao, da »po danu po noci ne razmislja ni o cemu drugomu, nego kako bi njega izbacio iz toga kraljevstva« (siquidem ipse romanus pontifex nihil aliud die noctuque cogitare videtur, nisi ut modum inveniat, quo nos possit eiicere de hoc regno). Znajuci, da je ba§ papa najvise doprinesao, te se je velik dio prelata odmetnuo, izdade u Pozunu dne 9. kolovoza 1403. viSe naredaba za Ugarsku, po svojim namjestnicima za CeSku, kojima zabrani u buduce do nove odluke svakomu ma kakove

stranka jaca

i

dulje vrijeme

i

i

i

papinskoj

pristojbe placati

papine, budi njegova dvora

oblastima nalozeno, da te

komori, te primati ili

i

izvr§ivati bulle,

pisma

i

zapovijedi budi

njegovih poslanika. Podjedno bi svim crkvenim'i drzavnim

naredbe kraljevske medju narodom razglase.

sabirao je kralj Sigismund vojsku, da zatre

njom

U

vrijeme

isto

Jednako je izdavao proglase na sve oblasti, zapovijedajuci im, da obznane narodu njegov dolazak, da sve one, »koji su pristali uz njegove protivnike nevjernike, pozovu, neka ih ostave, te se povrate k njemu svetoj kruni«, jer ce inace izgubitiglave imanja. Takav proglas primise s

svoje protivnike.

i

i

i

takodjer sudac

Medjutim

i

i

gradjani grada Ko§ica 22. kolovoza 1403. je

Sigismund sa svojim vjernim

zapofieo borbu protiv svojih

neprijatelja.

Poglavito

velikasima

u

kolovozu

radilo

o

torn,

se

1403.

srecno

da zadrzi u svojoj


POBJEDA SIGISMUNDOVA U UGARSKDJ vlasti

mu

Budim

POVRATAK KHAIJA LADISLAVA U NAPLI

315

J.

s PeStom, Pozun, ViSegrad Stolni Biograd, a onda da osvoji stolice nevjernih kao Ostrogon, Gjur Vesprim. Najzesce borbe bile su kod Ostrogona, pred bijase kralj Sigismund doSao posljednjih dana mjeseca kolovoza. Sama varo§ uzeta i

prelata,

koji

I

i

bi juriSem, za

kojega se Scibor prvi

popeo na varo§ke zidine. Na to stade Sigismund rujna u Ostrogonu magistru Petru Forgacu povelju, obecao dovesti 300 konjanika mnogo pjesadije za podsadu

podsjedati gradsku tvrdju, te izdade

kojom ga nagradi,

mu

sto

je

4.

i

tvrdinje (ad obsidionem castri Strigoniensis).

Ostrogonskoga nadbiskupa Ivana Kanizaja koji je u to boravio u Zadru, nemilo se da je Sigismund 'dosao pred njegovu stolicu. Obrati se zato za pomoc papinomu legatu Angelu Acciaiolu, koji je takodjer jos uvijek bio u Zadru stanovao u tamosnjem samostanu sv. Franje. Dne 1. rujna 1403. dodje nadbiskup k legatu,

kosnulo, kad je zacuo,

i

te

mu

Kao

potanko

kako njegovi

izprica,

grabe imanja njegova

protivnici

osobite svoje neprijatelje izbroji nadbiskup palatina Nikolu

Simona Secena, Petra deha od Leve, Petra Forgaca, Bartola

Sciborica,

crkve njegove.

i

mu

brata

i

Ivana, Scibora

bracu njegovu

i

od Grdjevca, zatim biskupa njitranskoga Petra mnoge druge. Legat na to u nazo^nosti zagrebackoga biskupa Ivana, vesprimskoga Jurja gjurskoga Ivana izdade proglas na sve i

i

Kristove vjernike, a narocito na one »ugarskoga naroda< (praesertim hungaricae nationis), kojim ih pozove, da povrate nadbiskupu ugrabljena imanja, a glavne krivce kazni crkvenim prokletstvom. Ali prijetnje

njih

obazirao.

ni

mogao vec

i

kletve papinskoga legata malo su prudile, jer se

On

je

nastavio

borbu proti svojim

protivnicima

Sigismund tako

nije

na

srecno, da je

kako bi pomogao svojim vazda vjernim Dubrovcanima, koji su od bosanskoga kralja Stjepana Ostoje, te neprestano siljali u Ugarsku svoje poklisare, moleci kralja za pomoc. Njima je kralj Sigismund 30. rujna 1403. iz Ostrogona pisao pismo, u kojem potanko pripovijeda, sto je dosad postigao, te im na posljedku obecaje skoru pomoc. »Radi mu6nih posala« pile on, >zakasnili smo vas utjesiti nasim pismom. Sada smo pak s Bozjom pomoci vratili se u domovinu, te smo zdravi citavi stigli (najprije) u Budim. Dok smo tu boravili s nasim prelatima barunima, ustade na nas magistar Benedikt (de Makra)i .... podigavSi 800 konjanika pridruzivsi si druge na§e protivnike; no kad se je prikucio medjama naSega varosa PeSte, dali smo ga sa svom njegovom silom svladati, te on cami sada u tamnici, okovan u verige. Iza namjestili toga po^li smo prema Ostrogonu, gdje smo tvrdju s mnogo vojske opasali tada

misliti

trpjeli

na

mnogo

to,

zla

i

i

i

i

straze,

da nam nitko

iz

nje neopazen ne izmakne

Zatim smo

grad Visegrad*

posli u na§

onda smo skupili nasemu knezu od Krbave (Karlu Kurjakozgodnim spravama, kao i vicu). Poslije vratismo se k Ostrogonu, te ga s dobrim naumismo udariti prema ovih dana pak vjernom podsjedamo. Sada s dobrom vojskom Stolnom Biogradu, a onda hocemo s vrlo velikom druzinom na§ih vjernih podi u Slavoondje redene naSe protivnike pohitat cemo niju, te potraziti nase du§mane. IztrijebivSi gdje

smo

ogledali nasu svetu krunu (koja je bila ondje pohranjena), a

ondje sav narod,

te povjerili

(obranu grada)

i

i

i

kad cemo ondje stajati, obznanit cemo vam na§e uspjehe kroz zasebne poslanike. A sto piSete, da bi vam poslali pomoc u sadanjem mjesecu rujnu, znajte, da cemo iz Pefuha ili od druguda poslati u doljne strane (in partes inferiores) takovu pomoc, da ce se bez sumnje prepasti protivnici, te cete se vi osloboditi od njihovih napadaja Sigismund dakle, podsjedajuci jo§ na koncu rujna tvrdju ostrogonsku, nadao se je u Hrvatskoj. Medjutim za kratko vrijeme svladati sav odpor ne samo u Ugarskoj, nego stize mu vijest, da se je velika neprijateljska vojska, koju vode erdeljski vojvode Nikola

prema PeSuhu,

i

i

Marczali

i

Nikola Csaky,

s

iztoinih strana primide

doprla vec do Hatvana izmedju Jegra

kojom

vojskom,

i

Ivan Gorjanski stadose ugovarati

je

Peste,

kad

joj

dosad stajao kod Ostrogona.

s

s

i

prema

s

protivnicima,

i

Pe§ti.

dodje u

I

zaista bijaSe ta vojska

susret

Ali boja ipak

ne

napokon utanaiiSe

kralj bi. s;

Sigismund

Braca Nikola

orazumak,

to


SIGISMUND

3l6

PROTUKRALJI.

I

se erdeljske vojvode pokorise kralju. Potaknuti tim uspjehom, skloni§e kralja, da je poSao

u Budim, pak ondje pokorili.

velikasa

U i

8.

listopada 1403. proglasio obcu amnestiju za sve, koji bi se

proglasu kaze

da je na gorljivu

kralj,

i

protivnicima tako u kraljevinama Ungariji

i

u stranama erdeljskim utanaditi pravi

svoje protivnike pomilovati

mu

njemu

poniznu molbu svojih vjernih baruna,

plemica kraljevstva Ungarije, koji su u Budimu oko njega sabrani, odlu^io sa

svima buntovnicima, neprijateljima

kao

i

mir

i

i

S toga proglasuje, da ce sve

slogu.

u svoju ih kraljevsku milost primiti, ako poloze

i

se pokore: Ugri za pet dana,

Hrvati

Slavoniji,

na jugu Drave za

petnaest

oruzje, te

dana,

a Erdeljci

za dvadeset dana.

Proglas kralja Sigismunda djelovao je silno na plemstvo ugarsko je sa svih strana hrlilo, da se

tada izmirise, bijahu takodjer Kanizaji

Windeck

Bubeki.

i

slavonsko, koje

i

njemu pokori. Medju brojnim velikasima,

koji se s kraljem

ostrogonski Ivan Kanizaj dosao u Sigismundov tabor pred Ostrogonom, te

rod izmirio

kraljem.

s

29. listopada

Kad

1403. povelju,

je poslije

kojom

je

sebe

i

svoj

Sigismund boravio u Stolnom Biogradu, izdao nadbiskupu Ivanu Kanizaju

Bubeku

Stjepanu, zatim bivsemu palatinu Detriku

i

nadbiskup

pripovijeda, da je

i

je

njegovoj braci Nikoli

i

vranskomu Emeriku Bubeku

prioru

oprostio dosadanju nevjeru, te ih opet primio u svoju kraljevsku milost, naredivSi, da ih

poradi njihova odmetnictva ne smije nikad nitko pozvati pred

zajamfi im sva njihova posjedovanja, dohodke

Ivanu

oduze tvrdju u gradu Ostrogonu

i

Casti,

namjesti

i

Tom zgodom

sud.

svoj

koje su prije imali. Jedino nadbiskupu kraljevske

svoje

u njoj

kastelane.

Glavne kolovodje ugarskoga ustanka od god. 1403. bijahu se s kraljem izmirile. plemica u Ugarskoj, koji se nijesu htjeli je jo§ ipak bilo dosta velikasa pokoriti. Medju te spadali su Banici u Lendavi, zatim vlastela od Kemenda, Stjepan Nikola Debro, Ladislav Lovrin6ev od Vocina (de Achyna), plemici Sigismund, Stjepan

No

zato

i

i

od Orahovice, Ladislav, Nikola htjeli nikako pokoriti, oduze im

i

Stjepan, sinovi Stjepanovi, od Grdjevca. Posto se nijesu kralj

u Stolnom Biogradu 4

studenoga sva imanja

6.

i

Osobito je torn prigodom

medju nada sve vjernoga Ladislava, sina Ladislavljeva od Grdjevca, bana Dalmacije, Hrvatske citave Slavonije. Poveljom od 4. studenoga podijeli on banu Ladislavu i njegovim sinovima Bartolu, Emeriku Ladislavu ogromna imanja slavonskih odmetnika (in regno nostro Slavoniae habitas), a naro6ito tvrde gradove Vocin (castro Achyna) Orahovicu (Rochovcha) u slavonsko Podravini. Tako postade ban Ladislav uz Gorjanske svoje najodanije privrzenike.

njihova, te ih porazdijeli obilato nadario

i

i

i

j

Morovice

i

najsilniji velika§

Ne spominje te

u iztoCnoj Slavoniji.

pokusao

se nigdje, da je Sigismund

prodrijeti u

Hrvatsku

i

Dalmaciju,

odanle protjerati svoga takmaca, kralja Ladislava. Medjutim vec pobjeda Sigismundova

u Ugarskoj

Dok

i

s

onemoguci Ladislavu

se je u rujnu 1403. u Ugarskoj

Sigismundove Zajedno

Slavoniji

i

napuljske stranke,

i

dalji

boravak u Dalmaciji.

Slavoniji razmahala

zna se pravo, §ta je u

ne

papinim legatom. Nigdje se ne spominje, da

svoje privrzenike, koji su za nj krv svoju lijevali; iztekujuci svrsetak boja.

Dne

4.

on

bi

je

osudna borba izmedju to

kralj Ladislav

radio

nacinom pomagao valjda mirno sjedio u Zadru,

ma

kojim

rujna potvrdi on gradu Sibeniku povelje

i

posjede, podi-

Alojzija Aldemariska; u povelji samoj od njegovih namjestnika Hrvoja 6ini sa znanjem po savjetu »prelata baruna kraljevstva Ungarije, koji su ovdje (hie) oko njega sabrani*. Cini se, da je u to vrijeme snovao, kako bi se pripravio, ako bi Sigismundovi privrzenici provalili u Dalmaciju. Mislio je jama6no tako

jeljene gradu

kaze

kralj,

i

da on to

i

i

svakom gradu dalmatinskom podigne jaku tvrdjavu, u koju bi smjestio torn osnovom ozlovolji te gradove Trogirani vec 9. rujna siljahu svoje poslanike bosanskomu kralju, vojvodi Hrvoju drugima, ogradjujuci se proti tomu, da

se obraniti, da u

svoju posadu.

No

i

se u njihovu gradu podigne tvrdinja (ne

omnimodo

fiat

castrum in ciuitate seu burgo).


II

POBJEDA SIGISMUNDOVA U UGARSKOJ

U

POVRATAK KRALJA LADISLAVA U NAPULJ.

I

Zadru doduse vise silom nego milom

317

podigao tvrdjicu na zemljistu nad-

izradi, te je

biskupovu za svoju sigurnost; no tim odvrati od sebe

mnogo

zadarskih gradjana

§to su nepovoljnije vijesti stizale iz Ugarske, Ladislav postajase sve zabrinutiji. PoSto je svedjer trazio od dalmatinskih gradova, da mu dozvole podidi utvrde u svojim kotarima, ustadose Trogir Sibenik, te utanaci§e 8. listopada 1403. savez na pet godina i

za svoju obranu

>ugarskoga kralja Ladislava*. ZnaCajno

i

vora odredjuje: >obcina Sibenska

i

obdina

trogirska

da se prvom tockom ugojedna sa znanjem druge

je,

duzne

su

vojvodom Hrvojem knezom Ivanisem drugim osobama da po nijednom nacinu, uzroku, obliku ne bude tvrdjave u recenim gradovima njihovim kotarima, da se nijedna obcina ne usudi o torn dogovarati ni utana6ivati bez privole druge obcine*. Da se ne bi kralj poradi toga razpravljati

ustanovljivati s kraljem Ladislavom,

i

Nelipicem, kao

i

s

.

.

i

,

.

i

saveza uvrijedio, odredi

mu

i

obcina trogirska 12

listopada dar od 300 dukata.

mu nije silom niSta iznuditi, te odluci popustiti, da ne odod sebe najvjernijih privrzenika. Posebnim proglasom od 19. listopada 1403. povjeri on svojemu pouzdanomu savjetniku, trojanskomu knezu Perettu de Andreis, da podje u pomenute gradove, te im u ime njegovo svecano zajamci, da on namisljenih utvrda Ladislav je uvidjao, da

vrati

graditi ne ce.

U tom

proglasu kaze

kralj,

da

odlucio sagraditi tvrdje u gradovima Sibeniku

razloga nestalo

i

je i

iz

razloga

stanovitih

Trogiru; no sada.

uzroka bio tvrdo

i

posto je

uzroka

till

(cessantibus ipsis rationibus atque causis), da se je predomislio, pak

da recenih utvrda nipoSto ne ce podizati. Trojanski knez neka to javi gradjanima neka ih podjedno uvjeri, da 6e kralj vazda §tovati privilegija, slobo§tine obicaje tih gradova. i

i

S

kraljevim

pismom dosao

je trojanski

plemstvo je trogirsko iznova tatis

homagii)

et

knez u Trogir,

po§to je saobcio kraljevu odluku,

i

(23. listopada) priseglo vjernost

kralj u Ladislavu.

odanost (iuramentum

i

SuviSe obdariSe Trogirani

vojvodu

kralja,

fideli-

Hrvoja

i

cetinskoga kneza Ivanisa.

od podizanja

Kralj je odustao

Tako

nije vijesti.

sazori u

tvrdinja, posto su

njemu odluka, da

mu

svoju nasljednu kraljevinu. Posljednji poznati akt njegov

nanijeli

si

te

Dne

sami nadomjeste

31. listopada spremali su se Trogirani

Ladislav je jama6no bio na prolazku u svoj zavi6aj,

napuljskim vitezovima

i

hercegom (dux) grada

je zaista

Spljeta,

darovao

spomenicima

Hrvatske, najveci vojvoda bosanski

mu i

otoke Brae, Hvar Dalmaciji.

»herceg i

Spljeta,

Vec

4.

i

u

izdano

Stetu,

koju

nije

htio

da dodekaju i

tuz-

vrati

pak

sa

otiSao

galijama. Jos prije odlazka svoga bijase vojvodu Hrvoja

svoga jedinoga namjestnika u Hrvatskoj Hrvoje u spljetskim

kamo

se

pismo,

Skradinjani. Kralj se je ocito spremao vec na odlazak,

utjecati vise u poslove.

sve

stizavale

Dalmaciju,

Dalmaciji je

u

1403. u Zadru, kojim ovlasti Sibencane, da

27. listopada

im bijahu

Ugarske

iz

sto prije ostavi

kralja

svojim

imenovao

KorCulu, te ga ostavio za

studenoga

pod kralj

1403.

(vicerex)

knez dolnjih krajeva«. Njemu

zove

se

Dalmacije

prepus^teno

bi

i

sve,

Sto je priznavalo kralja Ladislava.

Dok

je

tezko se je bijaSe

hercega Hrvoja silno ponarasla, odlazkom napuljskoga kralja mod vojvode senjski knez Nikola Frankapan. On se zabrinuo za svoju buducnost krcki i

i

odmetnuo od dobrodinitelja svoga roda, a sada ga je K tomu je Nikola Frankapan bio prvi na udaru, ako

ostavio

Ladislav

nemiloj

Sigismund poSao na ukrcao se u Frankapan Nikola a mornarica, napuljska Hrvatsku. Jedva §to je odplovila ponaSa da se prema svoju galiju, pak pohitao u Mletke. Tu je traiio savjeta, kako

sudbini.

bi

Sigismundu (consilium de modis, quos habet observare cum domino rege Sigisje nudio obcini svoja primorska mjesta, da ih uzme u svoju zaStitu. AH lukavi Mletci odgovoriSe mu 3. studenoga 1403, da ga vole kao sina, no savjeta mu ne daju, vec se uzdaju u njegovu mudrost, kojom de zaprijediti, da ga ne zadesi nikralju

mundo), pade

kakva nevolja (quod

aliquis casus sinister

non occurret

sibi).


SiGlSMUND

3t8

I»ROTUkRALJt.

t

Stjepan Ostoja izmirio se sa Sigismundbm 1403; dizu na prijestolje bosanska vlastela skidaju Stjepana Ostoju Tvrtka II. Tvrtkovica, 1404). Bosanski kralj Stjepan Ostoja bio je od prvoga casa (Bosanski kralj

i

svoga vladanja gorljiv privrzenik napuljskoga kralja, te je svomu velikomu vojvodi Hrvoju Dalmaciji. Ostoja je naime sudio, da Ladislavu pustao maba, da radi za nj u Hrvatskoj preko mora, te se je s toga 6vrsto nadao, da ce predje rukom, da za poci ne ce nikad i

njega sama zapasti prije

Hrvatska

poslije citava

ili

Dalmacijom, pak da ce njima

s

vla-

kao nekada Stjepan Tvrtko I. Bas zato podrzavao je najbolje odnosaje s mletackom obcinom, samo da ga ne bi smetala, da se ugnjezdi u hrvatsko-dalmatinskom

dati

primorju.

Medjutim

se je Ostoja prevario. Sto nije gotovo ni slutio,

kralj

Od

Ladislav dosao u Zadar na krunisanje.

toga casa promijenio

danju politiku. Zaludo su ga ugarski, hrvatski

dodje na krunisanje kralja Ladislava: njega ne koji ce potisnuti

njegovu vlast u Hrvatskoj

juci veliku slavu

i

Ijuce zapeklo,

kad se

je proculo,

samo kad

vlast kralja Ladislava,

na svoju

trebiti

mu

ponude, da

korist

i

Tim

stvar, to vise, jer se

Ladislavu, pace je Kordulane

i

mu

Da

bi

Ostoja imao

i

ondje utociste

dovoljna

nasli;

patarenske

vjere

S toga

Bosne.

i

se

tim zaista priznao vrhovnu

bi

svedjer

su

koji i

odbijali

njegove

dosadanje svoje saveznike

Dubrovnik

nije htio pokoriti

uputiti, ni kralju

Kotorane od toga odvracao.

povoda za

predadu odmetnike Pavla Radisica

pobjegli

gaje

jo§

strah protivnika Ladislavljevih upo-

i

je mislio

da

se raduje kralju,

je Ostoju boljelo gleda-

odreci

kratio

bi

Dubrovcane,

na

se

pokore.

da radi toboze za zajednicku

,

tomu

tamosnjih svecanosti, da ne

i

oboriti i

K

(Ladislav) ucinio glavarom

kralj

vec je odlucio obcu smetnju

se poklone

Ta kako da

bi.

dosa-

ocekivali,

popeo njegov podanik Hrvoje; a

da se Hrvoje ne ga

bi

mudro klonio Zadra

je Ostoja

Dalmaciji!

i

ugled, do kojega se bijase

preci na katolicku,

ne

te

bi,

u Zadru

kralj

se:

svoju

Ostoja

je

bosanski velikaSi

i

izpunilo

i

Pavla Klesica, koji

drugo da

mu

od Stona, koje im bijaSe sam darovao, kao

od Dubrovdana: prvo da bijahu pred njim u Dubrovnik

zahtijevase

rat,

vrate »Piimorje«,

naime zemlju od Kurila

druge zemlje, koje im bijahu ustupila bo-

i

sanska vlastela; napokon da razviju njegovu zastavu, pak da ga priznadu za svoga kralja gospodara.

i

za ugarskoga

Medjutim Dubrovcani ne htjedose i

ni cati,

bosanskoga

da zamijene

kralja

hrvatskoga, pak tako planu u srpnju 1403. zestok rat izmedju Dubrovnika

Bosne. Kralja Ostoju pomagali su prvi velikasi njegova kraljevstva, kao vojvoda Sandalj

i

Hranic, knez Pavao Radinovic ratovanje,

jer je

u jednu ruku

i

Radic Sankovic; bio

zabavljen

vojvoda Hrvoje

veliki

poslovima

u Hrvatskoj

nije utjecao

Dalmaciji,

i

u

a u

jamacno bio sporazaman s kraljem Ostojom. Rat izmedju Bosne Dubrovnika bjesnio je od srpnja do studenoga 1403. Bosanska vojska brojila je 8000 momaka, ali sve neizvjezbanih Ijudi i novaka; Dubrovnik nasuprot imao je samo 4000 vojnika, no ti su bili dobro oruzani vjesti veterani. Potankosti rata nijesu poznate; znade se samo, da se je vojevalo oko Brgata Sumeta. U prvi kraj bilo je DubrovCanima tijesno, tako da su 1. kolovoza 1403. poslali franjevca Marina Budacica u Zadar, te zatrazili zaStite pomoci u kralja Ladislava, vojvode Hrvoja ugarskih baruna, koji se bijahu sabrali na krunisanje. Poslanik neka prica Ladislavu, Hrvoju barunima, »kako je netom bosanski kralj zatrazio pozvao obcinu dubrova6ku, da se njegovu kraljevstvu bosanskomu podvrgne pokori (subiici et subiugari), a posto se njegovu zahtjevu odazvati ne htjedosmo, kralj je unatoc prisegama, po kojima smo s Bosnom u savezu i koje je receni kralj sam potvrdio, pokrenuo rat proti nama udario neprijateljski sa svojim velikim vojskama na nas kotar dubrovadki, paleci kuce

drugu

nije

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

palace, sijekuci vinograde

i

drvece, robeci

nijeti,

i

harajuci

citavo zemljiste

nase,

nam

skvrneci

i

se

mogle na-

ne cemo se nikako odvratiti od krune ugarske*. Medjutim poslanstvo

je to slabo

ru§eci crkve. Ali niti radi ovih steta,

kao

ni

poradi drugih, koje bi


BOSANSKI KftALJ STJEPAN OSTOJA IZMIRIO SE SA SIGISMUNDOM.

3I9

jer ni Ladislav ni sabrani oko njega baruni nijesu se htjeli odazvati vapaju Dubrovnika, koji se jesvedjer otimao priznati Ladislava za svoga kralja. Sada se Dubrov6ani obrattse na kralja Sigismunda, koji se bijaSe nedavno vratio u svoju drzavu zapoceo srednu borbu sa svojim protivnicima u Ugarskoj. Vec 11. kolovoza znalo se u Dubrovniku, da se Sigismund sprema na pomoc svomu prevjernomu

prudilo,

i

gradu, a 30. rujna 1403. svoju vojsku u

Dne

9.

listopada

Bosanaca,

kralj

Sigismund opetovano obecao, da ce

je

doljne krajeve.

U

se nasmijala

to

i

bojna

Dubrovnik pismo Mletcima, u kojemu izlaze, kako mu »poslovi dobro uspijevaju

salje

pretrpio od

sto je

se podjedno hvali,

ali

sto prije poslati

nepokolebivoj obcini.

sreca

njimac (qua-

proti

bene succedunt contra illos Bossinenses). Okretu u ratu bpsansko-dubrovackom nesumnjivo je doprinijelo slavodobice kralja Sigismunda u Ugarskoj. Stjepan Ostoja na§ao se s toga u taj mah u najvecoj neprilici, liter

U

negotia

.

.

kralja Ladislava,

mogao s

.

pouzdavati

Dubrovnikom

A

svladao. htio

mu

mora

se

nije

vojvodu Hrvoja, koji

izjalovile

sad

priznavati

kojega bija§e prezreo, u

vrhovne

se

mogao

traziti

zaklona, a jos se je manje

je postao gotov

osvete

kao

dobitnika

poradi

i

Sigismunda

toga,

sto se je

U

ratu

same

nije

mu

nije

takmac u Bosni.

nade: oteo dodu§e obcini Primorje,

bojati

vlasti,

mu

i

ali

nje

radi toga, §to

drznuo

dirati

u prevjernu

obcinu njegovu. Ostavsi tako osamljen stao Ostoja o tom snovati, kako da se s kraljem Sigismundom izmiri pogodi. Ta Sigismund bija§e 8. listopada proglasio amnestiju za i

njemu u odredjenom roku pokorili. Moguce da je Stjepan Ostoja zamolio svoga susjeda na sjeveru, macvanskoga bana Ivana Morovica, da ga izmiri s kraljem Sigismundom.

sve, koji bi se

Preokret kralja

No

najvise

se

Stjepana Ostoje smeo je dosadanje prijatelje

uzgoropadili

Kad

Ijutoga dusmanina.

bas Dubrovcani, pregnuvSi

su negdje u

studenom 1403.

protivnike njegove.

i

svima silama, da zatru

doculi, da se radi o

svoga

miru izmedju

su svu svoju diplomatsku vjestinu. da to osujete. U jednu ruku omrazit ce bosanskoga kralja vojvodi Hrvoju, a u drugu prikazat ce ga Sigismundu kao najvecega zlotvora. U tom je pogledu vrlo poucan naputak, sto ga je dubrovacka obcina 16. studenoga 1403. dala svojim poslanicima Mihajlu Resticu Franku Bavzelicu.

Ostoje

i

Sigismunda, napeli

i

Oni ce najprije [poci vojvodi Hrvoju, po§to jedino kroz njegove oblasti mogu prodi u Ugarsku. Kod Hrvoja sve ce upotrebiti, da ga zavade razstave s kraljem Ostojom. Hrvoju ce laskati u svemu ugadjati, pace mu ponuditi, da ce ga izmiriti s kraljem i

i

Sigismundom; u drugu ruku nastojat kao najvecega nezahvalnika, kojega prijestolje

(come

Hostoja non e to,

da se

je

Ostoia de

da ga odvrate od Ostoje. Prikazat ce mu Ostoju bas on iz nizka staleza podigao na kraljevsko

homo de

piccola condicion ch e era, re et segnor);

kako u Ostoje nema znaSaja

iztaknut ce,

i

facisti lo re

ce,

taj

ni vjere, kako ne drzi zadadh obecanja (che in ne fermezza alguna ale soe promesse); a napokon ce predloziti nezahvalni kralj skine s prijestolja. Od Hrvoja neka podju posla-

stabilita

neharni

i

Ugarsku kralju Sigismundu njegovim barunima, pak neka im izjadaju nevolje svoga rodnoga grada. Od baruna neka naro6ito potraze palatina, Scibora Sdiborica, Franka Konjevica Secena, kao mad;vanskoga bana Ivanisa Morovica. Svima neka potanko prikazu nedjela Stjepana Ostoje, »koji se zove kraljem Bosne< (lo qual se dixe re de Bossina), neka nadalje pokazu listove, Sto ih je Ostoja pisao Hrvoju proti Sigismundu, da tako osujete izmirenje izmedju oba vladara. Ako ne bi mogli mira zaprijediti, neka barem nastoje u Sigismunda izraditi, da Ostoja naknadi Dubrovniku podinjene State, da plati nici u

i

i

da vrati oteto mu Primorje. Nuzgredice imali su Sigismunda, da pokloni dubrovadkoj obcini otoke Brad, Hvar i Korculu, koje bijaSe kralj Ladislav darovao spljetskomu hercegu Hrvoju. No jo§ je znadajnije za iskrenost tadanjih diplomatskih odnosa onaj predlog, Sto su ga dubrovadkl poslabojne troSkove od

jo§

nici

poslanici

imali

200.000 dukata,

i

zamoliti

udiniti

glede

umirenja Bosne.

Ako naime

kralj ieli

posve pokoriti


SIGISMUND

^io

PROTUKRALJI.

I

Bosnu, neka najprije uk loni Hrvoja, a onda neka uzp iri razmirice med u ostalim barunima Bosne, pak nekaraztrgairazdijelikraljevstvomedju one barune bpsanske, koji bi mu se pokorili. Zaista demonska misao, koju je j

Sigismund

poslije

prihvatio.

i

Medjutim poslanici dubro\/acki stigoSe prekasno na dvor kralja Sigismunda, da bi bosanskoga kralja. Macvanskomu banu sporazumak izmedju njega mogli osujetiti mir rukom, te je sklonio bosanskoga kralja, da se je poslo za Ivanu Morovica bijaSe vec i

i

sa svima svojima ziteljima pokorio vlasti Sigismundovoj gavit), te

(nostrae

.

.

sese subiu-

ditioni

.

postao njegovim sluzbenikom (familiaris nostre celsitudinis

extitit

effectus),

po

ugovorom u Djakovu prigodom odredjeno, da

onako, kako to bijase nekad utanacio kralj Stjepan Dabisa

prilici

modi uxadi avanti). Glede obcine dubrovac^ke bi torn prava, koja joj bise starijim ugovorima zajamcena, da uziva u Bosni sve one slobode trgova^kim snosajima s Bosnom, kao nekad za kralja Tvrtka; bude u istim politickim (cum

li

i

i

jedino »Primorja« ne treba

joj

Ostoja

poSto se je obcina o nj ogrijeSila, primivsi

vratiti,

u svoje okrilje njegova odmetnika Pavla Radisica.

