Vjekoslav klaić povijest hrvata 4

*«-rta*t*'n>"-^B*li'H<?''Jr.1T.1CTVW(TTt* *TC^MV^'

ji.iiamiis^mmMmmmtiimamims'miifim^v^-^

^>e

»A.

f'tit

*•

*;•

* t|f ^

t^t

* tit *

t|f

CP'

"

#* -A.

•

>**

ii^. /«k

'^» '

»A..

<•!>

*A*

.-^ -A?

•'»^»

"- 'V"

•A»

«A*

'

" •^^-

tit

*

tit

*

t|t

-^^

tit

:t

tit

:^

tit * tit

t

tit

"*«•

* t$t

*

•*•

»V»

:t

.A'

ri> *'^-*

*

<«> ^<6»'

—

.V

^A«

*•

x<5.?<'4.

»A»

?S?A 4, x^.^'a ;^.?<

#- * ^s* * **^'

•'6''

W >^-

*'A''

^A' *•

'^l^

*

.*.

x?;^ 4, AS.?4 4, xw>? 4.

W* 'A'

'A'

*lt

*«^>^'

*'^'*

*f'S'

:A:

».ifc.'

',!<!!;r

*

"A-

t|> *''^*

'.i!^.'

^9^

*

'*^|»'

'A'*

4, .\«%^ 4. AS.?^ 4, ?$?A

••

"A* -•

t-^t

»A' •^-

w^

'•

tl*-

^"^^

*/-'

*'^'

1*'

-*'

-f*^.'

;,

-A-

••*• ^^-

t|t •^''

?<:;/;

.,

^s.

«.6.'

*

tp^ 'A-'

-^

'

*"

^

.•^»

.V'

'•

:^5V ^ /ci^

*

*

.^.

-•*.

%)V

"A.

,JV»

^

'A'

<^

^

-A-

<^

f

^§<

*•

y^j^f

••

^

''•

»V'

-^

5%*'

•

•*'

7..%

\.

.A'

'>A'

'A-

Nfr'

f.

••

-•

••

-V-

•

A.-

-A.

"A"

-A-

"*•

<•

•

.«.

.•^.

.•*•.

.•^.

.•^.

.^.

-y-.

•

T " X«7/. i«:iV A' 7«S< *A' .5,:?^

.,

.

X':?;;

•

/oV

•"

•*> '6V

A'^

A-

•

>

-••

Vr.n

;5S5/;

.

'A'

•»

%iA ^*f

,,

'/«S<

•

'A' -A-

"A' -A'

.

*

...

AO/. 7«\'

••

•*•

-A'

fvt

'

f^

^^

^i"^

'^'

"^

/ii\-

'A'

'A'-

fv*

'

^

*'A

'A'

'A*

•*

'^-

•*••

-•

-A' -v.

^A'V-

«A» .y.

"•

'A' -V«

•*••

»A' -V"

«A'V-

-v-

<v> .V.%:

%J^ ..

...

.^?/;

A?.?/;

;,

y^V

•;%i^?

-A* .

-^7^

.

"=

705i

'A' -A-

'V' 'A'

"

-V

,

.\0/.

»

'' ,

-A-

x^}a ViV.

•

',.

.

7i:\

*A'

«A'

*^ '^ ^ >W^ V(*i. 9f,ti ^ VoV ^ 7«>V Vc^^ ic^ •4>.. Ycti .A> fcH .Ax M:iV •^-A'A-A «A»A» «A» <A» -* -«£> * <y> -t^ 4-2> •:> •<$> >:- <S»- r <!::> i- <?> ^ <;>>• Ag> -A* 'V* -v* -A.A> -A' -A'A" "A-

7:

»A

A2> -• > <2> -A'

r

•:•

'

ri<^

^^U »A. i^iV >A« '

•;%5V

^ -A-

•

"I.

•%

" VoV ^ ^ ^ j'ov yk^ .A. %iV «A^S;^: A'* ns^; ^ %*; .A. .>A» >A. »A. »A «A. "A. » «A . «A. «A» <-y> ^ a:;» ^ as* ^ <Sa p «:> t- "^i?* l a:'> ^- asa-y <k> 4xa *• <'^> •¥• 4S> a?.>' * 4gA •*• aSa 'A« -A. A-A-A" -A-A. 'A-A« 'A•A> -A« 'V-A* -A-.\ci; PS?A ..^ >S?A ^. xc^ >s?/. X^?a }S^ ^pA i. .^.?< ^?a • > :',9;; 4 ^?r * >^?A • »^ %s«? * 75t^ ^ i«:5V yiti /".p: Hi^ •.^- M:>v -A. %5V «A. 7<5\- y<Si? >%iV i*w^ v^r^'f -.,•-. jV-a. A. .A» 'A. -A"A. 'A' "A" -A' •> + <2> s^ -frX* * 42> >> <>S> aSa t> 4S> ASA ^ <S>' * ^* -A. -A-A* 'A-

fi^

>o~

•>..

^

•*•

'A'

..

r-r^-

"A-

•>..

-^

^-

*A'

,,

.

'*•

<vt

'V*%5«f

'

*A' 'V«

*A' -A*

*A'

*» •*•

rcSi

•

*2A •

«A' -V'

X??4 •;*5V

-A' -^^

••• -^ti

«V

*A'

•' ^

>A'

fit •'-'^

*•

7-v

r;iv

'..;

*

v<;je

.

-

:>

-v

•

...

,

..;..

...

.-,

.

.

•

.-V

>A'

>

•¥

..J.

-A"

7?:n^

^

•»

<g*

X^'A

...

„

.»

-^*

*A*

* f^ *

NiJJy

_

•A-

"

<«> ,v^.

•$-

•

»A*

^ * t^ *A'

•

•

-««»

-A*

•

•

•

•

*gA A* '

.^,

"

<!;:> ^>

-

-s.-

;•

:-

'A-

.^» ' .^* <->> -A*

<1> -A.

-r :./

.

-A-

""

'^

..A»

"

i-

-SK* -v-

."

5%3f^,

5%^.!; '^"".•. '-"'..

•'•

Vl>.><

..^. A:::A

%•-

•:•

.^-'" ,A. " .A^.- <&>•

<'^> ^^ Ag> -A. -A-

vC^*.

'A*

Vf,/-

"A-

.

.A»

'.'

'A* v.. -A»

•-

V.",^

.

'••.

-'V- v.-..

—

•»

-v

Vl-^'

-

'A -"

^ -A*

-»

'^^Va.'^^\aV'**

H/'A A

-A.-

<§> >'A»

f

..^.

'*

<

'A.v-

<**

^

^v^.'

-V"

;•

»A-

-

\C5'

^3^

.

;

;

-A-

*A-*

;.

-A*

i:

:,

.-^

i:

^ * 'A*

-A*

^ji-

A- V

*

-A-

:

',>.:. i^sV /-:;. ^;yv ,;^x >y< ^ 7<:s^f '/oV 7cV^' 7fi\' *A' 'A' *A' 'A*A* 'A' *A' 'A»A' •?: 4x> > Ag> * <:.»• ^> aS> * <§> Ag> t <«;^^• i a:t:a 4- aSah •• 'A' •"v--V" -v*' .v» 'A« .V-A'V ^"/<; : ???4 ; X«% >>?A ^. ^^A ?S.>;i

*

•;^Jf

'A' 'A*

«A'

» <g» v> -A'

<•?>

A-

,

-

"^

*

ASA 'A"

.

t-

<:^>

-A'

•- "<;•;>•

-v*

•if'

»A

•

POVJEST HrVATA

H RVATA

POVJ EST OD

VREMENA DO SVRSETKA

NAJSTARIJIH

XIX.

STOLJECA

NAPISAO JU

VJEKOSLAV

KLAIC,

JAVm REDOV. PROFESOR OBCE POVJESTNICE NA

KR. SVEa(;iLlSTO FRA.f JE JOSIPA

I.

SVEZAK DRUGI: DIO TRECI. TRECE DOBA: VLADANJE KR4LJEVA TRE6a KNJIQA

:

IZ

RAZNIH PORODICA

DOBA KRALJA MATIJA§A KORVINA

I

(1 301.

-1 528.).

JAQELOVI^A (MS8.— tB3«.).

SA i02 ILUSTRACIJE.

NAGRADILA „MATICA HRVATSKAIZ

ZAKLADE GROFA IVANA NEP. DRASKOVKJA.

6

1904. TISAK

I

NAKLADA KNJiiARE

L.

HARTMANA

(STJ.

KUOLl), ZAGREB, lUCA 30.

""

603S32_ 7,

3.5"5'

—

A D R Z A

S

MatijaS Korvin (Hunjadovit),

VIII.

Srbije (1459.)

Borbe

hrvatsko

1463.);

Fridrikom

u

vrijeme

to

Tomaievic (1461.— 1463.); propast bosanskoga kraljevstva (1463.);

...

Mitija5 Korvin osvaja jedan dio Bosne (146 vjen^a se

i

krunom

21

backi

s

ban

i

;

u to doba:

;

1468.

1471., pad Pofitelja (1471.).

i

Velika buna u Ugarskoj 1472.); buntovnici

Hrvatskoj

i

Nikola

Ilo^ki

bosanskim (1471.);

ce^kim kraljem do primirja hrvatsko kraljevstvo u

rat

8.

s

(1471.—

8

carem Fridrikom

o miru

s

III.

kim kraljem Vladistavom

II.

i

sin

148

Vladislav

1490.)

...

II.

Jagelovi<5a (15. srpnja

krunisanje njegovo u Stolnom

i

s

7.

Bio-

Korvin po-

hercegom

161

kraljem Maksimilijanom

i

poljskim kra-

Ivanom Albertom do mira u Pohinu

studenoga 1491

175

83

Sabor ugarski

95

Foraz Hrvata kod Udbine na Krbavskom polju

do

7.

i

hrvatski

u

Budimu

(2.

veljate

182

oiujka 1492.)

(9. rujna

1493.)

i

dalje

borbe

a

Turdma do 187

primirja 1495.

102

Nutamje

152

Jagrelovid

II.

159

Izbor kralja Vladislava

Ijevicem

sM-

(21. srpnja 1479.)

-

njegov IvaniS Korvin (1473.—

stao slavonskim

oienio se napulj-

mir

137

kralja MatijaSa (6. travnja

Borbe

i

prosinca 1474.;

konaihii

ostalim ta-

143

1490.)

(1477.); pogadjanje

Turcima (1478.);

i

drzavama

gradu (18. rujna 1400); Ivani§

imenovan

skom kraljevnom Beatricom (1475,-1476.) Rat

prema MIetdma

(1484.—

(1490.— 1516.) 68

1474.) t

III.

1489.)

IX.

to vrijeme (1472.

Kralj Matija§ osvojio §abac

carem Fridrikom

s

i

.

poljskim

Turdma

s

1490.)

zovu u pomoc poljskoga

kraljevi6i Kaiimira; kraljetn

.

Turdma 30. listo-

i

131

Osudna borba

Smrt

senjske kapetanije, banovanje Blaia Magjara

1470.

124

pad Herce-

II.;

na brodu Zrinskoga na Uni (29.

Kralj MatijaS

Jurjem

hrvatsko kra-

turske provale

si-

ozujka 1481.)

2.

Banovanje MatijasaGerebau Hrvatskoj (1483.

52

Matija^a s ^eskini kraljem

do

Zagrebu (30.

Odnosi prema sultanu Bajazitu

lijanskim

Tuz

Frankapani gube Senj 1469., osnutak

1469.,

Srbiji

i

Ill

ob6i kraljevski sud u

i

1490.); Matija§

zagre-

Ivan

hercega Stjepana Vukiica (22.

Podjebradskim (1467.— 1471.) ljevstvo

Bosni

u

(1483.)

45

Turcima god. 1464. — 1466.

kralja

borba za Krk (1479.

pada 1483.); petgodisnje primirje

STibnja 1466.)

Borba

32

sv. Stjepana (29.

biskup Osvaid Tuz

(1466.); smrt

I

Turcims

s

govine (1482.); pobjeda Hrvata nad

3.

ozujka 1464.)

Ratovanje

Sabor

jecnja

(1459.—

III.

kraljevstvo

Kralj Stjepan

1464.)

ratovi

(1480.)

3

protukraljem

s

Odnosi prema Mletcima

1

prva godina vladanja (1458); propast

i

J

1480.);

(1458.— 1490.) Izbor

—

prilike

u

Ugarskoj

(1493.—

1499.);

—

Lovro

knez

Ilocki

V.

herceg

(1494.-1496.);

Ivanis Korvin kao ban hrvatski

(1495.— 1500.)

Sultan

ratovanje Savez kralja Vladislava s Mletcima s Turcima do sedmogodi§njega primirja 20. i

Nutarnje prilike u Ugarskoj

i

prema

(1508.

Cambrayska

s

vanu (1522. dinal

liga

236

1512.)

Nove borbe

Dozom

(1514.)

(1514.). Ivan Zapolja

i

bile

246

Banovanje Petra Berislavica u Hrvatskoj (1513.

256 ugovori

s

carem

Maksimilijanom u

II.

(13. ozujka 1516.)

s

.

.

.

lijana (12.

sijecnja

1519.);

i

vita

267 I.

i

kralj

Karlo

suzbijeni (1524).

Skra-

Hrvati se priklanjaju

Verbeci

(Verboczi)

315 kao palatin

i

pad 331

(od

1525.);

12.

ozujka

njegov sukob u Budimu (30.

kolo-

338

Muhackom II.

polju

i

smrt kralja Ljude-

(29. kolovoza 1526.)

Prilog. Izvori

i

348

pomagala za povjest Hrvata

u trece doba

cara Maksimi-

car

i

302

do

Prilozi 279

slavica (20. svibnja 1520.)

.... (1521.

Ostrovicu (1523.), pred Klisom

primasom Ladislavom Salkajem

Boj na

Hrvatsko kraljevstvo do smrti bana Petra Beri-

Habsburgovci po smrti kralja

Karlovica

voza 1525.)

265

Prve godine kraljevanja do uzvisenja Stjepana .

papinski poslanici kar-

barun Burgio

kneza Ivana

(11. lipnja

X.Ljudevitll.Jagrelovie(l5l6.—

Batora na palatinsku cast (1519.)

i

1525.); knez Krsto Frankapan obskrbio Jajce

261

1526.)

Bernardin

293

njegov (1525.— 1526.) Ban hrvatski Franjo Bacani

Becu (22. srpnja 1515.); smrt kralja Vladislava

knez

i

Beograd

i

Habsburgovcu Ferdinandu Stjepan

1516.) Posljednji

poslanici

— 1525.);

din (1522.),

Stjepan Ver-

i

Sabac

kolovoza 1524.); Turci osvoji§e Knin

sabor u

boczi

289

1522 osvojio

II.

Campeggio

Banovanje

Turcima (1512.- 1514.); seljacka

buna pod Jurjem

Budimu

i

Sulejman

u Nurnbergu (1522.)

220 Mletcima

veljace

Stranacke borbe u Ugarskoj do sabora u Hat-

(4.

1508.)

lipnja

Odnosi

7.

Frankapan na njemackom drzavnom saboru

Hrvatskoj od god.

1504. do krunisanja kraljevica Ljudevita

Ferdinand do bruseljskoga

nadvojvoda

(1521.); ugarski

214

kolovoza 1503

i

ugovora

200

II.

Prilog. Transkripcija izprava

I.

VII

—

SLIKE Kralj Matija§

Stranica

i

Beatrica

Pjenezi bosanskoga kralja Stjepana

Tome

Fridrik HI.

kralj

i

Nasloviii

...

Habsburgovac

god. 1462. izmedju cara Fridrika

III.

i

kleci

posljednji

....

pred Spasiteljem

Nadgrobnica bosanske

izdane od

kralja Matija§a u

povelje,

varo§i Jajcu 24. prosinca 1463 Matija§a,

kralja

srpnja 1464.,

dina odredio

kojom

§tap

Biskupski

pe^t zagreba(^koga biskupa

...

Zlatni (dvogubi) pecat kralja Matijasa

laudibus

rukopisa

Quarini

s

„De

pjesmom

Veronensis,"

vita

Rukopis biskupa Ivana Cesmickoga Ivan Vitez, ostrogonski nadbiskup

Naslovni

list

vjestnicu

I'.

.

.... ....

Livija.

Kodeks bio

je

nekad

.

Kazimira IV. Jagelovica,

da

si

sami

kralja

.

107

polj-

skoga Pe<5at,

Ill

udaren pecatnim prstenom kralja Matija§a

1 1

117

Frankapanska kula u Omi§lju

Muhamed

119

Slikao Giovanni Bellini

II.

Srebreni gro§ kralja Matijasa

Povelja

Matijasa,

kralja

.

izdana u

121

125 127

Budimu

13.

srpnja 1481., kojnm podjeljuje ziteljima kra-

57

Ijevine

65

prodavati sol nih

Nikola

Slavonije i

pravo,

da smiju po

voiji

izvan oblasti kraljevskih sol-

komora Ilofki,

129 kralj

bosanski (1471.— 1477.)

.

135

139

Kraljica Beatrica

77

Spomenica na pobjede

.

141

79

Budimski grad u drugoj polovici .W. stolje^a

145

S3

Povelja kralja

kralja Matija§a

MatijaSa,

izdana u

.

.

Poiunu

1 1

studenoga 1484., kojom svomu sinu lvani§u

Korvinu

87 .

je stalezima kra-

biraju kapetana (vojvodu) za svoju vojsku

53

vlast-

Pjenezi bosanskoga kralja Nikole Iloikoga

kojom

51

kodeksa, koji sadrzaje rimsku po-

nidtvo nadbiskupa Ivana Viteza

1477.,

Komeuburgu

Zlatne forinte kralja Matijasa

et

.

18. listopada

Sultan

koju je spje-

vao Ivan Cesmi^ki (Janus Pannonius)

Kor-

Omisalj na otoku Krku

69

Juraj Podjebradski, kralj ce§ki redci

47

Osvalda

Tuza (1466.-1499)

Prvi

43

12.

Peiat Emcrika Zapolje

slici

105

Povelja kralja Matijasa, izdana u

Poprsje

grada Varaz-

je obcini

101

Po miniatumoj

Ijevine Slavonije podijelio pravo,

49

izdana u Budimu

99

Srbiji

vinova kodeksa u Londonu

kraljice Katarine (f 1476.)

......

Povelja

Kralj Matijas Korvin.

33

93 97

Poprsje kraljice Beatrice

37

u crkvi Ara coeli u Rimu Grad Kljuc u Hercegovini

8vr§etak

....

Mostara

kraj

23

bosanski,

kralj

Stolica hercega Stjepana Vukc^ica na Bisce-polju

Ru§evine grada Sabca u

29

Tomasevic,

V.E.

15

kralja

Matijasa

Katarina Kosaca, kraljica bosanska

IZPRA

Sabac u XV. stoljeoi

na stampanotn izdanju ugovora od

list

Stjepan

9

(1443.

1461.)

Car

I

3

...

kronike Ivana Turcanskoga

iz

5

.

91

dariva

grad Morovid

Vukovskoj iupaniji

Horoskop

lvani§u

Korvinu

(Maroth)

u

147 149

Ploca na grobnici Emerika Zapolje (f 1487.)

.

grada

dverima

glavnim

Ortenburga

(misno

Kazula

155

odijelo)

od tapete

na(^injena

157

Matija§a

s prijestolja kralja

Frankapan

Krsto

mu

zena

i

Apolonija

(Lang) klece pred majkom Hozjom

Medalja

.

.

(1512.— 1520.)

I.

255

259

II

Odlomak pisma, sto ga je knez Krsto Frankapan pisao u Modrusama 13. prosinca 1504. u 261

prilog sestri Beatrici

Odlomak kamenoga

okvira,

nekad bio

koji je

u crkvi sv. Jurja u Hreljinu

Rakosko

iz

Podpis hercega Ivani§a Korvina

....

Veliki pecat hercega Ivanisa Korvina

Podpis kralja Vladislava Pecat kralja Vladislava

Eimski (njemacki)

Maksimilijan

Pecat bana Ladislava od Egervara

.

165

Pecat kralja Ljudevita

167

Kralj Ljudevit

Habsburg pravo

kuci

s

.

177

8. prosinca

.

.

181

kraljevine

(Ivana

VIII.)

.

.

izdana u Brinjama 5. lipnja 1495

8.

prosinca

Podsada Beograda god. 1521 Kralj Ljudevit

s

211

219

Ane (1502.— 1506.)

221

....

300 301

Vladislava

Odlomak

u

Budimu

izdane

na polju Rakosu 12.

kojom

se ugarski stalezi za-

buduce ne

ce

tudjinca

Povelja kralja Vladislava

II.,

izdana u Budimu

Slavonije,

sudce

da se za podzupane

smiju

birati

samo

i

mu

samostan

(sada

kazniona) u

.

.

.

i

bana Ivani§a Korvina

233

234

3eatrica Frankapan

235

Alviano, mletacki vojvoda

.

.

241

321 323

II

325

Podpis

331

Marije

kraljice

Jurja Zapolje

335

Podpis Stjepana Brodarica

337

i

Kralj Ljudevit

Izvornik u dvorskom umjet-

II.

.

.

.

.

pisma,

345 349

II

ga

sto

je

vrhovni

papi

kancelar

Klementu

VII.

351

dne 27. srpnja 1526 (adresa)

na

pismu

kralja

Ljudevita

II.

354

od 25. kolovoza 1526 Pismo kralja Ljudevita

II.,

pisano na

Muhackom 355

polju 25. kolovoza 1526

Srebrena spomenica na smrt kralja Ljudevita

u boju na Muhackom polju

^'^'l^

341

Po bojadisanom drvorezu u

muzeju u Berlinu

Svrsetak

Napis

Lepo-

Pecat Beatrice Frankapan

d'

313

S mjedene medalje

Stjepan Brodaric pisao

229

231 grobnice hercega

Bartolomej

i

Pecat kraljice Marije

kr.

kneza Bernardina Frankapana, izdana

glavi s

Ilockoga (f 1524.)

Katarine II.

Sultan Sulejman

227

u Rakovcu 10. ozujka 1504

Ploca

od

II,

309

Kraljica Marija.

domaci

plemici

Pavlinski

Ljudevita

nicko-povjestnom muzeju u Becu

15. lipnja 1503., kojom potvrdjuje staro pravo

Izprava

kralja

Grobaica hercega Lovre

Grb Ivana 225

kraljevine

na

(talirj

303 305

Podpis kralja Ljudevita

birati

za kralja

plemicke

....

223

listopada 1505.,

da

u

1503

izprave,

vjerise,

izdano

II.,

Frankapana

god. 1525

Kralj Ljudevit kralja

295

likom kraljice Marije. (Leone Leoni)

Spomenica

supruge

291

koja prikazuje goite

slike,

prigodom Dietrichsteinove svatbe Medalja

...

Podpis Ivana Zapolje

217

15. svibnja

Sa

II.

I.

294

Pecat kneza Bernardina

Herceg Ivanis Korvin

Pismo

287

197

Pecat (s prstena) hercega Ivanisa Pecat kraljice

281

Beograd god. 1521

Budimu

kraljevinu Slavoniju

da dodju na oktavalni

191

201

izdana u

II.,

Budimu

1516., kojim zapovijeda stalezima Slavonije,

Kraljevna Ana, supruga Ferdinanda

kojom odredjuje grb za

1496.,

273 izdano u

II.,

185

207

Povelja kralja Vladislava

Ljudevita

Bihac na Uni god. 1689

Frankapana,

Pecat Stjepana Zapolje

kopiji uljene

zavati ban Petar Berislavic

nasljed-

Grad Perusic kod Benkovca u Dalmaciji Izprava kneza Anza

267 271

II

sud, koji ce na pocetku dojduce godine obdr-

7.

Turcima u Hrvatskoj

slika

prvostolne

riznici

Po suvremenoj

II.

kralja

.

stva na prijestolje

Boj

Pismo

.

ozujka 1492., kojom potvrdjuju pozunski mir, te zajamcuju

Miniaturna

Hansa Burgkmaira

slike

•

Izprava hrvatskih staleza, izdana u Budimu

cuva u

se

koji

crkve u Zagrebu

171

II

misala,

163

169

II

kralj

Zecevi peku lovca na raznju. 161

kod Peste

polje

247 251

likom kralja Vladislava

s

.

se liga razpala

Sultan Selim

u

Budisinu (u Luzicl)

Knez

Cambrayska

Korvin. Snimljeno sa spomenika

Kralj Matijas

na

151

153

Podpis kralja Matijasa

II.

358

TRECA KNJIGA: DOBA KRALJA MATIJASA KORVINA (1458.— 1526.).

1

JAGELOVICA

VIII.

MATIJAS KORVIN (HUNJADOVIC). (1458.— 1493-)Izbor

prva godioK vladania (1458.); propast Srbije (i4.;9

i

hrTatsko kraljerstTO a to vrijeme. (1463.). — Matija§ Korvin

—

—

osraja jedan

Tarcima god. 1464.

Ratoran]e

).

—

Borbe

protakraljem Fridrikotn 111.(1459.-1463.),

s

Kralj Stjepan TomaSerid (1461. d'to

—

Bosne (1463

1464

i

)

— 1463.);

TJenia se

propaat bosanskoga

kraoom

st.

kraljevctT*

Stjepan* (29. oinjka I464.).

her— 1466.; zagrebaiki biaknp Oswald Tux ban lyan Tuz (1466.); — Borba kraija Matijaia • ieSkim kraljem Jarjem Podjcbradskim innrt

i

cega Sijepana Vuk£i6i (33. svibnja 1466.). (1467.

— 1471);

osnatak

hrvatsko

Ugarskoj

i

Hrvatskoj {1471.

— 1472.)

buntOTnici

;

Da£ni

mir

— 1476). —

ieikim

kraljem

Rat

s

(tarske

Magara

Blaia

imcnoTan kraljem bosanskim (1471.); rat kraljevstro o to Tiijeme (1473. — 1474.). Beatricom (1475.

doba

kraljerstro u to

kapetanije, bsnovanje

scajske

poljskim

—

Kralj

i

1468.

1469., Frankopani

i

1471., pad

£e§kim kraljem do

Matijai

Poiitelja

osvojio

kraljevidi

prinairja 8.

Sabac

1471.)-

i

gabe Sen) 14O9.,

—

prostnca

oienio se

bona a

Velika

Kai'mira;

Nikola

I474.;

lloCki

hrvat^ko

napaljskom kraljevnom

(1477); pogadjanje o mirn s Tarcima {1478.); koborba za Krk Odnosi prema MIetcima srpnja 1479).

carem Fndrikom (21.

i

zova u pomod pcljskoga

s

Vladislavom

proTale

1470.

III.

—

—

i

Sabor obdi kraljevski and a Zagrebu (30. aijednja (1479.— 1480.) ratOTi a Tarcima u Bosni i Srbiji (1480.). do oiujka 1481.). Odnosi prema aultanu Bajazita II.; pad Hercegovine (1483.); pobjeda Hrvata nad Tarcima na brodu Zrinskoga na Uui (29. i 30. listopada 1483); petgodiSnje primirje s Tarcima (1483.). — Osndna ;

I

—

borba

s

carcm

Fridrikom

III.

(1484.

— 1490.)

;

MatijaS

BanoTanje MatijaSa Gcreba u Hrvatakoj (1483.— 1489.).

—

Smrt

kraija

prema MIetcima

— Kralj MatijaS

MkUjaia

i

sin

i

ostalim

njegoT

(6. travoja 1490.).

talijanskim

Ivanil Konrin

driavama.

—

(1473.— I490.)>

Krau

MatijaS

(NtdglaTnica

s

I

Beatrica.

Korvinova misaU u

BruBclju).

MATIJAS KORVIN (HUNJADOVIC). (1458.— 1490.).

L

zbor

"^^ !;^.

prva grodina vladanja (1458.); propast Srblje

i

(1459.). Neodekivana smrt kralja Ladislava Postuma (23, studenoga 1457.) obustavila je u tren krvave borbe, koje su potonjih mjeseci bjesnile izmedju dvorske slranke Hunjadovaca tako u i

Ugarskoj kao lati

i

i

baruni, kojima

pokojni

Ce§ku povjerio driavnu upravu, Budima na sve strane, javljajuci i

(ingenti

Bijahu

cum tu

jegarski

Vodje dvorske

u Hrvatskoj. bijaSe

kralj

razasla§e >s

bskup

ostrogonski

Ladislav, gjurski

naime pre-

ve6 27. studenoga pisma

neizmjernom

dolore, nee sine lacrymis)

na okupu

stranke,

na polazku svome u Austriju

smrt

nadbiskup

boll,

kralja i

i

i

iz

ne bez suza<

gospodara svoga.

kardinal

Dionizije

Augustin, vacki VincenMje

i

Se6,

bosanski

Pavao; od svjeiovnih velikaSa pilatin Ladislav Gorjanski, erdeljski vojvode Nikola Iloiki

i

Ivan Rozgon, magistar pokladnika Ivan

kraljevskoga dvora

Mihalj

Tri dana poslije, dne

I.

