Vjekoslav klaić povijest hrvata 3 by Visnjan Visignano

mtffmmmm

Prof.Vjekoslav

"'\

Klmc

«^»

••

*A*

'^^

•IJX

ns.

/cj<i

'C»^

V 4-

4- 4i>- •« <^»-

-*>

»A«^^ •A»^^»^.^^ •A*

J^l-S^t.^

"Af

'^^

•-*-•

•

^•

-jV'

-j^'

'*•

«S

!.s^l^.t^^^x^.t^x^.t8i.:

^^^i8t:ii:sit^*ij*^^^«

«s

<.t^t SI isi

SI t SI

«i

^'^

Jisi :.si : SI '.:siisi:(

^^ « SI ^^ "" s^.t.si . SI i^i$}i tsi *m t^:?i^ m 1 m m si.tsi 1 si rsi :« rsi t si t sn ^^ m > m * m -

i*^i»^m ,t.si

^^''

i*si*»i«it«itsitsi:si*i8i*^*«ii*#^

asi^si-isi^si * SI I4SI SI

m*m-

SI * Sll* .SI

« » «. SI iSI t SI isi : SI : SI : SI J SI

« «..«

SI tSllSltSllSI

{2 •i-

V <;.:> «V>

\- ^

-v-

^..>

-V-

l|f^f$f*<t^i|f'^

^^^^^^i

i^ :s?

i$f*i$t^^*i|^*i$f' V^:-^

f$f

i0t

i|^*5tf*i$^^^*^

<»^

4$f 4 5$^

tjl

4|f

fe t

»J; :>

^ •«>

<§

iif

"^"^

iff

<^> ^ t^t " .;

tj'^

*•

t0f ^

"*t*

t?t

i^i

m* ^

PiV. ^Y?

^ -^S^

^$> ^ fit

A^>;

1$^

i$f

*S^

^s«

<0f

?lif

.-^J;

f^t

i5t ^

'i*^

f$f

i|^

i$f

JtS

^ ^ ^ #*^

*i f3i

il-^

i^*^

* -^ 1 5^ * >8« t Si? * t^t ^ 10f + tlf *

r^^^*

$?^

i^'^f$f*i$f*f$f*i$t*i|f^i$t'^f0t*f$f *

5tjV

l|^ * 1$f

^^^*

iC*

t 58^

^^>;

5^$

^*^

f|^ + f0f

* i$f

"^ *

r ;|f

^9/.

31?

-A

^^ *>

<|t^i|f*i|^*^^t$f^t|f^i|t*i$f*i$^*^*5$^ ^-

t*>

;«

* $$ t 5«

•^*

;!f;/.

f$f

ff^i$^*f$f*i|t^i^*^*^

>t*

iC*

ftf

illf

i$f

ii^

* Sle *#*i85*(^$?^* * fit tj> fif i$> fSf tl

>f$

i0f

#* -''

§g^5f$-^g$

^l^^

f|f-V^<^4>4^4^4|^4-4$f4<4|^^

$gt^lJti^ti8^ri^ Vryf

xle

it:

51$

>e?e

>i*

^'^f$t'^f0t^i$f'^i$f^f$^^ * 5t* t sw<f t ykK t

flfî$^^f$fî|f^^'î$^^fttî(t^f(f'î$tî|f^

^^i8<^i8f^^^^ ^SJt®*^*

^'t^

1^ .A:

4^4>i^44^4>4|^4^44|^44^'4^4>4|f4i^

t^t«^$55-=:i^ t^$tiRtS^t«ti8.ti{

ijf*fjf^i<f^f|f^f)f*ij>^f$f*i|f*5(f*^^^^ jK

> ¥ ift

ij>

jft

fif

1$^

i8f

t j8?

i8^t(8e*SftflJti8tS i$^

f$f

lit

i(f

i|>

i^t

^^^^^«t«t«J iStJStSRtJIftiftts^

POVJEST HrVATA

POVJEST HrVATA OD NAJSTARIJIH VREMENA DO SVRSETKA

XIX.

STOUECA.

NAPISAO JU

VJEKOSLAV KLAIC, UVNI REDOV. PROFESOR OBCX POVJESTKICE NA

KR.

SVEUCJUSTU

TtiAKiX J«StPA

SVEZAK DRU6I: DIO DRUGI TAE^E doba: vlaoanjb kraukva

raznih poRoniCA

OKOOA KWtOA OD OOBITKA VAUUCUm 00 lUTUS :

EOMVlMft

(tm.-tati^).

lUM -umx

SA 77 ILUSTRACIJA. -JIC-

NAORADILA „MATICA HRVATSKAIZ

ZAKIJ^Oe OROFA IV ANA NBP. DRAAKOVICA ZA OOO. iSOO.

•Nf

I9OI.

nSAK

NAKLADA KNJOaKK LAV HAkTMA.

hKUTSCH), ZAGREQ.

603531 i.z.ss

A D R 2 A

Hrvatsko

1433

XIV. stoljecu 11301— 1409). Tcritori tine protnienc i

bant

Uprava, upravnc oblasti

oblaslnici

po narodnosti

Sudjenje i

Dade

porcxi

Vjera

trj^ovina

slarenako-hrraltka

;

...

3<>

(141 1.— 1413 );konKrefu Uudimu (lipnja 141a)

Mieldtna 1411.-1413

Priri'rat a

Pad hercega Hrvoja

Vukiirfa.

rat

.MIclciina

141S

- 1410

....

jairnh otoka

Turcima. 1410 Ir»ni4 Nelipiii bori »e a Mlttcima 1.

14:1.;

kncxoTi,

1420

kncioTi

Krankapaai

1420

\\zs

»iii,

Turciina,

rat a

1438— 1436.;

9 pto»inca 14J7.

U4 M»

Albrecht Austrljskl. VlaVarnenClk Ladldislav HS slav Postumus. (1437 -mstV HT Albrecht Au.trijikl (1437.-1439) I

•

Mbor

Vlad'alav

*$)

« svibqim 1439

U39 «»<

1142.;

•44^

aintt

•

Vaintneilt. I440.--I444*

><*

«4J9

...

•

ITS

Hr»»lA©j 1446 kra^iot EUMbcla 19. |W«iiM» I

»'«»

VUdt.'jv ,.t.>v>

*«*J»

•

Prv» podMda Beograda 1440

•'*'»

VitrnciivSk

vUdkWMB, 1443.—

i444-i

bjcdt lto4 Nlia

Kvao-

nee. poraa ko.i v.rn« (lO. at«4tflOg» 1444)llifatako kr»IJ«f«t»o god«n» I44«

107

VII.

Gradiantki rat « Ugarriioj

l-'q

poaljednji

I437

kralja Sigiainunda

Kiiwbel*

Celjik'

Srbiji

Srbija godina

Albrechta 37 Hatopada 1439lUratako kralj«»»tTo godina 143*-

'' U<

kneia Ivan* (AnU) Frankapana (1436.)

Bmmhi,

14:4

Odnoai kralja Slgwrnunlu prrina laieima,

'" brada n:eKoni (1435>: P*«*

Pad Smederefa ay. kolo»os«

gubitak

1450.-1434-; ^%^r%V\ aabor

tudjini

Uganrid

1419*1 hr*

—

kraJjeraiTo sa kraljeva bo

pnrc

1415

kraljcvktvM ta nje^ov* uhivai)|a

Trogira, Spljcia

Knes

— 1415;

veljafe

1412.

Sigiainund u lu<ljmi,

1413.

HrvaUka I4I4.

proralc Tijr*ka u

I43.1*

143s

bana

Boma

Rin*

na crkTenom «••

Poljakoj

borari

1433);

Ban Matko Talorac

Smrt

I411.) SiKiamuntl prema Njemaiko), Anttriji

tij

pnt a tndj ni {tTibanj 1430.

drufri

hr»attko

god

(1409.—

Srbiji

1436.

1434)

Uft«rako

ravka u

4.}

Franka^^na,

bora u Baaela (il. atadenojfa avibnja

a<>

sam

kraljuje

Niko'e

liatopada 1414.); krunjen xa cara

...

proinetala

Odnoai prema Tarcima, Boani

Rat

{31. 8»ibnja

Sigrismund

DruRi

—

(1409.— 1437.1

vaUko

moinarici

UmjetnoUi

VI.

po ataleiima

crkva

Sigiamand po

Knjilevnoit latinaka

Obrt

kiieaa

ainoTi knet« Nikole

;

praTo

Vojtka i

..... ...

N«£in vladanja. Hercezi

^.itelji

Banoranje

kraljevstvo

iAdbtov PoMum**. i444.-i4$7

»4«4

•

«**

^» »*»<

Rat n« celjtke koeiove ^"ridrik* nja

u tr»Y-

Ulrilca

«Tibn)« 1446

Iran Hanjad kao gaberaator

Ugartke, 1446

—

ujegove;

— ao. roir

lUtopada 1448. •

despotom

Jiakrom, 1449.

Turcima

Pottatna

1452 Hrvatsko kraljevatro god

1446. —1452.;

ban^ Petra Talovca 1453 Pad Carigrada 29. BTibnja 1453

1456.

deapota Gjurgja Bran-

LtdUlava ilunjada

275 16. oiajka I457.

288

X4S7

Prilozi

skr-

bniitva, 4. rnjna

250

amrt kralja I^diilaTa Pottuma 23. ttadenoga

233

Oalobodjenje kralja Ladialara

atudeooga

Pogibija

Wanom

Ugankoj; borbe

— I4S3

koTida 34. proainca I456

219

Nutarnje prilike a

Ivan Han{ad

Hanjada II. koloTosa 1456., Uirika Celjskoga

po-

I4S»

sa banija u Hrratikoj

213

I4S3 Boj na KosoTd 18. aljedice

I453— 1455-; borbe 1453— 1456. . . Drnga podMda Beograda 1456.; amrt Wana Ulrik Celjaki

-09

335

244

It.

amrt

Prilog.

Izvori

doba

tre(fe

Prilog

pomagala aa povjeit Hrrata

Tr«n»kripcija itpravft

252

"^i^^

SLIKE Omamcnat

...

rake tr. Simana a Zadni

IZPRAVE.

Simana a Zadni

Stttp t rake ct.

Prodelje prTO(;a reda (etaie) ivonika fctolne crktrc

T. Dnjma

a Spljeta

Pnri red srooika tr.

Mpadne Proielje

strane)

prro^a

nujma u

it.

za edno

Dnjma n

•

Spljeta

Zvonik tbome '^nekad atolne) crkve

<»9

Zapadna str«na tvrdinje (idaara) a Jajca (Uh botantkih kraljcTa na (sagradjcnia)

aahmu

tr.

LoTrioca 11

aamoaUna

atoljc^a

...

FtUt kraljice Barbate Pe^t Deodata StojanoTi(5a

Franje a Du-

brovnika

Vrban«ko(^

85 toi

Trocnova

(Krikoga) ctatata od go-

105

Peiat knesa Fridrtka Celjakoga dine 1388

Peiat

Kaaeta (capsa)

av.

JakoTa a

ritnici

boaantkoga

Tvrtka

Stj«(>ana

kralja

11.

atolne crkrc

107

TTrtkoTttfa

Zadra

•V. Stoiije (Anaatasije) u

Golabac (podor) a

Mo^ik

(relikrijar)

Grobni apomentk

a crkvi (aarkofaj;!

bUca SatUke n Bcmti

Grobni spomenik

bUn

»r.

Marije n Z*dta.

kod

D.>ljne

bliso Satiske a

Bomi.

(Ill

Kraniaanje kralja Sgiaaaanda sa rimdtoga cart.

IS I

I4ja

1*3

Satiake •

BomI

(IV.)

Nagrobno kamcnjc kod Bileka a Hercefovink. Nagrobni kamen (aarkoCtg) na brda Paflorca Miniatoma

alika is rukopiaa

(miaaU) katta

Is miaala

kneta Noraka

tre-

Bdikt kralja Sfftemanda

isdan

avibaja

tramja 1434 117

• Baatia jakuv d« Mat«bt«

Franjetrac

I3S

BMka

•39

Stgiamand a omata Hmakoga car*

Kralj Albracht Aaatnjaki

Dakrtt kralja Albrtchla od a), svibi^a 1439.

VtUM <7

P»va^ Matka

Sigimand kao rimaki car Gtb spljctakoKa nadbiakapa Dajma de (tidicibai. PoTcIja kralja SigiamaiMla od a. tramja 1 398. Povelja kralja Si|^manda od 18. Ibtopada 1 400

aUtni p^anaal kralja Albrechi.

Srabrtni

paeat kralja Albrachu

PeCat boaanakoga kralja Stjertana 0«toie .

Plactttsi j.

117

Rata* opratna odUtea

raka (1368)

143a

Zakliaici aUvonakoga aabora

Groboi spooMiMk (Mrko&x) kod DoIjim ZcoI^ blittt

kralja Sigiaaiaada, iadan

Ijate

)

III

Grobni pomeoik (aarkofaK) kod Doljne Zfoit!* '

Sutat

Zgolde

Stttuke a Bomni. (It.)

Srbiji

kod Doljne ZgoUt

(I.)

(aarkofai;)

Ivan ^iika

Snimak

Kn«tnici

Kralj .Sigtatnond a Parisa

a Trogira (klanatro)

(CoBstantia)

Djaci Praikoga sveaiiUiU a

Hodnik

7« vra

Stara (medTcdjal kala a varoii Jajca Kralj Sigaimand na crkTeoora

por.

IvanoTa

I.ovre

tpljetskoga

na(eiaika

Griaogonia (1418.)

tima trrdinje a Jajca

Spljeto. (S jojjo-

zrontka

reda

talom ttolne crkve

Orb

1^1

Talorea. bana kralitfina fialaaa

HMMija. HrTataka Poiraija kraljtet

•5$

•S9

6ia*« Stavonfje

WtmbtUt vd

P*«at kraljiot KIlMbala

Kralj Vladialav

/Jattta iaffiala Vladlalaaa

go<!

167 •7J

VarMii6k I.

1*5

Vanwne<k«

177 I7»

VUdnl«va

Srcbreni pjcneti

Pe^at VladisUvs

VladUUva

Povelj* knija

Podpia kralja Vtadialava

SiUan Mcral l?an lUnjad

Vanwn^ka

Vtrneneikt Varoeniika

I. I

Vamen(ika

tSj

Srebreni pjencsi

tS?

Pritor

....

Podpis kneia Uirika Ce1jako|;a

259

105

NoTi grb Irana Hiinjada

361

99 20$

Sv. Ivan Kapialran

Sv.

Ivan

Kapiktran.

269 Slika

aa irtvenika franje

Pct*t Iraoa

Hmiada

...

209

PtUt kocM

Ulrik* Cel|«k(^a

213

Groboi ipomenik Irana Hmijada

ai5

Franjevaiki aamottan a crkvom u Iloku

211

Dekret kralja Ladidava Poatuma od 2\. re\]»it

Podpia Ivana Viteu od Sredne

Janj

Kaatriotitf

(Skenderbeg)

I'e^t drapota Gjar|^a

Salun Mibamed

Braokovi^ (Smederevca).

Kralj I^diaUr i'oatamaa

Zlatna forteto kralja I^dialava Fostumt

225

Taike crkve u Iloku

276 281 .

Odiomak

237

Magdalena,

241

povclje kralja Ladialara Poatama

291

francuxkoga kralia Karia Vll., a

caminica kralja l.AdiaIava Poitama

^^ ^-^

283

287

1457

231

243

253

iSo

(SibinjaDin janko)

LiditU?a Foatama

prigodom |>odtade Carif^da (1153.)

293

TRECE DOBA VLADANJE KRALJEVA

RAZNIH PORODICA

(1301.â&#x20AC;&#x201D; I5s6.)

DRUQA KNJIQA: OD GUBITKA DALMACIJE DO MATIJE KORVINA (1409.- ust).

HRVATSKO KRALJEVSTVO U XIV. STOLJECU. (1301.-

Tcritorijalne promjenc.

naiodnocti

—

po ttalriima.

Naiin vUdftnjt. Merccgi

—

Sndjenje

KnjiieTQoat latioaka

praTO.

—

alaTcntko-hrTataka.

1409/).

baai.

Vojtka

—

— i

Uprara, opraToe oblaiti moroarica.

Umj«tnotti.

—

—> Dade Obrt

oblastaki.

porcsi.

—

Vjcn

trgoTina; prometala.

2telji

crkva.

—

^^^t

^^;

Or—

iin«l t

raka

n. amna*

a Zarfr*.

HRVATSKO KRALJEVSTVO U

XIV.

STOLJECU

(1301.— X409.).

eritorijalne promjene. Prvi Aniuvinac Karlo Robert primio je hrvatsko kraljevstvo u onom obsegu, kako su ga drlali posljednji

Arpadovici

otoka Dalmacije

dovi

Zadar

Kordule

bill

u XIII. stoljedu.

primorskili gradova

su tada u tudjoj (mletafkoj) vlasti gra-

Dubrovnik, zatim

svi

Lastova. Za bana Mladina

otoci II.

od Krka na jug do

skloniSe te u mletadku

Trogir (1322.), a nakon pada njegova povcdoSe sc za primjcrom njihovim takodjcr gradovi Spljet (1327.) i Nin (1329). Tako ostado^ uz Hrvatsku od primorskih gradova i zaStitu joS gradovi Sibenik

mjesta jedino Senj, koji je bio u nepoireJnoj

vlasti

Frankapana, zatim

Omi$, kujima su gospodovali Bribirski knezovt od plen^na Skradin zapade poslijc (1356) ob<iinu niletadlai, Subid Mcdjutim tako da je napokon hrvatsko kraljevitvo bilo gotovo sasvim potisnuto Skradin

od mora.

Dok iupe

Mletiani obladali

Primorjem, grabio je botantki ban

kotare u hrvatskom Zagorju.

od Hnratske odkioao iupu

Imotu, Glamod (Dlamoe\ HIivno (Lijevno) i Dumno (DImno, Dumo), a onda £itavo primorje (Krajinu ili staru Neretvu) od uUm Cetine do til6i Neretve. Tako ie od Hrvatskc na jugu Gvozda ostalo samo ono, Ito au driali koeHnhir, Ostrovica, KlU I Omll), kneiovi Cctina), knezovl Bribir ki zovi NcUpicH (Knin Kurjakoviei (Krbava), knezovi Dtsblavovi6 od plemcna Mogoro?id (Lika i PodgorjeX i i

HRVATSKO KRAUKVSTVO U napokon knezovi Frankapani priznavala jc kraija

mnogo

all

Tck i

Modru^e, Vinodol

(Senj,

Gacka). Ali vecina

knezova

tih

tako da za pravo vlast kraljeva nije

Roberta tck po imenu,

Karla

na jug od Gvozda. Ostala mu jedino Slavonija od Drave du Babonicima nakon iestokih borba sa Gisingovcima

dalje zahvatala

Gvozda,

XIV. STOUE^.U.

tu preobladao je istom

Ljudevitu Vclikomu podje za rukom, da obnovi kraljevsku vlast na jugu Gvozda,

da prikupi sve

iupe

obiasti,

Najprije skudi Nelipide

ote im kraljevski

Kurjakovide, a male zatim

banski grad Knin (1345.).

Bribirske knezove, prinudivSi

otima^e

toga

Iza

gradove, koji su nekad pripadali hrvatskomu kraljevstvu.

do Nerelve

zemlju

2Ladru (1358.) izradi

isti

mah

isti

pokori

ugrabijene

hrvatske

prinudi

Ljudevit, da su

kralj

ustupe Ostrovicu (1347).

Napokon

(1357.).

ga,

iupe

ustupi

mirom u

slavnim

morali

Mletci

ustu-

primorje sa svima otocima podev

hrvatsko-dalmatinsko

Sitavo

piti

banu

bosanskomu

(DIamod, HIivno, Imotu), a u

Humsku

ih,

od polovice Kvarnerskoga zaljeva, pak na jug sve do Dra£a, tako da je tada hivatskomu kraljevstvu pripao Dubrovnik, a poslije Kotor i

Obseg hrvatskoga

kraljevstva nije se

od god. 1358. promijenio

do god. 1409. Pojedine iesti zapale bi, a to za duze ili krace vrijeme protukralje Sigismundove (Stjepana Tvrtka, Stjepana DabiSu, LadiNapuljca),

slava

ali

Dalmacije

vazda smatrale za dijelove

hrvatskoga

pomenuti vladari njima gospodovali kao nkraljevi

kraljevstva, te su

Hrvatske*.

Hrvatsko se je kraljevstvo u XIV. stoljecu kao

prije dijelilo

poglavito na dvije upravne oblasti: na kraljevine Hrvatsku

premda je

Datma-

zatim na kraljevinu Slavoniju, koja se redovito zove »regnum«,

ciju,

nema u kraljevskom

hrvatskomu kraljevstvu

je bosanski

naslovu.

Neko

vrijeme pribrajala se

Huinska zemlja, narodito onaj

ban Stjepan Tvrtko morao 1357.

dio, koji

ustupiti kralju Ljudevitu.

Kraljevina Hrvatska obuhvatala je u drugoj polovici XIV. stolje<5a

svu zemlju od Gvozda na jug do Neretve.

na mnogim

mjestima

do mora, tako da

Na zapadu

dopirala

je njoj pripadao

neko

vrijeme (do 1365.) grad Rijeka, zatim Vinodol, grad Senj, Novigrad

na istoimenom moru, Skradin, OmiS

ditava Krajina (stara Neretva)

od u§da Cetine do uSda Neretve. Na iztoku bile su joj skrajnje iupe Pset, Dlamo£, HIivno, Imota Dumno (Duvno); od Slavonije razstavljao ju je donekle Gvozd, a onda rijeka Una s Uncem, tako da je grad Bihad bio jo§ u Slavoniji, dok su gradovi Rmanj Unac i

bili

u Hrvatskoj.

Dalmacija, koja se vazda spominje uz

Kraljevina

Hrvatsku kao sastavni dio njezin, obuhvatala je tada ne samo sve gradove byzantske Dalmacije (Krk, Osor, Rab, Zadar, Trogir, Spljet,

Dubrovnik

Kotor)

njihovim

hrvatskih gradova, kao Nin

Srup s HA^t. .., SiMUNA u Zadru

Hvar

kotarima, nego

viSe

prvotno

Kordulu, koji su izprva pripadali kneievini Neretvi, a poslije

Hrvatsko). Dalmaciji pribrajali su setada

dok su

Sibenik, zatim velike juine otoke Brad,

se prije

samo

ditavi otoci

Krk. Rab

Cres,

poglaviti gradovi tih otoka smatrali za dijelove

dalmatinske pokrajine (theme). Slavonija napokon zadriala je onaj obseg, ito ga je imala kao opravna oblast za vrijeme Arpadovida u XIII. stoljedu. Obuhvadala je poglavito ditavu zagre-

badku biskupiju, zatim iupanije poieiku vukovsku. Potonje dvije iupanije stale su se medjutim u ovo vrijeme nekako posebice izticati: poieika poradi toga, 4to je grad Poiega- bio i

laaebna domena

kralj idina

(oppidum

reginale), a

vukovska poradi porodice Gorjanskih,

Na£|N VLAOANJA. HERCE/I

BAM.

zatim radt Djakova, kao sijela bosanske biskupije, a najviSe radi blizine Bosne

banovine

se jo§ u dekretu kralia Ljudevita od god. 1351. obje Vukovo, kao njeSto istovjetno s ostalom zeinljom izmedju Drave i Save (Slavonijom), a neSto razlidito od Ugarske. (Naiin vladanja. Hercezi bani). U vrijeme od 1300 do 1409. bila su na hrvatskoga kraljevstva, §to se znade, obavljena dva krunisanja. Godtne 1300. tlo

Ma5ve.

uza sve to smatraju

zupanije, Poiega

nONACttVAtttPUCTO.

Pro£kub prvooa reda Kdco

j« crkTM

•.

I>ajina

potuU od

(eta2e) kvgnika stolnb crkvb sv. Dujma u Spuktu.

nuatoleja cart Diokledjau. oije

imala prrobitno tvoBtk*.

njega »Tonik», koji Msloji od aedatn dtjelora (naime od podnoija, pet Cetverokulnth redova,

—

okta|tooalno((a reda aa

XIU.

klobuiattim krorom), tapotela Je »ed

aloljerfu.

Gradnj* dMwi-

J«dooffa

—

lcrtOff»

a trajsla j« Ttl« atolje^.

ViMk

Za gradnja sv^nika mnoffo te je sanimala kraljtca Elisabela, avpntga kraija L|«4cfito I., a kdi boaanakoga bana Stjcpana Kotromaoirfa. GoIoto je te»je»too. da je pnrl red (etata) svonika dogradlo (ImmA pod* gradilcl), Splje^anln Nikola Trrdoj, kojl je a6. lipoja 1416. a nadblakapom I kaptolom «teM6o a torn

)e iTOoik 51*03 melra.

poaebaB agovor.

krunisan bi Karlo Robert u Zagrcbu, a 5. kolovoza 1403. kralj Udislav Napuljski a Zadru. Premda je Karlo Robert poslije jo5 dva puta bio krunjcn (1309. i 1310.) u Ugirakoj.

smairao je 00 ipak vjenianje u Zagrebu za glavno

zakonito, poito je

od njega brojio

IIRVATSKO KRAUEVSTVO U XIV. STOUEfiu.

godine svoga vladanja. doili osobno, ved

gori^ki

(qui fuit

Hrvati pnznavali su njegovo krunisanje u Zagrebu pravovaljanim;

bani

hrvatski

s toga ntjesu

na njegovo vjen^anje u Budimu

15.

po svojim zamjenicima. Pak

Ivan, arcidjakon

1309.

lipnja

kanonik zagrcbaiki, spominje samo krunisanje Karla Roberta od godine 1300. coronatus anno domini MCCC et regnavit annis XLII). Mora se medjutim iztaknuti,

da fu oba krunisanja (1300. zadariki,

vclikaSi

su se dali zastupati

ostrogonski

1403.) obavili

nadbiskupi, a ne spljeUski

ili

da njihov izabranik bude priznat Ladislav u 2^dru nijesu bili vjendani krunom

svoj prilici za to, Sto su Hrvati tim htjeli,

u UgarskoJ. Ni Karlo Robert u Zagrebu, ni

Stjepana.

sv.

Mod

kraljevska u hrvatskom kraljevstvu bijaSe za Karla Roberta izprva nikakova, a

posHje 1322. priliino slaba, naro^ito u zemlji na jugu Gvozda. Za sina njegova Ljudevita

dizala se je kraljevska vlast sve viSe, tako

AH namah po

1358. bila gotovo neograniSena.

je poslije

opet silno padati,

smrti Ljudevitovoj stade

femu

su poglavito doprinijele

neprestane borbe za prijestolje. Teritorijalne promjene, zatim padanje like

u vladajucoj

kraljevstvu

dinastiji

mnogo

rastenje kraljevske vlasti, a

su doprinesle, da

porodidne

pri-

se je nadin vladanja u hrvatskom

vi^ puta mijenjao

delu hrvatskoga kraljevstva nalazimo

u XIV. stoljecu

hercege

bane.

Kralji

kroz mjesece u njima boravili (Karlo Robert sa dodu$e (esto zaiazili u hrvatske zemlje dao je pa£e u Gradcu tik Zagreba podici kraljevsku paladu), ali redovito upravljali su kraljevstvom hercegi bani. HercegS nalazimo samo za kralja Ljudevita; inaie upravljaju i

vladaju bani

Hcrcczi 1350. iza

1353.

hercega Stjepana;

Dradki

(1369

u XIV. stoljedu

(duces)

— 1354),

bili

Stjepan (1349. — 1354.; tofnije Margareta (1354. — 1356.), udova hercega Stjepana; napokon Karlo

ovi:

najmladji brat kralja Ljudevita;

Ivan

— 1376.),

(1356.

— 1360),

sin Ljudevita grofa

sin

Gravinskoga

napuljske loze Anzuvina. Svi

poput hercega iz Arpadovske kuce gotovo kraod Drave do Dubrovnika. Naslov im je: »Dei gracia tocius Sclauonie, Croacie et Dalmacic dux (ducissa)< ili skradeno: »dux regni Sclauonie< (dux tocius Sclauonie). Stoluju ili u Zagrebu, u kraljevskom dvoru na Gradcu, ili opet u Zadru u Dalmaciji, a zovu ih »excellens (inclilus) princeps«, pa6e »ducalis maiestas*. ti

porodice

dlanovi kraljevske

vr§ili

ljevsku vlast u hrvatskom kraljevstvu

Hercezi

hrvatski

znatno

utjedu

vanjsku

politiku;

kralj

Ljudevii

ne prihvaca mir

s Mletcima, jer ne dc na nj pristati hrvatski herceg Stjepan; ugovarajudi opet s austrijskim

vojvodama

deikim vladarima vazda

Ugartkoj izdaje

kralj koji put

iztide,

darovnice

to iini s privolom

hercegovom. Fade

privolom (consensu) hercegovom.

U f amom

hrvatskom kraljevstvu vlada herceg poput kralja, brojeci sve i godine svoga nostri anno primo, secundo ). On vr§i naroiito ova kraljevska prava: a) namjeita bane, koji njemu pokoravaju (banus Faulus de Ugal, per dominum Stephanum, dei gracia tocius Sclauonie, Croatie et Dalmatie ducem in dictis regnis

—

vladanja (ducatus

—

Sclauonie ct Croatie banus constitutus); b) izdaje naloge za sazov sabora generali

dc mandato

praecepto

ducis

celebrata)

(in

odredjuje,

congregatione

o dcmu da se

vijeda (pro requirendis iuribus

ducalis maiestatis); c) dijeli plemstvo i izdaje o torn poherceg Stjepan dnc 15. svibnja 1354. neke plcmenite podanike grada MorifCft proglasio pravim plemidima (veros nobiles), te im o torn irdao zasebnu izpravu; d) vodl vojsku svoje hercegovine pomaie kralja u vanjskim ratovima (sa Srbima, velje; lako je

Bosnom);

e) potvrdjuje privilegija

(Koprivnici), ptemidkim

sabonma njedno

pojedinim velika&ima

obcinama (Turopolju), crkvama

banom

sudi sud

rjeSava

Slavooiju (»inoDeta ducis pro Sclauonia«

ili

parnice;

plemidima, gradskim obdinama

biskupijama (zagrebadkoj);' g) daje

»pcr Sclauoniam«).

kovati

novce za ditavu

Na£iN VLADANJA. HERCEZI

Kad nema vla§<5u»

kao

hcrcega, upravljaju

hercezi.

dostojanstvo najuzviSenija gnitas

sit

banatus).

naslov tijekom XIV.

BANI.

vladaju hrvatskim kraljevstvom

bani gotovo

btom

jednoj izpravi od god. 1321. kaie se izrijekom, da je >bansko fiast

Ugarskoj* (cum

pogledu banov^ upamtiti mijenja

stoljeda viJe puta

nam prema

regno Ungariae exccUentissima je,

da se njihov

teritorijalnim

di-

broj, djelokrug

promjenama

poli-

tidkim prilikama.

PbVI nED ZVOMKA STOLNK CRKVE (S

Na podctku

14. stoljcifa

j«gou|MdiM

SV.

DUJMA U SpUKTU.

stnioc).

nalazimo najprije po

dva

bana, jedan je kao ban eilave

Bosnc. U to je vrijeme banska das nasljedna, kao ban Hrvatske porodicama. Bani iitavc Slavonljc jeau kneiovi kncicvskim to u domacim, urodjenim 1316.— 1322 ), a bani Hrvatske gospodari Bosnc Babonidi (Stjepan 1310.— 1316, i Ivan 1312—1322.). knerovi Bribirski od plemcna Subid (Pavao L. 1300.-1312, Mladin IL» nc promctne opct Padom bana Mladina II. (1322.) uktda »e nasljedna banska dast^ a da »e Slavonije, a drugi

HRVATSKO KRAUBV8TV0 U

XIT.

STOUK( L

o nasljednu, ne povjerava ju kralj vi§e ilanovima hrvatskih kneievskih porodica, nego obtinim plemtcima slavonskim, paCe koii put i ugarskim, koji su stekli zasluga za kraIjersko prijestolje, a uza to imadu posjeda u obsegu hrvatskoga kraljevstva. Takovi su bani ditave Slavonije: Nikola Amadejev (1322 —1324.), Mikac Mihaljevid Prodavid (1325. 1343.) i Nikola Banid od Lendave (1343.— 1346.). Oni nemaju drujjova u banskoj

—

dastl, jcr je najvedi

dio Hrvatske

ditava Dalmacija u tudjoj vlasti. Ti samaiki bani zovu

se naprosto »banus tocius Sclauonie«, a

uz Slavoniju

upravljaju

Hrvatske, koji je ostao uz ugarsko-hrvatskoga kralja. Ljudevit pokorio Nelipide, Kurjakovide

odsad zove

svoj naslov, te se

onim malim dijelom

Tek od godine 1345, kad

kralj

Ugrinice, povecava ban Nikola Banid od Lendave

>banus tocius Sclauonie

Croacie,

vlada velikim

jer

dijelom Hrvatske. Jednaki naslov (banus tocius Sclauonie et Croacie) imadu svi njegovi

do godine

nasljednici

1356.,

Lackovid (1351.— 1352.),

naime Nikola Set (1346.

—

Pavao Ugal (1350), Stjepan

1349.),

sam Nikola Banid od Lendave po drugi put

(1353.

—

1356.).

Godine 1356, usred najieSdega rata s Mletcima za Dalmaciju, obnovio je kralj Ljuda hrvatskim kraljevstvom vladaju u iiti mah opet dva bana: jedan kao ban ditave Slavonije, a drugi kao ban Dalmaclje Hrvatske. Tako ostaje za ditavog daljeg vladanja kralja Ljudevita*, a iza njegovih nasljednika, nekako sve do godine 1392., kada Sigismund u kritic^nim dasovima povjet^ava ditavo kraljevstvo hrvatsko jednomu banu, koji se onda zove >Dalmatiae, Croatiae ac tocius Sclauoniae banus*. Takovi bani bili su narodito: Ivan Frankapan (1392, 1393.), Nikola Gorjanski (1397. vranski prior Emerik Bubek (1402.), Ladislav 1401.), biskup zagrebadki Eberhard Pavao od Peci (1404 —1406.), napokon od Grdjevca (1403. 1404), Pavao Bisen devit nekadanju uredbu,

—

celj^ki

(1406.

II.

— 1407.).

nekadanjim hercezima, narodito Nikola

sporediti

Ti se potonji

Gorjanski

mogu donekle

bani

celjski

knez Herman. Po-

pade u sluibenim izpravama spominje prvi izmedju svih dostojanslvenika, pak

sljednji se i

knez Herman

zagorski

prcd palatinom ugarskim, demu je jamadno doprinijelo, §to

Banska

nego u prijainja qua fungimur in

je bio last kralja

Sigismunda.

XIV. stoljecu kao za Arpadovida velika, pade jo§ znatnija, vremena. Ban Ivan Babonid kaze god. 1320.: >auctoritate regia, banatuc (kraljevskim ugledom, koji vriimo u banovini). Mnogi dalma-

vlast bila je u

tinsko-hrvalski bani iza god, 1358. vrSe dast kneievsku u dalmatinskim gradovima (u Zadru,

Rabu

Spljetu,

itd,);

(dominus terrae dine 1356.

jedan pade (Ivan Cuz) zove se god, 1358. »gospodar

Halmae).

— 1391,

Ne moie

se todno

odrediti,

u kakvom

Humske

su sno^ju

bani dalmatinsko-hrvatski prema banima ditave Slavonije, da

zemlje* bili

go-

su naime

kao u 13. stoljedu, ili su tada oba bili posve ravnopravni. Nema barem primjera, da bi ban hrvatsko-dalmatinski ma u dem bio zavisan od bana ditave Slavonije, premda se taj u sluibenim izpravama redovito spominje kao prvi izmedju svih bana. U sluibenim se naime spisima, kao u kraljevskim poveljama, izbrajaju bani ovim redom: ban ditave Slavonije, ban Dalmacije napokon ban Hrvatske, ban Madve prvi bili podredjeni potonjima,

Severina (severinski). Stoji medjutim ipak, da je ban ditave Slavonije vrSio neke osobite povlasti

prava, kojih drugi nijesu

imali.

Tako

Slavoniju (banovce), Sto se za bana Dalmacije *

god. 1356. do 1397.

bftiti

ban ditave Slavonije kovao novce za

Hrvatske nikad ne spominje. Prema tomu

u hrraUkoin kr&ljerttva

bani Citave Slavonije: Lcutahije

Ratot (t3$6.— 1361.', *a«rebaeki biakap Stjepan KanUUj (1362.- 1366.), Nikola Sei (1366.-1368), Petar Cudar

(136S.— 1380.), StjepMi I Ivan Bani^ od Lendave (1381.— 1385 ), Udwiar od Lnienca (1387.-1389.), Dttrtk Babck (i3S9>— 139a )i L«duUv Petrov (t39>). Detrlk fiabck (1395.— 1397.) bani Dalmacije i Hrvatakc: Ivan Cn (tiS^.'—tJSi), Nikola Sti (1358.— 1366.), Konja Tumin Seienj 11366.-1367.), Emehk L«ckoTi< od ^montorn^e (1368.). Siiinon MaaHajev (1369.--1371.) Karlo DraCki (podjedno heiccg. 1371 —1376.), NikoU See (i377— I3S0). Kmerk Babek (l 380. — 1383.), Stjepan Lackovi^ (1383.-1384.), Tuma iTempliniu) od av. Jar]* (1384^ 1385.). Udialav Lackovid (1387.). DioaWJt od Laiciicm (1387.— 1390.), Batko Knrjakovitf :

—

KrlMTtki (I394). Nikola Gorjaaaki kfslji; te aa

W.n

I'altlaa,

(1395— 1397). Us

Vak Vak6d

dragi.

ovt nalwJaio banc, koje sa a Oalmaoji namjeitali protu-

NAfilN

VLADANJA. HKHCEZl

BANI.

su bila po dva bana u jedan mah, ban fitave Slavonego ban dalmatinsko-hrvatski. vjediti ratovi sa susjedima prouzrokovale Neprestane gotovo nutarnje smutnje, kao vladanju hrvatskoga kraljevstva. Tako se je 5u u XIV. stuljedu mnoge promje ne u upravi dogadjalo, da se je krnjila ili bar poku^la krnjiti banska vlast. No hrvatsko je plemstvo vazda budno pazilo, da se na jugu Drave ne ugnjezde druge oblasti, te je viSe puta trase dini, da je u ono vrijenie, kad nije vrijedio

mogao

viSe,

iilo

kraljeva,

da svedano zajam^e naroiito

FroÂŁBUE PRVOOA RKDA

ZVONIICA ZAJEDNO S PORTAl.OM STOLNB sv.

kraljevsivo.

a napokon

To i

Sigismund god.

1395.

Hrvalskoj

su hrvatski bani utjecali u njihovu upravu

kojim dalmatinskim gradovima

vriili

CHKVK

god 1325^ Ljudevii Veliki god. 1359. 1377^ dasi osUU u 1402. Tako je banska vla.ÂŤt i

hrvatakom kraljevstvu netaknuta kroz ditavo XIV. obdine, tako u Dalmaciji, kao

bansku u

DujMA u Spuktu.

je uiinio kralj Karlo Robert

kralj

vrhovnu suda^ku vlast

stolje<ie.

Jcdlno su gndske slobodne

Slavuniji, bile izravno

pcxllolcne kraljo, te

same u

u koliko ^u u nc-

sud>tvo

6ast kneza

ili

potestata.

toliko,

HRVATSKO KRAUSySTVO U

Bani su daklc

sudcl

kraljevstvu, vrhovni

banovca

u XIV.

kao

8tolje<iu,

STOIJE6o.

prije bili vrhovni

vojvode

vrhovne

XIV.

upraviteiji u hrvatskom ban imao

lirvatske vojske. Svaki

(vicebanus): slavonskim banovcem bio je redovito iupan kriievadki

tik 2Utgreba, gdje je

u Zadru.

ili

protonotarius

svoga zagre-

lupan kninski. Ban iitave Slavonije stolovao je redovito na Gradcu imao svoju pala^u; a ban hrvatsko-dalmatinski imao je svoju stolicu

ba6ki)« a hrvatskiin

redovito u Kninu

(ili

Vz bane

Sclauonie).

regni

(notarius

banovce

javlja

Dok

su bane

notar

u XIV. stoljedu imenovali

kralji

ili

hercezi

ili

(god 1344. kale ban Nikola Banic od Lendave: >cum nos ex gracia excellentissimi

prin-

cipis domini Ludovici, dei gracia regis Ungarie, dignitatem banatus fuissemus adepti*), a banovce opet bani; notare ili protonotare birali su i skidali plemici hrvatskoga kraIjevstva. Protonotar duvao je pedat kraljevstva, te je za Hrvatsku bio ono, §to u Ugarskoj

kraljevski kancelar. Protonotaru kraljevstva

su podloini notari

bili

protonotari pojedinih

se magister Ni-

iupanija, doti^no iupanijskih sudbenih stolova (vec god. 1396. spominje

colaus litteratus, prothonotarius

Kao

zagrabiensis).

sedi.s

rcdoviti upravitelj kraljevstva sazivao je

Stinc, te je jednima

ban

drugima predsjedao. Sabora

sabore nije

iupanijske skup-

ban skupljao po svojoj

volji

nego po nalogu kraljevu ili hercegovu (ex mandato et commissione regis; iuxta mandatum regis; de mandato et praecepto ducis, publica proclamatione PoSto je u ono vrijeme hrvatsko kraljevstvo bilo razdijeljeno na dvije upravne

namisli,

litteratorium facta).

posebni sabori za Slavoniju (generalis congregatio regni Sclauonie), Krizevcima, ali na drugim mjestima (kao u Sv. Ivanu); a opet

oblasti, sastajali su sc

u Zagrebu

Te<5inom

Senju

conoba sabora; tako je ban Nikola Banic godine 1353. najprije obavio poslove na slavonskom saboru u

posebni sabori za Dalmaciju

Hrvatsku,

Zagrebu, a onda

Sabori su redovito

u Ninu (1396)

magnati su

trajali

d. (generalis

Kninu (1353.) deset dana, a sabur pak na «abor najprije svi plemidi, dakle prelati zastupnici gradova. Na saboru u Kninu bili put

vi§e dana, tako sabor u

devetnaest. Dolazili su

obidni mali plemidi, a koji

nazo^ni

knezovi Frankapani, knezovi

Ninu (1396.) po dva knezovi

ban, sazivao je

je bio jedan

je u rujnu predsjedao lirvatskomu saboru u Kninu.

po?ao na jug, gdje

to u Kninu, Ninu,

Ako

gregatio regnorum Dalmatie et Croatie).

ili

tri

zastupnika

Kurjakovici

dva dalmatinska biskupa

Kurjakovidi,

biskup kninski,

na saboru u

dalmatinskih gradova (Zadra, Trogira, (trogirski

ninski),

hrvatskoga plemena Lapdani. Vi^e puta predsjedao je saboru sam

kralj,

napokon kao

kralj

Spljeta),

61anovi

Sigismund

knravomu saboru u Kriievcima (1397.). Na saboru se vijecalo odlu^ivalo o svima pozakoni slovima kraljevstva, no najviSe su nam saduvane odluke u parnicama. Da su se irtvarali, svjedo^i sabor u Kninu 1353., gdje bi odredjeno, tko da placa kninskomu biskupu i

crkvenu desetinu

kako.

da se uzdrfi vrhovna sudaika vlast posebnim kraljevskim poveljama ta vlast svedjer potvrdjivana. Pa£e sam kralj Ljudevit morao je poStivati u tom pogledu stare pravice banske. Kad je god. 1377. tekla pamica izmedju zagrebaikoga biskupa Demetrija gradjana na Gradcu kod 2Uigreba, te se je ta pamica iznijela pred Jakova ^ipuSkoga, sudca kraljevskoga dvora, zapovjedio je kralj Ljudevit 31. listopada re£enomu Jakovu, da ditavu Ve<^ bi iztaknuto, koliko se je

ban ska

u obima banovinama,

pazilo,

kako

pamico predade Petru Cudaru, banu Slavonije sloboda k) reqairit).

Samo

kraljevine

Slavonije, >kako

sobom

razttsiije,

Ne moie

dopuiten posljednji

se ili

Bani su takodjer I

vodili u boj.

istoga

medjutim

redoviti

Upravo u XIV.

kraljevstva

consuetudo

odrediti,

vmnredni priziv na bili

da su stranke, nezadovoljne sudom banskim, mogle barunima izricao kona^nu sa svojim prelatima

pnzvati na kralja, koji bi onda zajedao

presudu.

obidaj xahtijeva* (prout ipsius regni Sclauonie libertas

je ba§

svakomu

u svakoj pamici bio

kralja.

vojvode vojske u svojoj banovini, pak su tu vojsku

stolje<^u

imade viie primjera, gdje se bani

izti^u

kao

NA&IN VLAOANJA. IIBRCEZI samostalni

vojskovodje. Jezgra

I(\NI.

banske vojske bio je banski banderij od 500 momaka; pod svojom zastavom (sub nostro vexillo), koji je morao

svaki ban imao je jedan banderij

o svom

trojiku uzdrzavati.

bandertju dete

knezova

Ak-o

ban bio vrhovni vojskovodja,

zupana u banovini. zatim iete plemena

ZVONIK ZUORNK (SKKAD STOLNK) CRKVK Zvonik crkT*. ko}«

jc Mi(rftdj«n»

goUkih oblika, naroiito

pridruzili bi se

SV.

a roMtoikoai slogm, nt podadcr*

gontjem

dijeia

njegorv. Gradili

njegovu

plemida, kao

dete

LoVRINCA U TrOGIRU.

m m Mmom

crkTom.

vronUra

MiMimo

gh god. 1433.-1598. M«Uja Gojkefid, Mlniar

Sljeptn, a ivriio k« )e Trifan Bokani^.

iupanija.

derijima,

Ako je pak sam dok su velmoie

krali i

vodio vojsku, bani su

prelati

imali

stajali

usa nj

samo

sa tvojim ban-

takodjer svoja xasebna banderija la posebnim

sastavama, te su se izravno pokoravali kralju.

BRVATSKO KRAIJKVSTVO U

ill

8T0UB£u

XIV.

Neki bani na^ga doba vrAiU su osobite povlasti, koje su ina£e zapadale samo kraija Dnc 6. srpnja 1346. izdaje ban Nikola Banid od Lendave znamenitu povelju,

herccga.

(nobilis iobagionis) grada Kriievaca (castri

kojom picmcnitoga sluibenika

predict! castri Crisyensis

imenu Nikolu, ostobadja >a iobagionatu ga uzvisuje »u kolo

menim

sluibenika

broj plemenitih

nobilium seruiencium regalium

floboda (cadcm prerogatiua

kraljevskih

penitus et in toto<, te

svojih«

Crisyensis),

(in

cetum

nu-

nostrorum), tako da odsad uziva onu plemicku

nobilitatis libertate),

ceteri nobiles scruicntes regales et nostri

koju imaju

plemici Slavonije (qua

ostali

partibus Sclauonie existentes perfruuntur).

plemidke slopravo podjeljivati plemstvo Osobito je znamenire povlasti vrJio ban Nikola Gorjanski, naroeito u vrijeme 1397.— 1401., kad je bio jedini ban ditavoga hrvatskoga kraljevstva. On u to vrijeme vrSi vlast kao nekad hercezi kraljevske krvi on 19. oiujka 1398. poCini se

bode

torn,

banu tada

pristojalo

iiteljima svoje banovine.

tvrdjuje tara

slavonskomu plemstvu staro pravo, da on

kraljevstva;

paie

vrhovno patronatsko pravo, koje Svi

bani

Slavonije

ili

neizravno takodjer

baoovaca, nego

Osoru biskupa, pak tako

vr§i

Slavoniie

banovce Gdjekoji

vrSili

za ditavu Slavoniju.

ban ne

su pravo zaista izravno

upravo

saq;i

bavio kovanjem

kovnicu iznajmio, kako je to udinio god. 1344 ban Nikola Banic

bi svoju

od Lendave, kad

napokon u XIV. stoljedu sve pravo, da u svojim banskim kovnicama (naro^ito u Zagrebu)

izvriivali.

svojoj volji smije izabrati protono-

je doslije patrilo jedino kraija.

fitave

nekako do god 1384. jo$ i to kuju posebne banske pjeneze ili ili

1399. namjeSta

oiujka

13.

je zagrebadku kovnicu

sve svoje banske

dohodke iznajmio monetaru

jakovu za godiSnju najamninu od 1650 maraka (300 maraka za kovnicu). Banovci, kovani u XIV. stoljecu, razlikuju se od banovaca prijaSnjega stoljeca po tome, §to na njima vidimo redovito porodiini grb onoga bana, koji vaca Stjepana

Babonica

vidi

grb njegove

ili

dao

kovati.

Tako

se na lieu bano-

porodice (vi^e kune), naime gornji trup uzpi-

njudeg se lava; na banovcima Nikole Banica od Lendave vide se bikovlje glave, a na

pjenezima Nikole Se£a po dvije orlove glave.

(Uprava, upravne oblasti jc

u XfV. stoljedu u ime kraija

po dva bana. Ako

ili

oblastnici). Hrvatskim

kraljevstvom

jedan herceg (herceginja) kraljevske krvi,

ili

upravljao

po jedan

onda su bani zastupali »kraljevsko velidanstvo* (personam regie maiestatis repraesentans). Dogadjalo se medjutim koji put, da bansko dostojanstvo nije bilo popunjeno, nego da je bana zastupao koji »vicarius generalise ili •banatum tenens«, vecinom koji biskup. ili

Uz kralj

redovitc upravitelje kraljevstva hrvatskoga, hcrcege

Ljudevit viSe

reforir.e,

nije bilo hercega,

puta vanredne komisare u hrvatsku

bane

—

siljao je naro^ito

zemlju, budi da provedu razne

budi da izvrSe zasebnc zadatke. Prvi put Salje kralj takove komesare u Hrvatsku

god. 1358. »pro regulanda contracta« bijahu koloiki nadbiskup

varadinski kanonik duvar Gregorije, bijaie naro^ito zada<5a,

namah nakon utana^ena mira

s MIetcima.

Komesari

kraljevski kancelar Nikola, njitranski biskup Stjepan, vel ko-

da urede

sudac kraljevskoga dvora Nikola Sei Povjerenicima

prilike u

gradskim obdinama Dalmacije, koja je netom

doila pod vlast kraljevu. Dvije

godine zatim, u studenom 1360., do§la je opet kraljica mati EUzabeta sa svojom pratnjom i nekim barunima u grad Zadar »ad reformandum

regnonim Dalmatic ct Croatie*. Komisarima bila je poglavita zadacâ, da urede novo steienim oblastima hrvatskim, naroîto da oznaie medjaie posjeda kraljevskih, vehka^kih, kao plemenskih obdina, zatim da izpitaju, tko je plemid surinom, a tko po poveiji; napokon im je bilo starohrvatske iupe zaokruiivati u iupanije po ugarskum uzoru, te osnivati iupanijske sudbene stolove. Povjerenici radiii su sporazumno s domadim vclikaiima i plemidima, koji su pomagali komisare: jedan je zbor sastbjao od dvadeset detiri otkliiika ili priscinika (iurati assesôres), koje bijaie kralj imenovao >za

status

prilike u

potralivanje kraljevskih

prava<

(pro exquirendis iuribus regalibus); drugi je brojio dva-

UPRAVA, UPRAVNB OBLASTI osidnika, koje je

naest

kralj

namjestio >za sudjenje

OBLASTNICI.

vrSenje javne pravde u kraljevini

in regno Croatie*). Oba su zbora komesare kraljevske po ditavoj zemlji, sve u najzabitnije krajeve, te su ih izvje^iutvrdjivali svoje kazivanje prisegom (rotom). Tako dodjoSe svademu, vali o svemu do starohrvatske zupe HIivna (Lijevno), koja je poslije opet spala pod Bosnu. komesari

Hrvatskoj* (>pro iudicatu et comuni

obscrvanda

iustitia

pratila

Jo§ god. 1400. sjeca

komu

bosanski

njihovili osidnika.

Stjepan Ostoja na rad

kralj

povelji nalme,

kojom

pomenute godine

tih

vanrednih komisara

kralj

Ostoja darovao vcU-

Hrvoju Vuk-

vojvodi

£icu iupu Hlivno, ditamo uz

>upisah pod moju sred-

ino:

nju pedat otvorena dva

lista,

jedan Vukmiru Semkovidu

Vuku Nimidicu

iupanu Ra-

doju, da poju u Hlivno,

zbeni

dobre

k sebi osid-

vladanje

ntke plemenite vrste

Ijude,

ine

Ijudi, koji

bi se

onde pr6min£li, da ih pitaju do njih rote, tko bi koje plenien§<5ine od korena u Hlivanjskoj Vrhovini

u zupi,

po^anSi od Zavoda do Vrho-

gradu

vinc, §to pristoji

(ca-

stnim)

Bistriikomu, navla-

stito

kada posla Laus kral) dvadeset

(Ljudevit)

modeh

ietiri rotu na

postaviti vsakoga u nad £im njih pravimi tko sta u ono vr6me, i

jerLauS pravdu

kralj

vazda IjubljaSe

naSimi prvimi

poslije god.

lazimo

.«

1360. na-

vi§e puta izvanredne

kraljevske maciji

komesare u DalHrvatskoj. Godine

1370. borave njitranski biskup

Ladislav

k^o

magistar Saracen

rum Dalmatie serenissimum .

HODMK

>visitatores regno-

regcm

. . .

(KLAUSTRo) SAMOSTANA SV. FMANJlb U DUBROVNIKU.

et Croatie per .

Taj hodnik, koji opatuje Mmoatanaki vrt (dvor), divtta

Lodovicum

radnja XiV. atollc^a.

deputati « u Vrani,

(>o§to su prije toga

>in con-

gregatione

generali

bilium comitatus de

no-

Luka

hajla Petraba

na kivpoTima,

koji ae

Sagradjen

Bara. latiCc

je akrot a

te otobito

uapoiuittta

romanakom alog* od

oblim lakortma, a

Mi-

po6vaj«

odhkaja fantaatiikim (liToUojakim) oblioma rrojih

kapitda. Sred vrta (dvora)

atojt

£«ama

•

kipom

tt.

Frani«

od nnmora.

Podgradya (Podgradje)« »iura regalia ab universis detentoribus*. Uredbu vanrednih kraljcvskih kometara suprug joj (visitatorcs) pridriali su i nasljetlnici kralja Ljudevita, kao kraljica Marija villa

obranili

Sigismund, samo su ju vrlo

Hrvatsko kraljevstvo

rijetlko upotrcbljavali. dijclilo

u XIV.

stoljc<iu

na dvijc upravne oblasU: na

STOUE^.

IIRVATSKO KRAUEVSTVO U XIV.

banovtnu Dalmaciju

Vukovska

ro^ito

su uz nju ostale

Hrvatsku, zatim na banovinu Slavoniju. 1zto6ne £esti Slavoaije, na-

Srijemska iupanija, biSe

god. 1310. privaljene banovini Maivi, te

iza

Svaka banovina

razsula njezina.

a ove opet na kneiije ili kneitva (comitatus) iupe Uredba iupanija po ugarskom kalupu provedena i

na iupanije (comitatus), a

dijelila se

(districtus, contrata, provincia, generaclo).

na jugu Gvozda tek u

Hrvatskoj

drugoj polovici toga stoljeca; pri torn postupalo se je tako, da su

iupa

bnratskth

(districtus,

stolicom koji kraljevski grad. iupa:

Lu^e,

generacio)

contrata,

Lu£ka

Tako postade

Ninske, Bribirske

detiri

tri,

pet staro-

ili

u jednu iupaniju, kojoj je bio

zdruiili

iupanija od nekadanjih starohrvatskih

iupanije izabran bi grad Ostrovica.

Sidraike, a za sijelo

Prominska) Una£ka (a moida Jednako bi§e stare plemenske iupe Kninska, Vrlidka ujcdinjene u Kninsku iupaniju, kojoj bude stolicom kraljevski grad Knin. Vjerojatno i

je tako postala

iupanija Lidka od

sa stolicom u gradu Po^itelju.

nastavala

plemena, po

tri

je u banovini Dalmaciji

iupanija

imenu Kremeni^ani,

Limi(ii

ali

se znade, da su u njima

Vrlo je vjerojatno, da

Tii>emiri.

Odorjanske,

Poljidka iupanija

Hrvatskoj posljednjih decenija XIV. stoljeca provedena uredba

kalupu onako, kako je to

po ugarskom

XIII. stoljecu,

osnovana

je u to vrijeme

ne znamo za imena;

iupa, kojima

triju prastarih hrvatskih

Podgorske, Otu^ke

starih iupa: Liike,

Jamaino

udinjeno u

Slavoniji donekle joS

a preteiito u prvoj polovici ietrnaestoga.

Svaka iupanija dijelila se je na manje kotare, koji su se vecinom sudarali sa starim plemenskim iupama, od kojih su postanule. Tako se je zagrebadka iupanija god. 1363. dijelila na ove kotare (districtus seu generaciones): de Moroucha (morave^ki), de campo zagrabiensi (turopoljski), de Pribich (podgorski), de Gorycha (goridki), de Klokoch (klokodki), i de Bljna (blinjski). Jednako su se nekadanje iupe Vrhrika (Vrlika) Undani i

smatrali za kotare iupanije Kninske.

One

starohrvatske iupe, koje su u 12.

kneiije

iupanijama, nego ostadoSe kao

13. stoljedu

porodice, ne biSe redovito privaljene novim

pojedine velika§ke

dobile u nasljedno leno

grofovije

(kneitva) Hi

vlasti tih

nasljednih

knezova (grofova) kao njihova gospoStija (dominium). Tako su starohrvatske iupe, a sada Gacka sadinjavale dominium knezova Frankapana, iupe ili kneiije: Modru^e, Vinodol i

(Hum Nebljusi) gospo^tiju knezova Kurjakovica, a iupa ili sada Klis, Rama Omi^) dominium knezova Nelipica. Gospodari tih oblasti

kneiije Krbava, Buiane

kneitvo Cetina (zatim

zovu se doduSe u latinskim spomenicima >comes< tatus«;

to se ne smijc

vazda £ita »knez<

prevoditi

iupan

>kneitvo«, a u njema^kim

je takovo kneitvo (Grafscbaft)

Varaidinskom iupanijom, ipak 1399. drlali Celjski knezovi.

stara je

iupa

ili

>comites«, a njihove oblasti »comi'

iupanija, po§to

>Graf<

se u hrvatskim

>Grafschaft«.

Zagorje; premda

sadinjavalo

Tek u XV.

odasvud

spisima

Slavoniji

bilo

okruieno

bilo

zasebnu oblast, koju su od god. 1397.

stoljecu, za kralja Matije Korvine, privaljena bi

kneiija 2Uigorje Varaidinskoj iupaniji (I486.).

iupan veliki iupan (comes pod iupan (vicecomes). Oba stanuju

i^upanijom upravija

njcgov je zamjenik

ili

parochialis i

djeluju

seu u

Ostalim kraljevskim gradovima (castra regalia) unutar iupanije upravljaju

gradi^iki

(graSiak, porkulab, castellanus,

jima se pokoravaju svi

plemeniti

oslobodjeni

Ijudi,

koji

plemid, tvore posebne plemidke

obdinama

stoje opet

provincialis);

iupanije^

stolici

kastelani

ili

comes castrcnsium, comes iobagionum), ko-

ili sluibenici tih gradova. Oni od svake sluibe iupanijskomu gradu, dakie pravi

neplemeniti podanici

obdine

plemenski iupani

na ie\u

(generaciones);

knezovi (comes

takovim plemenitim

su podjedno kastelani plemenskih gradova. Tako je plemenski iupan plemidke obdine u Turopolju (comes terrestris

Lukavcu. Nijc izvjestno, kastelani

bili

hnratskL

Stri

ili

terrestris), koji

de campo zagrabiensi) zajedno kastelan plemenskoga grada u alt je prilidno vjerojatno, da su plemenski iupani (knetovi) i

od velikoga iupana, kojega je opet namjcStao skidao ban iupani (veliki) naime jesu dinovnici (ofTiciales) banski (banus et

zavisni

ili

herceg

ofKciales

UPRAVA, rPRAVNK fiBLASTI

rovu bana svojim gospodinom (domini njihovih iasti (honorem comitatus amittant), ako ne

OBJ-ASTNiri.

a ban im

sui),

cius)^ oni

vrSili

prijeti,

da te

njcgovih zapovijedi.

»bano, cumitibus, iudicibus nubilium

herceg izdaje zapovijedi

»5

comitatus*:

liSiti

Kao

tako

§to

ban

aliis officialibus<, da vr^ njegove odredbe. onim starohrvatskim zupama (Zagorje u Slavoniji, ModruSe, Vinodol, Buzani, dnigc u Hrvatskoj), koje su po darovnicama kraljevskim postale naKrbava, Cetina

nalaie >nostris comitibus, castellanis et

sljedne kneiije lipida), nije viiili

torn

prava

grofovije pojedinih velika§kih porodica

ili

(Frankapana, Kurjakovica, Ne-

nikada vrijedila viast (velikih) zupana, nego samo banska. duznosti

u njima

fvelikili)

namjeStali

zupana

upravo

smo

dosatl

izlozili,

d.).

§to

nasljedni

knezovi

gradova (regalia

satnici, dvornici

ini

razabiramo jasno, da su

oficijali

nijesu

bile

vlasti (velikih)

iupana

kotari kraljevskih

poro-

Nadalje su

zupanijske

vlasti

svrstane u

sistem.

zupanijski

po Vinodoli*.

kne-

castra);

iije pojedinih velika^kih

dica

p o d k n e i n e (vicecomites) Tako se kao ^inovnici knezova Fran-

iupanija podpadale poglavito plemidke obcine (generationes nobilium)

tim su oblastima

(grofovi), te su

skidali sve dinovnike, a naroiito

u pojedinim zupama (Buzanima, Vinodolu kapana desto spominju »podkneiini, sudci,

Prema svemu,

oslo-

bili

bodjeni svi posjedi crkvenih dostojanstvenika

(praelati)

hovnih redova, pa(^e

mnogih

odlidnijih plemica.

exempcijama medjutim znatno

du-

imanja

Tima

oslabljena vlast

zupana

S/tiy

ji\

<F3^ rhPmiJ

'^Xlii

iupanija.

Napokon ostadoSe slobodne od

vlasti

zupana

zupanije

kraljevske gradske obcine (civitates, liberae villae), to ne samo u Dalmaciji, nego i

u Hrvatskoj

maciji bile

sve

Slavoniji.

Dal-

gradske obcine

samosvojne,

zasebice imala svoju

svaka

upravu

svoj vlastiti statut; u Hrvatskoj i

Slavoniji

villac*

samo

>civitates<

S.NIMAK

liberae

VrBANSKOGA (KRtKOOA) STATUTA OD OODINB

1388..

bile izuzete

Po rakopUQ is te. •toU*4«, k^i Aava lunonik J, P*trt« a Krtto. o4 iupanske vlasti, dok su se aro&i (o|^ida) redovito pokoravale kastelanu onoga grada, pod kojim su postale. Ako je grad bio u kraljevskoj vlasti, ooda se je i varoi pod ojUn

pokoravala kraljevskomu kastelanu. kralj Ljudevit god.

1347.

Tako

primjerice varoi

podiielio privilegij,

dalje ostala

ili

Irg

Krapina,

kojoj je

pod kastelanom kraljevskoga

grada Krapine.

14. stoljedu nije se

u hrvatskom kraljevstvu,

ali

doduSe pomnoiao broj slobodnih kraljevskih gradskih obdina ve^ postoje<^im biie prava

privilegija znatno pro^irena. Svt

po^jedom kraljevske komorc, te podredjtsni izravno kralju, dotidno njegovu vrhovnomu tavemiku (magister tavemicorum). IC tomu t. d. bifte oproitent od pladanja razliditih dada, kao od dobiti banske komore, carina

slobodni kraljevski gradovi biie

proglaikni

HRVATSKO KRAUKVSTVO U

XIV.

STOUB^D.

Dalmatinske gradske ob<5ine, koje su nekad bile omedjene gradskim zcmlju, tako da su kotari nekih

su se u nutarnju

gradova

tih

zidinama, proSirile

sada prostrane

obul)va<5ali

krajeve hrvatske. Kotar grada Sibenika razmaknut bi god. 1357. tako, da

Cuz

privalio

sedam

hrvatskih

rcmJch et'Sitnicza) oko rijcke Krke. Jednako su svojoj obcini hrvatska sela je

mirom u 2^dru

(1358.) oslobodio

XIV.

biia je ve<5 u prvoj polovici

zemljiita.

ban Ivan

Neuest, Coparno, Pe-

(Rachitniza, Dazlina, Grabrouci,

sela

gradovi Zadar, Trogir

Spljet privrgli

Dubrovnik,

najvi^e se razSirio grad

koji se

Obcina grada Dubrovn ka gotova mala drzavica: ona je tada drzala otoke

vrhovnidtva mletaikoga.

stoIje(5a

Lopud na moru, a iupu ^rnovnicu, Rijeku, Zaton, Poljice, na kopnu. Odkad je pak doSla pod ugarsko-hrvatske vla-

I^stoTo, Mljet, Lokrum, Kolodep,

Ston

Stonski Rat (PeljeSac)

Najprije je 1399. od bosanskoga kralja

se jo5 viSe.

dare, pro&itila

mila primorje od Stona do rijeke Neretve, a onda vinu na jugu, gdjc su joj se

(i^itelji

po narodnosti

ostade u oh6e

Hrvatskoj voniji

kao

ista,

Dalmaciji, kao

po stalezima).

joJ 1247. motali obecati

Jezgra

u hrvatskom kra-

iiteljstva

Ogromna vecina iitelja tako u hrvatska, doticno slavonska. U Slau Hrvatskoj Hrvati (Croatae). U grado-

prija^njih stoljeca.

u Slavoniji bila je (Sclavi), a

maha hrvatsko

vima Dalmacije sve viSe otima

raditi,

1427.

zovu se urodjenici Slovinci

stala

Mcdjutim to poludi tek godina 1419.

toj fupi.

Ijerstvu

otimale

o6\

Sijepana Ostoje pri-

da razSiri svoju driaKonavlima (Canale) gradom Cavtatom u je

stanovniStvo.

Mletcima, da se ne de

Premda su primjerice Zadrani

Hrvatima

zeniti s

niti

u svoj

ih puStati

grad za prebivanje (ladretini parentelas de cetero non contrahent cum Sclavis, nee eos inter se recipient ad liabitandum), ipak se je hrvatsko ziteljstvo kroz jedno stoljede u

Zadni tako oja^alo, da su Mletdani morah god. 1346. odmetnule se Zadrane pozivati »in lingua sclavonica et latin a<, da se opet pokore. Grad Sibenik, porijeklom hrvatski, ostao je i poslije hrvatski, odkad ga podeSe ubrajati medju dahnatinske gradove; jo§ godine 1322., kad se predaje Mletcima, najodlidniji su gradjani sami Hrvati, kako im svjedode krstna imena (Bogdan, Radoslav, Radovan, Tolen, Radonja, Slavonja,

prezimena (Braikovid, Dubrovniku vode se dodu$e Kra&ani<^, Brdid, Boridevid, Konjevid, Jurid, Vukotid). U srbskim oblasluibene knjige u latinskom jeziku, ali ditavo dopisivanje s bosanskim Mranislav, Milobrat, Stojan, Budislav, Dragota, Drago§, Dragonja)

stima ved je hrvatsko (srbsko) dirilovskim slovima.

hrvatskim

narodnosti.

ditih

njima

Magjari,

romanskim starosjediocima dolaze se iz Ugarske svradaju vazda todno razlikuju

>Un gar us'. Jednako

•Teutonicusv.

14 stoljedu

Francuzi (Gallicus).

polaotoka; narodito

Kako

Napulja,

se je todoo pazilo, tko je

Us pomcDute po

laci,

dasti

u Sla-

primorske gradove naseljuju

se opet

iitelji

italskoga

neko vrijeme takodjer iz Genove. urodjenik (terrigena), a tko naseljenik, imade vi§e pri-

MIetaka

doftljake (hosp tes)

Jakina, a

Dalmaciju.

Ugarske, Njeroadke

Italije,

koji su dolazili po-

torn slabo promijenili ethnografske prilike hrvatskoga kraljevstva, podeli

su u 14. stoljedu jatomice grnuti u Hrvatsku otoka. Ti se u

Ugrima imanja

ugarske do§ljake od domadih

mjera tako za Slavoniju, kao za Hrvatsku jedioce, te bi

razli-

narodnosti, medju

raznih

er r ge na<, a imenu ugarskoga do^ljaka priimenima naseljenika iz njemadkih zemaija pridaje dolaze kao gosti (hospites) u gradske obdine slavonske

Domadi urodjenik zove se

daje se vazda

takodjer

Ugri

najvi§e tako, da neki kralji podjeljuju

voniji. Ali slavt nski starosjedioci

praiitelja.

u 14. stoljedu naseljenici

Slavoniju

spomenxima zovu Vlasi

Dalmaciju doseljenici

Morlaci

balkanskoga polu-

(Vlachi, Olachi,

Morlachi, Moro-

Vallachi, Murlachi, Volachi).

Vlasi su porijetlom

Romaoi

Narodito bija£e

mnogo

danaSnjih Ramunja), te su u prvoj polovici

(srodoici

sredojega vijeka prebivali na iztodooj

jugoiztodnoj strani balkansko-grdkoga poluotoka.

u Epiru, Aetoliji

Akarnaniji;

najvi&e

pak u

Thesaliji,

koja

£lTBUI PO NARODNOSTI bi

prozvana Velika VlaSka (BXoyjo,

njiina

PO STALEilMA.

prodiru poslije kroz Bosou

jine, te

Rab

sve na otoke

Krk, pak

Bun

Ved

Hrvatske, a

napokon dolaze

Bukor

(bonus),

dubrovackim spomenicima;

u srbske pokra-

spomenuto, da su Vlasi porijeklom

mnogi

ali

(pulcher), Fedor, Singur,

nam

Stanul, Vladul, koja su

Drazul, Negul, Radul, Rajul,

Surdul, Serban, Ursul, Dragul, i

stoljedu spominju i

8tolje<^u sele

do Dubrovnika

Istiu.

imena

Romani, kako svjedode njihova saduvana u srbskim

Hum

samu

Ved u X.

BXa/(a)

(Ar)faXr.

u Macedooiji, pa£e u bugarskim zemljama; a u XII.

Viasi, koji

nastani&e u

bugarskim srbskim zemljama, pretodise se poslije polagano u Slavene, medju kojima su iivjeli. Uza sve to ostade im ime Vlasi i

Ti Vlasi naime

poradi zanimanja njihova.

poput Slavena

nijesu se

bavili ratarstvom.

nego

samo stoSarstvom,

stada

pasu<5i svoja

proizvodima

trgujudi

Nijesu podizali gradova

stodarstva.

ve6 su se na neko vrijeme nastanji*

bina,

u gorskim krajevima zajedno sa svo-

vali

jom stokom, pak na pa§u

onda

u n

srbskim krajevima.

Ve<S je spomenuto, da glavito

zovu

sve do danas u

naziv odrzao

nekim hrvatskim

£esto

Vlaske

(katun od romanskoga cantone),

koji

u doline

zalazili

opet se vracali u gore

naseobine u gorskim krajevima

naseo-

ni velikih

glasu

svoja

obitavaliSta

koje

stoku, poradi

timarili selili

je bio

Vlasi po-

njibov

(caseus

sir

su se

mijenjali.

vla-

chcscu«, vlachiscus), koji se je zvao >brenca ili

Uz prena^njcm

stodarstvo

brindza< (brbnzb).

80 se jo§

mazgama

turma

mnogo

turmari

redovito

bili

koMoia nima

Sxibid borio se ie s

Vlacorum

neprijatelja.

od plemena

njihovom pomodu (auxi-

1344.

gorskim krajevima Like

vc<5

a kojima

i>olja,

SCS

relikTijara

ratpaitenim

brade, a

SCS Joanne*.

saogtmU

nabs

kod

martiria

pallom

me*.

pokrovca:

(banc

Tko

Jmm

SCS Jadaa. SCS ShMB, Na aamoj kaaeti idimo a l«rt Mkadft i

tunikon. Bndati

bo«4ino£i, te drie kniigt •

caiwmin

iett

ora Uca iajedno • ime>

Martir Jacobas,

icat apoctola i

boju kod Bliske(1322.). gdje

Trha pokrovca toga

kUtq bes

SS. Maria, inoIe<H ratknljenih ruka

Christttt;

Policianorum) protiv svojih

Oko

6gmre

a promjcr

atopa,

popat atarokri^aotkih matroDa, nadalje IC. HC.

je ban Mladin morao uzmaknuti, zarobiie njegovi protivnici >non modicam quantitatem bestialium hominum (Vlacorum) et

iumentorum<.

«topa.

itpod oje raxdiieljen je pokrovac

okruglih

prtljagari u Tojsci.

II.

prckrasnu

viiiiino

od trebra, dok

posladene. Vi»oka je

njoj

joj broji

Hrvatskoj se Vlasi prvi put javljaju

oko god. 1320. Ban Mladin lie

u ratovima

kueta era

PrekracDft ta

(»po-

zagorskih krajeva na

balkanskom poluotoku. Fade

u Zadru.

pomagale prometu

izmedju primorskih Vlasi

robe na

konjima; njihove karavanske

druzine, zvane nosnici<),

razlidite

Kaseta (capsa) sv. Jakova u RirNici STOLNE CRKVE SV. StoSiJE (AnASTAZUE)

bavili

BffO

capaam)

Boana

iaiai

onorem

retneditun aniroe Chaaet viri je ta

>Bo«ia<

rekama. Napia na

bila,

fieri

SCI

Jafiobi

mei «t aatBt

n* toano do Hd*.

su Vlasi u

Krbave, poSto se

spominje, da je tada krbavski knez Gregorije Kuriakovid oteo svojemu nedaku Ivanu Nelipicu ili

dva katuna

Morlaci sol

Vlaha (catunos duos Morolacorum).

laches et alios per terram tantum). Hr». potj.

Oko

1352. opet

grada 21adra u zagorske krajeve (pro exportatione

II n.

Vlasima

ili

prenaiaju Vlasi

solita fieri

per Mor-

Moriadmii upravljaju tada zasebnt kne> •

HRVAT8K0 KRAlJKVSTVO U

sovi ojihoM

nastaojeni

t^cuiiutes),

XIV.

ST0UE6u.

na kraljevslcim posjedima

ili

iii

imanjima

imadu svoje katune, a u njima §atore Tijekom XIV. stolje6i razasuli su se Vlasi po ditavoj u kotare dalNcretvc pak do Vclebita, pade su stali prodirati Ivan Cuz ban hrvatsko-dalmatioski na otoke. Ved 1357. obecaje

hrratskih velikaia (Nelipica, Kurjakovida), gdje (teotoria

klijeti

Hrvatskoj od Cetine

gradu SibeoikUt da

vel

duium pascua ipsorum Vlaha grad Trogir. Ve<5

nika,

Vlahe

tuii

ne 6e

Vlasi

Vlahi

(item

matinskih gradova, a

djana

domuncula).

Villani

pastt svojih stada u

ipsius

districtu

6. sijeCnja

absque

ciuitatis

zatim Jalju svojc povjerenike na poluotok Bosiljinu, da odanle

nare (ut Vlacchi sive catunarii exeant de

Vlachos stare non permittat bi^kupu, zakl)u(ilo tcrritoriju

jada podnio je od

1361. §alju Trogirani banu Nikoli Sedu svoga posla-

njihova kneza (queratur contra Vlachos et

trogirski poklisar k banu,

licentta et voluntate

Mnogo

depascere non possint).

seu gran<ina

kotaru bez dozvole gra-

njegovu

territorio).

poka2e kraljevski

Namah

eorum comitem); namali Vlahe

odtjeraju

ili

katu-

zatim, 27. sijednja, ide opet

kojim se nalaze banu, »quod podjedno tuze Trogirani svojemu

privilegij,

territorio Traguriensi«;

quod primincerius Vlachos venire fecit et tenet in territorio <, Dne 31. ozujka je y\'\e6e grada Trogira: >Na zahtjev banov dozvoljava se Vlasima boraviti na to za Ijubav banu, (gradskom) do roka njihova odlazka, naime do 8. maja, i

ne dodju, jer ce se ina^e poslati poslanici u Ugarsku« Medjutim nije se ipak Trogir mogao osloboditi Vlaha. U zapisnicima slijededih godina SVC do 1406. ditamo neprestance, kako trogirska obdina moli bana, >ut eiiciat Vlachos* s

kojim ce se

utana£iti,

njezina kotara.

vise

imala je

166 komada blaga. Dne knezu IvaniSu

Nelipi<5u,

razloga za to, jer su

hac hieme

kotaru (super facto Vlachorum, ut possint

»kako su

Vlasi, tako kraljevski,

kao

manere

in districtu

God. 1383. tuze se Sibendani

Ni grad Sibenik nije bio miran od Vlaha. beti:

piimjerice god. 1370. Vlasi oteli

joj

studenoga 1404. odgovara obcina grada Trogira cetinskomu koji ju je molio za svoje Vlahe, da smiju prezimiti u njezinu 22.

Traguriensi). kraljici Eliza-

oni cetinskoga kneza IvaniSa Nelipica podi-

otimaiine u kotaru njihova grada* (qualiter Olahi tam nostri, nili mnoge Stete, ubojstva quam Joannis filii Ivan Nyelpecy de Zeiina multa dampna, nocumenta, homicidia ac spolia i

in districtu civitatis antedicte nostre fecissent et Comisissent);

toga zapovijeda kraljica

hrvatsko-dalmatinskomu banu Emeriku Bubeku, da reCene Vlahe poradi spomenutih nasiija kazni globom, a onda da ih protjera iz kotara grada ^ibenika. Sve prijetnje medjutim

nijesu

mnogo

gorskim krajevima

prudile:

Vlaha je sve viSe u Hrvatsku

naseljivalo.

Na koncu XIV.

dolazilo, te se je narodito

stolje(ia ditava je

Hrvatska od Gvozda do

Neretve prepunjena Vlasima, tako se odslije vi§e puta spominju Vlasi pored Hrvata kao totum regnum Croatiae

laseboi razred puCanstva (omnes Volachos regni nostri Croacie; et Valachi in

existentes). Vrlo rano upotrebljavali su

doseljenike za ratnu sluibu. God. 1398. piSe kralj Sigismund

—

kralji iz

hrvatski velikaSi vla^ke

Poiege Trogiranima, da

ustupe dobre strijelce za rat s Bosnom; Ivan Gorjanski poslat de strijelce zajedno sa

ttrjelicama

oruijem njihovim >na konjima Vlaha* na odredjeno mjesto, naime u Dubicu.

Vlasi, naseljeni

lovu

Hrvatskoj, stanuju u gorskim

kaluoari (catunarii).

Tamo, gdje su na okupu,

katunima, pak se

toga koji put

dine otxSinu (universitas Valachorum),

imadu svoje knezove, vojvode, pa£e sudce. Knezove biraju ili medju sobom, ili im kneza imenuje ona) vlastelin (velikaS), na kojega su se posjedu nastanili. Vlasi u iupi Cetini, gdje su gospodovali Nelipidi, birali su si sami svoga kneza, pade i vojvodu za rat. Seobom Vlaha u Hrvatsku promijenile su se donekle etnografske i staleike prilike u tom kraljevstvu. Iztaknuti nam je, da je dolazilo lazmjerno vrlo malo pravih Vlaha naime takovih, koji su govorili joS romanskim govorom (ostatci tih iivjeli su )oi na podetku 19. stolje<5a na otoku Krku, a imade ih i sad u Istri oko Cepidkoga jezera; a i

Qdi u XIV.

Istri

nijesu

nego pohrvadeni

Vlasi);

ogromna vedina Vlaha,

stoljeda nastanili u Hrvatskoj, bili su tek

potomci pravih

koji

su se tijekom

Vlaha, koji su kroz vi§e

SUDJBNJS generacija

manjem no

razlikovali

Ina^e su

bar takovih, koji su brzo prihvatili tu vjeni.

ili

staleike kako

iste,

hrvatskom

prilike u

XIV.

tijekom

kraljevstvu

»9

socijalnim poloiajem. Vedina ih je bila vjere iztoino-grike (Vlachi scbismatici);

bilo ih je katoiika,

glavnom

PRAVO.

Bosoi, pak se ondje posve pohrvatili. Tako se ti doiljaci od hrvatskih starosjedilaca govorom (jezikom), nego satno zani-

u Srbiji

iivjeli

sada

nijesu

stoljeca

su bile

ob<5e su kralji Anzuvinci

ostale

trinaestom.

§to viSe podizali

malo plemstvo, da tim oslabe premodne ve-

likaSe (grofove, knezove).

znatno

rodito

Slavoniji su na-

donatarno

mnoiili

plemstvo,

tako da je gotovo nestalo sluzbenika gioDes

Nasuprot nastojanju kraljeva,

castri).

podignu male

velika§i

plemstvo,

nike (kmetove).

pomnofao

zaista se je

broj podanika

(Sudjenje tako

radili

opet

da Sto jade potisnu nize

(knezovi),

plemstvo, pak da ga pretvore

skoj,

kra-

gradova (castrenses, burgenses, ioba-

Ijevskih

kmetova.

pravo) Kako hrvatskom

u svoje podau tom stoljedu

u Ugar-

kraljevstvu

Anzuvinci zaveU znatne promjene u sudjenju i

sudstvu.

Narofiito

Karlo Robert

prila-

godio neke francuzke sudske uredbe naSim prilikama.

Sudstvo u hrvatskoj dr2avi osnivalo se za

oarodne dinastije poglavito na slavenskoj

su feudal ne uredbe staro-slavensko sudstvo. Kako podlozi.

srednjem

Ijena je

12. stoljeda potiskivale

vijeku

od sudstva,

glavar kojega

upravni

podjedno

uprava

nije

vrijedilo je

bila

kotara

svjetovni)

podanika (kmetova).

bili

oblasti

ili

sudac svojega kotara.

opet (duhovni

odije-

Mo6nik(relikvijar)u crkvi sv.Marub

glavno pravilo, da Velika^i

su sudci svojih

hrvatskom kraljevstvu

prema svemu tomu sudstvo do XIV. stoljeda po prilici ovako. razvilo se je

u Zadru. U

dra posve »\Hn%

(oba in po

bio je

Ako

herceg,

sudac u ili

su bila dva

sudac u banovini

u banoTini

iitavom

ako njega baoa, jedan

nije bilo, je

Hrvatske.

mjenjivali su na sudu b a n o v c voniji, a

drugi

Hrvatskoj.

ban.

bio vrhovni

Slavonije, a

ditave

Dalmacije

kraljevstvu

drugi

Bane

za-

jedan u Sla-

Nije

ustanov-

relikvijara

a spodobi nike

0.57 met. Tiaoki), koje

pomcaatai

darovaU Katarina, tapniga Telikoga vojvodc

crkvi

Sandalja IlrTojeTa)

•rcbra

Vrhovni

opatiike crkve st. Marije a Zadra iaraja

riznici

•e

;

Hrani<fa. t

banice

kd Vaka Vakti6i (braU Oba no od potla^coa

Anke.

prijeda imaju rrataica, kros koja ae vide

kriataloom plotom pokrireoe relikrije. Vrataica sa

od srebra, nalitea na dngvljaati ittverokat, bila

ockad emaljoTana.

napit

Memeoto

potenti

—

voievo

kvijarn lahraajeBe ni

l« ta

okvini vratalaea isaida

— Do — Kanale — ta« — Katariaa — viro — Dao -> 8m<»Hp

— conarte — (Sandalio)

dragon Mod

d«

av.

Beta*.

mod

jedKNB ralK

tv. Aadrije

Simaaa

Matija,

itr.

da li je ban imao stalno odredjeno sijeio •voga suda; znade se samo, da je slavonski ban

Ijeno,

ili u Kriievcima, a hrvatski u Kninu. Mnogo je puta jedan lii ban sazivao tako zvane upravno-sudske sabore, na kojima je izricao osude u nazoinosti iupana i plemstva svoje banovine; jol tei6e iiao je ban is jedne iupanije u drugu,pak je na iupanijskim skupitinama rjelavao pamice sporazumno tnazodnim plemi^tna.

redovito sudio u 2^grebu

drugi

URVATSKO KRAUEVSTVO U

STOUEtv.

XIV.

u jcdnu su ruku svedjcr obnavljali vrhovnu sudadku sudcima svoje driave, viast baosku (1325., 1359, 1377.» 1395), brane^i ostalim rcdovnim no u drugu ruku ekempcije; sve ukidajuci i Dravc, jugu na tudstvo u da »e mijeJaju Anlartnsld kraljevi XIV.

vlasli za

banskoj

otefte

ftolje<5a

sva vrcmcna jurisdikciju u nekim stvarima

neke

staleie.

Na-

sve kraljevske slobodne gradske obdine,

rodto oslobodi c<5 Karlo Robert od banske osooTaTii taverntkaloi stol kao prizivni sud za njih. Banova redovita suda^ka Tlasl (iurisdictio ordinaria) nijc se odsad ni malo protezala na gradske obdne; ako je vlasti

koji put ipak sudio

gradskim obdinama, Cinio je to vazda uslijed zasebna naloga

kra-

Ijera (iurisdictio delegata).

Zamaioa saveo

je reforma

u Hrvatskoj kao u Ugarskoj, tako Gdje je god u hrvatskom kraljevstvu bio

Roberta, §to je

Karla

iopanijske sudbene stolove.

iupanijski sudbeni stolovi. proveden iupanijski upravni sistem, biSe osnovani zajedno (comes, vicecomes, Span, knez) dotidne podzupan iupan ili je stajao stola Na £elu takova po pei) Cetiri (gdjegdje po tri, a redovito po prisjednici kao iupanije, a uza nj bili su i

plemena, a sada kotara plemidka sudca (iudices nobilium, rotni sudci) onih starih iupa od kojih je iupanija bila sastavljena. Svaki je iupanijski stol imao jo§ po i

(processus),

jedooga

(pristaldi iuratisedis), koji su izvr§ivali

dva rotna pristava

ili

iupanijski sudbeni stolovi

su podvrgnuti banu

bili

kaznenim parnicama povjeravao iztragu

da ustanove

^upanijske

ban zupanu

stolove

nalazimo u Slavoniji

u prvoj

ve<5

nobilium<; a u luikoj zupaniji

dine 1379. rotni

iupanije

bradi selo Draginidi, koje ih je

polovici

XIV.

stoljeda, a

prisjednici

suda

na jugu Gvozda dosudjuje go-

Zadraninu Jordanu, sinu Filipa

baStini i§lo iza smrti

Tome

Franjina,

njegovoj

Stjopana od plemena Dragi-

soda bio je Ivan Gorjanski, kastelan kraljevskoga grada Ostrovice,

kao

stola.

iupanijskoga suda ludkoga bilo je tada mjesto Podgradje; na dclu stola

nida. Stolica

odiuke

zagrebadkoj iupaniji spominju se ve6 1333. >comes Dio-

nisius et quatuor iudices

—

istinitost tuibe.

Hrvatskoj u drugoj polovici.

stol

naloge

kao vrhovnomu sudcu kraljevstva; u plemidkim sudcima zupanija, da vode

spominju

ili

brat palatina Nikole,

Mathey generationis Subich, Vladiha

»Petrus

de genere Karinensium, Stephanus Petri de Posedarya, et Vlatco Segotich Tugomerigh, iudices nobilium comitatus de Luka«. Rotni pristav bio je Radoslav Boliid od Maline vesi, koji je po odredbi stola (suda) morao na lieu mjesta izpitati, da li se tko protivi zahtjevu Jordanovu, podjedno iztraiiti medje ba&tinjene zemlie. U izpravi, koju je ludki stol o toj stvari izdao, spominje se, kako je stol nastojao »itira Croatorum obseruare<, kako je tek nakon povoljna izvjeSda pristava Radoslava dosudio Jordanu traienu baitinu >maturis consilio et deliberationc quam plurimorum

Alius Georgii

generationis

nobilium Croatorum

in dicta

sede (comitatus de Luka

—

Podgradya) nobiscum pro

tri-

banali sedentium*.

Us 1

o1oV

su i dalje starohrvatski p I e m e n s k plemena (plemidke obdine), koja su iivjela unutar novo tim plemenskim stolovima nalazimo viSe. Plemenskih stolova svoj prilici toliko, kuliko je bilo plemenskih obdina ili pleTuropolje bio je plemenski stol valjda u Lukavcu, za pleme nepoznato nam pleme u Srbu (srbski stol), za pleme Subida

iupaoijske sudbene stolove obstajali t

(tudovi) za pojedina

Tragova o svakoj iupaniji po mena. Za plemensku oldinu Lapdana u Rmnju, za neko

stvorenih iapanija. bilo ie

valjda a Bribiru,

itd.

delu plemenskoga stola stajao je

ili

kastelan (Dragovola gradiak

Rmaojski) kojega kraljevskoga grada ili poglavica plemena (plemenske obdineX te se je svao »kDez« (koet stola lapadkoga), a uza nj su bila po tri rotna sudca. Postupak tih plemenskih itolova bio je redovito ustmen, pak se je s toga malo pisama o njima saduvalo.

Prema izloleoomu mogao je svakt plemeniti Hrvat obredati tri suda: plemenski, napokon banski stol. Od odiuke banove mogao je u nekim sludajevima prizvatl na samoga kralja. Iupanijski, i

SUDJENJE

Podanicima

sudila

su njihova gospoda:

PRAVO.

•I

duhovna

svjetovna, kao

njihovi zamje-

od 12. 13 stoIjeca drzali ditave iupe kao nasljedna lena, imali su lakodjer posebne sudove za sve svoje podanike u tim iupama. Tako su Frankapani imali Modru&ki stol, a koezovi Kurjakovici Krbavski stol, gdje su te knezove zastapali podkneiini (vicecomitcs) nici

Mrvatski knezovi Frankapani, Kurjakovi<5i

predsjedali dotiCDim stolovima.

minorum comitum Corbaviae opet sude podknezin

koga

Nelipidi, koji

su joS

Krbavi spominju se »vicecoinites magnificorum dosedis Corbauiensis<; a u ModruSama

tres iudices iurati

dva sudca

ime knezova Frankapana),

zakonu modru§-

to »po

stoIa<.

U tovnih

gradovima

kraljevskim

se suda priziva i

duhovnih

varoSima sude gradski

tavernikalni

bila

GnOBNI SPOMENIK (SARKOFAO) KOD Grobni spoaeoik kod Doljne 3 metra, • vtsok

metar

DOUNE

teiak je do

14.000

tivima

p«t koo'iaaika a oklopima

razdijeljena je

kopljima

;

dva tmenovao

Samo

rake. Taj

jedan

(I.)

ogronai tte^ak d«g

komad kamena

)«

(monolith), a

no sato obilaje lijepim ornameDtima po mutklnim mo*

razliiitim alUovitim pricorima.

vrpcom od akaatoaova Ui6i aa dra polja. prikaua j« lo» b iaml. Jedaa

a doljaom poljo

dntgi lovac ob«ra aalicom vepr*.

vije^oici grada, a

ZG0§(^E BLIZU SUTISKB U BOSNI.

kilograma.

inade (podobn aarkofsga. Napiaa nema na njema traga;

Sievernft nzdaina itraDa

varoSki sudci, a od njihova

varo§ima, koji

Zgoide tpad* medja oajznamenitija djel*

pol;

ili

su pod vlaScu svjeod njih namjeSteni ili bar potvrdjeni. Po statutu su u tom gradu tri sudca; jednoga birali su plemi<5i i

gradovima

velikaSa, sudci

grada Senja od god. 1388.

stol.

gonijem polj* vidlmo

ttrijclac

hrast privecaa j« lav Oi ffepard, a aad ajia

hi vladajudi

knez

leti

g«dj« « jtloM, tmaj.

porodice Frankapana izmedju ple-

mi6i gradskih. Vlasi, naseljeni u

hrvatskom kraljcvstvu, a podanici budi kraljeviiki budi pojediDih knezove i sudce, koji su im sudili, te su u to ime »dva-

velikaia, imali >u svoje vlastite

krat u godiidu

po Vlasih<

obilazili.

Plemeniti Hrvati, tako u Hrvatskoj, kao lje<*u

poglavito

obiC&jnimpravom. Toje

Slavoniji, siuiili

ic jol u XTV. sto-

obi£ajno pravo bilo pnrotno slavensko,

M all

HRVATSKO KRAUEVSTVO U se je mijenjalo popisivati

stalo

statuti

zakoni,

stranih utjecaja. Vrlo se je rano obidajno pravo

mnogo pod dojtnom

pisani budi hrvatskim, budi

grada Koriule; statut grada Dubrovnika

potje^e

ili

Ve6

Tako nastadoSe

razliiiti

talijanskim jezikom.

1214. napisa§e

otoka

statut

1272. Taj statut medjutim

godine

kneza Marka Giustiniana, ne bijaSe nov,

civitatis Ragusii), sastavljen za

statutorum

latinskim

u Dalmaciji.

Najstariji su statuti gradskih ob<5iaa

(liber

ustanovama.

zakonskira

novijim

dopunjati

ST0UE6u.

XtV.

od mnogo starijih statuta, te samo dopunjen izpravljen, u jednu knjigu velikoga vije<5a (confirmatum et corrobaspisan. Prihvaden bi pak najprije od maloga consilium), zatim od ukupnoga puka dubrotom tam per parTum quam per magnum

nego

bi sloien

a£koga

na glas zvona sastao u zbor (per laudationem totius populi more prvotni statut grada Spljeta vrlo je star, I

koji se bija§e

ad campanaruaa sonitum congregato).

solito

—

Gargan (1239. 1241.), rodom iz Japo kojima je spljetska obdina

joi u trinaestom stoljedu dao je spljetski nadelnik

zakune

kina, popisati u jednu knjigu sve dobre

bila doslije upravljana; knjiga se je ta izprva

XIV. stoljedu biSe

21adar proglaSen bi statut

dopunjeni

iireni,

statuto) sastavljen bi i

za ostale

prosinca 1305.), a u

isti

a poslije

gradske ob<5ine u Dalmaciji (za

mah

bi§e postojeci ved statuti pro-

opet

1322. Statut otoka

grada Lastova redigovan bi god. 1310.,

otoka Mljeta 1345., grada Skradina 1400. Po tim statutima ne samo da se

gradskim ob<5inama, nego se je zapao

maciju Jadre voza

et alia i

statut.

1291.

promijenjeni (reformaciones). Spljetski statut iznova bi redigovan 1312.,

1303.

a trogirski

sastavljeni statuti 1.

capitularium,

zvala

grada Trogira (capitulare

Najstariji statut

obiiaje,

Ljudevita,

kralja

privilegia

traiio je

Ljudevitu je

zadovoljila.

je god.

1358. grad

je upravljalo

Zadar uz £itavu Dal-

njegov poslanik od mletadke obcine

communis Jadre«, kojemu je zahtjevu obdina trebalo tih spisa, da po njima udesi upravu

iura

Kad

sudilo.

statuta

18. koloi

sudstvo

grada Zadra. I

u onim iupama

oblastima, kojima su

zakoni

statuti

upravljali

pojedini hrvatski knezovi kao

nam

naro^ito

onih oblasti, u kojima su knezevali Frankapani. Najstariji takav

zbornik

nasljednim lenima, biSe popisani

dobri zakoni

stari

obi^aji.

>Vinodolski zakon< od

je hrvatski, glagolicom pisani

Sa^uvani su

god. 1288.; sto godina poslije,

izdani statut grada Senja, zatim > Statut vrbanski naime 1388. biie napiaani donekle svega kr£koga otoka< (sam grad Krk imao je zaseban statut kao ostali gradovi Dali macije). Jamaino su knezovi Frankapani dali popisati statute pravo, koje je vrijedilo oblastima (ModruSe, Gatanska zupa itd.), kojima su vladali; no ti i u dnigim iupama i

ta tpisi dili

ili

ili su zametnuti. I duhovni zborovi sastavljali su statute, koji su vrijekao za njihove podanike. Kanonik zagreba£ki arcidjakon gori^ki Ivan

propali

tako za

njih,

napisao je tako

1334.

— 1354.

takodjer album capitulare

ili

Po izbrojenim statutima zatim biskupski

znameniti

zbornik

»Statuta

capituli

Zagrabiensis*

(zvan

liber acclavatus). sudili

kaptolski sudovi

sudci

gradskih

obdina, kneievski iupni sudovi,

kojih se pravnih ustanova driao iupanijski stol

banski ttol? Potonji sudovi (iupanijski

banski) nijesu, koliko se danas znade, imali posebnih

nego su izricali svoje osude na osnovu kraljevskih, herceikih banskih povelja, zatim na osnovu zakona (statuta seu coostitutiones), stvorenih na saborima (coDgregatio generalis) tako Slavonije kao Hrvatske Dalmacije; ali najviie sudili zbornikil zakonskih,

sudovi na temelju starohrvatskoga obiiajnoga prava (consuetudo regni Croat ie in posseaslooibus hereditariis, eviticiis ac acquisitis, secundum nostram consuetudinem tu

—

Croatorom). Napokon u stvarima, za koje nije bilo domadih zakonskih ustanova, posezali so ti sudovi za ugarskim zakonima, naro^ito za dekretima ugarskih sabora. Nappredo

naime sa iopanijtkoni uredbom po ugarskom kalupu podele su se u hrvatsko kraljevstvo tijekom XIV. stolje^ uvodiU i gdje koje ugarske pravne ustanove pri sudjenju.

VOJSKA

MORNARICA.

•3

U XIV. stoljedu zgodile su se zoatoe promjene s Tajskom, kao u Ugarskoj. Za prvih Arpadovica bila je vojska hrvatska (exercitus chroaticus) skroz plemenska. Za obranu domoTine morala su na noge ustajad sva plemeoa, naime svi pleroePojedina plemena imala su zadadu zasebnu, da niti Hrvati zajedno sa svojim Ijudima. (Vojska

mornarica).

iko u Hrvatskoj,

stoje na braniku nekih osobito izvrgnutih oblasti

davnine

moralo o svom

tro§ku

iupa.

svojom krvlju

braniti

Tako

pleme Ka£ida od davae

najjuiniji

hrvatskoga kra-

dio

naime kraj izmedju rijeke Krke Neretve (inter duo flumina, videlicet Charchatn tra do fiumare Narenta et Charcha, a tute sue spese, et star quelo et Narentam, tempo sera de besogno). Nije nevjerojatno, da je upravo poradi toga zavidaj plemena Ka^ida prozvan Krajinom (Crayoa, lo quale e stado soa antiga patria de lor Chachich). Uz plemensku vojsku (po ugovoru s kraljem Kolomanom moralo je svako od dvanaest plemena hrvatskih opremiti prigodom neprijateljske provale na kraljev poziv po deset Ijcvstva,

—

GrOBNI SPOMKNIK (SARKOFAO) KOD Jaina asdaiaa strana. pcton

Ooraji dio

tattoji

DOUNE ZG0§£k

od pet polja

;

BLIZU SuTISKE U BoSNI.

fetiri

oaUxImo po dva kraia* ornaaeata, a a

polja, a

tTskom po

Cetiri konjanika obarajs te

na petoga.

stiliaorano atiblo. Doliai dio Ulcodjer

imade pet

je«lao

koajaatk « oklopa

konjanika oklopnika, pak ih uzdriavati u hrvatskoj zemlji o svom tro§ku, dok sjeveru Drave u Ugarskoj

£itavog ratovanja

morao

(}^)

uzdriavati

$am

• kopliaa.

ih je

kralj) stale se

na na

u hrvatsko kraljevstvo feudalno vujno uredjenje. iupe kao nasljedna beneficija, preuzeli bi takodjer kralja sluiiti u ratu s odredjenim brojem vojnika. Kadje g. 1193.knez Bartol Frankapan dobio za sva svoje nasljednike, da 6e kralja povremena iupu Modru^, obvezao se je kralju za se i

koncu

12.

stoljeda uToditi

Knezovi, koji au dobivali Sitave

magati u ratu unutar kraljevstva sa deset oklopnika (cum decern loricis), a izvan kraljcTStva sa detiri ; na vojsku pak po^i <5e svaki put i u svako vrijeme, kad god 6e iitava vojska hrvatska

biti

kra'ja

quo exercitus chroaticus ex

pozvana na oruije

(tali

tamen tempore

praecepto regis universaliter ad cxercitum

citatus veniat, in

fucrit conuocatus)"

HRVAT8K0 KRAUKVSTVO U

XIV.

STOUEAu.

8u Da po^etku XIII. stoljeda Frankapani uz Modru^e dobili od kralja jo§ i iupu Vinodol, morali su prcuteti i vcde ratnc terete. Na kopou bi im doduSe sluzbi smanjena, te su

Kad

kralja pomagali u kraljcvstvu sa

momka, a

pristojno opremljena

tri

samo sa sam sa§ao u pri-

izvan njega

kad

nto moradoie preuzeti pomorsku i-luibu, te jednom iajkom. God. 1251. biS? morske straDC, pomagati Da moru s jednom galijom konaino uredjene vojoe duioosti koezova Frankapana. Sluiba na moru ostade im Wao prije; samo na kopou, gdje su driali dvije stare iupe, morali su odsad svaki put, kad bi se hnratska vojska pozvafa oa oruije (si oecesse fuerit ex rcituin croaticum convona sjeveru care), dati do Gvozda dvadeset pristojoo opremljenih vojnika, a dalje kralja,

d^a; DO

Nema

Gvozda samo deset ottali hrvatski

jednakc

sli^ne

ill

obveze morali

preuzeti

od plemena Svadid

Subi<5, Nelipici

milosti kraljevskoj driali ditave 2upe

koji so

sumnje, da

koczovi (Bribirski od plemena

kao nasljedna

d.),

lena.

u XIIL stoljedu u Hrvatskoj na jugu Gvozda hrvatska vojska (exercitus chroaticus) sastojala djelomice od plemenskih 6eta, a djelomice od knezevskih knezovl opremljene barke, §ajke i galije; tako deta. Plemena na otocima davala su kao

Tako

je dakle

na otoku Hvaru moralo za kraljevsku vojsku opremiti regi Hungariae exercitum facere placueiit, nobiles autem (cum barke oboruiati dvije dc genere Ginich cum duabus barchis, quas habere poterunt, de suis impensis, praepa-

pleme

Diivi(5a (Givich, Ginich)

armatis

ratis et

secundum quod regiam condecet maiestatem, una cum

nautis et remi-

gatoribus servire teneantur).

Slavoniji izmedju

Gvozda

Drave imademo u pogledu vojne duinosti za

XIII. sto-

ove podatke. Dne 24. prosinca 1224. podjeljuje ml.idi kralj Bela (sin Andrije I.) podanicima (iobagiones castri, castrenses, burgenses) kraljevskoga grada Gorice u iupauzivanje zemlju vje^itu slobodu, a uz to u vjedito, slobodn Diji istoga imena podpunu

Ijedc

)

Klokod (terram de Klokoche),

ali

raju oni za kraljevsku vojsku dati

(quoties

necesse

fuerit, in

Gradcu kod 2Lagreba

»Koliko bi puta bilo potrebito, rao-

opremiti petnaest oklopoika

djmacih pje^ka< centum pedites ver-

sto

exercitu nostro quindecim loricatos et

Kad

Daculos expeditos habebunt).

uz ovu pogodbu:

privilegij,

bi kralj Ungarije ielio poduzeti

zatim

odredjeno

isti

Bela

god. 1242. izdao

ob(5ini

uz ine duznosti novih gradjana

vojnu u primorske strane

ili

u Koru^ku

ili

na brdu

ovo: >Kad u Austriju,

^e re£eni gradjani poslati deset vojnika, snabdjevenih vojnidkim oruijem< (cum vel Carinthiam vel Austriam facere

osorat

eoim rex Hungarie expeditionem ad partes maritimas voluerit, dicti cives

saboru

ovako;

decem

milites

Slavonije, koji

£itave

>IiCad bi neprijateljska

navala

ili

cum

teneantur

mittere

se bijaSe

sastao

armis militaribus apparatos).

u 2^grebu god. 1273, odredjeno bi

vojska sna$la kraljevstvo,

ili

gospodin

Icralj

glavom

svi, duini podi na poiao Da vojsku, tada su plemidi kraljevine Slavonije, pojedinci Yojsku, ali tako, da im je slobodno pridruiiti se pri rat jvanju barunima, kako sami hode< i

cum

(item

incursus

ho&tilis

venerit

vel exercitus

super regnum, aut

dominus rex pro-

expedicionem pprsonaliter, tunc nobiles regni de Sclauonia, singuli et universi, exercitum tcnebuotur, ita tamen, quod iidem cum baron bus, quibus voluerint,

cesserit in ire

exercituandi habebuDt liberam facultatem).

Aniuvina u XIV. stoljedu preudrsili su vojnidtvo s temelja. Oni barune (knezove). Sto je koji velikai ili barun na velikaSe imao viie posjeda, bio je duian podavati vedi broj vojnika za vojsku. I duhovni veliKralji iz porodice

STBliie najvedi teret vojnidki

kaii morali su kralju

feudalizma raxvio

iiljati

SYoje £ete

prema svojim imanjima.

banderijalni sustav

Tako

se je na osnovu

^iUTi od polovice, detvrtine osmine njegove. Trag banderiju u Hnratskoj nalazimo ved za Andrije 111., kad je taj kralj godine 1298. hnratskomu banu Paviu Bribirskomu od plemena Subid za sva vremena da-

banderij

brojio

500

Ijudi;

manji

odjeli

(bandiera

sastojali su

talijanski zastava, stijeg). i

VOJSKA

MORNARICA.

rovao »primorsku banoviouc (banatum maritimum) uz pogodbu, da ga on

njegovi potomci

svim ratnim podhvatima pomazu svaki put sa 500 Ijudl

pri

Kopnena vojska hrvatska

sastojala je u drugoj p>oIovici

XIV. stoljeca po torn novom

uredjenju od ovih £eta:

U Hrvatskoj

kraljevski

banderij, koji

uzdrzavao sam

kralj,

hrvatsko-dalmatinskoga,

cetinskih knezova Nelipida,

banderijima pridruiile

napokon

najprije

banderij knezova Frankapana, banderij napokon banderij krbavskih knezova Kurjakovica. Ovtm su se £ete plemenitih Hrvata iupanije Ludke, Kninske i Lidke, i

bana

banderij

nadalje

bio

Vlasi, Sto su bill u Hrvatskoj.

svi

U Slavoniji uzdrzavao

jedan banderij ban Slavonije, drugi

knezovi Blagajski

(Babonidi), tredi biskup zagrebadki,

a detvrti prior vranski. Svi Ti§i

svoje

ostali,

plemidi, pridruzivali

nizi

zupanijskim

^ete

skama (zagrebadke,

voj-

krizevadke, va-

mozda

razdinske, viroviti^ke, a

pozezke zupanije).

Uz banderije panijske druzine Ijevskoj vojsci

p1a 6 en k

su budi domadi

Taki

d a

i i,

koji

strani.

pend um zapisnika grada Tro-

doznajemo,

gira

in-

zovu stipen-

jer primaju s

pladu. Iz

ili

budi

Ijudi,

se placenici

velika§a

nalazimo u kra-

da je

ziteljima

toga grada bilo strogo zabranjeno

u vojnidku sluzbu za pladu

polaziti

Genovu, nego jedino ugarskomu (ire ad stipen-

u Mletke kralju

dium

ili

nullus audeat preter domini

sui naturalis regis Hungarie).

Odkad

je kralj Ljudevit god.

1358. obladao dtavom Dalmacijom od Krka do Dubrovnika Kotora, i

nastojaojezaobranunjezinustvoriti jaku je

ratnu mornarlcu. Za

momaricumorao

svaki primorski

grad Dalmacije ne^to doprinositi, ve<3inom po jednu galiju, a koji ne bi

togi mogao, barem manje ladje, kao brigantine

Ljudevit

liburne.

skupio

tinsku ratnu

galija

Grobni spombnik (sarkopao) kod Douns Zoo§£b blizu Sutiskb u Bosni. (lit.)

Tako

je kralj

hrvatsko-dalma-

Zapadn* poprijefioa ttran* dva

grad* cija lika.

dij«U

ukodjcr mm

U gorejetn prikuano je p«t k«U ndiog pi ortrwof Mmkm do njih hrait Upod k«la )t Mb <fAor«>

polja. ili

kto tkaliDe

;

ili

psliMd*. ured kojih vidimo «k«p

doljaom polja nubira ae dTt)e •!•(«, kako dft*

OM-

dlaoe konje.

momaricu od 12 do manjih

vi^e

mornarica

bila

brodova.

koncentrovana u vodama ismedju Trogira, Visa

Hvara, dakle u

onim krajevima dalmatinskoga primorja, koji su se ve<S od da?nib vremena grddb pak do danas izticali svojim brodarttvom. Na £e!u mornarice bio je admiral (admiratus maritimus generalis, regis Hungarie admiratus, admiratus regnonim Dalmatiae et Croatiae), a

njegov

xamjenik

Hvara, Bra£a

knez otoka viceadmiral; admiral je redovito bio podjedno mogao po miloj volji prikupiti najvjekije najsmjelije

Kordule, gdje je

HRVATSKO KRAUEVSTVO U

XIV. STOUEfiu.

branila primorje, Ratna mornarica hrvatsko-dalmatinska nije samo strai^ila nego je takodjer sudjelovala u Davalnim ratovima. Od godine 1358. do 1413. bilo je iest admirala, od kojih su bila rri Genoveza, a tri Zadranina. Evo im imena: Za-

mornare.

dranin Jacobus de C^ssano (1358.

Genovezac Simon 1388.

—

de Auria

— 1364.), Genovezac Baldassar de Sorba (1365. — 1370.), — 1384.), Zadranin Matheus de Cessano (Cesanis,

(1372

napokon Genovezac Ugolinus Kor^ulu, po^to je driala otoke Bra£, Hvar

Zadranin Philippus Georgii (1396.

1390.),

1411),

de Auria. Potonja dva admirala nijesu viSe herceg spljetski Hrvoje njima od god. 1403 gospodovao veliki vojvoda bosanski Vuktid Kao viceadmiral spominje se god 1370. neki Barnaba. (Dade porezi). Dade porezi ostadoSe u glavnom onako, kako su bill pro&lih stoljeda. Plemeniti Hrvati na jugu Gvozda ne pladahu nikakvih dada ni poreza; u Slai

glavnom one dade, koje su morali davati u XIII stoljedu. plemenit) dovjek pladao je tada na godinu u ime kunovine dvanaest Svaki Slobodan (a dinara, a u ime dobiti banske komore (lucrum camerae banalis, poslije coliecta septem denariorum) po sedam dinara, dakle ukupno devetnaest dinara. Ako se k tomu jo§ privoniji pla<5ali

su plemidi i

broje dva dinara

pobirada dada, to

ukupni izravni porez slobodna

plemenita)

dvadeset jedan dinar. Notajje porez pladao samo posjed prema tomu. Kolik je bio imao ditav dvor (iobagio integre curie) dohodak banu od svih tih dada, moiemo nagadjati po torn, &to je ban ditave Slavonije Nikola Banid od Lendave god. 1344. sve svoje prihode (ne samo lucrum camerae, nego dovjeka u Slavoniji iznosio

onaj, koji je

cum

>collecciones marturinarum

constitutas<)

Od oica

ponderibus

nostro banatu

dao u zakup za godiSnjih 1650 maraka srebra.

godine 1350. nastoji

banovce, nego

banoschinis, nezethis

pak da provede

ugarski

da ukine u Slavoniji ne samo bansku kovt. d., banske komore, kunovinu

kralj Ljudevit,

banske dade, kao dobit

sve

porezni

sustav,

narodito

dobit kraljevske komore

(lucrum camerae regiae).

Ugarski je kralj u Ugarskoj primao takodjer prvobitno kao dobitak od promjene novih novaca za stare; samo

da je

ban ditave Slavonije

dobitak u Ugarskoj tekao

taj

u kraljevslcu komoru, dok ga je u Slavoniji primala banska komora. pobiranju te dobiti

Robert

kraljevsku

komoru

zgadjalo

mnogo

u Ugarskoj mjesto dobitka od zamjene novaca

natme beku

zemljarine.

vrst

Ved na podetku

poSto se odiudi

neurednosti,

uvesti

je pri

Karlo

novi izravni porez,

1323. dozvoliie

prelati,

baruni

plemidi

Ungarije tu novu vrstu poreza. Karlo obeda, da ne de vi§e svake godine pjeneze mijea stare pjeneze da de poboljSati; zato smije od svakoga zemljiSta sa stanom pobi-

njati, rati

godiSnji porez

podanici, pade

od osmoga

odredbe u pogledu toga poreza Ustanovljeno

bi,

da se odsad od

(lat.

porta), kroz koja

plada godiinji porez od 18

Taj porec pladat de kraljevskih gradova

dmara

Save, kao

ietvom,

plada se opet groi

od njega siromasi, gradjani

da plemstvo Slavonije izjednadi s ugarprikloni na pladanje od banskih dada, Prema tomu nalazimo u dekretu ojegovu od je radio,

ih odrije&i

poreza od vrata u kraljevsku komoru.

godine 1351. ovu odredbu

uplati

ili

jedan put za uvijek odkupili.

mnogo

htio,

veljade 1342.

prodi kola, natovarena sijenom

3 gro&a. Za namiru o

ili

ont, koji bi se

toga je najprije

mogu

bet iznimke; oproSteni su

svi plemidi

Kralj Ljudevit, tin Karlov,

Drave

svi

svakih kudnih vrata

Taj de porez pladati

biie izdane joi todoije

skim.

jedne budimske marke.

dijela

gradjani slobodnih gradova. Poslije, naime dekretom

u dianku

12.:

>Dobit komore

Vukova duini su

na&e plemidi

izmedju rijeka

drugim piene smije odtada u budude uznemirivati radi dade kunovine, obidajno bansul zvane, nego da su posve siobodni od pobiranja ma kojih god drugih dada, koje su se doslije plada*e, poput naiih ostalih plemida u drugim stranama (locnun etiam camo-ae oostraef oobiles inter fluvios Drava, Sava, ac de Posega, ct Valko, i

(iupanije)

midima naie driave. Zato

Poiege

ih se

pladati zajedno s

VJKRA

cum

CRKVA.

Nee

nobilibus regni nostri, unanimiter solvere teneantur.

viris

aliis

marturinarum, bansul mora vocatarum, amodo,

ratiooe collectae

imposterum molestentur. Sed ab omni exactioDe aliarum quarumlibet coUectarum, hactenus persolvi consuetarum, exempt! pe-

tamquam

nitus,

immunes

caeteri nobiles nostri aliarum partium, et

ovoga se dekreta o^ito

razabire,

habeaotur).

da je Ljudevit tada smijerao ukinuti sve banske

komore, naime porezom od vrata po 18 dinara na godinu. U to ime oslobodio je slavonsko plemstvo od placanja kunoine (12 dinara) dace od sedam dinara mjesto dobiti banske komore. Plemidi bi sladace u Slavoniji, te

zamijeniti

dobiti

kraljevske

vonski

tome odsad

imali

mjesto dosadanjih 19 (12

komora kao

ukiouti banska

Nemamo

oprlo,

god.

Dakako da

dosljedno imala

bi se

kovnica slavonskih banovaca.

je slavonsko

plem-

tomu nastojanju kra^ini se medjutim,

Ijevu ponijelo. je

kralju

svom

jer

dlanak

12.

komori 18 dinara na godinu

izravno kraljevskoj

podataka, da oba-

znamo, kako se stvo prema

plaiSati

7) dinara banskoj komori.

-|~

1351. nije

snagom

dekreta od

u Slavoniji

bio

proveden. Kunovina druge banske i

dade ostale su u Slavoniji a

neko vrijeme.

(Vjera je

dalje,

kovnica banska odrzala se jo§

crkva). Hrvatski

u XIV. stoljecu gotovo

narod

izpovijedao

izkljudivo

lidku vjeru

priznavao duhovnu

zapadne crkve.

glavu

bogomilske

nekim

ili

Sljedbenici

patarenske nauke,

u XIII.

kojib je

rimokato-

bilo

stolje<^u

dalmatinskim

gradovima,

zatim u oblasti Krajini (Kaiida)

PoidUcoj biic

(knez ViSan), napokon u

u Lici

Vukovskoj

gotovo

tako da

sasvim

zupaniji,

Grobni spomenik (sarkofao) rod

iztrijebljeni,

BLIZU SUTISKE U BoSNI.

na koncu XIV. stoljeda

IttoCaa poprijeina itraoa

nalazimo jedino jo§ u Vukovskoj

tima.

Imade u otam

brojoim

iupaniji, naro£ito u kotaru izmedju

Bosuta

Save. Hrvatski

iziitu se

knez Mladin

patareoe;

zatirudi

izticao se je trijebedi patarene u Boroi,

Nelipid bio je

razioga, (Subide),

brakove

maUm

Bribirski, brat

nego

vjerskih.

Nelipide,

God.

Kurjakovide

1337. i

se osobito

prema patarenima s njima.

kako se razabira

takodjer iestok protivnik

BosDi. Medjutim poslije soosljivi

nreiena je tkrox oroamca*

dvanaett kniinfli ornameoata aa rosetama.

knezovi

borbi s bosanskim patarenima (heretici infideles) god

Knez

Zoo§dB

(IV.)

sada osobito gorljivoii^u,

progone6 u

poija

Doune

Bribirska

1304.

bana I

Pavla,

pogibe paSe

ban Miadin

Bribirski

papinskih pisama od god. 1319

bosanskih patarena, no

vifte 8

poIiti£kih

pozvao je papa sve hnratske knezove: Bribirske

Frankapane, da ustanu knezovi

Bribirski

na obranu katoliCke crkve u

od plemena

^{xb\6

pukazuju viio

sljedbenicima iztodne crkve (schismatictX ps^e sklapaju

kneginja Jelena

udaje

se za

Vladislava,

bana Stjepana Kotromanida otca potonjega kralja Tvrtka. a knez uzima za ieou Jelenu, sestru srbskoga kralja cara Stjepana DuSana. i

brata bosanskoga

Mladin

III.

npet

RRVATSKO KRAUBVSTVO U

STOUE£u.

XIV.

Na tlu hrvatskoga kraljevstva oalazimo u XIV. stolje<5u tri nadbiskupije (etrnaest biskupija. U Hrvatskoj Dalmaciji obstoje tri nadbiskupije (S pi jet, Zadar DubroTDik) dvanaest biskupija (Krbava, Senj, Krk, Osor, Rab, Nin, Knio, Skradin, Sibeaik, Trogir, Makarska Hvar; neko vrijeme Kotor); za Slavooiju nema nadbiskupije, ved su ondjeSnje biskupije podredjene kolo.^koj nadbiskui

U Slavoniji Srijemu sa

Zagreb u,

na zapadu biskupija u

piji.

a na skrajnjemu

stolicom u Banoitoru (Mitrovici, Iloku).

iztoku biskupija

Izmedju zagreba£ke biskupije

trijemske stcre sc oblast Pcduvske biskupije u Ugarskoj, koja dopire tada sve do Save, te

Vukovsku

obuhvata tadanje iupanije

stire

na jugu Dravc. Zanimljivo

biskup svoju stolicu

Bosne

je,

Poieiku,

jedan

dio Baranjske, koji se pro-

bosanskt Djakovo, koja

na podetku XIV. stoljeda prenio

u Slavoniju, u

je prvotno pripadali Pe£uvskoj

uza

Vukovsku iupaniju u varoS

Bosanski

biskupiji.

si u Djakovu dvore biskupom preselio se tada u

biskup sagradio

crkvu (ecclesia cathedralis);

(palatium)

Djakovo

kaptol bosanski. Godine 1355. izdaje u Djakovu izprave bosanski ban Stjepan

njth stolnu

Tvrtko >kod stolne crkve< prepo§ta Nikole vlasti vrjio je

Stioca

Medjutim

Petra.

>dubovnoga otcac biskupa

svoga

u nazodnosti

biskup bosanski nije

ina£e

Peregrina,

nikada duhovne

u Slavoniji; samo na neposrednoj svojoj gospoStiji u okolici Djakova osnovao

nekoliko £upa, kao primjerice u Dragotinu, Blizni, Gardinu

Nadbiskupije

Dubravniku.

biskupije bile su razdijeljene na arcidjakonate; arcidjakonu (podjedno

kanoniku stolnoga kaptola) podredjene su zupe njegova podruCja. Zagreba6ka biskupija bila je razdijeljena na 12 arcidjakonata, koji su se do danas odrzali; peduvska biskupija imala je izmedju Drave Save 4 arcidjakonata (de Pozega, de Oziag Osijek ?, de Wolko

Vukovar, de Marchia =: Morovid

?).

Osobito udara u oti velik broj crkava

zupa u

—

Po popisu arcidjakona goridkoga Ivana od god. 1334. 1354. bilo je tih godina u zagrebadkoj biskupiji oko 450 crkava zupa; po biljeikama papinskih poreznika imala je peduvska biskupija u ietiri slavonska arcidjakonata godine 1332. 1337. preko 200 fupa (de Poz'^ga 70, de Wolko 50, de Marchia 30, de Oziag oko 60). Biskupija srijemska imala je oko 20 iupa (Bano^tor, Mangjelos, Kamenica, Karlovci, Petrovaradin, Slankamen, Zemuo u XIV. stoljedu t. d.). U obsegu kraljevine Slavonije bilo je dakle 650 700 iupa crkava rimokatolidkih. Za Hrvatsku Dalmaciju nemamo u to doba podataka, no nema sumnje, da je u njima crkvena organizacija bila jo§ dotjeranija, a broj iupa, crkava sve<^enika kud kamo vedi. Znademo narodito za Krdki otok, da je na Djemu otim stolnoga kaptola u gradu Krku bilo vi§e zbomih kaptola u vecim mjestima (Omiilju, Dobrinju, Vrbniku po detrdeset Ba§koj), gdje je na okupu bilo koji put tvedenika. 7a kultumi iivot tadanji vrijedili su osobito kaptoli, koji su bili sredi&ta Slavoniji.

—

svega duievnoga iivota. Ti su kaptoli kao mjesta

ofom

vijeku

bili

£uvari brojnih izprava

vriitelji

vUstnidtvo, oznaditi medje kojega posjeda

posUo tvogt

itd.

vjerodostojnosti

S^raki put,

Hrvatskoj

u Spljetu, Ntnu, Stnju, a narodito u Kninu; u

Dalmaciji

Slavoniji

kaptol sv. Petra kod Poiege, bosanski kaptol u Djakovu, neja u Baooitni.

svakom takovom poslu sastavio bi ogromno blago za pravnu

u tim kaptolima nagomilalo

Obsegom btskupija

kad

svojim

prihodima

biskupija najugtednija

biskupskim

kralj

ili

povjereoika, da iztraii koju stvar, pozvao bi takodjer

kojega dlana svoga tomu povjereoiku.

(locus credibilis)

pravde, narodito kad je trebalo

vr§ili

ili

iztraiiti dije

herceg

koji kaptol,

ili

ban

da pridruii

su take poslove kaptoli

pak kaptoli u Zagrebu, Cazmi,

napokon kaptol srijemski sv. Irekaptol neko izvjeSde, pak take se je i

politidku povjest hrvatskih zemalja.

kaptolskim bila je izmedju svih nad-

zagrebadka biskupija. Na

njezinoj su stolici u

XIV. stoljedu sjedili oeki odiidoi muievi, kao Augustin Kaiotid, Stjepan III Kaniiaj, Pavao Korvat, Ivan Gorjanski Eberhard de Alben. Neki su od njih obnaSali svjetovne testi; tako je Stjepan Kaniiaj kroz vi^ godina bio ban-^ki namjrstnik za Siavonijo (1362. 1366), a Eberhard de Alben vriio je dast vrhovnoga kancelara kraljevskoga. i

—

VJERA Drugi opet

iztidu se

CRKVA.

«9

svojim djelovanjcm u javnom zivotu, kao Augustia Kazoti<5; a osobito

Pavao Horvat, poglaviti pobornik Karla Dradkoga

sina

Ladislava Napuljskoga.

Kako

sc je zagrebadka biskupija smatrala bogatom prema ostalima, razabire se po torn, §to je svaki novo namjeSteni biskup morao papi za potvrdu pladati za vrijeme pape Wana XXII

(1316.— 1334.) taksu od 400 zlatnih bosanski

a biskupi

nadbiskup pladao je samo 200

forinti. SpljetskI

150, krbavski

150, §ibenski

200, kninski

133, skradmski

jemski 100, trogirski 84, senjski 50, hvarski pak samo 34 forinta.* U XIV. stoljecu preotelo je mah, te su pape stali imenovati biskupe tako u Hrvatskoj, kao

u Ugarskoj.

doduSe bivalo

forinti;

100, sri-

kanonike

koji put ved u polovici

XIII

no podev od pape Bonifacija VIII. (f 1303.) zgadjalo se je sve CeSde, narodito od onoga dasa, kad su se pape preselile u Avignon. Silni inade kraljevi Karlo Robert i Ljudevit nijesu u torn pogledu mogli odoljeti papinoj premoci. Tako su primjerice pape redom namjestili sve biskupe zagrebaCke u XIV. .stoljedu: Augustina Kazotida (god. 1303.),

stoljeca;

—

Jakova dominikanca, Ladislava de Kobol, Jakova (1342. 1348), Dionizija Lackovica, Nikola (1350), pa6e i Stjepana Kanizaja (1356.), i onda Dimitriju, biv§ega biskupa erdelj-

druge biskupe, tako 1324. u Spljetu, 1331. za pape namjeStale su medjutim, da je bilo i odpora protiv takih t. d. Dogadjalo se Srijem, 1334. za Bosnu papinskih namjeStenika. Tako nije knez Nikola Frankapan htio priznati imolskoga biskupa

skoga. Medjutim

Nikolu, kojega

papa

bijaSe

prosinca

19.

na biskupiju u Senj.

papa Bonifacije IX. premjestio

svomu

1402.

Angelu de

legatu, kardinalu

crkvenim prokletstvom, a Senj interdiktom, ako se knez ne za toga pape Bonifacije IX

slomljena

Acciaioli,

htio pokoriti.

upravo

Po§to je pomenuti papa

papinska.

bi ta prevlast

Zato naloii

da kazni kneza

bio odludan privrzenik napuljskoga kraija Ladislava, te bitno

doprinesao njegovu kruniSigismund nakon svladana ustanka u Ugarskoj dne 6. travnja 1404. na molbu svojih podanika zakon, kojim pod prijetnjom smrtne kazoe gubitka imanja zabrani svima podanicima primati ma kakova sluibena pisma od rimske sanju u Zadru

(1403.), izdade

kralj

stolice

komu

podjeljivala

a osobito, kad

takim pismom bez narodte dozvole

kakva duhovna £ast

ili

njezinih sluzbenika,

kraljeve

sluzba, poSto

popunjivanje

takih mjesta kruni pridrzano.

XIV. stoljedu biskupi su

svedenici u obce

znatno obteredeni.

bili

Ne samo da

imenovanje, nego su zajedno sa

su biskupi morali placati takse rimskoj stolici za svoje

svojim svedenstvom morali davati desetinu od svojih dohodaka za rat proti nevjernicima krivovjercima.

primao tri

tomu

— 1335,

Kralj je

dade:

zoatoe

trecine, kralj iz

pak jednu

Karlo

samo da u

8U ga biskupi radi toga

tuiili

Dok

krvi, jer se je

velikaii.

Bilo je

cum

bez

armis

njihove. Poznato je,

kako

koristi.

doSlo Je radi toga i do Dakako, da su u torn pogledu na-

zagrebadkoj

biskupiji

— 1340.).

u drugim biskupijama. Sabor o tuibi kninskoga biskupa Blaia, ito

je poglavito

et sagittis serutre consuett nobiles, et alii« uzkra-

cuju desetinu, pak da s toga »ip8e et sua ecclesia * Ufsnki biskopi pladali to:

dohodke

ali

.stolici,

smutnja radi desetine

Kninu god. 1353. razpravljao

>nonnulli, et specialiter

for.,

nametali prelatima velike terete, slao je u drugu

kralj

desetinu. U

narod opirao desetini (1327.

rodu prednjadili

traiiti

to vrijeme pobire

1338. rimskoj

su u jednu ruku papa

ruku narod uzkradivati

hrvatski u

Medjutim nijesu ni kraljt itedili u ime dara za novu godiDU a od svakoga biskupa po 50 for.

srebra.

blago umrlih biskupa; a izprainjene stolice biskupske

zaplijenio

ntje vi§e puta popunjivao,

maraka

Robert stao od biskupa

od svakoga nadbiskupa po 200

koji puta

Saduvani su raduni papinskih dese-

tredinu.

kojih se razabire, da su u samoj zagrebadkoj biskuptji skupilt

godine oekih 1127 budimskih

svedenstva.

su desetinu pobirali posebni papinski desetinari, a od skupljeoih novaca

papa dvije

od 1332.

tinara

kruz

in suis turibus et reddttibus daori'

nadbitkap oatrogoatki aooo --4000

biskap 3400, vdikoTaradiiuki aooo, «rd«ljiki 1500, vetprimaU

for.,

koloeU

buukdiU po 900

MdUiiMp d.

toOO,

pvCttrtkl

HBVATSEO KRAUEVSTVO U

XIV.

ST0Ue6u.

defectum non modicum paterentur*. Premda je sabor uredio pladanje desetine, da se plemstvo hrvatsko nije drzalo ustanova, jer je kninski biskup god. 1366. molio bana Nikolu Seda, da mu potvrdi odredbe sabora u Kninu. I cetinski knezovi

Dam

dini se,

rado pla&ili desetinu za sToje kotare u kninskoj biskupiji. Tek 1376. pogodio se je knez Ivan Nelipid s kninskim biskupom Pavlom u tom pogledu. Godine opet 1395. utana^io je isti knez Ivan Nelipid u nazo£nosti hrvatskoga banovca Pavla nijesu

Nelipidi

Mihaljevida

Andrijom

(amicam conventionem) sa spljetskim nadbiskupom morao davati spljetskoj nadbiskupiji. I PVankapani imali

pogodbu

prijateljsku

radi desetine,

ju je

su razmirica radi desetine, odkad je knez Nikola god. 1394. od Mikca Prodavic'a kupio

grad Ozalj na Kupi.

Borba se je tako

da je god. 1416. morao posredovati

izo^trila,

crkveni sabor u Kostnici (sacrosancta generalis synodus Constantiensis).

Vec znademo, kako

papa

rimski

glagolice

god. 1248. dozvolio porabu

Inocentije

senjskomu

IV.

zatim god. 1252. molili su benediktinski redovnici samostana

Krdkom otoku

istoga papu, da

imadu slavcnske

Slaveni, tc

im dozvoli

biskupu

slavensko bogosluzjeu

jezik u crkvi,

pismo ne mogu

sumnje, da je slavenska

seojskoj

krikoj,

koinsku stoji,

nego

svedenika

bilo

po zagrebaCkoj

izmedju

Kupe

U iupama

potonje

sv.

Katarine

(Andreas plebanus sancte 1 i

kao u Trgu

u KraSidima

biskupiji, a u oblasti

Petrovini (quidam Gregorius g I a g o

dala u iztoinom dijelu te zemlje, naime u Biben^.

Napokon

sve u Ceiku

pri

Babonica Ozlju,

JoS god. 1501.

Save, glago1a§i: Andrija,

glagolita),

Katherine

samom

Ozlju, u

Pribicima.

Kupe

izmedju

Slavenska sluiba sa glagoslkim svetim knjigama bila

udomila u Bosni

Gregorije u

a).

kraljeTStvu raz&irena kao nikad prije ni poslije. kraljevstva, te se je

vijesti;

biskupije, a narodito u prijedjelima

knezova Frankapana, Zrinskih

Sirile oblasti

poslije sve<5enika glagolaSa,

Ribniku, Lipniku, sv. Petru na Mreznici, pa6e

iupnik

nemamo

ne samo u obsegu ditave nadbiskupije spljetske,

glagolaSa

biskupiji.

spominju se u zagreba^koj

preko Velebita na jug u

razSirila

na sjevcr preko Gvozda u zagrebaCku,

Gvozda, gdje su se

(Blagajskih), bilo je

u XIV. stoljedu pretegla ne samo u biskupijama

Koliko se je

u krbavskoj.

ninsku biskupiju,

liturgija

>)er su

(cum ipsi, non possum).

nauditi<

qui Sclaui existunt et sclauonicas litteras habent, et discere latinas litteras

Nema

Filipu

Namah

Nikole kod Omi§lja na

sv.

dalje rabiti slavenski

knjige, a latinski jezik

crkvi.

Ona

u XIV. stoljecu u hrvatskom

pade pre§la

Albaniji, a najviSe u

Istri,

gdje je posve preobla-

biskupiji Pidanskoj

se je slavenska liturgija ba§ u to

doba

Poljsku, gdje su ju zaveli deiki kralj Karlo

granice hrvatskoga

Pedena

(Pidan

hrvatskih

zemaija razgranila

poljski kralj Vladislav Jagelo.

Godine 1337. boravio je naime potonji teiki kralj Karlo, tada jo§ markgrof na Moravi, u Hrvatskoj kao gost kneza Bartola VIII Frankapana. Karlo i§ao za nekim poslom a Tirol;

ali

poSto je bio u zavadi s habsburikim vojvodama, nije prolazio kroz austrijske

nego Ugarskom Ogteja (Aquiieje), pak u

Hrvatskom do Senja, a onda 6e iz Senja podi po moru do Kad je doSao u Hrvaisku, ugostiSe ga knezovi Ffankapant, brada Bartol VIU. Dujam III., pade knez Bartol ukrca se s njim s njegovom pramjom u Seoju u brod, da ga izprati do Ogleja. No putem, ved blizu grada, obkoli ih kapetan mletadkoga brodovlja, pak de ih zajedno s brodom zarobiti. Tu spase domiiljatost koeza Bartola markgrofa Karla. Po naputku njegovu stade Karlo s mletadkim kapetaoom ogovarati o predaji, a u to se sakri neopazice s Bartolom u neku ribarsku ladjicu, koja se je ondje desila, pak se sredoo izmedju mletadke mornarice proveze do Ogleja, gdje ga tvedaoo dodeka patrijarka Bertrand. Bit de, da je Karlo za boravka svoga u Senju duo slavensku liturgiju, da mu se

lefnlje,

Tirol.

je vrlo svidjela. Vrativit se poslije

svoga, da bi se

u Ceiku, zaiska u pape Klementa VI

u njegovoi tcmlji

ielju Karlovti, ali

titala

biviega uditelja

misa na slavenskom jeziku. Papa prista (1346.)

na jednomu samo mjestu u svem kraljevstvu da se

vrSi liturgija

VJERA

Godinu dana

slavenska.

nicima

nastani u

iza

deSkoga:

kraljevstva

CRKVA.

toga podii^e Karlo u Pragu samostan na £ast svetim sv.

Jeronimu, Cirilu,

njemu benediktinske redovnike

svoje knjige Da jeziku hrvatsko-slaTenskom. Za

Taj

samostan

sam nadbiskup razsiri

eniauski

brzo

prazki u nazodnosti kralja

Metodiju, Vojtjehu

raitit-

Prokopiju, pak

samo prepisivanje knjiga >na plemenitom po deset maraka na godinu kao pladu

podiie; god. 1372. posveti

cara Karla

hrvatskoga primorja, koji donesoSe sa sobom

jeziku slavenskom« odredio je Karlo god. 1356. pisaru.

se poslije slavensko bogosluije u Poljsku.

crkvu samostansku

druge gospode deske.

Ce§ke

je potaknula kralja Vladislava fagela

bosanske po primjeru deskoga kralja Karla (incitati exemplari simili, quod monasterium Slavorum ordinis sancti Benedicti) dne in civitate Pragensi habetur 28. srpnja 1390. u krakovskom predgradju Kleparz podigao uz crkvu sv. Kriia samostan, u koji je smjestio slavenske glagoiaSe iz Praga (fratresque ex monasterio Pragensi lijcpa

supruga njegova Jadviga, kci ugarskoga

banovne Elizabete,

hrvatskoga kralja Ljudevita

te je

NaGROUNO KAMENJK rod BlLKKA B IlercegoTioi.

Bumptos ad

illam

—

(DIugossi Historiac

— introducunt. X., — polonicae domum

liber

Taj je samostan obstojao joi oko god. 1470

edit.

Lipsiae 1711., pag.

126—127).

hrvatskom kraljevstvu Uz brojno sTJetovno svcdenstvo bilo je u XIV. moogo samostana razliditih redova (BenediktinaCisterdana, Dominikana, Franjeaca, Pavlina itd.). Vrlo je bio razSircn red Pavlina, koji je iivio po regulama stoljedu u

sv.

Augustina.

oblastima na jugu Gvozda

bill

su Pavlini gotovo

svi glagolaii; njihovi

u Vinodolu) bili su upravo razsadnici glasamostani (sv. Nikole u modruikom Gvotdu golske knjige. Samostan sv. Nikole u modru&kom Gvotdu utemeljio je knez Ivan (Ani) Frankapan oko god. 1330. (po tomu samostanu prozvana bi poslije gora Gvozd Kapei

lom). Jedan od najbogatijih samostana u ditavom kraljevstvu bio je cisterdanski sv. Mau Toplicama (Topuskom); taj je pladao papi u ime takic po 300 for. (samostan

rije

IIRVAT8K0 KRAURV8TV0 U XIV. STOUB£u.

tf. Jurja

kod Senja samo 33

Negdje na koncu

zlatna forinta).

jedan od najprvih (god. 1403.

upravo

najbogatiji

taj

samostan opusti

— 1408). osnovaSe

14. stolje<5a

celjski

knezovi

u svojoj kneziji (grofoviji)

Zagorjo znameniti posUje samostan Pavlina u Lepoglavi. Dok su u Slavoniji Hrvatskoj Velebita nicali pavlinski samostani po reguli sv. Augustina, mnoiili su izmedju Gvozda i

Ve6 na poietku XIV.

se na jugu samostani Franjevaca.

stoljeda

obstojao je u Bribiru

Bribirskih knezova franjevadki samostan sa crkvom od plemena Subid God. 1299. osnovao je ban Pavao I. (§ubid) na £ast sv. Ivanu Krstitelju, svojemu >krsnomu imenu< (beatum Joannem Baptistam pro nostro heredumque noto slrorum patrono et domino... elegimus) samostan Franjevaca kod Skradina, Elizabete, sv. kojemu predstojnica koludrica je bila rodjena se.stra njeblizu samostana sv.

Marije, u kojoj je bila grobnica

gova Stanislava. Samostani

su znameniti

bili

po tom,

§to su u njima obstojale

skole.

obde su

kaptoli. Uz kaptole spominju se sjeu ono vrijeme uzdriavali Skole najvi§e samostani meniStne Skole. One su se dijelile na tri odjela: u prvom, zvanom grammaticalia, i

drugom, logical a, predavala se retorika logika; a u tredem, theologia, u^ila se bogoslovija. Nadzornik §kola bio je kanonik kaptolskih Skola bilo je medjutim vec i svjetovnih Stilac (lektor). Osim samostanskih ikola, koje su pzdriavale gradske obcine. U tim su Skolama udila djeca ^itati, pisati raSunati. U slobodnoj obcini na Gradcu kod Zagreba obstojala je takva §kola ved oko god. 1362.; gradski u6itelj (scholasticus, magister scholae) dobivao je godiSnju placu od od djaka primjeren bir. Vi§ih Skola nije dcvet forinti. No osim toga primao je uiitelj

tuma£ila se latinska slovnica

skladnja;

tada

u hrvatskom

bilo

svijet,

narodito u

joi

nam

doSe sada drugi sv.

oni, koji su

bili

vi§ih nauka,

zeljni

su u tudji

da je papa Klement V. god. 1312. ukinuo znameniti

Boijaka. Ogromna imanja toga reda u hrvatskom

ill

iSli

(Bolognu).

je zabiljeiiti,

Templara

red

Italiju

kraljevstvu;

viteiki red,

naime

Ivanovce

(Cruciferi), a s

njima

vitezki

kraljevstvu zapa*

znameniti samostan

Gregorija u Vrani. Priori reda Ivanovaca, stolujuci u Vrani, znatno su utjecali u sud-

binu hrvatskoga naroda; osobito pak iztaknuo se je prior Ivan Ijice

Marije

supruga

Odkako

joj

Sigismunda kao

8u se u XIV. stoljedu

opet je u kraljevstvu

bilo

stali

sljedbenika

Pa Hi n a

u vrijeme kra-

gorljiv privrzenik napuljskih Aniuvinaca.

po Hrvatskoj

Vlasi

naseljivati

gr£ko-izto£ne crkve

(schismatici).

ili

Morlaci,

No ne da Pa tar en

ili da li su ti doseljenici imali tada kakovo crkveno uredjenje. i Bo go mill (haeretici) spominju se samo u kotaru izmedju Bosuta Save; no nema sumnje, da ih je naro£ito u detvrtoj £etvrtini ovoga stoljeda mnogo dolazilo iz Bosne

ustanoviti,

Huma. Ta vjere,

hcrceg

glasoviti

Hrvoje

njegova je djedovina bai medjaSila

pak se

u Djakovo.

preseliti

Mjesto

njega

Hrvatskom.

vjera oikako dala iztrijebiti; pade katoli^ki biskup licu,

rodom svojim patarenske

Vukii<5 bio je s Citavim

bosanski

Bosni nije se patarenska

morao

spominju se

je ostaviti svoju sto-

XIV. stoljedu nadelnici

tbosanske* crkve, koji su stolovali u JaojitSima. Takav naielnik zvao Po imenu spominju se djed Miroslav (1303) djed Radomjer (1404.). (KnjiievQost latinska slavensko-hrvatska). Koliko se moie razabrati po oskudnim spomenicima, bila se je kultura u hrvatskom kraljevstvu tijekom XIV. stoIje6i lijepo razvila, to ne samo duievna, nego materijalna. K tomu je uz ino dopripatarenske

ili

se je >did<.

oesla bliztna

Italije,

joi vi&e okolnost, &to se je hrvatsko kraljevstvo prostiralo uz veliku

prometnu cestu, koja

je iz iztoka vodila Sredozemnim Jadranskim morem u srednju zapadnu Evropu. Hrvatski velikaSi (knezovi) irtiCu se poput bosanskih u to vrijeme vedm bogautvom I sjajem, nego njihovi drugovi u srednjoj Evropi. Huniski Hranidi od kude Kosata imali su tada u svojoj bogatoj riznici vrlo dragocjenih umjetnina (krasnih uresa I

nakita, odora, sveta£kih slika

modi, dak

jedan organid

orguljice), a osobito

mnogo

KNJ12eVN03T LATINSKA

SLAVKNSKO-HRVA'rSKA.

su njemadki knezovi joS u prvoj polovici XVI. stolje<^ posude od obi^Dih kovina. I.hrvatski gordi knezovi ddlikuju se svojom IJubavi za sve, ito je Uje^«i x ppMi^' nito. Evo n'ekoliko znaCajnih primjera. 2a bana Mladina II. (1312. 1322i) xxl p<»Jnii^Ba ^ubi(5 kaze izrijekom njegov Ijuti protivtiik, spljetski Ijetoptsac Miba Madije, da je'£esto £itao sveto pismo (>soiebas frequeatare in legendo bibliam); u drugu ruku opet zna-

posudja od zlata

rabili

srebra, dole

zemljane pladnjeve

—

derno, da je talijanski udenjak Vilim

Varignana, tjelesni Ijednik pouzdanik Mladinov, meceni jedno svoje medicinsko djelo s ovim uvodttim rijeposvetio svojemu zaititniku; ne manie unrinom krunom oyjendanofnu iima: >Svima vitezkim krjepostima opasanomu velemoznomu gospodinu, svomu vazda gospodaru Mladinu, Hrvata i Bosne banu i vrhov> nomu gospodinu ditave Humske zemlje njegov duhom podanik Vilim Varignana, profesor i

u Bribirskih knezova bilo a obde Ijubavi sa knjigu, najbolje dokazuje oporuka Mladinova brata Pavla II. od god. 1346., iz koje do-

znanosti

znajemo

medicinskec.

umjetnosti

poglavite

knjige, koje

se tada u Hrvatskoj rabile.

Knez Pavao

naioie

Nagrobni kamen (sarkofao) na brdu Pavlovcu ()agoisio£tio o<i S«rajeT«).

poklonio je u razlt(^Jtih

j« Ttljda

grob koeta P«vU RAdJoorica (f I4t5-).

crkvi sv. Marije u Bribini

osam

djela (ystoriam scolasticam, psalterium glosatum, dy.ilogum uocii

Gre*

iivojoj

latinskiii

T«

gom

oporuci franjeva£komu samostanu

de Mcra scriptura, et aliorum sanctorum dicta in eo, brevikKjuiuin sancti Bunaventure*, napokon >duas cronieift Romanorum martinianas, umun veterem et aliam novam«); a crkvi sv. Marije u Skradinu tri djela (duo missalia mea^iuHiin novttm secundum curiam, et aliud vetus cum littera breventaoa; item breviarium bmnoi^ Nema 8 toga ni najmanje sumnje, da je u Bribirskih knesova od plemena Subid bilo dovoljno !

rukopisnih

knjiga

latinskih, a valjda

minju. Iz iste oporuke Vnn.w Pavla

cjenostima, a naro6ito Hrr. poTJ.

II.

hrvatskih,

doznajemo

rebreoim

premda da

joi,

se potonje

itriiekom oe spo-

je njegov rod bio

bogat drago-

bisernim uresima ta leott. 3

fIRVATSKO KRAURVSTVO O XIV. STOUF^:!;.

Dok

mecene knjiievnosti, drugi se hrvatski spomena vrijedan knez Novak Disi^lavid od plemena Mogorovid, gospodar grada Ostrovice u Lici, On se je dao na golemi posao, te je oko god. 1368 prepisao glagolskim pismenima (itav hrvatski misal. Pismo kneza Novaka bai je uzorno, tako da su na koncu XV. stoljeda po njegovim pismenima priredili prvi itampani misal hrvatski Mimo to ukrasio je knez Novak svoj misal krasnim sitooslikarijama (miniaturama), koje je valjda sam slikao Novak piie na koncu misala sam o sebi ovako: >L^t gdnih 1368. Ja knez Novak, sin kneza Petra, vitez silnoga velikoga gdna LoiSa (Ljudevita) kralja ugrskoga, njega pola£e vitez, v to vrime budu<5i se Bribirski knezovi iztidu kao prijateljt

knezovi odiikuju kao pisci

tih je

naroCito

knez na Ugrih Solgovski a v Dalmaciji Ninski, napisah te knjige (misal) za svoju du&u, onoj crikvi da se dadu, v koj legu v^kivednim leianijem. I pomisli vsaki hristjanin, da i

gdo ga vede Ijubi, da ga brie zgubi; nu josde pomisli vsaki sada, gde se duSa strahom smete, a dila nam se kriti ne te. Zato kada nam se d61a skriti ne te, tada vsaki pridi z dobrimi d^li pr^d stra^noga silnoga, vekivednoga sudca. A sada proSu vsakoga popa i dijaka, ki budet va te knjige oficijati, moli milostivoga dragoga moli gdna boga slatkoga gdna v molitvah svoih za nju«. U stolicama (dvorovima) knezova Frankapana, narodito u ModruSama u Senju, pak u Novigradu (Novom) Vinodolskom bilo je jamadno notara »pisaca«, koji su sastavljali pisali javne izprave hrvatskim jezikom i glagolicom. Napokon su knezovi Hrvatinidi Vukdidi na medji hrvatsko-bosanskoj bili prijatelji mecene knjizevnosti. Osobito se u tom pogledu iztide knez i herceg Hrvoje Vukdic. Kad je god. 1404. patarenski pisac »Hval kr§canin« dovrSio svoj cirilski rukopis svetoga pisma novoga sa sv£t niStare

ni,

jere

da se najde od nas tada,

—

zavjeta

saltjera,

kaie on, da-je svoju knjigu napisao »na podtenije slavnomu gospodinu

Hrvoju, hercegu spljetskomu

knezu od Doljnih kraj

inim

mnogim zemljam*;

dina poslije, nekako oko 1407., narudio je opet Hrvoje kod katolidkoga >pisca krasni, sitnoslikarijama ureSeni glagolski misal, koji se je

nekad rabio u crkvi

par go-

Butka<,

sv.

Mihalja

u Omiiu, a danas se nalazi u sultana u Carigradu

Od latinskih djela, napisanih u XIV. stoljedu, zanimaju nas poglavito historidki Oko god. 1308. napisao je rabski biskup Georgius ab Hermolais legendu o

spisi

sv.

grada Raba. Jo§ danas duva se u nekadanjoj stolnoj crkvi grada Kristofora, u kojoj je sahranjena glava toga svetca; raka (area) ili

umjetnina XII.

sv. Kristoforu, zaStitniku

Raba modnik

ili

raka

relikviarij

znamenita

Hermolais

tri

maha

napisom >Miracula

(god. 1075.

— 1 105.)

kaie, da je legendu sastavio

XIII. stoljeda.

ili

Legenda biskupa Georgija ab

Christophori« prida potanko, kako je

spasao grad

sv.

Kristofor u

otok Rab od neprijateljskih napadaja. Pisac

po starim knjigama

po pridanju

historiis antiquis ac a senioribus civibus legisset et audiuisset)

starijih .

gradjana (prout in

Za prvu

cetvrt

XIV.

sto*

Mich a Madius de Barbazanis, koji je u svojemu djelu romaoorum imperatorum et s mmorum pontificum* zabiljeiio

Ijeda iztide se Spljedanin

»historia de gestis suvremene zgode od god. 1290. .

nema glavne

— 1330.,

u koliko je

mogao

za njih doznati

Djelo Ma-

spomenica

su dogadjaji u njem sustavno poredjani; nije nego neka vrst pametara. Kud kamo savr^nije oblikom biranim sadriajem jesu dvije spomeoice (memoiri), sastavljene od nepoznatih nam pisaca, koji prikazuju bume dogadjaje u Hrvatskoj Dalmaciji god. 1344—1346, a narodito borbe oko Zadra god. 1346. izmedju Mletdana ugarsko-hrvatskoga kralja Ljudevita. jedna spomenica 8 naptsom »ObsldioDi8 Jadrensis libri duo< pripovijeda potanko, a u prilog dijevo

misli, niti

ni Ijetopis

ugarsko-hrvatskoj stranci; dniga s napisom >Chfonica Jadertina* (talijanski prevod mirnija, ali je odito od Jakova Morellija) mnogo je jezgrovitija krada, dostojanstvenija naklona Mletcima. Za posljednje godine Ljudevitova kraljevanja, a ']oi v\ie za doba kderi mu Marije zeta Sigtsmunda vrijedi djelo zadarskoga gradjanina patricija Pa via P a V o V d a, kojemu je napis >Memoriale Pauli de Paulo, patritii J ai

KNJlilVNOST LAT1N8KA

MlNiATURNA SLIKA

U c

SLAVENSKO-HRVATSKA.

RUKOPISA (mISAI^) KNKZA NoVAKA (1368.).

Beia iavste prekrAsan (lagoUkJ mini, koji jc god. Ij68. MpUao hrratski koezova i (leinida NoTakovida « IJci, poilije n Gackoj (Gataotkoi iapi). Kaex Novak bio je do knoa Petra DUtslaTi^ (l3"oook koexa Dir'alava od plemena Mogoror>d>, koje je natuvalo i34^-)i staroj hrratckoj iapani)) Lici. Stolica tih knezova bila je Ostrrica jagoictoioo od Malalaka, sa aiedji ilara iapaoije Krbave. \'ec' djed Dlsitlar, a jot vil? otac Petar D'aitlavic otjecali s« saatou a tgode hrvatskoga aaroda, jer sa bili knexoTi a pleaaeoa Magorovida podjedno rodjaci krbaTakih knetova u porodice KafjakoT<4fa. Koex Pctar DitiilaTid, otac Novakov, gotpodovao je Ua pada Mladina II. Sibiiia (Ijaa.) takoljcr neko frijeaM gradoai Bagon (Karlobagom) a Podgorakoj tupi. Knes Novak atolovao je popat djedova avojih • grad* OMTtW, te •• spoaBinje a povje*ti god. 1349.— 1373 • dakle a Triieme kralja LjndeTita I. Velikoga. Bio |t prirrfaajk toga kralja i ajegoTth banova; t toga ga i« kralj iaenovao vitccooi avoga dvora (milca ragi* cvfiaa). Uza to vriio )c koe< Novak ncko vrijeme t*Mt koeievaka a daltn«liaakoB» gra<ia Niaa, kao i trdaljduMi grada Solôva (Solgo). Sioovi i anad ajegovt prusvaic ae po ajema Novakovidi. Kacs Novak aora da !• Mo Trip obrasovaa iorjek avoga vtjeka, v)eit piatna i alikantva. Sto a« doaad toade, aapiaao jt prakrataia ptaaoa iitav •tarohrvataki miial, to tako Ujepo, da tn po«Iije prigodooi lunpaoia prvih gbfoWcili kB)iga apravo po ajagova rakopiaa dali naflniti glagoUka pianaaa. Savilc aknuio je tvoj rakopia ta laal pcakraaaik m iai m tsrafli alika, od kojih ra medjat-m aeke ved jako oltedaae. Najboija jt aaîvana tUka aa liata (feUo) 91., koja prikaiaje aekoga tvttca. kako drii rasviti ivitak papira, aa koiem ae racabira ovt ri|ad ; . . . aiaacti w(if)iM cca»d(aB) iob(aaa)eflB . . .c O mftala knara Novaka piAe Ivan Kakaljevitf: ajadaa od ovtk ka|ifa (Nova, kovib), piaaaa godlae lj68., £nva se a carakoj kaiiiaid a Bcâ pod bro^tai 8. alavaaritfli rakopiaa. Sitka, kojIaM jc areieaa, aK>ga •« avnttti medja bolje alaventkc aiaiatara oooga vrcaaaaa ; tvorcaa i kr)*pko, a bo)a' diaaaa oacMtOM UvabooMa Imadc ib aa bn^ icat, t« prikamja: I. Na U«t« 74. atkpga avaica • o t fo i M kajigo*, kaîaa goraja ;« xckaa. a doljaa crvtaa, dao aa okolo aaodro, tlatoai BkralMO(aBlta poaallo oiMMi). a. Na Uatn 79. aeki apoatol, koji a rad raxvijwo pUmo drii, obraa va ja oltaâa. 3. Na liata tf. witi O zatvoreoom kajigon. Obras aia jc olte^ce. 4. Na Ifota 91. Svcuc a rawi|Mla plMMOi. alika po«f« iahm aate* vaaa. U tka avctca izralcoa je acka oaobiU adUaa, botMUaaaie fiao I ttvabao, Haaa)« podoata p ai ajito i pra* vilao. 5. Na lUla 158. velika alika, aa titavoia UMb. pfadatavlja Ita«a aa krila. hpod kriU atajl aai wijeitww i

kr.drortkoj knjiiaici

Novak, praolac

—

n fo

Mti

Boija a aantjtt avo/th gotpodja, 1 Hjava Moji jadaa riauki rtralar, a aa ajiaa <il« oauba. ritaajc doita pravCno, bojadlaaata krcpko i saateiaoa

>Ecc« boiaoa,

ft.

liata

59.