Mirom,

koji bi

ne bijahu zadovoljni

utanacen izmedju Sigismunda ni

pregorjeti Primorja, a Hrvoje ne

studenom

Ostoje negdje u

i

1403.,

ni

spljetski

herceg Hrvoje. Dubrovcani ne mogose

mogase

oprostiti

Ostoji, sto

Dubrovcani, a

ugarskomu

pokorio

se je

se slozise Dubrovcani s Hrvojem na zator kralja Ostoje. Dubrovdani odsad neprestano Sigismunda, da prinudi Ostoju na povratak Primorja, a Hrvoje

S toga

kralju.

salijetahu

oko

stao raditi

podigao. gledao,

da zbaci

vlastele bosanske,

s

razmirice

prosinca

11. i

1403. javljaju

Dubrovcani

nesloge medju Bo§njacima«.

Kotoranima,

koji

im

da su planule

»velike

da ce doci do mira,

Poslije toga cinilo se,

Dubrovcani zahvaljuju Hrvoju,

se 26. prosinca

nj

ruku, vec je sa svojim privrzenicima

i

i

Vec

kojega bijase sam na

prijestolja onoga,

Dakako da ni Ostoja nije stajao skrstenih Hrvoju. Dubrov6anima da odoli

je pisao,

»da

s

jer

kraljem bosanskim

bi mogla dobrota biti«. No \e6 nekoliko dana poslije desili su se dubrokod Hrvoja u njegovu gradu Zvecaju (blizu Vrbasa), te su utanadili s njim 15. sijecnja 1404. savez s tom svrhom, da se Ostoja svrgne s prijestolja, a mjesto njega da se podigne knez Pavao Radisic, takmac njegov u Dubrovniku. Taj Pavao RadiSic, valjda vojvoda ili knez patarenske vjere, bijase vec pred dulje vremena Ostoji nesto skrivio, pobjegao u Dubrovnik i naSao ondje utoci§te. Dubrovcani su ga hvalili, »da je

na

stoji

to,

kako

va6ki poslanici

dobar covjek, je s

mnogo

Dubrovnikom

uljudan, razborit*, a stalna, nepokolebiva znacaja.

ovaj ugovor:

velmozni vojvoda kraljevstva bosanskoga

i

k tomu,

i

mi knez,

Ijubimago grada Dubrovnika obitujemo jedna strana drugoj,

i

vlastela

i

duk

spljetski

i

sva obcina bogu

tako stavismo

i

slozismo

Zajedno biti suprotiva kralju Ostoji na njegovu pogibio razsuce prognanje van kraljevstva zato mi Hrvoje oceli obituju dvignuti vojske

svi i

Hrvoje utanacio

»Mi gospodin Hrvoje, po milosti bozjoj

i

i

nase

poslati je priz Neretvu u

i

tuj va ime Hristovo humsku zemlju naSom moci u vsem uzdrzati ga i

Pavla Radisica kraljem bosanskim

svu na§u

i

po

nagnuti na

privisokog

gospodina

projaviti i

i

proglasiti

pomagati ga na

mi grad Dubrovnik takoje obitujemo zajedno s gospodinom Hrvojem suprotiv kralju Ostoji a u pomoc recenomu Pavlu RadiSicu po suhu, po svih mjestih okolo nas s naSimi Ijudmi s inimi, koje budemo moci jo§te obituje Dubrovnik gospodinu Hrvoju .... moliti naSeg gospodina? to. kralja Zikmunda, kako da ga stavimo na svu nasu moc u milost u recenoga kralja, jere vece nere kralj Ostoja moci ce biti vrijedan koristan recenomu

silu;

i

moremo

sve uCiniti, sto

moru

i

i

1

i

nasemu gospodinu*.

Tim dakle savezom da

bi

radilo

skinuli s prijestolja Ostoju

se i

je

dvoje postici:

uzvisili

na

nj

Dubrovcane ce pomagati Hrvoje,

svoga Sticenika Pavla RadiSica; Hrvoja


fiOSANSKi KRAIJ STJEPAN OSTOJA IZMIRIO SE SA SlGlSMUNDOM.

321

pak preporudit ce Dubroveani svima silama svomu kralju Sigismundu, da ga primi u svoju milost da tako Ostoja bude lisen ma najmanje podpore od ugarsko-hrvatskoga kralja. i

i

namah na posao. Dok su dubrovacki poslanici radili kod Sigismunda proti Ostoji, sam Hrvoje s nekim velikasima Bosne dize vojsku pade pod grad Bobovac, gdje je boravio kralj Ostoja se zenom Kujevom, u kojem se je 6uvala kruna bosanska. Ostoja se nadje u velikoj nevolji. Uz njega pristajahu doduSe vojvoda Sandalj Saveznici podjose

i

i

Hranic

knez Pavao Radinovic; no bilo da nijesu ti bill na okupu spremni, bilo da su kod kuce posla: oni mu ne mogose pomoci poslati, pak tako ga Hrvoje Cvrsto podsjedne u Bobovcu. Ostoja jedva sam umaknu, ostaviv zenu Kujevu djecu u Bobovcu, te pohita u Budim pred ugarskoga kralja. moleci ga ponizno uzdiSuci za i

i

imali sami

i

i

pomoc. Kralj ga Sigismund

uslisa

macvanskomu banu Ivanu Morovicu, neka

zapovjedi

i

skupi vojsku podje u Bosnu, da Ostoji povrati prijestolje. Hrabri poduzetni ban macvanski provali na to u Bosnu, to sam »sa svojih sest teta svojom jakom vojenom silom«, pohara zemlje kotare Ostoji nevjernih velikaSa, te prodre sve do Bobovca. i

i

i

i

i

Ondje raztjera neprijateljske u njemu ostala vi§e godina.

6ete,

Vrativsi se tako Stjepan

zauzme grad

Qstoja po

u

smjesti

i

milosti

Sigismunda

kralja

mu je zelja mu je jamacno

Ivana Morovica na svoje prijestolje, najpreCa protivnicima, a narocito

ugarsku posadu,

nj

da

bila,

s

i

se

koja je

pomocu bana svojim

sa

izmiri

Dubrovcanima, koje preporucio sam kralj Sigismund. Ostoji bija§e zaista stalo, da ugodi svojemu zastitniku dobrocinitelju, te da se pogodi s Dubrovcanima; no da bi lakSe uspio, nastoja§e najprije pomiriti se s Hrvojem, da bi mu bio posrednikom. Na pocetku ozujka 1404. bijase opet s Hrvojem u podpunom s

i

skladu, a to je Hrvoje svojim prijateljima

mu

Oni

na to

14.

da se je umiril

Da

nam

sto

jer cete o

vama

s

Ostoja,

kralj

vasa Ijubav pise,

tom

i

saveznicima Dubrov6anima namah

doglasio.

i

ozujka 1404. odgovorise: »Razumjesmo, §to va§a postena Ijubav napisa,

raditi

i

i

da

da bismo

nastojati,

mnogo

ste

ga primili za gospodina, a on vas za slugu.

mi

prijali

i

mir

zahvaljujemo«.

njime,

s

a

Medjutim

da vam porucimo, je

sam

Ostoja

kralj

ravno u Dubrovnik svoje Ijude, nudeci obcini mir. Ona mu na to odgovori 14. ozujka 1404. naprosto mu saobci, sto da je kralj Sigismund nalozio, »Zikmund odIuCi vam po recenom poslu (poslaniku) poruci upisa: da nam kraljevstvo ti na§e poslao

i

i

zemlje

i

vrati,

Bosnom ziti

koje

dalo

u Ijubavi

i

i

smo

prije

ovoga

zapisalo. Vrativ prijazni«. Iza

rata imali

nam

drzali,

i

kraljevstvo

duzega dogovaranja

ti

s

koje

nam

zemlje,

je kraljevstvo

da imamo

»zborom bosanske gospode* ugovarati

dade dubrovacko vijece svojim poslanicima

Dok bi

je kralj

nikom

30. ozujka

koji su u

svom ti

posljednjem ratu

s

i

Nikolu Perova

U

kraljem o miru.

to

ime

1404. obsezan naputak.

Ostoja nastojao, da se Dubrovcanima

neke znatnije velikase,

sa

kraljem odlu6i§e napokon Dubroveani,

da ce u Bosnu poslati dva svoja poklisara, po imenu Marina Kabuzica Pudica, koji ce pred

ti

kraljevstvom

s

priblizi,

stajali

gledao

uz Ostoju,

je

Hrvoje, kako

opet

s

Dubrov-

Medju tima bijahu kao najbli^i susjedi dubrovaiki slavni vojvoda Sandalj Hranic knez Pavao Radinovic. Vec 15. ozujka 1404. pisu DubrovCani vojvodi Sandalju, da su primili list od Hrvoja, u kojem je porudio, da puste na sloboda Nenada, SandaIjeva dovjeka. Oni su to uiinili, all im je zao, sto im Sandalj sam nije pisao. Mole ga jo§, da pusti njihove suznje, koji su u njega, da bude Ijubav medju njima, kako je bila prije rata. Tako isto primiSe Dubroveani na Hrvojevu molbu kneza Pavia Radiizmirio. i

i

i

poslaSe mu u to ime 26. ozujka 1404. posebno pismo, koje odnese njegov iovjek Brailo Tezalovic. Nakon tih priprava sastade se na podetku travnja »zbor bosanske gospode* u Visokom. Na tom su zboru bili osim Hrvoja, Sandalja Hranica Pavla Radinovida jamadno

novica za svoga prijatelja

i

mu

i

joS i

i

ovi velikasi:

vojvoda Radid Sankovic, vojvoda Pavao KleSic, vojvoda Vukmir Jurjevid

knez Radoje Radosalic, a napokon Hrv. povj.

II.

I.

i

djed bosanske (patarenske) crkve sa viSe strojnika. 31


SIGISMUND

322

Ostoja iznese tegobe

da im se bosanska

zahtjeve Dubrovcana pred zbor,

i

»Primorje«,

vrati

PROTUKRALJl.

I

bijase Ostoja

koje

ratu

Kako

osvojio.

su

vlastela te zahtjeve primila, nije poznato; ali vec 25. travnja javi§e poslanici u

Primorja ne

Dubrovnik, da glede povratka

ne bi htio

dobise

od

30. travnja nalog, da traze

dubrovacko vijece

namah povrate kuci. Dubrovnikom zaista se

toga, sto Ostoja

mogao

htio ih

nije

i

podignu drugoga, sebi pocudnijega vladara. Uz bosanske, paie se

cini,

da su se

Pavao Radinovic. Vec

i

1404.

vise

radi

prilici

a na prijestolje

opet

se

bosansko

druge vlastele

svedjer dosad vjerni Sandalj

i

Dubrovcani

piSu

svoj

Dubrovc^ani

Fhvoja pristalo je

put iznevjeriU Ostoji

taj

27. svibnja

po

izjaloviSe;

Ozlojedjeni

Primorja.

vratiti

hercegom Hrvojem na propast Ostoje, da ga hse krune,

slozise s

to im dade pak ako on

odgovor,

izvjestan

kralja

Na

odgovora.

izvjestna

Primorja, neka se

vratiti

Dogovori medju Ostojom

Hranic

gdje zahtijevahu,

naroSito onaj,

posljednjem

u

»Poslasmo

Hrvoju:

ove hstonose k nasim pokHsarom na Ugre, da govore gospodjnu kralju Zikmundu o svih djeUh, sto

zlih

suprotiv je,

biti.

nam

Za

to

Ostoja

je kralj

ucinil,

ako hoce gospodstvo

svem, sto

o

i

nam

ce

stogod pisat nasim

ti

(koristno)

poslanikom

njemu

i

uvjezbati

i

da govore na suprotiv Ostoji, oni ce govoriti«.

Dok

su Dubrovcani opadaH Ostoja pred Sigismundom, radio je Hrvoje proti njemu

u samoj Bosni. Njegovim najviSe nastojanjem zgodi

se, da je napokon veHk dio bosanskih novoga kralja. U to ime sastado§e se vlastela Dubrovcani bosanska na zbor; po svoj prilici u Visokom. Na taj zbor poslali su Marina Bunica. Knez dubrovacki 28. svibnja 1404 svoje poklisare Paskoja Rastica da mu cestitaju, Niksa Zurkovic dao im na polazku ovaj naputak: da otidu k Hrvoju da se vladaju Hrvojevim svjetom; ako sto ga je Bog osvetio od neharnoga Ostoje, bude iko proglasen za kralja, neka i§tu od njega potvrdu starih povelja; ako jo§ nitko zbora bosanskoga s dopustenjem nije izabran, da istu potvrdu od vojvode Sandalja tajno reku Hrvoju: >Tko bolji za kralja od vas?«; patarena. Neka nadalje pouzdano ako on ne bi htio, da stanu za kojega Kotromanica, koji su gospoda od davna, ili pako .« za onoga Pavla (Radisica), koji zivi u Dubrovniku

vehkasa odlucio

zbaciti

Ostoju, te izabrati

i

i

i

i

i

i

.

U

kandidata

dosta

.

zboru bosanske vlastele, koji se je sastao negdje na pocetku za prijestolje:

od kojih

manica,

uspomene

sam Hrvoje, zatim Pavao Stjepan Tvrtko

najznamenitiji

bijase

Tvrtka

kralja Stjepana

bas on

I

I.

lipnja

izabran

kraljem bo-

svoje,

zatvori se u

sanskim. Razkralj Stjepan Ostoja, ostavljen od prvih velmoza drzave tvrdi

grad Bobovac, u kojem

je

jos

od god. 1403.

Tu

ugarska posada.

bila

dakle

vise Kotro-

Tvrtkovic, zakoniti sin slavne

II.

prvih dana

bi

lipnja, bijase

napokon

Radisic,

u

zabiti

ce-

kase na zgodan cas, da se opet popne na prijestolje kraljevsko.

(Tvrtko

Tvrtkovic

II.

nahcdimo u knjigah, Dubrovcani

8.

jer

pr

od potopa

ma

e

S

§to

ga

je zapalo

prijestolje.

dojavio mletackoj obcini, da su uzvisila

n d

1404.— 1407.).

u,

Sandalju, spominjuci

vlastela

6injase

II.

se,

smel se

tim

se je

i

i

»Koliko mi tako pisahu

vrtel«,

burnih

godma.

proslih

da ce nastati mirnije bas hercegu

najvise zahvaliti

je

Hrvoje

ponosio,

i

doba,

vojvodi

je slavodobitno

te

bosanska slozno zbacila Ostoju

ravnodusno klicanje Hrvojevo, pace i

da zato ne

ipak se pozuri,

te

Hranica.

Hrvoje

je

jadranskoga mora.

ulazi

u te borbe^

imenova vec

Stjepan Tvrtko

kralj

smu

i

s

kraljevstva

i

drugoga, sina naime nckadanjega kralja Tvrtka*. Obcina mletacka primi medjutim

prilifno kazati,

»

g

svijeta nije se svijet toliko

kolovoza ^404. vojvodi

Nastupom mcdjutim kralja Stjepana Tvrtka barem za grad Dubrovnik. Novi kralj imao Hrvoju,

i

II.

3.

On

bijase

taj

podpora

cas

o Ostoji ne zna nista van dobra

i

dobro

zeli

i

mir drzavi bosanskoj.

Stjepana Tvrtka za svoga

kolovoza 1404.

bio je sasvim zavisan od

u obce bio u

da

izjavi,

nego da

mocnoga Hrvoja

najugledniji

dvaju kralja

Ladislav joS prosle godine imenovao hercegom

i

ili

i

najsilniji

kraljevstva.

dukom

i

druga

No

gra'djanina.

mu

Sandalja

muz izmedju Drave

i

Njega bijaSe napuljski

spljetskim

i

svojim glavnim


I

i

TVUTKO

— 1407.Y

TVnTKOVir. PHKMA SICISMl NDl' (1404.

II.

323

namjestnikom u Hrvatskoj Dalmaciji, te datovao mu uza to grad Spljet otoke Brai, Hvar Korculu; a sada ga preporudi isti kralj Ladislav pismom od 16. lipnja 1404. mletackomu duzdu Mihajlu Stenu moleci ga, da bi poslanicima pismima hercega Hrvoja, namjestnika njegova, tako tvrdo vjerovao kao njegovim vlastitima. Uzvisiv Hrvoje Tvrtka II. na bosansko prijestolje bijase niu prva briga, da satre i

i

i

i

moc

Ostojinih pristaSa u zemlji,

razkralja Ostoje

da Bosnu

i

bijahu naro6ito

humski

Dubrovnikom.

izmiri sa

privrzenici

Gorlfivi

vojvoda Juraj Radivojevic

njegov knez

brat

i

Vukic. Njima bijase u ozujku ,1405. tako tijesno, da su smijerali ostaviti svoju domovinu u Dubrovnik sa svojim zenama djecom. U isto vrijeme radilo se o miru izmedju Dubrovnika Bosne. Dubrovcani polagaliu osobito velike nade u vojvode Hrvoja i

otici

i

i

i

zato im se ulagivahu

Sandalja Hranica,

Dne

svakim na6inom.

8.

kolovoza

.

moli

1404.

dubrovaSki knez Nikola Gundulid vojvodu Sandalja, da svoju Ijubav prema obcini Cinom dokaze, da Dubrovniku izradi sto povoljnije uvjete mira. >Tvoja vlast s bozjom milo^cu i

tako laska

velika je«,

dubrova6ki

knez vojvodi Sandalju,

hocete, to 6e liotjet gospodin kralj Tvrtko tu milost dal,

od 1

da tako bude«. Tako

Dubrovcani

isto laskaju

mu: »A znamo,

25. ozujka 1405. govoreci

k tomu dodaje:

a

gospodin herceg

i

sto

i

»bil

dobri pomocnik pri gospodinu kralju

Narocito hercegu Hrvoju

Tvrtko

je kralj

II.,

mu

sin

i

i

a

sto je njihovim posla-

njegovim drugovima morali su Dubrovcani

i

vi

je

na svaki dobri put nastojaU.

i

deseci se na j>Belih selistih u Trstivnici*, sklopio

1405. povoljan za njih mir. Svjedoci

Hrvoje

hercegu

i

ti

zapovjedis u Bosni, sve ce biti«;

ti

knezu Pavlu Radinovicu zahvaljuju se srdaSno 23. ozujka 1405.,

nicima

Ȥto

bog hercegu Hrvoju u pismu sva Bosna, jer

i

zahvaliti, §to

s

njima 24. lipnja

rucnici toga mira bijahu vlastela:

herceg spljetski

Balsa Hercegovic, vojvoda Sandaij Hranic

mu Vukac

brat

i

Hranic,

knez Paval Radinovic, zatim knezovi Radoje Radosalic, Radoje Dragosalic, Batic Mirkovic,

Radosav Pribojevic, Vladislav Danicic, Vuk Rogatic Bjelica Bjelhanic. Kralj izjavi svoju mir zalost dubrovackomu poslaniku Nikoli Guceticu, »sto im (Dubrovcanom) rat zada i

i

privrze

i

pravim

njim veliku zlobu

obnadje, »da im je suprotiv bogu primi Dubrovcane opet za

bracu

i

i

stetu

pravdi

uciniti

ucinil

zli

prijatelje

i

povelje Ostoja,

kralj

velike kletve pobil

i

im sve

potvrdi

i

biv§i

stare

i

Bosni«,

i

zapise«; zatim

povelje

i

darovnice

od Kurila do Stona, pridodavsi jos sela Lisac, Imoticu Trnovicu, koja spadahu na Primorje, a ne bijahu poimence napomenuta u Ostojinoj povelji. Napokon zapovjedi kralj Tvrtko II., da se knez Vukac Hranic s jos jednim vlastelinom bosanskim sa dva Dubrovcanina sastane na stanak u

kojom im pokloni

a narocito onu,

kralj

Ostoja »Primorje«

i

i

Konavlima ova

cetiri

ili

Trebinju

na Popovu polju,

ili

da

sudije odluCili,

je u

i

da se

ima

platiti

posljednjem ratu krivo uzeto

dubrovadkim*. Dubrovcani bijahu sada presrecni. Malo zatim, bracu Sandalja

i

Vukca Hranica

darovavSi im uza to isto

i

mu

prije bila

placati sve

njihovu

djecu vlastelima

i

za §to bi

vratiti,

i

samoga

kralja

Tvrtka

utanadene dohodke,

i

II.

srpnja 1405.

imenovaSe

svoje

vijecnicima

svojim vlastelinom

darovavSi

mu

u

god

»ne po pravdi Ijudem obcine,

palacu u Dubrovniku, koja je bila vojvode Radica Sankovida.

imenovase 22. rujna

rekavsi

i

3.

i

i

i

Tako

vijecnikom, ob-

svom gradu kucu, koja

je

Stjepana Ostoje.

Bilo je skrajnje vrijeme, da se je Tvrtko

II.

Tvrtkovid izmirio s Dubrovnikom, jer se

na sjeveru Bosne spremala nova bura, da se na nju obori. Kralj Sigismund ne mogaie bosanskim velmozama nikako oprostiti, i^to bijahu svrgli s prijestolja njegova Sticenika Ostoju, pak se s toga oruza^e za novu vojnu u Bosni. Vec 26. rujna 1404. nalazu Dubrovcani svojim poslanicima, da prate Sigismunda, »ako bi on poSao prema Savi ili

je u to

primorskim stranama*. Rata javljao dubrovaCki poslanik

na

rat proti

hercegu Hrvoju

te

godine ne

no zato

bi;

je

opet

slijedede godine

na ugarskom dvoru svojoj obcini, da se i

Bosni*, pak je

s

»

1405.

Sigismund sprema

toga vijece dubrovad:ko

7.

travnja

o tom

obavijestilo Nikolu Gucetica, svoga poslanika u Bosni, sa zeljom, da dodje do mira Ali


SIGISMUND

3*4

mira ne

To

bi.

I

PROTUKRALJI.

u svibnju znalo se u Dubrovniku, da kralj ugarski »velike vojske pripravlja*

su§ta

bijase

I

istina.

Dne

1405.

10. lipnja

mu

Ijima grada Pre§ova, kako

je »potrebito

korake prema kraljevini svojoj Rami

pise

Sigismund

Budima sudcima

iz

mocnom svojom vojskom da se

Bosni,

ili

mu

drzave*, pak ih zato poziva, da

s

izprave

i

zite-

svoje

upraviti

obnove medje njegove.

i

za tu vojnu (pretextu ipsius regie nostre exercitualis

po Simonu Rozgonu opet stotinu forinti, koje si mogu namiriti dohodkom kraljevskih solana. Osim toga morao je kralju ustupiti zagrebacki biskup Eberhard svu desetinu, koju je pobirao u kraljevini Slavoniji. Napokon je Sigismund 21. kolovoza 1405. Cakovac u Medjuraurju zalozio za 48.000 forinti celjskomu knezu Hermanu. Tim na^inom opremio je Sigismund tri vojske: jednu pod zapovijedi macvanskoga bana Ivana Morovida poslao je kroz iztocnu Slavoniju na banovinu Usoru; druga pod hrvatskim banom Pavlom Bisenom de Ezdege, koji se bijase oslobodio suzanjstva, imala je udariti osvojiti grad Bihac, u kojemu je bila podolinom Une, pak obraniti knezove Blagaje sada kralja Ladislava hercega Hrvoje; treca napokon vojska pod Petrom Perenjom expeditionis) po§lju

i

i

imala je

straziti

na medji slavonsko-bosanskoj.

Bosna ne ostade skrstenih ruku, nego se pripravljase na sto zesci vojvoda Hrvoje trazio je u to ime pomoci od Mletaka, Dubrovnika

odpor.

Ali ni

Herceg

i

Ladislava. Mlet6ane zamoli, da

mu

opremljene. Obcina

mu

doduse

ustupe dvije

24. ozujka

lombardijski rat; no za to ga uvjeravase

o

molbu

1405. svojoj

kralja

i

na njegov trosak svim potrebitim

galije,

odbi, poSto

osobitoj

upletena

bila

je

Ijubavi

naklonosti,

i

te

u

ne

htjede poslije prihvatiti saveza, sto joj ga je nudio kralj Sigismund. Srecniji bijase Hrvoje

u Dubrovniku. Ni

ne pomagase Bosnu izravno

taj

svomu zakonitomu

proti

otvori svoja skladista oruzja, te su Bosnjaci mogli kupovati oruzja,

dasnu pomoc pruzi Hrvoju

i

Bosni kralj Ladislav,

ondje strazio, da odbije navalu Sigismundovih

Dalmaciju

i

ako

c^eta,

u

bi

ali

htjeli.

Iz-

pod vojvodom

koji posla svoje galije

Ivanom Lusignanom u sjeverne strane jadranskoga mora. Lusignan zauzeo te je

kralju,

koliko su

otok Rab,

je

mah

isti

udarile

na

Hrvatsku.

Rat kralja Sigismunda proti Bosni vodio se

mora da

listopadu te godine

je

je

u drugoj polovici godine

ugarska vojska duboko

prodrla

u

humski zupan Tolisa, covjek vojvode Sandalja, pitao Dubrovdane, njihov grad, akp bi mu bila >koja nevolja od ugarske vojske*. Bo^njaci svojim protivnicima. Zapadna vojska kralja Sigismunda

risem grad Bihac, kod kojega

bi

srce

bi

1405.

Bosne,

mogao

li

jer

pobjeci u

No napokon

odoljese

dodu§e uzela

bijase

U je

ju-

smrtno ranjen sam ban Pavao Bisen. Dne 30. rujna 1405.

ne mogase odrzati odkud bijase dosla. Slicne srece bila je iztodna vojska. I ona je izprva napredovala; no napokon morade uzmicati. Jedini tvrdi grad Srebrenik, najznatnije braniste Usore uz tvrdi Dobor dopade ruku ugarskih. Sigismundov

izdao je pace Sigismund u Bihacu grada, te se njegova vojska

ban Ivan Morovic

videci,

(in

morade

da ne

bi

Byhigg) povelju; no poslije

vratiti,

mogao

vise

Srebreniku posadu pod Nikolorh od Gorazde

i

ode

postidi

na to

Usore, ostaviv u

iz

Ladislavom Silagjijem, da ga brane

od

navala bosanskih.

Bosna

bijase

taj

grad Srebrenik, a

posla za to slijedece

daljem Hranicem

i

put spasena.

njim

s

i

No

kralja Tvrtka

vojvodina Usora ostala u

godine 1406. sporazumno

ostalim velmozama

poslanike

s

II.

i

Hrvoja ipak

vlasti

hercegom svoje

na

je smetalo, §to je

kralja Sigismunda.

Hrvojem, napuljski

Ladislava, te ga zamoli, da potvrdi drzavi bosanskoj stare medje,

Tvrtko

II.

vojvodom San-

dvor

kako su

pred

kralja

bile

joj

za

Kulina bana, a napose medje Bosne prema Ugarskoj. Tom je molbom bosanski kralj smijerao od kralja Ladislava, kojega je smatrao ne samo vladarom Hrvatske i Dalmacije, nego i Ugarske, zadobiti potvrdu za vojvodinu Usoru, koja je tada cestimice bila u

Sigismundovih vojvoda. Kralj Ladislav vrlo se je radovao poslanstvu »predragoga rodjaka«, kralja bosanskoga, te je 26. kolovoza Bosni pOtvrdio sva stara prava medje.

vlasti

i


TVRTKO

TVRTKOVIC PREMA SIOISMUNDU (1404.— 1407.)

II.

3tS

napose njezine medje prema Ugarskoj. Videci dalje, kako su netom BoSnjaci hrabro Sigismundovu, tako sve vise utirali put njegovoj vlasti, nagradi torn prilikom najglavnije vojvode knezove zemljama u Hrvatskoj Dalmaciji. Tako a

odbili navalu

i

i

pokloni

i

hercegu Hrvoju citavu zupu Vrhriku (Vrliku) s gradom Prozorom, koji bijaSe herceg podigao, zatim grad Zrinj, koji pripadase Pavlu Zrinjskomu; tako isto podijeli vojvodi Sandalju Hranicu Dreznik, Cetin i Slunj, a 23. ozujka slijedece godine 1407. 15. ruina

dodade tomu jos

znamenite gradove Ostrovicu

i

Srecna obrana Bosne od

i

Skradin.

Sigismundove nije nikoga tako pekla, koliko razkralja Stjepana Ostoju, koji je iza svoga pada svedjer samotovao u gradu Bobovcu. Kad je Sigismund podigao vojske, da se obori na Bosnu, bija§e mu sinuo tracak nade, da bi s pomocu njegovom mogao opet sjesti na prijestolje; no sada, pokle je Bosna odbila navalu ugarsku,

No kamo da

mucno mu Ta

mogase podi, posla dubrovackomu

te

bijase ostati sred svojih protivnika. Odludi zato ostaviti Bosnu.

se krene?

voljnika ne

svoj grad. Vijece se za

sile

u Dubrovnik, u to utociite bosanskih

jer

mu

nedavno zadao

je

vijecu svoga slugu Pavla Uzinovica, moleci ga,

cudo ukaza

S

iz

zli

i

vam uCinismo

i

s

gospoda

i

vlastele

Bosnjane prihodili

i

bija§e izprva vojvodi Sandalju pocudna, pira§e. koji

To

se razabire

iz

stojali*.

no

da

bi

njima

i

i

bil

da

za

onaj

morate

dubrovackih pisama od 26.

i

nije

slugu

i

27. izijti

izseli

Stjepana

iz

Bosne, ne

i

pojti*

s

u Dubrovnik, molili

inim Bo§njanima za Ijubav opravilo jedan brigentin,

pravo vjerovao; zato posla drugoga

nam

glavom

Hrvojem podustudenoga obima vojvodama, zajedno

u Drijeva na Neretvi, da odanle preveze Stjepana Ostoju u Dubrovnik.

da

s

onej sloboStine, na koje su vazda

pace

Bobovca

koju

rat,

dojti

Ostojina nakana, da se

poslije ju

su spomenuv^i, kako bi Ostoja hotio »iz

vijece,

augsburSkog izdanja kronike Ivana Turdaoska^a.

vasim imanjem u nase mjesto Dubrovnik,

va§imi

odgovori:

BOSNJACIMA.

zapisasmo,

i

nezado-

i

da ga primi u

vec 13. rujna 1406.

uzrok neprijateljstva, koji je medju nami

praviem zadaste, primismo s

mu

najpripravnije, te

BOJ UGARSKIH 6eTA

"Ostaviv svaki

bjegunaca

udaraca. Ipak pokula srecu,

Ijutih

Tepdida

u

No

i

poslalo ga

kao Dubrovnik, po Ostoja

list od Uza sve to nije Ostoja poSao u Dubrovnik; on je, sudeci po pismu Hrvoupvao u vijece*. ni se jevu dubrovadkom odgovoru od 1 travnja 1407. »sumnjao >na onuj proSlost: na pozivajuci nepovjerenje se ovako premda je ono odbijalo od sebe kako gospoda, velika Dubrovnik zapisali, dohodili su u vjeru, koju mu (Ostoji) smo dali

kojemu

izruii

dubrovacko

vijede 6. ozujka 1407.