Orsag, Ivan

Marcali,

Perenj, magistar

Simon Cudar

i

drugi.

prosinca, razposla^e vec pozive, kojima sazvaSe

Sabor ce se sastati u PeSti na samu novu godinu 1458., njemu birati novi kralj (»pro electione novi regist). No tko da bude novi kralj? Laiislav Postumus, vladar Austrije, zemalja ieike krune, umro je joS u mladeHrvatske, kao Ugarske naikoj dobi, a s njim je izumrla ona muika loza Habsburga, koja se bijaSe s Albrechtom Austrijskim uzpela na prijestolje pomenutih kraljevina. Preiivjele su doduSe Ladislava izborni sabor.

te

<5e

se na

i

i

— 1490.).

matijaS korvin (1458

4

#

dvije sestre: Ana, udata za saskoga vojvodu Vilima,

poljadkoga

kralja

porodice Jagelovida.

iz

je

bio

njemacki

najznamenitiji

Stjepana

sv.

kralj

i

viSe gradova u Ugarskoj,

i

K

gradom Bedom.

Austrija s

ni pomiSIjao.

pravo

kralja nije tada nitko

tomu

je

Od

blizih

car Fridrik i

Elizabeta, udata

i

Ali ni na saskoga

kojega

kralj

za Kazimira IV.,

vojvodu, ni

na poljskoga

muzkih rodjaka pokojnoga

kralja

je jo§ svedjer drzao

krunu

koji

III.,

smrcu drugosinovca njegova zapala

je

Fridrik vec od prije poznavao gotovo sve

medju njima imao o^itih i tajnih privrzenika, od kojih su neki posjedovali imanja i gradove u zemljama Habsburgovaca. Syakako je Fridriku bio odan 6eski kapetan Ivan Jiskra od Brandisa; nadalje su k njemu znamenitije velikaSe ugarske

hrvatske, paCe

i

je

naginjali neki knezovi Frankapani, narofiito oni, koji su imali zene

napokon

mogao

je

o^ekivati,

Stjepana Vukdica, kojemu

iz

habsburzkih zemalja;

makar neizravno, podpore od velikoga vojvode humskoga

bijaSe

desetak godina podijelio 6ast hercega.

pred

Ali Fri-

bijale smrt kralja Ladislava zatekla u vrlo nezgodno vrijeme, ba§ kad se je da oblada ba§tinom iza celjskih knezova. Radi le ba§tine zavadio se i s kapetanom Ivanom Vitovcem, tadanjim banom kraljevine Slav^Onije, kao s Katarinom, udovom posljednjega celjskoga kneza Ulrika. Tako nije u prvi kraj Fridriku III. dostajalo ni

drika

III.

borio,

i

vremena,

ni sredstava,

da se natje^e za izpraznjeno

u

prijestolje

Ugarskoj

i

Hrvatskoj

imao pune ruke posla u svojim nasljednim zemljama. Medjutim da se je Fridrik i stao takmiti za krunu sv, Stjepana, tezko da bi cilj poluSio. Pretezita 6est ugarskoga plemstva, osoblto nizega, zacala se strana vladara,

jer je

svoj

vec je zivo sveza

s

zelila,

Austrijom

da se proglasi i

su se nadali, da bi njih

mogao

Gorjanski, sin slavnoga

otca

prostranih posjedovanja u

u svojtu

s

Tu

i

djeda, a i

domaci

su zelju

velikaS,

podupirali

po majci

i

i

da se prekine svaka

najodlicniji velikasi, koji

svojoj Ani, kneginji

Ladislavu Postumu.

Slavoniji

od TjeSina.

hercezima

koji

zapasti kraljevski vijenac. Prvi je tu bio palatin Ladislav

kraljima Sigismundu, Albrechtu

je

kraljem

6e§kim zemljama.

i

Ugarskoj, a po

Za palatinom

K

tomu

supruzi

nije

celjskoj,

u

svojti

je Ladislav Gorjanski

svojoj Aleksandrini

zaostajao

ni

imao

doSao

drugi velikas sla-

bogati Nikola Ilocki (Fristacki). On je u taj das bio vojvoda erdeljski, ban ban slavonski uz Jana Vitovca. Suvi§e bija§e se proslavio u ratovima s Turvi§e uz Ivana Hunj'ada, tako da su ga mnogi cima, vojujudi kroz dvadeset godina smatrali .b^stinikom njegove misije. Napokon je Nikola Ilocki mogao ocekivati pomoci

vonski, silni

maCvanski,

i

i

i

i

od 6e§koga gubernatora Jurja Podjebradskoga, jer je njegova kci (Jeronima) jos od god. 1455. biia zarucena s guberiiatorovim sinom Henrikom. Ali sve strane i domace takmace pretekli su privrzenici porodice Hunjada, radeci

i

da.

se na prijestolje

Matijas

uzvisi

npsrecnoga Ladislava,

Na

zabeta, a uz nju vodio

je

Korvin, sin

slavnoga Ivana Hunjada, a mladji brat

6elu taj stranci stajase

sama mati Matijaseva, po imenu EliSilagji. Treci u tom kolu bio je

stranku brat njezin Mihajlo

umni biskup velikovaradinski, lyan vitez od Sredne, nekad desna ruka gubernatorova, a nedavno mu6enik i suzanj, koji je svoju privrzenost Hunjadima malo ne glavom platio. Majka Elizabeta raz&jpala svoje blago, Mihajlo Silagji skupljao vojsku i privrzenike na sve strane, a biskup Ivan Vitez pohitao u Prag, ne

da se MatijaS- Hunjadovic

oslobodi

kralja Ladislava Postuma, bijaSe kralj

Ladislav.

suzanjstva.

bi

li

MatijaS

u Jurja Podjebradskoga izradio, naime, zarobljen od pokojnoga

doveden u Prag ba§ onaj dan, kad

Biskup Ivan Vitez stigao u Prag vec 13. prosinca

je

ondje izdahnuo

1457.

Tu

nije

vi§e

Matija§a zatekao u suzanjstvu, nego slobodna. Ceski gubernator Juraj Podjebradski bija§e

naime namah sutradan po smrti kralja Lidislava zarobljenoga Matija§a pustio na slobodu, ga u Svoj vlastiti dom, te ga nekoliko dana zatim zaruiio sa sv6jom devetgodiSnjom kderju Katarinom (Kunhutom, Kunigundom). Umhi Juraj poznavao je dobro

primio

prilike

u Ugarskoj, pak j0 valjano slutio, da bi suznja Matijasa lako moglo zapasti ugarsko i hrvatske. Biskupu Ivanu Vitezu bija§e s toga jedina zadaca, da

prijestolje

I

JZBOR

I

PRVA 60DINA VLADANJA

svojim savjetom pomaze

mladoga

povrh toga

mu

platiti

kad

MatijaSa,

svojim. MatijaS obeca Jurju, da de s njim

PROPAST 3RBIJK

(1458.);

je

ugovarao

dalje

s

nekih 50 000 do 60 000 zlatnih

u ime nagrade

f

bududim tastom

sinovima utanaditi

njegovim

i

(1459.).

vjeiiti savez, i

nasuprbt

forinti;

obreie njemu ceSki gubernator, da 6e svom snagom poraditi njemu u prilog, a narodito

mu

de nastojati, da

Dok

ne smeta Nikola

Ilodki.

se je sve to zgadjalo u Pragu, nije ni

kapetan Beograda, stajao skrStenih ruku. Sekelj od sv. Jurja, tada

kraljevstvu.

Da

nije poznato;

Mihajlo

majka

i

li

vranski

prior

se je jo§ koji velikaS

vjerojatno

da se

je,

natora Ivana Hunjada, priklonio

Silagji,

tada

ban madvanski

i

su neumorno, da MatijaSu

radili

na izbornom saboru. Pri tome pomagao

osiguraju vecinu

Toma

Ujak

ih je gorljivo

i

rodjak njihov,

gospodar brojnih imanja u hrvalskom

i

slavonski

ili

hrvatski pridruzio njiliovoj stranci,

knez Stjepan Frankapan, nekad pouzdanik gubernjegovu. No za to je palatin Ladislav Gorjanski

je

sinu

mnogo

privrzenika, od kojih se narodito spominju Hening Cernin, gospodar Susjedgrada. Palatinu se pridruzio drugi. SlaNikola Ilo6ki, a bez dvojbe i neki Frankapani, kao knez Martin vonski ban Jan Vitovec kao da nije mario ni za jednu stranku, nego je upotrebio zgodu, da razmakne svoju neposrednu vlast U to je svanuo 1, sijeCanj 1458., dan odredjen, da se sastane izborni sabor u PeSti. Nallo se na okupu neSto prelata magnata, vecinom clanova stare dvorske stranke, medju njima nadbiskup ostrogonski Dionizije Set, palatin Ladislav Gorjanski, ban

ba§ u hrvatskom kraljevstvu imao

zupan varazdinski Benedikt Turoc,

i

i

i

i

i

vojvoda

Nikola

piemstvo.

A

i

Ilo6ki;

Miliajla Silagja jo§

15.000 dobro orazanih Pe§ti

i

Budimu.

Dne

saborovanje

ali

Sile

ne

ne

bi; taj

vojnika polagano

zapode, jer se

ne bijaSe jo§ sabralo nize

plemstvom

se je s brojnim nizim

jugoiztodnih

iz

s

i

nekih

krajeva priblizavao gradovima

Ladislav Gorjanski, pak se stao s njime

njegove prepao se palatin

suprugom svojom Hunjadovka i brat joj Mihajlo Silagji sa svojim brojnim privrzenicima. Tu ugovara palatin u ime svoje stranke sa svojim dosadanjim protivnicima. Utanaden bi mir podpuna sloga izmedju obiju stranaka; u palatinovu stranku ubraja se takodjer vojvoda i ban Nikola Ilodki, zatim biskup peduvski Nikola, magistar kraljevskoga dvora Pavao Banic od Lendave, napokon neki slavonski velikaSi, kao Hening Cernin od Susjedgrada, varazdinski 2^upan Benedikt Turoc i

pogadjati.

12. sijednja 1458. boravi palatin Ladislav Gorjanski sa

Aleksandrinom u Segedinu, kamo bijahu

stigli

Elizabeta

i

drugi (Nicolaus et Georgius Pethew de Gerse, Ladislaus Bwzlaij de Gergellaka, Jodocus in

Weghles

residens, Stephanus filius

obeca u ime svoje

i

sumiSljenika, da

svojih

oslobodili suzanjstva, te

Pose de Zeer, Petrus Korlath

mu

pomogli do

ce

svom snagom

prijestolja; s

Saskw).

in

poraditi,

kako

bi

Palatin

Matiju

de se svima silama oprijeti

toga

drugoga izabrati za kralja. Nasuprot zaboravljaju palatinu da opraStaju brat joj njegovim Ijudima sve njima nanesene uvrede i progonstva, da se ne de nikad nikomu poosvetiti za smrt Ladislava Hunjada. SuviSe obreko§e svojom krScanskom vjerom kenjem, da de mladi MatijaS uzeti za zenu palatinovu kcer Anu, da de palatina i njegovu suprugu po§tivati kao svoje roditelje, te da de svome bududemu tastu ostaviti dalje palatinsku dast, tvrdju u Budimu sve ostale sluibe i posjedovanja, koja je dosad

svakomu, bio on domaci oditovaSe udova Elizabeta

tudjinac, koji

ili

bi hlio

Mihajlo

i

Silagji,

i

i

i

i

i

i

driao.

Palatin

Ladislav

Gorjanski

i

supruga

mu

Aleksandrina, zatim

Elizabeta

Hunja-

Mihajlo Silagji prisego§e na sveto evangjelje, da de utanadeni ugovor vjerno izpunjavati; jednako se zavjeriSe, da ce tu prisegu, dim se zgoda nadade, obnoviti i pred

dovka

i

papinskim poslanikom Ivanom Carvajalom MatijaS,

i

pred ostrogonskim nadbiskupom Dionizijem.

kad bude izabran, ne de preuzeti kormilo driavno tako dugo, dok se ne oicni

kcerju palatinovom.

s

Nekoliko dana iza utanadena ugovora, 20. sijednja, stigao je Mihajlo Silagji vojskom svojom u Pe§tu Budim. Velika dest velikaSa, poglavito privrienici prcdjaSnjc i

matijaS korvin (1458.— 1490.)-

6

# na to u budimsku tvrdju, dok je Silagji s nizim plemstvom vojnicima stajao u Pesti. Palatin Ladislav Gorjanski bija§e u to doznao, da se je i mladi MatijaS vec zarucio s kcerju ceSkoga gubernatora, pak sluteci, da mu kci Ana ne ce postati ugarska kraljica, odustao od utanacena ugovora u Segedinu. I drugi neki

dvorske stranke,

sklonili se

znati

nijesu

bijediti,

da je skupio vojsku jedino za

htjeli

ujca njegova

za

Matija§a, ni

za

ni

velikaSi

da se sam zadobavi

to,

opet u PeSti teiko je izgledalo das, da MatijaSa proglasi za kralja.

moglo doci do

bi s

sam

o6itovanjem, da

sobom doveo, da domaci

uzvisi

Ako krunu

kraljevstvu svetu

sebe

i

mu

otete

iasti, jer je nije

A

cast

ta

trazi,

ne ce on svoje vojske

da nizemu plemstvu dostojan. Vojsku je da se na prijestolje i

dok ne

razpustiti,

povrati

oblasti.

je narod, kojega se u PeSti skupilo do 40.000 du§a, s najvecim odu§evljenjem

Dok

prihvatio izjavu Silagjijevu, te stao vapiti, da se mladi Matija§ proglasi za kralja:

su prelati

baruni jo§ uvijek oklijevali, da se odazovu narodnoj

i

se bijahu

godine

prosle

To

osvete.

stall

Nize plemstvo

Silagji se poboja,

k velika§ima

svoje

kraljevstva.

6ast

se to zbude, i

glasnike

ne sniva o kraljevskoj

ni

zaStiti

sin.

pak posla

razkola,

kojega su

Silagja, prijestolja.

prinudi

tezko

o porodicu

ogrijeSili

on dodje

Silagja, le

ne ce nikad nikomu

se ni on, ni necak njegov

Hunjadovu, te

medju

22. sijecnja

Ta

zelji.

su

se

za

ono, §to

sada bojali

no ocitova, da

velikaSe, gdje

osvecivati

mnogi

bilo ih je, koji

se je dogodilo

Ladislavu Hunjadu. SuviSe je Silagji nastojao, da skloni gospodu, da se priklone Matija§u,

kojega je otac toliko slavnih pobjeda odrzao nad Turcima, a nije drugo dodekao, nego najcrnju nezahvalnost. Napokon je obecao, da ce svakomu, koji to zatrazi, izdati slobodni zao

kojim ce se u ime svoje

list,

Carvajal

nanesene

dosad

za

U(5initi

i

svoga necaka

uvrede

zla.

i

da ne ce nikomu

zavjeriti,

pomagali

Silagja

su

oslrogonski nadbiskup Dionizije Se6, kojima je po§lo

i

do sad zavadjene

prelate

i

da

barune, tako

svetoj misi, koju je papinski legat sluzio, a

su

ni§ta

na

Ivan

legat

za rukom, te su slozili

zajedno 23. sijednja prisustvovali

svi

onda su

papinski

svoju slogu

proslavili

i

sporazumak

veselom pijankom.

Dne dimskoj,

24. sijednja

dok

Mnogo naroda MatijaSu.

du§na

zgrnulo se

Tek pod

zelja

i

narod bio vec

tako, da je

izboru. Prelati baruni vijecali u tvrdji bukonac vijecanja na Rako^kom polju kod Pe§te. na smrznutom Dunavu izpod Budima. Dogovaranja otegla se

1458. pristupilo

se

i

je niie plemstvo izdekivalo

nestrpljiv, te je svaki

veder izjaviSe prelati

i

predlog (pronis atque concordibus

i

buducemu

klicao u slavu

c!:as

kralju

baruni nizemu plemstvu, kako je njihova jedno-

da se MatijaS,

votis),

sin Ivana

Hunjada,

proglasi za kralja. Plemstvo je, naravno, odu§evljeno prihvatilo predlog, te Matijasa izklicalo

svoga

za

radostnice Sto prije

godom

i

vladara, a

uz plemstvo

pristao

donesu radostne

glase.

Pace

sam Mihajlo

i

sestrica.

Neka

se raduju

svi narodi

sloznim izborom dobila novoga kralja, a

kralja.

8abira6 narodnoga blaga.

337.

— 338.),

Pjesma

Silagji,

Stampana

je

Knjigu piSu bndimska gospoda I

Salju ju vojevodi

Janku

ti

gredeS u Budin na vide.

Ote Tidat bndimska gospoda,

u najudaljenije krajeve

kojega je sabor istom

!

pri-

da brojnim listovima objavi §to je Ugarska s Hrvatskom

sad jo§ narodna a zabiljeiio

pjesma, ju je

te

kraljem

uainiti,

Koga

ote kraljen udelati;

A

zimlji

ne

Zai

sobon nijednoga,

se dica u

Knjigu

6\6,

poznati

»Hrvatske narodne pjesmet (knjiga

Evo pjesme:

Da koga

koja pjeva o izboru

Fran Mikul

Zai se oni pogodit ne mora,

:

»Neka da znaS, vojevoda Janko Zovu tebe budimska gospoda,

Da

i

pak pjesma u velikom zborniku:

koju izdaje >Matica Hrvatskac.

i

je,

zemlji,

pjeva u hrvatskom primorju

se

da

domacega sina*

* Vrijedno je iztaknnti, da imade u hrvatskom narodu

mladoga MatijaSa za

u

narod, pjevajuci pjesme

brojni

strane,

izabrao za gubernatora na pet godina, pozurio se

izbor svoga

Btr.

ostali

i

slavospjeve. Teklici razbjegli se na sve

Stije

vide ne Saljut.

vojevoda Janko.

I.,

I

;

IZBOR

PRVA GODINA VLADANJA

I

u Budimu

Staleii, sabrani

vina za kralja,

PaSe dlanci loga sabora tvrditi

u ime svoje

mu

sestrica, radili

neka vodi

ju podignu. Kralj

regalibus), te ne smije,

ma

utru put za srecno

rat

i

da oslabe kraljevsku

viSe,

vlast,

nego da

brani drzavu od svojih dohodaka (de proventibus suis

u skrajnjoj

ni

su

slavno vladanje.

i

na sam dan izbora morao po-

15), koje je Mihajlo Silagji

(njih

svoga

i

doduSe jednoduSno MatijaSa Kor-

su

Pesti, proglasili

i

ina^e nijesu niSta uradili, da

ali

PROPAST SRBIJE (1459).

(1458.);

plemstvu

nuzdi, nametati

njegovim podani-

i

cima ma

kakav porez (aliquam taxam seu solutionem pecuniarum). Jedino u velikoj pobarune, da mu priteku u pomod sa svojim banderijima, a smije pozvati prelate

trebi

i

ne bi dostajalo, onda tek moze podici na oruzje ditavo plemstvo i sve posjednike na obcu vojnu. Jo§ bi zaklju6eno, da se nikakve duhovne ni svjetovne dasti ne

kad sve

to

smiju razdavati strancima; da se sva imanja, ugrabljena posljednjih

da se

vratiti prijaSnjim vlastnicima;

za

Duhove; napokon da se

kraljevski

svi

godina, moraju

triju

sabor mora svake godine

drzavni

gradovi

ogradjene

i

sazvati u Pe§tu

imaju predati gu-

varo§i

beinatoru Mihajlu Silagju.

sabor bija^e jo§ izabrao dva poslanstva: jedno ce poci kralju caru Frida trazi od njega krunu sv. Stjepana; a drugo 6e poci k deSkomu gubernatoru Jurju Podjebradskomu, te milom ili silom dovesti izabranoga kralja Matija^a u Ugarsku. Medjutim ceSkoga gubernatora nije trebalo tek siliti, da odpusti svoga bududega zeta. Juraj Podjebradski dojavio po svojim poslanicima, da 6e do 5. velja^e sam sved:ano doIzborni

driku

i

III.,

do medja^noga grada

vesti Matijasa

ga ondje predati ugarskim poslanicima. se i on pokloni tom prigodom

Straznica, te

od svomu novomu vladaru. Na ureieni dan gubernator Juraj Podjebradski zaista dodje s Matijalem nekim deSkim velikaSima u Straznice; jednako stigoSe onamo ugarski poslaPodjedno je Juraj pozvao

Brandisa, da

Ivana Jiskru

i

i

nici, 9.

na celu im Mihajlo

Silagji

obnovljena

1458. bi§e tu

veljade

Kada

Ivan Vitez, a uz njih

i

Krana

ja je jnnak proiiUo,

Na dobra

konja nzjahao,

je

Budima grada,

Na JankoTa

Karaha ga budimska gospoda

njemn

se s

I

:

babajko

raili

manjio ne moga^e,

kod Bddima grada,

krrca zaiijala;

je

Zat?ori ga a kuia yisoko.

Pa

>Bora

vojevoda Janko!

Kruna

mladi govorili.

Ooa pade na

Nismo

Da

K

ti

li

dica a

ne

vi(fe

A

iaijo ?<

Da

kranom

it itat

Pa na koga

Da Itili

je

te njrga

sa

Pjesma

badimska gospoda opiraia

toga

njegova

miSIjcnje njrgove dob«.

>Ti(fe<

izbora,

kao

gospode

Papa Kalikst

s<na MatijaSa.

III.

njegoTU izbora za kralja, pak onda kale:

po

i

a i

Badima, zatim

to,

Praga

da

je

No

bo

aillaxit

najsan

MatijaSa

tandem

kraljestroc.

koji se

visokojc.

»a kuli

raliiviie

Uo

je,

na

podadaraja

pjesma

prijettolje.

kak

ittiie,

Ta

>

se ogleda

dies,

qao

et

te

divina

domos

taa calamitatibas offascaretar*. (Theiner,

predixeramas

Moa. Hung. IL

p.

Jl')*

se

se je

et

Ma-

suviemeno

pi eta te

raduje

regem

credrbamas,

pro qao toUque christianitate bone memorie genitor teas tarn gloriose strenBcq^e decertavit, at

po-

s

Potonje je jaroaCno

15. oiujka 1458. pismo, u kojeiu se oiobito

felkissimos

Hangarie eirctum esse percepimus, domamqae taam exiltttam, qaod fatarum

deamqoe, pattaram,

!

Matijai bin idite«, nadalje da sa

je

zatroren

i

momeoata,

nekih

da

nrkoj viioj Toiji popeo

pile kralja

:

rojevoda Janko

srida,

j'

tTOJega sina Matijaia

pobrkala, imade ipak a njo) za

rcminiscencija na njegovo suinjeranje a Be(a

sve pored oporbe badimske

vila,

i

kala Yisoka,

Nek ma bade krnna

TJiino.

znade

visina,

vila

i

gorore budimsika gospoda

aTroja

kraljen uiiniti.

mnogo

pjesma

dinjeaicama.

a risina,

I

kranom a

8e je

kros kala na Jankova sina.

A

kruna pade,

zlata

kranu a

itaja

Na JankoTa

Vide Cine badimska gospoda,

tijai

je lasno odario,

Crna ga

Govore ma badimska goipoda: tebi,

;

udari dite Matijaia.

I

Kako ga

dite Matijasa

je priSal

sina NfatijaSi.

Razsrdi se Tojevoda Janko

!c

Trie ga preda se oa konja.

Kad

i

vila,

i

dite Matijala

tr£i

Ved po(eka

da

rila

i

MatijaSa

pala je na JaokoTa staa,

I

Ide trded ka

A

Ma

se je

Dne

Elizabeta.

kralja

Za njim

»Fo£ekaj me, moj

TJestrsim

izmedju

utanadenja

utvrdjena

i

majka kraljeva

i

mi

a

ime

MATIJA§ KORVIN (1458.

S

— 1490.).

ponovo obecao Jurju, da 6e mu uzeti kcer Katasu se doduge donekle, da potvrde svojim rinu za zenu. Majka i ujak peCatima taj ugovor, jer se bijahu prisegom obvezali palatinu Ladislavu Gorjanskomu, da ce se Matija§ vjen^ati s palatinovom kcerju Anom; ali mladi kralj ne htjede pogaziti zadatu rijec svoju, i tako morado§e popustiti ja^oj volji njegovoj.

ie§koga gubernatora,

mladi

le je

kralj

protivili

kraljev

Dne

14. veljace

osamnaestgodignji kralj MatijaS Korvin svefano minuli, zaokupile su ga tezke brige i po-

je mladi, tek

u§ao

u grad Budim. Cimsu dnevi veselja slovi. Drzava mu je bila gotovo odasvud okruzena od vrebali na prvu zgodu, da se na nj obore. A nutarnje slavlja

i

da

povoljnije, tako

njeno

tijelo

ili

»na haljinu, raztrganu na komade, na

nalik

bilo

je kraljevstvo

U

na razvaljenu zgradu*.

i takmaca, koji su u drzavi bile su §to ne-

neprijatelja prilike

prvi kraj oslanjao

izra-

se je kralj na svoga ujaka,

na izabranoga gubernatora Mihajla Silagja, koji bijase jo§ 30. sijecnja pismorn iz Budima javio slavonskomu banu Janu Vitovcu, da je >preuzeo u svoje ruke sve slobodne kraIjevske gradove*, te je podjedno banu zapovjedio, da stiti i brani prava slobostine obdine Gradca kod Zagreba. Dne 20. veljace piSe sam kralj Matija otvoreno pismo iz i

vranskomu prioru Tomi Sekelju, zatim slavonskomu banu Janu Vitovcu, javljajudi njima, da je svu vlast predao svome ujaku Mihalju Silagju, od staleza izabranomu gubernatoru. I zaista je gubernator kroz nekoliko dana vrsio povjerenu mu vlast. Jo§ 2. ozujka izdaje dva naloga slavonskomu banu Janu Vitovcu od Grebengrada; jednim mu zapovijeda, da stane na put zulumu vara^dinskoga zupana Benedikta Turoca, koji bijaSe pocinio nasilja plemickoj porodici (potonjim Bedekovicima) u Komoru; drugim mu povjerava, da rijesi spor izmedju Ivana Vragovida od MaruSevca obudovljele kneginje Katarine Celjske radi nekih zemalja u okolisu Vinice. Razmiricu neka dokraj£i ban

Budima svomu

rodjaku,

i

u skupstini varazdinske

i

zagrebadke

mogao

za kojega se sumnja, da bi

biti

Medjutim za malo dana kao da Mladi, osamnaestgodi§nji vrstan junak,

pristran

je nestalo

tezko

kralj

je

Mozda

slab upravitelj.

ali

zupanije, a

ne varazdinski zupan Benedikt Turoc, u prilog udovici Katarini. pravoga sklada izmedju sestrica

podnosio

je pretegnulo

i

i

ujca.

gubernatora, koji je

skrbnictvo

utjecanje

umnoga biskupa

bio

veliko-

varadinskoga Ivana Viteza od Sredne, koji je nekad bio glavni savjetnik Ivana Hunjada.

Ne znamo,

§ta se je sve zbivalo

Mihajlo Silagji u polovici

Kao kapetanu toga grada

gradu.

samo

na kraljevu dvoru;

da

je poznato,

je

gubernator

ozujka ostavio Budim, te posao u juzne krajeve prema Beo-

spotskoj porodici Brankovica

i

bilo

mu

je

onamo

pohitati

poradi dogadjaja u

i

de-

poradi provala turskih u Srbiju.

Sada preuze drzavno kormilo mladi kralj Matija§ sam. Jos 8. ozujka zapovijeda iz Budima svome rodjaku, vranskomu prioru Tomi Sekelju, neka ne dira u kraljevsku slobodnu obdinu Gradac kod Zagreba, jer je kralj povjerio slavonskomu banu Janu Vitovcu

od Grebena, da preuzme u svoje ruke sve kraljevske gradove vonskoj. Radije neka

jedno

s

se pobrine, da izvrSi ono, §to

redenim banom Janom

Vitovcem

gospo§tije u kraljevinama Dalmaciji

i

spremi

mu

i

varo§i

u banovini da naime

je kralj povjerio,

cete, s

sla-

Za-

kojima ce pokoriti gradove

Hrvatskoj (sed ea, ad que

i

cum eodem Jan Bythowecz

pro recuperacione castrorum et dominiorum predictorum regnorum nostrorum Dalmacie et Croacie existitis deputati, fideliter usque ad effectum finem prosequi debeatis). Kako

u pomenutim kraljevinama nakon smrti bana, pojagmili kovici

i

se

za

Frankapani, nego

herceg Stjepan Yukdic. bosanski

studenoga 1456) nije bilo kraljevskim gradovima ne samo domaci hrvatski knezovi Kurja-

kralj.

na Sinj u

i

susjedi

Ulrika Celjskoga

hrvatski:

Za Ostrovicu otimali

Potonji udarao je

i

(9.

Mletci, bosanski

se

Kurjakovidi

kralj i

Stjepan

Toma,

i

Frankapani, a za Knin

na gradove nedorasHH sinova Franka

i

Petra Talovca,

Cadvinu u Posu§ju, na Petrovac u Petrovom polju i na Klis kod Spljeta. S bosanskim kraljem natjecao se herceg Stjepan Vukdic, a oba kao da de nadmudriti mletadka obdina. Kraljevski kastelani u pojedinim gradovima, kao Juraj Ver u Cetini,

na

IZBOR

SInju

i

I

PRVA GODINA VLADANJA

(1458-);

PROPAST SRBIJE (1459)

9

Pavao KiS u Klisu, malaksali vec branedi se od nemilih susjeda. Dne 8. ozujka 1458. barunima Ungarije: tDo§Io^ nam je do znanja sa vi§e strana,

piSu Dubrovdani prelatima

i

Ver

kako su poStovani muzevi

Juraj

i

Pavao,

Kis

u Sinju

kastelani

i

Klisu, izlozeni

fee tlcctiottc bdi comitismatljidn regent.