HBVAT8K0 KRAUBVSTVO U

drensift«. Pavao Pavlovi^ bio vrijeme knct Trogira (1386.)

mnogo

Utjecao je

XlV.

mnogo godioa

napokon knez otoka Paga

— 1408.

prismino xabiljeiio Dajtoatoije dogadjaje za doba od god. 1371.

—

ojegovo je djelo dragocjen izvor za povjestnicu onoga doba.

staTio djeio

all

tome

nego

nema

djelu

su a to vrijeme

kuhurnu

joi vi§e za

po zapovtjedi kr£kih

za zemljopis.

nekakvo skroz povjestno djelo

sastavljeni

dopunjeni.

ili

Ivan,

sa-

Neki

da je napisom >ch ro nomisle,

statute

gradskih

statute dalmatinskih

gradova

koji bi god. 1388.

senjskih knezova Stjepana

HrvatskooslaTenska knjiga ora

javlja

traga.

statut grada Senja,

je latinski

dne

svibnja sastavljen

Ivana (Frankapana).

dijeli

u XIV. stoljedu na crkvenu

Crkvene knjige pisane su starosiavenskim jezikom

svjetovno.

Drave.

povjestoi£kih djela ovoga stoljeda treba joS spomenuti brojne

obdina, koji

znamenit

stolje<5u

Ivan arcidjakon napisao takodjer

Osim

U XIV.

politi£ku bistoriju,

lo gia<;

izmedju Gvoeda

Slavoniji

ne-

Ba§ poradi toga

kanonik zagreba£ki, koji je god. 1334 — 1354. >Statuta capituli Zagrabiensis saeculo XIV.< znamenito

arcidjakon goridki samo sa

(1408.)-

svom »memorialu< posve suhoparno< no

u javne poslove, te je u

se takodjer pnrt spisatelj u tadanjoj

grada Zadra, Deko

upravitelj (rector)

poslije ^ibenika (1399.). a

STOUB^U.

prismjesom puikoga go

hrvatskoga^ a svjetovne £istim narodnim jezikom. Crkvena knjizevnost sastoji pogla-

od obrednih knjiga, kao dto su misali, brevijari (6asoslovac, 6asosiov) rituali (obrednik, vetinom starijega porijetia; pravih bogoslovnih knjiga imade malo. •Mali zboroici mudrih redenica iz st. pisma i djela sv. otaca<, pi§e J. Broz, >kratka objaSnjivanja istioa kri<Unske vjere i morala, propovijedi homilije, prosta upudivanja, kako treba vito

trebnik),

vrUti poglavite obrede crkvene, legende

prijevod

—

gdjekojega pisma papinskoga

gUgolaika, to je sva crkvena povjest

pisa, Darodto od

raziirio le je

gdje ta stavski

ih ttali rabiti i

razvoda, statuta

listina,

(M-eko

zakona. Hrvatski jezik

u javnim izpravama

(n.

pr.

Veprinadki). Poslije Vinodolskoga zakona

sv.

Franje,

pastoralka

od poslovnih

glagolskim pismom

kratjevstva, naro^ito u danainju Istru,

razvod

Istrijanski, a poslije

od god. 1288.

svega Krikoga otoka«,

Benedikta

u XIV. stoljedu poglavito

medja tadanjega hrvatskoga

vrbanski, a dooekle

sv.

sva dogmatika, moralka

sve crkveno pravo naSih glagolaialc

Svjetovna knjiievnost hrvatska sastoji f

redovnika

zica, pravila

izti£e se

koji

zakon Ka-

osobito

>Statut

napisan god.

1362.

po nalogu krCkih koezova Stjepana Ivana (Frankapana). Jama^no bi ved u sasnovao >Poljidki statut<, koji je napisan dirilicom. Najstarija glagolska listina (Dobhojska) nspisana je god. 1100. na otoku Krku; u XIV. stoljedu broj i

1388.

istom ftoljedu

tvedjer raite.

tih listtoa

Bosanski bani

fd|e ta njihovi »dijaki« SMtavljali

(Umjetootti). Da la Imademo viie primjera. Sam je hffvattkim

devitova

— 1380.

Ifradio jo je q.

su posebnu dvorsku

kraiji imali

pisali kraljevske

umjetnosti u XIV. stoljedu bile u Hrvata u velikoj

kralj Ljudevit

Elisabeta, izraditi

pak milanski

sa svojom

Jelena, rodjena tettra

modi

sv.

bana

kdi

bosanskoga

prekrasnu raku zlatar

sv.

Stjepana

data

go-

istoga imena u 2Uidru.

Franciscus de Mediolano

(Francesco orefice,

Potaknuta prtmjerom kra-

poslije,

Spljetu.

Katarina, supruga vojvode Sandalja Hranida, a sinovka

|e velika phjateljica umjetnosti.

crkvi sv. Maiije u Zadru

danaS'joi ponost

Kotromanida,

Simuna za crkvu

oko god. 1409., supruga hercega Hrvoja, po imenu kneza Nelipida, 43 marke 2 uncije srebra, da se slidna raka na-

Dujma u

heicega Hrvoja, bila staaa

cijcnt,

suprugom Elizabetom prednjadto

Antonio, da Sesto, territorio di Milano, abitante di Zara).

yice Elizabete darovala je

dini sa

kancelariju,

banske povelje.

koezovima, darivajudi crkve krasnim umotvorinama. Znademo, kako je Lju*

supruga

dine 1377.

crkva; a

Ona

je darovala opatidkomu'

samo-

dva dragocjena relikvijara u obliku ruke, kojima se

jednom su sahranjene

mo6

sv.

Andrije

sv. Matije,

a u

UMJETNOSTI.

drugome sv. Simuna sv. Anastazije. »Oba su (relikvijara) i

od pozladena srebra sasvim gladka, izuzevSi onu savatli

—

viticama ukraSenu prugu.koja se

prednjoj

awnHlffl'JVH V^IUHTIA^I iToHUIClV/ftli KUirti

postolja

iinad

vidi

strainjoj strani re-

likvijara. Sprijeda imaju vra-

if&ainiHt%a^rf(TnrTniatf^inii(ivjffe>B

taSca, kroz koja se vide kri-

pokrivene

stalnom

ploCom

relikvije.

Vrata§ca su od sre-

bra, a u

obliku

nfiVfoTFlTUpreiUll

samo tragova od toga i

WW YllvMH'^h

bila

danas vidimo

emaljovana, a

nadpisima

\)\\?ff^

duguljastog

detverokuta; nekad su

u pozadici grba

samome

nam

grbu, koji

pokazuje dvostruki poprijeini direk. Boje

od emalja

tamno-iuta,

lena,

ze-

§to

ova

tehnike,

roda,

tiic

bijahu:

tamno-modra,

proziroo

rsta emalja spadala u email sur

translucide

relief,

na-

likuje onoj tehnici, koja je u

XV. stoljedu u Italiji veoma pomodna bila. Na okvini od vrata^aca imade u oba

Memento

kvijara ovaj napis:

Do Famule

>»HSttM«^Wjir;imH obiW^oijfhmjnf^uik

reli-

tue Katarina conviro

srte polenti

Dno San-

Bosne*. Mesamo kneievske vojvodske iene, nego mui-

dalio voievode

djutim ne

y.iu^ffciti

lURWii

rffi7P«"H

mMytfh i«'r,^

karci darivali su crkve rijed-

kim dragocjenostima.

j)o5«ee^'^v»^tf3 jTcwwr/nfftKumi'

stol-

noj crkvi sv. StoSlje (Anastazije)

Zadru (uvale su se dva re-

joi u XVII. stoljedu

Martina

likvijara za mo<ii st. i

sv.

proroka, koje

Danila

bijaie crkvi

hrvatski

Bribirski (t 1312.).

nekad poklonio

bosanski ban Pavao

od plemena Subid

relikvijaru sv.

Dantla vidjele su se na srebrnoj plo£i slike sv. Petra

Pavia,

Danila proroka, Za-

zatim

sv.

jedno

baous

Croatorum

oapisom:

»Pau1us

fecit

MISALA KNKZA NOVAKA. D«Ml

tlaiwe 169.

Um*

(80

KRAUBV8TV0 U

ilRVATSKO

fieri

ad honorcm ss. je oaeiniti na Cast

^o !>l>odovao

sv.

Petru

(Hrvatski ban Pavao dao

Danielis prophetae*

Pavlu,

graditeljstva,

se ti£e

Danilu proroku).

sv.

opaziti

nam

je,

da je u XIV. stoljedu joS uvijek go-

slog, naroiito u gradovima Dalmacije. U tredoj desetini XIV. stostolna crkva sv. StoSije u Zadru, a god. 1407. posvedena bi crkva

romanski

dovrikna bi Krievana u istom gradu.

Ije^ sv.

Petri et Pauli et

STOUEdU-

XIV.

gradoja sronika stolne crkve

za tu gradnju.

isto

vrijeme

Dujma u Spljetu. XV. stoljeda trsio

sv.

prroj polovici

Nikola Tvrdoj

graditelj, Splje<^anin

et fabricae eiusdem, 1416.

— 1426.);

(operarium

Kraljica Elizabeta zanimala se osobito

oko gradnje toga zvonika doma<5i suprastantem campanili

no posve dovrSen

Medju gradjevine XIV.

polovici XVIll. stoljeda.

se jur u XIII. stoljedu zapodeta

nastavila

stoljeca

Duymi

zvonik (sa §est spratova) tek u

spada

romanskom

prekrasni, u

slogu sagradjeni hodnik (klaustro) franjevaikoga samostana u Dubrovniku; sagradio ga je

zgrade romanskoga pak domadi umjctnik, magistar Mihajlo Petrab iz Bara. Crkve pomenuti buduci da to slog trail. kipovima, brojnim su ukraiene sloga Dalmaciji odriao slog romanski, te se samo amo Dok se je u juinoj Hrvatskoj i

tamo opaiaju

tragovi

gotski slog.

Zagreb u.

tom

gotskoga sloga, prevladao je u Slavoniji u XIV. stoljcdu posve slogu podignuta danalnja stolna crkva sv. Stjepana u

—

nakon tatarske provale stao podizati biskup Timotija (1264. 1287.), dvije njemu poboine kapele; u XIV. stoljedu podignuto bi joj dva zvonika; a dogradjena bi za biskupa Eberharda Albena bi^ zasnovana proêlje (1397. 1419.), koji je sazidao tri jednako visoka broda, Ito no spajaju proielje sa svetiitem. Na peâtu, §to ga je kralj Ljudevit god. 1371. odredio za kaptol zagrebadki, orezan je kralj sv. Stjepan, kako kle£edi pred bogorodicom, koja drzi sina na krilu, dariva njoj crkvu, kojoj na proielju stoje dva zvonika. U gotskom slogu sagradjena je i druge crkve u tadanjoj Slavoniji iupna crkva sv. Marka u Zagrebu (rana gotika), kao Kraljevi ugarsko-hrvatski iz porodice Anûvina gradili sui svjetovne zgrade. Znade se pouzdano, da je ban Mikac Mihaljevid (Prodavic) po nalogu Karla Roberta oko god. 1335. podigao kraljevsku pala£u na Gradcu tik Zagreba; u toj su palad poni brojnim zamcima, slije stoioTali hercezi i herceginje. Danas joj nema vi§e traga, kao Nju

koji je sagradio svetiSte

—

kaitelima

gradovima, koje su

ono doba

gradili

svjetovni velika§i

crkveni dosto-

janstvenici.

ine

tvome umjetnosti cvalo

osobito umjetno

zlatarstvo

dova (2^dra, Spljeta, Dubrovnika Najljepia vrsti

umjetnina

je u

hrvatskom kraljevstvu, narodito u Dalmaciji,

srebrnarstvo. Crkvene

riznice

dalmatinskih

gra-

Kotora) ba§ su pune umjetnih dragocjenosti te ruke.

spomenuta ved raka

sv.

^imuna u Zadru.

kod umjetnina ove

preteie joi uvijek romanski slog.

Slikarstvo

u XIV. stoljedu slabo zastupano. Imade ga poglavito u crkvama,

tamo gdjegdje odriale fresco-slike. Sitnoslikarstva (miniature) nalazimo u misalu koeza Novaka (1368.), kao u drugim slidnim djelima (rukopisu Hvalovu, misalu gdje

Butkovu za Hrvoja). Medju djela tvome umjetnosti ubrojiti nam je svakako sredovjedne nagrobne spomenike od kameoa, kojih nalazimo nebrojeno mnoitvo ne samo u danainjoj Boani i Hercegovini, nego u onim dijelovima danaSnjc Dalmacije, koji su nekad i

pripadali Hrvatskoj.

Nagroboih spomenika od kamena imade ih

nalazimo oa vitokim poljima Narod

modemi

udenjaci zovu, oe

srednjem vijeku

znamo, da

zvali su ih

oblici: ploda,

tumba

ili

na £itave rpe

opravdano,

kamen, kami,

Nebrojeni nagrobni spomenici vflo su Najglavniji su

ili

zove stedci,

pojedince, a najvi&e

mafteti;

bogomilskim grobovima.

bilig, pa£e

razliditi

ili

mramorovi, i

kamen

bilig.

tako po obliku, kao

dugoljasta kocka, sarkofag na iljeme,

izradbi. i

stupac

OBRT Po izradbi imade sa ukrasa; no imade ih pa£e

iivotinja,

imade

kolo), a narodito ih

150. te potje^u

preku

^esto

Ijudi.

grubo

posve

£esto

se prikazuju

14.

tztesaoih, bez tkakva

predmeta (osobito

razliCitih

prizori

iivota (lo7, viteike igre,

Nagrobnih spomenika

napisima

poglavito

ornamentima, sa slikama

lijepim

oruija)

troovina; i»rombtala.

primitivnih,

vrlo

(ni$an).

napisima na^lo se dosad

pak

stoljeda, pisani

bosanskom

svt

ciri-

licom. Medju najljep^e nagrobne spomenike spada nedvojbeno onaj na starom groblju kod Doljne Zgo^e blizu Sutiske, za koji neki misle, da ga je nadnio neki dalmatinski umjetnik u drugoj polovici XIV. stoljeda, upotrebivii motive romanskoga sloga i DarodnC' trgovina; prom eta la). S pustaojem oapredkom gradova trgovi§ta (Obrt trgovina. Uz prastare gradske obcine u primorskim strarazvijali su se takodjer obrt nama nicale su u drugoj polovini XIII stoljeca kao u XIV. stolje<5u oove varo&i trgoi

nutamjoj zemlji, narodito u Slavoniji. irgovima bavili su se poglavito Gradjani (cives, hospites) u varoSima

viSta u

itrgovinom. U svi zanati.

zanatima. se je

Zanimijivo

ulica).

je,

ob<^ini

da su se

Gradcu

razli^itih

ziteiji

Zagreba

tik

narodnosti

u kojoj

posebice

obrtima; ulica, u kojoj su prebivali, zvala se je >vicus Latinorumc (Vla§ka

tako na Gradcu kao

Preteziti broj obrtnika

ino posvjedoduju

hrvatska imena

nazivi

raznih

vo^ar, vuzdar, jeziku,

londara,

obrtnika, §to

stoljecu nalazimo ved

kalendinum, kalandas),

sedlara,

obrtne

ili

(danas

zidarskim

LaSka

ulica).

nalazimo zabiljeiene

iglar, kipar,

klobudar, lokotar,

stolara,

zadruge

kojih su se poslije razvili

tular,

oznake obrta na latinskom gumbara; kovada, cestara, kamenara,

hrvatskih naziva nalazimo

krznara, "sapunara,

mlinara,

razlidtim

(krojaC). rogoiar, strelar, tadkar,

uzara, zlatara, brijaia, mesara, tesara,

to:

U XIV.

Osim ovih

riznar

poplatar,

u Zagrebu bio je hrvatskoga roda, Sto uz

u latinskim izpravama. Takovi su nazivi: ciglar, hlebopek, moinjar, nozar, ostrugar, pivar,

sutorum*

seu

talijanskoga roda opet bavili su se najvi§e graditeljskim

Zitelji

r t

su zastupani gotovo

poglavito So§tari; s toga

bili

>vicus Theutonicorum

zvala

stanovali,

bili

bavili

su gradjani njemadke narodnosti na Gradcu

Tako

ulica,

Duga

slobodnoj

svjedara, ili

zvonoljevca, tkalca

tovStine

cehovi. Te su

dr.

(confraternitates,

se zadruge stvarale

po obrtima. Na Gradcu tik Zagreba spominje se ve<5 1359 >confraternitas sclauonicalis«, a 1384. >kale."dinum Latinorum* >kalendinum Theutonicorum*; pored ovih narodnostnih zadruga iriadc ih po zanatu: > kalendinum camificum< (meili

po narodnostima

ili

kalendinum piliatorum* (klobudarska bratovStina) i dr. Na telxi bratovStine je d e k a n, kojega ^>u dlanovi birali svake godine, to obidno na blagdan zadruiooga patrona, jer je svaka bratovStina imala za svoga za^titnika posebnoga svetca,

sarska bratovStina).

irtvenik BratovStina imala je svoju zastavu, kojemu je obidno u iupnoj crkvi podigla vlastite voStanice >kaleduftke<, pod kojom su 6Ianov; njezini iSli za svedanih provoda koje su palili na 'provodu kojega svoga sudlana. Dekan je razpravljao pojedine obrtDt£ke razprave izmedju dianova, upravljao imovinom bratovitine te se briouo za ubogei

bolestne drugove svoje

Trgovina

bila je nutarnja

vanjska,

kopnena

narodito s Ugarskom, Stajerskom, Kranjskom, Hrvatskom dobijala

je budi

preko Hrvatske, budi preko Krn'ijske.

(Gradcu) kupovala jima trgovahu,

prodavala,

spominju

se:

pi^

morska. i

Tkaltid ovako:

Slavonija trgovala je

BosDom; prckomorsku rubu robi,

koja

>Od domadih

konji, voli, krave, magarci, koze, jaojci,

Zagrebu

iivotinja,

ko*

krmci, idrijebad,

Uz domadu perad dooaiahu na trg lovili gradski ribari, donalahu na trg seljaci od svih vrsti, koje se nalaze u Savi; to ili svjeiih, ili soljenih ili u dimu su§enih, a kao osobita vrst spominje se vizovioa. Od morskih riba spominju se samo renge ili haringL Raci, pohvatani po obliinjih potocih i u Savi. Od plodina domadega puljodjeUtva vrtljarstva: p^nica, rai, jedam, bar sijerak, zatim bob, pasulj, leda, mak, hmelj, bijeli telid

odojci, a

zedevi, srne

divljaii:

labude. Rtba, osim onih, koje su

vepri

HBVAT&EO KAAUEVSTVO U

^•'.

cnreni luk, zeljc

STOUB^D.

stranoga: smokve, limuni, grozdici, narandie,

povrte; a cd

raxlitito

XIV.

rila» kapri i ulje ... Sol prodavao je kaptol, koji ju je dobivao iz marmaroSkih solara; Modru^a; uz mor^ku pak sol dovozili su na trg sa skladiSta narodito iz Ljubljane morsku sol rabila se je i kamena. Sirove stvari, kao koie pitomih i divljih livotinja, i

prodavale su se

po komadu

ili

Od domadih

poviesmo.

ili

u sveinjima; uz ko2u spominje se vuna, kostrijet

tkantna prodavalo se §to na

na lakte: domace platno

rifove, §to

sukno »darovec«, dok se je finije sukno dobivalo preko Optuja iz KOlna. Od kovina tr^valo se je leljezom, bakrom i olovom. Od proizvoda domadega Sumarstva, kapstaje, koje se je sjeklo u gradskim piljcnica za zgrade osim dnra za ogrijev iibijelo

jelovim gredama

tolskim iiimama^ obskrbljivahu grad susjedni Slovenci

daskama, koje

su na splavima dopremali do Zagreba. Roba, koju bi strani trgovci dovezli u Zagreb, da ju prodaju, morala se smjestiti

ili

pod Satorima,

izloiiti

crkve' sv. Margarete (danas pravoslavna\

ili

pred vrelom

ledini

ili,

ManduSevcem.

ili

na Markovom trgu,

bjlo zabranjeno,

Strogo je ili

u krimama.

pok se prema tomu

zvali

iitari, solari;

ili

koji su prodavali viSe vrsti

robe, naro^ito juinih proizvoda, pak ih je narod obidno zvao »§tacunari« je sludajeva,

da su se r po dva trgovca

badld >Stacuni«

bili

ili

zdruzila

proste daSiare

zajedno

s krilnim

trgovci pr.

ili

iid rabio

obi£no za izlaganje one robe, koja se

Kud i'kamo trgovale

livalinija bila

Bosnom

studjinom, a naro£ito

Srbijom, dok

trgovina u

iitom, solju,

ili

>kramari«. Bilo

Zagre-

opet u zidanim kucama krilo te se

u §tacunu prodavala*.

Hrvatskoj

su u primorju

ili

(species) razlidite

(in societate) trgovala.

otvorom

bili

male nadsvodjene razizemne izbe sa dvokrilnim vratima na luk, od kojih je desno sesalo db.tlaf t'e se kroza nj ulazilo, lijevoga pak krila bila je doljna £est zidana, taj

oko

da se dovezena

Zagrebacki

u trgovce, koji su samo jednom robom Irgovali,

ili

za Stjepanskoga sajma, pred stolnom crkvom

donesena roba iztovaruje u privataim kucama podijeljeni ovako:

s Italijom (Mletci, Jakin, Napulj).

kopnu

Dalmaciji, koje su na

podrzavale

morsku trgovinu

trgovini Hrvatske

Dalmacije

u X4V. stoljecu evo oekoliko podataka. Godine 1302. dne 11. lipnja izdaje bribirski knez

grada Spljeta povelju, kojom im I. od plemena Subic trgovcima »po £itavom vladanju svojem u Hrvatskoj 1 Bosni« (quod omnes mercatores Spalatenses, per universum dominium nostrum Chroatiae et Bosnae emere, vendere, comparare.'inercimonia apportare et auferre libere valeant et possint); u drugu ruku opet i

bosanski ban Mladin

dozvoljaira trgbvati

smiju trgovci' njegova vladanja dolaziti u Spljet

•oa mercimonia

efdem

ciuitate

Spalatensi uolentes

trgovinom

(hi

omnes

alii

mercatores

desiderantes apportare, non

careant

Malo zatim, god. 1310. pi§e ban £itave Slavonije, po imenu Stjepan Babonid od Steniinjaka, mleta£komu duidu, koji ga bijaSe zamolio, da bi dozvolio njegpvim trgovcima trgovati po hrvatskim zemljama (ut mercatores vcstri de Venetiis per terras nostras et nostram potentiam libere possent cum suis mercimoniis ambulare), kako ye gotov itititi i: braniti mletadke trgovce, ako bi zaista doSli u njegove oblasti. I brat Stjepanov, ban Ivan Babonid, obe6ije mleta£komu duidu god. 1317., da 6e izdati >slo> gratia nostra).

bo<lno..pisnu>« (Utteras ivecuritatis) za mleta£ke trgovce u oblastima svoga vladanja

pd|Melj«. Otobito pak zanimljiv je trgovaiki

svojih

krdki knez ga je modruSki ModruSa 26. lipnja 1408. utanadio s mleta^kom republikom. Ii toga ugovora doznajemo, da je mleta£ka trgovadka naseobina obstojala ne samo u Senju, nego i u Zagrebu (mercadanti Venetiani c citadini de Venecia, che habita in Isagabria), zatim da je bila vrlo iivahna trgovina, koja je i§la od Senja pr«ko Vratnika, Brinja. u Modruie. pak odatle Pokupljem u Zagreb. Mletdani su

Nfldola

Fhuikapan kao gospodar Senja, Brinja

ugovor, §to

tada a Senju imali posebne svoje konzule, kojima su to|D gradu.

bili

pokomi

svi

njiltovi

podanici u

Svaki primorild grad Hrvatske i Dalmacije imao je svoju trgova£ku mornaricu, koja ga je spajala ne tamp s Italijom, nego i s trtiiUma na iztoku (Levantom); •

OBRT

trgovina kopnena bila je poglavito

primorskih strana u zagorske

da su hrvatski

iivotinjstva ieljeza

katran,

dalmatinski trgovci

(tito

svake

druge rude);

stakia

fina sukna, skriet,

ogledala, posudje

zlatni i

druga

pamu^ne

u nekim hrvatsko-dalmatinskim gradovima,

domade

8ve

krzno, vuno, i

loj,

mirodije, i

na-

svilna roba, fircn-

razlidite ieljezoe kovine,

staklene, sapun, slamnate tvorine,

zaliha

ali

se u obde

(Safran, papar, riia, limnni

kremonski,

Neke od

d.).

koinine,

prtene, svakojaka

sprave bakrene, zemljane

konjima robu

moie

prekomorsku robu

porket milanski

srebreni nakiti, zlatni dukati,

tiie,

prirodnine iproizvode

u tudjinu

obrtne proizvode

randze, slador, mendula, tkanine vunene, tinska

mazgama

vosak, koie

su pak

uvozili i

koju su Telikim dijelom imali u svojim

na STOjim

izvozili

med

so^ivo,

vrsti,

§to se vanjske trgovine

obratno.

talijanske umietne

zatim

karavanska,

(zvani s toga >turmari<), prenose<5i

rukama Vlasi re<fi,

troovina; prombtala.

obrtnina izvodile su se

tih

domacih

dodu^

obrtnika nije namirivala

potrebe.

Najznatnije

su sajmovi. Slobodne gradske dan u sedmici, kad se je u njima Zagreba bio je sajam (forum soUempne) dva

pomagalo trgovini u srednjem vijeku

bili

ob<^ine imale su u svojim privilegijama odredjen koji

Na Gradcu

obdriavao sedmidni sajam. put u tjedntt: u ponedjeljak

tik

petak; a trgovati u ob<5e bilo je dopuSteno svaki dan (forum

cottidianum). Sajamski dan u Kriievcima

grcbu godiSnji sajam na praznik sv.

bio je

Stjepana

dana, naime tjedan dana prije blagdana

Osobito je bio znamenit u Za-

utorak.

(20. kolovoza), koji je trajao

tjedan dana poslije njega.

po detrnaest

slobodnoj ob<5ini

Markovo; dne 10. oiujka 1372. dozvolio je kralj Ljudevit gradjanima na brdu Gradcu, da obdrzavaju takodjer godiSnji sajam, koji traje ^etrnaest dana, kod crkve sv. Margarete u Podgradju to na sam praznik pomenute svetice. Na taj sajam mogu dovesti (nova villa - Ilica), robu strani trgovci; svoju sve trgovce kao i njihovu robu uzima kralj u svoju zaititu, na

Gradcu

brdu

slavio

jo§

1256. godiSnji

god.

sajam

te ih za

vrijeme sajma oslobadja od placanja pijacovine.

ceste

putovi. Nijesu jo§ to£no no nema sumnje, da su glavne ceste u srednjem vijeku bile one, koje su jol Rimljani posagradili po Panoniji i DalmaXIII. i XIV. spominju se razli£ite ceste, kao via regia (kraljevska ciji. U izpravama kad zove takodjer >viaantiqua, cesta), via antiqua ili vet us (stara cesta, koja se kad Najznatnija prometala kopnene trgovine bile su

pretraiene

sredovjeine ceste u hrvatskom

kraljevstvu;

cementerio opere superfusa< »publica

takodjer

strata,

ili

>murata

vulgo

via

exercitus<

Hon-had-ut ^ domada

vojni^ka cesta), alta

Uttewen«

ili

»Ittewen«

vodila

ustanoviti

Virovitice

do Varaidina

sada,

vajala se je jedna cesta

hrbta

prema Kriievcima

odanle do medje Stajerske

magna

ZagretM opet vodila

Sisku

prema Kupi. Pokupske krajeve

(in

cesta,

zvana

cesta,

zvana

valjda

magj.

>via fundata

visoka cesta). Koliko se via)

moie

od VaSke na Dravi preko

Theuthoniam),

Varaidioa od-

KaSine prema Zagrebu, a druga preko Kozjega

Coziherbet, que de Cris ducit in Worosd), odakle

magnam viam de

Zagrabiam euntibus). cesta preko Turopoija (Honhodut kod Blata u Turoi>olju) prema

opet velika cesta vodila do Zagreba (per Iz

platea

(visoka

jedna velika cesta (magna

preko Zagorja (via

»Honhodut<

opet

ili

magj. Ottev^ny

»Ettewen< je

via exercitus (vojnidka

via<),

Crisio ad

Jedna je vodila Icraj rijeke Kupe (iuxta fluvium Culpa) u ModruSe, pak odanle kraj Bdnja i preko Vratnika u Senj; druga je opet vodila iz Siska u Topusko, onda u Biha^, dolinom Une Unca do grada Unca spajale su s

morem dvije

ceste.

(castnim Unac), pak onda tragom stare rimske ceste Zadar, budi u Spljet. Potonjom su cestom u XIII.

hnratsko-ugarskih kraljeva, hrvatskih hercega •via exercitualis«,

•va

sila

naime vojniika

manjih cesta, putova

cesta.

XIV.

Knin, odakle se polazilo budi u stolje<iu

bana, pak bi

redovito dolazile vojske

prema tomu cesta prozvana

Medjutim pored ovih glavnih cesta spominje se

puteljaka, koji joi nijesu iztraieni.

IIRVATSKO KRAUEVSTVO

MV. -T0UE6u.

Trgovci, prolazedi cestama sa svojim trgom, stradali su ne

samo od

razbojnika

haj-

namete tako kraljevskim dinovnicima, kao pojedinim plemidima, koji su ceste putove po svojim imanjima gradili uzdriavali. Pogiavite takove dade bile su: tridesetina (tricesima) od strane robe, duikih vitezova, nego su moral! pladati takodjer

razli^ite

dade

koja se i

u semlju uvaiala;

napokon brodarina

(harmica)

prtpadali

ili

mitnidarina, naime dada

mostarina

kraljici,

budi onoga vlastelina, na

bila je

iz Italije

Dohodci

rijeka.

brodovi (kao

kojega su zemlji^tu

na medji Hrvatske

za robu, koja se je uvaiala

(tributum) na mitnicama (telonia),

preko

preiaz

dok su mitnice

Ijevski,

ModruSama

stajali.

mostovi)

Najpoznatija

brodovima.

Tako

samo da tim unaprede promet

mitnice,

pravda

mitnicama

razmirica. Nikola Set,

tadanje Slavonije; tu se je ptacala tridesetina

isto

ukidali su kralji

trgovinu.

ban ditave Slavonije

(indebita)

Zagrebu

odrediti

zasebno

kao bani

od daca na

mnoge

baÂ§ poradi toga bilo je

Zavam

povjerenstvo, koje

nametnute dace za nove mitnice

privatne

mnogo

Hrvatske, morao je na zahtjev svega

plemstva (universi nobiles regni Sclauonie inter Dravam god. 1349. u

budi kra-

tridesetnica

drugih prekornorskih zemaija Kraljevi su oslobadjali

gradjane slobodnlh kraljevskih gradova tako od placanja tridesetine, kraljevskim

tridesetnica

bili

brodove (mostove) u

existentes)

iztraiiti

na saboru

sve nepravedno

ditavoj oblaSti njegovoj.

PeCat bosanskooa kraua Stjepana Ostoje DÂŤ

poveljl

gixlin'

1400.

Drtavni Mkiv n BadimpÂŤBU.

VI.

SIGISMUND KRALJUJE

SAM.

(1409.— 1437.). Odnoai

prema Tarcima,

Bosni

Srbiji

(1411.-1413.): konf^rec a Badima Vak£-'^ Tcljate

— 141 1.).

1412.).

1413.— 1415.); prve provale Taraka

—

(1431.

— 1424):

Srbiji

juinih

otoka.

IlrratsVu

Turcima (1420.

borari oa crkrenom

— 1428.). —

Celjtki knezovi

prema

—

(1414.-1415.). Drugi

rat s

Knex 1424.)

—

1430.—

Njemaikoj,

— 1413.).— — Sii^sinund 1.

Mletcima (141S.

Ivanii

Odnoai

kralja

— 1432.);

—

13. tvibiija

1434).

—

B*^"

Aas'riji

Poljskoj

Pad hercega n

Hrro'ia

(1412.—

tudjini

— 1430.);

Nelipi(! bori >e •

li&topada 1434.); krunjen zi cara u

(1430.— 1434.); uganki sabor god. 1435.

(^bitak Tro-

Mletcima

Bosoom

SiKiuQunda premt Boani, ainori kncsa Nikole.

Rimu

UKarako

—

(31. ZTibnja 1433.):

hnratako kraljerstvo

Matko Talorac

bra^a nj^^oTa

Frankapana (1436.) Srbija god. 1438.— 1436.; poaljcdDii Boana Turcima (l437.). Smrt kralja Sigiamunda g. proainca I437.).

kneza Ivana rat a

Sii^tmand

UanoTanje kneza Nikole Frankapaia (1426.

tudjini (sribanj

tudjini

—

(1430.

aaboru u Btsein (II. ctud. 1433.

boravka u

(1435.); pad bana

Turcima (1419.).

Rat

knezoTi Frankapani

Sigitmund po drogi put a

kraljetra

—

Prri rat s Mletcima (141

1419.); hrvatsko kra1jevtt?o xa njegoTa izbivanja.

gira, Spljeta

(1409.

(lipnja

(Ania)

—

SIGISMUND KRALJUJE SAM. (1409— 1437-)

prema Turcima, Bosni

dnosi

Srbiji (1409.— 1411.). ono takmac njegov, na-

Kralja je Sigismunda Ijuto zaboljelo, kad je puljskl kralj Ladislav, 9. srpxija 1409.

Zadar, Novigrad firava svoja

Vranu zajedno

prodao mletaikoj obcini gradove s

otokom Pagom^ kao

§to

sva

na ostalu Dalmaciju, koja su ga zapadala kao krunjenomu

kralju tezemlje. ]oi je jade

Sigismunda potreslo, kad

malo zatim

mletadka obdina zaista obladala ostatkom Ladislavljeva vladanja, pak

onda bezobzirno macije, koji' su

uztrajali

stala posezati za

vjernosti

onima otocima

suprugu Ljudevitove

gradovima Dal-

k<ieri.

Sigismundu

dnevice vapaji hrvatsko-dalmatinskoga bana, nepokolebivoga knexa krbavskoga Karla Kurjakovida, kojemu bijahu MIetci oteli sela kotare naokolc^ Novigrada; u Sigismunda traiio pomodi knez Nikola Frankapan, kojemu je stizali

pogibao, da 6e mu MIetci oteti Rab, Krk, a moida Senj; u Sigismunda pouzdavao najmladji privrienik se je kum njegov Hrvoje Vukdi^ koei gospodar otoka Braia, Hvara i Kordule, koji je sada odasvud bio spljetski prijetila

opasan od prutivnika mitosd

ogarsko-hrvatskih

8 pomo<5u

grada

ob<5ina

<^e

neprijatelja, te se je

zajedno sa svojim iurjakoqi, ce-

knezom Ivani&em Ivanovidem Nelipidem mogao

tinskim

nedavno priznatoga

Dubrovnika, kojoj

vladara; ako se ona

joj sve te£evine

od pol

stoljeda.

kralja.

bijaSe tek

odriati

najviSe se izjadala

jedino

Sigismundu

odlanulo p^id blagim vladanjem

opet povrati pod vlast mleta£koga lava, propasti

StGISMUND KRAUI!JR RAM.

SigUmundu

njegovoj

driavi

zaprijetila

opasnostf da

u jedan tren

tzgubi

ditavo

primorje hrvatsko-dalmatinsko, za koje je nekad tast njegov, slavni kralj Ljudevit, prolio toliko krvi na poljanama Italije

mora

od svjetskoga promefa

;

Hrvatska, a po njoj

Ugarska,

ce opet potisnute od

bit

krasni kulturni iivot, koji je kroz pol stoljeca take blago-

tvorao djelovao, opct 6e zamrijcli, moida za sva vremena. Sigisinundu nije bilo oklijevati; bilo

je skupiti svu snagu hrvatskoga

ugarskoga kraljevstva,

zapodjeti s mjesta

osvetni rat proti otimadima najsjajnijega bisera u kruni svojoj.

Sigiimund medjutim

zita.

mogao, da namah zapo^ne

Zadavale

brige prilike

oimanlijska

sila

za Sulejmana

ljevstva. dizati

nije

Joi od god. 1406.

zarevidem o ratu

na jugoiztoku (1403.

— 1410.),

snova^ Sigismund zajedno

Osmanlijama, koji su opet

rat s grabiteljima

svoga kra-

jugu driave, gdje se je iznova najstarijega

stala

sina nesrecinoga Bija-

despotom Stjepanom LaSrbima Ugarskoj ali ratovi

sa srbskim

siali

prijetiti

;

s privrienicima napuljskoga kralja Lidislava ne dadoSe mu, da izvede svoje u Bosni naume. Tek naUon pobjede kod Dobora, poSto je svladao pokret bosansko-hrvatski, kad kad su mu se pokorili veliki vojvode bosanske je zarobio kralja Stjepana Tvrtka II., i

Hnroje

Vuk.-i<5

Sandalj Hranid, dinilo

se,

da ce dodi do snovane vojne. Pomagat 6e ga u na udaru; a uza nj obre-

prvom redu odani despot Stjepan Lazarevid, koji je bio prvi

Hrvoje Sandalj Hranic. Kad je despot Stjepan Lazarevid koSe kralju valjda pomoc bio u Budimu, nesumnjivo bi utanadeno, kako kada da se zapo^ne rat. i

u prosincu 1408 Ve<5

1409. objavio je

veljaie

poslanik

Mletcima, >da je

Si^jismunda u

kralja

drugim mje.stima. koja su Turnjegov go^KKlar obaznao, kako se u stranama Grdke veliko mnoitvo Turaka, da dojdudega Ijeta provali u drzavu njedinu pokorna, sprema i

govu; da bi savez

proliv

mogao

Turcima, gospodin je

odoljeti

redenih

Turaka (ad obstandum

kralj sa

okoliSnjom gospodom utanadio

Turchis idem dominus rex

dictis

minis circumstantibus contraxerit ligam contra Turchos predictos).

Dne

spremio vojsku

cum do-

15. veljade 1409.

opct kaie sam Sigismund u jednoj

povelji,

driave takmaca, Turaka naime, kao

drugih kriia Kristova progonitelja* (ad praesentem

nostrum exercitum per nos contra nostros

regni

proti v naSih

na§e

nouri emulos, Turcos videlicet et

alios crucis Christi persecutores instauratum).

Nemamo njemu

rijesti,

Sigismund

Stjepanu I^zarevidu sve

zaista udario

na Turke

osnove despotov brat

ili

ne.

Medjutim pomrsi

Vuk. Jo§ od boja na Kosovu iacala svake sveze s Ugarskom.

Turcima priklona stranka, koja se je Vuk, da se zadobavi bar jednoga dijela otdevine svoje. Dok se je zamoli ga despot Stjepan sa Sigismundom spremao na rat, pobjeie Vuk k Sulejmanu sa vojsku, da ugrabi bratu (est Srbije. Vuk jamadno odade sultanu sve osnove bratove, a suviSe obeda, da 6c priznati vrhovnu vlast tursku za one oblasti, koje <5e oteti. Sultan privolt, a Vuk s turskim detama provali u Srbiju, zahtijevajudi od brata polovicu driave (comrade dimidium). Bilo je to jo§ na podetku godine 1409 Cini se medjutim, da je obstojala je u Srbiji

Njoj stupi na £elo

despot

Stjepan

(u svibnju

suzbio prvu

provalu bratovu, jer je

lipnju) drugi put

na njega s kud

kamo

Vuk

udario za

nekoliko

mjeseci

brojnijom vojskom. Stjepan, ostavljen

uzmakne sve do Beograda, te se morade s bratom no sada zavlada Vuk kao kletvenik turski. Medjutim Vak nije se dugo nauiio vladanja. Brat njegov, despot Stjepan, umio se je svojom vjeitom politikom, kad je popak odriati s pomocu kralja Sigtsmunda, kao to najprije Musu Kesediiju protiv Sulejmana (f 1410.), a magao bradu Sulejmanovu, coda Muhameda I. protiv Muse (f 1413.). Za tih borba u porodi turskih sultana bi Vuk Lasarevid od Muse pogubljen 1410), a despot Stjepan opet oblada ditavom driavom svojom. Kralj Sigismund nije za tih borba mogao despota Stjepana pomagati onako, kako bi trebalo, jer su u to planulc nove smutnje u B^jsni. Joi god. 1408., namah negdje ixa boja kod Dobora, bijaie se mjetto sarobljenoga Stjepana Tvrtka II. ponovo uzpeo na od

STOJih.

ne moga^e

pogadjati Ustupi

odoljeti, ved

juini dio driave, gdje

(

ODNOSI PRRMA TURCIMA, DOSNI

bosansko

SRBUI (1409.

— 141

1.).

prcd nekoliko godina svrgnuti Ostoja, jamadno bez privole kralja humska vlastela, vojvoda Juraj Radivojevic

prijestolje

Sigismunda.

prvi kraj stajahu uza nj jedino

knez Vudic, koje je za njihove vjerne sluibe Ostoja dne 10. prosinca 1408. drugi obilato nagradio; ali tijekom godine 1409. stado§e se domademu kralju priklanjati velika^i, pak tako »gospoda rusaga bosanskoga opet hotjeSe i poljubi§e« gospodina kralja brat

Sandalj Medju njima bijaSe jamadno samo od nevoljc poklonio kralju Sigismundo, kojega je peklo, kud kamo vi§e odlikovao hercega Hrvoju, nego njega. Cini se

Ostoju za svoga gospodara

Hranic, koji se bija^

Ito je

pomoci u turskoga sultana Sulejmana, ono vrijeme prikuiio medjama bosanskoga kraljevstva Hrani(5

U moga^

kralj

Ostoja

pomenuti

pa6e, da su

traiili

koji

kralj

Sandalj

se bija§e ba§ u

Sigismunda dize se na kralja Ostoju prvi herceg Hrvoje. On mu ne oprostiti, §to je nedavno njegove gradove i oblasti, kao Omi§ s Primorjem s jedne druge strane Celine, zatim primorje Zrnovnice darovao svojim privrzenicima, humskoj bratu mu Vuiicu. U svibnju 1409 bjesnio je Hrvoje tako vlasteli jurju Radivojevicu

ime

kralja

>po moru

po suhu«, da su sc gospodje Vlada Vladika. mati i iena Jurja Radivojevica, spremale skloniti u Dubrovnik, samo da umaknu osveti Hrvojevoj. §ta je Hrvoje dalje radio, nije poznato; ali je izvjestno, da se je kralj Ostoja u drugoj polovici 1409. osjedao vec tako sigurnim, da je od Dubroviana stao zahtijevati godi^nji dohodak, §to su ga doslije placali bosanskim kraljima. Na njegovo pismo odgovori^e mu Dubroviani 5. listopada 1409 ovako: >Pisanije kraljevstva ti primismo razabrasmo, sto piSete, jer koje dugovanje bilo medju nami, toj da vami n6 bilo. VaSoj milosti odgovaramo, da nai^h list^li, koje smo po tom gospodstvu ti bili pisali, §to je prvo bilo,

silno proti Radivojevicima

vsc

smo

jednom

ostavili

stolu

vrgli,

nije uspomenu(ia.

kraljevstva bosanskoga

sada za

duzni

njim

dohodak mislimo ga

§to piSete, mi smo kada subtle bude mirno stati kradati, ali

smece u Bosni, za taj dohodak uzdrzali smo, da kada bog uSini Ijevstvo, kako se pristoji, a mi cemo datit. Malo zatim dodje pred kralja Stjepana Ostoju u Visoki dubrovadki poslanik Rusko, mole6i ga, da potvrdi stare povlastice dubrovaike obcine. Kralj na to izdade 4. prosinca 1409. povelju, kojom ugodi ielji Dubroviana, a i

povelju potvrdiSe zena kraljeva Kujeva, sin Stjepan Ostojic,

R0D03L0VUK OSMANLIJSKIH do Salejmana

(TUHSKlll)

(f 1566).

necak VukaJin Mlatkovic.

SULTANA

810ISMUND fUlAUUJB SAM.

Medju vlastelom ne spominju se doduSe vojvode Sandalj Hranid ni Pavao Radinovid, ali nema sumnjr, da su oni uda stajali uz Ostoju. Taj okret u Bosni prinudi kraija Sigismunda na novu vojna god. 1410. Hrvatski i

ban Karlo Kurjakovic udarat de na Sandaljeve gradove u Hrvaiskoj,' na Ostrovicu i Skradin; herceg Hrvoje pritisnut 6e Ostoju sa zapada, a glavna vojska kraljeva pod nekadanjim hrvatskim banom Pavlom Bisenom (Paulus Bissenus de Ezdeghe) provalit de iz Drine u srce bosanskoga kraljevstva. Ved na podetku Usore dolinama Bosne Posavine '

godine 1410. napreduje Pavao Bisen u Bosni, pomagan na zapadu hercegom Hrvojem, a na iztoku despotom Stjepanom Lazarevidem. Gradovi Srebrenik, Vranduk, Ku^lat, Podvisoki dodjoSe redom u ruke

Brodar, Bobovac

pri torn stradali

dubrovadki trgovci. Vec

da su njegovi pladcnici u Vranduku zarobili njihove trgovce, te ih sa

sobom

Sigismundovih

Cini se, da su

£eta.

11. oiujka tuie se Dubrovdani kralju Sigismundu,

oiujka do^li pod grad Visoki, ondje oplijenili odveli.

Malo zatim,

23. oiujka, javljaju potanje,

da je ban Pavao Bisen, kastelan Vranduka, bjesnio protiv njihovih trgovaca u Podvisokom; £ttU sa jo^ da je pomenuti kastelan mudio dva druga trgovca njihova u Vranduku. te traiio od njih ucjenu od 2000 dukata; ali da ih je oslobodio vojvoda Vukmir Zlatonosovid. JoS 30. svibnja brane Dubrovdani svoje trgovce, da nijesu niSta skrivili, a ipak Vranduku. Dok je ban Pavao Bisen napredovao do Visokoga

8U tvedjer zarobljeni u

Bobovca, borio se je herceg Hrvoje na Vrbasu. Dne 27. travnja 1410. piSe Ijima grada Spljeta, pozivajuci vali,

proti kraljevstvu

toga

liiio

nekad

>Ostoja,

jer

ih,

kralju Ugarske,

svih dobara

neka oduzmu kralju Ostoji kucu, koju

kralj, vcd odavna

u kojoj zemiji

sam

mletadki poslanik na ugarskom dvoru

svojoj

svojim prelatima

zaista je

boravi 29. kolovoza

u boju

mu onamo

zapovjedio obcini, da

Mihajla Restica

pobijedjeni.

1410. pokorili

Srebrenici; pade dujemo, da je Sigismund

bosanskoga che

ne ide u

> kralj

Dne

(kraljica

poSlje

Barbara

24. rujna Salju

Du-

Sigismundu u Bosnu, poSto

^ini se, da je

Sigismund

zaista

1410. odriao pobjedu nad kraljem Ostojom, kao Pavlom Radinovidem. Izvjestno je svakako, da su se Ostoja

vojvode ojegove u listopadu

Sigismund

hercega Hrvoja u rujnu

nad Sandaljem Hranidem

u Virovitici, a 27. rujna »in Garignicha*).

se bijaie produlo, da su BoSnjaci

pomocu

exercitu) predloziti

Sigismund na koncu kolovoza po§ao na jug

brovdani svoje poslanike Rafaela Gudetida

kako

obcini,

suam ab

Bossinam). Medjutim u kolovozu znalo se u Dubrovniku, da

ire

•e Sigismund zaista sprema u Bosnu, poSto

svoje poslanike.

koji ga je poradi

mjestu.

ili

barunima mletadke ponude; 28. srpnja pi§e opet, da

Bosnu* (regem non

bijahu daro-

Sigismund u Bosnu. Dne

kralj

odludio »poslije povratka svoga s vojske« (post reuersionem

odmetne BoSnjane

preblagomu gospodinu Sigismundu*,

imanja, posjedovao ih

drugoj polovici god. 1410. spremao se je

2. srpnja javlja

Turke

pristao uz

Jajca zite-

kraija (che

Bossignani

Sigismundu, koji je

na to mislio, s'

anno

kako

14. listopada

bi se

boravio u

dao okruniti

rinduti al signore et a facto concordio

gumi lo incoronarono del regno). Dne 21. listopada napuduju Dubrovdani kod Sigismunda u Bosni, neka nastoje u njega izraditi, da dade obdini Dradevicu; jednako neka o tom nastoje oko Hrvoja, Sandaija Pavla Radino-

quisti

svoje poslanike

Konavie vida.

Na kmnisanjc kraija Sigismunda poslat de Dubrovnik zasebna dva poslanika. Da li se je Sigismund zaista krunio za kraija, ita se je dalje u Bosni zgadjalo, posoato. Znademo samo, da je Sigismund joi 5. studenoga 1410. stajao s vojskom i

nije

svojom kod Rafie na utoku Drine u Savu (in flescensu nostro campestri in portu duvii Zabae, Rascha vocato^ i da je poslije od 21. do 27. prosinca boravio u Djakovu, kamo bijale sapruga mu Barbara ved 19- prosinca stigla. U Djakovu su kraljevski supruzi uz bosanskop Wskupa sproveli boiidne blagdane; da li se tu moida obavilo ili spremalo krunisanje Sigismunda supruge mu Barbare krunom bosanskom raikom, ne moie se t

nagadjati

tek ito je

SigUmund

ostavio

Bosnu,

odmetnu^

od njega opet

SreiSNUND PREMA NJEMaCkoJ, AISTRIJI Stjepan Ostoja

Sandaij

sinom svojim za

polaca u Dubrovniku

siie£nja 1411. primljen

isti

mah prodao

Sandaij

vlastelina

dili

Hranid za

vije<5oika

toga grada, te

zemal u Primorju<; a malo dana

poslije,

obdine mleta£ke, kojoj je u

gradjanina

svoj grad Ostrovicu u Hrvatskoj.

Prema svemu tomu

^ini

se,

da se vojna Sigismundova u Bosni god. 1410.

podpunom pobjedom. lamadno su se

svrSila s

POUSKOJ; KONORSft U BUDIMU.

Kralj Stjtpan Ostoja primljen bi 31. prosinca 1410.

iiranic^.

ob<5ine zajedno sa

dubrovadke povraceD >dohodak

Ostoja

nije

pomocu turskom. ne moie posve svla-

Sandaij odriali s

Sigismund odludi s toga Bosnu bar razkomadati i oslabiti, kad je On odkinu god. 1411. od bosanske drzave svu doljnu Bosnu, te ju razd«jeli medju dalje hercegu Hrvoju, vojvosvoje pouzdanike. Doljne krajeve s Jajcem gradom ostavi dati.

dinu Usoru povjeri Ivanu Gorjanskomu, a oblast Soli dade po svoj

biv?emu banu madvanskomu. Tako opasa gomju Bosnu nizom

prilici

oblasti,

Ivanu Morovidu,

kojima upravljahu

mu velikaSi. Ali ni prave Bosne ne ostavi ditave Premda se je u svibnju 1411. u Dubrovniku javno govorkalo, da BoSnjaci >ponizno traie sporazumak s kraljem<, odkinuo je Sigismund c)d Bosne znamenitu rudarsku varo§ Srebrenicu, te ju je darovao svojemu vjernomu privrzemku despotu Stjepanu Lazarevidu. Iste godine 1411. darovao je Sigismund odani

despctu jo§

druga mjesta u samoj Ugarskoj, naroiito grad Satmar u zupaniji istoga da kuje pjeneze. je podjedno podijelio pravo, da kopa ondje rude

mu (Sigismund prema Njemadkoj, Austriji kongres u Budimu (lipnja 1412.). Po svojemu porijetlu

imena, te

neprestano zapleien u po>love tako ieSkoga, kao

bija^ ga

brat

stariji

Vedeslav, kralj

i:e>ki

Poijskoj

rodu bio je

njemadkoga

(1411. kralj

— 1412.);

Sigismuivl

kraljevstva. ]oi god. 1396.

njemaiki, odredio za svoga nasljednika u

onda ga je poveljom od 19. ozujka 1396. imenovao za namjestnika pisao »sacri romani u driavi njemadkoj. Sigismund se je od toga dasa doduSe zvao imperii vicarius generalise, ali je slabo utjecao u poslove carstva njemadkoga, jer je bio Hrvatskom. Jo§ se je manje brinuo za Njemadku, odkad suviSe zabavljen Ugarskom i su 20. kolovoza 1400. detiri rajnska izbomika brata mu Vedeslava skinula s njemadkoga

de^kom

kraljevstvu, a

prijestolja, te

faladki

umre

uzvisila

18. svibnja

svoga druga, faladkoga grofa Ruprechta.

1410.,

pak sada se

je opet

tko ce

pitalo,

No biti

kralj

Ruprecht

njemadki

kralj

Luksemburga: skinuti kralj Vedeslav, brat njcgoT dosadanji vikar Sigismund, i napokon braiic obiju, moravski markgrof Jodok (JoSt). Vedeslava priznade jedini odani mu izbornik saski, i uza nj markgrof Jodok, koji je podjedno bio izbornik braniborski; svi ostali izbornici iacahu se jednom vec zavrgnutoga kralja, premda su bili sporazumni, da uzvise na prijestolje ma kojega Luksemburga. Narimski car? Za tu dast otimala

tri

pokon se

rije§iSe

izbornici

faladki

trierski, te

na prijedlog Fridnka, porkulaba nQrn-

berikoga, proglasiSe 20. rujna Sigismunda za kralja, koji bijaSc porkulaba ovlastio, da ga

da tako za nj glasuje. Dva ostala izboroika kao pravoga izbomika braniborskoga, KOlna, nasuprot, ne mogav&i se sponzumjeti sa Sigis* od Mainza .mundom, ponudii^ krunu Jodoku moravskomu, a tomu podje za rukom, te skloni Vedcslava, da se je oditovao spreman za volju mira odreci se dasti njemadkoga kralja, te sam za.<^tupa

rajnska, nadbiskupi

KOlna, kod novoga izbora. Veceslav kao kralj ieiVi, nadbiskupi od Mainza napokon sam Jodok kao markgrof braniborski, izabrafte 1. listopada kraljem potoojega (lodoka), a njima se naknadno pridruii i zastupnik Mskoga izbomika. Medjutioi Jodok umre ved 18. sijednja 141 1« ne uradiv&i bai niitm, da bude priznat u Njcmadkoj. Malo zatim sporazumi se Sigismund s bratom Vedeslavom u poglcdu njemadkoga prijestolja. Sigismund bit de samo njemadki kralj (mladji kralj), te dc starijcmu bratu pomodi do udestvovati

de brada medjusobna Na to .se 21. trpnja sastadoSe Branibora, te izabrale Sigispunomodnicima Ceike, Saske munda za njemadkoga kralja; izbornici faladki i trienki ne dodjoie, jer imatrahu, da vrijedi njihov izbor od rujna proile godine.

carske krune; dohodke pak

nadbiskupi Mainza

Hjt. poTj. U. IL

KOlna

dijelit

KRAUUJR SAM

SIGISML'ND

Tako po>tade Sigismund 21. srpnja 1411. kraljem njemaikim. AH s torn daSdu svaljcn ogroman terct, te bi zapleten ne samo u politidka pitanja n;e;na£ka na njega talii

janska,

nego

u crkvene

vjcrske pokreie, koji su tada uzrujavali ditavu zapadnu Evropu.

Sigismund moradijaSe gotovo svu paznju svracati na Njemadku

C^e^ku, posredovati u

mu je od^ad vrlo malo preostajalo vremena, da se bavi ugarskim hrvatskim poslovima. Sigismund proboravio jc svu drugu f>olovicu svoga vladanja gotovo neprestano u tudjini, te je samo kad i kad zaiazio u Ugarsku Hrvatsku, gdje bi kratko vrijeme boravio, samo da rije.Ai stvarima crkvenim

zanimati

vjerskim

prilike

Italije,

tako da

poglavita pitanja

pogor^le

ukloni

doduSe

na prijestolje njemadkih kraljeva

noga krScanskoga

su se kraj predesta izbivanja kraljeva

pokazuju potonji dogadjaji suvi>e jasno.

prilike u Hrvatskoj,

prvi kraj dinilo se je

Kako

pogibli.

prijete<fe

vrlo dastno, §to se je kralj ugarsko-hrvatski

Sabor ugarskih prelata

svijeta.

Hstopada 1411. skupio u Poiunu,

popeo

rimskih careva, pak tako stao utjecati u sudbinu zapad-

smatrao prvim vladarem kr§<5ansiva,

ponosom te

na svoga

je rado prihvaiio sve ielje

tom^ kako da se urede dade u driavi. Doti£ni dekret pada. Ali sabor je najspremnije prihvatio

drugu

se bijaSe na poictku

baruna, koji

gledao

mogao

ielju

prijedloge njegove o

vec

je kralj izdati

kraljevu,

se je sada

kraija, koji

kojom

4. liito-

je htio osigurati

nasljedstvo svojoj porodici.

svoje druge supruge, celjske

kneginje

0izabetu, koja je tada bila dijete od

tri

kum

Sigismund

spljetski

herceg Hrvoje Vukdic.

nasljedstvo u svim svojim

detiri

godine. Maloj kraljevni bio je krstni

je smjerao toj svojoj jedinici osigurati

kraljevinama, a naroiito

u Ugarskoj

lakSe fKilu^io, nastojaSe svoju porodicu §to tjesnije zdruziti

burgovaca. Poznato

je,

gotovo silom prinudio,

kako te

samo kcer

Barbare, imao je Sigismund

Hrvatskoj.

mocnim

bi to

rodom Habs-

tada

hrvatske staleze Sigismund jo§ god. 1402. bio ugarske su morali njegova nedaka, habsburikoga vojvodu Albrechta IV. je

bi imao muzkih potomaka. No to nastojanje obceg pokreta u Ugarskoj i Hrvatskoj god. 1403. Slijedece godine 1404. (14. nijna) umre vojvoda Albrecht IV. u svojoj dvadeset sedmoj godini, ostavivii za sobom nedorasla sina Albrechta V. od sedam godina, za kojega su imali

priznati za

njegova nasljednika, ako sam ne

kraljevo izjalovi se u-ilijed

upravljati njegovom baltinon stridevi njegovi (,Vilim, Leopold IV., Ernest i Fridrik) sve do 23. travnja 1411. No taj rok prodje, a strifevi Leopold Ernest zadrzaSe dalje mlastaledoga Albrechta pod svojim skrbniStvom To se medjutim ne svidjaSe velikasima svojim iima austrijskim, pak oteJe stridevima mladoga Albrechta, Bedu proglasiSe ga u gospodarom. pri JavAi mu za savjetnike same vrle muieve. Kad su se na to vojvckIc Ernest Fridrik podigli, da opet Albrechta skude pod svoje skrbnidtvo, umijeSa se u austrijske i

poslove

kralj

Sigismund. Njemu bijaSe jo§ pokojni vojvoda Albrecht IV. na samrti prepo-

pak s toga je smatrao za pravo, da radi njemu u prilog. Po SigiiReimmundovu nalogu dovedoSe nOrnberiki porkulab Fridrik, Krsto Liechtenstein precht Wallsee detrnaestgodiSnjega Albrechta V. dne 28. rujna u Budim. Odanle odvede ga kralj Sigismund u Poiun, gdje su ga sabrani prelati baruni dodekali s velikim nxtio svoga

sina.

po^astima. Malo dana po>lije zarudi Sigismund Albrechta (egregie

svojom kderju Elizabetom,

ustanovivfti

podjedno, da

se zarudnici

indolis adolescens) sa

vjendaju, dim Elizabeta

posebnu povelju, obecavii mla domu vojvodi globu od 40000 dukata, ako bi on neopravdano vjendanje odgadjao ili graduve sialeie zaruke razvrgao. O torn obavijesti Sigismund 31 listopada 1411 austrijske, kojima nastoja&e ugoditi tim, fito je Reimprechta Wallseca imenovao odgojidoraste

udaje.

torn sastavi Sigi'^mund

li&topada

teljem Albrechtovim, te ga tako posve rijeiio njegovih

nj Ijuto

strideva

Ali poradi toga zamrzi

vojvoda Ernett, te se pridruii poljskomu kralju Vladislavu Jagelu.

Ved od

vile

godma

bilo je lazlidiiih nesuglasica izmedju

Sigismunda

njegova pa-

ianca, poljskuga kral)a Vladislava jagela. Najprije bijahu Poljaci privaltli svojoj vlasti neke

SIOISMUND PRBMA NJBMa£kOJ, AUSTRIJI Ugri

oblasti, za koje su

POUSKOJ; KONGRKS U BUDIMU.

da su njihove;

5«

toga

zaratovaie na red

njemadkih vitezova, kojima je Sigismund bio zakriinikom. Ba^ godine

1410. odria^e Po-

zemlje

mislili,

kod Tannenberga (GrQnewalda)

poslije

njemadkim redom, kojemu je sada zaprijetila gotova propast. Kad je na to Sigismund ustao na obranu reda, malo da nc dodje do odita neprijateljstva izmedju Ugarske i Poljske. Na podetku travnja 1411. Ijaci

MIctcima savez proti Sigismundu, a u svibnju utanadio jc savcz vlaJkim vojvodom MirCom, koji bijaSe poglavito naperen proti ugarskomu kraljiL Medju-

nudio je polja^ki s

nad

sjajnu pobjedu

tim ugarski

kralj

oprijeSe

stalezi

Sigismund sam

tomu, da

bi oni

krv

za posve

lijevali

mogao

tudji

njemadki

Njemadku n.T krunisanje. Napokon nije ni poljadkomu kraljU bilo do toga, da o.^teti Ugarsku. nego ji'dino da obrani svoju driavu od njemadkoga reda od Sigismunda. Tako ne dodje do red, a

ielio je §to prije ostaviti

Ugarsku, da

poci u

pa(e ugarski

rnta,

1411.

listopadu

dvanaest

hraSe

koji

velikaSi, sabrani

Pozunu,

izaslanika

jednakim

brojem

Mar-

poljskih poslanika sastati na (11. studenoga), te

linje

iza-

svojih,

izravnati

nesuglasice

izmedju obiju drzava.

Oni

utanadiSe

zaista

kolovoza

15.

podjedno

oba

dojduce

godine,

ustanoviSe,

kralja

da de

1412.

sa-

proljecu

o iskrenom

ugovarati

stati,

primirje

trajnom miru.

Sigismund se

Lublovu 15.

1412. sastado§e u

§ipu§koj

sjcvemoj

Vladislav zaista

ozujka

10.

oiujka utanadi>e mir, vrlo poza

voljan

kao

Crvena Ruska

Poljsku.

Moldava tek

Poljsku;

ostat ce

ili

dalje uz

godina

nakon

drugoga

kralja

pet

smrti jednoga

sastat ce se velika§i te

iupaniji)

gdje no vec

Ugarskoj,

obiju driava,

komu da konadno pomenute zemlje. No ipak

de ustanoviti,

pripadnu

k%^-</

de vojvoda moldavski pomagati Si-

gismundu u ratovima i

.drugim

slavi

taj

mir

urede

kralju,

hove

nevjernicima.

(22.

ugodi

Turcima

Sigismund kao rimski car.

pro-

poljskomu

Sigismund za Du-

svibnja)

koogres

vitczovi iz ditavc Evropc, te prigodom sastati knezovi, vclikaii zabave. ce se izvoditi viteike igre druge sjajne Iz Lublova podjoie oba kralja sa svojim sjajnim t brojnim druiinama u KoSice, Dcbrecina u Veliki Varadin. gdje su probavili uzkrinjc blagdane, a onda preko Tokaja Tu prisegoie u stolnoj crkvi na grobu svetoga Ladislava, da de biti ne samo savetoici. nego vjcmi phjatelji. Poslije toga lovljahu lov krox petnaest dana u okoli^njim iumama,

Budim, kojom

a onda podjoie u Budim, gdje se bijahu ved skupili gosti

obaju kraljeva

njihovih

supruga bijale tu takodjer

gledaoci sa sriju strana.

veliki

Osim

knes Utarski Vitold, zatim

SIOISMIIND KRAIJTUJB SAM.

Ernest, despot Stjepan bosanski kralj Stjcpan Ostoja, austrijski vojvode Albrecht V. da u svemu bilo 13 herje I^zarcvic, papinski poslanik i drugi odliCnici; oievidci tvrde, i

knczova, 24 grofa, 26 drugih velikata (bez ugarskih), napokon 1500 vitezova sa 3000 momaka (Knappen). Konja naSlo se na okupu do 40000. Iz svih strana evropskib, 'z Cc4ke, Poljskc» Pruskr, Litve, VlaSke, Moldavc, Grcke, Njemadke, Francuzke, Englezke

cega

Italije

bijahu se vitezovi zgmuli; paie Tatari (Mongoli)

Turci bijabu poslali poslanike,

bosanskih velika.^a spoda vide svefiane igre. Od da pozdrave Sigismunda minju se poimence: kncz Karlo Kurjakovid iz Kibave, dva kneza Blagaja iBabonida), zagrebadki biskup i kraljevski vrhovni kancelar Eberhard, nadalje Ivan Morovic, veliki hrvatskih

vojvoda bo5an>iki Sandalj Hranic (der ZandaH,

napokon

kojega su mnogi driali

izticao bai potonji,

odi

(cum

et sui milites, altae et

-ra

>visoki

njegova druzina, njegovi vitezovi,

kralja i

herccg

spljetski

bosanski Hrvoje Vukdic sa svojom suprugom Jelenom.

svih se

Ijudi,

veliki

vojvoda

gostt

najviSe

Osobito je udarala u

bosanskoga.

krepki

sjajnih

u borbi sriani

hrabri*

proccrae staturae, strenui et aniinosi in pugna spectarentur).

Prvih dana lipnja izvodile se sjajne viteike igre, gdje su se odlikovali bosanski vitezovi. Ali

nagrade ne dubi$e; nagradu

zan<n, a

nagrada za

oba

igara podjoSe

momke

gostu i>oljsku krunu devit Veliki

dao

Nakon

(konj srebrom podkovan) zapade Austrijanca.

kralja 25. lipnja

razstado§e, te se Vladijilav

podkovana) odnese neki Sle-

za vitezove (konja zlatom

sam

svrSenih

u Stolni Biograd na grob svetoga Stjepana, a onda se Na razstanku predade Sigismund svomu

povrati ku<5i svojoj.

ostalim

krunskim insignijama,

koju

40 godina Lju-

bija§e 'pred

Budim.

prenijeti u

(PrviratsMletcima, 1411.— 1413.)-

Nevjera kralja Ladislava, koji je 9. srpnja 1409. sramotno prodao za 100.000 dukata mletadkoj obdini gradove Zadar, Vranu, Novigrad priprotivnike sva prava svoja na ostalu Daimaciju, uzbuni nemilo otok Pag, kao SigismunProtivnici hrvatskoga kraljevstva. Sirom ditavoga vrienike kralja Sigismunda i

kukavno izdao poput robova prodao Mletcima, protiv kojili su se jo§ nedavno odlufno borili, pak zato su providuri mietacki imali mnogo posla, dok su mogli javiti svojoj obcini, da su s pomo(iu napuljskih brodova drugih prodanih Dalmatinaca Hrvata. No jo§ se vi§e uzplaskrSili odpor Zadrana, kao hiri§e privrzenici Sigismundovi, kao hrvatsko-dalmatinski ban Karlo Kurjakovid s bratu-

dovi

bili

su ogorceni, §to

ih je

izabranik njihov tako

herceg spljetski Hrvoje krfki senjski knez Nikola Frankapan, Vukdid sa Surjakom svojim, cetinskim knezom lvani?em Nelipicem. Najveci pak strah spopade primorske obdine i otoke, koji su do.slije odriali vjeru svoju kralju Sigismundu. Rab na otoBili su to narodito gradovi ^ibenik, Trogir Nin na kopnu, zatim Osor

iedom svojim Pavlom,

cima, koji su s uiasom predvidjali, Ato

Sam

kralj

sam glavom

Sigismund bijaSe jo5

povesti vojsku

izdajom dobiveni Zadar.

Mletci

feka od slavodobitnih MIetdana. kolovoza 1409. zaprijetio mletadkoj obdini, da de

Daimaciju poput kralja Ljudevita, te obcini bijahu

sil<'

dodiiSe u prvi kraj u nemaloj neprilici, kako ua

u rujnu 1409. nije «e usudio ni jedan plemid mletadki, da podje u Ugar.sku na kraljev dvor za poslanika, pak da opravda nepred kraljem

izpridaju

djelo svoje obdine.

da su njegove

svoj

No kad

prijetnje

postupak; pade

su Mletci

puste,

vidjeli,

ohrabriie

'}oi

da Sigismund

se, te

uzetim mfestima itojade utvrde, Hi milom obladaju. U torn ih ukrijepi

stadoSe

nije

gorljivo

spreman raditi,

za vehki rat,

da se

u za-

da ostatkom Dalmacije silom

obda zabuna Sigismundovih privrtenika a zabrinuo se za svoja Hrvatskoj. Ban hrvatski Karlo Kurjakovid prepao ."^e silc mictadke tmanja tako, da trali u Mfetcima primirje, a oni poruduju 24. kolovoza 1409. svojim providurima u Zadni, neka ga slobodno sklope, ako ga ban silom zahtijeva; u ostalom je dobro prijateljstvo, a ni* primirje suviSno, jrr >ondjc, gdje je bila jest dobra Ijubav i

kakva nesloga, tide

nije potrebe,

da se utanadi primirje

se odredi rok<. §to 9e

pak

banova zahfjeva, da mletadki providuri >ne otimaju hrvatskih zemalja, koje se diie

PRVI RAT S MLKTCIMA (141 1.-1413).

na ime kraija Sigismunda*, neka izjave providuri, da nemaju nikakva naloga, da diraju te zemlje mjesta, i da toga oni bez naloga obcine ne de ^initi. I herceg Hrvoje

Salje svoje

poslanike

u Zadar, zabrinut za Spljet

Omt^ kao

Hvar kolovoza, kako bi

za otoke Brad,

Kordulu; njemu ponii^uje mletadka vlada kroz svoje providure dne 27.

on svoje poslanike izravno poslao u Mletke. Napokon i knes boji, da ce mu uzeti Rab, kojemu je vec od nekoliko godina izabranim knezoni Knez Nikola uvjerava Mletke, da je poradi Ijubavi, koju je vazda gojio prema njima, gotov raditi po savjetu mnijenju njihovu, premda je podanik kral;a ugarskuga; ako je dakle obcina odiudila uzeti Rab, neka podeka, dok on grad otok predade kojemu kraljevu punomocniku, a onda neka dine, ito misle. Ali mu Mletci 13. rujna 1409 odludno odgovaraju, neka se duva predati Rab kojoj drugoj osobi, jer redena zemlja otok je njihov, oni hoce, da bude njihov (quia dicta terra et insula Arbi est nostra et volumus esse nostram). Medjutim vec 6. rujna javljaju zadarski providuri, da su zitelji Raba spremni priznati mletacku vlast; vijece obcinsko joj

kad

vrio milo bilo,

Nikola Frankapan Jalje svoje poslanike u Mletke, jer se

na to 16. rujna 1409. ovla§tuje providure, da prime ali bez ikakve pogodbe; a podjedno neka da dodju do same tvrdje na otoku, to nadinom, koji im se cini najzgodniji. Nakon Raba nije se mogao \i-( drzati ni grad Nin Opasani odasvud mleiatkom silom mole Ninjani 9 rujna, da njih obcina primi u svoje zakrilje; ona to

otodane, nastoje,

16. rujna prilwaca

nalaze zadarskim providurima,

da bez ikakve obveze svoju

vlast.

mletajko)

Tako

Rab

vlasti

pogodbe preuzmu Nin u 1409. podvrgose

se jo§ u rujnu

Nikola Frankapan u

Nin, premda se

tvrdji

knez

rabskoj branio.

na-

Mletci tvrdju silom. Cim su posve pokon uzeSe obladali Rabom, pokorise im se takodjer otoci

Cres

Osor

(Lo§mj), te >u tako Mletci zagospo-

otocima u Kvarneru. Jedini grad Krk s oto-

vali

kom

ostade knezu Nikoli.

Vec

13. prosinca

odredjuje mleta^ko vijece, da se na olocima

Rabu, Osoru

Cresu

1409.

Pagu,

Gnu

opet namjeste mletadki

VUBISKUPA

>l\JKl-

DuJMA PK jrniCiBUS

im odredjuje placu duinosti. Knez Nikola Frankapan prijeti doduie obdini, da de skupiti »veliku vojsku pjeiaka ladja«, da joj opet oduzme Rab; ali mu ona poru<^uje, da ga u torn sludaju ne de viie smatrati za prijatelja, pak de knezovi, te

pobrinuti

uznemirivanje

pokazati

kako

mu,

neugodno

vrlo

(et

joj

•tolaw

CTAVt •

ovako

provideremus

per

modum, quod

sua

magniftcentia

cognosceret talem novitatem nobis esse molestissinnam).

Prva sreda

ohrabri

Mletdane jo&

mjestima posve na svoj nadin daju

diuvom Dalmacijom, pa

viSe.

na svoju

pregnu^ sada svom

Hrvatskom. Oni se u to ime ne iacahu

prijetnja, ni obedanja. Nastojanje

ni sile, ni mita, ni

providuri u 2Ladru, a Sto ovi ne

upravu u zauzetim gradovima

Udesiv^i

kori<it,

mogu,

udinit

(>>^'^>n<>

jednoga sredstva:

kojega kapetan ne*

prestano krstari uz dalmatinskohrvatsko primorje. Naporedo s providurtma

u Dalmaciji snujc

brodovljem

diplomactja mletadka najprepredenijim nadtnom, da kraija ^Mgismunda

prinudt na formalni odstup l>almacije. Najprije

mundovu, a kad

oUa*

'>->malu u jednu ruku njesini niovlje,

n|ii

«.nagom, da

ne moie

u&pjeti, trait

radi

diplomacija izravno na dvoru Stgb-

xagovomika

saveamika

po dUroj

Evropi.

Tako

8I0ISMUND KRAUUJB SAM.

napokon

Mletaka

izmedju

upleto^ u spor

Ivan XXIII., nego

samo

Sigismunda

papa

rimski

poljski kralj Vladislav Jagelo, francuzki kralj Karlo VI.

burgundski

razloga, Jer mu Sigismund za i posebnih od 100000 dukata bijaSe ustupio godiSnji dohodak od 7000 dukata, §to su ga Mletci jo$ po ustanovama mira u Turinu (1381 ) morali placati ugarskomu kralju. MIetadka obcina prihvati naprosto na£elo, da je ona Dalmaciju od zakonitoga gospodara kupila, pak da s toga nema ni sumnje o njezinu pravu. Dalmacija je po pravu njezina, prema tomu mora faktidno biti njezina, pak stajalo ju to najvecih zrtava: krvi novaca. ZUidar, Nin, Novigrad Vranu na kopnu otoke Pag, Rab Osor (s Cresom) drii vec sada; ostatak mora po §to po to dobiti. Mudri duzd Mihajio Steno ne 6e jo$ dirati u Spljet ni u otoke Brae, Hvar Korduiu, kojima vlada silni herceg Hrvoje, kao ni u otok Krk, kojim gospoduje modni knez Nikola Fraokapan, ali ce se

vojvoda Ivan Neustralivj. Potonji imao je za to uiinjeni zajam

svom snagom Sibenik

na primorje izmedju Zadra

oboriti

Trogir. Ban Karlo Kurjakovic preslab

moida de

Spljeta, narodito na kraljevske

je,

sam

gradove

brani, a knezovi hrvatski

kojom prijateljuju, te su neki gradjani napokon Sigismund je daleko, k tomu zabavljen smutnjama na jugoiztoku svoje driave, pak ne ce modi dovoljno pomagati tih osamljenih gradova. se zacati uvrijediti mletadku obdinu, s

njezini. Kralj

Jo§ u rujnu 1409. poslaSe Mletci svoje poslanike u Sibenik obcini< tih gradova saobciti, da

Trogir. Poslanici imali

od zakonitoga gospodara (kninjenoga kralja) kupili ditavu Dalmaciju, te onda oba grada pozvati, da se dobre volje svojoj novoj gospodarici pokore poklone. Poslanici medjutim ne izvrSiSe niSta, jer ni jedan grad ne htjede vjerom krenuti, pade oba posiaSe .svoje glasnike na kraljevski dvor, traieti pomod. Sad se digo§e Mletci svom snagom, da milom ili silom zadobe bar Sibenik. su >vladi, vijedu

Mletci

Grad Sibenik

prostire se gotovo u sredini pr^strana, 7 kilom.

§iroka zatona (fjorda), u koji na jugu prodire

veru uzki konao spaja

maleni

duga

*/ kilometra

Mindaljene, dok ga na

sv.

sje-

drugim zatonom, zvanim Veliki Piukljan (Prokljansko jezero) Iz Sibenskoga zatona vodi opet uzki konao sv. Antuna na pudinu morsku. Taj je konao sam od davne starine bio utvrdjen kulama, koje su branile uiaz u konao, pak tako s

grad Sibenik.

Cim su

ititile

su Mletci odludili uzeti Sibenik, prvo

zaton

grad

morske

«^trane

se pobrinuSe, da obladaju kulama, k'^jc

(turres et fortalitia portus).

lom im dobro

Pri

dodje nesloga g^adjana u Sibeniku, naroditu opreka izmedju vlastele (plemida) (populares).

se,

da su potonji naginjali MIetcima, dok su vlasteia

straitli

u Sibenskim kulama, pak

stadoSe nuditi obcini. Vijede

pu^ana

plemidi pretciito

ili

uz kralja Sigismunda. Ved prvih dana rujna 1409. stigo^e u Mletke neki

stajali

Qni

toga

Ijudi, koji

rujna ime-

nova Franju Cornara providurom za Sibenik, te mu povjeri, da s pomodu tih izdajica oblada tako Sibcnikom kao Trogirom. Ovlasti ga pade, neka onima, koji bi mu u tom i

poslu

pomogli, obeda

jedan

samo

penziju: za oba grada do 1200 dukata, zi dana mogao se je Comaro pohvaliti, da je bar donekle svoj zadatak izveo S pomodu nekoga viteza Ivana Mi&ida, Sibenskoga gradjanina zapovjednika u jednoj kuli, skloni on sve glavare strazare po kulama, te su 700.

godiSnju dosmrtnu

Ved nakon

deset

>tupili

u sluibu mletadku. Bijahu to osim pomenutoga Ivana Mi&ida jo^ Ivan Naplavid

Ivan Tavilid, zatim Juraj Golkovid,

primi^ za

Toma

Zurid, Florio

Tavilic

zlatu.

Ugrabivii

Mletci

Svi

u pladu od Mletaka; samomu Mi&idj zajamdena bi penzija od Neki od njih ostado^e dalje u kulama kao sluibenici mletadki, a i

drugt se preieliie u Zadar, gdje primahu pladu od godiiojih

ob^ioi

Radid Siigorid

tu tzdaja godiin

150 dukata u

pada

tako

kule

ulazu

iibenski

zaton,

150 do 400

zapovjedi&e

libara.

Mletdani

25. listo-

svomu novomu providuru Petru Lauredanu. neka podje >k vladi, vijedu grada Sibeoika* (ad regimen, coosilium et comune Sibinici) neka izjavi, da po ugovoru s kraijem Ladislavom moraju imati Sibenik dtavu Dalmaciju, »jer

1409.

PRVI BAT S MLETCIMA (1411. je to njihovo

\tx

5u to dobili

dati«.

Neka zatim

dana odazvali,

tri

podne

harati

bvata brodove

od gospodara re£enih zemaija,

koji ih je

mogao njima

ako mu se ne bi neka s galijom, dvjema galiiicama brigentioom, kao i s pjeiadijom po iibenskoni kotar't. Neka im spali pubara mlinove. neka im

pozov<- Siben^ane na dobrovoljnu, bezodvla^nu predaju; i

robiti

— 1413).

ladje

hranom, pade neka im nastoji zakratiti vodu (ne possint acci-

pere aquam). Neka im joi kaie, da ce MIetci prije

gradom onda

pak

»sve

koji su bili njiliovi pro-

nike

take

njima po-

I 00 Ov CO

princi-

pales, qui fuerint nobis contrarii,

habebimustt

tractabim

pro rebelli-

nostriN).

Nastojanje

providurovo

pomagat

X H

bus

y-i.

za odmet-

(omnes

stupati<

poglavice,

tivnici, drzati

obladati

posiije

ce izdajica Ivan Mi§ic,

kojemu

straia

Vrani

(ad

a z 3

custodiam

turris portis versu-.

gdje

uza nj

prema

kuli

ranam),

a o

povjerava

jo&

Au-

biti

drugih 50

S bendana.

Nema je obcina

sumnje, da

grada Sibe-

3 M >

nika odbila zahtjeve obI

tako

zapoie na koncu

listo-

cine

mletadke.

pada podsada Sibenika, koja

trajala

dvije godine, je stajala

novaca

MIetke

pu ne koja

mnogo

Ijudi.

Sigismundu

vjerni

oduH nene same da

Sibeoik, da ptijatelju,

skupio

svu

«voju

|Bm«i^

»nagu. a narodito svoje brudovlje (galeam, barchas, barchosioi et navigia),

nego te

je takodjer

poslanstvo kralju Sigismundu, saklinje bana hrvaiske knezove. Ivani&a

Nrlipi6i, iurjaka

ogledao na tve strane sa pomo^

Karia Kurjakuvida, hcrcega

se lakie branio, bira za svoga kneza

Hrvojeva;

Ivanii

prima

izbor

ftalje

Hrvoja

^Ije druge

silnoga cetin«kuga kneta

namah gradu u pomud

SIOISMUND KRAUUJE 3AM.

300

izabranih junaka cetinskih. Zaludo

odvratiti

od Sibeniana; taludo

et fortalitia portus)

odazove svoje

ku^aju

da 6e nedvojbeno obladati

£ete, a joi

po 87om providuru

MIetci knezi IvaniSa

ved

poruduju. da i

drle »kule

utvrde ludke* (turrcs

gradom: knez IvaniS ne ce

manje da stane uz Mletke

ni £utt,

pomazu podsjednuti Napokon se vjernih Siben-

oajodtuinije

grad Trogirani, slutedi dobro, *ta njih dcka, ako padne Sibenik. kralj Sigismund; na koncu godine 1409. ili na potetku slijedede poslao je (ana sjetio i

on kraljevsku detu ugarskih vojnika na obranu grada Toj kraljevskoj ieti imenovao je za ojvodu nekoga £e&koga viteza Petra z MySlina, koji se u dubrovafikim spomenicima zovc >pan Pctar«, a u mletadkim spisima >pan Petrus de Mislin* (Mtsilin). Petar z MySlina (capitaneus gentis je >kapitan kraljevskih ieta i generalni vikar kraljev u Sibeniku* nostre in partibus Dalmatie

stranim s

Sibenico,

knezom IvaniSem

—

Croatie

regius

per nos

capitaneus

Neli >idem upravlja

Pod^ada §ibenika god. 1410.

obranom

—

constitutus,

vicarius

cap.taneus gentium no-

zajedno

Sibenici\ te

generalis

grada.

nije kraj takih prilika bila

nimalo povoljna za Mletke.

pomazu S;ben6ana; pak kad ih TrogioruJje u Sibenik«, hranu >kopnenim putem §alju

Najprije nastoje MIetci odvratiti Trogirane, da ne rani

ne de da

onda

slulaju,

vec

obdina mletadka

18.

dalje

veljade

prekida

svaku trgovadku svezu

Trogirom, pade

Namah

zatini iuruju osam dana ostave Veneciju. jednomu obedaju, da de ih nagraopet s nekim pudanima grada ^ibenika; njih dvadeset diti plemstvom, ako im pomognu predobiti svoj rodni grad. U drugu ruku nastoji Sigismund svakim nadinom ugoditi vjernim Sibendanima. Doe 27. travnja 1410. zapovijeda kapetaau

zapovijeda trogirskim brodovima, da za

Petni

MySlina, da dade obdini §ibenskoj 10.000 mjerova soli

kraljevske solne komore.

Podjcdno poruduje ziteljima Skradina, koji su od god. 1407. ostali podanici bosaaskoga da rade velikoga vojvode Sandaija Hranida, da u svemu budu posluSni Sibendanima, naputcima; no po§to se slabo uzdaje u vjernost Skradinjana, po njihovim odlukama ovla&tuje namah Sibendane, da po svojoj uvidjavnosti razvale »zidove tvrdju Skradinsku* (murum et omne fortalicium Scradonensium), a uz to da slobodno oduzmu imanja njei

da ih obdina duva do njegova dolazka (usque ad nostre maiesiatis aduentum) u Dalmaciju. Jo§ nalaie kapetanu Petru, da sa svima detama svojim pomaie utvrda skradinskih Gni se, da su se Sibendani ne sama Sibendane pri ru§enju zidina na mletadke utvrde hrabro udarali Dne 3. svibnja nalaiu MIetci odiudno branili, nego svomo providuru Petru Lauredanu, da obnovi utvrde kula da uz jednu kulu dade sagraditi cisternu *na korist boravedima u kulama<, 30. svibnia opet odredjuje vijede, da se na rtu sv. Mandaljene podigne drvena ograda (seraleo, bastita), kojom bi se taj rt odijelio od kopna, pak tako sam grad jo§ jade opasao. U rujnu Salju MIetdani nove dete pred §ibenik, »jer su od pjeSika, koji su bili u vojsci, mnogi pomrli, mnogi pobjegli, mnogi odpuftteni, a mnogi, koji iele biti odpu§teni<, pak je s toga vojska u takvom stanju u guTih protivnika,

U isto doba ostavlja Ivan MiSid kulu, koja mu je bila povjerena, poSto da se obdina viiie u njega ne pouzdaje. U odi zime kao da su MIetci klonuli duhom; dne 7. studenoga odredjuje vijede, da se s obzirom na zimsko vrijeme, kad se ne moie stajati na polju s velikom vojskom ni na kopnu, ni na moru, >stegne poslovanje* (reduograde, a uz njih dvije cere negotia nostra); neka ostanu samo dete za obranu kula galije fedna galijica. Oitalo brodovlje oelca se vrati kudi, ali ipak neka kapetan dita-

oditoj pogibiji.

sluti,

voga brodovija poku^ prije odlazka svoga zarobiti galiju elike ugodio svojoj obdini. Nedadu na bojnom polju godine 1410. oaitoje MIetci

galijicu

prikriti

iibensku

Tim

diplo;natskim ugoTa-

svibnju 1410 borave ne mogu s oruijem. U travnju Toma Mocenigo na ugarskom dvoru, radedi da Stgismunda njegove barune .sklone na pogodbu. No teiko je bilo dodi do sporazumka, jer su MIetci odiudili po Sto po to pridriati Dalmaciju, a Sigismund nije btio o torn ni duti.

ranjem, milsedi tako postidi, ito

njihovi poslanici Ivan Barbadico i

PRVI RAT S MLETCIMA (1411.

—

1413.).

Kraj takovih prilika £ini se gotovo kao sprdnja, kad no mleta£ko

ponude

svoje poslanike, neka

kao

kralju

vi'jeie 1. lipDJa

napuduje

neki poiastni dar (honoraocia) svake godine

ako on za sve vijeke Mletcima ustupi povrh toga joS odkupninu od 50 do 60.(XX) dukata, a baruntma njegovim neka obedaju nagrade do 5000 dukata, ako izrade, te se uz pomenute pogodbe utana6i sporazumak. Zanimljivo je, kako vijede puti svoje kraljevski banski grad Knin posianike, neka pokuSaju izraditi, da im kralj ustupi da u Hrvatskojl Ta Sta bi onda i o>talo od Hrvatske na jugu Velebita? Knio, Novigrad budi bijela opremljena konja,

Dalmaciju.

Ako ne

budi

zlatan

mu ponude

neka

bi htio tako,

pla§t,

Vrana u mletadkoj herceg Hrvoje

vlasti,

^urjak

Ostrovica

drzkih ponuda mtetadkih nije

Skradin u

Ivanis

Sasvim

NeiipidI

Sandalja Hranida, a ostalim vlada

vlasti

je prirodno,

moglo dodi do nagode.

ali

gotovo

takih,

Kralj nije htio ni odgoToriti na te

mletadke pogodbe, vec im je naprosto oiitovao, da de barune,

da kraj

pred svoje prelate

iznijeti

tek nakon povratka svoga s bosanske vojne, na koju se je tada spremao. Medju-

tim potuiio se je Sigismund francuzkoinu kralju na postupak Mletdana, a 11. prosinca 1410. posebnim

pismom pozvao

taj

kralj je

obdinu, da Sigismundu povrati >Zadar

koji gradovi pri,)adaju kraljevini Dalmaciji, a ta kraljevina opet je

na to

Vranu,

podlozna kruni ugarskoj*.

Do'< MIetdani nijesu na ugarskom dvoru mogli ni§ta postidi, nasmijala im se sreda

na drugom mjestu. Sandalj Hranid drzao je jo§ od vremena kralja Ladislava znamenite

gradove

Ostrovicu

Skradin

u Hrvatskoj.

gradove za dobre novce ustupi. Njemu 8 ediita

njegove

vlasti,

a njima de dobro

Sada navaliSe na

onako slabo sluiiti:

nj MIetci,

neka im

su suvi§e odaljeni oJ

vrijede, jer

Ostrovica kao branik Zadra, a Skradin

Ved

20. listopada 1410. ugovara obdina sa Sandaljevim kastelanom nude za grad 2000—3000 dukata, a 8. studenoga vec 5000. pogodiSe. Dne 10. sijednja Salju MIetci novce Sandalju u Za tu se cijenu napokon Hercegnovi, a s njim povelju, kojom ga imenova§e svojim gradjaninom. Tri mjeseca poslije, 13. travnja 1411. predade zaista zastupnik Sandaljev obdini prudaou Ostrovicu, a

kao

straza §!beniku.

u Ostrovici

Najprije

Skradin. u ime svoga gospodara Sigismund odludmje pregnuo, da oslobodi ^ibendane od dalje podsijednja 1411. piie iz Budima svome kapetanu u Sibeniku, panu Petru

podjedno pokloni

joj

Medjuiim je sade.

Namah

Martinu Driidu, biv.^emu banovcu slavonskomu

iupanu kriievadkomu, napokon svojim kapetanima dinovnicima, neka giadjane, kao njihove slobo&tine brane svom snagom svojom povjereni im grad imanja, jer su ti gradjani poradi vjernosti svoje moogo podnijeli joi svedjer podnose

c My^lina, zatim

a sada magistru kraljevskih

ubrusara,

(quanta dispendia quantasve ruinas observatione

fidelitatis

quam

in personis

depressiones fideles incole nostri

rebus constanter

intrepide

Sibenicenses io

honoris augmento hucusque tarn

nobis debite et pro nostri regii

protulerunt, toKranterque patientur

etiam pro presenti). Kralja odu^evljeno pomaiu Trogirani, povrijedjeni, ito dani zaprijedili trgovanje. Mletcima u prkos

biraju

Trogirani

im Mlet-

za svoga kneza Zadranina

Filipa Jurjevida (de Georgiis), odiudna privrienika Sigismundova, a sada admirala hrvatsko-

dalmatinske momarice, pak mole kralja 18 veljada 1411., da

taj

izbor potvrdi. »Gospodia

neka ga brani od protivnika valega velidanstva, slavu vaftega velidanstva«. dast a na Uz Sibendane Trogirane stoji joi knez Ivanil ban hrvatski dalmatinski Karlo Kurjakovid. dn\ se pade, da jc na Nelipid, 'napokon podetku god. 1411 spljetski herceg Hrvoje stao nelzravno pomagati ^ibendane. Mletdani

Filip

neka vlada

upravlja gradom,

naime bijahu doznali, da su Spljedani onima u Sibeoiku; s toga vijede ialje

>dali

daju

12. sijednja

nekakvu pripomod, narodito iivei««, Luku Truna u

1411. poslanika svoga

neka kaie ondje&njim gradjanima, da toga viie ne dine. MIetci kao da su se bojali Dubrovnika, jer namah zatim, 15. sijednja, poruduju Dubrovdanima, da je lai, iio su rasglasili neki zlobni Ijudi, da su naime MIetdani nakanili nakon pada Sibenika udariti na dubrovadku obdinu, te ju pokoritt. Spljet, i

SIOiSMUND KRAUDJB SAM.

$»

godine 1411. napreie se nileta£ka olx^ina svima silama, da

£itavoj prvoj polovict

rat,

pak

se iunia obraduoati bar » tim gradom. NajviAe joj smeta cetinski knez IvaniS Nelipic.

Ved

borbu pred Sibenikom Cini

svrii

se,

je slutila.

da de naskoro planuti jo§ 2e§di

oiujka ho6e ga podmititi. da se okani daljp borbe; kroz nekoga pouzdanika nudi

veliku nagradu

od 20.000 dukata, ako dopusti, da §ibenik

mami ugarske

travnju opet

vojnike obedanjima

Trogir priznadu njezinu

vlast.

velikom nagradom, da se iznevjere

predju a sluibu mletaiku. Mje8<*ca svibnja zove Sandalja Hranida u pomod, a onda ponovo nudi koezu Ivaniiu mito za svaki grad po 10.000 zlatnih dukata. mijenia provi lure,

ditavom pomorskom silom

prijeti

svojom

Kad

svp to ne pomaie,

Cini sve motjucf*,

samo

da jednom oblada gradom Ali sve zaiudo: Sibenik ostade nedobitanl U to se kralj Sigismund odludio za veliki navalni rat, da obra^una s Mietcima. kao ono oekad tast njegov Ljudevit Veliki. Ne de samo braniti svoje gradove u Dalmaciji Hrvatskoj, nego 6e podidi vojsku, pak provaliti u Italiju, ondje oboriti so na Mletke i

Odkako

naime Sigismund 21. srpnja 1411. bio jednoduSno je kao njemadkoga kralja budude^a rimskoga cara jo& ta zadada, da bdije nad prilikama Italije. A tu je u prvom redu morao ustati protiv Mletaka. Ti se bijahu u potonje vrijeme podigli do prve vlasti u sjevernoj Italiji, te obladali Veronom, Bassanom. Bellunom, Vicenzom Paduom. Gospodare tih gradovn oblasti ili su pogubili, kao padovanskoga gospodara Franju Carraru, nekadanjega savezoika Ljudevitova, ili opet protjerali, kao dianove porodice della Scala. Poslije toga oboriSe se na jednoj strani na iztodnu Lombardiju, a na drugoj na Furlansku, za koju se tada otimahu dva pairijarke: jedan privrzenik kraljev (Ljudevit Teck), a drugi privrzenik u sijelu vladaoja njihova. izabran kraijem

njemadkim, zapala ga

po imenu Pancera. Ako im podje za rukom, te osvoje te dvije oblasti. moci ce po miloj volji svojoj zakrdivati S gismundu put u Milan Rim. Sigismund bija&e dakle odludio ratovati na Mletke kao kralj ugarsko-hrvatski kao kralj njemadki car rimski. U zgodan das dodjoSe k njemu Jakov Marsilio Carrara Brunoro della Scala, moleci ga, da ih povrati u gradove oblasti, koje im bijahu Mletci oduzeli. Sigismund se moga&e nadati, da ce uza nj stajati privrzenici tih bjegunaca, a p mletadki,

svoj prilici

driavni

staleii

njemadki.

Ved

1411. osvanu^e

u rujnu

prve dete ugarskt-

mletadkoj Istri. Dva mjeseca posli;e, 11 studenoga 1411. posla Sigismuni u Furlanskoj na MIetdane glavnu vojsku od 10.000 do 12000 konjanika. Vrhuvni vodja bio km pozoati Firentinac Pipo de Ozora (sin Stjepana de Scolaris de Florentia), tada terneiki i

lupan, koji se bijaie proslavio u vojni bo:»anskoj (Pippo Spano); osim njega spominje se i

hrvatski knez Vladislav Btagaj (Babonid), vrstan vojvoda

Poftto je u mletadkoj Istri

odan privrienik Sigismundov.

digao ustanak, kojom je prigodom grad Mile (Muglia) iztakao

ogarsku zastavu, provali Pipo 28. studenoga u F*urlansku (Cabdad), protjera iz

Vidama (Udiae, Utinum) mletadkoga

patrijarku, osvoji

se nitesu dragovoljoo predate, te prodre robedi

juriSem gradove

prosinca

tvrdje, koje

paledi Furlansku sve do tarviike pod svojim vrhovnim vojvodom Tadijom del Verme dobro pripravili. Dui medje bijahu podigli duge Sandeve, koje je braoila vojska od 12.000 Ijudt. Suviiie je svaki grad morao dati odredjen broj pjeiaka konjaoika, od kojth bi sastavljeoa druga vojska, a vodjom joj je bio Karlo Malatetta, gospodar Rimina i

oblasti (Treviso). Mletci bijahu se

prosiocu rijeku Tagliamcnto prikudivii se medjama tarviike' oblasti, sametno kod iamca ixmedju Conegliana Sacila buj, u kojem su ugarske dete pobijedile sarobiie devetnaest xasiava, koje su 5. sijednja 1422 stigle u Budim kralju Sigismundu. Roje prije te pobjede, a koje poslije nje osvojiie dobitoici gradove Ceoeda, Seravalle, Belloao, Feltre, Motta, Cordignaoo, Val di &£ariiio, Oderzo, Castelnuovo i mnogo drugih: svega 72 gradova, tvrdja i kaitela Ugarska vojska stafaie ved pod zidmatiu Trevisa BastMia, kad oo Pipo oajeJnom sustane u svom slavodobidu. Neki ga obiiediie, da se je dao od Mlctdana podmititi dvjema srebreaim pozladenim bocama, koje su toboie Preiavli Pipo u

PBVl RAT 9 MLBTGIMA (1411.

biie

napunjene maivazijskim vinrm, a u

nakon zaludna i

dukatima; no

bit

£e vjerojatnije, da je Pipo

na Treviso odusiao od dalje podsade toga grada. Po&to je k tomu joS

jurij^a

obolio, ostavi

istinu

— 141S).

14. veljade 1412. taivizku oblast, te

uzmakne sve do Vidatna,

ostavivii

u osvojenim graduvima tako jake po-

mogle

da su

sade,

navale

izdriati

mleta£ke.

Vojna u j^lase,

valiti

Italiji

Dalmaciji.

Italiju,

odianu primorskim gra-

dcvima Dalmacije opet 1.

dojmila se znatno

Ve<i na prvc da ce jaka vojska kraljeva pro-

ratovaDJa u

MIetci

HrvatsUe, dok se

1411. pi§e mietadka

rujoa

Dne

zabnnuSe.

zivo

obiSina

'&*4

kapetanu svoje mornarice na jad an-

skom moru

(capitaneo

da zemljama

culfi),

mjestima Dalmacije, koja jo§

nijesu

>kako

obaznala,

nekake

pokcrna,

spremaju

brigantini,

pak sumnja, da se

galije

na itetu njezinoga vladanja mjeslat

I -

pomenute

galije

mjesta

g 2

-s

Ako

neka se obori na

njih

brodove,

kao na nepri-

•X.

(lanquam contra inimicos nostros); ako pak samo stoje pripravni, neka straii kod kula iibenskih

dnevice

zgadja. Istoga dana pi§e obdina knezu i

kapetanu svomu

iula,

u Zadru, kako jc

»da se kredu nekc iete

Djih strana

zato

obranu 2^d(a

neka sve

njega kastelaoa.

hranom

Pirana

a e

gor-

I .2

3 H >

zairom

ondjeft-

Suviie Salje

novih deta za iibenske kule i

udese za

da o svemu izvje^uju

< •< as

okolii^njih mjesta, a

narodito da obskrbc

Vranu,

prema Sibenskim kulama<,

poziva,

-e

se ondje

piSe, §ta

njezine

jatelje

brigantini na-

na njezina mjesta

-9

benik, te razvidi, $ta je istina. zaista

njezinih

«•

pohita s ditavim brodovljem pred Si-

padali

-2.

to zgadja

toga zapovijeda, da

;

hiri. Ali

ob6na Kopra

najvifte zadadt;

siraha Mletcima vijest, da u

Zadru imade nepouzdanih

samome ijudi,

ne-

zadovoljnih plemida, kojih su rodjaci

u sluibi ugarskoga kralja. te primaju od njega pladu (in Jadra sunt mulii t

nobiles,

quorum

attioentes sunt in par-

tibus Hungarie,

habeot provisionem a

domino rege Hungarie,

fuerunt venire ad nostram presentiam), pak da bi Ob<iina nalaie

rujna 1411. prvi

mogU

put, a 2. lisiopada

Duinquam

ustati proiiv niezina

drugi

dignatt

vt.i

lania.

put svojima proviiiunma u

8I61SMUND KRAUUJB SAM.

Zadru, da izoadju stc sumnjivce (suspectos)

one, koji imadu roda u Ugarskoj, pak da

u MIetkc u zatodjc. Providuri poslaAe na to pet ladarskih plemida u

ih ito prijc po^lju

ne bijaê tim ladovoljno, nego zahtijevaê 24. listopada, da odpremi joft Andriju deCesanis, zatim sve dlanove od porodica Jurieviî i Naîca (omnes illos de domo de Nassis), osim jedinoga Jurja NaSida, koji je ve<5 starac obnemogao dc Georgiis ... ct MIetke;

vijede

ali

SuviSe neka poSlju jo§

one Zadrane, koje su sigurnosti radi prcselili u Nin, sumnjive pako Ninjane neka premjeste na Rab Pag. Poslu^ni providuri pokori&e te skupi&e tako u Zadru, kao se taj put odiudnomu nalogu, po ostaloj mieta&koj Dal* maciji sve >sumnjivce«, pak ih odpremiSe u Veneciju. Nevoljni ti Ijudi moradoSe ostaviti iene i djecu, te ni krivi ni duzni po<^i u zata^je, gdje su Ijuto stradalt od svake nevolje, te se hraniti od milostinje, koju im je obdina davala. Medjutim bijaie zais.a hrvatski ban Karlo Kurjakovid s novim detama u rujnu 1411.

(seoem

decrepitum

esse).

Vranu

stao udarati na mletadke gradove Ostrovicu,

Skradin.

Skradina

Osobito oko

dodje do iestokih okr^ja, gdje je mletadka posada vi§e puta provaljivala

gradj. Ali

za jedne takove provale podje banu za

rukom

Ved

kapetan zadarski tu nesredu mietadkoj obdini. Mle

1411. javljaju knez

10. listopada

svladati

tadko vijece odgovori im 24. listopada, da se je

premda

Skradinjaoi,

;

upuStati u boj,

nego samo

iupnomu gradu plemena

lirabro

^ubid,

okolice Knina, da

to doglasii^e

obdmi mietadkoj

ga Hrvatima, poSto je ban li

povjerene

braniti

dvije

zamoliSe

Na podetku god. banom Dalmacije popuni

kralj

posebna glavara banske

Hrvatske

Mletcima

stavi rat s

ptsmom od na

rat, koji je

stotinu

Upravitelji Zadra udariti ali

na Bribir

nema

godma (1408

— 1411.)

PavlaCupora

zagrebadke

namah i

oteti

ItaHji.

to,

isto

nije imala

od Moslavine, do-

Jamadno

ijpanije.

je kralj obje

§to odludnije na-

ime obratio se

je i

posebnim

njih skloniti

ugled toga kraljevstva.

Novi hrvatsko-dalmatinski ban Petar Alben doiao u svoju banovinu, da tu zajedno

r u,

imenova

Kralj Sigismund

na drzavne staleie u Njemadkoj, nastojedi i

vijesti,

svoga vrhovnoga kancelara Eberharda.

tako u Dalmaciji, kao u

1412

plemida

Petra (Petermanna) Albena, gospodara Medved-

zupana kriievadke

{jokrenuo za dast

Br b

izveli.

za slavon'^koga bana

Nakon uzeda

mjesta.

studenoga dozvoliSe;

baniju slavonsku, koja kroz viSe

30. sijednja

konjanika

ugarskih

braniti svoj grad

popunio uglednim velikaSima Slavonije samo za

stolice

>^to su

to,

put ostavio je u

1412. nestaje bana Karla Kurjakovida.

On imenova

banovca

sadanje^a

neka im dozvoli sada

ju,

oti§ao. Mletci to 8.

grada, a sinovca zagrebadkjga biskupa vrijerre

im tvrdje

strane.

stotine

pomazu Subidima

su zadarski upravitelji nakanu svjju

sada

nezgoda desila najvi§e za

da se biju s neprijateljima, a to je bila da se u budude mletadke posade ne smiju vi^e

vijede,

Skradina vradao se hrvatski ban opet u gornje hrvatskib

zauzeti Skradin.

malobrojniji, izaSli na poje,

toga nalaie

velika ludori.a*

mletadku pDsadu

cetinskim

namah

podetka god. 1412.

^ibenskim knezom Ivan'§em Nelipidem,

kapetanom Petrom z My&lina Sto odludnije suzbija mletadku silu. Dnc 9. veljadc poziva Sigismund bana Petra Albena posebnim pismom, da poStiva sve privilegija grada Trogira, a narodito da pobira ban<>ki dohodak ttrgovinu* stare obidaje samo na onome mjestu u samom gradu, gdje se je od starine pobirao, a ne u kotaru gradskom, kako se je na nj potuiio trogirskt poslanik Nikola Petrov Mikac. Jo§ prije toga obasuo je kralj Sibendaae novim milostima, koji bijahu takodjer poslali k njemu svojc posUnike Grcgorija Draganida Marka Radivojcvida. te mu saobdili svoje tegobe telje. Otvorenim pismom od 6 sijednja 1412. utc on u svoju xasebnu za*titu »« Hrvatskoj, a naroimanja plemenStioe svojih vjernih Sibendana po ditavoj Dalmaciji dito u iupaatji Luci, te proglasi, da sve osude, ito su ih iupanijski sudbeni stolovi u drugim posjedima icmedju Sibeodaoa s jedne strane, a parnicama o plemenitinama Zadraoa ostalih mietadkih podaoika isrekli, oemaju nimalo vrijediti. Namah zatim

kao

kraljevskim

PRVI RAT S MLETCIMA ('411—1413.).

14. sije£nja,

izdade

da sav svoj

trg,

to tako dugo,

na^

dok potraje

Hrvate, koji

sadanji rat (novissimi disturbii

trguju s Dalmacijotn.

koje drugo mje^to tempore durante). Dne 12. vr-

nose jedino u §ibenik, a

ni u

Sigismund § bendanima, da <5e, ako Bog dade, naskoro krenuti >na naSega kraljevstva (uimanrt u I^'almaciju (i.dversus no^trcs et regoi nostri emu'o5

1412.

Ija^e

proglas na sve trgc vce, Vlahe

a osol ito xivei, voze

javija

sToje partes Dalmatie exerciiualiter sumus in brevi profecturi). te 6e onamo •bombarde* dovesti; zato ih poziva, neka poprave sve putove na kopnu, da bi refene neo^tedene onamo stidi. Istoga dana zapovijeda joS. da §iben> bombarde mogle sigurno sve druge brodove* (univcrsas galeas prirede »sve svoje gali;e fani >kupe, poprave leiibet ligna et in trumenta marina ad bellandum valida et oportuna io porto et una ^..itatis), da ih nadje spremne, kad dodje sa svojim detama. Sigismunda doduSe ne bi, ali zato ipak posluii Hrvatima sreda. Negdje u oiujku 1412. podje plemenu Subica zajedno sa Vlasima za rukom, te nahrupiSe na tvrdu Ostrovicu, ote§e ju mletadkoj posadi. Od plemena SuMc proslaviSe se torn prigodom Mikac MarIvan Petrovid, svi iz susjednoga Bribira, koji su torn prigodom kovid, Jakcv Pavlovid deljadi (castrum nostrum Osztrouicze, in rep no Croacie izgubili mnogo svojih rodjaka habitum^ per Venetos, nostros et sacre corone nostre notorios emulos occupatum ct in •••^'' detentuni, ipsorum et proximorum ac familiarium personas formidalibus fortune

versus

pro

nostri honoris

regni

regnorum no>tron;ni Dalmacie ffusione et vulnerum letaWum

reformacioneque status

incretnento,

ip<^orum

MIetci

recuperacione

cum magna

Croacie intrepide submittendo,

eorum et familiarium regimine Venetorum obtinuerunt).

manibus, potestate

[

sanguinis

ersonis exceptione, a

«e silno uznemiriie, kad

kobnu vijest javili zadarski upravitelji, dodavii jo§, da je ta nezgoda »na srana Stetu ostaUh mjesta« (infamia nostri dominii et iocomodo motu naSega vladanja locorum nostrorum). Dne 10. travnja 1412. nalaze oticina zadarskim upraviteljima, neka ma kojim nadinom nastoje opet zadobiti redeni grad, pak im dopu^ta potroiiti do 3000 duka'a za mito onima, koji bi im ga izdalt. Ali ^ubidi ne htjc:io§e znati za izdaju; zato im zahvalni kralj 22. srpnja izdade u Budimu svedanu povelju, kojom proslavi njihovo imanja tako u kotavjernost, a uz to im potvtdi svu njihovu plemen§tinu junadtvo

su im tu

rima gradova Zadra

dne

^ibenika, kao

6. svibnja bijaie kralj

kneza

upraviteija

u kotaru Ostrovici

zupaniji Ludkoj. Jo^ prije toga,

na molbu trogirskih poslanika potvrdio pomenutoj obdini za

dubrovadkoga

vlastelina

Restica, kojega

Paskvalina

bija&e

jamadno

pogU^ito za to izabrala, §to je odekivala pomodi podpore od njegovih sugradjaoa. I torn da ga o svemu prigodom hrabri kmlj vjerne Trogirane, da uztraju u horbi s MIetcima, i

obavijrste, &ta bi doznali.

Italiji

ratovalo

prvoj

polovici

1412. s promjenljivom sredom.

Sigismund

onamo poslao novih deta pod erdeljskim vojvodom Niko'om Marcsalijem, «!•knezom Viadislavom Blagajem. da budu u pomod vonskim banom Pavlom Cuporom

bijaSe

na koje je mleposadama, koje bija§e Pipo de Ozora u osvojenim mjestima ostavio, tadki vojvoda Karlo Malatesta udarao. U Furlanskoj odijelio se je od drugoTa knet Vladislav Blagaj, te je poiao u Istru, gdje su Mletdani bili podsjeli Sigismundov grad Buje (oppidi nostri Bula). Vladislav suzbi neprijatelje, a onda udari na grad B u t e t (oppidum Bubam alias Piguentum), koji sre<5no osvoji. Nekako u isto vrijenie, kad je kne» i

Vladislav Biagaj jurii^ao na Buzet, posla

krdkoscn|ski

svojih deta u Istru, koje su pUjenile kotar grada

podor Raspo). Taj

je znameniti

grad

knez

Rtipurga

Ani, grof'Ci goridkoj. Provala njegovih deta u Istru u svibnju

ta.^e

izvijestiti

MIetke o

toj provali, koji

Frankapan nelto

nedavno pripadao majci kneza Nikole, po imenu

joik

tadku gospodu. Kapitan grada Raipi:r;^a

Nikola

(Raspurgk, Raspt rch, dana*

teljem, te poslaii brodovlje svoje u Kvarner,

kaprtan Uivr. 1.

ili

lipnju

I.jtulcvit

silno utruja mle-

de BusachaHnis* pohi-

srpnja proglasili kneza Nikolu sfojim ncprija-

da skudi Scaj

tatrc trgovtnu njegovu

po moru

SlOISMUND KRAUUJE SAM.

tiba

u FurlansUu k Nikoli Marczaliju. Zapala ga sada<^a.

Istre vrati se Vladislav Blagaj

ondje upravu

(Ja

primi

jedva Sto

dislavu pohita u

pomod Nikola

Videdi

Karlo

dni

te se vradali

se paie, da su

suzbiti

plijena, pre-

poiese u ojima blago

se obori poaovno na samoga Vladislava prinudi, da sada na dugo (magno tempore

poubija, a

ugarski velikaSi ostavljali tada Furlansku,

Sigi>munda,

je potaklo kraija

Budima pisao pismo »svima sluibenicima

ftatore, te

grada otegia se

mnogi hrvatski

kudama

svoiim

poiudni

opet svoju vojsku, te

mnogo

razasute

se zatvori a tvrdi grad Mottu. Podsada

impugoato).

Da njihove

navali^e

ve(5

Livenzi.

rijeci

Malateste, te ga stade podsjedati. Vla-

objema poSlo za rukom Mletdane

Marczali, te je

Malatesta, skupi

Onako

ugarsko-hrvatske tele

Motha) na

nustri

(castri

Karia

koji su bili u ugar^ko-hrvatskoj vojsci,

progoniti,

neprijateija

sabirati.

Motta

grad bio u&ao, eto

taj

Kumani medjutim,

potjerati.

stadoSe

obranu grada

kolovoza 1412

te je 6.

vojnicima vjernih

muzeva Nikole

na§ih

Marczala, biv&ega vojvode erdeljskoga, Pavia (!!upora, kraljevstva naSega Slavonije bana, i

magistra Viadislava Biagaja, koji sada u ratu

boravec (nunc

nutorios utputa Venetos instaurata, lirabri i

kole

>Znajte

pak za

ma pod kojom

partibus

Marczala

izvrSivali

mojte

ni dvojiti*.

^to je

sam

kralj prijeti

ako

stalno,

izlikom otikio se

molbe

koji

pak

ill

demo

kratio, to

plemstva, ako nijesu plemidi

MIetdana u stranama

Italie

constituti<>

Italije

stoje

regni nostri emulos

existentibus), te ih

onamo dodje, kako se je ved kako smo naduli, prije dolazka

nuka, da uztraju u mukotrrpnoj vojni, dok on sam

spremio.

na&ega

protiv

exercituali nostra expedicione contra nostros et

ovake. ako

posjednici, izagnat i

vas,

na.^e zapovijedi

cemo

po odredbama vojvode Ni-

su plemidi ih

ili

posjednici,

na§e drzave.

prijetnje kraljeve bile opravdane,

razabiremo

li$iti

tome nei

po tom, dan, kad

slavonski ban Pavao Cupor bio ostavio bojno polje. Ba§ na taj njegovim sluibenicima, boravi ban Pavao Cupor u Zagrebu. te izdaje povelje

izprave.

podsada grada Motte u Furlanskoj. Gradu je opet do^o u pomod Nikola Marczali, ali nije niSta izvrSio, pade je dopanao sam teike rane, od koje je malo zatim umro. Zatvorenomu knezu Vladislavu Blagaju bilo je sve teie suzbijati juri&e, osobito odkad je Karlu Malatesti i njegovoj kopnenoj vojsci pritekia u pomod Medjutim

je svedjer trajala

mletadka mornarica. Videci

napokon

Vladislav,

svojima protudi se kroz neprijateljsku vojsku.

da se ne more

Dne

24. kolovoza provali iz

nula se stra&na bitka, koja se svrSi porazom njegovim.

detama grada. Zamet-

odriati, odiudi s

MIetdani

zarobiSe

mnogo

Ijudi

Medju zarobljenicima bio je i junadki knez Vladislav Blagaj, koji je sada damio do deset mjesect u mietadkom suianjstvu, dok se nije izkupio sa 6000 dukata No mietadka vojska Ijuto je stradala u tom boju; vrii vojvoda njezin Karlo Malatesta dopanuo teikih rana, te ga je moraa zamijeniti za.«itava,

koje

slavodobitno poslali

u MIetke.

brat Pandolfo.

Sigismundu stizavale su u to nepovoljne vijesti iz Dalmacije. U gradu Sibeniku naime bijaSe do&lo do odite borbe izmedju vlastele, koja su prianjala za Sigismunda, pudana, koji su naginjati Mletcima. Pudka stranka u toj borbi nadjadala, te protjerala lastelu iz grada. Kolovodje pudke stranke bili su Gregorije Draganid, Antonije Mauri, Di&man Slavogostid, Marko Radevid, Ivan Svistid Ivan Radevid, koji su namah preuzeli i

upravu grada,

te valjda stali radiri,

Ijevskomu kapetanu

Peiru

Myilina

.se

Ali vlastela uteko&e

pokori Mletcima.

knezu Ivaniiu Nelipidu.

se kra-

delu kraljevskih

Ivanii prognanu vlastelu u grad, te svladaie pudku stranku. Poglavice ojezine biie zarobljeni, a Ivan Marko Radevid, Diiman 8lavogo8tid Antonije Mauri doe 7. svibnja 1412. u kuli velike palade pogubljeni u samostanu dominikanaca

hrvatskih deta dovedoie Petar

svi

Zajedno u jednoj grobnici sahranjeni.

Stjepan

Gregorije MikSid

Dragojevid, Stjepan

upravitelje (rektore), koji

Milatdid,

moradoie

to bi s mjesta obnovljena vlasteoska uprava, i

Luka Kozidid

poloiiti prisegu vjemosti kralju

izabrani za

Sigismundu.

PRVl RAT S MLSTCIMA (141

Nemila strogost kapitana Petra

Kad

pudku stranku u Sibeniku.

Myilina

L — 1413.).

kneza Nelipida

munda,

koji

mah

Toj

mncgi

prtTiienici kralja Sigis-

preotimala stranka, koja je radtla, da

je stranci piistupio

boravio

jade razdraiila

na njegov dolazak. Tako se zgodi, da je sada u se grad pokori MIetcima.

zatudo £ekali

doslije

bijaS* jo&

na to kapetan Petar joS unutar gradskih zidoTa po-

digao utvrdu, da drzi grad u pokornosti, ozlojedi&c se Sibeniku sve vi§e

t»$

Luka

jedan od rekiora, po irnenu

Kozitic. U srpnju

1412.

u Mietcima neki plemid Sibenski, koji je izjavio, da je vedioa obdine sibonske

>premna pokonti se, samo se boji, da te se Mletci osveiif, Sto se je tako borila uz kralja u^arskoga protiv mietadke vojske. ^ibendanima dodijalo je vladanje Sigi^mundoxo •poradi okrutnosti* (propter crudelitates) njegovih

maoge

gubili, a

slobodno

pismo, kojim

obdina na sve dosadanje povrede stivo

blagohotno (gratiose

Ako

ovako:

oditova

su nekc gradjane po-

kapetana, koji

Mtetadki duzd Mihajlo Steno izdade na to 11. srpnja

grada prognali

se Sibenik

pak de

§tete,

kao

ei benigne),

de mletadka

pokori, zaboravit

obdinom

gradjanima postupati milo-

podanicima

s ostalim

vjernima svojima.

Slobodno pismo duidovo joS vi^e olirabri mletadku stranku, te stade sada odito ugovarati o predaji. Posianik obdine ^ibenske bio je neki redovnik Simeon (sacre pagine bacalarius), koji je u

mletadku

Mletke odnio

pogodbe

Vijesti

kod

o katastrofi

Motte kao

Sigismunda, da sam podje u

kralja

Sit>endana, uz koje bi

o zgodama u ^ioeniku prinudi§e napokon

Mletdani

rat.

sklone na mir. Oni su se obradali na rimskoga papu ali

ponude njihove

takodjer savez staleze,

voljni priznati

bili

vlast.

bile

onda

napuljskim;

da ne pomaiu Sigismunda. Napokon su se Mletci

na celjske knezove

Hermana

Fridrika,

oni

mogude

na poljskoga

Sigismund mogao

takove, da ih nije

poljskim kraljem, a

sve

doslije

kralja,

radili,

da ga

da posreduju;

prihvatiti.

Traitli su

odvradali njemadke knezove

ubratili

izradili

na kraljeva tasta

Surjaka,

Povod im dade knez

mir.

kojemu je trebalo novaca, pak je s toga u Mietcima zatraiio zajam, te je u to po svom poslan ku nudio Mietcima u zalog grad Bakar (castrum Buchari). oiok Krk dva druga grada u Dalmaciji, §to je sve bio cobi j po svoj«jj ieni Elizabeti Fran-

Fridrik, iine

kapanovoj.

mogu

njegovoj

Mletci

preuzvi§enost« Mletci obratili

se izpridase, da

Podjedno

mjesta u zalog<;

redenih

primiti iclji.

mogu

dim se

ali

sada ratuju, te

dati zajma, >poSto

spremni su zadovoljiti

rat svrSi,

rujna 1412. pisaSe, kako bi dobro bilo, k d bi >njegova

posredovala mir, da

tom prigodom

na Frdriko^a otca

Jamadno su se

kr§d>nska<.

>ne prolijeva krv

Hermana,

jer ved prvih

borave u Mietcima poslanici obaju celjskih knezova, te predlaiu

vijedu,

dana listopada

neka se u tom

to prihvatiSe, pak I. studena palatina Nikolu Gorjan^koga Mletci noga dredjuju Tomu Moceniga Antuna Contarena za postanika celjskim knezuTima, te im daju obs' zan naputak za taj posa Medjutim kralj se je Sigismund vet spremao na vojnu. Od 27. listopada do 8. stuiupaoa. Tu sc denoga boravi u Zagrebu, gdje mu se pridruiuju banderji velika^a

poslu obrate joJ

nadjoie uz kralja ostrogonski nadbiskup Ivan Kaniiaj, gjurski biskup Ivan, palatio Nikola Gorjanski, ban madvanski Nikola llodki, biv*i ban Ivan Morovid, zatim drugi prelaii. baruui i

velikaSi

Zagrebu boravi uza

u potonje vrijcme

mnogo

stradale

kntv. Nikol

toga, Ato

Frankapan, kojega su primorske oblasu su Mletci pnjed

svako trgovanjc po

Frankapan bojao se, da de iz ,ubiti i otok Krk, koji je diiao zajedno 3 knezom Fridrikom Celjskim. S toga je samolio kralja, da mu potvrdi taj otuk «ajedno sa svima pravima, ito ih na njemu vril Sigismund mu saista 1. studenoga isdade )>uvelju, kojom mu za njegovc velike zasluge potvrdi »0!ok Krdki s gradom, tvrdj«4n. selima, iumama, pa&njacima, lukama, primorskim solinama, ikoljima Prvidem, Plavoikom Almisom, kao sa svima patrooatskim pravima«. Boravedi u Zagrebu zadu Sigismund jo* tu tuinu vijest, da sc je grad Sibenik dne 30. listopada predao Mietcima. On sc hto moru.

Nikola

SIGISMUND KRAUIUB SAM.

poboja sada za Trogir,

toga posia

p.^k s

studenoga 1412. pismo na Trogirane, da

nama

ohrabri za dalji odpor. >Danas«, pi^e on, >5tiie se gradjani

cima, dtni

svi iilel

kako su im

prijeka vijest,

kako su

grada Sibenika pokorili Ijutim protivnicima naiim, naime Mletjedino tvrdin.u (castro seu fortalicio) u sre-

izdali £itav grad, izuzev

demo

rr£enoga grada. Mi

Pozivamo vas

inleta£ku.

ialostna

toga

po<5i do toga grada, da suzbijemo silu opominjemo. pa£e vam strogo zapovijedamo, da se take

toga

radi i

ravno

da ga tako braoite, da se proslavite tvrdom vjerom svojom*. Da bi mogao tspjeSno ratovati s Mlelcima, trebaSe Sigismundu novaca, ko]ih nije nikad dovoljno imao. S toga on 8. studepobrinete za dobro staoje na^ega grada Trngira,

pohTalnom

uztrajno.^du

noga uzajmi od poljskoga i

zaloii

kralja Vladislava Jagela

37 000 maraka srebra (650.000

za to s privolom nazo6nih ugarskih prelata

forinti)

baruna velik dio ^ipu^ke iupa-

naime gospoMije Lublov, Gnezda Podolin, zatim 13 gradova. Sva ta mjesta ostadoie od«ad uz Poljsku sye do kraljice Marije Terezije. Sigismund starom vojnidkom cestom na jug prema Uni. Iz Zagreba poSao je 15. boravi u Bihadu, gdje su se njemu jamadno pridruzili mnogi Dne 19. studenoga bosanski velikaii. Tu pi§e 15. studenoga drugo pismo Trogirasbvonski, hrvatski nima, u kojemu hvali rjihovu postojanu odanost, koju su potonjih dana ponovo dokazali, kad su ih Mletci pozvali, da im se poput Sibendana pokore. Javija im nadalje, kako je zapovjedio hrvatsko-dalmatinskomu banu Petru (Petermannu) Albenu od Medvedpravice grada Tngir.i. Jo§ im poruduje, da je vjernoga grada, da uzdrii staru slobodu svoga Ugolina de Auria (Doria) iz Genove izabrao za admiral a ratne mornarice ok<> nije,

—

Trogira, pak ce

zajedno

taj

knezom grada

Resticem sloinim silama poraditi, da obrane

Napokon pak da

jo§

poruduje, da je

pripadnike za neprijatelje,

da im brani

pa£e da im uzkraduje hranu, je,

spljetski

Dubrovfaninom Paskvalinom im grad od neprijatelja. knez Hrvoje sluibu svoju njemu ponudio, Trogira,

za§tite

povjt reni

zasebna poslanika ozbiljno nalozio, da smatra Mletdane

kroz

Sigismund

dolaziti

da prekine svako obdenje

jamafno No putem se

idudi u Bihad,

da ga otme mietadkoj obcini.

luku

u spljetsku

mislio

njihove

druga svoja mjesta,

s njima.

udi-riti

preko Knina prema S'beniku,

;e predomislio, pak je mjesto na jug udario prema zapadu, da potraii MIetdane u vlastitoj im domovini Dne 27. do 29. studenoga 1412. boravi u Brinju, ponositom gradu kneza Niko'e Frankapana na pol puta iz Modru^a u Senj. Oko kralja oVupili se tom prigodom ne samo sinovi kneza Nikole, nego krbavski i

knezovi Kurjakovidi. Jamadno se je tu desio nije

imao muikoga poroda, pak

starijega

sina

cetinski knez Ivani§ Ivanuvid Nelipid, koji

toga pred godinu dana

je s

vi$e mjeseci posinio naj-

kneza Nikole Frankapana, kneza Ivana (Anza, Angela),

svojom starijom kderju Katarinom.

Trogira; za uzdarje izdade kralj tomu gradu dne 27. studenoga rektoru, sudcima, vijedu Krstitelja.

obdini slobodoo

Sutradan, 28. studenoga,

vulji

izdade opet

birati

povelju,

opate

ga zarudio sa

te i

poslanici grada

povelju,

kojom dopusti

Brinje dudjo&e se pokloniti kralju

za samostan &w. Ivana

kojom dozvoli knezu

Ivani&u,

sinu kneza Ivana Nelipida, da smije sTojoj kderi Katarini, zarudnici kneza Ivana Franka-

iman a svoje porodice, kao Sinj Travnik na Cetini, Knin, Cadviou, Omi$, Visud, Kamidac, Kljud iupu (provincia) Petrovo poije, napokon jo$ Zvooigrad sa iupom Odorjanskom (Odorja) zajedno sa svima Ilrvatima Vlasima (cum universis Vlahis et Croatis) Tom kraljevskom poveljom sinula je rodu Frankapana nada, da bi jedoom mogao obladati velikim dijelom Hrvatske od Modru&a Ozlja do Sinja, pana, dati

miraz

sva

Cadvine Iz

Doe

Omila.

Brinja pohitao je Sigismund kroz Kranjsku (Ljubljana)

10. prosinca

1412. boravio

u Gorici,

14.

Goricu prema Furlan

u Cabdadu (Cividale), a

koj.

16. prosinca

uiao je sa 3000 konjanika u Vidam (Udine, Wetden). Njegove vojvode, medju njima i opet Pipo de Otora, bijahu ved prije provalili u Furlansku, da otmu mletadkoj vojsci

RAT

PRVI

—

MLETCIMA (1411.

1413.).

mjesta, koja bijaSe Pandulfo Malatesta nakon katastrofe kod Motte osvojio. Ugarske vojvode pomagali su austrijski vojvode Albrccht, Ernest Fridrik, nadalje bavarske vojvodc grof Fridrik od Ortemburga, napokon Jakov Carrara Brunoro della Scala Kraj tolike sile morade Pandulfo uzmaknuti a tarvizku marku. Pipo podje uramance za njim, te prodre sre do Vicenze, koju stade podsjedati; u isto vrijeme opet su drugc dctc ugarske pustoSile sve do Verone i Padove U potonjim gradovima biSc skovane ravjere u prilog Brunoru delta Scala Jakovu Carrari; all mietaiki providuri odkriSe za vrrmena zavjere, i

dadoie pogubiti urotnike. U ob^e bijahu se Mietci izvrstno pripravili zi obranu, take da ugarske iete nijesu mogle ni jednoga^utvrdjenoga grada uzcti: ni Padove, ni Verone, ka:> ni Bissana ni ViC'>nze. PoSt su silno opusto§iIe 6tavu krajinu, ponestade ugarskim te

napokon hrane, tako da je veiW dio vojske od kao n^pT' stane navale ogor^enih seljaka, kojima ostadoie p 'haprinudi napukon ugarsku voj ku, te se je nakon velikiii gubitaka moral Tratiti

tetania, koje su Vicenzu podsjedale,

Sve

gladi izginuo.

rana polja,

to,

u Fur ansku. Kralj

Sigismund medjutim sve do

Vidamu

stajao u

Tek

okoliSu njegovu.

18. sijeCnja

p< slije

toga

1413. sa svojim odj» lorn vojske se,

rijeSi

rovali na

jug u mie-

Nametnuvsi Vidamu dacu od 12000 dukata stavivSi posade u poglavite gradove Furlanske, podje u pratnji patrijarke Ljudevita Tecka prema Kopru. Dne 24. i 25. sijeinja udara ved na Kopar (C'pitis Istrie), ali ga ne moie uzeti, a ni ostalih tvrdih tadku

Istru.

gradova uz more, kao Pored

zato

koje su branili

Pulj,

podje za rukom, te osvo

u juin

dete

poharale £itavu

morS'sih gr<dova nikako osvojiti, a

terre koji

uza to

duvSi

mletadka mornarica. poto-

pisao je 13. vcljade 1413.

Istrie)

Valle

sast jali u torn,

poglavito

medjutim, da ne moie utvrdjenih

Videci

zemlju.

Vodnjan (Dignan)

Istri

njega mjesta (in campis prope castellum Vallis pismo Furlanima o svojim dosadanjim uspjesima, su njegove

6vrsti zidovi

za nedadu

da pri-

osiale vojske svoje u tar-

na koncu veljade opet vradati u Furlansku. BijaSe skra nje viijeme, 6\ dodje u pomoc svojim uzmi u(^im detama, jer je vec pobjedonosni mletaiki vojvoda Pandolfo Malatesta bio provalio u Furlansku, navalio na znamenr.u tvrdju Filtri, te ju obratio u prah i pepeo. viikoj mirki, stade se

Jo§ od studenoga proSle

na mir. Njihovi poslanici

kako da

pom

Toma Mocenigo

Antonije Contarini primali su

kneza

naputke,

njemadko-rimski prihvatiti njihovih pogodaba. bi se s

dom

kra'ja

Hermana palatma Nikole Gorjanskoga izrade ito AH Sigismund ne mogaSe ni kao ugarskahrvatski kralj, ni kao kralj

'6u celjskoga

povoljnije uvjete.

godine nastojali su Mietci neprc stano, da sklone

napuljskim kraljem, pa£e

sijeinju 1413. ved su Mietci snovai,

turskim sultanum

u savez proti

sloiili

kako

kralju Sigis-

mundu. Napokon se opet umijeia papa Ivan XXIII., da dokrajii prulijevanje krvi izmedju kri<5ana. Njegovi poslanici nadjoSe dodu&e Sigsmunda ^klona n i mir; ali ni on ni Mietci ne htjedoie se odredi Dalmacije. Teda negda utanadeno bi primirje na pet godina, a za vrijeme toga primirja nastojat 6e papa, da se uklone sve nesuglasice izmedju oblju vlasti, i da se onda sklopi konadni mir. Primirje podpisao je Sigismund

campestri

patria

Foroiulii

uCastelletu

apud Castelletum)

u Furlanskoj

17. travnja

1413.

(in

dcscensu nostro izpravi

o primirju

pripovijeda najprije kralj, kako su poslanici papinski »za obde dobro kr&danttva« potre-

do sporazuma; a onda

dovali, te je doSlo

se izbrajaju

pogodbe

primirja:

Primirje

mora

pet godina od dana

vjemo nepovrjedivo obdriavati od obiju ttranaka kroz mjesta, koja 2. Svaka stranka zadriat 6s za ovih pet godina sve krajeve drii posjeduje u ovaj mah; 3. 2a pet godina ne tmtje ni jedna ttranka ni u £emu trgovati po obbstinia, smetati dnigoj, te podanici jedne vlasti smiju slobodno prolaziti gradovima lukama dnige, kako je od ttarine bilo; 4. U primirje uklju^uju te Mvesold

tvrdo,

dana&njega;

jedne

druge stranke; 5 Sigismund smije

Hr». p<Hj.

II.

vojskom

prolaziti

kroz zemlje

oblatti

mIe-

KRAUUJE

SIOISMUND

SAM.

hranom, samo mora svoj dolazak od savezoika jedne stranke zaratio sa saveznikom druge, ne smatra se primirje poradi toga prekrSentm; 7. Obje stranke izabiru papu Irana XXIII. za posrednika, da ukloni obstojede jo§ nesuglasice; no konaini mir taike, koji su ga duini

miesec daoa prije

njegove novce obskrbiti

najaviti;

Ako

bi Fe koji

ne moie se utana£iti bez narodite privule njihove. Mleta6ka obdina

200.000 dukata kao naknadu za ratoe troSkove.

platila je jo§ kralju

javljahu svojim poda*

Sutradao, 18. travnja, razaslaSe MIetci na sve strane pisma, kojim nicima,

je rat svrSen.

Furlanskoj (Vidam, Belluno, Felire), a onda u lipnju podje u

ono vrijeme uzrujavala

crkve, koja su u I-

;

•j(Pad

Tirol

talijanskim,

krije-

kao

GraubGnden, gdje

pitanjima katolid;ke

(itavu zapadnu Evropu.

hercega Hrvoja Vukfiida, 1413.— 1415; prve provale Turaka

Hrvatsku, s

poslovima njema6kim

ostade jo§ neko vrijeme u

sovima, jer pravi, konadni mir nije joS utanaCen. Sigismund se je posve stao zanimati

zvonjavom zvona

zabraniSe, da proslave primirje

1414.

—

1415). Jedva Ito su u Hrvatsku

Dalmaciju

stigli

MIetcima primirjem na pet godina zavrSen, planu§e opet u ^itavom

glasi,

hrvatskom

rat

bo-

sanskom kraljevstvu krvave borbe, koje se napokon svrSiSe provalom Turaka. Povod tima burbama bijaSe herceg spljetski i veliki vojvoda bosanski Hrvoje Vukiid. Herceg Hrvoje bio je jo§ u studenom 1412i u podpunoj milosti kralja Sigismunda. Kad je Sigismund 15. studenoga pomenute godine boravio u B.hacu, te odanle pisao pismo Trogiranima, pohvalio se je narodto, kako mu se je Hrvoje ponudio, da 6e se svakoj zapovijedi njegovoj odazvati (qui in omnibus se obtulit, prout etiam debet, nostris beneplacitis et mandatis se conformare), a kralj mu je na to po posebnim poslanineumorno progoni MIetiiane, Sto je herceg galije, s njima cima naredio, da opremi pak da ponovo i obrekao. Dok je tako Hrvoje na koncu god. 1412. bio posve ugodan kralju, promijeniSe se za nekoliko mjeseci prilike tako, da ga je Sigismund u lipnju 1413. pro.

—

glasio veleizdajnikom, te ga lisio svih £asti

imanja.

Treba da ogledamo povode toj promjeni. Nema sumnje, da je Hrvoje medju Ijutih zavidnika. Od ugarskim hrvatskim velikasima imao mnogo krvnih neprijateija svih odlikovao se je osobito Pavao Cupor od Moslavine, od god. 1412. ban Slavonije, imanja. Pripovijeda se paie, da je Pavao Cupor gdje je Hrvoje drzio mnogo posj'da jednom na kraljevskom dvoru hercega Hrvoja Ijuto uvrijedio, pozdravivSi ga volovskim krupnomu griu. Imade jo§ jedna predaja, da ruianjem, da se naruga njegovu hrapavu i

Cupor nekom z^jodom Hrvoja pogrdio ovim rijeiima: >Slovinac nije iiovjek, kruh« (Bey tbot nem ember, pogacza nem kenier). Svakako stoji, da je izmedju Hrvoja i bana Pavia Cupora obstojalo krvno oeprijateljstvo, da su uz potonjega bili takodjcr Ivan Morovid, Ivan Gorjanski, kao i ditav rod Albena Medvedgradskih: Ivan, koji su se izmibiskup zagrebadki Eberhard sinovci njegovi Petar (Petermann) knezovi Blagaji bili protivnici Hrvojenili u baoiji hrvatiko-dalmatinskoj. Bit de, da su jevi kao najbliii susjedi njegovi u oblastima izmedju Une Sane. Izvjestno je, da je Hrvoje imao protivnika medju bosanskom vlasteiom, ne samo s toga, §to je prionuo prigrlio katolidku. za to, bto se bija^ odrekao patarenske vjere ta Sigismunda, nego je Pavao

pogada

nije

Dok

su tako zamrznuli

iiiki bisktipi

patareni u Bosni, nijesu

Dalmacije, na £elu im nadbiskup spljetski, to

sUtyensku sluibu boiju

nikad pravo vjerovali kato*

manje, ito je Hrvoje zavolio

glagolicu, te ju pate u svojim oblastima &irio.

Napokon

nijesu

kojima je bio hercegom joi od god. 1403. Vrijedjalo ih j«« §to im je nametao sa knezove bosansku vlastelu, najprije Petricu Jirjevida od Vrbasa (1403.-1408.), a poslije Cvitka Tolidnida od Rame (1409—1413.). Bilo je paCe u ^pljctu

ga osobito cijeniU

odpora protiv

di Spljedani,

nj(*ga; god.

protjerao neke gradjane

Trogirana, da

1411. javljaju Trogirani Sigismundu, kako je herceg Hrvoje Spljeta, koji

oni otjeraju

nastanili

u Trogiru, a

sada zahtijeva od

tvojega grada, jer 6e ih ina£e globtti sa 10.000 zlatnih

PAD HERCEOA HRVOJA VUKfil^A; PRVB PROVALE TURAKA U HRVATSKC dukata. Trog'rani pitaju kralja, ita da tine, bududi da boravak

Trogiru nijc pogibeljan

*st.

spomenudh Spljedana u

nju njegova veliianstva*.

kako je Hrvoje bio silno omrazen covjek. I MIetct kako drzi u svojoj vlasti gradove Spljet Omii s dttavom Krajinom, Hvar Kordulu. Uvjeravali Brad, otoke kao «u ga doduie, da su mu prijatelji, same da miri.je, dok obladaju ostalim gradovima Dalmacije; ali nema sumnje, da .>-u jedva otoke. ^ekali ^as, da mu ugrabe i Spljet Izneseoi podatci dovoljno odaju,

nijesu rado gledali,

neprestano su Hrvoja opadali sumnjidtli pred kraljem SigisHrvoje se je £udno ponaSao za rata s Mtetcima godioa 1411. tli 1412., odrii Spljet i otoke; alt ipak nema dokaza, da bi i^urovao s mleta£kom ob<5iaom. neprijatelji

BroJDi

mundom. samo da

Istina,

tomu nije Sigtsmund htio dirati u >obnemogla starca, kojemu su dani izbrojeni« (quod idem Herwoya mole senectutis et aetatis decrepitae ac iofoecundus existeret, diebus kojega 6e drzavina zajedno sa Spljetom naskoro opet prisuis labentibus ad occasum) pasti kralju kruni njegovoj. Medjutim dao je Hrvoje ipak sam povoda, da je Sigismund napokon dozvolio njegovim protivnicima, da se svom snagom svojom oDore na njega i da ga smrve. .

Jo§ na koncu god. 1412. bija§e turski sultan Musa Kesedzija provalio u Srbiju, u bblast despota Lazarevida, te je prvih mjeseci 1413. osvojio gradove Sokolac, Bolvan,

Lipovac

Stalac,

pak prodro sve do Koprijana. Oa

Muhamedom, bratom

Stjepan savez s

u kralja Sigismunda

njegovih baruna.

odoljeti

mogao, utanadi despot

sup rnikom Mustnim, a podjedno

Potonji

pritekoSe despotu u

se sp>ominje Ivan Morovic, najbliii susjed njegov.

zatraii

pomod

pomo<3, a naro^ito

bosanske vlaftele pohita u Srbiju Saodalj Hranid, ne samo susjed despotov, nego od nedavno iurjak njegov po supruzi i

Ivanom Mo<

svojoj Jeleni, udovi zetskoga kneza Jurja Stracimirovida. Sandalj se sloino s

rovicem borio u travnju

svibnju 1413. za despota

brovdani Sandalja, >kako se je gospodstvo

despotu

god. 1414- hvale Du-

Stjepana; joS

hrabro

plemenito pondio

gospodinu

pri

caru turskom*.

Herceg Hrvoje Vukdic bio

jamadno takodjer pozvan, da uz ostale barune ugarske, hrvatske bosanske pohita u pomoc desputu. Ali Hrvoje ne odazove se pozivu, pade upotrebi odsutnost vojvode Sandalja, da mu se osveti. Sandalj bija§e ditav rod Hrvatinida Ijuto uvrijedio, kadno bija§e na koncu 1411. odvrgao prvu svoju ienu Katarinu, sinovku hercega Hrvoja, a kder obudovljele banice Anke. Bit de, da je bilo nesporazuma radi miraza izmedju Sandalja rodjaka puStenice Katarine. Tako 5e zgodi, da je Hrvoje u onaj mah, kad je Sandalj ratovao uz despota, provalio u Djegove oblasti, te ih je

nemilo stao pustoiiti

plijeniti.

ojrgQve brojne oeprijatelje

Ali ta provala spljetskoga

hercega

zavidnike podev od Budima do Spljeta

ogordi i

ohrabri sve

Dubrovnika. SaletiSe

kraljicu Barbaru u Budimu, xahtijeva)udt, da se Sigismunda u tudjini sada zatre taj premocnt velika^. Poslaie sve u Furlansku kralju Sigismumdu oekmkvo pismo Hrvojevo, ito ga nadjoile u zarobljena sluzbenika njegova, u kojemu je pozivao Turke, da provale u zemlje Sigismund6ve (certe littere ciusdem Hcrwoye, vigore quarum

tuibama

kralja

prefatos Turcos ad Prije

joft,

invadendum regna nostra

nego

ito so

kralj

kraljica

invitaverat).

Hrvoja

osudili,

odmetau se od njega grad

1413 spominje se u spisima toga grada Hrvoje kao herceg ojegov; ni on oi njegov knet Cvitko Tolidnid od Rame, a 27. lipnja ved je rektorom grada Micha Mtdije. Napokon 8. srpnja odredjuje obdina grada Spljeta, tda se za oslobodjenje od robstva Faraonova sagradi crkva s imerom ST. Vitala* (quod pro liberatione a serviiute Faraoois fabricetur ecclesia sub nomine

Spljet. Jo§ 3. lipnja

dne

Hpnja ne spominje se vile

Viti).

Znadajno

je,

kako Spljedani vladanje Hrvojevo u Spljetu

jevreja za egipatskih farauna!

istovjetuju s

progonom

8I0ISMUND KRAUUiK 8AM

«f

Medjutim bile progUilene odloke tako btjaSe jo*

lipnja 1413. izdala

kao

kraljidine

u Budimu proglas, kojim

Kraljica Barbara

kraljeve.

pozvala na oruije velikase,

smjeramo raStititi medjc kraljevstva sa svih strana od protivnika oaiih i driave naie«. Malo zatim bi&e izdane odredbe kraljeye. Dne 16. lipnja ostalim Ijudima u iupi Sani< (in districtu de Zana), pile iz Feltrija xvim plemidtma barune, gradove

narod,

»jcr

da je on rc£enu iupu za Tjerae sluibe darovao gaju, poSto ju je Hrvoju, koji

Antunu, Vladislavu

bradi

doslije driao,

Bla-

Iva-iu

uzroka oduzeo.

razlozitog

S toga

povjerava banu novim gospodarima pokoravaju, sUvonskomu Pavlu Cuporu, da nepokorne silom na to prinudi. ZamaSnije je drugo pismo poziva

iitelje

pomenute

iupe, da

namab sutradan

kraljevo, izdano u Feltriju pi&e:

rlo mnogo naiih posjedovanja, sluiiti naiemu velidanstvu: ipak

obdinu grada Dubrovnika. Kralj

17. lipnja za

>Premda smo naiom kraljevskom dobrohotnoSdu

privolieli

je taj Hrvoje, zaboraviv§i

nama

naioj

svetoj

pristali,

da Hrvoje drii

na svoje obedanje, pade

Skodio

kruni

odmetnidtvo, po kojemu Turcima Surovao, te ih na

dobro^instva njemu od nas izkazana, obnovio svoju staru zlocu je prije

a narodto grad Spljet za to, §lo je obedao vazda vjerno

sa nevjernim

I sada opet iznova dete drugih barbarskih naroda, kako sam obaznao iz vj erodosto jnog izvje§taja takodjer glavom se osvjedodio, poito su zarobili nekog sluibenika njegova u njega naSli pismo Hrvojevo, kojim je pozivao Turke, da provale u naSa kraljevstva. On je (nadalje) protiv zapovijedi naSega velidanstva premnoge gradove vjernika nasega, velemoinoga

propast naSih kraljevina

nastoji dovesti

ditavoga krScanstva dozivati obidavao.

Turke

gospodina Sandaija, u to potonje vrijeme, kad je

cipom despotom

drugima

kraljevina na§ih

isti

Sandalj zajedno s presvjetlim prin-

Ugarske

Bosne barunima

plemidima

po§ao odbijati navale redenih nevjernih Turaka i drugih barbarskih naroda, neprijateljski napao osvojio, mnoge §tete nanesao, pak ju i sada nanositi ne prestaje. PoSto smo mi, i

Ijubljeni vjerni, nakanili

govu

zlodu

staru

Gospodu

boijom pomodu

smo

izkorijeniti, odludili

odmetnidtvo redenoga Hrvoja

kazniti

nje>

poslati na njega jaku vojsku, koju de voditi

Ivan peduvski, velemozni gospodin Eberhard, biskup zagrebadki iupan temeiki, Petar od Medvedgrada ban Dalmacije Hrvata, slaTonski ban Pavao Cupor. I bududi da smo u drugom naSern pismu pisali na^im vjernim gradjanima Spljeta, da uzkrativSi svaku pokornost, koju su dosad Hrvoju izkazivati obi-

dastni u

Ivan

davali,

nam

otci,

Gorjaoski, biv&i

opet se povrate pod okrilje

vlast

naSega velidanstva

izkazuju stalnu vjernost, kako su duini: to hodemo, da

dani uzkrate posluh Hrvoju, te se pokore

Kordula, Brad sjednete

po&ljete k

nama

zaposjednute na ime naiega velidanstva s

podpunom

svete krune na$e, pak da

(Dubrovdani), dim Splje-

naSoj svetoj kruni, ona

Hvar, koja ste ved davno iudjeli imati

oama svedane poslanike

tri

otoka, naime

od nas ih traiili, s mjesta posaduvate. Napokon da bez odvlake i

povlasti za razpravu s

nama o

tim oto-

cimm, kojim nadioom, kako

i uz koju godiSnju dadu da ih za sebe pridritte. Jo* morate ako bade potrebito. redenim vjernim Spljedanima podati pomodi sve mogude dinriti protiv redenoga Hrvoja . Joft hodemo, da vjerujete sve i pojedince, Sto de vam vjerni naii Maroje Gudetid Junije Gundulid, va&i sugradjani, u ime na&e ovom prigodom

Ti,

Mobditt

Pismo SigitmandoTO stiglo je u Dubrovnik 1. srpnja 1413. U isti mah dobile kranaloge ne samo Spljedani, oego i oni baruni prelati, kojima bijaie povjereno, da svladaju zbadenoga hercega. Spljedani iu ved 8. srpnja slavili svoje oslobodjenje zaduibinom, a baruni i prelati pohiuli, da razgrabe imanja Hrvojeva. U Slavoniji oborili su te na posjede njegotre ban Pavao Cupor usomki vojvoda Ivan Gorjanski, a u Hrvatskoj i Dalmaciji ban Petar Alben od Medvedgrada sa stricem svojim, biskupom zagrebadkim Eberhardom. Ali nt Hrvoje nije mirovao, ved je s pomodu odanih si Poijidana Omi&ana udarao na odmetnt Spljet Dne 30. srpnja 1413. zakljuduje obdnsko vijede u Spljetu; Ijere

PAD HERCBGA HRVOJA VUk6i£a; PRVE PROVALS TURAKA U HRVATSKU.

>Ako

ban Petar (de Medwe) poslao pomod protiv Poljidana 1200 pjeSaka spalio neka se dade 500 dukata<. O^ito je, da su Poljiiani bili privrienici Hnrojevi. Herceg Hrvoje Vuk6i<5 ne samo da je odbijao navale svojih protivnika, nego je je

Poljica,

po§tenje tako pred kraljicom Barbarom, kao pred pismena obrana njegova, kojom je oastojao dokazati se Sa^uvala je samim Sigismundom. da se s njime ne postupa pravedno Najprije se tuii na kraljici, da nije vjerom krenuo, takodjer nastujao obraniti svoju £ast

Ivana Gorjanskoga

Cupora, koji su

Pavia

bez kraljeve zapovijedi na svoju ruku

sva imanja u Slavoniji (osim Poiege) pootimali, ne pu§tajudi njegove glasnike na kraljevski dvor, nego sustavljajudi nevjeran; jer ako

lovedi ih putem.

Brani

nadalje,

nije

nikada bio kralju

kada na gradove svojih protivnika udarao,

nije se

zato kralju iznevjerio, nego se je samo osvedivao svojim duSmanima, koji su njemu gradove zemlje otinfiali. Da pokaze, kako je kralju svedjer vjeran, spreman mu je dati i

Kozaru. Ogradjuje se protiv toga, da bi u zalog svoja dva grada, naime VrbaSki grad bio §urovao s Mletcima Turcima, i sklapao s njima saveze, te je u torn pogledu spreman i

od samoga

podvrdi se sudu, sastavljenu

kralja, kralja

poljskoga, vojvode

dlanova zmajeva reda. Pak ako je zavrijedio izgubiti glavu, neka

dobara,

zasluiio

gubitak

oduzmu.

>Molim vas

blaga

ako je

se kra-

tako pi§e herceg Hrvoje, »ne dajte,

ljice«,

da u

neka

nadalje,

austrijskoga

je skidaju;

starosti svojoj

obredu

umrem

u nevjeri, jer

u poganskom sam jedva teiko i

dodekao vrijeme, da od poganskoga obreda prijedjcm na vjeru katolidku,

da vjerno uz-

odbijati

sluziti svoga kralja. Nemojte me od sluzbe kraljevske va§e, oba-

bez krivnje, po§to ne znam nimalo

mognem rati

svoje krivnje. Sjetite se, da mi se je kralj sa

svojim

imam ljevski

velikaSima

pedatom

zakleo

pisma,

kraljevska i

da o tom

potvrdjena

kra-

pedatima velikaSa. Znajte

da sam dlan zmajeva reda, a po pismenim ustanovama toga reda ne smije se

dalje,

jedan dlan osuditi bez savjeta, znanja

GrB NAdELNIKA SPUBl'SKOQA LOVRB IVANOVA DE GrISOGONIS

(1418.).