>gospodinu kralju Ostoji drugi

slobo§cine«.

i

i

i


326

SIGISMUNU

to car Stjepan, kralj Tvrtko,

ban Stjepan

vjere ne

jatno

je

PROTUKRAIJl.

I

mnoga

i

gospoda braca

ina

njegova;

a

ine

zapisali pod pe6atiju nasom«. Vjeroimamo, razve jedne, koju mu smo dali medjutim, da Ostoja tada u obce nije vise kanio poci u Dubrovnik, posto su i

povoljni glasi, da bi se ipak naskoro mogao povratiti na prijestolje Sigismund naime nije bio zadovoljan slabim uspjehom svojih vojvoda god. 1405., pak se je u polovici godine 1407. spremao na novu vojnu. Da bi lakse svoje protivnike svladao, nastojase svakako utanaciti savez s Mletcima, kamo posla s torn zadacom biskupa

mu

stigli

pecuvskoga Valentina

svoga gorljivoga privrzenika, skinutoga nadbiskapa spljetskoga

i

Andriju Gvalda. Ali Mletci ne htjedose

ponude. Dok

kakav savez,

ni cuti za

te 23.

srpnja odbise sve

su Sigismundovi poslanici nudjali savez Mletcima, a onda posli

u pape Gregorija XII.,

nijesu

velmoze

bosanski

ni

god. 1407. javljahu Dubrovcani Sigismundu, kako

pomoci

skrStenih ruku. Jos 23. lipnja

stajali

su

traziti

»da je poslanik turski do§ao

culi,

Hrvoja u Bosnu k Hrvoju, a onda ce poci k vasemu velicanstvu, da trazi izmedju vas sporazumak s laznim obecanjima (fictis simulationibus), te bi tako pod plaStem ugovai

inceptus) vasega

ranja srecni podhvati (felices

Medjutim

velicanstva

.

.

otezanjem

.

Sigismund u kolovozu 1407. provalio u Usoru,

je

prema Bobovcu. Uza

nj

Stjepana de

de Florentia), tada vec temeski zupan

Scolaris

komore. Dne

venuta) u Bosnu,

felice

et

pismo, kako je pripravila

u

canstva

sredini

neprijatelja.«

da

brodove,

svoje

drugom pismu Dubroviani bas

torn

znameniti odslije Pipo de Ozora (sin

i

U

I

klicu je

zaista

od

Ta

stajala jos

O samom ne spominje, vojska

slabo

radosti,

dina

bas toga dana, naime

mnogo tan'i

11.

rujna 1407.

U

veli-

kralj

descensu nostro campestri

(in

Johannes Henrici de Thamasy) prodirala dolinom Vrbasa, descensu nostro campestri iuxta fluvium Vrbas).

hercega Hrvoja

svladati

i

osvojiti

njegove zemlje.

nema vijesti. No posto Sigismund ni u jednoj poveiji toga rata magnata ne nagradjuje, moze se slutiti, da je narocito njegova Cini se, da Sigismund nije ni tako daleko mogao prodrijeti, da bi

svojih

prosla. te

se kroz njegovu obiast- prikucio Dubrovniku.

Dubrov6ani vojvodi Sandalju na njegovo kralja

>moc kraljevskoga

je

sto

ratovanju

niti

svladao Sandalja, varaju

na njegovo

et

jamacno

je vojska imala

je

gotovo vrijeme druga je vojska njegova pod erdeljskim

listopada (in

5.

mu

u zgodno vrijeme stoje na uslugu.

isto

vojvodama (Lack de Zantho ondje

nacelnik kraljeve solne

i

11. rujna javljala

a

mu

Sigismund stajao sa svojom vojskom blizu grada Bobovca prope castrum Babuncz). te je

zaustavili«,

rujna 6estitala je dubrovacka obcina kralju za »njegov srecni dolazak*

3.

prospera

soa

(de la

Scibor Sciboric

su

bili

se

dolinom Bosne prodirao

te

Zikmunda,

jer

drago, da medju

vi

samoga Sigismunda

»kolike su poraze,

pojde

preko

s

bude se

snjimi krv ne

pismo ovako:

vsem, volja

i

prolila«.

Vec »i

sto pisete za gospo-

hotenie bozije bilo je

A

13.

propasti

i

i

nam

studenoga opet Dubrov-

nastoje da tjese radi njegove nedace u Bosni, pak

koliko

odgo-

29. listopada

ga sjecaju,

nepodnosljivih steta nanijele provale njegova veli-

canstva u pojedine oblasti Bosne*.

Medjutim Sigismund nije se dao tjesiti, vec je pregnuo svom snagom, da jednim udarcem skrsi odpornike bosanske. Ali za to je trebalo obsezne priprave. Vec 9. prosinca 1407. nalazimo ga u Koprivnici, a 16. prosinca u Cakovcu tu na drugim mjestima spremao se je za osudni boj godine 1408. (Hrvatsko kralj evstvo godine 1404. — 1408.) Povratkom kralja Ladislava u i

;

Napulj nijesu se

jeno

i

namah

podijeljeno

promijenile prilike u hrvatskom kraljevstvu.

medju dva gospvdara': u

Ono

je ostalo razdvo-

Slavoniji bila je pretezna stranka Sigismun-

dova, dok je u Hrvatskoj gotovo sasvim prevladala stranka Ladislavljeva. Jedini knezovi

krbavski

da se je

su tu vjerno uz Sigism.unda, knez pak Nikola Frankapan nije znao,

prisloni, te je u svojoj

Citavu

svojim

stajali

zdvojnosti trazio zakrilje u Mletaka.

Dalmaciju (osim Dubrovnika)

kraljevskim

i

najveci

dio

Sam Sigismund

Hrvatske za izgubljene,

poveljama nadbiskupiju u Zadru, kao

i

kamo

smatrao te

je u

biskupije u Krbavi, Kninu,


IlKVATSKO K HA L.IK VST VO

Hvaru

Trogiru,

Skradinu,

Ninu,

001).

Makarskoj

'i

— 1408.

1404

proglasio

327

»izpraznjene«

za

(vacantibus),

posto su biskupi ovih gradova priznavali kralja Ladislava. Jedino spljetskoga nadbiskupa Andriju,

je medjutim boravio na njegovu dvoru, kao nadbiskupa dubrovackoga mcdju svoje vjerne prelate, te ih je spominjao u svojim kraljevskim

koji

ubrajao

je

i

poveljama.

Medjutim

nije

na poietku godine

Slavonija

ni

1404. bila posve umirena. Zagre-

biskup Eberhard Alben vratio se doduse na svoju stolicu, te uz to vr§io cast vrhovnoga kancelara na kraljevskom dvoru; a bani Slavonije, Dalmacije Ilrvatske, po inienu Pavao Bisen Ladislav od Grdjevca vrSili su svoju vlast u banovini Slavoniji donekle backi

i

i

i

u

no

Hrvatskoj; koji

Slavoniji,

i

uza

sve to

nijesu,

6uti

htjeli

uvijek

je jos

bilo

za

je

A

Sigismuda.

kralja

Ugarskoj, napose u Erdelju. Sigismund

velikasa

plemica, narocito u iztocnoj

i

takovih odpornika bilo je

i

u

toga prvih mjeseci godine 1404, imao pune

s

Slavoniju. On je s toga 19. velja^e 1404. sporada posve smiri Ugarsku barunima prvacima drzave izdao u Budimu neki dekret, kojim je ustanovio nacin, kako bi u jednu ruku okrivljeni odmetnici mogli dokazati svoju vjernost;

ruke posla,

zumno

i

prelatima,

s

u drugu, kako

se onima, koji su se pokorili, povratila njihova imanja; a u trecu,

bi

imanja otela

bi se

i

onima,

koji bi

No

kako

odpadnika mora da ozujka Sigismund izdao zapovijed

dalje uztrajali u nevjeri.

i

tih

mnogo, jer je malo zatim, naime 13. nekim svojim vjernim velikaSima, kao macvanskomu banu Ivanu Morovicu, biv§emu sikulNikoli de Kallo, da dignu svoje cete skomu groiu Petru Perenju, napokon provale

je svedjer bilo

i

i

Toma

u Erdelj, pak da ondje uguse bunu, koju bijahu pokrenuli bivsi jegarski biskup

Stjepon Debro sa svojim ortacima. Vjerni velika§i odazvase se pozivu kraljevu,

Tomu

rase biskupa

U god.

1404.

sastali

se

pak

boravio,

ostalim

s

dok ga

je kralj pomilovao.

Morovicu novu povelju, kojom

je

slozili

U

protivnike.

se

i

u

prvoj detvrti

Eberhard, oba bana, po imenu

i

i

4.

travnja 1404. izdao u

njemu potvrdio sve svoje

u Ugarskoj kao

i

svoje

macvanski ban Ivan Morovic na nazocnim velikasima plemicima savez na obranu

prava Sigismundovih. Zahvalni je kralj na to

Vecina odpornika

zatru

Pavao Bisen de Ezdeghe,

i

ondje

utanacili

da do

kraja

Krizevcima biskup zagrebacki

u

od Grdjevca

Ladislav zbor,

Sigismundovi,

privrzenici

Slavoniji

mnogo godiha

u Poljsku, gdje je

gotovo doba, kad se je digla vojska na odmetnike u Erdelju,

isto

i

te protje-

prijaSnje darovnice.

u Slavoniji oslanjala se

i

Pozunu banu Ivanu

Da

je

poglavito na papu

tomu stao na put, pod prijetnjom smrtne kazne gubitka imanja zabranio svojim podanicima, da primaju ma kakova sluzbena pisma od

Bonifacija

IX.,

nepomirljivoga protivnika kralja

Sigismund

izdade

6.

travnja 1404. dekret,

papa, legata, kardinala

drugili

i

sudaca

u

Sigismunda.

kojem

bi

i

je

i

sluzbenika rimske stolice. Nadalje odredi, da

ili

nitko ne smije na osnovu takih pisama a bez narocite dozvole kraljevske primiti

duhovnu cast ili sluzbu, posto si bama, kao oruzanom rukom umio

je to pridrzala

jeliti

je

i

Ugarskoj da

i

tako

ih

Slavoniji.

U

§to jace

k sebi privine.

isti

odane gradjane na Gradcu tine)

po

mah

Sigismund

nagradjivao je kralj

Tako

je

sama kruna. Ovim smiriti

posljednje

i

ili

podi-

sli6nim odred-

trzaje

odpora u

vjerne svoje obilatim darovnicama,

posebnom poveljom od

24. travnja vazda

Zagreba oslobodio od placanja svih daca (osim trideseDne 31. kolovoza izdao je opet znamenit dekret od 16 61a-

tik

6itavoj drzavi svojoj.

zgodne uredbe za sva kraljevstva svoje krune. I Dalmaciji stali su se neki vracati pod okrilje kralja Sigisu samoj Hrvatskoj munda. Prvi od svih bio je knez Nikola Frankapan. On se bijaSe tek od skrajnje nuzde pokorio kralju Ladislavu, pak je negdje jedva d:ekao, da se rijeSi njegove vlasti. Jama(*no je palatin Nikola Gorjanski, Surjak knezev, doprinesao, da se je jo§ na izmaku 1403 ili na pocetku 1404 Frankapan izmirio s kraljein Sigismundom. Za knezom Frankapanom naka, kojim je uveo red

i

i

i

poveli

se

progoni,

s

zitelji

Njima bijahu dodijale vjeiite razmirice, borbe gradska obcina gotovo propala, pak odludiSe stati pod okrilje kojega

grada

kojih je

i

otoka

Raba.

i


SIGISMUND

328

mocnoga

PROTUKRALJI.

I

»podanika kruae ugarske*. Kako

kneza,

pismu, pisanom 26. velja^e

Senju, potanko

u

knez Nikola Frankapan u jednom has njega

Rabljani

izabrase

pripovijeda,

za svoga svjecitoga kneza« uz placu od godiSnjih 1000 libara; no zato im rnorade knez obecatj,

da ce

zakriljivati

drzati

6uvati njihove sloboStine, privilegija, obicaje

i

statute, te ih »braniti,

i

stititi*.

i

Okret kneza Frankapana

grada Raba znatno oslabi vlast kralja Ladislava

i

i

njegova

imao na sjeveru Dalmacije mocna kneza vise skroz odanu obcinu dubrovacku, koji mogli su ctoka (Krk, Cres, Osor i Rab), a na jugu ostalim gradovima u primorju. S toga se je mnogo smetati ne samo Zadru, nego

podkralja

Sigismund

Hrvoja.

sada

je

i

i

Ladislav zabrinuo

i

stao raditi, da §to vise okupi svoje privrzenike u Dalmaciji

Hrvatskoj.

i

mu je

do toga, da uprava primorskih gradova bude u §to pouzdanijim rukama. Hrvoje za kneza posve odanoga Petricu Jurjevica od Vrbasa, namjestio gradu Spljetu U koji je preko pet godina tu cast obnaSao. U Hrvatskoj opet bio Hrvoju glavnim pomaknez gacem surjak njegov IvaniS Ivanovic Nelipic, a uza nj banovac Tvrtko Lati6id Naroc^ito bilo

i

Ivan MiSljenovic.

darovnicama

tomu

poveljama.

i

od

polovicu

Ostoji

kralju

K

veljom takodjer od

je

kralj

Ladislav

Tako

je

poveljom

dohodka

1404. darovao

travnja

1.

gradovima Trogiru

tridesetine u

podijelio je opet

travnja

1.

od

novim bosanskomu

mitio svoje privrzenike

neprestano

Sibeniku, a po-

i

knezu Dragisi od Glaza, po svoj

prilici

bratu Hrvojevu, neki posjed (Giabalic) u zupaniji pozezkoj, koji su drzali Berislavici, privrzenici Sigismundovi. Nadalje je

mu

je Ladislav nastojao sprijateljiti se s

pomoci mogao

S toga

je

i

obraniti

da se je pomelo snovati

i

tako

i

republike

njezinom izravnom

s

Sigismundove.

sile

neka

trazili,

mletackoj obcini, ako

Genoveza. Odnosi izmedju Ladislava

i

bi

podanike od

svoje

rado pristao na molbu Mletcana, kad su od njega

gradove sklonio, da obecaju svoju pomoc nje

bez ikakve dace

soli

mletackom obcinom, da

drzavinu

svoju

odrzati

kojom Napokon

svibnja izdao povelju nadbiskupu zadarskomu,

7.

godine do 1000 mjerova

je dozvolio izvazati svake

bi

bi

pokorne

postadose tako prijatni

o savezu protiv zajednickih neprijatelja.

mu

planuo rat izmedju

Dne

iskreni,

i

16. lipnja

1404

mleta^komu duzdu Mihajlu Stenu, kojim toplo preporudi obcini

napisa posebno pismo

hercega Hrvoju, »vikara, vijecnika svoga u kraljevinama Ungariji, Dalmaciji, Hrvatskoj

i

Bosni«, kao

i

svoje u

privrzenike

sve ostale

i

recenim kraljevinama Bosni, Dalmaciji

Hrvatskoj, te podjedno zamoli duzda, »da bi poslanicima

i

pismima pomenutoga hercega

i

namjestnika tako tvrdo vjerovao, kao njegovim vlastitima*.

Ohrabren ovako kraljem Ladislavom, a potican mozda potajno Mletcima, herceg vrsiti svoju vlast u hrvatsko-dalmatinskom primorju. Narocito mu i

je

Hrvoje stao odlucno

bijase stalo,

da oblada opet otokom

i

gradom Rabom.

Trogira, kojoj je tada bio naCelnikom iuris doktor

vitez

i

u njegovo ime poslanike pred kneza Nikolu Frankapana

grad

otok Rab.

i

Ako ne

bi

Najprije

knez Nikola toga htio

obcinu

zamoli

grada

Jakov Raducic, neka

poSalje

da

povrati

i

uciniti,

neka ga pozove,

podici ce na njega brodovlje

dalmatinskih gradova. Trogirska obcina zadovolji 11. ozujka 1405. molbi hercegovoj, izabere poslanike.

No

ti

poslanici valjda nijesu nista opravili, jer vec 17. ozujka javljaju

Trogirani kralju Ladislavu, da

iii

je

herceg

spljetski,

njegov vikar, pozvao, da se dignu

na njegove odmetnike (contra eius inobedientes); obcina

ako

joj

kralj

je

spremna hercegu

posalje galiju, koje ona nema. Kralj se zaista zabrinuo

poslao na iztocnu obalu jadranskoga mora opet jedan dio svojih

za

galija,

barletskomu (barulskomu) knezu Ivanu Od Lusignana, svome svojaku Ivan od Lusignana (regius vicegerens) zajedno s hercegom zapoceo

panu

te

i

se odazvati,

Dalmaciju, pak koje je povjerio stricu kraljicinu.

rat

proti

Franka-

njegovim privrzenicima. Trogirani su u torn ratu pomagali Hrvoja strijelcima, a napuljskoga kneza mornarima, kako se razabire iz zakljucaka obcinskoga vijeca u srpnju

i i

i

kolovozu 1405. Ivanu Lusignanu smjesti u

nj

podje

napokon

za

rukom,

te ote

Frankapanu Rab, vikara: u

napuljsku posadu. Odsad su vlast kralja Ladislava branila dva


HRVATSKO KRALJEV&TVO GOD. 1404.— 1408. Spljetu stolovao vr§io

je

herceg Hrvoje, a u Zadru knez Ivan od Lusignana, koji je podjedno

knezevsku Cast u Sibeniku. Kralju Sigismundu bilo je jamacno tezko, kad je docuo,

da

3a(^

mu otme netom

odludi istodobno

s

Kako

steceni Rab.

ratom

se je

u Bosni pokusati,

kako

Hrvoje pregnuo,

je

u obce tada spremao,

da

obrani Frankapana

Rab.

da

i

satre Hrvoja,

Nije nigdje

Frankapanu poslao u pomoc oba bana hrvatska, Pavla Bisena de Egdeghe Pavla de Petli (Pech), nekadanjega zupana stolnobiogradskoga, koji bijaSe jo§ u travnju proSle godine zamijenio Ladislava od Grdjevca. Podjedno je Sigismund htio, da na moru suzbije svoga napuljskoga takmaca. U to ime posla po-

zabiljezeno,

ali je

da

vjerojatno,

je

i

i

slanika svoga u Mletke,

moleci obcinu, da stupi

s

njim u savez

da

i

mu pomogne

svojim brodovljem. Ppslanik pripovijedao je u Mletcima, kako se je njegov pokoriti Dalmaciju,

i

u to ime vec

acquirendum Dalmaciam,

nauma

et

skupio 50.000

i

L

iam congregaverit

mu

(cum

Ijudi

sa

spremio ad

dispositus venire

sit

mille homines),

kralj

ali

da

mogao svoga

bi

da utanaci savez s republikom. Mletci medjutim te ne htjedose ni cuti za ponude njegova bijaiiu takmaca. Dne 3. kolovoza 1405. javi§e naprosto Sigismundu, da ne mogu ponudjena im saveza prihvatiti radi rata s gospodarom padovanskim, koji im prouzrokuje mnogo trebalo

izvrsiti,

bi

se ved sasvim

brige

troska.

i

Dubrovcane,

Sigismund

te ih je

pomoc, posto

samo,

priklonili Ladislavu,

nije ni

sada

duhom

sam doci u primorske

je odlucio

na6uti herceg Hrvoje, jer je brzo pohitao, 9.

klonuo, vec se je obratio na vazda vjerne

pozvao po Petru, gvardijanu krbavskomu, da se spreme njemu na

na Dalmaciju

galije

stopada odpisalo ovako:

»I taj

strane.

O

torn je

(Hrvojev)

i

list

da primi Rab<. Na videv

nam

medjutim morao neSta

U posebnom

to zaprijeci.

spoCitavao je dubrovackomu

listopada 1405. na otoku Korduli,

da ono »opravlja svoje

da

bi

pismu, pisanom

kako

vijecu, to

mnogo

mu zal

cuo,

je

je vijece

15.

li-

ne drago, jer

i

bog nam jest svjedok, da o tom nijesmo mislili ni radih; jer smo Ijudije, koje hocemo da si s mirom poCivamo i da se uzdrzimo trgom, kako je svijetu vidomo.* Uza sve to poruCilo je ipak 5. listopada 1405. kralju Sigismundu po njegovu poslaniku Petru, >da ce mu biti na sluzbu, koliko doseze mogucnost*, kad mu s bozjom pomoci podje za

rukom

doprijeti

do primorja*.

Sigismunda ne

zadaca do kraja

ne izvedo§e svojih

Bosni

dalmatinskom primorju, a ni njegove vojske u No zato se na koncu te godine zgodilo u poslije znatno doimalo prilika u Hrvatskoj i Dalma-

god. 1405. u

bi

Budimu nesto znamenito,

stb se je

Sigismund naime bijaSe se jo§ 1401. zarudio s mladom Barbarom, kcerju znamenitoga i mocnoga celjskoga grofa Hermana. Od toga je Casa jo§ vise otimala maha vlast Ugarskoj, tako da je Herman sa svojim sinovima gotovo u toga grofa u Hrvatskoj ciji.

i

svakom pogledu utjecao u javne poslove. Dne 3. kolovoza 1405. potvidio je Sigismund svojemu buducemu tastu grad Varazdin, a malo dana poslije, dne 21. kolovoza darovao mu je grad Cakovac s Medjumurjem za uzajmljenu svotu od 48.000 dukata. U jrosincu pak iste godine, nekako oko Bozica, slavila se u Budimu svatba kralja Sigismunda to, Barbarom, kcerju Hermanovom. Nije todno poznat dan vjenCanja, a niti s mladom kakovih svedanosti ali ved prije 28. prosinca 1405. izdaje povelju Cakima s pribila je Barbara supruga Sigismundova, jer on toga dana kraljice odobravanjem >prejasne kneginje gospodje Barbare, po Bozjoj milosti volom tko je kralja vjen6ao

i

da

li

je bilo

i

supruge* (de benevolo fauore, complacentia, voluntate Dei gratia reginae regnorum et annuentia serenissimae principis dominae Barbarae, eadem krunisanje na svatbu bijaSe Kralj praedictorum, conthoralis nostrae charissimae).

reienih kraljevdna

naSe predrage

i

pozvao

i

daljinom uzino:

nam

vazda i

vjerne

Dubrovdane,

tegotno§tu puta izpridaSe,

ali

te

dodjoSe, vec

ne podjedno

oni

mu

.Va§e kraljevsko Velidanstvo, zeleci

s

nama

nadalje obidajnom dobrohotnoscu, da se je po

destitaSe.

dijeliti

svoj

mu se 19. svibnja 1406. U pismu obdne ditamo napredak

i

javlja

radosti

Bozjoj odredbi, a po savjetu

i

pre-


SIGISMUND

330

poruci

PROTUKRAIJI.

I

prelata, baruna, prvaka drugih podanika vjencalo (matrimonialiter sociasse) preblagom kneginjom gospodjom Barbarom, kcerju celjskoga grofa Hermana. Kad smo to culi, vrlo smo se obradovali, jer smo od onoga dana, kad je vase velicanstvo obudovIjelo, vazda goruce zeljeli, da bi culi, kako se je vase velicanstvo u povoljan brak udruzilo. A radujemo se to vise, sto je vase velicanstvo naSlo sebi takova tasta, koji olaksava vama poslove, a vasim je podanicima vjernima drag pomocnik Svi se molimo svemoi

s

i

gucemu, da udijeli vama svojom daljom milosti potomaka za sva vremena, svojim potomcima va§e velicanstvo uzmogne dugo diciti«. Kraljica Barbara bila

krasnoga

stasa, visoka,

suprugu

s

celjskom

i

i

mnogo

»zena

svojemu mnogo

i

bila

je

sta-

zenitba kraljeva

Tast kraljev Herman upro je sada

za njegovo vladanje.

koristna

jada

medjutim

prvi kraj

tim

s

procera, Candida), te je poslije

fuit,

zadavala

U

zemljama.

da se

suvremenik Aenea Silvio Piccolomini,

crta

vlastohlepljem

njegovim

groficom

ju

bjeloputna* (egregii corporis

svojim razvratnim zivotom rijemu

kako

je,

i

premoc ne samo u Ugarskoj Slamogao, jer je bio u svojti ne samo s poljskim kraljem, nego s najmocnijim velikasima u Hrvatskoj, kao sto su bill palatin Nikola Gorjanski, knez Nikola Frankapan mnogi drugi. Svi ti postadoSe sada rodjaci svojaci kralja Sigismunda, te su mislili, da rade za svoju porodicu, ako pomazu sto i svu snagu, da pribavi svomu zetu odlucnu pobjedu voniji,

nego

u Hrvatskoj

i

i

Dalmaciji.

A

i

i

to je lako

i

i

svoga kralja

izdaSnije

Nikola Gorjanski bio je sada kraljev pasanac,

rodjaka. Palatin

i

posto se bijase ozenio starijom sestrom kraljice Barbare; knez Nikola Frankapan bio

opet po supruzi svojoj surjak palatina, a po svojoj sinovki Elizabeti u svojti

grofovima.

Nikola

Gorjanski

Frankapan sa Zrinskima Prva

posljedica

i

nadalje u svojti

bio je

je

celjskim

s

knezovima Blagajima, knez pak

s

Kurjakovicima.

kraljeve

zenitbe

s

celjskom grofinjom Barbarom

bila je ta,

da je

Sigismund u ozujku ili na pocetku travnja 1406. rijesio dosadanje hrvatske bane Pavla Bisena de Ezdeghe Pavla de Pech njihove sluzbe, te citavo kraljevstvo hrvatsko povjerio svojemu tastu, celjskomu grofu, pouzdanomu izkusnomu Hermann. Vec 17. travnja 1406. i

i

Herman u jednoj kraljevskoj povelji kao »ban Dalmacije, Hrvatske SIavonije<, to na prvom mjestu iza duhovnih dostojanstvenika, neposredno pred palatinom Nikolom Gorjanskim (domino Hermanno comite Ciliae ac Zagoriae, Dalmatiae et spominje se knez

i

i

Croatiae praedictorum ac Sclauoniae regnorum nostrorum bano, socero nostro charissimo).

Ovako

sva

je

vlast u Hrvatskoj, u koliko je

jednoj snaznoj desnici.

Vec

grofova.

darovnicu,

21.

izdanu

Uz bana

travnja

1406.

u Mletcima, trazeci su

koji

pomoc

i

pripadala Sigismundu, bila usredotofiena u

rodjaka kraljeva potvrdjuje

njegovu otcu Ivanu

jace priljubio svojemu kralju

ciji,

i

kralj

za Cetin

i

stall

su svi rodjaci

i

prijatelji celjskih

Sigismund knezu Nikoli P>ankapanu Klokoc, a tim se je knez Nikola jos

rodjaku. Poslanici kneza Nikole borave bas u to vrijeme

protiv

Zadrana

drugih privrzenika kralja Ladislava u Dalma-

i

neprestano udarali na zemlje

i

regis Ladislai, qui vigilant ad de.^tructionem

oblasti

suam

et

njegove (Jadratinos

et alios subditos

terrarum suarum). Nikola Frankapan

jo§ mletacku obcinu skloniti, da njegova Surjaka, palatina Nikolu Gorjanskoga, ime-

zeli

nuje

svojim

ligam)

gradjaninom; a sto

je

vise,

on

joj

nudi savez sa svojim kraljem (unionem

regem Ladislaum ad acquisitionem terrarum Dalmacie). Mlet^ani doduse odbise 26. travnja 1406. sve ponude molbe Frankapanove, ali ta nedaca nije ga odvratila, da dalje radi u Mletcima u prilog svomu kralju rodjaku. Poput kneza Nikole okupise se drugi knezovi oko bana Hermana. Dne 22. travnja god. 1406. izdade Sigismund u Budimu povelju knezu Ladislavu Blagaju njegovoj braci Antunu Ivanu, kojom potvrdi vise starijih privilegija i darovnica svajih predSastnika. U et

proti

kralju

Ladislavu

(contra

i

i

i

i

i

i

toj

se povelji prica, §ta su sve Blagaji

jer nijesu

htjeli

vjerom krenuti

pretrpili

svojemu

od hercega Hrvoja

kralju

suzanjstva, te se jedino velikom ucjenom, koju je

i

i

njegovih Bosnjaka,

gospodaru; Ivan Blagaj pace dopanuo

morao

platiti

Hrvoju, oslobodio veriga


HRVATSKO KHALJEVSTV6 GOD. 1404. i

tamnice. Jednake

oni

mnogo

bilo je

panu,

patili

onda, te

je

povelje

dobili

od Hrvoja

i

jamadno Zrinski

su

njegovih

Ijudi.

AH

i

— 1408.

3i«

krbavski Kurjakovici, poSto su

najvece slavodobice za bana

i

Hermana

kad je dva tri mjeseca poslije poslo za rukom knezu Nikoli Frankaprimamio u kolo Sigismundove stranke kneza cetinskoga Ivaniisa Nelipica,

,,

....Jl

f\.-«-'x ''-.'•"•«'

Khai.jica

Barbara kao Vknls.

U latinskom rukopisnom djelu »Liber de septem signis», u BudimpeSti. U lom djelu govori se o nebcskim

miji

koje jc sultan

Abdul-Hamid

Ijelesima, narodito

Sigismnnd, a zvijeidu Veneru (Venus) njegova supruga,

Surjaka Hrvoja

Vukdica

Ijeva ostao

vjeran

nilo, te je

ostavio

i

II.

poklonio iigMrskoj akade

o planelima. Sance prikazaje kraljica

»u kralj

Barbara.

jeditoga velikaSa hrvatskoga, koji je nakon odlazka Ladislav-

njegovoj

zastavi.

svoga Surjaka

i

Nije poznato, §ta je cetinskoga kneza IvaniSa sklopridruzio se ostalim hrvatskim knezovima; znade se


SIGISMUND

332

samo, 'da

kolovoza

16.

je

I

PROTUKRALJI. savez

utana6io

1406.

s

Nikolom Frankapanom,

odlucnim

privrzenikom kralja Sigismunda.

Odkad slava, prijetila

stranci ostati

da su se

knez Ivan Nelipic odvratio od svoga surjaka Hrvoja kralja Ladiostatak Hrvatske odrnetnuti, pak da ce napuljskoj je pogibija, da ce se samo primorski gradovi Dalmacije s otocima. U to vrijeme zgodilo se je,

se je

bosanski

i

Hranic zabrinuli

kraljevstvu

Kulina.