^mafitper^rim^cxrelatib^rauwotltftoli^gifilii ^iflai in regnu bugiiric \et\\t:mv\t09ptx\mnix,mzp'

me out illos qui'cioe regi co\mi& labifTdi pfiiaferaf nc ccccu vlto2C0 cjfiiri fanguiiiia ipfi^ comitis labillai to auibi^eo aiofms irifurgcre : ac incepf I fine a& optam )bucere vmbicti befiberare vibebat.i06 1 facru fuiikvSi^ cat poucbi9 regni reb^.^q^ eligebo re^ennbicta per tott) regiiu

^

StRANICA

KRONIKK IvANA Tur5aNSK0GA.

IZ

Ugartka krontka (Chronica Hangaroram), koja Thwrocz), itampana

bi

1488. n Brnn,

njega izdanja, gdje se govori o izbora

Matbie

in

regem.

Cam

i

iste

je

a doba

Hnnjadovida za

Matijaia

ca(n)) altores effasi sanguinis

maxime aat(em)

ipsi(at)

fine(m) ad optatu(m) p(er)ducere

comitis

Tindictam

illos,

napisao Ivao Torianski (Joannes de

Slika naia

prikasaje jedna stranico

|De

Cita ae:

kralja.

fama obit(us)

But(em) peregrinii ex relat<b(at)

garie Tcnit, maltos c(on)tristauit,

Matijaia

kralja

godine a Angsbnrga,

ipsi(as)

regis

electione

i

kako

ih

Ladislai

desiderare

mnoge

eo

anidi(as), eo

Tideba(n)t.

vlasti,

Ladiilai to regnD([n)

gradove

i

Han-

a(n)i(m)osiuB

Q('ao)d

insargere, ac

et factu(m) faisset,

d

incepta(m)

p(ro) co(m)*

....

koje za sada ne mislimo imenovati, nepre-

skloniti, da se odmetnu od kraljevstva, druge trgove, koje drie, predadu pomenutim vlastima. Kako dujemo,

kidno budi prijetnjama, budi oditim ratom nastoje te redene

poto-

qai eide(m) regi comitis L«dislai p(er)sa*sera(n)t nece(in),

pone(n)dis regni reb(aB), p(ro)q(ae) elige(a)do rege, indicts per lota(m) regnn(m) Ha(n)

razli6itim pogiblima,

ii

d(omi)ni eomitia

matijaS KORViN (1458.— 1490

10

).

# Ver et

Juraj

Ki§ Pavao

i

kolebaju,

i

daleko do predaje (ipsos autem Ver Georgium

nije

Chis Paulum titubare, ut audimus, a deditione non longe abesse).

Prva briga kralja Matijasa bila preostaloj

da

Dalmaciji, te

Stjepanu Vukcicu, a

je dakle,

na

stane

put

da obnovi kraljevsku

bosanskomu

mletackoj obcini, koji su se

i

Ban slavonski Jan Vitovec

jedine gradove u 'zemlji.

da ugode kraljevoj zapovijedi. Dne 23. mletacki poslanik u Budimu, kako ce prior vranski

to spremali,

ljevoj (de

consensu

deliberatione

et

.

regis) s

.

.

za baniju hrvatsku

Toma

prior

u Hrvatskoj

i

Stjepanu Tomi, hercegu

kralju

svi otimali i

vlast

i

po-

Sekelj zaista su se na

Thomasius, ban Jan Vitovec po odluci kravojskom poci u Hrvatsku (ad partes 26. travnja javlja Petar

i

i

svoga poslanika, neka izradi u kralja, da zgodnim nacinom naredi svojim kapetanima, neka ne ^ine nikakve stete podanicima mjestima mletackima u Dalmaciji. Medjutim Toma Sekelj i Jan Vitovec zavadiSe se u Croatie), a

na

poziva

obcina

mletacka

to

i

o6\ polazka

prior

Toma

svoga na jug.

poslanik javlja

Mletacki

13. svibnja 1458. iz

Budima, da je

Sekelj 6. svibnja sa 50 konjanika stigao u Budim; razlog dolazku ne znade

bana, jer svaki od njih hoce da ali se glasa, da je nastala razmirica izmedju njega bude nad drugim (per riputarse ognun di se magior del altro). Opreka izmedju bana priora bila je zestoka, jer 17. svibnja pi§e Petar Thomasius, da je dan prije (16. svibnja) se,

i

i

kralj Matija§

svima

sa

su uza nj boravili, odjasio

barunima, koji

Biograd, te da ce ondje

vise

dana

boraviti. Javlja jo§,

kako

je

iz

Budima u

Stolni

zapovjedio banu

kralj

nj dodje (che omnibus remotis Stolnom Biogradu viSe dana, te je Zapapinskim legatom Ivanom Carvajalom radio o tome, da jedno sa svojim barunima vranskoga priora izmiri s banom slavonskim. Uz bana Jana Vitovca na§li se u Stolnom

Janu Vitovcu, da pustivsi sve na stranu se debi conferir

alui).

li

s

mjesta preda

Kralj Matija§ ostao je u i

Biogradu brojni velikasi koji su torn

zgodom

i

plemici

zamolili

iz

kralja,

(universi nobiles regni nostri Sclauonie),

Slavonije

da im potvrdi

kralja Ladislava

privilegij

Postuma

od god. 1457. o na6inu pobiranja kunovine u kraljevini Slavoniji. Matija§ je s privolom baruna na drugi dan Duhova, 22. svibnja, zaista potvrdio zamoljeni nazodnih prelata privilegij, a na to se je vratio opet u Budim, posto mu je jamacno bilo po§lo za rukom, i

s banom Vitovcem. Vec 27. svibnja nalaze kralj iz Budima banu Vitovcu, da uredi medje slobodne obcine na Gradcu kod Zagreba, koje bijahu za predjasnjih smutnja za vladanja knezova Celjskih pomrsene; a 16. lipnja izdaje pomenutomu banu povelju, kojom mu za vjerne sluzbe od izbora svoga do onoga dana dariva Novi grad nasuprot gradu »grad Krapinu, zemljiSte razvaljenoga grada Vrbovca, kao Krapini* (castrum Krappina, possessiones destructi castri Vrbowcz nee non Novum castrum ex opposite castri Crappina). Nema medjutim sigurnih vijesti, da li su ban prior poslije zaista poSli u Hrvatsku. Izvjestno je samo, da je grad Knin vec u srpnju 1458. bio

da nagodi vranskoga priora

i

i

Dne

u vlasti kraljevoj.

knez cetinski

i

Ferenca, kao

kli§ki

i

22. kolovoza

1458. stoluje

vece, sin Franka bana

>v Sinji« knez

(Talovca), te

Vladislav

s

Talovca,

u ime brace svoje Miklu§a

sinova bana Petra (Talovca), daje crkvi imenu Borcika Kraljica. Nema sumnje, da je i knez Vladislav Talovac sa svojom bracom bratu^edima priznao vlast kralja Matijasa, koji je onda iz Sinja odazvao kraljevskoga kastelana, te ostavio Talovcima njihovu baltinu. Upravu pak Hrvatske i Dalmacije povjerio je MatijaS jos one godine i

sv.

knezova Ivani§a

i

i

Stjepaua,

Marije pod Sinjem kmeta u Godarcih, po

i

Pavlu Spiran^icu

i

kao bani Dalmacije

Petru Zobu, koji se vec i

na po6etku slijedece godine 1459. spominju

Hrvatske. Njih je zamjenjivao u Kninu

gospodar grada Prozora u zupi Vrhriki Kralj se Matija§ bijage pozurio,

banovac Mihajlo Zivkovid,

(Vrliki).

da uredi

se onda obori na protivnike svoje u Ugarskoj

prilike i

u hrvatskom

Slavoniji.

bijahu privoljeli na izbor kralja Matija§a, ne htjedo§e poslije da

njima stajaSe gordi knez Nikola

IloCki.

Jo§

15.

ozujka

kraljevstvu,

Mnogi naime

tuzi se

mu

velika§i,

se pokore.

MatijaS

pak da premda

Na

celu

svome buducemu

IZBOR

PRVA 60DINA VLADANJA (1458); PROPAST SRBIJE

I

ved (od

tastu, tada

oiujka)

2.

Celkomu

svedjer krati, da preda

7.

te se je

knez svomu

ponosni

i

kralju poklonio, jer

svibnja u Pragu krunili Jurja Podjebradskoga za kralja, bio je

Zajedno

pom

Mozda

nove razloge za odgadjanje.

dodje, trazeci svedjer

nj

posredovao,

deSki kralj

sve6ane pozive, paSe

i

It

Podjebradskomu, kako se erdeljski pored sigurnoga pisma

kralju Jurju

vojvoda Nikola Ilo^ki uza sve opomene

(1459.).

je

kad su zatim

Nikola Ilo6ki nazo^an

i

ostalim ugarskim poslanicima (gjurskim biskupom Augustinom, vackim bisku-

s

sikulskim knezom Osvaldom Rozgonom), te se je s njima 20. svibnja Moravu vracao u svoju domovinu. Dok se je Nikola Uocki bar prividno pokorio svomu kralju gospodaru, silni Ladislav Gorjanski nije htio za nj ni da Vincentijem,

kroz Kromjeriz

i

i

i

fiuje.

od

utvrdjeni ugovor

rod Gorjanskih,

time

12. sijednja, te

Vladislav Gorjanski, prvi dostojanstvenik Ijeva vladanja kroz

tri

iz

staroga palatina.

i

Dne

vapio

i

i

ujca,

nego

i

sav

za osvetom. Palatin

jednom Cinu krasvoga gospodara. Pukao silan jaz pri

ni

28. lipnja javlja knez Stjepan

Krka mietadkomu duzdu o postupanju kraljevu prema

od njega

zavrgao prisegama

i

majku

ne sudjeluje

diiave,

mjeseca, jer ne priznaje njega za

izmedju mladoga kralja

Anu

kcer

osramotio ne samo

posve odijelio od kralja

se je palatin

stari

njegovu

odbacio

Ljuto uvrijedjen. §to je MatijaS

Frankapan

palatinu, koji se je tvrdokorno

tudjio.

Na tom

Jos 13. svibnja bijaSe MatijaS sazvao ugarski sabor u PeStu za 28. svibnja.

naroCito o tome, kako

da se stane na put zulumu Ivana Jiskre, koji se bijaSe ponovo od kralja odmetnuo. Sabor se medjutim skupio tek na koncu lipnja ili na pocetku srpnja, te se je slabo odazvao zeljama zahtjevima kralja Matija^, premda je taj u svakom pogledu nastojao ugoditi staleiima. Kralj traiio nosaboru vijedat

ce

se

i

vaca

vojske,

i

i

da satre domace protivnike

na sultana Muhameda vinu.

medjama

Ako

neka

Kralj

II

sam

;

i

da povede po

ne htjedoSe

staleii

ali

brani drzavu

svojim

ni

cuti,

silama;

drzave, smije kralj podidi plemstvo na obcu

nema

za detrnaest dana

dama. Tako su

papinoj veliku vojsku

zelji

da se zrtvuju za

jedino

ako se

kralja

priku^i

do

granica.

ga povesti

vojnu, te

domo-

i

neprijatelj

glasa neprijatelju, plemicka de vojska vratiti se svojim ku-

60 clanaka, kojima su poglavito potvrdili zakljudke izbornoga sabora, a uz to su stvorili mncgo odredaba u pogledu sudovanja. Nedada kralja Matijasa na saboru u PeSti bijaSe ga ubijedila, da mu je udariti drugim putem, ako hode da zaista kraljuje. Trebalo mu skrSiti odpor nizega plemslva stalezi stvorili

i

i

prkosnih velikaSa.

mu morao

biti

A

najviSe

desna ruka.

I

mu

se

odupirao

tako se Matija§

ba§ palatin

rijeSi,

Ladislav

Gorjanski, koji

da satre nepokornoga

bi

Mozda

palatina.

no svakako jos u srpnju kralj MatijaS zbaci Ladislava Gorjanskoga s pasvome vjerncmu privrzeniku Miliajlu Orsagu (de Gwth), dosadanjemu vrhovnomu dvorskomu mestru (honore palatinatus ab eodem Ladislao de Gara per regiam clementiam ablato et Michaeli Orszag in eundem honorem sublimato).

jo§ za sabora,

latinske dasti, te ju podijeli

Ved

27. srpnja

spominje se

Mihajlo

Orsag kao

palatin, a

26 rujna

brovdani kao »netom imenovanom palatinu< (nuper creato palatino

—

destitaju

mu Du-

dominacionem

ve-

stram per regiam maiestatem ad palatinatus officium evocatum esse). Ladislav je Gorjanski uzbjesnio, kad ga je kralj zbacio

stupak kraljev ozlojedio je dogoditi.

I

druge velikaSe,

§to njega nije zapala dast palatina.

gubernator sestric liSio

s

palatinske dasti.

No

po-

da de se njima jednako nepouzdani Nikola Ilofki pridruzio se nezadovoljnicima, uvrijedjen jamadno, i

i

Napokon

kapetan Beograda, Mihajlo

koji

su

se

bojali,

se digao na MatijaSa

Silagji, koji nije

svakoga utjecanja u vladanje. Tek §to se

mogao

i

rodjeni ujak njegov,

pregorjeti, §to

je doznalo,

da

ga bijaSe

je palatin Ladislav

Gorjanski skinut, sastali se 26. srpnja 1458. u §imontornji u tolnanskoj zupaniji zbadeai palatin,

knez Nikola

Utanadili vjediti

hovu

dast,

Ilodki,

savez

posjedovanja

za i

i

gubernator Mihajlo

Silagji, te se urotili protiv kralja svoga.

medjusobnu obranu od svakoga, koji bi dirao u podanike. Oprijet de se svakomu, bio domadt ili

njih,

u

nji-

stranac, bio

matijaS korvin (1458.

i^_

nizkoga

quum

najvi§ega staleza (tarn aliegene

ili

je,

Nikola liocki erdeljskim vojvodom,

Vec

1.

Dne

magnati.

banom

15.

bila velika, jer

kolovoza pi§e

>Ugarska gospoda zavadjena su

cuiuscunque excel-

utvrdili

najsvecJanijim prisegama,

Gorjanski jos

uvijek zove palatinom, a

slavonskim

kolovoza znalo se u Budimu, da su se

Opasnost je

kralja.

Ladislav

da se u saveznoj izpravi

incole huius regni

Savez svoj

lencie dignitatis honoris et preeminencie).

Znacajno

— 1490.).

madvanskim.

i

najmocnija velikaSa urotila protiv

tri

oko pomenute trojice stali skupljati i drugi neki nepoznati pisac gradskomu vijecu u Vratislavi:

s

su

se

kraljem, te ih imade dvanaest, koji zajedno stoje

.

.

.«

dem Konige, und und ist der Soldamihol, der alte groszgraff, der Nicolasch Waida, der Reinolt etc.) Medjutim prije nego §to su saveznici i§fa mogli preduzeti, pretekao ih je kralj MatijaS sa svojim vjernim pouzdanikom, velikovaradinskim biskupom Ivanom Vitezom od Sredne. Na prve glase o zavjeri pohitao Ivan Vitez pred kraljeva ujca Mihajla Silagja, da ga odvrati od saveznika. Vjestomu diplomati podje za rukom, te ublazi ogorCenoga gubernatora, koji zazeli sastati se sa svojim sestridem. Matijas podje s majkom svojom i brojnim prelatima ujcu u susret, te se sastade s njime 8. kolovoza blizu Budima. Stari junak Mihajlo Silagji popusti, te se izmiri sa svojim sestricem. Odrece se pace sam gubernatorske 6asti, na §to ga Matija§ obasu darovnicama posjedima. Kralj i dosadanji gubernator svrati§e se na to izmireni u Budim, gdje se razpravljalo o zamasnim stvarima. Cini se, da se je kralj nekako nagodio i s Nikolom Ilodkim, koji se je sada pritajio, te se sklonio u Slavoniju, u svoju baniju. Dne 21. kolovoza i 19. rujna 1458. nalazimo der seint 12, die mit einander

(die ungerischen hh. sind zwetrechtig mit stehin,

i

Nikolu Ilo6koga u Zagrebu, gdje no zajedno sa svojim drugom, slavonskim

Vitovcem

izprave u prilog

izdaje

skinuti palatin Ladislav Gorjanski ostao

Kralj je Matijas

brzo

nastojao

osamljen:

sti^ati

paznju na jugoiztodne strane svoje drzave.

izdali

ga u

drugovi njegovi.

par

taj

domace smutnje, da uzmogne svratiti svu U noci 24. kolovoza stigao u Budim teklic

Beograda, noseci zama.^ne glase. Javljao o novo) turskoj provali, kao

iz

banom Janom Tako je

slobodnoj obcini na Gradcu kod Zagreba.

i

da su Turci

to,

od najznatnijih medjasnih gradova na Dunavu. Probudili kralja

zauzeli Golubac, jedan

iz

u noci sastalo drzaivno vijece, u kojem je kralj oditovao, da sam ide u na Turke. Vec u zoru sutraSnjega dana poSao s ujcem na put; kardinal Ivan Car-

sna, te se jo§ rat

vajal,

papinski legat, otici 6e za njim

zabeta ostat ce u Budimu,

1

s

ugarskom gospodom i krizarima; a majka i da sprema sve potrebito za

da upravlja kraljevstvom,

Elirat.

dana rujna ved je MatijaS u Segedinu, 9. rujna ide u Petrovaradin zajedno legatom Ivanom Carvajalom; ujca svoga poslao vec naprijed, da brani Smederevo,

Prvih s

stolicu srbskih despota.

Ostatak srbske drzave spota

Gjurgja Brankovica

udovicu Jerinu

i

zdravih

Mimo

odiju.

osmanlijskoga

Ne znamo lici.

tri

sina:

to

sultana

gradom Smederevom mnogo

s

(24. prosinca

dva ostale

Murata

starija,

su IL,

Grgur

iza i

1456.). i

Stari

despot

Stjepan, bijahu

despota dvije

Katarina, nekad

pravo, §ta je stari despot

poslije smrti de-

bijase

za

slijepi,

a

sobom

udata

za

Mara, udova

kneza Ulrika

nasljedstva

ostavio

najmladji Lazar

kceri, obje udovice:

odredio u pogledu

Vjerojatno da je predao vladanje

je stradao

Celjskoga.

na despotskoj

sto-

najmladjemu sinu Lazaru, koji je jos od 27. pro-

1446., kad se bijaSe ozenio Jelenom Paleologovom, starca otca pomagao u drzavnim poslovima, te su ga kroz deset posljednjih godina smatrali za suvladara otceva. Svakako stoji, da se je Lazar Brankovic (Gjurgjevic) proglasio despotom i stao upravljati

sinca

drzavom.' All stanje njegovo tivnicima.

U

kraljevstvu

bilo je

ugarskom

gotovo zdvojno, jer je

bija§e pretegla stranka

bio

odasvud okruzen pro-

Hunjada

i

Silagja, krvnih ne-

pokojnoga otca njegovog, u Bosni vrebao kralj Stjepan Toma na zgodu, da otme Srebrenicu, a u samoj .Srbiji bila je stranka, koja je smatrala, da vladanje patri

prijatelja

najstarijega brata Grgura.

Toj stranci pripadala

je

i

mati

udovica Jerina, koja se nije

IZBOR

PROPAST SRBIJE (1459).

13

Muhamedom

gledao je despot Lazar, da se bar nekako pogodi s turakim carem

prilika

mu

je

mah mogao

u onaj

biti

najopasnijim neprijateljem.

despot Lazar vec 15. sijednja izmirio sa sultanom.

da se

je

da

Muhamed

je

(1458.);

svojom snahom Jelenom, zenom nada sve vlastohlepnom. Kraj takih nepovoljnih

pazila sa

koji

PRVA CODINA VLADANJA

I

Lazaru

ostavio despotu

kojni otac njegov u Srbiji

i

sve

zemlje

Iz

drugih izvora doznajemo,

mjesta, koja

i

II.,

Srbski Ijetopisci iavljaju,

je

nekad drzao po-

drugdje (Srebrenica u Bosni), osim Novoga brda; a despot

na godiSnji danak od 40.000 dukata. Tako se Lazar osigurao bar pak se je mogao nadati, da sultan nece pomagati ni majku ni slijepu

obvezao

se onda

s turske strane,

bracu njegovu. Osjecajuci se sigurniji na despotskoj

stolici,

poslao Lazar jednoga

vojvodu svoga

u Budim kralju Ladislavu Postumu. Srbski vojvoda stigao 28. sijednja u Budim, javio promjenu na despotskoj stolici i pogodbu Lazarevu s turskim carem. No podjedno kao Silagja, da je gospodar prijetio gospodi na budimskom dvoru, stranci Hunjada da je njegov nakanio osvetiti svoga Surjaka, kneza Ulrika Celjskoga, kao i sramotu, nanesenu otcu svomu, kojemu je kapetan Beograda, Mihajlo Silagji, odsjekao tri prsta na ruci silom iznudio 60.000 dukata odkupa. Turci prijete Beogradu, a despot radije ce pomai

i

i

Turcima, nego Ugrima, makar ga to

gati

i

troยงka stajalo, jer bi volio, da Beograd Tur-

u njemu zapovijedaju. I zaista je poslije Hunjada (16. ozujka 1457.) podigao oruzje ne protiv Ugarske, nego protiv Hunjadovaca i njihovih privrzenika. U travnju oteo je Midruge wpobrezke* gradove naokolo Dunava, a onda provalio u hajlu Silagju Kovin temeยงvarsku zupaniju, ali vojska bi mu na Tamisu u svibnju 1457. razbijena.

cima u ruke dopadne, nego da Ugri

despot

nakon

silovite

smrti

i

dalje

Ladislava

i

Despotu Lazaru

nije bilo

moguce

dalje sudjelovati u borbi izmedju

Hunjadovaca

i

dvorske stranke u Ugarskoj, jer su u to planule razmirice u samoj despotskoj porodici. smutnja umre despotica majka Jerina u gradu Rudniku

3. svibnja 1457. Joยง one Grgur zajedno sa sestroni udovicom Marom sa svojim ujcem Tomom Srbiju, te pobjeze ยปna portu< u Drinopulje k caru Muhamedu. Jamacno je Grgur nakon smrti majcine trazio u sultana, da ga uzvisi na despotsku stolicu, koja ga je patrila kao prvorodjenomu sinu despota Gjurgja. Joยง 14. studenoga piยงu Dubrov-

Sred

till

noci ostavi najstariji brat, slijepi

(liani

kralju Ladislavu

spotovica Grgura

i

i

Postumu, kako su u njihov grad

zgodom doznadose Dubrovcani, kako

se turski

takodjer zapovjedio rumelijskomu paยงi, da na

do godine

sultan

s

stigli

iz

Drinopolja

poslanici de-

neke njihove poslove. Tom kako je sultan sprema na Dubrovnik,

sestre njegove, sultanice Mare, da izvrse

brodovljem

i

i

Moravi skupi ยงto vede brodovlje, jer ce

kopnenom vojskom

Sta se je zgadjalo u drugoj polovici 1457. u

udariti

na Beograd.

Srbiji, nije

nam

zabiljeieno,

ne znamo, kako se je despot Lazar pogodio sa srednjim bratom Stjepanom, koji u domovini. Medjutim despot Lazar nije se nauzio vladanja.

za

26. sijecnja

je

ostao

20. sije^nja 1458., baยง

Budimu na izbornom saboru, umre Lazar, ne bili u Peยงti sobom muzkoga poroda, nego samo udovicu Jelenu i kcer Maru. Vec znalo se je u Budimu, da despota Lazara nema viยงe u zivotu. Sabrane sta-

u ono vrijeme, kad su Ugri ostavivSi

Dne

Jednako

leze, koji bijahu

i

dva dana pred tim

proglasili MatijaSa

Mihajla Silagja za gubernatora, iznenadila je

vijest,

da

Korvina za kralja je

i

njegova ujca

pokojni despot u svojoj opo-

rimskoga pape Kaliksta III., te zamolio njegova legata Ivana Carvajala, da zemlju za rimsku stolicu preuzme. Gubernator zajedno sa sabranim prelatima barunima navaliSe na nazodnoga legata, da s mjesta pohita u Srbiju, pak da ju ruci povjerio Srbiju zastiti

i

zaokupi u ime rimskoga pape s

sa

i

ugarskoga kraljevstva. Mnogi baruni ponudise se, da ce Ijudi; ako treba, neka legat povede

njime poci, tako da se je skupila druzina od 1500

sobom

i

kriiare.

Carvajal zaista

30. sijecnja pohita

na jug, da

staleza. Iz Beograda poยงao u despotovu Srbiju, da posjedne loSa sreca bila, jer se je jedva hv opet vratio u Budim.

izvrยงi ielju

njegove gradove.

ugarskih Ali

mu

MATIJaS KORVIN (1458.— 1490.).

14

Ako

je

u

dopustiti,

da

oilo,

istinito

i

narod

stolici,

despot oporukom svojom ostavio Srbiju rimskoj

je pokojni

htio

Srbiji nije ni 5uli

za

da zapadne budi papu budi Ugarsku u Srbiji

Brankovica,

pretegla

je

nedvojbeno

nije pripadala despotova

domace

gunca Grgura

vojske, a jo§ vi§e zato, jer je

Tim

Alipa§e Angelovida.

u Smederevu u velja6i 1458. veliki vojvoda srbski za popriklonise se Mihajlu Angelovida, i jer je po svoj prilici je,

su

te bi

Angelovic, koji je

Mihajlo

kojnoga Lazara. Srbska vlastela bio nacelnik

bio

rodjeni

da im sultan

zaprijeciti,

mislili

bio

Vuka

njegova sina Vuka (Zmaj-ognjenoga

ili

mogao

Ugarskoj. Bas ta stranka, kojoj svakako

i

udovica Jelena, izradila

proglasen za despota neki

sultan nije

Smederevu nakon smrti despota Lakoja je voljela ostati pod turskim

i

stranka,

vrhovnictvom, nego se pokoriti rimskomu pap!

ni turski

zemlja, koju je smatrao svojom

srbska

zemljom. Za smutnja, koje su se rodile zara

A

tu odredbu.

brat rumelijskoga pase

ne nametne slijepoga bje-

A

Grgurevica).

da ne bude

razmirica ni smutnja u samoj zemlji, odredise vlastela, da uz njihova odabranika sudjeluju

u vladanju Lazarevu udovica Jelena

mogao

i

brat njegov, slijepi Stjepan. Kraj takih prilika nije

da preuzme Srbiju za papu ugarsko kraljevstvo. Medjutim despotica udovica Jelena, kako je bila vlastohlepna, tek se je od nevolje pokorila odredbi vlastele srbske. Snovala je neprestano, kako da se oslobodi nametnupapinski legat

toga

ni snivati,

i

despota Mihajla Angelovida, pak da

joj suvladara,

onda

zavlada sama zemljom u

ime svoje dvanaestgodiSnje kderi Mare (Marije, Margarete). S toga je stala oko sebe ugarske i tajno ugovarati s gubernatorom Mihajlom Silagjijem. A da bi lak§e odrzala vlast, ogledala se za zgodnim knezom, s kojim bi zaru6ila kcer svoju skupljati privrzenike

Tu

Maru.

Tomu.

ju namjeri sreca na bosanskoga kralja Stjepana

Bosanski

Toma

Stjepan

kralj

pomocu

bija§e se s

Ivana Hunjada dobavio prijestolja,

Premda ga bijase turska sila jednom dijelu njegove drzave, narodito u Vrhbosni gradu Hodidjedu, premda je morao danak placati sultanu, Stjepan je Toma nakon sjajne pobjede Ivana Hunjada kod Beograda podeo snovati, kako da zaratuje na Turke,

te je s

toga vazda ostao odan porodici slavnoga junaka.

nemilo

prilisla, te

se

i

ugniezdila u

i

te svoju zemlju

Vrhbosne

posve

oslobodi

Osobito ga je smetalo, §to su Turci

vlasti njihove.

na sjever do

Save, pak na

iz

brodove, mostove preko kojih su provaljivali u Slavoniju. Namislio je s toga Turcima oteti Vrhbosnu Hodidjed; a onda ce despotu uzeti Srebrenicu, te tako svoju vlast protegnuti do Drine i do banovine Madve, kojom upravljaju ugarski bani. Kroz ditavu godinu 1457. sprema provaljivali

rijeci

toj

gradili

i

i

i

Toma

se Stjepan

Kalikst

III.

na

rat

Skupljaju

se

s

Turcima, a

krizari

i

pri

torn

novel u svim

tadkoj Dalmaciji; sabrani novel dati ce se

ga

odu§evljeno

susjednim

ugarskomu

kralja,

pomaze rimski papa narodito u mle-

zemljama,

bosanskomu

kralju Stjepanu

arbanaskomu junaku Jurju Kastrioticu (Skenderbegu). U ozujku dolazi poslanik Stjepana Tome u Budim pred kralja i papinskoga legata, pak javlja, kako sultan trail od njegova gospodara 6etiri poglavita grada (medju njima grad Bistrica na Hlivanjskom polju), i kako je sultan poslao u Bosnu radnike, da grade mostove i prelaze na Savi s bosanske strane. Netom je stigao u Bosnu turski subaia sa 8000 Ijudi, da nadzire i

Tomi

i

i

brani radnike

pri njihovu poslu. Kralj bosanski ne moze toga podnijeti. S toga moli papinskoga legata Ivana Carvajala, da sam glavom dodje u Bosnu, pak da se poblize dogovore o krizarskom ratu na Turke. U lipnju zaista ide kardinal Ivan Carvajal u Bosnu,

po imenu Petar Thomasius. Dne 13. lipnja sakrajem u gradu Doboru u oblasti Usori, gdje no kralj svedano obecaje, da ce

a prati ga mletacki poslanik u Budimu, staju se s

se posve razkrstiti

s

Turcima

pomod

s

krSdanske strane, a onda

Slaba

namjere bosanskoga kralja

na Turke,

all

i

i

zametnuti s njima otvoren

se zato pobrine, da

smrti celjskoga

rat.

smrt kralja Ladislava Postuma osujeti§e rimskoga pape. Stjepan Toma ne povede zasnovane vojne i

razmakne svoju

vlast

kneza Ulrika ostala bez bana), kao

i

i

u Hrvatsku (koja

u Srbiju.