•nda ostalih dlanova. Sjetite se za Ijubav svetomu Ivanu, da sam vam kum. Obazrite se za volju

toj

svemogudega boga na sve meni zadate obveze

mojoj starosti

uniStiti,

ved

(pustite),

vjeru, te

da umrem u vjernosti prema

mc nemojte Kad sam

kralju.

ono bio u Budimu, dobih dvopis kraljevskoga pisma od dvanaest dlanaka sa svima kletvama obvezama, kojima se bijaSe gospodin kralj meni zavjerio s cijelim kraljevstvom svojim. Ako pako kralj svima ovima svojima kletvama, obedanjima obvezama, a mojim i

molbama ne

neka mi ne zamjeri ni u grijeh ne upiSe, ako svim kridanskim vladarima objavim, razloiim zadata mi (a neodriana) obedanja, vjeru. A iza ove objave ne du modi vi$e obastati u tako gorku tladenju; nego obveze du se onamo obratiti, gdje du modi zaStite nadi. Dosad nisam traiio (tudje) zaStite, nego mi je zaklon bio sam kralj; no ako stvari tako dalje ostanu, morat du je traiiti, gdje budem mogao. Pak propao ja ili osiao, Bo&njaci eto ved se smjeraiu sloiiti s Turcima, te 8U glede toga ved dosad zaista korake udinili. Isti se Turdin sprema na svaki nadin zaratiti se s Ugarskom<. Ova vjedto sastavljena obrana, koja sadriaje mnogu isttnu, ottala je posve bexkorittna. Poiuda tolikth protivnika hercegovih bila je jada od svih razloga. Grad Dubrornik bi htio pravdi za volju udovoljiti, i

—

KRAUUJB

8I6ISMUND

||^

Idicao je

radosti, Sto

je eto

sa koje je dosad toliko moljakao,

kralj

ali

roale se o£i takodjer Sandalju Hranidu

sam ponudio tri otoka Bra£, Hvar Kor^ulu, nije mogao dobiti. Za tim lijepim otocima otii

kao

da se sa Sigismundom pogode. Ved

riie,

SAIL

BaISi

zetskomu; zato se Dubrov^ani pozu-

srpnja 1413. izabraSe punomodnike, koji 6e

u ime obdioe preuzeti otoke; a 26. srpnja izabra vijece knezove, koji 6e njima upravljati.

Podjedno odiuti

poslati poslanike kralju,

zahvale

njim

ugovore godi§nji

Nikola Gudetid imali su kralja dohodak za dopitane otoke. Poslanici Andrija Vu^id uputiti, kako otoci malo nose, jedva toliko, da se upravni troSkovi namire. Ako bi kralj uia sve to traito godi&nji dohodak, neka mu tada, ako bi Dubrovniku sasvim prepustio otoke, ponude 200 dukata godiSojega dohodka, a 3000 dukata povrh toga za uzdarje. Poslanici dubrovadki ne mogo§e se dodu§e pogoditi s kraljem, ali uza sve to ostado§e otoci neko Trijeme u vlasti njihove obdine. I Spijedaoi bijahu poslali svoje poslanike kralju Sigismundu, da se zahvale, &to da pokuSaju, nebi li otoke Brad, Hvar ih je oslobodio >farauna<, Kordulu, ill barem jedan od njih izmolili za svoju obdinu. Ti su poslanici jamadno kralju pridali straSnih strari o Hrvoju, pak tako nije nimalo koristila obrana njegova. Sigismund pate izdade u Botzenu (Pulsano, Bolzano) u juinom Tirolu dne 1. kolovoza 1413. pismo, kojim potvrdi sve svoje prija^nje odredbe u pogledu Hrvoja grada Spljeta. U torn obsefnom spisu prida kralj, kako je }oi protivnik njegov kralj I^dislav Napuljski darovao Hrvoju svomu privrzeniku, grad Spljet, te ga imenovao hercegom (in ducem) redenoga grada. Kad je zatim Sigismund otjerao svofja suparnika Ladislava, smilovao se je obnemoglu starcu Hrvoju, te mu je ostavio grad Spljet dast hercezku, jer je znao, da 6e se onako taj grad (nakon smrti Hrvojeve) naskoro vratiti izravno pod njegovu svetu krunu. PoSto 8C je Hrvoje obvezao, da <5e ga spremno vjerno sluziti, darovao mu je jos viSe gradoTa posjedovanja svojih, a u znak osobite, iskrene Ijubavi uzeo ga je za kuma svoga, i

pade ga

udinio vitezom zmajeva reda.

kad je na to Sandalj sa kraljevskim vjer(in regno Rasciae), da pomaie kraljeva vjernika, despota srbskoga protiv Turaka: onda je Hrvoje s nekim nicima

Bosne

sianovitim ortacima

svojima

sve

unatod

Sigismunda provalio u zemlju, njegova, te je iitelje tih gradova

zabrani

kralja

premnoga posjedovanja po nekim sluibenicima svojima, koje su kraljevi Ijudi ulwatili, pisma na Turke, pozivajudi ih, da provale u Bosnu »u prilog njegovoj zlodi« (in

Saadaljevu, osvojio gradove

okrutno mudio. Napokon ftiljao

Ali

drugih kraljevina u sluzbi kraljevoj po^ao u Srbiju

subsidium suae malitiae). Zajedno

s prelatima,

Hrvoje je dakle

barunima

odmetnik

oCiti

pravljanja (maturo praehabito superinde tractatu)

gradova, imanja

sra pisma

dasti,

veleizdajnik: s toga je kralj

velikaSima svojih kraljevina nakon trijezna, ozbilj

narodito dostojanstva

pomenutoga Hrvoja

spljetskoga

hercega, te

li§io svih

raz-

njegovih

uniStuje podjedno

povelje, koje je Hrvoje budi

od njega, budi od njegovih predSastnika u tim plemtde, da se podignu silom pokore Hrvoja sve njeg ive privrienike, koji se ne bi htjeli od njega odvrnuti. Spljet pak, koji se je odmetnuo od nevjernika, prima kralj opet pod okrilje svoje krune, ukida za sva remena dostojanstvo hercega spljetskoga, te proklinje unapred svakoga svoga nasljednika, koji bi grad Spljet budi ma za koie novce ili blago, budi za koje prijateljstvo ili utlugu pokuiao svetoj kruni ugarskoj otudjiti. Malo dana poslije, dne 10. kolovoza, poi

stvarima pritnio. Kralj poziya sve prelate, barune

tvrdi kralj Spljetu sva stara

taj

U losti

privilegij

prava njegova, kako sujao je Spljedane 260 dukaU.

drugoj polovici kolovoza 1413.

u Sigismuoda

mogao

ih je uiivao prije

hercegovanja Hrvojeva.

je Hrvoje znati, da

nema

viSe za nj mi-

u kraljice Barbare. U«a sve to iiljao je pisma kralju, kojima je

nastojao opravdati svoje fine; a bilo je i nekih velikaia, koji su za nj molili. Medjutim •va ta nastojaoja osujedivali su spljetski poslanici. na delu im nadbiskup Dujam (uzk nj patriciji

tpljettki

Franjo

Ivan),

koji su joi

lipnja

boravili

kod

kralja. te radili

PAD HIRCBGA HRVOJA VUk5i6a; PRVB PROVALK TURAKA U HRVATSKU.

svom boravku irvjeSduje nadbiskup Dujam obcinu grada Spljeta 21. rujoa 1413. ovako: >Znajte, kako gospodin imperator s nama Ijubezno postupa. Nije mogude vjerovati, koliko pisama i poslanika ilalje Hrvoje milostivo prelatima Ungarije, kako to dnevice gospodinu kralju budi sam, budi po velika§ima ne prestaju Ciniti. Budite sigurni, da smo mnogo dvojiî, ali smo toliko poluiili u imperatora, da on po milosti svojoj sva ptsma, koja se ttdu Hrvoja, najprije nama daje, te ho<5e, da mi njemu po naioj volji odgoTorinno; tako smo premnoga ptsma pisali Hrvoju za imperatora. ^tn vile, oa ne 6e ni§ta da odluûje u pogledu Hnroja, nego po naSoj naêmu mnijenju. Budite s toga veseli volji spokojni, jer gospodin imperator tako je nekadanjega

zator

hercega svoga.

torn

2UPADNA strana tvrdinje Jajce a

Boni

tastoji

tTrdicje, Ttroii

Vrbaa, na brijegn (391 m.), koji

berceg

Hrroje

Vnktitf, dozTavii

napnlitkoga graditelja

PijaTice).

toi

tapoTJedivii

prcdaji iatioe, ne

pdtedhi grobaica sa

a ^olja^ i

ruM

ta troia

je ta tTrdinia

bai kod atoka PUVe

dao ngn^iti ToJnKla

nn, da pod'gne grad a* tpodoba tvrdj«

saamo; moho

kraj toroia tv.

p')r<(>l'ca.

Jajcu.

TTrdinja nsdiie

a ajema koji pat prebivao (1410.-1413.).

pot}e6i tako tfaae >kata1(Oflabcc

padai dao

predgndja (Koslak,

nalik oa jaje. Stara pred*)a tTrdi, da

»CasteUo del Uoto< a Napalja. Koliko dalo bereega Hrroja,

(i6isara)

Lake;

Prilliao bit

bi pMrjeloftio

de, i

grb

isTJeatao, )«

i«

rjerojatao, j« ta

Ilrr^ieT,

Jajce

pripa-

da oi Hrroja

Hnn^ koH

a aafavaol Je akleaaa

predvorja tib katakomba.

ogor£en oa Hrvoja, da de nam naskoro vjedio je barunima Ungarije, kao

biti

Sandalj

uxtuka od njegovih napadaja. Pisao

da se

svi

Ustom dignu oa njega,

zapo-

porudio

da ne 6e nikakova ugovaranja ni pogadjaoja*. Zabaden posve od kraija Sigismuada, oapadnut odasvud od svojih oeprijatelja, a narodito od Sandaija Hraoida, oevoljoi je Hrvoja napokon stao traiiti pomodi o tudjioi, narodito u Mletcima u turskoga sultana Muhameda. Ved u dnigoj polovici kolovoza 1413. je,

8IOI8MOND KRALJUJE SAM.

se na kralja Sigismunda, da je Hrvoju druga mjesta, Sto se sve protivi kletvama obe^oiima, udinjcnim Hrvoju po rcienom kralju«. Poslanik je ratim traXio od mletadke obdioe, Deka pomogne Hrvoja sa svoiim galijama, da bi mogao opet obladati Spljetom mjestima; a Hrvoje 6e za uzdarje sa svojim tetania pomagati mleta£ku t inim svojim

borario je njegov poslaoik »odiizeo grad Spljet

MIetcima,

nastoji oteti

tu2e<^i

ob6ou, da lak&e ste£e grad Trogtr ili druge dalmatinske gradove, za kojima su joj se oti otimalc Premda su Mletci 25 kolovoza odbili Hrvojeve ponude poradi primirja, §to ga bijahu netom na pet godioa sa Sigismundom ugovorili, obnovi on svoje molbe opet u ftudenom. Poslanici njegovi govorahu mletaikomu vijedu, kako je kralj Sigismund, zemlje pootmu; kako kapitane, da mu gradove radeci Hrroju o glarl, pozvao bane ponudio mu je nadalje turski sultan Muhamed poslao k njemu poslanstvo sa 60 konja priobciSe toga poslije se Sigismundove da obrani od sile momaka, od 30.000 pomod zdruie zajedno s njim Hrvoje Mletdane, se pozivaSe da rije45u molbe svoga gospodara. osvoje Dalmaciju, koju proti Sigismundu, pak da on s kopna, a oni s mora pritisnu onako od kralja Ladislava za skupe novce kupili; ako toga ne 6e, neka barem su ustmeno ill pismeno uvjere kralja Sigismunda, da se on nije nikada mije§ao u razmirice, istoga kralja; napokon ih zamoli, neka izrade koje su obstojale izmedju mietaike obdine udara ni da ne uznemiruje zemalja njegovih. No na sve te u Sandalja, da wiic na nj ne ielje ogluiiie se mudri Mietdani; jedino mu u svom odgovoru od 18. studenoga molbe zamoliti ga u svoje ime, neka vi§e obrekoie, da 6e poslati svoga poslanika k Sandalju ne udara na njfga (ut velit se a damnis suis abstinere). Odbi)en po drugi put od Mletiana morade se Hrvoje odredi nade, da bi tako brzo opet Spljetom zagospodovao. AH ni Sigismund ne mogaSe do kraja zatrti mocnoga vojkapetani kraljevi oteSe deduce Hrvju posjede njegovr u Slavoniji, jednako vode. Bani izgub on Spijet i tri otoka; no uza sve to odrii se on u dolnjim krajevima bosanskim, u iupi La vi i Rami, napokon u Omi u na Cetini u nekom dijelu Krajine. Tu je do* udarao Sandalj nj kojemu duie na je Sigismund za »njegovu vjernu sluzbu< darovao i

;

otete gradove

mjesta,

voljno jald, da ga

ali

Rat izmedju Hrvoja te godine vrlo

Sandalj ni hrvatsko-dalmatinski

ban Petar nijesu

bili

do-

skrfte.

njegovih protivnika produljio se god. 1414. Vijesti o ratovanju

mriave. Hrvatski

jednom glagolskom

pisar

Bartol

Krbavac

brevijaru za crkvu sv. Andrije u

zabiljeiio

Bakru ovako:

o torn ratu na

»pone2e beh

pri-

tiljen a stranidarstvo za rat. ku ne£istivi Hrvoj z Bosnami z Benect sTurki uzdviie na kralja ugarskogai^ikmunda, kiverno • tale za £ast kridanskuc. Cini se, da su te godine hrvatski bani (Pavao Cupor, i

Ivan Alben od Medvedgrada)

s Ivanom Gorjanskim, Ivanom Morovidem Sandaljem nevoljooga Hrvoja sa svih strana pritisnuli, jer je on na posljedku prihvatio po* mda turskoga sultana Muhameda, te ga zamolio za pomod. Ved u lipnju 1414 znalo •e u Bosni Dubrovniku, da de Turci provaliti u Bosnu I zaista se sabirala tada turska vojska u Skoplju na rijeci Vardaru, na ito je namah udarila na Bosnu. Sandalj Hranid

zajedno

pohita, da ju sustavi u gorskim klancima,

ali joj ne mogaSe odoljeti, pak tako ona krox Djegovu zemlju prodre sve do oblasti Hrvojevih na gornjem Vrbasu, kamo stiie 5. srpnja. Tom provalom turskom bile u jedan mah razasuti neprijateiji Hrvojevi. Sandalj se skloni

Q visoke gore, a bant umakoie na sjever.

Sad de se Hrvoje s pomodu Turaka osvetiti dolmaoima, Jedan dio Turaka ostade na gornjem Vrbasu u iupi Uskoplju, da braai driavioa Hnrojeva; drugl dio podi de sredinom Bosne prema Savi i prema Dubo£ca, pak de adariti na oblatti Ivaniia Morovida u iztodooj Slavoniji; tredi odio napokon barmt de do Zagreba (ala via di .Sagrebc). Jo4 14. kolovoza javljaju Dubrovdani kraljici BartMri: vPomenuti Turd povratiie se is onih strana a Bosnu s plijenom. te poslaie flvojtm

pUjen

Bosoe kud

svojoj, a

sami ostadole sve dosad a Bosoi. Ti se Turci, kako se

PAD HBRCKOA HRVOJA VURfitdA; PRVB PRO VALE TURAKA U HRTATSKU. pripovijeda, prijete,

da 6e

provaliti

se svevi&njemu, da udostoji njihovu odoljeti

razlidita mjesta.

Ne zoamo*

§ta te biti; ali

molimo

drugih barbarskih naroda neogranideoomu bijcsu

njihovu oholost miiostivo poni§titi<. Dubroviani strepili su tada

za svoju dria-

iou, narodito za netom dobivene otoke. Jo§ 2. srpnja bijahu zapovjedili iiteljima Kor£ule, Hvara i Bra6a, da skupe i poprave svoje brigantine, pak da postave straie u svojim mjestima, da im Turci ne bi §tete nanesli; 23. srpnja dozvoU§e opet, da se sklone u Ston oni Slaveni, Turci,

koji bjeie izpred

jednom dozvani, ne

dolaziti svedjer nove,

Turaka.

ostaviSe

tako

brzo Bosoe. Pade iza prvih 6eta stado&e

koje su nemilo harale po susjednoj Hrvatskoj.

S jedoom takovom

ietom osvanu na jednom u Bosni razkralj Stjepan Tvrtko II. Gdjc je taj Tvrtko lutao poslije god. 1408., ne znamo; na poietku godine 1415. eto ga u Bosni s tredom vojskom turskom, koju je vodio neki turski vojvoda Zech Melech. Jamad:no je Tvrtko s pomodu

GrB BOSANSriH^KRAUKVA NA

Turaka

(zaORAOJBNIM) VR.\T1MA TVROINJB U JaJCU.

Ostoju s prijestolja. pri temu je nedvojbeno uza nj stajao da su oba obedala turskomu sultanu godiSnji danak, ako ih pomogne protiv Sigismunda, Ostoja I Sandalja. Tvrtku nasmijala se srcda; njegova vlast i

ielio drugi put zbaciti

vojvoda Hrvoje.

Bit de,

preotimaie svedjer malia, a protivnici njegoTi moradoie bjeiatt na dubrovadko semljiite. odakle su opet provaljivali u Bosnu robili njegove privrienike. Tvrtko se lato potuii i

Dubrovdanima, a ovi mu na to 10. veljade 1415 odgovoriie: »Presvtjetlomu gospodtnu kralju Tvrtku Dva lista kraljevstva ti primismo I rasumjesmo mnogo bismo veseli .

duvSe tvrdje

o vaiem dobroro zdravlju ... ito piSete zi bjeianije, koje su pobjegle u oaAc da od naiieh trrdja ixlaze ter pljenuju vaie sluge, oa toj vaioj velikotti i

s vtakojitn omiljenijem t

KRAUUJK

SIOISMUtiD

Tremenom do^ekav

tittge,

bolje je da su

mu£no

bi se

gospodine

glave

odgovaramo:

SAM.

prvo su bjeianije utjecale pred silom u naSe tvrdje

k svojemu gospodinom s punom rukom i bili eu ovamo utjecali, ner na Ugre ili u Hrvate ili drugojde, od kude se

napravili

imanje vratilo ...

kralju, tozi je

nam mnogo

jer za one, koje pi&ete

mudino

duti,

smo

mogli to

izlaze ter zla 6ine,

nikomu

strpjeti

ielimo mir i dobri sklad u mi smo Ijudije takovi, koji smo vazda ieljelt nam! nije staljeno ni istaljeno nidije dugovanje*. Tvrtko naprejlovaSe medjutim oeprestano, te su mu Dubrovc^ani 23. veljaie 1415. ovako destitali: >Mnogo bismo veseli, uiint, jer

Bosni. a

slavnom stanju. Gospodine kralju, to bog v£ i svijetu o va&em dobrom zdravlju naSih starih nas Dubrovnik bil je poitena nije skrovno, jer od postaoja mjesta naiega velmoia rusaga bosanskoga, vazda, gdje ufana gospode prisvjetle Kotromanid kuda poitenom skladu mnogo smo veseli bili, pake kadigod ih smo £uU u dobrom miru se je koja iskra medju njimi unesla, ne drzedi k nijednoj strani, svako dobro, mir §to bi se moglo, nismo se poStedili jedinstvo, §to se je moglo podteno prijateljstvo .< dana§nji dan mi njih nasljedujemo unijeti. To je bil na^ib starih po^teni obiiaj, Dok je ovako s pomo<5u nekih turskih £eta kralj Tvrtko II. Sirio svoju vlast u Bosoi, razasule su se ostale turske 6ete po susjednim zemljama, narodito po Hrvatskoj. iayrii

Ved

1415. Salju Trogirani cetinskomu knezu IvaniSu Nelipicu deset strijeljaca

10. sije£aja

na mjesec dana >poradi straha od Turaka<. U veljadi i oiujku robe vec Turci po Hrvatskoj. Imade ih u Krajini i oko Omi&a, gdje valjda suzbijaju protivnike Hrvojeve ili se spreu travnju prijete ved maju na dubrovadke otoke BraC, Hvar Kordulu; u isto vrijeme i

dalmatinskim gradovima Spljetu, Trogiru biskop Eberhard ta£ki podanici s Djima

brojni vojnici

Zajedno kraljevski

sam grad se

njihovi

Sibenika

spalili<.

Mletdani

oni nijesu pridruiili

tvrdju (bastitam) u kotani Sibenskom,

blago Sibendana; da ne £aoi dakle nijesu

Dne

pak u nju

Turcima;

kako su mle-

najgorim Turcima, osvojili,

ako su pak Sigismundom.

svoje

zatvorila ugrabljene zene, djecu

sobom u

kudi povratili iene

suianjstvo,

djecu. Siben-

osloboditi svoje iene

poSli

napokon

da je turska vojska osvojila

djecu poveli sa

vojsci, te su izkupili

nijesu tim prekriili primirja s kraljem

zagrebadki

pi§e

spotide,

joj

opet 24. lipnja brane §iben£ane

Turcima, nego

Turci ugrabljene zene

k pomenutoj iuroTali

>pridru2ili

svibnja

grad Zvonidac (Zvionicztach, Sfonistaz)

vojnike. Tvrde, da

po&li su Siben£ani

^ibeniku.

Dubrave mletadkoj obcini pismo, u kojemu

pootevSi sYe stvari

neku

djecu,

Turske dete pod Zech Melechom ostale su u Bosni Hrvatskoj viSe mjeseci. Dne 28. lipnia javljaju Dubrovdani kralju Sigismundu: >U isto vrijeme bio je u kotarima Bosoe neki poglaviti Turdin, po imenu Zech Melech, koji je stajao u Bosni v'lie od tri i

drugim mjestima, kako smo ved javili. Nije mu se naime nikakva vojska odupirala (nullum enim gencium obstaculum habuit). Taj Turdin ostavio je bosanske krajeye 16. ovoga mjeseca sa detama, te se govori, da je sultan poslao po njega, da mu bude u pomod, pak take ostade sada malo Turaka u Bosni s kraljem Tvrtkom Kralj pak Ostoja boravi u svojim tvrdjama, te se ne usudjuje nikako povjerovati Turcima. Vojvoda Sandalj dobro se ponaSa prema vaSemu velidanstvu, otimajudi se Turcima s nemalim darovima. Gospodin despot u dobrom je stanju miru s Turcima na svim svojim medjama*. Ponovna provala Turaka o Bo«iu Hrvatsku u prvoj polovici 1415. ohrabri Hrvoja na novc podhvate, da se zadobavi stare vlasti svoje. Poito bija&e obranio OmiS od tagrebsdkoga bisknpa Eberharda sinovca njegova, hrvatsko-dalmatinskoga bana Ivana Albena od Medvedgrada, pode snovati, da opet oblada Spljetom, a moida otocima Bradem, mjeseca,

robedi

(faciendo

raubarias)

dragom prigodom vaiemu

velidanstvu

Hrvatskoj

Hvarom neka

Kordulom. Prrih dana svibnja boravi njegov poslanik u Mlctcima, te moli obdinu, podade pomod oa moru, da opet Spljet pokori, a Hrvoje de zato ustupiti obdini

PAD HERCEOA HRVOJA VUk£i£a; PRVK PROVALE TURAKA U HRVATSKU.

Omi^ Hnroje

svoj grad

mu pomogne

moli jo& MIetke, da ga preporu^e napuljskoj

podsjedanju Spljeta; zatim

kraljici Ivaoi

mu dadu konopa

II.,

da ako ga budu ugovorili s kraljem Sigismundom. Vijede mletaiko odgovori 10. svibnja, da Omi§ slobodno za se pridrzi, bududi da mu ne moie svoga brodovlja poslati poradi primirja sa Sigismundom; no da de ga preporuditi napuljskoj kraljici. Uza

ga uvrste u

pri

traii,

solitra,

mir,

poklonl dovoljno solitra

kupi oruija; napokon

konopa,

obeca, da ne 6e na

dozvoli,

da si u MIetcima po volji nakad bude ugovaralo konadoi

zaboraviti,

mir sa Sigismundom.

MIetaika obdina dakle tek je neizravno pomagala piti

zato je

turski

Hrvoja; u savez nije htjela stu-

odiudio jo§ jednu vojsku, brojniju od

Dubrovdani javljaju

smo po naSim trgovcima u

Doznali

Muhamed

sultan

njemu u pomod

poslati

prija§njih, •

nipo^to.

Srbiji,

kako

28.

Sigismundu:

kralju

lipnja

neki poglaviti TurCin,

po imenu Isak,

sabire u Skoplju turske 6ete. Odekuju ga ovih dana u Bosni. da podje robiti

tom Turcima

(ad rauberias) na zapad izvan kraljevstva bosanskoga, jer u robi. Svi naime kotari njegovi (bosanski) pokoravaju se tum) njihovu caru, samo da se odrze*.

pustoiiti

kraljevstvu niSta se ne i

pladaju danak (tribu-

Nema

sumnje, da se je o tim turskim pripravama proiulo ne samo u hiratskom

kraljevstvu, nego po Ugarskoj. Baruni o svemu kralja Sigismunda, te podeSe i

17. svibnja

neka se

1415. bija§e

zupaniji

velika§i tako ugarski

kao hrvatski obavijestiSe

vojsku

na sve strane. Jo§ prije Ugarskoj navijeiteno,

veliku

skupljati

Tolnanskoj kao

ditavoj

Dne 17. svibnja piSe kralj Sigismund >svim kapetanima, skupljadima, vodjama pokretadima sadanje naSe vojske s bozjom pomodu protiv Turaka na kraljevstvo naSe Bosnu proglaSene*, da oslobode nekoga Mihajla Gadana od vojne sluzbe, poSto je njegov gospodar Stjepan de Chewmyn sam poSao na vojsku. Na koncu lipnja znalo se ve<5 u Dubrovniku, da je 16. lipnja usorski velikaSi, plemidi

sav narod dignu na oruije. i

vojvoda

i^upan pozeiki Ivan Gorjanski sa svojim

detama do§ao u Usoru sve do grada Doboja. pak se spremio, da provali u samu Bosnu. lipnju srpnju dakle sabirala se je vojska ugarska i hrvatska u Usori Solima. Osim Ivana Gorjanskoga doSao je onamo i Ivan (IvaniJ) Morovid, zatim slavonski ban i

Pavao Cupor, svojim

bivSi

banovac slavonski Martin Driid

mnogi drugi

baaderijima. Narodito se spominju jo§ Vladislav

velikaSi

plemidi sa

Titu§evid (Ladislaus Tutus de

Bathmonostia), Petar Henrikovid SipuSki (Herliuochouich, Petrus Henrici de Zepes), Ivan

Halap (Johannes de Halap, Charap

Frank od Gjule (Frank de Gyula), neki Gerdrugi Vojvode ugarske hrvatske vojske

Janis),

gesianus, zatim brat peduvskoga biskupa Ivana nadali su se, da kaSi. Ali

prevariSe.

Turke, te im se

de se

njima pridruiiti Privrienici

pridru2ili, a

takodjer bosanski kralj Ostoja

Tvrtka

kralja

Ostoja

II.

bar neki veli-

dodekali su

llrvoja

odu^evljeno

Sandalj Hranid nijesu se usudili oi maknuti.

Tako

ne preostade ugarsko-hrvatskim vojvodama drugo, nego da se sami ogledaju s Turcima nekoga spljeti s njima zdruienim Bo&njacima. Dne 1. kolovoza molio je Ivan Morovid ikoga trgovca Dujma di Chichtula, koji se je ondje desio (soto Svezar), da bi obavijestio

pismom protivna

kralja

Sigismunda

Ugarskoj,

kako se

propasti za Ugarsku ne

obdinu grada Dabrovnika, »kako je ditava Botna jednodu&no je

Sandalj

izmirio

samo Bosna, nego

Hrvojem,

kako se je bojati, da de kao ona Gjurgja

Srbija, tako despotova,

Brankovida*.

Osudna borba izmedju deta ugarsko-hrvatskoga kralja Turaka, a kojima su se mnogi Boinjaci, bjesnila je u prvoj polovici kolovoza 1415. Najpriie je bilo okriaja u Usori, tom starom bojUtu izmedju Ugarske Bosne; tu je bosanski vojvoda Dubravdid morao ugarsko-hrvatskim vojvodama predati svoju tvrdinju Kovad, samo da iznese iivu glavu. Glavni boj bio je oko 10. kolovoza u pravoj Bosni, u iupi Laivi (in regno Bosniae i

sloiili

in provincia Lasta;

Lasta

= Lasfa,

supa Losoua), gdje je Hrvoje imao viie sela

imanja.

SIOISMXTND

Boj optsuju

KRAUUJB

SAM.

potanko ugarski ijetopisac Ivan Tur^^nski

poljski Dtugoss.

Izprva se je

da ce ugarska vojska pobijediti, ali u to upotrebiSe BoSnjaci varku. Mnogi njih se na vrhunce nekoga brijega, pak stado&e klicati, da Ugri bjeze. Ugarska se vojska s toga smete, pak jedan odjel za drugim stade s boji§ta uzmicati, misleci, da su glavni boj s porazom ugarsko-hrva*ske vojske, koja ofltmli odjeli smbiti. Tako se svrSi £toilo,

pope^

pobjeie glavom bez obzira, ostavivSi na bojnom polju

mnogo

Turci

ranjenika.

sila

Bo§njaci

Medju tima bijahu gotovo sve vojvode, kao Ivan Pavao Cupor, Vladislav TituSevic, Petar Henrikovid, Frank od Gjule. Sve te druge suinjeva povede sa sobom na robiju turski vojvoda Isak; jedinoga Pavla Cupora pridrzi Hrvoje, da mu se za uiinjenu porugu osveti. On dade ncsre<fnoga bana uSiti u volovsku kozu, pak ga onda iiva baci u rijeku govore6: >Ti si nekad u £ovje£jem obrazu oponaSao glas volovski, primi sada s glasom volovski obraz*. Vcd 18. kolovoza pi§u Dubrov6ani kralju Sigismundu o torn boju ovako: »Mnijemo, nesrecnom sukobu Ugara s Turda vam je vec s ugarske strane javljeno o prete^kom cima. Ugarske vojske bilo je malo, te je zaliti, §to se nijesu obazirali na broj xarobiie silan plijen

suinjeva.

Gorjanski, Ivan Morovid, ban slavonski i

Turaka, kakovih

koliko

je bilo<.

One

23. kolovoza

pi§e opet dubrovadki poslanik

vam

pisao o onomu, §to se je u Bosni medju Turcima i Ugrima, no vi znate razloge Javljam vam najprije, da se je hcrceg Hrvoje s nekim svojim privrzenicima zaprijetio udiniti, koliko viSe bude mogao i znao, zla vaSemu gospodstvu, primamiv k sebi Turke ostale opake Ijude, da ne cete imati zgode izvesti (nakane svoje). Kad je sutradan doSao knez Petar (Pavlovic), te se s njim sastadosmo, stao je na novo govoriti, kako redeni herceg snuje i ruje proti nama, hvastajudt se, da je s vladom mletadkom sporazuman, i da se od nje nada dobiti od galije proti Spljetu i proti naSim trima otocima, a uz to veli, da de dobiti galija napuljske kraljice (Ivane II.), mnoge druge trice bajke. Ja sam mu odgovorio, Sto mi Ivan

Gundulic svojoj obdini

Sutiske ovo:

>PriJe

sludilo

se je bai svidjelo;

ali

mislim, da de sve to

Nakon pobjede u Bosni podjole

biti laz. Prijetit

niSta vi§e«.

slavodobitni Turci za razbijenim detama u potjeru,

paledi sve do onda u zemlje hrvatskoga kraljevstva, prodrijeSe robedi tim gospoStiju tom i Zrinja, za Na putu poharaSe oblasti oko Blinje kneza Nikole Frankapana, koji je jo§ u rujnu traiio savjeta u Mletdana, >kako bi se u iMidude mogao ukloniti, da mu Turci ne nanesu teikih §teta< (quo modo possit vitare gravia damna Turchorum pro futuro). O toj provali zabiljeiio je iza sto godina i vi§e hrvatski kronidar Ivan TomaSid ovo: »Bosanski vojvoda Hrvoje u§ao je radi zavisti Hrvata radi bana Pavla s Turcima u doljne strane Hrvatske, i to je bila prva provala Turaka u Hnratsku<. Pripovijeda se, da su Turci ovom prigodom poliarali sila mjesta i gradova, te zarobili do 30.000 suinjeva. Hrvoje medjutim nije se dugo nauiio pobjede i slavlja svoga i turskoga. JoS 5. listopada 1415. obedaje mietadko vijede knezu Nikoli Frankapaou, da de njegovoj molbi ugoditi, te opomenuti hercega Hrvoja, neka »iive s ojim u miru prijateljstvu« (quod vellit secum in pace et amicitia vivere). Namah poslije toga nestaje traga Hrvoju; bit de, da je umr'o na koncu 1415. ili na podetku 1416., ne tna se, da li naravnom ili silovitom smrdu. O njegovoj smrti svaSta se nagadja; jedni govore, da je umro od ialosti, Sto ga je svijet proklinjao radi saveza s Turcima, nevolje, u koju Je tim turio kridanski puk. Svakako spada Hrvoje Vukdid medju najznamenitija Uca u hrrat^koj povtje«ti sviju vjekova. U Bosni prikazuje se kao neki » Warwick*, koji ikkia namjelta kraljeve; u Hrvatskoj Dalma'iji vlada, kako Ludid veli ^ne kao kraljevski namjestnik, nego kao da bi bio pravi pravcati kralj< (non come vicario regio, ma come se fosse lo stesso re). Preko detvrt stoljeda bijaie on najmocniji velikai bosanske cbiave. te je tresao ne samo Bosnom, nego Dalmacijom Hrvatskom, pak Ugarskom. Vlast njegova dopirala je od Spljeta i Omiia do banovine Madve, gdje bijaie sagradio kaAtele Brodar i Susjedgrmd. Za njegovu Ijubav sklonost otimali su se ne samo botantki te provaliie

Celja u §tajerskoj.

SIOISMUND U TUDJINi; HRVATSKO KRAUEVSTVO ZA NJEGOVA IZBIVANJA.

Ladislav Napuljski, pa6e otxfine mletadka dubroprotukralji Sigismund ncgo doduSe bolan gledati, kako mu je slava |K>tavnjela i moc vacka. Pod stare dane morao je spala, ali unatoC brojnim duSmanima umio je obraniti svoju djedinu u Bosni. Bio je junak vladari,

dusom

silovite <5udi, koji nije birao sredstva za svoje ciljeve niti tijelom, ali opore praUao svojim duSmanima. No zar je u Evropi petnaestoga stoljeda bilo drugth vitezova? Zar nije i Hrvoje bio dedo svoga vijeka? Hrvoje ostavio je za sobom udovicu Jelenu, scstru cetinskoga kneza Ivani^ Nelipi6i, i

BaBu,

sina

koji

prozvao Bal^ Hercegovid.

Bosanske 8 Jajcem

oblasti

Bal^, dok

gradove

je za oblasti u

OmiS

Hrvatskoj, za

Narodito

Kra-

prava jagma.

jinu, nastala

jemu

naslijedi valjda sin

Omi§, u koHrvoje ostavio

dva kastelana, kneza Biloslava kneza Ostoju.otimlju i

sc sada Mletci, Dubrovdani,

Spljedani

Trogirani; svi

da obladaju torn

hi htjeli,

znamenitom u^du

todkom

Cetine.

pomamio

kralj

bosanski

se za

Sem, pak po^to

Omi-

se bijaSe

nedavno razstao sa svojom

ienom Kujevom (rodjakom kneza

Pavla

Radinovida),

uzima Hrvojevu udovu Jelenu, samo da bi s njom dobio baStinu njezinu u i

Hrvatskoj. Mletci opet na-

mi torn predobiti bo-

stoje

sanske kastelane Biloslava i

Ostoju, da im izdadu grad

OmiS, pak ovlaStuju svoga kneza

^ibeniku,

neka

za to potroSi do 5000 duAli

kata.

mletadka Jelena lipnju

sva

nastojanja

ostadofie

udade se ili

StaHA (MKDVEDJa) KULA U VAHM^l

pusta.

JaJCU.

zaista

srpnju 1416. sa

svoga u Bosnu predade ona Omii bratu svomu ivaniiu Nelipidu, dalje Hrvatskoj sada driao do smrti svoje. Tako ostade OmiS s Krajinom

Ofttoju; ali prije odlazka koji

roda Nelipida.

(Sigismund u tudjini, 1412.— veljade 1419; hrvatsko kraljevstvo sa njegova izbivanja). Odkad je Sigismund u studenom 1412. osUvio Ugarsku Hrvatsku. i

do velja£e 1419. U to vrijeme od lest godina rUe proputovao je ditavu zapadnu Evropu od sjeverne Itaiije do Englezke, baredi se posloyima njemadkoga kraljevstra rimskoga carstva. U listopadu 1414. dovedole k njemu u

nije se viie srracao

ta kraljevstva

8I0I8MUND KBAUUJR SAM

NQrnberg suprugu mu Barbaru, a onda podje s njom u Aachen, gdje ga je 8. studenoga 1414. u cikvi sv. Marije pomazao i okrunio za rimskoga kraija nadbiskup izbornik kraljica Barbara. AH najviSe zanimali Thcodorich iz KOlna. Tom prigodom krunjena bi crkveni poslovi. Poglavita je zasluga njegova, da vjerski su SigUmunda kroz to vrijeme je nakon mnogih zaludnih pokusa sklonio papu Ivana XXIIL, te je sazvao veliki crkveni i

Mbor sabora

po odredbi kraljevoj sastao u gradu Kostnici (Constantia) na okupu kroz vi§e godina (1414. 1418.). Zadaca pak da dokrajdi razdor (schisma) u crkvi katoli£koj, nadalje da pro-

koncil, koji se je

ili

Bodenskom bila

—

jezeru, tc je ostao na je

troja:

vede podpunu reformu

glave crkvene

Slo je

§to

dlanova njezinih (reformatio

nauku njegovu, koja se je u napokon da sudi Ivana Husa koje £emu razilazila od nauke crkve katoIi£ke. Sam kralj Sigismund nije bio nazo£an pri otvaranju koncila u studenom 1414. On s brojnom pratnjom svojom u Kostnicu na koncu dodje tck sa suprugom Barbarom prosinca 1414., te udje u grad poslije pono6 od Badnjaka na Bozid. Dopratili ga najprelati ugarski i hrvatski sa nekih 2000 konjanika. U ranu zoni podje odIi6niji velikaSi kralj u crkvu, gdje ga je papa Ivan XXIII doiekao. Tu je papa s neobidnim sja;em ditao misu, za koje ga je kralj po starom obidaju, odjeven kao djakon, s krunom na capite et in membris), a

glavi, dvorio, te

evangjelje pjevao.

PoSto se je crkveni sabor smatrao donekle

svje-

tovnim kongresom, skupilo se je tada u Kostnici uz silno svecenstvo i neobi£no mnogo svjctske gospode, kao nikad prije ni poslije u iitavom srednjem vijeku. Osim kraija Sigismunda i pape Ivana XXIII. naSlo se na okupu 30 kardinala, 4 patrijarke, 33 nadbiskupa,

preko 200 biskupa, 120 ppata

4 kneza

izbornika,

24 vojvode

do 18.000 svecenika; zatim od svjetovnjaka kneza, 78 grofova, 676 baruna plemica. Nije gotovo i

bilo vladara, driave ni korporacije

kaSa

u katoliikom

Uz gospodu zgrnulo

svojih zastupnika. toliko u gradu,

je u Kostnici

minju se naro^ito sva

svijetu, koja

ne bi bila onamo poslala

druzine, trgovaca, pustolova

stalno boravilo

po 50.000

stranaca.

sumljivih zena

hrvatskih veli-

Sigismunda dopratili, budi poslije na koncil doSli, sponadbiskupa dalmatinska (spljetski, dubrovadki, zadarski), trogirski

bijahu

prelata, koji

tri

budi

biskup Simun Gospodnetid (de Dominis),

i ninski biskup, vranski prior Albert od Velikoga Miholjca (de Nagy Mihaly), zatim hrvatsko-dalmatinski ban Ivan od Medvedgrada,

knez Franjo Kurjakovic

Krbave, knez Ladislav Blagaj

drugi.

Znatniji velika§i

pre-

sobom i konjanika: palatin Nikola Gorjanski 300, ostrogonski nadbiskup Stjepan Kanizaj 160, Pipo de Ozora 150, Scibor ^iborid 110, Nikola Set 80 i t d. Bilo je tu zastupnika gradova, a i poslanika zagrebadkoga kaptola Mnogi lati

ugarsko-hrvatski bijahu doveli

od ugarsko-hrvatskih velikaSa latin

S dolazkom

nakon nekoga vremena u domovinu, kao pa-

vradali bi se

Nikola Gorjanski, a valjda

njim

kraljica Barbara.

Sigismunda zapodelo za pravo djelovanje koncila. Trebalo je najbududi da su tada bila u jedan mah tri pape: spomenuti ved

kraija

prije dokrajditi crkveni razkol,

Ivan XXIII., zatim Grcgorijc XII., kojega su zaStidivali napuljski vladari

Riminski,

Benedikt

stadoSe sabrani

XIII.,

otci

kojega su priznavale §panjolske zemlje

zahtijevati,

uzmogne crkveni sabor

izabrati

Karlo Malatesta

Skotska.

veljadi 1415.

da se sva tri dojakoSnje pape zahvale, pak da onda novoga papu, kojega de priznavati sav katolidki svijet.

Poslanici odsutnoga

pape Gregorija XII. izjaviSe, da de se on rado pokoriti, dim jednako udine njegovi dnigovi. Sada navaliie sabrani otci na Ivana XXIII., da on to prvi udini, pak de se za njegovim primjerom povesti protivnici njegovi; ako toga ne udini, povesti do proUv njega parnicu radi sramotna 2ivota njegova- Da umiri saboraie kraija Sigismunda, irjavi 22. olujka Ivan XXIII. u svedanoj sjednici, klededi pred Irtvenikom: »Odi* i

tujem

kunem

to zatsta*.

Bogom, da

bijale

spreniao, da pobjegne

se odridem papinske dasti medjutim samo za to udinio, da

svih prava

Kostnice, pak da opozove svojo ostavku

na nju; obecajem

koncil, jer se je

zaslijepi i

onda

razpusti sabor.

SIOISMUND U TUDJlNi; HRVATSKO KRAUEV8TV0 Zk NJKOOVA IZBIYANJA. Ali otci

dadoSe pomno

prijatelj

njegov, austrijski vojvoda Fridrik.

straiiti

Dok

koje pozove goste konciia.

rukom,

On ti

javnoj sjednici 30. c iujka

ohrabri

travnja

stepena, pak

sam papa, mora mu

crkvene

glede

reforme

izrekc^e:

».

malo zaiim

dianova

crkveni sabor.

u detvrtoj

Obci sabor crkveni

petoj

zastupa obcu

Krista; svatko, bio kojega staleza

pokoravati, Sto se

glave

se nije razi^ao

otce, koji

ratujucu crkvu, te in ade svoju vlast neposredno

u pomoc

Ivanu XXIIL za

podje

turnirom,

zanimali

S njegovim bijegom gotovo da

Sigismund ne klonu duhom.

kola

priskodi

priredi za 20. oiujka svedane obdulje,

preobukavSi se u odijeio obi^na konjanika pobjeie nocu u grad Schafihausen,

koji pripadaSe vojvodi.

Ali

Tu mu

gradska vrata, da im ne utede.

njezinih*.

ili

vjerovanja, dokinuca raz-

tiSe

to bi

papa Ivan XXIIL

uhvacen, te kao kaki zlodinac pred crkveni sabor doveden. Taj podize protiv njega paru

nicu, te izrede

dva-

naesloj sjednici 29. svib-

nja osudu >Baltazar

od pet godina papa (Ivan

Cosa,

^^r#^5^

nevrijedni

XXIIL), lihvar sa svetim stvarinia, promicatelj

razkola, razsipnik crkve-

nih prava §ito

imanja, stra-

sablazni za

nosti

odvrat-

sve

vjernike,

nepopravljivi, bezsramni

svima porocima oka-

zlo£inac< skida se

Ijani

s dasti,

te se

s vjerni-

cima zabranjuje, da ga odsad za papu priznavaju. Podjedno bi pre-

dan kralju Sigismundu, ga dade zatvoriti

koji

na Bodenskum

Postupak

jezeru.

papom

Ivanom XXIIL

utjera u

strah Gregorija XI L

namah

svoga

ovlasti

zastupnika Karla Mala-

ime

KnAU

da se u njegovo

testu,

pinskoj

lipnja

na pa-

(Constantia).

£asti

zahvalL

Miniatun

Trebalo je joi silom

milom

Sigismund na crkvknom saboru u Kostnici

ukloniti

kronik* Ulrikt R«ioh«aUwl«.

ili

papu

Benedikta XIIL, kojega su priznavale

vlasti

zemlje

na pirenejskom

poluotoku.

zadadu

preuze sam

kralj

Sigismund, koji je zajedno sa petnaest izaslanika obedao poci u juinu Francuzku, gdje

<!e

tvrdoglavoga starca skloniti na odstup. Joi prije odtazka Sigismundova bija^ pukao sud Ivanu Husu. Sigismund bijale de-

mu se ne de niita zgoditi; no tek ito je Hus namah bi nakon prvoga sasluianja 6. prosinca 1414. satYorea u domisamostan na Bodenskom jezeru, a poslije u tTrdi grad Gottlieben. Hus zahtljetale^

duce slobodnim pismom Husu zajam£io, da

u Kostnicu nikanski

stigao,

SlOtSMUND KRALJUJE 8AM.

nauku svetim pi^mom

napru»to, da opozove sve, presluianja, polto je

lima

u£i,

dostatna

vjerujte ni onda,

ne sila

Hus odludno

ako

je,

zaista

Nakon trecega

nekim kardinasada Husa; svaka nauka pose-

btanio svoju nauku, rece Sigismund

prelatima, koji su blizu njega

bice, koju

svetim otcima pobiju; sabor opet trazio

najstarijim

se nije podudaralo s pravovjernom naukom.

ftto

>Eto dull ste da ga osudite; ako ih ne opozove, tad ga spalite; ali tnu susjednim joj zemljama imade on opozove. U CeSkoj stajali:

mogao

pnvrienika, pak bi on, vrativ&i se ku6i,

jo§ vi§e zla prouzroiiti.

Pubrinite se

stabIo<. Govor Sigismundov tuie nazoini velikasi ieiUi, da se s granama uni^ti koji bijahu Husa dopratili, pak ga poslije razglasi§e po CeSkoj, te je narod tako zamrznuo na Sigismunda, da ga nije htio priznati za svoga kralja. Hus medjutim bi u

• toga,

petnaestoj glavnoj sjednici koncila dne te

predan svjetovnoj

oblasti,

srpnja 1415. osudjen kao okorjeli

koja ga jo$ istoga dana dade javno na lomadi

prijatelja njegova Jerolima Praikoga. nakon godine dana Sigismund bija^ medjutim nekolikodana nakon osude Husove, naime

Biidbina stiie

Jednaka

ostavio Kostnicu, te sa potnaest izasianika koncila, a uz pratnju

gospode

krivovjerac,

spaliti.

4000 konjanika po^o preko Zeneve

19- srpnja

mnoge ugarske

Lyona u Narbonnu, da

1415.

hrvatske

papu

skloni

Benedikta XIII. na ostavku, a narode pirenejskoga poluotoka, da poSlju svoje zastupnike u Kostnicu.

Narbonni sastade se

aragonskim kraljem Ferdinandom,

oba kralja

Zajedno podjo§e u Perpignan k papi Benediktu, da ga sklone na dobrovoljni odstup. AH papa ne htjede za to ni duti, vec pobjeie u tvrdi grad Peniscola, pak ondje prokune i koncil

sve knezove, koji njemu uzkraduju

aragonski kralj Ferdinand, a za

otoku

poslu^nost.

njim povedoSe se

ostali

odkaza Benedikta posluh

vladari

na pirenejskom polu-

u Skotskoj. Uza sve to ne odreie se starac Benedikt svoje 6asti, ved uztraja,

dok ga

1417. nakon

duge parnice svrgao. Iz juzne Francuzke putova§e Sigismund u sjevernu, snujuci, kako bi izmirio francuzkoga kralja Karla VI. s englezkim Henrikom V., pak onda zajedno s njima proveo reforme u katolidkoj crkvi. Od 1. oiujka do 21. travnja 1416. boravio je u Parizu okoliSu, te je francuzki dvor sklonio na pogodbe mira, za koje je mislio, da ce ih u Englezkoj rado prihvatiti. DoSav u Calais, ne nadje ondje englezkoga kralja, ali se zato na njegov poziv na englezkim brodovima preveze u London, kamo stiie 7. svibnja 1416. nije koncil 26. srpnja

Eoglezkoj proboravi preko dva mjeseca.

Kralj Henrik, koji bijaSe pred nekoliko mje-

kod Azincourta, oditova se takodjer spreman na mir, ali uz tako teike uvjete, da su francuzki vlastodrfci od gnjeva planuli, te s mjesta primirje odkazali, koje bijahu nakon izgubljene bitke na dvije godine utanaiili. Kaie se, da je Sigismund proplakao od tuge, vidjevji, kako mu je nada propala, da bi mogao ta dva modoa kralja predobiti za crkvenu reformu. Ali domala spopala ga teika briga. Henrik oaime stade na nj sumnjati, nije li navlastiio samo zato doiao u Englezku, kako bi ga obtjenio ponudama mira, te Francuzkoj dao oduSka, da se spremi za dalji rat. Gradjanstvo u Londonu uze pnte svoju ziovolju tako ofiio pokazivati, da je bio prinudjen skloniti se a Canterbury. To ottade po nekl nafiin zarobljen, dok nije 15. kolovoza pristao na savez t Englezkom protiv Francuzke. Sada tek mogao se je vratiti u Calais, pak je onda kroz tile mjcseci boravio u Holandiji, Aachenu, Liegeu Luxemburgu, tako da je tek »eci pobijedio fnincuzku vojsku

27. sijedoja 1417. opet stigao

Kostnicu.

Dugotrajno to putovanje stajalo ga je

silnih

Dovaca, a kako nije nikad imao novaca, uzajmi od porkulaba nOrnbcrzkoga Fridrika Hohenzollema preko 400000 zlatnih forinti, pak mu za tu svotu zaloii svoju bafttinu, markgrufiju

te I

Branibor.

Domala

dade zato Fridriku

dasdma.

dikta

Tim

sc medjutim uvjeri, da zaloga

18. travnja

ne de modi nikad viie

izkupiti,

pomenutu markgrofiju sa svima pravima modi porodice Hohenzollein.

1417. u leno

poloii temelj pruakoj driari

Nakon povratka Sigismundova u Kostnicu svriena bi parnica protiv pape BeneXIII., te W on 27. srpnja 1417. skinut Tako biile uklonjena sva tri protupape, i

<?I01SMUND U Tt DJIM;

HHVATSKO KRAIJEVSTVO ZA NJPGOVA IZBIVANJA.

jcdinstvo katoIiCke crkve obnovljeno. Ali sada planu iestoka razmirica poradi toga^ da

6e sc prije provesti crkvene reforme papa, a

onda

birati

novi papa,

ili

6e se najprije

izabrati

o reformama. Sigismund Opreke se tako izoStriSe, da je kralj 9. rujna sabora; kardinali opet htjedoJe u obde otici iz Kostnice,

onda tekar pod njegovim predsjedanjem

razpravljati

zahtijevaSe prvo, a vecina kardinala drugo.

sa svojim privrienicima izaSao

tako da ih je gotovo silom zadriao.

Napokoo pretegoSe ipak

kardinali.

Dne

stude-

noga 1417. sastado^e se 23 u Kostnici nazo^na kardinala sa 30 zastupnika narod& u konklave, te proglasiSe 1 1. studenoga jednoduSno kardinala Otona della Coilona za papu.

Krau

Sigismund u Parizu.

Po tBTremeooj aioUtari a aarodooj kaJUoiei a PaHta. SigtMaaod ^tdi a* pr{je»tol)a • kraoMB rfMkog* knlja, « lii«Toj rad drii drtavno leslo, • a detooi tviUk sckogs pitma. Fred njim itoji voifoda Ivan (NcutralivO o^ Borgmadiit, p«k

tprtna, da kleko* preda

nj.

On bijaJe udcn, radin pravdoljubiv mui, tc stadc namah raditi oko crkvene reforme. Ali poSto se nakon dugih razprava ne mogo&e sporazumjeti, kakve driavaraa satebne kolike da budu te reforme, utanadi papa s pojedinim narodima koncil. ugovore (konkordate), te onda 22. travnja 1418. razpusti Taj 8e nazove Martin V.

Sigismund u juinoj Njemadkoj (Straisburg, Ulm» Augsburg, Regensburg, PassauX gdje je vrilo prava njemaikoga kralja. a Darodito Ostatak

godine

Hnr. po»j. n.

H-

1418. proboravio je

KRAUCJE SAM

SIOISMUND

udobre novce gradovima

Be^u, gdjc jc vojvodi

detio se je u

vojvode

vjendanje kralj

ga dekahu

.stradale.

podjeljivao nova.

to^no odriao,

druge sedmicc

obaviti

10. sijeinja 1419.

Bc&i podjc u Poiun, gdje ga nalazimo Ugarska su za njegova duga izbivanja

poslovi, jer

zlalnih forinli. Iz silni

Ako

urkrsa 1422.

poslije

Nikola Gorjanski

palatin

platit .6e

Dne

poveljom zajamcio, da de se

Albrechtu posebnom

njcgovom kcerju

svoje

bi rtje£i

Herman 40.000

potvrdjlvao stara prava

knez

celjski

veljafe 1419.

Hrvatska

ijuto

tomu su stradanju bile uzrokom najpnje turske provale, onda zulum pojedinih

napokun skrajnja razvradenost supnige njegove, kraljice Barbara. Sigismund bija§e joS god. 1412. na polazku svomu u rat povjerio upravu pasancu svomu, paiatinu ditave driave svoje nadbiskupu ostrogonskomu Ivanu Kaniiaju vr§io povjerenu mu dast, jer se DuNikoli Gorjanskomu. Nadbiskup Ivan jamadno je brovdani vcd 28. studenoga 1413. obradaju na njega kao na zamjenika kraljeva (in regno Hungariae vices gerenti). No bit de, da se je kraijica Barbara uplitala u viadanje, a moida su i pojedini velikaSi kraljevskim zamjenicima duzni posluh uzkradivali, jer je Sigismund velika&a,

Kralj

bio prinudjen, da svoju odredbu ponovi

pismeno

utvrdi.

Dne

1414. izdade

sijednja

on u Crcmoni znamenitu povelju, kojom on nadbiskupa Ivana Kaniiaja palatina Gorjanskoga po kraljevskoj punovlasti imenova zajedno (coniunctim) za >redenih kraljevina glavne zamjenike svoje (praedictorum DalDalmacije, Hrvatske Ugarske upravitclje matiae Croatiae ct Hungariae regnorum nostrorum gubernatores et vicarios nostros generates), to sve do onoga dasa, kad se povrati u svoja kraljevstva (tamdiu, quousque in i

dicta regna fellciter regressi fuerimus).

svojih zamjenika:

prihoda bi

obseznoj izpravi oznadi nadalje kralj sva prava

on im predaje vrhovnu sudadku

vlast,

pravo pobiranja svih kraljevskih

kovanja pjeneza, pravo imenovanja driavnih dastnika,

jcdan od njih bio odsutan

Napokon poziva

ili

moze sve

zaprijeden.

barune, plemice, vitezove

kralj sve prelate,

da se njegovim zamjenicima pokoravaju,

da revno

Ako

druga preimuctva.

je nazodan.

to izvr^ivati onaj, koji

podanike, gradove

varoSi,

gorljivo izvrSuju zapovijedi njihove.

bani, kao hrvatsko-slavonski ban Cupor od Moslavine, madvanski bani napokon Ivan Morovid, goLadislav Emerik Ilodki, usorski vojvoda Ivan Gorjanski, spodar nekadanje banovine Soli. Zanimljivo je, da je Sigismund posebnim pismom, izdanim zupanijama« malo dana poslije (25. sijednja) u Cremoni, naloiio >banima, banovcima kriievadke zupanije na sud jedino za vrijeme Slavonije, da pozivaju plemide zagrebadke sudskih sabora, a ne kad god im se svidi. Time je nastojao bar donekle staii na put

Uz glavne vikare

kral|eve imali

osobite

povlasti

Ivan Albcn od Medvedgrada, slavonski ban Pavao

samovoiji bana, banovaca

iupana, koji su u to vrijeme interregna

Naredba kraljeva u pogledu zamjenika poiao je na crkveni sabor u Kostnicu, a ostavljao Ugarsku, te je pratio kralja

nikama bana biskup

vojvoda,

Eberhard.

dok

nije

ito su prvi glasi

1414.

osjelila

godine 1415. i

sjrnodus,

16.

je sva

Gorjanski

mnogo

vlast viie

puta ostajala u

tako Hrvatska kao

Ugarska i

u Kostnicu, pohita namah crkveni zbor ecclesiam

repraesentans), da

pomod krSdanskomu

kolovosa 1415.. koje je poljskomu

kralju

nosio

vitez

svijetu

pozove Posebnim

Stanislav, zaklinje

izmiri s redom njemadkih vitezova, pak neka svom snagom poteku na obranu ugarsko^a kraljevstva. Sabor

crkveni tabor Vladislava, neka se

jemadki red

je puta

Poraz ugarsko-hrvatskih deta u Bosni

universalem

poljskoga kralja Vladislava Jagela, neka pohita u

pismom od

Nikola

sudci.

bili

Nadbiskup ostrogonski

srcima crkvenih otaca, sabranih u Kostnici.

katastrofi u Bosni stigli

G>nstantiensis

(sacrosancta

Tako

tudjini.

vrijedila.

je opet kralja zastupao vrhovni kancelar njegov, zagrebadki

prorala Turaka u hrvatske /.emije potrebla je

Tek

palatin

Posljedice toga viievladja

narodito u drugoj polovici

mnogo

posia

podjedno biskupa astijtkoga xa svoga poslanika u Ugarsku, da klonule duliove ohr^bri, da tm obeda pomod u teikoj nevolji. Poljtki kralj odaiva se bar donekle molbt crkvenoga labora. On posla svoje poslanike take k suttanu Muhamedu, kao njf^Hrvoju i

SKilSMUNn

Tt DJISi:

Kn\UF.V<TVO

l!RVAT.^K(»

da utana^e primirje

.|p|riin ortacima, zahtijevajuci,

slobodu brojne sainjeve, koje bijahu

zarobili.

Ako

ili

NJKfiOVA IZBIVANJA.

7.K

mir na §est godina,

ga ne posluiaju,

slozit

da paste na

ce se s

kraljeiii

onda sjedinjenim silama na njih oboriti. Sultan privoli na mir, te Sigismundom, posia svoje poslanike, da zajedno s poljskima ugovore pogodbe mira No kad su poljski poslanici na povratku do^li u oblast Pipa de Ozora, zarobi ih ovaj i ote \Tt\ dragocjenosti, koje bijaie turski car poslao na dar poljskomu kralju. S toga se ozlojedi kralj Vladislav tako, da se je okanio daljega posredovanja, te pustio, neka se ugarski velikaSi te de se

sami dalje brinu za svoje zarobljene drugove.

Kroz ditavu godinu 1416. snuju

nastoje

ugarski

vitezove, koji bijahu proSie godine u Bosni nastradali.

Gorjanski,

ali

ostavili u Bosni (captivitatem

'sium subire coactus

—

da oslobode vojvode

tih

oslobodio Ivan

se ne zna kako; vjerojatno je, da ga nijesu Turci ni poveli u svoju zemlju,

nego da su ga

onda se

velikali,

Prvi

est),

svakako

gdje je

viSe

rujna

1416.

prije

mjeseci

—

(per

infidelium

nostrorum Bosnen-

plura tempora)

damio u tamnici, a

u svoj zavidaj. JoS Ijetopisac Ivan Bathu duvali teiki okovi, kojima je Ivan

povraiio

samostanu u

Turdanski spominje, da su se u

quorumdam

Gorjanski za svojega suznjevanja bio okovan, i

koje

p>oslije

darovao pomenutomu

sa-

mostanu.

Ba$ Ivan Gorjanski radio je nakon posvoga najvi^e za oslobodjenje svojih

vratka

drugova,

koji

Turskoj.

Pri

torn

zasuznjeni

bili

srbski despot Sijepan Lazarevid.

jahu on

Budimu, za

ostali

ugarski

koje bi

Ceha sastadoSe

kaSi

bi-

zarobljene

car

turski

vojvode pustio na slobodu. Petra

njemu

velikaSi, sabrani

Ceha, jamadno da sazna

posiali Petra

uvjete, uz

dalekoj

posrednikom

bio

Nakon povratka

opet poglaviti

odlidnija vlastela baranjske

veli"

vukovske

iupanije 5 rujna 1416. u Peduhu, da duju poruku despotovu. Radilo se, da se izkupe iz suzanjstva turskoga uz manje plemide poglavito dctiri velikaSa,

banovac

Martin

poimence Ivan Morovic,

Drzid,

Halap (Alap)

Ivan

DjACI PliAiKOOA SVKUdiLl^TA U

Pelar Henrikovid SipuSki. Despot doznao od

turskoga cara, da bi on bio spreman

XV. STOUEdu.

pustiti

Isvomtk u PntKom •vvuMitta.

redene suinje za odkupninu od 65.000 zlatnih forinti.

Sabrani dakle velikaSi

kljudi^,

da de tako sami ne^to

onda po

ostaloj

Onda

Ugarskoj

Peduhu

za-

priloiiti,

Slavoniji

priloge

skupljati,

de se odkupnina u drugoj poluvici listopada

da wt ustanovljena svota sabere. u Futak Ivanu Gorjanskomu

FK>sIati

i Mihajlu Stjcpanovu, kuji de ju predati pouzdaniku turskoga cara i srbskoga despota. Sastanku u Peduhu prisustvovaii su osim Ivana Gorjanskoga joi zastupnici slavonskoga bana Davida Lackovica de 2^ntho, bosanskoga biskupa Benedikta, Pipona de Ozora, dok

su zagrebadki biskup Eberhard privote. Cini se

mediutim. da je

madvanski bani Ladislav taj ditav

Emerik

Ilodki posiali

pismene

rad oko oslobodjenja suinjeva ottao bezuspje^an.

je barem preko detiri godina u turskom suianjstvu, onda dobavio slobode, kad je platio sam od svojega blaga odkupninu od 40.000 forinti. Dakako da se je uslijed toga imanje njegovo gotovo razasulo, dok je rod njegov namaknuo tako ogromnu svotu.

Najodlidniji vujvoda Ivan

te se je

god. 1419

Morovid ostao

tckar

SIOUMUND KRALJUJR SAM

Sam ida

Sigismund zanimao se

kralj

(Tutus, T6t0s) od

je osobito

Bathmonostre, kojega

sudbinu velikaSa Ladislava TituSe-

takodjer nestalo

rata

Turcima u

kolovozu 1415. Ladislav diiao je prostrana imanja u Ugarskoj i Blinju u Slavoniji. U ratu ga nestalo, tako te se nije znalo, da li je poginuo ili dopanuo suzanjstva. Njegova

bijaie

supruga Ursula s nedoraslim sinovima svojima dugo je izdekivala i trazila svoga vojna, bnuie<5i ogromna imanja njegova od nasilja ostalih velikaSa. JoS 27. prosinca 1415. po-

Sigismund ostrogonskoga nadbiskupa Ivana Kaniiaja, svoga namjestnika za Ugarsku (vican'o general! in dicto regno Hungarie per nos constituto), zatim madvanske Emerika llodkoga (de Wylak), zagreba6koga biskupa Eberharda, temeSbane Ladislava ziva

kralj

koga hipana Pipona de Ozora, Ursula siiediija

napastnika.

Dne

suianjstva. sestric

joj javlja

suprug tvoj Ladislav Tutus zajedno

posjedovanjima

§tite

pravima

redenu

od svih

svedjer je odekivala, da ce joj

1416. pi§e

pismo, u kojem

Ursuli

svim njezinim

Neboga Ursula

26. listopada

Davida Lackovica, da

bana

slavonskoga

zajedno

sinove njezine

peiuvski biskup radostnu

vijest,

Ivan

se suprug vratiti iz Aiben svojoj >predragoj'

zaduo, >kako je predragi

naSim bratom dobio dozvolu

izadi

turske zemlje,

pak sada borave kod Sandalja<. Ladislav medjutim nije se nikad vi§e vratio u Ugarsku, a udovica njegova Ursula morala se je braniti svom snagom, da joj ne razgrabe imanja njegova. A dirali su u nju vanjskih neprijatelja. pade oni, koji bi imali braniti od domadih Kralj Sigismund bija^ namah nakon prvih vijesti o porazu svojih vojvoda u i

Bosni poslao u Ugarsku proslavijenoga junaka Pipona de Ozora, da brani juinu medju

njegove driave od daljih napadaja turskih. trsio,

da odbije navale turske

uz kopnenu vojsku uredjivao

Sigismund moli

nomu Piponu

Cini se, da se

da podigne ugled

kralja

ratnu mornaricu na

Dunavu

grada

17. rujna 1416. iz Calaisa vijede

za pladu vrstne graditelje brodova

Pipo godine 1416. zaista

svoga u Bosni. Jamadno je Pipo i

njegovim pritocima, jer

Hvara, da §to

(valentes

artifices

kralj

prije po§lje reie-

peritos

magistros

navium genera, et ad eas necessaria preparare et adoptare sciunt). Kralj sam izpovijeda tom prigodom, da je odlu£io oboriti se na Turke »dvojakim putem, naime tako po kopnu kao po vodama< (via bifurcata, videlicet tarn in terris quam in aquis). U to vrijeme nekako ratovao je galearum

qui arte sua galeas, galeotas, brigantinos aliaque

Pipo u Bosni Ijevstva

>proti stanovitim

ugarskoga

BoSnjacima, osobitim

neyjernicima

protivnicima

exercitus contra certos Boznenses, nostros et ipsius regni

(vestri

kra-

Hun-

garie infideies et emulos speciales, per vos instaurati); no kad se je ta vojska vradala,

a to

je bilo

oko Sesveta 1416.

kojnoga Ladislava ih

Titu.<evi<5a

»po nadinu bijesnih Turaka«

pootevfti sve stvari,

pa£e

—

oboriSe se mnogi sluibenici

njegovih

sinova

bodroikoj

Piponovi baranjskoj

(more sevissimorum turcorum) opustoSiSe

pokretnine ubogih kmetova.

Tako

—

na imanja poiupaniji, i

pak

oplijeniSe,

vojska, sabrana na obranu

sama najvi^ robila; a ta vojska nije sastojala od stranih pladenika, nego od samih domadih plemida, koji su mislili, da mogu raditi §to ih volja, poSto je kralj daleko u tudjem svijetu (nostram personam regiam extra dictum regnum nostrum Hungarie in tam zemlje,

remotis partibus constitutam fore agnoscentes). Primjer Piponovih deta nije ostao osamljen.

Posjed Blinja u Slavoniji, koji su driali sinovi Ladislava Tituievida, nije samo grozno ttradao od pustoienja turskoga, nego

od susjeda. Slavonski ban David Lackovic dao je po svojim kastelanima u Gorama redom otimati plijeniti sela seliSta blinjske gospoStije; a ito je Djemu preostalo, otimao je poslije drugi susjed, knez Peur Zrinski. Kralj Sigismund morao je god. 1417. 1418. u vi&e mahova pisati prijetiti is Kostnice otimadima, da i

se kane toga oe&tstnoga posla

Dne

poziva bana slavonskoga Davida LackoTida de Zanthow, da dade nevoljnoj udovici Ursuli zadovoljitinu; u isti (as zapoijeda kralj zagrebadkomu biskupu Elberhardu, palatinu Nikoli Gorjanskomu, Piponu de Ozora i Ivanu Gorjanskomu, vojvodi Usore iupanu Poiege, da silom prinude slavonskoga bana aa oditetu, ako je sam ne bi htio dati. 30. svibnja 1417.

hrvatsko kraijevstvo za njebova

r TinJINi:

SIfllSMi Nl)

Nije medjutim stradala jedino

kao da

vi$e nijesu znali za kralja, a

morala

kraljica Barbara, koja bi

Dugotrajno izbiyanje

porodica Ladislava Titulevida.

obcim meteiom tako u Ugarskoj, kao u

kraljevo urodilo je

nasilje

globljenje

progonjene

Stititi

Slavonijt.

koga kaptola, tako da

Pojedini velika&i

preotelo je mah.

slabe, podala

Fade

se globljenju

Njezini kastelani u gradu Kalniku smetali su u velike posjedu

£ini.

izbivanja.

sama

otima-

Toplicama zagrebad-

u Kostnici. Sigismund se je gotovo prepao poradi te tuibe, jer se je bojao, da bi sc kaptol mogao potuiiti na kraljicu pred crkvenim saborom, kako bijaSe tuiio kneza Nikolu Frankapana radi uzkraje kaptol bio prinudjen tuiiti kraljtcu kralju

Dne

divanja duine desetine.

skomu, svomu kraljicu

ba^ u

3. sijednja

kako

vikaru,

Kostnice palatinu Nikoli Gorjan-

animo) duo za gorke tuzbe kaptola na

njezine Ijude. Kralj ne 6e, da se kr§e prava crkve, to manje, §to crkveni sabor

par nastoji pogaiEena prava crkve

taj

Barbaru kraljevskom

kraljicu

1418. pi§e kralj

je teika srca (aegro

obnoviti.

rijedju (verbo regis)

S toga

zapovijeda palatinu, neka

opomene, da ne smeta kaptola

pri

odre-

da bude kakovih razmirica pri njegovu dolazku, a jo§ manje, da bi mu crkveni sabor mogao u torn pogledu i§ta zabavitl Kako se razabira, Sigismund u to vrijeme nije mario za svoju suprugu Barbani,

djivanju

medjaSa.

jer inade

Kralj

de,

bi pisao palatinu,

vec njoj samoj.

bilo je uzroka, zaSto

ju je odnemario.

Barbara bijaSe nakon povratka svoga u Ugarsku stala zivjeti

tako pustopa§no

sebe

razbludno, da je tim osramo-

svoga supruga. Baciv§i svaki

pod noge, stade na odigled ditavomu svijetu Ijubakati s nekim vitezom njemadkoga reda Walmerodom. Sigismund doduSe nije ni sam bio uzoran suprug, ali ga je silno tila

vrijedjalo,

javnu

§to

Ugarsku, ne htjede se s

svojim

preljubnicom

privolom prelata

nevjernu suprugu, da

podavala

se s toga u veljadi

sablazan. VrativSi

namah u Po2uou

iivotom

kraljica

stid

mjesta

1419. u

ni sastati,

vec

baruna osudi

ostavi kraljevski grad

u Budimu, pak da zajedno sa svojom desetgodiSnjom kcerju Elizabetom podje u neki pusti kraj kod Velikog Varadina, gdje je

najvecoj bijedi, tako da i

sluiindadi gladovala.

jenjati odijela. Kralj se stati,

tri

detvrt godine iivjela u

mnogo

s kcerju

puta zajedno skderju

Ne dadoSe

joj

dugo ne htjede

da ga nevolja njezina ne

jednom poSao u jedno

do je

dovoljno mis

njom

smekSala.

ni sa-

Kad

dade nesrecnicu zau Budim. Prije povratka u

Veliki Varadin,

odpremiti

Budim odredi joj opet za boraviite neko pusto mjesto u juinoj Ugarskoj. Kraljica se je jedva namolila, da ju je poslao u Holid

PeCat krauice Barbark. U prvon

dragon

tredem grb porodice oeljikih

IOTA

(tri

BMbare

ieivrtom polja Tidi

agartki grb (pr«ge), • u

koe>

STtjnde). Ntpia: S(igiIIuai) dei

UvonUK

gracU rtgiaa Haogark.

u arkiva n Bodimpcati.

u sjevemoj Ugarskoj. Tek na Badnjak

1419. izmiri se kralj sa svojom suprugom, ne mogavii odoljeti njezinim

molbama

pUdu

neduine kderi svoje. Za boravka svoga u tudjini nije Sigismund zanemano Dalmacije ni Hrvatske. On nije ni dasak odkinuo odiju svojih s iztodne obale jadranskoga mora. Prvo su ga na to neprestano sjecali sami Mletdani, koji su ncatrudljivo radili, da se godine 1413. utanadeno primirje prometne u konadni mir, po kojemu bi ih zapalo £itavo primorje hrvatskodalmaiinsko. Drugo su vjeme ob<5ine dalmatinske, kao Trogir i Spljet, a naro^ito Du'

njemu svoje poslantke, doglasujudi mu svoje ielje t jade, i priobcujudi mu potanko sve vijesti o Bosni njezinim vladarima, o turskim sultanima I njihovim provalama, pade o prilikama u napuljskoj kndjerini. Tako je Sigismund po brovnik, neprestano Siljale k

SIGISMUND KRAUrjK SAM.

g«^

obavijestima dalmatinskth obcina doznavao za sve, $to se je zgadjalo na skrajnjemu iztoku

Evrope, pade

Aziji.

svijeU u Dalmaciju, budi da

dohodke

Sigismund

Siljao

izvrie, §to

pismeno

Izmediu

dace pojcdinih gradova.

Vladislav JakSic od Kuiija

ncki vltez

nije

kraljevih

tih

pouzdanike

put svoje

koji

daleka

moglo, budi da skupe

uiiniti

pouzdanika

se narodito

iztiie

(Ladislaus Jakch, Jacce, Jachez, Jachsich

Kusal, Kwsal, Chusal), sin Jurjev, kojega je porodica driala prostranili posjeda u sjeveroiztoinoj

izto^noj Ugarskoj.

Doe

oiujka 1414. §alje kmlj

Vladislava

zajedno

JakSida

nekim Ivanom Chalnakom ravno iz Piacenze u Dubrovnik; zadaca je njihova, da budu bosanskom vlastelom, pak da izrade u Sandaija medju dubrovadkom obcinom Dra^evicu. Pavla Radinovtca, da za novce ustupe Dubrovniku iupe Konavle Hranica gradove, koje je oteo nevjernomu Hrvoju, neke kao Sandalju dati ce za to Sigismund dubrovadkoj Kortulu predao olxiini. Vladislav $to je ve<5 Hrvojeve otoke Brai, Hvar Jakiid stiie u Dubrovnik 13. travnja, a onda podje 22. travnja k Sandalju. Cini se medjutim, da nije ni§ta izvriio, jer Sandalj nije htio ni £uti, da ustupi Konavle Dubrovniku. Sigismund je najbolje bio zabavljen poslovima crkvenoga sabora. kad je herceg Hrvoje s pomo<5u Turaka godine 1415. zametnuo posljednju borbu za svoj obstanak. 8

posrednici

Spominjalo se javno

gla^no, da su

Mletci

taj

put sporazumni

odmetnim Hrvojem

Tarcima; pade iz Ugarske stizale su vijesti kralju, da su Turci provalili potaknuti od Mletdana (ad suggestionem Venetorum), koji su pa6e dali 600 strijelaca, bombarada iiveia. Sasvim je prirodno, da se je Sigismund tim povodom potuiio francuzkomu kralju i

Da nevjeru mIetaCke obcine. To je potaklo MIetdane, pisma ne same francuzkomu kralju, nego takodjer vojvodi austrijskomu Ernestu, vojvodi savojskomu,

su 30. kolovoza 1415. razposlali

kralju englezkomu, aragonskomu, drugim knezovima evropskim, u koiima

su se nastojali opravdati od tolike osvade (calumnia). »Znademo, da je gospodin Sigismund, kralj

Ugarske

izabrani kralj Rimljana

kao §to je odito

pisao razliditim kraljevima

po javnim mjestima razasuo

da smo potakli na zapadnim stranama prostom osvadom ostalim krSdanskim

poraz

propast kr^danstva

glase,

bijesno po oblastima

haraju

bez ikaka

temelja,

sadanju

Turaka, koii

pak se odituju spremni

svijeta, i

zavist,

lutajudi

Mletci progla^uju to

Ilirije<.

vladarima

protiv nas mrznju

uzpiri

provalu

Ungarije

pridruiiti svoje brodovlje

vladarima, ako se pokrene obdeniti rat na zator Turaka.

Smrcu hercega Hrvoje sinu nada mletadkoj obcini, da bi mogia obladati njegovim gradom OmiSem na u.^du Cetine, tako steci znamenito uporiSte proti Spljetu proti i

juinim otocima.

jagma za Omi§: za nj se otimlju Mletci, Stjepan Ostoja, napokon cetinski knez IvaniS Nelipidf

prvoj detvrti 1416. obca je

Dubrovnik, Spljet, bosanski

kralj

mu Omi§

Surjak Hrvojev. Potonji je pretegao, sestra njegova Jelena predala

sve oblasti

nego §to se je drugi put udala za bosanskoga kraija Ostoju. Ve<5 3. svibnja 1416. izdaje knez Ivani^ Nelipid zajedno sa svojom suprugom Elizabetom Omiianima hrvatsku, 6rilicom pisanu povelju ovoga sadriaja: >Na Klisi. Mi Ivani§ ban, knez cetinski, kliski ramski omUki, damo viditi vsakomu, komu se dostoji ... da razumivii ogledavSi mi nevolju trudno stanje plemenitih Ijudi OmiSani, da su imali trpeci V ona minuvia nemirna vremena obitamo im .se na§om virom loiom naSe gospodje u Hrvatskoj,

prije

Alsabete

kako da

vsih na&ih dobrih Ijudi,

hodemo

odriati

braniti

v njih starih za-

i u pravdah navadnih ... da ih tvrdimo v vsih njih iminjah kotarih na to i im dasmo taj nai otvoreni list pedatom naiim zlamenjan z vedim .< Zanimljivo je, ftto se modni knex Ivanii zove banom, a jo& je znadajnije, ito ga Dubrovdant zovu banom hnratskim (banc Chorvacie). U sluibenim spisima onih godina spominje se vazda kao ban Dalmacije Hrvatske Ivan Alben od Medvcdgrada (1414. 1419.), a kad tamo, pravi je ban Ivanii Nelipid. Dok on dan nod stoji na braniku hrvatskoga kraljevstva: nazovi-ban iTin Alben ili prati kraija Sigismunda po tudjini ill dolazi u Dalmaciju za tvoga gospodara po dohodke dade.

konih

—

SI6ISMUND U TUOJINi; HRVATSKO KRAUKVSTVO ZA NJK0OVA 12BIVANJA. MIetcima, a

Dubrovianima

malo podudno,

nije bilo ni

§to je

Omi§ zapao

hrvat*

skoga kneza IvaniSa. MIetci iele mu ga oteti mitom i izdajom, a Dubrovdani tuibama banici Etikralju Sigismundu. Dne 3. kolovoza 1416. tuie se Dubrovdani banu Ivaniiu kako grada OmiSa, su nedavno lipnju porobili brod; a 12 listoneki njihov u zabeti na iitelje i

gpada 1416. tuie ved Sigismundu bana >rodu nanijeli omiSki »gusari«. Odito

banicu, §to nijesu naknadili Stete, koju su njthovu

je,

da su Dubrovdani odekivali, da de

Ivaniiu oduzeti OmiS, te ga njima darovati. Medjutim se

Sigismund u svoju

vlast.

od mletadke

mah jamadno

taj

sile.

trebalo

knezu

dalje njegove pomodi, poSto se nijesu MIetci odrekli

Sigismund

otoka.

dobro

slutio,

da de opet planuti

dalmatinskoga primorja. Jos 5 travnja 1416. piSe Pariza vazda odanim Trogiranima pismo, u kojem se hvali, kako mu posao dobro

rat s MIetcima, iz

pak

kralj

put prevariSe.

Sto je hrvatski knez Ivanii razmaknuo on pozrtvovno branio nedavno §ibenik

zalio,

sjecao se je valjda, kako je ba§

ni Spljeta ni Trogira, a ni juznih

nije

taj

nije odiju skidao s

kako de izmiriti francuzkoga kraija s englezkim, pak odaje svoju nadu, da de se joS ove godine vratiti u Ugarsku. Namah 7. travnja opet §alje pismo u Trogir, u kojem moli gradjane, da bi blizu svoga grada podigli nekaki arsenal, u koji bi se mogle ditave (quatenus prope civitatem quendam arsestajati sigurne skloniti njegove galije natum, in quo galeae nostrae tutae ac salvae stare possint, praeparetis); a on de im za to obilatu nagradu. Jo§ ill moli, da bi mu po starom obidaju Sto deSce osim plade dati jo§ napreduje

(crebrius) duglaSivali sve novosti, koje bi se zgodile u

Zabrinut za

ciji

jedini

Stit

mu i

dopuStala

upravu otoka Brada, Hvara

cima

Sigismund u obde, da ugadja u svemu

dirati

da ne bude nezadovoljnika u Dalmakneza Ivana Nelipida, koji je u to

silnoga

A jo§ je

kralj

Sigismund

godine

1413. povjerio

Dubrovdanima

Kordule, koje bija§e oduzeo Hrvoju Vukdidu.

2La

tim

oto-

dubrovadka obcina ved odavna, jednako kao spljetska obdina. No Sigismund oloke Dubrovniku, jer se je od njega nadao vedemu dohodku za njih Dubrov-

teiila je

predao je

u srpnju

dani jo§ su

1413.

posieli

ime kraljevo

otoke u

knezove; a onda su u kolovozu poslali Andriju Vudica

manje mogao ugoditi ieljama

proti njima stizavale tuzbe s vi§e strana.

spomenuto, kako je

ielja njegova,

obrana hrvatskoga kraljevstva.

Dubrovdana, poito su

Ved

Ba§

zemlji.

toj

Hrvatskoj, nije

doba bio

Dalmacije nastojao

oslatak

svojim podanicima u

onim stranama.

se zahvale

ustanove

godi§nji

dohodak

poslanicima, neka

nalaie obdinsko vijece

namjestili

uputiii

Ako

na njima svoje

Nikolu Gudetida pred kraija da

dopitane otoke.

nastoje

jedva toliko, da de upravne troSkove namiritl

kraija,

kralj

U posebnom naputku kako otoci malo nose,

na svaki nadin traiio godi&nji,

ako obdini posve prepusti otoke, ponudi 200 dukata g9<jii'| za uzdarje. Ne bude li kralj htio tomu prineka mu za nju ponude 2000 dukata u voliti, neka ga tada zamole bar za Kordulu, jme uzdarja, a bez godiSniega dohodka Poslanici neka kralju napokon obrazloie, kako bi bilo neprilidno opasno za Dalmaciju, kad bi redeni otoci zapali druge gos|)od«re. dohodak, neka

tada,

nj-ga dohodka, a povrh toga 3000 dukata

kao primjerice Sandalja Hranida Poslanici dubrovadki ne htio

ill

mogoie

posve ustupiti otoka. a drugo

Ivan Alben

od Medvedgrada

BalSu zetskoga.

radili

se nikako pogoditi s kraljrm

bit

proti

Spljedaoi

Dubrovdanima.

dclu im Kordulani. kratili pokoriti dubrovadkoj

obdini, ved

kralj

nije

hrvatsko-dalmatinski ban

Napokon su

Prvo sam

htjeli

otodani, na

su se

imati

svoje vlastite

dana trajalo je pogadianje. Napokon je kralj Brad ostanu sa svima pismom od 26 lipnja 1414. odredio, neka otoci Kordula, Hvar piipadcima, koristima dohodcima dubrovadkoj obdini tako dugo, dok on sajedno s prclatima barunima Ungarije drugadije ne odiudi (tamdiu, quousque aliud superinde una cum fidelibus prelatis et baronibus dicti regni Hungarie decrevrnmus deliberandum).

knezove

samoupravu. Gotovo

godinu

KRAUUJE

<8I0ISMUND

SAM.

Drugim pismom itt 'ga daoa zapovjedio je kralj hrvatskodalmatinskom banu Ivanu Albenu njihove dioovnike od Medvedgrada, oeka ne dira u otoke, a joS'manje u Dubrovdane i

im njima. lani,

MedjuHm Dubrov£ani nijesu dugo upravljali otocima. Otodani, na telu im Koriuotimahu se svom snagom vlasti njihovoj. Kroz dvije godine traju razmirice izmedju

Dubrovnika. Kor^ulaoi su bijedili Dubrovnik, da ih zatire dadama, da im otima vojsku. Dubrova(!;ka obcina opet zemljiita (kncline), i da §alje na njih oruiane brodove da ne ce davati svojih brodova ni tuiakala Kordulane, da uzkracuju duine dohodke,

Kor£ale

pogibao od Turaka. Kordulane pomagali su Vladislav JakSid od Kuilja, bio poslanikom kraljevim u Dubrovniku. Mora da je bilo silna tuiavrijeme koji je neko svih strana, kad je Sigismund sve na putu u Calaisu 21. rujna 1416. opadaoja sa kanja smutnje. On dade toga dana sastaviti viSe povelja piodluiio dokrajiiti te razmirice onda, kad

prijeti

sama; jednim oduzima Dubrovniku upravu otoka, drugim predaje ib svojemu vjernomu vitezu Ladislavu Jakiicu od Kuilja za njegove brojne zasluge tako u Ugarskoj kao Sirom svijeta, a trecim javlja Hvaranima imenovanje Ladislava JakSida, te ib poziva, da ga sve sluiaju, ito de

taj

u ime njegovo govoriti

Dubrov6an'i kao da su

zapovijedati.

pak su kralju

Sta ih deka,

slutili,

poslali za poslanika

nekoga

na prosto donese 30. sijeinja 1417. u prosinca 1416, kojim javlja, da de naskoro dodi u

STe<5eDika Maroja. Ali Maroje ne izvrSi ni§ta, ved

Dubrovnik pismo kraljevo od 16. vijednik Vladislav Jaklid Dubrovnik niegov vitez i

pogledu otoka. i

prvo

zaista

bijaie,

da je

vitez Vladislav s njih

podpunom

u dana veljade 1417. na otoke, knezove druge dastnike. Poslije, s

punovlasti, osobito

posljednjih

stigne

uklonio dubrovadke

dodje tekar u Dubrovnik, te predade obdini listove kraljeve od 21. rujna proSle povjerava vitezu Vladislavu. Dubrovcana godine, kojim »e njoj oduzima uprava otoka

8. oiujka,

teiko se kosnula odredba kraljeva,

jo§ jace

ali

zaboljelo,

kad

na upit njihov

komesar oditovao, da su otoke izgubili za to, §to su njima zlo i tiranski upravtirannica gubernacione). Toj svojoj boli dadoSe odu§ka u pismu na Ijali (pro mala et kralja od 31. oiujka 1417. Najprije se tuie, §to je Vladislav JakSid prije poSao na otoke, a onda tek u Dubrovnik; §to ih je prije proglasio krivcima, nego §to im priobdio kraIjevsku poruku (iudicans nos reos, antequam loqueretur ad nos verbum regium). Javljaju

kraljev

nadalje,

da su po zapovijedi

vudjih navala saduvane«; ih

pade duvali kao dobri

ali

kraljevoj predali redene

se brane

pastiri

premda

bi neki zaista

lo§e

povjereno stado, ne ialedi truda

po nodi. Nikoga nijesmo pogubili, bili,

otoke >netaknute, neoMedene

od osvade, da su njima

kaznu

niti

udove

zasluiili.

osakatili,

upravljali.

ni troika ni

po danu

nikoga nijesmo novcem glo-

preblagi gospodinel

iaiosti,

>Mi smo

Nakon brodo-

lomlja s boije srdibe, nakon preukrutne kuge nijesmo odekivali, da de nas ovako Sta od

vas raii

Dajmanje pak, da dete nam uzeti otoke, koje smo 8 naporom opasnosti saduod vukova, podnosedi neprijateljstva Itete; otoke, koji bi bez gospodara odavna

stidi,

red doili u ruke neprijatelja vaiega i

kriju.

satlulani.

prijestolja, to s njihovom privolom, Ito dosad taje gorko ialimo srdibu vaiu, po kojoj smo prije osudjeni, nego Ito smo su zlo govorili o nama zli Ijudi, koji vazda javno grde svoga gospodara, i

najviie

Ako

mi nijesmo oikad zudili bit! hvaljeni od poganih usta, smo obrazom primili (otoke), takim smo ih driali gotpodin

jer hvaliti se i

povratili.

moraju

Gospodin

djela.

Kakim

kralj je dao,

oduteo; kako se gospodinu svidjelo, tako se zgodilo: neka bude ime Gotpodnje blagosloveno Jer zlato obidaje se kuSati ognjem. Ali ni viSe toga, ni smrt tti bolest ni oemilost ne de nas modi odvratiti od Ijubavi vjernosti prema preblagomu kralj je

kralju

naiema

sretoj kruni ugarskoj*.

Obladavii otocima »u ime kraljevo* (parte maiestatis regie\ stao se Vladislav JakSid a poslove diUve Dalmacije, koliko je pripadala kralju Sigismundu. On se zove

mijciati

•kraljevski

komesar o kraljevim Dalmaciji* (regius

commissarius

regno Dal-

DRUei RAT S MLITCIMA; OUBITAK TR06IRA, tPUETA

JUiNIH OTOKA.

graod Dubrovdaoa ne samo dohodak za kralja Sigismunda, nego Dubrovdaoi ^Iju kralju izravno po svojim Ijudima duzni dohodak, a za brodograditelje nastoje se izpriiati kugom, koja je pokosila tolike tisude Ijudi, medju Djima mnogo graditelja. Fade u bosaoske prilike uplice se kraljevski komisar. Sad Petra Pavlovida radi polovice Kooavala; ho<ie, da uiini pogodbu izmedju Dubrovnika sad opet trail od Dubrovdana, da mu ustupe u svom gradu sve kuce, koje bijahu budi u poslove ostalih gradova Dalmapoklonili, budi u zamjenu dali bosanskoj vlasteli. Ali cije ulazi Vladislav. Tako trail od grada Trogira, da mu za kraljevsku komoru Izpladuju >STe dohodke od tridesetnice i solana kraljevskih*. Trogirani su s toga vrlo ozlojedjeni, nabavu ostalih jet su !^av dohodak doslije upotrebljavall za >popravljanje gradskih zidova potrebitih stvari<. Sam Vladislav predlaie sada kralju, neka se Trogiru ostavi sav dohodak; 16. listopada 1418. odredjuje, da se doduSe poali Sigismund pismom iz Kostnice od menuti dohodak za proSlo vrijeme Trogiranima opra^ta, all da ga odsad moraju ipak pladati, 6m pomenuti Vladislav JakSid k njima dodje. Pomenuti Vladislav jamadno je

macie), pak

traii

ditelje brodova. Ali

doprinesao

novi rat

k tomu, da se

8 vlastelom.

Hvaru

je u gradu

bilo je skrajnje

vrijeme, da

1418. izmirila pudka stranka

prosinca

do mira dodje,

jer

u to bio

ve<5

planuo

Mletcima.

—

(Drugi rat s Mletcima 1418. 1420.; gubitak Trogira, Spljeta juzoih otoka). Neko vrijeme iza primirja od godioe 1413. ku§ali su Mletci, da utanaie sa Sigis-

mundom

kona^ni mir;

padie,

uvjeriSe,

do toga dodi ne

1414. svoje poslanike, koji su se u torn poslu

16. veljaCe

Rimu. Ali

se brzo

ali

ni primirja nijesu

kako su

ih bijedili,

Mletci

savjestno driali, jer su

same Turke.

K tomu

de,

pak zato odazvaie

na papinskom dvoru u

desili

pomagali Hrvoja,

neizravno

su neprestano snovali, kako da se do-

Mletcima prema Sigismundovim podanicima, najbolje pokazuje ovaj sludaj. U prosincu 1414. dodjoSe u Mletke poslanici grada Spljeta, te umoli§e vijede. da nadoknadi neke Stete, koje su u(injene spljetskoj crkvi na otoku Pagu. gradjanima od mletadkih podanika u ^ibeniku Ali im mudro vijede odgovori, da mu je nemogude iSta uiiniti, dok ostala mjesta Dalmacije ne dodju pod mletadku vlast (antequam terre et loca illarum partium pervenirent ad manus nostri dominii, non ridetur nobis posse facere id, quod requirunt). MIetCani ne bave Omi§a

ostalih mjesta u Dalmaciji.

Kakvo

je razpoloienje bilo u

samo da

nijesu

Stitili

imanja

prava Sigismundovih podanika u svojim

gradovima

ko-

nego su svojim silnim brodovljem prijedili svaku trgovinu Spljeta, Trogira Dubrovnika po jadranskom moru. Dakako da su tm Hrvati vradali nemilo za nedrago. Sad bi Kninjani provalili u mletadki kotar oko Novigrada, sad bi cetinski knez udarao na okoliS mietadkoga Sibenika. I tako unatod primirju nije bilo pravoga mira ni na kopou,

tarima,

na moru.

Samo

imalo je prestati 16. (18) travnja 1418. Medjutim jo& na koncu nedavno u Kostnici izabrani papa Martin V. ponudio, da posreduje mir izmedju MIetaka Sigismunda. MIetdani prihvati&e ponudu papinu naipripravnije, jer je bai u to vrijeme bio ustao zetski knez BalSa, pak im podeo otimati gradove u juinoj Dalmaciji (Albaniji). narodito Skadar, Drivast, Ucinj, Budvu i bar. Da ne moraju ratovati dui ditave iztodne obale jadranskoga mora od Krka do Bara, bill bi se rado pogodili

god 1417.

primirje

bija&e se

bar s ugarsko-hrvatskim kraljem.

Dne

oiujka 1418. posla.^ oni

u Kostnicu, Marina Caravella, Fantina Michaela, Antuna

detiri

svoja poslanika

Franju Foscara, te im podijeliSe obseian naputak. Poslanici neka svakako nastoje, da se utanadi ili podpuni trajni mir ili bar novo primirje na &to dulje vrijeme, od pet godina do dvadeset i pet

Ako

Contarena

nade bilo, da de dodi do mira ili primirja, neka slobodno produlje sadaoje prido konca svibnja. Neka ne iaie novaca nikakovih, ali neka ne odstupe ni pedija temlje ni u Dalmaciji, ni u sjevernoj Italijt, pade neka porade, da im Sigismund joite bi

mirje

dade Ostrovicu u Hrvatskoj,

sve

ftto

drii u Furlanskoj.

joi

poslanici nijesu ttigii

SIOISMUNO KRAUUJB SAM.

n Kostnicu, ve^ im otx^ina

mtrja dalje nego

21. oiujka javlja, neica

8. svibnja. jer hi

Djezine (etc pripravne

nipoSto

trpila Stetu

ne produljuju sadanjeg

kapetanu svoje mornarice Nikoli Cape

neka odjedri put Dal-

lu,

macijr, najprije u Zadar, a onda u Sibenik, neka razpita tamo&nje prilike

mietadkih podanika, pak neka u yodama dalmatinskim

Dalmaciji

stoji

Hrvatskoj. Najvi&e se zabrinu

na obranu

(eka na dalje zapovijedi.

mleta^ke za obnovu rata uzbuniSe Sigismundu vjerne obciine

Priprave

pri-

obdina mletadka, poSto su vc6

u redu (gentes nostras paratae et in ordine) Istoga dana izdaje

xapovijed yrhovnomu

toga

kotare u

Dubrovnik, koji je sve dosad bio neutralan,

samo da mu MIetci ne prijede trgovanje. Sada se je prepao velike mornarice, koja bi mogla iznenada nahrupiti na njegovu driavinu slobodi. Dne udiniti kraj njegovoj 7. travnja 1418. zapovijedaju MIetci vrhovnomu kapetanu svoje mornarice, neka s jednom i

galijom svojom

k obdioi,

neka poSlje kojega podkapetana svoga kad primirje mineP Gotovo u isti mah dolaze du-

Dubrovnik, pak

odplovi pred

te ju zapita, ยงta kani ^initi,

brovadki trgovci, boraveci u Mletcima. pak pitaiu, da

da za

koji

dan

pala

sve dotle,

zalaziti

njihovim podanicima.

moledi svoje susjede, da

ostati

trgovati,

pade

gorega, pak Salju u Sibenik dva

Hlapsi et Nicolaus

filius

dalje ostati u gradu, buduci

dok bude dubrovadka obdina jednako postu-

Skradinjani boje se zla

svoja poslanika (presbiter Matheus

mogu mirno

Mietiani im odvra<faju, da

izti^e primirje?

u druga mjesta mleta6ka

smiju

Conedemes

cives Scardone),

itede u dojdudem ratu. MIetadki knez u Sibeniku, Benedikt

Skradinjanima slobodno pismo, kojim njima obe<5aje, da ne de u njih dirati, dokle budu mirovali, te izvjeSdivali njega o svemu, Sto bi se snovalo spremalo protiv Sibenika (de quibuscumque exercitibus, cumulationibus gentium et

Capello izdaje 22. travnja 1418

tractatibus,

AH bude

quos senserint fieri et parari ubicumque contra Sibenicum et eius districtum). duzdovska vlada zapovjedila, da na njih udari: ne ce ih modi ipak Stedjeti, jer

vladinim zapovijedima treba se pokoravati Joi 18. travnja nadaju se MIetci, da de dodi barem do petgodi&njega primirja izmedju njih

ugarsko-hrvatskoga kraija, pak

toga ยงaiju svojim poslanicima u Kostnicu u torn

doba piยงu svojim upraviteljima u Zadru, neka pokukiju milom dobiti Ostrovicu, a njihov knez u ^ibeniku nastoji predobiti cetinskoga kneza Ivaniia Nelipida. I zaista utanadi Sibenski knez s IvaniSem nekakvo primirje uz odkaz od petnaest dana. Medjutim prodje mjesec svibanj 1418., a mletad:ki poslanici u Kostaici ne utanapogledu novih naputaka.

gotovo u

isto

dile ni mira ni primirja.

poseban odbor od pet

tako planu iznova

Due

rat.

18. lipnja

mletadka obdina

bira

de se baviti jedino ratnim poslovima u Furlanskoj, Istri Sigismund oko obrane vjernih mu gradova u Dalmaciji, te uz ino poziva Trogir, da opremi jednu galiju galijicu za njegovu mornaricu. Dne 9. srpoja opet razglaiuje po ditavoj Njemadkoj, kako su MIetci nakon znludnih pukusa oko izmirenja provalili u zemlje njegova podanika, akvilejskoga patrijarke Ljudevita Tecka, Dalmaciji.

isti

mah

lica, koji

radi

u Furlansku

Istni,

njemadko-hmskomu

podjedno

carstvu.

udarili

Kralj

na druge

poziva s toga

zemlje, koje pripadaju

Strassburga

njemadke gradove, da

gradove

prekinu svaku trgovadku svezu s Mletcima, pak da stanu trgovati s Genovezima.

rujnu 1418. ratovalo te je ved na sve strane.

Dne

rujna daje mietadko vije<5e

poseboe oaloge NlkoIi Capellu, vrhovnomu kapetanu svoga brodovlja u jadran^^kom mom. Neka udara na gradove Trogir i Spljet samo sa morske strane, a neka ne izlazi na kopno Ako bi ga pozvali Poljidani, da cajedno s njima udara po kopnu na Spljet, neka se izvine s obsirom na skorainju zimu. Neka im obeda pomod na kopnu za dojdudu godinu, no neka ih gleda skloniti, da sami udaraju na Spljet. Ako bi se Trogir Spljet htjeli predati. neka im obeda jednake pogodbe, kao ito ih je dobio ยงibenik. U obde i

neka gleda, kako penxije

bi viAe izradio

ooim gradjaoima,

koji bi

obedati godiinje mitom, nego oruijem. S toga smije mu pomogli. da se ti gradovi predadu. Trogirskim grai

DRU6I RAT S MLETCIMA; OUBITAK TROGIRA, SPURTA djanima, neka slobodao obc6A godiinje

OTOKA.

JL'iNIH

do 2000 dukata, a spljetskim do 1000.

peDzije

naputaka razabiremo, da Mietci nijesu tada jo$ svom odlu£nosti

Iz tih

jedou

su,

da de

ratovali.

ruku nadali su se joi uvijek, da 6e Sigismund popustiii, a u drugu o^ekivali

same dalmatinske ob<5ine napokon priznati njihovu vlast, da tako spase svoju trgovinu Napokon smetao je Mletke joi zetski knez BaUa III., koji im je otimao i

blagostanje.

gradove u juinoj Dalmaciji (AIbaniji\

zadavao

toliko

neprilika,

da nijesu

mogli svu

oko Spijeta, Trogira, otoka Braia, Hvara Kordule. neko vrijeme, da <5e zaista grad Spljet bez rata do<5i u njihovu vlast U torn gradu naime planu§e gradjanske borbe, te je slabija stranka pobjegla iz grada i stata traziti pomoc u Mletaka protiv svojih sugradjana O torn pi§e hrvatski banovac Stjepan (Stephanus de Bachauia, regnorum Dalmatiae et Croatiae vicebanus) 10. listopada 1418 iz Knina kaptolu kninskomu ovako: »Prijateljima na§ima, dastnomu kaptolu koinskomu banovac Stjepan prijateljstvo £ast. Javljaju nam upravitelji sudci kraljevskoga grada Spijeta, kako su neki spljetskt bjegunci (quidam exititii Spalatenses), koji su radi svojih prekrSaja (eorum excessus) bili otjerani iz grada, stali iurovati s du§manima svete krune ugarske, naime s Mletianima, pak neprestano dolaze s galijama miesvoju

silu

usredotoditi

Cinilo se

svake druge nevolje reienomu gradu. S toga vas molimo, da posljete vjere dostojna muia iz svojega zbora, koji de zajedno s jednim kraljevskim

ta£kim nanositi brojne Stele

iovjekom (Antunom Na^idem

Gaiparom Mik&i<5em

Zadra,

ili

Matijom

^ibenika) podi u Spljet, te

Petrom Rogavidem

ili

javno

iztraiiti

Klisa,

ili

tajno (itavu istinu, ito

Ved 21. listopada pi^ kninski kraljevskim dovjekom Ga§parom Mtk§idem poslao u Spljet

dete poslije toga sve gospodinu kralju vjerno priobdtti<.

kaptol kralju, da je zaista

STOga druga, kanonika Stjepana, da su oba od plemenitih

neplemenitih susjeda obdine

napokon ovo doznali: *oni Spljecani bjegunci po§li su najprije u Trogir, a odanle u ^ibenik, pak su ugovarali s MIetdanima SibenuzevSi mletadke galije, poMi su neki od njih prema Spljetu, danima. SkupivSi neSto deta da oslobode svoju utamnidenu bradu; ali duvSi, da su im brada vec pogubljena, okaniSe spljetske javno

tajno

propitkivali

se toga podhvata.

dolaze 6c^6e 8 Poljidanima

Dok

to su se jedni sklonili u Poljica, a

na mietadkim

bi Sto

su dakle spljetski bjegunci

viSe Itete nanijeli

sami

gira oduSevljcno su suzbijali silu mletadku. je

biskup

Simun de Do minis

Nicole Vitturi), koji je u ovo

kao

gorljiv privrienik

Draiojevid

redovito

Sigismundov osobito

za svoga odvjetnika (procuratorem)

sastali

u ^rnovnici

iitelji

grada Tro>

MIetcima,

delu kraljevske stranke u Trogiru stajao

(Gospodnetic),

vrijeme

su ostali u ^ibeniku, te

gradu Spljetu*.

u prilog

radili

a uza

Mihajlo Vitturi

(Michael

obnaSao dast gradskoga rektora. Jo& se

Jakov Hlapdid

iztidc

pridjevkom Testa, kojega su

dfugim duhovnim

Osim toga

galijama pod Spljet.

na dogovor, kako

drugi

17. prusinca

1418. neki

(Clapci,

Chapsi)

Spljedani izabrali

tako pred kraljem Sigismundom, kao pred svakim

sudom

Trogirana potaknu MletSigismundu odane gradove u Dalmaciji. Ved 15. sijednja nalaie mletadko Tijede podkapetanu svoga brodovija Marku Mianiju, da s jednom galijom krstari dui dalmatinskoga primorja, da prijedi svako OmiAem. Ako gdje satede bro> Trogirom, Ijetom pak trgovaoje stranih brodova s S dove tih gradova. neka s njima postupa kao s neprijateljima. Malo zatim .Aalju opet pje> utvrde u Dalmaciju, da se sa kopnene sirane zapodne podsada grada Trogirm. iake Tako se s proljeda 1419 razplamti iestoka borba uz hrvatsko-dalmatinsku obalu, a kojoj je posredno sudjelovao zetski knez Balia III., sadavajudi MIetcima oko Skadra i i

svjetovnim

dane, te su na podetku godine

1419

Ba^ odludni

stali

postupak

jade pntiskati

Drivasia gotemih jada.

Potonji

su pcradi

toga na Ballu tako planuli, da su

giavu

2000 dukata, a poslije i sa 8000. U gradu Sp'jetu pretegla je opet kraljevska gradskim knezom proglasila Ivaoiia Nelipida. najodludoijega protivnika mletadkoga vladanja. Ivanift Neliptd stoji odsad na delu spljetskoj obdiai kroi viie mjeucijenili sa

stranka, te je

SieiiMUND KRAUUJK SAM.

9«

seci (oiujalc, travanj, svibanj).

TrogirsW napokon

kama po ditafom jadranskom moru,

moroari trogirski

brodove. Najsmioniji

razasult se

robiti

na svojim hitrim bar-

mletaCke

straoe trgovaike

do napuljskoga primorja, pak barkama u onim krajevima. Dne 19. travnja

sve

taletavali

mletaCkim ladjama

oanostli

silne Stete

iitelji

te stall hvatati

samo da bi mogli odoljeti tim trogirskim se napokon u Ugarsku, stao izdavati junacima. MedfuHm slobodne liMove za gusarenje po jadranskom moru, samo da &to vi§e naudt trgovint mleta£koj. Ve6 24. travnja 1419. javlja iz ViSegrada dalmatinskim gradovima, kako se je odluiili su Mletci oboruiati

uvjerio

zasebne dvije

o jeStini, spremnosti

Venturina Zadranina pitmo, kojim ga

vjernoga

mudrosti

da za £itavog

van a

izdao

obzirnoga dvorjanika svoga

MIetcima smije njihove

rata s

pak i

njihovih pri-

gradove

plijen u dalmatinske

ugrabljeni

plijeniti,

loviti,

vrativSi

(familiaris nostrae maiestatis specialiter confisi),

je ovlastio,

brodove

vrienika

Sigismund,

kralj

galijice,

tvrdinje

kastelanima, da reienoga Ivana i sve, §to zarobi, primaju u povjerene im gradove i tvrkao dinje, te da ga svagda pomazu, gdje se samo prilika nadade. Namah zatim, 5. svibnja, izdaje kralj sliteo slobodno pismo za Trogiranina Jakova Hlapiida (Testu). Kralj njihovih pristalica prelata, a na zator Mletaka pt^, da je po savjetu svojih baruna izabrao pomenutoga Jakova za kapetana svoje galijice (in capitaneum galeotae nostrae),

dooaiati. Kralj zapovijeda svima knezovima, rektorima

Venturina

njegove

galije,

tv.

Marka, pak da

zapovjedio,

naro^ito u Trogir, Spljet

pa£e

tridesetine.

ditavoga

onda zajedno i

lovi

plijenom

robi brodove, koji

zastavu

izvjesili

vodi u primorske

suinjevima

gradove,

Dubrovnik. Kapetan Jakov Slobodan je od pladanja svih dada

Svi nadelnici

gradova

po jadranskom moru,

kastelani

Ovim Hstovima

njegove Ijude pri svemu pomagati sarenje

rata s

sada

te su

moraju kapetana Jakova

tvrdinja

proglasio je Sigismund slobodno gu-

koji su imali takove listove, nemilo lovili

svi,

trgovadke brodove. Jo& u svibnju tu2i se mletadki knez u Zadru svojoj obdini, >da su dva sina Ivana Venturina opremili dvije barke u Trogiru, te poSli u lov na podanike robili

njegove; redeni pak

Ivan Venturini pripremio

gradju za novu galijicu<.

Vijede mle-

tadko odredjuje na to 26. svibnja 1419., neka zadarski knez zaplijeni sav pokretni pokretni imetak Ivana Venturina

njegovih

Zadru

sinova u

kotaru

novce sahrani u komori zadarskoj, da se njima nadoknade mleta£kim podanicima.

prodade

Usred iestoke borbe po moru pomrla

oboljela vedina strijelaca

Stete,

Cini se, da je najviSe

ne-

koje nanesu

kopnu pojavi se najednom u Dalmaciji kuga,

ttade Ijuto barati po svima gradovima. je

njegovu, neka sve

bjesnila u

Sibeniku, gdje

pje^aka, tako da je mietadka obdina morala

onamo

U Trogiru nije po svoj prilici kud i kamo jade u Spljetu. Sve pored kuge nastavio se je mali rat. Najie^de se borilo oko Trogira. Joi 18. travnja bijaSe trogirsko vijede odiudilo, da se razori tvrdjica sv. Petra kod Podmorja (de Podemorio), jamadno za to, da se u njoj ne ugnijezde ne-

tako harala, no zato

poslati 29. svibnja novih pladenika.

4>Hjateljt.

Dne

15. lipnja odredjuje

vijede,

ito

pomnije

straii

u gradu, a 5. rujna

kod mosta, ito no vodi na otok (!^iovo. 500 pje^ka za podsadu Trogira, a u kolovozu ugovaraju sa spljetskim PfOgnanicima, koji im nude sluibu pomod svoju. Pro* gnanici traie najphje ne.^to vojske, da bi mogli osvojiti neku kulu u Spljetu ili pak unidi u sam grad; nadalje mole galijlcu, da s mora udaraju na Spljet; suviie traie dohodke otoka Suleta, da bi se mogli prehraniti za vrijeme rata; napokon mole, neka im mletadka obdina xa sludaj. ako dobije Spljet, zajamdi, da de njih njihove potomke vra> titi u prvatoje itanje, te im dati sva imanja, koja im bijahu neprijatelji njihovi ugrabili. Mletci obrckc^e im sve, tto su molili, samo zahtijevahu od njih sinove njihove za taoce, toboie da osiguraja svoje podanike od iteta, koje bi im nanijeti mogli, ali jamadno samo nalaie se kapetana, da

metne

straiu

kulu

Mletci odredjuju 15. srpnja opet dva tomja

za to, da se ne bi predomislili.

isti

mah ugovarao

vrhovni

kapetan mietadkoga

DRUOI RAT s mlktcima; oubitar tbooira, spubta brodoTija

bosanskim kraljem Stjepanom Ostojidem, koji

juSnth OTOKA.

k njemu pred Trogir mletadkom ob^inom, te

bijaSe

nekoga vojvodu, da ugovori savec

poslao svoga poslanika^

izmoli u niih nekoliko galija za svoje podhvate.

Mletadki je kapetan 29. kolovoza obao dogovorima, koja je 9. rujna prihvatila neke ponude bosanske od bosanskoga kralja, >da mora na syaki poziv njezia o svom troiku

vijestio svoju ob<finu

je sato traiila

podidi

na bojnom polju dotle, »dok na§e gospodstvo dobije

diiati odredjeni broj (eta

Spljet (quousque

nostra habuerit Tragurium et Spalatum)<. Jo5 bi obdioi vrlo drago bilo, kad bi kralj bosanski poslao na Bal§u, njezina neprijatelja, toliko

Trogir

domiDatio

mogia

STOje vojske, da bi

obraniti njezin posjed u Albaniji

oteti

Bal&i

ona mjesta, koja

je doslije osvojio.

1419. (inilo se, da 6e MIetci ostatkom

jeseni

ratovanje bodrili su ih

Dalmacije

obladati.

odludnije

Sigismund bijaSe naime posve zaboravio na svoje posade u tim oblastima^ kao na tamoSnjega patrijarku Ljudevita Tecka. Mletadke su vojske s toga redom osvajale gradove mjesta tako u Furlanskoj kao i u Istri, te ugarske posade gotovo posve iztisnule iz tih pokrajina. Patrtjarka Ljudevit Teck morao u skrajnjoj nuzdi svojoj pohitati u Ugarsku, pak zatraiiti dosadanji uspjesi u Furlanskoj

Istri.

pomod u

kralja.

Molbe patrijarkove

nepovoljne

vijesti

Dalmacije skloniSe kralja Sigismunda na

Kako

vjerio je ratovanje s

se je medjutim baS u taj das spremao sam na Mletcima objema banima hrvatskoga kraljevstva.

je ove

Davida

izda^nije mjere.

godine

a u Hrvatskoj

iza

Lackovida de

Zantho neki

Dalmaciji zamijenio Ivana Albena od

sadanji vjemi pratilac

kraljev

Medvedgrada vranski

Albert od Velikoga Miholjca

(de Ungh). Hrvatski ban pohitat de u Dalmaciju u

Turcima, po-

rat s

U Slavoniji banovao Oionizije deMarczali,

pomoc

prior

do-

Ungvara

Trogiru, a slavonski ban Dio-

vojskom u Furlansku. Dne 1. listopada javlja Sigismund iz Velikog vijedu u Belluou, da §alje slavooskoga bana Dionizija Marczala s vojskom na Mletdane u drugom pismu od istoga dana poruduje patrijarki akvilejskomu Ljudevitu Tecku, kako de ban Dionizije naskoro s jakom vojskom udariti na ncvjerni grad C a b d a d (Cividale), da ga kazni, ho se je iznevjerio Mletcima predaa JoS 2. listopada boravi ban Dionizije u Zagrebu, a poslije podje u Furlansku, gdje mu nizije

podi

Varadina gradskomu

;

drugi velika§i. Dne 25. studenoga stade podsjedati Cavdad, koji je branio markiz Taddeo d' Este. Taj hrabri vojvoda provali jednom zgodom razbi bana Dionizija, koji se je tako prepao, da se je s mjesta povratio u svoju banovinu. S njegovim odlazkom stadoie mletadke vojvode redom osvajati Sigismundove i se pridruziSe goridki grof Henrik

patrijarkove gradove u Furlanskoj Istri. Vidam (Udine) predade se Mletcima 6. lipnja 1420., pak tako obladaie ditavom Furlanskom. U Istri vodio je mletadku vojsku Filip Arcelli; njemu njegovim podvojvodama predadoSe se redom istarski gradovi: Labin 3. srpnja, a fjiiie (Muggia) 8. srpnja 1420. Jedino posredovanjem pape ostaviie Mleti^ani patrijarki i

Ljudevitu

Tecku

Akvileju, S. Daniele

zapodeo

Dalmaciji

rujnu 1419. Upravitelji zadarski

oeke dete saile na obranu Sibenika

S. Vito, te

traiili

takodjer doznadile godi&nji dohodak.

hrvatsko-dalmatinski

ratovati

su u Mletcima

ban Albert de Ungh joi u

brzu pomod, kad su

duli,

»da su

ialju novib 100 pjeiaka la medjutim podigao Vlahe po Hrvatskoj, tmjestio ih u barke, te ih poslao, da robe manje otoke mletadke. Prvih dana listopada Salju Trogirani svoje poslanike k banu Albertu, a 1. studenoga biraju tri kapetana za rat U to doba osobito se iztide Trogiranin Mihajlo Vitturi, koji sprema ditavo brodovlje na zator MIetdana. Dok je mletadka vojska s kopna i s mora podsjedala Trogir, dotle je Mihajlo ili Mikac Vitturi sa hrabrim svojim drugovima opremio jednu galiju, jednu galijicu i viSe barka, pak izmedju dalmatinske i oapuljske obale robio progonio mletadke podanike. Njegovo haradenje dodija napokon Mletcima, pak stadole posve i

itetu

naith

ostalih

mjesta<.

mjesta

MIetci

kopnu.

14.

Ban

rujna je

SlOISMUND KRAUUJR SAM.

94 otbiljno snovati, da

jednom dokon6:;ju

djuje nove ÂŁete

predobe, ito ne

mogu

taista,

bojne

torojeve, a uz

rat

u Daltnaciji.

to rade

svima

Na koncu

veljadie

da mitom

silama,

1420. odre-

obedanjima

silom.

mietadki novae

obe<5anja

skriiie

taj

odpor preostale

put

Dalmacije.

Prognani Spljedani, na 6elu im nadpop Boiidar (Deodat) Siojanovic, pregnu^e svima silama,

da su splietski prognanici obilazili i oko Koriule, da ih predobe za Mletdane odvrate od njihova iiteija otoka Brada, Hvara to, da se je grad kneza Vladislava Jak^ida, kraijeva pouzdanika. U to se zgodi '}oi Kotor 15. oiujka sam predao u zaStitu mletaiku, pak se je dinilo, da de sada MIetci njeguvim saveznicima lakSe svladati zetskoga kneza BalSu. No preZajedno s Kotorom jamadno je djelovala Kordulu, te su on! daja Kotora na iitelje otoka Brada Hvara s izjavom, da nekoga popa joi u oiujku 1420. poslali u MIetke svoga poslanika da

prisile svoj

grad na predaju. Cini

rodni

se,

â&#x20AC;&#x201D;

su voljni pokoriti se mletadkoj republic!. Predaja Kotora, poslanstvo

duida

Tomu Moceniga

vijece

otok&, bodrenje spljetikih prognanika:

osudnu

vrhovnim kapetanom ditavoga brodovlja

sve

skloni

Petra Lauredana moru, pridruziSe mu do-

ImcnovaSe

akciju.

svoga na jadranskom

Podjedno mu 30. ozujka 1420. dadoSe kako Ha radi. Zanimljivi taj naputak odaje bojnu osnovu mletadku. Petar Lauredano neka u ime Kristovo podje iz MIetaka s brodovljem najprije u Cref i Osor, odanle na Rab i Pag, onda u Zadar. U svakom mjestu neka pozove kneza, da 5to prije skupi brodove dete, odredjene za boj, da ih poSIje u Sibenik, koje je glavno zbiraliSte za ditavu mornaricu (ad partes Sibenici, in quo volumus exercitum nostrum maritimum debere se congregare). PoSto je u Zadru uzeo sobom jo5 dva tri vjerna dovjeka, koji poznaju dobro prilike Dalmacije, a narcdito trogirske i spljetske, neka odplovi u Sibenik, pak neka ondje okupi ditavo dalmatinsko brodovlje, da bude vazda spremno na njegov zapovijed odjedriii, kamo bude trebalo. Iz Sibenika podi de sa svima galijama mletadkim prema Trogiru; tu de ostaviti jedan dio galija galiiica, da paz* na Trogir, da prijede Trogiranima nano^iti stete onim dalmatinskim brodovima detama, koje se sabiru u Sibeniku; s osiatkom pak svojega brodovlja odjedrit de k juinim otocima Korduli, Hvaru Bradu, kao k manjim otocima onoga kraja, pak de ih primiti a vlast zaititu mletadku, kako bijahu sami ponudili po svojim poslanicima. Petar Lau* redano obedat de iiteljima onih otoka u ime svoje obdine, da de pladati samo one dade, koje su dosad davali kralju ugarskomu, nadalje, da si slobodno po volji mogu birati knezove svoje, naravno iz zemalja mjesta mleiadkih. I na otocima pobrat de brodove i dete, kako je ved ustanovljeno, a takodjer uzet de s njih vina iiveia za vojsku. PoSto je tako podigao na noge ditavu Dalmaciju, onda tekar neka podje na Trogir sa svim brodovljem vojskom. U to ime imade sa sobom 800 novih deta pjeSaka, koje vodi Quarantaotto; osim toga neka uzme sve konjanike, ito no se dese u Zadru. Neka nadalje iznese na kopno obje bastite, koje sobom vozi; jednu neka namjesti na otoku Ciuvu, a drugu na kopnu. Kad sve ovako pripravi i udesi, neka muievno na svaki mogod nadin nastoji (viriliter per omnes vias et modos possibiles), da ^to prije ohlada Trogirom. Iza njcga neka jednakim nadinom ito brie pokori Spljet. Poito se znade, da se oba grada silno boje haradenja tim kad se ne bi pustoienja, neka im zaprijeti htjeli pokontt. Ako bi se pak htjeli dobre volje skloniti pod mletadku vlast, neka ih prime uz one pogodbc avjete, pod kojima se je predao grad Sibenik. Spljedanima moie pade, ako bude putrebito, obedati to* da mletadka obdina ne de u njihovu gradu voljno pjeSadije, tc

obseian naputak, &ta

povjeriSe,

zavrSi rat.

podizati tvrdje, niti de dozvoUti,

da se u grad povrate prognanici. Kapetao Peiar I^aredanci radio je jamadno po primljenom naputku. Svakako joi u travnja 1420 pokorili su mu se otoci Brad, Hvar Kordula sa susjednim manjim otocima, jer je poslije neki bosanski vojvoda Pavao mjio mieudku obdinu, da mu usiupi i

DRUOl RAT S MLETCIMA; QUBITAK TROOIRA, SPUKTA.

grad Vis (castrum

Lisse)

otok Hvar

odgovori: >Re£ena mjesta

insulas Liesne).

(illas

otoci bill su u

rukama

AH mu

vlasti na^ih

duSmani naSega vladanja onamo se zaklanjali u pravednom ratu (de bona guerra) oteli ih rukama

girani

drugi

stckli

zaititom na^ega gospodstva.

mjesta, da

hodemo

demo

provesti

obdina 14. syiboja

Tro-

neprijatelja, te su .;

saduvati

ih i

ali

mi smo

otoke

neprijateija naSih, te

otoka

obedali iiteljima redenih

JUiNIH OTOKA.

smo

pod upravom

driati

diDiti<.

Obladav&i otocima osvanuo Petar Lauredano pred Trogirom.

tm Mihajlo

delu

Vitturi

2itelji toga grada, na biskup §imun de Dominis pripravili su se na junadku obranu.

Joi 20. oiujka bijaSe trogirsko vijede odredilo, da nitko

ne smije

ulaziti

u luku

izla-

od pozdravljenja u veder do pozdravljenja u jutro. Jo§ bi cdredjeno, da jedan kapetan spava u kuli na otoku, a drugi u novom gradu. Napokon bi sav dohodak od

ziti

nje

solana

Barbare odredjen za utvrdu kaStela (pro fortificatione burghi).

sv.

Nemamo

ita

vijesti,

sve

Hpnja 1420. Ne znamo, koliko

zgadjalo

Trogiru

oko njega mjeseca svibnja

obrani grada doprinesao hrvatski ban Albert de Ungb,

Nema medjutim

a koliko cetinski knez IvaniS Nelipid.

sumnje, da

je bilo

iestokih borba

oko grada kroz ona dva mjeseca. Doznajemo samo, da su napokon Trogirani, izmoreni do kraja kugom, gladom, ne mogudi vi§e odoljeti bombardama mietadkim, zatraiili primirje od mletadkoga kapetana. On im ga dozvoli samo za jedan dan. Bilo je to 21. lipnja. Nodju umade iz grada Mihajlo ili Mikac Vitturi sa svojim privrzenicima, a valjda s njima i i

biskup Simun.

Petar

to udje i

Sutradan dodjo§e pred kapetana poslanici grada

se baciSe pred noge zamoli§e ga za milost. Na Lauredano 22. lipnja u grad, te izvjesi na trgu na svima kulama zastavu sv. Marka. Prvo mu je bilo, da je

Trogira, te

udario

progonom Mihajla

kude

vrtove, Sto je sve vrijedilo

srpnja) stigia

slije (7.

Vitturija,

jednaka sudbina

njegove, medju kojima je bilo kraljevstva

(seruitorum

Pomerich,

divoj

olim

Pribilius

Ijudi

Malo dana poi drugove

sve ortake

svih kiajeva hrvatskoga

Michatii:

Gregorius Vlachus, Bu-

Dragoslavich,

doslaus de Sibenico, Jurchovich

zaplijenio sva imanja,

3567 dukata.

Ivichus

Iveferich,

Ra-

de Spalato, Marcus Grozde . de Tragurio, Velchasin de Rama, Volchus, Valenta de Poxega, Volchac,

Volchasius,

Radoslaus

FeCat Deodata

Michael

Talian,

STOJANOVidA,

de Ragusio,

,^ ^^

Georgius Marinza, Rade Dospilich).

Stiep«n« de

Piou (pod Bororima)

Ved 27. lipnja znalo se u MIetcima za pad Trogira. Obdina po vijestima svoga kapetana nasludivala, da de se na.<(koro predati Spljet, pak je s toga izdala odredbu, da kapetan s ditavim brodovljem namah nakon predaje Spljeta odjedri na jug, pak da zavrSi rat s Baliom. Jo& mu daje naputak, ita da dini

pokraj Spljeu

(i4ao.— 1433.).

s cetinskim omiikim nekim od njegovih Ijudi, njegovo ponaSanje prema mlctadkuj vojsci. Neka mu spomene, bill vazda dobri prijatelji mletadkoga vladanja, te kako bl obdina mir ili primirje na &to dulje vrijeme. Ako bi pak htio poslan$tvo. u oajboljem raspoloienju* prema sebi (semper inveoiet nostrum

koezom Ivaniiem Nelipidem. Neka gleda pak oeka se potuii na kako su predji njegovi rado

njime utanadila

nadi de obdinu

vazda

dominium optime

sastati

se s njime

ili

disposiium).

Medjutim bija&e se pad Trogira tako kosnuo Spljedaoa, da su oni ttali misliti o predaji. Ali oni de se prije s kapetanom Petrom L4iuredaoom pogadjati. Postage k njemu detiri svoja sugradjana za poslanike (Cresolus Mathei de Papalibus, Niculaus Petri de Comis, Marcus Petri et Nicolaus Jerrecii, nobiles Spalatini), te mu podastrijelr petnaest i

todaka za potvrdu.

Ako

ih prihvati, prizoat

de mletadku

viast.

Medju tima uvjetima bija^

SIOISMUMD KRAUTJJB SAM

da se u Spljetu ne smije graditi nikakva tvrdinja, zatim da se prognaoicima ne dozvoliti povratak, najmanje pak arcipresbiteru Deodatu (Boiidaru) Stojaoovidu. Ini uvjett bijahu: da se ot jedan pudanin ne smije uzvisiti medju plemide, da nadbiskup dalje od mletad:ke republike priznat za nadbiskupa, da se gradjanima Dujam bude smatraju za gradjane mletaike t. d. Kapetan po danom ostavi oruije, da se gradjaoi mu naputku prihvati uz neke preinake svih petnaest to£aka, te ih potvrdi prisegom, a i

taj,

tmije

na to pozove posianike, da Nikolin de

od ogromne veclne

Petru Lauredanu otvorena gradska vrata

S pismom njegovim podjoSe na

to spljetski

poslanici

MIetke, gdje

zakletva vjernosti.

9. srpnja

sebnom izprayom zajamiiSe ugovorene pogodbe. Ovako je mleta£ka ob<5ina godine 1420. ugrabila Sigismundu ne samo i

Furlanske, nego

ostatak Dalmacije, naime Trogir, Spijet

Toma

obcini mleta^koj.

(40) vijednika (protiv 4), na 5to biSe

mletadkoj obdini poloiena

se veliko

se razpravljalo, §ta da se udini. U^itade

da se grad predade Petru Lauredanu

Lacaris, te predloii,

NjegOT predlog prihvadcn

Nakon povratka poslanika sastade

izruie grad.

1420. na zbor.

Tijede u petak 28. lipnja

po-

ostatak Istre

juine otoke. Rat se je svrSio

ili primirja. Hrvatskomu kraijevstvu ostadoSe od ^itavoga primorja jadranotok Krk na sjeveru, kojima je vladao knez Nikola Frankapan, a skoga jedino Senj Poljicama na jugu, gdje je opet vladao knez IvaniS Nelipid. Krajinom i s grad Omii Uz njih ostala je vjema kralju Sigismundu obdina grada Dubrovnika, koja je odsad ne-

bez ikakva mira

prestano strepila za svoju samostalnost, kadgod

6ula,

da se u Mletcima oruia ja^e

brojnije brodovlje.

(Rat i

Turcima,

1419.). Provale turske god.

1414.

Najljude bijaSe postradala Bosna, gdje

nakon provale turske

planula iestoka borba izmedju velikoga vojvode Sandalja Hranida

vi^

svojaka kralja Ostoje

vala.

vlastelina u jugoiztoinoj Bosni

knez Pavao nastradao. >Jutros rano<,

sinom

je kralj Ostoja sa svojim

Radinovic

knez

kad

Vuk al

jednom

Hrvojeve smrti

kneza Pavla Radinodijelu

zupe Kona-

—

po&ao

Sutisci, Ivan Gundulic, opisuje potanko,

javlja ja$e<5i

njegov sin Petar, vojvoda Sandalj

Hrani<^

dan dubrovadkomu

isti

u ravnicu.

S njima

vijedu,

je bio

vojvoda Vukmir, zatim

kako

— otisao

knez Pavao

zupan Dragi§a,

vojvoda Pavao KleSid. Ja ostadoh kod kude, da napiSem neke listove; i skodiv na konja podjoh

dodje k meni sluga kneza Pavla (Radinovida), ustadoh

za Djima

stigoh ih negdje okolo Sutiske.

on vojvodi Vukmiru (Zlatonosovidu);

Namah

borbi pogibe knez Pavao Radinovi<5 23. kolovoza 1415. kao irtva neke urote.

toj

Dubrova£ki poslanik na bosanskom dvoru u je

Bosnu, Hrvatsku

1415. u

Ugarsku bijahu samo prve predtede potonjim nevoljama u tim kraljevstvima.

Kad sam

>(jledajte

dodje spomenuti Vukmir, te je

ja§io s

voJTodom Sandaljem, porudi

da k meni dodjete,

ili

du ja dodi k vama«.

njim govorio dugo vremena.

Kad bijasmo

blizu

mjesta, koje se zove Parena Poljaoa, vojvoda Sandalj izvude sablju, a za njim udine isto

•i Djegovi

Ijudi.

Namah na

dade

kralj

Ostoja

svezati

kneza Petra Pavlovida (sina

Vukmir pak povude natrag kneza Pavla Radinovida, moledi ga isti par, da ne bude krvi medju njima. Meni se je sve dinilo, da je to djetinja igrarija, jer ne bijaiie medju njima nijednoga udarca. Kad je Pavla Radinovida)

odvesti ga

u Bobovac; vojvoda

na to knez Pavao Radinovid bjeiao, mi&ljah da de ga neki od Sandaljevib Ijudi odrubi novidu. Vlatko

Tumarlid

svezati.

u to dodje knez Vuk, a

glavu; drugi opet (odrubi glavu) knezu Pavlu Radi-

pobjegao je o moj

da se Pavlovoj u Vrhbosnu. Kneza Petra Pavlovida vuku i prate a Bobovac, kako vam rekoh. Mislim, kako sam od nckih duo, da de ga oslijepiti. spase, a zatim je poiao

patarenac

stao, to

jest

fratrima,

deti

Kad se je sve smirito, Ijudi podjo&e kudi. U sve poginuie detiri osobe. Od ostalih je vojvoda Vukmir malo ranjen; Brailo Tezalovid suianj je Vuka Hranida, a Pribisav Muriid suiaoj je drugih. PoSto je opet bio mir, odjaSih k vojvodi Sandalju, a on mi rede: »Jesl li

mislio,

da del ovo

vidjeti?

Eto po

milosti boijoj

ja dinim

vriim

pravicu,

kako

gospoda dubrova£ka

jer

finite;

RAT

S TURCIMA, 1419.

tko

izdaje

Dubrovnik, gubi glavu.

Tako

iinitn

drugim vjernim BoSnjacima*. Mnogo joS toga govoredi proti otcu (kralju) i siDu, prott proti bosanskoj vladi zavrSi Sandaij: >Ivane, ja sam brat velidanstvu kraija ugarskoga dubrovafike, preporuCite me njima*. pravi prijatelj gospode Smrt kneza Pavla Radinovida bijaSe lozinka tuinomu gradjanskomu ratu u Bosni. Sinovi nesredooga Pavla, po imenu Petar Pavlovi<5, koji se bija§e brzo oslobodio tamnice, s Turcima proti kralju Ostojii Sanbrat mu Radoslav nijesu se sada kratili sloiiti se s

dalju Hranicu.

Vec

te je bosaoski

knez Miliia molio Dubrovdane, da

u njihove tvrdje

ili

u prosincu bjesnila je turska sila u juznim

sam

grad. Slijedede godine 1416

destima driave bosanske, pobjedt pred Turcima

dozvolili

Humu

harala je turska vojska u

do dubrovadke medje, te je dubrovadko vijede zakljudilo 21. oiujka poslati sa svojih otoka brodove prema kopnu, da bi se spasao podloini mu narod, bjeieci od Turaka. Pade iupani kneza Petra Pavlovida, po imenu Gjuragj Stjepan Miioradovidi, doprije^e s turskim detama sve do dubrovadkngi primorja, te su Dubrovdani 23. ozujka zaklinjali kneza Petra, neka zapovjedi svojim zupanima, >da nam u naSem nikoje kvare ne udine i se onudej ne tiraju« Pavlovici su s pomodu Turaka najviSe udarali tako, da je

vec dopria sve

na zemlje Sandalja Hranida radi smrti

svoga otca Pavla,

ali

bjesnili

protiv kraija

oJkad je odvrgao svoju prvu zeou Kujevu, njihovu rodjaku, te se oienio Hrvojevom udovom Jelenom. Dne 12. listopada 1416. pi§u Dubrovdani kraljici Barbari u Ugarsku, >da je Bosna posve razasuta, da vlastela njezina rade na medjusobnu propast svoju* (Bosnam destructam esse penitus, et barones ipsos intra se exterminium maximum preparare). Istoga dana javljaju opet kralju Sigismundu: >Medju barunima Bosne planulo je veliko i smrtnu neprijateljstvo poradi smrti pokojnoga kneza Pavla (Radinovida). S toga Ostoje, osobito

Kri^ija Turdin (sultan

medjusobno

imao

koristi,

poslao dva svoja poslanika k redenim barunima^

I.)

ime

ureden

stanku bilo utanadeno, da se kralj Ostoja

stanak

jedan drugomu ne

baruni

jer

Muhamed

izmire.

vjeruju.

svih

Govori

baruoa, koji

tih

knez Dragila zarobe

ipak nije

da je na pomenutom

se,

Kad

sveiu.

su to kralj

poradi toga je kraknez Dragila doznali, pobjegoSe slijedede nodi sa stanka, IjevstTo bosansko u najvedoj smutnji i razsulu. Kralj pak Ostoja uzeo je za suprugu Jelenicu, udovu Hrvojevu, razstavSi se s prvom suprugom svojom«. Dva mjeseca poslije,

Ostoja

1416, javljaju dodu§e Dubrovdani Sigismundu, da >za sada (ad presens) nema nikakve (turske) vojske ni u Bosni ni u Ra^koj<, jer je turski car morao podi u dalje. Stjepan Ostoja vratio Soluo protiv brata svoga; ali smutnje u Bosni potraja&e

25. prosinca

poslije

pomodu

nekih

23. oiujka 1418. u zaseoku

poslove svoje kraljevine

humskth knezova opet na

Bi&du izpod

obnavlja

sno&aje

stare

prema

prijestolje,

Humskoj

grada Blagaja u

nalazimo

zemlji, gdje uredjuje

Dubrovniku.

se izmirio

udarao na Sandalja. No iza njegovoj supruzi Jeleni, a na prijestolje njegovo popeo toga nestaje traga kralju Ostoji se je sin njegov Stjepan Ostojid (1419.— 1421.). Ved prvih mjeseci 1419. nalazimo Stjei

knezom Petrom Pavlovidcm,

te je Taljda

s njim zajedno

€• u Suttskoj; uza nj je majka Kujeva paoa Ostojida u Bobovcu, a poslije u Zvedaju Ivko dioa bosanske vlastele, kao vojvoda Petar Pavlovid, vojvoda Petar Dinjidid, vojvoda Hrvojev sioovac Juraj Vojsalid, vojvoda doljnih vojvoda Pavao Jurjevid, pade SemkoT.c krajeva. Samo Sandalja Hranida nema kod njcga, edit znak, da ga nije prizoavao. No zato se je Sandaij Hranid 24. Ilpnja 1419. na Stipanju polju pred gradom Sokolom car lurscih*, a slijedede hvastao poveljama, 4to ih bijaSe dobio*»od kraljev ugrscih i

godine 1420. odito je priznavao, da drli svoje zemlje

koga cara sultana Mehomet-bega, I

>miloidu

zapisano

darom boijim

tirrdjeno

v e

vojevodom

sa k o m«. Svi ovi podatci

sanske kralje

odIto

dokazuju, da je sultan

velikaSe za svoje

Hrv. po»j. n.

kletvenike

Muhamed

podanike,

poslije je

1415. smatrao bo-

pravi gospodar

Boine ^

SIOISVUND KRALJUJB SAM.

premda se ne moie dnigim spomenicima utvrditi kazivanje ugarekoga Ijetopisca Ivaaa Turdanskoga, da je turski car re£enoga vojvodu Isaka (rex Ikach) imeoovao za kraija bosanskoga, te mu odredio za stolicu Vrhbosnu (Werchboza* nyam), gdje bt sahranjen sasjedent Pavao Radinovi<5. Vojvodi Isaku bilo ie lako iz Bosne

bio ojegov vojvoda Isak,

Ugarsku. Ved bi spomekao u Slavoniju da je Sigismundov vojvoda Pipo de Ozora u jeseoi 1416 ratovao u Bosni, a tako isto znademo, kako je Sigismund u rujnu te godine traiio od Hvarana graditelje bronjezinim pritocima, s koiom de onda Pipo doTa, da osnuje tnornaricu na rijeci Dunavu rovaljivatt u Bosnu i turske zemlje. U pismu pade na Dubrovdaoe od 22. rujna 1416. javlja kralj Sigismund iz dalekoga Calaisa, kako je odludio s pomodu katolidke crkve na Turke >tako jaku modnu vojska< (tarn validum i svih krftdaoskih vladara podidi exercitum), da modi do kraja iztrijebiti potentemque de (ad finalem exterminacionera) i

poslije 1415. provaljivait tako u Hrratsku,

nuto,

redene duimane Kristova imena.

Sigismund u

VrativSi se

u njegove rcmlje.* Priprave

revno pomagao

Stjepan

Nema

Samo

pored

vi§e puta provalili

bili

sumnje, da ga je pri torn 1416. sporazumio

se bijaSe joS

Lazarevid, koji

na zator sultana Muhameda.

je poglavita briga

godina

koji su pro^lih

njegove bile su obseine.

srbski despot

bizantskim carem

1419. u Ugarsku, bila

da zaratuje na Turke,

svih brojoih drugih,

yeljadi

moze

tako

razumjeti,

kad

papa Martin V. 22. svibnja 1419. potvrdjuje nekoga Gregorija (de Here) biskupa u Beogradu (Nandoralbensi), poSto je biskupija nakon smrti biskupa Mihajla

za katolidkog

neko vrijeme

stajala izprainjena (aliquamdiu vacauerat).

motum

Ban slavonski Dionizije Marczali

na sve strane.

srpnju 1419. zbirala se vojska

odgadja

srpnja u Krizevcima sve sudske razprave >poradi ustanka kraljevstva< (propter

da de >$to

regoi), a kralj razglaSuje 25. kolov( za iz Pozuna,

povesti vojsku na Turke. Medjutim stiie Sigismundu vijest, da brat Vedcslav, kralj deSki,

kolovoza umr'o

sada prijestolje deSko izpraznjeno. Jamadno bi on sada

bio volio pohitati u CeSku, da oblada kraljevstvom, te su

ga valjda jedino ugarski velizaista povede toliko obeda-

da odgodi svoj put u Ce§ku, pak da jednom

kaii prinudili,

vanu vojnu.

proximo)

prije< (in

je 16.

tomu

stigoSe

bana Dionizija Marczala

nepovoljnc

jednim

Sigismund, misledi svedjer

vijesti

Furlanske, te

morao slavonskoga Tako je

na zapad.

gotovo zlovoljno zapodeo

oslabljenom vojskom

sabrane vojskc poslati

dijelom

na Ce^KU,

soovanu vojnu.

toliko

24. rujna

listopada

boravi

tpuita prema doljnomu Podunavlju, gdje

Sigismund u Velikom Varadinu, a

se je uz ine

— 28.)

velikaSe

pridruiio

poslije se i

erdeljski

vojskom kod Dunava na tromedji ugarsko-srbsko-bugarskoj blizu ^eljeznih vrata (uf unserm newen hausz in der Bulgarei bei dem eysern Thor) kod Or&ove (28. listopada); ali 8. studenoga ved je u vojvoda

Posljedojih dana

Nikola Cak.

(26.

kralj s

stoji

* ^

* \t

^^^

9tsri|i

i^td umijiu

poUnko

pri£ati

o tim tartkim provaUma god. 1416.-1418.

)«daa tattka To^ka gud. 1418. provalila kro<

koj« j« itala

pod>i«d»ti.

Toraka

j«

bilo

brvaukia ka«ioa Nikolom FraDkapaaom, gd)a

)•

ao.ooo.

Medjatim

te ratbiie u

aloiiic

listopada

koralkf

caratvo, kraaa

l}e<opi»8C

aaatrijtke

•«

1418. Tarke

pred

TOJTode

Radgooom

aganka, vojvode

saaa aa aadla, stao

Daaava provalOa a

Uffarska.

Albrecht a

a krfatrom

ine<ljaUin toTretneoi isvori,

boja,

aago

Fridiika

aaatrijake

Albrrchta,

napokon grofove Gori£ke.

s aialona

od |aa«ka Nikola Pelrovt6i (Nicolaas,

Cetom aa tarska Tojska, sbacio kopliem

filial

—

Ugaraki

laniiftka oblast

Petri

de Mac*-

Isaka a koaja^ akotio

te aa lario m»t a vrat. Smrt vodfe tako je prestravila taraka vojaka, da )« Malo latim rasbio je Nikola Petrovid craga Toitka oamauiiiaka, koja bijale prdco Na da ac Medjutim attaaoTiti, koliko j« iatiac a ton priteaja.

aa prsa laaka,

glavott b«< obdra.

Ifier.

oad)« a boja. pogiaao, abi)ea

dooia). Ta) Nikola Petrotrid oborio

Radgoae,

Ernest

Ivaa Tarteatki aaaife opct priiail o provalama tarskoga vojvode Isaka (rex Ikacbt a

(TbcnaakOt). koji

pol^la

priporiicdajn, da

Mrgiter (f 1616) n tvojim anatina. Isvjettno je tamo, da je kaet staaaUo a aadvojvodoai Erqeatom tavex aa pet godiaa proiiv avakoga, isaaav

pov)ettat£ar

Nikola Kraakapaa 24. lipoja 1418

Tako

§t«ier>ka, te prodrla are

pogiaao aaaa tartki foiroda Abnetbeg. Za ta pobjcda kri^naka oe saada

ia prri apooiiaje

Hmiko

Hrvauka u Kranjika

KNEZ IVANI§ NRLIPid BOHl Budimu. Da viti.

Neki

MLKTCIMA

BOSSOM; FRANKAPANI

povjestniiari (prvi je Beccatini u djelu

preiao Duoav, te se izmedju Nikopolja

Zametnuo

vezira sa 80.000 Ijudi.

pobjede

Sigismund,

jednom

CRU3KI KHBZOVt. 99

Turchi

>Istoria di

NiSa namjerio na

p. 77.) tvrde,

turskoga velikoga

se boj 4. listopada, te je Sigismund tako razbio velikoga

je obladao velikim dijelom Bugarske.

te toboinje

vojskom, ne moie se za izvjestno ustano

se je gdje sukobio s turskom

stariji

je bio

vezira,

Suvremeni

Poljski

rijedju.

medjutim ne spominju

izvori

Dtugoss pripovijeda ovako:

Ijetopisac

onoga Ijeta (1419.) sabrao uglednu vojsku od svoje driave, te poduzeo vojnu na Turke. Kad je sa svojim 6etama »konjanicima i pjeSacima, doSao do srbskoga Beograda (Albam regalem Rasciae), stigla je njemu na susret ogromna turska vojska. No F>o$to je Dunav razstavljao objc vojske, ne dodje do sukoba. Sigismund je kroz vi§e sedmica vrijeme tratio na obali Dunava, videdi da se njegova vojska ne moze ni po broju ni po snazi mjeriti s turskom. Nije se ni usudio bez otite pogibije prevesti svoju vojsku preko Dunava, buduci da su barbari bili posjeli obalu svud naokolo. I tako ne naudiv§t ni malo neprijateljima, ni ne udinivsi djela, spomena vrijedna (nulla offensione hostium facta, neque aliquo opere memorabili edito) vrati se u Budim Dok ga je dakle gonila zelja, da Turke uni§ti, izgubio je CeSku, a Ugarske nije obraniot. Da se Sigismund nije ni sukobio s Turcima ovom •

kralj

rimski

ugarski, bijaSe

raznih naroda na obranu

prigodom, svjedodi

8 studenoga

erdeljski vojvoda Nikola

1419. na

povratku

Cak u jednoj svojoj gradom BraSovom

vojne pred

campestri ante civitatem Brasso). Erdeljski naime vojvoda odituje

Antun Bator

gistar

hodu kraljevu za

svojom vojnom druzinom

poietka

vjerne sluzbe vojni^ke dinioc

mavojenom po-

(pro conseruatione con-

sve do povratka sadanje vojske

kralju

tu spomena o bojevima, a kamo li o pobjedama; mozda oko obnove severinske banovine, koje bijaSe

joS 1409. nestalo. Ali severinski bani ni

nostro

potvrdjuje, da je

Nema

samo o obrani granice

znak, da kralju nije

descensu

(in

u sadanjem

osiguranje medja ovim stranama

finiorum istarum parciumj boravio, te gospodinu

radiio se

>od

koju je izdao

izpravi,

ne spominju se

odsad sve do god.

1433., odit

to po§lo za rukom.

Sigismundova vojna god. 1419.

bila je

naprosto vojniCka demonstracija, da se Turci

Mozda je bar nelto doprinesla, da su jo§ na povratku doSli k njemu poslanici sultana Muhameda, te mu ponudili primirje na pet godina. Sigismund ga je objerudke prihvatio, ali ne znamo uz koje uvjete. (Knez IvaniS Nelipic bori se s Mletcima Bosnom, 1421. 1424.; knc« zovi Frankapani Celjski knezovi, 1420. 1424). Od god. 1419. pak gotovo zastra&e.

—

do smrti svoje bavio se i

narodni

kralja.

pokret to

Sigismund pretezito £e§kim poslovima, suzbijaiu6 veliki vjerski Husovih privrfenika, i radeci, da ga deiki narod prixnade svoga je

ime pokretao

nikakvim uspjehom. Za

(sedam) kriiarskih

je vi§e

na Ceiku,

ratova

pomagao je Sigismunda najodanije napokon iza mnoga odgadjanja dne 19 travnja tih

ratova

ali

slabim

au&trijski

ili

vojvoda

Aibrecht V, kojega je 1422. vjen^^ao s« sTojom jeditom kderju Elizabetom. jo§ prije vjendanja bijaie kralj 28. rujna 1421. ixdao izpravu, kojom je kder svoju EUzabetu supruga njezina odredio sa svoje oasljednike u Ugarskoj CeHko), ako sam ne bi imao muikih potomaka. Nasuprot se je vojvoda obvesao, da 6e svoga prvorodjenoga sina predati Sigismuadu na odgoj; ako pak kralja ne bi bilo i

iivotu,

dati

Barbari.

kraljici

celjskomu

grofu

Hermanu

palatinu

Nikoli

Gorjaoskomu.

Sve uz pomo<5 svoga seta

malo ne

svladati husitskoga pokreta u Ceikoj.

£itave

sapadne Evrope nije Sigismund mogao

Narodito prvih godina

iarske vojske slavni teiki vojvoda Ivan i^iika

odbijao je hrabro sve krt-

Trocnova. koji je vitetove

konjantke

suzbijao sa svojim pjeiacima. oboruianim pogiavito mlatilima, koja su bila ieljesom oko*

vana. Coravi, a poslije posve slijepi ^lika isjavio

orulje «ne

samo za slobodu

istine

sam godioe 1423, da

je pograbio

Boijega sakona, nego joi nie sa sloboda deiJeoga

SIOISMUND KRAUUJB SAM

too

slavenskoga naroda*. Tri kriiarske vojske (1420^ 1421., 1422.) bijaSe 2iika razbio i protjerao, kadno izmedju samih Husila planu razdor, te se umjereni Husite, kojima biJaSe

na tela grad Prag, posve odvoji&e od Taboridana, koje je vodio Ivan Ziika. Sada se

Namah

Pralani s Taboridanima. t

objema strankama,

krvave borbe medju

porodifte

siroma^n, jer

slavan, alt

Kako zanemario

znatno hrvatsko

tek u rujnu 1424. izmiriSe se opet

— 1423.

kraljevstvo.

Slavoniji

nakon Dionizija de Marczali

nije

su zemijom

banom slavonskim svojega

tek 1423. imenovao je

;

Ziika, nepobijedjen

bio posve zaokupljen deikim poslovima,

kroz ditavu godinu 1422. popunio bansku slolicu, nego iupani

umre Ivan

nikad gramzio za blagom.

nije

Sigismund godina 1420.

zatim 11. listopada 1424.

tasta,

upravljali banovci

celjskoga kneza Hermana,

onako sa svojim sinom Fridrikom bio najbogatiji najugledniji velika§. U zemlji so medjuiim i dalje bjesntle razmirice borbe na sve strane. Slobodna obcina na Gradcu niegovim kod Zagreba bila je u zavadi sa zagrebadkim biskupom Ivanom Albenom bratom Rudolfom, gospodarom Medvedgrada; borba je bila tako iestoka, da je biskup gradsku obdinu 7 rujna 1422 kaznio crkvenim prokletstvom, a kralj Sigismund opet 7. prosinca pozvao bana banovca, da §tite tu slobodnu kraljevsku obdinu Jo§ je gore bilo u Hrvatskoj na jugu Gvozda, koju je kralj gotovo posve zanemario, odkad je Dalmacija previa u vlast mletadku. Spominje se doduSe u suvremenim poveljama kao ban Dalmacije Hrvatske tadanji vranski prior Albert de Ungh sve do 1426, ali o njegovu koji je

nema

djelovanju

traga. Cini se,

da se ban Albert

1420. nije vi$e ni svradao u

poslije

HnratsktL Stolica njegove priorije, Vrana, bila je od 1409. u mletadkoj

vlasti

;

god. 1420.

od mleta^ke obcine, da povrati Vranu DJegoTU redu, ali mu je obcina 5. oiujka odgovorila, da toga udiniti ne moze, jer je Vranu od pravoga gospodara za gotov novae kupila. Kako dakle vranski prior Albert

doduSe

traiio je

veliki

meStar reda

Ivanovaca

oiie niSta viie driao u Hrvatskoj, nije

u nju

zalazio,

ved

boravio budi u Slavoniji,

bodi u Ugarskoj, gdje se je zanimao za posjedovanja svoga reda Stit

obrana Hrvatske

bile

su tako u to vrijeme jedino

pak bio

upravo knez IvaniS Nelipid, koji

Kurjakovidima:

starija

kdi Katarina

modne knezevske po-

Nelipidi na jugu Veiebita Najjadi Frankapanima nedavna bio svojak od po§la za mladoga junaka Ivana ili Ania,

rodice: Frankapani na sjeveru, Kurjakovidi u Krbavi, *tit

roda.

tri

bila je

Frankapana, a mladja Margareta udala se za Karla Kurjakovida, sina krbavskoga kneza nekadanjega dalmatinsko-hrvatskoga bana Pavla. Gonajstarijega sina kneza Nikole

dine 1424. odituje knez Ivani§ Nelipid u stolnoj crkvi u Kninu, da je duian svojoj kderi

Frankapana, 15.000

Katarini, feni Ivana

Mletaka e da

altri

forinti,

koje je potroSio >za

drugih neprijateija ugarskoga kraljevstva<

nemici del regno di Ungheria).

hrvatske zemlje, jer je branedi nju

ititio

imao

(a defendersi

je IvaniS

svoju driavinu.

obranu od Turaka,

da Turchi, da Veneti

razloga, da stoji na braniku

Ta on

je driao

ne samo svoju

Travnikom, nego i Sinjem, Cadvinom Makarskom, zatim iupu Petrovo polje s Petrovcem, iupu Prominu, dest iupe kninske napokon iupu Odorjansku sa Zvonigradom uz rijeku Zrmanju. Ali Dajxnamenitiji bili su njegovi gradovi Omii na ui^du Cetine Klis na domaku Spljeta, odakle je opet zapovijedao iupi Poljicama. Izuzev kraljevske gradove Knin Ostrovicu, zatim iupu Luku s gradom Bribirom, gdje su iivjcii tuini potomci slavnih nekad Bribirtkth knezova od plemena Subid, ditava je preostala Hrvatska od Veiebita gotovo do Neretre bila u njegovoj neposrednoj vlasti. Nije zato ni dudo, ito se je sam zvao banom, djedoTinu Cetinu •

gradovima

gradom Visedem

ditavu Krajinu

te su

ga tako

zvali

drugi,

premda se o sluibenim izpravama kraljevske kancelarije drugi

spominju kao bani Dalmacije

Hrratske.

JoA se MIetci nijesu pravo udomili u gradovima ugrabili u prvoj Ivaniia.

Ved u

polovici

godine

1420, ¥ed

»c

otocima Dalmacije, ito ih bijahu za driavinom bana i knesa

pomami&e

prosincu 1420. tuic se poslanici grada Spljeta u Mletcima, da knez IvaniJ

KNBZ IVANl^ NBLIP16 BORI 9E drii

imanja njihove otx^ine

mlinove, sela

zlatu.

tomu

MLETCIMA

BOSNOM; FRANKAPANI

nadbiskupije, pak

seliSta njihova.

CBUSKI KNKZOVI.

pojedinih gradjana, da

lot

zauzeo solane,

toga imadu kroz godinu iiete preko 17.000 dukata u

knez nametnuo spljetskim trgovcima teike dade, te dopu&ta Polji£a-

nima, da prolaze kroz kotar njegova grada Klisa da rol)e spljetsku okolicu. Tako su nedavno provalili na spljetsko polje, te odnijeli groidja iita za 600 dukata, a nedavno so nodu udarili na neko selo spljetskoga nadbiskupa, izranili mu stanovnike, zapljenili mnogo blaga, te ga po bijelom danu otjerali u Poljica. Spljedani zaklinju obdinu, da ih oslobodi >iz ralja zjajudega smaja< (de faucibus yaotis draconis). Mletci dakako da se i

tomu

Qtjesu ogluiili

^ibeniku, Trogiru

pomazu »tako tinskomu

drugim detama, koje sami

upraviteljima

sporazumni,

svojim u Zadni,

da se medjusobno

da su Mletci

stado§e

koristi,

1421. pi§u

proti

da im od toga ne 6e

slutili,

velike

kao

provaljivale

No kao

Stetu njihovuc.

sijednja

da budu vazda na oprezu

knezu IvaniSu ce-

proti

Poljidanima,

Vec

vapaju. Spljetu,

biti

ogledati

saveznicima. SjetiSe se bosaoskoga kralja

Stjepana Tvrtka

nedavno

koji se je

II.,

opet uzpeo na prijestolje, onda velikoga

vojvode Sandalja. Stisnut de kneza IvaniSa sa

strane, te

tri

pi§u

budi

svomu providuru u

Bragadinu, neka s

kraljem

onda

Ved

driavinu njegovu.

razdijeliti

sijednja 1421.