Poslanicima

Hrvatskoj

poveljom od

te

ali

pomoc

zatraziti

1406.

proti

Sigismundu. Ladislav je

na to zaista

potvrdio stare medje bosanskoga kraljevstva, narocito

podjedno stao progoniti svoje protivnike u Hrvatskoj,

je

Tako

privrzenike.

vjerne

vojvoda Sandalj

veliki

i

poslali

te

bosanskomu stare granice njegove, kako su bile nekad za bana bilo je jamaSno izvijestiti uz to kralja o stanju njegove stranke u

kolovoza

26.

prema Ugarskoj: djivati

viteza

Dalmaciji,

i

Tvrtkovic, herceg Hrvoje

II.

u Napulj svoje poslanike, po imenu vojvodu neka zamole kralja Ladislava, da posebnom poveljom Tomu,

Bosnu,

istu

i

zajam6i

Tvrtko

kralj

za

kneza Vuka

Jurja,

i

i

15.

je

te nagra-

1406. poklonio Hrvoju citavu zupu Vrh-

rujna

gradom Prozorom, koji bija§e Hrvoje utemeljio s sagradio, kao i 6itavo plemica Ivana Misljenovica, koji su u onoj zupi nastavali; nadalje je pleme Cubranica Hrvoju istoga dana darovao grad Zrin, koji je bio dosad u vlasti Sigismundova privrze-

riku Zajedno

i

i

nika Pavla Zrinskoga (rebellis nostri notorii). podijeli

Frankapanu

pripadali Nikoli

cima« i

i

I

Sandalj Hranic bi obilato nadaren.

gradove Dreznik, Cetin

1406.

rujna

15.

i

i

krbavskim knezovima, takodjer njegovim »o6itim protivni-

pristasama Sigismunda, »nekad markgrofa braniborskoga«. bi§e

slavonski

odlikovani.

Njemu

u kraljevini Slavoniji, koji su

Slunj

I

manji plemici hrvatski

Ladislava Jobracicu dade grad Br§tanicu, koja je pripadala

Ladislavu od Brstanice, a svomu vijecniku Jakovu Raducicu

iz Zadra podijeli neke posjede Baske, koje bijase nedavno knez Nikola Frankapan silom oteo senjskomu oko Senja podknezinu Davidu Raducicu. Medjutim sve te darovnice nijesu mnogo vrijedile, jer su posjeda bill dosta jaki, da ih odrze u svojoj vlasti. dosadanji vlastnici razdatih gradova dalje radio svom snagom, da sacuva barem ono, sto mu bijaSe Kralj je Ladislav Dalmaciji preostalo. On je zato 3. lipnja 1406. imenovao svoga pouzdau Hrvatskoj i

i

i

i

nika drzi

i

rodjaka Ivana od

skroz pouzdana

ruka.

Lusignana knezom gradova Sibenika Sibencani

je§e se nametniku, te izabraSe

poslaSe

1.

primise Ivana za svoga kneza;

prosinca

u Bosnu hercegu Hrvoju, da

Ladislavu

razmirice

razpra medju

i

Rabom

radi

ali

samo da

Trogirani

ih

opri-

knezom Zadranina Jakova Raducica, kojega zatim ga u

casti potvrdi.

Mnogo

izmedju pojedinih obcina dalmatinskih. Tako

Zadrom

Trogira,

i

su medjutim smetale

mu

je brige zadavala

Novalje na otoku Pagu. Posto spora

nije

mogao

ili

kralj zasebna sudca, po imenu Benedikta de Acciaioli, onda u veljaci 1407. sudio strankama u Zadru. Nije poznato, kako je osuda izrecena; no nagadjamo, da je bila u prilog Zadranima, jer su ovi te godine izabrali za svoga kneza Ivana od Lusignana, kraljeva namjestnika (Joanne de Lusignano

nije htio rijeSiti

u Dalmaciju,

dux

herceg Hrvoje, posla

koji je

Baruthi, regis

consanguineo,

et in regnis

Ungarie, Croatie et Dalmatie uicesgerente

ac comite Jadre).

Osobitu je paznju posvetio

kralj

Ladislav Hrvatskoj

i

godine 1407., kad

Dalmaciji

hercegu Hrvoju od Sigismunda, tako dubrova^koga kotara stajala uz da je sada 6itava Hrvatska od Zrmanje do Neretve Ladislava. Iza toga je sam kralj Ladislav sve moguce cinio, da odrzi na okupu svoje

je

Sigismund spremao novu vojsku na Bosnu

i

Tvrtka

II.

Najprije

je

poSlo za rukom, te je svoga surjaka IvaniSa Nelipica opet odvratio i

privrzenike. Vjernoj obcini grada Sibenika,

kojoj je

knezom njegov

bio

Ivan od Lusignana, potvrdi poveljom od 15. ozujka 1407. sve,

sto joj

vikar

bijaSe

i

rodjak

pred

viSe

medje prema ostalim obcinama godina dosudio herceg Hrvoje, narocito pak u zupanijama. Dva dana poslije, 17. ozujka, podijeli stolnomu kaptolu Sibenskomu pravo, da smije poput ostalih kaptola hrvatskih dalmatinskih javne izprave izdavati, pak kotar njezin

i

i

i


OSUDNI BOJ KOD DOBORA (1408.): POSLJEDICE TOGA BOJA. tudje izprave svojim

pecatom

Osobito se pak zanimao za velikoga vojvodu

potvrdjivati.

Sandalja Hranica, iza Hrvoja najsilnijega velikasa bosanskoga. Za

ma

molio obcinu mletacku, da

333

nj je jos

pro§le godine

ustupi grad Budvu, a sad ga je opet nadario najznatnijim

gradovima u primorskoj Hrvatskoj, naime Ostrovicom Skradinom, koje mu podijeli pood 23. ozujka 1407. Istoga dana zapovjedi Julijanu de Rogerio iz Nucerije, svomu komesaru u stranama Dalmacije, da uvede Sandalja u posjed redenih gradova. AH i

veljoni

i

druge privrzenike nagradjivase

imenu Petrica

Pelegrinom, jedinicom u

njezinu

iza smrti

RadoSicu blizu

selu

Nina, te poricao Pelegrini

pomenuti Petrica na

i

U

obilato.

knezom Hrvojev pouzdanik, po

Spljetu bio je

od Vrbasa. Taj

Jurjevic (Georgii)

plemenitom djevojkom

ozenio

se je

de Cegis. PoSto

plemica Mateja

grada Klisa otimao

neki

Toma

njezinu suprugu Petrici svako pravo na

ime miraza njegove supruge,

sto je

Radosicu doznaci knezu

selu

Hrvoje 23. rujna najpripravnije

i

(Cariacich)

iz

posjed, obratio se

taj

kralja Ladislava. Taj opet zapovjedi 23. ozujka 1407,

svomu Hrvoju, da recenu plemen§tinu u

plemenStinu

se je za

Kurjatic

hercegu

vikaru'

i

Petrici Jurjevicu

u

Napokon po-

ucinio.

plemicu Jurju ProdaSicu iz Spljeta selo Osoje u zupaniji kIi§koj, bijase nekad darovao cetinski, kli§ki i ramski knez Ivanis Nelipic. Znacajno je,

tvrdi kralj 27. srpnja 1407.

mu

koje

da

zove u povelji svojoj kneza Ivanisa »svojim Ijubljenim vijecnikom

kralj

vjemikom.*

i

Nedaca kralja Sigismunda godine 1407. znatno ohrabri njegove protivnike ne samo u Bosni, nego u Hrvatskoj i Dalmaciji. Slutedi medjutim posve dobro, da ce Sigismund i

nastojati, ziti

s

da

sramotu svoju, gledahu se kolovodje napuljske stranke

sto prije osveti

Mletcima u savez proti zajedni6komu protivniku.

Mletcima poslanici bosanskoga kralja Tvrtka kneza IvaniSa, te su molili

vijece>

da

II.

i

bi primilo za

U

prosincu

hercega

1407.

kao

Hrvoja,

gradjane svoje obdine

slo-

boravili su u i

cetinskoga

velikoga voj-

vodu Sandalja Hranica, kneza Pavla Radinovica, humskoga vojvoda Jurja Radivojevica njegova brata Vukica. No osim toga bilo je poslanicima svima silama nastojati, da se i

medju Bosnom sinca 1407., da

i

Mletcima utanaci sto

se uza sveza izmedju

u ostalom

postoji;

vijece prihvaca

tjesniji

Bosne

i

mleta6ko odgovori 23. pro-

savez. Vijece

Mletaka

takav savez,

kojim

ne da

ni pomisliti,

bi se

obje stranke

nego

Sto jur

zavjerile,

da

jedna ne ce podupirati protivnika druge stranke.

Medjutim se je Sigismund pripravljao za osudni boj, koji je imao odluciti daljom Dalmacije. Njegovo nastojanje, da pridobije Mletke, i da sudbinom Bosne, Hrvatske na moru, ostalo je dodu§e s njima u savezu satre stranku kralja Ladislava na kopnu dvoru. Ti njegovi papinskom poslanici na njegovi bezuzpjeSno; no zato su srecniji bili i

i

i

poslanici,

po imenu kardinal

da je on 9. studenoga 1407. izdao u Sieni proda pomaze da podje na krizarsku vojnu druge Manikeje Arijane, »Turke, na ratu u (»princeps catholicus*)

glas na krScanski svijet,

Sigismunda

XII.,

kojim ga pozivase,

i

i

nevjernike u kraljevinama Dalmaciji,

peduvski biskup Valentin, za tim biv§i spljetski nadbiskup

pape Gregorija

Andrija izradise u

kralja

i

Hrvatskoj,

i

Rami,

u Vla§koj,

stranama konstantinopoljskim, Srbiji, Galiciji, Vladimiriji, Kumaniji

i

Ugarskoj, Bosni,

Bugarskoj*.

Svima

onima, koji bi polli na tu krizarsku vojnu, obecao je papa onu indulgenciju, koja se je prije podjeljivala krizarima u svetu zemlju

(Osudni boj kod Dobora

i

Jeruzolim.

1408.;

posljedice

toga boja). Na poietku

godine 1408. boravila je mlada kraljica Barbara u gradu Cakovcu u Medjumurju, koje je nedavno zapalo otca njezina, celjskoga grofa Hermana. Na koncu proSle godine bio je tu uz nju kralj Sigismund, ali je poslije poSao za poslom u Ugarsku, te ga oko 20. sijeenja nalazimo u KoSicama blizu poljske medje. Kraljica Barbara ostala u Cakovcu sama. Onamo bijase doSao po kraljevu nalogu poslanik slobodne obdine na Gradcu kod i

Zagreba, po imenu Petar Safar, da obavi neke poslove. Safar se zabrinuo ne zatekavSi kralja na ure6enom mjestu, pak se potuzio kraljici. No ona utjeSi pismom od 9. sijednja

1408.

poslanika

i

gradjane

gradadke, Sto

nema Sigismunda,

»njezina

preljubljenog


SlGlSMUND

3^4

supruga« (conthoralis noster predilectus),

neka osobito poinno

vratak, a u to

i

PROtUkRAlJl.

I

te

im

da cekaju mirno na

nalozi,

Kad

brizno paze na svoj grad.

njegov po-

se kralj vrati, trsit

da se poslovi obcine gradacke sto povoljnije rije§e. Mlada kraljica bavila supruga kralja poslije tijekom godine redovito u Slavoniji, pak je zamjenjivala se je otca bana, koji su bill zabavljeni drugim, zamasnjim poslovima. 5. ozujka nalazimo kralja Sigismunda u Krizevcima, gdje se bijase U veljaCi ce se

i

ona,

i

i

i

i

plemica

skupstina

gla^^na

sastala

redovito palatin Nikola Gorjanski

drug!

drzavni

castnici

zupanije

dostojanstvenici.

i

posljednji put nalazimo ga u Ugarskoj (in

dana

prije (12. srpnja) izdao

krizevacke

Uz

viroviticke.

i

kralja

su

bili

dvorski sudac Franko Konjevic Secenj, a jamacno

i

Poslije

mnogo

kralj

je

Nagy Ong)

20, srpnja 1408., posto je nekoliko

znamenitu povelju Gorjanskima, kojom im

njihova posjedovanja u dvanaest slavonsk ih

je

U

ugarskih zupanija.

i

i

boravio u Budimu, a

potvrdio ogromna se

toj

kaze

povelji

Slavoniju izpraznjena (Dalmatiae, da je banska cast za Dalmaciju, Hrvatsku banatus honoribus vacantibus); nostrorum Croatiae praedictorum et Slavoniae regnorum da je ta povelja izdana na molbu *preblage gospodje ali se opet izrijekom spominje, (consortis nostrae carissimae), kceri naime kraljice Barbare, nase predrage supruge narocito,

i

.

.

.

Ijubljenoga nasega tasta, koje uglednoga muza i gospodina Hermana, kneza celjskoga Nikolu*. Prerna svemu palatina refienoga sestra jest udata za supruge starija premile nase osudni boj s napuljskom tomu mogli bi nagovijestati, da je Sigismund, pripravljajuci se na i

koje je otac

svojoj suprugi Barbari,

strankom, povjerio upravu hrvatskoga kraljevstva

i

onako drzao velik dio toga kraljevstva. Sigismund se spremio, da s velikom vojskom svojom udari na samu Bosnu. U isto Krka uznemiruje primorske vrijeme povjerio knezu Nikoli Frankapanu, da iz Senja krajeve Dalmacije, koji su priznavali kralja Ladislava. Knez Frankapan jedva to docekao, otok Rab, gdje je onako bila jaka stranka te udario negdje u kolovozu 1408. na grad i

i

i

sklona kralju Sigismundu. Borbe oko Raba mora zakljucuje vijece obcine trogirske,

medjutim osvoji Rab, na

sam

;>Osvojio

toga Zadrani

i

Mletci nijesu

sto posla u

pomoc gradu Rabu

Mletke svoga poslanika,

sluzbenici kralja Ladislava spremaju, da sa ni

zestoke,

jer

kolovoza

17.

(castri

moleci

Arbi)

poslati

da

snivali,

bi

mu

u

pomoc

priskocili,

da se ne pacaju u

pomoc

obcinu

dobio sam zemlju Rab«, porucuje on MIetcima,

i

24. rujna 1408. izpri^ali tim, s

bile

barke, ako jednako ucine drugi Dalmatinci«. Knez Frankapan

ceterdeset Ijudi u cetiri

dalji rat.

na

»da ce

da su

za

se poradi

»ali

svom silom na me udare«. No po starom obicaju zivu u miru i prijateljstvu

vec su se

te borbe, jer

obima strankama.

U

to bijase

Bosnu, po

i

glavna vojska

Sigismundova negdje u kolovozu 1408. provalila u Ladislav kraljeve vojvode, Nikola od Gorazde

svoj prilici u Usoru, gdje su

i

sada od godine 1405. branili tvrdju Srebrenik od navala gradova. kod drugih tvrdinja Ijutih borba oko Srebrenika, kod grada Branica, kao No najzeSci osudni boj bio je napose kod grada Do bora, koji bijahu BoSnjaci podigli taj put stize ih osudan poraz kod Dobora, pepela, te ga ponovo utvrdili. No iz praha zauze grad Dobor, ba§ kao pred Seternaest godina. Sigismund razbi bosansku vojsku mnogo bosanske vlastele. Goreci od osvete zarobiv pri torn samoga kralja Tvrtka II. dade zarobljenoj vlasteli, a bijase ih 126, glave odrubiii, te im trupla s visoke stijene doborskoga grada u rijeku Bosnu pobacati. Jedino kralja Tvrtka II. po§tedi, da ga poslije bosanskih.

Silagji, jos

Bilo je i

i

i

i

i

i

i

sobom u Budim.

slavodobitno povede sa

Boj kod Dobora nije zabiljezio ni'jedan domaci Ijetopisac ugarski. pisci

Simun Klimentovic

BoSnjane Ostoju kralja govori

o

koji pi§e:

iz

Simun Glavic

i

Bosne; 1409.

tom njemacki zivotopisac wZnaj, kad se je

javljaju

posve lakonicki:

— cesar Zigmunt pride v Bosnu«.

kralja

Sigismunda, po

od Bozjega narodjenja

brojila

Hrvatski

Ijeto-

»1405. — tada izagnase

NeSto obseznije

imenu Eberhard Windeck,

godina tisucu

cetir stotine

i

peta,


OSUDNl BOJ KOD DOBORA

posao

je

60.000

kralj

Sigismund u kraljevinu Bosnu (zu Wossen) u kraljevstvo, jer se je (ondjesnji)

Ijudi provalio je

S toga

ostao u zemlji

je

POSUEDICE TOGA BOJA.

(1408.)",

pune godine Ijeti zimi, bosanskoga odveo ga u Budim. tri

i

:J3S

mnogo

s

puka, naime sa

podigao

kralj

njemu.

proti

(napokon) je svladao kraljevinu

i

dao je sto dvadeset§estorici stijene kod Dobora (zu Tobra) pobacati iz grada u vodu. Tako je pokorio kraljevstvo .« Nijemca popunjuje poljski Ijetopisac Dtugoss ovako: »Ugarski kralj Sigismund navijestio je (1408.) rat na bosansko kraljevstvo, koje se bijase odvrglo od vjernosti pokornosti, te je s jakom silom u nj provalio. Imao je u svojoj vojsci mnogo odlidnih vrlih vitezova izmedju Poljaka, kao od Roznova, Zavis Crni Ivan Varsevski, Domarat od Kobiljana, Zavis od OljeSnice, sto su Skrbko od Gore, Ivan Favorey od Grbova mnogi drugi. 1 mnoge je gradove (castra),

i

zasuznjio

kralja

i

zemaljske gospode glave odrubiti

i

I

i

sa visoke

.

.

.

i

i

i

koji su

zidina.

mu I

se opirali,

macem

osvojio,

i

mnogim Bosnjacima

ili

tako je citavo kraljevstvo prinudio na pokornost

Dne

2.

rujna 1408

odrubio glave

boravio je Sigismund u Djakovu,

a 27. rujna

(prosperitatis et maiestatis vestre

Izpod otvorene krune vide se dva

na

fetiri

Stita.

polja, u kojima su

ih

pobacao sa

pisao i

GRB KRAUICE BaRBARK. Na desnom ili

po

tii

je u iutoin

zvijezde Iz

desio se je u mjestu Duboccu kod Save,

ili

po

polju

drzaviii crni

dvije bijele pruge

orao

;

lijevi

nn crvenom

Slit

augsbur2ke kronike Ulnka Reichenthaln od god. 1483.

gdje je bio uza

nj

dubrovacki

kobne za Bosnu, a

vrlo povoljne

Ladislava u Bosni, Htvatskoj

dopanuo

i

kod Dobora u kolovozu 1408.

za kralja Sigismunda.

jc,

da

nijedan

Stranka

Dalmaciji bijase posve svladana

robstva, a velik dio bosanske vlastele

Zanimljivo

nije i

vi§e

zasu2-

povratio.

II.

Posljedice boja na Usori, a narocito ias

Dne

poslanik.

Dubrovcani cestitku slavodobitnomu kralju, ali ga ta vec u Budimu, kamo se bijase sa slavodobitnom vojskom

njenim kraljem Tvrtkom

rszdijcljen je

polju.

24. listopada odpravise

zatekla u Slavoniji,

vazda

je

kojem joj je javio »svoj naprednk srecan uspjeh* successuum felicium) u bosanskom rata U listopadu

vjernoj obcini dubrovackoj pismo, u

ili

danka ftnbutum)*.

placanje

i

od velikih vojvoda

ili

i

i

n^puljskoga

razasuta. Kralj

poginuo u boju

ili

knezova bosanskih

prvi kralja

Tvrtko

II.

opet izgubio glavu. nije

postradao

su srecno umakli za vremena.

onim bojevima; mozda

u

bijaliu

u

Narocito

ih nije bilo na Usori, ili knez Pavao Radinovic ostadoSe vojvoda Sandalj Hranic, kao zdravi citavi, mozda zato, .^to ih nije bilo kod Dobora, vec su kralja Sigismunda cekali u svojim oblastima. I hrvatski knez Ivani.^ Nelipic iznesao je zivu glavu, po§to je valjda

herceg Hrvoje

i

veliki

i

i

ostao u domovini na obranu Klisa, Knina

i

svoje djedovijie na Cetini


SIGISMUND

336

Sto je bilo u Hrvatskoj

PROTllKRAUI.

I

Bosni protivnika Sigismundovih,

i

Ugarsku u Budim, da se pokloni slavodobitniku

sve je

sada

grnulo u da se s njim izmiri. Prvi je to jama^no sve dosad otimao se vlasti njegovoj.

i

ucinio IvaniS Nelipic, jedini knez hrvatski, koji je

kliskomu knezu Ivanisu povelju, Vec ]3. studenoga 1408. izdade Sigismund cetinskomu kojom mu za volju, sto se je netom pokorio (in grazia della recente sua sommissione) i

potvrdi sve stare povelje

i

privilegija svojih pred§astnika.

Sigismund slavio je sada veliko mlada supruga njegova Barbara. Cini

Elizabetu, potonju kraljica proslavise

Tako

vrati

i

mu

da

hrvatskoga

nasljednicu ugarskoga,

pobjedu u Bosni

je bas tada

ili

ceskoga

i

je uza nj desila

nesto

rodila

prije

prijestolja.

rodjenje djeteta raznim djelima milosti

i

i

onu gospodu

velikase, koji su

i

svojom vjernoscu

i

i

kcer,

Kralj

i

milosrdja.

No

trebalo

pozrtvovnoscu

pripo-

slobodu mnogima, koji su poradi nevjere u tamnicama camili.

kralj

je nagraditi

u gradu Budimu, gdje se

slavlje se,

suprugom svojom kraljicom Barbarom dne 12. prosinca 1408. utemelji zmajev red. Prozvan bi po zlatnom zmaju, kojim su vitezovi kitili svoje grudi; pravila reda nalagala su clanovima, da brane krscansku vjeru od vanjskih neprijatelja, ali pogana krivovjeraca, da stite kraljevsku kucu od domacih takodjer da uzdrze slobode prava kralj evstva, te da se za njih bore. Vitezovima prvoga razreda, kojih bi broj ustanovljen na dvadeset cetiri, mogli su biti sami domaci svjetovni velikasi, koji su tim podjedno postali kraljevi tajni savjetnici; za vijtezove drugoga razreda mogli su kralj kraljica imenovati, koliko ih volja, pak tudjince. U zakladnoj su izpravi izbrojeni poimence vitezovi prvoga razreda, gotovo svi oni, koji bijahu potonjih godina mogli kralju do pobjede. Zato

kralj

sporazumno

sa

i

i

i

i

i

i

osobitih zasluga za kralja

stekli

Lazarevic, celjski grof

Herman

i

njegovo

prijestolje.

A

njegov Friderik,

sin

i

to su bili: srbski

palatin

Nikola

despot Stjepan

Gorjanski,

Scibor

Tamasi jakuv Lackovic de Zantho, macvanski ban Ivan Morovic, seveban Pipo de Ozora, Nikola Sec, krbavski knez Karlo (prije kastelan Visegrada, a grof Ivan sada vrliovni pokladnik kraljevski), Simon Konjevid Secen, krbavski knez Sciboric, Ivan

i

rinski

i

Ceh od Levanjske varoSi, Pavao de Path, bivsi erdeljski vojvoda Nikola Cak, bivsi hrvatski bani Pavao Bisen sikulski grof Mihajlo Nadazd, marmaroski zupan Petar Perenj, napokon Emerik Perenj i de Alsan, Petar

(magistar kraljevskih ubrusara), Ivan Jurjev

i

Ivan Gorjanski, brat palatinov.

Sred glavni stup

i

On

pobornik kralja Ladislava.

Nelipica, uzajmio

da se

osvanu u Budimu

slavlja kraljeva

bijase

od svoje supruge

s

njim ne kao

s

mu je uza to mu

teljem, te ga je odlikovao na svaki nacin. Potvrdio

mu

dijelio

Jelene, sestre Ivanisa

>nje vlastitieh pjenezi sest tisuc dukatov zlatieh« te posao k Sigismundu,

njim pogodi. Kralj postupao je

s

herceg Hrvoje Vukcic, dosadanji

spljetski

i

grad Spljet

narocito otok Brae,

s

Hvar

6ascu duke i

retvom, a k tomu je iznova

ili

hercega,

Korculu, zatim

mu

grad

Omi§

s

pobijedjenim, nego kao sve njegove casti

i

s prija-

naslove, po-

ostavio sve posjede u Hrvatskoj,

Krajinom (makarskom)

Ne-

i

grad medju njima Pozegu. Napokon ga je izabrao kumom (in compatrem nostrum assumendo) svoje kceri, suviSe ga jos uvrstio medju vitezove zmajeva reda. Kako Windeck pise, doSao je u Budim veliki vojvoda Sandalj Hranic, kojega je kralj »osobito milosti vo« (gar gnedi-

darovao novih imanja

i

gradova,

i

i

i

i

glichen) primio.

Citava Hrvatska bija§e se pokorila vlasti

kralja

Sigismunda.

Dalmacije bijahu gotovi priznati ga za svoga gospodara, slava

i

ali

I

primorski

njegovih galija u Zadru. Trogirani zakljucise vec 12. prosinca 1408. poslati svoje

poslanike u Ugarsku, medjutim toga ipak ne ucini§e. Odlucniji bijahu Rabljani, stitio

i

branio knez Nikola Frankapan. Njihovi poslanici stigose negdje

sinca u Budim, na sto i

im Sigismund

27. prosinca 1408. oprosti

nevjeru (remissa rebellione, fellonia et nota

potvrdi

gradovi

se neki bojahu kralja Ladi-

im sve

stare povlastice.

infidelitatis),

primi

u

nekadanje ih

koje

polovici

je

pro-

odmetnictvo

za svoje podanike

i


t.AOIStAV NAPUrjSKl PRODAO DALMACIJU MI.ETCIMA

Vec

9.

SnPNJA 1409.

337

Sigismund po svojemu dvorjaniku (familiari plemena Subic (potomku slavnog bana Pavla) iz grada Budima pismo obcini grada Trogira ovoga sadrzaja: >Ne dvojimo da ste culi, kako je sloga izmedju nas gospodina Hrvoja, liercega spljetskoga kao utanacen mir, savez citave Bosne (universitatem regni Bosnae). S toga se ne bez razloga cudimo, ยงto poput ostalih gradova kraljevina nasih Dalniacije Hrvatske nijeste poslali k nama svojih poslanika. Nadali smo se bo, da cete vi to u^initi spremnije brze od drugih, poSto smo znali, da ste sacuvali t.ijnu vjeru nama svetoj kruni nasoj, premda to nijeste mogli javno pokazati. S toga opominjemo vaยงu vjernost zapovijedamo vam kraljevskim ukazoin, da primivSi ovo pismo s mjesta poSljete nekoliko odli6nika k naSemu velicansivu, da se uredimo poslove, koji se ticu boljka obcine, pak da vam posljemo s njima dogovorimo kraljevsku nasu zastavu druge znakove, koje cete u znak vjernosti vase iztaknuti .< I lierceg Hrvoje radovao se je, ยงto se je castno cuvati izmirio sa Sigismundom, pak je tu svoju radost o(^itovao Dubrovcanima. Oni mu na to 9. veljace 1409. odgovoriยงe: >Gospodstva ti milosrcno razabrasmo, u kojem milostivo pisanije primismo po tvojoj milosti nam tvojim prijateljem dajeยง znati o krasnom mnogo postenom djelu, gospodstva ti, o tom gospod koje jest ucinjeno medju presvjetloga kralja Sizmunda sijednja 1409. poslao je kralj

6.

nostro) Pavlu Bribirskomu od

i

i

i

i

i

i

i

i

i

.

.

i

.

i

i

i

i

Bog

ve,

jesmo mnogo

veseli

.

.

Medjutim se predomisliSe Ugarsku, a

7.

.ยซ i

Vec

Trogirani.

veljade

2.

velja6e 1409. predadose tridesetnicu

i

solnu

izabrase

poslanike za

svoje

komoru cinovnicima

(olficialibus)

Od 28. travnja spominju ime kralja Sigismunda u javnim izpravama. Za Trogirom bijahu se poveli gradovi Nin i Sibenik, te su jos prije 14. ozujka 1409. priznali Sigismunda za svoga gospodara. Tako ostade u vlasti protukralja Ladislava jedino jos grad Zadar s Novigradom, Vranom otokom Pagom. I ti bi se gradovi bili mozda kralja Sigismunda.

1

i

vratili

u krilo Sigismundovo, da ih nijesu prijecile galije

i

namjestnici napuljskoga kralja.

(Ladislav Napuljski prodao Dalmaciju MIetcima 9. srpnja 1409.). Kako su posljedice pobjede kod Dobora bile u prvi mah povoljne za vlast kralja Sigismunda, tako su poslije bile kobne za Ugarsku, a joยง vise za Hrvatsku. Sigismund se je doduse pohvalio Trogiranima, da mu se je pokorila Citava Bosna; Sandalj bijahu ga priznali svojim ali ta samohvala bila je izprazna. Istina je, Hrvoje kraljem gospodarom, ali oni ne bijahu ipak citava Bosna Velik dio naroda bosanskoga, Huma nijesu mnogo marila, ยงto su dva najoda narocito brojna vlastela prave Bosne licnija i najmocnija kneza priznala kralja Sigismunda, koji je bas tada snovao, kako i

i

i

K

da izvede savjet Dubrovcana, pak da razkomada kraljevinu bosansku. zupana gorili od rodjaci pogubljenih u Doboru knezova, vojvoda

zelje,

i

ubojici svojih otaca

Sigismundova Ostoju,

iz

i

samo da im vlada domaci dok

se

da su gospoda

zgodi,

sjeverne Bosne odlucila uzvisiti na prijestolje

vojvoda Juraj Radivojevic Ostoju,

Tako

blizika.

je joยง

kao

i

Glavni

kralj.

a sada je bila upravo njihova

poglavita

su sinovi

da se

i

osvetc

bosanska nakon odlazka

makar

i

svrgnutoga jednorri

narodne stranke bili su humska. Oni su pomagali

kolovodje te

brat njegov knez Vucic, vlastela

razkralj boravio u

tomu

Bobovcu, izSekujuci pomoc kialja Sigismunda; da je joยง u studenom 1408. Stjepan

zmsluga,

Ostoja bio po drugi put uzvi^en na kraljevsko prijestolje. Zahvalni Ostoja nagradi za to bracu obilato; on im 10. prosinca 1408. podijeli Hrvojev grad Omiยง s primorjcm s jedne i

druge strane Cetine, kao

i

Blatnu zupu, Brocnu zupu

s

i

i

primorjem Zrnovnice, zatim Gorsku zupu, grad KruSevac

Ludku zupu

s

obje strane Neretve.

opet kraljevina Bosna s Humom, osobito kad se je Tako izmakne Sigismundu slijedece godine 1409. opet od njega odmetnuo veliki vojvoda Sandalj Hranic. U vlasti njegovoj ostala je jedino oblast Usora, a od bosanske vlastela pokoravao mu se samo Mrvoje Vukcic, sva ostala > gospoda rusaga bosanskoga opet hotjeยงe poljubiยงe gospodina i

i

kralja Ostoju za Hit. poTj.

II.

svoga gospodina<. Sigismund I.

je poslije dizao

vojske na odmetnike, da 22


SIGISMUND

338

bi

pokorio;

ill

stadoSe

oni

dozivati

u

pomoc Turke,

utrijese

tako

put

napuljski

kralj

Ladislav,

i

turskoj

u Bosni.

vlasti

Kud kaU

ali

PROTUKhALit.