Cim

je

je

Stjepan

nakon

Toma

:.

IZBOR

PRVA GODINA VLADANJA (1458); PROPAST SRBIJK

I

doduo, da je despot

Brankovic umro, on se je

Lazar

izmedju Bosne

koje su despoti doslije drzali

da je bosanski

Spljetu,

osvojio Srebrenica

kralj

Vec

1458. znadu u

22. veljace

drugih jedanaest ka^tela.

jo§

i

«s

oborio na one oblasti,

mjesta

s

Drine.

i

(1459.)-

Bit

<5c,

|4

PjENEZI BOSANSKOGA KRALJA SrjEPAN\ I.

Lice:

Sreti Grrgorijr, panolik, sa zrnatom

TOME (1443.-1461).

osjenkom oko glave,

medjn dva loka

dijeli bUZalieje: U kolobam otvorena kruna dva traka, kuji se STriavaja s krinorim CTijetono, pod kraoonn monogram od pismeoa Totnas. Nadpis nsokolo rnba: »f Got. Tomas era. Boso.c (Gospodin Tomai kralj Bosoe). T M S Lice: Kao broj I.; na zaliija nije kmna opasana kolobarom. Lice: Kao broj f. Zaliije: Kao broj I., samo napis naokolo rnba dragiiji, naime latioski : »D(oini)o(a)s

stoji

drtnicoro

;

IjcTicom drii knjign na grndima. IzTan lakora (ita se: Sa(nctas) Gr(tgoria«).

a

KOsloT,

=

a.

3.

Tomas 4.

L

i

c e

rex Bosn?«.

U

:

kolobarn otToreaa krana • dra traka, koji te

T

nogram od ptsmena

Lice: Kao napis

6.

:

»-f

Lice:

8.

Zaiiije:

>D(omi)n(as)

Tomas

Lice: Kao

broj 6.,

nagnat

Lice: i

;

Do

na grudima.

otTorenom krnnom,

lijcTu

latin«ki napis

kriaoTim

cvijctoTtma

era Bosnec (kral)

na raba:

»f

pod kr^oom mo-

Z»li£ie:

Stit

>f Gospodi(n) Tomass Kao broj 4., samo latinski

Zaliije:

rrx Bosne*.

;

Bosne).

krinora CTijeta. Napis naokolo raba

tri

zrnatom osjenkom oko glare, a dagom

STrtitelj stojedi, sa

Naxazenus*.

7.

samo

broj 4.,

sniaraja

Tomas Napis naokolo raba »f

:

D(omi)n(u)s Tome*.

Ijcricom knjiga

s

=

S

na dra poija, a srakom polju po

raxdvojen koso 5.

M

ottalo

Sretitelj

s

iz

Dolje

Ijevice

neka

a a njemo

itit,

koje se diie palica

rex Bosoe

samo kao

palicom

.

sigia

.

otroreaa

i

krana

i

a detnici

naokolo roba

pod njom sloro

nad njom borornica. Desno

i

napis:

>S>netas) Gregori(as)

broj 6. Napis: »D(omi)n(a)s

i

odijela;

D. Napis

i

lijevo

Tomas

drii bitkapski itap,

T; nad

kacige sigle

Ititom

T

a

Gregorys

*S(aBCta8)

ZaliCje:

Nataten(a)a«.

rex Bo(«)iM

.

.

kaciga

O. Nadpia

erijeta.

Napis:

tDga

(d>m-a

s

dominos)

Stit dolje,

na

(?)«.

Zaliije: Stit Tome rex Bosne et

kniigom, sigIa P. Napis: >fS(aacti) Gregori(i) pape.

iljemom, rojesto sigla dra krinora

:

(et cetera?)*.

.

R

i

tigia, raljda

s

kmnom

c(etcra)«.

matijaS korvin (1458.-1490.).

i6

da

• prodro

je

i

dublje u

gdje je medjutim Turcima prijatna

Srbiju,

despotom vojvodu Mihajla Angelovlca. U slavodobitni kralj bosanski. Gdje Jelena i

mah

taj i

kada su se

stranka

nema

sastali,

proglasila

na stanku despotica

se negdje

naslj

vijesti;

ali

nema

na poietku ozujka utana6en savez izmedju obojice. Tom su prigodom ugovorili, da ce mladjana Mara poci za bosanskoga kraljevica Stjepana, sina Stjepana Tome. Mladomu 6e paru pripasti despotstvo u Srbiji, a poslije i sumnje, da je jo§ na koncu veljade

ili

i

kraljevstvo u Bosni.

Sve to zgadjalo

dok

se,

beogradski kapetan

je

gubernator ugarski Mihajlo Silagji

i

Kako je pored takvih prilika prijetila velika pogibao banovini MaCvi Beogradu, gubernator je pohitao u podunavske strane. Mozda je i on doprinesao, da se je malo zatim zgodio prevrat u Srbiji u prilog Ugarskoj i despotici Jeleni. Jednoga

boravio u Budimu. i

dana

—

—

valjda 31. ofujka 1458.

planula buna u Smederevu; narod se podigao protiv

dete smjestio u gradu

turske

Angelovic

Mihajlo

bi

uhvacen

Angelovica, koji

bija§e

po

Ugarsku na robiju poslan, a Srbijom zavlada despotica Jelena uza svoga pred Smederevo, morade na

svoj prilici u

i

svaka, slijepoga Stjepana. Turska vojska, koja bija§e do§la

do Krusevca,

to uzmaknuti

potekao u pomoc despotici

u

jer je

to

gubernator

i

Silagji

Beograda sa 8000

iz

Ijudi

Jeleni.

u prvoj polovici travnja 1458. pretegla ugarska stranka u Srbiji, a naro6ito u Smederevu. Despotica Jelena uvidjala je medjutim, da se ne bi mogla trajno odrzati, pak je stala ugovarati s gubernatorom Mihajlom Silagjijem, koji je od nje trazio,

Tako

da i

mu

je

predade Smederevo

ostalu Srbiju, koliko je drzi, a zato de gubernator dati njoj

i

slijepomu despotovicu Stjepanu u zamjenu neke zemlje u Ugarskoj.

u jednu ruku gotova, da vrat slijepoga

Grgura

i

privoli

na tu zamjenu, jer su

Vuka

sina njegova

u drugu ruku opet morala

je odrzati

rije6

da ce kci njezina Mara poci za njegova hvatila

ugarske ponude, jer se

da

javlja,

ka§tela, koji su prije pripadali despotu. iz

Bistrice (Hlivna) u Bosni,

mu

ponovo tovica

i

i

s

bez

bosanskomu sina.

kralju, s

Cini se, da

Dne

je

je

kojim bija§e utanadila,

Jelena ipak donekle pri-

ono vrijeme primio

je gubernator u

tri

srbska

21. travnja pise neki Mlet6anin svojoj obcini

je bosanski kralj ucinio

Vuk

dvojbe

Despotica bila

to vrijeme Turci poslali na

(Zmaja), te joj je trebalo zastite ugarske; no

obecao dosadanji danak. Nadalje

Grgura,

spotom;

da

u

joj

javlja,

da

i

utvrdio mir

s

turskim carem

je nezakoniti sin slijepoga

(Zmaj), uSao u Smederevo, gdje

ga

hoce

i

despo-

udiniti

de-

toga razloga ne vjeruje, da ce doci do zenitbe izmedju bosanskoga kraljevica

kceri despota Lazara.

Nema sumnje, da je u to vrijeme gubernator Mihajlo Silagji svom snagom radio, da oblada Smederevom i ba§tinom srbskih despota. No time je ne samo ozlojedio bosanskoga kralja, koji je stao za svoga sina traziti zenu u Italiji, u milanskoga hercega Franje

Sforze,

gdje

no

bosanskoga

nalazimo

je takodjer izazvao turskoga sultana

sramotu, nanesenu njegovu

Muhameda

poslanika koji

II.,

Angelovicu

Sticeniku

i

nije

turskoj

Nikolu

mogao vojsci

Trogiranina; ni

nego

smio pregorjeti Jo§ u

u Smederevu.

sina mu Vuka, kako s pomodu turskih 6eta nasvojom djedovinom. Glavna turska vojska pod jednim paSom bija§e dodu§e na podetku travnja uzmakla na jug do KruSevca na Moravi; ali se je onda svaki 6as zalijetala prema Smederevu i Golubcu, paCe i prema Beogradu, vode6i vazda sobom silan plijen u juine strane. O tim provalama pi§e sam gubernator legatu Ivanu Carvajalu dne 21. svibnja 1458. iz Lipe ovako: »Premda su Turci do§li pod grad Golubac, kako sam vam vec u prijasnjem pismu javio, te su ondje tri dana stajali, nastojeci kojom

travnju nalazimo despotovica Grgura

i

stoje obladati

zgodom

oteti

kastelanima

taj

grad,

ipak su

sada,

kako se

istinito

javlja, odustali

od

podsjedanja Golubca, te su uzmakli do Ostrovice, koju zele predobiti. Taj grad (Ostrovica) udaljen je samo §est milja od Beograda. Stigli su takodjer brojne vojvode (turske)

do Vidina

(Bdina),

kojemu

se priblizuje

ponovo mnogo brodova po Dunavu. Ne znamo

IZBOR

ipak,

kamo

PRVA GODINA VLADANJA (1458); PROPAST SRBUE (1459),

I

smijeraju poci. PaSa turski

Raskoj zauzeo, poยงto su se njemu pokorili,

kraljevini

ne znamo,

kamo

udariti. Molimo s toga vase otdinstvo, da ne bi nikamo dok vas drugim pismom ne obavijestimo o novinama, koje <Se se

Medjutim sto su Turci zeSce

zgoditit.

i

vec

odanle kani

s krizarima,

krenuli

mnogo gradora u ne prestaje tako dalje ciniti; ali

svojim je drugovima

sa

if

u Srbiju

provaljivali

i

gradove, despotica

otimali

Vec na

se je }elena sve vise utjecala gubernatoru.

pofietku svibnja znalo se je u Budimu, da se je Jelena posve sporazumjela sa Silagjijern. Stigli pade u Budim njezini poslanici, medju njima dubrovadki vlastelin Damjan Zunjevic, da izrade u kraija MatijaSa potvrdu utanacenog ugovora s gubernatorom. Kralj MatijaS zaista je potvrdio sa svojim

barunima

sve, Sto bi

ugovoreno:

kralj 6e MatijaS vratiti despotici Jeleni

slijepomu despotu Stjepanu, sve zemlje

despot Gjuragj Brankovic, te turskih;

a

ce

za to ustupit

ce

ditavom drzavom

sa

ih

despotica

njezinu svaku,

i

gradove u Ugarskoj, koje

i

kralju

i

Ugarskoj

je nekad drzao stari svojom braniti od rapadaja znamenitu tvrdinju Golubac

na Dunavu.

da se je despotica pogodila s Ugrima i da je njima ustupila Golubac, joยง njihova gospodara. Sultan poslao novih ieta, tako da je njegov jaf e razdrazila Turke Vijest,

ie

i

pasa u i

Srbiji

imao vec 40.000 vojske. S tom

je

vojskom poklopio gotovo ditavu Srbiju

Dne

zauzeo sve gradove, izuzev jedino one u Podunavlju.

Budimu, da

16. lipnja

pace znalo se u

paยงa netom oteo Ugrima znamenitu tvrdinju 2rnov (Havala, Avaia)

je

pred Beogradom,

tako zaprijetio ne

samo potonjemu gradu, nego

tik

juznoj Ugarskoj doduSe tada spremao, kako da se opre daljemu napregubernatorom Mihajlom Siladovanju Turaka, ali a to se zavadio sa svojim ujcem gjijem. Dok se je poslije u kolovozu kralj mirio sa svojim ujcem, zgodilo se je, Sto i

i

i

Slavoniji. Kralj se je MaiijaS

i

je bilo predvidjeti

;

Turci su naime nakon odlazka

Silagjijeva u

Budim na jednoj

strani

zauzeli nedavno Ugrima od despotiee ustupljeni Golubac, a ne drugoj strani provalili su iz

okolice grada Beograda preko Save u Slavoniju, te su ju nemilo poharali

pohvatali. Iz srijemske

zupanije

udarili

su na zapad, a

bilo

ih je pod"

i

sila

roblja

nekim subaSom

do 7000 Ijudi. Uzput sukobise se s vranskim priorom Tomom Sekeljem, koji je uza se imao samo 300 konjanika. F*rior ne mogase se s Turcima ogledati na olvorenom polju, zatvori se u jedan kaSteo. Ali subaยงa podje za njim u potjeru podsjedne vec uzmace pol provaliSe Turci u kakeo i zauzeSe ga, izuzev jednu kulu, u koju tvrdinju. Za dan se prior sklonio. Turci sipali vatru na kulu, a podsjednutima ponestalo vode, pak gasili digao dalju podsadu, pak tako vatru vinom i octom. Medjutim subasa dopanuo rana se spasao prior s malom cetom svojom. Na prvi glas o padu Golubca o provali lurskoj u Slavoniju pohitao je kralj MatijaS Zajedno s ujcem Silagjijem na jug. Za njima vodio je iegat Ivan Carvajal krizarske Cete. Silagji udario je prema Kovinu, da odanle brani Smederevo; a kralj MatijaS s legatom Carvajalom polao je 9. rujna u Petrovaradin, da iz Srijema protjera turske provalnike. Nekoliko dana poslije, svakako prije 22. rujna, doSlo je do iestoka boja u i

i

i

i

i

Srijemu izmedju kraija MatijaSa

i

Turci

Turaka.

izgubiSe

mnogo

Ijudi

dadoSe se u

i

progonio do Save, gdje se potopilo na bijegu preko 5000 Turaka. S ostatkom svoje vojske utaborio se paJa na desnoj obali Save, kao da 6eka ugarsku ojsku; ali MatijaS ne prijedje onaj 6as preko Save, ved samo utvrdi Mitrovicu (DmiKralj ih

bijeg.

trovicu, s

je

Sancto Demetrio), a onda se

vrati

papinskim legatom Ivanom Carvajalom

natrag u Futak, gdje se i

s krizarima, koji

je

opet sastao 27. rujna,

se bijahu u to sabrali. JoS

onda je sa svojom kraljevSkom vojskom turski paSa s krizarima poSao na jug prema Beogradu. Dakako, da je uslijed toga uzmaknuti na Mitrovice, morao nasuprot obali Save na juznoj koji se bijaSe utaborio osvojeoja turska vojska, koja je nakon jug u nutarnju Srbiju. Medjutim bijaSe i druga Golubca podsjedala Smederevo, uvidjela, da toga grada ne mole uzeti, jer ga je Silagji 1.

listopada boravio je MatijaS u Petrovaradin u, a

i

i

Hrr. pov).

II.

UI.

โ ข

matijaS korvin (1458.«— 1490.).

i8

# Kovina junaiki branio. Vodja te turske vojske, neki pa§a, metnuo u Golubac jaku posadu, a onda se je s ostalom vojskom vratio na Kosovo polje. S toga je i Mihajlo Silagji sa svojih 3000 Ijudi mogao iz Kovina dodi u Beograd. Prvih dana listopada skupila se u Beogradu ogromna vojska kraljevska i krizarska. iz

Satnih krizara bilo je nekih 40.000 kraljev

i

beogradski kapetan

Uz

Ijudi.

Mihajlo

pace

Dolli

Radivoj, zatim

njegov

Stjepana Tome, po imenu brat

kralja bio je papinski legat

Silagji.

Carvajal, ujak

bosanskoga

poslanici

i

kralja

Nikola Testa,

Trogiranin

fra-

i

njevac Marin. Ti su poslanici predlagali Matijasu neke pogodbe, a uz to su ga u ime svoga kralja bodrili na veliki rat s Turcima, jer se je i onako govorilo, da se sultan sprema s ogromnom vojskom na Ugarsku i na Beograd. Dok su bosanski poslanici bo-

»na Zep6u« u Bosni, gdje je 14. listoi vlastelinu Stjepanu Ratkovicu, logofetu srbskomu pada 1458. izdao znamenitu povelju koji bijaSe k njemu do§ao >poslanjem svetle gospodje... despotice Jelene, i brata mi goppodina despota Stjepana*. Srbski je logofet jamacno obnovio ili nastavio ugovaranje radi udaje despotidine kceri Mare za bosanskoga kraljevica, te je svakako do§lo do sporazuma, jer je Stjepan Toma obllato nadario logofeta, potvrdiv§i mu suvi§e neka sela u u Beogradu, desio se je njihov gospodar

ravili

nekad pripadala vojvodi Mihajlu Angjelovicu, a despotica ill je Jelena zajedno s despotom Stjepanom darovala redenomu svomu vlastelinu i sluzbeniku. U darovnici zove bosanski kralj despoticu Jelenu svojom snahom, a despota ostrvidkoj u Srbiji, koja su

vlasti

mnoga

Stjepana svojim bratom, poklanja logofetu boradkoj, ostrvidkoj,

smederevskoj, teoCackoj),

Srbije,

§ta

jer

spodstva

.

veli:

»i

Bog ne

bismo

daj, ter

u obce

se

ne

mogli

gospodarom

smatra vec

srbskoga

osloboditi

Darovnicu pak izdaje ne samo u svoje ime, nego

.«

.

mjesta u srbskim oblastima (lepenickoj,

te

u ime

i

go-

svoga

sina,

kraljevica Stjepana.

Kralj Matija§,

od papinskoga legata i bosanskih poslanika, kao da je carstvo. Zato je pozvao i slavonsko plemstvo, kao i

salijetavan

zaista namislio provaliti

u tursko

slavonskoga bana Jana Vitovca, da nadao, da ce skupiti vojsku od sabor

vaca, a posljednji

S toga sada

odlu6i,

da sam

i

na

od

konjanika.

Ali za rat

dozvolio

zasebne dace

mu

ruku

svoju

i

i

bez dozvole

ognjiSta), nadajuci

da

se,

Tako

nadju u Beogradu,

oni §to prije

ne bijase

ugarski

zasebni ratni porez (forintu

se

80.000 pjegaka

mu

za

se je

mu

no-

ratovanje.

nametne kraljevstvu

staleza

de

trebalo

se ta samovolja opro-

kad svlada tursku silu. No tim dinom uzruja ponovo svoje brojne javne i tajne da se je ovima pridruzio i sam kraljev ujak, beogradski kapetan Mihajlo Silagji. Matija§ planuo silnim gnjevom na ujaka, te ga 8. listopada dao u Beogradu zasuznjiti. Odsudio ga pade na smrt, i bio bi ga mozda pogubio, da se nije stiti,

protivnike. Cini se,

i

papinski legat kralja namolio. Papi

i

legatu za volju pokloni

posla u zatvor u grad Vilagos, gdje je

javivSi

Beogradu.

Dne

i

tri

svoja

trgovaca, koji su u

Skoplje, gdje

mu

rumelijski pa§a.

vlastelina

Turskoj

Kad

bili.

vojska

je

poslati, a

Sultan

podjedno turski

nemilo od groznice

je taj duo,

da

ga

koje druge odpornike, ostao je kralj Matija§

20. listopada

mu

vratio i

je kralj Matija§ s

gradu Dubrovniku,

pisao je odanle

mu, da zeljno odekuje njegove poslanike. Dubrovdani

ce §to brze

ali

damio dulje vrijeme.

mozda

Zasuznjivsi Mihajla Silagja, a

kroz ditav listopad u

Matijal ujaku zivot,

na to odgovaraju, da

javljaju, sta

se

gladi

mu

iz

su

duli

rata u Achaji

stradala.

U

od

svojih

(Grckoj) u

Skoplju boravi

i

velikom vojskom stigao u Beograd,

da se odasvud vojska skuplja; ali se misli, da je ne de sabrati bez dugotrajnoga rata, §to su ga u Grdkoj vodili. >Gospodara je Turaka obuzeo golem strah, nidesa se vi§e ne boji, nego pro vale vaSega velidanstva«. Uza sve to nije ipak kraj MatijaS provalio u tursku zemlju. Mozda se je zacao

zapovjedio

teikoce

je,

poradi

i

slabo organizovanih krizara, a

mozda

nije htio udaljiti iz svoje driave. Jo§

se nije 1.

pouzdavao u mnoge svoje velika§e,

te se

studenoga boravio je u Beogradu, odakle je za-

IZBOR

PRVA GODINA VL^DANJA (1458); PROPAST SRBTJE (1459.)

I

19

povjedio slavonskomu i

i

banu Janu Vitovcu od Grebengrada, da uvede Heninga ^ernina suprugu njegovu Doroteju (rodjenu Toth), gospodare Susjedgrada, u posjed Stupnika Bistrice; a onda je razpustio vedi dio vojske, te posao u temeSvarsku zupaniju. U Te-

meSvaru nalazim3 ga u drugoj sabor ugarski u Segedin za

Na sabor

studenoga,

polovici

prosinca.

o reorganizaciji

rima, narodito

Turcima.

6.

Na

ondje je

i

da se jednom

vojnictva,

studenoga

15.

torn de se saboru vijecati

uspjesno

sazvao

o zamaSnim

zapoine

stva-

osudni rat

Toma, da

razpravija ne samo o medjama, nego i o drugim znamenitijim poslovima kraljevstva (non solum in facto metarum, verum in altioribus rebus regni). Jamadno bijahu bosanski poslanici u Beogradu utanaSili pogodbe s kraljem Matijasem, uz koje je potonji bio spreman, da bosanskoga s

ce doci

Dne 30 studenoga Matijas po5ao

kao

odekivali

i

prosinca. Nazocni velikaSi

Obca

bosanskoga kralja u

su

nizega plemstva

i

zastupnici (nuncii)

kralja Matija^a.

na dast srbskoga despota.

uzvisi

TemeSvara u Segedin, gdje su se u

iz

zastupnici gradova

i

doSli su

bosinski kralj Stjepan

Lazarove kceri Mare,

kraljevica, zarudnika

kralj

i

i

kraljevine zastupnici

ratoa da<^a nije

iz

zupanija

(iz

Segedinu. to sabirali

svake po

Istoga je dana prelati

i

Na sabor

detiri).

Saborovanje je zapoCielo u

Slavonije.

i

baruni,

polovici

najvedom su spremnoScu odazvali se zeljama bila doduse odredjena, jer je kralj valjda nije ni s

no za to mu stalezi dozvoliSe sve, ยงto mu je bilo potrebito za obranu zemlje prijestolja. Odludeno bi zasnovati zupanijska banderija, za koja 6e plemidi bez podanika veci posjednici od dvadeset podanika po jednoga dati po jednoga momka, a take isto kroz tri mjeseca oruzane momka. Te zupanijske tete smije kralj svake godine sazvati trazio;

i

i

i

drzati, pate ih moze i izvan medja kraljevstva upotrebljavati. SuviSe bi kralj u dozvoljeno, da u potrebi pozove na oruzje sve staleze pojedince, a ti ce pod kraljevskom zastavom vojevati dotle, dok bude prijetila pogibao od neprijatelja. Od 43 dlanka toga sabora, koje je kralj 5. sijednja 1459. potvrdio, zanima nas narodito drugi, kojim bi odredjeno,

moraju vrยงiti ratnu sluzbu poput ostalih zitelja (item nobiles regni Sclavoniae secundum connumerationem reliquorum regnicolarum exercida

i

Slavonije

plemidi kraljevine

tuare teneantur)

Za sabora u Segedinu tijaS

boravio je joยง

panom Tomom,

biSe uredjeni takodjer

19. sijednja

koji

se je

1459.

istoga

poslovi srbski

u Segedinu zajedno

dana stao

vracati

31. sijednja, bio je bosanski kralj vec u Jajcu, te je

bosanski.

Kralj

Za

MaStje-

trinaest

dana, dne

10. veljade boravio u

susjednom

u Bosnu.

dne

i

bosanskim kraljem

s

kraljevu savjetniku Ivanu Vitezu pisao gradu Jezeru, odakle je varadinskomu biskupu ovo vrlo zanimljivo pismo: >Vaยงemu su gospodstvu dobro poznate sve odredbe, koje i

smo

gospodarom; narodito (vam je poznato), kako nam je na odlazku naยงemu iz Segedina nalozio, da svijetloga Stjepana, nasega preljubljenoga sina, bez ikakva krzmanja ยงto mogude prije polljemo u grad Smederevo. Zeleci mi njegovim zapovijedima poslusni biti, pospjeSili smo take svoje putovanje, da smo dnevice od rane zore sve do nodi neprekidno jaiili, kako to mogu posvjedociti odlidni (plemidi) Hening i Benedikt Turoc, koji su nas sve do Save udinili

izpratili.

s

prejasnim

Predastni

otac

kraljem MatijaSem, naยงim premilostivim

nadbiskup

kolodki Stjepan

Rozgon putovali su s nama do Djakova. smo iz Segedina poSli, trinaestoga dana (31.

1

su

nam

naยงi neprijatelji Turci silne zasjede

naยงim dolazkom

i

velemoini vojvoda erdeljski Ivan

da smo od dana (19. sijednja) stigli do naSega grada

(u Jajce) provalila je veltka

dinili.

Jer

kad premda

sijednja),

znajte,

Jajca,

u ponedeljak (29. sijednja) pred

vojska turska, duvSi, da

demo

dodi, u src-

naยง kraljevski grad Bobovac, u kojemu smo, onda pod drugi grad, kako smo vam oditovali, ostavili redenoga sina svoga, po imenu Vranduk. U toj su vojsci tri kapetana, vojvoda Ezebegh sin pokojnoga Izaka, drugi sin Parizbegh, tredi Lazunbegh, detvrti Zenubegh, koji drii grad Bibor. Kako i svakovrstne sada redena vojska tu stoji i boravi, ne prestaje nama nanositi razlidite

dinu naSega kraljevstva, te je doยงla pod

โ

i

i

M\TIJA§ KORVIN (1458.

JO

— 1490).

# naime nale

gtete, hvatajuci

kako ina6e

nijesu obi^avali

Cete, grabeci imanja, paleci kuce, sjekudi

nam

Jer Turci su

6initi.

naSe 6ete odveli, a to nijesu nikad inaCe mogli

put re(^enomu sinu nasemu, kako su truda,

pomnje

6initi.

I

premda

ti

vinograde,

i

Turci nastoje zakrCiti

povratku, ipak

prije smetali pri

reieni sin na§

revnosti uloziti, da

i

nama

vocke

(sada) takodjer iz najtvrdjih mjesta

cemo

toliko

grada Bobovca izadje kraj nekih

iz

da ga Sto moguce prije posljemo u Smederevo (ad castrum Zendin), kako smo vama obecali. O torn neka vase gospodstvo ni najmanje ne sumnja, jer ne cemo niposto pogaziti obecanja, zadata kraljevu veliCanstvu. Ali to hocemo da znade utvrdjcnih mjesta,

i

vase predastno gospodstvo, kako

nam

javljaju nasi prijatelji, koji su

okopni, nedvojbeno Citava

u

to upuceni,

da

ce,

velikoga Turcina doci

snijeg 6im vrijeme bude blaze usrdno va§e gospodstvo, da svu na zator naSega kraljevstva. S toga molimo pokorno svoju brigu, pomnju i revnost, kako nam obecaste, upotrebiti udostojite, da nas njegovo veli6anstvo ne ostavi u sadanjoj pogibli, nego da nam pruzi svoju premilostivu pomod, i

sila

i

ako gospodin kralj, u kojega se jedino poslije Boga uzdajemo, nas ostavi, vidimo o6ito posvemaSnje razsulo i propast na§ega kraljevstva, koje njegovo veliDato u danstvo mora braniti ne manje nego svoje vlastito kraljevstvo Ungarije nasem gradu Jezeru dne 10. veljade godine 1459. Predastnosti odani sin Stjepan Toma,

kako

je obreklo. Jer

.

.