Spljetu, Viktoru

nastoji,

da se sastane

bosanskim, budi

govim poslanicima,

nje-

neka poku§a utanaditi s njime savez. Obcina je doznala, kako je kralj Tvrtko dobar prijatelj njezin, kako bi htio pomagati njoj s kopnene strane, kad bi mu ona obei

dala,

ne de

dopustiti,

prolaze

morem oni, koji bi htjeli njemu nauditi. Ona ga zato poziva, neka radi njezinim upraviteljima Dalmacije u prilog, da se

obrane od Ivani§a dovi

Omi$

Klis

dodju u njezinu

Poljidana,

obratno

vlast;

prijedit

ona Turke druge, udarali na bosanskoga kralja. Medjutim smrt zeiskoga

de opet

(t 28. travnja

Balfte III.

da gra-

sa joi dvije tvrdinje

1421.)

koji

Ivan ^iSka

kneu i

drvoretu XVII

epreat, ktltOTs

borbe

stolje^*,

Trocnova. na

koic«

6ita « Aaibratkoj

vidi

Tttciks

sbirci

(or«l^)

• Btt».

za njegovu baitinu u jednu niku, a ne-

sigumo

stanje

odvrati

za das

nattojanje. maciji,

kralja

Tvrtka

u drugu

pogibao od kneza

Dne 8

Ali ved godine 1422. obnoviSe Mletci svoje

Ivanifta.

travnja izdadoie opet zapovijed

da sloino suzbijaju cetinskoga kneza

za poslanika u Bosnu, te

26. svibnja

knezovlma

providurima svojim u Dal-

Poljidane, a u svibnju izabraie Ivana Georgija

dadoie obseian naputak. Poslanik mletadki imao

Tvrtku oditovati veliku radost svoje obdine poradi toga, ito mu je sve sredno poSlo za rukom, te je izabran za kralja (creationem iOAm ad regnum); zatim de mu zaieliti dug iivot srednu vladu, te mu predati darove, koje mu je obdina namijeoiU.

je najprije

SIOISMUKD KRAUUJB SAM.

,oa

Poito je nadalje ob<5ina doznala od spljetskoga nadbiskupa, da kralj ieli tmati katoIi£ku suprugu, i to iz plemenite porodice Malatesti, nudi se ob<5ioa kralju za posrednika^ da

Uz tu laskavu ponudu bila je Ivanu Georgiju glavna zadada, mleta^kom ob<^inom proti koezu IvaniSu Nelipic^u. Bilo mu prikazati, kako mletaiki posjed u Dalmaciji medjaSi s njegovom

Ito prije svoju ielju poludi.

skloni kraija na savez s

StjepaDU Tvrtku IL

vlasti,

a da ipak ne

po i

mogu

njegovi BoSnjaci sigurDO dolaziti u mietadke gradove, ni mle-

njegovo vladanje, jer

ta^ki podanici u

putem

zaustavljaju

semlje

otmu. Mleta£ka obdina, kako nije

ieljna

robe.

Po&to pak to b va

zajedniCkom silom na

zapovijedi kneza IvaniSa Nelipida, bilo bi nuidno, da

tudjih

zemalja,

nego

traii

udare jedino

od Nelipideva posjeda samo gradove Klis, bi bosanskomu kraju. Da bi pak Ivaponi&ft lak&e svladali, spremoa je obdina pomagati kraija bosanskoga svojim Ijudima danicima sTaki put, kad bude kralj sa svojom mocnom vojskom udarao na cetinskoga kneza. Kralj Stjepan Tvrtko II. bijaSe ovim predlozima oCito iznenadjen. Zamoli zato povelmoie, te se slaoika, da ga za odgovor podeka, dok skupi na stanak svoju vlastelu siguroost svojih mjesta

OmiS

podanika, uzela bi

gorske krajeve FolJicA; sve ostalo ostavila

mogao

t njima posavjetuje. Poradi toga

koga

obavijestiti svoju vladu

o dogovorima

prihvatio predloge mletadke obdine.

bodno obeda

je mletadki

kralju proti Nelipidu

Ova

kralj,

Stjepan Tvrtko

pomod

Viso-

glavnome

bijaSe u

poslaniku, da slo-

pak novdanu podporu od 8000 do njegoye gradove Klis

iii

svladav kneza, predade

Omii, a sve ostalo zajedno sa iupom Poljidkom da za se uprariteljima u 2Udru, ^ibeniku, Trogiru

pomod

II.

svomu

zato 10. rujna dozvoli

vojenu

ili

10.000 dukata uz pogodbu, da im

s kraljem.

tek 17. kolovoza

poslanik

Spljetu,

Ujedno zapovjedi svojim da drze pripravne svoje dete, ako bi zadrzi.

bosanskomu. Kraj tolike pripravnosti mietadke obdine bilo bi ved taj put doSlo do iudjena saveza, da se u to nije Ivan Nelipid sam na Mletke obratio. SaznaHt naime, kakova se bura na nj dii^e, a narodito da se vojvoda Sandalj u

ih trebalo

Hranid, valjda kao

Foljidanima

poslati kralju

vodja bosanske

mletadku

rujna

15.

podanika u Dalmaciju, kad maloj

oepriltci.

nudi jo) se

isti

Bosni ugovara

vojske,

sprema da na

obdinu, da bi

udari, zamoli

zajedno sa

dozvolila pobjedi na zemljiSte svojih

doSlo do nevolje.

Mletadka obcina bija§e sada u ne-

kraljem savez proti knezu Nelipidu, a ovdje u Hrvatskoj

knez, da ga prime u svoju zaStitu proti Bosni

velikomu vojvodi bosan-

tkomo Saodalju. Osobito joj bijaie neugodno, §to je njezin poslanik na bosanskom dvoru iie toga govorio kralju bosanskomu, nego §to je po dobivenom naputku diniti smio, a narodito

ftto

Tvrtka IL

je suvide govorio proti obdini dubrovadkoj, nastojedi

sklonitt,

nju pritisou

Naputkom od neka stane ogovarati

like tzbaviti.

petru,

od 100

pokore.

po svoj

prilici

Mletdani umjeSe se

lukavi

Stjepana te nepri-

Hstopada 1422. povjeriSe Sibenskomu knezu Nikoii Mari-

knezom Ivanom Nelipidem,

ako povrati neka utanadi

Ijudi proti Sandalju,

knez Neliptd na to pristao,

ponudi pomod mletadku

republici zemlje njezinih s

podanika.

Ako ne

njim barem primirje na deset godina, a uz to

grad Klis, neka mu za nj ponudi do 5000 duda li de Ivan Nelipid prihvatiti stavljene mu ponude, posla vijede dva dana satim naputke sTomu poslaniku kod bosanskoga kraija; jedan naputak, kad bi se

neka

nastoji,

kata.

da knez republici ustupi

znajudi,

u to sklopio mir

knezom

Ivaniftem, a drugi,

Medjutim knez Ivan odbi pooudjeno to njihov

poslanik

Tvrtku

sve semlje

kad

dogovori

bi se

izjalovili.

druge predloge MIetdana; a na kraljem, spreman ostaviti Stjepanu

primirje

ugovarati s bosanskim gradove Nelipideve, pade OmiJ, jedino

nastavi

grad Klis neka zapane medju Mletcima Bosnom. Dne 21. prosinca izdade Stjepan Tvrtko II. pod gradom Visokim mletadkoj obdini povelju, kojom potvrdi njesinim trgovcima sve povlastice, podijeljene njima od prediastnika svoga II.

mletadku obdinu. Sada nastadofte osobito

Stjepana Ostoje

ugovoren

tijesni snoSaji

otca svoga Stjepana Tvrtka I a 6. veljade slijedede godine 1423. u Sutitkoj deiuiitivni saves izmedju Bosne Mletaka proti knezu Nelipidu. i

;

KNI2 1VAN1§ NBLlPid BORI SB

MLBTCIMA

BOSNOM; PRANKAPANI

C8USKI KNBZOVI.

Kralj Stjepan Tvrtko obveza se torn prigodom, da 6e radi sigurnosti svojih 2itelja

vine njihove s mletaikim podanicima

do uzkrsa

najdulje

podidi

svoiu jaicu

Ako

dojdude godine 1424.

(23. travnja)

vojskii

na kneza

103

trgo-

IvaniSa,

sjedinjenim silama mletadko-

bosanskim uspije brratskoga kneza svladati, dobit 6e mleta£ka ob<^iaa grad Klis s kosve zemlje, koie su ob<5ini spljetskoj oteli Ivan Nelipic, Poljt£aai i tarom njegovim gradovi Nelipicevi (Omi§, (^£vina, Sinj, Travnik, Poljica) Omilani; sve ostale pak zemlje i

bosanskoga s uspjela saveza imenova mletadka obcina Stjepana Tvrtka II. doe 20. travnja 1423. svojtm gradjaninom Uprkos svim tim pripravama ostade junadki knez Ivani§ Nelipid zdrav i dtav. Kad vojsku skupljao, da na nj udari, morade se je god. 1424. kralj Stjepan Tvrtko spremao svoju drzavu. svoj bitak Turci oaime provaIi§e u to u Bosnu, te joj za boriti se sam zaprijeti§e propaSdu. Tvrtku II. bija§e sve svoje sile skupiti, da ih iz svoje zemlje iztjera zapasti 6e

kralja.

Radostna

svoju vlast spasi. Zabavljen

mogao

odrzati.

ratom u

izpridavaSe

zato

Nelipida, te

ne mogaSe

vlastitoj zemlji

ni misliti

da udari na

mletadkoj obdini, §to nije ugovorom ustanovljena roka

Mletadko vijece prihvati njegove razloge,

17.

lipnja

1424. javi, da

samo odustaje od svoje oakane, jer mu se ne dini vrijeme zgodno za to poduzede; no da je zato od srca spremno na svaku sluibu njegovoj preuzviSenosti. Tako je strah pred Turdinom udinio, da se je kralj Stjepan Tvrtko II za neko vrijeme okanio osnova svojih proti knezu Nelipicu, te se pate pridruzio ugarsko-hrvatskomu kralju Sigismundu, i

s kojim se je godine 1425. izmirio.

Dok

knez Ivani§ Nelipic odolijevao Mletcima, gledao je knez Nikola Frankapan,

da se kako tako

njima pogodi. Bojao se

je trgovina grada Senja gotovo

promet izmedju njega cima

odkad

propala,

talijanske obale.

Ali jo§

je obdina

ga smetalo,

vifte

zabranila

1421. boravi knezev poslanik u Mlet-

veljadi

sluzbenik* obcine,

obdini viSe puta bio u pogibli, da izgubi sve svoje,

bio odludio

multotiens

uniStiti fuit

kneza, sinove njegove

termino destruendi dictum

knezevu, jer 6itav obstanak zavisi od vori 15. veljade,

je vazda

je poradi

»jer

dominum comitem, izvoziti

da<5a, ito ih

gospodar

vjernosti svoje

gospodin

stanje njegovo« (quia

Zabrana, da se niSta ne smije dovoziti u Senj

svaki

zaprijedila

zaklinje obcinu, da ukine zabranu trgovanja. Poslanik je govorio,

njegov bio vazda >dobar sin

otokom

ce sada obdina posegnuti za

je,

ICrkom, koji bijahu djedovi njegovi primili od nje za leno.

kralj

prema

mnogo

puta

dom'nus rex Hungarie filios

statum suum).

njega, na najvedu

je Stetu

pobira u Senju. Mletadko vijede odgo-

kneza Nikolu drzalo za svoga

prijatelja, te

sada

drii.

drugih podloienih mu strana da nitko iz Ugarske oni zatvorili na moru svaki promet pak s toga su s mjestima, iz kojih bi se moglo Jto god uvesti u Ugarsku; a tu de zabranu i dalje odriati. Medjutim da bi knez vidio, kako ga obdina voli, dozroljava mu izvmiati Ujes (drva). ali pod pogodbu, da uz lijes ne vozi nikakve druge robe; ako bi tu pogodbu prekriio, zaplijenit ce ne samo kriomdarenu robu, nego takodjer lijes i brodove, tc 6c I ovu polak^icu opozvati. Podjedno mu Mletci poslaie na njegov zahtjev pouzdana (fidum) Ali ugarski

smije

kralj

trgovati

bijaSe zabranio, s

Mletcima,

posUnika, t kojim 6c modi u nekim tajnim stvarima (mliqua secreta) raxgovanui* Cini af, da je odsad obdeoje izmedju kneza Nikole i Mletaka postajalo sve povjerljiTije. G6dine 1424. pade, mjeseca oiujka, borave

opet njegovi

poslanici u

Mletcima, te mole u

ime kneievo zajam od 20.000 dukata, a sa to de im knes dati u zalog otok Krk i Senj, mjesta. Uzajmljeoe novce posudit de knes zajedno sa svoitm pjeneill bar dohodke tih sima kralju Sigismundu, koji mu je ponudio sa njih baniju hrvatsku sa svima gradovima (banatum Crovacie). Mletdane je siino obradofata molba kneieva. Oditovaie se najspre* mniji uzajmiti zamoljene dukate, ali traie sa to od knesa, da im ustupi gradove Kntn, Ostrovicu Vrhriku (Vrliku) sa svima prihodima, medjaiima i pripadcima u hrvaukom i

Zagorju

(citra

montaneam). Mletci Ijube kneza otdinski

sabrinuti

su za stanje njegovo;

SIOISMUND KRAUUJE SAM.

I04

da budu pomenuti gradovi u njihovoj vlasti, nego u njegoToj, jer bi Icralj inade mogao njemu neito zapovjediti, §to bi bilo Stetno za njihov posjed u ostanak banovine neka budu njemu Dalmacijil Preostali gradovt s

toga

bi bolje

bilo,

Na takove

uvjete

nije

domovinu svoju hrvatsku. Njegovi

moie MIetcima redenih gradova toliko zlata

iiti

mogao

naravno knez Nikola poslaDici

predati, jer

izjaviSe

primaju

travnju,

to nije slobodno;

srebra, koliko vrijedi 20.000 dukata.

molbu, jer toboie

pristati, jer

u zalog zlata

ni srebra.

ali

to mu No da

izdao kralja

da gospodar njihov oe

spreman

zato

MIetci

zalo-

naprosto odbiSe

ga ne ozlojede, dozTo-

mu, da smije u SeDJ uvaiati vino, a iz njega voziti stoku, koja se bijaSe vrlo raz* odkad je senjska trgovina po moru zapela. Jo§ 9. svibnja boravi u MIetcima Nikolin poslaoik 2^harija de la Spiga, javljajudi, kako se kralj Sigismund sprema poslati Furlansku; no namah zatim prestaje na neko vrijeme svaki novih £eta u Dalmaciju mletaike obdine, bududi da su kneza Nikolu zaokupili drugi posaobradaj izmedju kneza liAe

plodila,

slovi, koji

se ticahu dasti njegova roda.

Hermaoa, od 1423. po drugi put bana Slavonije, po imenu Fridrik (rodjen oko 1377), bijaie jo§ od godine 1388. zaruden Elizabetom, supruge njegove Katarine Carrara. Kad jedinom kderju kneza Stjepana I Frankapana Ml djeca ponarasla, oieniSe se oko godine 1405. Knez Nikola Frankapan morao bi bio OTom prigodom izplatiti svojoj sestridni (kderi striievoj) miraz od 32.000 dukata; no dalje u za!ogu polonjezinu suprugu kako nije valjda imao tolike svote, ostavi njoj vicu otoka Krka, zatim gradove Trsat, Bakar Bribir u Vinodolu. Tako je mladi celjski knez driao u Hrvatskoj neka frankapanska imanja, dok je otac Herman ustupio opet mladomu paru na uiivanje gradove Stenidnjak Samobor u Slavoniji, a KrSko, Kostanjevicu, Novomjesto i Mehovo u Kranjskoj. Fridriku se naskoro rodio sin Ulrik (1406). Fridrik je redovito stolovao u KrSkom; godine 1412. trebalo mu je novaca, pak je u mjnu nudio MIetcima u zalog svoju polovicu Krka gradove Trsat, Bakar Bribir; ali mu obdina odbi molbu. U to vrijeme negdje razkrstio se je knez Fridrik sa suprugom fvojom Elizabetom. Suvremeni izvori (Windeck, Aeneas Sylvius, celjska kronika) suglasno pridaju, da se je zagledao u neku Veroniku, za koju celjska kronika kaze, da je bila lijepa djevica od plemidkoga i viteikoga roda D e s n <5 a (eine von Dessnitz, Desnicze, Dessingen, Gesnicz), dok ju Windeck i Aeneas Sylvius krste naprosto pnljeinicom (sloffweib, concubina), koja je umjela grofa tako obmanuti, da je posve odvrgao svoju zakonitu suprugu nju zavolio. Nckih osam godina iivio je grof Fridrik odijeljen od svoje topnige. Kroz to vrijeme nastojao je otac njegov viie puta zajedno s Frankapanima, da ga tuprugom izmire, no sve uzalud. Tek god. 1422. podje im za rukom, te ih opet Najstariji

sin celjskoga grofa

u grad Krapinu odvedo&e. Tuina Elizabeia, ne slutedi dobro, izjavi tom prigodom: »Draga gospodo prijatelii, ita 6e mi to prijateljstvo (izmirenje)? Znadem, da dete me sutra na6 mrtvu kod moga gospodara*. Gospoda joj odvratiie: >Ne tako, vi ste ixmireni, pak dete, ako Bog dade, dugo u Ijubari iivjeti*. Medjutim slutnja kneginje se ispuntla Sutradan nadjoie ju zaista mrtvu u postelji, te se namah nagadjalo, da ju je umorio tuprug Fridrik. Aeneas Sylrius tvrdi izrijekom, da ju je ubio lovadktm noiem; Windeck opet kale, da je grof Fridrik sutradan poslao dvorkinje u loinicu svoje supruge, sdroiiie

rekatrit im:

>Podjite k vaioj gospodarici

kinje uile u komoru, bijaie kneginja mrtra,

pogledajte, i

kako

joj

Kad

je biloc

nastade velika ialost.

Fade

su dvor-

celjska

kro-

nika, koja je prijatna celjskim grofoTima, pile ovako:

»Kad je bila po Kristovu porodu godioa 1422., umrc supruga grofa Fridrika, koja je bila modruSka (kneginja), to se je sgodilo u Krapini, odakle ju odvedoie u Celje, u samostan. I javno se po zemiji pridalo kako JU je luprug, kad su nodu u loinici bili, u postelji probo usmrtio, i to poradi i

neke Hjepe djevojke, po imenu Veronike, koju bi rado bio uzeo za suprugu*. Ncma dakle nikakve sumnje, da je kneginja Eiizabeta umrla silovitom smrti, jer se u jednoj i

KNEZ IVANI§ NKLIPld BORI SK

MLKTCIMA

BOSNOM', FRANK'^PaNI

CEUSKI KNKZOVI.

io$

kojom su se poslije sinovi kneza Nikole Frankapana pogodili za njeztnu baStinu sa sinom joj Ulrikom, narotito kaie, da je >gospodja Elizabeta, kako se je Gospodinu svidjelo, iz ovoga iivota bila ukloojena* (domina Elizabeth, prout domino od

izpravi

1435.,

ab hac vita sublata).

placuisset,

Premda

spomeca, da

govorio, da je

javno

svijet

bi ga tko u prvi kraj

po narodu

glasine, §to su se

kapan

Tako

Jiirile.

Ne znamo,

minju kao odrasli mladidi. Moida su se i

palatinu,

god

ali

godine 1423.

njegov se je

zaSto

sestra, a

rodjena

digao knez Nikola Fran-

se nije

potuiili otcu

drugi ved 1416. spo-

njegovu Hermanu, moida

kraljici

Fridrik

sin

imenovao

stao

tasta

banom,

nazivati

svoga te

Hermana da

Kako

potegao na sud; pade, kad je

bio grofa Fridrika

itko

Sigismund

kralj

kao slavonski ban

svibnja

Dne 23

povelje.

prilog

za bana slavonskoga,

izdaje

pade rjeSava neku parbu u Nikole Tota od Susjedgrada,

travnja

Ladislavu, sinu

plemenitoj gospodji Veronika

zvanoj, udovi

redenoga Nikole Tota (nobili domino Veronica vocata, eiusdem Nicolai) protiv Klemtnta, sina Andrije

relicta

>de Senicha<. Malo zatim protiv kneza

jima bijaSe

krunu i

druga mjcsta izmedju Une

prosvjed,

koji

Friderici comitis ...

causis

certis

Gline, te

zabacio

ex iussu

nego

reprobata),

ne samo

kralju,

nego su se

da su i

zagrebackomu

je proti kraljevoj darovnici

kralj

grofa

Ceuskuoa.

Poradi toga

Friderika

protivnici njegovi

Vide «e d*a grba, lusloa^aa i«dao

tuiili

na drugi; detoi grb a

ohrabrili,

na njega, rako da je morao pobjedi

te podigli

PudAT KNKZA FrIDRIKA

im mjesta.

Blagaji

drugi

(contradtctione

mandato regis et onda silom kratio .

Blagajima uiivanje daruvanih nasilja

zasluga njihovih za

u darovani posjed uvede. Grof

ban Friderik ne samo da

uloiio

ogromnih

oiujka 1424 darovao Kostajnicu

kaptolu povjerio, da

ban Friderik njrgove brade, ko-

ustaje grof

Blagaja

Vladislava

kralj poradi

prijestolje

lijcTi

dfije

periaaica

od Do)eTa

zaitite u svoje sestre, kraljice Barbare.

Bilo

negdje u lipnju 1424. Knez Nikola Frankapan po-

oteo

na to sva imanja svoga roda, ito

ih je

Vi4«

p«r)a,

ova opet oklopljcaa raka

je to

tvijetdc,

tri

prsge.

oknin)eoa kadga, sa vrha

hrvat-

skoga kraljevstva. Na konju je dojaiio u Budim, traiedi zaklona

njth

oj«»a« a

!!«

a£%M.

Napii: Sigillan Friderid CUi« S*« gotia 0(rtcail»arg«q«t)

driao

coaitit («)t

c(tttra).

dosad u zalogu, kao polovicu Krka, Trsat, Bakar Bribir, a podjedno je poslao u Budim prvorodjenca svoga, mladoga kneza Ivana, da obraduoa s ubojicom njihove i

Ntrodai

mwmi

a BadlmpaAu.

rodjakinje.

U Badimu munda. Dne

bio je bai u

spor izmedju danskoga kralja

imenu

one vrijeme danski kral) Erich VII

28. lipnja izdao je

put u Jeruzolim Fridrik,

vrsio banske poslove u Sla-

prvoj polovici godine 1424. nalazimo grofa Fridrika vedinom u Zagrebu, gdje no

veljade

bila

se nijesu ni makli, jer Frankapani ntjesu valjda imali oditih dokaza.

nema spomena, da

bilo,

voniji.

Barbara

Kraljica

se je zgodilo, da se gotovo nitko nije obazirao na

njegovt sinovi, od kojih se knezovi Ivan (Ani), Stjepan

nema

suprugu, ipak

zaklao

pozvao na ra£un. Kralj bio u tudjini zabavljen ratom

husitskim, a u Slavoniji nije bilo bana. palatin Nikola Gorjanski Surjak.

grof Fridrik

njim

Eberhard

preko MIetaka

knez

gost kralja SigUSigismund kao njemadki kralj povelju, kojom je riielio vojvoda holstcin^kih. Iza toga spremao se je Erich na i

Dalmacije (Dubrovnika).

Ivan (Ani) Frankapan u Budim.

Windecke, pripovijeda o

tom ovako:

taj

das

negdje stigao grof

^ivotopisac^Sigismundov, po «.

Tada dodje grof

celjski

KRAUUJE SAM

SIOISMUND

lo6

Njega

suprugu, kneginju senjsku, umorio. Za njim stiie takodjer

da je svoju

o<^ito bijedili,

(Hermana) u Budim.

cetjskoga grofa

kralia, sin staroga

rimskoga

Fridrik, iurjak

senjski Ivan (Hans von Zenge). On je biu rodjak kneginje, te je pozvao grofa Fridrika na dvoboj, hotedi mu tim dokazati, da je njegovu rodjakinju u zapovjedi krevetu umorio. To probudt veliku pozornost, te kralj posla k objema

Budim mladi knez

njima, da miruju u njegovoj zemiji; to bijaSe izradila kraljica, jer joj je grof Fridrik bio

oba grofa u svoje dvore na razpravu, da sasluSa njihove tuibe obtuzi o6ito grofa opravdanja. Tada se dize knez senjski Ivan, sin kneza Nikole, i celjskoga Fridrika, da je zaista osam godina iivio u neslogi sa svojom ienom, a skrivila je to neka priljeinica, koju grof jo§ danas imade. Radi te neslogc kuâlo se viSe puta izmiriti grofa Fridrika s njegovom zenom, dok su ih napokon ipak zdruzili. Dobra kneginja dade se skloniti i podje sa svojim gospodarom spavati. Sutradan bijaê plemenita Na to odjaî grof Fridrik. Poradi toga okrivio je senjski knez Ivan kneginja mrtva grofa Fridrika, da je njegovu rodjaku, a svoju vlastitu zakonitu suprugu sve nakon brat

pozove

kralj

umorio; te je

krevetu

izmirenja u

rekao,

dokazati,

zeli

kako poSteni

knez znade sramotnomu ubojici rukom dokaze podati, premda mu nije dosta dobar (wie ein erber grof einem beltmorder mit der hant wisen wiewol er im

solte,

jama

tiie

nit

glit

govora vi§e tu\o se u oda-

slidnih

(Sigismund) k danskomu kralju,

kralj

da poluie nekakvo

posla,

Takovi

geniig were).

Tada posla

kraljidioim.

Kako

izmirenje.

se je

oba vladara prihva*

ta stvar poslije uredila, nadi

deS dolje«.

Windccke medjutim ne

javija vi&e nigdje,

kako

se je razmirica svrSila.

Nema

sumnje,

je juna£ki knez Ivan ostao kradih rukava. Jamac^no je kraljica Barbara izradila,

joj

brata

taj

put spasli.

Dan ski

u kralja Sigismunda, pak nedvojbeno predlagao, da se spor je

knez Nikola Frankapan bio zadovoljan

na povratku

da su

trebao je zaitite

kralj Ex'ich VII., putujuci u svetu zemlju,

mirnim putem. Mozda

rije^i

rije§enjem danskoga kralja, jer kad je Erich

Dubrovnika prolazio kroz Hrvatsku u Nelipi<^u, nego u Senj knezu Nikoli. Moida je Erich ved tada zavolio mladoga junaka Ivana, kojega poslije nakon OMun godina nalazimo u Danskoj na kraljevskom dvoru. svete zemlje

1425.

sijednju

Ugarsku,* svratio se je ne samo u Omii knezu

Svakako

grof Fridrik s pomodu svoje

vratio u Slavoniju, gdje je nastavio

poradi Kostajnice, te

je kralj

svoj

Ivani§u

pismom od

ostao zdrav

sestre

zulum.

opet je

11. rujna

Citav,

pak se

je po-

na knezove Blagaje Stolnoga Biograda morao

udario

1424.

strogo zapovjediti, da u njih vi$e ne dira. Medjutim ga ipak ne minu kazan za podinjeni zlotin.

Sve protiv

nikom, koju je 1

bijedio,

Herman planuo na

otac

stari

volje otdeve olcni se

svijet

koga roda, a ne gruficu Fridrika osuditt na smrt

ili

on joS 1424.

hotice

sina, Sto

kneginju.

(reus mortis

1425. svojom

ili

nehotice

ili

uzeo za suprugu

Kaie se,.da

sada

ienu plemidkoga Sigi.<imund

kralj

ga zasuinjio

adiudicatus), te

Ijubovcom Vero-

kriva smrti kneginje Elizabete.

predao

ili

vitei-

dao grofa gnjevnomu

okovana poslao u kolima najprije u jednu kulu u Ostrvici, a odanle u grad, gdje je na nj straiio vitez jobst Helffenberg. U tamnici damio je grof Fridrik pet godina; tek 1429 pusti ga otac na slobodu, te se s njim izmiri. otcu, koji ga je

Celj u

grofovski

Dok

£amio u tamnici, progonio je otac Herman njegovu suprugu kod Optuja zatvori je u Ostrvicu, a onda je obtuli £aralicu pred gradskim sudom u Celju. Ali je sud rijefti svake krivnje>

je grof Fridrik

Veronikti. Ubvativli je u jednoj kuli

kao vjekicu

* DftMki knij bijaic na polMk« a

m mlatadta gM\9. Dm po^ oUaat kMU

bfoiraik. Vr»<aja<t

tiretii

aiadt op«t 35. proaioca s.

tiicdiia

wrolja

(oa

mleuikoj

Dabroraika,

1435. odplovi oa dabrotraekoj

Mikola Fraokapaiia.

fdp galiji

galiii)

aiajmi

dae

t6. rajna

I4>4. doiao n Da-

aooo dakaU, da iaplad Totarioa

« Oulk

kMsa

Ivaaifta

Ndipi6i, a odanle

ODNOSl

KRAUA

to ju opet zatvori

SIOISMUNDA PRBMA BOSNI, SB BUI

TURCIMA, 1420.â&#x20AC;&#x201D; 1428

u Ostrvicu, a lead je ondje sve gladoa

107

iedoa ostala oa iivotu,

onamo (Odnosi kralja Sigismunda prema Bosni, Srbiji Turcima,

dva viteza, koji ju 28. listopada 1428. u ribojaku izpod grada utopiSe.

posia

1420.-1428.).

nakon ratne demonstracije godine 1419. Bosnu Srbiju utanado primirje sa sultanom Muhamedom I. na pet godina, ostavivsi kralj turske je postigao potonjim vojenim izlozene navalama sile. pohodom, dalje Jedino da je osigurao medje Erdelja prema VlaSkoj, gdje je tada bio vojvodom Dan, njegov

Ved

spomenuto, kako je

kralj

Sigismund

odani privrzenik.

Bosni su god. 1420. za kralja Stjepana Ostojida bjesnile borbe izmedju najjuinijih

Vojvoda Sandalj Hranic, koji je priznavao vrhovnu vlast sultana Muhameda, te Radosava. Vojprimao od njega pomoci, udarao je na vojvode Pavlovide, bracu Petra voda Petar Pavlovid pogibe u oiujku 1420., a vojvoda se Radosav izmiri sa Sandaljem god. 1423. Smutnje u Bosni uveda i to, Â§to se je u svibnju 1420. opet Stjepan Tvrtko II. pojavio kao takmac Stjepanu Ostojicu. Taj put je Tvrtko odriao pobjedu. Ostojida ncstaje poslije travnja 1421., te se odsad vazda Tvrtko spominje kao jedini kralj bosanski. Njegovo je poglavito nastojanje bilo, da se odr'va turskoj sili, pak je s toga gledao, da bude u najboljem skladu ne samo sa svojom vlastelom, nego Mletcima, a narodito s kraljem s Dubrovnikom Sigismundom. Na to su ga ponukale obnovljene turske provale za novoga sultana Murata II. Kad lipnju opet turske su natme god. 1424 u svibnju dete stale prodirati u Bosnu, kralj se je Tvrtko II. velikaSa.

posve priljubio kralju Sigismundu, koji se

spremao na

Dne

veliki rat

mir

tada

kr^danstva.

kolovoza 1425. zahvaljuju se Mletdani voj-

vodi Sandalju, ito

savez

s neprijateljima

ugarskoga

utanaden kralja

nedavno

izmedju

>da je

javio,

gospodina

bosanskogat (pacem

kralja

et unio-

nem secutam esse inter dominum regem Hungarie sam et dominum regem Bossine). To potvrdjuje

Pe^AT bosanskoga KRAUA Stjepana Tvrtka II. Tvrt-

kralj

Sigismund, koji se u jednom pismu Dubrov-

danima od

KOVldA.

rujna 1425. hvali, da je kroz poslaAriiiv o BodimpvCti.

bosanskim kraljem neki ugovor velika zama^aja (non parve importantie tractati), da de se naskoro lidno sastati s njime, pak s toga Dubrovdane na taj sastanak poziva. Kaki su se vrlo zamaSni ugovori tada sklapali izmedju Bosne i Ugarske, nije pozoato; no valjda se je radilo o tome, komu de zapasti kraljevstvo bosansko, ako bi Stjepan Tvrtko II. umro bez zakonitih potomaka. Ta Ted jedan kralj bosanski, Stjepan Dabi&a, btjaie Sigismunda imenovao svojim nasljednikom. nike

utanadio s

Dok

bosanskoga kralja

je nevolja gola

Stjepan Lazarevid svedjer izticao kao

Ugarskoj driao prostrana dolazio

onamo

gorljiv

bila pribliiila

ugarskoga

privrienik

bogata posjedovanja, bio je

Sigismundu, srbski se je despot

kralja.

Odkad

je u

ugarski velikai, te je svaki das

sudjelovao u javnim poslovima kraljevstva. Broje ga ved medju barune

kralju u pomod svoje dete za husitski rat. Nalazimo ga u Ugarskoj 1422., onda opet godine 1423, kada Sigismund 30 oiujka u Keimarku obnavlja saves prijateljstTo s poljskim kraljem Vladislavom. U izpravi o torn savezu spominje se despot Stiepan (Stephanus regni Rasciae despotus) prvi medju velikaiima, izpred celjskoga grofa Hermana palatina Nikole Gorjanskoga. Medjutim je despotu Stjepanu njegova osobita odanost bila ud koristi. Po milosti Sigismundovoj driao je Srej^reoicu u Bosni; oslanjajudi

ugarske, a on a

ftalje

SIOISMUND KRAUUJB SAM

I«t

se Da njega

sincu

1422.

moraju

razbili,

ipak

Mletdani ga bijede, da on to ^ini >Da zahtjev

Nema

regis Ungarie).

MIetcima

koji

sumnje, da je despot

mogao

nije

nagovarao ugarskoga

premda su ga Mletdani u pro>

1423. ustupiti Drivast, Bar

ugarskoga kralja<

neka obnovi

kralja,

rat

Budvu.

(ad petitionem domini

ugadjao

Stjepan tim

kralju Sigismundu,

kao da je despot MIetcima za Dalmaciju, samo da bi on

oprostiti gubitak Dalmacije,

prigodom mogao obcini

torn

III;

kolovoza

12.

Oruianum silom

sve do Skadra na Bojani.

vlast proSiriti

on za ba^tinu zetskoga kneza Balie

bori

on svoju

nastoji

§to nije dvojbeno,

oteti ostatak Balline drzavine.

All bio je joi jedan poglaviti

razlog, zaSto

despot Stjepan tako odano, go-

tovo poirtvovno ponio prema Sigismundu. Stjepan nije imao od srca poroda, pak se je zabrinuo za bududnost svoje driave. Namijenio je ostaviti Srbiju svojemu nedaku

Brankovicu,

sinu

Sigismund, koji

kralj

pogadja

kraljem

nalazimo ga u svibnju iupaniji,

prelata vida

ondje

sestre

No hoce

svoje Mare.

Gjurgju

tomu

privoljeti

sebe poput svojih pred§astnika smatrao za vrhovnoga gospodara

despota svojim kletvenikom

Srbije, a te se

Vuka Brankovica

velikaSima,

1426. boravi despot

prolje<iu

kako

opet u Ugarskoj,

njegove osnove.

bi prihvatili

Na posljedku

prvih dana lipnja uz Sigismunda u Tati (Totisu) u komoranskoj

Sigismund izdao znamenitu povelju, kojom

je zaista

baruna odredio

despotu

njegove muikc potomke.

Stjepanu

Ali

privola

kraljeva

nedaka

za nasljednika

stajala

skupo, jer je

Srbiju

privolom

je s

Gjurgja Branko-

bududi nasljednik imao ustupiti kralju Sigismundu ditavu banovinu Madvu u

onom

obsegu,

kako ga je imala za kralja Ljudevita Velikoga, suviSe joS znamenite gradove Beograd Golubac na Dunavu, da budu branikom Ugarske od turske sile. i

Jedva Sto kudi, jer

Stjepan Lazarevic izmolio u Sigismunda redenu povelju, pohita svojoj

zaprijetila

Turaka

pogibao

mu otmu

zemlju, a BoSnjaci se digli, da

provalili u

njegovu

Najprije skloni Turke, te

su osta-

BoSnjaka.

Srebrenicu.

zemlju, a onda podje s vojskom na Boinjake, te ih odbi

vili

oko

25. srpnja 1426.

Kako

upravo u ono vrijeme bio

Turci

od Srebrenice.

Bilo je to

bolestan, sazove u Srebrenicu

stanak srbske vlastele, te proglasi nedaka svoga Gjurgja Brankovida (Vukovida) nasljed-

nikom svojim u

Mnogo kralja

Srbiji.

prije,

nego

§to

Sigismund ovako

a srpnju 1421. umr'o, a naslijedio

njemu podigo&e

bizantski

carevi

ga je

najstariji

u suttanskoj porodici

oslabiti silu tursku. Ali

Konstantinopolj (Carigrad), pak kad

druge neke

prinudjen, da

fvoga kletvenika Dana preila rijeku

joS

—

bio

bijaSe

1451.). Proti

mladji

brat

nadajudi se razdorom

vlasti,

Murat svlada brata svoga, stade podsjedati

prije

izminula

kralju Sigismundu.

primirja ratuje s

za za^titu erdeljskih granica.

Dunav kod

Muhamed

(1421

ondje suzbit, obori se na zapadne strane. Najprije

udari na vlaikoga vojvodu Dana, koji se bijaSe pridruzio

Sigismaod

Sultan

Murat

sin

redom dva pretendenta; drugi

ojegov Mustafa. Potonjega priznali su Mletci

kraJj

prikovao uza se bosanskoga

tijesno

srbskoga despota, morao je opet ratovati s Turcima.

Godine 1423

Tako

bijaie turska vojska

Vidina, zauzela >ostrov ugarski«, te izsjekla tamoSnju posadu

tauzela tamoinje brodove (korablje).

Turcima na obranu

Zatim provali do Severina, stolice razasute bano-

vine ugarske. Medjutim

bijaie Sigismund povjerio temeSvarskomu (tami^komu) iupanu Pipoou de Ozora, da obrani Severin, pak mu je poslao ne£to vojske s rati&ta u Ceikoj. i

Pipo proslavi

Doe 25

taj

put ugarsko oruije, suzbivii u listopadu

tursku vojsku u okoltiu Se.

kako su ovih dana duli, da Vlaiiku (in Bulgarie CeiVe docvao, te u Bugarsku atque Transilvanie partibus) poslao, u onim stranama odriala pobjedu, razbiv&i do nogu (acerrime) 15.000 Turaka. Svi Ijudi, koji dolaze budi po kopnu, budi po moru iz Viaike (Romania) u Dubrovaik, pripovijedaju jedaoduino, kako su poradi te pobjede zastraieni verina.

listopada

1423

Djegova vojska, koju bijaie

svi oodjeloji lusjedi, a

Turci.

dettitaju

Dubrovdani

kralju,

KRAUA

ODNOSI

9I0I9MUNDA PRKMA BOSNI, SBBIJI

TURCIMA, 1420.— 1428.

109

Medjutim pobjeda ugarska uzplamti Tnrke samo na icScc provale. Ve<5 u svibnju ih na novo u Bosni, a jamadno udaraju na Vla^ku, da protjeraju Sigismundova Sticenika Dana. S toga je kralj prinudjen, da dize 1425 iitavu driavu i

lipnju 1424. cto

svoju na oruije. Skupljaju se

na Turke.

ratovati

NcJto

prijc

Sam Sigismund

poslije nalazimo

ili

vojske: jedna de udariti na Husite u CeSkoj, a dvije 6e

tri

ide na juzno raliSte, te boravi 16. kolovoza u OrSovi. ga u Feldvaru u Erdelju, gdje no izdaje povelju Fruiinu,

sinu nesrednoga posljednjega cara bugarskoga

SiSmana (Fruschin,

quondam Susman

filii

imperatoris Bulgarorum). Carevic Fruzin bija^e osobitih zasluga stekao u dosadanjim rato-

vtma 3.

Turcima, te

vodi kapetan

Pipo

kolom Cakom

nagradu daje Lipu u temeSkoj

kral)

Dubrovdanima, da

rujna, javlja kralj

spremio

je dvije vojske

Ozora, iupan teme§ki, a druga je pod

pomod vIa§komu

pohitala u

Danu

vojvodi

(in

iupaniji.

Malo zatim,

poslao na Turke: jednu

erdeljskim vojvodom Ni-

succursum magnifici £>aan

Transalpini voivode). JoS 22. rujna skupljaju se tete, koje madvanski ban Dioniztje Gorjanski

pomod kapetanima. No ved

Salje

svomu:

kralju

prcsvjetlosti nasuprot

pobijedila, tako

dominio voivode Daan) o§tro malo Turaka moglo umaknuti«. na jo§ ze§du borbu stra^nije pro(in

Nedada godine 1425. uzplamti sultana Murata udarilo 1426. u svibnju 4000 Turaka;

Na Bosnu

vale.

im se

ni kralj

Stjepan Tvrtko ni

vlastela

njegova

vable su dva put u Usoru sve do Srebrenika udarile su s

smo, kako se je vojska, poslana od va§e

Turcima, a zemlji vojvode Dana

sukobila (conflictum acerrimum)

vojskom u

na Hrvatsku, Srbiju, jer

te zarobile

bija^e

oduSevljeni Dubrovdani

20. listopada 1425. javljaju

»Iz vjere dostojna izvora doznali

nije.-u

tako nemilo harale, da

Bosne pro-

usudili oprijeti. Iz

Zlatonosovida; dva put

u oblast vojvode

mnogo Hrvata

neSto naduo

te su dete

Vlaha.

Sam

sultan

Murat

o dogovorima izmedju despota

II.

Sultan prodr'o robedi sve do grada KruSevca, te se despot po poslanicima svojima

kralja.

jedva namolio, da ga je na miru ostavio.

Vlaiku

udario na vojvodu Dana. Taj

Srbije

nije

otisnuo se

mogao

odoljeti,

sultan preko

Dunava u

ved je pobjegao u Erdelj,

a na to je sultan zauzeo ditavu Vla^ku, te je u njoj namjestio vojvodu

Radula,

djevkom Prazna glava, uz pogodbu, da bude turski kletvenik. U jeseni 1426. prijetila je Sigismundu pogibao, da izgubi Vla^ku, Srbiju

S toga

pi$e

Lipe u temiivarskoj zupaniji slavonskomu banu

bio prinudjen, da se u odi zime spremi za veliki

odgodi sve parnice Ivana jedno

po§ao

ugarskog

velidanstvom njegovim podi u Erdelj

Dne

Bosnu.

studenoga 1426.

celjskomu grofu Hermann, neka

Vladislava Tituievida, dvorjanika

rat.

s pri-

kraljevskih, jer

de oni Za-

VlaSku na obranu granica drzavnih. Sred

zime u prosincu skupljala se vojska u Erdelju, gdje je uz kralja boravila kraljica Barbara. Pipona de Ozora nije bilo vi$e na i^ivotu; taj je junak umro 26. prosinca 1426. u Lipi, po§to je smrtno bolestan odrzao pobjedu nad turskom silom. Na njegovo mjesto i

imenova kralj namah iupanom znamenite iupanije temiSvarske dosadanjega gjurskoga iupana Stjepana Rozgona. Oko kralja, koji je vedinom boravio u Bra&ovu ili Roinovu na medji erdeljsko-vlaSkoj, okupili se najznamenitiji velika&i, na delu im slavni Ivani^ MoLadislav Titu&evid, Ivan de Kallo, roTid, zatim kncz Vladislav Blagaj, nadalje brada Ivan mnogi drugi. Bio je tu portugalski kravojvoda vlaiki Dan, pade Stjepan Rozgon, Ijevid Petar, drugorodjeni sin kralja Ivana I. bijdSe doSao, da se bori s Turcima. U$red najvede zime, dne 24. sijednja 1427., preila je krSdanska vojska zajedno s vojvodom i

Danom

gorske klance

erdeljskih

Alpa, te se spustila u vlaiku

nizinu.

delu vojske

no pravi je vodja bio Ivan Mokraljica Barbara Kralj Sigismund

bio je kao podastni vojvoda portugalski kraljevid Petar, rovid, a stjrgonoia (vexillifer)

knez Vladislav Blagaj.

ostadoSe u Erdelju, boravedi vedinom

u Bra.4ovu.

Hrvata bilo Poljaka, Zadada kridanske vojske, u kojoj je osim Ugara (Sikulaca) bila je poglavito, da zbaci mogude zarobi Radula, te namjesti na vojvodsku stolicu Dana. Ako bi se Dunav smrznuo (si aqua Danubii congelata fi^erit), ncka onda vojska i

SIGISMUND KRAUUJB SAM.

dublje provali u tursko carstvo, robec>

do mora. Rat u VlaSkoj

pusto^edi sve

svrSio se

1427^ jcr toga dana nagradjuje ved Sigismund Ivana de Kallo vojevao je naime pod zastavom lijepo ponio i mnogo doprinesao, da je >Radul je (sub banderio) Ivana Morovida, te se onda reieni vojvoda Dan u gozvan Prazoa glava zajedoo s Turcima bio protjeran spodstvo svoje vojvodine opet namjeSten*. Nekoliko mjeseci poslije, dne 7. srpnja 1427.

svakako de Kallo za zasluge u

je jo5 u zimi,

prijc 6. travnja

torn ratu stedene. Ivan

izdao je kralj u gradu slavu Blagaju;

prvomu

VladiRoznovu darovnice zasluznim vodjama Ivanu Morovi(^u darovao grad Veliku u krizevadkoj iupaniji, a potonjemu neki i

posjed u toloanskoj iupaniji, koji je prije driao proslavljeni junak Pipo de Ozora.

da-

kako

za Morovida izbrajaju se potanko zasluge njegove u posljednjoj vojni, naime usred najljude zime poveo brojnu fietu (turma copiosa) o svom troSku u rat» mnoge druge kako je zajedao sa svojom druiinom podnosio glad, vrlo iestoku zimu slavodobitno Dana vojvodu protjerao, iz VlaSke Turke nevolje i Stete, kako je Radula (victoriose) namjestio, te mnoge iitelje onih krajeva, naime Vlahe, koji su bili pristali uz rovnici

Radula

svetoj kruni ugarskoj. Turke, prinudio, da se opet pokore kralju je u prvoj polovici godine 1427. VlaSka bila u vlasti Sigismunda i

Svakako

gova kletvenika Dana.

Sam

kralj, koji je

jo§ 7. srpnja

bio u

Roznovu u

nje-

Erdelju, poSao

malo zaiim u Vlaiku, gdje ga nalazimo oko 22. srpnja (»im felde bei Rapiz in der Walachei«). Sta je kralj ondje radio, ne znamo; no nije nemoguce, da je ku§ao obnoviti severinsku banovinu, koja je jo§ od 1409. bila razasuta. JoS 9. travnja bijaSe naime pozvao velikoga meStra njemaikoga reda u Pruskoj, da poSlje svoje vitezove na jug u nekadanju banovinu severinsku, pak da ju brane od turske sile. U Vlalkoj stize kralju

vijest,

19.

(ili

1427. umr'o stari despot Stjepan

18) srpnja

Lazarevic, odani kle-

tvenik njegov. Despot bijale zaista na putu u Beograd umr'o u Glavici u subotu 19 srpnja. Sigismund podje sada u Srbiju, gdje je despota Stjepana zamijenio nedak njegov Gjuragj

Brankovic, koji je prema ugovoru u Tati imao Sigismundu ustupiti iitavu banovinu Maivu, Golubac. Vec 10. rujna 1427. nalazimo Sigiszatim tvrdc gradove na Dunavu: Beograd i

munda u Beogradu (Weissenburg, Nandor Alba), gdje do 16. prosinca one godine. Dne 11. studenoga izdaje ojegovoj suprugi Jadvigi, kderi

boravi

preko

mazovskoga kneza Semovita.

mjeseca, naime

tri

Ivanu Gorjanskomu

tu povelju

Gotovo u

isti

mah, kad je

Sigismund obladao Beogradom, postao je tast njegov, celjski grof slavonski ban Herman baStinikom bosanskoga kraljevstva. Vec bi spomenuto, kako je tadanji bosanski kralj njegove barune. Jamadno je tomu doStjepan Tvrtko II. bio prionuo uz Sigismunda prinesao ne samo vii^godi^nji boravak kralja Tvrtka II. na dvoru ugarsko-hrvatskih kraIjeva, nego t srodstvo njegovo sa celjskim knezovima, narodito s tadanjim banom Heri

maoom, sioom neke bosanske banovne bita sestra Stjepana Tvrtka 11., dok ju Kotromanida. Stjepan Tvrtko

II.

ili

kraljevne

drugi

Katarine, za koju neki misle, da je

drlc za kder bosanskoga

bio je dakle svakako u svojti

bana Stjepana

s celjskim

grofovima, a

imao od srca poroda, a od nedavna je bio osobito odan kralju Sigismundu, lako \e razumljivo, da je svemodnoga bana slavonskoga Hermana, tasta kraljeva, imenovao svojim nadjednikom na bosanskom prijestolju. U povelji, koju je Tvrtko II. dne 2. rujna 1427. izdao u stolnom gradu Bobovcu, irtide, da je obzirudi se na osobito pri-

kako

nije

jateljstYO, Ijubav

vjernost, 5to ju je Ijubljeni rodjak

noster dUectus) Herman, celjski

zagorski grof, ban

brat njegov (consanguines et frater

slavonski, vazda izkazivao

izkazuje

njemu I bosanakomu kraljevstvu, zatim na osobite sluibe redenoga grofa kod na to, 5to mu je celjski grof gismunda u prilog Bosni njezinim iiteljima, napokon rodjakom (ex naturali consanguineitate ad nos pertinet), darovao redenomu grofu Hcrmanu i njegovim muikim potomcima ditavo kraljevstvo bosansko (integraliter) za onaj slu6ij, ako ne bi za sobom ostavio zakonitih potomaka. Medjutim okrenula se sreda brzo. Novi despot Gjuragj Braknovid nerado je izpunjao kralja Si-

ODNOSI ERAIJA SIGISMUNDA PRRMA B08NI, SRBUI

obveze svoga ujaka; £X>k je

u Srbiju.

turski car pak, txiv^i za smrt

turska vojska

osvojila

vojvoda

— 1428.

Ill

druge gradove, a neke opet, kao

jedino podiditi, da je obladao Beo-

ga ondjeSnji

TURCIMA, 1420.

despota Stjepana, i>oslao vojsku svoju

KruSevac

Novo brdo, stala podsjedati, mogao se je Sigismuod jednim dijelom Ma£ve. Grad Golubac gradom predati, jer

nije

Gjuragj Brankovid

srbski (Jeremija) naprosto nije

liiio

mogao

Vojvoda

ustupttl

naime imao je povelju od pokojnoga despota, kojom bi mu za njegove sluzbe i zasluge obecano 2 000 dukata, te je zahtijevao od Sigismunda, da mu izplati tu svotu, a onda tek predat ce mu grad. Sigismund odbio je zahtjev vojvodin, premda su ga velikaSi ugarski i poljacki moogo svjetovaii, da mu ga izpuni; kralj pade proglasio povelju despotovu za 1

patvorinu.

to se srbski vojvoda razljutio, preSao u turski tabor, te

dukata predao tvrdju

Turcima za 12.000

grad Golubac. Bilo je to nekako u prosincu 1427.

Gubitak Golubca bio je velik udarac za kralja Sigismunda^ jer su sada Turci lako mogli provaljivati bez ikakve zapreke ravno u juznu Ugarsku. Sigismundu bilo je s toga osobito stalo, da taj

prije osvoji

znameniti grad. Sabirao nove

paie

eete,

Vladislav poljski

mu pomod pod vrstnim junakom Zavi^om Cmim od poslao

Grbova. Vec

17. prosinca 1427.

Sigismund u Kovinu, a od prvih dana sije£nja do 16.

boravi

ozujka

1428.

stoji

Poie-

GoLUBAC (podor) u Srbui.

gdje no sabire vojsku

Laslovac

bila je

gradi utvrde nasuprot Golubcu. Jedaa

od takovih tvrdmja

(castrum Zenth Laslovara) baS nasuprot Golubcu, da

zaititi

prelas

od sjeveme obale dunavske na juinu. Beograd bija^ za to vrijeme povjerio Ivanu TituSevicu, koji se ved 25. sije^^nja 1428. zove kastelanom beogradskim (casteUanus castri voisci

superioris Albanandor).

Nakon mnogih priprava prijedje Sigismund pod zakttom posade u Laslovcu mjescca travnja preko Dunava pade konccm travnja pod Golubac Svezu izmediu obiju i

obala dunavskih podriavalo je brodovlje, kojc bijaic ovdjc skupia

po4e oko 29. travnja

trajaSc iitav svibanj.

kralja

bJo

Podsada Golubca

«a-

temiS^arski lupan Stfcpan

njegova supruga Cecilija Rozgon, kdi grofa Pctra od Gjurgjcvca (Sv. GjurgiaX poljski vojvoda Zavii Cmi. Za podsade uzsianjka kralju noTsca; • toga xaloii.

Rozgon zatim

KRAUUJB

SlOlSMUND

,lt

svibnja kraljevski grad Veliki Kalnik

zlatnih forinti.

Prigodom podsade

SAM.

zagrebaikomu biskupu Ivanu Albenu za 14.000

proslavila se osobito supruga tamiSkoga iupana Cecilija

njom pomagala podsadu Golubca. bacala je iz lumbarada kruglje na Turke Plovc<5i galijom po Dunavu gore na grad Golubac, te suzbijala turske brodove, koji su Moravom uSli u Dunav. Kroz mjesec Laslovcu uSla u Jcdnu

je u

Rozgon, koja

dana neprestanih posade.

gotovo

juriSa

galiju,

pak

dolje

Golubac

razvaljen, te se je vcc odekivala predaja njegove

osudni das eto samoga sultana Murata

taj

gradu. Sigismund se prepade

II.

velikom vojskom u pomoc

njegove, te stade

ugovarati. Polurazvaljeni Golubac vojskom bez zapreke vrati preko Dunava. Dne 3. lipnja javlja Sigismund izpod grada Golubca (sub castro Galamboz) beogradskomu kastelanu Ivanu TituSevidu, da je ve<5 izmedju njega i sultana turskoga utana£eno primirje ili sporazumak (treuga sive concordia facta est et conclusa), te poziva Ivana, da 5to prije dodje k njemu, a brala svoga Vladislava neka ostavi za kastelana u Beogradu. AH

ncka ostane sultanu,

se 3.

Sigismund lipnja,

Ijuto

sile

koji puSta kralju,

da se

na njega,

Ba§ onoga dana, na Bra§an£evo, Sigismund se sam malo dana

Tuicima.

prevario, povjerovav§i

udariSe Turci

pobi§e vojsku.

zatim tuii papi: »Nevjerni su Turci poput Filistejaca netom, na iinu mojih vjernih vitezova

tako da su

uniStili,

opet u Dunavu potopili, a ostatak sa sobom u nevjeru poveli« Filistorum nuperrime, videlicet

comitivam prostraverunt,

ita,

die

Corporis Christi,

ut meliores morti

BraSanc^evo, veliku dru-

golim mac^em poubijali, druge

odlidnije

(infideles

magnum

nudo ense

Turci ad instar

militum

fidelium

tradiderunt, aliosque in

Danubio

mihi

submerserunt, reliquos rero secum ad infidelitatem duxerunt).

Prigodom uzmaka preko Dunava 3. lipnja bijaSe sam kralj u oditoj opasnosti, te Rozgon svojim junaitvom spasao. Tom prigodom pade Rozgon u Dunav, odakle ga teikom mukom izvukoSe. Kralj se spasao na damcu u Laslovac. Najhrabrije se u boju ponio poljski junak Zavi§ Crni od Grbova, kapetan §ipuSki. On ne htjede bjeiati, ve6 ostade medju posljednjima, te bi zarobljen pogubljen. Od poljskih vitezova bude ih jo§ vi§e zarobljeno, medju njima Petar Voda OdrovaS; ti bi§e poslije od Sigismunda izkupljeni. Nakon povratka preko Dunava nalazimo Sigismunda u lipnju i srpnju oko Kovina (Kubina), odakle je u kolovozu uzmakao do TemeSvara. Iz Iljeda kod TemeSvara poziva 31. kolovoza u pomo<5 dongradskoga zupana Nikolu Vardu, neka §to i

je jedino Stjepan

pohita na jug. »Eto jufer (30. kolovoza)<, piSe kralj, >stiglo mnoitvo Turaka velike vojske njihove sve do grada Golubca. Jedan dio njih ostao je ondje, da obnovi pomenutu tvrdinju (pro reedificando et constructione predicti castri), a drugi dio, dini se glavna vojska, raziSla se je prema Beogradu, Srijemu, prcma prekosavskim stranama prema nasoj kraljevini Siavoniji«. Od prosinca 1426. do lipnja 1428. ratovao je Sigismund u doljnom Podunavlju, da

brie sa svojim bandcrijem

je nebrojeno

obrani medje

svoje driave

mnogo; nadalo

se,

(bizantskih) krajeva.

<5e

vazale ^kletvenike).

svoje

osvojiti sve zemljc

na jugu

njegove vojne izdekivalo se

Dunava

prodrijeti sve

do grdkih

tuinim uzmakom kraljevim. Sada svanuSe crni dani Dan morade priznati vrhovnu vlast sultanovu; jednako

rat se svrSio

za njegove vazale. Vla^ki vojvoda

morade se odredi svakoga saveza s Ugarskom, povrh toga vojenu pK>mod u ratu. danak od 50.000 dukata Bolje ntje proiUio ni bosanski kralj Stjepan Tvrtko II., koji je morao sultanu predati neke znamenittje gradove u svojoj driavi. Joi godine 1430. traiio je Tvrtko od mietadke obcine zajam od 32.000 dukata^ da izkupi gradove, koje je turski sultan u njegovoj zemlji driao; ali mu obdina 5 rujna molbu odbi, dakako uz vrlo laskave rijedi niitetna i

srbski despot Gjuragj Brankovid. Potonji

obedati

sultanu

godiSnji

obedanja.

Jedina

godina

korist

Ugarsku

bijaie, ito je tvrdi

kraljeva sve

Slavoniju od svega nastojanja

Beograd

do godine 1521. Kroz

ostao od

to vrijeme

godine

Sigismundova kroz viie

1427. u vlasti

bio je Beograd

najjadi

ugarsko-hrvatskih

bedem

za obranu

nxNOVAVJK KSKZA NIKOLK rH^NKAPAN^ (1426.-1432.); SINOVI KNKZA NIKOLK. Slavonijc

Ugarskc. Prvi kastelan njegov bio je spomenuti ved Ivan TituScvic (1427.

njega zamijeni u lipnju 1428

Dne

brat Vladislav.

se Vladislavu TituSevicu, kastelanu

beogradskomu

1429. odredio jc

20. oiujka

IiJ

— 1428); da Nan-

kralj,

(castellano intenoris castri nostri

od srijemske komore svota od da se Vladislavu doznadi ostatak te svote, naime 2000 forinti, >da ne bi u sluibi kraljevoj po^inio kakovu nein serviciis nostris regalibus negligenciam non comittat aliqualem). mamost* (ut ip<e (Banovanje kneza Nikole Frankapana, 1426.— 1432.; sinovi kneza Nikole). Vrlo je znadajno, §to je Sigismund ba§ u ono vrijeme, kad je podigao tri vojske 12.400

uzdriavanje

doralbensis)

deta

Nekoliko mjeseci

forinti.

izplacuje

tvrdji

poslije, 19- lipnja, nalaie kralj,

Hrvatske Turaka, namjestio za bana Dalmacije na obranu svoje driave od Husita joi 1. oiujka 1426. spominje se kao hrvatsld ban vranski prior Albert Nikolu Frankapana de Ungh, a u kolovozu obna^ao je tu £ast vec Nikola, knez krdki, modruSki senjski. Cini i

se medjutim, da Ijevstvo,

na to imenovanje potakla ne samo briga

kralja

nego da su

hrvatsko kra-

drugi razlozi doprinesli, te je hrvatsku baniju predao knezu Nikoli.

ako mu uzajmi puta, da je knez Nikola

jo5 1424. nudio je knezu Nikoli baniju hrvatsku sa svima gradovima,

daruje ovecu

ili

svotu novaca.

spominjalo se viSe

poslije

>kupio< banovinu hrvatsku.

Novi ban Nikola sudjclovao je jo§ od smrti otCeve (1393.) u svim javnim poslovima svoje domovine. Preko njihove glave prohujale su silne bure, drmala se prijestolja grabila se hrvatska zemlja; ali on je uza sve to odrzao nekako driavinu otaca svojih; i

pa£e je nedavno pridruzio

svojoj

supruga celjskoga grofa Fridrika.

vlasti

dobila

ono, §to je

nesrecna Elizabeta, tuina

sada imao u svojoj ruci ogromni posjed

cita-

voga roda svoga: otok Krk, Vinodol, ModruSe, Senj, Gacku, Buiane, pade Liku; u Slavoniji drzao je Cetin, Ozalj druga mjesta. K tomu je najstariji sin njegov Ivan (Ani) bio oienjen Katarinom, starijom kcerju cetinskoga kneza IvaniSa Nelipita, koji bija^ joi i

1411. posinio kneza Ivana, te ga odredio za jeditoga baStinika prostrane svoje oblasti na

skrajnjemu jugu hrvatskoga kraljevstva. Napokon je sam knez Nikola bio u rodu sa najznamenitijim rodovinia u Hrvatskoj

skoga bio

pa6e u

svojti

grofovima bilo

s celjskim

samomu

razmirica,

Knez

zajaziti;

odkad

kralju Sigismundu, i

ali je

ntje

mogao

sluibi

nije

kralj

nastojao

jaz izmedju ubiju

je bilo, niti je tako brzo

domovinu

za svoju

kralja.

moglo

biti.

Bio je iskreno odan

uza sve to podriavao vazda sveze s mletadkom ob<^inoin, pa£e

zaprijediti,

Mletcima opet

da Dalmacija

mogao

iivjeti

na to ga je nagnala prijeka nuida.

ne padne u krilo Mletcima, a bez

on, ni brojni podanici

prijateljstva

njegovi, narodito

Senjani

Mletcima nije ga ipak zavelo, da bude izdajica svoje Kad su ono Mletci god. 1424. bill gotovi, da mu dadu zamoljeni zajam od

otoka Krka.

iitelji

domovine.

prijateljstvo s

20.000 dukata. samo neka im je

niti

je poradi srodstva

onako kukavno umorio svoju

je grof Fridrik

u ono vrijeme, kad je ona grabila hrvatsku zemlju.

On 8

pravoga izmirenja

je Nikola ostario

Dakako da

kralju Sigismundu.

suprugu Elizabetu, bratu6edu kneievu. Zaludo je danski

mocnih porodica

svojti

ili

Ugarskoj, a kao Surjak palatina Nikole Gorjan-

odludno odgovorio, da

izrudi hrvatske

gradove Knin, Ostrovicu

to nije slobodnoi

kneza Nikolu sklonilo, te je oiivio

Moida

upravo

tradiciju svoje porodice,

Vrhriku, on im

prijateljstvo s

Mletcima

ona porijetlom

Ita>

mietaikih) Frangepana. Nikola je barem

je dakle on potomak rimskih danova svojega roda, koji se je u javnim spiiima stao plsati >de Frangepanibus* ili po hrvatski »de Frankapan< (Frankopan). Knez Nikola bio je poboian mui, te je poSao pohoditi sveti grob u Jeruzolimu. U jednom brevijaru na otoku Krku

lije,

Rima; da

prvi od

svih

•(Godine) 1411. miseca aprila ide knez Mikula, naA gospodin plemeniti, 5astno«. Bio jc boijemu grobu pride domov Ijulija ubhodiv dobro

stoji zabiljeieoo:

T Jerusolim

takodjer zajedno sa suprugom svojom Dorotejom dlan bratovitine sv.

Duha u Baikoj na

otoku Krku. IIr».

|K)»j.

II.

KRAUUJE SAM

SIOISMUND

,,4

Knex Nikola postao

banom Dalmactje

Hrvatske u travnju

svibnju 1426.

ili

Tim

povodom uxajmio je Sigismundu 28.000 zlaioih funnti ili dukata, za koje mu je kralj zaioiio gotovo ditavu Hrvatsku, oaimc grad Bihac s kotarom, gradove Sokol, Ripa£, ditava Poljica, Skradin, zupaniju Luku Coka, Rmanj, Knin, Lab, Vrliku, Ostrovicu napoleon sve Vlahe u £itavoj Hrvatskoj. Take je ban Nikola obladao kao neposredni kotarima Hrvatske, koji nijesu pripadali budi krbavskim gospodar svima gradovima knezovima Kurjakovicima, budi cetinskomu knezu IvaniSu Nelipicu. Bilo je medjutim i

kastelana u tim gradovima, koji se nijesu

novomu banu

htjeli pokoriti

Take

gospodaru.

mletadkomu knezu u ^ibeniku, da de povjereni mu grad radije predati mletafikoj obcini, nego banu. §ibenski knez javi to republici, ali mu ona 14. lipnja odgovori, da ni ne slu§a ponuda kastelanovih, jer >8 obzirom na dobre SDO&aje i Ijubav, koja ju veie s knezom Nikolom, smatra, da je re£eni grad u njezinim rukama, dok je u vlasti njegove velemoznostic. Znadajno je, da je ban Nikola, boravedi

je kastelan grada Ostrovice ponudio

svom gradu

prosinca 1426. u

Jeloviku

(oko Brinja) u druztvu senjskoga biskupa Ni-

duhovnika izdao povelju, kojom je senjskomu kaptolu odredio kole i godi^njth 60 dukata, da se za njegovo zdravlje Citaju svete mise. 1428 kralj Sigismund morao ratovati na jugoDok je sUjededih godina 1427. ban Nikola Frankapan, da uzdrzi s Mletcima iztoku svoje driave, nastojao je knez neizravno posredovao, da dodje takodjer mir. On je pate izravno debar sporazumak slobodne obcine. S toga je primao kralja njegova izmedju do mira ili bar primirja drugih

odliCnih

provodne

u Ugarsku. Za Senj

toga klonio

poslanicima

trebalo mletaSkim

nije

Nikola bio posve odan republici.

pak se

mletacke

listove (salvus conductus) za

je zelio s

su preko

poslanike, koji

provodnih

Mletcima po

pa£e

povoda za razmirice. Nije mletadkima. Godine 1428. poslao

se njegovi podanici svadjaju s

knez

iivjeti,

(filialiter)

dopuStao, da

u Mletke

polazili

jer je

listova,

»sinov.-ki«

najmanjega

Senja

poslanika

poravnali razmirice svoga moledi obdinu, neka poSIje svoje povjerenike, koji bi izpitali susjednih mletadkih iitelja, kao takodjer izmedju izmedju njegovih podanika u Ostrovici mletadkih Spljedana. Obcina zaista izabere 13. srpnja zadarskoga njegovih Poljifana kapetana Marka Lipomana za taj posao. Oni de kneza Aleksandra Jurjevida (Georgio) i

te 8. nijna Spljet.

Nema

sastati

Neka

povjerinirima banovim, pak najprije

nastoje,

da se izravnaju opreke

sumnje, da je ban Nikola

mnogo

>poradi

podi

Ostrovicu, a

mira podanika

obiju

onda u

5-tranaka*.

doprinesao, te je napokon utanadeno 8 rujna 1428.

MIetdana do konca travnja dojdude godine 1429Na podctku godine 1428. iivio je knez i ban Nikola vedinom u Novom u Vinodolu ili opet u Brinju. Tu je izdavao povelje samostanu Pavlina u Crikvenici, koji bijaSe sam utemeljio joi god. 1412. U Novom izdade takodjer 4. sijednja hrvatski, giagolicom

primirje

izmedju kralja Sigismunda

pisaoi

privilegij

predja

sluiiti

bakarskomu sudcu

u kneievoj vojsci kao

Blazu

bratu

strijelci (baiestrarii

Andriji,

mogu poput

svojib

=: ArmbrustschOtzen). Evo redene

promodru§ki knez hrvacki, damo viditi po torn lislu, kako su priili pred nas sudac £aja, ban Dalmacije Andrejai njegov brat govoredi nam, da su njih prvi baliStrom sluiili, da Blai z Bakra <a ntka nevolju bil se njih otac uprosil od naSih prvih poli vlastel biru sluiiti, proiahu povelje doslovce: »Mi knez Mikula de Frankapan

krdki, senjski

nas umiloo, da bismo ih radili pustiti na njih staru sluibu, a zda smo mi zvidili, da oni priklonili smo se k njih umilnoj pro&nji tako, da nam oni praTC proloje potribuju njih ostati od danaska naprid vednim zakonom imijte baleMrom sluiiti onako, kako su slobodni one sluibe kako ini baleitrnici v Bakri. Za to njih prvl sluiili, a da su prosti vsim inim na&im oficijalom xapovidamo podkneiinom, lupanom, satnikom, sudcem mimo toga ne banizdriite v ta vi tom kih obraz na$ li^t pride, ih da V Bakri, pred i

4ujete, ni dajte bantovati

naiim pedatom

u Ijubu naiu milost.

Dan v Novom

v litih

gospodnjih

im dasmo

na&

list

1428. miseca jcnvara

odtvoren pod detviti

dan*.

BKNoVANjr.

Oko

NIKOLF.

KSr./.\

godine 1427. bio

FRANKAPANA (1426. —1432); ban

knez Nikola udovac, poito

Dorotcja, sestra palatina Nikole Gorjanskoga, ostavivSi

neki sinovi Nikolini

tINOVI KNIZ\ N1K0LC.

je umrla

115

supruga

Premda su ve<* ponovo ieni. Dne 2. stuu Jakinu poslanika svoga s darom od 30 dukata viSe

sinova.

poienjeni, ipak je otac odlu6o, da se

bili

denoga 1428. Salje ob<^insko vijece »u svatove velemoznoga gospodina senjskoga kneza*, poUo ju bijase na vjendanje pozvao. Vjerojatno se je tada ban zenio kojom talijanskom knrginjom, valjda mitanskom herccginjom Blankom. naravnom kderju hercega Filipa Marije Viscontija. Prvorodjeni sin kneiev, poznati vec Ivan (Ani) iivio je jo§ u kolovozu 1426. na dvoru miianskoga hercega,

ga bija§e jamadno otac poslao, da pomaze Filipa ginja Bianka vratila se je poslije

se je drugi put udala

milanskoj hercezkoj

po imenu Stjepan,

Nikole,

po smrti kneza

kamo

Hercc-

neprijateljima.

Jo§ godine 1463. Salje jedan od mladjih sinova bivSega bana pisir.o

spodji Blanki Sforzac (illustrissime

Blanche

bana Nikole u svoju domovinu, gdje vojvodu Franju Sforzu, nasljednika Viscontija oa

za glasovitoga

stolici.

Mariju u ratu

»presvijetloj gospodji

majci na§oj prepostovanoj, go-

domine domine matri nostre onorandissime, domine

Sfortie).

Odkad

banu Nikoli umrla supruga Daroteja, sestra palatinova, izvrgia se je dosad pritajena mrznja izmedju Frankapana celjskih knezova u oiito neprijateljstvo. Uz kneza celjskoga bana slavonskoga Hermana pristajala kraljica Barbara, kdi njegova, koja jamadno nije mogia zaboraviti, kako je hrvatski knez Ivan pred nekoliko je

knezu

godina nazvao s

joj

brata Fridrika

kukavnom ubojicom,

njime na mejdanu ogleda. C'm je

nije dostojan,

koji

da se junak

Sigismund u svibnju 1430. opet na dulje

kralj

vri-

jeme po^ao u tudjinu, te upravu svoje drzave povjerio supruzi Barbari, grofu banu Hermanu, palatinu Nikoli Gorjanskomu, ostrogonskomu nadbiskupu Jurju, sloii§e se i

na zator bana Nikole

svi

svomu

njegova roda. Govorilo

se,

da je

kralj

Sigismund na odiazku

pomenutim natnjestnicima, neka povrate Nikoli novce, koje bijase kralju uzajmio (quod restituant dicto comiti Segne pecunias per ipsum datas pro banatu Sclavonic, quoniam vult transferre ipsum banatum in comitem Cilie socerum naloiio

suum); ako knez ne

gradove, neka o tima namjcrama pohitao ban Nikola u Zadar zamolio u mietadkih knezova pomo<5; onda opet drugi put poslao svoga sina onamo, neka zadarski knezovi izloze svojoj gospodarici* >kako ne bi nikad bilo mira u Dalmaciji, kad bi refiena mjesta do^la u ruke celjskoga kneza*. I mietadka je obdina uvidjala opasnost za svoje gradove, te je s toga

htio

na to dobre volje povratiti zaloiene

oduzmu (debeant

silom

violenter

iila

Na prve

auferre)

glase

svojim rektorima u Zadru, neka kazu knezu Nikoli, da su to zamiSnc stvari takove naravi, da se ne mogu pismeno izvrSiti; zato neka on pollje u MIetke pouzdana iovjeka s dovoljnom punovlasti, pak 6e obdina sve u£intti, §to je >stobodno ^astno«. Ban Nikola nije krzmao. Posljednjih dana kolovou boravi u Mlet-

srpnja

1430. porudila

vrlo

cima hrvatski banovac DomSa Vladihovi<3 (Domsa de Vladichovich) kao govornik bana Nikole, te ponovo izlaie, kako celjski knez svima silama (toto posse) nastoji, da se do*. bavi banovine Dalmacije, koju za sada drii re£eni knez Nikola. Kad bi se to dogodilo, mietaika olxfina moie dobro znati, kakova bi ta promjena (mutatio) bila s obzirom na razpoloienje

volju

redenoga celjskoga kneza prema

((avorem) mletadke obdtne. Zanimljivo

Vladihovid zastupao

je,

njoj.

isti

Ban Nikola

mah

recent

trail s

toga

ved banovac

palatina Nikolu Gorjanskoga, koji nastoji ob<^tnu skloniti,

pomod Dom&a

kralju

Sigiimundu povrati Dalmaciju, a kralj <!e onda dopustiti, da palatin radi s MIetcima, &to god hode, u pogledu zemaija carskih, novdanih oditeta i drugih opreka. Znadajne su u poruci Nikole Gorjanskoga ove rijedi: » Palatin svjetuje obdtni kao prijatelj, neka utanadi mir po ieiji kraljevo) (naime da vrati Dalmaciju) Neka ne misle Mletci, da bi moida smrdu kraljevom stvar mogIa zaspati, jer se rooie sumnjati, da bi im u torn sludaju poloiaj bio

gori.

Sadanji

kralj

tma tako rasHditih

misli

nattojl

oko toHko

posata. te te

SI6ISMUND KRAIJUJK SAM.

1,6

bavi sad Turcima, sad prilikama carstva, a sad opet cljelim svijetom, tako da zaboravlja

na pitaoje o Dalmaciji.

umro,

niji

na svijetu

ugarski, a

bitt kralj

gorljiviji,

taj

Ugri

bila

mnogo

ugarski baruni

samo

tri

(ovjeka, naSao

drugi kralj ugarski bio bi s

drze o

bi se

stvari,

toj

kad

bi kralj

njih jedan, koji bi htio

pomocu Ugara kud

kamo sprem-

da obnovt prava ugarske krune<.

Ne zoamo, Sta su MIetci dalje ugovarali s banom Nikolom njegovim banovcem Domiom; samo se spomioje, da se je malo zatim ban Nikola spremao u Rim u pohode i

je bana ponukalo, da ide u Rim, moie se tek nagadjati; da je uz ino s pomocu papinom kuSao skloniti kralja, da mu ostavi banovinu bansku £ast U lipnju 1430. boravi Arrigo od Bologne kao poslanik banov njegovu druzinu u Jakinu On moli od ob<5ine jakinske slobodni provodni list za bana konjanika, s kojima kani podi u Rim papi u pohode; suviSe od 700 do 800 pjeiaka moli joi galiju, na kojoj 6c se prevesti iz Senja u Jakin. Obdina jakinska najpripravnije uzajse je odasvala molbama banovim, te je 32. lipnja odredila dati mu provodno pismo miti galiju Katarina Stagna zvanu. Na toj galiji prevezao se je ban jo§ one jeseni u Jakin, a odanle je pokio u Rim, gdje ga je papa Martin V. vrlo svedano dodekao. Uz papu slaknez daleko poznati ban vili ga rimski Frangepani, koji su se ponosili, §to slavni

tadanjemu papi Martinu V. §ta ali

svakako

stoji,

hrvatski izvodi lozu

se toboi zatsta

starih pisama,

je tada bilo

spalo

na nizke grane. Na§lo

kojima se dokazivaio, da su hrvatski knezovi modru&ko-senjski

potomci rimskih Frangepana. Papa

potomcima iainji

od njihova plemena, koje

podijelio novi grb,

naime u

je to

potvrdio, pade knezu Nikoli

dva zlatna

Stitu

grb modruiko-senjskih knezova sastojao

lava,

§tita,

kako lome dva

njegovim

hljeba. Pri-

razdijeljena na bijelo

crveno

zlatnom zvijezdom u gornjem, bijelom poiju.

polje, sa

Boravak bana Nikole u Rimu, odlikovanje papino

jamadno

potvrda rimskoga porijetla nje-

na protivnike banove. na kralja Sigismunda Utihnuie tuzbe Nikoline, da mu celjski knez hoce oteti banovinu; pade kralj Sigismund potvrdi 6. travnja 1431. u Nilrnbergu banu Nikoli iznova ditavu banovinu hrvatsku sa svima gradovima, kotarima iupanijama, koje mu bijaSe pred pet godina zaloiio. Dakako da je to bana stajalo novih 14.000 dukata, tako da mu je kralj odsad bio duian gova: sve

djelovalo je

svega 42.000 dukata.

Ban Nikola sproveo je mirno posljednje dane svoje. Jo§ u svibnju 1432. preporuda on mleta£koj obdioi li£koga arcipresbitera Gregorija, kojega je kotar spadao pod ninskoga biskupa, a uz to je imao dohodaka u mletadkoj Dalmaciji. MIetci su njegovoj molbi zadovoljili. Malo zatim umre ban Nikola. U jednom brevijaru s otoka Krka ditamo: >(Godine) 1432. umri gospodin plemeniti ban Mikula ijuna 26. dan. A njega sin Ani (Ivan) biie u kralja demorskoga (damemarskoga danskoga), a knez Stetan bi§e pri kralj ugrskom v Seoi (Siena u Italiji), jer kralj grediSe v Rim na cesarstvo«. Vjerojatno je, da se je knez Nikola tri put ienio. Ostavio je za sobom devet sinova, a imao ih

je za iivota

vtte. Jedinoj kderi

Katarini

gubi se trag iza godine 1416.

Ivan (Ani) protlavio se je joS za iiva otca kao junak

Najstariji sin

branitelj dasti roda svoga; poslije

1426. nalazimo ga u Milanu, a u £asu otdeve smrti u dalekoj Danskoj.

Uza

ipominje koez Stjepan, koji je tada kralja pratio na putu po

Oba

Stjepan,

naslijediie

otca

bansko)

ostalom bradom svojom, kojih

dasti,

Italiji.

nj sc

namah

brata, Ivan

dok su ogromna imanja otdeva razdijelili sedam: Nikola, Martin, Bartol,

se spominje joi

Andrija, Dujam, Sigismund Ivan mladji. Odnosi bana Nikole prema cetinskomu knezu i

prijatniji

najsrdadniji. Nikolu nije

Ivaniiu Nelipidu

najmanje smetalo, Sto se

bili

su vazda naj-

knez Ivani§ nepre-

banom Dalmacije Hrvatske. On je pade rado prepuitao vrlomu knezu obranu Hrvatske oa jugu Velebita, gdje je Ivanii odbijao ne samo pokuse mletadke, da obladaju Omi^em Klitom, nego i navale trasanskoga kralja Tvrtka II. velikoga vojvode stano nazivao

ItWtVANJK KSKZA

N:Kui.K tn\SK*l'A.NA (1426.

â&#x20AC;&#x201D; 1432':

^^IN >VI

KNK/\ NiKOLE.

II7

I a

5 1

-5

a 8

r; -<

4 f

< K m t*

a 5

KRAUUJE SAM

SlOISMl'NI)

,,8

godiae 1430., kad je cdjski knez nastojao banu Nikoli oteti baDoviou hrvattku, spremao se je bosanskt kral| na rat s Ivani&em, pak je u to ime molio mleia^ku obdinu, da ne bi moida i§ta radila u prilog cetinskomu knezu. AH Ivant§ uta-

Sandaija Hranida.

Oko

na£io je s knezovima Kurjakovidima

elikaiima savex za obranu del regno),

utilita

Krba?i,

kninskim biskupom Ivanom,

korist hrvatskoga kraljevstva (patti stabiliti

mo^ao

take nije bosanski kralj

drugim

per difesa ed

nauditi ni njemu, ni kraljevstvu.

(Sigismuod po drugi put u tudjini [svibanj 1430 — listopada 1434.J; krunjen za cara u Rtmu [31. sviboja 1433.]; boravi na crkvenom saboru u Baselu [11. studenoga 1433. — 12. sviLnja 1434]). Vrlo je zgodno palatin Nikola Gorjanski karakterisao kraija Sigisinunda, svoga Surjaka, kad je Mletcima govorio, da je

da se zanima za tolike razli£ite poslove (quod rex habet animum ad tot negotia, videlicet ad Turchos, ad facta imperii et ad totum prinudjen, da se bavi tolikim poslovima; ta bio mundum). Medjutim je Sigismund bio ba^tinik 6e§ke krune. Sveobda nedada u ratocar rimski, a k tomu je kralj njematki Mletcima nagnala ga, da ozbiljno poradi, kako da se svih vima s Husitima, Turcima tih nevoija oslobodi. Husite trebalo je nekako smiriti, kad ih nije bilo mogu<^e svladati, 'drzke rogove< njima odbiti, a za rat na Turke bilo je pomodi MIetkc trebalo je skuCiti krali

ita

nemima duha

varium

et attendit

po ostaloj Evropi. K tomu je bilo skrajnje yrijeme, da kralj podje jednom u Italiju, pak da se u Milanu dade okruniti krunom lonibardskom, a u Rimu carskom. Trebalo je napokon papu skloniti, da sazove ob<5i crkveni sabor, gdje 6e se odiuiitt o crkvenim poku§ati sjedinjenje s iztodnom crkvom, da se onda reformama, pogadjati s Husitima, traliti

ujedinjeni

na Turdina, koji se je sve bliie primicao

sloini svijet krldan^ki listom digne

medjama srednje Evrope.

bve to

odlu^i Sigismund po drugi put podi u tudjinu.

izvr§i,

nalazimo ga joi u Poiunu, gdje je izdao povelju, kojom je svoga

Dne

tasta,

svibnja 1430.

celjskoga

zagor-

skoga grofa, a slavonskoga bana Hermana zajedno sa sinom mu Fridrikom unukom Ulrikom uvrstio medju driavne knezove njemaCke, a njihovu dri^avinu proglasio za kneievinu. i

Poslije toga podje u

Njemadku, gdje

je ostao

njcma£ki driavni sabor u Ntirnbergu. Poglavito se je trudio, staleie na vojenu

pomagaie

pomod

protiv Husita, koju

papa Martin V,

medju inim skupio da sklone njemadke driavne

preko godinu dana

koji je 11. sijednja

napokon

obecaSe. Nastojanje njegovo

1431. poslao u

jana Cesarinija, da navijeita kriiarski rat protiv Husita

Njemadku kardinala

Papa napokon ugodi

ielji

Juli

kraija

obdemu zahtijfvanju, te bullom od 1. veljade 1431. sazove obdi crkveni tabor u Basel, koji de Sto prije otvoriti njegov Icgat, knrdinal Julijan Cesarini. No prije, oego bi t&ta udtojeno, umre papa Martin V. (20. veljade 1431.), a na njegovo mjesto bi

Sigismunda

—

izabran Mietdanin Gabriel Condolmieri, koji se prozove Eugeo IV. (1431. 1447). Novi papa bijaie protivnik crkvenoga sabora, a kamo li da se s Husitima pof;adja. Malo da oije opozvao koncila, ali Sigismund ipak izradi, da je crkveni sabor otvoren 23. srpnja 1431. i

Poftto je legat Julijao bio zabavljeo

Djegova oamjestnika, od (Johannes zatim,

c'e

Ragusio,

kojih in

kolovoza, provali

pripravama za kriiarski

se je

osobito

iztakao

rat,

predsjedahu koncUu dva

Dubrovdanin

Ivan Stojkovid

dominikanskoga reda Namah velika kriiarska vojska od 100.000 vojnika, medju njima

theologia

magister\

general

40.000 konianika, u CeJku. Vodili tu ju braniborski izbornik legat papioski Julijan. Polagano prodrijeie kniari sve do Domailica, robedi paledi na sve strane ne Stededi ni i

kad im

katolika

Ali

likim

Golim, prepado^ te Ijuto

ill

jena kola, »?u prtljagu

kardinaUki

plait, svoj

14.

nagouie u

divlji bijeg, ostavivfti

zairu svoju. Papinski legat jcdva se

kaput

kolovoza do&la u susrct husiiska vojska

kril,

pade

pod Prokopom Veneprijateljima nebro-

sam spasao; on

papinsku buUu ote*e

bijaJe izgubio

progonedi ga nepri-

Dolav 9 rujna u Basel preuze Julijan predsjednidtvo crkvenoga sabora, pak stade sam livo raditt, da se s Husitima pogodi, te da se konoesijama opet privedu u krilo

jatelji.

katolidke crkve.

SieiSMUND PO DRUOI PUT U TUDJINI 1430—1434.

Dok s

sada nastavio svoj rad oko crkvenih reiorama

sabor

crkveni

se je Sigismund u

Husitima, spremao

kr^anskom

podigne svoj ugled u

cima, s kojima se nikako nije s

119

Tom

svijetu.

htio

prigodom

mogao

izmircnja

da se ipak jednom okruni za cara

Italiju,

ielio je obradunati

pogoditi poradi Dalmacije.

MIet-

tim

Sloiit 6e se

njihovih saveznika. milanskim hercegom Filipom Marijom Viscontijem protiv MIetaka su njegovi poslanici 1. kolovoza 1431. utana<^ili s milanskim hercegom saves, i

zaista

kojemu s

je takodjer

pristupio

Mletcima sjedioi Fireoza, a

vojvoda savojski i

papa Eugen

vojvoda od Montferrata.

bio kivan na

je udario

putem, nepo-

IV., rodjeni Mleidaain, koji

da se razpusti koncil u Baselu, poSto

kralja, §to nije dopustio,

Nasuprot se

<5udnim papinskoj stolid. Kraj takovih prilika bila je gotova pustolovina, kad je Sigismund u studenom 1431.

samo

800 ugarskih

hrvatskih vitezova osvanuo u

su ga mladi knez Stjepan Frankapan, zatim

pratili

Vladihovid, kojega je rabio vinski

svoja poslanstva,

poslije (25. studenoga) u stolnoj crkvi sv.

krunom ovjendan. Na

Matko Talovac, tada ve6 iupan ko-

u vojvodske dvore.

Na podetku godine

ali

nepovjerljivi herceg nije htio vidjeti, te

ipak dade

tri

dana

Ambrozija od nadbiskupa milanskoga ieljeznom

to proboravi m;esec prosinac u torn gradu,

poniienje, da ga ponositi

Hrvata

banovac Domia

kapetan beogradski. Dne 22. studenoga udje Sigismund u Milan, te bi

prije

Italiji.

hrvatsko-dalmatinski

pogodjenih 600 konjanika za

1432. podje Sigismund

morade

podaijeti to

pade zabranio uiaz

daiji

put u Rim.

malobrojnom druiinom svojom naju Piacenzu, a odanle u Luccu, gdje ga nalazimo 31. svibnja. Tek oko 11. srpnja s

dodje u Sienu, gdje su ga prijazno dodekali, po§to su toga grada ne mogaSe nikuda, jer

prijetila

bili

u zavadi s Firenzom. Ali

pogibao, da ga firentinska vojska ne

koji je stao na ni vrebati, dok je papa do Rima. Tako ostade Sigismund preko deset mjeseci zatvoren u Sieni i dodija silno tamoSnjim iit^ljima, koje je skupo stajao kr?ljev boravak u njihovu gradu. Iz Siene ugovarao je neprestano s Eugenom IV. Papa bio je spreman okruniti kralja carskom krunom jedino pod taj uviet, ako privoli na razpust koncila u Baselu, koji je snovao, kako bi poveo parnicu protiv pape, te ga eventualno skinuo s dasti njegove. Ali Sigismund ne htjede za to ni duti, pade oditova, da se voli ulotri.

tomu se zavadio

svima silama radio, da

milanskim hercegom,

zakrdi put

ratiti

neokrunjen, nego

iSta doprinijeti,

da se crkveni sabor

Kralj

razidje.

je bio viSe

ugarske velikaie zada mu po§lju pomod u Sienu, odakle se ne smije odalediti. U Dabrovnik iaije poslanika svoga s molbom, neka'mu dadu 5000 dukata u ime dohodka za deset godina, na ito mu Dubrovdani 11. studenoga doznaduju 4000 dukata; a 21. liitopada pi&e opet ftopronskomu iupanu Ladislavu Kaniiaju, neka na svoj tro$ak oprcmi dete u Furlansku protiv MIetdana. Nikola Varda, dvorjanik kraljev, zaklinje 25. travnja 1433. iz Siene svoga

puta u oditoj pogibli, da dodje u ruke Firentinaca, te je hrvatske

klinjao,

otca Nikolu, neka

$to prije pollje

jesnaSla najveda nevolja

(in

novaca

expensis

konja, jer

et equis

ium dudum

svega ponestato, te ga

defeci, et

sum

magna

paupertatis oppressione).

Nakon duga dogovaranja podje ipak trierskomu kanoniku Jakovu Sircku za rukom, te aekako nagodi kralja s papom. Eugen priznat de koncil u Baselu, a Sigismund taDne 16. olujka 1433. lalje Sigismund iz Siene kovinitidivat dc papu pred koncilom beogradskoga kapeuna Matka Talovca, zatim podkancelara svoga Ga.^para skoga iupana Schlicka u Rim, da utanade kao zastupnici njegovi ugovor s papom Eugeoom IV. Ved i

gospooba zastupnika u gencralnom konsistoriju u ime tvoga kralja potvrditt sve povjeru katolidku, da de poitivati dara, da de Sigismund *tititi crkvu vlastice prava, podijeljeaa rimskoj crkvi od njegovih pred^a^tnika (Konstantina Velikoga. Karla Velikoga, Henrika. Otona IV., Fridrika 11. Rudolfa Habsburga) na carskom

4. travnja prisiiu

prijcstolju,

da de

kralj

da ne de

dirali

a vazale rimskc

stolice,

diuv mjescc travanj boraviti u Viierbu

drugo.

tomu obridu

postupati

joi 8. travnja,

papom kao

pravi du-

KRAUUJR

SIGISMUNn

170

SAM.

prigodom sam obnoviii prisegu, koju su sada za njega travoja javlja pomenuti ve<5 Nikola Varda svomu danas kralj iz Siene podi oa put u Rim, gdje de po da <5e »Zoajte Ugarsku: otcu u je posve izmiren (cum quo ad plenum est pactficatus), presvetom otcu papi, s kojim hovni sin njegov, tc da

poloiili

zastupnici

naskoro

biti

torn

<fe

Dne 25

ojegovi.

okrunjen carskom krunom (imperiali diademate).

doiao je Sigismund u Viterbo (9. svibnja), a odanle u Rim. u koji je 800 pjeSaka. Na Duhove, s druiinom od 500—600 konjanika 31. svibnja 1433., ovjendao ga je papa u crkvi sv. Petra carskom krunom. Sigismund otUo je zatim joS do tri mjeseca u Rimu, gdje ga je papa sjajno gostio. Eugen ga je Poslije toga

oSao

STibnja

21.

takodjer sklooio, te je ved 4. lipnja utana£io primirje

dana objavio

je kralj

MIeicima na pet godina. Istoga

car svim svojim podanicima, da je >na molbu,

teljiko posredovanje presvetoga

duidom

opomenu

prija-

gospodara svoga Eugena pape< sklopio re^eno primirje

gospodstvom mleta£kim<, te se nada, da 6e kroz to vrijeme dosad, da obje stranke zadrze kroz to dodi do podpunoga mira. Pogodbe bijahu kao vrijeme sve onako, kako sada posjeduju. da ne prijede jedna drugoj trgovinu, da car drugo. Pridodano bi, da smije udarati smije s vojskom prolaziti kroz mletadke zemlje, \azale carstva, a MIetdani ih ne <5e pomagati; izuzeti su samo na nepokorne knezove gospodar Ravenne, markgrof estenski, markgrot monferatski, markgrof mantovanski koji su saveznici mleta£ki. Windecke dodaje '\oh, da su MIetdani nakon utanac^ena prinamirili sve troSkove njegove za boravak u mirja »izkazivali kralju i cam velike (^asti Rimu povratak u njemadke zemlje*. Pomenuto primirje produljio je Sigismund u Hebu »s presvijetlim

dne

(u Ce^koj)

29. srpnja

1437. na daljnih devet

godina.

Poslije 12. kolovoza 1433. ostavi Sigismund Rim, te se preko Mantove povratt u Njemadku. Dne 11. nijna nalazimo ga ved u Baselu, gdje je ostao do polovice svibnja odiuke crkvenoga sabora. Ovamo slijedede godine 1434, te mnogo utjecao u razprave bija&e jo& 4. sijednja 1433. doilo petnaest d;e§kih poslanika, medju njima udeni magistar vojvoda Prokop Veliki. Otci crkveni zajedno s papinskim legatom priIvan Rokycana i

im izkazivahu svaku dast. Zastupnici Husita predloiiSe saboru neka im sabor dozvoli, da ih javno brane, a onda neka ih koncil odobri. Samo tako de se Husiti vratiti u krilo katolidke crkve. Prvim dlankom vinom (sub utraque zahtijevahu, neka se i svjetovnjacima dozvoli sveta pridest kruhom specie). Potrebu toga d!anka opravdavao je magistar Ivan Rokycana kroz tri dana, a pobijao ga je poslije Dubrovdanin Ivan Stojkovid (Stoy, Stoicus), kroz osam dana. Stojkovid miie

vrlo prijazno, te

6etiri dianka, te zahtijevahu,

»e razigrao, te stao napadati Husite, pade nazvao ih krivovjercima (haeretici). Zastupnici

Husita planuli, a Prokop Veliki doviknuo Stojkovidu:

pravdu, nazivajudi nas krivovjercima* (conterraneus

»Taj na§ zemljak nanosi

iste

noster iniuria nos

nam

afiicit,

ne-

haere-

sabinde nos vocans<). Na to je njemu Stojkovid odgovorio: >Jer sam va§ zemljak narodu, zato iudim tako gorljivo, da se vratite majci crkvi* (quia conterraneus po jeaku vester sum lingua et natione, propterea tam avide cupio vos ad matrem ecclesiam redire). No te disputacije slabo su koristile, premda su trajale do 14. travnja, ne dodje ipak do oikakve pogodbe. Ceiki zastupnici odputovaSe kudi. Na to posia crkveni sabor svoje postanike u CeAku. tek nakon daljih pregovora podje ovima za rukom, te utrijeSe put sporazumku izmedju koncila umjerenih Husita. Dne 30. studenog.i 1433. prihvati teikoticos

moravskt tabor tako zvane gore redenih

praike kompaktate,

tetiriju dlanaka.

Cesima

se »vi umjereni Husite izminie

koje je koncil pretnadio na osnovu

dozvoljena sveta pridest

kruhom

vinom, na

ftto

katolidkom crkvom.

koncilu u Baselu snovalo se je

oko izmirenja iztodne crkve sa zapadnom, &to u ono vrijeme turskih provala bilo od skrajoje potrebe. Znameniti general dbmini* kantki, Dubrovdanin Ivan Stojkovid mislio je, da dc se lakie postidi sjedinjenje Carigrada s Rtmom, ako se prije privedu u krilo katolidke crkve sljedbenici grdko-iztodne crkve i

SIGISMUND PO DRCGI PUT U TUDJINI 1430

— 1434

ijl

bogomili (patareni) mcdju juznim Slavenima. CrkvcDi sabor prihvati misao StojkoTicevu,

pak

stvari.

predlog, da se njegov rodni grad Dubrovnik pozove, da

Obcina dubrova^ka

zaista

bude posrednikom u kralju Tvitku

posla svoje poklisare k bosanskomu

Sandalju Hranidu, Radoslavu Pavlovidu, pak

despotu Gjurgju Brankovidu, pak

toj II.,

ih pozi«

da odprave svoje zastupnike na crkveni sabor, gdje 6e se o sjedinjeoju razpravljati. bio je spreman odazvati se pozivu, ali se II. Tvrtkovid

vaie,

Bosanski kralj Stjcpan Tvrtko

tomu

protiviSe poglavice patarena, naroiito djed

^Ije dubrova^ko Basel,

neka

vijede

izvijeste

bosanske crkve. Dne

dva svoja poslanika, Martola Gjorgjica

sabor o neuspjehu ojihova posredovanja.

ka$a bosanskih, koji

bi imali

poslati

svoje

zastupnike, javlja

umjestoo, a ne

moie

biti

radi

• ii^(«f)i

ratova, koji

Lovru Sjerkovida u se tide kraija

I^to vije<5e,

KrUNISANJE KRAUA SiGISMUNUA ZA HIMSKUGa Sntmak

listopada 1433.

veli-

za sada nije

CAIiA.

na inj*d«atin vraUma oHiv* sv. P«tr4 u Rimu

u Bosni bjesne.

Kraij

nairoe Tvrtko

II.

da nekoga od velika^ bosan«kih, po imenu Radlvoja, posade mjesto njega na bosantko prijestolje. PtMOO je Sandalju, najmo^nijemu od bosanske vlastele, onda velikomu vojvodi Radoslavu Pavlovidu, pak srbskomu de> ixvrgnut

navalama Turaka,

koji

ho<5e,

t|>otu

Gjurgju

kao djed, toga

goit,

Braokovidu, starac

ali

zaiudo, jer

strojnici.

tomu

protive

poglavice patarenske crkve,

Dubrovadki posianici nijetu medjutim jedioo poradi

Ivana Stojkovi6i ta u Basel Njima bijale posredovanjem kraija Sigismunda svoju ob^iou izmoliti od crkvenoga sabora dozvolu sa trgovaoje s Turcima, narodtto u prekomorskim zemljama, kako su to tada radili MIetdani, Genovexi, KataJonci, Jakinjani iili

SIOISMUND KRAUUJB SAM

dnigi kri6inskt trgovci. Crkveoi sabor izdade zaista Dubrovniku 22. prosinca 1433. za-

moljeni

na mor&kim

koji je sagradjen

Sigismunda

odanosti prema katoliikoj crkvi

od ne-

kruni ugarskoj,

sedam godina,

Dubrovaika,

neplodnu, opasan

usluga, iskazanih Sigismundu kroz detrdeset

kralja

obcini grada

nevjeraicima

klisurama na zemlji&tu pustu

vjerotka, poradi nepokolebive vjernosti

poradi vjernosti

posredovaDJem

Crkveni sabor u Baselu podjeljuje

priviiegij,

Ivana Stojkovica zamoljenu slobodu trgovanja

a navlastito

dalje ostane vjerao odan. pod pogodbu, da o ratovima protiv njegovih takmaca, druge prekoDubrov£ini dakie smiju voziti na brodovima svakovrstnu robu za Siriju druge zabranjene predmorske zemlje osmanlijske, izuzev orufje, hranu, bojne sprave i

mete.

Mimo

Dubrovianima

to dozvuljava se

namjeitati konzule, irgovaCke povjerenike je 15.

onim zemljama crkve s grobljima, dinovnike; u ob6e im se dopuSta sve, §to

graditi u

ine

drugim kr&6tnskim vlastima dozvoljeno. Dubroviani bijahu sada presredni, te se oiujka 1434. kralju Sigismundu oduSevljenim pismom zahvali^e (visis et intellectis Johannis fidelissimi diadematis vestre, per quas de eiusdem man-

Utteris magistri fratris

privilegium

dato nobis significavit

navigacionis

partes, per

ad infidelium

optatum, per caesaream maiestatem vestram tarn benigne omni

cum

nos iam diu

liberalitate a sacra-

obtentum fuisse pro nobis sue corone Ungarie fidelissimis solamen et gaudium suscepit). senris nos omnes umjereni Husite Boravedi Sigismund u Njemadkoj, dodieka joi to, da su katolici Ceikoj svladali gorljive Husite (Taboridane) u krvavom boju kod Lipana (30. svibnja 1434.).

tissimo .

concilio

Basiliensi .

summum

Tim

porazom

kralju

papom

Sigismundu

utrt

put do deskoga prijestolja.

mietaikom

Izmiren takodjer

Sigismund nakon vi§egodi§DJeg izbivanja u Ugarsku. Dne 20. listopada 1434. doplovi Dunavom u Poiun, gdje ga sjajno dodeka zbor duhovnih svjetovnih velikaSa i podasti obilatim darovima. BijaSe skrajnje s rtmskim

republikom

vrati

vrijeme, da se je vratio.

1430.

(Ugarskoi hrvatsko kraljevstvo za kraljeva boravka u tudjini ugarski sabor god. 1435.). Ved bi spomenuto, kako je Sigismund

— 1434.;

na polazku u tudjinu ostavio upravu kraljevstva ugarskoga

hrvatskoga svojoj supruzi

slavonskomu banu Hermanu, palatinu Nikoli Gorjanskomu, ostrogonskomu nadbiskupu Jurju Palociju (dimisit ad gubernationem regni reginam, comitem Cilie, magnum comitem et quendam episcopum). Palatinu Nikoli Gorjanskomu povjerio je takodjer, da mu duva kraljevsku krunu u gradu Budimu. Celjski knez i slavonski ban Herman upotrebio je veliku vlast svoju za izbivanja kraljeva, da pro&iri svoju driavinu na §tetu kneza hrvatskoga bana Nikole Frankapana. Barbari, tastu

Ved

hrvmtsku

kako se dalmatinsku. Za

izloieno, i

hnratskom

mah

knez Nikola

tih

borba

branio,

izmedju dva kneza

vclik metei, jer su velikaSi hrvatski

bili

uz Frankapaoe. NajviSe je kraj toga stradalo niie plemstvo

ne otme (itavu

banovinu

bana preote u kraljevstvu

koje uz celjske knezove, koje i

podanici mogudih velikaSa.

mnogo p^dnosilo od pobirada kunovine, koji su ne samo nezakonito postupali, nego mnogo toga od naroda traiili za vrijeme pobiranja kunovtne. Plemstvo je napokon prinudjeno bilo, da se prituii samomu kralju, a taj je

Ntie plemttvo slavonsko oarodito je

veljade 1432.

pozvao

Hermana, da ukloni sve zloporabe, koje se kako kralj opominje bana, da je ved star, da treba na B >ga misliti. »Poftto pak doba naSega vafiega iivota kaie, da demo prtje nego mladidi umrijeti, smtjemo manje od mladida oivetu prepravednoga Boga izazivati. Nasuprot nas zapada, da u svemu dinimo, ito je pravo< (Cum autem nostre et vcstrc indicet etas vite, not proximiores iuvenibus fore debitum soluere nature, minui ergo nobis ct nobis e iuvenibus Hccat ultionem super nos iustissimi dei proiz

Piaccnze

bana

bijahu prigodom pobiranja kunovine uvukle. Vrlo je znadajno, i

uocare.

Sed coouenit ex debito

omnibas cquitatem obseruare). Kralj odluino

regio tub edicto seriosiui) zapovijeda, da

ozbiljno

ban putti na ttranu tve druge poslove, pak

LaAH.>.K<>

MhV\TSKO KIUUKVJiTVO Za KRAFJLVA BORAVKA

TrUJINI

1430â&#x20AC;&#x201D;1434

laj

SIOISMUNO KRAUt'JK SAM.

da s«zove plemice kraljcvstva Slavonijc.

da urcdi pobiranje kunoviDe >po pravednosti

ttarim obidajima<.

opomroa

OzbilJDa

Sigismunda

kraija

skloni

napokoD bana Hermana,

sabor dodjole preUti, baruni, velika&i

taj

te sazove za

svibnja 1432. sabor

plemidi

plemstva na zulum

niiega

vapaj

velikaSa

kraljcvine Slavonije.

inpanije krizevadke, zagreba^ke,

medju njima vranski prior Albert de Ungh, iupani virovitiike Ivan de Marczaly, sinovi vojvode Nikole de Marczaly, nadalje kninski iupanije Emcrik drugt. Na torn saboru vijei^alo se poglavito, kako da se stane oa put biskup Ivan obdemu meteiu bezzakonju, koje bijaie zaredalo u Slavoniji nakon odlazka kraljeva, varaldinske

virovitidkc,

kako da se zaStiti nize plemstvo od zuluma velikaSa. NapokoD bi§e ustanovljene odredbe, suditi u Slavoniji do povratka kraljeva iz tudjine. po kojima bi se imalo upravljati U saborskom spisu £itamo: >Poito su nakon odlazka preblagoga gospodina kraija naSega razliiite svadje, razmirice, Sigismunda iz ovoga kraljcvstva Ungarije zaredale mnoge i

ubojstva,

robljrnja,

posjedovanja daoju

imanja

svih

pa£e

stana,

stvari

plemida

kao

prisvajanja kaitela,

njihovih

sve

domova

vlastitih

pismenih izprava

njihovih, zatim nikenje

nebrojene otimadine

grabljenja, nadalje

paljenja,

nodu, gonjenja

osvajanja

kradje,

razbojstva,

druge

vrsti

otimanja

crkvi

robljenja

neizcrpivih

samo-

opadina;

bududi da se je to tako umnoialo kroz neke mogudnike (per quosdam potentes), te se je

da de se od

dinilo,

tih zaia

poradi tladenja ubogih plemida

najvedi rat u toj kraljevini Slavoniji, pate se je vec

btjeli

od nuide morali na

koji nadin podiniti nevjeru proti tvrdinje, gradove, kude,

svoje

predati

trsili

naie oblasti*. Ban dakle

ieleci,

da se ne

plemidi (pauperes nobiles) tiadenjem

potentum eorumque sequaces) vonie quasi 1.

nihilum

zatirali

redigeretur),

mogudnika i

drugih posjednika poroditi su redeni plemici, da

preblagomu

posjede

mnozala

viSe

porodio: to

kralju Sigismundu,

baStine u na§e ruke

nasilja,

da se ne

ubogi

njihovih sljedbenika (per oppressionem

tako kraljevstvo Slavonije uni§tilo (regnum Scla-

odazvao

svibnja zajedno s prelatima, barunima

vapaju

plemida, te

prvacima kratjevine Slavonije

saboru

ustanovio neke

do srednoga povratka kraljeva u Ugarsku Sada slijede redom biti samo detiri put u godini, naime o osmici tza Gjurgjeva, iza Jakovljeva, iza Miholja i nakon triju kraija. Sud de zapodeti svaki put u ponedeljak iza osmice, a globe de se odredjivati sutradan u utorak. Na tim banskim sudovima razpravljat de se o svim nasiljima otimadinama, te se ustanovljuje sudbeni pottupak. Kroz dvije godine imadu se iztraziti svi podanici plemida, koji su podinjali rubojstva druge zlodine, te se moraju izkorijeniti. Odredjuje sc nadalje, kako da se ndovolji onima, koji su pretrpili kakovu nepravdu od oblastoika, kao od banovaca, £upaoa i podiupaoa, kao od plemidkih sudaca. }oi se kaie, da prelati baruni, kao plemid ne smiju vodiii sa sobom na banski sud vi&e od detrdeset konjanika; ali ti ne smijo biti oboruiani, da ne dodje do krvoprolida. Ako bi tko prekriio ovu zabranu, bit de zasuiojen, a banovac iupani oduzet de mu oruije stvari, koje uza se imade. }o& •e plemidi obvezuju, da de svi do jednoga stajati uz bana, te na njegov poziv pograbiti oruije. da uzmogne kazniti one, koji bi se zakljudcima ovoga sabora protivili. Napokoo se odredjuje, da redene ustanove moraju vrijediti do povratka kraljeva u Ugarsku. Tri mjeseca iza slavonskoga sabora sastadoie se u Budimu, dne 10. kolovoza, duhovni svjetovni velikaii Ugarske. Tu se razpravljaSe poglavito o torn, kako da se obrane od vanjskih neprijatelja, od Husita kao od Turaka (pro defensione contra insoltus Turcorum et perfidorum HuMitarum). Na taj stanak dodjuSe poslanici poljadkoga kraija Vladtslava jagela, te oditOTaie u ime kraija njegovih sinova, da su se Po-

odredbe, koje de

vrijediti

odredbe. Najprije se kaie, da de banski sud

Cesima a saves ptoti svima Nijemcima (contra omnes Teutonicos seu nipoMo proti Ugrima, jer su Poljaci joi od kraija Stjepana Svetoga od renieoa Ladislava Svetoga, koji je po tvojoj majci bio poljadkoga roda, bili sve do Ijaci

sloiili

Germanos),

ali

(5QARSKO

kao

kraija Ljudevita

Nikola Gorjanski

vazda sloini

njega

iene sesire gospode poljaike. latin

KRAUKVA BORAVRA U

HRVATSKt. KHVI.JKV-TVO ZA

TUDJINI 1430

1434.

125

gospoda Ugri uzimali za Sigismunda pa-

Ugriina, tc su

—

stanku u Budimu obavije^tili su kraija

zagreba^ki biskup Ivan Alben, njegov vrhovni kancelar. Kralj je

mogao razabraii, da velikaSi ugarski nijesu ba§ ni&ta domovine. Kako je kralj ba§ u ono vrijeme bio interniran u

njihovih pisama

udesiii za

obranu

Sieni, stade sam jednom valjano uredio obranu svoje prostrane drzave. Tako izradi on u Sieni u drugoj polovici godine 1433. ili na pocetku 1433., jamaino uz savjet nazo^nih velikaAa, potanku osnovu, kako da se uredi vojni^tvo Ugarske, a p>o tome i obrana njezina, a narodito na medjama prema MIetcima, Turcima Husitima. Tu svoju osnovu posU zatim u Ugarsku, da ju staleii na saboru prou£e, i da ju onda pro^lase

svoje

smiiljati

kako

snovati,

kao temeljni zakon za obranu zemlje. Lijepa i potanka osnova kraija Sigismunda o bojnom uredjenju obrani kraljevstva temeiji se u jednu ruku na obstoje<5im vec starijim uredbama, a u drugu je izradjena po uzoru njema^kih drzavnih matrikula, koje bi§e sastavljene povodom husitskih ratova. i

tomu

samo na Ugarsku, nego

se kralj ne obazire

one kraljevine

na hrvatsko kraljevstvo, pade

samo po imenu

zemlje, kojima je budi faktidno, budi

tako, da

vojnidtvo

dovoljno vojske za obranu od vanjskih neprijatelja. Hrvatska neka odbija

Ugarska

vonija, juzna

Erdelj tursku

Prema tomu

provale.

kojih je

Osnova sastoji od 36 dlanaka ili artikula, a poglaviti bude vazda na s«^akoj strani Ugarske Hrvatske

vladare smatrao za svoje vazale. joj je cilj, urediti

vladao,

a zapadna

silu,

razdijelio je kralj

Mletdane; Sla-

sjevero-zapadna Ugarska husitske

ditavu drzavu svoju na viie vojnidkili kotara

ili

podjedno ustanovio, koliko 6e vojnika u iVakom kotaru uzdrzavaii kralj, koliko prelati baruni, koliko niie plemstvo zupanijsko, zatim kotari kumanski, jazizki, saski sikulski. Po osnovi kraljevoj mogia bi ditava drzava njegova podici do 80.000 konjanika; za obranu Turaka preko 60.000, a za obranu od Husita do 20.000. logora, te

U i

osnovi priznaje kralj, da je u prvom redu njegova duinost, da brani

medje njezine on sam

riiima prelata

preslaba,

mora

imudniji plemid

pogibao

neka se

sloie,

plemstvo

imucnije

neka viSe

stavom.

mogu dosad

opremi po jednoga druga svoga za boj. Povrh imadu podanika (kmetova), prema svojemu

njih

plemi^

mora

banderije pod svojom

svoje

pod svojim iupanom

njihovi podanici ratuju

se popisati broj

njihovih podanika. da se tako

>vom

pod iupanijskom

za-

imanje siromainijih plemtca, a tako

uzmogne

za svaku iupaniju. Sabor neka nadalje oznadi podrudje, u

ostati

baruna

svoje podanike, pak zato neka od svih svojih podanika pobiru ratnu

(exercitus generalis) duina ratovati o

ne de

bande-

bogatiji plemici, koji

svakoj iupani|i

brdj bogatijih

se ne

baltama, kako

drzavu

podanicima. Svaki

(jednoselci), koji

mlatilima

dadu. Velikaii, koji dizu banderije (od 500 momaka), vode

zastavom; plemidi

iiiti

njegovih

svojim

plemici

sa sjekirama,

svoie supruge, zatim

vojska njegova

velika, a

podi u rat; siroma^niji

neka ne dolaze

toga moraju velikaSi

posjedu oboruiati

noge ditavo

mora sam

dovoljno oboruiati, bivalo, ved

No kad

baruna. ustati

detama (banderijima) svojim

kojem

ustanoviti je takova

vlasiitom troSku. Vojska u

na okupu samo petnaest dana, nego de

biti

broj vojnika

narodna vojska

takovom podrudju

pod oruijem tako dugo, dokle

bude potrehe. Izmedju vojnidkih kotara oni na jugu protiv Mtetaka

moru

Dalmaciji

parte

ili

banderiiem, Dubrovnik

cetinski

banderijem, knez

ditavo plemstvo

Drugi je tabor svojim

senjski

seu

prvi

hrvatski

krdki)

ban slavonski,

rijeci

tabor dolase: ban

taj

bvojom silom, knez krbavski (modruiki

nas narodito

tabor prema jadranskom

Maris et Croatiae); u

hrvatsWo sa svojim silama

slavonski, prema

banderijem:

Dalmatiae

hrvatski

banderij,

tabora, koje je kralj ustanovio, canimaiu

Turaka.

banderijem,

banderijem, knez

onda

kraljevski

Vlasima (cum poteotiis eorum).

Uni; tu stoji pet velikaia slavonskih, svaki

knezovi

Blagaji,

prior

vnin«ki,

bi^kup

zagrelMidki,

^lOISMUND KRAIJUJB SAM

It6

Toih od Susjedgrada. Najve(ii je tabor tredi, naime usorski; tu ratuju: iupan pozezki sa s vojskom po mogudnosti, magistar kraljevske kurije Petar od (Levaojske varoii) sa 100, biskup botaoski sa Ceh Neune 100, koojanika, 100 Ivan sin Gregorijev sa 1000, Matko Talovac na radun Sremadvanski bani sa 4000, i

VUdisiatr

despot srbski

Morovid sa 1000, peduvski btskup

brenika sa 1000, Ivan

Bothos sa

banderijem, Filip

Juraj sin 100 konjanika, Ivan Gorjanski sa 100, Henrik sin vojvode (Marczala) sa 100, Lorandov de Serke sa 100 konjanika. Napokon ratuju u torn logoru nizi plemidi svih i

iupanija slavonskih (varazdinske, zagrebadke, kriievadke, virovitiike, poieike, vukovske srijemskc),

kao

nekih juinougarskih

bodroike, severinske). Cetvrti je tabor

usque Szewrinium); u njem

stoji

kolodiki

Filistejci

biskup erdeljski banderija, vlaiki

vojvoda

svom

svojim silama. Napokon ratuju tu

napokon vojuju u

erdeljski

silom,

Temesk5z

kraljevski banderij. Nadalje daju svoje £ete

erdeljski

drugi. Peti je tabor

banderijem, vojvoda

(versus

banderijem, biskup velikovaradinski

temeSka, orodska, Canadska, zarandska, iongrandska,

rontaUka. Despot daje £eta, koliko moze;

Kumani,

temeSvarski

ili

nadbiskup

s banderijem, biskup (anadski s banderijem,

iupanije:

^imeike, tolnanske, baranjske, ba6ke,

(zaladske,

temeSki

kovinska, kra§ovska

torn

to*

taboru Vlasi, Slaveni,

(versus partes transylvanas); tu

stoji

dva banderija, knez sikulski sa dva

prema satmarske, marma*

nadalje Sasi, Sikulci, plemidi

£ete od deset zupanija

roike, ugodke, bekeike, sabolCke, berezke, krasnanske,

(biharske,

Vlasi

dviju solnodkih).

Obranbena osnova razpored tabora po toj osnovi vrlo je znamenito djelo Sigismundovo. Po toj osnovi ne samo da se je odsad udesila obrana drzave, nego je ona takodjer prvi zametak potonjoj vojni6koj krajini u XVI. XVII. stoljedu. Sama osnova medjutim ne bi namah iznesena pred sabor, po§to sabora nije bilo, nego se je o njoj i

razpravljalo u ilupanijskim skup§tinama.

prvoj polovici godine 1433

umre znameniti biskup zagrebacki Ivan Alben, mnogo-

godi^nji vrhovni kancelar Sigi>mundov.

bio

rodom Nijemac

poput svoga

strica

Bavarske, gdje je njegova porodica (von

Sulzbach u Veldenzu, a poslije

pred^astnika Eberharda

Ebsch

ili

Ebtsch) driala

mjesto Ellenbogen u CeSkoj. Po tom potonjem mjestu

(EUenbogen Elbogen na Ogri) prozva§e ih u Ugarskoj Hrvatskoj pridjevkom »de Alben <. Porodica dala je hrvatskoj zemiji dva biskupa (Eberharda dva bana Ivana) i

(Petermaflna =: Petra

Ivana), ali je takodjer bila

na zlu glasa radi

nasilja svoga.

Vc6

Eberharda ote ona zagrcbaikoj crkvi Medvedgrad, koji zadrzi uza sve prosvjede zagrebaCkoga kaptola. Biskup Ivan sastavi pred smrt svoju u Pe£uhu 14. oiujka 1433. oporuku, koju medjutim nije brat njegov Rudolf htio provesti, tako da mu je kralj Sigismund morao sve iz Rima Basela prijetiti silom bana Hermana. Smrt biskupa Ivana Albena uzkrisi opct stare borbe izmedju kaptola zagreba£koga slobodne obdine na brdu Gradcu, koju bijaie Sigismund zaloiio biskupu Ivanu. Razpre opreke izo§tri§e se tako, da ih oijetu mogli smiriti ni ban Herman, ni sudac kral|ev!>koga dvora Matija Paloc. Kralj je napokon bio prinudjen, te je poslao iz Basela «voga vjernoga viteza Matka Talovca, poTJeriv mu upravu zagrebadke biskupije (u svjrtovnim stvarima) obdine Gradca (episcopatus Zagrabiensis et aoiefate civiratis nostre (>recensis gubernatori), te mu predao, da kaptol i ob<5inu izmiri. Joi 22 prosinca 1433. prijeti kralj obdini Gradca, da de ju Matko Talovac tilom pokoriti, ako ne dozvoli kaptolu, da poradi obrane od Turaka popravi •voju kulu (Popov turenX koja je stajala unutar gradskih zidina pomenute obdine (ondje, gdje je danas Vrazovo &euli&te). hie godine 1433.. nekako poslije 3. prosinca, umro je palatin Nikola Gorjanski, i

patellae kralja Sigismunda

kroz

mnogo godina desna ruka

—

njegova. Nikola je bio naj-

ban madvanski (1387), ooda kros vi4e godina (1395. 1401 ) ban hrvatski, a napokon kroz fridesct dvijc godine 0402.-1433) uzamance palatin ugarski. Ostavio je za sobom dva sioa, N'kolu Ladtslava, kder Katarinu, udatu za goridkoga grofa Hen-

prije

UOARSKO

HRVATMCO KBAUEVSTVO ZA KRAUEVA BORAVKA r TUDJINI 1430

^mt^.

>:;^

^«fe»''-p".*ri3i>*ii

^-^rf--

— 1434

la;

-f^ 9

it ''it

»,*

»'}*» Juy »JT * *4i| <

*'>

-c

—

i>Hil' •»

—

ith'vt!t»

--i*iv«,;3

»J»__:LV»..

51IGISMUND

Ijf

KRAUUJR

SAM.

hka IV. Smrt palatina Nikole bila je velik udarac za kralja Sigismunda, jer je izgubio iskreDo odana svojaka. Kako je kralj bio ne samo svoga zamjenika u Ugarskoj, oego 1434. pozvao palatinske £asti, ved je 17. sijednja u tudjini, nije htio namah popuniti i

udovicu

kruou

Anu, kao

Nikolinu

sv.

njegova Ladislava, tada

sina

vec bana madvanskoga, da

Budimu duvao sam palatin, predadu ostrogonskomu xudcu kraljevskoga dvora Matiji, objema Palocimar da ih duvaju do kra-

Stjepana, koju je doslije u

biskupu Jurju

Ijeva povratka u Ugarsku.

Smrt palatinova, kao

vrhovnoga

kancelara

Ivana, udini

potrebititn

brzi po-

§to

u prvoj pulovici godine 1434. u Sigismund ostadc joi Hrvatskoj. U Slavoniji nije narod Njemadkoj. S toga nastade obdi metez u Ugarskoj htio pladati novih daca i' nameta, §to ih je crkveni sabor u Baselu bio ustanovio za rat protiv Husita i Turaka. Cini se, da je naj?e5ci odpor bio u krizevadkoj zupaniji, jer drugim posjedni>barunima, plemidima kralj 8. travnja 1434. iz Basela zapovijeda ba§ vratak kraljev u Ugarsku.

Ali

dma

da se pokore ustanovama koncila da piadaju odredjene dade za rat s nevjernicima. Suvilc im jo§ zapovijeda, da za sabrane novce skupe »dcte i vojnike, vjeSte ratu«, pak da ih stave na razpolaganje kraljevskim kraljevine Slavonije u iupaniji krizevadkoj«,

zamjenicima, a napose banu izabrati za

tibus exercitualibus pro c a p

Narod u Ugarskoj staleii poslaSe

ObedaSc

Hermanu Za

kapetana (adiuncto

platiti

ane

mogu

nekoga izmedju sebe

oni sami

de vestro medio per vos ehgendo

ipsis

gen-

o).

u Regensburg, zaklinjudi

Tako

putni troSak.

na 20 brodova u Poiun, gdje su ga

odsad najviSe u Pozunu, da bude austrijskomu.

te dete

Hrvatskoj sve je ieljnije izgledao povratak svoga kralja. Ugarski

po<ilanstvo

pade

aliquo

sibi

Ovamo u Pozun

Ce5koj

blizi

sazvao je

napokon

u kraljevstvo.

vrati

20. listopada

Njemadkoj, a

1434. doplovio

Sigismund boravio

svome

palatina, a

zetu Albrechtu V.

1435., po§to

ugarski sabor za ozujak

imenovao za

danjega dvorskoga sudca Matiju Palocija

veseljem dodekali.

velikim

kralja,

je dosa-

peduvskoga prepo^ta

Matiju od Gotalovca za vrhovnoga kancelara. Sabor se zaista u odredjeoo vrijeme sastao, i to nc samo prelati baruni, nego zastupnici plemstva iz pojedinih iupanija (conventionem nobilium, de singulis ipsus regni nostri comitatibus convocari fecissemus). Rezultat i

saborovanja jesu dva znamenita zakona

ili

o obdem zemaljskom miru, o javnoj

radi

dekreta.

Prvi,

proglaSen

sudskom redu

sigurnosti,

oiujka

8. i

u Pozunu,

driavnoj upravi.

Drugi dekret, progla&en 12. oiujka u Budimu, govori o obrani driave na temeiju osnove, koju bijaSe kralj joS godine 1432 iz Siene poslao u Ugarsku. Prvi drkret

sastoji

od dvadeset

djenjem. Govori o redovitim sudcima

detiri

dlanka, te se bavi

njihovoj prisezi pri nastupu sluibc, o izboru ple-

midkih sudaca po iupanijama, o svjedodanstvu kaptola izprave,

o bftitinama

darovnicama,

poglavito sudskim ure*

Clankom

samostana, o

taksama za javne

21. zabranjuje se svjetovnim dosto-

jan^tvrnicima dirati u crkveno blago

23. ukidaju se nepravedne i imanje; dlankom 22. dlankom zabranjuje se prelatima, barunima plemicima sakrivati i za^tidivati odmetnikc, izdajice druge zlodince, narodito onake, koje bi sabori osudilL Drugi dekret o vojoom uredjenju imade samo devet dlanaka, te dopunjuje izpravlja OMovu kraljevu Ne dira u razpored tabora, nego samo odredjuje neke nadclnc stvari. Poito le u uvodu iztidc, da je kraljeva duioost braniti medjaSne gradove njihove okoHine kotare, pade ditavu driavu, koliko mu sredstva doseiu: odredjuje se za sludaj, ako bi se neprijatelj digao, kojemu kraljevske dete ne bi same mogle odoljeti« da se onda moniju podi6 prelati, iupani, zastavnici, plemidi posjednici, koji su oznadeni za obranu one obUsti, te sjedinjeni stati sa svojim banderijima detama pod kraljevsku zastavu, pak

dace

mitnice, a 24.

svi

Zajedno ratovati s neprijateljem.

Ako

se proglasi

obdi ustanak

(tempore oniversalii

exercitus generaliter proclamati), moraju plemidi jednoselci, koji nemaju podanika, osobno i

o svom troiku

idi

rat;

to tako,

oni, koji sluie

kojega go5podara posjednika, k)u

BAN MATKU TaI.OVAC pud njegovu

BHA^A NJKGOVa; PAD lUNA

zupanijsku

zastavu, a ostali pocl

viie (fraires indivisi ct in

uno

KNKZA IVANA (anSa) PRANKAPANA. braca

zastavu;

victu manentes), Salju

dva

nerazdijeljena, bila

samo jednoga izmedju sebe na

139

ili

vojsku.

bogati plemidi povrh svojih banderija }oi Prigodom obdega ustanka daju prelati, baruni od svaka 33 podanikn (kmeta) svoja jednoga dobro opremljeoa i oruiana konjanika, i to zastavnici pod svoju zastavu, a ostali pod zupanijsku; oni, koji imadu manje od 33 pK>dantka, nioraju se slozili zajedno, i tako prema broju svojih podanika doprinositi za opremu takovih kmetskih konjanika. S toga mora plemicki sudac jo§ s drugiin plemicenv i

kojega odrede njegovi drugovi

ne smije

koji

(ali

podanike na kraljevskim, duhovnim

biti

barun

ni zastavnik) popisati

plemickim posjedovanjima,

sve

jedan primjerak po-

zupanu iupanije. Plemici, koji budi sami, budi sa svojom druiinom sliiie za placu u kraljevskom ili kojem velika^kom banderiju, obvezani su ipak, da prema §alju u iupanijsku vojsku. Visokomu plemstvu gornjem kljudu opremaju svoje podanike (velika^ima) dopulta se medjutim, da jedan dio svojih £eta ostavi za obranu svojih zamaka pisa predati ili

(gradova) kao

Tko se ne odazove pozivu na vojsku, ili ako bez dozvole ostavi vojsku, kaznit ce se gubitkom svojih

za sluibu svojim porodicama.

svojom krivnjom zakasni, imanja. Vojska se

ili

ne smije

utaborivati

mjestima, ni na obradjenim poljima, nego

jedino na otvorenom polju, a trazit smije bezplatno od naroda

samo vode, drva

travu.

Vodje odgovorni su za sve, §to vojska zla uradi; o^tedenici neka pod prisegom izkaiu pred iupanom ili plemidkim sudcem pretrpljenu §tetu, a sud im mora pribaviti odStetu zadovolj^tinu, krivce pak primjereno prema krivnji kazniti. i

(Ban Matko Talovac

Frankapana mu vrinjaka

(Anza) dati,

kako

vrhovni kancelar

nadoknadivi nevidjeni

sjaj.

[1436.]. i

pad bana

[1435.];

Nikola

Najprije

nestaje.

godine

njegovu Hermanu, knezu celjskomu

umro mnogogodiSnji

namah

za njim gotovo ne-

Ugarskoj stekla

napokon snaga staromu tastu mnogogodiSnjemu banu slavonskomu.

1435. klonula je

zagorskomu,

kojega je palatinska £ast u

Gorjanski, za

polovici

kneza Ivana

godine 1433. morao je Sigismund tuzna srca gle-

pomagada redom

zagrebacki biskup Ivan Alben (1433.), a

palatin

joj

brada njegova

onda umro

13. listopada 1435. S njim pade u grob knezova u kraljevini Slavoniji. Ostavio je za sobom jedinca nna Fridrika viSe unuCadi, od koje se je vec tada u javnom iivotu izticao knez Ulrik, posljednji muiki dlan iz porodice celjskih i zagorskih knezova.

Starac poboljevao neko vrijeme, a zadetnik

osnovatelj

ogromne

vlasti celjskih

Joi u kolovozu 1435.f kad je stari knez Herman stao poboljevati, trebalo je na fitave Slavonije uzvisiti pouzdana i valjana dovjeka. Sin njegov Fridrik nije bio

baniju

premda

ga gospoda hrvatska nijesu imenova za bana ditave Slavonije mladju silu, tada vec glasovitoga iupana kovinskoga, kapetana beogradskoga gubernatora zagrebadke biskupije Matka Talovca. Dne 10. kolovoza Matko je Talovac naprosto iupan kovioski kapetan beogradski, a 18. kolovoza ve<f je ban slavonski (tocius za to mjesto podoban,

pak tako se napokon

voljela;

bijaSe okajao svoj zlodin, jer kralj

rijeSi

Sigismund,

regni Sclauonie banus).

U list,

porijetlu

starinom

Perko

bana Matka prida se Kordule, a poslije

staleia,

Due

Qii«

listoptda 1431. otitoTsA*

bio

l>tbrovnika,

d«

dfltpota St}ep«o« Laxarevidi, potlije ktmlja

HrT

posteri

habent portionem, Ragusiani fuerunt.

dcMt godiiM

po»). II.

II.

Dtbroviaai,

piSe,

bogatima

Zowano,

Dubrovnika,* kao

grada

(Francisco,

Ivan Tur6inski

ih je milost kraljeva udinila

Frankone, Petkone

fratribus,

magnam

Ljetopisac

Potve je izvjestno, da je bio hrvatske gore

gradjanin

Frank o

(Petrus, Petko, Pirchus),

2^wanus, Sowan).

svaita.

id*

Franco, Frank),

da su

bili

brada njegova

Ivan

(Joannes,

Dubroviani gradjanskoga

modnima (. Mathko banus cum suis quorum paternis in rebus nunc haud .

Qui, licet

urbani

(Mftlija)

Dabroviaaiii, ocfo

t«^ pttSMSt ffodiu

nij*

status fuerint,

magnam

Kor««Uoio,

dft

oftUsi n tlolbaiBA tadjlma, oajprijt •rbckog*

ugkrtkoga SifUnnoda. (fir«<«k Kooat.

dr. u Slotrlacs

1S79.

atr. 75.).

AI6I8MUND

tamen huius

KRAUUJE SAM

rcfps beneuolentiam habuerunt, aurique et agri possessione opulenti,

quodum

Antun Bonfinius tvrdi opet, da su Talovci bili Dubrovdani patricijskoga roda (e patricio Ragusinorum ordine), temn pridaju potonji pisct, da su zaista potekii iz vlasteoske porodice Lukarevi(5a (Luccari), da se je otac njihov zvao Ivan, koji je u velike posluiio kralju Sigismundu, kad se je nakon poraza kod Nikopoija Hrratske vradao u Ugarsku. Prema tomu tvrde noviji povjestnidari, preko Dubrovnika Ivan bili zaista vlastela Lukarevi(5i iz Dubrovnika, da da su braca Matko, Perko, Franko su nekom prigodom dobili od kralja Sigismunda posjed Topolovicu izmedju Virovitire Grdjevca u Podravini, pak da su po torn novom svojem zavi£aju primili pridjevak >s Tavixerunt, potentes in regno fuere).

lovca*

»de

latinski

ili

Tiiallowch*

(Tallovcc,

Tallovez,

Tallowcz, Talloucz,

Tallocz).

javnom iivotu iztiie se Matko Talovac prvi put 10. veljade 1430. kao kastelan grada Kovina, kad mu Sigismund iz komore grada KoSica doznaduje 500 forinti u ime pla6e za u<5injene ratne sluibe. Namah zatim, u travnju 1430. nalazimo Matka kao gospodara grada Srebrenika u banovini Usori (castri Srebrenich in Usura, quod castrum ad presens comes Mateus); Dubrov^ani 30. travnja zaklinju Matka, kojega zovu velemoznim tenet grmdjaninom predragim prijateljem svojim« (magnifice civis et amice noster carissimus), da ih pomaze u borbi proti bosanskomu vojvodi Radosavu Pavlovidu, pak da iz grada svoga Srebrenika udari na oblasti njihova neprijateija, a svoga su^jeda. Qni se tvrdo nadaju, da (fe knez Matko za Ijubav svoga zavidaja to i uciniti (amore patrie sue omnia libenter perficere procurabit). Vlast drzavina Matkova u Usori moraia je biti velika i prostrana, jer je kralj za nju traiio od njega, da mu sluii sa 1000 konjanika. Slijedecih godina pratio je Matko kralja svoga po tudjini; u izpravama god. 1432. 1433. zovu ga zupanom kovinsUim kapetanom beogradskim Dne 22. ozujka 1432. piJe dubrovacko vijede >D<mno Mateo comiti communis nostre*, te mu destita na odlikovanju (militaris cinguli) prigodom Sigismundova krunisanja u Milanu. Podjedno ga moli, neka sjeti cara u Rimu, .

da obcini u pape poiao je Matko 8.

dozvolu za trgovanje

izradi

kraljevim

utana^io pogodbu

travnja

doi^ sam

Rim

ku6« po§to ga

podkancelarom s

torn

gahu

papom Eugenom

IV.,

nakon koje

kralj

je kralj

je 4.

Sigismund

ondje primio carsku krunu. Medjutim malo zatim vraiio se

Matko

nakon smrti zagrebadkoga biskupa Ivana Albcna imenovao upra-

(gubernatorom) zagrebadke biskupije slobodne obdine Gradca tik Zagreba. sluibom zapode Matkovo javno djelovanje u samoj Hrvatskoj, pri iemu ga pomai

bra(fa njegova, naro^ito

pak Franko

uz brata Matka kao iupan kovinski.

gdjeno

ozujku 1433.

Ga>parom Schlickom u Rim, gdje

viteljem

nevjernicima na iztoku.

nastoji

izravnati

djana na Gradcu.

Dne

Perko, od kojih se prvi vec 1432. spominje

god. 1434. nalazimo Matka u Zagrebu, mnogogodiSnje razmirice izmedju kaptola zagrebadkoga grapolovici

srpnja 1434. izdaje u Zagrebu dvije izprave:

jednom

globi obcinu

na brdu Gradcu sa sto maraka denara, jer su njezini gradjani opu.sto.^ili vrt stolne crkve Emerika; drugom zabranjuje obradjivati i kaptolu i slobodnoj obdini neke parbene zemljc, za koje se po smrti bi.skupa Ivana Albena nije znalo, komu pripadaju. Zanimljivo

sv,

da Matko bai u tim izpravama prvi put imade piidjevak >de Talloucz*, dok se u spi^ma prva^njih godina naprosto love »magnificus comes Matko*, po 6em bi mogli nagadjati, da je valjda neJto pnje dobio od kralja reteni posjed Topolovicu. Jo5 se u tim izpravama zovc »sudac Kumana* (iudex Comanorum), koju je slu2bu molda vrSio zato, $td u Ugarskoj nije bilo palatina. Napokon imenovao ga je kralj joS prije 24. sludenoga 1434. takodjer gubernatorom vranskoga priorata iza Alberta de Ungh. Take je Matko Talovac do konca godinc 1434 skupio u svojoj ruci nc samo ogromna imanja Sirorfi 5tare Slavontje Usore, nego je takodjer vriio vrlo zamalne uno<»ne sluibe. K lomu je tajedno s bradom hvojom stupio u rodbinske sveze s prvima velikaiima u

|e,

Slavoaijt

On sam

baoa maivanskoga

oienio se je i

Margarctom,

kderju Petra

veleposjednika u vUkovskoj iupaniji;

Ceha Levanjskoga, bivSega Franko oienio se

brat njegov

DAN MATKO TALOVAC opet

Jelenom,

BRAtU NJKOOVa; PAD BANA

KNKZA IVANA (\n2a) Fn\NKVPANV.

Matko

Perkom

greba<, te zajedno sa svojim bratom

medju svoju bracu. Perku namijeni iupaniju kovinsku

skima. UredivSi donekle bar sooSljive odnose

na Gradcu, bilo Prodavidu

od prvih

je jedan

(Virju), koji

c^ina,

Sam pak da

na brdu Gradcu, kojom je svim plemicima

poslore

Franku ostavi

posveti se posve posl(>Yiipa

izmedju zagrebadkoga je boraveci

kralj zaloiio, izdao

bija§e

i''»^i»^

i;r!/.

£itave Slavonije, porazdijeli 2astt

u prvi kraj upravu zagrebafike biskupije,

beogradsku.

kapetaniju

.v~

-^t-r/

Matko banom

1435.

Za*-

uredjuje odnose zagreba^kogz kaptdla praaa

gradjanima oa brdu Gradcu. Postavii u kolovozu

ptvo)-'

na brdu Gracfeu kod

varo^i

131

beogmUri^

koviaski, kapetan

kiceni naslov >iupan

vranskoga, zagrebadke biskupije

gubernator priorata

Vladislava Jakiida od Kuilja, osobita miljenika kraljeva.

Icc'erju

godine 1435. iinade

polovici

kaptola

^SLtir

gradjs^M.

prosinca 1435. u gradu

16.

povelju u prilog slobodooj otx^ini

posjednicima zabranio pobirati

dace na

svojim mitnicama od trgovaca te obcine.

U oko

Tvrtko

bana Matka Talovca u Stolnom Biogradu, gdje se bijahu

sijedoju 1436. nalazimo

kralja skupili prelati

baruni ugarski

sa viSe svoje vlastcle.

II.

hrvatski, a uz

njih

bosanski

kfalj'

Stjepan

bana Matka jdS i^^te^ Emerik Marczsjfl.

hrvatskih velikaSa bio je osim

njegov Petar Ceh Levanjski, zatim macvanski ban Ladislav Gorjanski

Nema sumnje, da je tom prigodom neSlb Ivanu (Anzu) Frankapanu, kbji se po^^

Vijecalo se jamac^no o vrlo zamaSnim stvarima.

hrvatskomu banu, knezu slije 24. sijeinja u slufbenim spisima ne spominje vi§e kao ban hrvatsko-<laImatinskri nego samo mladji brat njegov Stjepan. zakljudeno

proti

...

Vec

spomenuto, kako

ban Nikola Frankapan na

devet sinova, od kojih su Ivan (Anz)

.samrti sV<)Joj'(i432.)

Stjepan nakon povratka svoga

...

dit'i^o

tudjine postal!

hrvatski i dalmatinski. Naskoro medjutim porodila se je nesloga medju tolikom bradom, koja se nijesu mogla pogoditi za otdevinu. Najstariji sin Ivan smalrao se je p6glavicom svoga roda, dok je Sigl^mund vi§e prijao knezu Stjepanu, koji ga je pratio po

bani

dalekom

Dne

svijeiu.

16. sijednja

tovao, da je knez Sij^pan, pratedi

preko 3000 dukata;

u Baselu poveju, kojom je C^tgodma po Njemaikoj Italiji, potfoSid

1434. izdao je kralj

ga kroz vi§e

s toga ostavi ja kralj

dalje

Stjepanu

njegovoj

bradi

sve joS otcu

da je rodu Frankapana svega du2an sada 45000 dukata. Nakon povratka svoga u Ugarsku stao je medjutim kfaf] rtiditi, da slomi preveliku mod knezova Frankapana. U oiujku 1435. pozvao je sve d€V^ njihovu zaloiene oblasti

gradove u Hrvatskoj,

tero brade preda se u Poiun. Ulrik, sin

Fridrika

Elizabete

te priznaje,

usiade pred kraljem. prelatima

barunima

Frankapanke, pak stade od knezova

otoka Krka, zatim gradove Trsat, Dakar

eel j ski k net

zahtijevatt poFovicd

Bribir, Sto je sve nekad otac njihov otco njegovu otcu Fridriku. AH Ulrik nije kriv za otdev zlodin, pak traii sada od knezova Frankapana ba$tinu svoje majke. Traii polovicu otoka gradove ili 32.000 zfatnih forinti, a naknadu od 10.000 zlatnih forinti za pretrpljeou itetu, Sio nije primao nikakvih az.to dohodaka od tih mjesta kroz viite godina. Nazo6ni knezovi, bilo ih je osam (Martin ne i

bijaie doiao),

uiivanje

ne mogoie se

polovica

Krka

kralj 4. tra\nja sastaviti

uvede u posjed

pak moradoSe privoljeti, da se knezu Ulriku dade na dok rnn ne plate 32.000 forinti. Na to dade povelju, kojom naloii zagrebadkomu kaptolu, da kneza Ulrika i

oprijeti.

redeni gradovt,

kaptol zajedno s kraljevskim povjerenikom i izvr&io. dade oditeta od 10000 forinti za prctrpijeni gubitak« nije kralj zaduvoljio, toboie jcr je ielio, da se »vez srodstva izmedju stranaka atvrdi slogora medjusobnom ljubavi<. Tek ito bi knez Ulrik namiren, podigao se protiv Frankapana knez Nikola Zrinski, sin Pavlov. Pokojni ban Nikola Frankapan bija&e joi mnogo prije 1424. zaloiio svoj grad blunj Pavlu Zrinskomu i supruzi njegovoj Elizabeti za neku svota^ kofu je valjda trebao za kralja Sigi^munda. Nikola Zrinski tuilo je sinove kneza Frankapana. da su mu oteli zaioieni grad Slunj, a nijesu mu vratilt uzajmljene svote. iCralj Srgismund tih

mjesta, Sto je

Zahtjevu Ulrikovu, da

KRAUtlJK SAM.

<tir.lSMtINn

»1*

1433.

bijaie joi

tudjine

pozvao

kn*.^zove

Frankapane, da sc pugode sa Zrinskim; no

poito re oni nijesu odazvali, a Zrinski ih je ponovo tuiio, izdade kralj 23. travnja 1435. Stjepanu Frankapanima, seajskim, krdkim u Poiunu strogu pi'tmenu zapovijed >Ivanu i

modruikim

Dalmacije

knczovima, kraljevina

Dujmu, ili pak

Nikoli, Martinu, Bartolu,

povrate uzajmljene novce

Hrvatske banima*, kao

Sigismundu

Andriji,

naJviSe se

sve protivnike

mocne

celjskoga kneza

diiavine cetinskoga kneza Ivaniia Nelipida. Cini

Ulrika

porodice u Hrvatskoj

obori^ na Ivana (Ania), bana Hrvat<^ke

usfao na zator njegov, ne bi

Ivanu (mi<-idjemu), da

mjesta

grad.

oteti

Postupak kraljev protiv Frankapana u pogledu kole Zrinskoga ohrabri

braci njihovoj

Dalmacije,

se,

kneza Ni-

Ugarskoj. Ali

prostrane

baStinika

Matko Talovac

slavonski ban

rodj svomu pribavio njegove zemlje.

Juna^ki knez cetioski IvaniS Nelipic umio je posljednjih godina svoga zivota odriati

na okupu bogatu baitinu otca je

on ne samo MIetcima, nego

to je

vrijeme

glavno

bilo

djeda svoga. Kroz deset godina (1424.

bosaoskomu

kao

kralju,

Sandalju Hranidu.

vojvodi

njegovo, da se vladanje

nastojanje

— 1434.) odolijevao

njegovo poslije ne

nego da ga neokmjeno preuzme njegova starija kci Katarina i zet njegov Ivan (Ani) Frankapan Nlje mu dovoljno bilo, §to je Ivana Anza posinio (1411.). kao ni povelja Sigismundova od 28. studenoga 1412., kojom je kralj dozvolio, da mu kdi Katarina primi za miraz Citavu drzavinu otfievu (Cetinu sa Sinjem, CaSvinom, Travnikom, OmiS, pismo Petrovim poljem): on kao da nije vjerovao u rijei Klis, Kijui s Prominom prevrtljivoga kralja, pak je jo§ godine 1434. do§ao pred kninski kaptol, te ondje izdao izpravu, kojom je sva svoja imanja sa svima Vlasima zalozio svojoj kceri Katarini, suprugi Ivana (Ania) Frankapana, za 50.000 dukata, koje bija§e primio od kceri zeta za obranu svoje djedovioe domovine. Na temelju te izprave uveo je tadanji banovac hrvatski Domia Vladihovic zaista Katarinu Frankapan u sva imanja otdeva. No sve to ne bijate razasulo,

dosta.

Ivaniiu

Da mu

Mietci

23. svibnja 1434. izdade u tvrdi

medja^ izmedju

novili Sibendani

smetali

svom gradu

svoje driavine

kceri

Dne

njima.

kojom po-

Sinju (in castro nostro Fain) izpravu,

mleta^koga grada Sibenika, kako

njegovi pouzdanici (vojvoda Ivancius Novakovich

izmiri

zetu,

bijahu usta-

Joannes Cosrachaz)-

On im dade jamadno nijesu imaU ni u kojem dijelu hrvatskoga kraIjevstva. Na molbu svoga duhovnoga otca, bosanskoga franjevadkoga vikara Zuvana isdade »pod v Sinjem< dne 22. sije£nja 1434. »ban IvaniS, knez cetinski, kli§ki vede« otvoren Ibt Dminoslavu Dehojevidu njegovu ostatku, kojim ga oslobodi od pladanja ni

na Vlahe ne zaboravi, samo

kako

povlastica,

razliditih

sklone svojemu djetetu.

uzdrii

trakoga dohodka

pod V SiDJem«

svake

onom zemljom,

hrvatski

potomak

njegovu preuze kdi

Katarina, a

Omilu, pak

Bihadu, a

njom

Marije

Bio je po-

Ivan (Ani) Frankapan, ban

suprug njezin

Hrvat'*.

za svoj obfttanak.

ostavio

MIetaka

nije

Jedino

brata

si,

bana Stjepana,

se preselio na jug, gdje je stolovao u tvrdom gradu

u Sinju, ponositoj stolid cetinske iupe.

Da)boljem tkladu« ni za bosanskoga 15.

sv.

zamijenio >za njegovu kr£<.

Ivan (Aoi) Frankapan

sam

se odsad >knez Hani Frankapan, krdki

amre

dao

>crkve

datmatinski. Neposredna vlast knezova Frankapana protegia se je sada daleko na

u Seoju, Modruftama

Dabmidje

bijaSe

slu^.bu

porodice knezova Nelipida od plemena Svadica. Bogatu bai^tinu

jag do Omiia, pade do Neretve. Kliso,

koju

ga predade u

1434. ncstaje kneza Ivani^ Nehpida s ovoga svijeta.

Poslije 23. svibnja sljednji niuiki

sluit>e vlasteoske, te

modru^ki,

cetinski

trebao bojati, jer kralja

mogao

Tvrtka

smetati

II.

nije

veliki

hrvatskim .spisima zove

kli^ki knez

ved otac

tast

mario, odkad

vojvoda

Sandalj

vede,

ban

bio s njima u je

taj

strepio

Hrantd;'no

tai

oiujka 1435., a naslijedi ga sinovac Stjepan Vukdid, s kojim se ban Ivan brzo

iporazumi. Stupi pade s njim u rodbinske svese (voivoda Stipanus, nepos voivode SandagI

UAN MATKO TaLOVAC

UHACA NJKGOVA', PAD BANA

cum dicto comite vremena Jedno samo nije mogao postidi, da

parentelam

cuntraxit

(fanje

KNfcZA IVANA (aN^a)

Johanne). da bi

naime

kralj

FRANKAPANA.

tako osigura

133

dojdu^

Sigismund odrzao svoje obe-

od godine 1412.! Potaknut jamaino

od zavidnih velikasa, koji su teiko gledali, kako se je vlast Frankapana ne^uveno podigla, a mozda podstrijekavan od novoga bana Matka Talovca njegove brace, stade Sigismund negdje u drugoj polovici 1435. zahtijevati od bana i

Ivana (Anza), da

kojnoga

tasta

ustupi svu ba§tinu svoje iene, naime

svoga IvaniSa Nelipida.

Kralj nije

sve

kneza Ivani^ Nelipica od 1434., ved je naprosto

ni za izpravu

cetinskoga kneza predade.

Nedvojbeno se

imanja. kojih bi vlastnici umrli bez

je pozivao na stari

muzkih

giadove

oblasti iza po-

mario za svoju povelju od

potomaka, imala

traiio,

1412.

kao

se ostavina

zakon, po kojemu su sva zapasti kraljevsku krunu,

boravak bana slavonskoga Matka Talovca u Stolnom Biogradu bio u savezu s tim sporom. Ivan (Ani) nije htio ni duti, da predade imanj.! svoga tasta, a na to je kralj u sijecnju 1436. proglasio bana Ivana buntovnikom

s njima dalje razpolaze.

Cini

se,

odmetnikom, liSio ga svih casti imanja, te povjerio Matku Talovcu, da ga silom svlada. Za nagradu primit 6e brada Talovci sve, §to de banu Ivanu (Aniu) oteti. Tako planu u proljedu 1436. u Hrvatskoj rat za bakinu Ivani§a Nelipica. Slavonski ban po nalogu kraljevu udara na hrvatskoga bana. Ivan (Ani) Frankapan boravi 18 oiujka >na Klisi<, pak ondje potvrdjuje >virnim pravim slugama (pokojnoga svoga tasta) bana IvaniSa Ivanovica, svim dobrim Vlasima dobre i po§tene zakone, ki su im bili za i

njih bivSega

gospodina bana IvaniSa Ivanovida

mjeseca poslije vec je ban

svojom kod Bihada je kralj

objavljuje

jug.

Dne

srpnja

stoji

Dira

tri

vojskom

kapetanima Vlaha u Hrvatskoj, da ih poziva, da ne diraju u mietadke

iii

MIetcima, te

pismu zove se Matko Talovac banom »Slavonije, Dalmacije Hrvatske«. lak^e svladao silnoga bana Ivana, bijaSe kralj Sigismund pozvao grad Dubrovnik, torn

da priskodi u pomoc njegovu banu, a narodito da zidina

njegova otca, kneza Ivana«.

katunarima

ondje

Sigismund utanadio primirje

podanike.

Matko na polazku na

druge

vrsti

oruzja. Ali

ustupi dvije

bombarde

Dubrovdani prepadoSe se toga zahtjeva,

za ruienje

te se

19. lipnja

posebnim pismom izpridaSe kralju, §to ne mogu njegova naloga izvrSiti. Najprije kaiu, da im je pozar u koiovozu proSle godine uniStio gotovo sve bojne sprave, a onda iztidu, da je koez Ivan u srodstvu s vojvodom Stjepanom Vukdidem, njihovim najbliiim susjedom, te bi njihovu obdinu sna§la velilca bijeda, kad bi se kraljevu nalogu odazvali. Vojvoda Stjcpan zatro bi im svu kopnenu trgovinu, a Ivan Frankapan, koji drzi Omi§ i susjedno primorje, uniitio bi im svu morsku trgovinu s MIetcima, Jakinom Dalmacijom. U koiovozu 1436. stoji Matko Talovac s vojskom svojom na Cetini izpod grada i

Sinja, gdjc

kolovoza

(in

descensu nostro exercituali

sub castro Zyn) piSe ragrc-

badkomu iupanu, da je >sada zabavljen sluibom presvijetlomu gospodinu naSemu cam u ovim krajevima Hrvatske« (nos ad presens serviciis serenissimi domini nostri imperatoris da s toga ne moie zavriiti parnicu izmedju zagrein hiis partibus Croacie occupati)* badkoga kaptola gradjana na brdu Gradcu. Ne zna se izvjestno, kako je Matko napredovao; u jednoj potonjoj povelji hvale ga, da je zajedno sa svojim bmtom Petrom s velikom vojskom o svom troSku osvojio ne samo sve gradove nevjemoga Ivana Fran« gradove Jajce, Komotin, Bodac i druge tvrdinje u kapana u kraljevini Hnratskoj, nego Bosni; a osobito da se jc proslavio kod osvajanja grada Sinja u Hrvatskoj i Hodidjeda u Bosni, gdje je izgubio mnogo odiidnih i dragih dvorjanika svojth (demum veto una i

Petro de eadem Tallowcz fratrc sue, ... in omnium castrorum regalium in dicto regno nostro Croacie existencium, alias per condam Johanncm de Frangapanis, Segne, Wegle et Modrusse comitcm, ipsius condam imperatoris et regis notorium infidelem, pro

cum

eotunc

perperam

usurpatorum, aliorum eciam <]uorundam castrorum. utpata jaycza,

Komothin, Bochacz ceterorumque

fortaliciorum

regno

nostro

Bosnensi

habitorum,

SIOISMUND

«J«

gencium suanjm more

ingenti copia

nuuiu

quam

existeticium expugnacionibus

Premda su u

crsiS et occisls).

osvojio grad

suis

propriis levata in

imperatoris et regis apro-

pluribus notabili ^us cnris familiaribus ipsorum ibidem

pritanju te povelje pobrkane dvije vojne, jedna u Hrvatskoj

knezu Ivanu, a druga u Bosni drugom prigodom (valjda

Turcima), doznajemo nj.

ipak,

u Ijetu

je zauzeo jo§ koji grad,

Radoslavu Pavlovicu

proti

poMo za rukom, ne znamo; samo Je izvjestno, da

da je banu Matku

studenoga bio u Zagrebu, prilidno

condam

castrorum

recuperacionibus

ipsius

quidem exercitualibus expedicionibus nee non castrorum predictorum Zyn in Croacie et Hodided in Bosnensi regnis predictis

priaciune, in quibus

proti

manibus

SAM.

cum sumptibus

exercitualt

facta reali recuperactone el

forti

KRAUUJB

zlovoljan, jer

1436.

za njihova izbivanja

te je

ve6

gradjani

brda Gradca kod kraija opadnuli.