I

kamo

i

uvidjevsi,

je

udarac zadade

veci

da

moze

ne

se

vlasti

Sigismundovoj na

odrzati

izto(!;noj

jadranskoga

strani

mora,

dne

srpnja 1409. prodao mletackoj obcini grad Zadar s Novigradom, 9. VranomiotokomPagom, kaoisvasvoja prava na citavu ostalu Dalmaciju za svotu od 100.000 dukata! Jo§ godine 1403., kad je Ladislav nakon krunisanja svoga u Zadru kukavno ostavio svoje kraljevstvo i vratio se u Napulj, proculo se je u Ugarskoj, da je taj nevrijedni vladar namjerio prodati svoje podanike u Dalmaciji mletackoj republic!.

Dne

prosinca 1403.

2.

Sigismund iz Visegrada mletackoj obcini pismo, u kojem joj ovako porucuje: >Culi smo doduSe iz nesigurna izvora, da kralj Ladislav nastoji dio Dalmacije va§emu gospodstvu predati pod izvjestnim uvjetima. Ne mozemo predmnijevati, da i vi o tome radite, jer vjerujemo, da vi ne mozete nista htjeti, §to bi bilo proti pravu. A bilo bez ikakva zakonita razloga, kad bi pogazili uvjete mira, koji bi zaista nepravedno narocito odredjuje, da se vi ni jednim slucajem ni prigodom nikako ne smijete pacati gospodar u pokrajinu Dalmaciju. Osim toga znadete, da kralj Ladislav nije pravi vlastnik Dalmacije, nego prije provalnik, po^to Dalmacija po pravu pripada kruni ugarskoj, a tu mi krunu po Bogu zakonito posjedujemo. Ako je dakle istina, sta smo culi, nemojte

pisao je kralj

i

i

nikako

prihvatiti

nama

cast, a

rijeci

(ponude) onoga kralja Ladislava .... pak

cete ugoditi

Mlet^ani

su

kakim ponudama sve, sto je Sigismund o

cete

ocuvati

1404.

izjavili,

svoju

.

doduse na

to

pismo Sigismundovo

Ladislava

kralja

ali

.

torn nacuo,

u

pogledu

29.

sijecnja

Dalmacije

bas

ne znaju,

nista

da o

i

da je

»daleko od svake istine« (ab omni veritate remote);

sav njihov postupak daljih godina pokazuje, da su oni vec tada upravo

sustavno ra-

smutnjama borbama u Ugarskoj Hrvatskoj, te opet ugrabili bijahu mirom u Zadru izgubili. Narocito nastoje, da nijedan od oba koju Dalmaciju, takmaca ne odrzi pobjedu u primorju, nego da se medjusobno tako oslabe, da napokon Dalmacija kao zrela jabuka padne u njihovo krilo. Zalud je Sigismund neprestano trazio, da mu placaju mirom u Turinu ugovoreni godisnji danak, Mletci ne htjedose ni cuti o

dili,

kako

bi se okoristili

i

i

tome. Jos su manje marili za pozive Sigismundove, da stupe s njim u savez ili ligu, i da mu pomognu sa svojim brodovljem, da satre vlast svoga takmaca. Oni su skrstenih

ruku gledali dvoboj za Dalmaciju, hineci toboz prijateljstvo

da jedan ne

pazeci svedjer, predobiti,

Kad

Uz

drugoga.

da su im obecale svoju pomoc, ako je

skoj padati,

U

godina.

satre

od godine 1405. poiela

planuo

rat

vlast kralja Ladislava

spremni utanaciti

su Mletci

bill

isto

bi

s

Ijubav

i

to su umjeli

neke

obim takmacima, a

et

i

Genoveza.

Bosni

u Dalmaciji,

njim savez (unio

obcine

dalmatinske

izmedju Mletaka

na

liga)

i

do pet

tri

vrijeme pomagali su objerucke njegove privrzenike u Hrvatskoj

Hrvat-

i

Bosni,

hercega Hrvoja, a narocito velikoga vojvodu Sandalja Hranica. Sigismundovu privrzeniku, knezu Nikoli Frankapanu nijesu htjeli ni u kakvoj

kao bosanskoga stvari biti

u

kralja

prilog,

pace

Tvrtka,

mu

nijesu htjeli

uz^ajmiti

novaca, premda

ih je

opetovano za

njih molio.

Medjutim stanje nije.

Kad

Bosni

i

kralja Ladislava u Hrvatskoj

i

Dalmaciji postajalo je sve nepovolj-

1408. Sigismund bio pokrenuo citavu krizarsku vojnu proti

je u polovici god.

ostalim svojim protivnicima, krajj se je Ladislav tako prepao, da

je

opet zatrazio

takav, po kojemu bi se obje stranke obvezale, da nijedna ne ce pomagati neprijatelje druge stranke. Ali od toga bilo je Ladislavu slabe koristi, on je zelio, da obdina brani njegov posjed

savez

u Mletaka.

u Hrvatskoj poslanici

i

Obcina bijaSe spremna

Dalmaciji od

Franjo

od

sile

Ortona

i

utanaSiti

Sigismundove. sudac

U

s

njim savez,

ali

samo

polovici srpnja 1408. dodjose

Pandellus Malenoctis

njegovi

de Benevento u Mletke,

te


LADISLAV NAPULJSKI PRODAO DALMACIJU MLETCIMA

9.

SRPNJA 1409.

339

quantum

predlozise 17. srpnja cbcini vrlo zamasnu stvar (res valde ardua et ponderosa, aliqua alia esse posset). Stvar se je u prvi

mah

drzala tajnom; no vec sutradan znalo se

Hrvalske, u koliko pripadaju da se radi o nekim ponudama u pogledu Dalmacije majke Bozje, kao napuljskomu kralju. Vijece zakljuci toga dana, da u ime Kristovo u ime svoga zaStitnika, sv. Marka, zapocme dogovore s napuljskim poslanicima.

je,

i

i

i

Predlozi medjutim napuljskih poslanika razocarase mletaCku obcinu mislio je tada pusti

I

iz

samo na obranu pokorne mu Dalmacije

svojih ruku. Njegovi poslanici

Hrvatske,

i

srpnja mletacku

zamoli§e 18.

oblasti Dalmacije, koje on drzi, a naroiito grad Zadar,

accipiamus terras Dalmacie, que tenentur per eum,

et

obcinu,

u svoju obranu

maxime

Kralj Ladislav

a ni najmanje, da ih

i

>da primi

za§titu«

civitatem Jadre

(quod

sub de-

fensione et clipeo nostro«), a on bi joj za tu uslugu bio spreman jedno od ovoga trojega uciniti:

ili

im odpustio"!godi§nji danak,

bi

§to

ga moraju svake godine

placati Ugarskoj;

MlETCI U XV. STOUECU. Po drvorezu Jakova de Barbari (oko 1500.),

drugim brodovima im dozvolio, da u svako vrijeme sa svojim oruzanim galijama Ako bi obcina, obladaju Kotorom. da ili bi ih podupirao zadarsku; smiju ulaziti u luku kroz nju prolaz preuzela obranu Dalmacije, morala bi mu u svako vrijeme dozvoliti ili

bi

kad

i

bi

god

htio provaliti u Ugarsku.

Mletci

se

gotovo

truda, troSka, smutnja

i

narugase razmirica

tima ponudama. Zar ne zna kralj, (maxima scandala et errores), kad bi

§ta

bi

ih stajalo

se njegovoj molbi

osim u tom slufaju, »ako pravomocjima, §to ih im kralj ustupi grad Zadar posve Slobodan sa svima pravima zemlje, koje drzi u stradruga mjesta njegovu kotaru, nadalje on imade u njemu nama Dalmacije, zajedno s gradom Kninom*. Mletci dakle naprosto zatraziSe od kralja,

odazvali.?

Oni^s toga ne ce

dalje

o

toj

stvari

ni

ugovarati,

i

da im ustupi bi bili

sve, §to je tada drzao u Dalmaciji,

spremni njemu za to

i

i

i

platiti.

te

mu jama^no

vec tada poru5i§e,> §ta


SIGLSIMUND

340

Nema

da

vijesti,

nadu

da

izgubio,

jamacno

mogao

bi se

na

je Ladislav

li

Cini se, da nije, jer ga je

PUOTUKRALJI.

I

taj

bezobzirni

zahtjev

mletacki

vrijedjao postupak republike,

odrzati u Dalmaciji

govaranje za neko vrijeme prekinuo.

AH

i

odgovorio.

ista

jer nije tada jos

Vjerojatno je pa6e, da je

i

svu

dalje do-

u to odrzao Sigismund pobjedu u Bosni, a zatim

surom Ivanisem Nelipicem velikim vojvodom Sanizmirio s kraljem Sigismundom. Ladislav se sada uvjerio daljem Hranicem odmetnuo posve, da njegovoj vlasti duljega obstanka u Dalmaciji i Hrvatskoj nema, pak se iznova se herceg Ilrvoje zajedno sa svojim

i

i

stao

pogadjati

Vec de

noctis

MIetcima.

s

prvih dana prosinca 1408. boravi opet njegov poslanik, sudac Pandellus Male-

gradu MIetcima.

Benevento, u

samo

obranu

On

ne misli vise predati Dalmaciju mletackoj

torn, kako ce kralj Ladislav posve do Dalmacije, vec samo da si naknadi troskove, sto ih je kroz proSle godine imao, pak trazi od obcine, da mu za Dalmaciju plati odkupninu od 300.000 dukata, a suviSe neka mu se Mletci obvezu, da ce ga pustiti slobodno prolaziti kroz tu kraljevinu obskrbljivati ga hranom, kad god bi mu se prohtjelo navaliti na

obcini

»za

zastitu«,

i

vec

ugovara o

ustupiti tu zemlju. Kralj u nije stalo

i

ne htjedose Mletci da cuju. Dalmacija je opusto-

kralja Sigismunda. Ni o tim predlozima

pak nema gotovo nikakvih dohodaka; kad bi ju Mletci primili, zadobavili bi si neprijatelja, te bi nedvojbeno imali ogromnih troskova (maximam expensam), da ju obrane i odrze. Uza sve to spremni su oni, da ugode kralju, odkupiti od njega citavu Dalmaciju Hrvatsku, koliko je drzi, ali ne za 300.000 dukata, jer je to cijena preogromna (excessiva et ultra omnem convenientiam), nego za 100000 dukata, koje ce mu izplatiti u cetiri obroka. Prvi okrok platit ce mu mjesec dana nakon predaje citave zemlje, a ostale obroke u tri godine. Prolaza kroz Dalmaciju u Sigismundovo kraljevstvo ne bi mu mogli onda dozvoliti; ali ako bi Sigismund udario na Mletcane sena ratom (deserte

et in guerra),

i

radi

slobodno

Dalmacije,

bi bilo

Ladislavu poslati svoje

cete proti zajedni6komu nepri-

Ovako odgovorise Mletci napuljskomu poslaniku 12. prosinca 1408. Medjutim dok je Ladislav pazario s MIetcima za Dalmaciju, nije ni Sigismund

jatelju.

se

gotovo citava Hrvatska,

vlasti

bijahu

kao

i

pokorili

Hrvoje

dalmatinski

i

stajao

Ivanis Nelipic, bijase u njegovoj

Rab; a na to pregnu. Novigradom, Vranom otokom

gradovi Spljet

i

onda Zadar s rukom, imenova pocetkom godine 1409. za Dalmacije krbavskoga kneza Karla K u rjako vi ca, muza posve odana odlucna. Taj Karlo bijase odgojen na dvoru kraljevu, te je redom obnasao znamenite

da predobije

mu

to

lakse

Nin,

i

poslo

a

i

za

i

sluzbe dvorske

narum

Sibenik

Trogir,

Pagom. Da bi bana Hrvatske i

mu

Posto

skrstenih ruku.

Jo§ godine 1388. vrsio je sluzbu mestra vinotoca kraljevskih (pincer-

ine.

i

magister);

godine

Malo

priznao je

1402.

u Pozunu

nasljedstvo

austrijskoga vojvode

kad su se god. 1403. protivnici kralja Sigismunda spremali, da krune njegova takmaca, povjerio je Sigismund vjernomu knezu Karlu obranu Vi§egrada, u kojem je bila sahranjena kruna sv. Stjepana. Napokon je Karlo postao vrhovnim pokladniUom (thesaurarius) kraljevskim, a u prosincu 1408. uvrstio ga je zahvalni SigisAlbrechta IV.

mund medju baniju

u

zatim,

prve Slanove netom osnovanoga zmajeva reda.

Hrvatskoj

i

Dalmaciji,

povrati zakonitomu vladaru.

Ta

osvjedocen, da

kralj

ce

Sada pak povjerio

Karlo sve

uciniti,

da

taj

je

Guidonu de

Novigrad tada napuljski Matafaris.

kralj

ciju.

poklonio Zadranima, a ovi

je nedostojno,

200 000 dukata,

i

Dalmaciji.

kako

je

s

pogadjao u MIetcima za Dalma-

njom drazbovao. Dne

30. sijecnja 1409. trazio je

a 4. veljace 150.000 dukata. Ali Mletci ostado§e stalni: oni bijahu

da plate 100.000 u

suzanjustupili

'

Hrvatskoj

to se je napuljski poslanik Pandellus neprestano

Zaista

iz

ga opet

Karlo je dakle vec za volju svoga roda morao nastojati, da se

vlast kralja Ladislava §to prije zatre u

U

je

Ladislav bijase pred vise godina (1403.) oteo rodu

Kurjakovica grad Novigrad, koji bijahu dobili pomogav§i spasti kraljicu Mariju stva;

mu

te kraljevine

cetiri

obroka

Sred toga pazarenja dogodi

se,

spremni

da su se neki dalma-


LADISLAV NAPL'IJSKl PHODAO DALMACIJC MLETCIMA i^radovi

kralja.

Tomu

u

je

i

bilo

znatno

kralj

s

Dalmaciji bi

341

veljadi 1409. cdmetnuli od Ladislava, te priznali Sigismunda za svoga jamadno mnogo doprinesao ban hrvatski Karlo Kurjakovic. Najprije se odmetnuo Trogir, a onda Sibenik Nin. Posto je tim vladanje kralja Ladislava u

tinski

je

SHPNJA 1409.

9.

njegov

suzeno,

obzirom na

njegov poslanik u Mletc

izjavi

sada

Mletcani

i

ostatak gotovi

platiti

Ladislav se cima,

zabrinuo

nego

prije

prvih dana ozujka, da

Vranu otok Pag) za ponudjenih mu 100.000 dukata. potegoSe natrag svoju ponudu, te izjavise 14. ozujka, da su za taj manje, naime samo 60.000 do 70 000 dukata, a to u tri roka!

ostatak svojefja posjeda(Zadar,Novigrad, All

ma

pomenute gradove, bio spreman prodati

§to je izgubio

to,

se

mogao

pobojao, da bi naskoro

i

pogodi

Dalmaciju brodove, koji

i

izgubiti

Zadar

i

s

pripad-

mletadkom obcinom. ])a to zaprijedi, odluci poslati u Zadar Pag uzdrzali u pokornoiti, a mozda iznova pokorili

bi

s

i

neke odmetne gradove. Dubrovacki

posavsi

trgovci,

1409.

veljace

15.

napuljskoga

iz

grada Barula (Barlette) u svoj

zavi^aj, pripovijedahu kod kuce, kako se ondje spremaju dva manja broda, koje ce s vojskom povesti u Zadar Ludovik (Alojzije) Aldemarisko, koji ce kao podkralj (vicerex) stolovati u Zadru, te drzati na okupu posijednje galije

cetiri

i

On

ostatke Ladislavljeve drzavine.

Saznav>i za sve te

U

onim gradovima,

i

pripreme u napuljskoj

1409. obavijestiSe o

lja6e

svemu

zadacu nevjernoga Hrvoja, a uz to ce u

ce preuzeti

zgodno vrijeme pokusati, da oblada

po2urise

kraljevini

kralja Sigismunda,

koji se bijahu pokorili Sigismundu.

da

bi se

do dalmatinskoga

svibnju 1409. doplovilo zaista napuljsko brodovlje

je u

svemu pet

Oko

21. svibnja

galija

i

28. ve-

pripraviti

primorja. Bilo

kojima je bio zapovjednik Ludovik Aldemarisko.

vise brigentina,

dodjose do otoka Hvara, gdje no zarobise vi§e gradjana

su gradjane poslije u Zadru neki plemici zadarski dukata, te ih je napuljski

ziveza.

i

Za

te

odkupninu od sto sedamdeset Od Hvara odplovi napuljsko

platili

i

podkralj opet pustio na slobodu.

prema Sibeniku, gdje no pohvata

brodovlje

se Dubrovcani, te

on mogao valjano

i

podje prema Zadru, da odanle

strah

§iri

dubrova^kih

barka

vise

gradjana, a na to

trepet po citavom hrvatsko-dalmatinskom

i

pri-

morju od Krka do Dubrovnika. Dolazak

od Lusignana,

novoga napuljskoga brodovlja, koje se u Zadru zaista utjera u prvi

mah

Ivana

sjedini s galijama

privrzenike kralja Sigismunda. Neki du-

u strah

spasose, da nijesu postal! plijenom napuljskoga bro-

brovacki brodovi jedva se bijegom

No namah zatim stado§e se Sigismundovi gradovi otoci spremati na sto Ijuci brigentine, pak odpor. Na poziv kraljev pocese vjerni gradovi opremati galije, galijice ce onda hrvatski dalmatinski ban Karlo Kurjakovic zametnuti osudni boj. Sam Du-

dovlja.

i

i

i

brovnik opremio dvije

Frankapanom

Nikolom hrvatski

i

nje,

§to

skupili,

nije

i

da

koji

ih

progoni

s

njom

Dalmatinski 3.

knezom hercegom Hrvojom dodijali brzo podkralju Napuljskomu

gradovi

zabiljezeno.

Ali mleta6ka obcina odgovori

s

i

trguje;

i

ta

obcina trguje

s

»od-

nasuprot da

hrvatski

i

samo

2a

to

i

Aldemarisku, da je njoj

lipnja

17.

moru, pak

na jadranskom

osigura trgovinu izmedju Mletaka

bi

ostali

(rebellium et inimicorum domini regis), zahtijevajuci valjda

neprijateljima*

poglavito stalo do trgovine niti,

su

dalmatinski primorci, pak se potuzio u Mletcima, sto

metnicima

od

a

galije,

toga ona ne ce nikoga progo-

s

oruzanu mornaricu, da

toliku

drzi

ostalih zemalja okolo jadranskoga mora.

gradovi

grad na obranu od napuljske vojske

se

zaista

srpnja razglaseno, da na glas zvona i

pripravljali

moraju

svi

na osudnu borbu.

gradjani

i

zitclji

U

Trogiru

kotara pohitati u

neprijatelja kralja Sigismunda. Cini se,

da su baS

Dubrovcani n^viSe radili, da se opremi §to vece brodovlje. Napuljski podkralj mislio je s toga, da mu je najprije udariti na Dubrovnik, prije nego se skupi iitava mornarica.

Sa sedam

velikih

galija,

7. srpnja kod vojvodom bosanskim a napuljski podkralj oplijcni onda dubrovacki

jednom galijicom

i

dva brigantina osvanu on

Cavtata na jugu Dubrovniku, toboi da se ondje

Sandaljem. Ali Sandalja ne k<jtar

i

bi

odjedri uz Stonski rat

na roiiStu,

prema

Korduli.

sastane

s

velikim


SIGISMUNIJ

342

To

Dubrovcanima

je

PROTUKRALJI.

I

Njihovo vijece zapovjedi

bilo suvise.

11. srpnja

svomu

1409.

neka skupi citavo brodovlje i neka odjedri do glavine Ctiochumeni (capo Gomena, skrajaja tocka Stonskoga rata), da potrazi neprijateljsku mornaricu. Ako se namjeri na nju, neka skup^i bojno vijece, koje ce odluciti, imade li se udariti na neprijatelja. Bude li kojom srecom pobijedio Napuljce, neka se

pomorskomu

vojvodi

Vudicu,

Andriji

putem vrati u Dubrovnik. Ako se ne sukobi s njima, neka podje na Korneka skloni zitelje, da se vrate pod vlast Sigismundovu. Sa cetiri galije, jednom galijicom i jednim brigentinom podje sada Andrija Vucic u potjeru za Aldemariskom. one dvije galije, koje su Dubrovcani opremili za Posto mu se uz put bijahu pridruzile tada ravnim culu,

i

i

sluzbu kralju Sigismundu, sukobi se Vucic 13. srpnja 1409. u kanalu izmedju Stonskoga rata

Zametnuo

Korfiule s napuljskom mornaricom.

i

punom pobjedom

se krvav boj, koji se je svrsio pod-

Dubrovcana. Tezkom mukom spasao

hrabrih

sam pod-

se je na bijegu

Aldemarisko.

kralj

Dubrovcani pozurise

Slavodobitni

mundu

svoju

»Ako

udari na Zadar. poliitali,

pak

da ne

bi s

Zadar

s

Na

pobjedu.

sjajnu

bi

mogao

otoka svojih

.

.

.

morao

neka se sada

nasim dvjema galijama

grad bio odasvud tako opasan,

bi

taj

s

primati ni zetve ni drugih plodova.

morske strane

i

grad Senj zajedno

i

opisaSe kralju Sigis-

izvjesca predlozi^e kralju,

gradom Zadrom,

se svi skupili pred

kopnene

svoga

Dalmatinci

ostali

potanko

21. srpnja

se, te

kraju

I

ovako grad

stisnut

svoju odluku

bi promijeniti

.

.

Medjutim

vec 27. srpnja znalo se je u Eubrovniku, da je napuljski kralj prodao grad Zadar Mletcima,

da

i

Dok gove

naime podkralj

je

kralja

Vec

Ladislava.

Vranu

Novigrad,

i

ostatak za dvije godine.

tako sramotno

s

Vrani, pak se je vlasti

moralo

u

kao

Pag,

svotu od 100.000 dukata,

u

Aldemarisko

nastojao

svomu

sacuvati

kralju ostatke nje-

u Dalmaciji, boravio je sudac Pandellus svedjer u Mletcima, te se je pogadjao

vlasti

u ime

svaka dalja borba bila suvisna.

bi

i

za

njima pazari.

U

moglo

da ce se

slutiti,

Napokon

izjavi§e,

da im

dodija

je vec

samim Mletcima toga

dosta

mu

Zadar,

za

ti

li

gradove,

gradovi pristati na

to,

ta mjesta morati prilagoditi;

Pagu

vjecito

i

utvrdjena

bilo

nije

onako nerado

krzmanje

i

u

Novigrad bio

je

pak

je

pazarenja, koje se je

mjesta,

snosili

pogadjanje.

i

ali

Dne

a

da se

zadarskoj tvrdji bila je napuljska posada, tako isto

da ce se Pazani oduprijeti, poSto su

obcine.

platiti

Dalmaciju prvobitno obecanu

citavu

sada nastade pitanje, hoce

Guida de Matafaris, a na otoku bojati,

Mletcani spremni

prava na

sva

40.000 dukata namah, 6\m primu pomenute

to

i

No

bijahu

travnju

se

vlast zadarske

20. svibnja 1409.

oteglo preko pol godine; pod-

jedno o^itovase, da su pripravni dekati jos samo do 15. lipnjal Prvih dana mjeseca srpnja 1409. stize u Mletke drugi poslanik kralja Ladislava, po imenu Bartolomej de Duce, zamjenik velikoga komornika kraljevine Sicilije. On donese sa sobom vjerodajnicu svoga kralja od 15. svibnja, kojom bi njemu i sudcu Dalmacije Pandellu predana podpuna vlast, da ugovore definitivnu prodaju Zadra s republikom mletackom. Kralj bijase pristao na cijenu od 100.000 dukata, od kojih bi i

se 40.000 izplatilo za ceterdeset

dana nakon predaje Zadra, a ostatak u dvije godine.

Jedino su povjerenici kraljevi molili, da im se na racun prvoga obroka dade 5000 dukata,

da

bi

tim

izplatili

napuljske

placenike,

koji

su

bill

u pojedinim

mjestima Dalmacije

smjeSteni. MletCani obecaSe, da ce zamoljenu svotu dati, cim primu grad Zadar tvrdju.

Na

Vitturija,

to izabere

vijece

Franju Cornara

i

mletacko

4.

srpnja

tri

svoja

Franju de Musta, da zajedno

i

njegovu

punomocnika, naime Nikolu sa

zastupnicima napuljskoga

Podjedno bi§e istoga dana izabrana tri plemica, koji ce kao providuri primiti od napuljskoga podkralja Aldemariska upravu grada Zadra njegove tvrdjave. Samu tvrdjavu preuzet ce dva kastelana po imenu Petar Diedo Bianko Lauredani, kojima se dobre volje pridruzi Franjo Cornaro. Kastelani bi§e izabrani na dvije godine, te bi im nalozeno, da danju vazda jedan od njih boravi u tvrdji, nocu

kralja utanace definitivni ugovor.

i

i

,


LaDISLAV

*<APt;[JSKI

PRObAO DALMACIJU MLETCIMA

SRPNJA 1409.

9.

34J

pak da uvijek oba u njoj spavaju. Jos bi odlu6eno, da se pripremi jedna velika pod kapetanom Markom Mianom, da se na njoj prevezu u Zadar providuri i

galija

mle-

i

tacke cete, koje ce preuzeti tvrdjavu zadarsku.

Konacni ugovor o prodaji utanacen napisan bi u Mletcima u crkvi sv. Silvestra dne 9. srpnja 1409. Duzd Mihajlo Steno obcina mletacka kupise njim za 100 000 dukata od kralja Ladislava svu njegovu tadanju drzavinu (Zadar s tvrdjavom kotarom, Novigrad, Vranu otok Pag) i sva njegova prava na citavu Dalmaciju. U izpravi kaze se, i

i

i

i

da je to Ladislav uSinio »za (dobro) stanje republike redenoga kraljevstva svoga (Dalmacije)*.

I

za (dobro) stanje, upravu

i

1

obranu

Jo§ istoga dana odplovise napuljski poslanici preko mora, da zajedno s podkraljem priprave Zadrane ostale podanike svoga kralja na promjenu vlade,

Aldemariskom

i

Trebalo je takodjer uputiti Guida de Matafaris, gospodara grada Novigrada, da ne smeta, nego da drage volje zamijeni napuljsku vlast s mletackom. A napokon je trebalo zastrasiti Pazane, da se ne odmetnu

od Zadra

i

i

od Napuija,

te se

opet ne sklone pod zakrilje

kralja Sigismunda.

Na koncu

morem

zaplovise

srpnja

i

mletacki providuri

buducom kastelanima

s

mletaCkom posadom. AH na putu doznase, da je u Zadru buknula buna. Cuvsi naime Zadrani, da su sramotno prodani, digose se na podkralja napuljskoga, te

grada Zadra

ga

prisilise,

stavu

sv.

s

i

da se sa svojim Ijudima zatvori u gradsku

Marka,

voljni priznati

mletacku

vlast,

sta

da ucine. Stize

poslije

neka

uz stalne uvjete

ali

Mletacki providuri s^adose na te

vijesti

im odgovor, da

nastoje

lijepim

i

u

iztakose sami

to

pred providure svoga kancelara, koji

posla§e

te

Na

tvrdju.

izjavi,

pogodbe, a ne kao prodani

i

za-

da su Zadrani robovi.

luci Cigale, te zapitase 29. srpnja svoju obcinu,

najprije

preuzmu zadarsku

sladkim nacinom, da im se

tvrdju

predade

i

od Napuljaca, a

sam

grad.

Neka

kako svakako moraju preuzeti grad od Napuljaca, jer samo po njima mogu primiti pravo na citavu Dalmaciju. Zadrani neka se nista ne boje, jer ce Mletci s njima postupati kao sa sinovima, a ne kao s robovima. Ako zele kakve pogodbe, pod kojima bi se predali, neka samo poslju u Mletke svoje poslanike, pak ce ondje dobiti povelju pogodbe, kojima ce se svi radovati. Napokon ovlastise Mletci svoje providure 3. kolovoza, da Zadar makar silom osvoje, ako se ne bi htio dobre volje pokoriii. Cini se, da je zdruzena sila mletacko-napuljska svladala ne samo odpor Zadrana, nego drugih prodanih Dalmatinaca i Hrvata. Takodjer Guido de Matafaris, gospodar Novigrada, pokorio se Mletcima. Vec 21. kolovoza 1409. nagradise Mletci sa 1200 dukata punomocnike kralja Ladislava za njihove usluge, a 24. kolovaza izdadose im pismenu potvrdu, da su od njih u podpunom redu primili Zadar, Vranu, Novigrad otok Pag. kazu Zadranima,

i

i

i

i

i

i

Medjutim

kralj

Sigismund

Jos 24. srpnja bijaSe u

nije

nimalo bio sporazuman

s

Mletke stigao njegov zasebni poslanik

sramotnim pazarom. pismom, u kojem za-

tim s

iitijevase, da mu objasne, sta to snuju i suruju s kraljem Ladislavom. Obcini bijaSe Sigismundova poruka dosla u najnezgodniji cas, jer se ba§ spremaSe, kako ce prcma tajnom ugovoru preuzeti grad Zadar. Ne htjede zato odgovoriti ni bijele ni erne, vec poruci Sigismundu, da ce i onako naskoro k njemu poslati svoga poslanika, koji ce ga o tom izvijestiti. Ali poslanika ne bi, a Sigismund malo zatim dozna za sve, §to se je zbilo. Gotovo bijesan navali on sada u pismu od 2. kolovoza na ob(^inu, prijeteci joj pace, da ce poput kralja Ljudevita sam s vojskom doci u Dalmaciju, te joj silom oteti dalmatinskim Karlom Kurprevarom izdajom dobiveni Zadar. A s banom lirvatskim i

I

i

i

i

jakovicem doSfe obcina u sukob radi Novigrada.

kako da odgovore kralju Sigismundu. U svojoj neprilici ne znadijahu, sta da 6ine. Sad odludiSe, da ce mu na pismo odgovoriti posebnim listom; dne 24. kolovoza opet zaklju6ise, da de k njemu poslati dva >sve6ana poslanika*, koji bi njegov gnjev ubla2ili. Ali nijedan plemic nije se dao na taj posao, jer je svatko Mletci svedjer otezahu, Sta

i


SlOlSMUND

j^4

r

PROTTJKRAUt.

premda je Sigismund zajaiiicio, da ne ce nista na zao uciniti njihovim poslanicima, Napokon izabrase redovnika, naime provincijala reda Augustinaca u lombardijskoj pokrajini, po imenu Pavla Mletcanina, pak povjerise njemu da opravda postupak mletaCki. Mozda ce kralj poStediti 21. rujna, da ide pred kralja bio zabrinut za rusu glavu svoju,

i

sijedu glavu

i

haljinu redovnika.