.

po Bozjoj milosti kralj Bosne*. Fismo bosanskoga kralja odaje strah od Turaka, koji su jamadno duli za odredbe srbskoga Ijetopisca Mihajla iz Ostrovice, kad piSe, da je u Segedinu. Sada razuniijemo bosanski kralj, dobiv§i Smederevo, »vrlo slabo gledao ovu stvar, za sto se je bojao od i

No

turskoga cara«.

6emu

ipak je kralj Stjepan ostao vjeran

obccanjima, zadatim u Segedinu,

jamacno hrabrili ugarski velikasi tadanji papa Pio II. S proljeca 1459. nalazimo bosanskoga kralja u zestokoj borbi s turskom silom, koja je u njegovo kraljevstvo dnevice provaljivala, te svom snagom radila, da njim oblada. Cini se medjutim, da se je ipak neko vrijeme njemu sreca smijala. U travnju javljaju Dubrovcani kralju Matijasu, kako je svijetli kralj bosanski navalio na mjesto Hodidjed jugoiztodno od Vrhbosne, pri

su ga

i

i

odakle su Turci provaljivali u nutarnju

puna naroda; varos

Kralj je zauzeo varo§ Hodidjed, koja je

Busnu.

narod budi poubijao, budi u robstvo poveo. tvrdinju Plodidjed, ako pak mu to podje za rukom, oslobodit ce Sada podsjeda samu

bila velika

i

je spalio, a

i

svoje kraljevstvo od velike nevolje. Papa pio

da s mjesta sa sabranim

krizarima

u

pohita

II.

opet pi§e

9. svibnja

Bosnu u pomoc

franjevcu

kralju,

Marinu,

kojemu dnevice

pogibija od Turaka. Naporedo s vojnom kralja Stjepana Tome nastojao je sin njegov, kraljevic Stjepan, da se prikuci Smederevu da zasjedne na despotsku stolicu. Dne 21. ozujka 1459. vec je kraljevic Stjepan u Smederevu, gdje ga je Turcima protivna stranka proglasila deprijeti

i

i

spotom. Nekoliko dana zatim,

1. travnja, vjendao se netom proglaSeni despot Stjepan TomaSevic s Marom, kcerju pokojnoga despota Lazara i despotice Jelene. Tim bi se imao utvrditi na stolici, koju su dosad od 1427. drzali Brankovici. Dne 10. travnja pro-

tjeran bi slijepi despot Stjepan Brankovic

iz

Smedereva

Srbije. Nevoljni slijepi Stjepan

i

oti§ao u daleku Arbaniju, gdje se je ozenio Angjelinom, kcerju Gjurgja

Valonskoga.

Stariji

brat njegov

Komnena, kneza

Grgur, koji je dosad zaludo trazio pomoci u Turaka,

to doba svijeta, zakaludjerio se i kao kaludjer German umro u svetogorskom manastiru Hilandaru 16. listopada 1459. Ostavio za sobom jedinca sina Vuka (Zmaja), koji se je poslije proslavio vanrednim junadtvom. Tako se je u proljecu 1459. popela na srbsko despotstvo porodica bosanskih Ko-

okanio se u

tromanica, koja je vec nakon Srbljima.

Dne

1.

izumrca Nemanjica vazda

svibnja piSe kralj Stjepan

Toma

iz

izticala

svoga

svoje

pravo, da

vlada

kraljevskoga grada Bobovca

pismo milanskomu vojvodi Franji Sforzi, u kojemu se izvinjava, Sto ne moze svoga sina vjendati s vojvodinom kcerju, kako je neko vrijeme snovao i po svojemu poslaniku

BORBE 8 PROTUKRAUEM FRIDRIKOM Nikoli Trogiraninu

U

poruCivao.

torn

pismu

(1459

III.

javlja

sin, svijetli

uzeo za zenu kcer nekadanjega despota Lazara,

te je

ai

milanskomu vojvodi: >Sada Stjepan, na osmicu iza uzkrsa

kralj

izvje§cujem va§u jasnost, da je moj preljubljeni

— 1463.)

preuzeo ditavo njegovo vladanje u

suvise je po prejasnom kralju ugarskom Matija§u uiinjen despotom na mjesto svoga pokojnoga tasta Lazara, to sloznom voljom svih RaSana (concordi voluntate omnium Rascianorum)€ Vrlo je medjutim sumnjivo, da li je Stjepan TomaSevic postao despot s voljom »svih Ra§ana<; vjerojatno samo s privolom one vlastele, koja su stajala uz despoticu Jelenu i ugar-

Ungariji

i

Raskoj, u koliko je Turci nijesu jo§ osvojili

;

i

skoga

kralja.

Stjepan TomaSevic

Turski

sultan

vrhovnu

vlast

Muhamed

14.

II,

nad Srbijom.

Beogradom, pak da

Vec

nije

se

nije

K

nauzio

mogao mirno

tomu

prokrfii

si

medjutim je

prevrat,

gledati

upravo gorio od

put u Ugarsku

zelje,

ozujka 1459. javlja mietadki poslanik Petar Thomasius

pripravama turskoga sultana. Jedna se vojska spremala, da derevo; druga opet, da

iz

okolice Beograda

da sam sultan naskoro

iz

Drinopolja dolazi u

tih

Dne

vojska.

iz

i

srednjem Podunavlju,

iz

Znalo se to, da zapovijeda jednoj od pa§a provalio preko Save u Slavoniju.

i

(Sofiju),

travnja pi§e opet, da je vec jedan turski

1.

izgubio

bi

Budima o zamasnim KruSevca udari na Sme-

provali u iztoinu

Sredec

po kojemu

da oblada Smederevom

zemlje u

ostale

i

u ostatcima srbske drzave.

vladanja

sam da je vec stigao u Sofiju. §teta, §to su izvjeStaji mletadkoga poslanika o daljim zgodama zametnuti ili izgubljeni, tako te znademo samo ono, §to je zabiljezio grdki povjestnicar Laonik Chalkokondylas. On pri6a, kako je sam sultan Muhamed II. s turskom vojskom udario prema Smederevu. Vec na same glase, da se sultan primifie, planula u varo§i Smederevu buna protiv despota Stjenjegove punice Jelene. Zitelji Smedereva, vecinom privrzenici svrgnuiih pana Toma§evica Slavoniju

nemilo ju poliarao; sultan

i

i

Brankovica

Tako

je

Mihajla Angelovica, poSli u susret

i

Muhamed

II.

Despotica Jelena sa svojom kcerju u varoiku tvrdinju. djati sa sultanom.

nese

sobom blago

sultanu, te

mu

predali kljude varoSke.

sve ber krvi zauzeo varol, zajamCivSi stanovnicima imanje i

zetom, kao

i

sa

svojim privrzenicima

i

zivot

zatvorila se

No videci, da joj nema ni odkuda pomoci, stala s^ napokon pogaOn dozvoli, da slobodno izadje iz tvrdinje sa svima svojima, da posvoje. Jelena s Marom Stjepanom Tomasevicem skloni se u Bosnu, i

i

Smederevo preuze sultan. Zgodilo se to 20. lipnja 1459., kako biljeze srbski izvori. Sa Smederevom zapade sultana i ostatak despotske drzavine, a Srbija bi pretvorena u a

turski pasaluk.

Pad Smedereva uzbunio je E/ropu kao nekad propast Carigrada. Mnogi su p>obosanskoga kralja sina njegova, da su za novae izdali taj grad Turcima. I kralj Matija§ Korvin papa Pio II. bijedili ih kao izdajice kr§canstva. Medjutim se je bosanski kralj branio, da predaja tvrdinje u Smederevu nije udinjena »s voljom, nego od nuzdec (que de Zendicio acciderunt, necessitatis fuisse non voluntatis). I zaista se 6m\, da bosanskomu kralju nije nitko u osudni das u pomod pritekao, kad je turska sila zaprijetila Smederevu. Ta Mihajlo Silagji, kapetan Beograda, £amio je jo§ svedjer u tvorili

i

i

i

tamnici u Vilagosu.

lj

(Borbe s protukraljem evstvo u to vrijeme). Kralj

od Turaka,

jer se je

Svrgnuti palatin

Fridrikom

III.

1459.

MatijaS nije mogao ni sam ve6 od nekoliko mjeseci morao

Ladislav Gorjanski

nije

— 1463;

misliti,

hrvatsko

kra-

da obrani Smederevo

boriti za prijestoljc.

mirovao, nego se je svedjer rotio protiv

nesudjenoga zeta svoga. Gorjanskomu se je domala pridruzio opet Nikola lioCki, a s njim su se dizali drugi velikaSi, narodito odkad je kralj zarobio svoga ujca Silagja. Dok ie i

mu

A

da bi lakie svoj cilj postigli, odluiiSe proglasiti kraljem ugarskim hrvatskim njemadkoga kralja t rimskoga cara Fridrika III. Habsburgovca, u kojega je bila kruna sv. Stjepana, i koji je Matija§ driao sabor u Segedinu, neprijateljski velikaSi radili su i

o

glavi.

matijaS korvin (1458.™ 1490.).

22

drzao viSe gradova

Ugarskoj.

mjesta u zapadnoj

i

StadoSe ga

mu

hovu ponudu, uvjeravajuci ga, da ce oni sami osigurati tijas

sam

cim

zahvaliti,

odmetnika

samo doznade, da

su knez Nikola

bill

Ilocki

zavjeri pristupili neki magnati, kojih

jerske, kao grofovi od Bozina

i

svrgnuti

Pavao Bani6 od Lendave

proglasio

Fridrik

Ladislav

palatin

su se imanja

Ivan

nji-

da ce se Ma-

Na

kraljem.

Gorjanski;

medje

blizu

sterala

(Juraj, Ladislav,

Sv. Jurja

i

je

se

da prihvati

salijetati,

prijestolje, te

telu

nadalje su

austrijske

i

sta-

Sigismund), zupan za-

i

erdeljski vojvoda Ladislav Kanizaj s

bratom Nikolom, a onda i neki austrijsko-Stajerski plemici, koji su drzali imanja u Ugarskoj i Hrvatskoj, po imenu Andrija Baumkircher (zupan pozunski), Ulrik Grafenecker Berthold Ellerbach od Monjorokereka. I drugi ban slavonski, vazda nepouzdani pan Jan Vitovec lajski Ivan Sed,

i

i

od Grebengrada, naSao

Martin Frankapan, a mozda

Cim Budim,

MatijaS

je

onamo

te je

odmetnika, kojima

u kolu

se

jo§ koji 61an

obaznao, §ta

prizvao

kraljevstva,

pridruzio

poslije

je

snuju, pohitao

da

tko

vidi,

i

knez

Segedina u

je iz

tko

vjera, a

je

mnogo gospode: gotovo

Za malo dana skupilo se u Budimu

vjera.

njegovi

protivnici

velikaSe

sve

se

njegova roda.

ne-

nadbiskupi

svi

i

biskupi (osim erdeljskoga Matije), a na 6elu im nadbiskup ostrogonski Dionizije Sec; od

baruna doSli su palatin Mihajlo Orsag, erdeljski vojvode Sebastijan bani Dalmacije i kraljevskoga dvora Ladislav Paloc, a uz njih

Zob

Ivan Rozgon, sudac

i

Hrvatske, po imenu

i

Pavao (Horvat) §piran6ic, zatim iztoSno-slavonski velika§i Matija§ Ljudevit slavonska vlastela. Od hrvatskih knezova jo§ druga ugarska (Frankapana, Zrinskih, Kurjakovica, Blagaja) ne spominje se ni jedan, kao ni vranski Petar

i

i

Morovici, Galpar Korogj,

prior

Toma

i

i

Sekelj, rodjak

i

vazda odu§evljeni privrzenik kralja MatijaSa. Sabrani prelati

nosti,

36 svjetovnih velika§a) obnovise obecavSi mu, da ce ga braniti od svih protivnika

nece

priznati

i

baruni (12 prelata

drugoga

kralja,

osim njega.

kralj

I

»da ce svoje vjerne uzdrzati u njihovim pravima tovnika

i

ako

silnika;

obdrzavanih prava (et si

i

10. veljace

i

bi

pak

radi

jedinstva

i

prisegu vjer-

kralju

da za njegova zivota MatijaS priseze tom prigodom gospodi, i

takmaca,

i

obi6ajima,

potrebe

i

da ce

i

kraljevstva

od bunod dosad

ih braniti

trebao

obiSaja promijeaiti, ne ce toga udniti bez savjeta

i

§to

privole njihove«

de hactenus obseruatis iuribus et consuetuaut addendum, id sine consilio et consensu eorum non

quid pro unitate et necessitate regni

dinibus

eorum mutandum

fuerit

faciemus). 05ito je, da su tada

i

odani privrzenici kraljevi

da ovako stanu na

nastojali,

put svakoj daljoj samovolji njegovoj.

Dok

se je to zgadjalo u Budimu, nijesu mirovali ni kraljevi protivnici.

IloCki bijaSe iz

.sa

gtajerskoga

svojim ortacima po§ao,

da- potrazi kralja

stigao

premda

je pristao uz zavjeru, nije bilo, jer

gradu Grebenu.

Nikola

17. veljaCe pismo,

sv.

i

nazo6ni

ortaci

kojim primiSe Fridrika

je Fridrik rodjak

kruna

Ilocki

ga jo§

III.

15. veljace

njegovi

izdadoSe

i

ugarskoj zemlji.

blizi

bana

Vitovca,

Jana

1459. nalazimo u njegovu

da

tu

Kao

za kralja Ungarije.

pokojnoga kralja Ladislava Postuma,

Knez Nikola

cara Fridrika. Taj je nedavno

Gradca doSao u Novo mjesto kod Be6a, da bude i knez Nikola Ilo6ki sa nekim svojim drugovima;

Onamo

da

i

je

u

Novom

razlog

mjestu

navedo§e,

u njegovim

rukama

Stjepana; nadalje da je zemlja poslije smrti Ladislava Postuma ostala bez kru-

njenoga vladara, dakle bez glavara, te ako jo§ dalje ne bude jakoga krunjenoga kralja, mogla bi kraljevstvu zaprijetiti jos veca pogibija. Kralj Fridrik, uzdajuci se u novoga papu Pia II., svoga nekadanjega sluzbenika, prihvatio izbor, te se 4. ozujka u mjestnoj crkvi nakon sveCane mise, koju je ditao nadbiskup salzburzki, u nazodnosti svoje supruge, i brojnoga naroda dao proglasiti kraljem ugarskim. Tom bi zgodom pismo Nikole Ilodkoga i njegovih drugova. Malo dana zatim, 22. ozujka 1459., kralju i caru Fridriku u Novom mjestu sin Maksimilijan; kad se je na sam

ugarskih poslanika proCitano

i

rodio se je

uzkrs, 25. ozujka, dijete krstilo, bio

mu

je

posvecen savez izmedju njemaekoga kralja

i

Nikola Ilocki krstni kum.

Tako

bi

gotovo

slavonskoga bana Nikole (Croatiae praefectus).

BORBE Fridrik

je

namah primio

macien, Croacien

preda

nj,

te

da

etc.

mu

S toga

ce

je

naslov

i

kralja

Kunig), pa6e

se pokloni,

Kralj Matija§ bijase

u kojemu

PROTUKRALJEM FRIDRIKOM

S

namah

ugarskoga

pozvao

je

>kako se

povjerena vazda

pristoji

I

hrvatskoga (zu HuDgern, Dal-

bi

sa

prioru

KRAU Fridrik

izkorijeni

prije

dodje

svih

svojih

Tomi

III.

IJgre

poslanici grada Dubrovnika,

i

ujihov jezik,

sav narod na oruzje do Gjur-

te poziva

Casii,

U

Sekelju.

slavonska

a

vrijeme

to

banovina

stigli

su u

HabsburgovaCPo savramano]

Budim

»3

Matija§a«, da Sto vjernomu podaniku*.

hode da

na njega,

Uodki skinut

odanomu vranskomu

Car

i

— 1463.).

]o& u veljadi izdao proglas na staleze svoga kraljevstra,

Matija§ voditi vojsku

gjeva (24. travnja). Nikola

(1459

>vojvodu

Fridrika nazvao nametnikom, koji

sam

III.

da se kralju MatijaSu poklone,

i

alioi.

da izmole u njega

potvrdu starih povlastica svojih. Kralj je podijelio 12. oiujka Dubrovniku leljenu povelju, u kojoj je obcinu proslavio poradi njezine vjernosti brovnika) primila je darivala

i

u zakrilje sulnjeve, oslobodjene

povradala u domovinu; ona je kao

§tit

U

zid (tvrdinja);

ona

nije nikad zalazila s puta,

iz

onom

nego se

»Ona (obcina grada Du-

ruku nemilih Turaka,

medjama

izloiena napadajima neprijateija svete krune, te je u

kao

odanosti.

i

te ih je

kraljevstva naSega Dalmacije

kraju drugim naSim vjernima, je izticala

iskrenom vjernoSdu,

matijaS korvin (1458.

34

—

1490.).

# drugima kao dobar primjer*. U torn hvalospjevu oCito se ogleda tadanje razpolozenje na kraljevskom dvoru u Budimu. Prije medjutim, nego §to se je Matija§em na oruzje pozvani narod u Pesti mogao skupiti, planuo je gradjanski rat u Ugarskoj i Slavoniji. Kralj MatijaS bijaSe neSto svojih

te je bila

kraljevskih

po

teta,

prilici

3000

Simunu Nagju,

povjerio

Ijudi,

te

ih

poslao

prema pod Ni-

Stajerskoj granici, gdje no stajahu Fridrikove fete od 2000 Ijudi kolom IIo6kim, Baumkircherom, Grafeneckerom, grofom Sigismundom od Bozina i Petzoldom Metschem. Nagy udario na neprijatelja 7. travnja kod Kormenda na rijeci Rabi, gdje je bjesnio zestok boj, koji je trajao od ranoga jutra do mraka. Ugri bise razbijeni, te ih mnogo izgibe na uzmaku preko Rabe. Ali i Fridrikova vojska izgubila ranjenih, te nije mogla neprijatelja dalje ni progoniti. U isto vrijeme bjesnio sila mrtvih austrijskoj

i

i

Hrvatskoj, gdje je protivnicima kralja Matijasa bio na u Slavoniji dok je stariji brat njegov Stjepan vjerno stajao uz zakosvoga. Kako je knez Martin Frankapan drzao mnoga imanja u Slavoniji,

je gradjanski rat

i

i

6elu knez Martin Frankapan,

nitoga kralja

koja bijaSe dobio po svojim zenama Jeleni od Lipovca

metnuo

je

borbu

s

Tomom

priorom vranskim

i

udovi Blagajskoj, za-

Doroteji

Sekeljem, novim

banom slavonskim mjesto

borba tekla, nije nam to£no poznato, znademo jedino, da je oko Samobora, Jastrebarskoga, Susjedgrada, Hresna, Kozare Vrbaskoga grada u Bosni. Dne 16. o2ujka zapovijeda kralj MatijaS iz Budima zagrebaCkomu kaptolu, da povede parnicu protiv kneza Martina Frankapana radi grada BuMarku od Cave, te ga onda dao u zima, koji bija§e jos Ulrik Celjski oteo Ivanu zamjenu knezu Martinu. Nadalje cujemo, kako je prior vranski Toma Sekelj one godine harao gornju Slavoniju (Bozjakovinu, oba grada Kalnika), zatim gradove Stenicnjak, Kozaru VrbaSki grad, koji su potonji pripadali knezu Martinu Frankapanu. Cini se medjutim, da je prior Toma zlo prolazio, jer je kralj Matija§ zapovjedio 25. srpnja cazman-

Kako

Nikole IloSkoga. okr§aja

bilo

i

je

smutnja

i

i

i

skomu

kaptolu, da ga

ponovo uvede u posjed grada Hresna,

bija§e

koji

valjda za tih

borba izgubio,

Medjutim dok su joS bjesnile borbe u

Slavoniji, radio je neprestano

Matijas,

kralj

da se izmiri sa svojim protivnicima u svojoj drzavi, pak da tako svoga takmaca, kralja Fridrika, liSi privrzenika. MatijaS nije pri tome zalio truda ni zrtava, a nije se zacao koji

U

put ni poniziti.

dobar das dodje

mu

tu smrt

kneginjom TjeSinskom, sa sinom Jobom a on im opraSta sve, gto su dosad zla njemu,

te

i

kcerju

u svoju milost bracu Ladislava

i

s

Anom;

nanijeli

zajamCuje im sva posjedovanja.

Gorjanskoga, jamacno najljunjegovom udovicom Aleksandrinom,

Ladislava

cega protivnika. Vec 19. travnja 1459. ugovara on

Namah

oni obedaju kralju vje^nu vjernost,

pokojnomu bratu njegovu Ladislavu i zatim, 24. travnja, prima kralj u Budimu

mu

Nikolu Kanizaje, poSto su

da ce ga pomagati protiv njegovih

neprijatelja

cara Fridrika. Buduci da su gradovi

i

i

prisegli vjernost

i

obrekli,

takmaca, a narofiito protiv rimskoga

posjedovanja brace

Kaaizaja

jo§

u rukama rim-

im ustupa dobit kraljevske komore (lucrum camere) od zupanije zadok mu ne podje za rukom, te njihove gradove caru oduzme i njima povrati. Napokon predobio je Matija§ jos pana Jana Vitovca, kao kneza Nikolu Ilo6koga, kojima je obima svakako jo§ prije 18. lipnja povratio sve dasti, a narodito fiast slavonskih bana. U jednoj izpravi od 30. srpnja iztiCe MatijaS narodito, kako se je izmirio sporazumio s velemoznim Nikolom Ilod;kim, vojvodom erdeljskim, banom kraljevine Slavonije Madve (quod ex quo cum fideli nostro magnifico Nicolao de Wylak skoga Cara,

kralj

lajske tako dugo,

i

i

i

vayda Transilvano ac regni et

nos

nostri Sclavonic et Machoviensi

cum eodem univimus

.

.

bano booam pacem fecimus

.).

Preokretu u prilog kralju MatijaSu doprinesao je naravno

uza

nj

njegov legat Ivan Carvajal.

Umni

i

velikom navalnom ratu na Turke, u kojemu

poletni papa snovao

najvise je

papa Pio

II.,

a

neprestano samo o

bi stdjelcvali svi vladari

Evrope. Smijerao

BORBE

PROTLKRAUEM FRIDRIKOM

S

(1459.— 1463.).

IIL

»5

ie pa6e prizvati krSdanske vladare na kongres u Mantovu, gdje bi se vijedalo pod njegovim predsjedanjem o tom ratu. Ba§ zato nije papi bilo drago, §to se je car Fridrik pomamio za krunom ugarskom, i §to je ustao protiv kralja MatijaSa, sina slavnoga pobjeditelja pod Beogradom. Vec 24 veljaie 1459- bijaSe Pio II. ovlastio legata Ivana Carvajala, da zaprijeti crkvenim kaznama svima protivnicima ugarskoga kralja, »bili oni njegovi podanici ili strand, bili ma kako visoki dostojanstvenici*; a namah zatiin povjerio je svome pouzdaniku, da nastoji izmiriti kralja MatijaSa s carem. Dne 23. travnja boravi Ivan Carvajal u Novom mjestu kod Be£a, nastojeci cara skloniti, da popusti U isti mah stiglo je caru pismo Pia II. od 2. travnja, u kojemu ga lijepim pristojnim nacinom nastoja^e odvratiti, da prime krunu ugarsku, jer bi inade prinudio kralja Matija§a, ili da sklopi mir s Turcima, ili da njihovu zulumu prepusti Ugarsku, koja je dosad bila i

§tit

£itavoga krScanstva. Fridrik se dodu§e nije odazvao pozivu papinu ni

molbama Ivana

Carvajala, koji je

Novo mjesto; ali u to su ugarski velikaSi, znajuci, da je papa uz kralja redom ostavljali cara, te se mirili sa svojim zakonitim kraljem. K tomu je i nakon boja kod KOrmenda slabo pomagao svoje privrzenike, koji su sada sami

zlovoljan ostavio Matijasa,

sam

car

morali odolijevati sve to ja^oj neprilika.

kralja

sili

Ujak njegov Mihajlo

No

Matijasa.

Silagji, koji

je

u to

zaprijeti

od proSle godine damio zatvoren u te stao kivan na svoga ne-

jo§

pomocu svoga kuba^a,

Vilagosu, oslobodio se suzanjstva s

harnoga sestrica skupljati brojne svoje privrzenike, da se obori na rat zaprijediSe legat Ivan Carvajal

pismo u Budim.

da napokon

Silagji

ostrogonski

i

zaklinjati bivSega gubernatora,

uz to

bi

mu

te

dodje

1.

Silagji dobi

povjereno, da preuzme

Novi gradjanski

kralja.

Oni navaliSe

nadbiskup Dionizije Se6.

mu

se s kraljem pomiri, te privoli,

osamdnevnoga pogadjanja sporazumiSe. oblasti, a

potonjemu nova

rujna

1459. u Budim, gdje

opet zupaniju

obranu

podje za rukom, te otme Turcima netom osvojeno

podjedno izradiSe slobodno bistric^ku

i

se iza

druge neke

Ugarske od Turaka.

Ako mu

Smederevo, predat ce se njemu

taj

imenovan despotom Srbije. Odsad se Mihajlo Silagji ponosito Erdelja, ban maCvanski i vrhovni kapetan doljnih krajeva Ungarije«, te se posve posvecuje obrani svoje domovine. Posljednji put nalazimo ga 6. listopada 1460. u §iklo§u, gdje no uzima u svoje zakrilje Aleksandrinu TjeSinsku (udovicu Ladislava Gorjanskoga) njezinu djecu Joba i Anu. Malo zatim provalio je u Srbiju udario prema Smederevu; no tu bi od Turaka zarobljen i sa dvadeset i osam svojih drugova u Carigradu pogubljen. Smrt njegovu javio je mletadki bailo u Carigrad, te ce uza

zove »grof

to

biti

bistricki, upravitelj

i

i

gradu svojoj obdini

5.

1461.

veljafie

IzmirivSi se kralj MatijaS sa svojim

Knez Nikola

Uodki, >vojvoda

stolnobiogradskif, priveo

imenu Ivana

i

mu

erdeljski, prije

ujcem skupljao ban slavonski

i

i

madvanski, a iupan

1459. posljednje protivnike u

13. rujna

Sigismunda od Bozina

je sve vi§e privrzenika

sv. Jurja,

Andriju Baumkirchera,

Ti bijahu za predja§njih smutnja ugovorom primili utvrdjenu opatiju

panonskom od tadanjega razgnjevio, §to vjetniku,

mu

je

upravitelja njezina

Tome

de Debrenthe,

10.000 dukata.

nesumnjivo u isto

sebe.

limeiki

i

Ugarskoj, po Nankelreutera.

i

Martina na brdu

koji se bija§e

na kralja

oduzeo zagrebaiku biskupiju, te ju povjerio svome prvomu saSada je Nikola IloCki pomenute velikaie

varadinskomu biskupu Ivanu Vitezu.

sklonio, te su kralju MatijaSu ustupili redenu opatiju, a on platio

sv.

oko

je

Da

doprinesao

knez Nikola

je i

Ilo6ki

tako

im

je zato

dao dva grada

odluino pomagao svoga

i

kralja,

^e§ki kralj Juraj Podjebradski, bududi tast kraljev, kojega je

doba nastojao predobiti

i

car Fridrik. JoS u srpnju 1459. bijaSe inaie tromi Fridrik

Podjebradskomu dao u leno £eSko kraljevstvo, Matijasa. No mudri oprezni Juraj, koji je u ono vrijeme svom snagom radio, da bude izabran njemadkim kraljem, utanaiio je doduSe u kolovozu vi.^e ugovora, po kojima se bijaSe obvezao, da 6t cara za dobru

do^ao u Brno, gdje a onda ga nastojao

je 31. srpnja skloniti

Jurju

n^ savez protiv kralja

i

a6

MATIJA§ KORVIN (1458.

,

— 1490).