Vojeni pohod bana Matka Talovca nije ipak knezu

mnogo

Ivanu (Aniu)

naudio.

»Hani Frankapan, Vegle, Senja, ModruSa, cetinski kliSki knez, Dalmacie i Hn-at' ban« u gradu KIisu, pak dariva kneza Vignja Dubravdida, brata mu sinovca Miklu^a za vjerne slulbe njihove imanjem »u Cetini poda v Sinjem*, Grgura a to je odit znak, da je Sinj bio opet u njegovoj vlasti. No ipak nastoji u isto vrijeme oko MIetdana, da bi ga izmirili s kraljem Sigismundom, a Mletci mu 19. prosinca obecaraju, da 6e to kroz svoje poslanike poku.^ati. Medjutim namah zatim nestade kneza Ivana (u prosincu 1436), a na to pobita ban M.itko drugi put na jug, da obraduna s njegorom udovicom Katarinom. Slaba iena s nedoraslim sinom svojim Jurjem nije mogla po»redovanjem Sibendanina Nikole GaSparovica odoljeti banu, te se s toga na ponuku

Ve^

31. listopada stoluje

jurja Martinu^evida

Radudica (u kninskoj zupaniji) stade

Matkom

pogadjati.

Ved

ban Matko Talovac u Petrovu polju juino od Knina gospodji sina svoga Jurja gradove Katarini, udovi Ania Frankapana, da mu je predala u ime svoje zemlje, koje bija§e njezin pokojni suprug, buduci buntovnik odmetnik kraljev, ne-

31. sijednja 1437. svjedodi

ovlaSteno posvojio.

Jurjem skloni u

Tako izgubi grad Rmanj na

gornjoj Uni.

Matku, >ko

sredno obladao svima mjestima, koja je nekad posjedovao knez Anic

(quod omnia loca

Tako

Katarina ditavu

11.

svoju, te

onda sa sinom

ozujka 1437. destitaju Mletci banu

Angelum possessa

per olim comitem

ilia

Dne

otdevinu

sunt adepta).

feliciter

knezova Nelipida izmakia knezovima Frankapanima. Kralj ju Sigismund dade braci Talovcima, koji se odsad stado^e zvati cetinski m knezovima. Uz je lijepa ba^tina

biSc nagradjeni pomagadi njihovi. Poveljom od 26. lipnja 1437., potvrdi kralj Sigismund Jurju Martinuievicu od Radudida, plemidu kninske i^upanije, posjedovanja i sela Badanj, Nepekure, Leijdici Ljubotidi u zupi Promini, koje mu bijaSe darovao ban Matko,

niih

syojom vjeStinom sklonio udovicu Katarinu, da Jednako bi nagradjen Sibendanin Nikola GaSparovid. jer

tupaoiji, koju je prije

mu On

gradove svoga otca.

ustupi

dobi po<jed Meju u ludkoj

driao Sibendanin Gregorije Draganid, privrienik mletadki.

Ban Matko Talovac mislio je sada skuditi preostalu bradu Frankapane. Stao dirati neki grad, koji im bijaSe Sigismund zaloiio. Ali kralj posebnim pismom zabrani Matku. da se pada u njihove poslove. Ostavi f>ade Ivanova brata Stjepana Frankapana dalje kao bana Oalmacije Hrvatske. Jo§ 7. studenoga 1437. spominje jedna gla(^lska izprava >zmoinoga zvelidenoga gospodina Stefana Frankapana, svitloga i

-tt

iupu Baiane

kneza krdkoga, senjskoga

(Bosna

modruikoga

prodaja,

kraljevstva

napustiti

tvrdinju

Golubac

desDoj

isoota utvrditi, te je sada na ditavoj

Itniji

Hrvat'

banac

Turcima,

1437.).

Dalmacije

Srbija godina 1428.-1436.; posljednji rat Vojna Sigitmundova na dolJDom Dunavu godine 1428. svrSila se i

da je morao namah dao tvrdinju od Vidioa do uida Morave mogao prelaziti obali

Dunava.

je tako,

Sultan je

Ugarsku Via^ku. Sigismund je medjutim bar toliko udinio za obranu svoje driave, da je grad Kovin iupaniju povjerio bradi Matku Franku Talovcu, a podjedno je otmovio tMuiovinu severinsku, kamo je dozvao iz Pruske red njemadkih vitezova^ proTaljivati u

BOSNA

pak

1428—1436; POSUERNJI RAT

SRBIJA OODINA

povjerio upravu te banovine. Jo§ god. 1434.

S TURCIMA, 1437.

«35

1435. spominje se Nikola Radwitz

(Nicolaus de Radwiz, Radnicz), vitez pruskoga reia (crucifero ordinis

Pruthenorum), kao ban severinski. No zato je ipak vlaSki vojvoda Dan bio prinudjen, da priznade, premda nerado, vrhovnu vlast turskoga sultana, samo da se odrii u svojoj zemljL Jol je teie bilo stanje srbskoga despota Gjurgja Brankovica Sig smundu morao je ustupiii Beograd, a Turci mu oteli Golubac; tako je do§ao medju dvije vatre, medju dvije velike vlasti, koje su ga posve

stisle.

je ulagivati se

u njegovoj

bilo je

vlasti

Novo Brdo

KruSevac

morao licu

onkraj

prizrenska

kraljevstvo,

doduSe

oblast, i

pade

Zeta

morao

zemlju izmedju

Drine bosansku Srebrenicu;

gradovima Barom

Golubac (1427.

Sigismundu. Drzao je

kralju

doljne Drine, pa6e

zinim od Kutora do Bojane, osvojio

uzalmom prugom pasala bosansko

primorja, te

sultanu Muratu

Morave

sjedinjene

odriao svoju zemlju, koja je dopirala od u§ca Morave u

bi ipak

Dunav sve do zetskoga

Budvom; no odkad

osim toga

primorjem je

nje-

sultan Murat

— 1428.),

svoju sto-

je nevoljni despot prenijeti

u Rudnik (gdje je blizu bio grad Ostro-

vica), pak onda na sam Dunav u Smederevo. Po potonjoj stolid svojoj dobio je pridjevak i

Tu u Smederevu, gotovo u sredini izmedju ugarskoga Beograda

Gjuragj Smederevac.

na skrajnjem sjeveru

turskoga Golubca, a

svoje driave utvrdio se despot Gjuragj. spre-

man

ako dodje do skrajnje nuMe, prebjeci preko Dunava u Ugarsku. A medjusvedjer,

tim prolazili Turci kroz juzne oMasti njegove

kao

kroz

Hrvatsku

svoje,

Najnevoljnije kralja

Bosnu,

provaljivali

dalje.

Tvrika

bijaSe

Jer ne

II.

stanje

bosanskoga

samo da

morao

Murata za svoga gospodara pustiti mu nekoliko gradova u svojoj zemlji (1429.), nego se je takodjer vazda borio s nepokorpriznati

nom

vlastelom svojom, naroiito sa Sandaljem

Hranicem, a jo§

bili

pokorili

hovom jadi

vi§e

Radosavom

Ti su se mo<?ni dinaste posve

videm.

svojih

ugledniji

ugarskoga

Turcima, pak

sljedbenika

cara

htjeli

Po ttarom

nji-

<trvoi«su.

biti

kralja, privrienika

katolidke crkve.

tiirskomu caru, sad Ugarskoj; Pavlovida, a drugi put

Franjevac Jakov de Marchia.

prilju-

pomocu

gorljivih patarena

od svoga

Pavlo-

opet

Ubogi Tvrtko morao se je s toga utjecati sad je savez sa Sandaljem protiv Radisava

jedan put sklapao s

Pavlovicem

protiv

Sandalja.

Pouzdavajudi

se u turskoga

u svoje patarene, uzgoropadio se napokon Radoslav Pavlovic tako, da je god. 1430.

od obcine grada Dubrovnika, neka mu vrati njegov dio iupe Konavala (s Cav> Obodom), koji im bijaSe pred viie godlna za skupe novce prodao. Kad je to Dubrovnik odbio, Cete vojvode Radosava provali^ u dubrovadki kotar poharaie sve od Konavala do Zatona. Dubrovnik zatraii pomod u kralja Tvrtka II. i Sandalja; ali se ovi ne usudiSe udariti na Stidenika turskoga sultana. Smisli&e zato svi zajedno, pak odludiSe poslati poslanike Muratu II. u Odrin (Drinopolie), od njega naprosto kupiti zemlju njegova podanika Radosava. Kralj Tvrtko K. dat de 40.000 dukata, Dubrovnik 20000, a Sandalj 10.000. Ali ni Radosav nijc ialio novaca, a k tomu je nastojao zavaditi saveznike medju sobom. Na vapaje Dubrovdana liljao kralj Sigismund svoje poslanike sulianu zatraiio

tatom

SIGISNUNU KHAIJUJK SAM.

Ijl,

dubrova6ko naknadu bojnih troikova. Na to pregnu Radoslav, da odvrati kralja Tvrtka od saveza s dubrovadkom ob<5inom. Ve<5 19. rujna 1431. tuii se obdina kralju Sigismundu, da joj se bosanski kralj grozi ratom, jer ga je vojvoda Radosav uputio, da je Dabrovnik u sultana traiio zemlju dohodak bosanski. Vijece dubrovaiko njegova podanika Radosava, obecav mu uza to

bosanskomu

tada predumisli se Radosav, pak ce se izmiriti.

zadovoljno s povratkom Konavala, vc6

ne bija&e

vijode

Tek

kralju.

zahtijeva^e

Ali

moli nadaije Sigismunda, da ga oslobodi te nove pogibli,

svoga poslanika, a

koji

stolje.

neka

taj

dok se

se sada ulagiva,

Sigismund

na to zaista

posla

pakosti

Radosava,

vojvode

da drugoga podigne na bosansko prijetirvatskoga banovca Dom>u Vladihovica u Bosnu,

prije

da poMje k bosanskomu kralju

oprezaa na zlobe

kralja u<^ini

trsio,

tako potonjega u oiujku 1432. nastojao kralja Tvrtka odvratiti od Radoslava, prinuditi na mir s Dubrovnikom. Hrvatski banovac poludi bar toliko, da je Tvrtko II. posredovao mir izmedju Dubrovnika svoga vlastelina. O torn govori sam Radoslav ovako: rat s go»Mi gospodin vojvoda Radosav Pavlovid sin mi knez Ivani^ udinih razmirje spodstvom dubrovadkim po nagovoru zlih Ijudi, s kojega razmirja nijedna kotist nebivaja jednoj strani manj^ina Tuj smislih u pameti drugoj, pade Steta, razsap

koji je

biti

gospodin mi

bududi

menom

gospodina mi

vlasteli

dubro-

bosanski Tvrtko Tvrtkovid

kralj

gospodinu kralju Tvrtku pomolih ga kako

pri

medju

steznik (semuj) miru

bolji

vadcimi, koliko gospodin na§, plemeniti I

moie

mojoj, da nitkor ne

prijatelja obiju

besjedom u miru medju mnom vlastelom dubrova£kom«. Mir izmedju vojvode Radosava Dubrovdana utanaden bi zaista 25 listopada 1432. U izpravi o miru ditamo uz ino jo§ ovo: »I jo§ mi gospodin vojevoda Radosav ob^tovah knezu vlastelom dubrovadkim poslati na sp^h dovjeka moga gospodinu caru Murat begu njegovim vezirom na portu, dajuci im znati, jer sam mir udinio s vlasteli dubrovadkimi, da je § njih blagoslovom*. Mir Radoslava Pavlovida s Du-

strana,

poslao svoga vlastelina u Dubrovnik,

tegnuo

brovnikom potvrdi

poslije,

naime

na kojoj su podpisani

povelji,

ozujka 1433.,

Tvrtko u stolnom mjestu

kralj

vojvoda Petar KleSic, dvorski

IvaniS

Tvrtko Borovinic, kaie kralj, kako mu bijaSe mrzak nedrag s Dubrovnikom, da je zato Radosavu zapovjedio, »da udini mir nimi mudrimi vlasteli dubrova£kimi«.

rat

Sutisci.

Biohanic

knez

Radosava

vojvode

dobru volju

podte-

Joi ne bija§e pravo osiguran mir izmedju Dubrovnika

ved raunirica 11.

izmedju

studenoga 1432.

skoga

kralja

kralja Tvrtka II. srbskoga despota Gjurgja. Dne Dubrovdani Sigismundu: >Porodila se svadja izmedju bosan-

bosanskoga

javljaju

gospodina

Radosava Pavlovica, planu

despoia, koji

medjama

zemalja nanose $tete

svojih

medjusobno se uznemiruju«. Sta je bio razlog tim smutnjama, ne znamo; no nema sumnje, da se je borilo oko bosanske Srebrcnice. Medjutim navali na bosanskoga kralja joS veca nevolja. Ved bi spomenuto, kako je koncil u Baselu bio poku^o, da privede .sve vladare i knezove t>osanske srbske u krilo katolidke crkve, kako taj pokus nije imao uspjeha. Sam kralj Tvrtko bijaie spreman na sve, jer je sam po svoj prilici naginjao katolidkoj vjeri; i

ali

njegova

vlastela, narodito

Sandalj Hranid

mijene patarensku vjeru s katolidkom.

Radosav Pavlovid nijesu

ni snivali,

za-

da je vec tada doSIo do siikoba izmedju kralja i Sandalja. K svemu tomu osvanu god. 1433 u Bosni Kranjevac Jakov de Marchia, poitan valjda od generala svoga reda Vilima de Casalis, da pregleda lamoinje samostane Franjevaca, da eventuaino popravi, Ata ne valja, da onda zapodne po ditavoj vikariji Bit de,

bosansko) Ito odludnije obradati krivovjerce njeradki

Vilim bijaie jednaku

Kapittranu

(Joannni

zadadu

Capistrano).

ali

razkolnike na katolidku vjeru. General fra-

namljenio joJ god

ne znamo, da

1430. proslavljenomu Ivanu je

taj

povjerenu

zadada

DoSav Jakov de Marchia u Bosnu, stao odludno, moida prercvno raditi, tako da je doiao u nukcb s domadim Franjcvcima^ kojimu je tada bio vikarom Ivan (Zuvan). Domadi Franjrvci navali^ na kralja Tvrtka, neka skloni vizitatora jakova, da se okani

ixniio.

U(»SNA

svib novotarija. Kralj zaista

Ijuti,

ito

1428.— 1436.; POSUKONJI RAT S TUHCIMA, 1437

SRBIJA 60DINA

poku^a posredovati,

namah

na to se Jakov de Marchia tako

raz-

svemu tomu obavjeiduje nas pismo kralja Tvrtka, 1433. pisao pomenutomu Jakovu. Evo ga u >Stjepan Tvrtko, Boijom miloSdu kralj Ra^ke, Bosne, Primorja t d.

je s mjesta ostavio Bosnu.

ga je

ali

137

dne

zatim,

hrvatskom prijevodu:

travnja

Predastnomu u Kristu otcu, gospodinu Jakovu iz Italije, reda male brace, proiK>vjedniku svetoga pisma, predragomu prijatelju naSemu, po svetom duhu svako pozdravljenje sa prijateljskom Ijubavi, koja ne vra<5a zlo za zlo. Precastni ot6e! PreviSnji Bog budi svjedok, da nam

dolazak u naSe kraljevstvo nije bio nepocudan, kako

tvoj prija&nji

znadete. PoSto ste

sami dobro

dana u naSem kraljevstvu, a mi smo

probavili nekoliko

istinito bili

od nekih magistra (ufiitelja) vaJega reda (ex religione vestra), smatrali smo (potrebito) va§emu otdinstvu ozbiljno redi, da ne zapoiinjate u na§em kraljevstvu, sto se sve dosad od predjaSnje svete brace va§e nije dinilo. Radi toga ste vi, potaknuti mozda joi viSe od na§ih neprijatelja. u Ijutosti otiSli iz nasega kraljevstva. Sada pak, sveti otde, obavijclteni

£ujemo na na§e §to vede negodovanje, da vi nas ne smatrate za dovjeka krSdanina, nego o nama zlo najgore opadate nas pred krSdanstvom kao poganina. S toga vas molimo pokomo zelimo, da se vaSe ot^instvo za volju Bozju k nama povrati, pak demo sude<5i

se radovati pred

vama

§tovani otde, ne

smeta, da

Nama, vrlo na^em kraljevstvu vjeru rimsku, pade demo vas pomagati svagdje demo vas preporuditi kao predragoga prijatelja. Ako pak odbijete ovu molbu, ne demo stvar pustiti samo tako, ved demo rimskoj stolici poslati neke svoje (poslanike), pak demo se od toga opravdati. Preporudamo se vaSim poboinim i

molitvama.

vaSima, po kojima vi

sada

nas je sna^la tolika sablazan

navijestate u

Dano

u naSim stranama Usore prvoga travnja 1433.

Kralj Tvrtko desio se je dakle prvih dana travnja 1433. u Usori. Jo§ istoga mjeseca

nalazimo ga u Zvoroiku, gdje no ratuje sa srbskim despotom. Borbe potrajale mjeseci, sve u iipnju, kad se

Hranid.

Napokon

srbskomu

despotu

veliki

slijededih

vojvoda

Sandalj

se oba neprijatelja slozi^e, te kupi^e od turskoga sultana Murata driavu

svoga protivnika. Despot, koji je ved od Sto je zapalo Sandalja, nije

prije

drzao Srebrenicu, dobi jo§ Zvornik

Dne

17. rujna

»koji se zove kraljem ali

U^oru;

ga poslao u Bosnu, da sjedne na

1433. razpravlja vijede u Dubrovniku, da

duie odludilo, da se dar ne dade;

SuviSe je turski car proglasio bosanskim kraljem

poznato.

Radivoja, nezakonitoga sina Stjepana Ostoje, te stolie otca svoga.

darom Radivoja,

pridruzio

Bosne*

(qui se dicit

prije-

bi podastilo

regem Bosne). Vijede

je do-

Busni. gdje ga nala-

Radivoj se je ipak odriao u

zimo jo$ nakon dvije godine. Nevoljnomu Tvrtku ne preostade drugo, nego da bjezi iz kraljevine. Hrvatski Ijetopisac §ime Klimentovid zabiljezio je za godinu 1433.: >Tada izagna§e BoSnjani Tvrtka kralja iz Bosne, to biSe drugi Tvrtko*. Slidno javlja i

svoje

drugi nepozoati

nam

tada imaSe rat

velik

Tvrtka kralja

Nema

Ijetopisac hrvatski: kralj

bosanski

>Kada pride Zigmont

Sandal(om)

kralj

BoSnjani;

ugrski v

vojei^e

druga

Rim

kralja,

.«

sumnjc, da je Tvrtko pobjegao u Ugarsku, traiedi

Sigismunda, medju kojima je bio

pomoc

u namjestnika kralja

knex Herman. da povrate kletvenika svoga kralja na pnjestolje. Medju njtma nalazimo kovinskoga iupana Matka Talovca, kojega biia^ kralj iz Njemadke kudi poslao radi obrane svoje driavc od Turaka. Ved 24. oiujka 1434 dcsi se Matko Talovac u Beogradu; a 16. kolovoza odgovaraju Dubrovdani iupanu Matku,

Qni

se,

da su se namjestnici

svojak njegov, slavonski ban

celjski

zaista pobrinuli, i

svomu preljubljenomu sugradjaninu u

kojem

je njima

pisao

neko pismo njegovo, u kraljevinu Bosnu regnum Bosne), te im dini

(coDcivis nostcr dilectissime) na

»o provalama svojim s jakom vojskom

de progressibus suis cum potenti exercitu in Dubrovdane hvalc mu za toliku Ijubav odanost, te ga mole, da ito t)olje preporudi njihove trgovcc, >kacl *te budc saatao dogovarao s gospodinom kraljem bosanskim* (cum pervenerit seque constituerit cum domino rege Bosne). Odito je

(qualiter dicit

obilate

ponude.

KRAUUJE SAM

SIOISMUND

IjS

Matko Talovac u ijetu 1434. ratovao u Bosni u prilog kralju Tvrtlcu II. nema sumnje. da je torn prigodom osvojio grad Hodidjed kod Vrlibosne, $to se 8ve spominje u jednoj potonjoj poveiji od godine 1438. Moida je tada Matko ili •am ill 8 pomocu drugih obladao gradovima uz Vrbas, kao §to su Jajce, Komotin Boiac, dakle. da

Tvnkovicu,

«pominju u pomenutoj

koji se takodjer i

poveiji. Cini se,

bosanski vla<telin Juraj Vojsalic, vojvoda doljnih krajeva

Blagajima (Babonidima), po$to

knez IvaniS

uz Matka Talovca ratovao

sinovac nekadanjega hercega

tomu

Hrvoja. Juraj Vojsalid bio je vazda uz kraija Tvrtka, a k

knezovima

je bio u

rodu

hrvatskim

Blagaj imao za suprugu

(IV.)

unuku Doroteju. Vojvoda Juraj Vojsalid oborio se je poglavito na Sandalja Hranida, a pri torn su ga pomagaia neka humska vlastela. Sreda mu se nasmijala, te je

Hrvoj<»vu

Dne

odriao pobjedu.

kolovoza 1434. boravi Juraj Vojsalid sa sinovima svojima

12.

vla-

humskomu vojRadivojevida, zatim Vuku

stelom svojom pod KreSevom u srcu gornje Bosne, gdje izdaje povelju vodi Pavlu Jurjcvicu

bradi

vojvode

njegovoj, sinovima

Jurja

Vukidevidu, sinu kneza Vukida, te im vraca sve zemlje njiiiove

uzeo vojvoda Sandalj<. Uz vojvodu Jurja dese se tada

Sane

Plive,

izmedju Cetine

po demu i

sudimo, da

17.

studenoga 1434. pi5u Dubroviani

nekoga

poslanike

Nevoljni Tvrtko potucao

Bedu, kako st to vidi

25. oiujka javlja

u to vrijeme

se je

vojvode

Radivoja,

kraija

mu drugom zgodom

kraljevsivo (intimat e.xpediiionem

uza iz

preporuda

Chomlian), jamadno Jurjevide

1435. nagra-

sijednja. Iz

boravio u veljadi

Pavlovida.

Beda

po^o

ozujku 1435.

Tek

Poiuna, da je kraija bosanskoga Tvrtka

pak da

podijeljeno,

inde domini Tuertchi

regis

>humsku

obdini dubrovadkoj

kralj

knezu Rajku

1435. boravio je u

sijecnju

Tvrtko po§ao u svoje Bo<ne a se dimissi cum

restitucione alias assignatorum facta fidelitate et obediencia debita). 30. oiujka

Raiosava

Dne

prijestolje.

Sandalju

Sandalja

tudjini;

pade jo§ u oiujku

jednoga pisma kraija Sigismunda od 27.

Sigismund Dubrovdanima

povratio

Huma, od Zemaljnika,

obarali vlast Sandaljevu

1434. povratiti

Radivoju, vojvodi

kralju

Tvrtko za Sigismundom u Ugarsku, gdje odpustio

godine

ll-

srebra, oteta njihovim trgovcima u Bosni*;

Dubrovdani

djuju

knezovi

zajedno s njim

Neretve.

Uza sve to ne mogaSe se Tvrtko radi

svi

plemenito, >§to im biSe

vlastelu*

Drugim pismom od (baronibus tcrre de

Vukidevide, koji se povratiSe pod krunu njegovu.

Povratak kraija Tvrtka u Bosnu bijaSe najzgodnije izabran, jer je ba§ u ono vrijeme oiujka

(15.

1435.)

umro

kletvenik

najmodniji

protivnik njegov Sandalj Hranid, te je

namah imao iestokih borba (difierencie et vojvodom Radosavom Pavlovicem. Stjepan Vukdid osjecao se je poradi toga tako »lab, da je sam zatraiio od Dubrovdana, da ga preporude zaStiti kraija Sigismunda. Dubrovdani su to 7. svibnja 1435. takodjer udinili, pak tako je sada i kralju sinovac

nasljednik njegov Stjepan Vukdid

dissidia bellica) s

Tvrtku

If.

lakSe bilo povratiti se u svoje kraljev.stvo.

zaista

nalazimo ga u kolovozu 1435.

a srcu Bosne, u kraljevskom gradu Bobovcu. Ali Tvrtko ne bijaSe se u Bnsnu vratio •am; a isto vrijeme nekako stigao u Bosnu poznati ved Franjevac Jakov de Marchia, ne kao vizitator, nego kao glava vikarije bosanske, snabdjeven velikim povlastima. da i

iztrijebi

sve patarene

bosanske

Mzmatike,

da obnovi red

stegu u franjevadkim

samostanima

najvedom odludnoSdu tako, da iz grada Bobovca (in canostro Bobovvach) >Jakovu de Marchia, vikaru bo.^anskomu svomu prijatelju«, da nckc redovnikc protjerao iz kotara grada Jajca. Radilo se jamadno o Franjevcima, vikarije. Bezobzirni novajlija radio

je sve ozlovoljio. stello

Dne

24.

valjda

kolovoza 1435. piJe Stjepan Tvrtko

koji se nije$u htjeli pokoriti

njegovim reformama.

Prevclika gorljivost vikara

Jakova de Marchia raznjetila je nove borbe u Bosni. Vukdid Radosav Pavlovid, pozvali opet u pomod .Turke. u Hum do 1500 Turaka na poziv Stjepana Vukdida, te haraju

Patareni, na delu inj Stjepan

Ved u kolovozu Jolazi po oblastima one vlastele, koja

se bijahu

Sigismundu pokorila.

Dne

30. studenoga piiu

BOSSA

1428— 1436;

8RBIJA OODINA

POSIJKDN/I RAT S TURCIMA, 1437.

opct Dubroyfani slavonskomu banu Matlcu Talovcu:

»Turski vojvoda

139

Barad, koji bijaSe

Turcima provalio u Bosnu, plijenio je oblast Hum (in regione Calumfeldc) o-im toga druge zemlje, a sada se Cini, da je s Turcima polao prema va'-oSi Hodidjedu (versus civitatem Chodidich). Ponovne provale tursWe prinudiSe Tvrtka, da je opet morao pobjedi u Ugarsku. Medjutim Jakov de Marchia ne htjcde popustiti. PoSto mu se domadi Franjevci nijesu htjeli pokoravati, dozvoli mu general Vilim de Casalis 7. rujna 1435., da smije pomocnike uzimati iz drugih vikarija, a narod.to iz talijanskih; dne 17. prosinca s

opozove sanske

sve

general

povlastice

koje

polak&ice,

bijahu

dosad

dobili

Franjevci bo-

vikarije.

Tvrtko

Stjepan sijeinju

jahu oko kralja Djegovi,

kao

Matija

palatin

dvanski

desio

ban

Gorjanski

Ladislav

kraljem

dvorski

Paloc,

sudac

ban Matija Talovac, ma-

Stjepan Bator, slavonski

sanskim

Tvrtkovid

II.

Stolnom Biogradu, gdje se biSigismunda skupili baruni i prelati

1436.

bijahu

S bo-

drugi.

(dvorski)

palatin

do§li

Tvrtko Borovinid, vojvoda Vladislav KleSic, Juraj Dragidevid

Restoje od HIivna.

protovestijar

zahijev kralja Sigismunda izdade tu kralj 25. sijecnja povelju.

kojom piimi sve samostane franjevadke

svoga kraljevstva u svoju dijeli

u ,Bosni

§ire

obojega roda

iitelje

vjeru obradaju. rili

povlasticu,

zaititu, a

uz to im po-

katolidku

krste

v'y ru,

na katolidku

za te privilegije slabo su

Ali

bosanski patareni

ma-

dozvani od njih Turci. Pade

Turci nastaniSe se sada konadno u juznoiztodnom

gradu varoM Vrhbosni. od god. 1436. staino turski vojvoda s posadom, da brani Radosava Pavlovida, da napada

dijelu Bosne, narodito u

stoji

sve protivnike patarena.

Ved godine

1437. tuii se

bosanski vikar Jakov de Marchia papi

da su Turci potonje dvije godine

oko iestnaest

crkvi

samostana

Eugenu

spalili

IV.,

razorili

franjevadkih

kraljevini bosanskoj.

JoS

od godine

Sigismund, kako put prodiranju fli^mo

bosanski

koji je viie

1435. snovao

turske

gismunda bodrila

zalazio

na to

opet kralj

vojnom stane na

Salijetao

sile.

nego

kralj,

puta

velikom

ga za to ne

srbski despot Gjuragj,

na kraljevski dvor. Sii

junadka borba Arba-

su pod svojim vodjama Ivanom Kastriotom redom

nasa na jugu 2>te, koji

Arnethom Spatom suzbijali

navale turskih

deta

RaTNA OPREMA ODLldNA HUSITB. Mos»J Q dvoroa Carskq}* Mie kod PctfOfnd*.

na svoju domovinu.

Turcima posHje Bolida 1434. 20. travnia 1435., da de Arbanasima podt za rukom, Sto nije u«pjelo Bugahma ni Srbima. Sigismund stao snovati, kako da s pomodu Arbanasa zavoj^ti na sultana Murata U. Dne 9. travnja pi$e iz Temiivara dubrovadkoj obdini, da je sgodno uredio posiove s de> spotom Gjurgjem njegovim velikaiima (commode dispositis negociis regnt sui Hungarie cum Georgio dispoto Rasae et aliis proceribus ipsius regni), a podjedno ju poziva, >da velemoinoga Celebtja (Zelapie), sina slijepoga imperatora, kojega iaije u Dubrovnik Najslavnije pobjede iznije&e Arbanasi nad

tako te se je

dinilo,

SIGISMUND KHAUUJB SAM.

I40

brodovljem, da

s Arbaoasimat obskrbi dovoljnim

odplove u Albaniju,

da ondje ratuju

na Turke. Dubrov£ani se izprva iacahu te zadade, boje6 se turske osvete; no poslije od svojih vje.^tih Ijudi u Senj, taj je najmio ladju, te na njoj podruibu njegovu odveu u Albaniju. Obcina sama se hvali 19. lipnja tajno (^elrbiju

poslaie ipak jednoga

kako

kralju,

pente

je to izvela

»lukavo, to^no, iznenada

potajno*

et accurate,

(calide

re-

clam).

Sultanu Muratu jamaino nije ostalo tajno, §ta je Sigismund radio u Albaniji, Srbiji

preostalo,

spremao na rat, da posve pokori Srbiju Bosnu. Nije ni Sigismundu nego da kupi vojsku na sve strane. Dne 12. sije^nja 1437. piSe iz Praga bo-

Mnskomu

vikaru Jakovu de Marchia, da je za blagdan

Bosni. pak se je

(24. travnja)

odluiio podidi jaku vojsku (validum exercitum) tako od

ijeto dvrsto

drugih naroda, da se obori na bijesne Turke, koji

sv. Jurja

napadaju

dujdude

Ceha kao od Ugara

na granice njegovih kra-

regnorum nostrorum dirissimos invasores). S torn on sam glavom (modis omnibus in eodem exercitu constitui propria

Ijevina (coofiniorum

vojskom poci

<5e

pak

in persona),

se on pridruii toj vojsci sa §est ili osam brace svoga reda, da da navijeSta razkolnicima hereticima rijed Gospodnju. Vc<5 u veljaii i oiujku 1437. skupljala se vojska po ditavoj driavi, pak su se poradi toga odgadjale sve pamice u tolnanskoj baranjskoj iupaniji (universe cause nobitium comitatus Tholnensis

Jakova, da

poziva

hrabri vojsku

de Baranya propter insultum sevissimorum Turcorum partes inferiores eiusdem regnt Hungarie subintrare satagencium existunt prorogate). Osim toga uzeo je Sigismund u svoju sluibu viSe iela deSkih Taboridana, te ih povjerio vodji Ivanu Jiskri od Brandisa, da ih vodi na Turke. Dne 26. oiujka zapovjedi ziteijima grada Pozuna, neka ct

prircde

potrebite brodove, na

kojima de Jiskra

sa svojim

deSkim detama odploviti do

Beograda.

Ratovalo se u iipnju

de Marchia. Vojsku su

S pomodu

srpnju 1437. Sigismunda ne bi k vojsci, kao ni vikara Jnkova

Pongrac od

vodili

sv.

Nikole, Ivan Marczali

severinskoga bana Franka Talovca, koji je doveo

djo&e 19. lipnja kod Pozeiene preko Dunava

u tursku Srbiju.

provaliSe

deSki vodja Jiskra.

dunavsko brodovlje,

Dne

23. lipnja stigoSe

slave sutraAnji Ivanjdan, upaliSe u veicr

preko Morave u oblast despotovu,

grad

galije, a

do turskoga tada KruSevca. Sjutradan 24

KruSevac.

varoii

Gona

Os'avivSi

lubac na strani, prodrijeSe do Petrovca na Mlavi, gdje spaliSe turske ladje to udariie juinim pravcem.

prije-

pro-

predjoJe

Morave prema stolici kod Kovina (izmedju Smedereva uSda Morave) 6ekao severinski ban Franko Talovac s brodovljem, po kojemu <*e opet predi na ugarsku stranu. Bile je 27. lipnja na blagdan sv. Ladislava kralja, kad su stali prelaziti preko Dunava; ali u to im doglasiSe, da je vidinski zapovjednik Alibeg skupio svu svoju vojsku pohitao za njima u potjeru, da ih stigne kod prelaza. StadoSe s toga pred Smederevom do^ekaie Alibega. Planu iestok boj, koji se svr<5i porazom bijegom Turaka. te

se vradahu

lijevi

brijeg

despotovoj, Smederevu. Ondje ih je

Dobitnici proganjahu Turke, te ih sila poubide; ubiSe robiti,

pobjegao.

One

za!o oteie

srpnja 1437

itvjeilaja saobdi

umijc o

zgodan

nije u

toj

6as tri

skodio zastave

na (tria

Alibegu konja,

drugoga ved pripravljenoga banderia), koje

posla&e

konja, te

kralju

bili

ra-

sre6io

caru u Frag.

posla Ivan Marczali kralju obseian izvjeStaj o toj pobjedi, a prijepis

vikaru Jakovu de Marchia,

pobjedi prieaii.

detc agarske da su zarobile

svomu

izpovjedniku.

kale, da je u boju bilo

deliri

Turaka

de§ki kronidar BartoS

pogana 40000

viSc;

turske vodje, koje su kralju poslali u Prag.

Pobjeda Sigi^mundovih dcta naikodila je medjutim samo Srbiji Bosni. Razdraieni nove detc na Srbiju. Vcd 14 studenoga 1437. javljaju Dubrovdani kralju Sigi.^mundu. da je Turdin poharao oblasti despotove Despot pak, ne mogudi muodoi

sultan poslao

Ijcti,

vrlo

ni njegovih navala sno*ifi, utanadio je mir na vcliku Stetu svoju, ustupivii sultanu bogatu oblast svoju Branidcvo (duminus despotus Teucrorum impctum et potenciam

SMRT RRAUA SIGISMUNDA diucius pati

modica

eis

resistere

PROSINCA 1437.

141

pacem cum Teucrorum domino cum non quoddam oppulentissimum cppidum suum Brani-

minime

valens,

sui iactura egit, sibique dedit

bosanski kralj Tvrtko II., koji se bija^ Jedoako morade se turskoj sili pokoriti vratio u svoju drzavu. On obeca sultanu, da 6e mu piacati godiinji danak cd 25.000 duda 6e ga priznavati za svoga vrhovnoga gospodara. Sigismund nije mogao toga kata,

zevo).

zaprijr6ti. akciji

jedou ruku bio je sam

u drugu smetala je svakoj TaDiskoj

bolestan, a

grozna seljaika buna, koja bijaSe buknula u Erdelju

nijama.

Ubogi

seljaci

biskup, dinovnici

ne mogahu

vi§e

snositi

tezke

ugarskim zupa-

susjednim

na njih

bijahu

svalili

tomu ih predju u katoli£ku crkvu. Napokon

gospoda, trazedi od njih desetinu, dace

ganjahu, da se odreknu svoje gr£ko-izto£ne vjere

terete, koje

razne

rabote.

SlOISMUNO U ORNATO RIMSKOOA CARA. Sniinak • v«likog«

siradahu

od neprestanih provaia turskih. gospoda seljaiku bunu.

Tck

nakon

p«teu i\J«m«M« driav*.

iestokih

borba

groxna

krro-

prolica uguiii^e

(Smrt kralja Sigismunda gismund otiiao u Ce^ku.

koje se

prosthca

vile

nije

1437.).

Joi u Ijetu

iiv poviatio.

Trebalo

1436. bijaSe

Si-

ondje utTrditi

od koje se ne mogaile izlijet\t\. Vide<5i, da mu ncma duga ob«tanka, nastojaie poglavito o torn, da svojoj jeditoj kderi Elizabeti suprugu joj Albrechtu V. od Habsburga osigura nasljedstro u svim svojim kraljevinama. No tu mu stade smetati supruga Barbara sa svojim bratom nedakom, ic\t6\ po smrti svoga supruga ostati kao kraljica na Ceiu vladanja. Neki pisci mir

husitskih bojeTa.

iza stral^nih

ga snadje

bolest,

KHAUUJB

StOISMUND

I4«

pridaju,

zeta, te izabrali za

poljskoga kraija Vladislava, a

ieoomi ^tni

da je

se,

radtti, da bi po smrti Sigismundovoj svoga vladara mladoga, tek trinaestgodiSnjega se tada oienio njom, 6etrdeset pet godi^njom

oko £e&kih velikaU

Barbara stala

odvrgli njczinu kder

SAM.

neke £e§ke velikaie

znista

kraijica

predobila, jer

kraij

osje6iSe viie posve siguran u CeSkoj. Ostavi pa£e 11. studenoga 1437. grad Prag

samo do Znojma, gdje mu

se vradati u Ugarsku. Ali dudje

Tu umre

Albrecht

prosiaca 1437. Osjedajuci, da

zove preda se sve deSke

bijahu do&li u susret kdi

se pnbliiuje

zet

posljednji 6as, sa-

ugarske velikaie svoje druiioe, preporu6i im kcer

stade

zeta, te

Onda se dade obudi u carsko odijelo, du^eka smrt Tri dana ostade mu IjeSina sjediti na prijestolju, a onda mu tijelo odvezo&e u Veliki Varadin, gdje ga sahranise. Bilo mu je male ne 70 godina» kad je umro. Hrvatskom preko petdeset godina. Prva polovica Sigismund vladao je Ugarskom ih

moljaSe, da ih priznadu za njegove nasljednike.

pak sjededt oa

prijestolju

ojegova vladanja do godine 1409. izpunjena je vjeditim borbama sa suparnicima

protu-

ga zaokupljaju poslovi njemacki,

kraljima; u drugoj polovici vladanja opet suvi^e

£e§ki,

Za Ugarsku Hrvatsku bilo je upravo Stetno, pa£e pogubno, njemaiku poslije £e$ku, jer kraj tadanjih neuredjenih pritika nije primio krunu

talijanski, vjerski

ito je

crkveni.

jedan vladar bio dovoljno jak, da upravija tolikom drzavinom.

udarac

Najljudi

hrvatsko

stiie

kraljevstvo

tim, §to

najveci dio svoga

izgubilo

krasDoga primorja, a narodito dalmatinske gradove od Zadra do Spljeta, otoke od Cresa do Kordule. Tim bi Hrvatska gotovo potisnuta od mi>ra. Ostade ioj doduSe na skrajnjem i

sjeveru otok Krk, zatim Vinodol

posve razkinuto

Pak 1

tima ostatcima

sam Dubrovnik,

grad Senj, a na jugu Omi§

malo dovoljno, da se prijetila je vjedita

ponos

taj

dika

brodovlje.

hrvatskoga

K tomu

Krajinom; no to bijase

pogibao, da spadnu pod vlast kraljevstva, taj

bilo

god se

hrvatsko kraljevstvo

trgova£ka.

mletaikoga

najodludniji

neprekidno, kad

privrienik hrvatsko*ugarskih kraljeva, strepio je

spremalo brojoije

uzdr2i hrvatska mornar.ca, ratna

Mietcima

je u

izlozeno

lava.

najodaniji

sa iztoka

navalama turskim, osobito od godine 1414., kad je prvi put osmanlijska sila provalila u srce hrvatskih zemalja. Sigismund je duduse ozbiljno smi^ljao, kako da obrani sve svoje zemlje od turske invazije, pak

ime god. 1432. sastavio osnovu za ni zakljuCci ugarskoga sabora cd godioe 1435. nijesu bili dovoljni, da sustave tursku bujicu. U obde je tadanji svijet slabo cijeoio tursku vojenu snagu, te joj zato nije mogao ni odoljeti. Vojena snaga ugarskohrrjtska, kao u ob<^e srednjoevropska, sa svojim banderijima, s vitezovima tromom organizacijom svojum nije bila podobna, da se ogleda kamo brojnijim mjeri s kud

kraljevine

obranu

driave

ditave

svoje;

ali

je u to

njegova

osnova,

ojskama

turskim, lakokretim

tovo redovito bi se zgadjalo, te harala

pod

Dok

bi turska

sila

su Turci udarali

juga

s jugoiztoka,

tako u Ugarsku. kao u Hrvatsku tudji sabori

ugarski

viie

puta

zakljuiivali,

a MIetci

grabili

elementi gotovo se

tudjinci

svi

danja poplavili

oba

kraljevstva.

Mnogi

tih

baoi

biskupi,

kralj

celjski

zemlje,

u Ugarskoj

za se

Zaiudo sa da im sc

u Hrvatskoj.

Stgismundova

via*

najvi^ih dasti, a

Da spomenemo samo porodicu Albena knezova Ccljskih, koji te su sa sobom dovodill £itave tcte svojih njema£kih sluibenika,

kastelana, kapetana, paCe silniji

Nijemaca zadobavi.4e

prostraoih posjedovanja. bili

na zapadu, grnuli su

sa sviju strana.

uklone

oduzmti darovana posjedovanja: tudjioci se uza sve to banili Od svih straoaca pak zadavahu najvite jada Nijemci, koji

ViSe puta, go-

munjevnom brzinom koju zemlju po-

vojska

puka odvela na robiju, prije nego bi se naSe (ete mogle pozvati Napokon je u Turaka bilo tada mnogo vi&e ognjena oruija, nego u nas.

popalila,

oruije.

brzim, a narodito s njihovim janjidarima.

pladcnika. Izmedju svih porodica njemaikih opet

knczovi, narodito u

drugoj polovici

vjendao Barbarom, k<^erju kaesa Htrmaoa.

bili

su naj-

Sigismundova vladanja, odkad se je

Rodbinskim svezama predobi&e

celjski

SMRT KRAUA SIOISMUNDA knezovi

Gorjanske

PROSINCA 1437.

143

druge porodice, pak tako se polagano stvori neka dvorska stranka, ta dva premodna roda, njihovih rodjaka prijatelja.

koja se je poglavito sastojala od

Bai tima rodovima, vina Ugarske

kad god

Hrvatske,

dvorskoj stranci ostavljao

toj

Sigismund

upravu svojih kralje-

na dulje vrijeme u tudjinu.

polazio

nadbiskup bio je pokraj njih puka sjena. U obde je za Sigismunda sve vi$e slabila kraljevska

dok

vlast,

Ostrogonski

je dizala mo<5

Kako su poglavito velikaSi pomagali kraija u neprestanim ratovima, uzdriavajuci o svom troSku banderije, morao ih je kralj svedjer mititi darovnicama, pak tako je doprinosio, da su postajali sve modniji ugledniji. Kralj je medjutim sam osjedao, i sam da bi trebalo premod vehkaSa nekako ograniditi. Kako je medjutim malo plemstvo bile velikaSa.

zavisno od velika^a, a svedenstvo je u prvoj polovici vladanja biio protivno S'gismundu, nastojao je on pridici gradjanstvo, koje

ugled.

politicki

iei6e

za njegova vladanja

sastajaii,

panijskoga plemstva, nego

saboru u Pozunu, gdje

trgovinu proniet, ne bi li tako graSigismund na sabore ugarske, koji su se pozivao uz prelate barune ne samo poslanike zu-

gradjanstvu podjeljivao razlitite povlastice, podizao

djanima pribavio

velikim dijelom bilo tudjega porijetia

zaista je

zastupnike kraljevskih slobodnih gradova. Godine 1402., na

Albrechta Austrijskoga dao proglasiti ba^tinikom svojim, na-

iazimo prvi put uz »prelate, barune, plemide

velikaSe* takodjer

>gradove« kao

6Ia-

nove saborske, a izmedju 112 pedata, kojima je potvrdjena izprava staleza, jesu takodjer peCati gradova Poiuna Soprona. Time bi polozen temelj potonjoj diobi ugarskoga sadvije kuce (stula): u kudu velika§ku, gdje su se skupljali prelati i drzavni baruni; bora u i

u kudu staleza (status et ordines), gd|e su zborovali poslanici (nuncii) nizega plemstva

Ved godine 1405. nalazi se prvi trag toj diobi, kako se razabire iz UToda tada na saboru pnhvadenih zakona o sudstvu, dadama, mitnicama Kralj t. d naime kaze, da je dekret sa zakonima toga sabora izdao, >po^to je iz svih iupanija svoga kraljevstva, kao takodjer iz svih gradova, trgova i slobodnih mjesta sabrao sai

zastupnici gradova.

slu§ao poslanike latima,

barunima

zastupnike (nunciis et legatis),

uglednijim velika^ima, kao

po§to se je zatim posavjetovao

pre-

Medjutim doziSigismund pomagao kraljevskoj vlasti, nego je samo i

redenim poslanicima*.

vanjem gradjanstva na sabore nije podigao ugled sabora, tako da je za njegovih nasljednika sabor sve odludnije utjecao u javne poslove. Uz sabor digao se silno ugled palatina, demu je mnogo doprinijelo to, i

ito je Nikola Gorjanski tu dast

izbivanja

zastupao.

mirovnoga

konom

sudca

Ved

tada

izmedju

obnasao preko

podeli

naroda

Ugarskoj smatrati

trideset godina, te kralja za njegova desta

kralja<, §to

poslije,

palatina za >posrednika

naime godine

1439.,

za-

utvrdjeoo.

Sigismunduvo dugotrajno vladanje urodilo je dakle u Ugarskoj tim, da je znatno vlast velikaSa, ugar^koga sabora palatina. U Hrvatskoj je istodobno ojadala vlast banska, a pripomoglo je tomu mnogo, §to su tu dast obnaiali knezovi Celjski, Frankapani, i napokon TaloTci. Kraj tih rodova podigli su se u Hrvatskoj po milosti kraljevoj jo§ knezovi Blagaji (Babonidi), onda na skrajnjemu iztoku knezovi 1 o d k (Fhstacki) u Srijemu. Ved godme 1410. spominju se brada Ladislav Emerik Ilodkt (de porasla

Ujlak, Wylak), sinovi Bartulomeja, poslije ntedju

Kralj

kao bani madvanski. LndisJavljev

prvim velika^ima ne samo u Hrvatskoj, nego car Sigismund bio je visoka, lijepa stasa,

sin

Nikola

iztide se

u Ugarskoj.

lijepa lica.

Imao

dugu, dobro

dostojanstveoim. njegovanu bradu, plavu kovrdastu kosu, koje su ga dinile Ijubaznim Svijet ga je driao za najljepiega vladara onoga vijeka, za rodjena kralja, koji ved svojom i

zdravo (irpio je samu pojavom pokazuje, da je kralj kraljcva. Tijelo mu je bilo jako ne&to od podagre), tako da je sve uza neumjerenost u pilu i razkala&eni iivnt sve do starosti saduvao neku mladenadku svjeiost t snagu. Znajudi dobro za svoje tjelesne prednosti, rado se je svakom prigodom pokazivao u carskom sjaju, a k tomu se je na i

SIQISMIJND

,44

viie mjesta

dao

slikati.

Osobito je bio sklon

konja

lijepc ieoe, sjaiio hi s

KRAUUJB

ili

saSao

SAM.

prijazan

da se

s kola,

prema zrnama. Kad

s njinia

rukuje.

hi sreo

Ni jedan poziv na

gradjaDske plesove nc bi odklonio, pa£e Jo§ u btare dane plesao hi s gradjanskim ienama djevojkama, te bi ih darivao zlatnim prstenjem. Uza svoju Ijubaznu <fud bio je Sigisrnund

Umio

vrlo razgoTorljiT.

rima, te

ojemadki, te se

£eftki,

hlepan, csobitu nagao

viteitva

tek

koji prijatelj

strastven.

ili

Lako

prekomjernom blagosdu

pored svoje razboritosti dao

poiteoja svoga gazio zadanu

svoga (ovjekoljubija

gova nagia cud

rijed,

Volio je dosjetku

likih

osnova svojih vrlo malo njih ostvario.

mana.

kada do

Pri

zaiagati za

lakoumaD, po-

opet udinjeno zlo

najgroznije opadine. Njekraja izveo, §to bi u prvi

uztrajnosti.

torn ga je smetala je zgadjalo,

novae sve, §to

Hrvatsku za 45.000 dukata; u obde

nije bio ito duzan.

^ ^"^m*^

jo§

S toga

od ve-

prekomjerna

da redovito

nije

raz-

imao

da dodje do novaca, tko htio primiti. Frankapanima

Qovaca, najmanje pak onda, kad ih je trebalo za velike podhvate.

ditavu

Bio je

vjerom prevrnuo; da je pored

brzo ponestalo potrebite suage

nije se kratio zaduiivati se

§alu,

a viSe puta

gotovo luda darezljivost njegova. Tako se

zaloiio je gotovo

zastranio.

poboinosti podinjao najvede okrutnosti

je v'lie jezika:

dobrotom. Temperamenat njegov bio je kriv, zavadjati od laskavaca; da je sve pored

varati

zasDovao, jer

velikih

bila je poglavito kriva, te je rijedko bi

Sali

planuo gojevom, a onda

mah

sipnost

latin<'ki.

dvorjanin u

Govorio

da kaze.

napisati, §ta

Sigismunda

prijaine siraoe bilo je u

nastojao popraviti te se je sve

niorali

magjarski, francuski, talijanski, pade

kad

razborito o naizamaSnijim stva-

bez ikakve priprave govoriti

savjeinici oijesu

bi Ijutto,

Uz ove

nije bilo velikaSa,

kojemu

Vll.

ALBRECHT AUSTRUSKI, VLADISLAV LVARNENCIK LADISLAV POSTUMUS. i

(M37.-

Albrecht AuUrijtki •mrt kralia dislar

(1410. ralovl

liitopadk

Ugarski ««bor n

—

1439.

— 1444.). — I'rva

pobjede kod

1440.— 1444

aTiboja

1446.

—

NiSa

sribnia

Hrvatsko

14?9.

kraljevitvo

1442.

Kunorice;

Ladiilav E'ottamus

porar

—

Vladiilav

Varne

kod

1444.-1457

—

Smederev* 37. koloTot* 1439m

P»<i

godine

podsada Beograda (1440.).

"nrt kraljice Elizabete 19. prosinca

Tarcimi;

IjcTstTo godloa

• travnjn

27.

Varnen^ik (1440

— 1442);

—

(1437—1439.).

Albrechta

'457.)-

1438.

1439-

—

EliiabeU

Gradjanaki rat u Ugar«koj

Varneniik vlada aam 1443'

(10. itadeooga

—

1444)'

— 1452). —

Via.

1444-

Hrratako kra-

Rat na celjske kneiOTC Fridrika

Iran Hanjad kao gabernator Ugarike (1446.

Hnratakoj

Ulrika

Boj na Kosotu (18

—

Nutaruje prilike o Ugartkoj; Turcima (1451.). 20 liftopada 1448.) I posljedice njrgoTc; mir s deipotom borbe • Ivauotn Jiakrom (1449 —1457 ). Oalobodienje kralja Ladislava Postama od ikrboiitra (4. rnjna I452«) i

—

HrTatako kraljerstTo god. 1446

—

Ulrik Celj»ki

Ivao Hnojadi

— 1452.;

imrt bana Petra T»lovca (1453.).

1453.— U55.; borbe

Bcograda (1456.); tmrt Ivaaa Hunjada (11. knloroza Gjuri^ja Brankovida (24. proainca

1456.).

—

ilara

at baniju u Hr»atikoj

145O.), Ulrika

Pog>bija LadiilaTa

Poatnma

—

Pail

Carigrada 29 sviboj* 1453.

(i453— »457

Celjikoga (9.

)•

Hunjada (l6. oiojka 1457);

(23. studeooga

I457-)

—

itndrooga

Druga podaada I4S^

"""rt

)

deapota

kralja L«dl-

'-;/

ALBKECHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV LVARNENCIK LADISLAV POSTUMUS. i

(1437.- U57).

Ibrecht Austrijski (1437.— 1439.). Talovac i

javija

preminuo.

vjernost

prosinca 1437.

grada Dubrovnika, da je

vlasteli

sinca

11.

Ban

nadalje u

slavi

Poiunu k izboru novoga

kralj

staleii

sastali su se

se vec sporazumjeli, da 6e izabraii

kralja, te

ban Matko

Sigismund 9. prosvom pismu dubrovaiku

car

odanost, pak dodaje: >VeIika§i

Slavonski

Be£a svojim zemljacima, vijecu

ojvodo

austrijskoga (Albrechta V.), *«ta Sigismundovac Ob<5ina dubrovaika priredi na to svedane zaduinice za pokojnoga kralja i dobrotyora

>^w|^f^!|J^S

-^^-^^

kojom

svoga,

prigodom posmrtno slovo govorio

glasoviti spisatelj Filip

Diversis.

Albrecht V.

porodice Habsburga, Tojvoda austrijski

suprug jedite

kderi Sigismundove, bijaSe joi za iiTota svoga tasta odredjen za nasljednika

Djegova ne samo u Ugarskoj

Pa£e i

na samrtnoi

brvatske, da

Hrvatskoj, nego

u zemljama ie^ke krune.

Sigsmund nazo£ne

postelji zaklinjaie

priznadu zeta

kder

za nasljednike.

velikaie ugarske

Ugarski

hrvasski

medjutim priznaie doduie, da Elizabetu, k<5er Sigtsraundovu, patri prijestolje po nasljednom pravu (iure geniture), ali ne htjedo&e ni pogaziti

staleii

svoje izborno pravo. nici t

suprugu

cije (in

Ugarske

Tako

11.

II.

da su

prelati, Telikaii

drugi zastup-

Hrvatske, sabrani u Poiunu, dne 18. prosinca 1437. Albrechta

Elizabetu upravo izabraii za

regem Hungariae, Croatiae

Hrv. poT,.

se zgodi,

kralja

Dalmatiae).

kraljicu Ugarske,

Pognuvii

koljena

Hrvatske i

Dalma-

razkrilivii

!••

ruke

l4t

AL^RKCHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV

VAHNKNfclK

LADISLAV POSTtlMUS (1437.- 1457.).

moljahu jedoim glasom govoredi: »Gospodine, danas primamo tebe za kralja gospu naSu«. luiega, a jedoaWo suprugu vaiu za kraljicu

gospodina

dana

Nelcoiiko

bai na novu godinu

poslije,

1438., sastade

se kninitbeni sabor u

Stolnom Biogradu Tu ovjenfia nadbiskup ostrogooski Juraj Paloc Albrechta za kralja, a vespnmskt biskup Simon Rozgon Elizabetu za kraljicu. S privolom sabranih velikaSa staleia izdade torn prigodom Albrecht svojoj suprugi povelju, kojom izrijekom odredi nJQ i njezine baitioike za svoje nasljednike, ako bi umro prije nje. ]oi se morade Albrecht obvezati, da ne de piimiti krune njemadkoga kraljevstva bez naro^ite privole ugarskih hnratskih staleia, koji bijahu izkusili za Sigismunda, kako je Stetno po njihove zemlje. kad je kraij suviSe zabavljen stranim poslovima. Namah sutradan, 2. sijednja 1438. javija Albrecht vazda vjernomu Dubrovniku, §ta se je u Stolnom Biogradu zgodilo. >Nedvojimo<, piSe on, •da vam je ved dosad poznato, kako su gospoda prelati, baruni, plemidi i

se dobro^instva na§ega

prvaci kraljevstva Ungarije, sjedajudi

predSastnika cara, prima-

spremno njegovu oporuc^nu odredbu u pogledu nasljedstva naSega u kraljevstvu poslije zdrava Ungarije, pokoravajudi joj se jednoduSno, nakon zrela savjetovanja vijedanja izabrali javno nas za kralja Ungarije suprugu na§u, kcer naime re^enoga cara, za kraljicu (manifeste itaque hactenus vobis constare non ambigimus, qualiter domioi prelati, barones, nobiles et proceres regni Hungarie beneficiorum dicti domini imperatoris predecessoris nostri non immemores, testamentali sue disposicioni supei successione nostra in regnum Ungarie facte et habite parili se animo conformando, eidemque unanimiter judi

obedieociam debitam prestantes, maturo

prehabito

consilio

cione nos in regem Ungarie, consortemque nostram, filiam peratoris in reginam publice elegerunt).

smo

Nakon toga

sana subsecuta delibera-

utpote

annotati

izbora, poSto

domini

im-

dana

je proteklo par

ovom gradu Stolnom

Biogradu, mjestu vec davna za kniniredenom suprugom na§om sredno ovjendani svetom krunom toga kraljevstva, po obredima za to ustanovljcnima, a u nazodnosti velikuga broja redenih prelata, baruna, plemida prvaka kraljevstva, od kojih nije nijedan tomu protuslovio. Budi s toga bvala odslava previSnjemu, kojega se je pobudom redbom nedvojbeno to zgodilo*. Na kraju pisma pozi^a kralj Albrecht dubrovadku obdinu, da ostaoe kruni njemu tako odana, kao §to je bila u svim zgodama divnom bill

ju£er

(1.

sijednja) u

saoje ugarskih kraljeva odredjenu, zajedno s

postojanoicu vjerna njegovim predsastnicima,

na strandareoje

niti

neka ju nepovoljni dogadjaji ne zavedu

u postojanosti uzdrmaju.

pismo kraljevo odaje neku bojazan njegovu, kao da bi tko mogao dvojiti o tzpravnotti njegova izbora krunisanja. Premda kaie, da su njegovu izboru kruniCitavo

sanju prisustvovali brojni prelati, baruni, plemidi poslutimo, da su taitoika

mu do

sadinjavali

prijestoija

pomogli oni

dvorsku

velika^i, ipak

podobnije, ako

je istini

velikaii, koji su za

njegova tasta

pred-

stranku, kojima su na delu bili uz neke prelate palatin Lovro od Hedervara, ban ditave Slavonije, Dalmacije Hrvatske Matko Talovac, madvanski ban svojak kraljev I^dislav Gorjanski. Fade ni ditava dvorska stranka nije i

sudjeluvala

kod

joJ u prosincu kraljici

Barbari

izbora; najbliii rodjaci Albrechtovi, celjski knezovi Fridrik

1437

pobjegii u Slavoniju, poSto im ne bijaJc posredilo,

pomognu do

spletke niezioe protiv kdcri

Namah nakon bududu

prijestoija. i

kraljica

udova Barbara

Ulrik bijahu

da obudovljeloj zarobljena,

tim

zeta njezina dokrajdene.

krunisanja

prijetiololcu.

Sama

podje

boravi od

Albrecht u Budim, koji 9. sijcdnja

do konca oiujka

grad odredio za svoju 1438., vrSedi driavne

poslove. Odavle pi*e svojemu rodjaku, takodjer austrijskomu vojvodi Fridriku, koji drii Stajctsku i Kranj»ku, kako je izabrao i krunisan za kralja; odavle imenuje 9. veljadc dcteroaest namjrstnika. koji dc mjcslo njcga upravljati vojvodinom Austrijom, njegovom

djedovioom. je patrilo

Odavle napokon radi oko toga, kako da stedc dcJko prijestolje, koje ga po oasljedstvu po ugovorima izmedju Luksemburga Habsburga. Vazda i

ALBRKCIIT AU8TRIJSRI (1437.

vjerni i

odaDt ban Matko Talovac ostavio je

namah

— 1439.)

poslije krunisanja

pohitao u Slavoniju, da stane na put rovarenju celjskih knezova.

pak su

§to se na ojih sprema,

Aibrechtova Ugarsku Ti kao da su

slutili,

nastojali udobrovoljiti svoje protivoike u kraljevstvu.

Sto-

bodna kraljevska obcina na brdu Gradcu kod Zagreba, a kaptol zagrebaiki tuiili se tu Vilima Stamma (Wilhalmen von na Nijemca Stamm), gorko kapetana celjskih knezova u gradu Medvedgradu, koji je sa svojim njemadkim drugovima (Colomanum Trakenberger) i

robio zagrebadke trgovce, te pustoSio

plijenio zemljiSta (Podbreije,

Premda su knezovi Fridrik Ulrik jo§ 21. zagrebaikumu kaptolu gradjanima na Gradcu, da su kapetana, jer viSe vole »mir slogu, nego razmirice* cium pocius quam discordie intendamus); premda su gradjana.

Krapine i

nudili

(cum nos paci

namah

Krapine

zattm

et 6-

javljali

zulum svoga

dokrajditi

concordie par1438.

sijednja

primirje sve

ban Matko htio od sudbenoga postupka protiv ipak

Gjurgjeva; odustati

spremni

pismo kaptolu

poslali sigurno

obdini, te

Gradane) zagrebadkih

prosinca 1437.

kapetana

nije

Stamma

Vilima

gospodara, knezova

poziva

1438.

sijednja

njegovih

celjskih.

ban

Wet Matko

13. iz

Zagreba £azmanski kaptol, neka potanko iztr.iii sva nasiija, §to ih je medvedgradski kapetan od 27 rujna proSle

godine podnio

>po nalogu

sa zna-

njem recenih gospodaia svojih< (ex commissione et scitu dictorum domi-

norum suorum). Kaptol 6azmanski neka ustanovi, da It je istina, §to se tuie, da je kapetan Viltm 27. rujna 1347. dao zarobiti zagrebaikoga gradjanina i

trgovca

Bartola

Talijana,

kad se

vradao sa sajma u Optuju; da je zatim 30.

studenoga dao

plijeniti

gradskom posjedu Podbreiju, da

Ved nakon dva

oglobio.

sije£nja, potvrdjuje

svih

istinitost

.su takodjer

poharao dana, 15.

tuiba.

potvrdili, stao je

zove celjske progoniti. utete milosti kraljevoj.

zova celjskih

Krau

Poito

Albheciit Austrijski.

kvornik te Svtx u

plemidki sudci za-

grebadkc iupanije re£ene tuibe iili

onda

(azmanski kaptol

izloienih

iupan

udario na gradsko

19. prosinca

selo Gra£ane, koje je nemilo i

robiti

g*l«riji

tUka ambralke tbirke

B«i:

iztra-

ban Matko kne-

toga bi knez Ulrik prinudjen, da sam podje u Budim,

Kralj na to odredi

jedne strane, a kaptola

24. veljaCe

zagfebaikoga

1438 i

da u parnici izmedju

obdine grada^ke

da se ki)e>

druge sude

ma^Tanski ban Ladislav Gorjanski slavontki ban Matko Talovac. Dok je ban Matko oastojao sku£iti celjske knezove Fridrika Ulrika, te ih napokon prinudio, da su se utekli milosti kraljevoj, obraiunao je sam kralj stojom puDicom Barbarom. Strpao ju u Poiun u £attni zatvor, oduieo joj iva od Sigismundm daroTana posjedovanja, a onda joj dozaaiio godilnii dohodak od 12.CXX) zlatnih forinti. i

Nekako u s banije

isti

mah

oborio se kralj Albrecht

knezove Frankapane.

NajpHje skinuo

hrvatske kaeza Stjepana Frankapaoa, te povjerio baoovtou Dalmacije

Hrvatske

ALBRKCIIT AlSTnUSKr» Vl^ADISLAV

I50

VARNENSiK

LADISLAV POtTWMUS (1437.— 1457.)

onako driao svu nekadanju driavinu kne1438. nalog knezu Stjepanu Frankapanu rova Zrinskomu njegovim sinovima (Pavlu, Jurju I'etru) Petru knezovima bradi njegovoj, da im grad Slunj, ili pak da nauiire onih 2000 zlatnih ill povrate kradom (furtive) oteti ban Nikola grad Slunj zaloiio. Frankapani forinti, xa koje bijaie ZriDskima '}oi knez

Talovcu,

Petrtt

Matkovu,

bratu

poslijc toga

Nclipi6i;

izdao

Icoji

vcljade

neko vrijeme

kratili

zadovoljiti kraljevu nalogu. JoS 7. travnja javlja zagrtbadki kaptol,

da Frmokapant nijesu vratili Slunja teljska pogodba izmedju Frankapana

Za boravka

1439 utnna^ena

tek 25. lipnja

Budimu zgodi se

neSto, §to

tadanje razpoloienje duhuva u Ugarskoj, te jasno odaje postojede

urodjentka

prija-

zna^ajno za

vrlo

opreke izmedju

Ugarskoj, kao u Hrvatskoj.

stranih doseljenika tako u

Zrinskih u pogledu grada Slunja.

Albrechta u

kralja

novaca;

starih

Magjarima naime u

premoc Nijemaca u gradu, pak se 18. oiujka listom podigoSe, uniSte sve, 5to je njemaCko. O povodu tomu pokolju priia sc razli^ito. Ivan da zatru Turianski pripovijeda, da se je iiteljstvo grada Budima sastojalo poglavito od dvije narodnjema^ke, te da je prema tomu jedne godine bio gradskim nosti, naime magjarske sudcem Magjar, a druge opet Nijemac. Ali Nijemci, obijestni Sto imadu sada kralja

Budimu dodija

obijest

(sui idiomatis principe tumidi),

SYOga jezika

gledahu dosadanji obidaj ukinuti

Magjare Naiao se medjutim izmedju Magjara neki odiiian Covjek, po imenu Ivan EtveS (Ewthews), koji je ustao na obranu svojih sunarodnjaka, pak rijeiju dinom branio iast magjarskih gradjana. Nijemci s toga silno zamrznuSe na njega. Jedno;a dana kradom odvuko^e u neku kudu; ondje ga do smrti izmudi§e, pak mrtvomu tezak ga zarobiSe posve

potlaCiti.

u Dunav baci^e.

kamen o

yrat privezaSe

uieta, te

ga voda izbaci na obalu Dunava.

tijelo

gjarsku gospodu, kojth je za

«tadoie vapiti ttdarati

na kude

desio se je u

ba&

osvetom.

tada bilo

ProvaliSe

palade njemadkih

Budimu

samostan

sv.

mogli ni^ta

Kad

Bog

nama<

je s

Ivana oadi.

Ali

nastavi§e

Magjari

radi

krivce, ubijati

inkvizitor

kraljevski dvor.

ne na>av>i

ali

robiti

krivi

u njima.

zaklinjudi

ne razumjeSe njegovih

Jakov de Marchia

prestadoSe

Magjari stado§-2

BaS tada

Jakov de Mnrchia. Videci on

medju Magjare,

svoj posao.

a Magjari

evangjeliste,

poleti

suvremeni Aeneas Sylvius

je Albrecht, pile on, boravio u

nekoga Magjara

sugradjana, pak

bosonog

glasom, da se okane daljega klanja.

>£to

mnogo nagrnulo na grad, trazedi

glasoviti franjevadki vikar

pokolj u gradu, pograbi razpelo,

dudi:

Nakon osam dana odrijc^i se tijeio od Grozno osakadeno tijelo stra§no uzruja ma-

ubijati

Nijemce, da

robiti,

su dali

rijedi,

vrati se

pladoim ved

kli-

tuian u

kad ved nijesu povod pokolju.

Budimu, sudac gradski, po narodnosti Nijemac, dade

nekoga prestupka (ob delictum)

baciti

u rijeku (Dunav). Poradi toga

namah buna, jer je Magjarima njemadko ime bilo mrzko (quibus teutonicum oomen exosum erat); oboruiani Magjari stadoSe redom ubijati Nijemce, koji bi im u

porodi se

u kaiteo, gdje je kralj boravio, a na to se Magjari oboriSe na kude trgovadke, kojih je vedina bila njemadka. I Aeneas Silvius pripovijeda o bezu§pje$nofn potredovanju franjevadkoga vikara inkvizitora Jakova de Marchia, premda jc

susret doiii. Nasta trka

Sttzama

pokon

molbama nastojao pobunjene Magjare odvratiti od daljega krvoprolida. Naipak rodjaku kraljevu kraljidinu, maCvanskomu banu Ladislavu Gorjanskomu,

poilo iM rukom,

cama gradskim

razdraieno gradjanstvo

te je

mirio narod

umirio.

konja, pak

ZajaSio

obedanjem, da de se krivci strogo kazniti. se pobunjeni narod razilaziti klidudi: >Gospodaru, vodi nas na Turkc*. s

prolazedi uli-

Tek na

to stao

Budimtki pokolj ogordi kralju boravak u tom gradu. (^uvSi k tomu, da *u ga bai dan pokolja njcmadki knezovi izbomici jcdnoduSno izabrall za njcmadkoga kralja, odiudi ostaviti Budim podi u Bed, da budc bllli Njemadkoj Ceikoj. Jo4 31. olujka itdade u Budimu povelju banu Matku Talovcu dhlje njegovoj bradi, kojom njima otuvi gradove Gjurgjcvac u Mavoniji, a Srebrenlk i Brdku (Barkarad) u Usori, ito no ih bijtbu primili u zaiog jo4 od kralja Sigi.smunda. Na to povjcri vladanje suprugi EUiabcti na

laj

ALBRECHT AUSTItUSKI (1437. i

oekim pouzdanim vijecnicima,

(^eSke.

mah

prvi

slanici koncila u i

razasutom

tako

njeoiadko bilo tada

I5t

podje u Be6, da ondje do^eka poslanike

kruDu njema^ku,

kratio se je primiti

kai^ima obvezao, da je ne 6e prihvatiti bez

kraljevsku iast.

— 1439.)-

narodite

stanju,

jer se

bijaie

privole njihove,

da se

ugarskim

Albrechta

veli-

jer je kraljevstvo

mnogo otimao

baS nitko Dije

sada navali njegov rodjak, Stajerski vojvoda Fridrik, a

Baselu moliti

Njemaike

njim

po-

ugarske staleie, da nc odbiju izbora. Pa^e

milanski vojvoda posla u Be£ svoga poslanika, da Albrechta skloni prihvatiti ponudjenu

Taj

£ast.

poslanik

milanski

27. travnja zasebnu

sastavi

govori ovako: >Za§to te Ugri prijede? Zar

spomenicu, u kojoj uz ino

za njihovo kraljevstvo nije koristno, da budeS

carem? Gledaj, kako se Ugri vlastitomu spasu opiru; treba im pomo6 i preko volje njihove, po^to ne znadu, Sta je dobro. Ono kraljevstvo imade razmirica tako s Mletcima, kao s Turcima. Oba su neprijatelja velika, a Ugarska nije jaka, da im odoli; ako joj pomogne car, branit 6e se vrlo dobro Zar Mletci ne zale, da je kralj ugarski postao .

da se Ugri moraju onomu radovati, radi dega se Mletci Ijute, jer §to je potonjima na §tetu, mora prvima biti na koristl< Salijetavani sa tolikih strana privoliSe napokon ugarski stalezi, da Albrecht primi iast njemadkoga kralja (27. travnja). Od toga £asa ostade kruna njemadkoga kraijevstva porodici Habsburga sve do propasti carstva u devetnaestom stoljedu.

carem

Sigurno vec

Dok

toga

slijedi,

su Nijemci gotovo nametnuli Albrechtu kraljevsku

Ta Albrecht

u CeSkoj

Cast, digla se je

nedavno gorljivo pomagao Sigismunda u husitskim ratovima, a k tomu je bio Nijemac, koji nije nau£io (e&koga krunu sv. Vedeslava. JoS 26 prosinca 1437. jezika, premda mu bija§e tast namijenio bijaSe se u Pragu sastao sabor >za izbor kralja*. Kaspar Schlick, kancelar kralja Sigismunda, a rodo.Ti iz hebskoga kraja u Ceikoj, ustade i prikaza saboru posljednju ielju

jaka stranka, koja

ga nije htjela

priznati.

pokojnoga

cara. Ali

Roienberka

samo

Albrechta bez ikakovih

uvjeti,

umjereni utrakviste, kojima su

na 6elu Ulrik od

bili

Meinhard od )indrihova Gradca, biiahu gotovi Ce^ko-husitska

uvjeta.

vodja Henrik Pta^ek

nove

katolici

porkulab

vrhovni

PirkSteina,

stranka

zahtijevaSe,

priznati

naprotiv, kojoj je bio poglaviti

da se izbor odgodi,

da se

Kad

uz koje bi se odobrio izbor Albrechta za kralja de§koga.

prije usta-

je taj

zahtjev

vedina sabora zabacila, ostavi ogordena manjina saborsku dvoranu. Sada popusti austrijska

samo da ne dodje do podpuna razkola. Obje se stranke napokon sporazumjeie, da 6e Albrechta samo onda priznati, ako potvrdi praike kompaktate Sigismundom gostranka,

dine 1436. zadata obedanja;

kojima su )oi bi se

kralji Karlo,

morao

ako nadalje

Vedeslav

obvezati, da

prava zemlje,

zajam£i

Sigismund driavna

crkvena

priznade sve dugove,

posjedovanja obteretili.

utrakvistidnomu magistru Ivanu Rokycani

<5e

njegovih sumi&ljenika pomodi do praike nadbiskupije, da 6e

slobodu

Moravu opet

njezina imanja, da 6e

kraljici

pridruiiti CeSkoj,

kojemo od

ili

udovi Bafbari

vratiti

napokon da de 4 ovom

kr^ljevinom sjediniti sve svoje austrijske zemlje. S tim zahtjevima podje deiko poslanstvo

u Bed.

Albrecht prihvati sve, osim

podetku lipnja 1438. u

posljednje

Jiglavi priznade

to ga austrijska str«a|ca oa malo zatim dne 29. lipnja u iPragu

todke, a na

kralja,

svedano okruni.

Ce&ke. Stranka naime koncu godine 1437. stvorenih, pade nije ni podekala, da li de Albrecht prihTatiti stavljeoih mu uvjeta. nego je namah joS u sijednju 1438. odludila ponuditi deSku kruou poljskomu kratju, da se tako sjedine obje slavenike driave. Ipak se deiki poslanici, koji u ojbujku 1438. u Krakov potim

de&ko-husitska

djoie,

napokon

krunisanjem nije

rijeiiSe,

glasi

godine

postade

kralja

1382.

Ipak

zakljudaka

da pozovu na

mladjega brata poljskoga konfederacija

driala

bila

kraljem

saborskih

difave

prijestolje jedanaestgodilnjega kraljevida Kaitmira,

Vladislava odredila,

III.

Vamendika, moida mora oitatt u

kralj

zato,

ftto

zemlji.

poljska to

pro-

zbor protuaustrijske stranke u Melniku kraljevida Kaiimira 29. svibnja za delkoga

15S

ALBRIGHT AUSTRUSKI, VLADISI^V odobri

Polj^ki sabor

kralja.*

krakoTskoga

VARNKNftiK

nekoliko tisuda pladenika u

•Tojim priviienictma, a

do 12000

vojska, brojeci

vodje

LADISLAV POSTUMUS (1437—1457.).

namah u

pate posia

izbor,

(!!e&ku.

vojvodu poznanskoga

lipnju

pridruzi Henrik

Njima se

Taboridana BedHch od Straznica

Pta^ek sa

Petar Polak.

(^itava

robedi.imanja svojih protivnika sve do povjestnoga

Ijudt, provali

grada Tabora, gdjc sc utvrdi. Kralj Albrccht, koji

boravio

svedjer

kninisanja

poslije

Pragu, moradt; sada

takodjer pograbiti za oruije. Joi 30. srpnja 1438. potvrdi dubrovadkim poslanicima Ivanu Gunduli6i. Mihajlu Mariou Restidu i Jakovu Gjorgjidu, koji bijahu za njim u Prag po-

koje

njetnadki,

zovi

upozorio

bijaSe

Tako mu dovedoSe

Poljskom.

se poslije

kolovoza spremi na

se pridruiiie ne samo podanici njegovih zemalja, nego

Njemu

vojou.

onda

sve stare povlastice svojih predSastnika, a

hitali,

kad

pogibao,

veliku

neki driavni kne-

Ce$ka

izbornik, bavarski vojvoda Krsto,

dcta saski

sjedinila

brani-

sin

S vojskom od nekih 30000 Ijudi podje prema njegovi zatvorili. Tuj pred gradom Taborom pisa on

borskoga izbornika Albrecht Achilles. Tabora, u koji se bijahu protivnici 14. kolovoza 1438. pismo rektorima ostanu

dalje Yjerni

noidu. Medjutim ne

htjedoie

Tako

mogaSe

kolovoza

31.

htijevahu,

grada Dubrovnika, kojim

obdini

odani kruni njegovoj, pade da

jo§

odludno pred Taborom

niSta

viSe

rujna stalo ugovarati. Poljaci

pozivaSe, da

prodide svojom vjer-

opraviti, jer se protivnici

njim ogledati na otvorenom polju, a grada opet nije

mogao

jurilem osvojiti.

njihovi ieSki privrienicijza-

neka neka Albrecht koju svoju kder udade za poljskoga kraljevida Kazimira AH Albrecht odbi napredac taj zahtjev, te predloii, neka papa s kari

njima ustupi Ceiku. dinalima

ili

Medjutim

svjetovnim kaezovima

spor. §to opet

rijeSi

da Tabora

uvjeri se Albrecht,

ne prihvatiSe protivnici njegovi.

ne moze; pak

osvojiti

da su

iuvSi jo§,

Poljaci

u Slezku, digne 15. rujna podsadu grada. I zaista bija§e mladi poljski kralj Vlabratom Kaiimirom provalio u Slezku jedna vojska, koju je sam vodio, pohara vojvodine Opolje, Ratibor Opavu, a druga robljaSe oko Vratislave. Sada imenova

provalilt

dislav s

;

Albrecht po savjetu svoje supruge Elizabete, koja bija§e za njim u Ce§ku doila, celjskoga

kneza Uirika namjestnikom svojim u CeSkoj, a sam podje

uzmakne u

sazbije neprijatelje. Vladislav na to

prema

12. listopada

Zitavi,

Poljsku, a Albrecht udje 18. studenoga u

Vratislavu, gdje ga svedano dodekaie.

U Eugena

stolici

IV.

slezkoj

Albrecht do

ostade

jaie svoga petnaestgodiSnjega kralja

Vladislava

•voje poslanike u Vratislavu, gdje su

zumka ne iegati,

dodje, jer Albrecht

da je

10.

htio

nije

veljade u Namislovi

kojega de se Albrecht

sastati s

izmiriti

se posredovanjem pape

oba takmaca.

proglasio

sijeCnja

mjeseca.

detiri

dlanova koncila u Baselu nastojalo

Poljski sabor bi-

punoljetnim, pak onda poslao

popustiti;

ali

ipak

izradi&e papinski

(Namislovia) utanadeno primirje do

poljskim kraljem

1439- zapodela dogovaranja.

spora-

koncilski

24. lipnja, za

ugovarati o miru. Ali sastanka ne

bi,

JAOSLOVldl U POUSKOJ.

VUditUv

Jagelo

1386.-1434.

VladiiUv

ill.

Varneii£ik

Kaiimir IV. 1444-1493

1434 -1444. (godftM

1440-1444

krftl)

wfwkt

Vlkdttlav

(II

)

od god. 1471. kralj telU: god. 1490. kral, ugarritl

hrvatski.

1516.-1536.

1501.— 1506

.Si|;itrottnd

—— IS48-

—

150O ,

»548.-i57a

II.,

oganki

Alekiandar

1492.-1501.

d II. Slgi.m.n "rrr Aagutt

t 1516. L}«d«Tit

Ivan Albert

hivatski.

kralj «c*ki.

(god. 1438. protukrmlj a Crfkoj).

hrvttikl).

(OARSKI SABOR U SVIBNJU 1439

nego

je poslije papinski legat opet

posredovao,

te bi primirje

•53

produljeno do 29. rujna 1439.

obje protustraDke u CeSkoj utanaiiSe primirje.

(Ugarski sabor varati

svibnju

Cim

1439).

u sijcdnju 1439. ugo-

se jc stalo

kamo

o mini, ieWo je Albrecht §to prije povratiti se u Ugarsku,

Tjerai velikaSi

supruga Elizabeta. Albrecht bijase ved za

da se

nogu, te morade joS nekoliko tjedana proboraviti u Vratislavi,

Odsad ostade hrom do

lijedi.

AH prigodom neke

sabor u Pozun, otit dokaz, da se je dotle kanio povratiti u Ugarsku.

pokladme zabave slomi

su ga pozivali

velja£u 1439. sazvao ugarski

preko Morave vracaSe u

smrti.

Ugarsku.

Tek

u drugoj polovici

veljade ostavi Slezku,

da de proglasiti drugoga kralja, u njihovu zemlju. Tek na koncu oiujka 1439. nalazimo ga opet u Pozunu, odakle odilazi na nekoliko dana (9.— 20. travnja) u Bed, da onda stalno ostane u Ugarskoj. Bilo je skraJQJe doba, da se vrati u Ugarsku. Za godinu dana njegova izbivanja izbile tu na povrSje nemile posljedice Sigismundova vladanja. Mrznja na Nijemce dnige strance preotela sasvim mah, a k tomu pomamili se Sigismundom uzviSeni velikaSi, da oslabe i skrSe posve kraljevsku vlast. Velika§i borili se i medju sobom za premod, a kraj toga podiglo glavu malo plemstvo, opirudi se kraljevskoj vlasti velika^ima. Bilo se bojati, da de se Ugarska preobraziti u oligarhijsku republiku, gdje ce kralj biti puka sjena. No pored svih tih domadih nevolja zaprijetila Ugarskoj velika pogibao od turskoga sultana Murata II, veda nego ikad prije. te se

ako se

Ugarski

prije

§to

velikaSi

stali

ved

prijetiti,

vrati

Sultan ne mogaSe pregorjeti poraza, koji je jo§ 27. ojvodu Alibega (Avranasovida) na Godominjskom polju njegovi, na delu

je najvi^e

im Isakbeg,

bijedili

kriv porazu, jer nije

njegova

lipnja 1437. zadesio

izpred Smedereva.

Savjetnici

srbskoga despota Gjurgja Brankovida,

narocito

Turke o pripravama ugarskim

obavijestio,

jer je

ugarskoj vojsci dopustio prolaziti kroz svoju zemlju. Despot je nastojao sultana umiriti, te

je jo§ u jeseni

ubiaziti

1437. ustupio bogatu oblast

svojoj kderi Mari, koju

Isakbeg

neprestano je sultana

Murata dao za ienu.* Smederevo, koje bijaie je

gledao

uzme despotu jednom u Skoplju

bodrio, da

Gjurgje jako utvrdio. Pridaju, da je Isakbeg *

podjedno

Branicevo;

bija§e jo§ pred dvije godine (1435.) i

>da

oditovao,

sultanu

Srbski dkspoti Brankoyi6i (1417.-1516)

Va<c Brankovi^ (f 6. X. 1398.)

G)nrsgj Brankovid

(Smedererac), despot 1427.-14^6., (t a4/XII. 1456).

Sttpni((a Jrrtna (f 2./V. 1457.), kdi

Laiar

asko v i^ (Gjorgjcvi^), 1456. - ao./I. 1458. SdprttKa Jelcna, V&t Tome Paleologa fii

Mara adata

(Jelenal)!

n boaanakoffa kraljeridi Sljc-

pana Tomaievlte (U59' despot srkwki);

poalije

1476.

Emannela KtnUkas«n«.

Grgsr (kaludjer German) t 1460. (I4t)3.).

S«pra|(a An-

Vak(Zmaj)GrRar«vi<

«5oo) k6 Gjargia Ko> mncna. kneia ValoQakogm

inclin* (t

despot 1471.— 1485.; sapnifa Barbara

(1482.- 1505.), kd Stgiamnnda Frankapana; ndala

Giarag)

drift p«t ta Franj*

(Maksim)

fiertalavida

deipot

•

Grabarakofa.

if 14SS).

Matije

Korrtna

Ferdioanda Frankapana, t '540

saluna

.Ma-

rata II.

ElMbMa

Madia.

«» tarakoga

Ulnka II. Umria oko 1487

saprvga

•435

kneta

uproca

dala

ao./iV. 1434. ta poaI|«d> njeg oeljskog

I5«6.

Mara.

Katarina, adala ae

Stj pan.

t M77.

t a jeiava

mVIX. .

1487.

ALBRECHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV

154

LADISLAV POSTUMUS (1437. -1457.).

god Vukoglija (despot Gjurgje) u Smederevu, niti deUgri, Karamanoglija(u Maloj Aziji) Turciraa mira davati*. Isak bega po-

dokle niti

VARNENfilE

takodjer gorljiva vjerska stranka medju Turcima, koja nije mogla gledati Mare u sultaoovu haremu. Najvi§e je medju njima rogoborio sultanov haznadar Fadula, kuji je tviie no ma koji drugi Tur^in mrzio na ime kr&danskoc. Jednoga dana

magala

kr&<Uinke

stade Fadula caru govoriti ovako: >Za§to, gospodaru, ne bi satro neprijatelje naSe vjere?

Bog

dao

toliku silu, a

da se njome

dei,

njegovih neprijatelja.

protiva

sluzi§

podrzavaS nevjernike. Zaista, ne moze to Alahu ugodno neprijatelja, dok ne potraie pribjeziSta u vjeri u jednoga boga

Strpljivoidu svojom sablju, tc sjeci

proroka njegovog.

Vadi

velikog

despot od Srbije

grad, Sto ga je sazidao

gospodaru, da onaj

Znaj,

biti!

Uzmi taj grad, a time demo dobiti izlaz iz od Srbije izvore, koji mu jednako kao vodu srebrom predobit demo Ugarsku, a odanle demo, ne

(Smederevo), nije sagradjen na naSe dobro. Srbije u Ugarsku. sipaju zlato

srebro.

gospodaru

Presjecimo

kroz dugo vrijeme,

Ovim zlatom

otidi

Italiju,

Sultana bodrile su na rat

poniziti neprijatelje na§e vjere*.

vijesti, Sto

ih je

dobivao

evropskoga zapada. Cuo

je,

da se ponukom

pape Eugena IV. sprema veliki savez krSdanskih vlasti za osudni rat protiv Turaka. No joi vi$e ga je uznemirilo, kad mu stigoSe glasi, da je 27. studeoti§ao u Italiju na crkveni sabor, noga 1437. byzantski car Ivan VII. ostavio Carigrad i

gdje se je najprije

tapadnom.

u Ferrari, a

torn

sve to nije bilo dosta.

da pobudi despota Gjurgja, da

u Firenzi ugovaralo o

Napokon mu

poslao svoga dvorskoga marSala

Italije

doglasiSe

iztodne

uniji to,

crkve sa

da je byzantski car

rodjaka Kantakuzena u Smederevo, ne samo svoje

po§lje

Ijude

crkveni

sabor,

nego

drugim nekim dogovorima<. Sultanu je sada bilo gotovo bjelodano, da se despot Gjuragj sprema zajedno s ostalim krScanskim vlastima na rat, pak ih s toga odludi pretedi. Utvrdilo ga u odluci je§ v'lie, §to mu despot na opetovane pozive nije htio ustupiti Sme-

premda su ga zaklinjali kdi, sultanica Mara, a u sultana, da tu frtvu doprinese.

dereva,

S se,

sin Stjepan, koji je tada bio talac

spremao je sultan Murat ogromnu vojsku. Sve do Firence dulo 150 brodova 150.000 Ijudi. Prije nego de krenuti u boj, pozove i vla§koga vojvodu Drakula, da dodju k njemu u Drinopolje. Despot je

proljeda 1438.

da je opremio

despota Gjurgja

ga deka, pak

slutio, ita

sinovima zasuinjen

ne dodje; Drakul posluSao zapovijed,

odveden u Galipolje. Na to se u Ugarsku. S jednim odjelom svoje vojske provali sam u i

lovoza, a zatim stade plijeniti

daie

paliti

ditavoj zemlji.

Ijetu

ali

sultan

zajedno sa svojim obori

na Srbiju

Srbiju, razbi srbske dete

Gradovi Borad

ko-

Ravanica pre-

se sami, a Ostrvicu uze juriSem, te ju razvali. Drugi odio njegove vojske udari

kroz Vlaiku u juini

Erdelj, koji

se ne

bijaSe joS

posve primirio

iza

posljednjega se-

Ijadkoga ustanka. Erdeljski vojvoda Desiderije Losonc pozove velika&e na obranu zrmlje;

mu se slabo odazvaSe, pak tako mogahu Turci po miloj volji robiti paliti. Sibinja dodu&e ne osvojiie, ali zato spali&e mnoge druge gradove, kao predgradja BraSova, a onda se nakon robljenja od Sest tjedana vratiSe kudi, povedavSi sa sobom, kako se prida, ali

do 70000

Ijudi

u suianjstvo.

Medjutim vojna god. 1438. bijaie tek priprava za odludni rat dojdude godine 1439. Sultan odiudio po ito po to osvojiti Smederevo i Novo brdo, a moida i sam Beograd, pak da

mu onda

stoji

otvoren put na sve stranc u Ugarsku

ditavu vojnu snagu svoju nije dovoljno.

Trcba

od 200-000 saveznika

Ijudi

sve

pomagati, da lakie predobije de&ko kraljevstvo za brata deiki kralj

biti

prijateiji

pomagadi

Slavoniju.

to de podidi

Poslat de poslanike k poljskomu kralju Vladislavu,

protivniku kralja Albrechta, pak de s njime utanaditi savez

na velikim rijekama.

brodovljc

sultanovi.

prijateljstvo.

Sultan de

Kaiimira, a onda de

poljski

VOARSKI 3AP0R U

SviBNJi;

1439

«5S

!!•

<s CM

-s

o O

2 s

156

ALBBEGHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV

Cim

se je dakle kralj Albrecht

VARNBN&IK

kona£no

LADISLAV POSTUMUS (1437

Ugarsku, prva

vratio u

—

1457.).

je briga bila,

u poda sazove sabor, pak da sve udesi za obranu zemlje. Jo§ de se neSto odrediti gledu nasljedstva, ako bi Albrecht prije reda umro, a ne ostavio muikoga potomka. Sabor se sastao u svibnju 1439., ali je najmanje vijtdao o obrani zemlje. Sabrani velii

ka§i

plemidi kao da su htjeli dati odu^ka

puDJali,

kao da su

htjeli

zakonom posve

ved dulje grudi im na-

osjedajima, koji

kraljevsku

skutiti

vlast,

kako

bijahu ved

dinom slomili. Ne znamo, $to se sve vijedalo govorilo, ali zakljudci sabora jesu takovi, da se Djima gotovo posve poniMuje kraljevstva vlast, te se ugarskomu kraljevstvu podaje novi ustav, po kojemu svakolika drzavna moc podiva na saboru, u kojemu odluduju prelati, baruni i ostali velikaSi Zakljudci toga sabora, potvrdjeni izdani od kraija sviboja 29. 1439. (Alberti regis decretum), za pravo nijesu drugo, nego u obliku zai

kooskih ustanova utanadeni ugovor izmedju driavnih staleza zajamduje utjecanje

odludivanje ne

kojim se staleiima

kraija,

samo u svim drzavnim poslovima, nego

same kraljevske porodice. Albrechtov

izmedju ugarskih oligarha, koje se na posljedku svr§i§e katastrofom na

Dekret kraija Albrechta od 29. svibnja 1439.

da se imadu sve

prilike

u stvarima

po neki nadin uvod potonjim smutnjama

je dekret

broji

39 dianaka

Muhadkom

(artikula).

Pod

polju.

izlikom,

ugarske povratiti u ono stanje, kako su bile prije Sigismunda,

a za kraija Ljudevita Velikoga, ne

vremena, nego biSe zavedene

samo da su

neke novotarije

zaista ukinute

potonjih

posve nove ustanove, sve jedino u prilog stalezima, na

delu svima ustanovama je ona, po kojoj de kralj u budude imeplemica, jer je palatinu traziti pravicu po savjetu prelata, baruna od kraija za podanike, a od podanika za kraljn, te je po tome sudac izmedju obiju stranaka (quod regia maiestas palatinum regni, antiqua consuetudine ipsius regni requirente, eo, quod idem palatinus ex parte regnicolarum regiae serenitati et ex parte ipsius regiae serenitatis regnicolis iudicium et iustitiam facere potest et tenetur, ex consilio

saboru sabranima.

novati palatina jedino

praelatorum, ac baronum ac regni nobilium pari voluntate bivati u Ugarskoj, te

nego

pri

ne samo kod obrane

svojega

badjaju se svih dada

svom snagom, da i

podanika. Duhovnici kao

udavanju svojih kderi postupati po savjetu svojih

svjetovnjaci nastojahu

mora stalno prekod promjene novaca,

eligat). Kralj

kraljevstva

svale sa sebe sve terete.

Crkve

svedenici oslo-

duinosti, izuzev jedino sluibu u ratu; plemidi, koji

se imadu po-

na oruije samo u najvedoj potrebi, nijesu duzni da sluie i ratuju izvan medja driavnih, tako da kralj bez njihove privole ne moze onkraj granica niti na neprijatelja zvati

ga preko medja progoniti. Premda

udarati, niti

je kralju,

kojemu

prvom redu pripada

nametnuta duinost, da svoje vojnike plada, da ne budu na teret urodjenim iiteljima, ipak bi§e neke najunosnije dade ili ukinute ili povradene u ono stanje, u dcba kako su bile za kraija Ljudevita. Poglavito pak nastojanje staleia iSlo je kao braniti kraljevstvo,

Sigismundovo za time, da se odalede stranac

ili

gradjanin

crkveno dostojanstvo, a i

zemlje

ne moie dobiti od ni imanje.

despota srbskoga, napokon

Jednako

mjeitati na svojim posjedima stranaca (iuxta

cum etsdem

possessiones,

regno Hungariae

habentes et tenentes

possessiones

non

advenis

castra,

politidku

huiusmodi castra,

forensibus,

hungaris

sed

kao

za celjske knezove

jedan od njih ne smije naCiliae, ceterique

oppida, et alia

civitates,

Nijedan

vojnidku dast, pade ni

regnicolarum nostrorum nos

requisitionem

fortalitia,

za kraljicu,

magnate;

Rasciae et comes

operabimur, quod despotus

domini, videlicet

vrijedi

za sve prelate

narodito Nijemci.

svi stranci, a

kraija

magnates,

bona, in

hoc

oppida, civitates et

fortalicia,

hominibus pro

honore

dare

debeant). I>ne 30. sTibnja potvrdiSe vati,

da se

svi

staleii ovaj dekret, te

dlanci njegovi provedu.

narodito Nijemce.

Ved

stadoie

Osobito nastojahu

svum

mjesta

21. lipnja bile odstranjeni njemadki dinovnici

domadima. Za nagradu, ito je

kralj

sve ielje

tegobe

suleia

odiudnosti tahtije-

ukloniti sve strance, i

zamijenjeni novima,

prihvatio, bijaie

sabor

PAD SMEDERBVA

27.

KOLOVOZA 1439.; SMRT KRAUA ALBRECHTA 27. LISTOPADA 1439^

kojom prizoade suprugu

joS 24. svibnja izdao kralju povelju,

157

djecu njegovu za nasljed-

Dike Djegove.

O glavnoj zadadi sabora, da naime potrebito udesi za obranu kraljevstva despota od site turske, znademo vrlo malo. Spominje se samo, da je kralj predloiio, neka se drugi krScanski narodi; ali sabor od same mrinje pozovu u pomod Djeinaiki knezovi na tudjince odbi kraljev predlog. Stalezi govorahu, da je dosta njih, samo im treba reda dobra vodje. Neka kralj sam podje u rat, pak de biti jedno drugo, te ne de trebati tudje pomo<5i, poSto imade dovoljno domadih sinova. Albrecbt je bio s toga ogorden, ali ga domala umiri supruga Elizabeta, koju su Magjari voljeli, jer je govorila njihovim jezikom. Napokon bi odluieno, da se vojska skupi u Segedinu do konca srpnja 1439i

Onamo

<5e

(Pad

pada

da vodi vojsku na Turke.

kralj dodi,

Smedereva Jo§ na

27.

kolovoza

koncu svibnja

smrt kralja Albrechta

1439.;

prvih dana lipnja bijaSe

Murat

27. listo-

podigao Jednu posla na Novo Brdo, a sa glavnom, koja je brojila do 130000 Ijudi, udari sam prema Smederevu, stolici despota Gjurgja. Pred gradom dade saliti nekoliko topova, iz kojih je bezprekidno danju nodu na nj pucao Despot se zivo 1439.)

ili

sultan

II.

dvije vojske na Srbiju.

zabrinuo, jer je u gradu bilo malo hrane.

Ne moguci

dodekati pomodi iz Ugarske, predade na koncu iipnja obranu grada grdkomu vojvodi Tomi Kantakuzenu svomu sinu najmladjim sinom Lazarom, sa smederevskim metroGrguru, pak sa suprugom Jerinom i

politom Atanasijem izmoli u kralja kralj

s velikim dijelom

velika§a.

svoga blaga podje u Ugarsku, da &to briu pomod

Prema koncu srpnja

u Segedin, gdje je ved 29. stajao

stize

Albrecht (im feldlager bei Segedin), izdekujudi banderije velika.^a

koje su vrlo sporo dolazile. Ba§ u Segedinu izdade Albrecht

Gjurgju znamenitu Ijevski

povelju,

kojom

zarandskoj

grad Vi1ago§ u

veliku vjernost

iupaniji.

zove

povelji

dete zupanijske,

kolovoza 1439. despotu

sjajne zasluge

darova kra-

despota

>na§ vjerni,

kralj

Ra§ke gospodar Arbanije, na§ osobiti pomodnik pri obrani ove kraljevine< (singularem nostrum pro defensione huius regni cooperatorem), te spominje njegove sjajne zasluge (operumque gesta magnifica) za cara Sigismunda. Nadalje iztide despotovu odanost prema sebi, pak govoredi o svojem izboru krunisanju kaie, da je na isto narodito pozvao njega (Gjurgja) kao poglavitog diana ugarskoga kraljevstva (tamquam principale regni huius membrum). Despot medjutim nije mogao sam glavom dodi »zbog zamaSnih uzroka, imajudi da brani domovinu drfavu svoju od opasnosti, koja mu je svaki das prijetila*, ved je poslao odlidno poslanstvo od iskreno Ijubljeni,

princip Gjurgje, despot

svijetli

svojih velikaSa,

distodu svoje vjeraosti

Albrecht slavi vjernost

srdadno

destitaju,

>nesumnjivim

postojanu svoju painjuc Osobito su znadajne i

znacima

posvjedodi

kojima

rijedi,

odanost despotovu u posljednje vrijeme turskih provala.

vrh svega togac, ditamo u povelji, »on

(Gjurgje) je

vrijeme

u najnovije

dao o

kralj

»A posvojoj

samo znak, nego nesumojivi stvarni dokaz (paipabile experimentum), kdji zasluiuje ne samo da ga kralj pamti, nego koji je dostojan vjeditoga spomena. Kad dok smo se mi van naie kraljevine Ugarske u stranim je naime ovih proiastih dana, iskrenoj vjernosti ne

—

djelima, koja su, hvala Gospodu, sad ved svriena, bavili, te ne mogosmo tako lako poklanjati svu brigu istoj natoj kraljevini zemljama, koje s njom medjaie, gospodar Turaka u&ao s velikom vojskom, od razliditih plemena i naroda sa svih strana pribranom silom u pomenuto kraljevstvo Srbije (regoum Rasciae), da bi je

krajevima vainim poslovima

—

pak je tolike Ijude pobio, druge porobio, mnogo ita poru&io moogo Stete podioio; napokon kad smo se mi u najnovije vrijeme (nouissime) iz pomenutih stranih krajeva povratili u ovu naSu kraljevinu Ugarsku, a (turski je sultan) podsjeo grad Smederevo (castrum Zenderew), da ga osvoji: tad je napred spomenuti gospodin despot, premda mu je redeni gospodar Turaka mnogim obedanjima sa svake strane prilazio, silovitom smrdu koristima mamio, pak premda ga je mnogobrojnim dobrodinstvima •ebi pokorio,

MJIRICHT AUSTRUSKI, VLADISLAV

158

sina

djrce

razstati,

—

VARNBn6iK

volio je prije sva svoja dobra

nego

LADISLAV POSTUMUS (1437.

drzavu

svoju

Ijagu nevjerstva na sebe navuci,

— 1457.).

toga nalaze u zatvoru kod istoga gospodara

sada zbog

njegove, koji

kderi

lurskog, plaiio,

ma da

napustiti

od svoje se

nesrecnih pobuda za to

da vjeroost, koju je u sredi driao, u nesredi nepromijenjenom dobra svoja, pak da se milo^du pokaie. VoUo je to vise, nego da natrag dobije djecu najbjesnijeg neprijaleija naiega ponosi. I kad je najbjesnijeg nepri<atelja kriia Kri^^tova navesti

mogao. Volio

je,

pomenuti gospodar turski podsadu pomenutoga grada (Smedereva) postojano nastavljao, isti je despot po nesumljivoj distodi svoje vjernosti, zajedno sa suprugom svojom, jcdnim sinom (ostaviv§i drugoga, da pomenuti podsjednuti grad bran!) i sa cijelim dvorom svojim

odmah gotov bio, da s ne malom od svojih Ijudi sastavk oaiem velidanstvu doSao, Ijenom silom na tursku vojsku zajedno 8 nama podjec. Tople rijedi povelje jasno odaju, da je kralj Albrecht bio ozbiljno nakanio pomodi i

AH sama

nesrecnomu despot u.

Ugarski velikaSi slabo su se odazvali

volja nije dostajala.

kraljevu pozivu, tako da je u taboru u Segedinu na podetku kolovoza bilo jedva 25

tlo,

000

S tima je detama kralj teiko odbijao provale pojedinih odjela turskih na ugarsko kamo da bi se usudio pohitati prema doljnomu Dunavu, predi preko njega suzbt-

Ijudi.

jati Turke pred Smederevom. Sa svojom malobrojnom vojskom spuStao se je vrlo polagaoo iz Segedina uz desni brijeg Tise prema u§cu te rijeke u Dunav, da bude tako

zaklonjen

Tisom

Dunavom.

Tisu u danaSnjoj Ba^koj;

13.

voza u mjestu Kisdi na Tisi der Theiss) joj

kolovoza boravi

polovici

kolovoza (in villa

izdaje

joS

kralj

povelje u mjestu

svedjer uz dolnju

Kabal, a 14.

— 20.

kolo-

Kysdy, im Heer bei Kisdi, im felde bei Kisdi an

potonjem mjestu izdaje 20 kolovoza povelju svojoj supruzi

zajam£uje godiSnji dohodak od 20.000 zlatnih

kunovine, a drugo od ruda u Kremnici.

forinti,

Elizabeti,

to 6(XX) forinti

kojom

od slavonske

Osim despota Gjurgja Brankovica borave u

kra-

Lovro Hedervar, slavonski ban Matko Talovac, ma^vanski ban Ladislav Gorjanski, kraljevski sudac Stjepan Bator, zatim velika§i Stjepan Rozgon, Ivan od Korogia, Mihajlo JakSic od Kuilja, §ime2ki zupani Emerik Ivan Marczali, bivSi erdeljski vojvoda Petar Ceh Levanjski, bivSi joS nedavno severinski ban Franko Talovac, sada vekapetan u Beogradu, jo§ drugi, koji se po imenu ne spominju. No svi ti baruni likaSi zajedno ne bijahu doveli toliko (eta, da bi se mogao bio poduzeti vojeni pohod na obranu Smedereva. Medjutim stajao je sultan Murat II. vec tredi mjesec pod gradom Smederevom. ZIovoljan na Isak bega, koji ga je na to putio, tjera ga od sebe §alje ga, da preuzme ljevu taboru palatin

zapovjedni£tvo vojske pred

Novim Brdom.

onda napinje sultan svu snagu, da osvoji grad. Sve ieSde udara na nj, a u isto vrijeme ^alje pozive braniteljima, da mu predadu grad uz poyoljne usiove. Grgur Brankovid Toma Kantakuzen odbijahu neko vrijeme careve ponude; no kad je u gradu nastala glad, a pomodi ni od kuda nije bilo, stado&e ugovai

rati.

Dne

1439. napokon predadoSe

27. kolovoza

nekom zemljom, koju tvenikom. U.Aav sam u Smederevo, Brankovida

sultanu

nekad driao djed

grad.

Vuk,

nagradi Grgura

Sultan i

udini

pretvori krSdansku crkvu u diamiju,

ga svojim kle-

imenova kadiju,

a Turahan-bega, koji se je pri podsadi odlikovao, namjesti za vojvudu u gradu.

Pad Smedereva

bijaiie

silan

ditava tlobodna joi zemija (osim

nitoga grada uzrujao je

udarac za Srbiju, jer

Novog Brda)

sada sa stolicom despotovom

dodla u turi^ku

vlast.

No pad

toga zname-

prouzrodio svagdje veliku stravu i sve kridanske susjede Osobito se prepala ugarska vojska, s kojom bijaie Albrecht u to stigao do Titelja uida Tise nasuprot Slankamena (1. rujna >in descensu nostro campestri prope vadum i

ialost. i

Thydewrew, 7. rujna »bei Slankemtind«, 8. rujna >prope vadum Tydewrew*, 17. rujna »im Heer bei Tidewrew<). Kad su u ugarski tabor stigli prvi glasi o padu Smedereva, obuze vojsku obda panika. Sest banderija s mjesta pojaha na konje, pak ni koga ne pitajudi ostaviie logor

poiurifte se svojim

kudama. S toga prcvlada u vojsci obdi metez.

PAD SMBDEREVA 27 KOLOVOZA 1439 Nastade vika lika

da treba

Dne

razpr^ila.

kod

»vulc,

SMRT KRAUA ALBRBGIITA

LISTOPADA 1439.

27.

vuk!«, $to je medju Ugrima bio od starine znak, da

bjefati.

S teikom mukom

zadr2a§e kralj

17. rujna 1439. stoji kralj sa

Titeija (in

nadbiskup Ivan, vesprimski

Uza nj Simon Rozgon,

od turske

biskup

159

pogibao ve-

baruni vojsku, da se nije ditava

prvim barunima svojima

ostatcima vojske

descensu exercituali campestri iuxta portum Tydcwrew),

rau je £initi za obranu svoje driave lo^ki

;

sile.

tu vijeda, ita

despot Gjurgje, zatim ko-

vacki Matija, srijemski Jakov;

plemida spominju se palatin Lovro Hedervar, madvanski ban Laod baruna, velikaSa dislav Gorjanski, ban £itave Siavonije Matko Talovac, bivSi ban severinski kapetan beogradski Franko Talovac, sudac kraljevskoga dvora Stjepan Bator, Ivan od Korogja, Ivan i

KRAUA Albrechta.

Vbliki pk£at Kralj tjcdi 0* priJMtoljn n oroatn Ccifte,

rtnukoga krali*;

Dtlmaciie, Goroje Aattrije, Stajenke

scmp^er) ang(iu)t(a»)

ntokolo ridimo •edam grbova: rimtkogm cantT*, Ugartlie,

Dotjne

Attitrije.

ac Hoogarie, Bocmie, Dalmactc, Croat(Je, gar{eq(se) rex,

Autrie

Napii:

Rame,

Albert(at)

Dei gra(ti«)

Ser)vie, Galide,

Ronanorfam) rex

Lodomche Comaoie

Bal*

Lncemb(nr)geii(aii) dvx.

Morovid, gotovo svi Marczali, JakSidi, Rozgoni, Caki, Ladislav Titu&evi(5, tada blagajnik kraljev,

sva

drugih velikaSa

sila

elji, koju je kralj

plemida, medju njima

bezuspjeina. IztiSe se narodito, da se razbjeiao, a na niita protiv lje<5a

Turaka

dojdude

Ivan Hunjad.

U posebnoj

po-

o torn vijedaoju izdao, pri£a se potaoko, zaito je ovogodiinja vojna ostala je

je vedi

dio

vojske, narodito

iete iupanijske, prije

u nike turske, pak tako se nije moglo Medjutim vijede je jednoduftno odlu6ilo, da se namah s pro. 1440. podigne ito brojnija vojska na Turke, da se narodna

grad Smederevo predan

uraditi.

godine

# too

ALBHKCHT AUSTRIJSKI. VLADISLAV

VARNKNj'UK

I-AmSI.AV I'DSTl'MUS (14iJ7.

— 1457.).

armigerorum). A da bi se sporazumno sa svima nazo^nim prelatima, barunima, odliCnijim plemidima ra^pisaje za (itavo kraljevstvo sveobdi porez po 100 de-

vojsktf ojaia sa §to viie pladenika (multitudine stipendiatorum

pladenici

mogli

vitezovima oara

uzdriavati, kralj

od svake kude,

bila

velika§ka, plemidka, gradjanska

sam

poreza pladat 6e se £ete najmljrnika. Kralj i

prijatelje,

pa6e

ugarskoga.

izvan kraljevstva

po<5i

ili

de u

Namah

rat,

a pozvat

zitim 18

rujna

Petrovaradinu, a 26. rujna u Futoku. Bit de, da su u to neki odjeli turske preko Save

Dunava

rodjake sToje

desi

se kralj u

slavodobitne vojske

provalile u Srijem, te pokuSale podi u potjeru za vradajudim

se kraljem. Albrecht se obori na njih

kamena, gdje no

S pomodu toga

kmetska.

listopada pisa

sredno ih suzbije, pade se povrati opet do Slan-

pismo

'na

srecnom vojnom pohodu protiv Turaka

kod Slankamena< (in felici exercitu contra Turcos prope Slankement). Nije nevjerojatno, da je baS u taj mah obnovio nedavno razasutu banovinu severinsku, te namjestio u njoj brata mu, takodjer Ivana (mladjega). za bana tada ved na glasu junaka Ivana Hunjada kojega je prida proslavila kao Si bin] an in Ivan Hunjad, narodna pjesma Jaoka, spominje se prvi put kao severinski ban nakon turske vojne 1439. O porijeklu toga velikoga junaka ne samo ugarskoga, nego ditavoga kr^danskoga svijeta prida se svaita. Narodna tradicija naSa tvrdi, da je Ivan Hunjad ili Sibinjanin Janko sin Visokoga i

neke Magjarke djevojke, s kojom se bijaSe Stefan kder Janju sastao u Budimu na povratku svome iz daleke Moskve. Ona mu je rodila rodila bana Sekulu, koji se u narodnim pjesmama (blizanku); janja se poslije udala Stefana (despota Stjepana Lazarevida)

Udeni

vazda spominje uz ujaka svoga Janka.

Ijudi potonjih

vijekova rado su dokazivali,

Rima, da je potomak porodice >gens Valeria*, koja je imala pridjevak >Corvus«. Novija iztrazivanja medjutim posve su izvjestno ustanovila, da je Ivan Hunjad potekao od Vlaha (Rumunja), koji su ved od podetka 14. stoljeda kao pastiri jatomice grnuli tako u Hrvatsku, kao u jugoiztodnu Ugarsku, a narodito u Erdelj Sukun-

da Ivan Hunjad potjede

djed Ivanov zvao se je

Kosta, te je

doSao u Erdelj

Reketye kao svoju

te drzi ved selo

mnogo

prije

naselio se u mjestu Reketye. vlastitu

baStinu.

poluotoka

1360. s balkanskoga

god.

Unuk Kostin zove

se Serba

ili

Surb (1360), koji se zovu

Serba imade tri sina, kupila grad Hunjad u jugozapadnom

Vojk (Woyk), Magas i Radul. Ta su brada dobila ili Elrdelju, po kojemu se onda stadoSe nazivati Hunjadima. Dne 18. listopada 1409. potvrdi njihovu stridevidu Radulu redeni grad Hunjad, da ih kralj Sigismund pomenutoj bradi i

nagradi za vjerne sluibe njihove.

Izmedju

tri

brata iztide se osobito Vojk, koji je sluiio kralja Sigismunda kao >vitez

Imao

kraljeva dvora*.

sina,

tri

dva Ivana, starijega

Ivan Hunjad, nah Sibinjanin Janko, spominje

mladjega,

se ved 1409.

Vojka.

uz otca svoga.

rano doSao na dvor kralja Sigismunda, na kojemu je boravio jamadno najprije

Stariji

sin

on je vrlo kao djedak

napokon kao vitez (miles). Godine 1414. pratio onda kao momak (iuvenis), je Sigismunda u Aachen na krunisanje za njemadkoga kralja, a god. 1420. ratovao je uza nj u Ceiko'} protiv Husita. U jednoj povelji kralja Sigismunda od 17. sijednja 1434. ditamo >odlidoi Ivan redeni Vlah, sin nekadanjega Vojka od Hunjada, dvora naiega vitez* (egregius Johannes dictus Olah filius condam Woyk de Hunyad aule nostre miles)* po demu sudimo, da nije tada kao ni slijedede godine 1435. obna^o nikakve driavne ni dvorske dasti. No zato je nedvojbeno sudjelovao u bojevima, koje su u one vrijeme Erdeljci vodili s Turcima. Sada tek, u rujnu 1439., postao je zajedno s mladjim bratom (parvulus),

svojim

banom

Severina, najviJe

kolo ugarskih banina je Tjerojatno,

izmedju Tise

1. i

upravo u

listopada

Dunava

oblasti

prvih branitelja krSdanstva na jugu

banima, povelju, kojom Poslije

Turcima jzloiene

taj

ih je

ugarskoga

tako stupio u

kraljevstva.

Posve

izdao kralj Albrecht objema Hunjadima, severinskim

nadario novim posjedovanjima za dosadanje zasluge njihove.

nema sa

mah

ugarske, te je

vi&e

svojim

Albrechta u doljniro krajevima.

kuinim zrakom ved

su prije

btli

Modvarni

prijedjeli

na zator ugarskoj

PAD SMKDRRKVA

27.

KOLOVOZA 1439', SMRT KRAUA ALBRKCHTA

27.

LISTOPADA 143$.

Napokoa

ojsci, koja je nemilo stradala od razliditih bolesti, a najviie od srdobolje.

od nje

sam

je sve gore, naredi,

odmah ozdraviti, tim samo taj omiljeli si grad ugleda. One 18 kamo ga bijahu doDijeli na nosiljkama, jer nije mogao ni Ostrogona iurio se

oboli

malo £uvao, nego si je pade u bolesti gasio iedju lubeda ga odvedu u Be£, jer je mislio, da de

se nije ni

kralj, koji

nicama. Osjecajuci. da

i6t

prema Gjuru

je dalje

listopada ve<5 je u Ostrogonu,

na kolima.

voziti se

jaSiti,

Poiunu. Ali putem u Gjur oslabi take, da

mogao dalje. Stade s toga u malenom selu Neszmely-ju (LangendorQ, nedaleko od Ostrogona Osjecajuci, da mu se primide posljednji £as, sastavi 23. listopada svoju oporuku. Cetiri dana zatim, 27. listopada u jutro, umre u detrdeset dnigoj godini svojoj po&to nije ni pune dvije godine vladao.

nije

Albrecht bio je skroz

razli£it

od svoga

erne kose, garava

nabrekle

ustnice

lica

tamnih

nego njemaiki. No uza sve

govoriti

otac, ozbiljan, dostojanstven

Ce§koj

Ugarskoj

to ipak su

nijesu

(ina,

Ijubili,

mu samo

jer nije

je bio uzoran

poStivali, jer

nego

jaka, okrugle glave

Smetale su

odju, koje su strah ulijevale.

izbo£eni zubi.

mui

Sigismunda, >vi§e

tasta

govora«, kako ga karakteriSe Aeneas Sylvius. Struka je bio visoka

umio

suprug

poSten u javnom iivotu, pun drzavnidke mudrosti, a liCno

hrabar u ratu. »Bio je dobar<, pi§e suvremeni CeSki Ijetopisac Barto^ »premda Nijemac;

smion

Njemu

samiiostanc

bijaSe

ShEBRKM Na

Srebreni deoar.

o prvooi

jcljcD;

Alberii

Zlatna

forinta.

lien

drogom

Ungarie

et c(etera)".

Tidimo

lien

ZLATNI PJENEZI

tr.

krnnom

od vojvoda

prvi

od kojih

kraljevstva,

Tidimu poprsje kraljcTo

grede, n

regi«

dosudjeno, da

rukama glavne zemlje

skupi u svojim

ku<^e

Habtiburg

danaSnja austro-

sastoji

KRAUA AlBRECHTA. N. S.

sigle

zali£ja je

gth na

detiri

polja raidi-

tredem £eiki lav, a a ietTitom orao rimtke driave. Nadpia: .f Maneta

Ladislara

stgle

podiieljea na Cetiri polja: u dva ugarcke grede, a a

K. R.

Nadpia S(ancta«) Laditlant

dva ieiki

lar.

rex.

zaiifjn

itit,

Nadpit oaokolo niba: ^f Albertaa D(ei)

g(ratia) r(ex) Uogarie".

Ixvomioi Q svmaUakom mus«jn a Badimp^tti.

ugarska monarkija. Uz Austriju deslava.

svjedodi

je ielio te i

Be6 vladao

skupine zemalja

njegova oporuka od 23

niiku, srediSnju bi

tri

vladu za sve

listopada

kraljevine

zemljama krune

1439.,

zemlje.

kojom

Stjepana

je ielio zasnovati

mu budu

porodice Habsburg, a to je tada bio itajerski Tojvoda

sv.

Skrbnicima neka bude o bok vije<5e od devet lica, tri Stjepana, tri iz Ce^ke njczinih nuzzemaija, jedan iz Praga, a dva

<5e

izabrati staleii tih zemalja.

kralj) Fridrik.

&tinu

njegovu

sv.

oporuci odrrdjuje ovako:

se rodio sin (supruga Elizabeta bila je tada trudna), neka

najstariji £lan

sv.

Ve-

dalje odriati na okupu, a za svoju porodicu.

skrbnici

zajed-

Ako majka

potonji njemadki iz

zemalja krune Austrije, koje

po neki na£in zajednidka vlada za Citavu ba« pojedinim kraljevtnama zemljama neka sami staleii sporazumno sa bi bila

skrbnicima do punoljetnonti sinove biraju upravitelje

driavne (astnike. Mladi nasljednik neka stalno stoiuje u f'oiunu, koji je grad poluiajem najzgodniji za upravu svih triju skupina. Medjutim ta lijepo zamiSijena oporuka ostala je mrtTo slovo. Hrv. povj. IL IL

# mbz

ALBRBCHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV

VARNBN^IK

(Hrvatsko kraljcvstvo god hrvatski velikaSi, narodito oni iz

iH6e po^ev od

to jo&

jugu Gvozda sad se sve

brate

vi§e

Ako

1439)

Knezovi Gorjanski,

u Ugarskoj.

1457.).

mnogo

ve6 prije

Ilodki,

njih uplicu se u

Susjedgradskt

Morovidi, Korogji, Tothi

kao

LADISLAV POSTUMUS (1437.—

puta

Slavonije, znatDo utjecali u poslove ugarske, dogadja se

kraija Albrechta.

bonidi) gotovo su prvi velikaii vlastela,

1438.

drugi.

Celjski

Blagaji (Ba-

ugarske poslove i

manja

velikaSi hrvatski

ugarskim oligarhima, pak se otimaju za upliv u

Zrinski. krbavski knezovi Kurjakovidi, napokon Tako rade Frankapani, a Mnogo tomu prinosi olxSa, zajednidka pogibao od Turaka, koja sve interesovane narode

Ugarskoj.

zemlje goni u neku

hrvatskih vladara.

Budim

slogu, na

jednidke nevolje svedjer

pomodi

u hrvatskom

protiv Mletaka

Turdina.

izmedju hrvatskoga su kraljevstvu

vi§e opiru svoje o(i u

sve

niegovi zastupnici

tje&nja sveza

kraija Albrechta

pod vrhovnim vodstvom ugarsko-

obranu

zajednidku

Hrvatsko kraljevstvo

Poiun, izgledajudi odanle

Tako

postaje za za-

ugarskoga kraljevstva.

svemodni

bra<5a Talovci.

£elu

Matko Talovac, ban ditave Slavonije, Dalmacije Hrvatske. On je u taj Gorjanskih. par ja£i i ugledniji od kraljevih svojaka rodjaka, od knezova Celjskih Njemu se mora pokoravati i goropadni Fridrik Celjski sa svojim sinom Ulrikom; po bana madvanskoga Ladislava kraljevu nalogu moraju se oni podvrci njegovu sudu Gorjanskoga. Uz bana Matka iztide se osobito brat njegov Petar (Perko, Pirko) kao ban Stiti ostatke Dalmacije Hrvatske, u koliko nijesu u mletad;koj vlasti. Ban Petar brani od njegovog velikoga vojvode tib kraljevina i od Mletaka i od bosanskoga kraija, kao Stjepana Vuk^ida. Tre6i brat Talovac, po imenu Ivan (Zowan, Sowan) pomaXe bana Matka u Slavoniji; kao prior vranski 6ri\ prostrana bogata imanja vitezkoga reda IvaDovaca. Cetvrti brat napokon Franjo ili Franko, za Sigismunda severinski ban, sada je iupan temeSke iupanije kapetan Beograda. Tako od Beograda na sutoku Save Dunava ponositi Dupak do Senja, od Drave do Neretve gospoduiu brada Talovci; pade kraljevstva stoji

brovnik utjede se njihovoj

zgodom, kad god Dubrovnik kodjer

Salje

da uzdr^i mir

odana

tri

su celjski

bili

medju sobom

knezovi, a u njih

koezova nije

velika§a

brata,

revna pomagada,

tri

ta-

drugi.

ali

uza sve

Hrvatski velikaSi

otimadine u zemlji.

ugledali

delu zulumda-

Knezovi Frankapani

Vladislava Titu§evida oko Blinje

zaredale

slobodnih gradova.

smutnje

Kako

izmedju knezova

borili se

na knezove Blagaje. Uz maloga plemstva, izmedju i

ban Matko svaki das morao boraviti izvan zemlje, plemide. No oo miri zavadjene velikaSe

dostajalo dosta vremena, da svedjer

je ipak dinio sve, ito je

Djemu

Svakom

preporuda se

lice kraljevo,

udarali na svoje susjede, knezove Zrinske; ovi opet obarali se na slabije

susjede svoje, kao na imanja

borbe izmedju

milim prijateljima.

red u prostranom kraljevstvu.

povodili se za ugarskima, pak su zaredale borbe

rima

senjskim knezovima, Frankapanima.

Ban Matko Talovac imade doduSe to oije uvijek dosta jak,

poslanike pred

svoje

bradi Talovcima, a koji put

svojim gradjanima

za^titi, zovu<5i ih

mogao.

Zato

kralj

Albrecht svedjer odlikuje, potvrdjujudi

bradi njegovoj starije darovnice mnoicdi ih novima. tako se je imanje brade Talovaca razastrlo po ditavom hrvatskom kraljevstvu: oni drie Cetinu s Klisom Omiiem, Gjurgjevac Prodavid u zapadnoj Slavoniji, Srebrenik Brdku u Usori, i napokon brojna imanja u iztodnoj Slavoniji, koja su dobili po svojim ienama. Matko naime bio je oienjen i

Margaretom, kderju Petra Ccha Levanjskoga, a brat slava fakiida od Kuilja.

djelovanju bana Matka Talovca u hrvatskom

oekoliko podataka.

sijednju

veljadi

njihova kastelana

Jelenom, sestrom Vladi-

kraljevstvu god.

1438.

1438. Dalazimo ga, kako upravo

zulume, podinjeoe kaptolu zagrebadkomu

knezova

mu Franko

1439- evo

gorljivo iztraiuje

slobodDOJ obcini na brdu Gradcu od celjskih

ViHma Stamma

Ctni se,

ban u svojoj

doiao

gorljivosti

sam u sukob sa slobodoom obdinom na brdu Gradcu, jer kralj Albrecht 3. oiujka is Budima zapovijeda ojemu dalje bratu mu Petru, da paste redenu gradsku obdinu

Mrvatsko kraubvstvo dOD. 1438 slobodu

uiivati stafu

prava svoja,

kralja

i6j

da se nipo^to ne uplidu u sudstvo

diccione et qualicumque gubernacione) Djezinu.

meden dobri sklad izmedju

143^.

torn

opomenom ne

bana, pa£e malo zatim, 31.

upravu

(iuris-

malo poreoiujka, izdade kralj Matku hi ni

njegovu bratu Petru znamenitu povelju, kojom proslavi njihove zasluge za kralja Sigis-

munda Dok je

za svoj izbor

kralj poslije

u svojoj banovini

ili

krunisanje, te

potTrdi, &to

toga boravio u Austiiji, Moravi u Ugarskoj.

Doe

im bijaSe

ojegov u zalog dao.

fast

CeSkoj, desio se

19. svibnja nalaze

Matko svedjer

Zagreba kaptolu zagrebad-

komu, da Fraoka Ladislavljeva od Gorice uvede u njegov posjed Dobretin. Dne 18. prosinca 1438. povjerava opet £azmanskomu kaptolu iz mjesta Otoka (Attak), da samostan Pavlina u Garidkim brdima uvede u posjed nekih mlinova. S mletadkom obcinom zivi ban Matko, kao brat mu Petar, ban dalmatinski hrvatski, u najboljem sporazumku. Jo§ na po£etku godine 1438. ponudio je knez Ivanac spljetskomu knezu, da <^e Mletcima i

predati podgradja grada Klisa (suburbia castri Clissi);

Cvrsta volja

odluka njihova, da

sa svima iive u ito je izpunio

dobrom

velikim

prijateljstvu

Mletci odbi§e ponudu,

ali

knezom (Matkom)

>jer je

njegovim bratom, kao

miruc. Oni pa^e poh valine svoga kneza u Spljetu,

neke zahtjeve bana Petra

neka

(Pirka);

jedoako

dalje

£ini,

da se

takim djelima uvjeri o najboljim nakanama mleta^ke obdine (ut per effectum cognoscat nostri dominii

optimam intentionem). Kad su

poslije

u svibnju

Mletci

svoje posla-

slali

Dike kralju Albrechtu, narodito im xapovijedaju, da na kraljevskom dvoru potraze »vele*

moznoga kneza Matka<, ako pozdrave

bi se

ondje desio,

ako ga nadju, neka ga u ime obdine

podaste darovima.

Dobri sporazumak izmedju mletadke obdine VUsi, koji se bijahu

eljaie 1439., a onda

svomu

nastanili i

tla

mletaike

26. veljaSe povjeravaju

banova Talovaca malo da ne pomrsiie

Dalmacije Mletci

Hrvatske.

novomu providuru

plemi<iu Pavlu Vallaressu, da poglavito nastoji smiriti

dana

Ve<5 prvih

za Dalmaciju,

bana Petra Talovca (Tallowich),

ne prestaje

Stete nanositi na§im podanicima, a najvi§e Morlacima, borave<^ima u naSim mjestima*. Neka providur uputi bana Perka, kako su nepravedna ta nasilja Stete, £to ih on £ini, kojima se Mletci moraju duditi to vi§e, §to znadu, da je ob<5ina >vazda Ijubila velemoznoga kneza Matka, brata njegova, a njegovo velemoije, tc

»koji

razliiitim i

spremna izkazivati dasti sluzbe. Jamadno je mletadkom providuru bilo po§lo za rukom bana Petra smiriti, jer malo zatim nalazimo Petra uza brata Matka u Slavoniji, u gradu Kriievcima, kamo bijaSe sazvan sabor slavonski. Zadada toga sabora bila je, da dokrajii otimadine, razbojstva i medjusobna nasilja, kojima nije mogao stati na put sam ban Matko. Na sabor dodjoie je vazda bila

plemidi Slavonije, narodito i

zagorske knezije, kao

brata

zagreba£ke

kriievadke

zupanije;

zova Zrinskih

Wan Toth od

nema na saboru

varazdinske

u Kriievcima nijednoga prelata

baruna, a ni kne-

Blagaja; ostalo plemstvo prilidno je brojno zastupano.

Susjedgrada, oba banovca

iupanije

Osim bana Matka napokon kninskoga biskupa

nema gotovo nikoga.

viroviti^ke zupanije

Perka, zatim tredega brata priora vranskoga Ivana,

Demetrija Cupora,

Petar

Ade od Svetoga Duha

su: l^dislav i

Herman od

Grebengrada, Gaipar Cupor od Moslavine, Juraj od Ludbrega, Simun od Kladuie, Nikola Poloiajid od Klokoda za se za ditavo pleme svoje. Najprije se vijedalo o tom, da se i

osigura mir

red u kraljevini; u tom

pogledu stvori sabor dne

naka, na koje prisegoie svi nazodni baruni

10.

oiujka sedam £la-

plemidi; ostalo plemstvo, koje nije nazodno.

mora udinjene odredbe prisegom prihvatiti do 27. oiujka. Povjereno bi banovcima piemidkim sudcima, da poteiu na sud zulumdare, a s onima, koji bi se njima protivili, neka postupaju kao s buntovnicima. Medjutim je nazodno plemstvo zahtijevalo od bana, da i

mu od

obnovi

povrati staro pravo, koje

starine na saborima biralo

bijahu

protonotara

potonji bani dokinuli. ili

Plemstvo

oaime

duvara banskih pedata, te je tako proto-

notar bio pouzdanik plemstva. Potonji bani za Sigismuoda (Albeni

celjski

knez Herman)

# AU8TRIJSKI, VLADISLAV

.%4 aLBRBCHT

VARNRNfclK

oteie to pravo pleinstvu, pak namjeStahu su tako

pokorni

njihovi

postali

zakonc

gaziti stare

presuda

pravo biranja

se povrati

zastupnici

vi^e

bili

pretrpili

svakakih smuinja.

skidanja

nijesu

sudstvo bilo sasvim zavisno od bana,

MnogI plemidi

obi^aje.

bilo jc rarii pristranih

posve samovoljno protonotarc, koji

skidahu

sluib^nici, a

ptemstva. Bududi da je uslijed tuga

LADI8LAV POSTUMrS (1437 ~ 14^7)

niu je

protonutara, jer

su sudovi

toga ogrotnne §tete, a

uslijed

Plemstvo

pouKdanict

stali

toga zahtijevaSe, da

najbolje

jamstvo, da de

zakona pravdc. Ban Maiku ne samo duvari baDskih pe^ata, nego zahtjeva odbiti, pak izdade treci dan sabora, 11. ozujka 1439 nije mogao opravdanog iznova potvrdi staro pravo njegovo (conceznameuitu povelju, kojom plemstvu povrati prothonotarios seu coiiseruatores sigillorum pro discussione causarum dimus, ut

tako protonoian

biti

—

regni Sclavonic banos assignatandem prothonotariorum exigenculpis huiusmodi torum et iibus eosdem de eiusmodi eorum officiis remoueodi liberam liabeant facultatem) Znadajno je, kako ban u povelji osobito iztiCe, da on to £tni kao >predstavnik kralja Albrechta, Alberti regis domini nostri naaaravnoga gospodara* (nobis tanquam personam

ipsorum

nobilium

per nos et futures eiusdem

els

assignandorum, eligendi

Nakon svrSena sabora nalazimo koji pripada&e takodjer

stanu

repreientantem).

turalis

Ane

sv.

1439. bana Matka u Pakracu (in Pekrecz),

6. travnja

njegovim posjedovanjima. (Dobrakucha), kojom

u Dobroj kudi

izdaje

povelju pavlinskomu samo-

poklanja neko

(Fetoyancz,

selo

U svibnju opet je ban Matko pismo, kojim potvrdjuje nagodu izmedju plemica Krizevcima; tu izdaje 11, svibnia u AnJrije od Ludbrega, praunuka hrvatskoga bana Ivana Cuza. Medjutim bijaSe se Jurja ban Matko u Budimu sastao ugarski saber, da vijeda o obrani protiv Turaka Da li je do§ao na taj sabor, ne znamo; ali je poznato, da su ba§ u isto vrijeme, nekako poslije 3. svibnja, Dubrovdani poslali svoga poslanika, franjevca Antuna Krispina, duvara samono

Petyanz), Sto

pripadalo njegovu posjedu u

sv.

Petru.

pomoc

siana u Stonu, kralju Albrcchtu u Budim, nioledi ga za

Stjepana Vuk£ica, svoga susjeda

nasljednika Sandaljeva.

Stjepan Vukdic naime, potaknut

mozda sultanom Muratom

citavom siiom svojom spremao na Smederevo, stao

niali

vla&ti

obcmu grada Dabrovnika. Dubrovcani

boravio na prijateljstvo na^toji,

quomodo

usiuge,

kako

Napokon

suppeditare posset).

svojim

podanicima, kao ito

na obranu dubrovadke obcine, ako ugodi molbi grada Dubrovnika, te Talovcu, kojom

nalaze, da

zaklinju

bani

vojvoda Stjepan za-

danju

kralja,

se je u onaj da pukori svojoj

koji

snovati,

tuie se kralju, kako

pokori (imo diu noctuque non desistit eos vexari

eos

vojvode a

sve uCinjene

velikoga vojvode

protiv

nocu uznemiruje

et conari

ac procurare,

neka zapovjedi susjedima drugi, da ustanu

Dalmacije, Hrvatske

pomenuti vojvoda na nju zaratovao. Kralj Albrecht izdade 6. lipnja 1439 u Budimu zapovijed banu Matku bi

ditavom silom

svojom, koju

mogao

podici u

hrvatskom kraljevstvu (cum tota vestra potentia, quam in dicto regno Croacie leuare poteritis) obori na vojvodu Stjepana njegova ortaka, ako bi se usudio udariti na vazda i

vjetnu dubrovadku obdinu. Jednaku pismenu zapovijed upravi kralj istoga dana

Talovca, bana Ddlmacije

Ne zaamo, da

na Petra

Hrvatske.

su bani Talovci zaisia udarili na vojvodu Stjepana Vukdida,

ill

Ban Matko Talovac jaga poslije nalazimo uz kralja u vojsci, koja se je skupl;ala na obranu Smedereva Ban Matko uztrajao je na toj vojni uz Albrechta sve do konca rujna, te je 17. rujna bio kod Titelja, kad su ondje sabrani prelati. baruni, velika&i plemidi zakljudili veliki rat za dojdudu godinu. No ved 5. listopada 1439 opet je ban Mitku u Zagrebu, gdje no dajc naUig zagrebaikomu kaptolu, da

inade poSlo ra rukom, da

ma£no

nije

poiao u

juiiic

odvrate od njegovih prijetnja

krajeve

svoje

banovine, jer

Antuna Blagaja, uvcde u njegovc posjede Brezovlcu Po tome sudimo, da nije bio nazodan, kad se je tn sedmice

Dol u ragrebadkoj

Gregortjn, «»na

i'jpanijt.

poslije kralj Albrecht

IIHVATSKO KMAUKVSTVO QOlK 1438.

1439.

.65

-•»-l»«^

# ALBRIGHT AUfTRI/SKI, VLADISLAV

l66

VARNBn£iK

LADI8LAV POSTUMUS (1437.— 1457).

ovim svijetom. JoS 7. listopada nalaie kralj Albrecht svomu od Bathmonostre, da izplati banu Matku 1000 zlatnih forinti za uzdriavanje turskoga carevida Davida Celebije, s pomodu kojega je kralj ielio zbaciti s prijestolja sultana Murata II. (Elizabeta Vladislav I. Varneniik, 1440.— 1444). Kralj Albrecht bija§e kraljevine, kao umro u najgori £as za svoje zemlje za svoju porodicu. Ostavio za sobom dvije malene kderi, Anu Eiizabetu, trudnu suprugu Elizabetu, za kojo se nije znalo, hode li roditi sioa ili kder. Tko 6e sada biti kralj ugarski i hrvatski, tko kralj u Nesrmcliiu

ratstavio

Ladislavu TituSevidu

blagajniku

de^ki, a tko

vojvoda Austrije?

Albrecht bijaie doduSe pred ni kraljica

udova Elizabeta, a

smrt sastavio oporuku,

vladanje kraljica Elizabeta.

Ta ona

pravo ona baStinica kruna

za nju nije

ali

njegovih kraljevina

ni staleii

zemalja.

mnogo

marila

prvi kraj preuze

svoga supruga rado izticala, da je za k tomu su ju Ugri vi§e cijenili po§ti-

je jo§ za iivota

otdevih;

prijestolja

nego supruga, koji nije znao njihova jezika. Napokon je Elizabeta bila lukava umna iena, muievna srca u ienskom tijelu, koja je suprugu zapovijedala, kako je htjela vali,

insuper mulier callida et astuta fuit, et in corpore femineo virilem gestabat animum maritumque suum quo volebat trahebat). Namah iza ukopa Albrechtova podje ona u Stari Budim, gdje je vrSila kraljevsku vlast, izdavajudi povlastice povelje, u kojima se ponosito zove »po Boijoj milosti kraljica Ungarije, Dalmacije, Hrvatske itd., bastinica kra(ilia

Dakako da je poknezovima Fridriku Ulriku, zatim madvanskomu banu Ladislavu Gorjanskomu, onda Sedima, pade i nekim Frankapanima, kao knezovima Bartolomeju VIII. Martinu. Snovala je pade dozvati iz Poljske majku svoju ljevine CeSke, vojvodkinja Austrije

Stajerske, markgrofinja Morave*.

glavito ugadjala svojim rodjacima, celjskim

onamo

Barbaru, koja bijale pred Albrechtom i

njihovih brojnih privrienika nadala

Dne su osim

se je

S pomodu ovih

pobjegla.

odr^ati

otca

prijestolju

rodjaka

svojih

supruga svoga.

studenoga 1439. boravi kraljica Elizabeta u ViSegradu na Dunavu. neki odlidniji

rodjaka njezinih

prelati

baruni

ugarski

erdeljski,

nju

kao gjurski

biskup Benedikt, erdeljski vojvoda Desiderije Losonc, sudac kraljevskoga dvora Stjepan

Bator, sikulski iupani Mihajlo JakSid

Rozgon, Ivan Perenj,

Stjepan

knez Bartol Frankapan kraljidina dvora.

Franjo Cak, zatim

drugi.

Napokon borave uz

neka Jelena Kottannerica (Helene Kottannerin), koja je zabete,

zgode na tv.

koja je poslije

njemadkom

jeziku

dvoru godina 1439.

kraljidinu

Stjepana dodje u pouzdane ruke.

1440.

tada

desi se ondje

magistra

vrii dast

male kraljevne

Eli-

gdje no potanko prida sve

spis,

Kraljica

temeSki fupan

gospodjice, medju njima

bila pjestinja

sastavila

bivSi

gospode

hrvatske

knez Juraj Kurjakovid, koji kraljicu dvorske gospodje

krbavski

Kui^lja

Toma Sed

tada

da kruna

nastojala,

toga oduze pomenutoga dana Jurju od Bozyna

mu bijaSe pokojni Albrecht povjerio, a onda sahrani krunu krunskim dragocjenostima u tvrdi ViSegrad, te imenova podjedno svoga rodjaka, madvanskoga bana Ladislava Gorjanskoga, kapetanom toga grada. Malo zatim uzvisi na

dast duvara krunskoga, koju s drugini

dast ostrogonskoga biskupa Dionizija Seda, koji joj je takodjer

bio u svojti, pade

pribavi

kardinalski

klobuk.

po majci

tim ogordi

Jeleni Gorjanskoj

silno

.vesprimskoga

biskupa Simona Rozgona, koji je za tom daidu gramzio. Kraljica htjede ga doduSe udo-

brovoljiti, podijeliv&i

tivnik njezin.

Jednom

joj

poslije

pade

bogatu biskupiju u Jegru,

zaprijeti:

mogu; dokle iivem, ne de ona Ugarskom vladati*. Poput Simona Rozgona bilo i drugih nezadovoljnika, dali,

kako sve

viSe

mah

zabrinutih muieva, koji su

preotimlju ieljeli,

koji bi bio jak obraniti povjerena

slavodobitnoga sultana Murata

rodjaci

da na

Medju

dalje pro* Simon ostade kao Rozgon biskup

ali

>Kra1jica de izkusiti, ita ja

kraljidini.

prijestolje

kraljevstva te

koji

ugarsko

bilo i

od vanjskih

spadala su

prijekim

jamadno

okom i

gle-

ozbiljno

hrvatsko stupi ditav dovjek, neprijatelja, a narodito

brada Talovci, na delu im ban Matko.

ELIZABETA

VLADISLAV

VARNBNfilK (1440.— 1444.).

167

I I

M t

."S

•-

^ > o

§ o •-

ALBRKCHT AUSTRIJ8K1, VLADISLAV

l68

VARNKN£iK

LADISLAV POSTUMUS (1437.

Bududi da se je kraljica sve viSe povjeravala svojim rodjacima, imaaja

povlastice, javno je mnijenje sialo izoositi ielju,

Gjuragj Brankovidf koji je i

Hrvatskoj (u Srijemu

jestolje.

udata

bila

velikaS u Hrvatskoj

ta^koj olxfini,

joj bit!

pada Smedereva ostao bez driave,

iza

Zagrebu), kao da

kako

Medjutim Gjuragj

radi

oblasti,

dictum

kao da ipak

ako

bi to

kneza

Ugarskoj.

torn,

vrijeme moli Mletke, neka

u njihove

dijelila

dasti,

Srbski despot

Ugarskoj

te se desio u

moglo

se je nadao, da bi njega

celjskoga

za i

ako postigne,

prijatelj,

regnum Hungarie, isto

kralj.

zapasti pri-

pokojni kralj cijenio ga je u velike, a k tomu je kdi despotova Katarina joi

od godine 1434. najsilniji

da se bira

— 1457).

*dobije

§to

regnum

advisat

quam

vjerovao, da bi se to

MIetdani

bilo.

mle-

tenet habendi

bonus amicus

esse

moglo

dozvole skloniti se sa sinovima

od potrebe

Gjuragj

uvjerava obcinu, da

pratica,

habebit, deliberat

pravo

nije

despot

javlja

ugarskoc,

kraljevstvo

(nos

ieli

1439.

jamaino

je u taj par bio

Ulrika, koji

prosincu

noster).

pak u porodicom svojom

zgoditi,

se na to 2. sijednja

1440. za-

bona dispositione sua). baruni, kao 1440. sastali u Budimu prelati drugi velikaSi ugarski hrvatski, da vijedaju, §ta da se u tako osudnom £asu u^ini. I Elizabeta bijaSe jo$ pred Boiid do§la u Budim. Gospoda ne htjedo^e naprosto zabaciti nasljedno pravo kraljidino, ved stadoSe predlagati, neka se kraljica drugi put udade, pak traziti joj supruga. 6e onda njezina supruga izabrati za kralja. Stali pade Neki predlagahu, neka podje za Lazara, najmladjega sina despota Gjurgja; ali kraljica odbi tu puhvaljuju >za biagonaklonost njegovu« (de

to bijahu se prvih

dana

sije£nja

nudu napredac. Jelena Kottannerica prida, da je kraljica uzkliknula; >Draga gospodo, ne mi poganina, nego radije krSdanskoga seljaka< (lieben herren gebt mir nicht ainen

dajte

haiden, gebt mir ainen kristen pauren).

gla«u

svoje

to se dosjeti rodjak njezin Ladislav* Gorjanski,

poljskoga kralja Vladislava, mladica dodu§e od §estnaest

te predloii

odbijati

turske

navale.

boravili u Poljskoj poslanici sultana

tomu

Murata

ih II.,

CeSke,

nukalo

ali

kan-

s Polja-

su ba§ u onaj

§to

nudeci Vladislavu

ved na

svidi se

da de u savezu

to,

godina,

VelikaSima

hrabrosti.

nadahu, da de tim prestati razmirice radi

didat, jer se

cima lakSe

drzavnidke mudrosti, plemenStine

mah

savez protiv Ugarske.

VelikaSi s toga stadoSe salijetati kraljicu, da prihvati njihova izabranika. Medjutim Eliza-

beta ne htjede za Ceiku,

jer je

za Vladislava

duti, jer

se ukloni napastt, ostavi kraljica Budim,

njom

nedavno

takmio sa suprugom njezinim

mladid bio premlad za nju, koja bija§e prevalila ved i

podje u Vi§egrad.

tridesetu godinu.

Ali velika^i podjoSe za

nastavi^e ju nagovarati.

dodje u ViSegrad celjski knez Ulrik.

Videdi, da staleii nisu voljni popustiti, neka na zahtjeve njihove toboie pristane, a onda neka svoje obedanje opozove, dim joj se zgodna prilika desi. Kraljica bijaSe se sama ved uvjerila, da ne moie odoljeti obdoj ielji svojib velika^a, te prihvati knezev savjet. Jednoga dana

svjetova

rodjak u,

svoju

sazove ona velikaSe, pak suze lijudi oditova, kako nije dosta jaka, da sama tolikim velikim zemljama vlada; s toga pristaje na njihov zahtjev, da uzme poljskoga kralja. Neka staleli utanade s njime pogodbe, a ona si pridriaje, da kaie uvjete, uz koje de podi za njihova izabranika. Vrativii se u svoje odaje izjavi svojim dvorjanicima, da de staviti tri takova uvjeta, kojih ne de prihvatiti ni stalezi ni kralj poljski. Celjskomu knezu Ulriku, koji ju btja&e

quam

tako lijepo svjetovao

consilio prouido), izdade

(praefatus

namah zatim

comes

10. sijednja

Ulricus

1440.

tam operatione

peruigili

u Budimu povelju, kojom

darova ka^teo Kostajnicu na Uni, u iupaniji zagrebadkoj. Velikaii ugarski

braie poslanike, koji

hrvatski,

podi

slutedi,

Krakov

ih je kraljica

kralju Vladislavu.

nadmudrila, radostno

iza-

poslanstvu nalazimo bana

Matka Talovca, bivJega senjskoga biskupa Ivana de Dominis, &imeikpga iupana Emerika Marczala, pokladnika Ivana Perenja vrhovnoga dvorskoga meStra Ladislava Paloca. Ti podjoie 18. sijednja iz Budima u Poljsku. Putem pridruii.^e se njima joi

ditave Slavonije

ELIZABKTA Rajoald Rozgon 24. sije^nja

VLADISLAV

VAHNKN6iK (1440—1444.).

Mihajlo Orsag. tatim poslanici nekih gradova

Krakov, gdje

stigoSe

uvijck

jo&

169

Dne

turskoga sultana.

poslanici

boravili

knezova.

celjskih

Matko Talorac sa svojim drugovima iznese ove ponude: Vladislav neka uzme 2a feou udovicu Elizabetu; ako bi dijete, §to ga ona izCekuje, bilo muiko, neka ono namali baHrvatskoj neka stupi oa pri§tini kraljevinu Ce^ku sa nuzzemljama, u Ugarskoj pak jestolje iza kralja Vladislava, ali samo onda, ako ta) ne bi imao muikih potomaka. Ako njegovim potomElizabeta rodi kcer, to ce Ugarska s Hrvatskom pripasti Vladislavu zgodno poudadu. Suvi&e mora cima, koji <5e nastojati, da kraljidine kceri dobro obskrbe Hrvatske poStivati, zalozene gradove Sipuike se Vladislav zavjeriti, da 6e prava Ugarske bez odStete povratiti, napokon oba kraljevstva braniti od svih neprijatelja, naro£ito od i

Turaka,

to sa svima silama poljskoga kraljevstva.

medjutim, kako da osujeti sva nastojanja velikaSa. JoS Budimu, odakle piê pismo Dubrovdanima, nudeî im hrvatski grad OmiS, koji je tada htio ugrabiti veliki vojvoda bosanski Stjepan Vukdid. Poslije toga spremaSe se zajedno sa svojim rodjakom Ulrikom Celjskim u Poiun, jer o(êkivase naskoro porod djeteta, pak htjede da bude blize Austriji. Medjutim ved u Komoranu Elizabeta snovaSe

Kraljica

21. sijednja nalazimo ju u

stade,

da izvede, Sto

davna

Oko

smiSljala.

12. veljaCe boravi u

rava dadiiji svoje kderi, Jeleni Kottannerici, neka

ugrabi krunu

sv.

se povrati

Komoranu. Tu povjeneka potajno

u ViSegrad,

Stjepana, koja bijaSe ondje pohranjena. Jelena htjede to izvesti najprije

pomodu nekoga

Hrvata, koji je boravio na kraljidinu dvoru; no kad se je taj kratio, uze pomodnika nekoga Magjara. Sad podje Kottannerica u ViSegrad, pak uSavSi u dvor, razbije bravu raztrga pedat na vratima od komore, u kojoj je Skrinja s krunskim dragocjenostima bila sahranjena; zatim otvori Skrinju izvadi iz nje samo krunu (ostale dragocjenosti ostavi), te uredivSi opet sve, koliko je mogude bilo, u§ije krunu u barSuSunasti jastuk, koji bijaSe upotrebila za sjedalo na saonicama. Na to stize nodu 21. veIjade sredno u Komoran, gdje je bilo vec sve spremljeno za daiji put u Poiun. Medjutim s

u o£i polazka

prosvan

Lad

spopadoSe i

kraljicu trudovi, te

(Postumus

si a v

svetcu istoga imena

zavjetovala kralju

Krstio ga je prizvani nadbiskup ostrogonski Dionizije Sed u nazod-

nosti Ulrika Celjskoga

sina, koji

rodi

veljade bijaSe

kraljica

kneza Bartola Frankapana, kao

dostojanstvenika, narodito Lovre Hedervara, poiunskoga

Rozgona

ona jutrom

Posmrtni), jer se

ili

drugih

duhovnih

svjetovnih

temeSvarskoga iupana Stjepana

gjurskoga biskupa Benedikta.

Kraljica

Elizabeta

bijaSe

postigla, §to

toliko

Imala

iudila.

je sina

Ladislava

spremnu krunu sv. Stjepana. S mjesta posia teklida Hedera u Krakov opozove punomod, danu poslanicima, izjavivSi, da je pristala na dogovore s poljskim kraljem samo za taj sludaj, ako ne bi rodila sina. I zaista se je poljski kralj Vladislav zajedno sa svojim za Djega

vijecnicima stao predomiSIjati, da

Hrvatska li bi se odazvao pozivu, bududi da sada Ugarska imadu zakonita nasljednika na prijestolju. K tomu su mnoga poljska gospoda odvradala Vladislava, neka ne ide u Ugarsku, jer su se bojali, da de zanemariti svoju naslijedjenu kraljevinu. Ali sada navaliSe na nj ugarski hrvatski poslanici, dokazujudi, da imadu i

punomod

za sv.iki sludaj, pade

iivim bojama prikazivati

kad

za onaj,

bijedu,

koja

bi kraljica dobila sina.

ditavo

poziva, te se s ujedinjenim silama ugarsko-hrvatskim

njegovu od turske

nakon sluibe boije u biSe 8. oiujka

Napokon

sile.

privoli

braniti

od Turaka

pokon

kraljici

slobode ugaYske

drugih

stadoSe prihvaii

krunu.

Namah

zatim

da de prigodom krunipoljskim detama Ugarsku

kralj,

hrvatske potvrditi, s

naodkupnine povratiti, Vladislav, Drugim ugovorom obeda da

gradove bez

Barbari braniti povraiak u Ugarsku.

ako ne

oiujka (u nedelju Laetarr)

ponudjenu

Prvim obveza se

neprijatelja, Sipuike

Osim toga

snaSla,

poljadkim ne podigne na obranu

kralj, te

stolnoj crkvi suze lijudi primi

1440. utanadeni ugovori.

sanja sva stara prava

mladi

krSdanstvo

de se joS prije kninisanja zaniditi 8 Elizabetom, no da je ne de

siliti

na vjendanje kroz

ALBRKCHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV

170

VARNKN£iK

LADISLAV POSTUMUS (1437. -1457.) nadalje ne bi od nje imao

godiou dana, dok ne oplade pokojaoga supruga svoga; ako

poroda, priznat

niuikoga (9.

oiujka) predado&e

dan

te ustanoviie

njezina

poslanict

zagrebadkoga, koji bijaSe

izabrali za kralja,

od Sredne (Joannes de Zredna), kanonik iuvar kaptola se

velikaSi, koji

Sto prije dodje u Ugarsku.

Budimu

u to u

bijahu

12 oiujka radostno sve, ito bijahu poslanici slava,

Sutradan

nasljednika.

da su ga

izjaviSe,

poslanicima poiao u Krakov.

hrvatski

kojom

izpravu,

svoga

sviboja za krunisanje njegovo. Izpravu sastavio je tadanji protonotar

kraljevstva ugarskoga, Ivan Vitcz

Ugarski

Ladislava

sina

Krakovu

poslanika

ved

primiSe

skupili,

pa£e pozva§e Vladi-

utanadili,

Dominis

ostado&e biskup Ivan de

Ladislav Paloc u Poljskoj, da doprate Vladislava u novo kraljevstvo njegovo; ban Matko

Talovac pak zajedno

dade

Emerikom Marczalijem

utanadene

kraljici Elizabeti

ugovore.

svoga sina skupi ona driavno

lijevku

od ieikih

Kraljica

vijece,

Ladislavu.