Pavao Mletcanin primi

28. rujna

poseban naputak, kako Dalmaciju od

da izprica svoju obcinu. Neka kaze kralju, da je republika kupila Zadar >neprijatelja

nego

svoju,

za

i

»sigurnost, hasan

za susjedu mletacku obcinu, s

Neka

i

cast njegovu

i

njegove drzave«, posto imade

kojom ga veze »iskrena

Ijubav

nadalje razlozi kralju, koliko je obcinu stajalo truda

sklonila, te

je

odustao od zahtjeva,

da

bi

mu

kroz

sta su Mletci

kobnoga poraza kod Nikopolja. S toga neka se

je

Ladislava

dozvoljeno

bilo

kralj

umiri

i

neka

zivi

s

Mletcima u

prijateljstvu.

AH Sigismund pokorili

dok

Dalmaciju

njezinu

sada

nerazlucivo prijateljstvo«.

1

vremena,

i

same

Ugarsku na zator kralja Sigismunda. Pavao neka jos dozove u pamet kralju, uradili nekad za oslobodjenje kraljice Marije, a sta za njega sama iza

provaljivati u

daljem

i

protivnika njegova Velicanstva*, pak da je tim uradila na korist ne

i

Rab

i

ne mogase pregorjeti Zadra,

to manje,

Nin. Poslije posegli su Mletci za Sibenikom

daju citavom Dalmacijom.

To im

je

napokon

i

sto i

su

se

u

to

Mletcima

Trogirom, radeci da obla-

poslo za rukom.


PRI LOZI



P R

IZVORI

I

L

O G

1.

POMAGALA ZA POVJEST HRVATA U TRECE DOBA.

I

(1301— 1526).

ANZUVINCl

I.

I

SIGISMUND DO GUBITKA DALMACIJE (1301— 1409).

A. Izvori. a. Scrip to res (Pisci). Poglavite domace pisce o hrvatskoj povjestnici detrnaestoga stoljeca sve do gubitka Dalmacije god. 1409. skupio i izdao je vec Ivan Ludid (Lucius) u svojem monumentalnom djelu: »De regno Daloiatiae et Croatiae libri scx.< Tu su

redom nanizani

ovi izvor-spisi:

»Historia edita per

Micham Madii de Barbazanis

deSpalato

de gestis romanorum imperatorum et sumraorum ponti6cum« (novo izdanje s komentarom stampao jc Brunelli u programu zadarske giranazije za god. 1877 1878), koja obseze str. 371 380, te priobcuje uz ino i neke znamenitije zgode iz povjestnice hrvatske od god. 1290 do 1330; zatim >Obsidionis Jadrensis libri duo< od nepoznata pisca (str. 387 422), u torn se spisu prikazuju zgode u Hrvatskoj i oko Zadra god 1344 nadalje »Summa historiarum tabula A Cutheis de gestis civium 1347; Spalati n orumc (Lucius, pag. 381 386), gdje se javljaju neke zgode i? godina 1348 napokon >Memoriale Pauli de Paulo patritii Jadrensis* (Lucius 137 1 pag. 423 1408. Potanku ocjenu tih ^etiriju iivor438) za povjesnicu hrvatsku god. 137 1 >Ocjena starijih izvora za hrvatsku i spisa napisao je dr. Ra£ki u svojoj ovedoj studiji srbsku povjest sr^dnjega vieka* u Knjizevniku, I. str. 543 562; II. 36 47 548, 557 izpravlja donekle libri duo* popunjuje »Obsidionis Jadrensis izdani spis Lucicem 47 52). >Chronica Jadertina*, sastavljena u prilog Mletcima. Latiiiski rukopis te kronike duva se u mletackoj knjiznici sv. Marka; no talijanski prijevod od Jakova Morellija ^tampan je u knjizi »Monumenti veneziani di varia letteratura, Venezia 1796*. (Radki u Knjizevniku I., pag.

;

— —

i

i

558

i

dalje).

i


PRILOG

Ij

I.

Lucie priobcio je u svojoj historiji samo izvor-pisce iz dalmatinske Hrvatske za pisce u znao ili nije mario. Prvi poznati nam historicki spisatelj izmedju Gvozda ili nije ;

Slavoniji

i

Drave je Ivan, arcidjakon gorifiki i kanonik zagrebafiki, koji je u polovici XIV. stoljeda sastavio djelo: »Statuta capituli Zagrabiensis saeculo XIV, « znamenito ne koliko vise za kulturnu kao za zemljopis. »Statuta« Ivana toliko za politidku povjestnicu, arcidjakona, sastavljena 1334 1354> izdao je I. Krst. Tkalcic u zborniku »Monumenta historica episcopatus Zagrabiensis, volumen II, Zagrabiae, 1874*; a o samom spisatelju tih statuta o njegovu radu pisali su dr. Fr. Raciki takodjer u spisu u Ocjena starijih izvorac (Knjizevnik, i I., str. 548 557) i Ivan Krst. Tkalcic pod naslovom: »Ivan, arcidjakon goricki, domaci pisac u XIV. vieku« (Rad Jugoslav, akademije, knjiga LXXIX., str. 71 34). i

Uz domace

nam pomazu strani, a naro6ito Ivan Turianski (Joannes de Thwrocz), pisac

spisatelje

znatno

i

ugarski.

Od

tih se

poto-

suvremenik kralja Matije Korvina sa svojom »Chronica Hungarorura« (stampana posljednji put u zborniku Schwandtnera, Scriptores rerum Hungaricarum I., str. 47—366). Ivan Turcanski unio je u J. G. svoju kroniku za XIV. stoljece dva suvremena djela, naime zivotopis kralja Ljudevita Velikoga, kako ga je napisao njegov tajni pisar, Joannes archidiaconus de Kikullew (u Schwandtnerovu izdanju str. 170 198), zatim je pretoc^io u prozu pjesmu, koju je izpjevao mletacki kronicar Laurentius de Monacis o Karlu Drackomu (Carmen de casu illustrium reginarum et de lugubri exitu Caroli Parvi), te ju pridao svojoj kronici (Chronicon Venetum, edidit Coriz Laurentija de Monacis zaprema u Ivana Turdanskoga nelius, Venetiis 1758). Izvadak njih

osobito iztice

stoljeca

15.

i

str.

200

— 212).

Pored Ivana Turcanskoga vrijede vise ili manje za hrvatsku povjestnicu i druge neke ugarske kronike, kao Chronicon Dubnicense, Chronicon Budense, Chronicon Pictum (Vindobonense ili Marci), prije krivo zvana »ilustrovana kronika Ivana Turcanskoga*. Veci dio tih kronika izdao je u novije vrijeme M. Florianus u zborniku: >Historiae HunIV., Lipsiae et Budapestini, garicae fontes domestic!, Pars I 1881 1885; a najbolju ocjenu o svima piscima starije ugarske historije napisao je dosad dr. Rajmund Friedrich Kaindl s naslovom »Studien zu den ungarischen Geschichtsquellen, I VII., Wien, 1894 1898

(u

lArchiv

LXXXIV.

2.

Kako

oesterreichische

fur p.

503,

LXXXV,

Geschichte

2.

,

Bd.

LXXXI

pag.

323,

LXXXII,

2.

p.

58?,

431).

p.

mnogo

u Napulju, kao i ugarsku historiju, a donekle i za hrvatsku. Vecina tih kronika Stampana je u velikom zborniku sredovjecnih Ijetoomasnih toma s naslovom: Rerum Italicarum pisa, koji je izdao L. A. Muratori u 25 scriptores, Mediolani 1723 1751. Za povjest ugarsku i hrvatsku XIV. stoljeda vrijede osobito Ijetopisi: u XII. tomu Raphaina C a r e s i n i-a nastavak Dandulove kronike do god. 1388, Dominici de G ravin a Chronicon de rebus in Apulia gestis (1333— 1350), Cortusii Patavini Historia de novitatibus Paduae et Lombardiae (1256 1364) i dva »Additame nta (1355 u XIII. tomu Joannis Villani Historia universalis 1391) ad chronicon Cortusiorum; (do 1348); u XIV. tomu Matthaei Villani Historia ab anno 1348 ad anum 1364; u s

su kraljevi Anzuvinci potekli iz Napulja, te

Mletciraa, sasvim je naravno,

da

su

i

talijanski

ratovali tako

znameniti za

Ijetopisi

XV. tomu Chronicon Estense; u XVII. tomu Chronicon Patavinum auctore Andrea de Gataris, zatim Georgii Stellae Annales Genuenses u XIX. tomu Chronicon Tarvinapokon u XXII. tomu sinum (1368 1428) auctore Andrea de Redusiis de Quero; Vitae Ducum Venetorum (421 1493) auctore Marino Sanuto. hrvatske prilike takodjer Ijetopisi Osim talijanskih izvor-pisaca obaziru se na ugarske ;

i

i

i njemaSki (austrijski) i ceski. Nadalje imade dosta podataka u poljskim piscima, posto su kraljevi Anzuvinci mnogo drugovali s poljskim vladarima, te ih napokon i na poljskora prijestolju naslijedili. Od poljskih Ijetopisaca znamenit je osobito Joannes Dlugosz (Longinus) knjiga. Dlugoszeva iz XV. stoljeca, koji je uz ino napisao i ^Historia Polonica* u XII Alexander, Joannis Przezdziecki historija izdana je viie puta, posljednji put u zborniku Dlugoszi Senioris opera omnia, u vise svezaka, 1863-1887. Ocjene Utugoszeva rada napisali su Caro (J. Longinus, 1863), Zeissberg (Die polnische Geschichtsschreibung des Mittelalters, 1873), i napokon Bobrzyiiski M. i Sraolka St. (Jan Dlugosz, Krakov 1893). :

kralja Sigismunda (1387 1437) pomazu sredovjeinim njemaikim jezikom. Jesu to

Za vladanje spisa, pisana

Windecke Eberhard,

Sigismunds, herausgegeben von Dr. piscu cara Sigismunda, napisao je

Kaiser Sigismund, Leipzig 1894.

nam

narocito dva

njemacka

izvor-

:

Denkwiirdigkeiten

W. Altmann, lijepu

Berlin

studiju

Wyss

zur

Geschichte

1893. A.:

O

des

Zeitalters

Kaiser

Eberhardu Windecke-u, zivotoEberhard Windeckes Buch vom


IZVORI

POMAGALA ZA POVJEST HRVATA V TRf/.E DOBA

I

.

,„

- Die Freien von Saneck und ihre Chronik als Grafcn von Cilli. Erster Theil. Freien von Saneck und der erste Graf von Cilli. Zweiter Theil. Die CiUicr Chronik. Text mit kritischer Einleitung und historischen Erlauterungen von Dr. Franz Krones Ritter

'Die

von Marchland. Graz 1883.

Monumenta

b.

listova nije

i

t.

d.

(Spomenici). Spomenika svake vrsti, narofito povelja, izprava, dopisa, imade za hrvatsku povjestnicu XIV. stoljeea veliko obilje ali ogromna u gradja ;

kakvom zborniku (codexu) sustavno poredjena ni izdana. Za hrvatsku XIV. stoljeca neraamo dakle »Codex dipiomaticusf, kako ga je Kukuljevid izdao za

sabrana, ni u

jos

povjestnicu

XII. stoljece, a ni regesta, kako ih je Kukuljevic sastavio za XIII. stoljece. Monumentalna gradja za XIV. stoljece jo§ je posve razasuta. Imade je po arkivima u Zagrebu, Zadru, Spljetu i Dubrovniku, u Budimpesti Becu, napokon u Mletcima, Rimu Napulju. Od te obilate gradje izdano je tek nesto; ostalo ceka jo5, da se iznese na svjetlo. Poglavite zbirke dokumenata jesu ove: i

— —

i

Ljubic S., Listine o odnoSajih izmedju juznoga Slavenstva mletadke republike. Knjiga I V., Zagreb 1868 1875., obaseze godine 960 1409. Itdane su te listine u publikacijama jugoslavenske akademije » Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, volumen I V. (i k tomu volumen XXIV., koji sadriaje >Index rerum, personarura et locorum* za volumina I V). Ljubiceva zbirka sadrzaje poglavito gradju iz mletadkoga arkiva; ali je

i

imade takodjer ponesto

iz

c.

dvorske knjiinice u Becu, kaptolskog arkiva

u Spljetu,

t

d.

— Gelcich Josephus, Monument Ragusina. reformationum (1301 — 1396), men — V. Zagrabiae 1879 — 1897. U izdanju jugoslavenske akademije >Monumenta historiam Slavorum meridionalium XXVII., XXVIII., XXIX). — Theiner Vetera monumenta Slavorum meridionalium, maximam partem nondum e depromta coUecta. Toraus let Romae Zagrabiae, 1863 — 1875. — TkalSic Joannes, Monumenta Zagrabiae, metroi

Libri

i

volu-

I

spectantia

(vol.

X.,

XIII.,

A.,

edita,

tabulariis vaticanis

et

polis regni Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae.

1399)- Zagrabiae, 1889; volumen 1526), Zagrabiae 1896.

II.

et

II.

historica

liberae

regiae

Sumptibus eiusdem

(1400— 1499),

Zagrabiae,

civitatis

civitatis.

1895;

Volumen L (1093 volumen

III.

(1500

Ovi zbornici, kao i >Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae* (I. II.) od Ivana Kukuljevica sadrzavaju tek malen dio gradje za povjestnicu hrvatsku u XIV. stoljedu. S toga nam je rabiti strana izdanja, u kojima imad& izprava za hrvatsku historiju, narodito pak bogate zbornike ugarskih povjestnicara i historiikih druzina. Evo ih nekoliko najglavnijih: Fej6r G., Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus et civilis, Budae, 1841 1843.; narocito Tomus VIII, volumen i Karla Roberta); Tomus IX., vol. 1 (doba 7 (doba 7 Ljudevita Velikoga); i Tomus X, volumen 1 8 (doba kraljice Marije i Sigismunda).

Nagy Imre, Codex

Hungaricus Andegavensis (Anjoukori okmdnytir). Svezak I VIII., Budapest 1878 i dalje. Obaseze vladanje Karla Roberta najved dio vladanja Ljudevita I. Velikoga, te dopunjuje znatno Fej^rov zbornik. (Izdanje kr. ugarske akade-

diplomaticus

i

mije u Budimpesti).

Wenzel Gusztav, Monumenta Hungariae historica. Magyar diplomacziai emldkek az Anjou-Korb6l. III. svezka, Budapest 1875—1876. Obuhvaca gradju iz mletaikoga, fireutinskoga, napuljskoga drugih arkiva za godine 1268 1396. (Izdanje kr. ugarske akademije u Budimpeiti).

i

Ova

»Codex diplomaticus comituni iz zbornika; Zichy«, koji u novije vrijeme uredjuje E. Kammerer (izaslo dosad prvih iest svezaka osmi do god. 1439); zatim »Codex diplomaticus patrius* (Hazai okrainytdr), dosad osam svezaka, koji uredjuju Karlo Rath i Imre Nagy. Napokon su zbornici izprava pojedinih iupanija (jradja za t. d. ugarskih, kao zalajske (Zalai okmdnytir), sopronske (Soproni okmdnyt^r) odnose republike dubrovacke prema Hrvatskoj Ugarskoj potev od god. 1358. sabrana je u zborniku: »Gelcich J6zsef, reipubhcae Ragusanae cuir regno Diplomatarium relationum Hungariae, Budapest, 1887, (s uvodom od Lj. Thalldczy-ja). Za crkvenu povjestnicu ugarsku, a donekle i hrvatsku znameniti su jo5 ovi zbornici: Theiner Aug., Vetera monumenta historica Hungariam sacram iJlustrantia, maximam partem nondum edita, e tabulariis Vaticanis deprompta coUecta ac serie chronol. disposita. 2 volum. Roma^ 1859 1860. Monumenta Vaticana historiam regni Hungariae illustrantia. Series I. Tom. I- VI. Series II. Tom. Budapest 1884 1891. Osobito su znameniti prvc serijc tomus I. I. et II. (Rationes coUectorum pontificiorum in Hungaria 1281 1375)> tomus II. (Acta legationis cartomus IV. 1389 -1396), dinalis Gentilis 1307 13 11), tomus III. (Bullae Bonifacii IX. izdanja dopunjuju brojne izprave

i

i

i

(Bullae Bonifacii IX.

1396

i

— 1404).


PRILOG

IV

U

najnovije vrijeme sprema se jugoslavenska

da priredi

izdade

»Codex diplomaticus«

I.

akademija

za povjest

znanosti

hrvatsku XIII.

i

umjetnosti u Zagrebu,

XIV.

stoljeca Taj ce zbornik u prvom redu sadr^avati obilatu gradju, §to ju imade akademija, zatim izprave zemaljskoga i kaptolskoga arkiva u Zagrebu, a onda iieobjelodanjene jos izprave drugih, stranih arkiva. Od godine i-:99. izlazi u Zagrebu takodjer »Vjesthik kr. hrvatsko-slavonsko-dali

matinskog zemaljskog arkiva«, kojemu

je poglavita zadaca,

i

da izdaje stampom

gradju za

hrvatsku historiju.

Pomagala. Vi§e ili manje obaziru se na historiju Hrvata u XIV. stoljecu njemacki koji se have historijom Austrije (austro-ugarske monarkije). Izmedju njih iztife se narocito Fr. Krones, a jos vise A. Huber u svojem izvrstnom djelu »Geschichte Oesterreichs« (Zweiter Band, Gotha, 1885., str. 70 92, 194 246, 324 372). Hrvatskom historijom bave se takodjer obsezno ugarski povjestnicari pocev od Katone pak do Fessler-Kleina i do Szalay-Bar6ti-ja. Najnovije djelo magjarske historiografije, milenijska povjestnica >A magyar nemzet t6rtenete« pod glavnora redakcijom S. Sziligyi-ja prikazuje u trecoj svezci (Budapest, 1895) doba Anzuvina i kralja Sigismunda. Partiju o Anzuvincima napisao je A. V6r, a o Sigismundu i zetu njegovu Albrechtu G. Schonherr. P6r izdao je vec prije toga monografiju o Ljudevitu I. Velikomu, koju magjarska kritika u velike hvali; zatim je napisao citav niz razprava i studija iz historije ugarske hrvatske u XIV. stolj. I hrvatski povjestnicari potev od Lucica pak do Smiciklasa bave se potanko dobom Anzuvina i kralja Sigismunda. Lucie zavr§io je svoje djelo god. 1409, naime onim momentom, kad je Dalmacija postala plijenonr. raletacke republike. Glavne monografije i razprave, koje su mi rabile pri pisanju moje historije, jesu: Gruber Dane, Obsjedanje Zadra po Mletcanih god. 13 11 13 13 (Vijenac od B.

historicari,

i

— —

god.

1882.,

str.

530, 545, 562, 578).

Gruber Dane,

Nelipic,

knez cetinski

— Thall(3czy k muzeja u Bosni Hercegovini, zemaljskog — Tkalcic Ivan, Odpor buna Lj., dr.,

i

kninski. Povjestna razprava.

zivotopisu Mladina §ubica, bana

Prilog

i

V.

1893,

5

str.

Zagreb 1886.

bosanskoga.

(Glasnik

— 10).

radi desetine u biskupiji zagrebaCkoj u XIV. vieku (Rad jugoslavenske akademije, knjiga XLIX). Klaic Vjekoslav, Hrvatski knezovi od plemena §ubic do god. 1347. Zagreb 1897. Gruber Dane, Vojevanje Ljudevita I. u Dalmaciji sa hrvatskimi velmozami sa Mletcani od pocetka njegova vladanja pa do osamgodisnjega primirja sa Mletcani. (Izvjesce i

— —

,

kr.

1

velike gimnazije u Pozegi god.

Huber Alfons,

dr.,

1887

Ludwig

— 1888^.

I.

von Ungarn

und

die

ungarischen

Vasallenlander

1885, Band LXVI p. 3 44). Ruvarac Ilarion, Banovanje Tvrtka bana (1353 1377)- Glasnik zem. muzeja u Bosni i Hercegovini. VI. 1894. p. 225 Zatim: Tri dodatka k razpravi »Banovanje 240. Tvrtka bana« (Glasnik. VI, p. 611 620). Matkovic Petar, dr., Prilozi k trgovacko-politiSkoj historiji republike dubrovaike. Rad Jugoslav, akademije, VII. 1869. str. 180—266. Mitis Silvio, La Dalmazia ai tempi di Lodovico il Grande re d' Ungheria (Annu ario dalmatico, anno IV., Zara 1887., pag. i 141). JireCek Konstantin, dr., Srbsky cir Uros, krdl Vlkasin a Dubrovcane (Casopis musea krdlovstvi cesk6ho, 1886, Rocnik LX str. 3 26, 241 276). -— Novakovic Stojan, Srbi i Turci XIV. i XV. veka. Istorijske studije o prvim borbama s najezdom turskom pre i posle boja na Kosovu. Beograd 1893. RaCki Franjo, dr., Pokret na slavenskom jugu koncem XIV. i pocetkom XV. sto(Archiv fur oesterreichische Geschichte, Wien

— — —

,

Rad Jugoslav, akademije, knjiga II IV. (Monumentalna studija). Racki Franjo, dr. Boj na Kosovu. Uzroci posljedice. Rad knjiga XCVII od god. 1889., str. i - 68. ljeca.

— —

i

jugosl.

akademije,

Huber Alfons, dr. Die Gefangennehmung der Kdniginnen Elisabeth und Maria von Ungarn und die Kampfe Sigismund's gegen die neapolitanische Partei und die ubrigen Reichsfeinde in den Jahren 1386 — 1395. (Archiv fiir oesterreichische Geschichte, Wien 1865, Band LXVI,

p.

509-548).

— Si§ic Ferdo, Bitka kod Nikopolja Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni Hercegovini, — Radonic Jovan, Der Gross vojvode von pi.,

fiir

slavische Philologie,

1897,

septembra 1396). Historijska razprava. 1896, pag. 49—95. Bosnien Sandalj Hranic Kosa6a. (Archiv

(25.

VIII.,

i

XIX

Band,

p.

380

— 465.)


P R

I

L

O G

11.

TRANSKRIPCIJA IZPRAVA. (Str.

•

expedit,

Paulus banus Croatorum et dominus Bosne, omnibus Christi fidebbus, quibus inspectnris, salutem in omnium saluatore. Quum digne petentium est nos facile orebere consensum et ea que in tempore fuerint, nc simul

15).

presentes

litteras

dignum

desideriis

cum tempore

labantiir,

expedit vc patrocinio litterariim

roborantur. Hinc est, quod ad uniuervolumus peruenire, quod consideratis dignis et iustis petitionibus egregii prouidi et sapientis viri domini Marci Michaelis, honorabilis Arbensis comitis, nee non iudicum, consibariorum et uniuersorum euisdem ciuitatis, omnes terras, possessiones, pasciia et nemora, que vel quas in dominio nostro habent et possident, eisdem et eorum heredibus hereduraque successoribus, secundum quidem in eorundem priuilegiis, regalibus et banalibus, tarn de castro lablanc quam de aliis plenius continetur perpetuo et irreuocabibter pacifice et quiete cum omnibus suis pertinentiis habendas, possidendas et tenendas sine contradictione aliqua per nos et nostros successores in perpetuum confirmamus, coUaudamus, approbamus atque iure sorura notitiam

perpetuo

haxum

serie

In cuius rei memoriam et maiorem firmitatem presentes litmunimine roboratas. Datum Scardone die quarto intrante lanuario.

irreuocabil' roboramus.

et

teras concessimus sigilli nostri

Anno domini MCCCVII. Na pecatu od voska

vidi

se

grb

bana Pavla (orlovo

krilo

u

stitu

s

kacigom)

i

nadpis:

S(igillum) Pauli Breberii comitis tocius Sclauonie (b)ani.

Odtisak toga pecata nalazi se u Klaicevoj ÂťPovijesti Hrvata*,

svezak

I.,

na

strani

271.

2. (Str. 47). Karolus dei gratia Hungarie, Dalmacie, Croatie, Rame, Seruie, Gallicie, Lodomerie, Cumanie, Bulgarieque rex, princeps Salernitanus et honoris ac montis sancti Angeli dominus omnibus Christi fidelibus presentem paginam inspecturis salutem in domino sempiternam. Ea que a principibus aguntur vel conferentur, iustis titulis et racionabilibus causis intervenien-

tibus litterarum solent testimonio communiri, ne a memoria posterorum simul cum labente tempore elabantur; proinde ad universorum noticiam harum serie volumus pervenire, quod cum Egydius, filius Gregorii de Athyna, heredum destitutus solacio decesisset, et ius patronatus quod idem in monasterio sancte Crucis de Syrimia ordinis fratrum sancti Benedicti habebat,

ex eo

in

dilectus et

sue

manus regias de ad nostram pertineret

nostras

deuolutum

et

fidelis

iure et regni consuetudine

collacionem,

ab

aprobata extitisset Stephani de Morothi

antiquo

magister Michael

filius

aule nostre iuvenis, ad nostram accedens presentiam, prepositis et

declaratis

predictum ius patronatus monasterii sancte crucis sibi et Clementino ac Stephano fratribus suis dari a nobis et conferi perpetuo postulauit. Nos siquidem considerantes fidelitates et preclara servicia ipsius magistri Mychaelis, que nobis et sacre corone seu regno nostro in diversis expedicionibus nostris, locis et temporibus oportunis a primeuo infidelitatis

serviciis,

tempore in feruore fidelitatis non sine effusione sui sanguinis exhibuit et inpendit, que quia propter sui pluralitatem inseri presentibus svint laboriosa et legentibus tediosa, hoc solum ad informacionem ceterorum inseruisse sufficciat declaratum; nam curn Matheo filio

fancie sue

Petri,

quondam

notorio infidele nostro,

in

infidelitate

sua claudente

diem extremum

vite sue

castrum nostrum Thyrinchyn nominatum i)er Stephanum Boemum, consobrinum eiusdem, contra nostram maiestatem rebelliter detineretur occupatum et nos obsedentes ipsum castrum expugnareinus idem magister Mychael sub eodem castro viriliter dimicans nobis intuentibus iclu raaiestatis sagitte fuit crudeliter uulneratus, et alias suis graciosis seiviciis in conspectu nostre studuit multipliciter complacere, pro quibus omnibus licet ipse magister Mychael pociori dona:

cionis beneficio a nobis dignus foret et nos sibi confere plura intendamus,

eiusdem benignitate

regia

occurentes, ut

ceteri

eius

exemplo ad

nunc votis opera exercenda

tamen

fidelitatis

deuotius inuitentur, pernotatum ius patronatus monasterii sancte crucis de Syrimia integraliter et

ex inde eo modo, quo ad ipsum magistrum Egydium pertinuisse donauimus et contulimus prelatis magistro Mychaeli, Clementino et Stephano, successoribus perpetuo et irreuocabiliter possifiliis Stephani eorumque heredibus et heredum dendum, tenendum pariter et habendum, transferentes in eosdem ius patronatus antedictuni sine preiiidicio alieno, ita ut idem monasterium cum suis populis, iobagionibus, vassallis, possesipsorum Mysionibus, villis et iuribus universis tutele, protectioni et indempni conservacioni chaelis, Clementini et Stephani et eorumdem posteritatum taraquam verorum et legitimorum patronorum suorum commissi a modo subiaceatit, et eisdem debitum ius patronatus in omnibus in

toto

nichil

excipiendo

dinoscitur, dedimus,


PRILOG

VI teneantur perhempniter

per manus discreti '

eelarii,

dilecti

tercio,

et

viri

fidelis

regni autem

In

exhibere.

concessimus^litteras dupplicis

sigilli

magistri

Albensis

Ladyslai,

anno

memoriam

nostri noui sacri

pridie

nostri,

nostri

cuius rei

II.

et

firmitateraque

autentici

ecclesie

prepositi et

nonas februarii anno vicesimo

similiter

perpetuam nostra

aule

Venerabilibus

Datum vicecan-

CCC

vicesimo

patribus

dominis

domini millesimo

tercio.

presentes

munimine roboratas.

Bolezlao sancte Strigoniensis et fratre Ladyzlao Colocensis, ac fratre Petro Spaletane archyepisNicolao Jauriensi, Georgio de sancto Ireneo, Ladyzlao Quinquecopis, Johanne Nitriensi,

Benedicto Chanadyensi, Andrea Transilvano, Herrico Vesprimiecclesias dei feliciter gubernantibus magnificis viris Philippo palatino comite Scepusyensi et de Wywar, Demetrio magistro tavarnicorum nostrorum, coraito Bachyensi et de Trynchen, Thoma voywoda Transilwano comite de Zonuk, Nicolao bano tocius Sclavonie comite Supruniensi et de Koraarun, Lamperto iudice curie nostre comite Chanadyensi et Nitriensi, Mykch iudice curie domine regine karissirae consortis nostre comite de Sarus et de Zemlyn, Dyonisio magistro dapiferorum nostrorum castellano de Myhald, Gregorio magistro pincernarurr. nostrorum Johanne magistro pincernarum domine regine comite de Weureuche, Nicolao comite Symigiensi, Laurencio comite Zaladyensi, Paulo bano de Machou comite Syrimiensi de Volkow et de Budrugh, Johanne comite de Barana, Ladyzlao comite Tholnensi et aliis quam pluribus regni nostri comitatus tenentibus et honores.

ecclesiensi,

ensi

et

Ivanka Varadiensi,

Ciianadino Agriensi

episcopis,

;

,

Nos Lodovicus, Dei Gratia Rex Hungarie, significamus presentium per 3. (Str. 107). tenorem memorie commendantes. Quod ciuibus et hospitibus nostris sub castro Krapyna existentibus et commorantibus, ac ad eosdem convenientibus, hanc libertatem de liberalitate regia duximus faciendam. Quod quicunque de ipsis ciuibus et hospitibus Iria iugera de terra habet et tenet, ille annuatim quinquaginta denarios banales soluere teneatur, quorum viginti quinque soluet in festo beati Georgij Martyris, et non plures. Item, descensum, uulgariter Zallas dictum, Quod pro vno descensu vnam pecudem pascualem, bis in anno soluere teneantur, hoc modo sexaginta denarios banales ualentem, centum panes, sex puUos, quinque cubuUos de auena, vnam libram de pypero et croco, ac sal dare debeant. Item alia uice tres cubulos de uino, eodem anno. Similiter quicunque ipsorum dominus perueniet, prandium uel cenam dare teneanquinque marce, et tur. Item homicidium eorundem ciuium et hospitum nostrorum sint viginti non extendat] se yltra uiginti quinque raarcas. Item quilibet eorum possit iurare pro media marca et iuramentum eorum talium quorumlibet, qui uillicatura in medio eorundem non tenuerunt, extendat se ad mediam marcam. Tales uero ex ipsis, qui uillicatum tenuerunt, possint qui uillicatum tenuerunt, ualeat vnam marcam. iurare super vna marca, et iuramentum talium, Item Castellanus noster tres causas in medio ipsorum iudicare possit, uidelicet causam furti, causam uiolentie seu potentie, et causam homicidii sen sanguinis, in quibus tribus causis, duas partes birsagij Castellanus noster, et tertiam partem uillicus ipsorum accipiet, alias omnes causas, inter eos emersas, et emergentes, uillicus eorum, quem comuniter eligent et perficient, iudicandi habeat facultatem. Item si causa, in predictis tribus terminis et articulis causarum, iudicio Castellani nostri reseruatis, adiudicata fuerit ad iuramentum, tunc ille, qui iurabit, in loco iuramenti quadraginta denarios persoluere pro expurgatione sui teneatur, sed in causis per uillicum iudicatis nihil soluere teneantur. Item, duellum inter ipsos adiudicari et fieri non possit. Item si qui ex ipsis heredum solatio destituti decesserint, illi de omnibus bonis et possessio:

nibus suis liberam habeant, fertonem,

uel

facultatem,

sicut uoluerint,

vnam pecudem pascualem,

ligatura stare possit, dare teneantur.. Item, libere

rebus eorum et personis,

tantummodo pro

luant et deponant. Item,

si

eorum commorari

aliqui

tantummodo Castellano

cuius cornua ligaturam capere, veniant,

terragiis

seruientes

sub

et

liberi

et in

clara luce

nostro

vnum

cuius cornibus

recedant,

saluis

eorum duodecim denarios persocastro edificia facere, et in medio

quilibet

eodem

tum ad eandem libeitatem sicut clues et hospites ipsius libere ville nostre descendant, et in eadem libertate commorentur, et totum onus cum eiusdem ciuibus et hospitibus portare teneantur. Item, Castellanum vnum et non plures eis constituemus, et contra hanc voluraus, quod Castellanus noster nunc constitutus et in futurum constituendus, libertatem per nos gratiose eis factam, eosdem non audeat et non presumat molestare vel aliqualiter pregrauare. Datum Zagrabie feria quinta proxiraa ante Dominicam Oculi, anno Domini

MCCC

uoluerint,

quadragesimo septimo.