# placu pomagati u nastojanju, da stefe Ugarsku;

ali se zato ipak nije ni maknuo, da to da je jo§ istoga mjeseca kolovoza na molbu ugarskih poslanika

izvede. Jedino je izradio,

utanaSeno izmedju cara

i

do

kralja MatijaSa primirje

24. lipnja 1460., obecav§i podjedno,

nastojati, da posreduje konafini mir medju njima. Medjutim sva dalja ugovaranja o izmireoju ostadoSe jalova; mira izmedju cara MatijaSa ne bi. U veljaci 1460. §alje Matijas svoga poslanika, mladoga humanistu Jurja Polikarpa, na njemadki drzavni sabor u Niirnberg, ne bi li njemaCki knezovi prinudili cara, da se kani Ugarske. Ali ni to nije pomoglo. Kraj takih prilika nije (Judo, da je rat iznova planuo, prije nego Sto je minulo utanadieno primirje. A digao se je za cara u

da ce u to vrijeme

i

Ugarskoj

sjeverozapadnoj

Uza i

pristadoge

nj

Ivan

u Slavoniji bilo novih smutnja, te

Tu

rodjaka.

je

priora, koji je

U

vranski

je

prior

zatrazi

erdeljskoga vojvodu Sebastijana sa svojim cetama obore na

Toma

Sekelj

poslanike nekih

Matijas

od

Rozgona

Ivana Jiskru

ugarskih

Namah

dacu za ratovanje.

njih

kraljevskoga

i

i

sudca

njegove ortake.

pomagao pokladnik njegov Emerik

je

du§manin porodice Hunjada. onim krajevima. Jamacno je

harao imanja kaptola zagrebaCkoga.

svibnju 1460. skupio je kralj

mu

stari

poljskih ceta u

i

borio se za svoga ban Jan Vitovec morao pozvati zagrebacku zupaniju, da se digne na

dova na sabor u Jegar, da

gdje

od Brandisa,

Jiskra

drugi kapetani ce§kih

i

Zapolja.

zupanija

zatim

gra-

Ladislava Paloca, da se

Poslije podje

Kroz

i

poslao je

sam na

vojnu,

vi§e mjeseci ostao je kralj

redom otimao gradove svojih i magnatima u Trencin, se ondje na da medji ugarsko-moravskoj sastane sa svojim buducim tastom Jarjem Podjebradskim, da s njime utanaci rok za vjencanje s njegovom kcerju. Medjutim u Trencinu snadje ga Ijata bolest, te on morade poslati vackoga biskupa s poslanstvom u na bojnom polju u §aro§koj

i

zupaniji, gdje

SipuSkoj

dana 1460. doSao je

protivnika. Posljednjih

je

mnogim

s

prelatima

i

Olomuc, gdje se 1.

je desio

svibnja 1461.,

driavne kralja

kralj

Tu

Juraj.

bi

utana6eno, da

da ce mlada kraljica primati

i

blagajne, zatim da

ce se kralj MatijaS ozeniti

dohodak od 7000

godi§nji

sva posjedovanja, koja je

ce dobiti

forinti iz

nekad drzala supruga

Sigismunda.

Medjutim bijahu se ponovo mnogi ugarski velilA§i odmetnuli od Matijasa; Ivan Jiskra bijaSe paCe posebnim ugovorom od 10. ozujka 1461. priznao Fridrika za kralja ugarskoga. Nasuprot je carev brat, nadvojvoda Albrecht VI ponudio savez kralju Matijasu protiv Fridrika. Ponuda nadvojvodina stigla u dobar cas kralju Matija§u, koji ,

je sada

vedu vojsku spremao, da ju po§lje

pinski legat Ivan

Odredjeno pravljati

bi,

Carvajal, te

da se ure^e

skloni

kralja,

u

stanak u Gjuru

za

o miru. Medjutim bijaSe nadvojvoda

s

lipnja

4.

Albrecht

bio nazoCan, kad su malo zatim u svibnju ugarski

teSku kraljevnu Katarinu

zemlje.

austrijske

da jos jednom

No

VI.

se umijega pa-

s carem kojemu ce se raz-

1461., na

poslanici

tu

pokusa izmirenje

sam dosao u Budim, doveli

(Kunhutu, Kunigundu) u Budim, gdje

te je

Trencina mladu

iz

se je

onda vjendala

kraljeni Matija^em.

Stanak u Gjuru svrsio se je bez sporazuma, a na to je kralj Matijas poslao nadvojvodi Albrechtu u pomo<5 4000 konjanika i 1200 pjesaka, koje je vodio palatin Mihajlo Orsag.

Sam

vicu godine 1461.,

Dok

kralj i

pak po§ao

je Matijas slav.odobitno ovdje

nadvojvoda Albrecht

je u

hevesku zupaniju, gdje

nastavio rat s ceSkim

VI.,

kojega

i

otimao gradove

je

je proboravio

drugu polo-

poljskim Cetama u sjeverozapadnoj Ugarskoj. i

tvrdinje, iznevjerio

na molbu carevu ceSki

kralj Juraj

mu

se saveznik,

prinudio, da se

miri sa svojim bratom, s i

sv. Jurja,

kao

silno ozlojedila

caru u priiog.

i

s

odmetnicima kralja MatijaSa, narodito s knezovima od Bozina Bertholdom Ellerbachom od Monjorokereka. Kralja MatijaSa bijaSe sada

nevjera tasta

No

mu

Jurja

Podjebradskoga, koji

je

makar neizravno radio

jo§ ga je vi§e uznemirilo, kad je doznao, da se je

urotio protiv njega. Nikolina kci Jeronima bija§e se

i

opet Nikola Ilodki

nedavno udala za CeSkoga kraljevica

BORBE

PROTUKRAUKM FRIDRIKOM

S

Henrika, sina Jurjeva; te su sada §ima, kako

gojenca

i

da stvore trecu

i

otac

na ugarsko

bi

— 1463).

t?

sporazumno

tast s*ali snovati

i

stranku, koja

s

nekim

Tclika-

hrvatsko prijestolje uzvisila

i

zeta Nikole Ilodkoga.

Pojava trecega takmaca smeksala je

nego ikad

skloniji izmirenju,

bili

(1459.

III.

Kralj

prije.

njegovoj drzavi, dok ne dobije krunu

MatijaSa

kraija

i

i

cara Fridrika, tako da su

ubijedio, da

se MatijaS

ne ce

biti

mira u

njome ne ovjenia; caru opet bilo stalo, da mu odmetni brat Albrecht ne prima viSe pomoci iz Ugarske. Obima napokon dodijalo Saranje ieskoga kraija, koji nije ni jednoga odludno pomagao, ve<5 je tezio za svojim zasebnim ciljevima. Spremnost dosadanjih protivnika na izmirenje jedva nakon nedade na kongresu u Mantovi neprestano je dodekao papa Pio II., koji je snovao o velikom navalnom ratu na Turke. U proljedu 1462. stiie novi papinski legat, kretski nadbiskup Jeronim Lando, k caru Fridriku u Gradac. Gotovo u isto doba, mjeStjepana, te

sv.

se

i

seca ozujka, po§ao je

prvi savjetnik kraija Matija§a, varadinski biskup Ivan Vitez, kojennu

i

bija§e nedavno povjereno upravljanje zagrebadke biskupije, iz Slavonije u Stajersku, da posjeti cara Fridrika. DoSav k caru izjavio, da ga ba§ ne Salje ravno njegov kralj i gospodar, nego da je doSao vlastitom pobudom potaknut nekim velikaSima, da posreduje i

mir izmedju cara

vec

travnja 1462. privremeni mir.

3.

od god. sv.

Kisek koji je

i

ostaju

gradovi

Ostali

dalje u vlasti

i

sina, a taj

legata Jeronima

naknadi

u

§teta,

Landa utanaden

koju je pretrpio

bi

onamo

Ugrima krunu

izruditi

Ugarskoj, kao Frakno, Kabold, Zeljezno,

carevoj

njegovih

i

izravnih

potomaka.

Samo

dalmatinskoga)

i

kraija

ako pak cara ne

Ugarskoj

vise bilo

bi

sinova na prijestolje.

car

smrti;

ce primiti Matija§a za

i

njezinim

krunu

pak podupirat ce se medjusobno. interesima, odredjeno bi za sluiaj, ako Ma-

naslijedi car

na zivotu,

uzvisit

i

caru u

ugarskih staleza

ili

sin njegov,

kojega

<5e

oznaditi;

izborom jednoga od njegovih

Ugri

ce

Ustanovljenu svotu od 80 000

poslanici kraija Matijasa uruciti

do svoje

ce ga postivati kao svoga otca, oba

umre bez muzkih potomaka, da ga

im car

cam

Kabold moze kralj ugarski nakon careve smrti odkupiti za 40.000 dukata. Car, dostojnim naiinom bio pozvan na ugarsko prijestolje, zadrzat ce naslov ugar-

bi car 05tao skion

tija§

se

i

skoga (hrvatskoga

Da

Da

Ugarska 80.CXX) dukata, a zato ce on

grad Soprun.

Rechnitz

i

Frakno

mu

1440., platit ce

Stjepana

svoga

S pomocu papinskoga

kraija.

i

dukata

Novom

i

izprave o miru

predat dc

mjestu kod Be£a, a na to 6e

Sjepana.

sv.

To§ bi utanaieno u Gradcu,

da

mora

se kralj MatijaS

nagoditi

s

dosadanjim

pri-

sv. Jurja, imenu s grofovima od Bozina nekim kapetanima u sjeverozapadnoj s Ivanom Jiskrom, Baumkircherom, Grafeneckerom sa slavonskim banom Janom Vitovcem. Taj se bijase joS 10. stuUgarskoj, a napokon denoga 1459. ponovo pridruzio caru Fridriku, koji mu je torn prigodom izdao §est popravo, da posjedovanjima, podjelivSi mu grbove velja, obasuvSi ga £astima, naslovima

vrzenicima carevima u svojim

zemljama, po

i

i

i

i

i

Vitovec je zato za razmirice izmedju cara

kuje novce. Jan

prvoga, suzbijajuci kraljeva rodjaka, vranskoga

lazimo jo§

7.

svibnja 1461. u Pakracu, gdje

samostanu Pavlina

(sv.

i

Tomu

priora

kraija

Sekelja.

redovito

stajao

Toga doduSe

uz na-

no kao nasljedni iupan dubi^ki izdaje povelju oppidum nostrum Dubicza*); no

Marije) u varoSi Dubici (>iuxta

poslije, 6ini se,

da je prior

nalazimo priora

Tomu,

Toma

bio posve potisnut

koji se svedjer

Slavonije.

iz

Dne

11.

kolovoza 1462.

zove >nasljedni iupan dubi£ki< u Svetom Lovrincu

u Baranji, gdje no izdaje neki nalog svomu kastelanu u KraSovu. MatijaS bijaSe medjutim joS prije privremenoga mira u Gradcu zapodeo pogadjati se sa dosadanjim izdaje u

svojim

protivnicima

u

Ugarskoj

SlavoDtji.

i

Ostrogonu povelju grofovima Ivanu, Stgismundu

kojom im nakon >utana£ena sporazuma fidelibus nostris magnificis

posjedovanjima.

U

isto

.

.

.)

daje

i

sloge« (habita

pravo

kopanja

vrijeme pokorio se je kralju

i i

i

Jurju

Dne

od Bozina

disposicione

obradjivauja

Berthcld

10. vcljade

et

i

Sv. Jurja,

concordia

ruda

1462.

cum

na njihovim

EUerbach od Monjoro-

matijaS korvin (1458

*

28

Napokon

kereka.

roda svoga,

i

nagodio se je MatJjaS

14. svibnja

najopasnijim protivnikom svojim

s

i

teSkim kapetanom Ivanom Jiskrom od Brandisa. Jiskra pokorio se je obecao mu je vjerno sluziti, naje sve gradove, koje je jo§ drzao, Turcima. Nasuprot obvezao se je kralj, da 6e mu do konca godine platiti

s

predao

kralju,

— 1490).

mu

ro6ito u ratu s

i

mu

SolimoS u aradskoj zupantji,

grad

i

imanje

pokon da ce uzeti u sluzbu za placu njega

i

150 njegovih

40.000 dukata, nadalje da 6e

U

dati

Jeronim

to bijahu se papinski poslanik

Ugarsku,

te je

i

Lando

saboru vijecat 6e se uz ino o pogodbama mira, kao za namirenje cara

su za 5udo

kapetana

i

da

gotovi,

Sabor

Jiskre.

sve moguce,

ud:ine

biskup

i

Na

torn

o torn, kako da se namakne novae

samo sest dana. Sabrani stalezi bili samo da dodje do mira. S tezkim srcem

trajao je

izabraSe

prihvatiSe vrlo tegotne uvjete mira, te

i

na-

Vitez povratili u

Ivan

sazvao ugarski sabor za 20. svibnja u Budim.

kralj MatijaS bio

i

Ijudi.

i

poslanike, koji

ce konacni mir utana-

Teze je iSlo s novcem; ali ipak dozvoli§e stalezi, da se nametne plemstvu baruni izvanredni namet od jedne forinte. No zato morado§e se poglaviti prelati plemici nikad vi§e 29. svibnja, a sam kralj 31. svibnja obvezati, da se »prelati, baruni ne ce siliti na ma kakvu kontribuciju* (ipsos prelates et barones ac nobiles ... ad solucionem alicuius contributionis nuUo unquam tempore coarctabimus). Medju velika§ima, slavojvoda Nikola Ilo^ki, ban macvanski koji su to oCitovanje izdali, spominje se Hrvatske. Bana slavonskoga vonski, zatim Nikola Dombo, ban kraljevina Dalmacije Jana Vitovca nema. Cini se, da su se naro^ito zastupnici Slavonije tomu nametu opirali, jer su oni dobiii po jedan primjerak re6enih oditovanja, te su ih onda uvrstili medju diti

i

provesti.

i

i

i

i

i

svoga kraljevstva. Na saboru u Budimu izticao se je uz Ivana Viteza i mladi necak njegov, tada vec pecuvski biskup Ivan Cesmicki, jedan od najdarovitijih pjesnika privilegija

spisateija humanistickoga vijeka, a poznat pod knjizevnim imenom Janus Pannonius. Rodjen poput ujca svoga u tadanjoj Slavoniji u gradu Cesmici kod Cazme 29. kolovoza 1434. podje vec nakon trinaeste godine svoje u Italiju, te se 1458. kao doktor i

prava povrati u domovinu.

Godine

1460., navrSiv

dvadeset

tek

§est

i

godina, postade

biskup peCuvski, te utjeca§e odsad uz svoga ujca bitno u javne prilike ugarske Privremeni mir bio trebalo je uz ino skupiti

Matijalevu doznacila

mu

utanaden

je

i

odredjene svote novaca, a to

i

je

kata (de donando maiestati

i

obcina grada Dubrovnika

...

in

je

iSlo

hrvatske.

se provede,

vrlo ?poro.

Na molbu

lipnja 1462. svotu

1,

i

No da

od ugarskoga sabora primljen.

od 1000 du-

auxilium recuperationis sacrosancte corone sue, iuxta

—

de donando sibl ducatos 1000), te ih je po Nikoli Pribisalicu Nadalje je njemu pomogao novcem 1 bosanski kralj Stjepan TomaSevic, kako se je sam Matijas pohvalio u jednom pismu iz Segedina dne 10. kolovoza 1462., u kojem je pozvao grad KoSice, da on doprinese 5000 dukata. Dok se je novae sabirao, car Fridrik stao se opet predomisljati, osobito odkad se je ponovo sprijateljio s ceSkim kraljem Jurjem. Papa Pio II. i njegovi poslanici morali su

ipsius

domini nostri regis requisicionem,

njemu

poslala

i

sada sve

sile napeti,

novani mir

da Fridrika prinude,

i

da

drzi rijed.

Sam papa

potvrdio je

prelimi-

da zapoCne

svibnja 1463., a na to su dva njegova legata sklonili dogovore o konacnom miru U srpnju vec su ugarski poslanici u Sopronu: bili su to kolodko-backi nadbiskup Stjepan Varda, varadinski biskup Ivan Vitez, sudac kraljevskoga dvora Ladislav Paloc, i Emerik Zapolja, vrhovni pokladnik vrhovni kapetan gornjih cara,

7.

i

Uz

krajeva ugarskih.

jega

je

njih bio je

car zvao »svojim

gotovo suglasne

s

kumom«

pogodbama

Sopronu, a carevi u

vojvoda Nikola

Novom

ban maivanski slavonski, koKonaCni mir, kojega su ustanove

liodki,

(compatre nostro).

preliminara, podpisali su

Kad su

i

19.

srpnja ugarski zastupnici u

polozili ugovorenu im u nedelju 24. srpnja kruna sv. Stjepana. Istoga dana potvrdio je car konaCni mir, .dok je kralj Matija§ jednako ucinio u Budimu 26 srpnja, kad je kruna onamo stigla. Sve se radovalo povratku krune, koja je toliko godina bila u tudjini;

svotu, predana bi

mjestu.

zatim ugarski

poslanici

BORBE kralj

ali

mogao

nije

j"g> g^J6 bijaSe

U

pan Jan Vitovec

i

kralja Matijaia

vojvoda Nikola

uz MatijaSa.

III.

(1459—1463).

mu

svu painju bilo

cara Fridrika doimala

i

izmedju llodki,

Kralj je

39

svratiti

oa

kraljevstvo.

Drave

oba

i

vrlo

doduse

odrzati tek nekoliko mjeseci.

I

se je znatno

Gvozda banovali

1459. skinuo

s

hrvatskoga sad

pristajali

Nikolu

banije

prioru

i

kako znademo,

su,

nepouzdani, jer su

svome rodjaku, vazda odanomu vranskomu

podijelio tu cast

mogao

FftlDRIKOM

na sveSano krunisanje, jer

kraljevini Slavoniji

Fridrika, a sad

se je

misliti

netom propalo bosansko

Borba izmedju kraljevsiva,

PROTUKRAUEM

S

Tomi

uz

Ilodkoga

Sekelju,

i

ali taj

tako ostadoSe slavonskim banima pan Jan

s rimskim carem. Oba su kroz bansku vlast, kako svjedode Irojoe izprave njihove, izdaoe od onih godina u Zagrebu, Krizevcima, Varazdinu, Krapini drugdje. Posve izmirio se

Jan Vitovec

i

Nikola Ilocki sve do izmirenja kraljeva

sve one godine njih

i

vrSili

i

njima tek nakon mira s carem. Dne 18. svibnja 1463. izdao je Mau Bathmonostri povelju zagorskomu knezu i slavonskomu banu Janu Vitovcu, kojom

je kralj Matijal s tija§

Oapi'tuIafonoKbjelJutiii inm i5lo rmfiirnnu i^jinnpfOnm fctomm

finmomin^imtoiitmQ augo ttttumfi mm ifutW eftneOlr nomato mtlmniimo Homano^ |\igenem0 da l^tigaut llfgfat

ttmmQmmmW

^Mumstjimstaptt furfcfliof m todmi regno pnum Sjiniiit rrgnifju^arrf

0eacctpmtaetbuIlexofinnatO2ie*ft»if^

ptf^prombrinlcalcc^temlteta. Naslovni

list

Da it»mpmnom ixdanji agorora oi gidme 1462. itnedja cara Fridrika

Cuva •• u

je

njemu, njegovim sinovima

i

kniiSaioi

narodnoga

potomcima darovao kneziju Zagorje

mus^a a BudimpaiU.

i

Lobor, 0§trc, Vinlcu, Trako§(5an, Kostel, Cesargrad, razvaljeni grad i

kaptolu,

;

Vrbovec

i

kaSteo

je

ostao je Jao Vitovec vjeran kralju Matijalu. Za prijVstoljnih

nija

gradove Krapinu.

zgodom zapovjedio kralj zagreba^komu da Jana Vitovca uvede u posjed darovane mu knezije. Tek od toga iasa, fiini

Kamenicu, a napokoft grad varo5 Varazdin torn se,

Matijaia.

kralja

III.

mnogo

i

poradt toga, ito

nije

bila

popunjcna

stolica

borba stradala je Slavo-

zagrebadke

Prije

biskupijc.

nego §to se je Matija^ bio zakraljio, sjedio je na toj stolici Toma de Debrenthc, dok se je protivnik njegov Dimitrija Cupor morao zadovoljiti kninskom biskupijom. No ved 4.

sije^nja 1458. stoluje

Dimitrija

Cupor od Moslavine kao >po

milosti

boijoj

i

apo-

matijaS KORViN (1458.— 1490.).

30

# Kad je Matijas stao vladati, priznao je DimiTomi de Debrenthe ostavio naslov bibogate opatije sv. Martina na panonskom brdu u

stolske stolice biskup zagreba6ki« u Cazmi.

Cupora za zagrebackoga biskupa, dok

triju

skupski, te

mu

upravu

podijelio

je

gradjanskih smutnja obnovi

Ugarskoj. Medjutim za potonjih

borba

se

Tome

izmedju

i

kao zagreba6ki biskup spominje sad jedan, a sad drugi. MatijaS mislio neko vrijeme spor dokrajeiti tako, da je biskupiju proglasio izpraznjenom, te upravu

Dimitrije, te se je

njezinu povjerio je

opro

morao

svomu Ijubimcu

papa Pio

II.,

je odstupiti.

prvomu

i

prelat

dvije

drzi

1462. imenovan bi

Na koncu godine

No tomu

savjetniku, Ivanu Vitezu (1462.).

jedan

ne dozvoIivSi, da

Toma

se

Ivan Vitez

biskupije.

de Debrenthe njitranskim

AH

tako Dimitrija Cupor ostao bez protukandidata

za njega nije

iz

sta-

novitih razloga kralj Matija§ htio ni da 6uje, te je tako zagrebaSka biskupija jo§

tri

go-

biskupom, dine

i

te je

vise ostala

»izpraznjena«, §to je naravno bilo u prilog jedino silovitim velikaSima,

koji su imanja njezina grabili

Na medji banovine

razsipali.

i

slavonske

hrvatsko-dalmatinske sterala se je u ono doba pro-

i

strana drzavina knezova Frankapana, koji su drzali

gatansku, dreznicku, buzansku)

sva

i

K

sila

gradova

i

vise

(modruiku, vinodolsku^

knezija

kastela po Hrvatskoj, Slavoniji

i

Bosni.

grad Senj. Zivjelo je tada petero brace (Stjepan II., tomu im je pripadao otok Krk Sigismund Ivan VII) i vi5e sinovaca njihovih (Juraj I, Bartol X., Martin, Dujam IV., Ivan Anz VIII, Nikola VI.), ali tako neskladno, da su se svaki 6as sastajali na »stanke«, sinovci; starjete se medjusobno mirili. I u politickim pitanjima razdvajala se braca pouzdanik kralja MatijaSa, dok se §ina roda, Stjepan II, bio je odu§evljen privrzenik i

i

i

i

je mladji brat

njegov Martin prikupio strand rimskoga cara, te se neprestano krvario

sa svojim protivnicima, naro6ito

s

mu

Tomom

vranskim priorom

stupao je svoga kralja na kongresu u je MatijaS 15. srpnja 1460. izdao

Maatovi

Sekeljem.

u drugim zamaSnim

i

znamenitu povelju, u kojoj

odanost proslavio ovim rijeCima: >Kad su

mene

izabrali

Stjepan

II.

za-

poslovima, za §to

knezevu vjernost

je

za kralja, bio

i

knez Stjepan

je

mi izkazaSe svoju odanost poStovanje, poklonivSi se meni i priznavsi me kraljem. Tim je dao povoda drugima, da slijede njegov primjer. Napokon kad je papa Pio II. sazvao u Mantovu zbor svih krScanskih naroda, primio je knez Stjepan od mene teret posjanictva, te je po§ao na zbor s drugim pokliizmedju prvih velikasa

hrvatskih, koji

i

sarima, ne Stedeci ni svoje osobe ni svoga imetka. Deset mjeseci ostao je u Mantovi sa

brojnom pratnjom o svom tro§ku,

svojom

srecne kuci, svladavsi sve prijetece

te

opasnosti

je i

onda doveo

neprilikec.

svoje

drugove zdrave

Boraveci Stjepan

II.

i

u Man-

u pape Pia II., da je buUom od 4. lipnja 1450. stolicu krbavske biskupije Udbine u oblasti knezova Kurjakovica prenesao u varos Modruse, koja pripadaSe knezu Stjepanu. Za knezom Stjepanom poveo se je i mladji brat njegov Sigismund,

tovi izradio je iz

izmolivgi u pape,

da je 1461. u njegovoj

Knezovi Frankapani, se u svojim knezijama

i

njihovi susjedi na iztoku

bili

stolici,

oni privrzenici

u gradu OtoCcu, osnovao zasebnu biskupiju. kralja

Matija§a

ill

cara Fridrika, banili su

oblastima gotovo kao samosvojni gospodari. i

Jednako su

radili

jugu, knezovi Kurjakovici (Pavao, Karlo, Ivan) u Krbavi, zatim

Zrinski Blagaji (Babonidi). Kralj Matija§ bijaSe dodu§e na koncu godine 1458. imenovao posebne bane za Dalmaciju i Hrvatsku, po imenu Pavla Spiran6ica Petra Zoba, ali za te su bane hrvatski knezovi malo ili niSta marili. Petar Zob, cini se, nije u obce nikad ni dosao u Hrvatsku, dok je Pavao Spirandjd tek na koncu 1459. ili u prvoj poi

i

lovici 1460.

preuzeo

svoju

banovinu-

All

hrvatskih knezova; tek na jugu Velebita, u

Cetine uspjeti,

mogao

je

njegova

zupama

vlast i

slabo je

A

pokuSati, da

imenovao ga

je kralj

vrijedila

obnovi propalu bansku vlast. na polazku jo§ knezom kliSkim

i

da

bi

lak§e

cetinskim, te

predao ba^tinu mladih Talovaca, sinova bana Franka i Petra Talovca. Pavao Spirandic, kojega zovu SperanCic (Speranchich), a kadkada i

u oblastima

kotarima naokolo Zrmanje, Krke

i

i

mogao

mu

tako

pridjevkom

11

BORBE

PROTUKRALJEM FRIDRIKOM

S

Horvat (Paulo Horvat de Spyranchyth) bio

mu

PlemenStina Blagaja

Krupe, gdje

i

u Covci

je bila

(Cavnik)

njegov

susjed buzimskoga gospodara Jarja Mikulidida. slije

smrti njegove

Cim

je novi

vlastelin

je

31

nekadanje gorske iupanije. izmedju Zrinja, Bu£ima,

iz

blizu Une, u sredini

1469. spominje

se ]ok

(1459.-1463).

HI.

Imao

rodjak, knez

ponosito zove >kneginja cetinska

Juraj §pirandi<5

za zenu Margaritu, koja se

je

kliska, banica, bivSega

i

i

kao po-

bana Pavlat.

ban Pavao stigao u svoju banovinu, najavio je svoj dolazak mletadkoj obgradu Dubrovniku, a jamaino bosanskomu kralju Stjepanu Tomi i hercegu Stjepanu Vukdicu. Mletaikoj obcini doglasio je, kako mu je kralj MatijaS zapovjedio, da

dini,

i

njome u

zive s

jedno

prijateljstvu

i

dobru susjedstvu; zato je

Nikoli Boridevicu, neka izbere nekoliko

Ostrovici,

mletadkim mletaike obcine.

povjerenicima

s

sve

razpraviti

svome kastelanu u

povjerio

i

dobrih

Ijudi

iz

Hrvatske, koji

izmedju

razmirice

podanika

ce Za-

kraljevih

U

pismu na Mletcane pi§e se Pavao Spirandic >knez cetinski kli§ki, Dne 25. lipnja 1460. boravio je banov poslanik u gradu Dubrovniku. Donesao je obcini pismo kralja Matija§a, kojim joj je zapovjedio, da dade banu praha za lumbarde druge ratne zaire. Ban Pavao §piran6ic pregnuo je, da obnovi bansku vlast, i da povrati Hrvatskoj sve gradove kotare, koji su joj pripadali Ne samo Knin Ostrovica, nego Klis, Sinj na Cetini, pace Cacvina u PosuSju imadu se njemu pokoriti. No tim nastojanjem dosao je u sukob ne samo sa sinovima banova Franka Petra Talovca, nego i sa svima vlai

ban Dalmacije

i

Hrvatske*.

i

i

i

i

i

i

i

stima, koje bijaliu hrvatske oblasti razgrabile

nego

bosanski kralj Stjepan

i

prijatelji

protivnici.

i

Vec

Toma

i

ili

mu

da

te

23. ozujka 1461. pi§u

zapovjedi, neka se okani

tackim podanicima. Ban je

da

trazio,

mletaike podanike, da ondje rade.

u Spljetu, Trogiru

i

mletadka

je

mu

Dne

i

kralja,

se ustupe

s

banom,

kralja.

i

Spljeta, te je prije^io

Mletci svoje knezove

neka se

No

svi

zajedno obore

ve6 na koncu kolovoza

jer se bijahu u to novi bosanski kralj

na zator bana Pavla, a naro^ito da Mletadka se obcina zabrinula poradi toga grada, pak se

herceg Stjepan VukCic

znameniti grad Klis.

i

kod

solane

23. lipnja 1461. pozivaju

svoga

krvni ne-

da poilje posebna poslanika svoga neka zive u miru s mle-

svih novotarija,

zapovijedi

obcina u dobrom sporazumku

Stjepan TomaSevic

mu otmu

sluSa ni

mu

Mletci,

svomu poslaniku na ugarskom

Mletci

Sibeniku, neka se sloze s Poljidanima,

na bana, koji ne ce da

Ne samo

herceg Stjepan Vukcic postadoSe

dvoru u Budimu, Petru Thomasiju, neka zamoli

k banu,

se za njima pomamile.

slozili

banom, pace 28. kolovoza povjerila spljetskomu nadbiskupu, neka bi pokuSao kojim nacinom Pavla Spirancica, da njoj Klis ustupi. Ujedno je poradila, da krbavskim knezovima se raztepe liga, koju bijaSe novi bosanski kralj s hercegom Kurjakovidima utanadio protiv bana. Najprije je nastojala hercega Stjepana Vukdica odvratiti od lige. Herceg bijaSe poslao u Mletke svoga poslanika, koji je sasuo pune preMletcane, da pristupe u ligu. Obdina priznavase, da gr§ti potvora na bana, pozivajuci ba§ onakav, kako ga herceg opije redeni ban >zazoran dovjekc (homo scandalosus) primirila s skloniti

ma

i

i

i

nakon svoga dolazka u Hrvatsku »nije nikad prestajao uznemirivati zanovetati svojim susjedima*; no ipak odvracaSe hercega od navale na Klis, jer okoliSnjoj gospodi je taj grad nekada bio mletacki ili bar pod zakriljem obcine, te ga je ban Pavao njoj oteo. borave poslanici bana Pavla u Mletcima. Mora da u listopadu 1461. U isti mah su ga nemilo pritisli s iztoka, jer on ne samo u ime svoga kralja nudi prijateljstvo suje, jer

i

i

—

—

i

dobro susjedstvo, nego podjedno moli, da obdina prime u svoju zaStitu njega i njegovu onako u bliOstrovicu, koji su gospo^tiju (el dominio suo), a narodito gradove Klis zini njezine driavine. Jo§ zaklinje ban obdinu, da mu dade bojne zaire >za njegovu i

i

obranu, a

svaku

Dne

iz

pomod

prijatelj.stva i

prema kruni ugarskoj*. Mletci odbiSe dodu$e

zakrilje; ali

podeSe potajno

raditi,

ne

studenoga 1461. ovlastiSe kneza spljetskoga i kata za Klis, a 2000 dukata za Ostrovicu onima, koji 5.