Ban Matko na

kojemu prisustvova§e

deset godina, ne bi ga mogli uzeti

>Da

to reie kraljici:

svoga gospodara,

jak obraniti nas od Turaka<. Kraljica ne odgovori

Uz ko-

ih prividno Ijubezno.

primi

ban Matko. Jedan

velikaia, koji je takodjer bio nazo£an, klekne pred kolijevku

vjeru djetetu

biti

drugovima pohita u Komoran, da pre-

nama

jer

priseie vje£itu

Va§e

je sinu

milosti ved

ved zatomi svoj gnjev;

ni§ta,

treba kralja, koji de ali

kad se je driavno vijede raziSlo, te se ona na§la sama sa svojim odanim pouzdanicima, Ulrikom Celiskim, nadbiskupom Dionizijem Sedem, i bratom njegovim, kao s knezom Bartolom Frankapanom, pograbi ona bijesno donesene joj izprave, skide s njih pedate pogazi listove. Ban Matko Emerik Marczali bijahu ostali kod Komorana, da dodekaju poljske poslanike, koji de kraljicu pozdraviti i donijeti joj bogate darove; kraljica medjutim dade oba po nodi uhvatiti, te zatvoriti najprije u Komoran, a onda u ^opron. CuvSi za to s

poslanici poljski, koji su

Sve to zgodilo se kako

ved u

bili

vratiSe se kuci, ni ne vidjevSi kraljice.

blizini,

na koncu oiujka 1440. Kad se je produlo po Ugarskoj

u tamnicu bana Matka

je kraljica bacila

II.

Hrvatskoj,

Emerika Marczala, ogordilo se malo

RODOSLOVLJE HaBSBURGOVACA Albrecht

jAOKLOVldA.

Madri.

+ '358. Radolf IV.

Fndnk

t 1365.

t «36a.

Albrecht

Leopold

III.

'AlbrechtoTk

(LeopoidoTa

loti

Vilim Leopold t 1406. t 1411

Albrecht IV.

t '404 (V.).

(Kao njema£ki car Albrecht

knij agarski 1347.

Svpraga

udat* wojtodt

Mkoga

Vilitna

rodjen aa./ll. 1440 t aj. XI. 1457

1490.-13

Ljadevtt

151*

—

hrrataki

99./VIII.

15*6

ill

_Lfl':i!l!!:. SiRiamand Albrecht VI f 1 496. t 1463.

IV),

hrrataki

1459— 14<>3

kralj a|{aiaki

hrvataki II.. i

/III.

t 1493-

1440.-1457.

Makaimilijan t I5»9 protukralj u|{arak<

1516

Ana, aaptnga Ferdi*

oanda I. Uababarga.

hrrataki

1490 II.

kralj agafaki

Vladar Tirola.

protttkralj tt|;arald i

hrvatfki

IV.

t »439.

;

kralj aicaraki

III.

•data ta Kail* mira IV

Vladi«lav

490.- 1491

144a.),

Ladiaiav Poatamua,

Jagelorida,

protbkralj agaraki

V. (kao DjemACki car

Eltsabeta,

t »5o«. brraUki

Fridnk

kralja Sigiamnnda.

kralja pol|a£kof[a.

Ivan Albert

Kridrik

jerike,

1439

(f tg./XII

Eroest Jaki t »4»4-

II.),

hrrataki

a7/X

Elisabeta k6

Aiu,

los«)

Vladar SUKoraikc

Vladar Aastrtje.

Albrecht

III.

t 1386.

t »395-

Flltp

— 1491. I.

L'jepi

t «S » lUrlo (I.Tv.)

Ferdioand kralj ngaraki

1 i

hrrataki

i^a6 —1504.

Manja,

mpr««» Ljode-

ita

II.

/8«lovi6^

BLIZABBTA veliko.

Pa£e

nelci

VLADISLAV

VARMBT4&IK (1440.

odani privr2enici njezini, kao

se,

je s

pomodu svoga

Gorjanski

pobjegao

brijada

To doznajemo

svibnja 1440.

djemo. Mi smo pak

Ivanom od Korogja da dozvoli

prilici

>Velemo2ni gospodine, brate

ovako:

pozdrav.

ino zakljudili poslati nje,

glasi

(29. travnja),

velemozni gospodin creatore

ga je madvanski ban Ladislav

§to

Cov']e\ca va§ega zadriali smo dosad ovdje zato, §to kad smo od naie ku6e oti§li, ondje blizu £uH, da je ban Matko po odredbi stvorca sviju oslobodio se zatvora (disponentc sua detencione est liberatus), i da nas je pozvao, da k njemu dobili kod njega ju6er (2. svibnja) zajedno s velemoinim gospodinom Ivanom od Marczala, to u selu Pati (in villa Pata). Tu smo uz na§e sluiEbenike k presvjetloj na§oj gospodji kraljici, zahtijevajudi od

predragi, bratinski

smo proiloga petka

omnium

Emeriku Marczalu zajedno s ostalim suznjevima. Nadamo diniti. Neka znade to va§e bratimstvo, da Ivan (Marczali) za osvetu nanesenih im nepravda veliko zlo u tom kraljevstvu (ipsi dominus Mathko

zatvora otici

se u Boga, da njezino velidanstvo nede inade

gospodin Matko

htjeli podiniti banus

tamnici. Pripovijeda

svoga grada SikloSa pisao kraljidinu pokladniku Ladislavu

Titu^vicu od Bathmonostre. Pismo na§

dugo u

zatvora u Sopronu. Posljedojih dana travnja

jednoga pisma,

IJI

rodjak njezin Ladislav Gorjanski, osu«

djivahu njezino osvetoljublje. Medjutim ban Matko ne ostade

bio je ved Slobodan.

— 1444.).

Johannes pro vindicta iniuriarium

eis

illatarum

committere grande

volebant

malum in hoc regno); ali mi smo se toliko trsili, da de privremeno ostati mtmi (pacifici), dok se redeni poslanici na§i povrate. Kad se pak povrate, znat demo, $ta da u budude dinimo. Mi smo se s redenim Ivanom povratili kudi odludili smo do dolazka naiib sluibenika doma ostati. Pozivamo zato vaSe bratimstvo, da izvolite vi kod kude boraviti, te od nas izdekivati vrijeme sahat. Kad redeni poslanici dodju s novinama, vidjet demo, sta da radimo. Dano u Siklosu na blagdan na^Sda svetoga kriia, godine goi

spodnje 1440. Ladislav Gorjanski, ban madvanski, kapetan viSegradski

Dne

liptovski*.

ban Ladislav Gorjanski drugu poslanicu svomu pobratimu Ladislavu Tituievidu. >Nemojte se Ijutitic, govori mu on, >&to zadriajemo vaSega dovjeka. Na§i Ijudi, kao oni velemoinoga Ivana Korogja vrati^e se-od kraljidine milosti, koja nam je zapovjedila, da dodjemo ugovaramo u stvari Emerika Marczala, da so uzmogne §to koristnije svrSiti. Eto juder (23. svibnja) pozvani smo po poslaniku presvi24. svibnja piSe

gospodina Viadislava, kraija poljskoga (da dodjemo k njemu). Primiv&i (poziv) kanimo dojdudega petka (27. svibnja) zajedno s istim Ivanom Korogjem, s gospodo.n Matkom banom, s Ivanom Marczalijem i s drugom bradom na§om podi na put u susret gospudinu kralju poljskomu, pak demo nastojati, da utanadimo >zgodan sporazumak

jetloga

z m ed j u n a §e g o sp o dj e kraljice kraija poljskoga, da bude na korist dast ditavoga kraljevstva Ungarije, da nam to kraIjeTstvo ne postrada< (unionem inter dominam nostram reginam et eundcm i

regem Polonie commodam, utilitatem et honorem tocius regni Mungarie concernentem, ut ipse hoc regnum non periclitetur, laboraturi). S toga molimo Sto viie vaie bratimstvo, vi na put kreoete, da da se s nama sastaoete u Zeku (Zeek) ondje se pridrulite. Dato u SikloSu, u utorak pred Braiandevim godine 1440. Gospodin Petar Agmandus, kancelar kraljidina velidanstva, desio se je kod nas po nalogu redene gospodje kraljice. i

—

Mi smo ga obratno

poslali

k njezinoj

presvijetlosti, te

smo

zamolili

kraljicu

kraija

do naiega dolazka o svemu iute (i miruju), da te ne uzpiri joS veda (petimus eciam ipsos reginam et regem Polonie, ut omnia tamdiu, donee aos

poljskoga, neka vatra

ascenderimus, sub silencio starent, ne maiur ignis succendereiur). Ladislav Gorjanski, baa

madvanski, kapetan viiegradski

Dok

diti

liptovski«.

ban ladislav Gorjanski u svibnju 1440. joA snovao, kako bi mogao nagotvoju rodjaku s poljskim kraljem, gorljivi su privrienici jedne druge stranke joi je

jade razvalili jaz

medju

njima.

Kraljica

Elizabeta, potaknuta

knezom Ulrikom,

radila je

ALBRECHT

17a

AtiSTHIJSKI,

VLiOISLAV

VARNKSfilK

LADISLAV POSTUMUS (1437. —1457.).

SUrbni&tvu oad sinom

odlu£oo, ne laledi ni jedne irtve.

10. travnja

povjeri

Albrechtu,

malu mario za svoga mUdjemu iti^enika. ZUtim ponamj&»ti za kapeiane odanili joj gradova najpouzdanije muieve: Tomu Se£a u Komoranu, Ulrika CHjskoga u Gjuru, a Nikolu Ilo^koga u Stolnom Biogradu. bratu &tajerskoga vojvode Fridrika, koji je dosad vrlo

CuvSi u sina

to,

Bududi da

skomu

da je Vladislav ve€ pre^o u Ugarsku, odIu6i svoga protivnika prete6,

krunom

ovjeD^ati

Stjepana

sv.

nije imala novaca,

zaloii

vla&telinu Ulriku Kizingeru za

prije,

svoju

2500

nego

ito

krunu

vlastitu

druge dragocjenosti

zlatnih forinti, te ostavi

dopre do Budima.

kralj

poljski

austrij-

svibnja sa svojim

10.

siokom Komoian. U Totisu (Tati) pridruii joj se vi§e odanib velikaSa sa 2000 Ijudi, a u Stolnom Biogradu doCeka ju Nikola Uoiki sa 500 Ijudi. Na same Duhove, due 15. svibnja, dade tu ovjeniati sinka Ladislava krunom sv. Stjepana. Jelena Kottannerica donijela dtjete u stolnu crkvu, gdje su osim nadbiskupa Dionizija bili nazoini Ulrik Celjski, Nikola Ilo^ki, knez Bartol Frankapan, Toma Set, Andrija Botoi, Lndislav Emerik TamaSi, i

biskupi gjurski

dok

vesprimski,

drugi.

Nadbiskup pomaza

majka govorila prisegu; za mise

dijete, driedi

leialo je dijete na

suknu

nad njim krunu,

hermelinom, a knez

^udna

Ulrik driao je krunu nad njim. Poslije toga proglasi Nikola Ilo^ki dijete vitezom. je to slava bila: dijete je neprestano plakalo,

gorke suze ronila od

ialosti

Medjutim bija&e Vladislav

Keimark Tu ga

ne znajudi,

Poljsku

ostavio

22. travnja

vrienik njegov, a krvni duSmanin kraljice Elizabete.

Ugarske

bi dalje

povrati kudi;

ali

poSao.

Ncki poljski

napred

jednim odjelom vojske, da

majka

velikaSi

skloni

4000

stigao

Ijudi

Simon Rozgon, najgorljiviji priKeimarku ostade kralj dvanaest

biskup Rozgon prikaziva§e mu,

pomagan krakovskim biskupom Zbygniewom, F>ohita

zabrinutosti.

prvi pozdravi ratoborni jegarski biskup

dana, krzmajudi, da

njim zgadja; a

§ta se s

napokon

svjetovahu

da 6e lako

ga,

da se okani

pobijediti, pak,

kralja na dalji put.

osigura Budim.

§to se

Rozgon

kralj bliie

primicao tomu gradu, sve je viSe rastao broj njegovih privrienika; svojom IjubezljivoSdu, STOJim plemenitim

tumaCa, napokon lazili.

muiEevnim pona§anjem, kao

svojom dareiljivoSdu osvajao

tim, §to je je srca

umio

narodom

sviju, koji su

u susret do-

(Aeneas Sylvius piSe o njemu: Erat Wladislaus adolescens, quamvis facie

pore deformis,

liberalitate

tamen

bez

ob<5iti

"et

cor-

animi magnitudine dignus laude. AUoquebatur populum

absque interprete: quos virtute praestantes viros nouit, muneribus sibi conciliauit; plura donauit, quam sibi retinuit). Dne 14 svibnja udje sa slavljem u Je^ar, a 19. svibnja, ietiri dana poslije krunisanja Ladislava Postuma u Stolnom liiogradu, dodje pred Budim. Palatin Lovro Hedervar bijaie onamo

do^ao, da

ved 21. svibnja uvede ga sam u kraljevske dvore u Budimu

uiaz u tajggrad;

zakr£i I

Ulrik Celjski

bijaSe

]ali

500 konjanika pohitao pred Budim, da posjedne taj grad prije ulaza njegova; ali dodje prekasno, a k tomu ga suzbiie Cete jegarskoga biskupa. Obladavftt Vladislav Budimom razasia s mjesta ni sve strane poslanike po zemlji, pozivajudi velika&e plemide, da dodju na njegov dvor. Stolnoga Biograda sa

Kraljica Elizabeta odlu^i s oruijem obraniti pravo svoga krunjenoga sina. hita iz

Stolnoga Biograda u Gjur, grad odanoga

imajudi domadih vojnika, uzimaie u svoju sitskih deta.

}oi prije kruni^nja sinova

sluibu

bijaie u

Ona

biskupa, pak stade vojsku kupiti.

po*

deSke pladenike, vedinom ostatke hu-

Komoranu

uzela u svoju sluibu Ivana

Smikavskoga sa 700 Ijudi, a sada imenova za kapetana svih de&kih pladenika Ivana Jiskru od Brandita, koji je joi za otca njezina sluiio, te mu povjeri sjeverozapadne strane Ugarske od moravskc medje do Ko&ica, gdje je preteiito slavensko njemadko liteljstvo prijanjalo uz nju sina joj Ladislava. Nadalje utanadi ona 31. svibnja savez za obranu navalu s austrijsktm vojvodom Atbrechtom, zatim dade po Ulriku Eizingeru odvesti mladoga kralja u Sopron, a napokon podje sama u Poiun, nosedi sa sobom krunu sv. Stjepana. Ulrik Celjski ostade u Gjuru, da sa svojim deUma deikim pladenicima odrii taj i

ILIZABRTA

VLA^>lSr-^V

da je Ulrik odluiio bijegom se

umakli, po§to su

VARNFK^JK (1440

— 1444.\

Giurom biskup Simon Rozgon

graJ. All naskuro osvanu pred juri^ati,

spasiti.

preko vode, koja je tvrdinju pasala;

preili

Budimu vehka^i

to sabirahu se u

aii

i Ulrik se sakri u &a§u, odvedose, gdje ga je Vladislav neko vrijeme u zatvoru driao.

ali

najednom

ga nadjo&e

neprija-

u Budim

plemidi, pozvani na sabor za 29- Itpoja 1440.

da je Elizabeta uzela u sluibu deSke

Vijest,

stade na nj tako silno

Bjegunci radovahu se vet, da 5u pogibli

za njima u potjeru podjo§e

spaziie

telji

»7J

placenike, djelovaSe

tako,

da su u Budim

ne samo odludni privrzenici Vladislavljevi, nego onakovi, koji su ieljeli obje protustranke, pak slozne silc obratiti na obranu domovine, jer joj je neprestano

dolazili

izmiriti

prijetio

Pk^at KiuuiCE Elizabktk. I'ovl

krnaom od kriaova

l«v

drii

Miri grb* a kolob»r m*: agartki igrcdt), Mki (lav), laktenbaiiki (crao), i trad tiUvo polje pe£ata iapanjuja Nadpit D*okol): tf Sflgiltim) KH<

kuitrjtki.

Vii« kruoe atoji cance, kojega

sab(e)t(e)

<i(cji

ICangarc DalaMc(te) Croac(ie) e(t)

tegioa

g('at)a)

dadata ac nardyt»(B)i«a« Moravia

c(etera>,

Bocnia Aa«t(n^e

hettt

(t)i !>uii«

(a}t e(ttara)<.

DriavBl arktv u Bada.

turski sultan

Ivan

Murat

koji

Hunjad, severin&ki

ugatske, hrvatske I

II,

oka dolazahu

bilo je

ban,

koji

taj

2as podsjedao Beograd.

Medju ttma bio

sv>ma silama radio, da se sjedinjenom snagom osudoi boj s Turcima. joi prije odredjena

redom u Budim, da se Vladitlavu poklone; medju njima nedavno prisustvovali kninisanju Ladislava Postuma Isti Niostrogooski nadbiskup Dioniiije Stt dodjok: napokoa u Budim, poito

prelati

baS u

pjljske driave zapodoe i

baruoi

takoTih, koji su

kola liodki, pa£e

ALBRBCHT AUSTRIJIKI, VLADISLAV

174

VARNKNdlK

LADfSLAV POSTUMUS (1437.— 1457.)

im ne 6e

bija^e Vladislav tzdao slobodno pismo, da

na iao

ni£ta

Jamadno so

udiniti.

Eiizabete. Ban ditave o^kivali, da ce dodi do kakve takve nagode izmedju Vladislava piSe pismo svomu komorBudimu, gdje no Slavonije Matko Talovac ve<5 je 21. lipnja u niku u Segedinu. Jedino knez Fridrik Celjski ne dodje, a uza nj izostade srbski despot Gjurgje BraDkoTi<5, tast zarobijeooga celjskoga kneza Ulrika. Sijedi despot bijaSe Ijuto i

£ast; pak ne mogudi se Hrvatsku, nego se pokloniti kralju Ugarsku Vladislavu (ipse despotus nobis pridem hoc regnum iure eleccionis nostre ingredientibus se de ipso regno a nostri facie, nulla racionabili causa motus absentans, et ad alias terras conferens, rebellionis pocius quam obediencie et fidelitatis observande de se iudi-

ovrijedjen, ito je

njemu

vratiti u Srbiju, odlu£i

je despot,

Lazaru izmakla kraljevska

ostaviti

spremao se

vrijeme, kad je kralj Vladislav dolazio u Ugarsku,

ono

ciura prebuit). Ba§ u

sinu

radije

Senja na mleta£kim galijama preko Dubrovnika odplovi u Bar

onaj dio

vlast, pak da odande pokuSa izmirenje Budvi do travnja 1441 ali cilja svoga Muratom. Despot ostao u Baru Skradina vratio u Ugarsku. oije postigao, ved se je u kolovozu 1441. preko Dubrovnika vijest, sina Grgura da je sultan oba Stjepana, koji je groznu mu Na povratku doznao su bili kao taoci kod njega, dne 8. svibnja 1441. dao usijanim zeljezom oslijepitil

zetskoga primorja, koji je jo£ priznavao njegovu

sa sultanom

Ugarski sabor otvoren plemstva i

gradova Stalezi

zapada pravo

birati

Postuma niitetnim,

dislava

segoie ovomu

svi

zajedno

novoga

kralja.

te iz^braSe i

mnogo

Bilo se skupilo

bi 29. lipnja.

izjavi§e,

smrdu

kralja

velikaSa

zastupnika

Albrechta prijestolje izpraznjeno,

nedorasloga La-

SuviSe proglasiSe krunisanje

jednodu§no Vladislava za svoga

svaki pojedince vje6nu vjernost,

kralja.

sastavi§e

to pri-

izbornu izpravu

mu palatin Lovro Hedervar predade. Sutradan, 30. lipnja, vijedalo se o krunisanju. Kovieg, u kojem bijaSe sahranjena kruna sv. Stjepana, donesen bi iz

sa 88 pedata, koju

Viiegrada u Budim.

prvi

pogled

da je silom

spaziSe,

razbijen, jer nije bilo pravih

pedata; a kad ga otvori$e, ne nadjoSe u njemu krune. Ladislav Gorjanski, kastelan viSe-

kojemu bija^ povjereno duvanje krune, zaklinjase se, da je kradja podinjena bez ali staleii drzahu ga za sukrivca, sasuse na nj najljude pogrde osudiSe

gradski,

njegova znanja;

ga kao

na smrt.

veleizdajnika

Djegov predlog predan

utalaiio, opet pusti&e

nije

nade, da

bilo

Gorjanski

Ladislav

Nikoli llodkomu, koji ga driahu

umijeSa

sad se

Ali

palatinu

mogli dobiti

pravu

umiri

duhove.

razjarene

kad se

ga,

staleii

je gnjev staleia

ostati vjeran kralju Vladislavu.

krunu, odlu£i§e

Rozgonu

Hedervaru, biskupu

dana zatvorena, a onda

tri

na slobodu uz obedanje, da 6c

kralj

PoSto

Vladislava

vjen£ati

obavio.

Tom

sv. Stjepana. Dne 15. srpnja 1440. krenule svi zajedno u Stolni Biograd, dana zatim (17. srpnja) nadbiskup ostrogonski Dionizije Set krunisanje prigodom priseie Vladislav, da 6e sloboStine prava kraljevstva vazda po*

itivmti.

Doe

20. srpnja

knioom

grobnice

gdje je dva

jinu,

sakone

vratifte

izdade joS posebnu

kralja Andrije

II.

(III.)

povelju,

od 1298.

izpravom, kojom ga prizna&e za kralja

kralja

nepokolebivu

posebnim pismom

19. srpnja poiuri se Vladislav, te

kojom potvrdi zlatnu bullu AndriLjudevita od 1351. Stale2i mu uz javi

vjernost zajamiiSe. Joi

Dubrov£anima, da

dana vjen£an za kralja »u oazodnosti veltkoga broja gospode i plemiiU dtavoga kraljevstva*.

pred dva

prelata, baruna, vitezova

u Budim, imcnova najprije biskupa Simona Rozgooa za vrhovnoga kancelara svoga, a onda nagradjivaie svoje vjerne privrienike. Ved 9 kolovoza 1440. tzdaje > Vladislav, po boijoj milosti Ungarije, Poljske, Dalmacije, Vrativii se Vladislav 23. srpnja

Hnratske

knez Litve baitinik Rusije< svedanu povelju bradi Hunjadima, mladjemu. kojom ojima xa osobite zasluge njihoTe u obrani severinske baoorioe (presertim Orsauam, Zevryniem Myheld et Gyewren aliaque fortalicia hys propioqua), kao prigodom izbora krunisanja njegova dariva viie imanja u hunjadskoj i itd.

kralj, veliki

Ivaou starijemu

tetneivarskoj

iupaniji.

Malo dana

zatim,

15.

kolovoza,

dariva opet

Nikoli

Vardi neki

PRVA PODSAOA BKOORADA (1440) posjed a baikoj iupaniji, kojt

ga je

ali

I75

dosad pripadao srbskomu despotu Gjurgju Brankovidu,

izgubio, poSto je u tudjinu oti^ao.

taj

(Prva podsada Beograda

1440.)

Dok

Ugti

Hnrati razbijali glavu, tko

pogibao grada Beogradu, braniku Ugarske Slavonije. ce im hrvatskih staKad je ono Vladislav u Krakovu 6. oiujka primio poziv ugarskih leia, da bude njihov kralj, posve je naravno, da nije mogao prihvatiti saveza, ito tru ga biti kralj, zaprijetila je veltka

Murat po svojim poslanicima. PoTrijedjeni snltan odlu^i na to upoHrvatskoj, te s velikom vojskom udariti na u Ugarskoj

je tada nudio sultan

smutnje

gradjanske

trebiti

Beograd

osvojiti

ga zajedno

Kapetan Beograda bio junak

onim dijelom

Ivan Talovac,

tada

turske navale na Kovin, Beograd

Skupivsi i

ogromnu

vojsku

bana

brat

Matka, srian

Frankom (Franjom) odbijao

bratoin

Madvu.

prior vranski

godina

vec vi§e

vojvoda, koji je

vjeit

Srbije (Ma£vom), koji je pripadao Ugarskoj.

Azije

Tracije, a uz nju

brojno brodovlje na Moravi

Dunavu, podje Murat na koncu travnja 1440 pre ma Beogradu. Uz sultana bio je glavni Alibeg Arvanazovi^, brat Isakbega. Kapetan beogradski Ivan Talovac imao je

vojvoda

uza se osim svoga banderija jo§ de^kih

domaci srbski

iitelji.

da se

se je

talijanskih pladenika (strijelaca), a

turska

pomagali su

vojska pribliiavala, izadje Ivan Talovac na

njom ogleda. Iza duljega boja uvjeri se medjutim, da nije dosta ne moze uspjeSno s Turcima ogledati; s toga se opet vrati u grad spremi

ctvoreno polje, da se jalc

Kad

se na obranu.

Murat opasa Beograd na sve utvrdjene grabe, te namjesti

koje je dao sipao je

lijevati

ili

neprestano

strane opet opasa na

pomoc

branile svaku iz

njega

izletiti,

strane. i

u Smedereva

S kopnene

strane

stare pokretne tornjeve, a

podiie nasipe, §anCeve i

topovc, male

pred samim Beogradom.

ili

ogromno kamenje na zidove gradske, da ih Dunavu Savi grad sa preko stotinu galija i

tomjeva

velike,

topova

Sa sjeverne

ladja,

koje su tako ni

miS mogao

kroz viie mjeseci.

ne ostado§e skrltenih ruku. §to je turska

nodu opet popravili.

razvali. i

ugarske strane. ObkolivSi tako grad ivrsto, da nije

udarao je na

Ali ni branitelji nitelji

onamo

tomu

kapetan Ivan

grada; juriSe pak turske odbijao je lako, jer su

sila

danju razvalila, bra-

Talovac viSe puta provaljivao

ga Srbi u turskoj vojsci za vremena o

svemu obavjescivali. Osobito pak bilo mu je u prilog, Sto se je jedan dio posade branio novim oruzjem, naime puSkom. Mihajlo Ducas kaze izrijekom, da jc prcd Beogradom mnogo Turaka palo ne samo od nekakve zarazne bolesti, koja se je u logoru pojavtla» nego od »sprava<, kojima su obsjednuti pucali. »Iz Beograda su<, pi§e Ducas, >bacaU na Turke zrna od olova, krupna od prihke kao Ije&njaci, to po 5 do 10 zma na jedan put iz nekakve sprave od tu£a. Sprava je ta kao cijev. Napune ju nekakvim prahom, ugljena, kad ga prinesete k nosu, miriie po koji je sastavljen od salitra, sumpora sumporu. Prah ovaj po prirodi svojoj lako hvata vatru, a vatra stiinjena u cijevi, potisne zmo najbliie, ovo opet ono drugo do njega. te tako sva izlete iz cijevi. Zrna lete do na £itavu milju, mogu da probiju konja £oTJeka, baS ako su u oklopu. Pak joi ne gube drugoga, koji je iza njega. Zrna se ftilu, kad probiju jednog dovjeka, nego mogu raniti ova od olova prave okrugia; ali ih ima od ieljeza drugih kovina, pak se jol klatada takvo smo probija kao munja«. divom sabiju izkuju u oblik dugoljast, Podsada Beograda otegla se tako dulje, nego ito je Murat slutio. Da vojsku svoju Save, da robe udobrovoiji, dopu^tao je pojedinim odjelima prelaziti preko Duoava plijene. Tako su se turske £ete zalijetale sve do Erdelja, a nije poitedjena ostala ni iztodna Stavonija, naro^tto Srijem. Turski spisatelj Seadeddin prida, kako su Turci za tih provala sila roblja pohvatali, tako da se je lijepa robinja mogla dobiti za par £izama« a najljepii momak za 150 solda. Ved je saltmo tri mjefleca tujao pod Beogradom, kadno kralj Vladislav nakon krunisanja tvoga posla k njemu na koncu srpnja poslanika Petra i

ALBRECHT

176

AlISTRIJSKI,

VLADISLAV

VARNFN^IK

-145^

LADISf.AV POSTUMOd (1437.

Lan^ickoga (Petnim Lancziczki de f^nkesino). Taj <*c sultana obavijestiti, da je gospodar hrvatskim, i podjedno 6e ga pozvati, da se njegov nedavno postao kraljem ugarskim okani daljega podsjedanja Beojjrada. S telkom mukom provere se poslanik do sultana, i

od Turaka. Muiat primi poslanika Petra na Vradaru podje u Smederevo, neka ondje kroz tri dana neka onda ga uputi, pod iatorom, a deka na odgovor. Sada upre sultan svu snagu, da budi s dobrim, budi silom oblada podsjednutim gradom. Strjelicama dobaciva§e u grad listove, nudc<5i posadu najsjajnijim obedanjima, samo neka mu grad predade. AH zaludo, jer mu se nitko ne odazva Na to odludi svi putovi bili nesigurni

buduci da su

sveob<5i

udiniti

juri§

kopnene

Po^to

rijedne

strjelicom u grad pisamce, kojim

Netko u to iz turskog tabora dobaci osnovu juriSa. Talovcu vrijeme od turskih lumbarada, dade sultan jarak

strane.

kapetanu

javi

Ivanu

jedan dio gradskih zidova bio razvaljen

naokolo tvrdinje izpuniti drvom, da

gradu priku6e.

se £ete lakie

dade.po noci drvo u jarku posuti pu^anim prahom

kapetan Ivan

drugim upaljivim stvarima. Kad su Turci skakavaca stall prelaziti preko jarka, te nebrojeni poput (quasi locustae) sutradan poku^li Ijestvama penjati se na zidine, stadoSe branitelji na raznim mjestima bacati gorazareni ugljen na drvo, §to je bilo u jarcima, koje je bilo posuto tu6c baklje, klade barutom. Planula silna vatra, u kojoj nemilo izgibe velik broj Turaka, a ostatak morade i

uzmaknutt.

turske

galije

branitelji iz topova,

na Dunavu postradaSe

mnoge dogna

sve do

vjetar

Mnogo

Ijuto.

njih

spaliSe

zidova tik rijeke, pak

potopiSe

hrabri voj-

nici zarobi^e.

od rana

Veliki, osudni juriS turski trajaSe in

grada

os^ojiti.

17000

jutra

vesperam), a svr§i se pobjedom krscana

usque

Ijudi.

stajao je

Odlu6i

toga

pod njim vraliti

§est

sve do veSeri (ab hora prima diei

Murat

do sedam

da ne moze

uvidi,

mjeseci, a

taj

put Beo-

zaludo do

izgubio je

se u svoju prijestoljnicu Drinopolje. Polazeci ku6i posla

poslaniku kralja Vladislava u Smederevo odgovor, da za sada odustaje od osvajanja Beograda, »ier ieli njegovu

vremena, da promisli,

kralju dati

voljno Turcima ustupi Beograd zajedno s 1

Otugoss kaze, da

poljski Ijetopisac

k Vladislavu,

natrag

pacem

cederet).

je Murat, digavSi

>Ako hoce

mu:

iavivSi

onim krajem mir,

nije

za nj bolje,

Srbije, koji Ugri drze

da drago-

(Ma6vom)«.

podsadu, Petra Landickoga poslao

neka

Beograd «

grad

ustupi

(ut

quo repulsus erat, sibi resignaret et terris Rasciae sultan dodao ove ponosite rijedi: »Turci trebaju da

veUet, castrum Albanandor, a

Po nekim izvorima

joli

dobiju Beograd; oni ga moraju dobiti, a dobit ce ga prije

ill

poslije*.

(Gradjanski rat u Ugarskoj Hrvatskoj [1440.— 1442.]; smrt kraliice Elizabete 19. prosinca 1442.\ Odkad su Ugarska Hrvatska imale dva krunjena kralja, bilo je jasno, da ce se mo6'\ jedino madem odluditi, tko ce zatsta ostati kralj. Na koncu srpnja 1440. biia je stranka kraljice Elizabete sina joj Ladislava Postuma i

spala na oizke grane.

sjeverozapadnoj

Ugarskoj branio je vlast njezinu kapetan Ivan

od Brandisa, a na zapadu u Slavoniji Fridrik Celjski. Njima sc pridruiili i neka bra6i Frankapani, kao knezovi Stjepan, Bartol, Sigismund, Martin Ivan, od kojih je St)epan tada obnaSao £ast zemaljskoga ka|>etana u Kranjskoj. Sva ostala Hrvatska, Erdelj Ugarska stajale su ut netom krunjenoga kralja Vladislava. Ali odvaina iena Ijubeibi

Jtskra

mati Elizabcta nije zdvajala, nego je napela svu snagu, da za koja je

Viadi«lava

krunjen i

bio.

baitinik

jes

pik> ona,

naravnt

vima

sinu pribavi kraljevstva,

posjednicima erdeljskih strana* (partium nostra-

>da jc re£cni sin na$

gospodar.

baitintctma, jcr

otdiaskih

svomu

kolovoza 1440. proglasi prosvjetl proti krunisanju kralja

Bez sumnjc je jcdnake prosvjede razaslala po Ugarskoj

spodin toga kraljevstva moic lisavati

posla ga »8vim plemtdima

rum Transiluanorum >IzvjcstQo

Vcd

stvari,

naslijedio vladanje

PromisUte, dragi vjerni, ako liJiti

svoga nasljedstva, torn

po<>jcdovanja

tno6\

kao

dobara?

$ta

zakonom

Hrvatskoj.

ovoga kraljevstva kao i

naravni go-

mo£e dogoditi

va"5im sino-

taj

ba$tinik

da se sinovi smiju da je presveta kruna

zavesti,

Nadaljc, budu<Ji

GRADJ4NSKI RAT U UOARSKOJ

HRVATSKOJ; gMRT KRAUlCK ELIZABETft.

ugarska, kojom su se kralji ugarski

od vremena svetoga kraija Stjepana vjenâti obi^kojom je takodjer reieni na§ sin krunjen, u vlasti naiega sina i na§oj, kojom je krunom kralj poljski, koji se je umije§ao na 7^tor prava reienoga sina naêga na§ih, od nekadanjih naSih protivnika okrunjen? S toga moiete slutiti, da iz takova knintsanja poljskoga kraija ne <ê uzslijediti drugo, nego bijes gradjanskih ratova, pusto§enje .c Mekraljevstva i gubitak prava povlastica ne samo toga kraljevstva, nego i vaîh djutim kraijica Elizabeta nije se zadovoljila jedino takim proglasima, nego je stala raditi na sve strane. Najprije se obratila na glavu roda Habsburga, na Stajerskoga vojvodu Fridrika, od nedavna kraija njemadkoga (Fridrik III.*). Njemu bijaSe vec pokojni kralj na* vali,

mijenio

svoje

skrbnicitvo

Albrechtu,

ali

svoje Stidenike. Sada i

novcem, a uz

zalaga§e

napokon

Fridrikovu

bratu

niSta udinio za

muiu pohlepna za slavom od pol stoljeca mnogo utjecao

svoje

posjede, koji

placati

Jiskru

druge

kolovozu sastade se

Fridrikom u Hainburgu,

te utanadi ondje 23. kolovoza

1440. u

nazo^nosti austrijskih

Kaspara

triju

staleza,

poslanika saskoga voj-

njime poseban ugovor, kojim ga

priznade za stitnika svoga slava,

<*e

povjerila

Fridriku,

odsad kroz vi§e

zilavu, koji je

redom

Fridriku

ieike placenike.

sv.

prije

Albrechta. Eliza-

gradove

moie

Schlicka

juna£kog srca svoga

njih uzajmljivao gotovih no-

joj je za

vode,

re^enomu

Habsburga svu baStinu

rodu

dragocjenosti,

vaca,

bija§e volje

deSke, radeci da

kraljeva Sigismunda

beta

se baci u okrilje

tromu

u poslove ugarske osigura

Elizabeta

djece.

ne bija§e kraj sve dobre

taj

mu namah

sina

Ladi-

predade krunu

Stjepana. Nasuprot obeca Fridrik, da svoga Stidenika pomno odgajati njei

gova prava

koje

forinti, za

suviSe dade joj

Stititi;

morala

5000 do-

zaloziti

hodke austrijske vojvodine. Ovom islom prigodom izmirio se je kralj Fridrik sa sTojim bratom Albrechtom, s celjskim i

Krau

knezom Fridrikom, pade s Frankapanima, bradom Stjepanom, Martinom

Vladislav

VARNKNdiK.

Fo drroresu

kronike

Waiu rartatukoga,

^taiapaiw

• Brno.

Ivanom. PovjerivJi

posve kralju

driku stade Elizabeta

ugarskih

za rukom.

raditi

takodjer

Fri-

oko

hrvatskih velika§a, da ih odvrati od svoga

Ostrogonski

ban Ladislav Gorjanski, Ivan Korogj nedavno prisegla Vladislavu vjeditu Elizabetu.

Ohrabrila

* piamena erdreich

kolovozu

iat

« t o m, ito

i«

koit

bi gradio.

aam protama Ao

se opet

od njegm

deta poslao kudi, misledi, da

kao

os drsgocjenoctima •trojim d«o

latioak)

njemaW ovake

donekle

Tumom, madvanski

jugoistodnih krajeva, koja su joS

vlastela

vjeru, odmetnufte

to joj podje

pristadoie ui

namah nakoa svoga

ne de

rujnu 1440. bjesnio je ved gradjanski rat u Ugarskoj

Na *!» tKradtma, a

mnoga

bratom

na to povjerljivost Vladislavljeva, koji je

krunisanja velik dio poljskih velikaSa

supamika.

nadbiskup Dionizije Set sa svojim

jt Fridrik

Aattriaa tat imptrarc

trebati.

Hrvatakoj na

aklcMti

orM

Oatarricb aodarlhaa).

Hrr. poTJ.

II.

artaatt

aatvarao (alk

ALfeRBCHt AUSThlJSlCI, VLAOISLAV

tfi

sve strane.

VARNEN^.IK

Ugarsko)

sjeverozapadno)

LAtllSLAV POSTUMU8 (1437.-1457)

kapetan

su iei\d

raiali

Ivan Jiskra

njegove

Koczky, koKomorowsky, Aksamit, Talafus od Ostrova zauzeo je Nikole. sv, Jiskra magjarski hajduk Pongrac od liptovskoga jima »c pridruii redom svc gradove u karpatskim gorama, obladao je LevoCem, PreSovim Bardjevjovim, a

podvojvode Juraj Jiskra, Petar

Talafusa u KoSicama. na to je namjestto Aksamita za zapovjedaika u &ipu§kom kraju, dao kovati zlatne Kremnici Poljskom, a poSto je u s svezu prekinuo Vladislavu Tako je novaca za daija poduzeda. skupio dosta Postuma, je Ladislava srebrnc pjeneze u ime suzbija Jiskru Vladislav povjerio je doduie Nikoli Perenju, zapovjedniku Kezmarka, da i

njegove dete;

ali

taj

nije bio dosta

borio na sjeverozapadu, harao je

imenu Ivan Vitovec

du^manima.

da odoli tolikim

jak,

pan Jan Bittowecz),

ili

se je Jiski-a

drugi £e§ki placenik, po

jugu u zapadnoj Slavoniji

(Jan Bithowecz

Dok

bijaSe proSle

koji

godine

knezova (Jann Wittowecz stupio u sluibu sa trt konjanika doiao u Slavoniju der kahm zu der zeit als die grauen von Cilli mit den von Oesterreich kriegten, soldner weisse mit dreyen pferden an der von Cilli hoff; und der was eines armen celjskih

geschlechts

rittermessigen

Behaimb).

Ivan

Vitovec

vlast svojili

§irio

Ugarskoj uz medju

gospodara

Stajersko-ugarsku^

po progoned privrlenike kralja Vladislava. Ban fitave Slavonije Matko Talovac sa svojim bratom Petrom nije mu mogao odoljeti, jer je u isti mah morao pohitati na jug hrvatskih zemalja, da ih brani od velikoga vojvode bosanskoga Stjepana Vukdica. Taj nije mogao braci Talovcima oprostiti, Jto bijahu proSle godine po zapovijedi svoga kralja stali na svojim svojacima Frankapanima udari sada obranu Dubrovnika; a potaknut valjda jo§ na posjedovanja brace Talovaca u juinoj Hrvatskoj. Ne zna se potanko, kako se je ratovalo; ali je izvjcstno, da je jo§ u veljadi 1440. Stjepan Vukdid podsjedao grad kraljice Elizabete

zapadnoj

£itavoj

Slavoniji

Omi^ se

koji je tada

mocnomu

na put

stati

nudila

kraljica Elizabeta

vojvodi, jer

DubrovCanima.

Ali

Dubrovdani

ne usudiSe

bojahu njegovih saveznika Turaka; pak tako

rukom, te osvoji ne samo Omi§, nego pokori svojoj lasti i Poljica. Dakako da je Matko Talovac namah nakon krunisanja kralja Vladida slava morao pohitati na jug svoje banovine, da obrani bar ostatak svoje vlasti pomogoe bratu si Petru. Grada Omi^ nije dodu§e mogao osvojiti, ali je za to zadavao mnogo jada svomu protivniku. U prvoj polovici rujna borave poslanici vojvode Stjepana mole u njih pomoci, >jerbo gospodin vojvoda Stjepan kani se osveVukiica u Mletcima titi radi povreda, nanesenih mu od kneza Matka< (cum dictus dominus voyvoda Stephanus intendat facere vindictam suam de iniuriis sibi illatis per comitem Maticonem). Ali Mletci odbiie 13. nijna molbu Stjepanovu, >jer imadu primirje s krunom ugarskom, a Vuk6icu

Stjepanu

pKxlje

mjesta, koja drii reieni knez Matko, pripadaju kruni ugarskoj «.

Odiazak poljskih (eta

Ugarske, slavodobice Ivana Jiskre na sjeverozapadu

Vitovca u Slavoniji, a odsutnost bana betine, rali

banovine

Budimu.

U i

isti

Dok

pa6e jednom i

Ivana

predgradje

plemice maivanske

§iklo$a grada vodio vojsku uz

grada

vojska

stidi

do Budima,

pribrat de se

pred tim gradom, pak de onda

Dunav prema

druge vojvode

zajedno provaliti u nj

svi

zemlje. Kraljica Elizabeta bila je gotovo sigurna,

da de

doduie

taj

par u velikoj

bijedi

poljski sabor u Korczinu 8. rujna

trebalo uxtrajati,

dok

vojska stigne.

taj

opasnosti.

lijepu

osudni das

drugi

kape-

protjerati

pobijediti,

varoSa Poiuna pohitala u Ostrogon, da bude bliie pozori^u svoje pobjede

Kralj se Vladislav naiao u

dosvolio

te spalio

gotovo sve velikaSe

su u toj vojsci osim bana joi Ivan Korogj, Andrija Botoi, Henrik Tama§i

taoi is drugih krajeva

sama

Budimu,

I^adislav Gorjanski

pridruienih joj iupanija, pak

Bili

nametnika

Ostrogona prema

mah skupio

priTrienici kralji(^ini.

ali

privrlenike Eliza-

budimsko.

to ohrabri

da u niinu 1440. pokrenu odludnu vojnu na Vladislava, ne bi li ga kako protjeBudtma Ugarske. Brat ostrogonskoga nadbiskupa Dionizija, po imenu Toma Set,

provaljivao viie puta

Matka Talovca: sve

pak

slave.

Na njegovu molbu

pomod od 5000 momaka, pomogoie mu severinski

r.RAIUANSKI RAT V rr.AI\>KOJ

IIHVATSROj; SMRT KitAUICK RLiZAPETE.

179

Njima povjeri sve poljske ugarske na najopasnijega neprijatelja, na ma£ete, s kojima je dvanskoga bana Ladtslava Gorjanskoga. Negdje na koncu rujna ili na podetku iistopada sukobiSe se obje vojske na desnoj obali Dunava, kod mjesta Batte ili Bdtasz^ka (circa oppidum Batta, secus monasterium de Czykador, quern locum vulgus Zek appellare solei) bani Ivan Hunjad

knez Nikola Ilodki

mogao

razpolagati,

(PVistacki).

pak

ih posla

na sjeveru Muhada. Obje vojske bijahu brojem prilidno jednake.

od mnogo

ubilaiki boj

napokon

sati (pluribus horis), koji se

nagnala u

skoga, kojega je vojska

svrSi

Planuo zestok, brato-

porazom bana Gorjan-

Andrija Boto§ poginuo u boju, Hcnrik

divlji bijeg.

drugi dopadoSe robstva, a ban

Ladislav Ivan Korogj sredno umakoSe. Ivan Ivan Korogj bili doduSe krupna tijela (grada su Ladislav Gorjanski uiore corpore), ali da su bjeiali poput drugili. Utekav srecno zavjeriSe se, da se ne de nikad viie s neprijateljima boriti na otvorenom polju. Ladislav Gorjanski pribjegao u

Tama§i

Turfanski

pi§e,

Ostrogon, da javi nastavi,

ili

kraljici

Elizabeti poraz svoj

uzajmi 100.000

bar

joj

bijaSe sve dodijalo,

pak ne htjede

nego da uzmakne natrag u Pozun. podsjedali

mogo$e

vi§e ni 6uti

Dotle

pokoriSe vedinu

lic«

Tidimo

itit,

slavodobitni

diaUaa d(d) g(raiia)

r(ex)

Ungariec.

ne preostade drugo,

kraljici

Hunjadi

Ivan

Nikola Uoiki

krajevima.

Sve zarobljene

VARNENdlKA.

oum

nganki dvognbi

vidimo •. Ladialava

saliija

u onim

•« itmjcnjnje

Jnraj na konju, a a tetrrtom

da borbu ali banu

Simontornju; gradove doduSe ne

protivnika

prvom

podijeljen na iettri polja: n

tredem

Tako

ratu.

ZlATNA FORINTA VlADISLAVA

je poljtki orao, n

zaklinjala,

produljenje rata po drugima;

gradove kraljevih protivnika, kao SikloS

osvojiti, ali zato

Kraljica

njezin.

forinti

srebrnih kril.

sigle

drafom

crreoib Kreda, a

Nadpia naokolo niba

tf Wla-

C. Nadpis naokolo: »S(anct«i)

Ladialans rex<.

Narodni

dovedoSe k Vladislavu, no tako

mnoge

taj

mua^

o BadiapalU.

ved nakon nekoliko dana pusti na slobodu

predobi

njih za prijatelje.

Pobjedom kod Bdtaszdka

doslije

izadje

slabo paieni

Ivan Hunjadi na glas.

prije

za njegove borbe doduSe znalo se za junadtvo bojnu vjeitinu severinskoga bana s Turcima: ali odsad stao je utjecati u javne poslove kraljevstva viie, nego ikoji tt' likai staroga plemstva. Ivan Hunjadi popeo se je na prvo mjesto medju velikaStma, te je i

bio ne

samo

najugledniji vojvoda,

nego

najodlldntji

savjetnik

kralja

Vladislava

Kralj

iupanom imenovao ga erdeljskim vojvodom Beograda. Nljc praznih ruku ita^o ni Nikola IlodkL On bl imenovan dnigom Hunjadovim u Erdelju, a k tomu i madvanskim banom mjesto odmetnoga Ladislava Gorjanskoga, koji bi liien svih svojih posjedovanja. te je ku6ita. odsad lutao neko vrijeme bez kude No pobjeda kod B^taszdka spasila je ukodjer Vladislava od sigurne propasti. Mori ga obasuo

novim

temeSvarskim,

milostima

povjerio

dastima:

obranu

da se je pobjeda silno dojmila protivnika, jcr malo zatim dodjoie u Budim poslanici njemadkoga kralja Fridrika, ititnika Ladislava Postuma. Ti poslanici, jedan biskup i jedan

iSo

ALBRKCRt AUSTRtJSKI, VLADISLAV L VARNBN&IR svoga gospodcra, da

o^itovaSe ielju

vitex,

Potonji se

mjesta

odazove ponudi,

LADISLAV POSTVMUS (1437.— 1457.)

mir izmedju Elizabete

utana£i

svomu poljskomu kancelaru Podjedno sazove

Vladislav

u Budim, na koji pozove sve podanike svoje, pa^e

prottvnike.

okant u torn pogledu svakoga odpora (quatenus omni pozvani

oko

postposita),

ostali prelati,

da nefaljeno dodje

baruni

Tako

izmirenja, nastojala je Elizabeta ptotajno,

Stjepana Rozgona, da preda povjerenu Stjepan Rozgoa

18.

Dok

listopada utanadio s

kamo

njom neki

su jednakim nadinom

je tako njemadki

kralj

posredovao

zapovjednika tvrdinje u Poiunu,

skloni

tvrdju

pisa 20. listopada

zapovijedaSe, da se

hac parte renitencia posttergata,

na sabor,

ugledoiji plemidi.

Vladislava. i

zasebno pismo Vladislavu TituSevidu od Bathmonostre, u kojem dissimulacione

o miru vackomu biskupu ugarski sabor za 1. studenoga

ugovaranje

te povjeri

njezine

ruke.

zaista

ugovor, kojim

tajni

napokon

se obveza, da

joj

do Gjurgjeva dojduce godine bez ikakva otezanja predati njoj povjerenu mu tvrdju, dok su njema£ki iitelji u varo§i onako bili gorljivi privrienici njezini. Da li je do§lo do uredenoga sabora 1. studenoga u Budimu, ne znamo; tako isto ne zna se mnogo o zgodama posljednjih mjeseci godine 1440. Dne 1. studenoga nala<5e

zimo doduie

no vec meitru njemadkoga reda, Ugarske

protiv

Novom Dne

sina.

Budimu, gdje no

kraljicu Elizabetu u

slave u Slezkoj;

njezina

opei u

boravi

koji

bijaSe

joj

sina.

drugoj polovici

studenoga obriie

joj

Fridrik,

osobita* (nichts merkliches) poduzeti vjeren, ntti s kderju joj Elizabetom,

Sutradan

brinuti.

sinca

kraljici

poljskoga

kraija

vedinom kraljem Fridrikom, skrbnikom svoga

studenoga

desi

kraljica

da ne 6t bez njezine privole

savjeta >niSta

niti sa sinom Ladislavom, koji je njegovoj brizi ponego da 6e se za oboje zajedno s Austrijom vjerno prima od nje u zaiog grad 9000 ugarskih forinti i

piSe

pripravne,

U 1.

posudjuje

no se zahvaljuje velikomu

druga mjesta; a 26. studenoga obedaje opet Elizabeta Fridriku, da ce mu presvoga sina, dim samo dobije koje sigurno mjesto u svoju vlast. Napokon 2. pro-

Steyer dati

Zeljeznom, gdje

obrekao, da ne ce pomagati

mjestu u Austriji, gdje no opet ugovara s 22.

povelju iiteljima grada Vrati-

izdaje

Elizabeta

varoSi

iiteljima

dok ona onamo dodje. Dne

to se je plemeniti

studenoga pustio

Pozuna, da priprave kola 7.

velikodu^ni kralj Vladislav

na slobodu

najglavnijega

*sada

puSten

suianjstva

Poljske« (nunc de captivttate

Ijestve,

preblagoga

sam dobavio novih

ih drie

Vec

studenoga

gospodina

emissus) u gradu

Oko

neprilika.

svoga, naime celjskoga kneza

protivnika

Ulrika, kojega je nekoliko mjeseci driao zarobljena.

Ulrtk,

prosinca kraljica je u Zeljeznom, 11. u Sopronu.

1440. izdaje knez

Vladislava, kraija

Budimu svedanu

izpravu,

Ungarije

kojom obe-

da dc uz ine obveze (inter cetera obligamina), koje je prihvatio, povratiti kralju grad TrenCin, kao tvrdinje (castra Kemend, Marmankew, Kigowkw. druge gradove Netnpthy et Paka), za koje se kaie, da su osvojeni od Ijudi kraljice Elizabete njegovib. Suviie je knez Ulrik torn prigodom Vladislavu predao 24 taoca obedao mu, da de ga izmiriti sa supamicom njegovom Elizabetom. Namah zatim, 11. studenoga, nalazimo kneza Ulrika u Ostrogonu, gdje no Rynoldu Losoncu dariva neki grad (Traburg) u Koru^koj iz zahvalnosti, &to je njegovim nustojanjem pu^ten od Vladislava iz suzanjstva (eo quod, quum captus esset, ab Vladislao ex hac captiuitate per legationes, ultro citroque a Rynoldo dc Losontz obitas, praecipue fuerit liberatus). Cini se, da na slobodu pu^teni knez Ulrik svojih obveza nije mogao ili nije hUo ^aje,

izpuniti.

Ostavio taoce Vladislavu, pak se opet rotio s njegovim protivnicima. Zanimljivo

da se je u polovici prosinca 1441. desio u Mtetcima poslanik kraija Vladislava slavonskoga bana Matka Talovca. Taj poslanik, vitez Nikola od S. Severina, uvjeravao je obdinu mletadku o dobrom prijateljsvu kraija bana, molio ju, da pomogne banu Matku otimati grad Omii, koji mu bijaie Stjepan Vukdid ugrabio, zaklinjao ju, da stane uz njih

je,

u borbi s Turclma. Suviie se ban

da se

boji itgubiti baoiju. Mletdani

Matko

tuli

na knezove Frankapane

na to odgovorii(e

17.

Celjske,

kao

prosinca uz ino, da su spremni

GRADJANSKI RAT U UOARSKOJ senjskim

pisati

knezovima u prilog banu Matku,

celjskim

preporuiiti.

Jo§ de obavijestiti svoje

Matko

sam do6

htio

stvari u njihove oblasti,

iSi

ga kao svuga gradjanina u slufaju, ako bi ban

u Dalmaciji, da

upravitelje

svoje

poslati

ill

HRVATSKOJ; 9MRT KRAUICB KMZABBTS.

prime njega kao gradja-

da tako s njime postupaju. U borbi s bosanskim vojvodom Stjepanom Vukiidem ne mogu mu pomodi, jer moraju ostati neutralni, poSto su to obecali redenomu vojvodi, kad je traifo pomoci od njih. Uza sve to dozvoljavaju banu Matku kupovati u nina njihova,

njihovu gradu bombarde, prah

razlidito oruije.

Kraljica Elizabeta boravila je 5

ranu

varoli Poiunu.

sijednja u Ostrogonu, a poslije opet

to stiie kralju Vladislavu

najieSde zime odiudi zapodjeti osudnu vojnu.

Budima, povjerivSi ga palatinu

skomu

hrvatskih privrfenika podje ieljezna

izpred

zaladskoj

obe<5ao povratiti,

S poljskim detama

prema medji

Svijecnicu,

zupaniji

svoga obecanja

all

on sred

veljade 1441., podje i

polj-

svojih ugarskih

austrijsko-Stajerskoj, gdje su zupanije lopronska,

stajali

su gradovi

Dok

nije odriao.

gradova, poslao je kao

till

Komo-

Poljske, te

s bandeiijima

zaiadska bile poplavljene od privrzenika kraljice

u ieljeznoj

stajao

Na samu

Hedervaru, krakovskomu dekanu Nikoli

Lovri

Vojnickomu.

vitezu Pavlu

obecana pomod

prednju

Elizabete kaSteli,

sam

straiu

knezova Celjskih. bijaSe knez Ulrik glavnom vojskom

koje

kralj

Stjepana Banida od Lendave

jednim odjelom u Slavoniju. Banid prodre do Samobora, gdje se na samu pepelnicu, oiujka 1441., sukobi s Ivanom Vitovcem, vojvodom celjskih knezova. Planu zestoka

porazom

borba, koja se svrSi hvaliti

slavne

pobjede

Stjepana

Vitovdeve, koji

Banida. je

biskup praiki Nikola piJe 15. oiujka Ulriku

potukao

Pak

Celjska

ne moie se dosta na-

kronika

samoga vojvodu Banida Roienberku

zarobio.

Beda ovako:

»Knez

Izabrani Celjski

Ugre tako, da ih je tisudu pol ostalo na mjestu mrtvih. Suvi§e kola s pu^kama zarobio mnogo njih. Jedan se ieli odkupiti sa 40.000

je Poljake

piijeoio je ditava

zafo-

Ugre kroz dva tjedna, tako, da su na tisude izginuli mnogi robstva dopanuli. 1 tako ide Poljacima Ugrima zlo<. Malo dana iza boja kod Samobora, dne 10. oiujka 1441. stoji sam kralj Vladislav s glavnom vojskom svojom (in descensu nostro exercituali sub castro Kemend) izpod grada Kemenda u zaladskoj Zupaniji, za koji su se otimali Ivan Kakas od Ludbrega i Stjepan Rechnitzer s jedne strane, a Ladislav Pethew de Gerse s druge. Namah zatim, 14. ozujka, stoji izpod kaStela Marmankcw, 27. ozujka pod gradom Nempthy, 2. travnja kod doline Zcntgwrgwelge, a 9. i 11. travnja blizu varoSi K6rm6nda. Jo§ 2. travnja izdaje u logoru znamenitu povelju Simonu Palocu, meStru svojih konju§nika, Mihajlu Orsagu, svojemu pokladniku, u kojoj potanko prida o njihovim zaslugama, te im u priznanje velikih zasluga dariva grad Kiseg u ieljeznoj iupaniji. koji je prije pripadao odmetniku I^dislavu Gorjanskomu. Od K6rm0nda ide kralj k sjeveru, te ga vcd 17. travnja nalazimo kod Sombotelja (prope oppidum Sabarie) Jamadno je uzmicao prcd slavodobitnim Ivanom Vitovcem, koji bija^e nakon pobjede svoje kod Samobora provalio preko Dravc u Ugarsku, da obrani Elizabetine gradove uz dtajersku i austrijsku medju. §ta se je izpred Sombotelja zgadjalo, da li je bilo boja ili ne, nije nam poznato; samo to je izvjestno, da je Vladislav dne 19. travnja, stojedi s vojskom svojom kod Sombotelja, utanadio mir s celjskim knezovima Fridrikom Ulrikom. Celjske knezove zastupali su tom prigodom Martin od La^koga Trga (de ThyfTeru) i Ivan Meusenreatter de Pakenstein. U kraljevu taboru bili su nazodni od ugarskih hrvatskih vclika&a: vrhovni kancelar danadski biskup jegarski Simon Rozgon, varadinski biskup Ivan de Dommis Petar, erdeljski vojvoda madvanski ban Nikola Uodki, ban ditave Slavonije. Dalmacije i Hrvatske Matko Talovac, iimeiki virovitidki iupan Emerik Marcxali, vrhovni vmotod Simon Cudar Oinodski, vrhovni konjuSnik Simon Paloc pokladnik Mihajlo Orsag. Celjski knezovi prizna^ kao posjednici imanja u Hrvatskoj Ugarskoj Vladislava svojim kraljem gospodarom, te mu prisegoie vjednu vjemost pokomost; tuviie pustiie na slobodti rinti.

Jiskra pobjedjivao je

KoSica Poljake

ALIRICHT AUSTnUSKI, VLADISLAV L VARNBn£iK

l8a

njegove dnigove,

zarobljenoga Stjepana Banida

kojc bijahu za proilih smutnja

osvojili. Kralj

zovima Fridriku vazda sklon

od svih

braniti

neprijatelja

jaie knez Ulrik dao,

gradove

milostiv,

napokoD obrekoSe

samo deset

njih,

da de

pade

odpustt kralj taoce,

dok

dotle,

njih

<5e

kne-

Hungariae) kraljevskom blagohotno§<5u

svaku mrinju na

utoliti

protivnika njihovih. SuviSe

zadriav

sve gradove,

udovima krune kraljevstva Ungarije<

zakonitim

vratiti

Vladislav obveza se opet prisegom, da

atquc legitimis membris coronae regni

(ut veris biti

Ulriku »kao pravim

LADISLAV P08TUMU8 (1437—1457.).

§tititi

koje

bi-

knezovi obedane

celjski

iznide.

knezove

celjske

Albrechtom

bratom

VI.,

bijaSe

pogodio

Vladislav

kralj

kralja Fridrika

austrijskim

vojvodom

Postuma. Albrecht VI. bijaSe

Itiinika Ladislava

suianjstva Emerika Marczala, kojega mu bijale predala kraljica Elizakralj ban Matko Talovac austrijmoradoSe se poslije, naime 30. svibnja, skomu vojvodi pismeno obvezati, da 6e se na slobodu puSieni Emerik Marczali do Bo-

}oi prije pustio

beta; no zato

Ako

iida vratiti u suianjstvo u Forchenstein.

jamdevine, a ban Matko Talovac 20.000

Odkad

Vladislav

izmirio

stranka u zemljama hrvatskoga oblastima, bila je dislava s

kako

progressu,

pri

Wgod

toj

quo

toga udinio,

knezovima,

celjskim

kraljevstva.

podsadi grada Ugoda

Deo omnes pene

nostros

contra nos calcitrare satagebant, domauimus); te nastoji mirnim putem nagoditi se Ulrik, pomaiu celjski knezovi Fridrik zumka izmedju njega kraljice Elizabete.

Budim,

pretegnu

Dne

posve

njegova

u sjeverozapadnim

29. travnja nalazimo jo§ Vla-

descensu nostro exercituali,

(in

odmetnike pokorio

vojni gotovo sve svoje

felice

ce kralj 50.000 forinti

u Ugarskoj, narodito

u vesprimskoj zupaniji, gdje

vocati)

platit

forinti.

dalje jaka vlast kraljice Elizabete.

vojskom

scilicet castri

hvali,

rebelles,

qui

obsidione

izdaje povelju, u kojoj se (in

hoc nostro exercituali

perfide

contumaciter

vec prvih dana svibnja vrada se opet u

ali

preostalim protivnicima. Pri torn ga u ve-

radedi kroz ditavo

Ijeto,

da dodje do spora-

gradjanskoga rata jahu

poradi

da do kraja izmiri hrvatske zemlje. Jol za pristajahu gradjani na brdu Gradcu kod Zagreba uz njega, te moradi-

vrijeme nastoji

isto

toga pretrpjeti

kralj

Vladislav,

svakojaka nasilja od celjskih

knezova.

Ba§

isti

dan, kad je

Vladislav ulanadio pred Somboteljem mir sa zastupnicima celjskih knezova, pisa posebno

pismo redenim knezovima, >svojim iskreno Ijubljenim vjernima«, te im zapovjedi, da se okane dirati u te slobodne gradjane. Jednako utjeSi drugim pismom od 6. svibnja same gradjane, javivii im, kako je pisao celjskim knezovima, da ih viSe ne uznemiruju. >Ako me oni (knezovi) posluSaju, dobro je tada; u protivnom sludaju odredili smo, da vam se ito bria pomod namakne. Pozivamo vas s toga molimo, da duvate medjutim i

sami svoj grad

Nemojte

dvojiti

sebe od

Dne

surrepcione), dokle

o lom, da dete naskoro

djeni*. Kralj je Vladislav Ijevstvu.

nasilja

23.

lipnja

biti

nevolje

(ab

ilia

stigne.

tribulatione) oslobo-

nagradjivao vjerne dosad privrienike svoje u hrvatskom kra-

1441. izdade povelju

vojnu sluibu >radi siroma$tva

turske nevolje<;

vima Blagajima (Ivanu, Nikoli, Gregoriju vjerne sluibe njihove.

vam odredjena pomod

Napokon

nastojaie

Klokodkomu plemenu, kojom mu olakia namah zatim, 29. lipnja, potvrdi knezo-

Franji)

grad Ostroiac, da

predobiti

dosadanje svoje

tako nagradi za

protivnike,

medju

njima Vladislava TituSevida od Bathmonostre, koji je posjedovao Blinju i druga imanja u zagrebadkoj iupaniji. Za predjaSnjih smutnja bijaSe kralj Blinju darovao Petru Zrin-

skomu

njegovim sinovima; no sada, 8. nijna, zapovijeda iz Budima banu Matku Tada redeni posjed oduzme Zrinskima i povrati prijaSnjemu gospodaru. U obde je kralj Vladislav tvima silama radio, da blagoidu i darovima predobije svoje protivnike u Ugarskoj. I sama Elizabeta zabrinula se s toga iivo za svoga sina Na i

lovcu,

podetku lujna 1441. dodjoie u Budim svedani poslanici njezini, nudedi kralju Vladislavu mir. Vladislav jedva to dodekao, pak ved 9. rujna izabrao sporazumno sa svojim odanim

ORADJANSKl RAT U UOARSKOJ

HRVAT^KOJ; SMRT ERAUICS KLIZABKTK.

velika^ima punomocnike, kojt ie s kraljicom ugovarati.

Rozgon, danadski

biskup

Bili

183

su to jegarski biskup

Simon

od Kuilja, sudac kraljevskoga dvora zupan poiunski Juraj Rozgon, zupan Stjepan Bator, napokon zupan viiegradski iupan heveSki. Sutradan, 10. rujna, primiie ovi izabranici od sabranih privrzenika kraIjevih podpunu punovlast, da utanade s kraljicom Elizabetom njezinim Ijudima svc, §to Pctar, Mihajlo

JakSic

na korist drzave

bi biio

ugovaraju glasova

njome. Medjutim

bija^

Poslanici podjo§e kraljici u Poiun, da

od Ulrika Roienberka povoljnih Ne htjede sada duti ni za kakve pogodbe, >Kako bi mi samo na pamet dodi moglo<,

Elizabeta

primila

Ceike, pak se jc opet predomislila.

vec naprosto rede 00a

na umirenje domovine.

odbi

Vladislavljeve

poslanike.

krunu poljskomu

prkosno, »te bih ja voljela ugarsku

kralju,

nego vlastitomu

sinu svomuI<

punomodnici

Kraljevi

vratiSe se, a nesredni gradjanski rat opet se obnovi. Ratovalo

se poglavito u sjeverozapadnoj Ugarskoj, gdje je suzbijao

junadki trail

kralja

sve

protivnike

Fridrika, da joj

slobodu rodjaka

povrati

sina

od Brandisa u sred zime

Ivan Jiskra

Privrzenici

kraijidine.

krunu

neka podjedno da pusti na

njezini stadoie ju salijetati,

ugarsku, a

Ladislava Gorjanskoga, kojega bija§e nedavno zarobio, kad je s kra-

joj

do^o. Jednako zahtijevahu austrijski stalezi, a i poslanici de§ki. sama u Bed, da se namoli Fridrika. Ali taj okorjeli bezdutni kralj ogluSi se svima njezinim molbama. On oditova, da mu kao skrbniku pristoji pravo, svoga kiceljicom na njegov dvor

Elizabeta podje

SrEBRBNI PJKNKZI VlaDISLAVA I.

Denar.

lies

knuiom ovjeoiani

vidi

•traoe grba ttoje tigle 3.

Obol.

licn

bes krmoe, 3.

Obol.

orao

okraajeni

poljtki

grb, razdijeljen na dva polja: n

knioa

BN; tigle

na rnbn

BP;

nadpU detaom

VARNBNdlKA.

>Moneta WUditlai Dei gn(tia)c

aganke grede,

nBitavlja nadpit lica ri'iriiroa:

»MoneU

nadpit:

Wladitlaic

;

talifiia

a n lijevom dTogvbi krii.

.)«

S obj«

>regii Ungarie et ceterac.

ttli^ja

ngaraki grb (grede

drogabi

nastarak nadpita >f regis Ungarie et c(elera). lien aganki grb, ovjenian kmnom, i sigle B N, satim nadpit: »M(oneta) Wladitlai Deic;

krii)

grb bes kmoe, a grbo

tr. Jsraj

na koojn;

Narodni

nika uza se pridriati;

kruoe ne moie

Gorjanskoga pridriat dc u zatvoru,

laliija

naitarak nadpita: >f regit Ungarit et c(«tcra)c.

vratiti, jer

jer su

njegove detc

nije

mu*^

u BudimpelU.

povracen zajam, a Ladislava

plijenile

u Stajerskoj.

se rijeil

neugodna mu moljakanja salijetanja, odvede Fridrik namah zatim nedorasloga Ladi* slava Postuma sa sobom u Stajersku Kad je poslije ipak Elizabeta kroz poslanike i pisma zaklinjala Fridrika, da joj vrati sina i krunu, uzkrati joj ne samo svaku pomod, nego ju i

stade Ukodjer goniti, da

ved jednom oamiri uzajmljene novce.

okolice njegove. Godine 1442. bjesnio je gradjanski rat poglavito oko Poiuna varoS okoli&em u rukama kraljice s Poiunska tvrdja bila je u vlasti kralja Vladislavs, a Elizabeic njczinih privrieoika. U veljadi digao se Vladislav, da osvoji varoS Poiun. Dne 22 veljade piJc Emerik Marczali Vladislavu TituicTidu od Bathmonoslre, kako se nada, da de kralj Vladislav za koji dan obladati torn varoii. All se prevario, jer je kralj malo i

poslije

morao podsadu

varoSt dignuti, ne poludivii tvoga

opet vojvoda Henrik Tamaii, privrlenik kraljice

cilja.

Elisabete,

Dne

14.

olujka 1422. piie

redenomu Vladislavu Tituie-

lt4

ALBRECBT AT78TRUSK1, VLADISLAV

kako

vidu,

VAHNKn£|K

nadbi$kup

ostrogonski

javlja,

LADISLAV POSTUMUS (1437.

da je

blaga gospodja

u Poiunu; Ijndi

na^

kraljica s velikim veseljem

gradova pak

iste kraljice naSe,

noga Btograda,

te su

netom iznova

Sombotelju.

radosti, a

naime

vojske pomenute kraljice lirabro pustoSe

Gjura

Ostrogona,

velikom

Zatim dodaje: >Pre-

dobrom

robe pokrajinu

morao

polja6ki«

»kralj

itetom odstupiti od podsade Poiuna, te sada boravi

— 1457.).

zdravlju boravi iz

Njitre

Budima

kotare

Tothe, Stol-

opusto§ili«.

gradjanskoga rata silno jc stradala iitava Ugarska, a nije bito nade, da bi koja mogla pretegnuti prevladati. Nevolju zemlje uvedale su i provale turske, koje stranka je Ivan Hunjadi teikom mukom odbijao. Cini se, da je u to vrijeme slavonski ban Matko Talovac doSao na tu misao, da bi se kralj Vladislav izmirio sa sultanom Muratom ustupio mu Beograd, da bi se onda mogao svom snagom oboriti na svoje domace protivnike. Ali do toga ipak ne dodje. Nasuprot stalo se osbiljno raditi, da se dokrajii gra* hrvatskih staleia povede djanski rat, pak da Vladislav s pomocu poljaikih, ugarskih kriiarski rat na Turke. Tu je misao zastupao i papa Eugenije IV., koji je u lipnju 1442. i

poslao u Ugarsku dinal

kardinala

Julijan Cesarini

Baselu

u ratovima

svoga legata. Umni

Cesarinija, za

Julijana

proslavio

bija§e

Husitima, te je sada upravo

taj

rje6iti

kar-

kraija

Sigismunda na koncilu u

neumorno

stao raditi, da izmiri obje

jo§

Mladoga Vladislava, koji je gorio od 2elje, da se prodi^i u spremna na svaku irtvu, a i kraljica Eiizabeta bila je sklonija izmirenju nego ikad prije. Ne same da nije njemaiki kralj Fridrik mario za nju njezina sina, nego prilike u CeSkoj bile su po Ladislava Postuma vrlo nepovoljne. Napokon gubila ie Eiizabeta i u samoj Ugarskoj redom svoje privrzenike. Neumornomu nastojanju legata Julijana Cesarinija po§lo za rukom, te se u drugoj protustranke

Ugarskoj.

ratu s Turcima, zatekao je

polovici godine 1442. stalo ugovarati o miru. Elizabetu privrienici njezini,

kao

nadbiskup

ostrogonski

Gorjanski, kojega bijaSe kralj Fridrik odpustio

rodjak

utana£i§e

Ilodkim

Ladislav

bija§e

kraljici

dao

Elizabeli

Stjepanom Batorom,

najprije primirje

oni

njezin

robije u Gradcu, poSto

banom (madvanskim) Nikolom

stupnicima kraija Vladislava.

Set,

kolovoza 1442. dodje u Pozun

brata svoga Ivana za taoca. Prvih dana legat Julijan zajedno s

na izmirenje najodluiniji

bodrili

Dionizije

24. lipnja

za-

dojdude

godine, a onda stadoSe kraljicu nagovarati, da privoli na sastanak s kraljem Vladislavom, koji bi

imao

biti

doti na uredeni sastanak,

kakve

zaruke

u Ostrogonu, gdje bi se jamadno vijedalo o podpunom spokolovoza pismo, kojim zaista obeda, da ce u ustanovljeni dan

22. rujna

razumu. Eiizabeta izdade

ali

vjendanje,

uvjeta,

tri

niti

joj

od kojih

bijaie

glavni,

da je ne

sile

ni-

ograniiuju podpune slobodne volje (quod non

compellemur ad sponsalia vel matrimonium contrahendum, aut aliud aliquid faciendum, praeter spontaneam et bonam nostram voluntatem). Jo§ 14. kolovoza javlja kraljica jemim gradjanima u Kremnici, da je pristala na taj stanak, pak ih poziva, da i oni poilju onamo dva ili tri razborita sugradjanina.

to se bijaie sastao

ugarski sabor u Budimu, dakako sve sami privrienici kraija

Simon Rozgon, velikovaradinski Ivan de Dominis,

Vladislava. Bijaie tu jegarski biskup

vesphmski

Matija, danadski Petar,

prvom redu Lx>vro

srbski

despot

Hedervar, vojvoda

bosanski Josip;

Gjuragj

od svjetovnih velikala spominje se u zagorski knez Fridrik, palatin

Brankovic, celjski

ma£vanski ban Nikola

Ilodki, ban ditave Slavonije Matko Talovac, iimeiki iupan Ivan Marczali, Stjepan Bator mnogi drugi. Znadajno je, da se na tom saboru nalaze zastupnici kraljevine Slavonije (nuncii rcgni Slauooie), njih dctiri: po imenu Benedictus Nelepecz de Dobrakuchya, Ladislaus Roh de Deeche, Petrus literatus de Zeanahraczthya, Johannes filius Viti de Corbowa. To je prvi put, ftto »e zaMupnici kraljevine Slavonije uz zastupnike ugarske (comunitas regni

erdeljski

Hungarie) Hrvattke

erdeljske

Dalmacije

(nuncii

nema

parcium

Transiluanarum)

OYom prigodom

dese

velikaia, ni

ugarskom saboru;

zastupnika.

Svi

velika^i

iz i

ORADJANSKl RAT U UOARSKOJ

u Budimu, potvrdiSc

zastupnici, sabrani na saboru

kojim

dislava,

zajamdi

kao

22. rujna,

Ostrogonu

rena sastanka u

toga grada.

doSlo, poSto

nije

1442. pismo

kolovoza

17.

Slobodan

Elizabeti

kraljici

Slobodan odlazak

BRVATSKOJ; SMRT KRAUICB KLIZABKTE

dolazak

nalazimo joS 21. rujna

u Budimu. Medjutim papinski legat Julijan nije klonuo duhom. On i uza rade uporao, da se sporazumak poIu£i. Kraljica Etizabeta, koja od ondje

Gjuru, izdaje

svomu predragomu

11. listopada

da do ugovo-

se ipak,

£ini

Vladistaya

kraija

V^Ia-

Icralja

boravak u Ostrogonu za

Uza sve to

185

nj celjski 3.

knez Fridrik

listopada boravi u

ujaku, celjskomu knezu Fridriku,

da kao povjerenik poljskoga kraija Vladislava dodje sa 50 do 100 svojih konjanika u Gjur, da s njome ugovara (pro faciendo nobiscum tractatibus). Slobodno pismo kraljidino potvrdjuju ostrogonski nadbiskup CMonizije slobodno pismo, kojim

Set

brat njegov

iiSe se

jamadno

TituSevid

Toma, vrhovni pokladnik drugi

Budima

dozvoljava,

velikali,

duhovni

Ani

supruzi

svojoj

Knezu celjskomu Fridriku

kraljiiin.

Dne

svjetovni.

kako smo po Bozjem

»Znajte,

sestri Sofiji:

pridru-

studenoga pi§e Vladislav

14.

goBudima, da utanadimo slogu izmedju gospodje kraljice da <fe, ako Bog dade, biti dobar mir medju njima. Nemojte se nimalo zalostiti, nego zivite §to bolje moJete« (scitote tamen, quomodo Deo duce iam hodie ... ad concordiam inter dominam reginam ac dominum regem de Bada exivimus, quod Deo dante speramus, quod fiet bona pax inter ipsos; nullam tamen tristiciam vodstvu ved danas poSli

habere

25.

se,

melius vivere potestis ac manere potestis, maneatis). Na-

quanto

scilicet

velitis,

pokon dodje

Nadamo

spodina kraija.

studenoga

sam

kralj

Svojim iskrenim, Ijubkim

protivnicu.

u Gjur, da posjeti svoju dosadanjq.

Vladislav

pona^njem predobi mladi

kralj

posve Elizabctu.

Prvih dana prosinca utanadena bi medju njima konadna pogodba, a na to bi 16. prosinca

njemadkom jeziku, da je u magjarskom, poljskom napokon sklopljen mir izmedju obiju stranaka. Pogodbe mira nijesu nam potanko po-

u stolnoj crkvi svedano progla§eno znate.

Dne

17. prosinca pi§e kraljica

gradjanima u Pozunu, da ne de pogaziti

Ilodki

mir

prikratiti

madvanski ban Nikola dana pi§e iz Gjura erdeljski vojvoda svomu prijatelju Rafaelu Herczegu de Zekchew ovako: >Kad jc s voljom previSnjcga sporazumak izmedju gospodina kraija naSega gospodje naSe kraljice netom u

pravo svoga sina; istoga

Gjuru utanaden svih prelata

proslavljen, tad bi uz ine

baruna, pak

sela, za

gospodinu kralju budi po spomenutoj

dana

privolom obiju strana kao ustanovljeno, da se svi

vrijeme smutnja silom oteta, pak budi po redenom

kraljici

poklonjena, bez

svih driavljana posebice odredjeno

pojedini gradovi, kaSteli, varoSi

onih, kojima su

pogodbe mira

ma komu

podijeljena

darovana, imadu od

ikakva protuslovlja povratiti prvaSnjim gospoda-

rima. Mi smo to narodito obedali gospodinu kralju gospodji kraljici, kao barunima kraljevstva, da bi se tako utanadeni m<r bolje mogao odriati

prelatima potrajati

kralievstvu».

Obdenita radost poradi utanadena mira ialiboie iza proglaSenja njegova, bi

dne

19.

prosinca 1442.

umre

sahranjena u Stolnom Biogradu uza supruga svoga je

koju

umria od otrova;

no vjcrojatnije

je,

nije

dugo

potrajala.

kraljica Elizabeta

Albrechta.

Ved

naglom

treci

dan

smrti, tc

Svijet je nagovijeltao,

nastradala od teike boli u maternici,

je lijednicima tajila.

doduSe neki njezini prijatelji stranci kraija Vladikao ostrogonski nadbiskup Dionizije Sed, I.adislav Gorjanski Ivan Jiskra zabacile svaki sporazumak, tc stadoie odiudno oa obranu nasljednoga prava nedorasloga sina njezina Ladislava Postuma. Oni pozvaie i skrbnika njegova, njemadkoga kraija Fridrika, u pomod. Taj se odazva u prvi kraj njihovu pozivu, te podmitivii kapetane grada Gjura sa 3000 dukata skloni ih na predaju grada Ali poslije toga ne maknu se viie u prilog svomu gojencu. Tako podje napokon *paptnskomu legatu, kardinalu Julijanu Cesariniju za rukom, te gt u Ijeto 1443. skloni na pogadjanje. slava.

smrti

Ali

Elizabetinoj

najodlidnijt i

pristupiSe

privrienici

njezini,

|86

ALBRKCHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV

Napokon hvati^

VARMKMfilK

LADISLAV P08TUMUS (1437.—

1457.).

Vladislava, koje priugovoreno primirje na dvije godine izmedju Fridrika stranka zadriat 6e kroz to vrijeme ono, §to u taj privrienici njihovi. Svaka bi

ias imade.

(Vladislav I. Varnen£ik vlada sam, 1443. — 1444; ratovi sTurcima; Kunovice, poraz kod Varne [10. studenoga 1444.]). pobjede kod NiSa i

GradjaDski rat u Ugarskoj

samo da

Hrvatskoj ne

jeve tih kraljevina, nego je takodjer slabio odpor

je pretvarao u pustoi Dajbogatije kra-

njihov

sve ja£oj

proti

Beograda;

nedada potakia je turskoga cara samo na sve ieSde navale.

ali

turskoj

bujici

Hrabri junak hrvatski Ivao Talovac suzbio je doduie godine 1440. sultana Murata

izpred

II.

Prava je

obranu najizloienijih krajeva, kao severinske banovine, Beograda erdeljske vojvodine, grada teme§ke iupanije bio povjerio rodjenomu vojvodi, sreda

bila,

da je

Vladislav

kralj

junaku Ivanu Hunjadu, kojemu je pridniiio Nikolu Ilodkoga, vojvodu erdeljskoga

bana

madvaoskoga.

Dok

bono

se je kralj Vladislav

krunu

vojvoda njegov Ivan Hunjadi godine 1441.

je pouzdani

prijestolje, dotle

vje§ti

1442. srdano odbijao navale turske na juine

Vec godine 1441.

jugoiztodne granice ugarskoga kraljevstva.

proslavio se

Ivan Hunjad,

po imenu isakbega, nedaleko od Beograda, kad ga bija&e zasko^io na povratku s detovanja po Srbiji. Ali jo§ vecih jada zadade Ivan Hunjad Turcima 1442. Vojvoda turskih deta u Evropi, po imenu Mezitbeg, beglerbeg od Rumclije, provali u oiujku sa svojim detama u Erdelj, pak harajuci paleci po obidaju straSno na sve strane, prodre sve do (erdeljskoga) Biograda. Ivan Hunjad, koji se je ba§ suzbiv&i vojvodu turskoga u

Srbiji,

taj

par desio u Erdelju, skupi

zadje 18. oiujka kod mjesta Szent sjedu, te bi

spase se

preteiitijih

plijen

mnogo

podje

u susret,

ali

MoriSu (sjeverno od Biograda) u za-

mjesta.

Erdeljski

biskup Juraj

od Turaka

Mezitbeg pustoliti erdeljsku

dana zatede ga Ivan Hunjad, boji^ta, navali

rijeci

s konja, zarobljen bi

nastavi

Ijudi

ruku neSto vojske

Osmanlija sa svih strana obkoljen. Tek sa znatnim gubitcima

toga nepovoljnoga

preko nekoga potoka spao

brzu

Imre na

koji bijaie u to brojniju

svom snagom,

ga svlada

Lepe§, koji je prelazeci

pogubljen.

zemlju.

Ali

Zarobivii silan

vec

vojsku skupio, blizu

iza

nekoliko

predja§njega

natjera u bijeg (25. oiujka).

pogibe Mezitbeg zajedno sa sinom svojim, a Hunjad ote Turcima sav plijen

bijegu

suznjeve,

ito ih bijahu zarobili.

Pobjeda Ivana Hunjada dojmi se silno

kr^ana Turaka. Vla^ki vojvoda Drakul, pokoravao sultanu, namah se odmetnii od njega pokloni ugarskomu kraljtt. Toga ne mogaie sultan Murat podnijeti. S toga izda s mjesta zapovijed, da se sabire nova vojska kod Sofije, koju ce sanj povesti na VlaSku Ugarsku Ali na salijei

koii se je doslije

Uvanje svojih vczira okani se toga nauma, pak povjeri sabranu vojsku, kaie se, do 80.000 Ijudi, Sehabedin paSi, novomu bcglerbegu od Rumelije. Taj provali najprije u VlaSku, da kazoi Drakula, a onda de podi u Erdelj, da osveti poraz svoga predSastnika. Ali toj i

podje Ivan Hunjadi

pak se obori na nju 6 rujna na gornjoj Jalomici, prije nego 4to je mogla kroz Karpate provaliti u Erdelj. Tu >na Jalovnici na vlaikoj zemlji« odrli Hunjad sa 15.000 svojc vojske drugu sjajnu pobjedu. Sehabedin pogibe vojsci

u boju, pored njega ialili

Osman

njime

(^elebijom,

susret,

cvijct

turskih

unukom slavnog

junaka, medju

kojima

su Turci naro^ito

Timurtaia. Pet tisuda Turaka bude zarobljeno,

dvije stotine zastava oteto.

Sjajne pobjede Hunjadove oduieviie ditavo kridanstvo. Ako je slavni junak s neznatnim silama svojih oblasti odriao uko sjajne pobjede, iu bi se tek moglo uraditi, kad bi se u Ugarskoj dokrajdio nesredni gradjanski rat, te se onda sloina zemlja s pomodu Poljske drugih driava krSdanskih digla na Turke? Jamadno bi se postiglo vrlo i

mnogo, moida

i to, da se Turci protjeraju iz Evrope. Bai s toga je razloga i legat pape Eugenija IV^ po imenu Jultjan Cesarini, skupio bio svu snagu vjeitiou svoju, da izmiri i

VLADISLAV

VARNKNdlK VLADA SAM (1443-1444.).

187

nodu ne mislim ni o 6em drugomu, o ratu na Turke<, pisao je on 28. lipnja 1443. njemadkomu kralju Fridriku. Mimo to bodrio je neprestano vatrenim besjedama kraija Vladislava, njegove savjetnike, a i ugarske staleie, da se rijeSe na veliki rat s Turciina. ditavoga krScanskoga svijeta. Obe<5avao im pomoc papinu Medjutim osim pape njegova legata vapili su za ratom s Turcima i Dubrovdani, kraija Vladislava s kraljicom

ncgo o miru u

EHzabetom. »Danju

kraljevstvu

torn

bosanski

zatim

kralj

Stjepan

Tvrtko

II.

Tvrtkovic,

najviSe

srbski

d^pot, nevoljni

Gjuragj Brankovic.

Dubrovdani su joS tijekom godine 1441. u vi§e mahova svjetovaU i kraija Vladislava i baoa Matka Talovca, kojega zovu >najodli£nijini udom kraljevstva Ungarijc* (regni

javljaju

Hungarie kralju

membrum

prestantissimum), da se dignu proiiv Turaka.

banu, da se Osmanlije silno

spremaju na krSdanski

Dne

svijet,

17. nijna

a narodito

PEdAT Vladislava Grb

rudijeljen oa ietiri polja: a

a'ictvrtoia dvof^abi krii

prTom ag»rske

grcde, a

VarnenCika.

dragom

Nadpis naokolo raba: >VVUdisla8« dei

poljaki orso,

((racia

Hanitarie

• tf«d«B ar. Jataj o* kooja, a Poloni(ei DaloMti*

Cfoad*

(t)t

c(etera) rex«.

Oriavsl arklv « Bvdo.

na Ugarsku; pak gotovo mole bana, neka skloni kraija Vladislava, da se zdruii sa srbtkim despotom ostalom gospodom velikaiima one driave, te da onda poput Rodjana traie pomodi u pape drugih vladara evropskih, kojom bt se mogli ne same branitt, nego na Turke napadati »za prolirenje kridanskoga vladanja* (ad Christianorum impeHum propagandum). Molbu svoju obnav'jaju Dubrov6ani 17. listopada javljajudi, Sta sve Turdin sprema, >da potisne kri6ine provali u Ugarsku« (ad oppresslonem Christicolarum et potiitsinie ad regni Hungarie invasionem). Dakako da su Dnbrov&ini bill poglavito zabrinuti sa se, bududt da je turska sila prijetila sve viie njihovoi obdioi, narodito odkad je i

Its

ALBHKCHT AUSTBUSKI, VLADISLAV vojvoda Stjcpan VuWiid, njihov

veliki

sve

fiiniti

I^DISLAV POSTUMUS (1437—1457) turskoga sultona,

najbliii susjed, bio vazal

Siljajudi

napoleon, da

Videdi

rapovijedi svoga gospodara.

Dubrovdani ugoditi sultanu Muratu, I

VABNKm6iK

poslanike

spreman

nije druge, nastojahu

darove,

pladajudi

danak.

veliki amira sultan Murat beg< na molbu Dubrovniku povelju, kojom im dozvoli >hoditi po po suhu bez ijedne zahave po Natolije, po Romanije, po bugarskoj i po vlaSkoj po vseh inch misteh, zemljah grapo Srbljeh, po Arbanaseh, po Bosne

xaista je

1442.

veljadi

gospodar

> veliki

dubrovadkih poklisara izdao gradu

moru

zemlji,

dovch gospodstva* njegova. Kad je ponositi Dubrovnik bio prinudjen traiiti milost u turskoga sultana, kako je tek bilo bosanskomu kralju Stjepanu Tvrtku H. Tvrtkovidu, kojega je zemlju sultan smatrao svojom pokrajinom. Kad je ono kralj Vladislav bio u svibnju 1440. uSao u Stjepan Tvrtko njegovu dolazku, nadajudi se boljim vremenima, Budim, poveselio se i

poSto je na ugarsko prijestolje

stupio vladar

slavenske

Bosanski

krvi.

poslati

u Budim zasebno poslanstvo, koje ce Vladislava pozdraviti

moliti.

torn

bosanskom poslanstvu

iivotopisac

pile

kralj

pomod

Vladislava,

kraija

pozurio se

Turaka po imenu Filip protiv

»Dodje i od kraija bosanskoga sjajno poslanstvo odlidnih porijetlo svoga plemena izticaii, da su BoSnjacima isti pradje>

Kalimah (Callimachus) ovako: muieva. Ovi su izpridavSi dovi

bili,

kao

Poljacima, te da

te srodnosti jezika

pronio glas se poradi

—

porijekia

zajednidki jezik, kojim govore;

je kralj

iivo

podhvatima-

srecan u svujim

srodnosti

njihov

mogli,

susjedstva

pade

raduje, $to je

Mnogo i

su nadalje

izticaii

morali ujedinjenom

da se poradi

—

Vladislav

kako se je kako bi

priliku,

snagom

savjetom

medju sobom pomagati proti uiasnomu zulumu turskomu, koji im prijeti. Osim toga zatraii§e, da se ugovor 1 prijateljstvo, koje su svi dotadanji kraljevi najvecom svetoScu poUgarskom sklopi, dotidno obnovi. Poslanicima bi miloStivali duvali, medju Bosnom stivo odgovoreno, kako je pravo, §to uspjesi i napredak Vladislavljev njihovu kralju gode, porijekia, koje spominju, kao radi toga, §to je jednima tako radi onoga srodstva jezika i drugima gotovo jednako do toga, da se §to prije ditava Ugarska smiri, te krepkim silama rat na zajednidkoga duSmanina povede. Zatim im zahvali^e, §to je njihov kralj tvorom, sam obrekao, da de u zgodan das pomagati Ugrima protiv Turaka zborom pak ih obodriSe, neka bi kralj do kraja uztrajao u toj namisli. Napokon bi ugovor kraljevina utvrdjen*. Medjutim od toga poslanstva bilo je slabe koristi izmedju kraljeva bosanskomu kralju. Vladislav se sam morao boriti za prijestolje, a u to je onako njegove vojvode nevoljno stanje bosanskoga kraija bivalo sve nesnosnije. Sultan Murat slugu. Ved u tmatrahu Bosnu za pokorenu zemlju, a bosanskoga kraija za vazaia sijednju 1441. molio je kralj Stjcpan Tvrtko II. po svom protovistijaru Restoju mietadku vladu, da mu dozvoli poslati u mletadke oblasti sve svoje imanje, pade da se sam sa svojom porodicom skloni a MIetke, ako bi potrebito bilo. Tom prigodom nudio je takodjer bosanski kralj mietadkoj obdini, neka preuzine vladati javno iii tajno njegovim kraljevstvom ako pak ne bi to htjela ili mogla, neka ga bar izdaSno pomogne, te mu dade oruija drugo za obranu iz svojih dalmatinskih gradova. Mletadka obdina odgovori kralju 21. veljade, da je voljna primiti njcga s porodicom imanje njegovo, kamo se god skloniti ieli; tako isto moie iz Mletaka izvesti oruija ine stvari po voiji, da usmogne obraniti kraljevstvo svoje; ali driave njegove ne moie preuzeli, pak mu se s toga za njegovu Ijabav zahvaljuje, i ieli mu od srca, da se u svom kraljevstvu srcdno uzdrit. i

;

Slijedece godine 1442. ialje bosanski kralj srebro dito u Dubrovnik.

isto

dragucjenosti

vrijeme radi neprestano, da se s

Turdina. Moli MIetdane, da poSlju

svoje u tudjinu, naro-

pomocu Mletaka

k sultanu Muratu svoga poslanika,

koji

osigura od

bi za nj

go-

da bi mu koji dalmatinski grad dali u zamjenu za bosanski, da bi poslali u Bosnu kojega piemida svoga, koji bi staino prebivao na njegovu dvoru. JoS ih uposonije, da turski sultan snuje velike stvari u pogledu Bosne i Dalmactje, te ih ponovo

vorio; zattm

VLADISLAV

VARNKnTiik

VIJ^I^^

<AM

(1443—1444)

IS9

n S

' Jt

^ 15 ^o

^ 3 2 <

cs :>£

OL4

ii a s

M a

'^9

I• -s

^ E

ALBRRCRT AUSTRIJSKI, VLADISI.AV

VARNKN&IK

LADISLAV P0STUMU8 (1437.— 1457.)

izvesti orufja iz pokoroih im gradoTa dalmatinskih. Lukavi ielje, >uvjereni, da de prejasni kralj medjutim gotovo sve molbe pripravama znatt modi driavu svoju uzdriati i uajboljim svojom velikom mudro&cu braniti, kako su dioili blage uspomene predSastnici njegovi*. Najoepovoljotje stanje bilo je jamadno srbskoga despota Gjurgja Brankovida. On bijaie u prvi kraj prezrio kralja Vladislava, uvrijedjen moida, §to ugarsko prijestolje ne inoli,

dozvolili

odbiie

Bfletci

bijaSe zapalo ni njega, ni sina

Lazara.

Ved

spomenuto, kako

despot ba§ onaj

Hrvatsku, kad se je spremalo krunisanje kralja Vladislava, bio ostavio Ugarsku Budvu, da pokuSa izmirenje sa sultanom Muratom II. Ali despot pak poiao u Bar Gjurgie bio loie srede. Murat oije htio duti za izmirenje; pade je 8. svibnja 1441. dao Stjepana, a malo zatim, 27. srpnja 1441. palo je Novo oslijepiti despotove sinove Grgura slobodnim gradovima i oblastima srbskima u turske ruke. Gorko Brdo s posljednjim stao vapiti za pomod u onoga, koga je ucviljeni despot vratio se na to u Ugarsku nedavno prezrio. Najprije poslao poslanstvo, a ved 17. kolovoza 1442. boravi sam glavom u Budimu uz kralja Vladislava, radedi zajedno s ostalim privrienicima toga kralja, da ga izmiri s kraljicom Elizabetom. Podjedno bodri despot neprestano kralja svoga na navalni rat s Turcima, nadajudi se tako opet zadobaviti izgubljenih zemalja svojih. Despota podas,

dupiru Dubrovdani, papa

legat njegov Julijan

Cesarini, a

vojvoda

slavodobitni

najviSe

Ivan Hunjad. Taj Salje despotu pismo, u kojem javlja po kazivanju nekoga uhode, da su

karamanskoga vladara sultana Murata tri put razbili; sultan je na to pobjegao na ondje umro. Sin sultanov da nema nikakve vlasti. Citavu Aziju do Bruse neki otok drie karamanski knezovi, a u evropskim oblastima turskima ima malo vojske. Ako samo sinovi

30000 konjanika

provali

Ugarske u

Srbiju, Turci

bez

ikakva odpora ostaviti sve

zemlje do samoga mora.

Neprestane molbe

skloni kralja Vladislava, te se stade spremati na rat.

da se proslavi u boju

salijetanje, pretjerane vijesti

propadanju turske

sve to

sile:

on sam gorio je od zive

zelje,

Turcima. Ved u sijednju 1443. sastade se sabor u Budimu, koji

imade razpisati opdeniti porez po ditavoj driavi, kojim ce se Turke (dica seu taxa generalis pro instauracione exercitus svibnju utjerivao se novae na sve strane. Traiila se pomod contra Turcos). U travnju njemadkoga kralja Fridrika. Na u ostalim krSdanskim driavama, a narodito od Poljske Duhove, 9. lipnja, sastao se opet ugarski sabor u Budimu, te se vijedalo poglavito o ratu uz ino zakljudi, da se

opremiti vojska za rat na

na Turke. Legat Julijan Cesarini obecavao pomod od pape despot suze iz i

lijudi

zaklinjao,

Budima Nikoli Vardi

demo

Dne

rat zapodne.

bradi njegovoj ovako:

Pavla (29. lipoja) odiudili

stavit

da se

smo

na put.

svoje putovanje protiv Turaka.

drugih

28. lipnja

»Mili

vjernil

kridanskih

vlasti,

1443. pi&e kralj Vladislav

Eto na blagdan

Idemo prema Beogradu,

S toga zapovijedamo

onda

sv.

Petra

dalje na-

tvrdo tvojoj vjemosti,

onim detama, koje od obdenitoga poreza imadei na razpoloienje natega velidanstva, namah se spremite na put da §to prije dodjete do Beograda, da se pridruiite naioj zapodetoj ekspediciji. Inade da ne dinitel« Medjutim kraij Vladislav zadria se joS preko mjesec dana u Budimu, gdje ga na-

da primivit ovo pismo

lazimo

prvih dana kolovoza.

Ugarsku, gdje

detama

brojala )e i

kupe

Tek

drutinom

toga

pladeoici.

banderijima,

svoga

bolestnoga dniga

oapokon neito

bijahu

saboru

Poljaci,

kriiara.

strijelaca;

listom

podigli

dozvolili

Piadenim detama

zatim

poslije 9. kolovoza podje s

legatom Julijanom u juinu

se pridruiiie despot Gjurgje Brankovid, zatim Ivan

samo 25000 konjanika ne btjahu

Hrvati

navalu;

onda

Vijestnici

Nikole

svakako

llodkoga.

samo vanredni dete

rat za

porez, da

pridruiili se neki kralju osobito

kriiarskoga

C)itava vojska, dini se,

nije bila osobito jaka. Ugri

na ooge, jer to nije bio

pomodne

naime

obranu, nego za

se sabranim

novcem

odani velikaSi sa svojim

vlaikoga vojvode

rata

Hunjad sa svojim

Vlada

bijahu nigdje

ili

Drakula,

pokrenuli velikog

VLADISLAV

VARNKNilK VL*D\ SAM (1443—1444).

19I

zanimanja; jednako ostade jalovo nastojanje, da »e u njemaikoga kralja Fridrika izmoli

malo bio spreman, da pomogae podidi vlast ugled §ti<5eniku ugrabio krunu ugarsku! Uza sve to zapoiela je vojna na Turke u jeseni 1443. vrlo sredno. Sve f>olagano prodirao je kralj od Beograda na jug, valjda preko Kragujevca prema Kru&evcu. Poito se nije nigdje veca turska vojska ukazala, nego samo manja neprijateljska ieta, koju je vrbovni kapetan Ivan Hunjad bez velika truda svladao, posta napokon kralj Hunjada sa 12000 konjanika napred, da razgleda i pretraii, imade li gdje vede neprijateljske vojske. krene prema NiSu, koji oplijeni onda spali. Tu kod Niia Hunjad predje Moravu vojena odjela, tri turska koji bijahu onamo doSli, da se sjerazbi u jedan dan redom dine onda na nj udare. Progone<^i zatim te odjele doznade, da mu o lijevom boku

pomo<5 za

rat.

Fridrik nije

vladaru, koji bija&e njegovu rodjaku

velika turska vojska, kojoj

stoji

su se pridruiili

ostatci

razprSenih

odjela,

koja polazi

prema taboru kraljevu. Zaduvii sve to obmu se Hunjad, pak se 3. studenoga blizu Ni§a kamo brojniju tursku vojsku, te odrzi sjajnu pobjedu. Do sa svom silom obori na kud vi§e begova, bude za2000 Turaka palo je u boju, a 4000, medju njima jedan paia devet turskih zastava, koje zajedno sa suznjima preda robljeno. Suvi^e ugrabi Hunjad svomu kralju. O toj sjajnoj pobjedi svojoj piSe sam Ivan Hunjad svomu drugu prija>Velemoinomu gospodinu Nikoli od lloka, telju Nikoli Iloikomu 8. studenoga ovako: vojvodi erdeljskomu, naSemu predragomu bratu. Velemozni gospodine, predragi moj brate. Mislimo, da nije potrebito va§oj velemoznosti pisati ponovo o onoj pobjedi, koju kr§danskomu puku udijelio, poito vjerujemo, je pred malo dana svemogudi bog nama da ste o njoj podpuno upudeni ne samo po kraljevom pismu, nego podjedno po mojemu, kao po javnom glasu. PustivSi s toga to na stranu, prelazim pisati o onom, §to nam je previSnji po svom milosrdju ponovo (iterum) udijelio Kad smo naime poslije prva&nje pobjede provaljivali dalje u zemlje neprijateljske, traiedl ponovo nadin, da se borimo s redenim neprijateljima, a ipak ih nijesmo mogli nigdje nadi: tad smo po na« logu dozvoli kraljevskoga velidanstva, odabrav§i dvanaest tisuda konjanika k tomu joi va§u druiinu (Nikola llodkoga), te ostaviv&i tabor (kraljev) kod rijeke Morave, pre&li preko redene rijeke, trazedi (explorando), da li su mozda gdje sakrivene dete neprijateljske. I kad smo doSli do varoSi, koja se zove NiS (Nyssa), zauzeli smo ju, oplijenivSi ju prije, zapalili smo nju. I kad smo neko vrijeme ondje boravili, eto osvanu na jedan i

put neki glavar (princeps) Ezebeg, kojega je

protjeran, pojavi

opet

novi

smo

nili

smo naime, da Ni^,

pretekao

medju njima

smo

poniitio.

Medjutim kad smo

nam

u bijeg natjerali; kad

jednako u bijeg nagnan slidno,

razbijen.

da skupivii svoju snagu navale na naS tabor.

vrijeme podivali, javiie

boka

bilo

kao druge, protjerali. Cijeugovoreno, da se onoga dana sastanu kod redene

Tredi dodje Turahan-beg (Twrhanibeg), kojega

varo§i

dosta lako suzbili

paSa, koji

iili

za njima

AH Bog

u potjeru

na&e uhode, da neka druga velika

je odluke njihove

u nekoj varo&i neko

jaka vojska s lijevoga

da svoj put sve do kraljeva tabora upravlja; toj vojsci ved se bijahu pridruiile one razbijene tete, koje smo gore imenovali. Razabravii to oamah bes vrativfti se, na ravoici nekog krzmanja krenuli smo prema kraljevu taboru; pak tu smo, dolazi,

polja

ugledali

veliko

straSno

mnoitvo

uznemirenl

krzmanja

njima ogledali; oni bile

neprijatelja,

razabravii se zatim, poredjali

a bez velike povrede

gubitka naiih.

tako da

smo bojne

smo

redove, te

neki das

smo

velikom boijom miloidu od naith

toga se

moramo Bogu

moliti

bill

u duii

se bez ikakva valih svladani, hvaliti

mu,

ftto

kridanskomu puku udijeliti. Bili su pak u redenomu boju novi Ezebegh (filiui Kwrenycz); ooda Kezebegh, vojvoda vidinski (Bodonieosis); Sinanbeg, vojvoda od Kruievca (Zyuambegh, wayda de Kwrsolch) satim dnigi Turahanbeg (Turhambeeg) s banderijima (de Kursangh); onda Omarbeg s banderijima od Sofije (SofTya); onda Sinanbeg (Zywambegh) s banderijima od Kumaoova (Koywaoow); onda

je udostojao toliko milosrdje

paia, zatim

;

ALBRECfIT AUSTBIJ8KI, VLADISLAV

t9a

Hermen 8

(regeos

Sitnice

(tenens

Plovdina

Izak, upravitelj

Zethnicze),

drugi Djima

pala zarobljen, novi pak je pobjegao. Ulovljeni su takodjer

druge Tojvode; neki su hvalu

Dawbegh,

zatim

tih je stari

vladar

1457.).

Hamzabeg

gubernans); onda

onda

(de Beze); onda Kabuzbeg, carski kaocelar;

Plowdensis);

LADISLAV POSTOMOS (1437.—

pridjevkom JaDon; onda Alibeg (Samly

Balab<:r, s

bandenjem

sli^oi

VARNBNfilK

malo

ubijeni, a

Bogu svemogudemu,

je umaklo.

Nakon svrSena boja

mnoge smo

podali

smo kraljevskomu velidanstvu predali neprijateljske zastave svom skromno§<fu, hvaledi Bogu. Medjutim sam

na&e zarobljenike, koji ih je primio sa

sultan Murat (Omoreth) sada je

glavom

dana hoda (ad

tri

tres dietas)

tako te nije drugtije mogude, nego da se s njime ogledamo. Ono, §to

Bog unaphjed,

mi smo u

jer

Ono neka

Bozjoj.

ruci

bude, ito

Bog

daleko od nas, biti

mora, znade fedanput

uzhtije.

mnoii Ijudi, Bugari, BoSnjaci, Arbabo velidanstvo mnogi pred kraljevsko dan na dan; dolazi vesele na§emu dolazku. Ziveia imademo obilato, Raiani s darovima, te se raduju nasi tako te nijesmo dirnuli ono, §to smo sa sobom na kolima dovezli. Takodjer vrijeme je, treba umrijeti,

narodito za vjeru. Na§a je vojska

netaknuta

oduSevljena, te

kako se samo

moie, a

poieliti

trg

hranu

PoSto smo, predragi

je najbolji.

prijatelju,

da ste ved poneSto svjetujemo vaSu velemofnost, da k nama, kako god mozete, dodjete, ozdravili, molimo da tu dast nikomu ne priuStite; nego da dokazete ono, §to ste vazda mislili diniti krarazabrali

tako

vaSega

pisma, kao

izvieStaja

vaSih

prijatelja,

ljevskomu velidanstvu

Tko

kraljevstvu.

dajte se

te stvari ni dijim

inade vaSu velemoznost svjetovao, bit de va§ izdajnik

ikakve opasnosti najbolje

stidi

savjetom

odvratiti.

Ta mozete

varalica.

bez

lestnaest konjanika. Kad pak udjete u RaSu, poslat hodete. Ostalo redi de vama Antonije, donosilac ovoga

demo vama u susret (Ijudi), koliko vepisma, komu vjerujte. Druzina (va§a) u najboljem je stanju, zdrava, netaknuta, iiva sela. Dato u kraljevskoj vojsci (m descensu regali Scarouensi =: Sardicensi?) na osmicu i

Svih Svetih, nasuprot razvaljenoga grada

(castri rupti),

gospodnjega 1443. Ivan Hunjad, vojvoda

Ijeta

zvanoga Balran (mutatio Ballunstra?),

erdeljski, glavni

kapetan vojske* (capitaneus

exercitus generalis).

Nakon

Hunjadove 3. studenoga kretala je krScanska vojska polaprema Balkanu, da predje preko njega, da onda prodre do Plovdina, a moida do Drinopolja (Odrina), tadanje evropske stolice sultanove. Gni se, da je upravo 8. studenoga Hunjad stajao kod Pirota. Odanle se je vojska vrlo sporo spaljen. micala prema Sofiji ili Sredcu, koji bi nakon nove pobjede osvojen Doe 4. prosinca javlja kardinal Julijan Cesarini u pismu, pisanom >kod Softje<, mletadkomu duidu o velikoj slavnoj pobjedi, *koju je Bog, prostrvii desoicu svoje nepobjede

sjajne

gano preko Pirota

Sofije

izmjerne milosti, podario vojsci kridanskoj*.

Tek nakon pada

Sofije

zapode

najteia

zadada za krSdansku vojsku.

Trebalo je

usred zime predi preko klanaca Balkana, iza kojih bijaSe sultan u Plovdinu skupio veliku vojsku. Poito je najkradi put

Markova

kroz

klanac

glasoviti

Trojanova

vrata

(Kapidiik-dervent,

iii Succi) bio od Turaka ne samo kamenjem: mislio je Vladislav taj gotovo neprohodni klanac obadi, pak je iz Sofije poSao iztodno od Sofije do Zlatice (Isladi), da se ondje dnigim klancem, a onda uzkom dolinom Topolnice protude do grada Plovdina. Medjutim jakom vojskom taj drugi klanac kod Zlatice bija&e od Turaka utvrdjen zaitiden. Na sam Badnji dan 1443., oko osam sati u jutro, zapode se straina borba oko vitova, ito no gospoduju klancem od Zlatice. Kriidanska je vojska morala svladati ogromne teikode. Morala se je boriti ne samo s najboljom, najfanatidnijom vojskom onoga doba,

kapija, u

rimsko doba Succorum

posjednut, nego takodjer zagradjen drvljem

claustra

ved

u takim poloiajimm« koji su

gotovo nepristupnima

od prirode

teiko pristupni, a koje bijahu Turci toga dana pro^la dosta dobro. Na jedan

bili

Pak ipak je stvar da je od prirode nepristupan, te ga nijesu ni zauzeli bili, uzpne se jedna deu odvainih kridaoa. Za njinu dodjoie druge dete, te podeie udarati vis,

koji

Turci

udinili.

smatrali,

VLADISLAV

VARNENilK VLAOA SAM (1443

— 1444.).

t9J

na Turke pu nizim visovima. Turct bi^ prinudjeni neke visove napustiti, te se na druge povuci Pol dana bijaSe provalilo, kad su kridani gonedi Turke doSli na odkos jedne

duboke jaruge. S one strane jaruge stajale su guste tete Turaka, koje bacahu rpe strioa kr§6ine. Hunjad zapovjedi, te se na onaj vis iznese s naddovjednim Daporom nekoiiko topova. Ali kad ih gore izvukoSe, ne pomogoSe mnogo, jer Turci polijegoie po zemiji, te im kamenje iz topova malo itete naoese. Neke se iete kr&danske spustiie u jarugu, da se iz nje popnu na brdo, gdje su Turci bili. Ali mnogi popado^ od strje* lica turskih pri torn smjelom poduzedu. Videdi kralj, da ne moze uspjeti, zapovjedi, da

jela

se vojska s uzetih visova vrati u logor.

Nedada kod kala

da se okani daljega oapredovanja.

Zlatice skloni kraija,

jaka zima

sve

to ga nu-

pomanjkaQJe hraue, narodito za konje. Premda

osjetljivije

je srbski

despot Gjurgje Brankovid sve moguce dinio, pade

nudio, bojno vijede ipak je zakljudilo, da se vojska

podne

vradati

prema Ugarskoj. Me-

povratak stajao je golema napora

Po^to

je sila

konja izginulo, trebalo

djutim

je veltk dio prtljage

uniStiti,

a poneSto

spaliti,

zakopati.

vojskom poSla u

tursku konjicu, koja bija^e za krsdanskom i

zrtava.

100.000 dukata za dalje ratovanje

velikim gubitcima dopre kr§canska vojska do klanca

tomu potjeru.

Kunov

je trebalo

odbijati

S tezkom mukom oekako na pol puta

izmedju Ak-Palanke i Nila. Ali tu ih na ulazu u klanac stigne beglerbeg rumelijski Kazimpa§a s velikom turskom vojskom zametae s njom osudni boj. Najvi§e su se u i

torn boju borile

srt^koga despota

dete

Mihajlo Konstantinovid su Turci do nogu i

zastupao, poginuo

je,

Hunjada.

>Tu

Bilo je je

jedan carev rodjak, koji je u torn boju bio

kao §to se

izgioula, a

u vojsci

druga

turskoj cara

Izmedju zarobljenika spominje se po imenu

Kazimpa^a uz

Pobjeda kod Kunovice oslobodila strane.

1444.

bila.

danas jo§ nalazi znamenje na njegovu grobu u varoii

Celehija, iurjak sultana Murata, zatim

napastovaoja sa turske

to 5. sijednja

tako velika bitka

da su mnoga velika gospoda turska

jednoj, koja se zove Tamjanica<.

posvemalnji umor.

Ivana

piSe o torn boju:

Ostrvice

potudeni,

bili

robstva dopanula;

je vojsku

zato su ju

Neki de&ki vojnik,

Mehmed

manjih vojvoda.

viie

krsdansku na povratku svakog daljeg

druge nevolje

mudile, kao zima, glad

sam na toj vojni bio, prida o daljem posmo u§li u Srbiju, da je zavladala jedan dukat mogao pogade najesti. I kad smo uili

koji je

vratku ovako: >Tada nas stize bijeda, prije nego $to Ijuta glad,

jahu ved

momak jedva

tako da se je

u srbsku zemlju spalili.

nijesmo imali viie ni petdeset kola (od 600), jer ostala biKonji naime bijahu izginuli, te je hrabra momdad morala putovati viie i

dalje

iili,

nego na konjima. UiavSi zatim u srbsku zemlju udarismo drugim putem, gdje smo jedam kuhali jeli, a nalazilt smo takodjer i'lre vina. Kad smo bili u sred Srbije, dodje k nama vojvoda od Anatolije, govoraie s kraljem vojvodama, te molja^e slobodni sultana na dvadeset ili list za nekoga Turdina, koji bi posredovao mir izmedju kralja pjeSke,

trideset godina, te bi izradio, vratila

despotu,

bi se tvrdinje

podjedno njegovi

sinovi

Smederevo, Golubac

oslobodili suianjstva.

ditava srbska zemlja

Tada

je despot

mnogo

da u prilog stnova njegovih, koji su bili suinji sultanovi, ostane s vojskom svojom joS dctiri tjcdna u srbskoj zemiji; podjedno je despot bio spreman dati kralju salijetao kralja,

40000

dukata, da bi tim

novcem uzdriavao

svoje dete u oblasti njegovojt.

Medjuttm ni kralj Vladislav ni vojvode Ivan Hunjad Nikola Ilodki (koji bijaie naknadno doiao na vojsku) ne mogoie ili ne htjedoie ostati dulje na vojni. Ved 25. sijednja 1444. boravi kralj u Beogradu (in castro nostro Naodor-Albensl), gdje itdaje povclju Petru Pavlu od Sokola, a odanle se iuri u Budim, kamo stiie prvih daoa veljade. Narod dodeka kralja vojsku s velikim oduSevljcnjem. Gradjani grada Budima bijahu sa svedenstvom i

daleko prod vojsku, te ju odulevljeno pozdravili. Vladislav (po zavjetu, u grad, praden despotora Gjurgjem, kardinalom Julijanoro vojvodom Hunjadom. Najprije svrati&e se u crkvu sv. Bogorodice, gdje odpjevaie svedanu

zastavama

izaili

koji bijaie udinio) udje pjeiice i

Hrr. poTJ. IL

II.

aLBRKCHT AUSTRU8KI, VLADISLAV

uhvalnicu,

ostaviSe

gdje

zastave,

velike sitke kardinala julijana,

urade

VARMKMeiK

LADISLAV POSTUMUS (1437.— 1457.).

Turcima u boju otete. SuviSe naredi kralj, da se despota, pale da se duvaju u istoj crkvi Hunjada i

na spomen potomstvu. Svrietak vojne kraija Vladislava, koja bijaie tako sjajno i sredno zapoCela, Dije sa pravo xadovoljio oiekivanju, poSto je kralj napokon praznih ruku izaiao, pustivSi sve, Sto Bugarskoj. AH krSdanskoga svijeta dojmila se ipak bijate tt prvi kraj osvojio u Srbiji su kr^dani u dvije tri velike bitke i vi§e manjih da pro£ulo, je se ta vojna silno, kad i

straine Osmanlije pobijedili, te ber odpora gotovo

prijestolnice sultanove prodrli.

Budim poslanici, da destitaju kralju, te ga za daiji rat na Turke bogati vojvoda od Burgundije obedaSe, da 6e Papa Eugen IV., Mletfiani, paCe poslati svoje ratne brodove u Helespont, da prijede preiaz turskih data iz Azije u Evropu. da posveti svoju Premda su Poljaci svoga kraija zaklinjali, da se okani daljega rata svih straoa dolaiahu u

ohrabre

painju svomii Dasljednomu kraljevstvu. premda je Ivan Jiskra, privrzenik Ladislava Postuma, joS neprestano prijetio u sjevernoj (gornjoj) Ugarskoj, ipak je ugarski sabor, koji se bija^e na koncu travnja 1444. sastao u Budimu, zakljuiio

obnovu

rata, te je

u to ime

dozvolio pobirati ratni porez.

vojvode Ivana Hunjada bija§e silno djelovala Slavodobitna vojna kraija Vladislava na narode balkanskoga poluotoka. Namah negdje iza pobjede Hunjadove kod Morave 3. studenoga bijaSe se zgodila znamenita promjena u bosanskom prijestolju. Dosadanjega i

Tvrtka

kraija Stjepana

11.

Tvrtkovida nestade

— hrvatski

>tada ubiJe BoSnjani istoga Tvrtka drugoga, kraija bosanskoga*

—

sansko uzpe se Stjepan Toma, nezakoniti

Vec

piie mleta£ka vlada svoje-mu knezu

•namjeitenje svoje

javio

sin Stjepana

Ostoje.

kapetanu u Zadru, kako

u kraljevstvima

svoga*

strica

godinu 1443.:

Ijetopisi javljaju za

a na

joj je

prijestolje bo-

20. prosinca 1443.

novi bosanski kralj

(promotionem suam ad regna

budu preporu£eni njegovi podanici, dolazedi u mjesta mletad:ke Dalmacije. Da je Stjepan Toma do§ao do prijestolja s pomodu

patmi i

te ju zamolio,

8ui),

Vladislava 3. lipnja

vojvode

Ivana

bosanski, javljamo

kralj

njegova

Hunjada, svjedodi

1444. Ivanu Hunjadu u gradu

u poveiji,

oblasii

joj

Bobovcu

svima, kojih

izdao.

kraija

naime

povelja, koju je poslije,

>Mi Stjepan Toma<, govori kralj da poSto je prijestolje ovoga

tide,

spomenuda kraija Tvrtka, naSega predragoga strica, bilo krunskih posjeda sam po njegovoj odredbi ostao gospodar gradova

kraljevstva iza smrti slavnoga

izprainjeno, a ja

istoga kraljevstva: to je preblagi gospodin naS Vladislav, kralj ugarski

dobroj

voiji

vojska,

mene sveCanu

odredbi

potvrdio.

sklonost oduiiti,

kruni njegovoj, a vojvodu Ivana priznajemo za istinitoga

demo ga iskrenim srcem

Ijubiti

vazda

vjernoga

njoj,

svojih

prijatelja, te

SuviSe obeda

svake godine na odre-

svakom zgodom sa svojim po 3000 dukata, da de ga svagdje mu uza to, da moie dodi u Bosnu, kad ga je volja^ i

teljima pomagati, dopustiv&i

savjetu,

Zeledi se

svima potrebama pomagati*.

svedano, da de Ivanu Hunjadu u znak zahvalnosti

djeni rok pladati

mi za toliku obvezujemo se Ivanu Hunjadu, da demo vjerno slu2iti redenomu

za kraija bosanskoga namjestio

kralju

Toma

poljski,

moinoga gospodina Ivana Hunjada, vrhovnoga vojvode

Ijabav

Stjepan

prijaostati

dokle bode. osobitim oduftevljenjem bijahu vojnu

kraija

Vladislava

Dubrovdani, tezko

pratili

aabrinuti za svoje na^eobine u Srbiji,

i pritisnuti od velikoga vojvode Stjepana Vukdida. naputke tvojim poslanicima, koje bijahu poslali kralju Vladislavu, a 20. listopada 1443. javljaju vetelo rimskomu papi, kako je krSdanska vojska pod kraljem Vladislavom u nazodnosti legata Julijana >drugi poraz zadala ncvjernim Turcima« (aliam

ditave vojoe daju

stragem perfidis Turcis intulisse). Tek Jto se je Vladislav povratio kudi, eto ved u Budimu po•bnika dubrovadke obdine, Nikole Marinova Kaboiida, Vlaha Ranjine Ljudcvita Restida, ptk ga mole za potvrdu povelja kraljeva Sigi<«munda Albrcchta. Kralj im to rado dini radi i

proUih xasluga

radi

obedtoe pomodi a dojdudem

ratu, te

im 22 veljade izdaje svedanu povelju.

VLADISLAV L VARNENCiK VLADA SAM (1443—1444).

i9{

medju barunima na prvom mjestu tapisana srbskoga despota Gjurgja Braokovida (illustre principe Georgio despoto EUsciaeX a za ojim tek palatina Lovru Hedervara, onda Nikolu llodkoga Ivana Hunjada kao vojvode erdeljske zupane sikulske (Nikola Ilotki je povrh toga ban ma£vanski zajedno s palatinovim sinom Erne* rikom Hedervarom, a Ivan Hunjad ban severinski), nadalje bracu Matka, Franka Pctra Talovca kao knezove cetinske bane kraljevina Daimacije Hrvatske (Matko Franko takodjer su bani Slavonije), napokon dvorske (astnike. Pobjeda kod Kunovice uzpirila je napokon plamen ustanka medju Arbanasima, toj

povelji

nalazinio

kojima je u to vrijeme stajao na delu slavni junak Juraj Kastriotid, zvan i Skenderbeg. Arbanasi bijahu jo§ u vrijeme Sigismundovo odriali vi$e sjajnih pobjeda nad Turcima, a sada ih opet podize na noge pjesmom i pridom proslavljeni Skenderbeg, sin Ivana Kastriote, a

Vladislav za

kralj

Kroje od

gospodar Kroje (Ak-Hisara). Na njega se bijaie ptsmom obratio

pomod

kolovoza)

u dojdudem ratu, a junadki i

obedao, da

Priprave za novi rat godine 1444.

dojmi^

pridruiiti

Skenderbeg

30000

poslije

(pismom

svojih Arbanasa.

se silno sultana Murata.

Sjajne pobjede Hunjada posljednjih triju godina, vijesti o pripremama zapadnih vlasti, da se velikom mornaricom pridruie podhvatu kraija Vladislava, a osobito ustanak pobjede

Ivana s

KRAUA Vladislava

PoDPis

Soimljoi I jedoe izprare od l8. travnJA 1441. Cita

VARNBNdiRA.

ovako: »SabKript(i)o nuna p(ro)p(ri^ W(UdisIu) rcgps*.

K tomu morao je joS knezom od Karamanije, pak se je zato trsio, da se po. najopasnijim protivnictma u Evropi. Ved bi spomenuto, kako je namah iza boja

Arbanasa: sve to

djelovaSe

na sultana tako, da je polelio mir.

uvijek ratovali u Maloj Aziji s

godi 8

kod Kunovice

ponuda, da se izmiri sa sultanom, koji je gotov oba sina njegova. Cmi se, da je despot poslije nastavio dogovaranja, pade i Ivana Hunjada predobio za mir. Zahvaini despot dariva sa to Hunjadu grad Vilagoi druga neka svoja mjetta i zemlje u Ugarskoj; u dotidnoj izpravi stigla

kralju

Vladislavu

despotu povratiti ditavu driavu

srpnja kaie despot izrijekom,

ako samo bude

nije,

je kralj Vladislav lati

kako >za podpuni povratak kraljevine R«ftke i Albanadu imade*. Nekako u isto vrijeme doiao

voija Boija, nesumnjivu

Segedio,

gdje te bijahu u driavno vijede Mstali najodlidoiji pr»-

baruoi kraljevstva, medju njima despot Gjurgje

potlanik

sultanov,

spahija. Sad te stale ozbtljno doduie proiivan miru, ali je pretegia

rijed

Huojadova.

Samo

uvjeta mira. Ugarski velikmii zahtijevahu, da sultan ustupi ne i

Na&ao te

vojvoda Huojad.

rodom Grk, koji bijaie doiao s pratnjom od stotine razpravljati o mim. Paptnski legat Julijan Cesar ni bio je

neki poturica

Bugarsku; dok tu opet saltanovi poslanici

htjeli,

ugovaranje zapinjalo radi

samo

Srbiju,

da se zoamenit dio

nego

Vla&ku

Srbije, narodito

196

ALBRBCirr AUSTRIiSKI, VLADISLAV

VARNBNftiK

I.ADISLAV P0STUMIJ8 (1437.— 1457.).

pak Novo brdo s njegovim srcbrcnim rudama, ostavi u turskim rukama. Napokon utadalje pokrajina sultanova. 2. VlaSka se vrada naiiie ove pogodbc: 1. Bugarska ostaje pod vrhovnu vlast krune sv. Stjepana, ali vojvoda vlaJki plada sultanu godiSnji danak. 3. Dcspotu Gjurgju vrai^a se sva njegova driava Srbija (s Zctom) sa svima gradovimai i

koje su Turci

osvojili;

Kovin, Sever in,

Kruievac,

Novo Brdo

Zeleni grad,

Smederevo, Golubac, Zrnov (Avala), Srebreoik, Ostrvica, Koznik, Koprijan, Prokuplje, Leskovac,

poimencc vradaju »svi drugi

Srbiji

onom

Albanije, koju je prije

dijelu

pomagati ga s izvjestnim brojem vojske, kad to zatraii. 4. Ugri se obvezuju, da ne ce prelaziti Dunav, ni upadati u tursku carevinu jednako se obvezuju Turci, da ne de prelaziti Dunav, niti provaljivati u Ugarsku. 5. Za diiao«. Despot de

svoga Surjaka

pla<5ali

sultanu danak

Mehmed-Cclebiju

Turke plada sultan kralju Vladise obvezuje pomenutoga kralja u svakom ratu

ostale suinjeve

od 100.000 dukata,

slavu odkupninu

vojvode vla^koga vrada sultan rodipomagati sa 25 000 Ijudi. Sinove despota Gjurgja de predaju srbskili gradova despotu da 6. obvezuju, odkupa. Turci se bez ikakva teljima odmah zapodeti ito prije svrSiti. Primiije ili mir neka traje deset godina. u dva jezika, a na to se na Ugovor o primirju sastavljen bi u dva primjerka svi odlidniji velikaSi. Po Djima podpisaie kralj Vladislav, despot Gjuragj, Ivan Hunjad i

da obje stranke poloze zakletvu, da de ugovor sveto poIvan Hunjad oditovaSe: >Valja da prije itivati i diiatl Tom prigodom despot Gjuragj zakletve promislimo, §»a dinimo, a kad se jednom zakunemo, onda valja da dr£imo«. Poslanik se sultanov zakune na koranu, a kralj Vladislav na evangjelju. To je bilo

ondaiDJem obidaju trebalo

je,

godine 1444.

13. srpnja

Malo dana

iza

uunadena

primirja u Segedinu

admirala ujedinjene krSdanske mornarice na iztoku, u kojem Helesponta, pak da de nastojati, kako

zakrdili

pismo od

Vladislavu

kralju

stiie

javljaSe,

da su

povratak sultanu Muratu

preiao u Malu Aziju, da svlada kneza od Karamanije. Sada bi zgoda

bila,

II.,

stigli

koji bija§e

da se Evropa, u

malo turske vojske, sasvim oslobodi od Osmanlija; neka dakle kralj ^Vladislav Sto prije s vojskom provali u Rumeliju. I od bizantskoga cara Ivana VIII. Paleologa stiie pismo (pisano u Misithri 30. srpnja 1444) slidna sadrzaja, u kojem odvradaSe kralja od primirja s vjerolomnim Turcima, a osobito sada, gdje je tako zgodna prilika, da se oni sasvim iztrijebe. Car pisaSe o svojim pripravama za rat, kako s velikom energijom snuje, da podpomogne svako poduzede protiv Turaka, kako je mnogu svoju gospodu iz'.oiio velikim opasnostima, radedi preko njih, da krSdanske narode, koji su pod Turcima, spremi na ustanak, kako svi ti narodi odekuju kralja Vladislava, da dodje, te ih spase od nesnosnoga jarma turskoga, kao ito su ono nekad sveti otci izdekivali Isusa Krista. Po turskim izvorima bijahu stigia u Segedin joS pisma od kneza (sultana) od Karamanije. >Evo sad kojoj imade

je vrijeme<, pisaie

siou

knez Ibrahim, >Alah

Muhamedu, djetetu od Sva

pisma

vijesti

Taj dat upotrebi

papinski

na rat

listina,

na kojoj su neuredno

ugovor

uzeo pamet Muratu, te ovaj predade carevinu

sam eno gdje

Stado^

Dok

iaiiti,

dervi^ima u Magneziji klanja*.

srpnja ba$

nebriiljivo razbacane rijedi

ito kralj Vladislav

zbor segedinski

na prelate

su se prenaglili, te ugovorili

§to

Cesarini,

legat, kardinal Julijan

stade dokazivati, da ugovor od 13

po tome,

djelovale su siino tako na kralja Vladislava, kao

banine, sabrane joi UTijek u Segedinu. primirje.

detrnaest godina, a

opet nagovori

ugovor, nego tek samo

nije

o miru nijesu

prijateljstvu.

Ono

imali pravo,

nije

da ga

sama mir zakljudivati; Ugarska sama horila sa sultanom, mogla je ali odkad je Ugarska stupila u svezu s drugim kr&danskim driavama, pak s njima ugovorila, da ratuje s Turcima, odevidno nije imala prava, da sama na svoju ruku mir zakljuduje, po tome ugovor segedinski ne moie biti punopravni dokumenat, koji bi narode vezao. joft manje je on to, kad se uzme na pogled, da se papa nije niita o njemu pitao, a niti ga je odobrio ni blagoslovio. A da je to sve pravovaljan ugovor, opet je on utanade.

se je

VLADISLAV

VARNKN£iK VLADA SAM (1443.

— 1444).

197

svaku svoju obveiljivost izgubio. poito Turci sa svoje straoe svoje obveze izpunili Na ime, ako je ugovoreno, da u roku od osam dana predadu despotu Golubac i

derevo, ta dva grada oni jo§ predali nijesu

da uslove svoga mira izpuni? Dosta je

htjeti,

da on

odito,

prema kr^anskim

naSima

zadatu

drzati

mir

ugovoreni

driali

izkupljene pobjede,

Razsudite

rijei!

Ako pak

dvojbenim uspjehom

sve ono, ^to

uza

vam uzaludne

se pokrivate stidom

do£ekat dete, da se ostavljeni od sviju s

obidaji, vjera

sramotom,

ovaj mir s

propuslivSi

Koja obveza

Ako

budete

onolikim irtvama

ovu zgodnu

priliku,

na vaSem zemlji§tu, branite

Turcima pogazite,

steci

tim mirom ugovorili, postidi dete jo$

ste

sebi krivica, a

diniti.

sve one s

osamljeni

prijateija,

ve<5

dobiti,

drii mir! Ali kralj

iivot tako protivDi

cio

sami hiadno, ita vam je

Turcima, onda su

sultanu,

Zar obveza prema Ijudima, kojima zadati tvrdu vjeni

joS veca

samo vremena

zeli

prema

vlastima, da ce ratovati na Turkel

Zar obveza prema Ijudima, kojih su

vrijedt viie?

Sme-

u obce je veliko pitanje, da H de sultan

se bolje spremi. Kaiete: kralj je uzeo na se obvezu je uzeo na se obvezu

nijesu. i

<iete

neumrlu slavu

da Evropu sasvim

to,

to izjaviti, kako ga je papa opunomocio prood Turaka oslobodite. Na posljedku ima mir vrijedi, da ga treba smatrati kao da ne postoji; sve6ano, ne da onaj javno glasiti i

pak

toga

vali,

formalno odrije§ava kralja

od obveze

sve one, koji su pri podpisu ugovora u^estvo-

zakletve, koju su poloitli.

Vatrene besjede papinskoga legata, kojega su jo§ pomagali podlegat papin Franjo, dubrova^ki poslanik Vlaho Ranjina, poslanik Ivan de Reguardatis, a valjda

mleta^ki

dirnuSe kralja V'ladislava

nettm utana^eni ugovor. Jedino

pogaziti

dobiSe tim, Sto

Dne

vinu.

sabrane velika^e tako, da

Ugarske

Ivan Hunjad neSto

krzmao,

na predlog Julijanov obecao Bugarsku

kralj

kolovoza 1444. odiuieno

Turske

izmedju

vedina bila spremna s mjesta

ih je

proglasi

ali

njega pre-

kao nasljedou

kralje-

u kraljevskom vijedu, da se ugovor o primirju

niStetnim,

da se do

rujna sva vojska skupi

pismenu zakletvu, kojom se za&titnicima krasvi zaklinju spasenjem svojih du§a, svetim Trojstvom, Bogorodicom, sv. Ladislavom, da de se najdulje do 1. rujoa sastati Ijevine Ugarske: sv. Stjepanom kod Oriave ili na kojem drugom mjestu na Dunavu, koje se odredi, te predi rijeku i preko Dunava. Kardinal

pripremi za prelaz

Julijan

sastavi

svima silama

nastojati,

da se jo§ te godine

Turci sasvim

protjeraju

Evrope.

Izpravu

kolovoza jegarski biskup Simon

Rozgon, varadinski biskup Ivan (de Dominis), izabrani bosanski biskup Rafael Herczeg vojvoda erdeljski Ivan Huojad u ime onih, koji de s kraljem podi.u rat; a palatin Lovro Hedervar, kraljevski sudac

podpisaie u Segedinu jo§

Rozgon,

Juraj

najvi^i

kraljevski

pokladnik

Mihajlo

neki drugi u ime onih, koji de ostati kod kude,

ali

Orsag, danadski

su pristali

taj

biskup Petar

jo&

zakljudak. Pozva§e

on pridruii toj vojni. Mihajlo iz Ostrvicc pile, da despota Gjurgja Brankovida, da se je $ta se hode<. I zaista je despot odbio posiv, kad sa'.nao, bilo, tezko vrlo >despotu je Radojevida Brankovida s pismom kralju poslanika, Dmitra vanrcdna pade je poslao i

Vladislavu. da ga odvrati

rata.

Kad mu

to nije

po&lo

rukom, utaoadio je despot

kolovoza poseban mir sa turskim punomodnicima. Obedao je ostati neutralaa; s toga nije poslije ni arbaoaskoj vojsci, koju je junak Skenderbeg vodio u pomod kralju Vladislavu, htio dopustiti, da prodje kroz njegovu driavu. 15

Tek oko

20. rujna

tursku carevinu provmli do pro&le

godine.

sasvim.

driavu, izostadoie

banderijima.

bana Matka

hrvatskih

odobravalt

nijesu

od ugar^kih

velikaia

doSao

kraljevu

velikaia je,

politiku, tako

pridruil

;

dini se,

ito se snade, jedini

tada poboljevao. Krilara

iltetnu ta

poij»ku

se vrlo malo sa svojim

drug njegov u baniji kraljevina Slavonije, Dalmacije

ostao je kod kude

Tako

Galipolja

Poljacl. koji

kod Beograda preko Dunava, da kroi Carigrada. Vojska mu bijaSe jo& manja, nego

Vladislav

1444. predje

Franko Talovac. brat Ilrvatske. Ban Matko

Evrope nailo te

pod kraljevom zastavom okupilo jedva 16 (XX) konjaoika,

koji

vrlo malo.

bijahu medjutim

ALBBBCBT AUSTRIISKI, VLADISLAV L VARNEnCiK

198

sobom nckih 2000 kola za liranu vojskom hitao kralj Vladislav svom snagom poveli sa

LADISLAV POSTUMUS (1437—1457).

6e ga zarobiti.

plijen, ito

torn

malom

se u pusta obecanja

naprijed, uzdavajudi

dan stiie do Vidina, §esti dan dopre do Nikopolja, kojega koji medjutim ne htjede podsjedati, a dvadeset predgradje bude spaljeno. Tu kod Nikopolja dodje k njemu vlaSki vojvoda Drakul sa sa 4000 vojske. UgledavSi malenu vojsku kraljevu gotovo se upropasti, svojim sinom vojvodama, >da te stade kralja odvradatt od rata. >Zar ne znatec, govorio je kralju sultan, kad samo u lov ide, vodi sa sobom ve<£u druiinu, nego ito je sva ova vojska?! cara

bizantskoga

Ved

krl<Jansku mornaricu na Helespontu.

Sesti

sam

znam, kako

napatio sam, pak

se po^oe borba s njima, onda neka

ovu vojsku

drugu bolju

pri6uvanr)o za

priliku*.

videdi,

kralju

dva momka, vjeSta putovima

konja svoja, kojc neka vazda drii

uza

dopre

da ne moie

mogli dobro dodi.

do Bosfora.

stazama po Bugarskoj, zatim dva najbolja

se, jer bi

Nikopolja

obje tvrdinje juri§em; a onda se Balkanu

cima, ved je oba^ao Citavo gorje, te je sada 6ui crnomorskoga jeti

odvratiti kralja

se pridruii kraljevoj vojsci; suviSe

Sumena Pravadija, te zauze studenoga do Varne. Vladislav naime uklanjao

udari Vladislav *ztodno preko

se hode ved, da

Bolje bi bilo, da

jednakim silama

vojne, ostavi Drakul sina svoga s vlaSkim (etama, da

dadc

Kad

je strahovlta sila turska.

poCne bar

njegovim klan-

primorja mislio prodri-

—

ugledaSe kr§6anske iete Vladislavljeve 9. studenoga veier Htoga dam neprijateljske vojske. BijaSe to turska nekakve svoga logora krijesove od nedaleko posve vojska pod sultanom Muratom II. CuvSi naime Murat, da je ugarski kralj pogazio pri-

Ve6 u

mirje,

utaoado

mjesta mir

karamanskim knezom, pak

onda

unatod; krSdanskoj

moraartct, koja je na Helespontu strafila, sa svojom vojskom, nekih 40.000

u Evropu,

tako, da

—

na trgovaikim brodovima,

neopazice

se je

Ijudi,

preSao

kaze se geno-

Crnoga mora. SkupivSi zatim u Evropi jo§ vi§e vojske, bija§e preko Balkana pohitao prema Nikopolju; no ne zatekavSi viSe ondje krSdanske vojske, poSao je za njom do Varne. Tako se je naSla krSdanska vojska u najnepovoljnijem poloJaju: pred njom je slajao kud kamo brojntji neprijatelj, a za njom bilo je more. Nije bilo druge, nego da se pobije

ezkim, koje

dobro

platio

prevesti preko Bosfora izmedju Carigrada

dao

Turcima. pak da

desnom

pobijedi

ili

kod Varne bio

Osttdni boj

krilu smjestio Ugre,

slavno izgine.

ili

10.

kojima

legatom Julijanom; a sredi§tu staja§e

1444 Ivan Hunjad bijaSe na lijevom

studenoga

na desnom pridruiio

bijaSe kralj

kriiara

ieticu

detom ugarskih

izabranom

pod

poljskih vite-

Desnim krilom zapovijedao je varadinski biskup Ivan de Domiois, a lij^Tim Hunjad sam. Kod Turaka stajahu u prodelju spahije iz Evrope Azije, gvoidjem okovanim Stitovima, za njima bijahu kao rezerva janjidari. zaSti<feni velikim ieljeznim kolcima. Sva turska vojska, kaiu, brojala je preko 100 000 Ijudi. Turci kao nagna^e ga u bijeg, u kojem izgiboSe izoenada navali&e s boka na desno krilo u^arsko velikovaradinski biskup Ivan de Dominis i jegarski Simon Rozgon. I Vlasi okrenu&e ledja. Tek maleni odio s kardinalom Julijanom banom Frankom Talovcem skupio se oko stijega tv. Ladtslava, te odolijevaie hrabro neprijateljima. Nasuprot Ivan Hunjad na fova, a uza

bijahu Vlasi.

lijevom

krilo

kralj

napredovabu

Karadia obtjen; na ito slava

sam

Sada zamoli Hunjad nastaviti

upome borbe

boj

proti

stala se

kralja,

evropikim tu sreda

konjanici

Azijski

svedjer.

kralj oslobodi

biSe

onaj odio, koji se je borio

suzbijeni,

oko

da se skloni na sigurno mjesto u rezervu, a on 6t konjanicima, koji

Ugrima

naginjati.

se joi

opirahu.

Sada se dade

kralj

Nakon iestoke

kralj pade, te

sam

mladjan izgibe

donesoie ju sultana, koji

od svoje druiine,

koja nije uitila Hunjadu, da sam abere slavu pobjede, skloniti, da udari joi janjidare, iza kojih je

beglerbeg

stijega sv. Ladi-

na netaknute

sultan stajao. Usred 2estoka kre&eva ranjen bi kralievkonj; €»d

male

udaraca prije

joi

strjelica

mislio

janjidarskih.

pobjedi, te

Odrubiie

su ga

glavu

gotovo silom

pri-

VLADISLAV L VABKEnCiK VLADA SAM (1443.

— 1444.).

199

Smrt hrabroga kralja djelovaSe porazno na kr$<5aoe, koji se malo zatim dadoie u Hunjad pokuSa jo& jednom, da hi se dobavio kraljeva trupla; ali onda stade sam brzo uzmicati pustim krajevima izto^De Bugarske prema Dunavu. Tako na bijegu, kao i kod osvajanja kr&^nskoga tabora pogibe jo£ mnogo Ijudi, papiDski legat Julijan Cesarini, koji je tim na^inom okajao, §to je mla* inedju njima

driali.

bijeg. Ivan I

Sultan Murat Po

Btaiatari

kr«li«

kodskta

VUdUUv«

>HUtoria imperAtonm T«rcUc«,

Jagelotrka.

Kodeka

Can

koji

potve^M

gradtkoj kajitald

Nflraberfit.

Hunjad umakne sredno u VlaSku, ali ga nedavno pred kraljem t nevjere obijedio. Tek prijetoje ugarftke gospode iklonUe vojvoda, te je Honjadu povratio tlobodu. ostale kri6uiske vojske bio je osudan ne samo za Ugarsktt, oego Poraz ugarske

doga

kralja zaveo, te je svoju prisegu pogazio.

tu zarobi vojvoda Drakui,

kojega bijaie

ALBRECHT AU8TRUSKI, VLADISLAV

MO i

za balkanske narode

VARNKN^IK

tim porazom

driave.

LADISIJVV POSTUMUS (1437.

rijeSeoa

rati

Evrope. Griki povjcstnidar Chalkokondylas

povoda mnogim

Osmanlije mogle protje-

bi se

dogadjaj kod Varne

»Nesrecni

pi§e:

mnogim predbacivaojima

sudbina balkansko-grdkoga

poluotoka za viie stolje<U^ jer je nestalo svake nade, da

— 1457.).

mnogim

Despota od prvog krivca svima nesredama. Ne davii Skenkao glavnog derb«gu slobodu, da sa svojom vojskom predje preko njegova zemljiSta, te da se zdruii Kr^dani su ga obtuiivali, da 8 vojskom ugarskom, on je odsjekao od ove jaku pomod. je podinio izdajstvo. Despot je sa svoje strane odgovarao, da nije htio raditi proti svojoj savjesti. Pokle je vec ugovorom uzeo bio na sebe neke obveze prema Muratu, udestvu-

dao

Srbtje Gjurgja smatrali su

pravdanjima.

tome ugovoru zajedno s Vladislavom kao stranka interesovana, smatrao je za SToju svetu duinost, da ostane vjeran svojoj zakletvic. Uslijed poraza kod Varne Dastao je velik jaz izmedju Ivana Hunjada i despota Gjurgja Brankovida. Jaz je postajao sve vedi, kad je Hunjad malo zatim do§ao u sukob sa celjskim knezovima, a naro£ito s knezom Ulrikom, zetom staro^a despota. U oh6e i hrvatska razdvojila na dva velika tabora: jednomu je bio na su se tada gospoda ugarska delu Ivan Hunjad sa svojim iurjakom Mihajlom Silagjijem, bratom svoje supruge Eliza-

ju<5i

Fridrik

Svilojevidem;

narodna pjesma hrvatska zove

bete, kojega

despotom srbskim Gjurgjem Brankovidem.

Ulrik s

izmedju oba tabora: tabor Celjskih bio je leglo tudjinstva,

domacega plemstva> koje

mnogo

kraljice Elizabete bilo

1440.

— 1444).

razdvojeno

borbama izmedju prudih

krvi prolilo u

krbavski

ove takodjer

kraija Viadislava opet

zovi Zrinski

Kurjakovidi, bila

sva

Babonidi, napokon

Nesklad

borbe izmedju

Za gradjanskoga i

brata

TituSevidi,

rata izn;iedju

hrvatsko, te se je

kraljevstvo

se stranaka.

napokon

detiri

privrienika Elizabetinih

gospodari

Frankapani, a uz

Blinje.

strani

Talovca, knez Nikola Ilodki, zatim kne-

Marczali u virovitidkoj zupaniji.

velika§a

plemstva

samo susjedima hrvatskim: Mletcima

prilog

borba

Hunjadov utodi^te

tabor

su se osobito njezini rodjaci, knezovi Celjski, Gorjanski, pade

izticali

celjski knezovi

drugoj

se je borilo proti v tudjinske premodi.

(Hrvatsko kraljevstvo godina kraija Viadislava

Poslije planula iestoka

hrvatskom kraljevstvu

bile su

bosanskomu vojvodi Stjepanu otme Hrvatskoj Poljica, Omi^ pak Cetine do Neretve. Ban ditave Slavonije Matko Tai

velikomu

Vnkdidu. Narodito je potonji svima silama radio, da

onda

—

oblast Nerotvu

rijeke

banom Dalmacije Hrvatske, nije bio dosta jak, da u burno doba odolijeva mnogim domadim i vanjskim neprijateljima, pak tako se zgodi, da je napokon Hrvatska izgubila ne samo Neretvu Omi§, nego iupu Poljica, te su napokon banu Petru Talovcu preostali tek ostatci banovine hrvatske.

lovac sa svojim bratom Petrom,

Stjepan Vukdid po zapovijedi svoga brovniku.

tkupi

mogao

nije

kraija

pregorjeti, Sto su braca Talovci, bani

Albrecbta tijekoni

btjaSe stigia vljest o smrti kraija Albrechta, sve joSte

ogromnu vojsku od

hrvatske, grabedi Neretvu

svojih i

podanika

Poljica.

Tvrdi grad

Matko

Petar,

godine 1439. podavali pomod gradu Dusvojih

susjeda, te

Omii,

na koncu 1439, u juine oblasti

provali

uporiSte vlasti u

onim krajevima,

jakom vojskom, stade na nj udarati. Dne 21. sijednja 1440. Budima pismo obdini grada Dubrovnika. pozivajudi ju, neka preusme u svoje ruke kraljcvski grad OmiS, te neka podjedno obskrbi hranom ostale gradove kraljtdine pokrajine Hrvatske. Jednaki poziv stile Dubrovdanima od bana Matka Talovca. Ali Dubrovdani, bojahu se bezobzimoga protivnika 9voga njegovih zai^titnika, obkoli Stjepan Vukdid s pik; kraljica Elizabeta

Turaka, pak sc 7

oiujka lijepim rijedima izpiidaie

Tako ne preojtade banu Matku, onako zaokupljenu prijestoljnim borbama, nego da se sam s bratom svojim Petrom bori proti v Stjepana Vukdida Tijekom godine 1440. postajaSe stanjc Talovaca sve nepovoljnije, jer jc Stjepan Vukdid naJao uporiJu u svojih rodjaka Frankapana, a po njima u knezova Celjskih, odludnih protivnika banima Talovcima i njihovu i

kraljici

banu.

HRVATSKO KIUUBVSIVO GODINA 1440. Uza sve

izabraniku. kralju Vladislavu.

Stjepan Vukdid u rujnu 1440 siao

bosanskoga izlagahu mletadkomu Maticonem), pak moli

Talovci tako sredno, da je Poslanici velikoga vojvodc

kako se niihov gospodar ieli osvetiti (facere od bana Matka (de iniuriis sibi illatis per comitem

toga MIetke, da

se, ratovali

vijecu,

viodictam) za nepravde, naoesene

primirje

krunom ugarskom

Oni

rado

mjesta

;

protiv f>omenutoga bana. Ali

pruie pomo<5

Mlet£ani odbiSe 13. rujna molbu Stjepaoovu. oni imadu

pomo<5i u Mletaka.

to, dini

traliti

— 1444.

njegovu zahtjevu,

ugodili

ali

knez Matko, pripadaju

pak, koja drii

kruni ugarskoj.

Medjutim ponovne borbe za 1440. odvratiSe bana Matka

ban Petar (Perko) Talovac zgodi, da je u to vrijeme Poljicima,

juinoga

sam mogao

nije

po&lo

plemeoita zupa Poljica, naredi on, da se i

dopuni. Prva ustanova novoga

(comitem) od gospodina,

statuta glasi:

S. Severina,

silu

velikoga

statut te

se je Stjepanu

Citn

poljiiki

samo

pokoriia

vazimati kneza

jest,

Gubitak OmiSa

Poljicem ugodan«

viran, a

pak

pomo<5 protiv

trazi

no ipak

ablato). Mletci

sibi

za bane Talovce,

nego

mogu

neka

ali

za kralja

zadovoljiti njihovoj molbi, jer zele ostati

njihova grada ne-

Dalmaciju, nego kroz

kroz njihova mjesta u

Salje

opet otmu ugrabljeni grad (pro

prosinca dozvoljavaju banu Matku, da izveze

17.

koliko >bombarda«,

Vukdida, da

slobodne ob<5ine pooovo popi&e

zakon

>Prvi

Tako

vojvode.

obladao Neretvom,

prvoj polovici prosinca 1440. boravi u Mletcima poslanik njihov Nikola

recuperatione castri neutralni;

stu-

suzbijati

susjednih oblasti njegovih bio je velik udarac ne Vladislava.

njegov brat, dalmatinsko-hrvatski

u§<5u Cetine.

stari

gospodinu

ki je

Slavoniji u listopadu

boji&ta, a

Vukdicu za rukom,

Stjepanu

gradom Omiiem na

poglavito

u Ugarskoj

prijestolje

denom

koju odaljenu luku. Jo§ obecavaju Mletci banu Matku, da ce pisati senjskim knezovima i celjskomu knezu njemu u prilog, &to nam odaje, da Talovci nijesu mogli odriati Omi^ i

Poljica najvi$e s toga, Sto

su u

isti

nuih

morali boriti se

Frankapanima

celjskim

knezovima. Prijestofjne

borbe god. 1441. nijesu dale odu§ka bradi Talovcima, da

mogli na odmazdu. Petar Talovac sredan

prijateljske veze s Mletcima.

poznati,

da u Solinu i

misliii

te nastoji podrfavati Sto viie

dozvole izvaiati iito

drugu robu

kapetanu u Zadru: »Ne

svomu knezu OmiSu bude luka s razloga, koji su vama predobro velemoinomu banu Petru Talovcu, naSemu predragomu prija-

Skradinu

ieledi ugoditi

smo njemu, da

telju, dozvolili

ima mira,

moli MIetke, da

kroz luku zadarsku, na §to vijece htijuci,

§to

je,

ili

4. travnja pi§e

smije u na§u luku zadarsku dovaiati hranu

oruije, a

ne plada ni tridesetine ni carine«. Lukavi Mletci stado§e ugadjati sve vi&e Talovcima. jer se u to zavadiSe

sami

bosanskim velikim vojvodom

koja je prije pripadala despotu Gjurgju Brankovidu.

Stjepanom Vukdidem radi Zete, Dubrovdani pozivahu u travnju

Talovce u ligu ili «avez proti Stj«panu VukCidu, pri 4emu je bio posrednikom njihov «ugradjanin Sigismund Gudetid. Dne 25. srpnja mole Dubrovdani njih uklju£e u mir, ako bi ga utanafiili a bosanskim vojPetra, neka bradu Matka vodom; ako pak ne bi dollo do mira, neka im jave, s koliko bi vojske mogli posrpDJu 1441

bradu

modi Dubrovniku. Poslije

gubitka

Hrvatske, nego viie

Omiia

nije

stvarima

gotovo svu bratu Petru, kojemu je

vedinom boravio

ili

ban

Slafoniji

Matko i

je poslije pridrulio

u Sinju na Cetini

ili

toliko

Ugar:»koj. i

bavio Brigu

braia

posluvima

Franka

u Klisu, izdao je

Dalmacije

za Hrvattku prepustio je

Petar Talovac, koji

31. svibnja

Klisu znamenita povelju spljetskomu nadbiskupu jakobinu Baduariju,

1442. u graJu

mietadkumu

poda-

kliike (in comitatibus da se crkvena desetina od i^.upe cetinske nostrts Cethinae videlicet et Clissiae), koja te je od pada Spljeta pod MIetke (1420.) tro> i^ila za uzdriavanje gradova tvrdinja po llrvatskoj, imade opet pladali ftpl)etskomu ntku,

koiom

je odredio,

nadbiskupu. Ban u poveljl odituje, da je to u6nio »promotriv&i nevolju. koja je kridantke

ALBRIGHT AUSTRUSKl, VLADISLAV L VARNKn£|K

tOS

narode svete krune uganke snaila od poradi

Ijudskih

grijeha,

crkvena prava*. Ban Petar mislio

torn

pogaDa

biiesnih

poradi

najvi&e

LADISLAV POSTVMUt (1437.— 1457.).

to^^a, ito

drugih duSmana svete knine

svjetovni

nepravedno grabe

Ijudi

poveljom ugoditi ne samo nadbiskupu

spljet*

njegovu svjetovnomu gospodaru, MIetcima, koji su tada ratovali s vojskomu, nego vodom Stjepanom Vuk£i<5em. Na poietku godine 1443. doe 2 sijeinja desio se je Petar iupi v ban u Cetini >poda Sinjem<, gdje je izdao hrvatsku, dirilicom pisanu povelju svojemu vjeraomu slugi Vignju Dubraviidu, kojom darova njemu njegovu sinovcu Miklouiu zimiSde Koprivno i druge zemlje. U toj se poveiji piSe b<n Petar: »Mi Petar i

—

I Talovca, knez cetinski

kliSki,

ban Dalmacije

Hrvat'.<

bosanskoga Stjepana VukDoe 17. svibnja 1443. nalaie mletaCko vije<5e vrhovnomu kapetanu svojega brodovlja u jadranskom moru, neka kuia utanaiiti mir s vojvodom Stjepanom; ako pak to ne bi bilo moguce, neka se sporazumi s mleta^kim knezom u Spljetu rektorom u Trogiru, pak neka sloinim silama udare na Stjepana, te mu otmu sve, §to drii u primorju: Omi§, Neretvu, paie Hercegnovi u Boki Kotorskoj. Ohrabreni tin; postupkom to je svedjer bjesnio rat izmedju MIetaka

vojvode

6i<5a.