[N]os Lodouicus dei gracia rex Hungarie memorie commendantes tenore 4. (Str. III). presencium significamus quibus expedit vniuersis, quod magistro Stephano notario magistri Johannis filii Gyleti pro nobilibus dominabus Anna videlicet consorte eiusdem magistri Johannis domini sui, filia quondam magistri Stephani dicti Safar, item Elyzabeth et Maria nuncupatis


I

TRANSKRIPCIJA IZPRAVA.

eiusdem domine sue cum procuratoriis litteris tnagnifid viri Nicolai regni nostri palaComanorum ab vna, parte vero ab altera magistro Stephano de Maroth aule

filiabas tini

vn

et iudicis

domina Elyzabeth

nostre milite pro nobili

cum

sorte sua

vocata,

quondam

scilicet

filia

magistri Gyurk,

con-

coram nobis constiper eosdem oraculo viue uocis et relatum, quod ipsi presentibus et tutis propositum extitit consencientibus ipsis dominabus ex ordinacione proborum hominum, vt eedem domine et successores earundem in perpetua pacis pulcritudine gratulari valerent, talem in possessionibus Ibran et Dethmar vocatis ac earundem pertinenciis nee non Jama vocata in comitatu de Wlko adiacentibus de lure eisdem dominabus deuentis et deuolutis fecissent et ordinassent fieri diuisionem et auctoritate litterarum procuratoriarura prescriptarum fecerunt coram nobis, quod nobiles viri magistri Petrus filius Pauli de Horwaty, Emericus filius Martini bani, Mychael filius Pauli de Batya et Eynardus filius Nicolai in quindenis festi passce domini proxime Venquibuslibet earum pertinenciis et vtilitatibus ac prouentibus, turis predictas possessiones cum specialiter tributis fori et aliis quibuscunque, qualicunque nomine vocitatis in presencia hominis procuratoriis

seu testimonii ecclesie

capituli

ecclesie

sancti Irineij

Bachiensis in duas

diuidere

deberent partes

litteris

partem integram cum quibuslibet

suis

prouentibus

et

vtilitatibus

consorti dicti magistri Johannis, item Elyzabeth et Maria filiabus

seu dimidietatem

ipsarum

integram

cum

martiris

coequales,

quarura

prenominatis

domine

eiusdem,

aliam

vnam Anne partem

vero

prouentibus et vtilitatibus quibuslibet prefate domine Elyzabeth, consorti dicti magistri Stephani de Maroth, tanquam in suam et domine matris eiusdem porcionem de iure cedere debentem statuere et assignare cuique parti suam porcionem perpetuo et irreuocabiliter per se possidendam et habendam deberent et tene-

Datum Bude CCC^.XL". octauo.

rentur.

feria

similiter

secunda proxima

post

suis

dominicam

anno

letare,

domini

millesimo

Stephanus dei gracia tocius Sclauonie, Croacie et Dalmacie dux presencium noticiam habituris salutem in eo, a pendent salutis incrementa. Quoniam gesta mortalium sunt cum tempore fluenti et memorie statum plerumque turbat obliuio et obumbrat prouidia racionis cautela (Str,

5.

115).

Christi fidelibus presentibus et futuris

actibus

diuturne

monium

efficax

rorum

firmitatemque

postulantibus

perhempne. Proinde universorum declaramus quod nobilis vir serie et

harurn

Johannes,

duracionis

,

filius

eisdem,

aule

nostre

iuuenes

in

litterarum

noticie

magister

nostre

tarn

adhiberi

maiestatis

inbecilis

humanis

consueuit

presencium

Philipus,

omnibus quo de-

filius

presencia

testi-

quam Parys

futu,

et

personaliter

oraculo viue uocis, quod ipsi tanquam eorum salutis mepreponere terrenis et perpetuo durabilia caducis, matura deliberacione prehabita. de possessione ipsorum empticia Obroua uocata quandam possessionariam porcionem, in qua ecclesia in honore omnium sanctorum constructa existet, ab angulo videlicet usque quandam suam piscinam Chernoka uocatam et usque ad siluam suam ipsius ecclesie propriam in latitudine adiacentem, cum omnibus suis utilitatibus et pertinenciis universis, Mykudyna nuncupata, terris arabilibus, symatis, campestribus, uidelicet cum quadam piscina feruetis, pratis ac aliis quibuslibet suis usibus et obuencionibus, si que nunc sunt uel forent aut ac omnium progenitonim et consanguineorum fieri possunt in fiiturum^ pro sue et parentum suorum animarum remedio et salute, ob reuerenciam eciam virginis gloriose in qua totam fiduconfessi

constituti

mores uolentes

extiterunt

celestia

uigiliis et ieiuniis ac aliis et spem gererent singularem confidentes insuper oracionibus operibus diuinis virorum religiosorum fratrum heremitarum ordinis sancti Auguslini de promontorio Zagrabiensi et sperantes eorumdem suspiriis diuinitus et gemitibus eterna et felici beati-

ciam

,

tudine facilius se recomendaturos, dedissent, locassent, donassent et contulissent dictis fratribus heremitarum ordinis sancti Augustini de dicto promontoiio Zagrabiensi iugiter ibidem dec deuote famulantibus et existentibus in perpetuam elemosynam iure perpetuo et irreuocabiliter ipsos heremitas et eorum successores possidendam, tencndam pariter habendam hac prerogatiua eysdem concessa, quod porci eorumdem firatrum hereraitarun^,

ac irretractabiliter per

et si

quos pro se ipsis seruare poterunt, in glandinibus siluarum ipsorum velut proprii absque aliquo debito et censu pascantur et utantur tali condicione mediante, quod dicti fratres heremitarum unum ex ipsis sacerdotem cum alio layco conuerso eiusdem religionis in dicta ecclesia prodiuinis conuentus,

officiis

inibi

exercendis conseruabunt, et quod iidem aliquales noue donacionis tangentes, saluis dictis litteris

factuNn ipsius

litteras

capituli

uel

nostris presentibus,

super dicta donacione confectas uel tenorem earumdem cum aliquibus litteris transsumpneninsuper dis nuUo quesito colore poterunt et ualebunt facere emanari modo aliquali, ita eciam

prenominati fratres heremitarum quascunque possessiones, excepU dicU possessionaria porcione inuenire et aliunde optinere poterunt, extunc ius patronatus in eysdem pro se ipsis et eorum hercdibus in perpetuum deberet remanere contradiccione non obstante.

adiecto,

quod

si


PRILOG

VIII

II.

In cuius confessionis et premisse possessionarie donacionis testimonium firmitatemque perpetuam presentes concessimus litteras nostras privilegiales pendentis et autentici sigilli nostri munimine consignatas. Datum Zagrabie per manus magistri Georgii, aule nostra prothonotarii

et

nacione

de Orbaz,

comitis

domini

dilecti

millesimo CCC"*"

et

fidelis

nostri,

sexto

quinquagesimo quarto,

ydus

mensis maii anno ab incarducatus autem nostri anno secundo.

Commissio propria et relacio Jenslini Teotunici. Margareta dei gracia 6. (Str. 155). tocius Sclauouie, Croacie et Dalmacie ducissa omnibus Christi fidelibus tam presentibus quam racione tuturis presencium noticiam habituris salutem in vero saluatore. Dignum est et omni qui principibus suis pro tempore exhibent obsequium sui laboris, premio harum serie uolumus peruenire, quod Proinde ad vniuersorum noticiam Stephanus filius Thome, aule nostre familiaris ad nostra subliraitatis personaliter accedens intermissione primum presenciam suas fidelitates et seruicia cum surapma sagacitate ac sine quondam serenissimo principi domino Stephano duci, domino conthorali nostro karissimo pie

consentaneum,

non

vt hii

fraudentur.

memorie, in sua curia propriis seruicia

dum idem dominus

suis

facultatibus et expensis

noster dux in subsidium

incliti

continue residendo, principis

specialiter sua

domini

Lodouici illustris contra regem Rasscie se

fratris sui in Seruiam cum ualido exercitu impensa nostre studuit declarare raaiestati, demumque ipso domino nostro duce domino uolente debitum humane nature fragilitatis exoluto continue in curia nostra residendo prenominatus Stephanus nostre incessanter studuit seruire maiestati; sperantes eciam ipsum Stephanum fihum Thome serenissimo principi domino Johanni duci filio nostro

regis

Hungarie karissimi

transtulerat exhibitas

et

karissimo et nobis in

eadem

fidelitate

persistere et seruicia

fidelia

exhibere

in

futurum,

licet

idem a nostra maiestate pro premissis suis seruiciis plura mereretur, tamen in aliqualem suorum seruiciorum recompensacionem tributum montis quod de possessione ipsius Stephani, item Nicolai vterini, et Michaelis patruelis fratrum eiusdem Stephani Pothgorya nominata hereditaria nostre maiestati prouenire deberet, eisdem Stephano et Nicolao filiis Thome, et Mychaeli ac ipsorum heredibus et successoribus perpetuo et in eternum duximus relaxandam. In cuius rei memoriam perpetuamque firmitatem presentes concessimus litteras nostras priuilegiales pendenDatum Zagrabie per manus discreti viri dotis et autentici sigilli nostri munimine roboratas. mini Petri, prepositi Castriferrei, aule nostre cancellarii, in dominica proxima ante octauas festi epiphaniarum domini, anno eiusdem .CCC" quinquagesimo sexto.

M

Vniuersis et singulis, praesens priuilegium inspecturis. Nos Stephanus et 7. (Str. 166). Johannes, Comites Vegle Modrussie, atque Gacche, euidenter facimus fore notum, quod considerata dileccionis affeccione, sincera beneuolencia et vera cordis amicicia, quam et quas gerimus erga strenuum virum, Dominum Vgonem de Duyno, terram et castrum Fluminis cum omnibus iuribus et pertinenciis suis, quod a diu quondam Dom no Patri nostro, Domino Comiti

Bartholomaeo, fuerat obligatum; ex nunc eidem Domino Vgoni et suis heredibus perpetualiter restituendum duximus et reddendum; volentes expresse, vt omnis discordia, odium et raaliuolencia, que et quod hactenus fuerint inter nostros predecessores et nos vsque nunc ex vna parte, et predecessores predict! Domini Vgonis, et ipsum Dominum Vgonem ex altera parte, sint casse, deposite et totaliter annichilate, ita quod nullo tempore renouentur, sed penitus obliuioni mandentur, et a modo in antea inter nos et ipsum Dominum Vgonem verus amor, sincera dileccio et pax firma vigeat perpetualiter duratura. Pro quibus omnibus firmius obseruandis per nos, nostrosque heredes eidem Domino Vgoni pro se et suis heredibus recipienti, promittiraus nunquam prenotatam terram Fluminis et castrum repetere, nee repeti facere; neque in predictis vel aliquo supra et infra dictorum contrafacere, vel venire aliqua racione vel causa, sed eam sibi et suis heredibus dimittere Ubere possidere, frui pacifice et gaudere, et hanc pacem bonam et araicabilem composicionem, cum ipso Domino Vgone, et suis heredibus tenere, perpetualiter et inviolabiliter obseruare, attendere etadimplere. Insuper promittimus per nos et heredes nostros eidem Domino Vgoni pro se et suis h redibus recipienti, Castrum vocatum Gotnich, cum suis iuribus et pertinenciis vel partem castii, aut partem aUquam sui iuris nunquam ab eo petere, neque requirere, neque peti vel requiri facere, pro alicuius persone instancia; volentes expresse, quod si casualiter contingeret nos aut gentem nostram, vel coadiutores nostros castra vel villas eiusdem Domini Vgonis intrare, aut fratrum suorum," filiorum quondam Vaysnicherii, vsque ad finem decern annorum, ipsa castra et villas suas et gentem suam dampnificare in aliquo non debeamus, sed secure venire, intrare et reuerti possimus et seruitores et coadiutores nostri per eius loca, castra sine aliquo damno eiusdem Domini Vgonis prout et hoc in suis priuilegiis continetur, vltra vero tempus decern annorum nos et seruitores nostri et coadiutores libere et secure ire et villas

transire et venire ac reuerti

possimus per

loca,

villas,

castra et lenutas dicti

Domini Vgonis,


I

TRANSKRIPCIJA IZPRAVA.

jj^

Dominus Vgo et seruitores et coadiutores sui tamquam boni amici et tanquam bona pace consistunt, per dominicam contratam et loca nostra secure venire, transire, conuersari valeant et redire, sine tamen damno nostro, ad eorum beneplacitum voluntatis, et promittimus presentibus litteris per nos et heredes nostros eidera Domino tam supradicta, quam infrascripta pro se et nomine Villalmi et Georgii fratrum suorum et heredum suorum recipienti, contra eundem Dominum Vgonem et tratres suos predictos et heredes suos, nullum ipse

et

illi,

qui in

malum, nullum excidium, iacturam, petualiter iuxta continentiam

Vgone

siue

priuilegii

dampnum

tractare;

neque procedere contra eos pertamen semper predictยฉ Domino

facte pacis, obseruantibus

eorum et conuenciones, et adimDomini Vgonis plenius continetur. In quorum omnium testimonium ad maiorem certitudinem et cautelam, presens priuilegium munitum nostris ambobus sigillis pendentibus eidem Domino Vgoni iussimus exhibendum. Sub anno Domini millesirao trecentesimo sexagesimo quinto, indiccione tercia, prima mensis Aprilis, in predicta suis pacta, promissiones, per se et heredes

et fratribus

plentibus ea omnia,

prout in

privilegiis

dicti

Terra Fluminis. 8.

(Str.

VA

175).

nacetakt 0(t)ca,

Vb

iztpltnjenBe

S(i)na,

sanBtije(m)

I

Sv(e)tago

umini^ bozastveuBnie sile, kolB neobBhitimi D(u)ha AminB. O pr(6)divna^ visoto raudrosti sut sudi ego i neizBslimie stazi ego, izBplBni milosrBdie i scedrotB, imB ze prinide sB viยงni(h) visotB svoego bozBstva na vsu vBselenBnuju, padBiee clovic^e suscBtvo pr(6)stuplenBemB sobou obozivB na nebesa vBzvede, 0(t)cu si vsedrBzitelju posluScvova d^lo sBvBrsi, 6ko ze utvrB2(d)ajutB se i kraseSce se slavetB izBvol^. TimB ze i kuf&tdi c(a)rsci po vsej vBselennoj boga vsedrBzitela. Takoz eze i azB StefanB TvrBtko po mil(B)3ti gospoda b(o)ga KraJB srBbIjem, bosni, primoriju, hlBimBsci zemBli, dolBnimB kraemB, zapadnimB stranamB; Usori soli i podr(6)niju k tomu, Spodoble(n) bii(h) c(a)rstvovati va zemla(h) roditelB praroditelB na5i(h) tvore imB milosti zapisani^ vsakomu ze po v6ri i po dostodniju ego, Tako z(d)e sBtvori milost kra(l)vBStvo mi knezu hrBvoju si(n)u voevoda vlBkBca: kada g(ospod)B b(og)B potribova sega sv^ti voevodu vlBkBca negova o(t)ca, tada rai vidivBse, da se ni njegovo sime izrodilo, svitovavBse se sB kraljevBstva mi vlasteli i vidivBse recenoga kneza hrBvoS dostoina casti svoego o(t)ca dasmo mu veliko VoevodBstvo VB misto recenoga Voevode vlBkBca. I viยงe toga SBtvorism('o) mu milostB navlastitu po s^h naยงi(h) listi(h) po(d) naยงe visuce duplene pe&iti ucinjene dasmo mu zapisasmo u lasBvi nasa tri sela u irae Selo tribousu SB vsimi pravimi me^mi, drugo Selo lupBnicu sB vsimi pravimi meemi, tretie Selo b^lu sB vsimi pravimi meSmi, nihB poslidnemu, da su za plemenito u viki recenomu voevodi hrBvoju negovi detBci vikoma. Ako li bi tko o(d) ni(h) koju neviru namB ucinilB, ali nasemu poslidnemu negovB poslidni, za sco bi imB moglo o(t)neti redena tri sela, da imB se za to ne o(d)nirau, nego da placa onB, koi sBgriยง(i), glavom svoio(m) ali blagoro, u sco ga bosna sudi, a ostali da ostaju i

i

i

i

i

i

i

i

i

u udrBzanBi re(ce)nihB selB i vB ostaloj svoej plemenScini. A tomuj sv^doCi i rucnici Voevoda Vlatko VlBkovidB z bratio(m), knezB paval radinovicB z bratio(m), zupan branko pr^binicB z bratio(m), knezB mirBko radocvicB z bratio(m), knezB stipoe 0(t) hlBmBske zemlee iupanB hrBvatinicB z bratio(m), knezB priboe masnovicB z bratio(m) u

viri

i

kra(l)vBstva mi vlastele

:

;

0(t) dolBudhB krai knezB VlBkaSinB milatovicB z bratio(m) knezB mladinB stancicB z bratio(m); 0(i) bilosevicB knezb goekB vojkovidB z bratio(m); 0(t) usore knezB dobrosavB divoยงevicB z bratio(m); 0(t) tribotidB voevoda vlatko tvrBtkovi<*B z bratio(m); 0(t) dvora pristavB knezB go^kB dragosalicB dvorBski z bratio(m); A o(t) svoiti nal^ยงko v^tinja naยงB veliki vratarB z bratio(m). A tko ce sie pretvoriti ali poredi a ili na^B sv(e)timB d(u)homB poslidni ali tko inoplemennikB: da e proklet b(o)gomB o(t)cemB i s(i)nora biljakB sanBkovicB z bratio('m),

;

i

(12) vrBhovni(h) ap(osto)l(o)vB i d.(4) jevanBdjelisti, i 6. (70) izabranih i vsimi sv(e)timi b(o)iimi. Pisano vb dvor^ kra(l)vBstva mi na MoiStri m(ise)ca marBta v. i. (i2)d(a)nb, tog(d)a Idto rozBtva hr(i)stova c. t. p. (1380). f StefanB TvrBtko po milosti g(ospod)a boga kralfc i

V.

i.

SrBbleroB, Bosni

i

Primoriju.

U U

danaSnjem jeziku glasi ta povelja ovako: pocetak Oca, u punocu Sina i u salaz Duha svetoga amin. O predivna visino mudrosti i umne boianstvene snage, kako su nedohitni sudi njegovi i nedohodni puti njegovi puni smilovanja i^ milosrdja, kojima pogleda s viยงnjih visova svoga boianstva na svu vasionu i covjedje suยง3tvo palo prijestupom, sobom ucinivยงi bo2anskim na nebesa izvede. Oca svoga iezla carska po svoj vasioni utvrsvedrzitelja poslusavli izvrยงi djelo, koje je zelio. Isto tako milosti Istim nadinom i ja Stefan Tvrtko po djuju se i kraseci se slave Boga svedrzitelja. gospoda Boga Srbljem, Bosni, Primorju, Hlmsci zemlji, Donjim krajem, Zapadnim stranam, i

kraij

Usori, Soli

i

Podrinju

Povj, Hrv. (PrUog).

i

k tomu, spodobljen bivSi carstvovati u zemljama roditelja

i

praroditelja *


fRiLOG

X

11.

svakome po

vjernosti i dostojanju njegovu. Isto tako kraljestvo vojvode Vukca, kada Gospod Bog pozva s ovoga svijeta vidjevsi, da se ni njegovo sjeme izrodilo nije i posavjetovavsi vidjevsi i recenoga kneza Hrvoja dostojna casti njegova oca, dasmo mu veliko vojvodstvo umjesto recenoga vojvode Vukca. I povrh toga ukazasmo mu milost na imanju (na vlast tu) po ovoj naยงoj listini, po nasem dvostruko ucinjenora pecatu, Dasmo mu i zapisasmo u Laยงvi nasa tri sela u ime selo Trbousa sa svim pravim medjama, drugo selo Lupnicu sa svim pravim medjama, trece selo Bijelu sa svim pravim medjama, recenomu vojvodi Hrvoju i njegovoj djeci i njihovom potomstvu, da im to bude plemicsko vlasnistvo u vijeke vjekova. Ako li bi tko od njih koju nevjeru nama ucinio ili nasem nas jedniku njegovu potomstvu, za sto bi im moglo uzeti recena tri sela, da ira se za to ne uzimaju, ili nego da placa onaj, koji zgrijesi, glavom svojom, ili blagom u sto ga Bosna osudi, a ostali da ostaju u vjeri u drzanju recenih sela i u ostaloj svojoj plemenยงtini. A tomu su svjedoci i doglavnici kraljestva mi vlastela: vojvoda Vlatko Vukovic s bracom, knez Pavao Radinovic Pribinic s bracom, s bracom, zupan Brajko knez Mirko Radojevic s bracom, knez Stipoje Hrvatinic s bracom, knez Priboje Masnovic s bracom. Od Humske zemlje zupan Biljak Sankovic s bracom, knez Vukasin Milatovic s bracom. Od Dolnjih krajeva knez Mladin Stannic knez Dobrosav Divosevic s bracom. Od Bilosevica knez Gojko Vojkovic s bracom. Od Usore Od Tribotica vojvoea Vlatko Tvrtkovic s bracom. Od dvora pristav knez Gojak s bracom. Radosalid dvorski s bracom. A od svojte Naljesko Vjetinja nas veliki vratar s bracom. A tko promijeniti ili pored, ja ili nas nasljednik ili koji inoplemenik, da je proklet bi htio ovo nasih,

milosti

dijeleci

i

isprave

mi ucini milost knezu Hrvoju, Vukca, njegova oca, onda mi, mi vlastelom se s kraljevstva

Bogom ocem

i svetim duhom i dvanaestoricom apostola i cetvoricom svim svetima bozjim. Pisano u dvoru kraljestva na Moistri 12. rodjenja Hristova Ijeto 1380.

Od

sinom

i

70 odabranika marta.

sinii

i

J Stefan Tvrtko, po

milosti

Gospodina Boga

kralj

Srbljem, Bosni

i

evandjelista

i

dana mjeseca

Primorju.

Nos Lodovicus Dei gratia Rex Hungarie, Polonie, Dalmatie etc. Memorie 9. (Str. 181.) commendantes tenore presentium significamus, quibus expedit vniversis: quod Dyonisius filius Johanis de Orbouch, sua, ac vniversorum nobilium et aliorum hominum regni nostri Sclavonie serenitatis accedendo presentiam, exhibuit nobis quasdam litteras nostras patentes maiori sigillo nostro consignatas, tenoris infrascripti, supplicans humiliter nostre Maiestati, vt ipsas litteras nostras patentes presentibus de verbo ad verbum inscribi et trans-

personis ad nostre

sumpmi

facere dignaremur pro eisdem ad cautelam quarum tenor talis est: Nos Lodovicus Dei gratia Rex Hungarie memorie commendantes tenore presentium significamus quibus expedit vniversis: quod nos de statu tranquiliori fidelium nostrorum nobilium videlicet et aliorum quorumlibet hominum in regno nostro Sclavonie existentium providentes huiusmodi gratiam eisdem duximus faciendam, vt nullus omnino hominum ipsos in Curiam nostram, vel in aliquorum aliorum Judicum extraneorum, ex ista parte fluvii Drave existentium, presentiam citare valeat, aut alicubi res et bona eorundem prohibere sed si qui cum eisdem regni Sclavonie hominibus quicquam habent actionis, in presentia Bani ipsius regni Sclavonie, vel vices eius gerentis, legitime exsequatur. Et si in iudicio ipsius Bani, vel vices eius gerentis, aliquis querulantium suspicatus fuerit, nee contentus esse voluerit, extunc seriem Judicii per ipsum Banum, vel vices eius gerentem facti, in nostram et Prelatorum ac Baronum nostrorum presentiam in Curiam nostram transducere valeat atque possit, pro deliberatione fienda super Judicio prenotato. ;

;

Datum

in Vissegrad in Festo decolationis Sancti Johannis Baptiste. Anno Domini Millesimo trecentesimo quinquagesimo nono. Nos itaque iustis et iuri consonis supplicationibus prefati

Dyonisii nominibus, quibus supra, nostre humiliter porrectis Maiestati, pietate favorabili inclinati, iam dictas litteras nostras patentes presentibus de verbo ad verbum transcribi et transsumpmi fecimus pro eisdem ad cautelam. Datum in Vyssegrad feria quinta proxima ante Dominicam reminiscere.

Anno Domini

Millesimo trecentesimo septuagesimo septimo.

[N]os Nicolaus de Zeech regni Sclauonie banus memorie comendamus, heremita ecclesie beate virginis de proraontorio Zagrabiensi in sua et tocius conuentus ordinis sancti Pauli primi heremite de eadem ecclesia personis quoddam priuilegium 10.

quod

(Str.

188.)

frater Paulus

honorabilis capituli ecclesie Zagrabiensis, pri6ri et antiquiori sigillo ipsorum consignatum, nobis curauit exhibere, supplicans nobis ut quia ipsum priuilegium de conseruatorio ipsius ecclesie eorum ad diversa loca non essent tuti deferre, ideo idem privilegium nostris Uteris patentibus transcribi et inseri faciendo confirmare dignaremus; cuius tenor talis est: Capitulum Zagrabiensis ecclesie omnibus Christi fidelibus presens scriptum inspecturis salutem in omnium saluatore; ad universorum noticiam harum serie voluraus peruenire, quod


I

THANSKHIPCIJA IZPRAVA.

Mykula

filio

Myrezlai, Stephano

filio

XI

Georgii ab uno parte, ab altero vero fratre Venerio priore

heremitarum de domo et conuentu iuxta Zagrabiam pro coram nobis personaliter constitutis, iidem Mykula et Stephanus quandam particulam terre Lonca nuncupatam ipsos hereditarie contingentera metis videlicet distributam infrascriptis una cum latere monticuli ipsius particule adiacentis pro remedio anime supradicti Myrezlai et suarura animarum dederint et contulerint superdictis frairibus heremitis seu conuentui memorato iure perpctuo et inrevocabiliter possidendam et habendam, cuius mete magistro Dominico tunc decaiio socio videlicet nostro per nos ad videndum ipsam particulam terre transmisso prout intellexerimus referente sunt hec, videlicet ab oriente quidam rivus Bliina nuncupatus eidem vicinatur. a meridie vero in fine eiusdem particule terra nostra quam magister Valentinus concanonicus noster possidet ex nostra coUacion,' conraetatur, ubi quidam torrens de magno valle ex parte dictorum heremitarum descendens ipsam particulam separat a terra nostra memorata, inde vadit versus septentrionem per monticulum supradictum inter arbores harast et peruenit ad quandam arborem castanee inde vertitui i»erum versus orientem et oeruenit ad primitus riuum nominatum et sic terminantur. In cuius rei niemoiiam presentes ad instanciani parcium contulimus sigilli nostri munimine roboratas anno domini M"" CC™® nonagesirao

et

fratre

Petro procuratore

fratrum

eodem conuentu

secundo.