6. listopada

banu

izdajom dobili redene gradove. zadarskoga, da nude 5—6000 du-

bi

li

bi

ih

obdini

predali.

§to se je

MATIJAS KORVIN (1458. — 1490.).

32

herceg

viSe

grozio

Stjepan

da oblada Klisom, mletacka je

trsio,

i

dila

U

obdina

ucjenila

sa

Klis

vi§e ou-

8 — 10.000

onima, koji bi ga njima izdali. Napokon ozujku 1462. doSao je poljicki knez Matija u Mletke kao zastupnik je

dukata.

kliSkoga kaste-

redeni kastelaQ sa svojom iz Radobilje, te je ociitovao, da je Gregorijem gotov predati grad obcini, ako samo njima osigura buducnost u svojim oblastima. Obcina je dodu§e 24 ozujka prihvatila ponude, ali se je poslije ipak predomislila, te je 18. srpnja »za volju ugarskoga kralja« (precipue gratia

lana Stjepana

Strizica

bracom Ivanom

i

opozvala

Hungarie)

.serenissimi regis

pred nekoliko

sve, §to bijase

mjescci

utanacila.

banu Pavlu ostao tvrdi Klis, te 13. rujna 1462. nalazimo >Pavla kneza cetinHrvatske« u recenom gradu Klisu, gdje no sudi kliSkoga, bana Dalmacije skoga hrvatske povelje (cum nobilibus regni Croacie). izdaje plemicima, te sud s hrvatskim Jakova Kozinica Medju inim rjesava parnicu izmedju kliskih gradjana Marka Santica radi polovice kuce u redenoj varoSi. Tako se je ban Pavao Spiraniic odrzao pored svih

Tako

je

i

i

i

neprijatelja

svojih

protivnika.

i

Ali

godine 1463. zaprijetila

mu

je

kud

kamo

i

opasnost od turske strane, te se je opet utjecao okrilju Mletcana. Obcina je

i

ve6a

tada bila

bana od svakoga, izuzev jedino krunu ugarsku; ali je ipak nastojala, da se dobavi Klisa ma kojim nacinom. Ban pak, premda mu je gotova propast prijetila, nije mogao ni htio izdati svoga kralja i ustupiti najznamenitiju tvrdinju svoje banovine.

spremna

zaStititi

—

(Kralj Stjepan Tomasevic, 1461. 1463.; propast bosanskoga kraIjevstva, 1463.). Jo§ se ne bijaSe slegla bura, koja se je bila digla na bosanskoga kralja Stjepana Tomu radi gubitka Smedereva (20. lipnja 1459), kad ga stadoie bijezavadio se Stjepan Toma diti i s gorih stvari. Namah negdje poslije pada Smedereva hercegom Stjepanom Vukcicem, svojim tastom otcem svoje sus velikim vojvodom i

pruge koji je kralj

i

Kamen

kraljice Katarine.

i

smutnje bio je hrvatski medja^ni grad Cacvina u Posusju,

nekad pripadao banu Petru Talovcu, a sad su se za nj otimali Poljicani, bosanski herceg Stjepan. Potonji ne htjede kralju predati toga grada, vec ocitova u kolo-

vozu 1459. mletackoj obcini, da voli ustupiti Cacvinu Turcima, nego svomu kralju; uza

Toma

sve to bi Stjepan pridruzio

Turcima

opadnut kod pape Pia II., »da se je, prekrSivsi mir s hercegom doveo ih u zemlju hercegovu*, pade da nastoji, »da grad Cacvina,

i

Na

II. iz Manhvarskomu biskupu Tomi, svome legatu za Bosnu, neka sve ako pronadje bosanskoga kralja krivcem, neka mu drzavu kazni

koji pripada hercegu, dodje u turske ruke«.

tove 18. sijecnja

pomno

iztrazi,

tolike

osvade nalozi papa Pio

1460.

i

crkvenim interdiktom.

Tako nemilo opadnut

i

smatra§e

obijedjen

rimskoga papu uvjeri o svojoj neduznosti svoje poslanike,

koji

izlagahu

Stjepan

dokazivahu, da je

i

Toma

za

svoju

duznost, da

Posla zato k njemu u Mantovu Smederevo palo u turske ruke od

pravovjerju.

i

skrajnje nuzde, a ne s voljom bosanskoga kralja, koji je pravovjeran katolik, te revno progoni patarene u svojoj zemlji. Podjedno zamoli§e papu u ime svoga kralja, da ime-

da onamo poslje svoga poslanika, koji bi dobro promatrao proudio molbe njegove. Papa nije poslanicima izprva ni vjerovao, nego ih je o§tro korio, §to njihov kralj Suruje i ugovara s Turcima; no malo poslije, upucen po svoj prilici od svoga poslanika, hvarskoga biskupa Tome, kao da je uvidio, kolika se je krivica nanijela Stjepanu Tomi, kad su ga ni kriva ni duzna zigonuje za Bosnu biskupe, djela kraljeva, a uz to

sali

s

i

i

najcrnjega izdajstva.

Kralju MatijaSu, koji bijaSe Stjepana jaSe nimalo milo, spocitavati, §to

da su samo

bili

da poslanici bosanski

kralja

opravdavali

i

II.

taj

molili

uvjeravaSe

put

opadnuo pred papom, ne biod pape Pia II. On stade papi krunu za svoga kralja i zasebne

najteze

primljeni

prima poslanike, koji su doSli moliti

biskupe za zemlju bosansku. Papa Pio kralja Matijasa,

Tomu

kad su bosanski poslanici

nijesu

na to pismom od o kruni

biskupe za Bosnu.

ni

rijeii

7.

lipnja

1460.

spomenuli, nego

»Mi nijesmo, dragi sinko«,

B

KRALJ STJEPAN TOMV§EVld (1461.— 1453); PROPVST B03ANSK00A KRALJBVSTVA (1463).

33

papa ugarskomu kralju, »tako nevjeSti ovim stvarima, a ni prebrzi u dijelenju da ne bi shvacali, §to hi od takova podjeljenja (kniae) uzslijediti moglo. Znamo takodjer, §ta je kralj Toma protiv tebe u6inio protiv obce krScanske stvari sagrijeSio. Sjedamo se takodjer, da su (bosanski kralji) istu krunu od nalih predSastnika trazili, ali

pi§e

milosti,

i

je nijesu nikad dobili; a nili

bez casti

i

i

povodom njima

mi, kad bi je kojim

znanja tvoga, jer

svomu poslaniku u Ugarskoj,

si

pravo na nju prisvaja§<.

ti

kardinalu

Ivanu Carvajalu, koji

Matija§ uznemiren poradi dolazka bosanskih poslanika, te

mu

ne

podijelili, Isti

mu

bi

toga udi-

dan posla papa pismo bijaSe doglasio,

naloii,

da

da je

kralja umiri.

No

KaTarina Kosa&a, krauiga bosanska. SUka Giovanna BaUinya u

kapitolakqj g^alar^i ahka a Rima.

mu povjeri, da ga to6no obavijesti o stanju stvari, da hercega Stjepana opomene, neka ne prima u svoju oblast patarena, koje bosanski kralj iz svoje driave goni. Dok ujedno

je tako kralj

i

Matija§

svom iestinom

bjesnio protiv Stjepana

Tome, a uz

to

nemare6

za

juine iesti svoje driave vodio rat s njemadkim carem: bosanski je kralj provodio gorke dane, izvrgnut nasrtajima cara i

prisilio kralja, te je

Hit. pofj.

II.

III.

Muhameda

Turcima morao

II.

U

Bosnu turski paSa Hasan da kroz njegovu zcmlju provaljuju prcko

travnju doSao je u

dozvoliti,

J

matijaS korvin (1458.— 1490.).

34

# Save u vukovsku i srijemsku zupaniju. Na pocetku studenoga bijahu poslanici Stjepana govorahu vijedu, kako kraljevstvu kralju Tome, na 6elu im ninski biskup, u Mletcima pogibao od Turaka. Poslanici nudili su prijeti krScaninu, bosanskomu, pravovjernomu mleta^koj obcini, da uzme bosansko kraljevstvo u svoje ruke, a kralj ce ih pomagati u obrani svoje domovine. Ako pak ne bi obdina na to privolila, neka kralju dade bar dooruzja, da ocuva svoju djedovinu. U svakom slucaju pak neka mu oznaci voljno vojske i

i

i

jedno mjesto u svojim oblastima, kamo bi mogao poslati svoju zenu i porodicu, i kamo Obcina je 10. studenoga poslabi i sam se sklonio, kad bi ga skrajaja nevolja snaSla. milo 6uti, kralj pravi krSdanin (esse verum da je nicima odgovorila, kako joj je vrlo Christi fidelem),

(moderna

i

je pravovjerje

da

u novije vrijeme utvrdio krScanskim djelima

svoje

fidelissima et christianissima opera);

ali

njegova

kraljevstva

ne prima,

jer se

nada u bozju dobrotu i kraljevu vrlinu, mudrost i hrabrost, po kojima ce u osudnom dasu svoju drzavu sredno obraniti i odrzati, kako je dosad radio i kako su u prija§nja vremena prejasni predSastnici njegovi vazda 6inili. Oruzja i zaire neka kralj slobodno uzima u mjestima obcine mletadke, jednako moze se s porodicom blagom svojim preu njezine oblasti, kad bi ga nevolja snasla. SuviSe svjetuje obcina bosanskoga kralja, neka se gleda izmiriti sa svojim tastom, hercegom Sljepanom, jer nema sumnje, da bi i

seliti

to doprinijelo vationi stat

dobromu

um

stanju obojice

suorum).

pogibao

Mletacka je obcina uvidjala, kolika

dobe ne izmire

bone conser-

njihovih drzava (multum conferret

i

i

prijeti

kralju

i

i

hercegu, ako se za

slozno ne ustanu na obranu svojih zemalja od turske

Dne

sile.

5.

ve-

Ijace 1461. poslala je posebna poslanika, po imenu Pavla Maurocena, u Bosnu, da pokuSa u posljednji cas nagoditi zeta s tastom, kralja s hercegom; kad su zatim u drugoj polovici veljade stigli u Mletke poslanici hercega Stjepana, moleci uz ino, da se gospodar njihov smije u Casu skrajnje nevolje preseliti s porodicom i blagom svojim na otok Hvar, obcina je molbu najpripravnije usli§ala, ali je i taj put oditovala, da bi se najprije hercega dosko6ilo turskomu uplitanju u bosanske poslove, kad bi se izmedju kralja i

uzpostavila dobra sloga

nendam rabiem huius

(una

de principalioribus et utilioribus provisionibus ad quod inter ipsum ducem et regem Bossine

hostis esset,

conti-

bonum

concordium sequeretur). djalo, nije zabiljezeno;

jedino znademo,

da

je

prije

Bosni

mjeseci u

nekoliko

Sta se je poslije 26. veljace 1461. kroz

kolovoza

20.

Humu

i

1461. nestalo

zgakralja

Tome. Potonja prica kaze, da su ga 10. srpnja umorili sin Stjepan Tomasevic pod zidinama grada Orihovice na izvoru Une u Hrvatskoj. No ta prida, i brat Radivoj koju je zabiljezio hrvatski Ijetopisac Ivan Tomasic u sestnaestom stoljedu, vrlo je sumStjepana

da je Sljepan poginuo od svoga sina i Mletcima znali su 20. kolovoza jedino, da

njiva, jer nici. i

U

da je

est,

prijestolje

bosansko naslijedio

serenissimus rex Bossine anteactis

successit filius suus rex regni

Stjepan

Toma

sin

jamacno

strica,

je Stjepan

bi to javili

Toma

i

suvreme-

minulih dana umro,

njegov Stjepan Toma§evic (queadmodum notum

diebus

ab humanis

subtractus

est, et

eius loco

illius).

ostavio je za

sobom udovicu

VukKatarinu od

Katarinu, kcer hercega Stjepana

TomaSevica

od prve zene, a Sigismunda i izlozeno navalama vanjskih neprijateija, a raztrovano domacim smutnjama. Novomu kralju Stjepanu Toma§evicu, dim se je popeo na prijestolje, bila je najpreda briga, da vrati kraljevstvu mir i sigurnost od vanjskih duSmana. Obrati se zato na rimskoga papu Pia II., koji je vec otcu njegovu bio vratio dica,

i

troje

djece:

Stjepana

druge. Kraljevstvo bosansko ostalo je iza njega

milost

i

Ijubav

papu, govorahu

svoju, te

mu

mu

odkri

svoje

rane

k tebi i zapovjedi nam ovo u njegovo ime hamed misli dojducega Ijeta s vojskom na me nas

i

Poslanici

boli.

u ime svoga kralja ovako: »Bosanski reci;

bosanski,

kralj, tvoj

sin, sveti

doSav pred ode, posla

Obavijelten sam, da turski car Mu-

udariti,

i

da

je vec vojsku

i

topove

pri-

II

;

KRAU STJEPAN

TOMA§KVlfi (1461,

Tolikoj

pravio.

mogu

ne

sili

(Kastriotu) Arbanasa, da mi u

gora,

ali

— 1463.); PROPAST B03ANSK0GA KRAUEVSTVA

ja sam odoljeti s toga zamolih Ugre MletSane pomoc priteku. Jednako molim tebe; ja ne traiim i

Ako doznadu

a nece se ni Turei osmjeliti

sam samcat

Jurja

zlatnih

ne ce uzmanjkati tvoja

u

biti

na moje zemlje napasti, jer su

mnogim mjestima gotovo

gradovi na

znadu, da mi

zemljaci

i

Bo§njaci, da ne cu

35

i

i

bih rado, da moji oeprijatelji

priklonost.

(1463.).

ratu, hrabrije <5e vojevati;

u njih vrlo tegotni, a

ulazi

Tvoj predSastnik Eugenije ponudio je momu ocu krunu htio je podidi u Bosni biskupske crkve. Otac se ustru6ava§e, da ne izazove protiv sebe mrznje Turaka; bijaSe bo nov kr§canin, nije joS izagnao manikeja nedobitni.

i

i

(patarena)

prihvatio kr^dansku

mi krunu po§alje§

Od

pianuo.

moga oca

sam pak kao

kraljevstva. Ja

iz

dijete krlten,

pak se ne pla§im, dega se biskupe, §to ce biti znak, da

vjeru, sv.

i

sam

udio

i

latinsku knjigu

S toga

otac bojao.

je

me

ne ce§

ako

ostaviti,

bio

mu

da

naredio,

si

se poSlje ruci;

skupljeno

oniije,

to

ali

za

krizarsku

mletaikomu

nije

odziva, buduci

Cani drugdije misle, jer

navijestiti.

Sada ce§ valjda naci vi§e nakaniSe, kako se govori, rat Turcinu

izaSaljeS poslanika takodjer

mnom

Tim

podje na vojnu.

nacinom moze Bosna

se

obecavaju, da ce svaki od njih

mene

naputiti ga,

i

inace

ce

Slobodan, koji k njima odpadne.

propasti.

Prosti

um

Lako da ce puk,

trajati.

tvojom

odpasti,

volji;

prema seljacima po-

se

da 6e ona sloboda vazda ako ne vidi, da sam

seljaka ne razumije prijevare, te misli,

tim varanjem zaveden, od

biti

spasti,

Ijubezni

i

po

da i MletJo§ molim, da

u Ugarsku, koji ce moju stvar kralju preporuCiti

Turci su u mojoj kraljevini podigli nekoliko tvrdjava ;

da

bi rat

vojsku, a

vijecu bilo

zapovjedi, da se sada meni poSlje.

kazuju

6vrsto

tebe krunjen donijet cu pouzdanje podanicima, strah neprijateljima. Za iivota

spremljeno u Dalmaciji u mletackoj

da sa

i

i^elim,

vlaScu oja^an

dugo odrzala u svojim gradovima, ostavljena od seljaka. Kada bi Muhamed samo moju kraljevinu trazio, a ne bi htio dalje podi, onda bi me mogli sudbini prepustiti, te ne bi trebalo uzbuniti ostalo krSdanstvo radi moje obrane. Ali nezase

ni vlasteia nijesu

sitljivo

I

ne ima granica; poslije mene napasti i preko Kranjske i Istre potrazit

vlastoljubije

podSinjenu

o Rimu cesto govori,

te

mu

onanio srce tezne.

ljevinu osvoji, naci ce najprikladniju

Ja prvi o6ekujem

sudbinu.

Ovako

buru,

misli

a

za

neprijatelj

rekao, da nije bilo prijavljeno,

predSastniku Nikoli

zemlju

mnom i

;

de

ono, Ito

da ne

bi

vjerujete

i

pomognete,

glasuje Stjepan;

Papa Pio

koji

ti,

II.,

i

mene

s

si

i

Ugarsku

Italiju,

koju

Dalmaciju,

i

kr^dana moju kra-

Mletiani

ostali

i

narodi

okusiti svoja

obznanjujem, da ne bi jednom

nemarnosti obijedio. Moj je otac tvomu krsdanstvo je

na svoju veliku

stup Grcke. Sada ja o sebi proridem; ako

spasit du se; inade du propasti

otac kn^canstva, podaj savjet

vec prije uvjeren o pravovjerju

i

i

mnom

sa

drugi.

Ovo

i

ti

do-

pomocc

bosanskoga

kralja,

pomno

je negdje

sluSao govor njegovih poslanika. On, koji je sav svoj vijek sproveo smiSljajudi

osnove protiv Turaka

svladati.

zeli

mjesta, da izpuni svoju zelju.

najzgodnija

MIetcima udes Carigrada proricao;

i

ce

Ako on nemarom

izkusih, tebi

Stetu izgubilo carski grad, stolicu patrijarSije

mi

i

Ugri

na

de

MIetcima,

i

izvodedi

shvacao znamenitost Bosne za krSdanstvo, rado se je odazvao

molbama Stjepana Toma^evida, pade je namah poslao svoje poslanike u Bosnu, da u svemu kralja pomazu, da ga u ime njegovo ovjendaju kraljevskim vijencem. Za boravka poslanika kod pape gledao je kralj Stjepan TomaSevid, da se kod kude sa svima i

protivnicima svojima izmiri,

godi se najprije nije za

sa

i

da

udini

dobar sklad u

madehom svojom, obudovljelom

U

ditavoj driavi svojoj.

kraljicom

to

ime na-

Katarinom, s kojom se

odeva 2ivota najbolje pazio; on je primi za pravu majku svoju, a ona njega za kako bi se sporazumio i s otcem njezinim, her-

sina svoga. Iza toga nastojaSe ozbiljno,

cegom Stjepanom. Taj

bijaSe u onaj das zapleten

u borbu

s

hrvatskim

Spirandidem, s kojim se je otimao za Klis, te bijaSe skloniji miru, nego

banom Pavlom li

za £iva Stje-

hcrcegom, te ved malo zatim nalazimo Stjepana Vukdida u gradu Bobovcu uz kralja Stjepana TomaSevida. Tom

pana Tome.

I

tako dodje brzo do sporazumka medju

kraljem

i

matijaS korvin (1458.

36

— 1490).

svoma

posluzenja, koja posluzi kruni

kraljevstva na§ega«, sve zemlje

jo§ od kraija

stricu,

Tome, poimence grad Komotin u Luci

povelju podkrijepi

i

i

Te§anj u Usori.

grad

herceg Stjepan sa svojim sinovima

i

stolni

U

Stjepan

kralj

TomaSevic u grad

virna

i

prava

mu

gradove, podijeljene

i

Dotiinu

bracom, zatim vojvoda Petar

Pavlovic, sin IvaniSa Pavlovida, vojvoda Pavao KIe§ic, vojvoda

Pavao Cubretic i drugi. Iz Bobovca podje

njegova

knezu Radivoju, »za

prilikom potvrdi kralj Stjepan

IvaniS Vlatkovic, vojvoda

Jajce, koji

odabra za glavni

i

grad kraljevstva svoga, jer je Bobovac u to bio sve viSe izvrzen turskim navalama.

gradu Jajcu sabirahu se takodjer vlastela bosanska; bijahu tu poglaviti velmoze

svih

iz

strana bosanske drzave, kao vojvoda Petar Pavlovic, vojvoda Tvrtko Kovacevic, vojvoda

Petar

KleSic,

vojvoda

Pavao Cubretic, vojvoda Vukid Tih5iknez Vladislav Vukovic, knez Marko Dragisid i knez Radoje Vlatkovid, vojvoda

Ivani§

novic, vojvoda Ivan Santic,

Herceg Stjepan Vukcic ne mogaie sam glavom doii, no zato posla u Jajce Vlatka. Malo zatim dodjoSe u Bosnu poslanici pape Pia II., Stjepan mjeseca studenoga kralj Toma§evic prvih dana u nazo6nosti mnogih bi na to a za bosanskoga kraija. Po zelji novoga velmoza kraljevstva i poslanika papinskih ovjencan kraija proglasi na to papa Pio II. 7. studenoga 1461. sv. Gregorija cudotvorca zagtitnikom posljednji kralj bosanski, koji bi kraljevstva bosanskoga. Stjepan Tomasevic bijaSe prvi okrunjen s dozvolom rimske stolice. Po svoj prilici zastupao je poglavicu crkve katoiiike pri krunisanju ninski biskup Bozo, kojemu bija§e Pio II. pismom od 5. studenoga Vladimiric.

svoje sinove Vladislava

i

i

i

da navijeSta u Bosni kri^arsku vojnu protiv nevjernih Turaka, sluCaj, kad bi Turci u samu Bosnu

nalozio,

to

se

podijelivsi

ime obsezan naputak, osobito za je

krunisanju

pri

kraija

Stjepana

TomaSevica pokazala

mogao

provalili.

lijepa sloga svih

mu

U

u

obce

staleza

i

punim pravom Mletcima pohvaliti, »da je bio vjencan uz slobodnu privolu svih velmoza gospode bosanske uz najvece odobravanje< (libero omnium suorum principum et dominorum regni ipsius consensu, maximoque applausu et alacritate). Steta samo, da se ta sloga bosanske gospode Bosna bi mozda dodekala srecnijih dana. No sada bija§e vec nije mogla prije poluditi sve prekasno; sudbina Bosne bija§e vec odluSena. Malo dana iza krunisanja stigoSe u Jajce na kraljevski dvor dubrovadki poslanici Paladin Lukarevic >s poctenimi darmi Sastmic od svoje obcine, moJaketa Gundulic ledi kraija, da obnovi stare sveze s Dubrovnikom i da mu potvrdi sve darovnice povlastele

bosanskoga kraljevstva,

te

se je zato

kralj

s

i

i

;

i

i

i

TomaSevic, koji se je ponosito pisao

velje svojih pred§astnika. Stjepan

»kralj

Srbljem,

Humsci zemlji, Dalmaciji, Hrvatom, Donjim krajem, Zapadnim stranam, k tomu«, rado ugodi zeljama Dubrovcana, te im uz privolu nabosanske 23. studena 1461. izdade povelju, kojom im potvrdi Primorje i

Bosni, Primorju,

Usori, Soli, Podrinju

zo6ne vlastele Konavle,

i

sve

i

ostale

trgovaca u svojoj

darovnice

U

svojih

pred§astnika, a

doba uredjivase

uza to

i

uredi

prilike njihovih

dubrovackim poslanicima i druge neke stvari. Pismom od 25. studenoga iste godine obeia, da ce Dubrovniku Ito prije iz svoje komore platiti dug svoga otca Toma§a, naime »srebra dvi sti i pet litar i osam unac«; isti dan podijeli dubrovackim trgovcima slobodu trgovanja u svom vladanju, zapovjedivSi >slugam kraljevstva svoga, vojvodam, knezovom, zupanom, carinikom, i svake vrste vlastnikomc,

drzavi.

isto

s

da ne Cine dubrovaCkim trgovcima

obreCe nadalje, da ce Dubrovniku

platiti

dug

kraija

»nijedne novSine

Tvrtka,

i

napokon

ni

bezakonja*

;

odredi, >da di-

i da se sprate po na§em rusagu«. U isto doba, kad je Toma§evic uredjivao odnose svoga rusaga prema Dubrovniku, desili su se njegovi poslanici u Mletcima. Oni javiSe obcini mletaCkoj krunisanje kraljevo i oCitovaSe joj neke Jelje i molbe njegove. Najprije je moljahu, da kraija bosanskoga imenuje gra-

nare dubrovaCki hode slobodno

kralj Stjepan

djaninom svoje obdine,

i

da

mu

nadalje dade jednu pristojnu kudu u Mletcima, a drugu

u Zadru; osim toga moljahu obdinu, da Bosnu obskrbi Dovcem, oruzjem

i

puikarima za

I

KRALJ STJEPAN TOMA§EVI(f (1461. turski rat,

mogao oteti

i

da kralju ustupi jedan

pobjeci;

mu

— 1463);

nadalje,

da

mu

PROPAST BOSANSKOOA KRAUEVSTVA (1463).

grad u dalmatinskom primorju, u kojj

obcina dopusti ratovati

neki grad hrvatski, za koji se je jo§ pokojni

s

bi

u nevolji

banom Pavlom ^piraacidem

Stjepan

Toma

otimao;

hercega Stjepana boravljahu oootn prigodom u Mletcima.

I

i

napokon

da hercega Stjepana lijepim rijedima pohvali, §to se je izmirio sa svojim kraljem. slanici

37

I

po-

oni se pohvali^, da je

Stjepan Toma5kvi6, posljednji kralj

boucsk!,

kle£i

SUka

B*

pred Spsuteljem.

Aaya o Strosamayerovq]

g:al*rvii

alika a Zagraba.

gospodar njihov sklopio mir s bosanskim kraljem, opisivahu nadalje opasnost, koja prijcti tulahu hrvatskoga bana Pavla Spiranrusagu hercegovu; no najiivljim bojama crtahu Herceg dida. Pripovijedahu, kako je proSle godine turska sila pritisnula hercegovu zcmlju. zapovjcdi je traiio pomoci u kralja MatijaSa Korvina; no Uj zapletcn u borbc u Ceikoj, i

MATIJA& KORVIN (1458.

^8

banu Pavlu,

*da

dukata;

ih

piti

mir

pana

taj i

pomogne primi,

platiti

Tome

ali

hercegu.

—

Herceg Stjepan

1490.).

bija§e

harad od 40.000 dukata.

No

banu u

s

i

3000

Turdinom

sklo-

ne bija§e dosta. Iza smrti kralja Stje-

ni to

bosanskomu rusagu jedan grad

ote ban Pavao

ime poslao

to

herceg morade

ostade kod kuce, a nevoljni

drzi

i

ga svedjer,

ter je

sada

Herceg s toga moU s herceg prinudjen, da tako kralj bosanski, kao MletCane, da mu dadu nesto pu§kara, a bana da hranom ne pomazu. Mletacko vijede molbe kraljeve i hercegove. Kralju podijeh dodu§e 1. prosinca odbi najvecim dijelom mletaCko gradjanstvo, no ni§ta viSe; a glede bana §piran6ica dozvoli kralju i hercegu, Ostrovicu, jer su pcd njida rade s njim §to hoce, ali da ne diraju u gradove Klis hovom zaStitom. Ni protiv turske sile ne dadoSe im Mlet^ani pomoci, nego se lukavo banom.

ratuje

i

i

izpriiaSe izraziv nadu,

da ce odsad sloznoj Bosni

biti

Iak§e suzbijati neprijatelja krScanstva,

a uza to ih uputise na ostale kr§canske vlasti u Evropi.