MIetaka podigoSe se opet brada Talovci, protiv zajednidkoga neprijatelja.

MIetcima savez

ponudiSe u srpnju

Mletfiani odbi§e

ponudu Talovaca, toboi

ili

ligu

5to baS ugo-

varaju o miru, a u istinu, Sto su sami htjeli ugrabiti primorje Stjepanovo. MIetdani napokon postigoSe ielju svoju. Spljetski knez Krsto Marcello skloni u sijeinju 1444. PoIjidanc mitom prijetnjama, te se iznevjeriSe vojvodi Stjepanu prizna^e vrhovnu vlast mletadku. RadoS Petrovid Ivan Grgurid ugovori§e kao poljidki poslanici pogodbe, pod kojima su se Poljica dala u mletadku zaStitu. Nekako u isto vrijeme pokori se OmiS i

mietadkoj

vlasti.

Lukavi Mletci

kao

zoali

njegovu bratu drugu Franku, koji se je tada vratio ugodno, §to su oni obladali Poljicima Omi§em. Dok su bosanskoga vojvode Stjepana, jo§ je bilo nade, da ce se kada tada lovcu,

malo

biti

oovini; sad

Ta-

dobro, da dalaiatinsko-hrvatskomu banu Petru

posve

tudjine,

<5e

mjesta bila u

ni-

vlasti

hrvatskoj ba-

vratiti

da de se Talovci toj otimadini nestalo. Znajudi oprijeti, napisaie namah 2. veljade pismo Franku Talovcu, da ga bar nekako primire. Najprije mu destitaju, Sto se je povratio u domovinu (de reditu suo in patriam), to na njihovoj galiji (cum galeis nostris Tane), a onda ga uvjeravaju o svom osobitom prijateljstvu ieiji, da budu dobri susjedi njegovi Culi su nadalje, da velemoinost njegova je te

nade posve

MIeici,

nije zadovoljna, ito se je njihov

oni su

mnogo godma

bili

knez u Spljetu umijeiao »u

»u otvorenom ratu* (in aperto

pak su redena mjesta »oteU u ratu«

Omi$a<.

vojvodom Vukdidem, Cyi6e se s toga, da bi to

ruku svoga neprijatelja.

Pojica

stvari

bello) s

moglo biti komu zazoroo (molrstum). Oni iele s ugarskim kraljem iiviti u prijateljstvu dobrom susjedstvu, pak ga s toga mole, da se primiri. Cini se medjutim, da su i

se Mletdaoi

sami

iacaii

svoje

drzkosti, te

prvalnjrga pisma. Oni odituju, kako su

pravom

oteti Poljica

Omii ojihovu

ved 8

misl'li,

veljade

izpridavati

siali

njihov knez u Spljetu

oditu neprijatelju;

ali

po^to su

duli,

mogao

radi

punim

da redeiia mjesta

pripadaju hrvatskoj banovini (d« iurisdicione banatus Croatie esse), pozivaju bana Franka,

neka poilje u MIetke svoga poslanika, koji bi izioiio pravo njegovo na pomenuta mjesta. U isti das nalaiu svomu knczu u Spljetu, da se dalje ne mljeia u poslove Poljica Omiia. koja je bcz njihova znanja (nobis intciis) primio u njihovu zaititu. i

Ali

sve

vcliade

dosadanjima

bija^e

pusta

vbdarima

Omt) ostadole

igra,

1444 potvrdile Mletci

Sve tuibe

Omiftu i

bane

zaslijepe

sve

povlastice

Petra i

tegobe hrvatskih bana

dalje u mietadkoj vlasti.

Dae

Franka

Ved

prava, Sto ih je uiivao pod

bijahu izprazne;

oiujka daju naputak

Talovca.

Poljica

svomu po^laniku

Ivanu de Reguardatts na U{;ar«k()m dvoru u Budimu, kako de ih braniti. ako su ih bani

Maiko

tli

brat

Fraojo poradi otmice Omiia

Poljica

tuiili

kralju Vladislavu.

Neka

HRVATSKO KRAUEVSTVO 0«DINA 1440 svomu

naprosto, da su oni reiena mjesta

izjavi

se ute^e

papinskomu legatu

bolje,

nilrama bosanskoga kralja, koji

1444. smijeraju

Mletci

ako su

takodjer

neko vrijeme spremao, kako

kolovozu

one vrijeme

OmiS

u ratu

k njemu

Ako ne

tei^io

Poljica u

kao svoje

njih

predobio otete

poslati

Poljica za to, hto su se njima pokorila.

Vladislavu, koji je u

neprijatelju

SOJ

oteli; a

nego u Ban Petar Talovac

traii.

(esti svoje

bi htto

toj stvari

njihovoj vlasti,

poslanika, neka

za mletaikim

podjedoo nelca

im bude u

Julijanu Cesariniju, njihovu prijatelju, da

na ruku. Neka jo§ kaze, da je joS se

— 1444.

banovine; pa£e joi u

ga odvrati

ban mirovati, neka ga prijateljstTom, jer

dirati

tuii kralju

se je

spremao

na velik rat s Turcima. Vladanje kralja Vladislava urodilo je za hrvatsko kraljevstvo novim gubitcima. Pieznameniti primorski grad Omii zapadoSe Mletke, a Neretva ostade menita iupa Poljica i

bosanskomu vojvodi Stjepanu Hrvatska bi posve potisnuta od mora, doîm su joj iupe njegove vojvode. Podhvatni ioaê ban Matko u sred kopna stali grabiti bosanski kralj Talovac nije mogao toga zaprijeîti, jer su ga od godine 1442. posve zaokupili poslovi Siavoniji. Tu je trebalo najprije izmiriti dvije Ijute protustranke, a onda u Ugarskoj pomagati kralja Vladislava u osudnim bojevima s Turcima. NaroCito mu je trebalo u i

Siavoniji urediti posjedovne prilike, koje se bijahu za gradjanskoga rata posve pomrsile,

po&to je jedna stranka otimala drugoj gradove i

posjedovanja.

tomu zadavala

zagrebadka biskupija, kojoj je bio biskupom Eenedikt de Zolio, kako se

dini,

je briga

protivnik

Opreka izmedju biskupa kralja bila je tolika, da je kralj Vladislav bio gubitkom svih imanja, zagreba^kim kanonicima zaprijetio gubitkom iivota, progonom ako bi se pokoravali pomenutomu biskupu. U ob<5e su privrienici kralja Vladislava u Siavoniji nastojali, da se dobave imanja svojih protivnika. Dne 23 lipnja 1441. izdao je Vladislav u Budimu plemenu Klokodkomu povelju, kojom mu je poradi siromaStva njegova turske nevolje znitno olak^o dosadanju vojnu sluibu. Namah zatim, 29. lipnja, izdade kralj povelju knezovima Blagajima (Ivanu Fraaji sinovima Antonijevim), kojom im za njihove osobito sinu Nikolinu, Gregoriju kralja Ladislava.

vjerne

Sto

sluibe,

no su

njemu

Ostroiac u zupaniji zagrebaikoj

Kad nego

»t>ez

kraljevini

straha«

(intrepide)

izkazivali,

darova grad

Siavoniji.

su se podev od rujna 1441. podele miriti obje protustranke ne

u Siavoniji, zahtijevahu privrzenici kraljice Eiizabete

samo

u Ugarskoj,

kralja Vladislava,

da im

mrdju svoje pristalice. Tako dodje u od kralja povratak Blinje, koju Tituievi<f, gospodar Blinje, te moljaSe Budim Vladislav bija.^e kralj darovao knezu Petru Zrinskomu. I zaista zapovjedi kralj 8. rujna 1441. banu Matku Talovcu, neka uvede Vladislava Titu&evida u posjed Blinje, koju bijaie kralj ncdavno >s neznanja< podijelio svojemu vjernomu privrieniku Petru Zrinskomu. 20. prosinca u gradu Garidu (in Godine 1442. nalazimo bana Matka 5. velja^e povrati imanja

posjede, koje

razdavao

bijaSe

Garich), gdje uz ino nastoji izmiriti Tituievida sa Zrinskima. Ali stvar ne ide lako. 5. veljade

pile

ban Vladislavu Tituievidu, neka

posjedovanja u kraljevini Siavoniji «,

peno

radtti;

posala*. proti

Joft

Cini se,

tivniku, ali

napokun Petar

lako

sili

—

izvesti

treba

polagano

potte-

stanovitih tegotnih stvari

kolovoza 1443. prosvjeduje Vladislav Tituievid pred zagrebaCkim kaptolom

Zrinskomu, koji

Petru

toliko

20. protinca poziva ga opet k sebi >poradi

dne 3.

jer to nije

Dne

»u pogledu povratka svojih

oteo Blinju, kako se govori, po darovanju kraljevu

Zrinski

da se je poradi toga

ipak

morao

Ijuto osvetio.

Doe

vratitt

pomenutu

20. »tudenoga

Blinju

svomu

pro*

1444. povjerava ban

grada Prodavida zagrebaikomu kaptolu, neka iztraii tuibu Vladislava Tituievi6i, koji tvrdi, da je knez Pctar Zrinski sa svojim sinom Jurjem oko proUoga Miholja (29 rujna) navalio na Blinju, oplijenio ju i Titu&evidti nanio fttete do 2(XX) zlatoih BAatko Talovac

rorinti

0£ito

je sa to

je,

PeUr

Zrinski

nemilo njemu osTetio.

morao

povratitt

Blinju

svomu

proti vniku, ali

da se

ALBRECHT AU8TRIJ8KI, VLAPISLAV

a04

Godine 1443-

trsi

mnogo ban Matko

razpisani vanredni porez ra

kolovoza

LADISLAV POSTUMUS (1437.— 1457.)-

Talovac, da se u njigovoj banovini skupi

£tni se, da

Turcima.

rat s

se pladanju toga poreza naj-

duSmaoi kralja Vladislava, knezuvi Celjski

viie protivili stari 12.

VARNKN^iK

1443.

potvrdjuje

predao 640 zlatnih

Titulevid »po naroditoj zapovijedi bana Matka«

Ban Matko

(dicas) kaitela Virovitice.

bimca kralja u svim poduzedima

svojom bradom

madem

Titu§evic; tek

i^erman de Gerchen, da

Prodavidu

Vladislav

ime poreza izdaSno svoga Iju-

forinti u

pomagao

sam zaduiio. U rujnu Padue duzan preko 5000 forinti, koje bijaSe

novcem, tako da se

1444. bija^ svomu blagajniku Ivanu Barneliju iz pomenuti blagajnik >njemu brad njegovoj u ta burna vremena uzajmio, kad su bill na ekspeda nagradi ine sluibe svoga blagajnika, izdade dicijama kra]jevskim<. Da osigura taj dug i

ban Matko

ime svoje

30. rujna povelju u

brace svoje Franka, Petka

Ivana, te

torn prigodum darova neki posjed (Supanch), koji je doslije pripadao gradu Gjurgjevcu.

(Ladislav Postumus, 1444—1457). Dugo znalo za sudbinu mladoga

nije se ni

u Ugarskoj

u Hrvatskoj

nesrednoga kralja Vladislava, kojega su potonji povjestnidari

>Vamendik«, dok se u srbskim Ijetopisima zove pridjevkom >Ledjanin<. Bilo je da se nije poginuo, pade da je slavno pobijedio, tajni prosvojom stavodobitnom vojskom vrada u Ugarsku, gdje su se mnogi javni

prozvali

glasova, koji su tvrdili, da Vladislav

kako jersku. Laine glase o pobjedama ved

njegovi

tivoici

spremali,

pobjedi

kralju

slavodobidu

velika&i, koji su neizvjestno stanje htjeli

Fridriku

kraljevu

upotrebiti

u Austriju

III.

podriavali

§ta-

narodito neki

Svima na delu bio

sebi u korist.

palatin Lovro Hedervar, koji je tako zelio produljiti svoju vrhovnu vlast u zemlji, a pod-

jedno uhvatiti vremena, da se pripravi, kako bi punjenja kraljevskoga prijestolja.

Hrvatskoj slava

velikaSa,

bilo

Postuma

Nema

koji

ostvario svoje

potajne

osnove oko po-

nikakve sumnje, da je tako u Ugarskoj, kao u

sada ]ok

zazirali

od krunjenoga ved

njegova skrbnika, njemadkoga kralja Fridrika

111.,

kralja Ladi-

te koji su snovali,

kraljem kojega stranoga vlaili da proglase Lovro Hedervar ved tada radio, kako bi na ugarsko prije* podigao burgundskoga vojvodu Karla, sina vojvode Filipa Dobroga, dok je opet

•e Ui sami uzvise na kraljevsko prijestolje, dara. Cini se, da je palatin stolje

Hunjad stao ^urovati s aragonskim, sicilskim od nedavna napuljskim kraljem Alfonsom I. (V.), ba&tinikom napuljskih Aniuvina. Kad je medjutim sve izvjestnije postajalo, da su vijesti o iivotu kralja Vladislava puste bajke, stall su velika&i staleii zahtijevati, da se neSta udini u pogledu zema^jske uprave. Palatin Lovro Hedervar ved 22. prosinca 1444. javija Ivanu Perenju, da de se

\w»n

naskoro

sastati

baruna

prelata,

druge brade na$e«

(in

brevi

solemnis

baronum ac aliorum fratrum nostrorum congregatio celebrabitur). Zbor baruna bilo ih je vrlo malo sastao se je zaista prvih dana veljade 1445.

prelatorum prelata

>svedani zbor

—

u Stolnom Biogradu.

—

Nazodni su

ostrogoDski

bill

nadbiskup Dionizije Sed, vesprimski

biskup Matija, palatin Lovro Hedervar, zatim erdeljski vojvode Nikola Ilodki

Ivan Hunjad.

Pomenuti velikaii poslali su 8. veljade velmoii Vladislavu Tituievicu od Bathmonostre ovo pismo: >Odavna smo se ved mi nadine, brada na^ budni trudili traiedi putove kako bi se taj prokleti pokret ratovanja, koji je iaiibog svojim bijesom zahvatio ditavo i

tijelo kraljevitva,

mogao

utaiiti.

koje rrijeme trebalo, te su time

premda smo iei6e

mnogo

ved

zla

toj

uztuk

stvari

prestala, preostalo

dinili,

kako

je u

je ipak tih zaia joi

premnogo, pak ako im se ne dade uztuka, ne samo da de po sebi ikoditi, nego de takodjer uroditi kud kamo fttetnijim posljedicama. Poradi te stvari imali fmo sada dogovor (cooventionem), razpravljajudi kako da se tomu do'kodi, ali smo odgodili zai

do vaie drugih nazodnosti, jer iellmo, da se ono, ito se po savjetu va&em sviju drugih. S toga zaklinjemo bratimstvo vaie, ftto bolje moiemo, tc vas opominjemo pozivamo, da na osmicu dojdudega uzkrsa Gospodnjega (4. travnja) itvolite dodi u varol Peitu, kamo smo drugu bradu naiu po

kljodak (conclusioaem) svija

jrdoako

tide, udini

sve

r.Anisijiv

ditavom kraljevstvu

pozvali.

bi se uklonila sva zla

posTL'Mus,

se vijecati

1444.— 1467.

«o5

o putovima, naCinima

sredstvima, kalco

dokraj£ile borbe u iitavom kraljevstvu, jcr ne demo, da ostavimo

domovinu svoju opustoieou naiim razmiricama ilt stranih, zemlju, koju su predjt znojem trudom steklt. Da bi ipak va$e bratimstvo imalo sigaran put, OTim vam dajemo provodno pismo (salvum conduct um\ da slobodno dodjete i odete. Vjeru i tast vam zadajemo, da vam ne de biti nikakve Stete, ni da <5e vas itko robiti, kao 4to ne smizcmlju

na^i

jete toga ni

Oni, koji bi protivno

diniti.

vjedne nevjere prema kraljevstvu, koju

DC Stededi dobra

brace

Ako

stvari njihove.

ioade

vama

mjesta jednako s

naSom ono

diniti

ustati, te ih

vama bez oproSteoja

progoniti

izvr&iti,

obdega

svc do propasti njihove

oporavljenje poti&tenih, nemojte

ma kogi od

va$th, s ostalom

bradom

bude

odrediti, §to

kazniti

bez obzira na odsude va§e

njima kao ruiiteljima driave

proti

dakle ielite oslobodjenje domovine

demo

jer

diniti,

znadu, da su tim zasluiili kazno

demo kaznu zajedno

Mi demo

prijatelja.

neka

radili,

za boljitak kraljevstva*. Skroz jednaka biSe poslana na barune piemice pojedinih iupanija, narodito pak

pisinii

zupaoije zalajske. Poglaviti dakle velikaSi ugarski,

medju njima jamadno je jo§ za

vrijeme

njegova

izbivanja

Turcima

oni,

kojima

kralja Vtadislava, a

2iva

povjerena

bila

rata

uprava

driave (quatuor principalium baronum regni Hungarie, regentium ad presens

regnum Ijadi

1445.

Stolnom

sabor

urekli

Biogradu

travnja

zakljudilo, nije

znato;

no vjerojatno

ovom

sastanku

jede,

kojemu

uprava

prvaci

imalo

oapisom:

narodito

vrhovna

vriio.

redenom Munjad

(Stbiai«iuo JiDko).

ko-

prelati, baruni, pie-

posebni

Pedat

Ivan Hunjad

je driavno

spise, u

kraljevstva

Po drvom*

Uogarije*,

kroaik* Ivmaa T«f<»mkog»,

pedat

svoj

(Sigillum

regni

univertiutis

Hungarie). Vrlo je vjerojatno, da su na

sedam Irapetana ill vikara, privremeno do sastanka sabora imenovali povjereno, da drie red mir a pojedinim dijelovima kraljevstva. Take bi Ivan

zt>oru

fttanpane « Braa.

sveukupnoga kra-

Ungarije«

ljevstva

kojima

vi-

vrhovna

izdavalo driavne

driavno

povjerena a

jima se zove >mi midi.

po-

koju je prije kralj sa

vlast,

syojim vijedem vijece

todno

da su ved na

ustrojili

zemlje,

sudadka

je,

go-

iste

tom sastanku

dine. §ta se je inade na

ijedalo

dakie u ve-

sastali se

illud),

odredjen

kapetana

Erdelja

kotara

onkrmj

Tise,

Nikola Uodki ta juine

kotare s one strane Dunava; juraj Rozgon, Ivan Jitkra i Emerik Bubek postadoie kapetani fjeveroiztodnih iupanija ovkraj Ttse, a Mihajlo Orsag Stjepan Pongrac od sv. Nikole za zapadne krajeve izmedju Dunava Vaga sve do moravtke i austrijske medje. Palatinu Lovri Hedervaru povjeren bi glavni grad Budim s okolicom. Sabor ugarski skupio se tek u drugoj polovici travnja, te bi otvoren 26. travnja Na nj bijaie ponukom njemadkoga kralja Fridrika III. doilo mnogo odtudnih privrienika

krajeve ovkraj Ttse

ALBRBCBT AUSTRIiSKI, VLADISLAV

ao6

VARNKNCiK

LADISLAV POSTUMUS (1437. -1457.).

Ladislava Postuma. Palatin Lovro Hedervar jo& je svedjer tvrdio, da kralj Vladislav iive

da se odgodi izbor kralja, da se na prijestolje podigne koji domadi vetakovih, koji su predlagali, da se u obde vi§e ne bira kralj, nego da likai, a bilo ih je zastupnici gradova zahtijese proglasi aristokra ska republika. Medjutim oiie plemstvo ^i su odluino kralja. koji de ih Stititi od zuluma velikaSa, te su spominjali ime Ladii

velikaii opet predlagahu,

da boravi negdje u Poljskoj; drugi Neki su

jer su imali sebidoe ciljeve.

htjeli,

Postuma.

slava

predlaie

svibnja

zna

se, s kojih

da se

on,

razloga

njih

pristao

Nikola

Ilodki.

gospode. Sad ustade zastupnik grada Ko^ica

htijudi viSc podnositi nasilje velike

Dne

opet popuni, jer tako zahtijeva plemstvo, ne

prijestolje

zapita:

>Koga hode plemstvo za kralja ?« Nikola Ilodki odgovori: *Sina Albrechta (Austrijskoga), kralja<. Na to zakljudi sabor ovako: >Po§to je po skronalega pokojnoga gospodara domadim razmiricama i ratovima spalo vitim odlukama Boijima ugarsko kraljevstvo i

s nekadanjega blagostanja; polto se je pored tih nutarnjih nevolja jo§ zgodio stra&ni sludaj, te je kralja proSle godine, kad se je na Crnom moru borio protiv duSmana vjere kraljevstva, nestalo, te se dosad ne zna izvjestno ni za njegovo boraviite ni u obce i

gradjanskoga rata urodilo o njemu; poSto bi nadalje dulje trajanje strandarenja zastupnici gradova posvemaSnjom propaidu kraljevstva: to su prelati, baruni, plemici ovako: Ako se zakljucili vijedanja o razliditim potezkodama oakon zrela svjetovanja kralj (Vladislav) ne povrati do prve nedelje iza Trojstva (30. svibnja), ill ako dotle poslaoici, poslani u Poljsku, ne priobde o njegovu zivotu nedvojbenih vijesti, to demo svi Zajedno Ladislava (Postuma), sina pokojnoga kralja ugarskoga Albrechta, ako ga rimski kralj s mjesta zajedno sa zaloienom krunom predade, primiti za svoga zakonitoga gokralja, te ga priznavati, dokle bude iivio. Ako pak nama namah Ladislava spodara zajedno s krunom ne izrude, ne smatramo se viSe obvezani prema njemu, ved demo si vladara, za kojega bi se kraprema prekim potrebama kraljevstva izabrati kralja pogibii nevolja*. proglasi sabor jo§ neke odredbe, rijeiiti sadanjih moglo SuviSe ljevstvo niita

da se odrii zemaljski mir, zatim potvrdi cnih sedam kapetana za pojedine dijelove ljevstva; a ostalo prepusti driavnomu vijedu, koje de se §to ie^6e sastajati.

da saznadu

Poslanici, koji bijahu poSli u Poljsku,

zadriaie se odvile

dugo u

Kad

tudjini.

napokon

kra-

§to izvjestna o kralju Vladislavu,

povratiSe, te nije bilo ni najmanje

nema, odludi^e jo§ saborom odredjeni veUka§i, da krunu Fridrika III. traiiti svoga kralja Ladislava Postuma

sumnjr, da Vladislava viSe na iivotu

podju od njemadkoga kralja sv.

Stjepana. Bilo je skrajnje

vrijeme, da

udario s vojskom na grad Kisek, kojega su i

Stajerskoj,

gradjana

u Bed.

sve

bez

delu

grad

zajedno

iztrage

suda

Fridrik bijaSe naime u polovici srpnja

podju.

nekim

napastovali

iitelji

okoliSnjim

njegove oblasti u Austriji

zamcima osvojio

do osamdeset

povjeSati. (J kolovozu spremalo se poslanstvo nadbiskup Dionizije Sed, a uz njega madvanski

dao

je bio ostrogonski

ban Ladislav Gorjanski, krbavski knez Gregorije Kurjakovid, Osvald Rozgon kaii 8

broJDom druiinom.

te je ostao u

^opronu.

Nikola Ilodki imao je podi, zato podje u

Bed Ivan

drugi veli'

se je u zadnji das predomislio,

ali

Jiskra, najjadi stup Ladislavljeve stranke

Kralj Fridrik medjutim ne htjede Nikola Ilodki. S toga podjoie dok ne dodje Ladislav Gorjanski, grof Ulrik Schaunberg i Gaipar Schlick zajedno s drugima u Sopron, da i ojega doprate u Bed. Tek nakon mnogog moljakanja i znatnih obedanja (provodno pismo kralja Fridrika od 16. rujna) sklooi se gordi vojvoda, te podje na put. Dne

u Ugarskoj. Poslanstvo stiie u Bet ved s tima poslanicima

pravo

30. nijna odje sa sjajnom prijettolnicu.

Vodio

je sa

Nikoli u susret sve

druga

!svoga, ni

kolovoza

ugovarati,

pratnjom (500 lakih konjanika 200 oklopnika) u austrijsku kola, na kojima de mladoga kralja i

sobom 24 detveropreina

krunu dovesti u Ugarsku. Njemadki

poUo

17.

ne salavli

kralj Fridrik bijaie sa

do gradskih s kooja.

vrata; tu

svojim rodjakom Sigismundom

ga pozdravi gordi vojvoda naprosto kao

LADIILAV POSTUMUS, 1444.

mladoga Ladislava. Fridrik je u prvi ugarskoga sabora suviSnim, jer

kraljem Fridrikom, skrbnikom

sve zahtjeve to

baitioto

poslanika.

proglasi izbor

po otcu

kraljevstvo

J07

ne mogoie se ugarski po&lanict pogo>

Ni nakoo dolazka vojvode Nikole IloCkoga diti

— 1457.

majci

svojoj;

Stidenik njegov ve6 zakonito okrunjeo. Poslije je

aa ponovno kruoisanje bez pomazanja, ako

jednako je

samo

taj

je Ladislav

sutBdo, jer je

krunisaDJe

kraj odbijao

spreman

sludaj bio

pristati

Ugri izrijekom o^itovali, da se tim nipoito

ne kroje njegova prava, stedena prvim krunisaojem, ako bi suvi&e joi dovoljno zajam£ili, da 6e miadoga Ladislava namah nakon krunisanja povratiti zajedno s krunom skrbi

niku njegovu. slava odgajati

Cesi

Samo i

onda, ako Ugri izrude Fridriku grad Poiun, tada 6e on ondje Ladi-

kninu pohraniti. Ugrima ne moze Ladislava predati,

Austrijanci, koji su takodjer podanici njegovi.

dodju u Poiun, da se ondje posavjetuju

Neka dakle ugarski

njime o krunisanju

jedoako zahtijevaju

jer

prelati

banini

driavnoj upravi. Ugarski

poslanici ne mogo^e medjutim nikako pristati na kraljeve uvjete, pak tako se napokon dogovaranja izjaloviSe Poslije 13. listopada ostavi§e poslanici Bed, odakle ih kralj Fridrik sa svima £astima izprati. Prije odlazka svoga podjoSe neki od njih posjetiti mladoga,

petogodi§njega Ladislava, kojega bijaSe kralj Fridrik dao dopiemiti u Laksenburg. Oairogonski nadbiskup donese djetetu sjajne darove, poljubi ga i uzklikne; >Oj koliko sam

podnio

mi sladko, ako te on i>odje pokloniti se kralj u svomu. Ali taj odgovori: >Ne znam jo§, koga 6u imati za kralja; zato se ne du pokloniti tomu dje£aku prije, nego §to znadem, da mi je gospodar* (Nescio adhac, quern regem sim habiturus: nee puerum hunc venerabor, nisi prius sciuero, meum esse Koliko sam §tete pretrpiol Ali sve to

zla poradi tebel

jedaom vidim u

bit

<5e

kraljevsivut. Pozva§e takodjer Nikolu Uodkoga, da

dommum). Neuspjeh dogovaranja

s kraljem Fridrikom ohrabri opet neke protivnike mladoga Driavno vijede bijaSe doduie sazvalo saber u Stoini Biograd za 8. prosinca, da se tu vijeca o daljem postupku prema kralju Fridriku, ali na taj sabor dodje tako malo Ijudi, da se nije mogao ni obdrzavati. S toga bijaie driavno vijece (kardinal nad-

Ladislava.

biskup Dionizije Se£, vacki

biskup

Petar

njitranski

Lovro Hedervar,

Ladislav, palatin

Nikola Iloikif kraljevski sudac Juraj Rozgon, ma^vanski ban Ladislav Gorjanski i drugi), sabrano 17. prosinca 1445. u Samboku blizu Budima, prinudjeno, da iznova sazove sabor za 9. velja^u

1446. u Stoini Biograd Vije<^e

radi prekratka roka nijesu

§to

iali,

na uredeni sabor, pak poziva sve dodju na dojdudi sabor, jer de se inade samo s nazodnima razpravljati sve, o 6emu <5e poslanici izvijestiti. Vijede uvjerava, da de poslove tako iz

udaljenijih krajeva mogli stidi

saborovanje

Dok Hedervar

svrSiti za

se je sabor nije se

udesiti,

da de se

osam dana. sastao, promijeniie

mogao

Dobro

mnogi

da svakaku konadno rijeiiti

staleie,

kaniti

omiljele

prilike

namisli,

u Ugarskoj znatno. Palatin Lovro

zakrdi

mladomu

Ladislavu put

njemadkoga Fridrika, pak stao izticati kao kandidata Karla, sina burgundskoga vojvode Filipa Dubroga. Bilo je opet velikaia, koji su radili za aragonskoga i od nedavna napulj:»koga kratja Alfonsa I. (V.), po svoj prilici kao baltinika oapuljskih Aniuvinaca. Sam kralj Alfuns, koji je ved prije izdavao trgovadke povlastice gradu Dubrovniku, stao je nastojati, da !>e dobavi ugarskoga prijesto^a. Predobio sa se velikoga vojvodu bosanskoga Stjepaaa Vukdida, a onda zahtijevao od bosanskoga kralja Stjepana Tomaia, da i on uza aj priprijestolja.

stane.

oiujku

je doila uzrujanost poradi tvrdoglavosti kralja

1446. javlja

k Djemu dva Franjevca, (daoas Gabela) na

bosanski

rijeci

kralj

MIetke,

od njega, da

zahtijevajudi

Neretvi, jer

Ijerttvo Uogarije, sa kojim teii<; oadalje

kros to mjesto

kako

kralj

AKcns poslao

ustupi snamenito mjesto Drijeva

mogao

od ojega

traiio

imati »pristup u kra-

>slobodni proiaz sa

svoje poslanike. kad idu u Ugarsku, poftto se je s nekima barunima sporazumio, da to kraljevstvo*

(idem rex Aragooum

petiit

salvum cooductum pro oratoribus suis

pnmi ituris

aot

ALIlRKCHT AOSTRIISKI, VLADISLAV

VARMBN^.IR

LADISLAV POSTUMUS

(143'^.

— 1457.)-

Hungariam, cum hab«at cum aliqaibus baronibus intelligentiam liabendi regnum illud). Bosanski jc kralj odbio zahtjeve Alfonsove, koji medjutim ipak nije odustao od svoje nakane, nego se je joi i poslije sve do godine 1453. trudio, da svoj cilj postigne. PoSto in

u iivahnom

ga poslije nalazimo

ugarskoga

hrvaukoga

obdenju

vajuci njegovo pravo

tiuDJadom, kao

mah

taj

Alfonsovo

gradova odiuino

bezuspjeSno,

bila za

Stje-

jer je vedioa veli-

Ivan Hunjad dakle,

iurovao s aragonsko-napuljskim kraljem, nije mogao izaci na moida potajno s njegovom kandidaturom, ako nije htio stati u opreku s ogromnom vedinom

vidjeio

ugled

staleia, te izgubiti

privrienost

Huojad pade stao na delo svima, stau na obranu njeguva prava Vodili su ga

u narodu.

Ivan

Ladislavom Postumom, tc jamadno sebidni razlozi, a narodito, §to je mogao odsutnoga kralja nedvojbeno najvedi dio drzavne vlasti

koji su vapili za pri torn i

knezom

Ladislava Postuma, prizoa-

nadajudi se miru, dim bude obdenito priznat.

nastojao po njima dobaviti se

prijestolja.

bai u to vnjeme bilo je nastojanje

kaia s najvedim dijelom piemstva

ako

Ivauom

nemojjude, da je u

p«iiom Frankapanom, nije

odekivati, da de za nedorasloga

zapasti ba§ njega.

banova Fridrika sina mu je sklonilo Ulrika, koji bijahu 6. sijednja 1446. utanadili savez za medjusobnu obranu s modnim Ni> kolom Uodkim, vojvodoin erdeljskim, banom madvanskim, zupanom sikulskim temeSkim. Da bi dakle svoga druga odvratio od celjskih knezova, stade Ivan Hunjad na delo brojnoj i

zasiranje

celjskih knezova, tadanjih slavonskih

stranci Ladislava Postuma, te pritegne k sebi opet Nikolu Ilodkoga, koji je jo§

Oba

bio protivnik nedorasloga kralja.

kao

palatinu Lovri Hedervaru, dijeliti vlast

nedavno

znamenita muia zdruziSe se u savez tako proti

proti celjskim knezovima,

u Ugarskoj, dok odraste mladi kralj Ladislav.

pak

utanadiSe,

da de zajedno

bi lakle

mogli provesti

svoju nakanu, postage potajno glasnike kralju Fridriku, Stitniku Ladislavljevu, te obeca§e,

da de

izraditi

na dojdudem

povjeri za maloljetnosti

predlog

priznat,

ako im Fridrik

odsutnosti svoga §tidenika dast gubematora u Ugarskoj,

jedno podijeli pravo, da razdavaju svidje

bude Ladislav obdenito

saboru, da

njihov,

pak

dasti

sluibe u zemlji.

mjesta zapovjedi

porade na dojdudem saboru, da budu Ivan Hunjad

privrienicima i

pod-

Sumnjidavomu inade Fridriku svoga

§tidenika,

neka

Nikola Ilodki izabrani za upravitelje

(gubei natore) kraljevstva.

U to se primicalo vrijeme, da se sastane sabor. Palatin Lovro Hedervar doznao nekako za tajne dogovore izmedju Ivana Hunjada Nikole Ilodkoga, pak videdi, da bi savez tih velikaia mogao sve osnove njegove pomrsiti, odludi th medjusobno zavaditi. Ponidi 8 toga Hunjadu, neka nikako ne dodje na sabor u Stolni Biograd, jer mu Nikola Ilodki, koji gradom zapovijeda, radi o glavi. I zaista se Hunjad sa svojim privrienicima ne dade u Stolni Biograd, ved stajaie jo§ 20. veljade u Debrecinu. Medjutim doznade i

Nikola Ilodki

spletke

palatinove,

pak

izgrdivSi

ga javno. podje goloruk

bez pro-

vodnog pisma k Hunjadu, opravda se tako od svake sumnje. Baft radi pomenutih spletaka palatinovih stize Ivan Hunjad mnogo dana iza odredjenoga roka u Stolni Biograd. Sabor stade vijedati tek prvih dana oiujka 1446. O kandidatu palatina Hedervara, o burgundskomu vojvodi Karlu nije bilo ni govora; ogromna vedioa sabora priznade ponovo ladislava Postuma za kralja, te odredi, da se opet po&lju poslanici kralju Fridriku, koji de s njime ugovarati. Za te je poslanike njihovu druitnu. svega 200 Ijudi, izdao kralj Fridrik ved 22. oiujka slobodno (provodno) pismo. Sabor stvorio je drugih zamaSnih zakljudaka. jol prije 13. oiujka bija&e odredio, da se moraju do Gjurgjeva vratiti sva za do^adanjih smutnja nepravedno oteta imanja prvotnim gospodarima; tko ne bi toga udinio, kaznit de se kao veleizdajica (sub poena infidelitatis). Nadalje bi odlu£eno, da de se izmedju uxkrsa (16. travnja) Duhova (4. lipnja) opet sastati sabor u Pcltl valjda dok se vrate poslanici od kralja Fridrika pak de se onda birati upravitelj ill gubemator, koji de upravljati zemljom, dok kralj Ladislav doraste. i

—

RAT NA CEUSKE KSKZOVF. FlUDUrKA

Napokon Fridrika

zakljudeno, da

pak

vodja

Ulrika;

tivoik njihov Ivan Hunjad.

podtgne te

zaista

ITTRIKA V TRAVSJt'

SVIBNJU 1446

ao9

na celjske kneiove, oa slavooske bane neka bude pros'avljeni junak odludni proje Ivan Hunjad namah nakon STriena sabora udario vojska

vojske

na celjske knezove.

knezove Fridrika

(Rat na celjske

ban 6itave Siavonije, Hrvatske

(Jgledni

Ulrika

u travnju

svibnju 1446).

Dalmacije Matko Talovac spominje se posljednji

Tada je borivio u svom gradu Prodavidu, jamadno teiko bokad ne prati svoga Ijubimca kraija Vladislava na vojnu s Turcima. Malo zatim, negdje na koncu 1444. ili na podetku 1445. umro je ban Matko u najgori £as tako za hrvatsko kraljevstvo, kao za preostalu bradu svoju. Hrvatska ostala u osudno rijeme bez kraija bez bana; a brada izgubila svo^a starjeSinu glavara. Brada Petar Franjo, koji se je sredno spasao iza katastrofe kod Varne, driali su doduSe dalje baniju u Hrvatskoj t put 20. studenoga 1444.

lestan,

Dalmaciji, a

tolikim

odoljeti

brat Ivan ostao takodjer prior vranski;

tre<5i

protivnicima

Celjskim

svojima:

ali

je bilo pitanje,

hode

mo6

knezovimi. Frankapanima, bosanskomu

TomaSu bosanskomu velikomu vojvodi Stjepanu Vukdidu? Napokon je smrcu bana Matka Talovca nestalo u hrvatskom kraljevstvu glavnoga vodje one stranke, kralju Stjepanu

koja se je otimala je slozno

radila

tudjinskoj

vlasti,

glasovitim vec

koja

vojvodom

Ivanom Hunjadom. Celjski knezovi Fridrik

negdje dodekali smrt

Ulrik jedva su

bana Matka Talovca.

Dok je on zivio, nijesu ni misliti mogli, da pretegne njihova vlast u hrvatskom kraljevstvu, a narodito u Slavoniji.

Jedva Sto je

bana Matka nestalo, podigo§e se oni, da u ono doba obdega bezvladja ugrabe bansku da otmu braci njegovoj

6a«t ditave Siavonije,

SYU imoTinu od Drave do Gvozda, da razgrabe

imanje zagrebadke biskupije, koja je ostala bez svjetovnog upravitelja,

napokon da po-

segnu za priorijom vranskom, kojoj £elu junadki branitelj Beograda,

je bio

Matkov

Ivan. Celjski knezovi nijesu znali ni za ni za milost.

Stari

pruge Elizabete, iivljaja

Fridrik, krvnik

nije

brat

Pe£at Ivana Hunjada.

§alu.

svoje su-

Itita )e

poslije strainih do-

{avran, koji gleda n« decno; oj«ina mi

polamjesec.

lii«TO

poSao drugim putem.

mladosti svoje

NadpU: »t

S(iKillan) a;li«4)

Jobaoni* Hso]r«d«.

Gradio doduSe zadu&bine, hododastio u Rim; ali

dudi

sToje

promijenio.

nije

Kad

premda

spoticali, ito se nije popravio,

je bio

>1 postolar moj, nakon ito je yidio Rim, vratiu sc je k iivanju meus ad consuendas ocreas post uisam Romum rediit). Pri£a se, da si je sam sastavio nagrobni napis ovako: >Ovo su mi vrata u pakao. Sta <5u ondje na6, ne znam; znam, ito ostavljam. Obtlovao sam mnogim dobrima, ali niita sa sobom ae odnosim, osim ito sam popio, (K>jeo, ito mi je posrkala neizcrpiva pohlepa*. Mnogo bolji od otca nije bio ni sin Ulrik, same ito je, kako Aeneas Sylvius piie, bio >darofitiji rje£itijt< (ingeoio tantum et eloquentia maior). U ob^ je Ulrik, kako ga pomenati

u Rimu, odgovorio

je:

cipela* (et calceator

spisatelj prikazuje, bio visoka stasa, jakih prsa

goTane

vlast, vclikc,

oitrouman,

ali

birovit

bezvjerac, neiskren Hr». pot)

II.

krrave i

nabrekle

o£i,

kosti,

suh

a hrapav glat.

nepoutdan; neumorno radin,

nesasitjjiv

Taralica, pohlepan, raz^ipan, brs pri

imao je pomno njetomu je bio >smion

vitak;

goToru

pri uiivanju, nevjeran I

pri djelu<

Odkad te »4

aio

ALBRIGRT AUSTRUtKI, TLADISLAV

TARNKNdlK

LADISLAV P09TIJM13S (1437.

— 1457.).

odkad se je nagodio s Frankapanima, hlepio samo u zemljama ojemaikoga krau Ugarskoj, nego je Uirik za ftto Ijevstva. Ved \e s toga bio zazoran kralju Albrechtu, te ga j« morao skinuti s namjestntike dasti u (^e&koj, koju mu bija^e kao svomu rodjaku povjeho. Jedva §to je Matko Talovac umro, proglasili su se oba celjska kneza, otac Fridrik Hrvatskoj razbijali Dok su si drugi velikaSi u Ugarskoj *\n Ulrik, banima Slavonije. su knezovi bana Matka kralj, celjski stall ^biti pokojnoga glavu, tko ce biti imaDJa brade ojegove. Dakako da im je pri torn u prvom redu pomagao Jan Vitovec, Djihov je oienio Katarioom, lc<ferju despota Gjurgja,

vedom

vla&cu ne

vrhovoi voivoda. Grabedi

osvajajudi gradove

imanja Talovaca, nego su otimali

bio svjetovQim upraviteljem, pade

posjede nijesu se ograni£ili na porodidoa

zemlje zagrebadke biskupije, kojoj je pokojni Matko

posjedovaaja

vranske

je bio

priorije. kojoj

na delu

odaljea od svoje brade, hrvatskodalmatinskih banova onako osamljen teiko odolijevao preteiitoj sili celjskih hrvatski suvremeni spisatelj Pavao Ivanid (de Iwanich) pripoknezova. Kronika celjska Tijedaju suglasno, kako je namah po smrti bana Matka Talovca knez Ulrik podigao veliku vojsku (einen grossen zugk von puxen), te stao osvajati gradove zagrebadke biskupije. Poslije toga oborio se je na grad Gjurgjevac (geschloss S. Georgen, castrum Szentb Gywrgh), koji mu se nije namah predao, ved ga je morao dulje vremena podsjedati. OsvojivSi napokon (nit gar in einem Jar) tu znamenitu tvrdinju, otima&e redom zagrebadke biskupije. Tako osvoji Gumnik ili Bosiljevo (Gumgradove priorije vranske letsch), Garid (Gartitsch), Hrastovicu (Chrastowetz), oba Pakraca (Pokertz), Radu (Ratscha), Goru (Gara). Kod podsade grada Pakraca pogibe, branedi grad, prior Ivan a napokon Talovac (Janusbann, magnificus Johannes Sowan dictus, frater dicti Mathkonis bani), a kod juriSanja na Hrastovicu prostrijeljeno hi kapetanu celjskih knezova Janu Vitovcu jedno oko, tako da je ostao dorav kroz sav zivot svoj. Borba celjskih knezova s nesrednim Ivancm Talovcem mora da je bila iestoka. Pavao Ivanid kaie, da su tmnogo zla podinili u kraljevinic (multa etiam alia damna fuerunt per eos in eodem regno illata). Ratovanje se je u glavnom svrlilo u prvoj poloici 1445, jer ved 18. lipnja te godine nalazimo kneza Ulrika kao bana Slavonije u gradu Kriievcima, odakle javlja svojim kapetanima u osvojenoj ved Hrastovici (Georgio Pyers et eius consocio, capetaneis nostris in Harazthowyc^a), da je primio u svoju zaiutu Vladislava TituSevida, pak im zapovijeda, da ga brane od svih protivnika njegovih, Ivan Talovac Petra

Taj je bio suvi^e

Franje, pak

je s toga i

koji bi i

na nj udarali (castellum suum Kakaswara). Zadobaviv§t se

celjski

knezovi gradova

posjeda zagrebadke biskupije, namjestiSe opet za biskupa svoga Stidenika Benedikta de

Zolio (von Zoll

Solium

kod Celovca), kojega

Varoendik. Pomenuti biskup Benedikt stoluje ved 21agrebu

(in

palacio

nostro

episcopali,

zagrebadkim kanonidma, da

solite

progonio pokojni

je 1.

nostre

habitationis),

ostalu

gospodu ogarsku

izdaje

povlastice

tako udobrovolji.

Natiloo postupanje celjskih knezova, bana Fridrika ftilno

Vladislav

kralj

sijednja 1446. u biskupskuj paladi u

jamadno od Matkove brace,

joS viie Ulrika, ozlojedi

hrvatsku. Bilo je nedvojbeno

tuibe

banova hnratsko-dalmatinskih Petra Franje, pak onda od one gospode, koja su bila u rodu ili svojii % pokojnim banom (Cehi, Jakiidi). S toga razumijemo. zaSto su knezovi i

premodnim vojvodom Nikolom Ilodkim, prigodom Nikola njima svedano obedao, da de ih itititi braniti od svakoga, izuzev Mfno rimskoga ugarskoga kraija, pade od ovih, ako bi ih nepravedno nezakooito htjeli potladiti. No pored ivega toga ugovora oije ipak vojvoda Nikola htio ili mogao oatati na obraoa ivojih saveznika, kad je sabor u Stolnom Biogradu povjerio

Fridrik

kojom

Ulrik 6. sijednja 1446. uUnacili savez s

Ivanu Hunjada, da digoe Tojsku na ojih

Rat ixmedju Ivaoa Hunjada a ratovalo te je oe

samo u

celjskih

Slavooiji,

nego

ih pokori.

knezova bjesoio je u travnju svibnju 1446, i u Stajerskoj, u matici vlasti celjskih knei

RAT MA CCUSRE KffECOVS FRIDRIKA

ULRIKA V TRAVNJU

1446

STIBMJCI

nedak (sestrid) njegov Ivan Uz prosIavljeDoga juoaka Ivana Hunjada bori se (sein Schwester Suhn 2^ckel), kojega je ujak osobito volio, te ga pK>slije Todio predaja zove Ivaoa Sekelja >baDovi<5 Seta sobom u sve bojeve. Narodna pjesma kola«; prida moogo o torn mladom juoaku, a narodito o ojegovoj tuiooj pogibiji oa zova.

Sekelj

Kosovu.

polju

kronika

Celjska

potanko

opisuje

knezova, kojih je dete opet vodio proku&ani

Hunjad skupio nekih 15000

Ijudi, te iz

rat

vojvoda

vjeSti

izmedju Ivana Hunjada njihov

celjskih

Vitovec. Ivan

Ivan

Biograda po§ao prema Dravi.

Stolnoga

okoli§a

Freiav tu rijeku udario najprije na tvrdi Gjurgjevac, koji bijahu celjski knezovi ncdavno

Talovcima.

oteli

Varo§

ratdinu.

Uzev§i

grad

taj

poharavSi ditavu okolica njegovu, podje prema Va-

njezina. Ne mogavii pak se onda uz desui brijeg Drave spusti u Stajersku. Tu gradid Ankhenstein, a onda pohita prema gradu Bistrici, da ju zauzme.

ne bijaSe joS tada ogradjena, nego samo tvrdinja

tyrdje uzeti, spali jedino varo§,

zauze

najprije

Ved 13

Neki

bez uspjeha.

ugarski

onda Ivan Hunjad udinio uzeti, posla Hunjad svoga ne

srijedu, udini prvi

veliku

Vitovec naime bijaSe ga pretekao

Nakon prvoga nesrednoga

udesio. ali

na samu

travnja,

iznevjeri.

tako

juri^a

sestrida Ivana Sekelja

Hunjad nadje se u nemaloj

odbijen.

liko dana, koje taj

prihvati. Jo§ prije,

Ijudi

Ne mogudi nikako

Ponudi

nego

Bistrice

ne prodre do

vrati se

opet k svomu

Medjutim Sekelj

ne bijase po§lo za rukom

uzeti ni

toga Ivanu Vitovca primirje za neko-

§to je primirje minulo,

krene Hunjad naglo

prema Dravi, koju je prebacio negdje kod Maribora, izgubivSi PreSavSi medjutim Dravu dodje u sukob s njemadkim

izpred Bistrice, te pohita

tom mnogo

se sreda

jednim odjelom vojske prema Celju,

daleko od toga grada,

neprilici, jer

Bistrice, a ni Celja.

AH mu

grad.

taj

u gradu desio, zapalio grad, pak je

je bi

Vitovca odvratio od obrane Bistrice.

grada Varaidina,

pri

se taj

juriS, ali

Celja, ved spaltv§i nekoliko sela pol milje

ujaku.

podsjedao je Hunjad Bistricu jo§ neko vrijeme,

pladenik, koji

drugi

juri§

u grad prije njega u§ao, te sve za obranu

kola.

rimskim kraljem Fridrikom III, koji je tada bio gospodar ditave Stajerske. Zemaljski kapetan u Stajerskoj, po imenu Ftirstenberg, opro se daljim provalama u srednju sjei

vernu

Stajersku,

1446

6. svibnja

Fridrik

kralj

odludili

podici

sklonio

vojsku,

austrijske

koja

staleie,

se imala

Regensburgu

sabrati izmedja

20. lipnja

Radgone. Medjutim je Hunjad morao uzmaknuti prema Optuju, gdje ga dodekao Jan Vitovec. Tako mu ne preostade drugo, nego da se okani Optuja, te se spusti u Medjumurje, koje je takodjer pripadalo celjskim knezovima. Jurii na ^kovac Drave. Spalivii bi suzbijen, no zato posredi Hunjadu, te zauze Legrad na sutoku Mure sela kotare u Medjumurju, predje zatim Hunjad rijeku Dravu i zauze poslije varoi Ko*

FOrstenfelda

je opet

privnicu

Slavoniji.

bijahu

knezovi

celjski

svomu vrhovnomu kapetanu Vitovcu, da

bije

skupili

joS

viie vojske, te ju poslah

Hunjadom osudni

boj.

Kod

Rade

trga

einem markt, genandt Raischin, ein meill von Copreinitz) pogodbe izmedju ratujudih itranaka. Sto se medjutim dodje do tporazumka je utaoadilo, nije poznato. Pavao Ivanid kaie samo, da su celjski knezovi vratili prioHju vransku pripadajude joj gradove, a i inade da su prihvatili >dosta dastne pogodbe* (et bene se gesierat in ista via, nam recuperato prioratu et castris eiusdem comites sastale se obje vojske.

(bei

Prije boja

Ciliae conscenderuot

satis

honestat conditiones pacis). Celjski su knezovi ottali

dalje

banovima Slavooije, te zadriali ivoja posjedovanja; jedino tu Hunjadu ustupili vraotki priorat, gdje je Hunjad namjestio za upravitelja (gubernatora) svoga sestrida Ivana Sekelja, Slavoniju. povjerivii mu val|da ved tada bansku da«t za Dalmaciju, Hrvatsku Provalom u Stajersku bijaie Ivan Hunjad povrijedio kraija Fridrika III., kojemu bijaie jol nedavoo ponudio svoju sluibu. Poradi toga ukorto ga je Fridrik potebntm pismom, na koje je Ivan Vitei od Sredne u ime Hunjadovo dne 11. lipnja 1446 kraljtt iz Peftte odgovorio ovako: »Presvijetlt vladarul Kad te je ovih dana pitmo vaiega velidanstva ditalo na ovom saboru (u PeitiX tvtdjelo te je obdemu mnijeoju, da na ooo, ftto i

ALBRKCHT AUSTRtJHKI. VLt^DISLAV

aia

VARMKNCIK

LADI9LAV POSTUMUS (1437.

— 1457.).

se je meoi predbacivalo, kako sam ondje ustmeno, tako vaSemu veliianstvu ovim listom piimeno railog dadem. VaSa presvijetlost dakle piSe, kako sam ja netom (nuper), kad sam 8 Toiskom poSao na zemlje celjskth knezova, bez ikakve predhodne razmirice, pa^e protiv mojih vlastitih miruljubivih pisama, u kojima bijah vaSemu vclidanstvu obedao

gubitka Kad su dakle nakon gospoda baruni ovoga kraljevitva kad odlu^ilt podi<fi onilje protiv celjskih knezova, koji su ill na to pHsilili (prouocata), nisam nipoSto, izpovijedam, sam ja kao kapetan (capitaneu.s) za taj posao bio odredjen, imao tu namjeru, da nanesem rat ili smutnje budi va&emu veliianstvu, budi vaSim podanicima ili njihovim zemljama, nego sam, kako bijah u miroljubivom pismu iztaknuo,

mnogo

sluibe svoje, ojvodini Stajerskoj nanesao

brojnih okrutnih

nepravda

ned-ivjednih

itete

netom

takodjer £an<tvu. i

umu

toga su

imao, da Sinim vazda vi§e svoje sluibe, nego

one

Stete, za

koje se kaie, da su

ne mojim

podanicima vaSe prejasnosti, udinjene jama6no

namisli, a ni s

mojom

voljom, nego se je

osudjenika. Ja naime

zova onih

sam drugima

rat naprtio. Jer

prije

to zgodilo uslijed

sam

se osvediNao

kad sam se utaborio

nastojanjem,

niti

neoSekivana

name

nuti

blizu tvrdinje Borlin,

kastelanu one tvrdinje, koji se je Frigk zvao. dao

vaSega veliianstva

protiv

smetao neprijateljskim odporom.

veli-

po mojoj

zestoka izarat,

nego

Sto

odrekao sam se i

da ne smjeram

po poslanicima ni§ta poduzeti

odredjen moj

put

njega zahtijevao, da moj prijatelj>ki prolazak

toga od

laviti,

podanika, nego da je druganio

va&ih

jednako moje orudje, pak sam bi

povrede va§emu

svake nakane da Skodim, pak sam po odiiinim drugovima svojima

zaista

ovom prigodom nanesene zemljama

moju poruku, navalio na poslasigurnost dadem tri tisude maraka

£uv§i za

taj

onda predloiio, da mu za slobodni prolaz A kad oije naSao kupca, onda je sa svojim oruzanicima neo^ekivano navalio i tako izazvao proti sebi oruije miroljubivih, prisiliv§i me sve preko volje moje, da si siiom gvoidjem prokrdim put po okoliSu. Nadalje, kad sam se pnblizavao gradovima Optuju Mariboru, javio sam moj mirni prolaz reienim gradovima kao i kapetanu vaSc nike, a

pjeneza.

prejasno-iti u i

Gradcu

(in

rukom,

po£e§e

ubijati, hvatati

bezbriine gdje zatekli. i

Ali i

mnoge od moje

robiti

poStu ga nijesam

SuviSe je refieni kapetan

mogao od

zaprcka, nrprijateljstva

u zemlje

vojske, koje

bi pojedince,

sa svojim pjeSacima

Gradca, doSavSi

prevoza na Dravi (apud vadum Dravae);

toga odvratiti, morao sam izazivanja nije

dirati

unatu£ oglaSenomu miru oprije§e oruzanom

konjanicima, htio meni zaprijediti preiaz kod

tih

rukom

Grecz), da ne in naime neprijateljskom

podanike vaiega veli£anstva.

preko volje boj zametnuti. Kraj dodu&e moglo ugnuti, da se takodjer ne i

oaoesu itete podanicima va$e jasnosti, narodito u onim mjestima, koja su izpremijeSana kotarima re^ienih celjskih knezova. Ali, kako sam ve6 gore rekao, nije to udinjeno po unapred odredjenoj voiji mojoj, niti po odre :bi pomenute gospode baruna, nego u izlos

ienim zgodama. radi kojih mislim, da me jasnost va^ ne ^e smatrati za krivca. Neka dakle blagotzvoli moje sluibe vaSoj jasnosti jo§ ne odbiti, te primiti pravednu izpriku u

pomeuutoj

stvari.

(Ivan lipnja

bijaie

Dano u

PeSti u odi svete Trojice

godine gospodnje 1446.

Hunjad kao gubernator Ugarske, 1446.— 1452.). se sa%tao ugarski sabor na polju

taklju£ku poioojegi

sabora u Stolnom

Rakoiu

Prvih dana mjeseca

kraj PeSte, poglavito

Biogradu bira upravitelja

ili

da prema

gubernatora kra-

Ijevstva za nedora»loga kralja Ladislava

Postuma. Sabor na polju Rakoiu prihvatio najprije zakljufike prijaSnjega sabora u Stolnom Biogradu. Oaokom prvim toga sabora bi]a^e ustanovlieno, da se bira gubernator kraIjevstva (quod eligent ei deputabunt unum gubernatorem). Drugim dankom bi odredjeno, da tvatko povrati sva imanja, gradove i posjede, Sto ih je za pro&lih burmh vremcna ugrabio; jednako bi sakljuSeno, da se s mjesta razvale svi zamci tvrdinje, podignute u potonie vrljcme, izuzev jedino one, koje su sagradjene na medjama kraljevstva za obranu od vanjskih neprijatelja. Tre^im 61ankom naredjeno bi, da se svi baruni kraljevstva u i

IVAN HUNJAl) KAU GUBKRNATUH IGAHSKK, 1446.

Rakoiu zahvale na svojim

saboni na

ganje sakupljenim stalezima.

Ceivrti

sluibama

ilanak

da se

svi staleii pokore odredbama Napokoo petim diankom zabran.uju

konfederacije (cootrxtus et confuederationes)

pade se

te se ved utana(^ene progla§uju niStetnima,

snagom

ustati

one,

kuji

takove

saveze

£astima, pak da ih stave na razpola-

traii,

sabura, kojima je zadada povratitt mir u kraljevsivu.

se svi savezi

— 1452.

prelati

izmedju pojedinih veiikaia, baruni obvezuju, da de

sklapali

zator

statuta

svom

odredaba

kralif vstva.

PoSto je

na Rako&u

sabor

^talo se razpravljati

prihvatio

o djelokrugu

usvojio

tih

pet dianaka prvaSnjega sabora^

bududega gubernatora.

vlasti

torn

pogledu stvoreno

Pb£at kneza Ulrika Ceuskooa. jedan tngtto ,

rvotn

'-r

dva viteu oklopnlka

viiom iMu po

tri

kaaga nakiccna orlovim knlom, dove

ftUve', a viie

poija, a a

oogama

tvakom

itnade

grb*.

lotioka.

uUirn

drti

AiiKJeo trctfem

odosgo grb porodke

po dnje

prttge)

krilo.

Umedja

Nadpia:

vitesova vidi

»Sigillarn

Celjskth Itctiri poijt. «

dTi|« okranjene

kaogc; d«»o«

Udairici

del

lijev*

drti gtb, rudijeiiea

bi joi daljih

gra^tia)

naaUvIja na vrpd Ico^rdovoi ovako

devet ilanaka, koji na btie todno glasi:

odredjena

>Bududi gubernator imat de toiiku

kraljevsko velidanstvo, isucev niie odredjena omedjaienja,

ftto

kao

trt

tm lanac pritreuoi leopard, koji na predniim

Olie Orte(m)b(irg« Segorte<|(tte) (ej

M^CCXLdi

•{,t)tc

(1443 )•

OriavaJ arUiv b

Clanak VI.

|«

de»n« drii (tb Da)iiutci)e (In okranjene ieop«r>

Vitex

okninjcna kactga orlovim krilom; ritet •

po jedno orlovo

vrpcu ta

u dfu,M,!,i

a lijeva nojerim i>«ijcni.

grba ntkt^ena

c<etera) cotnitia aa(n/o«.

drie

x»ijcidc. m

prmva

dulnofti

Beda

gubernatora

vlast (auctoritatem), koliku bi ttnalo

ne de modi na vjedna vremena podieljivati imanja preko ni

oadbiskupije

vede opatije bet uiaoja

prtfole svoiib

tU ALBHECBT AUSTRIJSH, YLAD13LAV

VARNBNfilK

moie bcz znaDJa

savjetnika (diiavnoga vije6i). Jednako ne

larum)

nikoga

prelata,

baruna

veleizdaje. a

poradi

osuditi

manje

jo§

Clanak

pomilovati<.

driavljana

LADISLAV R08TUMUS (1437.

privole driavljana (regoico-

osudjenike bez zahtjeva

takove

>Gubernatoru

VII.:

— 1457.).

6e otvorene

stajat

6e kraljevski gradoTi, pak i svi kotari kraljevski modi onamo dolaiitif kad bude htio. Kad bude driao oktavalne sudove, biti 6e uza nj dva svjetovna baruna, zatim palatin i sudac kraljevskoga dvora dva duhovna prelata &est plemida za to odredjenih; u vrijeme izvan tih redovitih sudova (medio sajedno barun, kao dva plemida, koji de saslu&avati tuietempore) bit de usa nj jedan prelat oike i potrebe driarljana te de po njihovu savjetu izricati odiuke. Pored tih moie si od

sve tvrdinjr, varoii

kraljiiini, te

vitezova

prelata, baruna,

plemenitih

se dini potrebtto, te

»Nadzor nad kraljevskim

(ili

se driati

oni

ako

njih traiili*.

toliko,

koliko

Cianak

VIII.:

se odlidnim prelatima

kako da

prosudjivati,

bi bilo potrebito, te zahtijevala to veiidina

ba-

njima gubernator

*Gubernator mora poci sam na put

njegovi savjetnici razpolazu*. Clanak IX.:

vati proti nepnjateljima,

savjetnika

uzeti

savjeta

driavoim) prihodima povjerava

runima, koji todno za njih znadu, pak de i

kraljevstva

ziteija

moie uza

rato-

(zama§nost) stvari<.

Clanak X.: >Redeni gospodin gubernator moie od onih posjedovanja, koja ce od sada bez (povrede) idijeg drugog prava budi poradi pomanjkanja poto* tvetoj kruni zakonito i

maka, budi pedata, kao u

njemu,

radi dovadjanja stranih

izprava, kovanja

prinaSanja patvorenih

radi

pripasti,

—

sila

darovanja

diniti

onima, koji

posjedovanja sa viSe od trideset

dinima pripala svetoj kruni, ne moie on dijelitl trideset i dva seliSta razdavati, nego de se sve vanja pridriati za

samu svetu krunu<. Clanak

nadinom jedan put darovanje

udiniti,

gradoTa, varoSi, posjedovanja

kojima kraija,

ne de

ili

dva

XI.:

vrste

radi prinaSanja patvorenih izprava privaliti,

modi

XII.:

ali

Gradove

onda kao imanja od

gradovi, varoSi

posjedo-

de gubernator redenim

vi§e darivati.

po§to se darivanje

kraljevska, s toga de svi oni,

>Imanja onih, kojima krivih

sluiili,

gore redenim na-

vrijeme podi pred

^to podijelio, morati u svoje

kovanja

ili

koja

komu

»NadaIJe

tvorenja krivih

kruni

svetoj

komadati, te

takove

podmetanja vatre

ili

seliSta (sessiones).

seliSta,

slidnih stvari ubraja u prava

bi gubernator izloienim nadinom da im darovanja potvrdic Cianak

iztaknutih razloga kruni

dva

vjerno

samo ako ta posjedovanja ne obasezu vi§e od trideset pako, varoii

krivih pjeneza

(vojske) u to kraljevstvo

pjeneza, kao

ne moie (gubernator) posjesti

bi se imala (imanja) i

niti

poradi drugih gore

kojim nadinom

sudbenim putem dok oni (krivci) ne budu po svojim sudcima kompetentno priznatim obidajima kraljevstva osudjeni*. Clanak XIII.: >(Gubernator) nadalje po starim

darivati,

smije zgodimice (in occurentibus causis) u odsutnosti savjetnika (driavnoga vijeda) voditi

razprave bila

izdavati odiuke (facere relationem et expeditionem);

sudbena, te bi te protivila obidajnomu pravu,

ljevstva popraviti (emendari), •

Nadalje, ako bi

preteklo,

ftto

kako se

kraljevskih prihoda (nakon truika)

moie gospodin gubernator u ime

posjedovanja izkupljivati, te povrativSi

gndcva) neka

moie

je uobidajilo diniti za

ali

ako

takova odiuka

po redovitim sudcima kradoba kraljeva*. Clanak XIV.:

od podhvata

(ratova) kraljevstva

kraljevo zaioiene gradove, varoSi

kruni

kralja

pridriati.

Prihodi

kraljevska

(izkupljenih

se takodjer upotrebe za podhvate kraljevstvac.

Na same po drugima na duhovski ponedjeljak, 6. lipnja 1446., progla&en bi gttbernatorom junadina Ivan Hunjad. Poslanici grada Poiuna obavijestiSe 6. lipnja svoje sugradjane o izborn ovim pismom: >Danas bio je na Rakoiu (polje tik PeSte) na okupu najvedi dio zemaljske gospode u vijedu, kao nadbtskup (ostrogonski), biskupi vackt vesprimski, zatim palatin, ban (madvanski) Ladislav Gorjanski, zatim mnogo duhovne i i STJetovne gospode Napokon je bilo vrlo mnogo orsaga (aastupnika niiega plemstva, Inpanija i gradova). Mi se uputismo pred lice gospode. Tada dodje gospodin Toma Sed i odvode nas u vijede, gdje nas dastoo dodeka&e i primi&e, radujudi se naiemu prisudu. Poito je sabor redene dianke ustanovio, pristupilo se biranju gubernatora.

Duhove, doe

5. lipnja,

ili

IVAN HUNJAD KAO OUBKRNATOR UOAItSKK, 1446—1452.

ai5

va^u pokoraost, za §to nam se iskreno zahvaiUe. TLatim nas Mi im odtovasmo naiu naputiSe, da podjemo na sastaoak s ostalim gradovima u jedaD ^tor. S nama ode reixni gospodin Toma Set u §ator, te stade dugo povjerijivo razgovarati. Iza toga dodjoie oni i

(zastupnici) iz Koiica, oni

Novoga Budima, kao

u §atoru dugo vremena razgovarajudi. dislav Paloc,

pak nam nakon mnogih

vidite,

Poslije rije(^i

oni

Stolnog Biograda,

udjoSe Juraj RozgOD

toga

ostado&e

gospodiD La-

pokazaSe neke 6Ianke, koje vam dostavljamo,

zahtijevahu, da gradovi na njih prisegu, §to su gradovi sve doslije odkla>

Malo zatim £uIo se klicanje medju orsagom (ain geschray under der vladar za driavu. Na to odjaftiie sva Orsag), neka se bira upravitelj gospoda odanle u varoS PeStu Kratko vrijeme poslije izklican bi vladara zemlje... Doznajemo nadalje, da de Hunjad Ivan za upravitelja Djali.

prokuratorima drzave postati nadbiskup (ostrogonski) zatim ban Ladislav (Gorjanski)

palatin (Gross- Graff);

biskup vacki izmedju duhovotka,

no kako 6e sve

to biti,

ne znamo

posve dobro*.

—

Jo§ istoga dana

canu prisegu, istoga

dana

secunda

sabora, kojima bi§e

pedatom svojim, zgotoviti novi

magjarskom

(feria

—

lipnja

infra

prava

poloii

jeziku, po§to

latinskoga

gubernatora

kao

crdeljski

odredjena.

vojvoda, jer

Jednako potvrdi

znao.

nije

octavas Pentecostes) takodjer

duznosti

§to ga je rabio

novo izabrani gubernator Ivan Hunjad sve-

netom stvorene dlanke

Potvrdu

svoju podkrijepi

mah

se u onaj

nije

mogao

pedat

PODPIS IVANA VlTEZA CD SREDNE. Sntmljen

ixprave od 30. lijefoJA I4S3'

(^>t*

»Jo(aoDes) ep(ttco)ptu WandieiM(is) caa(oelU)rtat.

DriavBi arkiv a B«4a.

nakon izbora gubernatorova. Ivan Sabor u gar ski ostade na okupu neko vrijeme Hunjad nastojaSe nazodne velikaSe udobrovoljiti na svaki nadin. Baruni, koji bijahu poloiili svoje dasti, biSe gotovo svi bez iznimke opet namjeSteni. Palatinom ostade Lovro He> dervar, sudcem kraljevskoga dvora Ladislav Paloc, a Mihajlo Orsag vrhovnim pokladnikomLadislavu Gorjanskomu ponovo bi povjerena dast bana madvanskoga, a Nikoli Itodkomu i

dast vojvode erdeljskoga.

Jedino

Slarunije, ostadoie praznih ruku

celjski

knezovi

Fridrik

Ulrik, koji

se nazivahu

vonije svojemu sestridu Ivanu Sekelju,

koga

bijafte

joi u proljedu

bauii

SUh imenovao upraviteljem

Gubernator povjerio baniju Dalmacije, Hrvatske

priorata, te mu darovao neka imanja Talovaca, kao Gjurgjevac, koji bijaie nedavno oteo celjskim knezovima. Osobtto odlikova Hunjad svoga prijatelja i panomodnika Ivana Viteza od Sredne. Joi prolle godine bijaie itradio, da je Ivan Vitet. odgojitelj njegovih sinova, postao biskupom u Velikom VaradiQU, a sada ga imeoova protonotarom. dok je dast vrhovnoga kancelara kraljevttva ottala vaekomu biskupu Petro. Kad je malo zatim ugarski sabor dne 16 lipnja razpiiao novu dadu za obranu kradomadih neprijatelja, odredjeoo bi podjedoo, da se raspitaoi poret Ijevstva od vanjskih

ranskoga

imade za petnaest dana

platiti

dinovnicima. Ivan Vitez bio s

madem

u desnici, radio

velikovaradintkomu

biskupu

Ivanu

u obde desna nika gubernatorova; prijatelj

ojegov

Vitczu

dok

se je

na dipiomatskom polju

ili

njegoYim

Hunjad borio

perom u

ruct

Listove Ivana Vitesa, ito ih je u ime gubernatora pisao na sve straoe. skupio je joi sa

LLBRKCIir AOSnUJSKI, VLADISLAV

»lt>

VhKSKn6iK

LVDISLAV FOSTUMUS (1437.— 1457.).

zagrebadke biskupije Pavao Ivanid (de Iwanich) u jednu zbirku, koja nam je nepomucenim izvorom upravo za vrijeme, §to je Ivan Hunjad kao gubernator upravljao Ugarskom. U sluibenitn se spisima od sada Ivan Hunjad pi§e: >Joliannes iivota piSdcva svcdenik

domini Ladislai electi, nati quondam domini za osobu pre(Ivan Hunjad, u ime gubemator* Albert! regis Hungariae, eiusdem regni Albrechta, kraija slavnoga gospodma Ladisiava izabranoga, sina nekad gospodina ugarskoga

dc Hunvad, nomine

persona

iiicliti

upravitelj istoga kraljevstva).

Na saboru nedorasloga

o tom, kako da njematkoga kraija Fridrika, stitmka da predade svoga Stidenika zajedno s krunom sv. Stje-

razpravljalo se

ladisiava, sklone,

onim medjaSnim gradovima, koje bijaSe Ugarskoj budi silom oteo, budi u lalog primio. Odlu^eno bi poslati poslanike kralju, da to u njega izrade. Dok je novi u Erdelju gubemator nakon svr§ena sabora boravio u iztodnim krajevima Ugarske

pana, kao

Madarasu,

Hunjadu, TemeSvaru,

Fridrikom.

8 kraljem leia.

Segedinu),

dotle

poslanici

izabrani

All

drugo, nego silom ga

Tako im ne preostade

prinuditi.

Vec u

ugovarali

ugarskih

Fridrik ostade kao dosad tvrd, te odbi zahtjeve

sta-

polovici rujna 1446.

boravi Ivan Hunjad u Budimu, gdje no sprema vojsku, da provali u Austriju. Malo zatim,

Budima u Bed, da u ime ugarskih staleza poU to bijaSe Hunjad skupio vojsku od nekih mletaikomu rimskomu papi Eugenu IV. 18. listopada 20.000 Ijudi, te pismima od cilj svoga poduzeda. Po§av§i s vojskom prema medji austrijskoj, duidu objasnio razloge 2.

listopada, poslan bi Ivan

Kochheim

nudi gradjanima savez proti kralju Fridriku.

svoga logora kod Sarvara na rijeci Rabi 7. studenoga vijede grada Beda, neka sc s njime sloii proti zajednickomu protivniku, a u prilog zajednidkomu vladaru Austrije Ugarske, nedoraslomu Ladislavu Postumu. Poslije toga prijedje Litavu, te stade s vojskom i

pozove

stade primaknu se Novomu mjestu liara sve do na nj udarati; u isti mah posla Rajnalda Rozgona, da s konjicom pustoSi Beda, u koji se bijale zatvorio kralj Fridrik, izdekujudi pomoc iz njemadke driave. Iz tabora u Neunkirchenu pozove Ivan Hunjad 27. studenoga jo§ jtdnom Btdane, da napuste Fridrika; od odgovora, koji mu moraju dati za tri dana, zavisit ce, da li ce s vojskom

svojom

(.ustoiiti

Austriju. UzevSi Hornstein

jurist

na sam Bed,

udariti

pak

ili

provaliti

Stajersku, baStinu

kraija

Fridrika.

Sad

se oda-

odredjenom roku dodjoSe u ugarski logor poslanici kraljeU bedki, po imenu Ulrik Celjski, GaSpar Schlick, Ulrik Eizinger. RQdiger Starhemberg, sudac grada Beda. Hunjad zahtijevaSe prije svega, neka se Fridrik obveie do zvaSe

Bedani

kralj

Fridrik.

2. veljade

1447. povratiti

Ugarskoj

grad Gjur, koji

bijaSe prtd

tri

godine izdajom pre-

nekim hrvat.»5kim knezovima (den von Krabaten verschriben), po svoj priiici Frankapanima, buduci da se knez Bartol Frankaj an spominje godine 1445. Graf und pfleger des kao upravitelj biskupije gjurske (Barthlme von Frangepan imanjem, da de to Fridrik Bi«ithum zc Rab). Ulrik Celjski neka jamdi svojim poStenjem

dobio, te ga onda zaloiio

Onda

tek neka se zastupnici obiju stranaka sastanu u ponedjeljak iza Jurjeva na dalja dogovaranja. Ivan Hunjad zahtijevaie, da mu se glede Gjura odgovori za detiri dana. Dne 8. prosinca oditovaite poslanici Fridrikovi, da je gospodar zaista izvrSitL

dojdude godine

njihov voljan povratiti Gjur

gledu jam^.e<:no pismo;

ali

podati knezu Ulriku Celjskomu kao posredniku u 2.

veljade ne

moie toga

udiniti,

nego neito

tom po-

poslije,

bududi

pomenuti grad, pismom obedao, da de im dva kad de zaioieni grad izkupiii (der romisch Kunig den von Crabaten sein verschreibung grgeben hat, wann er das gsloss Raab an sy eruordem welle, das still er sy tway moneid vor wissen lassen). Medjutim gubemator ne bijate tim odgOTorom tii malo sadovoljan, ved namah sutradan, 9. prosinca, iz svoga tabora (prope vtllam Lewberadorf) pozove i staleie austrijj^ke i grad Bed, da se njemu pndruie kao podaoici malodc^noga Ladisiava proti kralju Fridriku. Podjedno im zaprijeti, ako mu »e 8 mjesta ne odasovo. Ali mu i staleii vijede grada Beda jo§ istoga daoa odgovoriie.

je hrvaiftkoj gospodi, ko}ima je zaloiio

mjrseca

prije odkazati,

IVAN nUNJAD KAO

BBBNATOR U6ARSKB, 1446—1452.

aij

s onim, §to mu je kralj Fridrik po svojim poslanicima obecao; ako pak dalje harao njihovu zcmlju, oni ce uiiniti svoju duinost (facere debitum), koju moraju vr§iti kao podanici kralja rimskoga gospodina Ladislava, kralja ugarskoga prirodnoga gospodara svoga

neka se zadovoiji

§ta se je dalje zgadjalo, nije zabiljczeno, samo doznajemo, da je gubcrnator joS palio, ali Beda ni Novoga mjesta nije mogao uzeti. Naneko vrijeme u Austriji harao pokon u o(i Boitca, ne polu£iv§i svoga cilja, ni ne u£iniv§i ni§ta osobito (nulla re memorabili facta), vrati se sa svojom vojskom u Ugarsku. Moida ga je na to sklonio papinski legat, kardinal od sv. Angela, po imenu Ivan Carvajai, koji je u ono vrijeme boravio u Be^u, poslan od pape u Ce§ku. Legat Ivan Carvajai preuzeo je takodjer te iku zadadu, da obje stranke izmiri. Ivan Hunjad izabere sedam velika&a, po imenu nadbiskupa Dionizija Seca, varadinskoga biskupa Ivana Viteza, vackoga biskupa Petra, gjurskoga biskupa i

Augustina,

Ladislava

zatim

Gorjanskoga, Ladislava Paloca

£etku dojdu(^e godine podju u Bed, ugovarati sa zastupnicima

Mihajla Orsaga, da na poda pod predsjedanjem legata Ivana Carvajala nastave

kralja Fridrika.

bi ureCeno,

Najprije

da se dogovori zapodnu

namah iza osmice nove godine; ali ugarski poslanici trazili su tek 7. veljade 1447. slobodno pismo od kralja Fridrika legata za svoj put dolazak u Bed. U drugoj polovici veljade, dne 18. do 22., dcsio se je u Budimu gubemator Ivan Hunjad, koji je zajedno i

drzavnim

sastati

vije<5em

odredio,

da se

vec 12. ozujka. Jamadno je to udinjeno

nika u Bedo, da bi sabor

namah

BeCu u drugoj polovici

vije<5anja u

prvobitno za Duhove, imade

ugarski sabor, sazvan

potvrdio, §to veljafie

obzirom na dogovaranja ugarskih posla-

oni

<^e

ostadoSe

taj

kraljem Fridrikom utana^iti. Ali

put bezuspjeSna, buduc da ni jedna

stranka nije htjela popustiti. Kardinal Ivan Carvajai ostavio ozlojedjen Bed a ugarski poslanici

vratili

ku<5i.

Vec

27. veljade pi§e drzavno vijece

seino pismo poljskim staleiima, u kojem se gorko tuii na kralja Fridrika (de

Romanorum

polao u Ceiku,

Budima ob-

njegove Nijemce,

quorum quamvis simulatam senserimus amicitiam, ferme naturalem inimicitiam); pripovijeda, kako je poslalo nove

rege et Theutonicis

ingenitam

vel poiius

ugarsko

poslanike (novos oratores), traiedi ugrabljenu krunu (pro istius sublatae coronae nostrae restitutione),

su se

praznim rijedima,

vratili

tako je Ugarska opet prisiljena, da

pograbi za oruzje. Javlja im napokon, da je sazvalo sabor

da de

o svemu

obavijestiti, §ta

ce se na njemu

12. oiujka u

Budim, pak

zakljuditi.

Sabor se medjutim sporo skupljao. Zastupnici grada Poiuna borave joS 16 oiujka sastaju s Tomom Sedem, koji im kazuje, da jo§ neka gospoda nijesu stigla u Budim, kao ni poslanici gradova; s toga se oni nadaju, da ne de zau Komoranu, gdje se

zakljudke,

Peiti.

Osim

reno bi joi sve bio 61

Kad

napokon skupio sabor, gospoda su predlagala dlanke kojima bi se dopunile ustanove proSlih dvaju sabora u Stolnom Biogradu i onih 14 dlanaka, ito ih bija&e sabor proSle godine na Rakoiu prihvatio, stvonovih 47 dlanaka, koji bi§e primljeni 25. oiujka 1447., tako da je sada u dlanak, po kojima se je imalo upravljati driavom za vladanja gubematora

kasniti ni posljednji stidi.

se je

Ivana Hunjada.

Novi elanci toga sabora odi$u nedvojbeno torn

Ivanu

stegnuti

ili

Hunjadu.

Vedina

velikaia,

neprijateljskim

duhom prema gubema>

zavidna gubematoru, nastojala je u jednu ruku

bar omedjaSiti povlasti njegove, a u drugu niie plemstvo, sklooo

za Hunjada, predobiti

razliditim

polak&icama

pogodnottima.

Najxnadajnija

oduievljeno je

torn

pogledu ustanova dlanka 45., kojim bi odredjeno, da se sabor imade sastati svake godine na Duhove, i da tom prigodom mora svak-i put gubeniator sa svima barunima i dlaoo-

vima driavnoga vijeda nadalje odredjeno

bi,

poloiiti

svoju dast, te se

gubemator,

podvrdi

novomu

izboru.

Clankom 23

ban hnratski (dominus gubemator neque Baous)

ne smiju podidi obdenitu vojsku (exercitum genermlem), van u najvedoj pogibli, nego da

moraju ratovati same

kraljevskim detama

banderijUna prelata

bamoa; ako

se pak

aiS

ALIRICMT AlSTRlJgKI, VLADISLAV

oarod, plemidi

pocove na oruije sav

LAD18LAV P08TUMU8 (1437.

duini

nijesu

—

1457.).

nego do zemaljskih medja

dalje,

idi

49. proglaSen bi svatko, koji bi se usudio ravno

24) Clankom

(tlanak

VARNIN&IK

neizravno raditi

ili

ne moie pomilovati

protiv izabranoga kraija (Ladislava), veleizdajoikom, kojega

sam

Clanak 44. opet odredjuje: >Ako bi se kralj« baruni medju sobom pravdati kad zgodilo, te bi kralj umr'o, tada se oe smi,u prelati radi novoga kraIJa, nego imadu iz poiedinih iupanija stanovite plemide prizvati, te s njitna ni guberoator bez znanja

sabora

voljc

Zajedno izbor obaviti«.

Sabor u Budimu izdao jc

koristnih

Tako

ustanova.

da se

odredio,

moraju

1445 za pojedine krajeve odredjeni; nadalje da guberjedino urodjenicima; da se kazne duhovnici, koji se izravno

ukloniti kapetani, koji bijahu joS

oator razdaje duhovne dasti

na rimsku

obradaju mica, te

globiti;

da magnati. iduci

stolicu;

da nijedan

barun

prelat,

ne smiju

rat,

zalaziti

na posjede pie-

ne smije u svoje gradove

ni driavljanin

zamke na Stctu drugih primati strance za posadnike; da se ukinu sve mitnice, zavedene mnogo drugih joS ustanova, koje se tidu sudstva, kovanja po smrti kraija Albrechta; i

pjeneza, da(5a, desetine,

JoS jala

sabora poku^lo se ponovo, da se

dodje do sporazumka

pomodu papinskoga

Fridrikom.

kraljem

legata Ivana Carva-

nastojanje objerucke

pomagao

nakon smrti Eugena IV. (f 23. veljade 1447.) ostrostupio na papinsku stolicu. Nikola V. je u torn pogledu 20. svibnja pisao pisma gubernatoru Hunjadu; namah 21. svibnja zaklinjao je gonskomu nadbiskupu Dioniziju kraija Fridrika, »da se okani svakoga ratovanja i da odloii oruije, pak da udini primirje s Ugriraa, dok dodje njegov legat, koji se sprema na put, te ce §to prije do6< (ut cesses ab omni bcllo, et arma deponas faciens treugam cum Hungaris, quousque veniat legatus, qui se ad iter parat, et ueniet quamprimum). Medjutim prije, nego §to su pomenuta pisma papina stigla onima, kojima bijahu namijenjena, utana^eno bi posredovanjem kneza Fridrika Celjskoga primirje izmedju njemadkoga kraija Fridrika i njegova brata Albrechta s jedne strane, a Ugarske s druge. novi papa Nikola V.

(Toma

Sarzana), koji je

Dne

lipnja

1447.

nalazimo u

ugarsko-Stajerskoj

Radgoiii (Radkersburg) na medji

Nazoini su nadbiskup ostrogonski Dionizije Sei, izabrani biskup gjurski Augustin, palatin Lovro Hedervar (Laurentius von Haidenreichsturn, grossgraf in Hungern), vojvoda Nikola Ilodki (Nicolaus von der Freinstat poslanike ugarske, gdje ugovaraju primirje.

Waidan zu SibenbQrgen), sudac kraljevskoga dvora Ladislav

obrister

Gorjanski (Ladislaus von Gara

Orsag,

Wan

Toma

napokon komoranski zupan

Fridriku, a

nipoSio

Ugarskoj.

windischen

Nema

Sed.

mu ma

krunu

torn,

bili

pokladnik Mihajlo su u prilog kralju

bi Fridrik

predao Ugrima

Stjepana; Fridriku pade

sv.

bratu

varoSi u zapadnoj Ugarskoj, koje bijahu proSUh godina Albrechtu osuju svi gradovi kojim nadioom posvojili. Tako ostaju Fridriku gradovi Sopron, Kiseg, Rechnitz, i

Schleining, Bernstein, Thcbcn, Katzenstein

Baumgarten,

Forchenstein, 2eljezno (Esweinstat), Kobersdorf, Landsee zuje,

da de do

predati

24. lipnja

Augustino, koji dc za

namiriti

naknaditi kralju itetu, koju

Greiczenstain 11.

primirja

Uvjeti

spomena o

budi svojega Stidenika Ladislava Postuma, budi

Paloc, ban Ladislav

Landen), vrhovni

ili

pak u Gradac

grad

3000 bijaSe

Gjur

varoS

zlatnih forinti.

naoesao,

poslati za

ili

primiria, koje

8. lipnja

a bratu Bella

njegovu

Albrechtu

Fridrik se jedino obve-

izabranonm biskupu gjurskomu

Nasuprot mora Ladislav Gorjanski

pak sam se

povratiti u suianjstvo u

svoga taoca Ivana Gorjanskoga. Na Martinje, dne

studenoga. sastat de se od svake stranke po osam

predsjedanjem kardinala

punomodnika u Bedu,

legata Ivana Carvajala ugovarati o

konadnom

te de

pod

miru. Za vrijeme

1447. traje kroz dvije godine, nastojat de obje stranke, da ne

do kakvih sukoba^

te de svakoga kazniti, koji bi htio mir pogaziti. dva nakoo ntanadena primirja s kraljem Fridrikom umre ugarski palatin Lovro Hedervar. U drugoj polovici kolovoza znalo se ved i u Dubrovniku xa smrt njegovu,

dodje

Mjesec

ili

18—20. LISTOPABA 1448

BOJ NA EOAOVU

su Dubrovdani

rujna

(Henriku) Hedervaru.

poslali

saialnicu

se popuni

mjesto palatina, a da

sabor u polovici

rujna

1447.

kneza Sigismunda Frankapana

u i

mnogih

gradu Budimu.

sinu

%t^

palatinovu

Emeriku

DubrovCani smrt muia, koji jc uz

iale

rijeSe

dika

vrlina

drugi

ures« (k aljcvstva).

poslovi, sastade

se opet ugarski

Tom

prigodom nalazimo u Budimu uz krbavskoga kneza Grcgorija Kurjakovida po drugi put

poslanike (electi nuncii) kraljevine Slavonije,

pred pet godina. Zastupnika Dalmacije

madvanski ban

proglaSen dosadanji

gubernatoru

pismu na gubernatora

gubernatora bio »poradi svoje ptemenitosti

POSUEDlCl NJKOOTK.

gotovo

Hrvatske nema

Ladislav

su Slavoniju zastupali

iste, koji

ni taj

put Palatinom

Gorjanski, kojega

su otac

bi 17. rujna

djcd tu tast

dana poslije, 20. rujna, predao je Emerik Hedervar, sin pokojnoga palatina, Budima gubernatoru Ivanu Hunjadu, koji je onda primitak zajedno sa svima nazocnim velikisima zastupnicima svedanom izpravom potvrdio. Nije poznato, da li su se u s^denom sastali poslanici ugarski njema^kuga kralja, da ugovaraju o konadnom miru. Vjerojatno je, da nijesu Tek slijedede godine vratio se papinski legat Ivan Carvajal iz CeSke, pak onda pozvao obje stranke na dogovore u Pozun. Na njegov poziv odvratio mu Ivan Hunjad pismom iz Budima 3. lipnja 1448. Gubemator se raduje, Ito se je legat vratio sredno iz CeSke, §to sada boravi u suobnaSali. Tri

tvrdju grada

sjedstvu. Veseli se njegovu dolazku

poslanici ne ce dodi u Pozun, bududi

ranja moraju nastav

uvjerava ga, da

biti

<5e

dastno dodekan.

u Budimu, gdje ce punomocnici ugarski Napokon zaklinje legata, neka proslijedi svoje nastojanje oko ti

poradi, da kralj Fridrik svoju namjeru

ugarski

sabor zakljudio, da se dalja dogova-

je potonji

biti

slobodniji

toli

iudjenoga mira, neka

otvorcniji.

otvoreno kaze, a ne vjcditim odgadjanjem stvar

ruglu izvrgne. Gubernator uzdiSe za mirom, pocudoim objcma strankama, jer bi tada dobio

odu^ka, da svrati odi na drugu stranu,

dini,

ne samo kraljevstva, nego liberam expediet, vacandi ad ea, quae pro tutela

naime posveti obrani

(Boj na 8

osveti poraz

srce,

da se

vjere krSdanske (nobis vero facuhatem

incremento, baud minus

fidei,

quam

animo nostro impendent).

regni, et debito et

despot om

na §to ga goni duinost

Kosovu 18 — 20. listopada 1448. posljedice njcgove; mir Turcima 1451.). zaista je Ivan Hunjad neprestano snovao, kako da i

kod Varne

smrt junadkoga kralja Vladislava Varnendika.

Misao na

rat

Turcima napunjala je svedjer du§u njegovu. U pismu, Sto ga je 11. svibnja 1445. pisao papi Eugenu IV u kojem se je gorko tuiio na one, koji su mu se iznevjerili u posljednjem kobnom ratu, uvjeravao je papu, da >ne 6e mirovati, dokle rane domovine ne izlijeii sramotu njezinu ne opere*. I nije mirovao, a s njim ni papa Eugen IV. Taj je namaii zapovjedio kardinalu Francescu, zapovjedniku krSdanskoga brodovija na iztoku, da plovi s brodovljem uz Dunav, Ito dalje moie; a u isti mah je pozvao sve krSdanske vladare, da pomognu Ugrima. Napokon navijesti papa podpuni oprost svima, koji bi po§ii u rat na Turke. Hunjad opet poslao je poslaaika francuzkomu kralju Karlu VII. i borgundijskomu vojvodi Filipu Dobromu; ali poslanik se vratio kudi, »ne donesav sobom kttdi niita drugo osim rijedi* (sed nihil reportaverat praeter verbal kako pile suvremenik s vojvodom Pavao Ivanid. I sastanak Ivana Hunjada s kardinalom Francescom« kao burgundijske momarice na Dunavu nasuprot Nikopolju ostade beiuspje^n, kako je sam 8

Ivan Hunjad

Prcmda

duhom

29 studenoga 1445. papu

obavijestio.

se kridanski svijet nije odazivao vapajima za

pomod, Ivan Hunjad Iptk

nije

kasnom porasa kod

klonuo. Postavii gubernatorom podvostrudio je pade svoje nastojanje. Jol a

1446. provalio je u Vlaiku, da kazai vojvodu Drakula, koji ga bijaie isa Varne zarobio, pak se onda sam Turcima pridnUtio. Gubernator svlada odmetnika, kojega su u osudnom boju vlastitt podanict kukavno ostavili. Orakul bi zarobljen i zajedno sa sinum svojim pogubljen; a vojvodom vlaikim postade Dan ili Daniel, sin prijainjega vojvode istoga Imena. Iza toga upleo se je Ivan Hunjad u razmirice Umedja pojedinih

Ijetu

ALBRKCHT AUdTRUSU, VLADISLAV porodice

kneievslfe

ilanova

VARNEN6iK

Moldavskoj,

LADISLAV POSTUMUS (1437. -

nastoje<5i

obnoviti vrhovnu

zemlji

toj

1457.).

vlast ugarsku.

NakoD utanadena jedino

primirja

kraljem Fridrikom

oeprestano snovao o ratu s Turcima.

(1.

III.

lipnja

1447.)

novim ratom

Mislio je

gubernator je

oprati

Ijagu

kod

Varae, a uza to podidi svoj ugled u samoj Ugarskoj, gdje su velika^i prastarih knezevskih i

nekako

plemidkih porodica

bill

gledali na nj kao na novajliju, kojega su Hjnjad smatrao je ono vrijeme za vrlo zgodno,

prezirno

priprosti rumunjski pastiri. Ivan

ba§ tada tuiska

jer je

zabavljena u Grikoj, a jo§ vi§e u Arbanaskoj, gdje ju je slavno

sila bila

suzbijao junadki Juraj Kastriotid

pak

okorisdti tima bojevima,

pred

predji

Nema

Skenderbeg.

ili

sumnje, da se

pomocu svoga saveznika Skenderbega

gubernator ielio

poluditi ooo, ito bi

godine osujeceno.

tri

Medjutim

u Evropi

prilike

na balkanskom poluotoku nijesu

takovo poduzede. Zapadna Evropa

posve se

bile najpovoljnije za

njegovim molbama, a Mletci nedavno se izmirili s Turdinom. K tomu je jo§ 23. veljade 1447. umro papa Eugen IV., a novi papa Nikola V., veliki prijatelj humanizma, vi§e je mario za knjige knjizevnike, ratove, te nije bio tako oduSevljen za boj s Turcima kao predSastnik nego za vitezove ogluiil^

njegov.

doduSe na ponovne molbe gubemalorove

njegova poslanika, krakovskoga

Nikole Lasockoga proglasom

dekana od 6. travnja 1447. obecao svima, koji idu na Turke »najpodpuniji oprost, kao da idu u boj za svetu zemlju grob gospodnji* suviSe je poslije Hunjadu podijelio naslov kneza (principatum) i darovao mu zlatni lanac kao znak (insignia) novo dasti; ali o kakvoj pomoci s novcem ill s brodovljem nije bilo ni i

S toga

gotovo kao

;

kad se Hunjad 30. svibnja 1448. zahvaljuje papi za podijeljenu mu dast, ali podjedno mu odituje, da je ne moie primiti, dok ne bude imao znatne pomoci za rat protiv Turaka (se non posse gerere principatum, nisi habuerit govora.

izgleda

notabile

auxilium

traiio je

pomodi

ironija,

contra Turcos). U isto vrijeme, kad je gubernator salijetavao papu, u aragonskoga kraija Alfonsa V., koji je podjedno bio kralj napuljski. su Hunjadu posrednicima knezovi Frankapani, s kojima se je guber-

Pri torn poslu bili

je knez Stjepan Frankapan, koji je bio oienjen Isottom, markgrofa Nikole, \i§e puta zalazio na dvor aragonskoga napuljskoga kraija kao pouzdanik gubernatora, a obratno je glasnik Alfonsa kraija, po imenu

nator tada bratimio. Narocito

kcerju

estenskoga

Bernard Lepiz, kroz oblasti knezova Frankapana prolazio u Ugarsku. Dogovori su trajali sve do konca lipnja 1448, ali su ostali bezuspjeSni, jer ni Alfons nije mogao ili htio pomodi. Poslao iz Italije.

pomod 8

gubernatoru samo

Mletci, kojc je

odbi^

molio,

Turcima

spali

pomodi

S toga

pri-

rata

u siroma^tvo*.

mogao

JoS na podetku 1448. biti

pomod

dekan Nikola na svome povratku iz Rima za 1448. molbu njegovu, jer su >radi dugotrajnoga

oiujka

konja sa sjajnom opremom: to je bila sva

tri

krakovski

odkuda, nego

svom snagom

Duhrovnika bijale

joi

jama oko Dravc,

znati,

da bar

za rat s

moida takodjer

skupi 5to

svojom predje preko Dunava.

sabor.

travnju

Turcima ne de VlaSke

izda§niju vojsku

1448. desio

Srbije.

Vijede grada

pomod od 2000 dukata i

se je

sama Ugarska svoje gubernator

zajedno

vojskom (una cum dominis baronibus, proceribusque et regnicolis presenti nostro exercitu generali hie nobiscum existentibus) u iupani-

8 driavnim vijedem pretacti rcgni in

Hunjad

Hrvatske, a

travnja 1447. obecalo podati novdanu

sazvati

je Ivan

Ugarske

nastojao,

u zlatu, dim on s vojskom doprinijela, trebalo

24. travnja mjcsto za razlog, zaSto 8e sabor

12. travnja

Duhove, kako je prije

Breznice (Berzewcze) 8azvao bilo naredjeno

dekrctom

reda saziva, navode se >stanoviti

(imminentibus certis et arduis

huitis regni negociis), a

sabor u

PeJtu

od pro§le godine. Kao

teiki poslovi

kraljevstva<

izmedju njih bile su jamadno naj-

zamaSnije pripreme za rat s Turcima.

Sabor se

sasUo u svibnju 1448^

te je

osUo na okupu

viie tjedana.

Gubernator

BOJ NA

boravi

bar u

zgodom

KOSOVU 18

Budimu

poznati

nam

branih staleia dne 25

u drugoj

jo5

1448.

20. LI9T0PAr»A

polovici

mjeseca

papinski poslanik Ivan Carvajal, lipnja

I'OS'.JKDICE

lipnja. ktiji

NJEOOVK.

U Budimu

aai

dcsi

na molbu gubernatora

torn i

8a-

neku povelju u prilog samostanima Franjevaca u

izdaje

JuHAj Kastrioti/: (SkfD<krb««).

NMlomi lift N» doijoom

et geatU Sctnderbcfti BpIfoUram PrindpiM, ko)t )« IteaipuM l|9J. i Rlai«. oh* knj* codina isdanj* (14— 9JV, • B«dj« tiou brojrrt sapiiuM )t imt SkenderbegoTo (>Si|^or 8c*nd«rbei(o«). Na Kornjem kra)* liaU tita w: Obdt Aono DoMini 1466. XVt Kalcnd.

dj«U: tHittoria de rtU

—

krsja •like otiueena )e •

Febraar. Aeutia 6j.

impeni veto XXIV. «. Ito sna£i hrratski: « dob

»U>aro godiM 0>apodn)a 1466. dae

17. liitteja,

od 6 J godioc, a viadanja 14*.

Turcima

no nedvujbeno je gubemator sve velika^e po'VJO, da se sa svo im banderijima pridruie njegovoj vojsci. U pnroj polovici srpnja nalazimo Ivana Hunjada u Teme^varu; u jednoj poveiji, Iroju je Ugarskoj. Sta se

u pogledu rata

takljuiilo, nije poznato;

^33a

ALBRBCRT

AUSTRIJtKI, VLADISLAV

VARNKN£iK

LADIdLAV POSTUMUS (1437.

— 1457.)

ondje 13. srpnja izdao, odgadja nelcu odluku, >dok se sa sadanje obde vojne s Boijim

vodstvom povratJmo< (donee de present! exercitu nostro general! Domino duce revertemur). je, da je tada Hunjad skupljao vojsku, koju su mu dovodili pojedini velikaSi banini. iz Slavonije doveo mu deta sesirid Ivan Sekelj, ban Dalmacije, Hrvatske Slavonije, Odito

podjedno

drug u

upravitelj priorlje vranske;

Hrvatske pridruziu se njemu Franjo Talovac,

svoga brata Petra Talovca.

baniji

Prvih dana rujna 1448. stajao je Ivan

Smederevu,

navu nasuprot gotovo

8000

mjesec dana.

ovdje dodekao je

Ijudi;

Kovina

kriiara. Iz

Valjda

blilc okolice

(in

despota

se je ovdje

Gjurgja

pridruiio

—

(Kubina) na Du-

Brankovica.

vlaSki

—

je ostao

vojvoda Dan sa svojih

kao ne§to njemadkih apud vada Danubii prope oppidum Kowinii) Rasciae, prope vadum Danubii, quod vulgo lapideum

deSke topnike

Kovina

Hunjad ved kod

srbskoga

stolici

njih 2000,

progressu exercituali

njegove

terra

(in

tijekom rujna

pisama papi Nikoli V., nastojeci od njega Sto izdaSniju pomod. Tako mu piJe u pismu od 8. rujna: >U ostalom glede onoga, §to Svetost vaSa sudi, da sam potaknut (na vojnu) vi§e smjeloSdu, nego promi§ljeno§cu (audaciori forte quam tutiori consilio me concitatum), te me opominje, da taj polazak svoj (passagium) odlozim na dojdudu godinu, pak mi za to zamoljenu pomod ne uzkradujc, ncgo samo odgadja: ja bih zelio, Salje

dicitur)

opravdati svoje poduzede

(6,

sveti otde, vaSoj volji ugoditi,

po$to

pak se

brodovljem

onoga, kojega zaStitu traiim;

savjetom

alt

najnovijih poraza krSdanskih, s velikom

naMm medjama,

nama zgodno

pokuSao u

te ved vi§e puta

da se da on pripravan ne bi nas nespremne satr'o Jer ako s ovim ivijesmo svagda u otvorenoj borbi, opet nam se vazda treba bojati nje-

odupremo,

neprijateljem

koristiti

prikudio se

na§u zemlju provaliti, dinilo se je iili

17.) viSe

na$ neprijatelj, car turski, nakon

je stari

kopnenom silom tolikoj

12, 14,

8.,

u zadnji das iznuditi

mjesta

oruzje

pograbiti, i

gova podmukla napadaja, koji nas moie iznenada zadesiti, kao §to se je desto dogadjalo. Mi smo dakle ratom na rat prinudjeni. Mi se u ime Bozje dizemo. Ne demo vrijeme

da se njome neprijatelj na na§u Stetu ne okoristi. Nevolja nas goni, da odluci svojoj vjerni ostanemo, da vojnu, koju smo poduzeli, nastavimo. Potiebito je, da naki navala bude brza silna; jer onaj, koji napada, svagda ima na svojoj strani vHe srdanosti snage, nego onaj, koji se brani. S toga javljam Va§oj Svetosti ovu naSu odluku i nevolju, jer vidim, da je do§lo vrijeme ne rijedima, nego djelima. Osim svega, ako bi sada ovu vojnu odgodili, ne bi mogao jamditi, da demo do godine imati onoliku priliku propusttti,

jadinu

ovoliko

srdanosti,

djelo s nova zapodnemo.

Rat je svagda jednak, samo je

vrijeme drugdtje. Poduzimljem dakle ovo sveto djelo, kojemu se pod gvozdjem

posvedujem,

u kojemu volim prije poginuti, nego

dalje bijedu

naSega naroda

oruijem gledati.

Potomstvo mi slavu uzkratiti ne de, bilo da se hvali sudbina moja kao pobjednika, bilo kao dovjeka, koji je junadki poginuo<. Posljednje pismo papi pi§e Ivan Hunjad 17. rujna >u zemlji RaSi

na vojnom pohodu blizu

broda na Dunavu, koji se po pudki kod Male Kamenice (vadum lapideum), 3 sata U torn pismu spominje, kako je ved vi§e od Sestdeset godina proteklo, ftto Ugarska ratuje s Turcima, te se boji, da de morati u tom ratu boriti se s ditavom Azijom. Trajnu pobjedu odriat de samo onda, ako mu rimska stolica krSdanske vlasti priteku u pomod; tada bi mogao Evropu osloboditi od sile turske. Jamadno je Ivan Hunjad na Dunavu tako dugo stajao poradi toga, da skloni srbskoga drspota Gjurgja Brankovida, da mu se pridruii. Ta despot bijaSe svojom tvrdokornoSdu najviie doprinesao porazu kod Vame. Suvremenik Mihajlo iz Ostrvice pripovijeda, da je gubemator poslao k despotu u tom poslu zasebne poslanike. Ali despot ili

Kameni zove<. Bit pol od Kladova.

Srbiji,

de,

tada stajao

ogloito se je

taj put pozivu i molbi njegovoj. i Mihajlo iz Ostrvice kaie. da je despot odgovorio Hunjada ovako: >Znate dobro, da tmo ugovohli bili primirje s carem turskim

Muratom

sedam

(deset) godina.

nama obedao

bio,

da nas za to vrijeme ne de

18.— 20. LiSTOPADA 1448.

BOJ HA KOSOVD

POSUEDlCI NJKOOVE

aaj

mi smo to njemu obei'ali. All vi nagovoriste kralja Vladislava, slavnog s Turcima ugovor taj ne drii. Odkazaste primirje bez moga znanja podjoste na Turke. Ja nisam tako brzo gotov mogao biti, vojsku Skupistc savjeta. moradoh ostati, te ne podjoh s kraljem. Koliko stc time zadobili, svima je poznato, a meni je to dosta iao, osobito na ovaka vremena. S toga vam, gospodine Janko, dajem uznemirivati, a

spomenuca, da se

da Nego

na znanje,

bez kralja ne

<5u

da polazim na Turke, niti mislim to

da dobijemo medju sebe kralja, a kad ga dobijemo, ja du biti gotov, da sa svima svojima idem pored kraljevskoga veliSanstva vrlo rado i bez svakoga protiv ovog mog savjeta na Turke, onda znajte, da cete me izgovora. Podjete li vi spominjati ondje, gdjc vam moj savjet vec niSta vi§e pomoci ne de«. Da li se je despot Gjurgje ovako izvinjavao ili ne, nije izvjestno, no svakako se nije odazvao pozivu gubemato-

diniti.

gledajte,

rovu. Videci

taj,

vojskom, koju bijaSe doslije skupio, svoje dosadanje

nije druge, ostavi s

mota ab Danubio), te podje 28. rujna na jug. Prolazio je s vojskom od 2000 ieSkih topnika zemljom despotovom, po svoj Hrvata, 8000 Vlaha 24.000 Ugra prilici dolinom Morave, prema Ni§u. Despot bija§e svojim Ijudima zapovjedio, da se Hunjadovoj vojsci ne odupiru, pade da joj daju i hrane, ako bi trazih. Uza sve to je Hunjad logori§te (castra

svuda naokolo ieli

osvojiti (ut

nemilo snuje

plijenio,

Siljao

kao da

palio,

regnum occupaturus)

nedrago,

harao

se je

sultanu

glasnike

prolazi

kroz neprijateljsku zemlju, koju

despotu dalo na zao, pak da

Muratu,

javljajudi

sve,

ita

vrati

Hunjad

radi.

Murat je upravo u ono vrijeme, potaknut od Mletdana, vodio krvavi rat sa Skenderbegom. S vojskom od 120.000 d> 150 000 Ijudi bi|a§e provalio u arbanasku oblast Dibru, otimati gradove gradide. No dim mu stigoSe prvi glasi, da je pak stao podsjedati i

Ivan Hunjad provalio u njegovu driavu, ostavi Arbanasku, pak poliita s vojskom prema sjeveroiztoku, da udariti

na samo

zaustavi

neprijatelja, koji

smjerao

po6 preko

klanaca balkanskih

Sa Skenderbegom nije sultan utau svakoj osvojenoj tvrdinji ostavio po petdeset Ijudi kao

Drinopolje (Odrin), stolicu sultanovu.

nadio mira, ni primirja, nego je

posadu. Skenderbeg mislio je poci za sultanom, te se sjediniti

Hunjadom

(chel supra-

Scanderbego vadi personalmente cum quel piu exercitu el pora ad unirse cum el signor Janus), pak je u to ime 4. listopada 1448. u gradu LjeSu ugovarao mir Mletcima. Nije medjutim poznato, za§to ipak nije na vrijeme stigao u pomoc s dicto signor

svome

savezniku.

Tu promijeni svoju prvobitnu osnovu, pak prema Balkanu Drinopolju, okrene na desno, pak podje dolinom Toplice (Jankova klisura) na pjesmom proslavljeno Kosovo polje. Sta ga je sklonilo na to, nije poznato; moida je udario tim pravcem, §to je duo, da je ved Murat onamo siigao, a moida se je htio sjediniti prije sa Skenderbegom, pak da slolnim silama Ivan Hunjad bijaSc u to dopro do NiJa.

mjesto da

ide

dalje

—

udare na tursku

silu.

Ivan Hunjad stigao je na

Kosovo

se je s mjesta uta-

polje 17. listopada 1448., te

borio po breiuljcima uz lijevu obalu rijeke Sitnice.

Turska vojska ved

je bila u logoru

na desnoj obali Sitnice kod Priitine. Ved toga prvoga dana bilo je manjih okriaja medju

Tom prigodom predstraie uhvati&e Gubernator zapovjedi, neka mu pokaiu ditav logor, narodito velike topove, a onda ga pusti na slobodu, neka se vrati svomu gospodam, te mu izkaie, Sta je vidio. Prida se, da je sultan ponudio Hunjadu 100.000 dukata pojedinim konjanidkim detama na prednjim linijama.

jednoga Turdina

odvedo&e ga Hunjadu.

naknadu bojnih troikova, ako odustane od boja; ali Hunjad da je ponudu odbio. Na to prikudio se ugarskomu taboru. ali se onda opel naglo preko Sitnice preko rijeke vratio. To ohrabri Hunjada, te on namah za sultanom prijedje preko rijeke. Odludni je boj zapodeo u petak 18. listopada, na dan sv. Luke. Ugarska je vojska topnici pod banom bila razporedjena na 38 zastava. U sredi^tu bili su Erdeljci, oklopnici i

je sultan opet preiao

at4

ALBRECHT AU5TRU8KI, VLADISLAV

VARNBN6iK

LADISLAV P03TOM0S (1437.

— 1457

)

Ivaoom Sekeljem (banovidem Sckulom); desno krilo vodio je Benedikt Losodc; lijevo Stjepan Bani<5 od Lendave; a rezervi zapovijedao je dalmatinskovlaiki vojvoda DaD hrvatski ban Fraojo Talovac. Turci se raztnjestili kao kod Varne; na desnom krilu stavile sc evropske dete pod beglerbegom od Romanije Daud-Zgurovicem, na lijevo krilo £ete azijske pod beglerbegom anadolskim. Janji^ari smjestili se u srediStu, koje su jo§ utrrdili jednim Sancem, iza ianca nizom deva, a iza ovih fitavom ogradom od Stitova. Sam boj zapode oko podneva, kad je Hunjad udario na evropske iete turske. AH te odoljeie, pomagane janjidarima, navali, te je boj bjesnio §est sati do mrkoga mraka, kad i

se obje vojske vratiSe svojim pozictjama. Jedino grmljavina teikih topova ozvanjala se je

dana izgubio svoga konja, te se je spasao jedino tako, da mu je neki vla^ki knez iz hunjadske iupanije svoga konja ustupio. Kad se je poslije boja sastalo ratno vije<5e, svjetovaie krScane neki pokrJteni Turiin Daud (David), sin Muratova brata Mustafe, koji bijaSe joS za kralja Sigismunda u Ugarsku pobjegao kroz £itavu

Hunjid

no<5.

bija§e toga

ondje se nastanto, neka vojska usred

noci iznenada nahrupi

njih natjera u bijeg, propasti de ditava turska vojska.

on u pol nodi

te se

mah

du5e u prvi

ali

azijske dete.

dinjali

brzo razabra^e, te

ipak

Malo zatim razplamti se borba na sve sirane,

predlog,

taj

Nenadana navala zabuni doprisilise Hunjada na uzmak.

listopada) u ranu zoru zapodeSe bitku

Sutradan (u subotu, 19 i

Gubernatoru svidje se

sa svojim srediitem obori na janjicare.

janjidare,

na tabor janjidara, pak kad

desno

krilo

krScansko

su krScanski vitezovi po-

Ali napokon pretegnu premoc turska. Najprije pojavio se je Turakan za ledjima Hunjadova lijevog krila, te ga tako zatjera medju Malo zati>Ti pade u boju gubernatorov sestric Ivan Sekelj (Sekula), koji se

neduvena junadtva.

turski vojvoda

dvije vatre.

bono lavljom snagom. Svojim

oklopom

sjajnim

bijaSe privukao na se painju najduvenijih

od njih, stasom svojim pravi gorostas, naleti na nj, jednim udarcem desnu ruku, presjekavSi dva put oklop. Pad Sekeljev odludi sudbinom boja VlaSki vojvoda Dan, videci da je bitka za krSdane izgubljena, predade se s ostatkom turskih junaka. Jedan

sablje odsijede

kola

prtljage.

Pod veder stade

Sad zavlada panika krSdanskom vojskom.

svojih deta sultanu.

konjica bjeiati, a za njom skloniSe se topnici to vrijeme nestalo je

pje^ci u logor, utvrdjen

samoga Ivana Hunjada; neki su

najprije

barikadama od mislili,

je po-

ginuo, a drugi opet, da je s jednim odjelom konjanika po§ao, da zadje Turcima za ledja.

Medjutim

nije bilo ni

motno pobjegao

jedno

bojnoga

Nesrecni pje^aci

drugo:

slavni

polja, ostavivSi

junak zatajio

put

laj

sama

sebe, te

sra-

na cjedilu ostatke hrabre vojske svoje.

u logor, pripravljahu se ditavu nod su u neJelju, 20. listopada, Turci sa svih strana na njih

topnici, koji se bijahu vratili

za sutrainji posljednji boj.

Kad

do jednoga nakon slavne, junadke borbe. Boj na Kosovu 18. do 20. listopada svr§io se je podpunim porazom krS^nske vojske. Kaic sc, da je tom prigodom izginulo do .1 7.000 krScana i do 30.000 Turaka (po nekima samo 4000). Uz bana Ivana Sekelja pogibe takodjer ban Franjo Talovac, zatim erdeljski vojvoda Emerik PelsOczy sa svojim bratom Ladislavom, Stjepan Banid od Lendave, Emerik Marczali Toma Sed, brat ostrogonskoga nadbiskupa Dionizija. Mnogi su navalili, izginuSe

na bijegu, narodito oni, koji su se vradali kroz Srbiju, gdje ih je narod lovio, te im se osvedivao, Sto su mu zemlju poharali. Bolje su proSli oni, koji su umakli prema

stradali

prema mom. o porazu Ivana Hunjada bijahu vrlo rano stigle u Dubrovnik. Gradjani azda vjemoga grada bijahu takodjer doduli, da je sam gubernator tporadi nebrojenoga mnoitva neprijatelja, kojih nikojim nadinom nije mogau oboriti< (ob innumerabilem ipso-

zapadu

Vijesti

rum hostium multitudinem, que svoje uzmakao prema morskoj neke svoje brodove u Dubrovnik.

krstariti

Ali brodovi

nullo pacto subverti poterat), s jednim odjelom konjice obali

vratile

(versus

obale se

horas

Arbanije

man

mas);

s toga

poslaSe

namah

da dovedu gubematora diuv da je gubernator zdrav

Romanije.

naskoro, te javtie,

BOJ NA KOSOVU 18.

—20.

USTOPADA 1448.

POSUEDICE NJEfiOVK

7i$

poSao prema Dunavu (versus Danobium se incolume contulisse). Medjutim se bijaSe ipak sklonilo u Dubrovnik i kotar njegov mnogo bjegunaca s Kosova, koje su onda Dubrov£ani na svojim brodovima prevezli ili k banu Petru Talovcu ili u Senj. O svemu tomu obavje^uju Dubrov£aDi gubernatora 4. prosinca 1448., kojom prigodom takodjer oplakuju smrt bana Ivana Sekeija (domini Secli bani nepotis

vestri). Jednaku saialnicu *ialjc dana Dubrovnik udovici bana Franka Talovca. Dubrov£ani bijahu, kao obidno, dobro upuceni o bijegu Hunjadovu. On bijaSe raravno s Kosova s nekoliko drugova umakao u Srbiju, da se prikudi Dunavu Nakon

istoga

ista

Pb&at dbspota Gjuroja Bhankovi6a (Smederevca). Prcobrnati frb ratdijeljen je rotteljn •Itfoom Kredom poprij«ko na dva polja; a •vakoin Viie grhiL

k»dg»,

tao|^uU

plaltem, kojema

ta na krajn larlje pandt«

isa«dja dvs roga, kako koraca na deaao. Nadpia 6rilicom Ijabivi Ko«pod(i)iik

Kao

liljani

>GO)ark£& f vk Hr»(a}U

Srbblemft

}«

poija

nakit

po jedan

kadge

Kljaa.

vidi ae lav

B{o)|{a bl(a)f^T<raii br(l)«to-

Pod«aaTij««.

DrtevBt arkiv a Bate.

raxliditih

nezgoda, krijudi se od Turaka kao

pjeike do Kladova, gdje ga prepoznaie

od Srba, gladan

izmoren dodje sam

despotu u Smederevo odvedoie. Gjurag) Bran-

ne umakne. Cim su velikaii u Ugarskoj doznali, ita se je s gubernatorom sgodilo, nastojahu, da ga ostotK>de is suianjstva. Ali despot nije ga htio pustiti po ito po to. Dne 29- studenoga 1448. borave kovid pridiia ga uza se

HfT. povj. n.

II.

stavi

ga pod sigurnu straiu, da

116

AUSTRIJSKI, VLADISLAV VARNENfilK

ALlmtCHT

LADI8LAV P0STUMU8 (1437.— 1457.).

hrvaiski, te rade, da se pogode sa srbskim u Petrovaradinu najodliCniji velikaSi ugarski Tu sc naMi na okupu varadinski biskup Ivan Vitez, pe£uvski biskup Andrija, izabrani biskup bosanfki Rafael Herczeg, palatin Ladislav Gorjanski, erdeljski vojvoda i

despotonx

Nikola lio^ki, maivanski ban

Rozgon, knez

Rajnold

Favao

Martin Frankapan, knez

Pavao Herczeg

Zrinski,

Sekdeva

Franjo

iupan

Korogj, bihorski

Ivan

Bartol, upravitelj opatije

iupan

(lak, sikulski

Kurjakovic

Gregorije

Krbave,

knez

u Petrovaradinu. Svi

pomenutoga dana punomod Viadislavu Titu§evicu od Bathmonostre i bivSemu ma£vanskomu banovcu Osvaldu Bu^anu (Bwchan), kojom ih Salju srbskomu despotu, te ih ovla§tuju, da ugovaraju s njime >u poslu velemoinoga gospodina Ivana Hunjada, gubernatota kraljevstva Ungarije*. Nazo^na se gospoda ved unapred obvezuju, da de sve tvrdo obdrzavati, Sto bi rcdeni punomocnici prema podijeljenoj im uputi prihvatiti ti

izdaju

despolom

utanadili.

bodu, bile su

No pogodbe,

tezke, te se je

uz koje je despot bio gotov

toga

ugovaranje oteglo.

Zajedno s driavnim vijecem prihvatiti ove pogodbe:

mjcrc

nepravde prema

pomagati

despotu, njegovoj

da za ratova

salva maiestate); 3. ne ce dopultati,

despotovu zemlju, van u sludaju, kad 4.

despotu se vracaju

Hunjad

.sva

Hunjad odride se svake

1. i

sinovima;

obvezuje

se,

Turcima ugarska vojska

vojska

iSla

pomod despotu

posjedovanja u Ugarsko], koja su

svoga sina Ladislava,

drii za

supruzi

gubernatoru

slo-

zle na-

da de

duSmana, izuzev jedino kraljevstvo ugarsko (regni Hungariae

protiv svih

Stititi

vratiti

Napokon moiade Ivan Hunjad

koji

ili

prolazi kroz

sinu njegovu;

oteta, izuzev ona, §to ih

Elizabetom, kderju kneza Ulrika

de se ozeniti

unukom despotovom; 5. za naknadu §tete, koju je ugarska vojska prolazedi nedavno kroz Srbiju podinila, platit de gubernator despotu 100.000 dukata; 6. Hunjad se napokon obvezuje, da de sve te uvjete vjerno izpuniti, te ne ce nastojati, da se ma kojim nadinom oslobodi pomenutih obveza. Na ugovor udarit de se njegov pedat; a

Celj<ikoga, a

k tomu de ga

Tek

prisegom

potvrditi.

po§to je gubernator

modnici drzavnoga vijeca;

prisegom potvrdio

poSto je mladi

suinja svoga izpratiti u Ugarsku.

ugovor, a jednako su ucinili

Ladislav

Na sam Badnjak

puno-

stigao u Smederevo, dade despot

1448. s\iie gubernator u Segedin, gdje

ondje jo§ od 21. prosinca bili sabrani. dne 30. prosinca, piSe gubernator iz Segedina svomu poslaniku kod pape, krakovskomu dekanu Nikoli, obseino pismo, u kojem prida o potonjoj vojni suianjstvu kod despota. Hunjad je pun pouzdanja i nade, na Turke, o svom spasenju da de poraz svoj osvetiti. O dodeku u Segedinu pi§e ovako: >Medju njima (prelatima, barunima velikaSima Ugarske) zatekoh pravi sporazumak slogu, ^to mi podaje nade, da du popraviti zlu srecu svoju. I druge prilike kraljevstva nadjoh u redu. Dusi su poradi poraza, koji nas je stigao, vi$e razdraieni, nego klonuli. S mjesta bi mi ponovo

ga dodekaSe drfavno vijede i.drugi

Nekoliko

dana

velika^i, koji su

zatim,

povjerena obrana vjere

da se

dok se

kraljevstva.

sam tomu

privolio, te

sam namah

ne nauiije dugo mira, stedena na§im porazom.

neprijatelj

se pobrinuo,

Zaista ne du prije podi-

ili dok mi on smrt ne zadade*. Istoga dana §alje svomu pobratimu (magnifice frater noster dilecte) Stjepanu Frankapanu, posredniku svomu kod aragonskoga napuljskoga kralja Alfonsa. I to pismo odiie

vati,

ili

neprijatelju ne osveiim,

gubernator pismo

pouzdanjem nula,

oego se

samosvije&du. v'lie

ohrabriia

kaie Hunjad, da

(minus eerie

sve je malo, Sto patimo*, tako se

tjeii

fregit,

mu quam

potonjeg poraza nije dula kloirritavit).

»Poradi grijeha naSih

gubernator sam.

Uza svu prividnu ratobornost gubernatorovu ne dodje ipak vile do rata s Turcima kroz nekoliko godina U jednu ruku bijahu gubitci na Kosovu preveliki, da se namah nove dete skupe, a u drugu osjecale se posljedice poraza iivo u pridruu Ugarsko] icnim jo) kraljevinama zcmljama. K tomu su se u samoj Ugarskoj podigli neki stari protivnici Huojadovi, dok je na juiooj periferiji Ugarske zavladao obdi metei i rat sviju protiv svakoga. Protiv despota &tajao je bosanski kralj Stjepan TomaS; protiv ovoga opet i

KO^OVU

BOJ NA

dizao se je njegov

njegova oblast

^20.

opet

£emu

bosanski

sam driao

medjusobnoj zavadi, tako da

se je odslije kralj

posljednji

Talovca dizala se takodjer braca

Petra

Petar. Protiv

svedjer

biii

tada

227

upravo u ono vrijeme

si je

hercega, po

naslov

hrvatsku, koju je

baniju

Cetvero brade Talovaca, po imenu su

Vulc£i<5, koji

izprosio

III

POSUKDIGK NJKGOVK.

hercegovinom (hercegovom zemljom).

nazivati

herceg Stjepan otimali Frankapani, koji

L13T0PADA 1448

cara Fridrika

stala

—

vojvoda Stjepan

veliki

tast,

u kraija njema^koga

18.

Mleici nt

biskupi hrvatski nijesu mogii posve Izmiriti.

Sveobce dakle smutnje

nijesu dale ni pomisliti na to,

da se nastavi osvetni

Turke. Trebalo je paie svima silama nastojati, da tijekom godina 1449.

do obcega mira,

podpuno

jer je prijetilo

razsulo, koje

Gubernator dodu?e u jednom

raza na Kosovu.

bilo posljedica

pismu

TemeSvara

rat

dodje

1450.

Hunjadova po-

24. sijednja 1449.

uvjerava krakovskoga dekana Nikolu, svoga zastupnika kod rimske stolice, da nije klonuo

duhom, pade

gotovo uvrijedjen spoditava, neka se toliko ne brine za njegovo razpokojima bi se proslijedilo ratovanje (curet igitur paternitas

lozenje, koliko vi§e za sredstva,

quam

renouetur magis,

tua, ut facultas

sa znanjem

privolom Hunjadovom

—

animus);

ali

isti

borave vec

niah

palatin Ladislav Gorjanski

—

jamacno

erdeljski vojvoda Nikola

kod despota Gjurgja Brankovica, pak rade, kako bi njegovim posredovanjem do^lo do mira s turskim sultanom Muratom. U jednom pismu od 21. svibnja 1449, pbanim u Smederevu, odituje despot, kako su reieni velika§i s podpunom ovlasti ugarskih Ilo^ki

staleia

mnogo

kojima

bi se iudjeni

neka

Srbiji

ugovarali

mir

sedam godina.

traje

njime o miru

Turcima, pak onda predlaie pogodbe, pod

moglo

bar primirje

ili

utanaditi.

VlaSka, koja je za predjaSnjih

Pogodbe

bile bi ove:

Primirje

ratova od Turaka opustoSena,

placat <^e sultanu za vrijeme primirja samo polovicu obidnoga danka; jednako polovicu danka neka daje Srbija, a uza to polovicu vojske, kojom mora cara pomagati. KraIjevina Bosna neka placa ditav obidni danak, jedino neka sultan bosanskomu kralju oprosti dug, Sto mu je dosad u to ime duzan. Ako sultan ne bi htio duga oprostiti, neka se i

bosanski

dalje

kralj

kraljevina Bosna,

Vladari

iitelji

sam

kao

till

VlaSka, kraljevina Srbija (regnum Rasciae)

s njime pogadja.

njihovi vladari

neka

podanici

uzivaju

podpuni mir od Turaka.

kraljevina smiju bez ikakve zapreke s turske strane dolaziti u Ugarsku,

da obadju kraljevske dvore (causa curialitatis), da obave svoje poslove. Turski trgovci smiju slobodno dolaziti sa svojim trgom jedino u Beograd, Kovin, Hram, Severin i KaranSebeS; jednako 6e despot izabrati toliko mjesta u turskoj zemlji, kamo ce dolaziti i

ugarski trgovci. Ijima

Ako

ugarski huzari podinili

obratno turski vojnici

kakovu nepravdu

ili

nasilje turskim iite-

ugarskim podanicima, neka se poradi toga ne smatra

mirje prekrSenim, nego neka se krivci kazne Sudac u tim stvarima bit de despot.

predlaie uvjete

despot,

vrijedile

danak kao dina, a

O Duhova

neka se gleda

mogao mir

kraija i

ne za

taj

mir

bizantski

car.

Ako

se uz redene

neka se primirje obnovi uz one pogodbe, koje su Vla§ka Srbija pladale bi tada turskomu caru ditav

ugovoriti,

Sigismunda.

kraljevina

ukljuditi

pri-

Napokon

Bosna; jedino neka se gleda

mir utanaditi samo za sedam go-

viSe.

predlozima srbskoga despota vijedao je malo zatim ugarski sabor, koji se je oko (1. lipnja)

sastao

PeSii.

taj

sabor

btjaSe

stigao

zasebni

poslanik pape

Nikole v., po imenu Valentin, koji je uz ine poruke papinske svjetovao sabranoj gospodi poglavito tri stvari, da se nakon teika poraza ograniie odsad samo na obranu zemlje

hanc susceptam cladem intra fines regni armorum manus contineamus), nadalje da budu medju sobom sloini mirni (de concordia et unione inter nos obseruandaK napokon da primu u svoju zaStitu bosanskoga kraija, koji je radi toga, ito bijaAe preSao u krilo katolidke crkve, morao mnogo patiii ne samo od svojih podanika patarena (asta svoga Stjepana Vukdica, nego od srbskoga despota Gjurgja Brankovida. Ugarska go(ut post

spoda bijahu \rlo ozlojedjena, pa£e razdraiena poradi

tih

poruka miroljubivoga pape,

ALBRBCHT AUSTRIiSKl, VLADISLAV

SSS

VARNBNCiK

LADISLAV P08TUMUS (1437.— 1457.).

dali oduSka u posebnom pismu na papu od 24. lipnja 1449., kao u pismu na dekana Nikolu, svoga zastupnika na rimskom dvoru. Oni ne traie od pape savjeta ubecanja, nego pomoci; ta oni se ne bore jedino za svoju domovinu, nego jo§ iSe za vjeru krScansku. Dekan Nikola neka im ne javija uvijek same o nadama i obedanjima, nego o Minima (ut effectum nobis, non spem reportare videaris). Neka udini

su svojoj zlovolji

jednorn kraj vje^nonnu spota obstoji, a

imati;

dosadnomu

Napokon u pogledu bosanskoga

iz^ekivanju

»Sta se ti(e bosanskoga kralja, to <5emo opreku, koja

odituju papi:

sudbenim putem,

riJeSiti

smo jasno

oditovali

ovom saboni (postremo

demo

uz onu

de-

stranku, koja de vi§e prava

su kod nas

obiju stranaka, koji

domini regis Bosnae, differentiam

facto

stati

poslanicima

kralja

izmedju njega

illam,

bill

quae

inter

ipsum et despotum Rasciae viget, per uiam iudicii sedare deliberauimus, assistemusque tandem parti, quae plus iuris habitura est, prout super his oratoribus ipsarum partium, qui apud nos in hac congregatione fuerunt, ceita auisamenta dari fecimus). Sta je sabor odiucio u pogledu mira

koje se despot nije

kad

varadinski

usudio

biskup

iznijeti

Ivan

pred turskoga cara Jedino take moze se razumjeti,

jednom pismu na papu od 20. listopada 1449. nije do§lo do mira s Turcima. Biskup naime

Vitez u

na despota, Sto ba§ njegovom krivnjom

tuii

piSe papi: »$ta s

obzirom

s njima;

Turaka, ratovanje

tide

kakovo

to,

mtrom

Nam

licet,

smo

traje

Nama

traje.

zgodnim, da ugovaramo dosad, rekao bib,

se je doduSe

utanadimo mir

sluzili

nesrecnim po-

posrednik (despot), kako se govori, bojao, da bi

s naSim (quantum vero de parte Teucrorum, durant bella, restantque. considerata qualitate temporis, visum nuper fuerit treugas pacis tractare cum

rat sebi

eis,

njima

vrijeme, iinilo

nijesmo ni§ta postigli, jer

ali

srednikom, bududi da se je

sed aduerso, ut

suscipere;

Svakako

taj

navukao*

infectam retulimus, je

etenim mediator,

da se

izvjestno,

dixerim, mediatore, liactenus

ita

uti dicitur, nostra

driavno vijede

studenoga

stali

svima silama

1449. sastao

se je

pace

sibi

raditi,

Ugarske

Turaka.

da se Ugarska

bosanski

kralj

perperam

iisi,

rem

bellum timebat conficere).

posredovanje despota Gjurgja

dine 1449. nije doSlo do mira izmedju

11.

Turcima, nije poznato; no vrlo je vjerojatno,

predloge despota Gjurgja. Jamadno je traiio povoljnije uvjete, mozda takove,

je zabacio

izjalovilo,

Nasuprot su

da go-

gubernator

od Turaka. Dne madvanskim banom

§to jade ogradi

Stjepan

TomaS

Ivanom od Korogja u gradu Doboru u Usori, da utanadi, Sto bi bilo na korist kraIjevstvu bosanskomu, a za >mirno stanje« kraljevstva Ungarije. Bosanski kralj nazodna vlastela njegova obvezuju se torn prigodom svedano, da u budude ne de kraljevini Ugarskoj njezinoj svetoj kruni, kao ni gospodinu gubernatoru Ivanu Hunjadu podiniti nikakvu nevjeru ni neprijateljstvo, da ne de dozivati Turaka protiv Ugarske, niti im pruiati ma kakvu pomod u tom pogledu; nadalje da Turcima, koji borave u njihovim oblastima podev od Drine pak do Ukrine, ne de davati prevoza (vadum seu navigium); u obce da i

ne de

pak

kojim povodom

tolika

sila

odoljeti, niti

tom

turska

zta nanositi

Ugarskoj,

dopustiti,

da to drugi

dine.

Ako

Bosne provalila, da joj ne bi mogli sami brodove od njih obraniti, onda de s mjesta o barune kraljevstva Ungarije, pak de onda sve

redeno kraljevstvo

gore spomenute prevoze

ili

gospodina gubernatora

ili

obavijestitt

niti

po njihovoj odredbi. Pomenutim ugovorom u Doboru kralj se je Stjepan Tomai opet posve prislonio uz Ugarsku gubernatora njezina Ivana Hunjada, baS onako, kako bijaile uradio godine 1444, kad je s pomocu Hunjadovom odriao viadanje u Bosni Nije nevjerojatno, da je redeni ugovor bio naperen proti despotu Gjurgju, staromu takmacu bosanskoga kralja. Ta ugarska gospoda bijahu onako kivna na despota, koji nije htto ili mogao posredovatt mir s Turcima uz onake uvjete, kako su ih oni traiili. Napokon je sam gubernator nastojao otresti se okova, u koje ga bija^ despot proile godine sapeo, prije nego ga je pustio tx suianjttva svoga. Gubernatorov sin Ladislav boravio je joi svedjcr u Smederevu diniti

BOJ NA

kao

svoga otca

talac

Celjskoga.

Ulrika

dekao

KOSOVU i

18.

— 20.

LISTOPADA 1448.

POSUKDICK NJE60VK.

339

nesudjeni zarudnik despotove unuke Elizabete, kceri kneza

sve

bilo

da se osveti za naneseno Gubernatoru nadala se je za £as,

Huojadu

Ivanu

neugodoo

bana

tegotno, te je jedva

poniienje.

kad se

to zgoda,

je opet

u Budimu sastao sabor u

je sabor i o torn, kako Ugarska oslobode obveza prema despotu, koje bijahu u prosiocu 1448. prihvatili sveCianim prisegama zajamdili. Odiudeno bi obratiti se na papu Nikolu V., te ga zamoliti, neka proglasi ni§tetnima sve zakletve, poloiene od gubernatora i ugarske nevolje. Papa Nikola V., koji je ba§ one godine slavio jubilej gospode u dasu nuide

drugoj polovici sijednja 1450. Uz ine brojne poslove razpravljao

da se gubernator

u hrvatskim spomenicima), zelio

(>veliki rim« 12. travnja

buUu, kojom

1450. izdao

po&tena, nedovjedna, nerazborita

ugoditi

postupak

ugarskoj gospodi, te

djela despotova

je zaista

proglasio za

>De-

nedostojna« (iniqua, inhumana, irrationabilia et indigna),

ugarske barune odrijeSio od polozene zakletve. Hunjada Prije jo§, nego 5to je spomenuta bulla bila proglaSena, do6uo je despot Gjurgje, &ta sve ugarski baruni snuju, da pogaze, §to bijahu nedavno svedano uglavili. SazDao je to, da gubernator kani s vojskom provaliti u njegovu zemlju, te ga silom prinuditi na te Ivaoa

posve drug! mir. Despotu se je to daio na zao, te je odlu£;io silu silom odbiti. O tome obavijestio je svoga pouzdanika Ivana Kallaja (Johanni Lewkws dicto de Kallo) u pismu

21. travnja

vaSe

1450. ovako:

nama poslane gubernator

spodin

Djemu nanesena,

muiu,

podpuno razumjeli. O nama u stolu drfavljana

proti

Znajte,

nama

torn pak, §to

(saboru) poradi

da smo mi

piSete,

da je go«

zarobljenja,

od nas

primio neku osudu, slu^amo nerado, te se dudimo vama, da

ili

poradi

naS yjerni£e!

Ijubljeni

obavijesti

izradio

(gubernatoru)

>Odlicni

toga

kako smo

nijeste

pred re£enim

tada

drzavljanima protuslovili, jer

smo mu

od istih driavsad jo§ imademo, da Ijana dobili pismeno oditovanje (literas expeditorias), koje pate prinudjeni. Sto nam pak javljate smo sve, §to smo mu tada nanijeli, ud;inili pravedno opominjudi nas nekako, da bi s njime morali utanaditi savez podpunoga mira, te nam doglasujete podjedno neke prijetnje, da c'e on u te naSe strane provaliti s ratnim detama, ako bi mogao od nas dobiti podpuni mir, poljskima, a od drugih naroda, de&kima ste ipak

dobro

znali,

mi glede svega, §to

tada

u£inili,

ako pak ne bi, da de onda u naSem kraljevstvu nanositi Stete, plijeniti robiti: (znajte), da nas ova poruka vaSa nije mnogo ili gotovo ba§ niSta zastraSila, jer ako bi on u pomenutom kraljevstvu na§em kakove §tete ili pustoSenja dinio, moiete biti da ce dobro

biti,

da demo mi modi ne samo za vede $tete, nego pade takodjer svako pile naSega kraljevstva dobiti glavu jednoga dovjeka, ta je jamadno draia (quod nos non solum pro maioribus dampnis nostris, verum

sigurni,

za a

uno

regni caput

hominis, quod

pocius

eciam

existit,

habere valebimus). Dano u Smederevu u utorak pred blagdanom blaienoga Gjurgja

pro quolib^t

pullo

nostri

unius

carius

mudenika godine Gospodnje 1450 Gjurgje s Boijom pomodu kraljevstva Ra§e despot go^podar Arbanaske*. Medjutim bijaSe Ivan Hunjad svoje prijetnje izpunio. Joi u olujku i travnju bijaSe despo u oteo sve gradove posjedovanja, Sto ih je driao kao barun ugarskoga kraljevstva. OsvojivSi despotove gradove Munkad, Nemeti Satmar, Asonjpatak, Debrecin, Besermenj Tur (oppidum Thwr; odatle piie 1. travnja poiunskomu iupanu Jurju Rozgonu, da mu i s mjesta poilje lumbardu >Chokac zvanu), provali negdje na koncu travnja ili prvih dana i

svibnja

Srbiju.

§ta

se je ondje zgadjalo, nije

nam

todno poznato;

ali

joS u svibnju

da se je s despotom pogodio. Dne 2. lipnja odgovaraju Dubrovdani gubernatoru na njegovo pitmo. Osobito se raduju, >ito je dobar i oslobodjen veleiskreni mir utanadio s gospodinom despotom, ito mu je povraden moini gospodin Ladislav, preljubljeni sin njegov (quod bonam et sinceram pacem feceritis cum domino despoto, et de reititucione et de liberacione magnifici domiai Latislavi,

javio je gubernator gradu Dubrovniku,

210

ALBIIBCHT

filii

vestri

AUSTflllSiCf,

carissimi)

despotovu dvoru,

VLAD(SL4V

VARNKN^IK

LADISLAV POSTOMOS (1437—1457).

Damjan, boravedi na Jo* lale, Sto su njihovi gradjani Paskal gubernatora, kako ncprijateljstva irmedju despota utrok nesloge i

bill

Hunjad priklopio svomu pismu. Dubrov6ani 6e stvar krivce strogo kazniti, da bude drugima ra primjer (ut ceteris transeat in exemplum). iztraiiti u£inio s despotom nekakve Gubernator oslobodio je doduSe svoga sina I^dislaya se to razabira

ccdulje, koju je

pogodbe;

pravoga mira ipak jo§

ali

Kad

nlje bilo.

se je u polovici

lipnja

1450. sastao

kojom je guberprema despotu, izoStrila Srbije To odaje uz ino neko vrlo oStro pismo se je ponovo opreka irmedju Ugarske poznatomu ved Ivanu Kallaju. Evo ga u lipnja 1450 24 despotovo, ito ga je pisao hrvatskom prijcvodu: »Odlidnomu muiu Ivanu Lewkes de Kallo Gjurgje, s Boijom posmo mi vaSe dostavljeno t. d. Znajte, da gospodin Arbanaske mo6\i despot RaSe nam pismo posve razumjeli. Govorite nam, da ste se na saboru mnogo za nas zauzimali, ugarski sabor u Budimu, pak se ondje proglasila bulla pape Nikole V.,

natora

ugarske barune odrijeSio od prisege

preuzetih obveza

gubernator pred redenim driavljanima

narodito u pogledu one osude, koju je gospodin

Mi medjutim znademo, da biste vi, kad bi uloiili samo jednu rijed, mogli bili protusloviti. §to pak kazete, da nama pismo (oditovanje), 5to ga imademo, niSta pomo<5i dao

izredi.

ne moie,

jcr je

gubernator ono u£inio

okovima

baruni kraljevine Ungarije nijesu

vinculis fecisset): ali ostali

(quia gubernator in

u okovima, kad su pri-

bili

onoga oSitovanja. PiSete nam napokon, da se mnogo starate za naSe stvari pred pomenutim drzavljanima. Mi nemamo nikakvih takvih posala kod redenih Pisano u Smederevu na staleia, radi kojih bi nam trebalo ma tije pomodi (truda) stali

na izdanje

blagdan

Ivana Krstitelja godine Gospodnjec.

sv.

Sudedi po

ovomu pismu

bijaSe

godine 1450

Gjuragj u polovici

despot

prekinuo

njezinim gubernatorom, Tek slijedede godine 1451. dodje Ugarskom napokon do konadnog izmirenja izmedju zavadjenih stranaka. Tomu je jamadno u prvom

svaku svezu

redu doprinijela smrt turskoga sultana Murata

Muhamed

II.

1451), kojega je naslijedio

veljaCe

ugarska gospoda, koja su nastojala onda slavohlepni izmiriti Brankovide s Hunjadima, pak da se onda sloioim silama obrate na drugu stranu. JoS u srpnju desili su se u Smederevu kod despota najodlidniji magnati ugarski, nastojedi i

oko

podhvatni

sin

II.;

izmirenja. Bili su to palatin Ladislav Gorjanski, erdeljski vojvoda Nikola Ilodki, sudac

kraljevskoga dvora ladislav

Paloc

tora zastupali su njegovi dvorjanici Ladislav

mudnih i

od Vrbova

Ivan

dugotrajnih dogovaranja sloiiSe se napokon tako, da se

Brankovida utanadi vjerno prijaleljstvo

Bak od Berenda. Nakon izmedju porodice Hunjada

unija, koja bi se utvrdila

potomaka obaju rodova. Ugovor o mini Gorjanski

od Sredne; guberna-

varadinski biskup Ivan Vitez

ienitbi

dade

sastaviti

ienitbom najmladjih

sam

palatin Ladislav

kolovoza 1451.

uvodu izpravc o miru odituje despot Gjuragj najprije, kako su se >zajednidkom gubernatorovom*, a po preporuci ugarskoga sabora biskup varaprivolom njegovom i

dinski Ivan Vitez, palatin Ladislav Gorjanski, vojvoda Nikola Ilodki Ijevski Ladislav Paloc prihvatili, da posreduju mir

vrhovni sudac kra-

slogu izmedju njih dvojice.

Zatim^ka-

leledi ne samo ono drugomu podinili, nego da uklone svaki dalji povod mrinji razmiricama sukobima medju njima, naJli, da 6e najbolje to postidi, ako ih sprijatelje i srode bradnom svezom njihove djece Sada despot Gjuragj svedanim nadinom

zuje,

kako su

dvojica (despot i

gospoda posrednici (mediatores), i

gubernator) jcdan

uvjerava, da teljstvo

izravnati, Sto su njih

sve predao

zaboravi, Sto

srdadnu Ijubav u budude Ivanu

zla

Hunjadu.

naneseno,

obedaje iskreno

svoje osjedaje

prija-

dokaie, daje

blagorodnu djevicu Elizabetu, unuku naftu, kdcr presvjetloga gospodina Ulrika, po Boijoj milosti grofa celjskoga, ortemburikoga i zagorskoga, rodjenu od kderi naie gospodje Katarine, koja se djevica s privolom] nje-

Hunjadovu mladjemu sinu

zinih roditelja,

Matiji za icnu

»8vijetlu

pod naSim staranjem, duvanjem

razpolaganjem

pod naSom vlaSdu

nalari*.

BOJ

NA KOSOYU 18—20. LIgTOPADA 1448.

POtUBDICB NJEGOVB.

231

No kako je Elizabeti sada tek deset godioa, te se mora dekati na vrijeme, >kad se po zakonu vjendati nioie«, odredjuje se, da vjenianje bude istom na sv. Nikolu, naime na 6. prosioca 1453. Ako hi despot prije toga roka umro, moraju ovaj ugovor izvrSiti oni, koji iza njega ostanu; s toga veie taj ugovor i >ieou njegovu gospKxlju Jerinu, sinove Lazara, njegove Grgura, Stjepana gospodje supruge sinova njegovih, i k<fcri njegove i

pomenutu gospodju Katarinu Celjsku i

Margaretu, kder sina

I^zara, kao

Margaretu, i

djevicc:

pomenutu Elizabetu

Celjsku,

sve druge*. Vrlo je zna£ajna ova odredba despo-

>AH hoccmo, da, kad ako volja Boija bude, te se pomenuta djevica Elizabeta, UDuka na$a, dovede u kudu gospodina gubernatora, ona ostane u svojoj vjeri gr^koj (in ritu fidei Grecorum), da vazda s njome u njezinoj druzini bude svecenika grdkoga obreda, kao plemida, gospodja djevica, koje mi iii na$i sinovi za to izaberemo*. Ako bi se nadalje dogodilo, da zbog kakvih nepredvidjanih uzroka, bilo svjetovne, bilo tova:

*t>*^''

Sultan Muiiamkd SBinljeiio

•

nedaljc Srcntioikoga kipara fiertold* (oko 1460.).

naokolo

je napii:

II. Itco

roedalje

Ttdi se popraje

Mjhamedovo. «

>Maninhet A«ie ac TrapetaosU magoeqve Grct'e inper*t(or). lavoroik u kr. kabiostu aU:ih pi*n»sa a B«rl>aa.

crkvene niravi,

iii

nemamo

namjeni*,

se dakle

agovoreni dan

ito

sama djevojka Elizabeta ne

veli Gjurgje,

— — ako

da za Matiju podje,

bi htjela,

*da njezinu volju na ovaj brak prisiljivamo«,

>jer bi

kakvih uzroka desilo (osim naravno slu^aja smrti), da se Elizabeta na

ne vjenda

Ugarskoj imadu pripasti

Matijom, onda

Hunjadu

gradovi

svi

sva posjedovanja despotuva u

Gradovi pak sela jesu ova: Munka£, Nemeti-Satmar, Asonjpatak, Debrecin Besermenj, >ko)e re^eni gospodin gubernator i sinovi njegovi s izvjestnog opravdanog razloga ved sada driec (nunc erga manus prefati domini Johannis gubernatoris et filiorum suorum certa et racionabili ex causa habite et existentes*); zatim Kupinik, Mitrovica, Slankamen Zemun u srijemskoj iupaniji, Be£f>j Vitagoi u zarandskoj Be6kerek u torontalskoj, Rrdlomlja u kralovskoj i

njegovim

sinovcima.

iupaniji, koja sada despot joi imade, ali bi u

porodici

Hunjada.

ponenutom

slu^aju takodjer imali pripasti

Medjutim se despot obvezuje ved sada, da de u svojim ugarskim

ALBRBCHT AUtTRIJSKI, VLADISLAV

^ja

VARNKNCik

— 1457.)

LADISLAV POSTUMUS (1437.

gradovtma, koji su netom izbrojeni, postavljati za upravitelje samo takove Ijude, koji su ugarski plemidi

mines) Napokon ako bi se

Ovako

scilicet

hungari ho-

possessionati

ugovorena ienitba izmedju Elizabete Celjske i poradi smrti jednoga od niih dvoje, neka se onda

obaviti

srda^no prijateljstvo nadalje njeguje izmedju porodica ojihovih.

nakon smutnja

ultra annis) ipak

nobiles

sludilo, te se

mogla

Matije Hunjada ne bi

iskrena Ijubav

(constitucndi

posjednici

doSlo bar do

po tome moglo

razmirica od triju godina viSe (a tribus citra vel paulo nekakva izmirenja izmedju Hunjada Brankovida, te se i

da ce

odekivati,

sporazumak izmedju gubernatora i celjskih svezu. Cini se, da je naroiito despotu na uspomenu svoga bratimstva s Ivanom Hu-

potrajati

knezova, naro£ito ako jednom stupe u rodbinsku

Gjurgju odlanulo

izmirenjem, jer

tim

njadom dao u to vrijeme kovati zasebne srebrene dinare, koji bi imali biti sve6an prijateljstva. Na lieu tih dinara prikazan je despot, kako vidljiv dokaz poludene sloge pod otvorenom krunom sjedi na stolici, drie<5i u desnici goli mad, a u Ijevici zemaljsku kruglju s dvostrukim kriiem; na zali£ju opet vidi se grb Ivana Hunjada ugarski. ]edan i

takav dinar nalazt se u arkeologidkom muzeju u Zagrebu. s despotom Gjurgjem mogao je Ivan Hunjad poraditi o torn, da novim turskim sultanom Muhamedom II. To mu je takodjer poSlo za rukom jo§ tijekom godine 1451. U jednome pismu od 6. veljade 1452, §to ga iz Budima piSe iiteljima grada BraSova u Erdelju, javija on njima, >da je izmedju kraljevstva Ungarije,

Nakon

se pogodi

njega

izmirenja

cara turskoga posredovanjem stanovitih vladara (per

utana6eno primirje na pune

tri

voda Vladislav*. Koji su vladari

(Nutarnje prilike

godine, ili

da je u

medium certorum principum)

mir ukljuden takodjer vlaSki voj-

knezovi posredovali mir, nigdje se ne spominje.

Ugarskoj; borbe

taj

Neposredna posljedica poraza na Kosovu

joS

bila

Ivanom Jiskrom, i

da se

ta,

1449.

— 1452.).

ugled gubernatorov

u Ugarskoj znatno smanjio. Velika vedina baruna, a osobito nizega plemstva stajala

dodu&e

dalje oduievljeno uza nj;

porazu radovali, te jatelji

prigodice

njegovi, koji su javno

radili,

sasvim ugrabe. Medju te spada u prvom redu iz

magnata zavidnih,

Napokon

podrugivali.

potajno

ili

bilo

digli

koji su se i

neki

stari

nepri-

vlast budi §to je jade stegnu,

mnogo ved

njegovu budi

spominjani kapetan Ivan Jiskra

Brandisa.

Jo§ godine 1447., kad je ugarski sabor u Budimu dankom 27. bio ukinuo sve kapo Ugarskoj, koji su doslije u pojedinim kotarima zapovijedali,

petanije (capitanei, vicarii) bijaie se Ivan

podigao na obranu

jiskra

dilanak bio poglavito proti

Tek nakon

Ugarskoj.

takmacem, utanadivii ugovor.

Taj

iestokih

vlasti.

borba

pogodi

liSi

dobro znao, da je redeni

njegove driavine u sjeverozapadnoj

Ivan

Hunjad sa svojim najopasnijim

njime 21. srpnja 1447. u Rimavskoj Soboti (Rimaszombat) zaseban

znameniti

puDoljetnosti krmija

svoje

njemu naperen, da ga

ugovor sadriaje ove pogodbe: Ivan Jiskra ostaje

Ladislava Postuma

dalje sve

>kapitanom gornjih 8trana<

(quod pre-

aduham etatem prefati domini regis Ladislai illarum parcium superiorum capitaneus permaneat); Jiskra predaje neke svoje gradove varoSi u ^ipuikoj i iaroikoj iupaoiji, a dobiva mjesto njih neka mjesta u zvolenskoj iupaniji; na* dalje primat de on kroz tri godine dohodak kremnidke koiidke komore, kao i tridesetnice poiunske, kako ih je dosad primao. Suvi&e pobirat de kroz tri godine dohodke komorske iz iupanija iaroike, abaujvarske zemplinske, da njima plada svoje dete. Nakon

dictus Johannes Jyskra usque

ftestnaest

sada

drii,

dana dobit de

joft

budi povratiti, budi

usUDovljena roka svotu od

17.000 razvaliti.

forinti, ali

de za to

neke gradove

Napokon obedaje gabernator

tvrdje, koje

izplatiti Jiskri

u dva

pod pogodbu, da ne dira vi&e ni u koga, nego dp nasuprot na poziv gubernatorov ustaje sa svom snagom (toto posse) na one neprijatelje kraljevstva Ungarije, koji bi se nalazili unutar granica toga kraljevstva. 12.000 zlatnih

forinti

TAHNJK PRILIKB U UOARSKOJ', BORBB

odredjeno,

JoS bi

jedna

IVANOM JISKKOM (1449

— 1452)

3)3

stranka ne smije progoniti dosadanje priviienike druge

straoke; pa£e da moraju obje sve zarobljenike pustiti na slobodu Kako se razabire, guberoator je, pripravljajuci se za rat s Turcima, svome takmacu svaSta, samo da ga umiri sebi prikloni. Ali mira ipak ne bi sveiano obe(^o mnogo i

medju njima.

jedou ruku

opet Ivan Jiskra stao

Siriti

svoju vlast, ne

spodu. Za Jiskrom povodili se ne vitezovi,

tako da

je paCe obladao

gubernator

nije

mareci

obveza, a u drogu je

preuzetih

izpunjao

za gubernatora, ni

samo njegove podvojvode, nego

ugarsku go-

drugi tciki

poljski

napoleon Citava sjeverozapadna Ugarska dolta u njihove rake. Jiskra

znamenitim gradovima, kao Sto su

Levoda, PreSov, Bardjejev,

KoSice,

Komorovski zagospodovao liptovskom iupanijom. je godine onda 1448., dok je Ivan Hunjad ratovao s Turcima Sve to zgadjalo se 6amio u suianjstvu u Smederevu. Kad se je gubernator vratio u Ugarsku, planula je Sdavnica

Uza

drugi.

nj je poljski vitez

zestoka

borba izmedju njega

Ivana Jiskre.

Vec

zove ih ponovo u PeStu, da budu nazo^ni >ugoTaranju

PreSova na dogovor; dne s

osiguranje mirac (ac signanter pro interessentia tractatui

de Brandys 24.

lipnja

1449. poziva driavno

u prvoj Cetvrti

gradova KoSica, Levote, Bardjejeva

vijece zastupnike

8. lipnja

Ivanom Jiskrom od Brandisa za cum magnifico Joanne Gyskra

pro securanda pace). Alt do mira ne dodje; pa(^e ugarski sabor tuii se po svomu zastupniku, krakovskomu dekanu Nikoli, rimskomu papi ovako:

»U ostalom znajte, da su se u gornjim stranama kraljevstva podigli deiki hajduci (Bouvadjaju krivovjerje hemos latrones), koji su uz ostalo, ito teiko podnosimo, uveli §aro§koj imade vrlo mnogo parokija, u kojima Husita, tako da u zupanijama §ipu§koj se ve6 prima priCest pod objema podobama. Proti ovima pokrenuli smo rat, kako smo i

sada

diniti

mogIi«.

Rat izmedju Hunjada

abaujvarska, tekovska

poglavito zupanije

Kdvesdu; u polovici kolovoza toj

vojsci stavio je

§alje

§ipu§ka.