Vnde nos

iustis

et congruis

priuilegium omnis suspicionis nostris patentibus

mediante.

suplicacionibus

vicio carens

non

ipsius

fratris

Pauli

anuentes

predictum

abrasum non

cancellatum presentibus litteris confirraamus auctoritate nostri banatus

de verbo ad verbuni transcribendo in festo omnium sanctorum anno domini milesimo

Datum Zagrabie

II. (Str. 193.) Nos Stephanus et Johannes comendantes tenore presentium significamus quibus

de Lindua

CCC"

LXX''. secundo.

memone

regni Sclauonie bani

expedit uni-iersis

quod cum

religiosas vir

heremita ordinis sancti Pauli primi heremite prior claustri beate virginis de promontorio Zagrabiensi in sua et aliorum fratrum heremitarum in dicto claustro existencium persoiiis domina nostra regina hie Zagrabie existente eidem in eo quod Marcus filius Mykech filii Leonardi de Grachan quasdam septem vineas in teritorio possesionis ipsorum Priztauschyna vocate conseruaret et de eisdem sibi et dictis fratribus tributum montis dare recusarct querimonia porexissat, ipsaque regalis maiesta; ipsam causam personal) deliberacione eiusdem nostiam in pertinenciam transmisisset tandem nobis feria quinta proxima ante festum epiphaniaiium domini una cum prelatis baronibus et proceribus ac fegni nobilibus nobiscum in sede nostra iunostram veniendo presendiciaria sedentibus prefatus frater Blasius prese.ite eodem Marco ad ciam dictam suara proposicionera reiterans quasdam literas domine Margarethe tocius Sclauonie, Croacie et Dalmacie ducisse relicte condani domini Stephani ducis pnvilegiales Zagrabie anno frater Blasius

domini milesimo CCC"® L™" sexto confectas nobis presentavit declarantes quod eadem domina Margaietha ducissa quandam possesionem suam Priztauschyn i vocatam iuxta possesionem Grathyan adiacentem fratribus heremitis ecciesie beate virginis de promontorio Zagrabiensi perpeluo dedisset et contulisset ac eantlem ipsis fratribui per suum et capiculi Zagrabiensis homines Uteris in eisdem nominatos statui fecisset quibus qu'dem literis exhibitis prefjtus frater Blasius sibi ac in predictis fratribus suis ex parte prefati Marci per nos iuris medellam postulavit elargiri missis quo audito idem Marcus responderet ex adverao quod ipse nullas vineas in teritorio heremitarum conseruaret et ibidem quasdam septem dicte possesionis Priztauschyna ipsorum ciuium ciuitatis montis Grechensis in diuersis annis et terminis literas judicum et juratorum confectas factum empcionis quarumdarum porcionum possesionariarum sessionum et vinearum ;n dicta possesione dicte civitatis

Marcus

Grachyan existencium prefato Mykech

patri

ac Mykuxius

filius

Ivan judex

dicte

civitatis

ipsius

Marci

Quibus quidem

factas in se denotantes nobis presentavit.

per quosdam exhibitis

literis

montis Grechensis

in

nostra

ciues

piefatus

adherendo

presencia responderant eo modo, quod dicte uinee modo premisso per prefatum Mykech empte non in teritorio dicte possesionis Priztautyna dictorum heremitarum se«l in facie dicte possedicte sionis Grachyan existerent dicta vero possesio (irachyan inter metas et cursus mctalcs haberet literas unditjuc suis metis super ciuitas eademque ciuitatis montis Grechensis haberentur

metales et ex eo ipse Marcuj- de eisdem vineis anotatis heremitis nullum tributum et dacmm olim regis Hunsoluere deberet et ibidtm idem Mykuxius judex quasdam liteias domini Bele autem sui anno regni Decerabris kalendis nono sexto LX*"® garie anno domini milesimo CC"« XXX™** primo confectas nobis presentarat exprimentes (juod idem dominus Bcla rex hospitibus j)erpeluo de monte Grech terram circa eun lem montem (]reech dedisset et contulisset

possidendam

et

per

hominem suum

in

eidem

literis

suis

nominatum

eandem

ipsis

hospitibus

eisdem seriatim sunt conscripte, ipsanim vtaquc et meUrum ostcnsione dicte civiuiis reambulacione literarum exhibicionibus factis qiia absque pro eo comiscraraus co motio potcramus non facere judicium congruens partes inter easdem statui

fecisset

mete vero eiusdem

terre

literis

in


PRILOG

XII

II.

magistri Basow comes Crysiensis et Lucasius canonicus ecclesie Strygonieasis capellanus domine nostra regine homines nostri ad faciem predicte civitatis montis Grechensis accedendo eandem per metas et cursus metales in dictis Uteris priiiilegialibus anotati domini Bele demonregis per ipsum iudicem inibi specietenus exhibendis contentas et expresses secundum

quod dicte

stracionem eiusdem ex parte anotate possesionis Priztauthyna ipsorum heremitarum reambularent reambulacione id utrum dicte mete in predictis Uteris anotati domini Bele regis ipsa contente dictas vineas includerent aut excluderent viderent et diligenter munirentur et propter seriem premisorum iidem homines nostri nobis recitare tenerentur. Tandem nobis Sabato sequenti factaque

dominis Demetrio cardinali ecclesie Strygoniensis in Christo patribus gubernatore Valentino quinqueeclesiensis Paulo Zagrabiensis ecclesiarum episcopis, Kathone preposito ecclesie albensis transiluane, item magnificis viris Nicolao de Gara regni hungarie palatino Emerico Bebeck regnorum Croacie et Dalmacie bano et raagistro Georgio dicto Zudar nobiscum in sede nostra judiciaria sedentibus prefati aliisque regni nobilibus et proceribus

una cum venerabilibus

Basow et Lucasius una cum predictis partibus ac ipso judice juratis et civibus dicte ad nostram personaliter accedendo presenciam nobis pari voce retulerunt eo modo quod ipsi ad faciem dicte ciuitatis presentibus dictis partibus ac judice et juratis accessissent et easdem per metas et cursus metales in dictis literis anotati domini Bele regis per prefatum iudicem inibi specietenus exhibitis secundum demonstracionera eiusdem ex parte anotate possequod primo incepissent penes sionis Priztauschyna ipsorum heremitarum taliter reambulassent eandem ciuitatem in fluuio Cyrkuenik et per eundem fluvium versus acquilonem transeundo pervenissent ad fontem Kebelkwt penes dictam possesionem Grathyan habitum et de huic per ipsum fluvium Cyrkuenik ad eandem partem acquilonem tendendo deviassent ad flimium Zopothnik et in eodem fluuio Zopothnik ipsam reambulacionem determinassent factaque ipsa reambulacione ipsas septem vineas ultra ipsum rivulum Cyrkvenik a plago orientali in teritorio dicte possesionis Priztasthyna predictorum heremitarum adiacere reperissent qua relacione facta per nos iuris equitatem anotatus frater Blasius sibi et dictis fratribus hereraitis in premissis petiuit inpartiri verum licet dicte septem vinee anatoti Marci inter metas dicte possesionis Priztauschyna prelibatorum heremitarum reperte fuerunt et invente, quia dudum ante donacionem dicte possesionis Pryztauschyna per prefatam dominam Margaretham ducissam ipsis Myketh pater ipsius Marci et tandem ipse Marcus in dominio prefatus heremitis factam ipsarum dictarum vinearum fuisse et existere agnoscebantur et ex eo nobis et dictis prelatis ac Baronibus ipsi heremite non dictas vineas sed solum tributum montis earumde ac dacio consueta obtinere posse tenebantur pro eo una cum predictis prelatis et baronibus comisimus eo modo, quod idem Marcus singulis annis de qualibet predictarum septem vinearum tempore vindemie tributum montis ac alia dacia et munera prout ceteri homines vineas in teritorio dicte possesionis Pryzthaschyna ipsorum heremitarum habentes et seruientes soluere solent ipsis heremitis magistri ciuitatis

dare

et

soluere

teneatur.

memoria firmitateque perpetua presentes literas nostras munimine roboratas ipsis heremitis duximus concedendas. Sabbati prenotati anno domini milesimo CCC""ÂŽ LXXX. secundo.

In

cuius rei

priuilegiales pendentis sigiUi nostri autentici

Datum Zagrabie secundo

die

12. (Str. 209.) Stephanus et Johannes de Lindua regni Sclauonie bani nobilibus viris magistro Nicolao filio comitis Duymi de Blagay comiti de Dubicha nee non aliis comitibus in

cum honore, cum nos fratres heremitas claustri de juxta Dubicha in nostram reciperimus protectionem et tutelam igitur vestram nobilitatem presentibus petimus diligenter quatenus et ipsos fratres heremitas cum eorum iustis et legitimis iuribus possesionariis ac hominibus ad ipsos pertinentibus ab omnibus ipsos indebite et sine lege perturbare volentibus signanter vero a comitibus de dicta Dubicha protegere et tueri dignemini et velitis. Datum in Dubicha prenotata in festo Epifaniarum Domini anno eiusdem milesimo CCC" LXXX™° quinto. dicto comitatu in futurum constituendis salutem ecclesie beate virginis

:

Maria, Dei gracia Hungarie, Dalmacie, Croacie, Rame, Seruie, Gallicie, 13. (Str. 211), Lodomerie, Comanie, Bulgarieque Regina, Princeps Salernitana et honoris montis S. Angeli Domina, omnibus Christi fidelibus tam presentibus, quam futuris, presentium notitiam habituris, salutem in omnium Saluatore. Ea, quae rei publice sen communis boni grata commoda respiciunt, tenemur aspicere consideracione graciosa, quia tronus excellencie regalis culminis tanto silidatur (solidatur) felicius, quanto potestas principantis suos subiectos optate pacis presidio duxerit confouendos. Proinde ad vniuersorum notitiam harum serie volun us peruenire: quod serenissiroo principe, Domino Lodouico, eadem Dei gracia inclito rege Hungarie, Polonie, Dalmacie etc. genitore nostro charissimo, laudande recordacionis, volente Domino coeli, cuius nutu


TRANSKRTPCIJA IZPRAVA.

omnia

„„.

reguntur

et disponuntur, absque prole rnasculina de medio sublato, nobisque lure ordine geniture solium et coronam dicti regni Hungarie, ac sceptra regimiois ipsius genitoris nostri feliciter adeptis, Baronum, nee non procerum et nobilium regni nostri cetus et vniuersitatis idemptitas missis ad nos et Inclitam Principero Dominam Elisabeth, eadem Dei gracia reginam Hungarie, Polonie, Dalmacie etc. genitricem nostram karissimam, eorum

successorio

et

nunciis,

nobilibus scilicet viris, Paulo litterat de Paduersia, et Dionisio, filio i:)ominici de Oztopan, exhibueruiit nobis qnasdam litteras priuilegiales memorati genitoris nostri, priori sigiUo authentico, in partibu? Uzure casualiter deperdito consignatas, litteras priuilegiales illustrissimi Principis Domini Andree, tercii Bele regis filii, olim incliti regis Hungarie, aui et predecessoris nostri pie recordacionis aurea bulla sua roboratas, super libertatibus ipsoruin Baronum, nee noit procerum et nobilium regni nostri confeetas in se confirraatiue continentes, tenons et contn nencie per omnia infraseripte; supplicantes nostre serenitati precibus humillimis et deuotis, vi )

memoratas

priuilegiales

litteras

faciendo simul

cum

genitorem nostrum

ipsius genitoris

nostri

libertatum articulis tam per ipsum ipsis datis

et

concessis,

et

in

de verbo ad verbum

inseri

et transcrib-

Dominum Andream

regem,

quam eeiam

tenoribus

earumdem

ap

expressis aeceptare,

probare, ratificare et innouatiue nostro dignaremur priuilegio perpetuo confirmare; quarum tenoi talis: Slijedi doslovce dekret kralja Ljiidevita od ii. prosinca 1351. Nos itaque praemissis

memoratorum Baronum, proceruai et nobilium regni nostri per dietos eorum nuncios nobis porrectis fauorabiliter exauditis, memoratas litteras priuilegiales paternas presentibus de verbo ad verbum insertas, quoad oranes earum continentias et clau5ulas acceptamus, approbamus, ratificamus et nostro pro predictis Baronibus, proceribus et nobilibus regni nostri priuilegio innouantes, perpetuo confirmamus. In cuius rei memoriam, firmitatemque perpetuam supplicacionibus

concessimui

nostras priuilegiales pendentis et authentici

litteras

Datum per manus

roboratas.

miseratione

reuerendi

Christo Patris

in

Sanctorum Quatuor Coronatorum

tituli

et

sigilli

Domini

Romane

Sacrosanctae

Cardinalis, ac Sanctae Strigoniensis Ecclesie Gubernatoris perpetui, militer perpetui, et aule nostre fidelis

cimo

kalend.'is

mensis

Christo Patribus,

lulii,

regni

Cancellarii,

autem

nostri

eodem Domino Demetrio,

munimine Domini Demetrii, diuina

nostri dupplicis

Ecclesie Presbiteri

locique eiusdem Comitis

anno Domini M. CCC. anno tercio. Reuerendis

LXXX. et

quarto,

si-

de-

Vcnerabilibus

in

dicte Sancte Strigoniensis Ecclesie Gubernatore per-

petuo, Ludouico Colocensi, Petro ladrensi, Vgulino Spalatensi et Petro Ragusien. Archiepiscopis; Emerico Agriensis, Paulo^Zagrabiensis, Gublino Transiluane, Valentino Quinqueecclesiensis,

Decretorum Doctore, lohannc Varadiensis, Gyllermo lauriensis, Benedicto Wesprimiensis, lohanne Chanadiensis, Georgio Bosnensis, Petro Vaciensis, loanne Syrmiensis, fratre Dominico Nittriensis, Paullo Tinniniensis, Demetrio Nonensis,

Chrysogono Traguriensis, Matheo

Pharensis, lacobo Makariensis, Michaele Scardonensis, et copis, Ecclesias

Dei

feliciter

Thoma

Sibinicensis,

Senniensis,

gubernantibus. Corbauiensi sede vacante.

Benuenuto

Ecclesiarum

Magnificis viris

Epis-

Nicolao

de Gara, regni nostri Palatino et ludice Cumanorum, Ladislao Wajuoda Transiluano et Comite de Zonuk, Comite Nicolao de Zeech, ludice Curie nostre, Stephano de Lindua, totius regni Sclauoniae, Stephano filio Philippi de Machow, Templino de sancto Georgio, Dalmatie et Croatie Banis, Nicolao dicto Zambo, Tauernicorura, Blasio dicto Forgach, Pincernarum, Nicolao, filio Nicolai de Telegd, lanitorum, Ladislao, filio Nicolai de Vesen, Dapiferorum, Stephano, filio condam Domini Dionysii Vajuode Agazonum nostrorum Magistris, predicto Nicolao Zambo Comite Posoniensi, et aliis quam pluribus regni nostri Comitatus tenentibus et honores. 14.

Crouatie,

(Str.

Rame,

223.)

Karolus

Seruie,

gratia Ungarie, Jerusalem et Sicilie, nee non Dalmatie, Lodomerie, Comanie, Bulgarieque rex, Prouineie et Forcalgrii

dei

Galicie,

Universis presentes litteras inspecturis tam presentibus quam fiituris. Gratis et meriiis ad collaeiones beneficas ex debito naturalitatis astringimur, sed illis propen sius rependium nostre munifice liberalitatis persoluimus, qui gratum nobis exhibuerunt obÂŤ

ac Pedimontis comes.

sequium, prebendo

aliis

laudabilis imitationis

exemplum. Sane attendentcs sincere

et constaotts

devotionis et fidei merita, quibus vir magnificus Stephanus Vegle et Modruxii comes, nostram evidentibus operibus claruit, ipsius erga miiestatea fidelis noster dilectus,

afiinia*

at

quoquc

grandia, utilia et fructuosa servitia, que nobis hactenus persone et rerum suarum non parcendo laboribus et sumptibus indefexe prestitit, ac ad presens prestat ac prestare poterit periculis, utiliter

in

fiiturom,

ex quibus

nedum

sibi,

sed suis etiain posteris ostendcre nostre

liberalitatis

eidem comiti harum serie de certa scientia nostra concedimus, quod in ab hac luce contigerit, Icgitimis liberis masculis ex suo casu, quo eiindem comitem subtrahi corpore non relictis, in eo casu magnifica infantula Elizabeth, eiusdem comitis filia primogenita gratiam obligamur,

et

legitima,

succedant

ac si esset maseulus et legitime descendentes ex ea, qui tunc superstites tuerint, suecedere debeant eidem comiti in comiutu Vegle et Modruxii oronibusciue aliis

et


PKlLOr.

XIV

11.

que ad presens idem comes habet

et possidet ac habere et acquipremisso casu hiiiusmodi successio devolvatur. No3 enim iam dictam Elizabeth et legitime descendentes ex ea ex nunc in casu premisso ad successionem huiusmodi et omnes alios actus legitimes ac quelibet alia ad succesionem ipsam pertinentia de dicta certa nostra scientia et regie nostre potestatis plenitudine habiles reddiraus Nee etiam obet capaces, lege vel constitutione regni nostii Vngarie contraria non obstante.

terris,

castris,

et bonis,

villis

rere poterit iusto titulo in futariim, et ad eos in

sistentibus

quibuscunque

litteris,

cedulis

vel

scripturis,

factis

per recolende

mernorie

dominum

Ludovicum dei gratia Ungarie regem etc., reverendum dominum patrem nostrum, aut alios quoscunque seu per nos vel alios similiter factis vel imposterum facien lis de translatione huiusmodi successionis et ipsius comitis bonorum in alium quemcunque et illius habilitationem ad successionem eandem, quas et que de dicta certa nostra scientia tollimus et revocamus ac viribus et efticacia totaliter vacuamus. In cuius rei testimonium presentes litteras exinde fieri et pendenti raaeistatis nostre sigillo iussimus communiri. Datum Bude, anno domini millesimo trecentesimo octuagesimo sexto, die vicesimo secundo Januarii, none indictionis, regnorum nostrorum Vngarie, Dalmatie etc. anno primo, Jerusalem vero et Sicilie anno quinto.

Nos Nicolaus de Gara, Regnorum Dalmatie, Croatie, Sclavonie Banus. 15. (Str. 2gi.) Memorie commendamus, significantes, quibus cxpedit vniversis. Quod quia dicti Regni Sclavonie Nobiles nobis per suos speciales nuntios id querulose significare curarunt, quod alii nonnuUi Bani, vel Vicecomites eorundem Regni predicti, ipsos de antiquis consuetudinibus et libertatum prerogativis

rum

ab antiquo approbatis, signanter vero fungerentur

seu uterentur,

in

alienatione sigillorum, quibus ipsi in ipso-

eorundem

per ipsos electo, seu eligendo, conservare curarunt. Supplicantes prenobis per nuntios ipsorum prenotdtos, ut ipsos in eisdem onsuetudinibus et libertatum rogatiuis, quibus ipsi tempore domini Lo lovici olim Regis Hungarie, indelende msmorie tenti et prout etiam Sereaissimus Princep5 Dominus Siglsmundus, fuissent et conservati, Rex Hungarie ac Dalmatie, et Croatie predictorum, dominus nos'er gratiosus, easdem Libertates eorundem pridem in Temesvar de vnanimi sanctione et communi decreto totius Regni sui Baronum et Procerum, ymo vniversorum nobilium, Uteris suis medlantibus confirmasset et roborasset, prout officio

facta excepissent

eosdem

et

in

et

notario

eisdem minima

teuere

et

eisdem Uteris coram nobis specietenus exhibitis limpidius continetur, tenere et conseruare dignaremur. Nos igitur justis et legitimis eorundem nobilium supplicationibus et petitionibus sicuti dignum arbitramur aquiescentes, nihilominus prefatis Uteris ipsius domini nostri Regis contraire non valentes, eosdem nobiles ipsius Regni Sclavonie in eisdem c onsuetudinibus et libertatum prerogatiuis, quibus ipsi tempore dicti domini Lodovici Regis tenti fuissent et con-

in

domini nostri Regis Sigisraundi per omnia indempnes volumus frui, permanere et potiri; eo modo videlicet, quod sepefati nobiles quemcumque Notarium eligere voluerint, liberam eligendi et deponendi, dandi, et removendi habeant facultatem ac etiam Comites nostri predicti Regni pro nunc constituti, et in futurum const'tuendi, univ^ersa sigilla ipsorum Comitum, Judicia et causas ipsorum nobilium concernentia, teneantur dare et assignare Notario prenotato, hoc etiam declarato, ut hujusraodi Notarius de sede Judiciaria eorundem sigilla antefata ad locum alienum minime assportare valeant alque possint et quod dicti Notarii ac Comites ejusdem Regni Sclavonie sine Judicibus nobilium causas nobiUum predictorum nuUatenus judicare, vel literas ad possessionarias perpetuationes et causarum dififinitiones sigillare queant atque possint id etiam adjecto, quod dicti Notarii et Comites ipsius Regni sub sigillo minori non plures

seruati,

ac

etiam

continetur, a

prout

modo

et

in

eisdem

Uteris ipsius

deinceps illesos

et

;

;

ac Judiciales dare possint et valeant modo ad ipsas possessionarias perpetuationes et causarum qualiumcumque difinitiones, et expeditorie sub majori sigiUo emanari queant atque possint, vna cum sigillis nobiUum predictorum; et quod Comites supradicti litteras expeditorias super facto Birsagiorum non de pluribus nisi de duabus .bus judiciorum predictorum dare possint et valeant, sed non de tertia parte dictorum nobilium judicibus proveniente. In cajus rei memoriam perpetuamqae firmitatem pendentis sigilli nostri muniraine fecimus .... (D)atum in Gara feria tertia proxima post Dominicam Letare. Anno Domini Milesimo Trecentesimo literas

aliquali

nisi ;

Inquisitorias,

citatorias,

sed nee hoc prctermisso,

prorogatorias,

quod

littere

.

.

Nonagesimo Octavo. 16. (Sir. 293.) Nos Nicolaus de Gara regnorum Sclauonie, Dalmacie et Croacie banus damns pro memoria quod causam quam magister Paulas de Zeryn, pro quo Michael filius Valentini cum procuratoriis Uteris nostris astitit contra magistrum Nicolaum filium Johannis de Kastannicha iuxta continenciam literarum nostrarum prorogatoriarum super facto quarumdam possesionum Jacovel, Comogoyno, Gerdyn, Turnya, Velesno, Tanigho et Bezdegk vocatarum cnm


TRANSKRIPCIJA izprava.

XV

ipsarum pertinenciis in octavis festi beati Mychaelis Archangeli mouere habebant coram nobis, de literatorio nostro banali mandato pro ipso magistro Nicolao nobis alato ad octavas diei medie quadragessime nunc venturas duximus prorogandaro; presentes autero sigillis nostris absentibus sigillo magistri Mychaelis filii Anthimi vicebani et comitis nostri Zagrabiensis fecimus consignari. Datum Zagrabie tercio die termini prenotati anno domini milesimo CCCC™* primo. 17.

(Str.

gtnsis

e.t.c.

Commisio Johannis de Maroth

299.)

Nos Sigismundus sacri

dei

gracia

romani

rex Hungarie,

imperii

vicarius

Dalmacie,

generalis

et

regni

bani.

marchioque Brandenbur-

Croacie

Bohemie gubernator memorie

commendamus

per presentes, quod vir magnificus Johannes de Maroth banus noster Machouiensis ab una, parte vero ex altera magister Benedictus filius Pauli de Belethinch coram nobis personalitei

constituti,

per

eundem Johannem banum confessum

exstitit

oraculu vive vocis

in

huuc modura, quod ipse considerans multipharia gratuita seruicia eiusdem magistri Benedicti per ipsum eidem Johanni bano exhibita et inpensa in aliqualem reconpensam remuneracionem possesiones suas Zytharouth Seganouth et et serviciorum eiusdem predictorum quasdam tres Symgynouch vocatas in comitatu Sirimiensi constitutas et habitas, ipsum Johannem banum nostre regie collacionis titulo concernentes, cum omnibus earum utilitatibus et pertinenciis universis ac sub earum veris metis et antiquis, quibus eedem per ipsum Johannem banum hactenus tente fuissent et posesse eidem magistro Benedicto et per eum Nicolao filio eiusdem magistri Benedicti

eoruraque heredibus

dedisset, donasset et contulisset ita

tamen quod

si

idem

ymo

et

posteritatibus vniversis

jure perpetuo irrevocabiliter

dedit, donauit et contulit nostre

magister Benedictus et Nicolaus

filius

maiestatis

in

conspectu,

suus absque heredibus

ab hac

decederent ex tunc predicte possesiones Zytharouch Seganouch et Symgynouch iterum ad predictum Johannem banum et eius heredes deuolui deberent eo tacto, quibus quidem posesoad humilem supplicationis instanciam prenotati Johannis bani narie donacioni et collacioni nostrum regium consensum prebemus pariter et asensum, presentes eciam dum nobis in specie luce

reportate fuerint in

ximo post testum

formam

nostri priuilegii redigi faciemus.

beati Mychaliis

Datum

archangeli anno domini milesimo

Posonii dominico

die

pro-

quadringentesimo secundo.




.f^'

?a^.

#

-^^p

#

4i»

^i^

•*•

f il

•*•

m <Ai>

-.^z-

<!•'

?lt

tit *

<.A> *•

m

w «>.>

«>L<

«.4.>

•*•

tit

**

*

f|->

%'^"*'

ksv

4^

<»

^^*T

;*?;^ {I.

4E^

^t * "^ * *§*

t^ * "*i* * tyt

iSfe

•"

'

*• "^1*"

*

'*!*'

"*'

"^^

•*•

^^ * <i^

-^J-

t «|t * "^ * itije

Jt'

^

^'f<

^-^'if

"^

^ <-<^''

^

fit *.i

'A'

<'•&-'

'^

'A'

^•Ai''

* lit *

fit

^-^^

%^

* t§t *

m

^-^

*A'

*'^' '-^

"^^t

<4^'

--A'

* *$t * t|t

tit

>A'

*<^»

*

*

*l*"

^l*

•4-

'A^

-ft:'

^ ^-^ -* ^4 r¥! ^ W^ *

'^^^

t^t

^^-^ -^

-'<^-

%t

^ ^'^ * St -^

^^'^ -^

''^ '*•

t^t

^^-^ -^ -^ ^•'^ f:^t

%^ *^$t

4^

#*

* tit $j^'^.?4'..^/^9/-'.*'^9/'' * see ? M5$ t •;ti? ! H*e «A« "^f : 'i^r *A,i> •'A* 'A'

•¥•

t|t

^»^ **j^

*^

'•&•'

-•^1

.•^«

,i>>»

*il$^

^> *

<if

^i>

^>jtl^'Ji

JL^A.

.I2.

i"

^P"

>.^jC

.'1-.

t^t

'••

•*

'»>

»V' ••r

cVvo

fl^

+

-v*

.

^ * fit

"^'

«A'

•*

••

.

<S>

«A,<

^A'

'>

«'•<•

*•

^•.

^ 4|>

*-

•*•

^.'^

^9/i

I-.

4=.

X9X

.^.'«

*<^'

•» * 4|> 4.

*

fit

* ^|t

t|»

* «^» * f|> * 4|»

^^^

^

fW

^.%i its?

tit

-i^

•*•

\^

stse

tit

-^^^

rit

^p*. ^-

•*.

*•

^0>

t|t ^'

^?A,J >^^' J>f?A\^' ;*.%'

^It

*•

4:

tit

t|>

*

-^It

4-

<|*-^: <?».

*•

tit

i*^ '^^*'

"^

* *^

I" XW4'

k9x'

* <!> * «lt * *.

^|>

4-

..^

•*

^.

"^^

*?S5/;'

i.' i^

•*•

-^l^

^It

*|>

•* 4|-> *•

^|> .A/

*•

» *

^ <^

>^?A

*lt *

t

•*•

4S> * tit

•*

* tit t^t *•

^^ 5ti9< •*•

"^ ^5>;

4-

f

its?

•>,*•

.

434 >4*

' ^fi

''

4a> '4-

4-

.%

^

* <|^*'"* * t|t * ^It ^If-"'

ycse

A«3<

•-^«

.A«

«A<

*

^5V

"4

AK*J »• 4fc-9 •V'»

* t|t *

'""

^'•"'

^

'>«;?;

*

4g>-

•*•

V*

*

4l> »4«

^i^ :l4 # 4^4 -4»

'4»

•4>

4S> '4-

*•

-A'

>A-

'A«

«A<

kA.

.A*

»A'

-A. .^.

.A.

'A,

.•^.

.-^

«A>

'

'

4S4

"'^^

I

A

# 4§> * St

>f^'I^.?^

-^

fi^

4. ^.*i

V

'^

^'^.^

^

*

^.?^

.A> 45:4

# ^

*

fPt

Yi

t|>J^9^ 4.. ^

* "^^^ *.'x"^' *5;

^

^%^ tit * S*" * t^t * S* * t|t * ^P Ct|t * ^^ * t|t S*" >S.*J 4. "9vi A J*.*i'4. AS.*1 ^.'^ 4. -«.% ^ ^?A' 4.' ^<^?A ^i^Ji^\'!S?A ^ ^ * ^'^.^ * *

S* *

t^t

*v*

*

^C5\

'C5>

-^

*

'

%S<f

Yet!

»A.

.Jx«?4' j/^.?^

fc

•:i5-

{gf

/i^

«A

>A..

* 454 4^4 * 4S4 •• * <$» '4* »4« X9>J 4-. ^9r ^.^ t X9a ^** ^^^ •*•

^9^ 4. ^?A 4. .0. ^*^ A« ^*^ I ^^ '4' A A *4' *4' *A' *'A' * fit * ^1* * ^|t * ^^^ ^ *§t fit * ^|t '" =«i;'.. X9X rf;x',v ^;x

^^ A

"^It

.A'

*-4^4 * -» .•^. 4. ^9A 4. ^.'^ .L.

^^,?<

A ^*^ I '^^ I

ytsi

* »A»

A'

•^ •5i^

^* * "^^^ *

%3^

^

*' 'k^ vA'

.9.

^

*

*

.+.

4i.

* 4y4 * 4g4

^-

4g4

*

4?:4 4>

* 4g4

4S>

•#

YCfi

VS jV

*

4:

4S4

4g4

^

<S4

>S-?A\'iSM'..'i^?A\.'k\:!^'Ti^?A\..\OA''i$?A\'k^^^^^

n'n

'eft *<iv^

1*

.ilfei

# .^

if

•#

n

fije

T 5«^

•:^

t-^tltt^*

5*5V

-«*?

* ^|t *

*-

t|t

4

^.%

.*.

*

*«fkfc*

*• "iW^

^^f^^-^^-St^t^^tit^St"*" ;^^.

•*•

^ M ^ %>V ^ %;^ : %>V ^ %iV t %5^ * 5^«S*? %Se *'^* %S^ ^-^^ ^Ji^*' ^-^^ *'6»' *A/ *A> *'0s' ^4 ^:- 4S4 * 4S4 # 424 ^ 4g4 * 4g4 4- 4X4 * <24 i§?A 4. ^.';i 4. i^.^ i. ^9-^ 4. ?^9^ >. ^?A 4. >?.% 4. ^^ 4. ^

4S4 *

^.%

.fe

Yk

4S4

4S4

^ 454 '4*

'4>

t^t

._

* t^t *

St * %t * t** ?« 4. ^9-^

-^

l£4

* -^ -^

:•'*

f|

^ * -^ ^

r|t

"i^

*•

t|t

* -^if

J^ *

* t|t * •*

t|t

* t|t ^ fit * t|t

lit

* "^It *

fit

*

*

*

^^.^

3f.^

^.*s

•*•

* St * St ^ ^.'-^'.-fc.

•*•

*-4®9

-*

*^

4|4

^.^

*

t|t

*l^

•*•

4*4

'

-<^.?^

* t|t * t|t *

^

•4'«

x9>i 4.

4

:}r

4^4 •4«

^?r

4.

*

tit

St * St * St *• St

^'

St •* St

i^?A

^?.%

*

tit

*•

4. X9>i .t i^.?^

^

i.

4=.

X9X

..5.

* -^l^ * <^ *

..u

^?A

4|4

t|t

..K

•*

...

4-

N

t|t-

g.^

.^

'

>*

^•^St^tMt

^*t|t*t|t*t|t*t|t-^ilt*t|^*t^t*st^ ^.A. A

«^^«

«.JL«

\^«

%^A

^

A,

%«fV

.?C.


^ ^ "^

»-

H^t^*

'''^^

|t*t$f*f$f*^*i^*if *•

^*

;f

:

^

itt

f|f

+

4|f

<|>

*•

40^

+ 4^4 * ^>

'*

f$*

^

4-

* \C5r

i1:V^

VCJ'

vfj.*

>A.'

* * <|»

A.

:>

+ tit

*^

^'

4g> 4

^

•*•

"A'

*'

i^

vA^

t$f ^ tit

*A'

-.6'

f^*

4-

^i$t *

*<'V'

^ * "^ * <4'

<^ 4- f^ -^ fg*

tit

"»

*A'

4-

<^

'-(k'

/<>

X9^

^.^

Jib

;^4•

4-'^>

5t' l-^* "1^*

^


«^

."^SCs '

.-

,

'^><,-.^^^^^^^^ik^"^isi5h^iii^^M^^K'^kii£> .ui'Mibti...-s&}'p


Turn static files into dynamic content formats.

Create a flipbook
Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.