Na koncu

1461. bija§e Bosna zaista prividno

slozna

primirena.

i

Ali

njoj

na

sje-

od pada Smedereva mrzio je kralja Stjepana Tomu veru mrdio sina njegova Stjepana; a sada planu gnjevom, kad mu stize vijest, da je papinski poi slanik stavio Stjepanu Toma§evi6u kraljevsku krunu na glavu. Smatrajuci, da kraljevstvo Matija§. Jo§

se je kralj

sv. Stjepana, i da je bosanski kralj njegov kletvenik, bijase mu papa krunisanjem priznao nezavisnost kralja Tomasevica i samosvojnost drzave bosanske. Saznav§i za sve to papa Pio II. posla 21. sije6nja 1462. Matida ga u milost svoju primi. ja§u pismo, moleci ga, da se s bosanskim kraljem izmiri,

bosansko pripada kruni vrlo nemilo, §to

je

i

Da

bi srce Matija§evo

smeksao, obrati se papa pismom

Viteza, najodliCnijega savjetnika kraljeva, a

u

isti

mah

i

je

na varadinskoga biskupa Ivana i

Ivan

kardinal

Carvajal, ne-

davno jo§ poslanik papinski na ugarskom dvoru, pisao kralju Matija^u, da ugodi papinoj ielji. Podjedno poruci Pio II. kralju Stjepanu Toma§evicu, neka po^lje svoje poslanike kralju Matijasu, koji bi ga ublazili

Kralju MatijaSu

da pomaze Bosnu u borbi s Turcima. mu stigo§e pisma papinska

sklonih,

i

ne bijaSe ba§ drago, kad

i

poslanici

bosanski. Ljuta se borba zametnula u duSi njegovoj; u jednu ruku ne htjede se zavaditi s

papom, glavom kr§canstva

goditi s

i

carem Fridrikom, a u drugu

svojim toboz neharnim podanikom. najjasnije u odgovoru, §to

ga je ba§ u

prijateljem svojim, koji bija§e

Ta

mu

teiko izmiriti

nutarnja borba

i

se s

par nastojao na-

bosanskim kraljem,

neodlucnost MatijaSeva o6ituje se

ga je malo zatim poslao papi Piu

pefiuvski biskup Ivan Cesmicki, spoti6e papi, sto je

taj

II.

U

pismu, §to ga je sastavio

onako lake ruke oprostio

kralju bo-

sanskomu primio ga u krilo crkve, kao da se vise ne sjeca tolikih zala, Sto ih bijahu nedavno podinili otac i sin kraljevstvu ugarskomu i cijelomu krScanstvu. Jol ja6e iztiSe svoje negodovanje s toga, §to je papa dao bosanskoga kralja po svojim poslanicima kruniti, zatim Sto je osnovao u Bosni nove biskupije i poslao sredstva za utvrdjivanje zemlje. Napokon zakljuCuje: »Molimo dakle vaSu svetost, da popuStanjem svojim ne hranite vi§e pouzdanje ovoga dovjeka (bosanskoga kralja) pak ako su vasi poslanici unato6 va§oj zapovijedi §to uCinili, dajte opozovite; naro6ito one stvari, za koje se cini, da spadaju pod nase pravo, prepustite nama U ostalom kako god da su stvari dosad izpale, mi demo ipak opomene va§e svetosti sluSati i primit cemo kralja milostivo, jer nas ba§ sada po svojim poslanicima moli za oproStenje; ali uz pogodbu, da u budude svoje obveze vjernije izpunjava i da udinjeno popravi daljom poslu§nosti<. Podjedno nalozi MatijaS svojim poslanicima, koji su i§li na papinski dvor, da Pia II. upozore na pravo Ugarske glede Bosne, buduci da on mozda s nepaznje dini takove stvari, s kojih se bosanski kralj usmjeluje o torn snovati, da se posve odijeli od Ugarske. Jo§ u svibnju 1462. desili su se poslanici kralja Stjepana TomaSevida na ugarskom dvoru. Poslanik mletacki Petar Thomasius javlja 27. svibnja svojoj vladi, da kralj Matija§ jo§ uvijek nije ni§ta zakljudio s bosanskim poslanicima, ali se pouzdano nada, da ce se sve tezkode s novcem ukloniti. I zaista malo zatim uspjelo je podpuno izmirenje. i

;

.

.

.

KRALJ STJEPAN T01IA§EVl6 (1461. te je jo§ iste

1462. darovao Stjepan TomaSevid

godine

vaca, da

uzmogae

izmedju

Bosne

— 1463); PROPAST BOSANSKOGA

izkupiti

krunu

sv.

KRAUEVSTVA

kralju

Ugarske nijesu poznati; no jamadno je ugarskomu kralju veliku svotu novaca, a uza to

39

MatijaSu lijepu svotu no-

Stjepana od rimskoga cara Fridrika kralj

i

(1463).

III.

Uslovi mira

Stjepan TomaSevid

morao platiti ustupiti mu neke gradove u bosanskom kraljevstvu, u koje je MatijaS namah smjestio svoje posade. SuviSe morao je Stjepan TomaSevic sklopiti savez s MatijaSem za zajednicku obranu od turske sile, obecati, da ce s turskim sultanom prekinuti svaki snoSaj i napokon zakratiti mu godiSnji danak, §to ga je dosad njemu pladao. U isto doba, dok se je Stjepan TomaSevic mirio s MatijaSem, nastojao je u drugu i

i

ruku, da §to jace katolicku milost pape Pia

II.

u svojoj driavi

vjeru

sucut ostale krScanske

i

utvrdi, nadajuci

Evrope.

Kako

posljednjih godina napredovala, pokazuju pisma pape Pia

je

se tako trajno steci

katolidka

vjera u

Bosni

od 23. ozujka 1462.Jednim pismom dozvoli papa oprost svima vjernicima, koji bi u odredjene dane polazili crkvu sv. Katarine, u kojoj se je po predaji duvalo tijelo sv. evangjeliste Luke; drugim pismom podijeli opet oprost svima vjernicima, koji polaze crkvu sv. Jurja u Telnju, sagradjenu od kraljeva strica Radivoja Kristida (Krstica); trecim kralju Stjepanu.

No

II.

pismom napokon

istoga dana posla papa takodjer pismo

svomu poslaniku

dozvoli kudni zrtvenik

nadbiskupu spljetskomu Lo-

mu, da sabire kriiare i novaca, te da ih hercegu Stjepanu, ako bi im uztrebalo za rat s Turcima. predade kralju TomaSevicu Dok je kralj Stjepan Tomasevic revnovao za vjeru katolidiku sklapao savez vrincu,

za Bosnu,

i

zapovjedi

i

i

s

ugarsko-hrvatskim

bosansku drzavu. domovinu,

trazili

koja su silom

kraljem, spremala

se

je

Brojni patareni, koji

su

jo§

morala

prigrliti

"potajno doglasivala Turcima

tt

Patarenska

vlastela,

zamijeniti rimski

Muhamed

teljima.

i

bura, koja

Stjepana

za

Tome

u turskim pokrajinama; a tako

naSli su zaStite

i

polagano

rimsku

vjeru,

da

cam Muhamedu

saduvaju svoje

II.,

zakon sa musulmanskom II.,

saznav§i od njih

i

vjerom,

svojih

samo da

se

isto

i

mnoga

vlastela,

na bosanskom dvoni.

vjere, nijesu se

kratila

osvete svojim progoni-

uhoda, §to je sve

sam o tome

Sevid sa kraljem MatijaSem ugovorio, odIuSi najprije se

morali ostaviti svoju

plemenStine, svedjer su

§ta se sve radi

primorana jednom odreci se svoje narodne

napokon oborila

je

kralj

Stjepan

uvjeriti.

Toma-

Jednoga dana

Toma§evica poklisar cara Muhameda IL, zahtijevajudi od njega obidni danak. Kralj, vjeran obecanju, §to ga bija§e zadao kralju MatijaSu, a ohrabren papinim poslanikom, uzkrati cam duzni harad. Grdki Ijetopisac Laonik Chalcocondylas pripovijeda, da je kralj Stjepan TomaSevic odveo turskoga poslanika u svoju pripravljen. komoru pokazav mu skupljeno blago progovorio: >Eto harad je skupljen No nije mi ni na kraj pameti, da posljem cam toliko blago, i da ga se sam liSiiti. Jer ako car na mene s vojskom udari, lak§e cu mu se oduprijeti, ako budem imao novaca; ako bi me pak nevolja sna§la, te bi morao u drugu zemlju pobjedi, iivjet cu uz to blago mnogo udobnije«. Poslanik odgovori kralju: >Lijepo bi doduSe bilo dastno, da toliko blago ostane u tvojim rukama, kad ti ne bi time krSio svetinju ugovora. Ne znam, bude§ osvanu na dvoru kralja Stjepana

i

i

i

li

srece od toga blaga imao; bojim se medjutim, da ce

biti

obratno*.

Doznav car Muhamed II., da mu je bosanski kralj uzkratio danak, planu silnim gnjevom odludi ga grozno kazniti. No kako je u onaj das imao posla na drugim stranama, narodito u VlaSkoj, odgodi svoju osvetu do proljeda dojdude godine 1463. Kralj je Stjepan TomaSevid znao dobro, §to ga sada deka, te se je svima silama spremao, da odvrati od svoje drzave prijetedu buru. I papa ga pomagaSe po mogudnosti. Ved 11. prosinca 1462. imenova Pio II. modruSkoga biskupa Nikolu svojim poslanikom u Bosni, poizkustvo njegovo, da ce biti na pomod bosanskomu uzdavajuci se u osobitu mudrost kralju njegovim velmozama. O pripravama, Sto ih je bosanski kralj dinio kroz zimu, nema podataka; poznato je samo njegovo dopisivanje s mletadkom obdinom. Iz jednoga dopisa mletadkoga vijeda od 15. sijednja 1463. doznajemo, da je kralj MatijaS putio i

i

i

MATIJA§ KORVIN (1458.

40

bosanskoga* kralja Ijadi desili

i

— 1490.).

hercega Stjepana, da se medjusobno

i

U

zajedno njega pomazu.

su se poslanici kralja Stjepana Toma§evica u Mletcima, moleci ih

ve-

za pomoc.

Bosanski su poslanici govorili vijedu, kako je njihov kralj saznao od jednoga sultanova vijecnika, da car Muhamed misli, pokle osvoji Bosnu, Hum i Dubrovnik, preko Istre

na Mletke, Poslanici su nadalje

udariti

Mletcima predlagali savez

Bosnom

s

protiv ne-

da poSlju ne§to oruzja, Sto je za krizare pripravljeno stajalo u Dalmaciji, i nekoliko puskara, napokon da prime Bosnu budi u mir u rat s Turcima. Mletacko vijece pokaza se u svom odgovoru od ili primirje, budi 28. veljace posve hladno; ono dozvoli doduse, da se Bosni dade negto oruzja iz gradova dalmatinskih, ali savez protiv Turaka odbi napre6ac, uputiv poslanike, da traze pomoc u prijatelja kr§canstva, a

uza to su

kralja ugarskoga, cara

njemaikoga, kralja 6e§koga, a naroCito u pape

brovnik obracaSe se bosanski

sama u

velikoj

TomaSevica, da

bosansku

sa svojim

dade vojnika, odbi

pokazala spremna primiti u

pomagati

kralj

joj je prijetila

nevolji, jer

mu

ih molili,

svoj

gospodu

Pia

velmozama za pomoc; no

jednaka

dodu§e, jer

pogibao kao ih

i

la

Bosni.

II.

I

na Du-

obcina bijage

Molbu

kralja

sama trebala; no zato se je Tako isto bijale pripravna medju inim poslala Radivoju

je

grad bosanske bjegunce.

oruzjem

prahom,

i

te

je

Krsticu (Kristidu), kraljevu stricu, neSto topovskoga praha u KreSevo.

U

pocetku proijeca 1463. stade u Drinopolju skupljati vojska cara Muhameda. Kralj Stjepan TomaSevic, videci, kolika se sila na nj sprema, a ostavljen od svega Posla zato poslasvijeta, Ijuto se pokaja, §to bijale pro§le godine caru danak zakratio. to se na

nike u Drinopolje, da milost njegovu izprose

i

poslanstvu pi§e odevidac Mihajlo Konstantinovic

petnaestgodi§nje primirje izmole. iz

Ostrvice ovako:

>U

O

to vrijeme

tom i

bo-

od cara Mahometa primirje na petnaest godina. A car je odmah poslao po vojsku, da bude gotova da ide k Drinopolju, ali nitko nije znao, kuda 6e da se okrene s ovom vojskom, a poslanici bosanskoga kralja morali su cekati na odsanski kralj molio je

i

govor. A i ja ne znajudi, zaSto se sva ta vojska skupila, tada sam se sludajno nasao u jednome podrumu u carskom dvoru, u kojemu su bill carski novci i blago, i to tim povodom, §to je mojemu mladjemu bratu bila preporuCena blagajnica, a on odtud nikamo ne ide. Kako je dakle on sam bio, bude mu tjeskobno, zato posla po mene, da dodjem k njemu i da tu s njim posjedim. Ja ne oklijevajuci otiSao sam k njemu; ali

odmah za mnom dodjo§e u istu komoru najvisi carski savjetnici Mahomet paSa Izak samo njih dva. Kada je to moj brat opazio, rece mi to, a ja, kako nijesam viSe mogao iz one komore izaci, a da me ne spaze, sakrijem se iza sanduka. A kad su oni i

pa§a,

do§li,

moj brat prostro im je sag, a oni sjedoSe jedan do drugoga i po5e§e se savjebosanskoga kralja tiie. Tada reCe Mahomet pa§a: »Kako nam valja udiniti,

tovati, §ta se

demo odgovoriti bosanskomu kralju?« Izak pa§a odgovori mu: »A kako drugiije, cemo njemu primirje za petnaest godina, pak cemo namah ne gubeci vremena poci za poslanicima, jer ako drugdije udinimo, ne cemo moci nikako zadobiti bosansku zemlju, jer

§ta

dat

je to zemlja brdovita, a

gospodu;

im

te de

primirje,

demo

k tome imat ce

i

ugarskoga kralja u pomoc, pak

i

Hrvate

i

drugu

se tako priugotoviti, da im poslije ne

da oni mogu

otici

odavle u subotu, a

cemo moci niSta uciniti. Zato dajte mi cemo za njima podi u srijedu, pak

dodi do Sitnice blizu Bosne, a odtud jo§ nitko ne ce znati, kuda

car

misli okre-

savjet zakljudi§e, te izadjose na polje iz toga podruma i odoSe k caru. u detvrtak u jutro obrekao im je car primirje na petnaest godina, tako kao Sto su iskali, to da se pravo i vjerno obdrzava. A ja sutradan u jutro odoh k njima u

nuti«.

I

tako

taj

Poslije toga

i

—

rekoh: »Mila moja gospodol imate li primirje s carem ili nematepc mi odgovori§e ovako: »Hvala gospodu Bogu, sve smo ugodili onako, kako smo zelili*. A ja im opet rekoh: >Na moju vjeru, nemate vi nikakvog primirja*. Stariji od tih poslanika htio je od mene jo§ viSe da izpita, ali mladji nije mu dao, drzedi da ja od njih samo §alu zbijam. Poslije toga pitao sam ih: »Koga dete dana vi odavle odila-

njihov a oni

Stan

i

KRAU

STJEPAN T0MA§KVl6 (1461.— 1463); PROPAST BOSANSKOGA KRAUEVSTVA

A

ziti?«

jedu, i

oni odgovoriSe:

to sve

i

do Bosne,

>U ja

subotu<.

vam

A

istinu

ja

(1463.).

4c

im rekoh: »A mi (5emo za vama podi u

kazem, pamtite

Ali oni su se

to<.

tomu

sri-

smijali,

tako ja poslije toga opet odoh od njihc.

U pjeSaka

to se sastade

u Drinopolju golema vojska

mnogo pomodnih

i

ieta

sluga, koji su

i

turska, brojeci

150.000 konjanika,

vojsku dvorili. Car

Muhamed

silnom vojskom na Bosnu brzo nahrupiti, te kralja Stjepana Toma§evi<5a

s torn

II. i

sila

odIu6i

hercega

kakova pomod budi od Ugarske, budi s koje druge strane. medjutim drzaSe tajno Car svoju namjeru, priobciv ju tek prvim svojim doglavnicima. Ba§ zato dozvoli bosanskomu kralju primirje na petnaest godina, da ga zatede nepripravna. Bududi da je svoju namjeru driao tajno, pobojao se i kralj Matija§, da de turska sila udariti mozda taj put na Beograd i Ugarsku. U tom ga utvrdi Stjepaoa svladati, prije nego §to im uzmogne

sam Muhamed,

stidi

pod srbskim paSom Alibegom prema i zaprijeci, da ne dodje u pomod bosanskomu kralju. Cim su u subotu bosanski poslanici krenuli kudi svojoj, da navijeste svomu kralju primirje, namah se slijedede srijede podize Muhamed II. s golemom vojskom svojom iz Drinopolja, te podje preko Skoplja Vucitrna k Sjenici na bosansku medju. Prednje i

Savi,

poslavSi jedan dio svoje

vojske

da ondje kralja MatijaSa zabavi

i

dete turske vojske vodio je

Tvrtko Kovadevic.

najprije u oblast Podrinje, kojom upravljaSe tada vojvoda Taj bijase netom duo od bosan^kih poslanika, da je sklopljeno pri-

Predade se zato caru, koji mu dade odZauzev Podrinje provali car u pravu ili gornju Bosnu, »u kraljevsku zemlja<,

ne bija§e nimalo spreman na odpor.

sjedi glavu.

kako

pa§a, imajudi uza se 20.000 lakih konjanika. PreSav

medju dodje

car bosansku

mirje, te

Mahomet

ju zove Mihajlo

iz

Ostrvice, koji je za toga rata

najznatnija tvrdjava stolni grad

Ved

sluiio u turskoj vojsci.

Tu

bijaSe

Bobovac, koji je kroz toliko vremena sredno odolijevao

stigoSe prednje dete Mahomet pa§e pod Boglavnom vojskom pred grad, koji je branio knez Radak, nekad gorljiv pataren, a sad od nuzde katolik. Bobovac bijaSe tvrd grad, te bi mogao bio i dvije godine odolijevati turskoj sili. Sam Muhamed uvidi, da ne bi mogao tako lako la] grad uzeti; zato dade velike topove pod njim lijevati, da ga pretvori u prah pepeo. No toga mu nije trebalo. Ved tredi dan podsade predade mu pritajeni pataren Radak taj branik citave Bosne, po§to mu bijaSe obecana nagrada, ako svoga kralja izdade. Zauzev grad podijeli Muhamed iitelje na troje: jedan dio ostavi u gradu, drugi pokloni svojim pa§ama i vezirima, a tredi dio posla u Carigrad. Medju zarobljenicima bila su i ona dva poslanika, koji bijahu nedavno u Drinopolju. Sastav^i se s Mihajlom iz Oitrvice, sjedahu se njegovih rijedi, ali je ved bilo kasno za nebogel Izdajicu Radaka stize zasluiena kazan. Kada je malo zatim od cara Muhameda zahtijeva^, da ga nagradi za predaju grada, otrese se ovaj Ijutito na nj rekavSi mu: >Nevaljande jadnil ti, koji svomu gospodaru od jedne vjere nijesi bio vjeran ni odan, kako de§ meni Turdinu biti vjeran?<, pak namigne krvniku, koji mu odrubi glavu. Jo§ danas pokazuje se na putu iz Sutiske u Borovicu golema stijena Radakovica, gdje da je nevjerni Radak od tur-

svim

turskim navalama.

bovac, a

sutradan

19. svibnja

dodje sam car

s

i

i

skoga mada poginuo.

Kad s

blagom

car Muhamed dolao pod porodicom svojom sklonio u

je i

grad bijaSe ved

prve

godine

ondje smijeraSe skupljati

svoga

vojsku

i

Bobovac,

kralj

a obci strah

vijest, I

da je

tvrdi

TomaSevid

bijaSe

grad Jajce na uioku Plive

u Vrbas.

vladanja

odabrao za stolno mjesto,

te

dekati

na pomod evropskih

uzdano, da ce se tvrdi Bobovac bar koje vrijeme odrzati.

Bosni grozna

Stjepan

tvrdi

Bobovac u turskoj

vlasti,

No

se

Taj

ga utvrdio;

vladara, nadajudi

se po-

kad se malo zatim raznese po

sve se prepade

i

izgubi srdanost»

samo o tom, kako de udi u milost novome nesredne domovine pobjedi. I sam kralj, videdi

trepet zavlada. Jedni su mislili

gospodaru, drugi optt, kako de iz svoje da ne moze ni vojske skupiti, a kamo li Turdinu se Hrvatsku ili u koji dalmatinski grad pod mletadkom

odrvati, miSljaSe jcdino vlasti.

Ali

i

o bijegu u

zato bijaSc ved prekasna

matijaS korvin (1458.— 1490.).

^2

• Car Mubamed.ri., zauzev Bobovac odluCi obcu smetnju i stravu upotrebiti, da Bosnu sasvim sku^i. Namah posla Mahomet paSu s prednjim 6etama na Jajce, da grad zauzme Do§av Mahomet do Jajca saznade, da kralja Tomai kralja Stjepana Tomasevica zarobi. u njemu nema, nego da je pobjegao, i da nema uza se nikakvih sluzbenih Ijudi. Podje zato za njim u potjeru bojeci se, da mu ne bi umakao. Kralj je Tomagevic u noca sabrati to iz Jajca kroz Doljne kraje bjezao prema Hrvatskoj, nastojeci danju §evi6a

i

bar neSto vojske, da Turcinu odoli. No Mahomet paSa slijedio ga je uzastopce i nije mu dao odahnuti. Bjezeci pred Turcima dodje Stjepan Tomagevic u tvrdi grad Kljuc, i

u podne kroz kratko vrijeme odmoriti. No namah za njim stigli su turski konjanici i ja§ili su oko grada ne sluteci, da je kralj u njemu. U to izadje iz odade za novae Mahomet pa§i, da je sam kralj na§ao utoCiSte u grada jedan nitkov Klju6u. Mahomet obkoli grad sa svih strana i stade na nj udarati, Kroz cetiri dana traja§e podsada. Bojeci se medjutim, da tvrdoga grada ne bi ipak mogao uzeti, pode ugohtjede se ondje

i

varati s kraljem. ZaklinjaSe se

mu

se predade. Napisa

pa6e

i

i

mu

obecavaSe mu, da

mu

pismo, kojim

ne ce niSta

zajam6i zivot

mu

samo neka

uciniti,

slobodu.

i

Kralj Stjepan'

Tomagevic, kojemu ponestajase u Klju6u hrane i zaire, odlu^i napokon, te predade sebe Mahomet begu, pouzdavgi se u njegovo slobodno pismo i u milost i gradsku posadu cara i

Muhameda. Slavodobitno pohita sada Mahomet beg

sinovcem njegovim, djeiakom od

Muhamed

Car

bijage

II.

grada videdi, kolika se je klonuge takodjer

duhom

i

sila

sa zarobljenim kraljem, stricem

pred svoga cara

trinaest godina,

u to nakon pada Bobovca dosao pod na njih oborlla, a ostavljeni od kralja

samo o svom

migljahu

spasu.

Cim

i

nemilost, zamolivgi

ga samo, da im dopusti

i

Jajce. i

toga

Zitelji

drugih velmoza,

su zamijetili, da se sultan

primide njihovu gradu, poslage naodliCnije gradjane pred njega, te milost

gospodara.

i

mu

se predadoge na

po starim obidajima

dalje

i

za-

bodi,

Muhamed usliga molbe Jaj6ana, samo tim druge gradove na predaju sklonio. On im obeca, da ce ih ostaviti na slonjeu gradsku tvrdju. Muhamed zaista pogtedi Jajce a na to ga zitelji pustige

gove

zitelje;

konima da bi

Jivljeti

i

gradom svojim

i

samo sinove odliCnijih porodica medju svoje vojvode.

Padom Bobovca,

najglavnija

mjesta

turskoga.

i

zarobi, te

Klju6a, najglavnijih

ih

neke

gradova gornje

Vec

10. lipnja

pridrzi za se, a

Bosne

znalo

i

druge

doljnih kra-

se je u Mletcima,

vojska provalila u bosansku driiavu, te zauzela najveci dio kraljevstva

je silna turska

robstva

Jajca

bosanske drzave odlu5ena.

jeva, bijage sudbina

i

i

i

razdijeli

»da

Lukavi

upravljati.

i

gradove,

Nesredni

pa^e

i

sam

Stjepan

kralj

kralj

bosanski da je dopanuo

Tomagevic, drkcuci za svoj

zivot,

groznoga

pomagage

sam caru Muhamedu, da oblada ostalom zemljom njegovom. Qn izdade, prinudjen od sultana, zapovijed svim vojvodama i zapovjednicima svojih gradova, da predadu gradove i tvrdinje u turske ruke. Tako dospije u jedan mah za osam dana preko sedamsada

deset manjih

i

vecih gradova bosanskih u vlast turskoga sultana

U

najglavnije tvrdinje

gradove stavi sada Muhamed II. posadu od janji^ara, i dade joj za glavara poturcenoga Srbina Mihajla Konstantinovica

svoje posade; u grad ZveSaj nedaleko od Jajca smjesti

i

Ostrvice, vige puta vec

spomenutoga

Ijetopisca o vojni

Muhamedovoj u

iz

Bosni.

dana mjeseca lipnja bijage Muhamed zavladao velikim dijelom bosanske mnoge gradove i zarobio kralja Tomasevica. Drzave bosanske bijase tako pozorigta, a Bosna postala je pagalukom turskim. No Muhamed ne bijage time

Prvih

driave, posjeo nestalo

s

zadovoljan.

On

odlu6i

sve zemlje

bosanske

spremage na dalju vojnu, da zauzme jog one Podijeli s toga svoju vojsku

na

tri

dijela:

drzave

skuciti

pod

svoj jaram, te se zato

ne mogase dosad osvojiti. dio povjeri tesalskomu namjestniku

oblasti, kojih

jedan

Omaru, drugi Mahomet pagi, te ih posla na zapadne i iztodne strane bosanske zemlje, a sam s glavnom vojskom, vodeci sa sobom neprestance zarobljenoga kralja Stjepana Toma-

KRALJ STJEPAN T0MA§EV1C (1461. Sevica, udari

prema jugu

Hercegovinu

s

i

— 1463.); PROPAST BOSANSKOGA

provali

u

oblast

hercega

KRALJEVSTVA (1463).

Stjepana

Vukdica,

da zauzme

43

i

Ijudskim Dubrovnikom.

M

CATHARIN/t-REGIN/tBOSNENSi STEPHANI DVCIS SANCTI- SABB^ SORORI E CENERE HELENE ET DOMO PRINCIPIS STEPHANI NAT/t THOMA. REGIS BOS N/e

VXORIQVANTVM VIXIT ANNDRVM Llll ETCBDORMIVIT ROM/t ANNO DOMINI MCCCC LXXVIII DIE XXV OCT OBRIS_

MONVMENTVM

IPSIVS SCRIPTIS

#

IAD6ROBNICA BOSANSKE KRAUICE KaTARINE

Dok

je

Doljne krajeve

Muhamed na koncu i

svibnja

i

(f 1478.)

na

POSIT V/

U CRRVI ArA COBLl U RiMU.

pofetku lipnja osvajao gornju Bosnu,

Usoru, dotle se je herceg Stjepan Vukiid sa svojim sinovima spremao na

matijaS korvin (1458.— 1490.).

44

odpor, znajuci dobro, da 6e

i

njegovu zemlju

sna(5i

jednaka sudbina.

U svojoj

nevolji utjecaSe

strepio od straha pred turskom silom. Jo§ porodicom svojom bjezati u Dubrovnik, koji je 16. lipnja sve priprave dinio, da odbije tursku silu, ako bi ga opasala. No malo zatim predomisli se herceg Stjepan, a junaCki sin njegov Vladislav poduze biti boj s carem Muhamedom. U to je ime vojvoda Vladislav jo§ prvih dana srpnja trazio vojnika

sam

se najviSe Dubrovniku, koji je medjutim 6.

lipnja kanio je

iz

Dubrovnika.

herceg Stjepan Vukdid

s

polovici lipnja na hercegovu zemlju, bijaSe slabije srede, hercegova s ogoljelim planinama i tvrdim gradovima zemlja Kr§na nego u samoj Bosni. na strmim hridinama zadavaSe turskim konjanicima silnih jada. Oni pohara§e deduce

Muhamed u

Udariv car

ravna polja

i

pitome doline,

joSte uznemirivahu

docekivale

i

kamene hercegove zemlje ne mogo§e

ali

hajduCke

neprestance

6ete,

pak bi onda opet u planine uzmakli. Videci car, da zemlju, poku§a jo§ zadnji put svoju srecu

No taj

i

tomu

ih

koje bi 6esto vojsku tursku u klancima hajduci sve do careva §atora,

Koji put prodirali bi vitezki

na nju udarale.

K

uzeti.

mu

ne bi lako bilo uzeti hercegovu

udari na glavni grad hercegov, na tvrdi Blagaj.

iza zaludne podsade od nekoliko dana uvjeri se bolan, da hercegove zemlje ne moze put osvojiti, te odluci povratiti se u svoju prijestolnicu. Putem iz hercegove zemlje u

Drinopolje osvoji jo§ oblasti

knezova

triju

(t^;

STavrso zal Kpalfxou

x.al

llauT^ou

.

.

.

'Xwp3c?),

koji bijahu od straha pred njegovom silom preda nj do§li, te mu se dobre volje predali, nadajuci se, da ce ih pomilovati i drugim zemljama nadariti. Ali Muhamed ne poznavage milosti ni milosrdja, nego dade sva tri kneza nemilo pogubiti. Vojna dakle cara Muhameda II. u svibnju i lipnju 1463. svr§i se propaScu bosanskoga kraljevstva. Osim Hercegovine bijahu sve zemlje drzave bosanske u njegovoj vlasti: tvrdinja bosanskih drzase u svojim rukama, 100000 naroda obojega do 70 gradova roda bija§e zarobio, a 30.000 mladica bosanskih bijage ucinio janjicarima. Fade i sam i

kralj