Dne

1449., a pozori§tem

(in

Ivana Sekeija, koji

22. srpnja boravi gubernator u

jedan odio svojc vojske prema KoSicama.

svoga Surjaka Sekeija

Czakiel), otca nesrecnoga

u drugoj polovici

Jiskre bjesni

bija§e proSle

iclo

— capitaneus

capitaneum sororino Czaklone,

godine na Kosovu poginuo.

ga tu malo zatim napade Jiskra sa Sam Sekelj pade u boju, a velik dio ugarske vojske bi zarobljen. Sad pohita sam Hunjad, da osveti smrt svoga Surjaka. Najprije osvoji tvrdinju Moldavu, koju bijaSe Jiskra nedavno podigao, te zarobi

Sekelj se utabori

svojim deikim

kod §omoSa

(in villa

poljskim (^etama, te ga

Sumusch), 5.

ali

rujna 1449. svlada.

tamoSnju posadu, koju nemilo osakati, odsjekavSi

svima obje ruke

nos,

izkopavit im

po jedno oko. Odanle provali do Kremnice, koja se obrani; a onda u SipuSku iupaniju. Medjutim umijeSa se u tu borbu poljski kralj Kaiimir na molbu svoje supruge Sofije, odrediv&i poslanike, medju njima krakovskoga biskupa Zbignjeva siavnoga povjestnidara Dtugossa (kaoonika krakovskoga), koji <5e ratujude stranke izmiriti. Zbignjev sa drugovima dodje 29 studenoga u okoli§ Kremnice, gdje se bijahu oba protivnika utaborila, te ih nakon mnogih dogovora iesti dan (4. prosinca) skloni na primifje do 25. srpnja dojd\x6e godine. Ve<S 13. prosinca javlja Aeneas Sylvius kardinalu Ivanu Canrajalu, da je da se nada odsad provoditi miran lagodan Jiskra sklopio mir s ugarskom gospodom, i

uxoriam ducere) Vjerojatno

uz suprugu svoju (iamque vitam sperabat ociosam da je we6 ovom prigodom Hunjad obedao Jiskri za suprugu svoju sestru, udovicu nedavno poginuloga Sekeija. Primirje prihvatili su takodjer ugarski staleii, koji su se podjedno obvezali, da de oni preuzeti izpiatu onih novaca, koje bija^e Hunjad obe^ao et

iirot je,

ugovorom u Rimavskoj Soboti. Gubernator bijaie naimc od obrdanih 12000 dukata platio samo 1400; sada se obvesale ttaleii, da de namiriti ostatak od 10.600; i to 2000 namah, 2000 dne 6. sijednja 1450, a 6600 dne 2. veljade 1450. Novce de poloiiti svaki put kod vijeda grada Koiica, gdje je tada bila stolica Jiskrina. Nasuprot opet zadaidu svojom kapitanskom« (sub vjerio se je Ivan Jiskra »dobrom vjerom kr^nskom

Jiskri

joJ

ALBBRCHT AUSTRIJSKI, VIJ^DISLAV

«34

VARNBN«IK

LADISI^V POSTUMUS (1437—1457).

capitaneatus honore nostrae), da 6e todno obdriavati sve ustanove mira rimavskosobotskoga, ako bude i gubernator itpunio sve, Sto je obrekao. U prvoj ictvrti 1450, ugovaralo se je o konainom miru, pri iemu je opet sudje-

dignitatis

lovao krakovskt biskup Zbignjev, ponukan od rimskoga pape Nikole V. iidao je sam Ifan Jiskra u Koiicama pismo, u kojem se zove »glavnim

Dne

oiujka

kapetanom go* spodioa kraija Ladi8tava«, i kojim proglaûje, da je s gubernatorom Ivanom Hunjadom, jegarskim biskupom Ladislavom Hedervarom, sudcem kraljevskoga dvora Ladislavom drugim baruoima meStrom kraljevskih tovarnika Ivanom Perenjem, lô Palocijem (perpetue pads unionem slogu< •vjedtti mir et concorutanaîo driavljanima Ugarske i

diam), pak da su

gradovi

mir svojim peiatima poivrdili

taj

zatim gorski gradov. Kremnica, Sdavnica

Banska

Levoda,

KoSice,

Ovo odtovanje

Bistrica.

Bardjejev,

phhvatili su

neki Veceslav. I gupodvojvode Jtskrine, kao Nikola Tvorkov iz Jesenica, Jankovski radostnu vijest, da se je pogodio DubrovCanima pismu posebnom javio je u bernator Dubroviani lipnja 2. 1450. ovako odgosu mu 8 mogudim takmacem svojim; a na to i

miru (de optima pace), koji ste utanaCili 8U

pisma vaSega gospodstva o vrlo dobrom drugima vladarima i zemljama, koje Cesima

>S velikom ugodno§(5u doznali smo

Yoriii:

onomu

kraljevstvu (Ugarskoj) protivne bile<.

Po&to su

borbe izmedju poglavita dva takmaca,

sada za neko vrijeme smirile

mogao

se je gubernator zajedno s driavnim vijedem

vima u

kraljevstvu.

je uz ino trebalo urediti

popuniti neke izpraiojene nadbiskupske

stalezima

neka crkvena

biskupske

stolice.

drugim poslo-

posvetiti

pitanja, a naro^ito je bilo

Tima

se je poslovima bavio

sabor u lipnju 1450, nakon kojega su gubernator Ivan Hunjad, palatin Ladislav Gorjanski i

vorili

>vje£ito bratimstvo

Nikola Ilo5ki dne

ban)

vojvoda (ma{:vanski

erdeljski

savez* za medjusobnu obranu

Budimu ugo-

1450. u

lipnja

17.

pomo<5, te ga utvrdili stra§nim

kletvama. Ugovor je bio narodito u priiog gubernatoru, jer

su sada

palatin

voJToda sTima silama stali raditi, da izmire Hunjada sa srbskim despotom. sinca 1450 saziva driavno vijede ugarsku gospodu na sabor u Budim, koji

Tomu

24. veljaCe 1451. se,

>da se pogodbi

sastane

u nalu

utvrdi* (quartum

quoque

medium

namijenjeno vi§e zadada

dodje, pak est, ut

pro-

kao £etvrta spominje

;

disposicio

assumpsit, ut

se sastati

<Se

jer je sam poduzeo, da se s nama savr&enije pogodbu s njime udinjenu bolje et pax cum (Jyskra ordinata perfectius con-

mir 8 Jiskrom todnije ustanovi,

sredinu

cinnetur, quia et ipse nostri in

je saboru bilo

erdeljski

Dne

nobis simul conveniendo solus

accederet disposicionem

cum eo habitam

propria

persona

melius et perfectius corro-

boratunis).

Nije

poznato, da

vrhovni kapetan Jiskra

oodje sam glavom joi ja£e utvrdio mir

zaista

Budim doSao,

da li je Medjutim nala-

ostalom gospodom ugarskom.

dasti; pa£e 13 lipnja izdaje u simo ga u prvoj polovici 1451. joi u podpunoj vlasti Ko&icama izpravu, kojom koSi£ku kovnicu daje u najam Pavlu Modraru za godi^nju nagubernajamninu od 5000 zlatnih forinti. AH malo iza toga planuo je izmedju njega i

da se je bila prosula druiinu vijest, kako se je gubernator urotio 8a svojim drugovima, da takmaca svoga njegovu poubija baft na onaj dan, kad se je Jiskra prema prijaSnjim dogovorima imao vjen£ati sa sestrom Hunjadovom, a udovicom Sekeljevom. Ne da se ustanoviti, da li je

tora opet rat, ieh6\

nego ikad

prije. Poljski Ijetopisac

Dtugoss

pri£a,

pri£anje poljtkoga povjcstniCara Ijute

borbe u sjevernoj

vodila taj put

oko

istini

podobno ili domadi

Ugarskoj, znade

tr;;oviita

phani de prope ad oppidum Losoncz errectum). taj

utvrdjem manaMir

brantia posada

od 500

Ijudi.

ali

Ijetopisac

(in

obsidione

vti u srpnju 1451. bilo

Ivan

Luienca (Losoncz) u novogradskoj

Jiskra otvrdio 8am:«stan sv. Stjepana (monasterium

Hunjad

ne;

Turdanski.

Lucense, claustrum

fortalicii

12.

Borba se

iupaniji, gdje no bija§e

kolovoza

sancti regis Ste1.

rujna pddsjeda

Zenthkyral prope Lx>soncz), koji je

Gubernator imao je uza se do 16000

Ijudi;

od velikaia

OSLOBODJBNJE

KHAUA LADISLAVA POSTUMA OD

SKRDNI^>TVA

RUJNA 1452.)

(4.

spominju sc u njegovoj vojsci hromi jegarsWi biskup Ladislav Hedcrvar

3)5

Stjepan Bcbck.

zametne boj (7. rujna 1451.) Hunjad ostavi jedan dio vojske pod Bebekom pred samostanom, a s ostaUm detama obori se na neprijatelja. Medjutim sred borbs predje Bebek s nekim svojim sumiSIjenicima na Jiskrinu u bijeg natjerana. stranu, na $to bi ostala vojska gubernatorova suzbijena, razprSena

Na jednom osvanu

Jiskra sa svojim cetama, te

Hromi bi

mogao

biskup jfgarski bi zarobljen, jer nije

smrtno zrnom,

umirudi odade zlo£in svoj

bjeiati;

izdajica

Bebek ranjen

svojih ortaka.

nakon toga poraza

jenjao, nego je joS jaie uzHunjad prizvao novih deta iz juznih strana, te nastavio zatornu borbu sa svojim Ijutitn protivnikom. Provalio duboko u njegovu oblast, zauzeo vi§e gradova; ali svladati ga nije ipak mogao. Driavno vijece ugarsko izradi dodu§e na koncu godine 1451. ne-

Rat izmedju gubernatora

Jiskre nije

plamtio.

kakvo

primirje;

ali

Tek zgode

chen).

mira ne

podsadom

bavi se Hunjad

bi, ve<5

se je rat nastavio

Deren£ena

tvrdje

u drugoj polovici

(in

slijedede godine. JoS 2. svibnja 1452.

descensu

sub

nostro

Deren-

fortalicio

izmedju nepomir-

obustavi&e zatorne bojeve

1452.

protivnika.

Ijivih

(Oslobodjenje kralja Ladislava Postuma od skrbnidtva, 4 rujna 1452). 1. lipnja 1447. u Radgoni s ugarskom gospodom utanadio III. bija§e jo§ primirje na dvije godine. U pogodbama toga primirja nije bilo spomena o njegovu Sti-

Kralj Fridrik

Postumu, a jo§ manje o tom, da

deniku Ladislavu

Ugarsku,

Ugrima

ga pustio u njegovu kraljevinu Stjepana. Odredjeno bi doduSe u Radgoni, da

krunu sv. Bedu po osam zastupnika Fridrikovih

vratio

se 11. studenoga sastane u

pod

ugarskih, pak da

predsjedanjem papinskoga legata, kardinala Ivana Carvajala, ugovaraju o konadnom mini; ali

kao da se

nom

slutilo,

obje

sludaju

da do

stranke

bi uglavljeno, da u tom nepovoljda zajedno sa zborom kardinala odludi o

doci ne de,

toga

prepuStaju

papi,

njihovu sporu.

Papinski legat Ivan Carvajal zaista se je trudio, da ugarsku gospodu izmiri s kraljem

Fridrikom. Po§to se

ugarski

bijahu s dogovora

poslanici

bernator Ivan Hunjad u pismu od jer ugarski baruni

u Bedu bez uspjeha povratili,

No tomu

dogovore u Poiunu.

nastojaSe legat godine 1448, da obnovi

lipnja

da se stanak

1448., pred'oiiv^i,

hode, da se radi otvoreno, bez krzmanja,

se uzprotivi gudrii u

Budimu,

da se stvar jednom kraju

privede. >Nadi dete sve pripravno*, pisao je gubernator legatu, >sigumost, pratnju Ijivost

du^

viSe

miru, nego

sklonu

ratu«.

Ne znamo, da

gor-

se je obdriavao stanak u

da se ugarska gospoda nijesu konadno pogodila s kraljem Fridrikom, jer taj nije htio ni duti o tom, da pusti svoga itidenika Ladislava iz svojih ruku. Nije ga pade htio driati ni u vojvodini Austriji, njegovoj ba&tini, nego u Stajerskoj, u Gradcu, gdje je budnim okom pazio na njega, da mu ga tko ne ugrabi. Ba$ radi toga kralja Fridrika. doSlo je nakon minula primirja ponovo do opreke izmedju Ugarske Sabor ugarski u Peiti obratio se je s toga 15 lipnja 1450. posebnim pismom na papu Nikolu v., zamolivSi ga za posredovanje. »Vaioj svetosti*, piie sabor, >poznato je vec, kako

Budimu,

ali

je izvjestno,

dugo moramo podnositi, da

zatajivati

nam

je s

se dnevice

na&u ialost, koja

osobom na^ega izabranoga

obnavlja

nepravdom, ito moramo

kralja zarobljena

naia dast. Posre^

on va$e svetosti legat (Carvajal), te se je dovao je u toj stvari apostolske stolice poput mnogih drugih trudio, da skloni rimskoga kralja na neko pravedno postupanje Ali na$i poslanici ne donije&e nam drugo. nego izprazne rijedi, po kojima se vedinom oije moglo zakljudivati ni na sigurni mir, ni na rat. To je medjutim izvjestno, da nam kralj ieli namjence naSu strpljivo^t izcrpsti, da oat izmorene prezire, jer nas nepre* i

kidno na naiim granicama oruijem uznemiruje, ponizujudi velidanstvo naSega kraljevstva,

nevolje drugi korist imade. Mi

smo dosad

podobltina; no bududi da rimski kralj

nam

nastoji vrijedjajudi nafta prava

duh nai

pritisnuti,

vi&e

gledaoci,

bili

dalje naia prava

ne misledi na

nego

to,

da od

osvetnici tolikih oe*

tegobe neprettano preiire,

ALBRKCHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV L VARNKnCiE

336

iznosimo

pred

lice

raAe svetosti.

Daiu kudu, a zatim su se redale

vatre

stvar

preporu^amo za sada brizi izabraDoga kralja, drugo glede zasluga koje

stvari,

svomu

svetosti

kraljevstva,

Molimo

vas,

1457.).

Tri su poglavite

prvo u pogledu

naSega

napokoo u pogledu nedo-

da udostojite budi apostolskom

rimskoga

skloniti

—

je prvi bacio iskru

nevolja za drugom.

va§e

prava

napadaC; on

je bio

jedna

za^titi

stojna suianistva na&ega gospodina palatina.

poslanicom, budi po poslaniku

LADISLAV P0STUMU8 (1437

kralja,

£ini. §to

duian:

da najprije naSemu izabranomu kralju povrati slobodu tast (utque inprimis praefatum domiaum nostrum electum regem libertati dignitatique suae restituat), i

bududi da 6c darom Boijim netom navrSiti ono doba, da 6e prije

nego na

quam

habere potius, djelovale,

zgodit de

htjeti kraljevstvo driati,

dono domini iam in earn aetatem propediem concessurus est, regnum mallet) Ako pak opomene vaSe svetosti ne

nj (ekati (qui

sperare se,

dega se bojimo,

all

zaprijediti

mo2emo

....

ut bi

da de se stvar

.« natme svriiti groznim krvoprolicem Papa Nikola odazvao se je molbama ugarskoga sabora, te je pozvao kralja Fridrika, neka se jednom pogodi s ugarskom gospodom. U iistopadu 1450. nalazimo zaista ugarske .

zastupnike u Poiunu, gdje se dogovaraju

s punomocnicima kralja Fridrika. Glede palaGorjanskoga brzo se sporazumjeSe; Fridrik ga rijeSi obveze, da se povrati Q suianjstvo u Gradac. U pogledu ostalih tegoba zahijeva ne mogoSe se nikako pogo-

tina Ladislava

diti,

jer je Fridrik

uporno

a ni gradova, koje je u

radio,

da im ne predade

predlog, neka Fridrik svoga §tidenika

nidtvom, je

ali

ni Ladislava, ni

krune

preseli u

de bar modi k njemu dolaziti podanici njegovih kraljevina

na to pristao, jer

natora Ivana Hunjada.

je u to bilo

Kako

sv.

Stjepana,

napokon prihvaden posredujudi Bed, gdje de ostati pod njegovim skrb-

Cini se, da je

rskoj driao.

po§Io

rukom

predobiti

zemalja. Fridrik

na svoju stranu guber-

samo

je izvjestno, da je Ivan Hunjad u gradu Poiunu dne 22. listopada 1450. utanadio s kraljem Fridrikom neki tajni ugovor, koji je bio u prilog objema strankama, te je imao produljiti skrbnidtvo Fridrikovo vlast gubematorovu. Znameniti taj ugovor, koji su svojim pedatima podkrijepili

se je to zgodilo, nije poznato;

kralj

gubernator,

saduvan

kninom

nam

doslovce.

Glavna ustanova

je ova:

>Kralj La-

pod zaStitom, brigom vlaScu gospodina rimskoga kralja Fridrika sve do zakonite dobe svoje, naime do navrSene osamnaeste godine svoje (ut ipse dominus rex Ladislaus una cum predicta corona in et sub tutela, cura et potestate

dislav Zajedno s

ostaje

dicti

domini nostri Friderici,

licet

decem

tomu

Romanorum

regis,

usque ad legitimam aetatem suam, vide-

octo annorum aetatis suae completae permaneat); a gubernator se prema

obvezuje, da ne de kralja Fridrika u torn smetati,

dopustiti, da ga drugi smedo veljade 1458.) u vlasti kralja Fridrika sve gradove oblasti u Ugarskoi, koje je dosad ma kojim nadioom stekao driao; nasuprot pristaje Fridrik, da Hunjad ostane kroz ditavo to vrijeme gubematorom, (Mide se obvezuje, da de ga Stititi braniti od svih neprijatelja, koji bi mu tu dast oteti htjelL Stitnik gubernator driat de medjusobno mir red, te de se pomagati. Fridrik de u odredjeno vrijeme, prije nego se odredc ititnidtva, o tom Hunjada obavijestiti, te ne de niita udtniti bez njega znanja njegova; jednako de ga tada preporuditi kralju Ladislavu. Napokon taj ugovor ostaje u krijeposti onda, ako bi budi kralj Fridrik, budi gubernator bili prinudjeni, da s ugarskim staleiima &ta drugo utanade. Nedvojbeno je ugoTor taju.

Hunjad

niti

ostavlja nadalje za ditavo to vrijeme (dakle i

izmedju Stitnika gubernatora bio tajan, jer joS 1. prosinca 1450. saziva ugarsko driavno ijede sabor za 24 veljade slijedede godine, na kojem bi se u prvom redu imao dati dalji naputak ooim poslanicima, koji su dalje ugovarali s rimskim kraljem >o povratku kralja krune, kao i o uredjenju granica* (primum est, ut dominis ambasiatoribus nostris, pridem ad dominum regem Romanorum super facto restitucionis regis nostri et corone ac reformacionis metarum missis, recepto ab eodem ad nos responso redeuntibus, i

rursus a nobis ipse

dominus rex superinde relationem

prestotatur).

OSLOBODJKNJB KRAUA LADISLAYA POSTtMA OD SKRBNI^TVA

Ugovorom poiunskim mogli su biti zadovoljni mogao se je nadati, da 6e sad utihnuti

rimski kralj

kralj Fridrik

viedite

Rl'JNA

(4.

1452).

J37

Hanjad. Njemadko-

tuibe ugarske gospode,

po svojim nazorima dalje odgajati svoga Mii^enika; Hunjad opet zadriao je gubernatorsku vlast za daljili osam godina, te nije imao razloga, da ieli dolazak kraija

6e mo45i

Napokon

Ladislava.

gubernator

na^o

sada

u kralja Fridrika protiv brojnih

za§tite

od kojih su neki samo radi toga vapilt za kraljem Ladislavom, da se ostobode mrzkog im gubernatora. Tako se sloiila dva muia, kojima je bio jednaki cilj jednaka korist, da nedorasli I^dislav ostane $to dulje pod tudjom zaStitom. u CeikoJ stekao Gotovo u isto vrijeme po§lo je kralju Fridriku za rukom, te je gorljiva odiudna saveznika, koji je stao raditi Djemu u prilog protiv one gospode, koja Bvojih javDih

tajnih protivnika,

Tapila

uzdisala

kraljem

Ladislavom. BijaSe to Juraj Po-

djebradski,

vodja

giava utra-

kvista. Juraj Podjebradski, sin Vik-

torina

od KunStata, rodjen godine

1420.,

stupio

mladid od dvadeset

u javni

godioe

£etiri

katoli£ke

potonju

ka-

ili

Taboricana

likitinaca protiv

berka

kao

iivot, te se je izticao

gorljiv privrzenik utrakvista

tiv

kao

'1444.

joS

pro-

koju

stranke,

Ulrik od RoienMeinhard od Jindfihova

vodili

Hradca. Poito se Cesi bijahu odrekli

poljskoga kralja Kaiimira, a

drugi njihovi izabranici ntjesu

nudili,

stale

stranke

Ce§koj sve

od njema6ko-rimFridrika, da im pre-

traiiti

skoga kralja dade svoga Stidenika Postuma, pak da jestolje vine.

htjeli

im bijahu po-

primiti krune, koju

svoje

taj

Ladislava

nastupi

baitinjene

pri-

kralje-

Ali Fridrik opirao se je za-

htjevu teSkc gospode jednako kao i

ugarskim staieiima, a

pri

torn

Kralj Ladislav Postumus.

ga je pomagao pouzdanik njegov vodja katoli£ke stranke Ulrik od i

Roienberka. Fridrik tovao sam £eiku si

Snimljeno

pade svje-

•LadialaM

itarintkoK bakrorew. Nadpia:

Han(Kariae) Bohem(iae) rexc

gospodu, neka

,Z«maU«ki arktv a Zacnbu.

izaberu privremenu vladu, koja

zemljom, dok Ladi-

hi upravljala

Slav

doraste.

Ve<5

godine

radilo se mjeseca studenoga bi 8

pomodu driavnoga bi dodufte

torn,

da se za Ceiku izabere upravitelj iH gubernator, koji kao Ivan Hunjad u Ugarskoj.

vijeda vladao kraljevstvom onako,

osujedeno;

stranke, dvoliini Ulrik

1446.

ali

za zgoda, koje

od Roienberka, sav

poslije

umorni Juraj Podjebradski tako podigao, da je vrhovnu vlast u zemlji. Najprije zavlada nodu izmedju

Pragom,

zarobi

vrhovnoga porkulaba

zaredale, izgubi

dok le mogao o tom

svoj ugled,

vodja katoli£ke

je daroviti, okretni

kako

ne-

ugrabio

rujna 1448. glavnim

gradom

tnovati,

Meinharda od Jindfihova Hradca,

baci ga u

# ALBRBGHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV L VARNKn6iK

iijS

LAD18LAV POSTUMUS (1437.-1457.).

no je nakon pet mjeseci u velja^i 1449. umr'o, a zatim oamjesti Ivana Rokycanu za oadbiskupa, te protjera it grada katolidki kaptol, zatim ojema^ke magtstre

tamaicu, gdje

djake, koji se bijahu u potonje vrijeme opet u sveudiliStu okupili.

stolnice stade Juraj Podjebradski nastojati, da oblada

samo

opirahu ne

njegovi ofiti protivnici, kao

Jindfihova Hradca, nego Jedni

djati.

drugi

mnogi dosadanjt

salijetahu

preostalom zemljom.

od Roieoberka

Uirik

jednom

pusti

sin

privrienici njegovi, koji

Fridrika, da

kralja

Do£epav§i se Ali

prije-

tomu

Meinharda od

poieli zavi-

na slobodu svoga

Stide-

li tako zbacili premocnoga Jurja ali ojemaSki kralj ostade tvrd dosada. Paie Fridrik upotrebi prilike sebi u prilog, te se sporazumi s Jurjem kao Podjebradskim onako, kako bija&e nedavno udinio s Ivanom Hunjadom. U listopadu 1451. predade mu sam do opoziva ditavu upravu £e§koga kraljevstva, a Juraj Podjebradski odstupi za to od daljega zahtjeva, da se mladi Ladislav po§lje u (!)e§ku. Slijedede go-

oika Ladislava, ne bi

;

dine 1452, dne 27. travnja izabra na to vedina teike gospode, vitezova

gradova jurja od jedanaest muzeva, 8 kojima de zajedno zemijom upravljati. Jurju podje zatim brzo za rukom, te prinudi smirivSi tako kraTabori(^ane, da mu priznadu vlast; ostatke Rozenberkove stranke Ijevstvo stade raditi, da mu povrati nekadanje blagostanje. Kralj Fridrik mogao se je godine 1451. pohvaliti, da se je spurazumio s upraviteIjima poglavitih driava svojega Sticenika, pak da ce oni vec sebi za volju nastojati, da se Ladislav prije reda oe otme njegovu skrbnidtvu. Ali u to mu pomrsi sve osnove grad Be6. Stalezi austrijski najmanja baStina Ladislavljeva, naime vojvodina Austrija

Podjebradskoga za gubernatora

pridavSi

kraljevstva,

vijece

bill

su ve6 odavna ozlojedjeni, jer je njihova zemija

Nju su

dala.

K i

tomu

ne samo silne dade, nego

zatirale

je Fridrik

kao

sluibe povjeravao

Bedu, nego

svojim

vedinom

Austriji pribrajalo.

upravitelj Austrije

Gradcu u

Jo§

Ijubimcima

veljadi

ili

napokon

placenici, a

zametao domadu gospodu,

napokon

Stajerske;

opet

za dosadanjih smutnja najviSe stra^

Novom

provale ugarske.

te najodlidnije dasti

malo kada stolovao u

mjestu (bedkom), koje se tada nije

1447. zahtijevao je austrijski

sabor u Korneuburgu od

da dovede mladoga Ladislava u njegovu djedovsku zemlju i u grad Bed, pak da mu se pridijele savjetnict po predlogu austrijskih staleza. Fridrik je, naravno, odbio zahtjeve austrijske jednako kao ugarske deSke. S toga preote mah obde nezakralja Fridrika,

jedino, da

dovoljstvo u Austriji, te je treba|o

muz ugledan

nadje

modan, da stane

na delo obdemu pokretu protiv Fridrika. Taj bijaie

muz

joi

dast

Eizinga, bavarski plemid, koji

Albrechta V. stupio u austrijsku sluibu, te se dobavio

Albrecht bijaie njega povjerio

Ulrik Eizinger od

bio je poznati ved

bradu

blagajnika.

Ulrik

godine

Eizinger

drugim, pade je udovici Albrechtovoj,

kraljici

Etizabe

dasti

blaga.

podjedno mu medju velikaSe kupovao jedno imanje za

1439. uzvisio

obogatio

silno,

godine 1440. uzajmljivao znatne

na koncu godine 1441ga kralj uze da za svoga savjetnika. No u kolovozu 1451. opet se kraljem, pak kako je bio smion, radin, lukav, okretan rjedit, a uza to nada

svote novaca.

kraljem Fridrikom nije se izprva pogadjao,

ali

izmiri se s njim, te

zavadi s

sve slavidan, odludi okoristiti se vojvodini

pribaviti

obdom ziovoljom

onako mjesto, kako ga

pak sebi u redenoj imao Ivan Hunjad u Ugarskoj Juraj austrijskih staleia,

Podjebradski u CeSkoj.

Osoovi njegovoj bilo je osobito u prilog, ito se je bai u onaj mah* kralj Fridrik spremao na put u Italiju, da se vjenda sa svojom zarudnicom, portugalskom kraljevnom Eleonorom, da se u Rimu dade okruniti za cara rimskoga. Kako je Fridrik uz svoga i

brata Albrechta

odiudio povesti sa

diie ga neprijatelji ojegovi, da vodi

mladida

obidnoj za nj talijantkoj klimi pogine. jo^

sobom

Italiju

samo

Budud da

gojenca svoga Ladislava, obijeto

u tudjinu, da

ito prije u ne-

k tomu Fridrik samovoljno imenovao

regente, koji de za njegova izbtvanja Austrijom

upravljati, a nije se prije posavje-

OSLOBODJBNJB

KRAUA LAOISLAVA POSTUMA OD

tovao sa staleiima: uzrujaSe

gospoda

joS

SKBBNlfiTVA

RUJNA 1452). ne hrjede

Eizinger

Ulrik

viSe.

(4.

239

stupiti

regCDtstvo, vec stade u jeseoi 1451. odito raditi proti Fridriku.

Pod

izlikom,

<5e

izravnati

neku razmiricu radi posjeda

steinima, skupi u Mailbergu viSe plemida

razdraiivaSe

gospodom LtechtenSpoticavaSe

ih protiv Fridrika.

mu, da odnemaruje Austriju, da tro§i njezine prihode za strane ciljeve, da razasiplje vojTodska imanja, da austrijsku gospodu zapostavlja svojim Stajerskim Ijubimcima. Time i

sam pogazio pogodbu, pod koju su ga

regenta Austrije priznali, da 6e naime

vojvodinom sporazumno sa stalezima; pak

s toga su i oni rije^eni svake obveze spram njega. Eizioger postiie posve svoju namjeru. Premda su tada u Mailbergu osim njega i brace njegove od uglednijih plemida bili nazoini samo Liechtenstein! joS neki, ugovoriie oni ipak 14. listopada u ime sviju prelata, gospode, vitezova sluibenika, koji 6t svoje pe6ate objesiti na tu izpravu, savez, kojemu je zadada izraditi mladomu I^dislavu podpunu slobodu, te ga dovesti u Austriju, gdje <5e stolovati u Be£u do puno-

upravljati

Naskoro pridruziSe se tomu savezu '}oi neki plemic^i i sastaSe se na koncu nedaleko od Mailberga, pak zakljudiSe poslati pred Fridrika deputaciju, koja 6e ga moliti, neka sada, buduci da se sprema poci u Rim, po§lje u Be6 Ijetnosti svoje.

listopada

u Wullersdorfu

ujihovoga nasljednoga vladara, te da se postupa po oporuci

njegova otca, da se naime

namjesti skrbnicko vijece od razliditih zemaija njegovih. Fridrik medjutim odbi i

jer

njega

patri

pravo

skrbniCtvo,

jer

zlima

urodilo

taj

zahtjev,

posljedicama, kad bi se

samo jedne zemlje; u ostalom uredit 6e on i^tvar nakon povratka Rima. Ozlojedjeni tom porukom privrienici Eizingerovi sazvaSe samovlastno

obaziralo na zelje

svoga

austrijski

sabor za

12. prosinca u

Beia opira§e se dodu§e u prvi

Zaludu zabraniSe

Bei.

novani zemaljski upravitelji prelatima kraj,

kralj Fridrik

gradovima, da podju na

taj

po njemu imeVijede grada

sabor.

da se sabor sastane u tom gradu;

Eizinger pre-

ali

dobi gradjane, te prinudi vijednike, da popuste.

Dok su se u prvi kraj Eizingeru pridruiili sabor u Bed takodjer mnogi prelati i zastupnici ivoju

demagoiku

neki baruni, doSli

Tu pokaza

gradova.

su na

sada Eizinger svu

Poito je sjajnim svedanostima i pijankama razigrao duhove, jednoga dana na propovjedaonicu Karmeli(Sana (»am Hof«), odakle je godinu proslavljeni Franjevac Ivan Kapistran vatrenim besjedama pozivao na pokoru, te

popeo se prije

tek vitezovi

hitrinu.

sabranomu puku. Da bi svijet joS jade ogordio, doveo je onamo drugu sestru mladoga Ladislava, po imenu Elizabetu, koja bijaSe zaostala u Bedu. Dao ju ju obudi u prljave haljine, a onda se je netko u njezino ime zahvalio staleiima, Sto su je stao govoriti brojno i

se skupili, te ih je umolio, neka promotre njezinu

neka porade» i da su gradovi odkazali posluh kralju Fridriku. Sabor zakljudi. da se imenuje privremena vlada od dvanaest dlanova iz sviju staleia, a Ulrik Eizinger neka joj bude na delu kao vrhovni

da brat dodje do svojih zemaija. Taj

je prizor

kapetan. Kralju Fridriku poslan bi ultimatum, u

njezina brata bijedu,

silno djelovao, tako

kojem se

pasti na slobodu, jer de se inade ditava stvar iznijeti

je traiilo,

da itidenika svoga

pred Ladislavljeve kraljevine

ro-

djake, pak neka oni odlude. Fridrik bijaie joi u polovici studenoga

1451

otiSao

Novoga mjesta u

Stajersku,

spremao na put u Rim, kad mu stigoie glasi o potonjim zgodama. Mnogi Mvjetnici njegovi svjetovahu ga, da odgodi svoj put, te da austrijski pokret u zametku rrlada. Ali Fridrik bijaie ved navikao, da ne odstupa od svojih odiuka, pak miiljaSe, da bi tim pogazio svoju dast, kad bi opozvao priprave za putovanje u Italiju. On oditova, da voli izgubiti skrbnidtvo, nego odustati od sasnovanog poduzeda. Tako podje on na koncu godine 1451. s bratom Albrechtom VI. sa svojim itidenikom Ladislavom preko Alpa u luliju, te bi 19. oiujka 1452. od pape Nikole V. u Rimu okrunjen za cara. Iza toga ostade joi neko vrijeme na jugu, te se tek u drugoj poloTici lipnja vrati preko Mletaka te se je ved

Bjelaka

Novo mjesto kod

Beda. Medjutim

bijahu se

austrijskomu pokretu pridruiili

ALBRBCHT AUSTRU3KI, VLADISLAV

«40

celjskt knezovi Fridrik

petanom, onda ugarski

a nap:>kon

LADISLAV POSTUMUS (1437.

£aku za tutore. Guberoatoru Ivanu Hunjadu,

mnogi

de§ki

sa svojim remaljskira ka-

moravski

— 1457.).

velika&i. Celjski

kne-

zgodu, da otmu svoga ne<5aka vlasti kralja najbliii rodjaci nametnu dvanaestgodiSnjemu dje-

ieljno

kao

onda sami

VARMBn6|K

Ulrik, ratim gornjo-austrijski stalezi

staleii,

xovi, narodito knez Ulrik, prihvati&e

Fridrika,

Dedavno utanadio mir sa srbskim despotom s Ivanom Jiskrom, nije austrijski i pokret bio najpodudniji. Ta nedavno bijaSe on ugovorio s kraljem FridriUom, da mladi Ladislav ostane pod okriljem svoga rodjaka sve do oavrSene osamnaeste godine svoje, ft

koji bijaSe

Muhamedom

primirje sa sultanom

sada ratovao

IL, te je

Ako

dotle da bude Hunjad guberoator Ugarske.

sada pristane uz Eizingera

austrijski

samo da 6e prekrSiti svoju rijed, nego 6e sam li§iti gubernatorske dasti. Medjutim Ivan

pokret za oslobodjeoje kralja Ladislava, ne

sam podkopati temelj svoje Hunjad ipak se

morao

guberoator

mrkim okom

mod

dogovara

sva ugarska go-

tako zahtijevala

gledali preveliku

Budimu,

neprestano

Eizingeru, jer

pridruiiti

«poda, a najviSe oni, koji su boravi

te se

vlasti,

njegovu.

driavnim

29. sijednja saziva ugarski sabor za veljadu u Po2un, gdje de se vijedati

prejasDOga kralja I^dislavat, kao zaista sastao i

oko

14. veljade u

zastupnici iupanijskoga plemstva

Ulrik Eizinger nije u Bed,

Tom

gradova.

staleie

ne samo

prigodom

Narodito

Ivanom.

gubernator

ugarskih velika§a

Ivan

dvora

kraljevskoga

celjski Fridrik

oblasti

.^to

erdeljski

Ivan

nego

dodju §to broj-

prije

zemaija Ladislavljevih.

de§ki

Uz Ulrika

moravski

velikasi,

vjeran pogodbi s kraljem

Ulrik od Rozenberka sa svojim sinovima

Henrikom na delu im i

nazodno preko Sestdeset, nadbiskup Dionizije Sed, varadinski biskup Ivan

Hunjad, ostrogonski

Vitez od Sredne, nadalje .^udac

Doe korist

baruni,

zastupnika biio je

su u Pozun takodjer

dana mjeseca oiujka 1452

je zaista prvih

nadjose se tu na okupu mnogi

spominje

prelati

stigli

sve protivnici gubernatora Jurja Podjebradskoga, koji je ostao

Fridrikom.

>za dast

mir kraljevstvu. Sabor se je

vrati

nj do§li

gdje de se obdriavati obdeniti sabor svih kraljevina

austrijske

kako da se

torn,

nadeloik grada Beda, te su pozvali staleze, da

Obdi sabor u Bedu sastao se Eizingera

Poiunu, te su na

sijednju 1452.

vijedem.

vojvoda

Paloc

Nikola

mnogi

Ulrik, bani slavonski, koji

madvanski ban

Ilodki,

narodito

Ivan Korogj,

Posebice se napominju knezovi

drugi.

iztidu,

takodjer svoje

zastupaju

sve iitelje u tim oblastima (Fridericus et Ulricus, dei gracia Ciliae Ortemburgae

Zagoriaeque comites, nee non regni Sclauoniae bani, pro nobis et pro omnibus dominis et iocolis

dominiorum nostrorum). Nazodni

Djihovu zboru prisustvuju celjski ligu 5.

ne samo poradi

oiujka

uztrajne

knezovi,

vjernosti

velikaSi >

rodjaci

nego

svoje,

sabrana gospoda svedan

ixdado&e

spis,

zastupnici

zato, ito

osobito

se raduju, $to

Ladislava*, koji su pristali uz

kralja

kojim proglasi&e

cilj

u srodstvu. i

Doe

pogodbe svoga

>Po smrtt Albrechtovo|«, odituju gospoda, »kraljica je Elizabeta sirotu bsiitinika Ugarske CeSke, vojvodine Austrije markgrofije Morave joS kao malo dijete Zajedno s driavnom kruoom ugarskom protupravno, protiv otdeve posljednje odredbe saveza.

kraljevina

bez privole staleia predala rimskomu sljednih zemaija

ne de

predati.

, te

kralju

zajednidkoga

soagom njihovom imade

tih

kojega povoda

koja bi im se u oastojanju oko toga

de se zajedoo

kralj

razloga ugrabili, ojima oduzeti cilja

medjusobno pomagati,

dvaju izabraoih baruoa

braoiti

itititi

ojemu

kralja.

svaki napose

Sjedinjenom

u S'lobodni posjed otdevih

ojegov

ili

oduprla, narodito

Ladislav prema oporuci otdevoj odgaja (u Poiuou)

sve do ovoga dasa

rimskoga

vlasti

namjestiti

zemaija, te se imade sve, Ato su od ojih rimski

zemaija svi zajedno

detiriju

gospodara

izvan njegovih na-

ga dr2i ugovora

Fridriku, koji

ga pored svih molba, dogovaranja

toga se zdruiuju staleii

svoga

za oslobodjeoje

vjemoldu

brat,

vratiti.

protiv

vojvoda Albrecht, Protiv svake

rimskoga

sile,

kialja, svi

Nakon oslobodjenja neka se

do punoljetnosti svoje pod nadzorom

svake semlje; izkljudeo je od toga Fridrik, koji je svoje pravo

KRAUA LADISLAVA POSTUMA OD SKRBN1£tVA

OSLOBUOJESJB proigrao.

bodio

Ako

nesre<5i zgodilo, te

1452.).

Ladislav umro, prije nego bi

zavladao svojim zemliama, pak bi s toga kojega od savezoih Daroda

ma od koga

snaSIa

BUJNA

(4.

onda se moraju

iteta kakova,

se oslo>

gospode

da osvete po^injeao

svi sloiiti,

narodito da zadobave ugarsku krunu, njihova imanja

ili

941

zlo, a

druge gospoitije, koje pripadaju

baitini Ladislavlje oj<.

Zanimljivo

da na obcem saboni u Bedu

je,

nije bilo

su tu dodu§e celjski knezovi kao bani Slavonije,

Bill

zastupano hrvatsko kraljevstvo. Petra Talovca, bana

bilo

nije

ali

dalmatinsko-hrvatskoga, zatim oijednoga velika§a (Frankapana, Zrioskoga, Blagaja, Kurjakovi6i), a ni zastupnika

tako ugarska, kao

dne

oiujka,

Ba§

austrijska.

posebnu

slavonskih.

(nuncii)

sabrana gospoda u Be£u,

toga upraviSe oni dva dana

tsvim

poslanicu

su osjecala

utaaa^ena saveza,

iza

pojedinim plemi(5ima

kojega drugoga

staleza posjednicima kraljevine Hrvatske< (universis et singulis nobilibus et cuiusvis status

possessionatis hominibus regni Croatie), u kojoj im govorahu po prilici vam je poznato, kolikim se je naporom, troSkovima trudom po nama >Dobro ovako: po drugima nastojalo, da se prejasai kralj i vladar, gospodin na§ prirodni zajedniCki et condicionis

Ladislav, kralj Ungarije

jedoom

pribavi mir

vojvoda

Austrije, oslobodi

ruku

svega toga bilo je koristi malo

ili

ovdje u Be£u na zbor sa svijetlim

smo

rimskoga,

kralja

pukoj kraljevstvu ugarskomu, ovoj vojvodini

se>

svima nama. Ali od

dana sporazumno sastali knezovima, gospodinom Fridrikomi Ulrikom Celjskim, niSta;

toga

ovih

ZlaTNA FORINTA KRAUA LaDISLAVA POSTUMA. N»

lien

Nadpii:

vidimo

rasdijeljen

liit,

>f LadisUoa

d(ei)

ietiri

g(ratia)

r(cx)

poljt

prvom

Ungariec.

detvrtom

Na uMijn

grede, n

it.

Ltditlav

drngom i

tigle

tre^em drogabi

H G;

krii).

nadpit naokolo:

>S(anct«s) Ladisbat rex*.

Narodni

Cesima

gospodom

magati, da naiega kralja

smo

Morave, te i

gospodara

mus^

u Budinip«lU.

medjusobnim savezom sloino se pomoguci na£in oslobodimo, jer su njezasuinjeni (cum quo et pacem et honorem

odlu^ili

koji

govim robovanjem na§ mir na&a dast nostrum simul captos iudicauimus). No da se poradi toga ne bi porodio nagli rat, odluiili smo prije poslati sve^ane poslanike rimskomu kralju, da nam mimim naCinom po> vrati naiega kralja zajedno s njegovom krunom medja&nim krajevima, koje je zauzeo; i

jednako 6e (naii poslanici) pred pre»Tetim gospodinom papom prosTJedovati u toj stYari. Ako naie ielje tim putem ostvarimo, bit de dobro; u prottvnom slutaju zaklju61i smo svakim drugim na£inom, pa£e ako bude potrebito, i s oruijem re£eaoga gospodina naSega krunu medjaSe iz ruku rimskoga kralja otett. S toga pozivamo vas sve kao bradu i

(universitatem vestram et fratemitatem), da u o

dina na&ega

mirnim

putem

predali,

kad

sludaju,

naii

kad

nam re£enoga

poslanici

bi s

gospo-

iudjenim

uspjehom povratili, s mjesta (statim) budete spremni zajedno s nama, s celjskim knezovima, s Cesima Moravcima iiniti ono, ftto bude nuidno na slobodu pomenutoga gospodara naiega, kao za pravo, kortst mir sviju nas, kako je to duian svaki od vas po duinoj vjemosti Ina£e da ne radite. Pozivamo vas joi, da ovu poslanicu nmlaljete od i

Hrr. poT). IL II

Ut ALBRKCHT

AUSTRIJSKI, VLADISLAV

VARNKsfilK

LADISLAV POSTUMUS (1437. — 1457.).

da se u svakoj na£ini prepis. Pismo pak ovo podkrijepili naSih tako ugarskih kao austrijskih. Dato u Be£u u utorak iza ne-

jedne iupanije do dnige,

smo pedatima

staleia

delje Reminiscere miseratiooum Dei godine 1452. <

OtxSemu pokrelu za oslobodjenje kraija Ladislava ne bijaSe se pridruzio Ivan od Brandisa, vrhovoi kapetao u gomjim stranama Ugarske. On nije do$ao ni u BarPoiun ni u Be6. No zato se bijahu od njega odmetnuli gradovi Ko§ice, Levo^a uz poslanici pristali savez, pak su onda djejev, te po^Iali svoje poslanike u Bet. I ti su zatraiili pomod, da se obrane od osvete Jiskrine. Ugarska gospoda, sabrana u Be£u, skiDuie 8 oiujka Jiskru s kapetanije, te predadoSe pomenute gradove zaStiti kneza Ulrika

Jiskra

Celjskoga, da ih drii

do dolazka

brani

Ladislava.

kraija

izdade

torn

dana

istoga

driavno vijede ugarsko knezu Uiriku posebno pismo.

Rim caru Fridriku oba mnogo neprijatelja, bijahu

Poslanici medjutim, poslani u

Car

niita.

papa, imaju(5i

odbio naprosto sve zahtjeve poslanika (medju njima

odkaza&e posluh u ime Ugarske, Austrije

na Austrijance, kojim cija

lena,

pa^e

zarobiti

Napokon da

se ne

nadi

]i§iti

Morave. Papa opet izdade

dozvoli

caru,

da smije

z .vesti

Fridrik

na pismo

4. travnja

tvrdi,

caru

da Fridriku kao

(utque regium sanguinem

ne podadu pridruiili,

crkveno prokletstvo.

stidi

ne pomaze,

Hunjadu, kojom ga opomenu,

gubeinatoru

od austrijskih buntovnika,

kakav savez Papa

sloiili.

pokretu

bi se

ga za to nema

njihovih posjedovanja, a da i

svecenike, koji

pripada pravo skrbnidtva, te je uvjeren, da car pristoji

njima crkvenim prokletstvom, gubitkom crkvenih benefi-

zaprijeti

posia papa 24. travnja poslanicu

se sporazumjeli

Vladislav TituSevid), koji

interdiktom, ako se ne okane rovarenja protiv cara, te

SuviSe

zadovoljstinu.

papi Nikoli V., ne izvrSiSe ba§

najblizemu

niti

rodjaku

njima uta-

Ladislavljevu

odgaja svoga stidenika onako, kako se

da ga

kao svoga sina. Po§to poslanici prevarom caru ugrabiti. Premda je se ipak oba pokusa: jedan u Rimu, a drugi za

decuit),

Ijubi

nijesu mogli ni§ta izvrSiti, ku^alo se kraija Ladislava

sam Ladislav

bio sporazuman, izjaloviSe

careva povratka u Firenci.

Medjutim se

je car Fridrik 20. lipnja

je deiki gubernator Juraj

Hunjad

vi&e

od nevolje uz pokret

ivladati, to viSe, £to je

sada trom

prevario.

stajao, a

mogao

u samoj Austriji biio velikaSa, koji su i

mnogo

Na koncu

bi protivnici

srpnja

podsjedati grad Ort na

mogli

bijahu

Ulrik

Moravskom

Celjski polju.

Kako

buntovnike

cstali.

tomu

Ali Fridrik ostade

prog'a^ivaniem papinskih bulla,

Eizingcr

PoSto

odani

pje^adije.

dovoljne vojske.

sabrati

Beda.

gubernator ugarski Ivan

bi bio uz neSto odludnosti

neodludan. Zadovoljavao se je prijetnjama

jer nije vjerovao,

stali

pristajao,

Novo mjesto kod

1452. vratio u

vjerno uza

imao pripravnu vojsku od 4000 konjanika

je car i

Podjebradski

Medjutim se je

zapodeli

otvoreni

Ijuto

rat,

su juri§em osvojili taj grad, pri-

im se 500 Moravaca viSe deSkih deta pod Henrikom Roienberkom, tako da su skupili do 4000 konjanika, 12.000 pje&aka viie topova. S torn vojskom nahrupiSe 28. kolovoza iznebuha oa Novo mjesto. Carske vojnike, koji su branili ulaz u grad, potisnuie, te bi bili u sam grad provalili, da ih nije itajerski gorostas Andrija Baumkircber

druiilo

8 viie

drugova dotle zaustavljao, dok su carevci gradska vrata

zabravili.

toliko imao uza se u Novom mjestu doduie samo 800 konjanika RUdigerom Starhembergom poslao preko Dunava. Uza sve to mogao se je oeko vrijemc driati u gradu, jer mu je dolazilo u pomod 6000 Stajeraca Jura} F^odjebradski sa 17.000 Ijudi Ali ratu neskloni car prepade se, te stade ugovarati posredovanjem salzburikoga nadbiskupa, nekih biskupa, svoga iurjaka, badenskoga markgrofa Karla. Doe 4. rujna predade napokon svoga Stidenika Ladislava knezu Uiriku Celjskomu. Utanadeno bi joS, da mladi kralj ostane uz kneza Ulrika do Martinja (11. studeooga), kad de te u Bedu sastati zastupnici sviju zemaija

Car

je Fridrik

pjeiaka, jer bijaie najvedi dio svoje vojske pod

KRAUA LADISLAVA POSTUMA OD

OSLOBODJENJB

SKHBNifiTVA (4

RL'JNA 1452.).

tijegoTib, te 6e se onda razpravljati o zahtjevima pojedioih stranaka, kao da se uredi daija skrbnidka vlada za nedorasloga kralja.

Ulrik Celjski nije medjutim dekao

austrijskih

ieiji

mladoga

staleia

Vet

ustanovijenoga roka.

kralja

Bei, gdje

13. rujna

pozdravi§e

kako

torn,

dovede on

netzmjeroim

Premda je Ladislavu bilo tek dvanaest godina, nije Tiie bilo ni govora o skrbVc6 29 rujna irdavale se u ime kralja Ladislava povelje izprave, tc su

slavljem.

ni£koj vladi.

ga smatrali za posve samostalna vladara.

t^i

se poklone.

Ugarskomu poslansivu

Sei, varadinski biskup

zemalja

svih

grnult su poslanici u Bed,

su na delu ostrogonski

bili

Ivan Vitez, palatin

Ladislav

nadbiskup Dionizije

Gorjanski, vojvoda erdeljski Nikola

napokon Ladislav Hunjad, stariji sin gubernatorov, kojega je otac u potonje vrijeme bio namjestio za iupana u Poiunu. JoS 28. rujna bijaie gubernator zapovjedio

Ilo^ki,

iiteljima grada Pozuna, da drie pripravnu jednu ladju, na

u Bei. Ugarski poslanici dovedoSe

kojoj

sobom 2000 konjanika

6e sin njegov odploviti

bogate darove.

donijeie

Srilbrkni pjENKZf Ladislava Postuma. I.

Deosr. •igle

•

gredmmft

DUtarak oadpisa: ,t

Dcnar.

grb

a|:ar«ki

lico

iut

lica

grbom

glavi orao t aottriikkim 3.

Obol.

drogabi

lien

dialai re(gU)'';

krii,

Obol. tri

grcda 5

Obol. I

CO krana.

polia: aa

demoj

podo

ija

ngarake grede; na

polja: n

ietiri

Laditlai

tri

;

lijevoj

aigle

„f

Ungsne

regis

la»,

trttf^oi

krit,

SO;

atraoi

monTtki

orao, m

lali^a okraojeoi j«dao<

n'gle

nadpia:

prvom ogartke grede, a dragom aadpis:

,MoB(eU) L»>

£eiki lav,

tfa<a«

et cCetera)*.

«MoaeU LadMai". Na

goraicm poljo (t<ki

aastavsk nadpisa

b« uli«ja dvogvbi

;

cetera*.

hamka. satim

Naatavak nadpisa: ,f regis Ungarie et :{etera)'. lica dtogabi kni (igle K P; aad^it: ,Moo{eta) Ladislai

Mki

gia(Ua)''.

Naitavak aadpiia: .Ungarie

koje se diie dvognbi krii

ttrani

Laditlai d{ei) {^(11*)"

nistavak nadpisa: .regit UoKarie

koji ae dile

anatrijike grede, a o detTrtom morartki orao. 4.

meta

^Moneia

Nalpis:

okroijeni kit sa

zaliijn

.Vf

Ungarie et cet(e)r(a)".

a prvom ogartke grede, u dragom

pol|a:

Cetiri

n ^etTiiom anttriiaka grcda. Sigle

ntdpis: „f

rqjia

g(ratta)''.

stlitja Itit aa

lav,

a a dollaoat aoatri^a

saliva grb ta gradaaaa

at ^etera)".

Narodoi aaos^ a Budlmpatli.

te zamoliie

»)a

sam

kralja,

da se ito

prije

Ugrin. s toga mi je boratriti

svrati

u njihovo kraljevstvo. Ladislav tm odgovort: (mihi, quia sum Hungarus, apud vos

medju vamac

manendum). No uza sve to ostade dalje u Be£u. studenom U dodje u Be6 viie njema£kih knetova, da posreduju podpuDi mtr izmedju cara podanika kralja Ladislava. Na £elu im bijaie Albrecht Brantborski. Cara Fridrika zastupahu Aeneas Sylvius Piccolomini. povjestnidar ovoga doba tada biskup u Sieoi, zattm vrstni pravnik Ulrik Riederer. Ti sahtijevahu, da se nadoknadi iteta, naoe•ena njihovu gospodani, da se kolovodje pokreta kasne. Ugri i Austrijanci odgon>riie, est

ALBRBCUT AUSTRIJSKl, VLADISLAV

»44

neka car

krunu

vrati

Stjepana, kao

sv.

budi u Ugarskoj, budi u

VARNENdlK

mjesta

sva

LADISLAV" POSTUMUS (1437—1457).

gradove, Sto

neovlaSteno drii

Rarprave se otcgoSe sve do oiujka godine 1453,

Austriji.

ostadoie napokon bezuspjeSne.

Odkad

Hunjada sve i

Ladislav

dobavio

bija$e

slobode, postajaSe

Medju ugarskim prelatima

tegotniji.

zavidnici njegovi, te ga staii bijediti

barunima

Aeneas Sylvius

opadati.

gubernatora Ivana

poloiaj

javljali se brojni

tada urotio s Ivanom Jiskrom, svojim dosadanjim najljudim protivnikom,

svoju vlast

gradove.

siDa Ladislava, pisana

vina

druge strane znade se nepobitno

Hunjad u Beiu. Dne

boravi Ivan

kralja

samo da

zadrii

pisma gubernatorova

Poluna, da je gubernator vrstna

prosinca u Trnavi gradjanima

£uvao za svoga gospodara

toga grada

neprijatelji

da se je Hunjad

tvrdi,

drugoj polovici prosinca 1452.

29. prosinca piSe on, jo§ uvijek gubernator kraljevstva

kojem niima s radoScu javlja, kako je ne samo Morava primila >na§ega kralja Ladislava^za Austrija

Ungarije, pismo gradjanima Poiuna, u

Ugarska, nego takodjer

svoga kraljac. Poziva

CleSka,

sincu 1452.

dana

dogadjaj svediano proslave,

taj

dana

Nekoliko

6e im te glase donijeti.

koji

ih s toga,

poslije

Hunjad

prvih daoa 1453. poloiio je Ivan

ili

toga

Be£u

da nagrade

pisma,

trg

(»am Hoft),

na priredjeno ondje

sjeo

vijestnike,

pro-

jo§

£ast gubernatora.

bijaSe kralj Ladislav u druitvu nekih vojvoda, zatim austrijskih

izaSao na javni

moida

Onoga

ugarskih velikaia Ivan Hunjad

prijestolje.

poloiio u njegove ruke £ast gubernatora. Kralj ga je na to namah kleknuo preda nj te upraviteljem kraljevskih doga imenovao »vrhovnim kapetanom Ugarske< pridigao, i

hodaka Suviie ga

kao vojvodu erdeljskoga,

je potvrdio

darovao prostranu kneziju Bistricu u Erdelju. gubernator, a sada knez (grof) bistritki

uza to

jo§ za sva

vremena

toga 5asa piSe se Ivan Hunjad:

»bivji

vrhovni kapetan Ugarske*.

(Hrvatsko kraljevstvo god. 1446 — 1452.; smrt bana Petra Talovca Ivan

Hunjad

bija$e jo§

1446.,

namah

iza

1453.).

knezovima, svojemu sestridu

rata s celjskim

Ivanu Sekelju povjerio upravu bogate priorije vranske, koju je prije driao Ivan Talovac,

Moida u isto doba, ali svakako u drugoj polovici godine 1446 imebanom ^itavoga hrvatskoga kraljevstva, kojemu bi se imali pokoravati ne

brat bana Matka.

novao ga

samo

slavonski bani Fridrik

lovac.

Hrvatske

Ulrik

Celjski,

nego

ban Petar Ta-

dalmatinsko-hrvatski

poveljama od godine 1446. ditamo: >Ivan Sekelj od Gjurgjevca, ban Dalmacije, i

Slavonije, upravitelj vranske priorije* (Joannes

Zekel

de Zenth-Geurgh, Dal-

matiae, Croatiae et Sclauoniae banus, prioratus Auranae gubernator)

Tako

je Ivan Sekelj

po neki nadin zamjenik ujakov u hrvatskom kraljevstvu. Moida je Ivan Sekelj istovjetan s literatom Ivanom, koji se poslije u jednoj izpravi od 30. rujna 1448. spominje kao vicegubernator kraljevine Slavonije (egregio Johanni lite* rato de Themeskwz vicegubernatori vestro per vos in regno Johannem de Hunyad (banovid Sekola) imao

biti

—

Sclauonie constituto

Cod. Zala,

II.

544.).

Banovanje Ivana Sekeija bilo je burno. izpunjeno neprestanim smutnjama. vooiji opirali rou se

knesovi Celjski, koez Fridrik

natlovom slavonskih bana, iupaniju, ftti<5enik,

sin

Ulrik, koji se svedjer

uz svoju baitinjenu kneiiju Zagorje drie

velik dio zagrebaCke.

Benedikt de Zolio, koji

K se

tomu je

sjedi

odriao

stolici

proti

diitavu

SU-

ponose

varazdinsku

zagrebaike biskupije njihov

kralju

Vladislavu

proti Ivanu

Hunjadu. joi u nijnu 1446- nalazimo bana Ivana Sekeija u borbi sa svojim protivnicima.

Oko

Mihoija udaraju njegovi Ijudi

Boijakovine na imanja Nikole Ladomirca

sinova, te osvajaju Ladomir, Laktec, GlavniCicu

je pri to) zgodi stradalo

njegovih

Belovar u zagreba£koj iupaniji. Cini se,

Cerje, imanje zagrebadkoga kaptola.

Dok

sluibenici

bana

Sekeija udaraju na protivnike njegove, ujak banov, gubernator Ivan Hunjad, nastoji, da sa stolice

xagreba^ke biskupije makne

17. listopada

da ukloni Benedikta,

iti<^enika

celjskih

knezova, biskupa Benedikta.

Dne

pismo rimskomu papi Eugenu IV., u kojemu ga moli, da na zagrebadku biskupiju premjesti dosadanjega kninskoga

1446. piie Hunjad

HRVATSKO KRAUKVSTVO GOD. 1446—1452.; SMRT BANA PETRA TALOVCA 1453.

245

biskupa Dimitriju Cupora, jama£no privrienika njegova, jer ga gubernator prikazuje kao osobito zgodna i sposobna za to mjesto (quem certe et vita et genere subleuandis dictae ecclesiae ooeribus

aptum semper

reputaui).

zatim imenovao Dimitriju zagrebadkim

ga u tome

stolicu, jer

prijedili

Papa

biskupom; ne samo

ugodio gubernatororoj ali

taj

celjski

ielji,

malo

ipak nije sjeo na podijeljenu knezovi, ncgo

dlaoovi

zagre-

badkoga kaptola. Knezovi Celjski jamadno su doprinesli i

tomu, da je plemstvo iupaoija zagrebadke

varaidinske 13. sijednja 1447. podnijelo tuibu na driavno vijede proti

kelju radi

navale njegovih

Ijudi

kaptol zagrebadki, koji je zajedno

na imanja Nikole Ladomirca. s

banu Ivanu Se-

Plemstvu se pridruzio

njim iznio svoje tegobe pred sabor ugarskl

gubernator Ivan Hunjad bio prinudjen, te

to je

22 veljade 1447. zapovjedio banskim fiinovpri pobiranju njegovih da6i u Cerju. Dne 2. travnja opet izdao je gubernator nalog plemicima u Klokodu, da pla<5aju pomenutomu kaptolu desetinu, jer su to duini ne samo na osnovu kraljevskih biskupskih odluka, nego prema izvjeStajima slavonskih bana, celjskih knezova Fridrika Ulrika, nicima

Bozjakovini, da

ne smetaju

kaptola

»pred sadanji sabor iznesenic. Gubernator poziva plemide Klokoda, da desetinu sami placaju da druge napute, da je davaju, jer je banima, banovcima i iupanima

koji bi§e i

zagrebadkim zapovjedio, da ih inade silom na to prinude. Medjutim opreka izmedju bana Ivana Sekelja celjskih knezova trajala je dalje. Bit de, da je ban Ivan Sekelj bio silovite cudi, jer se kaptolu sv. Petra kod Pozege poi

da vodi iztragu proti njemu. Ivan Sekelj odrzao se je uza svc to kao ban kao upravitelj priorije vranske. Vlast mu je vrijedila narodito u kriievadkoj zupaniji, a onda u onome dijelu zagrebadke, koji se stere na jugu Kupe pak do Une. Iste godine 1447. zapovijeda gubernator svomu sestridu Ivanu, banu Dalmacije, Hrvatske Slavonije, kao iupanima drugim vjernim plemidima u Gorama, da za§tite gospodju Ooroteju, udovu kneza Ivani§a Blagaja, da pokore njezine odmetne podanike (predijalce). Pomenuta Doroteja naime, unuka hercega Hrvoja Vukdica, a kdi BaoSe Hercegovida, stradala je iza smrti svoga supruga IvaniSa mnogo tako od susjednih velikaSa, kao od svojih podanika. Najprije se bijaSe utekla zaStiti bosanskoga kralja Stjepana Tome, te je vjerava,

saista >Stefan

TomaS

Hrvatom, Doljnim

Ostojid, kralj Srbljem, Bosni, Primorju,

Homskoj

krajem, Zapadnim stranam, Usori, Solima,

Podrinju

zemlji, Dalmaciji,

k tomu« dne 25 svibnja 1446. u Sutisci izdao povelju, kojom je >plemenitu gospoju Doroteju, ostavSu kneza Ivani§a Blagajskoga< sina joj MiklouSa uzeo u svoju zaStitu. te zajamdio im sve pK>i

od krune ugarske bosanske, >izloiiv^i onoga, Sto je pri^lo u ruke sinom bana Mikule (Frankapana) prvo togaj, nego smo taj naS otvoren list udinili, Sto bi bilo u koga u rukah kraljevstva naiega*. Medjutim >otvoreni listc bosanskoga kralja slabo je koristio, te se je nevoljna udova obratila na gubernatora Ivana Hunjada, koji je onda ixdao redeni nalog svomu sestridu banu. Da li je Ivan Sekelj ita udinio u prilog udove Doroteje, nije poznato; no svakako je njegova vlast neSto vrijedila u onim krajevima, jer mu inade ujak ne bi davao redenoga naloga. U zapadnom dijelu Slavooije, narodito sjede, Sto su ih imali

u varaidinskoj

knezovi Celjski marili za njega; tu su oni gospodovali pade su se u srpoju 1447. oprii zapovijedima ugarskoga drfavnoga je vijede bilo 22 lipnja iz PeSte zapovjedilo sagrebadkomu kaptolu, da xa-

kao u svojoj

vijeda.

iupaniji, nijesu

gospoStiji,

jedno

rika

Jurja, sinove Benediktove, u njihova posjedovanja

kraljevskim povjerenikom Ivanom od

je zastupnik kaptola s

redenim kraljevskim poTJerenikom

dodje pred njih sluibenik protiv toga uvoda.

papi Nikoli V. pridalo,

Mirkovca uvede komorske plemide Hen-

celjskih

knezoTa, te

Komor, Belec 19.

ime svojih gospodara

Knezovi

Tako

srpoja htlo

Zlatar;

nalog

no kad ixvetti,

uloii prosvjed

celjski, da odrie svoj poloiaj. nastojali su ugoditi novomu knez Fridrik u Medjumurju, u trgu Strigovu, za koje se je tada

rodno mjesto

sv.

Jeronima, podigao crkvu na dast

tomu

svetcu, te ju bo-

M6 ALBRECHT gato

AU8TRIJSKI, TLADISLAV

Papa

oadaria.

veltice milosti

Ako

Nikola na

VAR!1Em6iK

LADISLAV P08TUM0S (1437.

Ivan Sekelj nije

koriti Hrvatsku, gdje je

mogao

1447. izdao poslmicu, te obrekao

studenoga

to 10.

onima, koji bi tu zadu&binu celjskoga

1457.).

koeza pohadjali

obladati ^itavcm Slavonijom,

'}ok

u njoj se molili.

teie

je bile po'

baoovao Petar Talovac zajedno sa svojim bratom Frankom. Da

dopre do HrvaUke i driavine Talovaca, trebalo mu je prije svladati premot^ne krbavske knezove Kurjakovide Medjutim gubernator tada Frankapane, onda Zrinske Ivan Hunjad nastoja^, da predobije knezove Frankapane milom. BivSega bana Stjepana

samo

poslanika na dvoru aragonskoga napuljskoga Frankapana izabrao za svoga pouzdanika kralja Alfonsa; a najuglednijega Frankapana iza njega, kneza Martina, koji je driao mnoga imanja u Slavoniji, primami tim, da je s njim godine 1447 utana6io savez i prijateljstvo Jednakim na&inom, i\n\ se, pritegao je k sebi ne samo kneza Pavla Zrini

skoga, nego

Kurjakovid

krbavskoga

mnogo

kneza

tada utjecao

Gregorija

u zgode

Kurjakovida,

ugarske, jer

Ladislava sina Jurjeva (de Neczpall) u turdanskoj je Ivan

Hjnjad

tuine dane. Bio je

bio

oienjen

Tek nakon

Gregorije je

Sofijom, kderju

tih

saveza

mogao

da svomu sestridu prokrdi put u Hrvatsku na jugu Velebita. hrvatski ban Petar Talovac boravio je nakon smrti svoga brata Matka okruien odasvud od protivnika, koji su ga stisli sa svih strana. Na

misliti

Dalmatinski

iupaniji.

Tomina.

sina

to,

iztoku vrebao je na nj bosanski kralj Stjepan

Toma,

koji se je

zvao >kralj Dalmacije

Hrvatom<; na zapadu opasali s mora MIetdani ยฃitavu mu drzavinu, hinedi mu Ijubav prijateljstvo, a gledajudi pozudnim odima, kako bi ugrabili ostatke stare Hrvatske; na i

jugu prodirao sve dublje u njegovu drzavinu vojvoda nastujedi, de se prikudi preko oblasti njegovih svojim

potonji herceg

Stjepan

Vukdid,

rodjacima na sjeveru: Frankapa-

knezovima Celjskim. A i ti su gramzili za banijom hrvatskom, osobito za gradonima Ostrovicom, koji nijesu pripadali plemenยงtini Talovaca. Na koncu govima Kninom 1445 bilo je stanje bana Petra Talovca tako nevoljno, da je redom siljao svoje dine poslanike u MIetke, najprije biskupa skradinskoga, a onda ninskoga. Poslanici banovi izvjeidivali su obdinu, >da ban vidi, kako se mnogo toga sprema, da ga iztjeraju iz banovine< (quod videt multa parari contra se ad expellendum eum de dominio banatus), joยง dva mjesta, ako ga primi u Oslrovicu, zato nudi mletadkoj obdini Klis, Knin kolo svojih plemida, te mu dopusti, da se preseli u njezinu driavu. Mletci dodu&e 6 sijeinja 1446. odbiยงe banove ponude, ali izjaviSe, da su spremni uzajmiti mu novaca za obrana pod pogodbu, da im dade u zaiog tvrdinju Klis s kotarom. Mora da je namjera banova bila mnogima poznata, jer ved u oiujku te godine dolaze u MIetke poslanici bosaoskoga kralja, te prosvjeduju protiv toga, da Mletci preuzmu banovinu hrvatsku, jurisdikciji*. Obdina na to 17. oiujka uvjerava bojer ooa pripada >bosanskoj kruni sanske poslanike, da sve to nije tstina. I zaista je ban zadriao ditavu svoju banoyinu. Dne 29 oiujka 1446. stoluje u Ktisu izdaje hrvatsku, dirilicom pisanu povelju. >Petar 8 Talovca, knez cetinski, ban Dalmacije Hrvat*, potvrdjuje torn zgodom gospoji Cyiti, udovici kneza Vigna Dubravdida >zemlju poda v Sinjem< >trsje u Vrilu*. MIetadki duid opet javija 8 travnja knezovima kapetanima u Dalmaciji, da je dozvoljeno banu i

Pciru izvaiati oniije

ako dodje do

skupljati

nevolje, smiju

vojnike u njegovi

njihovim gradovima, da se uzmogne braniti;

podanici sa svojim blagom zaklanjati se na mle-

tadko zemljiite. Cini se medjutim, da potonje nije bilo od potrebe; pade vc6 u svibnju te godine opet se je obdenito priznavala \|ast baoa Petra u ditavoj Hrvatskoj na jugu Velebita. koji

Uz bana

upravlja

ga zamjenjuje u Kninu

tada i

zemljom banovac TomaS Tvrtkovid

blizom Labu (castrum Lab, Labwar).

Dne

Bilaja

Lici,

15. svibnja piSe

banovac Tomai Tvrtkovid po nalogu svoga gospodara, bana Petra Talovca, kninskomu kaptolu, da uvede knesa Petra Zrinskoga i njegove sinove u posjed onih zemaljii, koje im bijaie u svojoj oponici namijenio njihov rodjak, bribirski plemid Jakov Pavlovid, bivii

tnnovac hrvatski, za onaj slu^j, ako

umro bez potomaka. Ved

lipnja javija

HRV4T3K0 KRAUBVSTVO 006. 1446.— 1452

SMRT B^NA PETRA TALOVCA 1453.

;

7ij

knioski kaptol banu Petru Talovcu, da je lapaiki arcidjakon Pavao zajedno s kraljevskim

povjerenikom 22. sviboja povjerenu

zadadu

drugoj polovici godine 1446. kao

ban Petar Talovac

dane.

mirnije

kapetanu zadarskomu: >Ako

izvriio.

u prvoj

{>olovici

1447. provodio

29. srpnja 1447. pi§e mletaiki

ve<*

je, dini

se,

duid knezu

ban Perko po skradinskomu biskupu predlagao $to god u pogledu svojih gradova, odgovorit de se njemu, kako bude zgodno«. (^ini se, da je u to vrijeme sam gubernator Ivan Hunjad ratovao u Hrvatskoj u prilog svomu sestridu bi

Ivanu Sekelju, jer 18. listopada

uvjerava

ne sabire vojske proti^ njihove

Mlet£ane, da

Dne

obcine. Uza sve to odriao se je Petar Talovac na banskoj stolici.

nalaie banovac hrvatsko-dalmatinski, spomenuti iz

ve<5

Toma§

Tvrtkovid

grada Laba (Laabvar), kninskomu kaptolu, da plemenitoga muza

iupe Vrhrike uvede u posjed neke kude u varo&i kupio od plemica Andrije TuSkanida. Kninski

povjerenikom Jurjem Lehonicem bana Petra Talovca. Po ovomu

Klisu, koju

kaptol

izvr&io

kninski kaptol, kao

sudimo, da je u srpnju

mnogo

svojoj banovini

obuzdavati.

jo§

iztide

varoSi Klisa.

spominje

izrijekom

posljednjega

kneza

(Sadramiszii, Piagnane, Sfonistaz et

njegova

traiio zaklona

vrijedio

kolovozu

1448. u

torn

priobdio ie on takodjer

banovine hrvatske,

utoku

odmetnomu Ali

^ikole

tuiili

vladi

samo i

mietadkoj

nego

tvrdi Kljud,

gdje je valjda Ivanac bija§e

ban po-

Kad

se je u

vladi. Ilija

Lovrin Linjidid,

kao izvjestnu novinu, kako >nedak Ivana Huu strane hrvatske, da zauzme polovicu

Ugarskoj, dolazi

to 8 privolom bana Petra* (che el nepote de Chiudanis

che se gran capitan

vi§e sela

na kotar tada mletad-

spadala

vojvodi ne

Novakovid

Krku, zatim

mnogo

Vojvoda

provalom u Sibenski kotar

namah poradi toga

mietadkoj

banovac Toma§

Novakovid, koji

Nelipida.

koje je morao silom

poslu desio u Mletcima Sibenski poslanik

njada, koji je veliki kapetan

Janis,

od jadega gospodara svoga. su

kraljevskim

bana dalmatinsko-

vlast

se prostiraU u ^ibenskom kotaru,

sela, §to su

Sibendane. koji

zajedno

se pokorava

Ivanac

Ivani§a

Protomisy), koja

koga grada §ibenika. Ban Petar oteo porobio

ved tada imao je ban Petar u

Ali

vojvoda

cetinsko^a

driao je tada znameniti grad Kljud (Clavis) na

1448

protivnika, koji su se bunili protiv njega,

tih

iiteiji

Lici,

pomenuti plemid

bijaSe je

Bilaja

Ivanca Dapdida

Klisa banovdev nalog, te izvjeSduje o torn 15. srpnja

hrvatskoga Petra Talovca bila obdenito priznavana, jer

Tvrtkovid

25. lipnja 1448.

Unghari, vien in

le parti di

Croatia per occupare

Chuniad la

mitade

Banadego di Croatia con voluntade de Ban Piero). Nedak gubematorov Ivan Sekelj, zauzme polovicu banovine, kani udariti na mleiadku Dalmaciju, narodito na Zadar l§ibenik, pak zato Sibenski poslanik moli vladu mietadku, da utvrdi taj grad s kopnene strane zidom kulama. Po ovim vijestima nema dvojbe, da se je ban Petar Talovac u drugoj polovici 1448. dobre volje ili od nuide pogodio s gubernatorom Ivanom Hunjadom njegovim sestridem SUvonije bio Ivanom Sekeljem, da je potonjemu kao banu Dulmacije, Hrvdtske s^reman ustupiti sjevernu polovicu svoje banovine, po svoj prilici s gradovima Labom, Kninom Ostrovicom, koji nijesu pripadali plemenStini knezova Talovaca. Nema meOitrovicom No ako jest, vlast djutim vijesti, da je Ivan Sekelj zaista obladao Knioom njegova nije dugo trajala, jer je malo zatim morao zajedno s Frankom Talovcem, Mar* njedrugim velikaSima pridruiiti se svomu ujaku Ivanu Hunjadu tinom Frankapanom govoj vojsci, koju je gubernator vodio na Turke. U boju oa polju Kosovu poginuli su onda Franko Talovac, te je tako ban Petar Talovac ostao jedini gospodar Ivan Sekelj

del

kad dodje

Dalmacije

Hrvatske.

Smrdu Ivana Sekeija nator Ivan i

bosanskoga

kralj

nije se

ban Petar ipak

rije&to svojih oevolja.

Hunjad, oslobodivii se sulanjstva. godioe kralja, nije poitedio ni

mietadkoj vladi, kako se

bana

Petra.

Ved na podetku

»bao Petar pogadja

Kako

je guber-

1449. pritisnuo srbskoga despota travnja javija bosanski

bode da polovicu svoje banovine

S48

ALlRtCnX ACSTRIISKI, VIJkOlSLAV

VARNIN&IK

LADI8LAV P08TUMUS (1437.-1457.).

Ugrima* (banum Pirchum practicare ct vellc dare medium banatus sui Hungaris). Kralj Stjepan Toma vollo hi, da sam preuzme Petrovu banovinu, da Ugri ne budu susjcdi njemu ni Mletcima, a banu Petru dao bi u zamjeou neki grad, od kojega bi imao viie dobodka, nego od ditavc banovioe; alt kralj nema dovoljno vojske, da to provede. Mletci Da to poru6uju 7. travnja bosanskomu kralju, da im je on kao susjed draii od ustupi

ma koga

drugoga; pak

mjesttma unovaditi do 200 topnika, naravno na svoj troSak.

dalmatinskim

njihovim

toga dozvoljavaju, da smije u

JoS se ne bijaSe vratio bo-

ku6 svojoj, osvanuo u Mletcima povjerenik hrvatskoga bana Petra Tapo imenu Andrija Thuslravich, te irnio pred obdinu molbe svoga gospodara. Ban odrzati topnika, da uzmogne obraniti Pctar molio Mletke, neka mu pokloni zaire njegovim ne dadu da »08troTico i draga mjesta* svoja; nadalje ih je zaklinjao,

saDski poslanik lovca,

neprijateljima zaklona u svojim

oblastima

(quod

inimici

cius

receptum

locis nostris

non habeant). Mletaika obdina zadovoljila je banovim niolbama 20. svibnja 1449. tek topnike, ali za gotov novae; a glede zaklona djelomice. Dozvolila mu doduSe zairu neprijateljima odgovorila mu je, »da mu to nije za sada na Stetu, ako redeni neprijai

telji

njegovi smijii dolaztti u njihova mjesfac.

rujnu 1449. boravi opet skradinski biskup

kao poslanik bana Petra u Mletcima. Taj put su Mletci neSto spremniji, da pomognu bana protiv njegovih neprijatelja. Zamoljenog zajma ne daju mu doduSe, ali mu dozvoljavaju bezplatDU zairu, a k tomu obedavaju, da ne 6e njegovim duSmanima dati ni zaklona ni hrane. I zaista pilu Mletci 23. rujna upraviteljima Zadra, kako su na bana saratovali neki njegovi protivnici (magnifico bano Pirco a nonnulis emulis suis bellum toga pozivaju, da primaju

infertur), te ih s

grad

zaStiduju

bana

njegove Ijude, a

protivnicima njegovim da ne prui^aju nikakve pogodnosti ni pomodi.

Ovi podatci jasno pokazuju, da je banu Petru godine

neprestano boriti

1449. bilo

su radili, da mu otmu gradove, a narodito Ostroicu. Protivnici se po imenu ne spominju; ali iz potonjih vijesti doznajemo, da su medju onda TomaS Tvrtkovic iz Bilaja u Lici, banovac njima bili vojvoda Ivanac Novakovid,

se 8 nekim protivnicima svojima, koji

Dalmacije

Hrvatske.

Ne mo2e

se ustanoviti, da

su se

podigli

na bana

vlastite

ill moida po zapovijedi gubernatora Ivana Hunjada. kad doznajemo, da je gubernator bai one godine na mjesto svoga pokojnoga sestrida Ivana Sekelja imenovao priorom vranskim strica njegova Tomu Sekelja, kojega u spomenkima lOve >dragim bratom svojim c. Novi prior vranski radio je o tom, da od Mlet£ana dobije prvu stolicu svoje priorije, grad Vranu, pak nije nemogude, da je prije na-

Potonje nije nevjerojatno*

pobude,

demu ga

stojao obladati Ostrovicom, prt

nego

pomagao ne samo banovac Toma§

Tvrtkovid,

drugi odmetnici bana Petra Talovca.

Dok

Tomaiem Tvrtkovidem

Ivancem Novakovidem borio za na sjeveru Velebita, kao Frankapani Kurjakovidi, nijesu ni znati htjeli, da ima bana u hrvatskom kraljevstvu. Narodito su se Frankapani kroz ditavo vrijeme od smrti kralja Albrechta pona^li kao posve samosvojni knezovi, pade se upHtali u poslove sujednih zemalja driava. Medjusmutnja, jer tim je i u samoj porodici knezova Frankapana bilo neprestanih razmirica se brojna hrada nijetu mogla pogoditi, kako da razdijele medju se prostranu baitinu iza otca svoga Nikole. Dijelili se vile puta, ali mira ipak nije bilo. U lipnju 1449. sastala se brada opet u Modrulama na stanak, te nakon zborovanja od tri dana (12. 14. lipnja) napokon se pogodili. Na stanak bijahu doila Kordulanin krbavski, tri biskupa, Vid Ostrovicu

ban Petar

Kljud, a

moida

Knin

Lab, hrvatski knezovi

—

Andrija Dradanin senjski

Franjo krdki, koji su jamadno najviie

sporasuma izmedja brade. Ogromna ba&tina ftedmero brade

otam

loza,

Krkom

koje

Senjem.

nastojali,

Frankapana razdijeljena

da dodje do

bi tada

izmedju

njihova sinovca Jurja (sina Aniova), tako da se je porodica razpala na bi

ipak jedinstvo

Ako

bi koja

loza

odriale

tim,

ito

zajednidki

isumrla, baStinit de njezina

vladati

gradovima

posjedovanja ostale, te

HRVAT8K0 KRAUKVSTVO 600. 1446.

— 1452;

SMRT BANA PKTIIA TALOVCA 1453.

6e namiriti onu, koja je kod diobe najmaDJe dobila poslije se je vi$e puta preinadivala

god. 1449

Rat izmedju bana Petra Talovca

Medjutim

249

dioba Frankapana od

dopunjavala.

njegovih protivoika produljio se je

godine 1450.

Vojvoda Ivanac Novakovid nije mogao banu oteti svoga grada Klju^a no zato su §iben£ani zahtijevali od mletadke ob<5ine, neka zapovjedi banu, da taj grad razvali, jer bi n^ogao biti pogibeljan njihovu kotaru. Medjutim u borbi s TomaSem Tvrtkovidem nije ban bio tako sredan. Negdje u Ijetu 1450. po§lo je napokon Tomaiu Tvrtkovidu za nikom, te je oteo banu ne samo Ostrovicu, nego i drugi jedan grad, kojt se po imenu ne spominje. LJ listopadu javlja spljetski knez mletadkoj obdini »gubitak Ostrovice po banu Petru jo§ onoga drugoga grada izgubljena pro§loga Ijeta, te sudi, da je >stanje banoTo na rubu propasti< (quotque status il'ius bani in ruinam pronus esse videbitur). MIetadka vlada dopuSta na to spljetskomu knezu 29. studenoga, da preuzme grad Klis, jer bi velika Steta bila, kad bi to znamenito mjesto do^lo u tudje ruke. No spljetski knez neka nastoji, da dobije Klis >s privolom voljom banovom*, da radi njega ne pokrede nikakvih borba. Dne 18. prosinca nalaiu Mletci su ponovo svojemu knezu u Spljetu, neka nastoji skloniti bana Petra, da mu predade svoj grad Klis, jer bi ga jedino ovim nadinom mogao za se odriati. Ako ban ne bi htio na to privoliti, neka knez gleda na;

govoriti kastelana u Klisu, da

nagovoriti

nastojali

bio

je trud

Toma^a

uzaludan.

izdade

Mletci

grad.

po svojim rektorima Dalmacije

Tvrtkovica, da povrati banu ugrabljenu Ostrovicu,

Sudedi

po ovim podatcima,

stanje je

kako da

bave Oitrovice

kad

voli,

drago

kralju,

bilo,

ugrabe Klisl

Knina. bi

tomu su

Mletci

ona preuzela Osirovjcu; ako

Ostrovicu, a Mletci radili,

mletadkoj

ona ne

neka bar

htjela,

ali

je oni nijesu htjeli uzeti,

prekrie mir; kralj bosanski medjutim neka radi, §to ga je voija, njegovo de biti

njima draie od

pri-

da ne

susjedstvo

dijega drugaga.

Ban Petar Talovac uvidjao sanski kralj

da se dokako bi

obdini,

odgovaraju 29. travnja bosanskomu

Mletci

njima ponudjena,

bila zaista

bosanski kralj

travnju 1451. javlja bosanski kralj

on kupi od Tomaia Tvrtkovida.

da je Ostrovica

njihov

bana Petra na koncu go-

dine 1450. bilo zaista vrlo nepovoljno. BivSi banovac njegov oteo snovali,

ali

je jasno,

da se

je sve urotilo

mletadka obdina, ondje opet odmetni banovac

gubernatorom Ivanom Hunjadom

njegovim

na njegov

zator.

bo-

vojvoda, pomagani jamadno

svojakom, vranskim

priorom

Tomom

Se-

napokon pogoditi s najopasnijim protivnikom svojim, s gubernatorom Ivanom Hunjadom. Ban Petar ielio to postidi narodito posredovanjem svojih zemljaka Dubrovdana< kojih je poslanik Sigismund Gudetid oko keljem. Pritisnut sa svih strana, odludio se je ban

21. travnja boravio

na njegovu

dvoru u Klisu.

Dubrovdani povjeri^

zaista 30. travnja

redenomu poslaniku svomu Sigismundu Gudetidu, neka poradi, da gubemator primi u svoju milost i blagonaklonost pomenutoga bana. No ved prije, nego Sto je dubrovadki poslanik mogao posredovati, ugovorena bi izmedju gubematora i bana nekakva pogodba. Ved 7. svibnja javljaju mletadki rektori iz grada 2Uidra svojoj obdini neke zamaine novine, koje bijahu doznali po skradinskomu biskupu, poradi kojih se je mletadko vijede iivo zabrinulo. Doznalo se je naime, da su > izmedju gubernatora kraljevstva Ungarije i bana Petra utanadene neke pogodbe* (capitula, conclusa inter guberoatorem regni Hungarie et bannum Petrum), i da su te pogodbe poslane na potvrdu rimskomu papi Nikoli V. Suvi&e se je obaznalo, da se neito snuje o tom, kako da se Mletcima otmu taj put ugrabljeni od njih gradovi tvrdioje u Hrvatskoj i Dalmaciji. Mletci bijahu dobro obavije&teni, jer 18. svibnja piie guberoator Ivan Hunjad ix Temeirara mietad* komu duidu Franji Foskaru pismo, kojim ga poziva »da Tomi (Sekelju), vranskomu i

prioni, bratu

eiusdem slanika,

naiemu« povrati Vranu, koja Gubemator dodaje, da

prioratus).

svoga dvorjanika Valentina

glavno mjesto te priorije (locus principalis poradi

Ungvara. Sve

toga u Mietke poslao sasebna pote vijesti uzrujaie su

nemalo nUetadku

ALBRKCHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV

t50

VARNKNdlK

IJiDISI.AV

POSTUMUS (1437.- 1457.)

da dn vice vUdu. Jol 18. svibaja pii^e svojim rektorima u Zadru, da budu na oprezu, javljaju svaku novinu, koju hi dozoali. Nadalje naredjuje vlada, da se s miesta obskrbi i

Vraoa hranom

da se odpuste

zairom, zatim

Hrvaticama (qui

pje^aci

tvrdinj*, koji

toj

oienjeni

habent uxores sclauas), pak da se zamijene novima. Suvii^e neka se

neka se valjano utvrdi i'i neka se s temeija sruie zidine njegove. Vrlo je zaniml|iv naputak rektorima, kojim nastoji vlada mletadka bana osujete kroz skradinskoga biskupa izraditi, da se pogodbe izmedju gubernatora prije, nego §to bi ih potvrdio rimski papa. prije, nego ito bi ih izvadjali, Dok je mleta^ka obdina snovala, da ne dodje do izmirenja izmedju gubernatora popravi

tvrdja u Novigradu, a grad Nin

ili

dubrovaika obdina da se oba §to

bana, nastojala je obratno

nukalo ne samo, ito je ban Petar Talovac bio ojezin

Dubrovnika naime

nevolja. Izmedju rat, te je

Njezin

Sigismund

poslanik

Zajedno s bosanskim kraljem

hrvatskim

dominikanac

Blai u

crkvenim prokletstvom svima,

koji bi

izradio je

cega

pomagali

Stjepana,

proti

§to

to ju je

vi&e vlastita

vedu koaliciju protiv svoga ne-

banom Petrom

pape

joS

Vukdida bijaSe nedavno planuo

neprestano je

Gudetid

pogode.

nego

gradjanin,

hercega Stjepana

obcina svima silama pregnula, da sastavi

prijatelja.

mah

prije

gubernatora, da

salijetao

smrvi gordoga hercega; u

Nikole V., da

1451

9. lipnja

isti

zaprijetio

na koji god nadin nevrijednoga patarena, her-

pravovjernomu

Dubrovniku.

Sasvim

da je

je prirodno,

dubrovadki poslanik vec za volju svoga rodnoga grada utirao putove sporazumu izmedju

bana Petra

gubernatora.

naputka, §to ga je dubrovadka obdina 17. lipnja 1451

svomu poslaniku Gudetidu, doznajemo, da

obedanje, da

starije svoje

naime

poslao ditav popis uvjeta, uz koje

gubernator traiio od

ustupt

polovicu

bana, neka

banovine, a suviSe

svoje

dala izpuni

bio spreman primiti ga u svoju milost. Dubrovdani

naime piiu svomu poslaniku ovako: >U ostalom javljamo vam, kako je ban Petar nama pisao, da se u njegovoj stvari nije ni§ta udinilo, te nas ponovo zamolio u svom pismu, da bi za nj posredovaii htjeli kod gubernatora Vi ste nam opet pisali, da bi gubernator bio spreman primiti bana u milost, samo ako bi ban Petar izpunio svoje obedanje, te

(la mita del banato) Jo§ ste nam pisali, da je gubernator poslao redenomu banu neki popis onoga, Sto gubernator zahtijeva (un registro de quello

(predao) polovicu banovine

che etso governator voleva).

ali

bana. Bilo medjutim kako

toj

stvari

drago, ponovo

neka bude milosttv redenomu banu, nika) krune ugarskec.

toru,

zna

se,

izmedju Ivana Hunjada

pogadja bao Petar Tvrtkovidem.

Dne

je i

nemamo nikakve obavijesti od pomenutoga vam kaiEemo. da imate govoriti guberna-

neka ga primi z\ vjernoga

odanoga (poda-

nagode u lipnju 1451. zaista do^lo do konadna i2mirenja bana Petra Talovca. No vjerojatno je, da jest, jer se u srpnju i

s najglavnijim

odmetnikom svojim, s bivSim banovcem TomaSoni u Kninu pismo, u kojem odituje, da je preda nj

12. srpnja izdaje kaptol

do&ao Tomai Tvrtkovid iz Biiaja u Lici, te oditovao, da se je nagodio s banom Petrom Talovcem. Tomai Tvrtkovid obvezao se je banu, da de njemu njegovim sinovima vjeroo sluiiti, dokle god mu ostave grad Oitrovxu polovicu varoSi Skradina. U znak i

vjernostt predaje Tvrtkovid

banu svoj grad

Bilaj

u lupaniji Lici sa svim pripadcima, da

ga dokle bude njemu ostala Oitrovica s polovicom Skradina. Zadrial de pako Toma% Tvrtkovid redeoa mjesta tako dago, dok ban >zajedno s kraljem ili guber* natorom kao s prelatima barunima kraljevitva Ugarske drugadije ne odredi*. Ban bivii banovac opra&taju si sve med|asobno nanesene fttete, nepravde otimadine; ako bi doilo do novih razmirica, bit de im sudci sadarski skra> spljetski nadbiskupi, ninski drii

dotle,

dinski biakupi,

Tvrtkovid

datt

Plavna

kao

sudcima

oapokon vikar bosanskih Franjevaca. Nakon banovca; u listopadu

>baoovac

plemenitih

Hrvat'

Djilmacije stola

iste i

godioe

Hrvat'«.

Tninskoga*.

spominie sudi

Vjerojatno

nagode ne obnaSa Tomai se

ved

Tomai

Bojnidid

rotoim

Bojnidid

postao

Kninu zajedno

HRVATSKO KHAUEVSTVO GOD. 1446

banovcem

hrvatskim

jo5

— 1452;

kad

onda,

SMRT B*NA PBTRA TALOVCA 1453.

TomaS

Tvrtkovid

t$t

odme nuo od

bio

svoga bana.

ban Pctar Talovac bijaSe nagodio s odmetntm TTrtkovidcm, boravi opet skradinski biskup kao ojegov poslanik u MIetcima. On zaklinje MIetke, da primu njegova mjesta u svoju zaStitu, ili da inu bar uzajme 3000 dukata. za koje 6e im zaloprinudjen prcdati zemlje iiti svoje solane kod Spljeta. Ako mu ni to ne u£ine, »btt 6e mjesta svoja u ruke velemoinoga vojvode Wana, od kojega sc vi§e ne de mo<5i braniti<

Tek

Jto

manibus magnifici |ohannis vaivode, contra quern amplius se tueri non poterit) MIetci mu javljaju 29 srpnja 1441., da 6c mu uzajmiti zamoljenih 3000 dukata, ali im za njih mora zaloiiti grad Klis. Ban Petar nije, naravno, ni pomiSljao. da izpuni njihov zahtjev. U kolovozu opet je skradinski biskup u oruzja u njihovim gradovima MIetcima, te moli, da ban smije bar uzimati vojnika (coactus est tradere

terras

loca

sua

Dalmacije, Jto

MIet&ini

Ali sve to nije hasnilo.

kolovoza

Ban

kao »dobromu

se je Ft tar u kolovozu

bernatoru pokoriti, te jamadno prihvatiti sve, §to je

svomu dozvoljavaju. rujnu 1451. morao napokon gu-

prijatelju* i

Wan Hunjad od

njega traiio

listo-

novinama u zahvaljuju MIetci poslanicima, koji im izloiili Hrvatskoj. se 10. listopada su Ugarskoj je udinjeno utana^eno od bana (Petra) druge gospode sve, §to su obaznali o torn, >§to od mogudnika Alemanije protiv mletadke obcine*. Po tomu nam je suUngarije, kao diti. da je ban Petar u drugoj polovici godine 1451. bio posve izmiren s gubernatorom gospodom ugarskom. Godine 1452 oborile se neprilike na bana Petra Talovca sa svth strana. Najprije padu borave poslanici

knezova

Celjskih

MIetcima,

ohavje§<5uiu

ga tu2e mletadkoj obdini podanici

njezini

Poljica

Spljeta, kojih

zemlje medjaiile

banovim kotarima. Ban je u svibnju prinudjen poslati zasebna poslanika Nikola u MIetke, da se medjaSne razmirice izravnaju. U srpnju opet boravi banov poslanik u MIetcima, te moli za§tite tako proti bosanskomu kralju, kao proti Toma^u Tvrtkovidu, na mletadko zemljiste sklonio. Dne 16 srpnja koii se bija^e ponovo od njega odmetnuo obe<5aje mletadka vlada banovu pouzdaniku, da 6e pisati bosanskomu kralju, neka se izmiri s banom; jednako nalaie svojim rektorima u Zadru, neka ne zakraduju pravice banu protiv njegova odmetnika Tvrtkovida. Cini se medjutim, da su mietadki upraTitelji s

bjegunca TomaSa Tvrtkovica upravo

zakriljivali, jer

ostao na njihovoj zemlji

ondje

oporuku jamadno u prilog svojim Stitnicima. Na posliedku omrazio bana dubrovaCki poslanik Sigi^smund Gudetic kod gubernatora Ivana Hunjada. Opadnuo ga, da pomaie hercega Stjepana Vukdida, koji je' svedjer ratovao s dubrovadkom obdinom Ban se je poradi toga kroz Marina Gjorgjida dubrovadkoj obdini gorko potuiio, jer ga je gubernator za to s nevjere (infidelitatis notam) obijedio. Dakako da svoga poslanika opravdaju Zovu bana >velesu Dubrovdani namah se poiurili, da sebe prijatelj«, te priznaju, >kako su u ono vrimodni gospodin, predragi naS brat moini pred

umr'o, udiniv§i

smrt

jeme, kad je Ijudi,

herceg Srjepan

bio

vojskom poi^ao

na njihov grad,

te su

ne zna se s kojih razloga, doili k njemu, naloiili gofpodina gubernatora, da piie banu, da bude obdini

skioD

neka zamoli

ncki banovi

svomu poslaniku Sigismundu,

ostalom Dubrovdani

dobar<.

vazda nastojali, da uzdrie % njim prijateljstvo, kako so ga

bradi oiegovoj. nekad duvali Ban Petar Taluvac morao je ju& gledati, kako su se MIetci okoristili ratom izmedju Dubrovnika hercega Stjepaoa. Pomagali su toboi hercega protiv njegovih odmeioika i

Humu,

narodito protiv vojvode

izmedju Cetioe

Ivani^a

Neretve, pak su torn

Vlatkovida (Jurjevida). najmocnijega

zgodom

ugrabili ditavu Krajinu

vlastelina

Neretvu sajedoo

trgom Driva (locus Narente, Gabela) oa rijeci Neretvt. Ved 26 lipnja 1452. imenovali su Karia Mauroceoa providurom Krajine i Neretve, a malo zatim pokorili tu staro hrvatsko pleme Kadida. se njihovoj vlasti ne samu vojvode Vlatkovidi, nego

sa znameoitim

ALIRICHT AUSTRIJ8KI, VLADISLAV

25*

VARNBN6iK

LADISLAV P08TUMUS (1437. -

Ne znamo, kako

kolovota 1452. nema viSe spumena banu Petru Talovcu.

1457.).

se je

ponio, kad Je u rujnu te godine kralj Ladislav Postumus oslobodjeo od Stitniitva svoga rodjaka, cara Fridrika. Cini se, da je oslobodjeni kralj po naputku gubernatorovu

skoga kneza Uirika ditavu baStinu pokojooga TomaSa Tvrtkovida zajedno

celj-

Ostrovicom

pokloDio krbavskomu knezu Gregoriju Kurjakovidu, a onda da je na poietku 1453. itne-

novao banom Dalmacije

Hrvatske gubernatorova sina Ladislava Hunjada, koji je tu £ast

one godine (Ladislaus de Hunyad perpetuus comes Dalmatie Croatie banus). AH Ladislav Hunjad nije zalazio u regnorum Bystricieosis, namijenjenu mu banovinu, nego je ostao u sjeverozapadnoj Ugarskoj. Skuien sa svih strana, drzedi samo polovicu hrvatske banovine, koja je jedva neSto viSc obuhvatala od plemenite baStine roda njegova, iivotario je Petar Talovac jo§ prvih mjeseci godine 1453. Bit <5e, da je poboljevao, jer se u javnosti ne spominje ime njegovo. Po bribirskom nekrologu umro je 11- oiujka 1453. Malo zatim pi§u Dubrovd:ani kralju Ladislavu Postumu: >U ostalom obavjeSdujemo vaSe velidanstvo, da je gospodin Petar od Talovca, nekad ban Dalmacije Hrvatske, ovih dana s ovoga svijeta preminuo (diebus his ex hac luce migrasse). U naputku od 16. kolovoza, §to ga dubrovadko vijece daje svomu poslaniku Stjepanu Radulinidu, koji 6e podi u Bed kralju Ladislavu, obdina moli kraija, da bi baniju u Hrvatskoj povjerio dovjeku modnu uglednu (homo potente nevolji, a naroet di autoritii), koji bi Dubrovdane zastidivao u svakoj njihovoj potrebi £ito u ratu s hercegom Stjepanom Vukdidem. dva nedorasla sina, IvaBan Petar Talovac ostavio je za sobom udovicu Jadvigu obnaiao ved u oiujku

travnju

niia

Stjepana.

njegova brata Franka, koji je jo§ 1448. poginuo na Kosovu, bijahu

ostala takodjer detiri sina (Nikola

renac)

kdi

Anka.

Miklu§, Vladislav

ili

Lacko, Matko,

ili

Za nedorasle sinove svoje preuzela

vanja majka Jadviga, koju su pomagali kastelani gradova

TomaS Bojnidid iz Laba banovac TomaS Bojnidid kaptolu obavljao je banovac

tiju,

Radoslava, Stjepana

Plavna.

Dne

21.

u Kninu, da

Franjo

ili

Klisa

Banske poslove

Sinja.

1453 nala2e

kolovoza

grada

neke plemide hrvatske (Pavla, Ma-

Ivka) uvede u posjed nekih zemalja (Ladyne et Nepche)

Fe-

upravu porodidnih posjedo-

Ako

tko tomu uvodu protivio, neka toga prosvjednika pozove pred >velemoznu gospodju

bi se

Jadviga, udovu,

kneza cetinskoga kaptol

Stjepana, sinove nekad velemoinoga gospodina Petra Talovca,

bana Dalmacije

mogao

rujna

IvaniSa

obavijestiti

Hrvatac.

Prosvjeda

medjutim ne

bi,

nalog banovca

Ladislava, da je 25. kolovoza

kraija

te je kninski

Bojoidida izvr&io.

Medjutim naskoro nastade jagma

(Pad Carigrada Todilo

torsko^

podigao vojsku car

Emanuel

dasa,

Namah druge

carstva.

doiao pred Carigrad

porodice Paleologa

za baniju hrvatsku

1453).

od onoga

tuioe daoe, narodito

prijestolje

svibnja

29.

ili

za ba^tinu sirota Talovdevih.

Bizantsko je carstvo u

kad se

godine svoga

sultan

XV.

Murat

vladanja

stoljedu pro-

bio popeo na

II.

(1422.) bijade Murat

Konstantinopolj, u kojemu je tada vladao start

Carigradu bijaSe tada zaprijetila velika pogibao.

Tek

Emanuelovu sinu nasljedniku Ivaou Vlll. (1423—1448.) za rukom, te utaoadi sa sultanom Muratom mir, koji bi podpisan 22. veljade 1424 Carigrad bi doduie spasen, ali bizantska driava bude znatno stegnuta »Dr2ava Romejaca« morade priznati vrhovnu vlast sultana Murata, obedati mu godi&nji danak od slijedede godine 1423. podje

30000 dukata, ustupiti mu vedi dio svojih posjedovanja u Macedoniji Odsad obuhvatalo je bizantsko cantvo Carigrad njegovu okolicu, i

od Botfora do Selimvhje

Derkona, gradove Mesembriju

zatim oblasti oaokolo Athosa

Crnom moru.

nadalje

poluotok

Crnom moru,

Anchialos na

grada Soluna, neke otoke u egejskom moru, i napokon despotftvo Misithri na poluotoku Moreji (danainje kantone Lakoniju Argolis sa sjevemlm primorjem do Patra). To je bilo sve, ftto su od godine 1424. drlali posljednji Paleoi

logi: car

Ivan VIIL aa tvojom bradom Konstantinom,

Tomom,

Dimitrijom

Andronikom.

PAD CARI6RADA 29 8V1BNJA 1453. Sultan s

Murat

II.

nije

1424. dirao

poslije

karamanskim koezovima, a u Europi

bitih su

jada

zadavali

junaci

Ivan

u Cartgrad.

as3

Bilo

Mletcima, Srbima, Ugrima

Hunjad

Skenderbeg.

Ivan VIII. dobio oduSka, da se osigura za buduce navale.

We6

je ratovati u Aziji

Tako

Arbanasima. Osoje

bizantski

car

otac njegov naslanjao se je

i a •J

••

<-•

< O <

a <

o ^ SS ee 0.

" e

5 3 m

». O

a* •a.

o e

na zapadnu Evropu, a Ivan prihvatio

mUao o ijediojenju isto£ne crkve sa sapadoom, da svoga carstva obranio s pomodu zapadoih krft6ioa« ojihove glave, rim* skoga pape. Dne 4. oiujka 1438. do&ao je sam Ivan VIII. oa crkveni sabor u Ferrani, bi lakie ostatke

ALBRBCHT AUSTRiJSKI, VLADISLAV

S54

koji bijaSe

VARNKN/^.IK

LADiSLAV P08TUMUS (1437.-1457.)

skupio papa Eugen IV., da se vijeda o crkvenoj

Caru bijahu se pridru-

uniji.

mnogi driavni dostojanstvenici njegovi, zatim Deki odltdni crkovnjaci grcki, kao Gemisthos Plethon; dne 8. oiujka stigao je u Marko iz Efeza, Bessarion iz Niceje, tek u srpnju 1439. sam gr^ki patrfjarka Josip. Razprave se medjutim otegle, Ferrani doilo je u Firenct, kamo bijaSe koncil prenesen, do nekoga sporazumka. Izprava o uniji, grdkom jeziku, budc 5 srpnja od vedine crkvenih dostojanstvesastavIjeDa u laiinskom iiii

nika podpisana

Crkvena

ogromna

tivila

sutradan u stolnoj crkvi u Ftrenci svedano proglaSena.

unija,

ugovorena u Fircnci, ostala je dodu^e rnrtvo slovo, jer joj se progr£koga svedenstva naroda; ali Ivan VIII. postigao je bar to, da

ve<5ina

odsad zapadna

se je

sudbinu bizantske

Evropa. na

driave

Naro^ito

Carigrada.

papa, kud

rimski

tc\u joj

krddinski svijet u kriiarski rat na Turke, te

kamo

vibe zanimala za

papa Eugen IV. neumorno pozivao imanjem svojim podupirao vojne kralja

Vladislava Varnendika. Poslije nesrecnoga poraza kr^danskoga kod Varna (1444.), a jo§ vile nakon nedace Hunjadove na Kosovu (1448) mogao je lako sultan Murat ponovo udariti na Carigrad konaino obradunati s bizantskom carevinom. Ali stari sultan bio je u jednu Tuku ieijan mira, a u drugu nije bio vifan gaziti svoje rijefi. Paie kad je nekoliko dana pied bojem i

na Kosovu umro car bizantski Ivan Vlll. (f 3. listopada 1448.), ne cstavivJi za sobom moikih potomaka, te su planule prijestolne borbe izmedju brace njegove, sultan se izjavi za najstarijega brata Konstantina, dosad despota u Misiihri. OkrunivSi se 6. sije^nja 1449. udje 12. ozujka u u Misiihri, odplovi Konstantin na katalonskim brodovima na sjever kao Konstantin XI Grci ga Carigrad. Na to se pogodi s bracom svojom, te stade viadaii i

Sve do smrti

zvahu DragaS (Dragases), jer je po majci svojoj bio srbskoga porijekla.

dobrom sporazumku

sultana Murata ostade Konstantin u

prtoesao

k Phrantzes,

velja£i

mnogo

Turcima, £emu je

do-

koji je bio prijatelj sultanov

1451. zamijeni starca Murata

mladid od dvadeset

II.

sin njegov

Mu hamed

II.

(1451.

—

1481.),

godne. ZaduvSi kr^anske vlasti Kako se je boljim vremenima I ^inilo se, da dobro slute. pokazivao miroljubiv skroman, nagadjalo se, da je slabo nndaren,

za smrt Muratovu, gotovo se

dvije

obradova&e, jer se nadahu

Muhanned u

prvi kraj

bar vrlo slabo opasan.

ili

tako se je pricinjalo

su mladoga sultana dnevice gledali, dobro slabo ptistupadni vladar baS ienijalan,

(emu

nije prenaglio, u prvi

u sve prilike

udarili oajsiloiji

upuli, prije

nego ce

od predja njegovih.

mario, Sto nije odriao

doiao u

jarost

komu

daleka. Turski driavnici, koji je taj

nastupiti

Srbski

stazu

pobjeda

kronidar je poslije

Mihajlo

Muhamed

kako da se u

torn snuje,

kao

vrlina,

doku(!:iti,

melankolidni

koji se ni

svojoj vlasti

utvrdi

kojom bijahu

Ostrovice

karakteriSe

sre<5nu, a

pored toga

svoga otca

pomocu

primirje,

skromni,

groznih crta.

II,

osvajanja, iz

primirja, gdjc je god koga mogao; niSta nije pak ako ga je tko poradi toga karao, odmah je i

kao bijesaa*.

Kako su nastupom na

par

taj

oovoga sultana ovako: »Car Mahomet vladao bio je vrlo lukav; prevario je

samo

slutili,

da u njega ima velikih

mogao u kraj samo o

Nitko onkraj turskih granica nije u

sultana

podigao karamanski

Muhameda

knez

II.

opet planule smutnje u

Ibrahimbeg, 2elio je mladi sultan

gdje se je

Aziji,

imati

mira bar u

S toga je postupao blago s vazalnim knezovima, a s ugarskim gubernatorom Ivanom Hunjadom utauadio je primirje na tri godine. Osobito pak bilo mu je stalo do Evropi.

• bizantskim carem Konstantinom, tomak osmanlijske kneievike porodice, koja je oblastima u Maloj Aziji. Zvao se je Urkan. takmac u ratu s Ibrahimbegom ne smeta, pak godiioju nagradu, ako Urkaoa ailom pridrii prijateljstva

jer je

u Carigradu

iivio

posljednji po-

nekad vladala Karamanijom

Muhamedu

bilo

zato je obedao u

Carigradu.

toga,

susjednim

da.

taj

bizantskomu caru lijepu Tek nakon toga ugovora

PAD GARIQRADA skupio je sultan vojsku

29. SVIBNJA

1453

45$

pohitao u Aziju, da 5atre svoje proiivnike, prije nego im stigne

pomod od Perzijanaca. je Muhamed II. preSao u Aziju, dosjeti se Konstantin nevolju mladoga sultana, da pomogne sebi driavi svojoj. Ba$

izgledana

Jedva §to trebio

najopasniju borbu

A§keru poslanici robljenoga torn

karamanskim

zastraiiti, ali Je

inade

pustiti

Grka

Poslutio je straSno ^lo.

iekao zgodu, da obraduna konadno

zlata,

upovodio

za-

carstvu svojemu.

Sam

veliki

upropastio se je silno. zaduvSi za

Bizantom Medjutim

obe<^o poslanicima, da ce o zahtjevu carevu

Bizantski car mislio je sultana

Mladi je sultan jedva do-

nije se prevario.

da podvost u£i nagradu za

sultana,

na slobodu

njihova

Muhamed

u turski tabor u

1451. stigoSe

Ijetu

obratno izkopao grob sebi

vezir sultanov Halilpa^a, prijatelj

poruku bizantsku.

Konstantinovi, zahtijevajuci

Urkana, jer

porukom

knezom, kad

XI.,

zatomio je svoj gnjev, pak je

razpravljati odluiiti, kad se vrati u Evropu onda je brzo utana£io mir, pak namah pohitao u Evropu s odiukom, da »R<'mejce« do kraja satre. Bizantinci spoznaSe naskoro, da su drzko izazvali sultana, da im se radt o glavi. Sastat ka u Drinopolju ne bi; pa^e Muhamed uzkrati dosadanju nagradu za Urkana. Nasuprot podize sultan joS na koncu 1451. na najuzem mje^tu Bosfora jaku ivrdju (danas RumiliH -ar) sa 60 kula, smjcsti u nju posadu od 400 Ijudi pod Fiiuzbegom. U isti mah pozove sultan magjarskoga (ili vla^koga) graditelja topova Orbana, da mu lijeva ogromne topove.

u svoju

prijestulnicu

Diinopolje.

Sam sultan podje sa 50.000 Ijudi pred Carigrad, te pregledavaSe ondje od 28. kolovoza do 1. rujna 1452. utvrde grada sa kopnene (rumelijske) strane. Napokon posia Turahanbega s jakom vojskom na Moreju, da ju opusto§i zaprije^i bracu carevu Tomu Dii

da u osudni £as priteku u pomod Carigradu. Konstantin XI. kuSao Je donekle, da poslanstvima odvrati prijetedu pogibao. Ali kad je suhan dianove drugoga poslanstva u lipnju 1452. dao pogubiti, stao se Je bimitriju,

na odpor.

zantski car spremati

proljecu

vojske, narodito u zapadnoj

mogao pomodi,

govora, premda je i

Evropi,

1452. dao je

IJetu

ni republike

ali

malo uspjeha.

Genova

papu Nikolu

Konstantin

V., a taj

XI. medjutim,

§to

viSe

Ivan Hunjad niJe

dale izvjestna od-

Napokon

ga je ponudio unijom, koja uniji,

se je poslije odazvao

nijesu

sam sklon

iita

Traiio je takodjer

njihovoj trgovini na iztoku prijetila gotova propast

na timskoga

ostala bezuspje^na

Mletci

unijeti

utvrde cangradske.

a aragonsko-napuljski kralj Alfons V. jedva

dao nekoliko brodova. Fade car obratio

od 1452. na 1453. popravljao

grad, a u zimi

novaca

se je

dosad

prijekom

pritisnut

nuidom, privolio napokon, da se uoija provede. U studenom 1452. do§ao je papinski legat, kardinal Izidor, sa 200 momaka pomodnih deta u Carigrad; a 12. prosinca proglaSena bi u crkvi

sv.

obavila se liturgija

Sofije u nazodnosti carskoga dvora, senata

po utanadenim odredbama. Svedanost se

vi^ega svedenstva unija

svr^ila

molitvama za papu

prognaooga patnjarku Gregorija. No sada se porodi razkot medju Grcima, jer su kaludjeri, na delu im udeni Genadije, ustali protiv unije, te pobunili puk. prvi miFade i

Luka Notaras, izrede lozinku, da voli vidjeti Carigrad pod turskim turbanom, nego pod papinskom tiarom. Uza sve to trsio se je papa Nikola zajedno sa svojim legatom Izidorom, da se skupi barem brodovlje u pomod Carigradu. Fapa sam dao je deset galija; ovima se pridruitii brodoTi napuljskoga kralja, zatim mieladki genovezki. Dne 28. travnja 1453. imenovao je papa nistar carev, veliki admiral

nadelnik topntdtva, po imenu

dubrovadkoga nadbiskupa Jakova Veniera za svoga legata, koji de pratiti savetno brodovlje na iztok. Ali to brodovlje stiglo je prekasn..). Ne naSavii Konstantin XI. obilate pomodi na sapadu, Made pribirati vojtku u Carigradu i bliiem okoUiu. Tu mu piitrde u pomod mletadka naseobina u Catigradu sa svojim vrstmm bailom Girolamom Minottom, koji Je takodjer itradio, da je pet mletadkih brodova, koji su sludajno ondje bili, ostaiu sa svom mumdadi oa obranu grmda.

samom

ALBBBCHT AU3TRIJSKI, VLADISLAV

S56

VARNKN&IK

LADISLAV P08TUMU8 (1437.

— 1457.)

Mlctaikim naseljenicima pridruiile se dete drugih kolonija, naroCito katalanske i genood genoveike naseobine na otoku vclkc u Peri (Galati). Mimo to dobi car pomoci i

Chiosu; ui hrabroga kapetana Mauricija Catunea izticao se je tu najviSe hrabri Giovanni Guiglielmo Longo od porodicc Giustiniani. Ovaj je dovco 26. sijetnja 1453. dva velika broda nira-

ina

700

Grant a,

medju njima Nijemca Ivana

vojnika,

topnika

vrstna

inzi"

Tako jc Konstantio do proljeca 1453. skupio nekih 9000 Ijudi, od tih oko 3000 LaS torn malom vojskom bilo mu je braniti gradske zidine, koji su obsezali 5 sati

26 broviie, dakako tako, da mu je za obranu zidova uz morsku obalu ostalo i dova (od toga 10 carskih). Vec u veljaii 1453. vukli su Turci prema carigradskom polju ogromni top, Sto ga MjaSe salio Orbao. Teiio je 300 centi, a bacao je kamene kruglje od crnoga ^krilja, i

teike 12 centi.

mah Karadzabeg

isti

osvajao ostatak bizantske driave, naime

detom turskom od 10.000 Ijudi od Mesembrije do Selimvrije.

prednjom

gradove

mjesta

Prcma kraju oiujka primicao se je ved okolici Carigrada, gdje je car Konstantin dinio poftljednje priprave za obranu svoje prijestoljnice. Dne 2. travnja zatvorio je Bartolomeo Soligo morski zaton »Zlatni rog< (Chrysokeras) lancem, sloienim od okruglih drvenih zeljezmm lancem. Lanac je sezao panjeva, koji su bill spojeni jakim komadima zeljeza i

vrata< (danas Bagce-kapusi)

od »Lijepih

Medjutim

$teno deset najvecih brodova.

zidina Galate (Pere);

No Muhamed

ku§ao, da odvrati sultana od navale na Carigrad.

uz lanac bilo

ga htio

nije

smje-

jednom po-

HalilpaSa jo§

lurski

vezir

je veliki

slu^ati, jer

kojega se ne

onako ved bilo ba§tinik bizantske driave moglo tra no obstajati, ako ne oblada Carigradom, bez na okupu prostrane oblasti od Jeruzolima do srednjega Du-

nava.

vojsku 23. ozujka

je bio uvjeren,

u Levanti

da osmanlijsko

na Balkanu, oe

mogu driati Muhamed diie svoju

pred Carigradom. Vojska

dva neSto manja

jo4

carstvo, koje je

je bila brojna.

Drinopolja

Osim

14 baterija Po najniiim podatcima brojila

tih

morao

kapudan-pa&a

Doe

velikih

turski,

galija,

80 vecih

6. travnja prikudi se sultan s

brda Maltepe nasuprot vratima tkle (Bijeloga

25 manjih

sv.

Romana

ostao je

sam

Helxlomon

na jednu

1500 srbskih

poznati

prvi

Karsijeva

Teodor od

rumelijski

glavnoga stana; a u Galati

iza

dan razmjestio kod vrata naime osmanlijskomu, Karadzabega. s njim

vrata, ondje, gdje

Karista;

desno sve do Propon*

Isti

izkusni rijeka

vrli

Lykos

Drinopoljska vrata duvat de

okolicom mletadki bailo Girolamo Minotto

koionije; nadalje opasni predjel na sjeveru

milju ne-

talijansku

sve do Zlatnoga roga

vojske

sa 3(XX) Ijudi (5(X) Genoveza), a

luci branit

grad, hrabri katolidki kapetan

a pala^'u

vodio ju

Miriandra;

dete, a lijevo

rezerva stajala je {>olovica

Sjeverno prema

Brochiardi,

topa zajedno s janjidarima smjesti na

velika

Romana, Karsije

mora) utaboriSe se azijske

Kao

svojom

vojskom tri

Konstantin svoju vojsku. Nasuprot glavnomu stanu

niani.

je vojska 165.(XX) Ijudi,

Stjepana Jak^ida), koje je

ladja;

postavio je su'tan za straiu svoga $urjaka Saganospa§u je

vojsci bilo je

bugarski poturica Balta Oglu Sulejmanbeg.

prijateljskomu gradu. Glavni svoj stan

(evropski) odjeli.

travnja na polju

despot Gjuragj Brankovid. Mornarica turska brojila je oko 144 je-

poslati srbski

naime

dara,

spomenutoga orijaJkoga topa imao je

jamadno 80.000 redovnih deta (15000 janjidara) U konjanika pod Jak^m od Breznika (poodimom Dimitrije

osvanu

Hebdomona

tri

brata

trgovcima svoje

de njemadki

Stitit

Giusti-

utjede u

iniinir Grant,

die grada do luke kardinal Izidor s Rimljanima jednako pomno btSe smjeStene dete na jugu careva glavnoga Kiklobionu. Tu je stajao MIetdanin Dolfin na Selimvrijskim vratima, ooda

Blaherne

sjeverozapadni

Itteljima otoka Chiosa.

prema tvrdji Grk Teofil Paleolog, Genovezac Maurizio Cattaneo, napokon Mletdani Caterino Contareoo Frabruzz Comaro. Manje izloieno primorje uz Propontidu (Bijelo more) branili su koje oboruiani kaludjeri, koje Mletdani pod Jakovom Contarinijem; kod palade Bukoleona bile su smjeitene katalonske dete pod Spanjolskim konzulom Pedrom Julianom,

stana

katolidki

PAD CARIGRADA 29. 8VIBNJA 1453.

a$7

a u okoliiu same carske palaSe bio je osmanlijski knez Urkan sa svojom dniiinom. Juzna obala Zlatnoga roga povjerena hi momcima kretskoga broda i velikomu Tojvodi Luki Notarasu (sa 100 konjaoika i 500 pje§aka), a svjetionik na ulazu u luku kapetanu

mleta^ke sv.

Gabrielu

galije

Trevisanu.

Napokon

apostola rezerva od 700 Ijudi pod Dimitrijom

forom Paleologom. Sve je

bilo

nutrinji

grada

Kantakuzenom

stajala

kod crkve

njegovim zetom Nike-

zgodno razredjeno; jedioo su smetale dvije nevolje: prvo grada, a drugo se je fanatidni puk

u obce premalo vojske za obranu tolikoga

je bilo

podsade neprestano dizao na henotike

za ditave

uaije),

(prijatelje

tako

bjesnio

protiv njih, da nije heootskim svedenicima dopuStao ni mrtve zakapati.

Uza sve nijesu

mnogo

dnigovima srecno suzbijao Topovi sultanovi Ijepom od vapna i stucanih opeka,

te nevolje ipak je hrabri Konstantin sa svojim

navale neprijatelja, te

podsada

preko odekivanja otegla.

grada

naudili, jer su Grci svoje zidine oblozili

od vatre topovske. Jo§ manje mogao

te ih tako zaStitili

18. travnja suzbiSe branitelji juri§

je sultan

na moru.

uspjeti

kopna, a 20. travnja odoljeSe

Doe

broda kridanska

6etiri

napokon uvjeri, da ne ce grada dotle uzeti, dok morske strane. S toga dade od brojnih radnika svojih nadiniti put iz Bosfora u Ziatni rog, dug 7 kilometara. Taj put obloien bi daskama, koje biSe namalojem; a onda dade sultan u nodi od 21. na 22. travnja valjcima po torn zanc uljem puiu prenijeti 72 broda iz Bosfora u Ziatni rog. Tim postade stanje Carigrada vrlo nepovoljno. MIetadki kapetan Jakov Caco poku^o je doduse u nodi 28. travnja uniStiti to

diiavoj mornarici osmanlijskoj. Sultan se

ga jade ne opaSe

brodovlje s

su ju

pomodu grdke Malo

osujetili.

vatre, ali Turci bijahu izdajom doznali za

zatim,

navali

4. svibaja,

sam

Giustioiani

njegovu osnovu, te

brodove,

ali

bi suzbijen. branili su se grdki latinski junaci hrabro, narodito od onoga Turci im dolazi pomod da u krSdanska mornarica. Medjutim su dasa, kad stali s kopnene strane udarati sve ieSce na gradske zidine. Podev od 16. svibnja kopali Blaherna, gdje im je odolijevao vjeSti Ivan Grant su Turci lagune kod Hebdomona s pomodu grdke vatre. Ali ipak su turski topovi napokon toliko oStetili gradske zidine, da je sultan stao misliti na obdi, osudni juri§. Najprije pozvao je Konstantina, da se dobre volje predade; a kad je taj odgovorio, da voli sa svojom prijestolnicom propasti, nego

Pored

nezgoda

tih

su doznali,

se predati, odludeno bi u sultanovu vijedu juris.

Vojnicima

da se 29. svibnja poduzme obdi dana u osvojenom gradu plijeniti i robiti;

24. svibnja,

obecano, da de smjeti

tri

dok de sultanu ostati jedino zidine javne zgrade. Veliki vexir Halilpa^ bija§e joj jednom pokuiao, da odvrati sultana od obdega juriia; a kad mu to nije po§lo za rukom, porudi taj no caru Konstantinu, Sta se sprema. Tako su se Grci mogli 28. svibnja pripraviti za osudni boj. Car Konstantin skupio oko scbe sav pokretni plijen neka bude vojsci,

sve zapovjednike je

u srce dirajudim glasom govorio, hrabredi ih za posljednju borbu.

poSao u crkvu sv

ladu, te je

Sofije, gdje je primio sv. pridest, a zatim

vratio se je

molio sve za oproitenje. BijaSe odludio umrijcti kao junak, da spasi svoju

nije mogao Nodu izmedju

kad ved

Onda

u svoju p«dast,

odriati ruievine stare slave bizantske.

28. 29. svibnja, oko 2 sata, zapodela je smrtna borba Romejaca. Sva su zvona po gradu zvonila, a iene zgmule se u crkvu vrudim molitvama vapile za pomod. Prvi juriS turskih neredoviiih deta bude sredno suzbijen. Sad se oboriJc nove drugi juriJ bi o<1bijen. talambasa na vrata sv. Romana. Ali dete uz udaranje bubnjeva i

to podiie sultan janjidare

vojske bilo je u boju. Aii

toj

podupre sili

straSnom vatrom

topova.

Sav smudcn

klonuo od siraine boli ostali branitelji. Spa-

pohiu u luku, da mu na brodu ranu sveiu. S toga se prepadoJe zivJi to SagaoospaJa, potjera onamo janjidare, od kojih se jedna su

branitelji

Hr». po»j.

ove bijesno

IL U.

70.000 turske

odolijevahu branitelji, te obarahu dopore neprijatelja.

to bi hrabri Giustiniani strjelicom telko ranjen.

Dok

suzbijali,

provali

deta

uzpe na zidine.

druga tunka deta kroz malena vrata *'

ALBRBCBT AUSTRIJ8KI, VLADISLAV

a^i

VARNKn£iK

od Hebdomona, koja

(Kerkoporta) juino

LADISLAV POSTUMUS (1437.

bijahu

zaboravili

braoitelji

prema Drinopoljskim

stade prodirati pravcem

gradske i pojadana oovim dnigovima, koji se bijahu uzpeli Ijestvama, pak xidine,

Konsiantinu za

Tim

ledja.

grad

jatomice u

turske ruke.

robiti

plijeniti.

Tako

na svojoj

niani, koji je

zajedno zadJoSe caru

moglo

nema mnogo

zato bi knez i

Luka

dobe

grada umaknuti. Giusti-

doznao za katastrofu, pobjeie na otok Chios, aU umre malo

ladji

Urkan na bijegu zarobljen

sv. So6je, vjerujudi

sati,

pribaviti pobjedu. Slavodobitni Turci razvaU^e sjekirama

hranjahu

kad im

stiie

glasi,

doglavnika

izgovori

Muhameda, da

sati

jutrom

dvorjanika

bijahu Turci

kroz

Drinopiljska

vlasti.

moslimsku;

vjeroizpovjest

s«'.

bi s velikim podastima.

plemeniti junak

divotni hram,

ruiiti

oko dvanaest stigoSe Mu« sam u pratnji svojih

grad;

podje

se je odsad stao nazivati

mula uzpne se na propovjedaonicu

onda podje sam sultan k zrtveniku izvrSi svoju islamskom diamijom. Zatim dade Muhamed poi

Sofije

Luka

Notaras. Tijelo carevo sahranjeno

danas; jednostavna svjetiljka, za koju turska vlada daje

neka se svatko

Prvi

Nedaleko od diamije Vefe izpod kamena bez nadpisa podiva

joS svako vede nad grobom. taknuti,

crkvena vrata, od«e-

djevica, opoganile svetinje

vrata u grad, koji

trupio cara Konstantina XL, koje prepozna

traiiti

provalili

Najprije udje u crkvu sv. Sofije Jedan

Tako postade crkva

moliivu.

djedaka

stanu.

da je divotni grad u njegovoj

Stambulom.

sila

napajahu u njemu svojt konje. Napokon podeSe

zapovijed od

Oko osam hamedu

Preko 60.000

zadesi

doie nebrojeno naroda u suzanjstvo, oskvrnu.^e hrama,

pomil^vao.

one tisuce naroda svakoga spola, dobi staleia, koje se knd su stizavali prvi zalostni glasi, sklonili u crkvu staro prorodansivo, u neko da de netko kr.4dinima u zadnji das dodi

bijahu jutrom izmedju

mah

roba u Galatu. Ali

Medju zarobljenicima bio Ijudi bude za-

s mjesta pogubljen.

Notaras, kojega je sultan u prvi

suinjeno. Osobita nesred

u pomod

to bijahu

branitelja, obustavi§e sjedu, te sta-

vi$e branitelja

zudjenu smrL

nadje

zatim od ialosti. Kardinal Izidor umafie nakon hrabra boja u odijelu

topovi

su do-

Konstantin smrt, da ziv ne dodje u

nesredni

grnuli, traiio

ved Turci u grad u§n, pak vidjevSi, da

dole

svi

Dok su sada turski Romana ogroman komad zida odvalili, te

sv.

hrabro poput prostoga vojnika

Borecii se

tnedju

zatvoriti,

vratima. Ceta ova brzo bi

bijaSe sudbina Carigrada odlu^ena.

na tmjestu glavnoga boja oko vrata bitnici

— 1457.).

Glavu carevu dade sultan

uvjeri,

dan pobjede svoje

odrubiti

da je nestalo bizantskoga cara (29. svibnja)

postupajudi blago sa zarobljenim

ponio se je

suinjevima.

ulje, pali

taj

sada

Augustineum na-

carevine.

Muhamed

dovjedno

umjereno,

suiradan slavio je pobjedu svoju, te se

Luku Notarasa s najstarijim sinom zetom njegovim dao je pogubiti, a uz njih sila suiojeva. Tom zgodom poginuo je Mletdanin Minotto katalonski konzul juliano. Sva sila djedaka djevojaka smjelteno bi u harem suhanov nje-

je opio

podinio

sila

zla.

govth dvorjanika.

Dva dana

Ono

jedino

fMdnu Evropu.

iza

pada Carigrada osvanulo

Vlasti

pak evropske

branik evropske civilizacije mjesto, koje protiv

su kridanski

vehkoga

pao,

kr^ansko brodovlje u grdkim vodama.

prosloj

katastrofi, te

prestraiile se stra^no,

je sada

disla bn.jnih neprijatelja. misliti,

kad su

kuda Osmanova

Konstantina

nasljednici

te je Muhamed mogao odsad da onda segnc za Ugarskom iz

moglo doznati potankosti o

Velikoga

Carevina se turska

obavijestiti

zadule,

sjela

kroz

njoj za-

je dosadanji

na Bosforu na ono

tisudu

godina

driali

na Balkanu posve utvrdila,

da do kraja pogazi ostatke balkanskih driava, pak

Hrvatskom. Dne 24. srpnja 1453. piSe neki Ivan Sobota Trogira mleudkomu patriciju Pctru M. ovako: »Kad nam je javljeno, da je najkrSdao-

skiji

grad Bizant

neizmjernu

itetu

csvojen, straino nas je smutilo, kao da vttlnere

vehementer constemati fuimus).

kridanske

nam

stvari

od turskoga cara Muhameda (tamquam ex perc^pto

je Ijuta rana zadata«

ILRIK CEUSKI

(Ulrik Celjsici

Hrvatskoj

1453.

lYAN IIUNJAD; BORBB ZA BANIJU U HRVATSKOJ.

Ivan Hunjad 1453.— 1455

— 1456).

;

159

borbe za banija

Mladi kralj Ladislav, dobavivSi sc slobode, ne mogaSe

sam

da upravlja pro>tranom otdevinom svojom, koja je obuhvatala tri kraljevstva vBe dnigih zemalja. Bio je doduSe od cara Fridrika pomno odgojen, pokazivao je za £udo zrelu pamet mnogo sainosvijesti ali uza sve to nije kraj svojih trinaest godina bio podoban, i

;

da udovolji svemu, §to bi kraj tadanjih teikih phlika jed\a bio mogao vriiti posve zrio, samosvojan covjck. Tako se je zgodilo, da je mUdi Ladislav za pravo samo zamijenio skrbnika:

mjesto

preuzeo je svu brigu za kraija driavinu drugi rodjak ban Ulnk Celjski. Medjutim ta zamjena nije bila u prilog ni njegovim zemljama, jer je knez Ulrik svojim karakterom kud i kamo zaostajao

njegov, knez kralju ni

cara

Fridrika

slavooski

za carem. §ta je

iivota privatno.:a, bio je Ulrik razkalaSen poput otca svoga, te je od-

nemario svoju zakonitu suprugu Katarinu, nekom Bedankom, kojoj je muza iz potaje

priijeinice; sin

ubiti dao.

pace spoditavao otcu, da

sam

2Utlud

—

vir

cordatus atque sagax\ te je ozbiljno

tnu podigne ugled

dodje u sukob

Dakako da

vlast.

najuglednijim

je pri

je Ulrik i

kad

pomamio

Fndnk odvracao

ga je otac

nije bio bolji,

U javnom iivotu opet bio No pored toga bio je odlu(^an

njegovu, a suprugu svoju. vecine tadanjih velikaSa

despota, pak

srbskoga

k<fer

umorio majku

bezdu^n

politidar

poput

razborit dovjek (consilio maturus

revno radio u prilog svomu Sticcniku, da torn

morao

velikaSima u pojedinim

postupati vrlo oprezno» da ne

zemljama, a narodito

Ivanom

PODPU KNEZA UlRIKA CeUSKOOA. Saialjea • ispnve od 24. lipaja 1455-

Ciu

se ovako: « Ulricas

comes nuaa

p(ro)pria*.

Diiavoi erUv a B«4a.

Munjadom u Ugarskoj,

gubernatorom Jurjem Fodjebradskim u ^eikoj, 9 Ulrikoni Eizingerom u Austriji. Osobito pak mu je trebalo paziti, da se s njima u jedan te isti mah ne zavadi, pak da se onda sva tri ne sloie na njegov zator. U prvi kraj nastojao je Ulrik Celjski, da se kako tako nagodi s Ivanom Hunjadom. Taj bijaie doduie poloiio (ast gubematora, ali viSe od nuide, nego dobre volje. Bex dvojbe je kralj Ladislav po naputku Ulrika Celjskoga \oi u Beiu obasuo biviega guberriatora obilatim nivii

darovima, te

gotovo

ostavio

svu

prijainju

vlast

naprosto dosadanji nasluv »gubernator< u »vrhovni kapetan«.

u Ugarskoj, zamje-

Time

je htio uiutkati

ogromnu jaku stranku njegovu. Na koncu sijednja 1453. doveo je Ulrik Celjski mU* doga kraija u Foiun, gdje se bija^ u to sastao ugarski sabor. I tu se je nastojalo njegovim privrienicima. Najprije je Ladislav a u svemu ugoditi bivSemu gubernatoru zakon tom obliku potvrdio Ivaou Hunjadu sve, ito mu bijaie joi u Be£u podijelta Doe i

30. sijednja izdao

je dvije znamenite

djcla njegova, poilnjena za

pak

mu onda

z« sva

privolom

vremena knciiju

ce odsad

Bistricu, koju

je joi

vjeran

povelje.

prvoj slavl kidenim

rijedima slavna

Albrechta, a osobito njcgovc borbe s Turcima, i

plemi6^ sabranih na saboru, potvrdjuje Beiu darovao. Drugom, jednako sve-

bijaie joi u

neke gradove

posjedovanja u tordanskoj

hunjadskoj

morao poloiiti sveeaou prisegu na sveto evangjelje, da pokoran kralju Ladislava, da de ga braniti od svih proiivnika oje-

zato je Ivan Hunjad

biti

svih prelata, baruna

£anom poveljom, pridao mu lupanijl

Sigismunda

ALBRlCHT

s6o

vLaDISLAV

AUSTIIIJSKI,

goTih, paie da 6e vazda savjestno Kralj

Radu pokon

VARNKN^IK

LADISLAV POSTHMUS (1437.— 1457.)-

sve, ito

prijpyljivati

moglo bid na

Stetu kraljevu.

ga na to joi viie odiikovao, darovavii mu 31. sijednja u Slavoniji posjedovanja izdav§i mu naST. Elizabetu (Racha ct Zcnthcrsebeth) u kriievaikoj iupaniji, 1. vcljadc deivriu povelju, kojom mu je dozvolio, da smije u svoj grb uz dosadai

modrom

njega gavrana u

pandiom

polju uvrstiti joS

diii zlatnu krunu.

crvena lava u bijelom polju, kako lijevom

Sinovi Hunjadovi

bi^e

takodjer odlikovani, naro^ito je dva-

priHrvatske. Jednako bi od Sredne, imenovan za vrhovnoga kaocelara kraljevstva, te ye6 1. veljaie vr&i tu 6ast. Napokon bi Ivanu Hunjadu povjereno rukoTanje s kraljevskim prihodima. (!!!ini se, da je tom prigodom utanaieno, da ce Hunjad svake godioe davati kralju 24000 dukata, a ostatak ce tro§iti za upravu kraljevstva i Ulriku Celjskomu zajam^ena godi^nja naobranu zemlje. Aeneas Sylvius pi^e, da je

Ladislav imenovan

tada

desetgodiSnji

biskup

njcgov, veliko-varadinski

jatelj

bana Dalmacije

Ivan

Vitez

grada od 12.000 dukata od prihoda ugarskih.

Dne

Postumus zaklju^ke ugarskoga sabora u Poianu. Clanaka imade taj dekret deset. Do7najemo iz njih, kako je kralj prisegao staleda ne ce otudjiti iima, da 6e vazda poStivati prava, slobo^tine zakone kraljevstva, ugrabljene po mogu<5nosti opet predobiti; obratno medje njcgove, nego da <fe ih braniti 6. veljade

Ladislav

potvrdio je kralj

poloiili su sabrani

kralju

staleii

zakletvu

vjernosti

Zanimljive

pokornosti.

nadalje

Vladislava Varnen^ika imadu proodredbe sabora, da se darovnice kraljice Elizabete glasiti niitetnima; nasuprot darovanja gubernatora Ivana Hunjada neka ostanu u krjeposti. Joi bi zakljuieno, da se nikakve dasti ni dostojanstva, svjetovna ni duhovna, ne smiju podjeljivati strancima, da se nikakvi vanredni neobiini porezi ne smiju razpisati; napokon da se sri u novije vrijeme bez kraljevske dozvole podignuti zamci kaSteli moraju sva ugrabljena posjedovanja u odredjenom roku povratiti. Cini se, da se je na razvaliti i

saboru razpravljalo djuje,

dana

o ponovnom krunisanju kraljevu u Stolnom Biogradu,

mora u

kralj

ako

slu^aja,

prije sabor sazvati

zakazati,

bi htio skupiti

da se mogu

jer

se nare-

sabor u Stolni Biograd, bar deterdeset

svi driavljani

nadi na okupu.

dalje radio u Poiunu; no svakako poznati dogadjaji dovoljno svjedode, da je u svemu nastojao ugoditi bivSemu gubernatoru. Dne 24. veljaie

Nije poznato, §ta je kralj

ondje sam Ivan Hunjad, koji se u jednom Debrecina zove >knez Bistrice kapetan Citave Ugarske*. Nema sumnje,

opet je Ladislav u Be£u, a uza nj boravi

pismu na da

iitelje

je tada bio u

dobrom sporazumu

knezom Ulrikom

Celjskim, koji

se je smatrao

regentom. Huojad pade spremao se je u ono doba, da izvrSi ono, §to bija^ pred dvije godine u Smcdcrevu sa srbskim despotom utana£eno, da se naime na Nikolje (6. pro1453. njegov mladji sin Matija

tinea)

oieni

Elizabetom, kderju

Ulrika Celjskoga. BaA u

Hunjada supruge mu Elizabete Silagjijeve, kupajud dragocjenosti druge darove za mladu nevjestu. Poslanicima bijaSe nabaviti tih darova za 8000 dukata, ali oni prekoraiiJe tu svotu joS za daljih 5000 dukata, te je sama mIetaCka obdina svojim trgovcima na Hunjadovu molbu 20. oiujka jamdila za

to vrijeme boravili su u Mletcima poslanici Ivana

tu tfotu.

isto vrijeme dcsio

financijalnim

poslovima svoga

Hunjad oko

kapetan kraljeva vclidanstva u kraljevstvu Ungarije nistratorque proventuum regalium^.

Dne

30. oiujka u Gjuru, gdje se je bavio

se u jednoj izpravi zove »vjediti

kralja, te

knez

Bistrice,

upravitelj kraljevskih prihoda (admi-

Budimu, te piSe odanle ptsmo milan»komu vojvodi Franji Sforzi, pak mu ialje svoga pravdoznanca Alberta Veteiija u nekom poslu. U isto vrijeme ratuje njegov stariji sin Ladislav Hunjad, »vjeiiti knez Bistrice ban Dalmacije Hrvatske*, u sjeveroiztodnoj Ugarskoj protiv deSkim plai

denidma Jtskra

Petrti

svoju

predao.

pomod knezu

20. travnja boravi opet u

Aksamitu

vojsku Ladislav

Ulriku

bio

Talafusu, koji su ondje na svoju

razpu<^tio,

Hunjad slabo Celjskomu.

sve je

gradove

ruku

harali,

po&to je

Ivan

varoSi, koje je doslije driao, kralju

napredovao, te se je morao utjecati vi§e puta za

U jednom

pismu, Ito

ga je Ladislav Hunjad pisao

ULRIK CBUSKI

Trnavc 3

svibnja

1453.

IVAN RUNJAD; BORBB ZA BANUU U HRVATSKOJ.

reeenomu Ulriku, zove ga >presvijctli domine noster prestantissime).

s6i

princtpe, gospodine naS

preodlidni< (illustrissime princeps,

Kalco jc u Ugarskoj ostao upraviicljem Ivan Hunjad, tako je

u CeSkoj bio

daljc

NOVI ORB IVANA HUNJADA. Po<liid}ca povtljom

knlj* LwllsU?* P<Mtuu

I. vrij»£«

1453.

guberaatorom po imenu I po vUsti mo<5ni Joraj PodjebradskL Dne 2. svibnja 1453. padc dmljih iett godioa, npoLadislav re^enomu Jurju gubernatortku £«tt

produlji kralj

# aba

ALBUBCHT AU8TRIJSKI, VLADISLAV

VARNBnCiK

LADISLAV P0STUMU8 (1437

—

1457.).

podjedno svima sluibenicima, da mu se pokoravaju, te mu kraljevske prihode Prema tomu posve je istini podobno, kada Aeneas Sylvius u jednom pismu od 28. travnja 1453. iz Beda piie: »tri muia upravljaju trima vetikim driavinama: Ivan Ugarskom, Juraj CeSkom, a tarn knez (Ulrik Celjski) Austrijom. Nema sumnjc, da je oprezni lukavi knez Ulrik Celjski u prvi kraj ugadjao samo vjedivSi

uru2uju

sato

Hunjadu

Podjebradskomu, da se najprije oslobodi svoga takmaca u

Ulrika Eizingera, kojega je smatrao 4to se je oslobodio postidi, Sto

runi

zahtijevati sve

niii

Austriji,

naime

ba§ njemu imao zahvaliti,

se Eizinger

plemidi

gradovi,

dok su ga ba-

potonjemu poSlo za srpnja) 1453. Eizingera iz svoga vijeca

naginjali.

je kralj u Ijetu (poslije 9.

to ne bijaSe dosta.

od onoga

je stao

kralj

se Ulriku Celjskomu, da de to tim lakSe

(^inilo

Celjskomu

prezirali, te viSe

te je uradio,

odpustio.

careva.

su u Austriji pristajali uz Eizingera tek

kao tudjinca

rukom,

skrbnidtva

najopasnijim, jer je

zaista

kraja zatre, naputi Celjski kralja, te

vojvodske gradove

posjede u Austriji, koje je

onaj

tijekom godina bio primio. Ukloniv&i s puta Eizingera u Austriji, mi§lja$e Ulrik Celjski, da bi

kavgu

Hunjadom u Ugarskoj. Vrijeme mu

kapetan boravio u jugoiztodnoj Ugarskoj

zapodjeti

(29. lipnja desi se u KoloSvaru), ko-

VlaSkoj

mogao

zgodno, jer je tada vrhovni

se je dinilo

ponovo velika pogibao. Pod izlikom, da se definitivnom miru o s carem Fridrikom III., sazvan bi ugarski vijeda o obrani od Turaka sabor za 24. kolovoza u Poiun. Tom prigodom doveo je Celjski mladoga kralja u Pozun, gdje su se tada naili na okupu mnogi stari protivnici Hunjadovi. Kralj je s Celjskim 16. rujna), te je uz ino priobcio sabranoj goboravio u Poiunu viSe dana (svakako 11. spodi, da se je mladja sestra njegova Elizabeta zarudila s poljskim kraljem Kaiitnirom IV. Celjski upotrebio je takodjer tu prigodu, da se sporazumi s davnim neprijateljima Hunjadovima. Otvoreno nije se jo§ usudio ustati na njega* pak zato je udesio stvar ovako.

jima je nakon pada Carigrada bila

zaprijetila

—

Kralja je naputio, te je bistridkomu knezu

njegovim sinovima darovao

zasluge Djihove neke kotare u zupaniji temeSkoj, a u

njegovo ime.

mah

14. rujna za velike

sklonio najodludnije pro-

na savez protiv njega, premda se u izpravi izrijekom ne spominje 13. rujna 1453 izdaju naime ostrogonski nadbiskup Dionizije Sed, pe-

njegove

tivnike

isti

Dne

i madvanski ban Nikola napokon sudac kraljevskoga dvora Ladislav Paloc pismo, kojim ponovo obridu >presvijetlomu gospodinu Ulriku, knezu celjskomu, jcmost pokomost kralju Ladislavu upravitelju njegovih stvari* (rerumque suarum directori) protiv rodjaku redenoga kralja odmetnika, bili ma kojega dostojanstva svih nepokomika staleza, te se obvezuju, da redenoga koeza Ulrika* §tititi i braniti u svakom sludaju, 6e »iivot i £ast kralja svoga pak i 8 pogibli svojom svojih stvari. Medjutim dok je Celjski pleo mreiu Hunjadu, osvetio mu se Eizinger. Vrativ&i se kralj 8 Celjskim u Bed spremao se je u Ceiku, da se ondje okruni krunom sv. Vedeslava. No Austrijanci ne hljedoSe mu dati novaca za put bez privole sabora. Kad je na to kralj aazvao sabor u Korneuburg, zabtijevahu staleii u tajnoj sjednici od kralja, da ukloni

duvski biskup Andrija. palatin Ladislav Gorjanski, erdeljski vojvoda Ilodki,

Celjskoga ta svoga dvora. Ladislav

vraU se u Bed.

privoli,

tajedi

pred svojim rodjakom, §ta se snuje,

po nodi Eizinger kraljevsku paladu zaposjeo

djantma, koji su ga osobito

voljeli.

Kad

je sutradan, 28. rujna,

vjernim bedkim gra-

knez Cdjski, koji

nije

one

nodi kao obidno spavao u kraljevskoj paladi, dotoo na dvor, nadje vrata kraljevske vijed-

po vratima i zahtijevati, da mu ih otvore. Kad ih napokon UlHka Eizingera s druiinom naokolo kralja. Eizinger mu dovikne: »Znajte, da od toga dasa nemate nlkakva posia ni u drlavi, ni na dvoru; podjite, kud vas volja. Ali da se ne zovete ni namjcstnikom, ni kraljevim vijednikom«. Ulrik se prejtravio videdl, nice zatvorena. Stade lupati

otvoriie, ugleda

ito se zgadja

sam kralj izkaie, po mojemu nalogu.

Sabravii se zahtijevase, da

dislav Postumus:

Eizinger je govorio

ito misli volji

to oditova La-

mnijenju«.

Celjski je

ULnrx CEUSKI na to ostavio dvor

Kad je ga moida

ivan nriNJAD; BORBE ZA BANIJU U HRTATSKOJ.

samo s%

—

viteza

£etiri

ga bijahu

drugi

ve<5

ostaTili

S63

—

otiSao

puk bacao za njim kamenje. Bio bi ubio, da ga nije zaititio branibor^ki markgrof Albrecht. Uprava Austrije predana bi sada vijedu od dvanaest lica, koje de vlast vrSiti, dok kralj navrSi dvadesetu godinu. Ulrik C?Ijski boravio je jo§ neko vriieme na svomu imanju Berchtoldsdorfu (25. listopada desi se u Krumlova na Moravi), nadajuci se kakovu okretu; no uvjerivSi Be^a.

se,

svomu

grada

grdio ga je

izlazio,

razjareni

ga tako brzo

ne 6e

biti,

ostavi

Austriju

vrati

Slavoniju

staromu otcu

Fridriku.

iza pada Ulrika Celjskoga poSao je kralj Ladislav u Ceiku. U njegovoj od 4000 konjanika bilo je viSe njema^kih knezova; zatim Eizinger s austrijskom gospodom, napokon i nadbiskup ostrogonski Dionizije Sei s viie ugarskih prelata bado£ekao Podjebradski s najodlidnijom ga je gubernator nina. U Jiglavi Juraj gospodom Ivan Hunjad sa svojih 1500 konjanika. Tako se na£e§kom. Tu se je kraliu pridruiio Podjebradski sa svojim poglavitim privrienicima. djoie sada na okupu Eizinger, Hunjad Do^vii u Prag utana£i$e oni s privolom mladoga kralja savez za Sest godina, zavjeriv^i njegovih zemalja, se medjusobno, da de raditi za slavu Bozju, za boljitak crkve, kralja protiv neprijatelja. Izprava toj ligi o izmedju upravitelja i da de jedan drugoga pomagati triju driavina kraljevih izdana bi 27. listopada, a podpisa^e ju uz Hunjada jo§ biskup Ivan Vitez od Sredne, uz Podjebrada vrhovni komornik deSki Ale§ Sternberg vrhovni porkulab praiki Zdenko Sternberg, napokon uz Ulrika Eizingera bra<5a njegova Osvald Sigismund Eizinger. Sutradan, 28. listopada, okrunjen Stjepan, Pongratz od Plankensteina

Namah

dniiini

deSkoga

bi Ladislav za

kralja, a krunili

su ga ostrogonski nadbiskup Dionizije Se6

olomuiki. Izabrani nadbiskup prazki Ivan Rokycana nije dina, jer nije bio jo§ potvrdjen

primiti

krunu

Nakon

u svojoj

£asti,

jer bi se

mogao

obaviti

pravovjemi

toga

biskup

sve^noga

Ladislav bio iacao

ruku kalikstinskoga prelata.

krunisanja ostao je kralj Ladislav vi§e

natora Jurja Podjebradskoga, za kojega su zaredala

od godinu dana u CeSkoj uz gubermima sreiSna vremena za tu izmoi

renu zemlju. Ugarski velika§i vratiie se naskoro kuci, a s njima

Ivan Hunjad, kojega

ponovo imenovao vrhovnim kapetanom Ugarske. U izpravi od 27. listopada 1453 zoTe se Hunjad »ewiger grafT zu Bystriz und oberster hauptman in dem KOnigkreich zu Hungern«; dne 20. studenoga 1453 nalaie opet kralj Ladislav »Ivanu Hunjadu, knezu uz ino upravitelju kraljevskih prihoda* Bistrice, vrhovnomu kapetanu svomu u Ugarskoj bija§e kralj

de Hwnyad comiti Bistriczensi capitaneo nostro general! Hungarie constituto ac inter cetera administrator! proventuum nostrorum regain regno lium), da ne utjeruje dobit kraljevske komore za onu godinu od Stjepana Varde i brade za to pohitati, da za vremena dodju u Budim na njegove. Ugarskim velikaSima bijai«e

(spectabili et magnifico Johanni

kojemu je bila poglavita i od slavodobitnoga sultana Muhameda II. Ved pad Carigrada bija§e ugarsku gospodu silno uzbunio (Aeneas Sylvius p Se u jednom pi$mu od 10. kolovoza: >ConsUntinopolitana clades Ungaris terroris est); joi jade uzneminSe ih da mu glasi, knko su neki balkanskt vladari pohiuli, da se slavodobitniku poklone

sabor, koji se je

imao

zac^ada, udesiti sve za

sastati

u prvoj polovici sijeinja 1454,

obranu kraljevstva

testitaju.

Udinio jc to bosan.«ki

kralj

Stjepan

Gjuragj Brankovid. Poslanici despotovi pro4li

Toma, herceg Stjepan Vukdtd, a despot su tom zgolom najgore, jer je sultan od i

gospodar njihov ustupi ditavu Srbiju, koju onako drli nepravom, jer je imala po izumrdu Lazarera roda sapasti porodicu osmanlijskih sultana. Muhamed Smederero, da mu budc lak*e is zahtijevao je narodito od despoU gradove Golubac njih adarati na Ugarsku. Jo* 23. srpnja proile godine 1453. bijaie Ivan Sobota it Tronjih zahtijevao,

gira javio

svome

a MIetke: »Car turski

prijatelju

svoja dva grada: Golubac

Smedcrcvo,

trali

od despots Gjurgja, da

preda

rrlo utvrdjene varoii, is kojih »c vrlo lako ulasi

a64

ALBRIGHT AOSTRUSRI, VLADISLAV

VARMBSftlK

LADISLAV P0STUIIU8 (1437.— 1457.).

u Ugarsku (oppida munitissima, ex quibus facillimus aditus in Panoniam est). Despot drkde silno« (Georgius despotus vehcmentcr trepidat). Primirje, utanaieno 1452. od Ivana Hunjada s Turcima na tri godine, ne bija§e doduSe jo5 minulo, ali f^ospoda ugarska inala su ve6 predobro, da se sultan Muhamed primirje, ako mu nije u prilog. Ba§ zato zgrnuSe se ved oko ne krati prekrJiti baruni, ncgo 14. sijednja 1454. u velikom broju na sabor u Budim ne samo prelati i

o obrani zemlje. Ved nakon jedanaest dana gradova, da zastupnici iupanija biie 25. sijednja proglaSeni zakljudci saborski u ime odsutnoga kralja Ladislava. Dekret od 1454. imade u svcm 16 ilanaka, koji se tidu poglavito obrane kraljevstva, da ga ne vijedaju

Prvim ilankom potvrdjeno

xMteie ncvolja, kao nekad za provalc Tatara u XIII. stoljedu.

ono, Sto je kralj ved u£inio: izabran bi naime Ivan Hunjad na godinu dana vrhovnim Icapetanom kraljevstva, koji ce vojsku skupiti i voditi. Radi vanredne opasnosti prihvacene bi

osobite mjere.

biic

koji

Odiuieno

posebnu komisiju od

bi izabrati

koliko bi se banderija kraljevskih

iztraiiti,

moglo podici

prelata, i

baruna

uzdriavati

plemida,

od krunskih

da se svjetovnim zastavnicima pladaju odredjene svote prelati moraju prema svojim prihodima iz prema odredbama kralja Sigismunda podici banderija. U svakoj iupaniji neka se izabere toliko komesara, koliko ima plemi<5kih sudaca; svi zajedno moraju popisati seljadka sedva strijelca pjeSaka; kapetane liSta, te od svake stotine seliSta uzeti detiri konjanika dohodaka;

koji

paziti

to,

driavne blagajne. Zatim bi jo§ odludeno, da

tih Ccta neka bira plemstvo dotifine iupanije. Svi magnati, baruni, vi§i

su osobno poci na vojnu; nemocnici zamjenike. spotovi

Gradovi

kraljevi

knezova Celjskih; napokon

koja oijc obiino postaviti

£ete.

pla(5ala

Plemidi,

kraljidini,

nedorasli i

n\i\ plemidi,

duzni

poslati

druga privilegovana mjesta, zatim gradovi deregnum nostrum Sclauonie),

kraljevina Slavonija (totum

dobit kraljevske koji

moraju prema odiuci kome.sara

otiSli

komore, imadu

se popisati

tabora bez dovoljna

kao

iupanije, te

razloga, izgubit de imanja

smrdu kainjeni. HuQJad desio se je jo§ 29. sijednja u Budimu, a onda je pohitao, da izvrSi odluke sabora. Skupljao je vojsku na sve strane. Dne 15. veljade pi§e mu kralj Ladislav Nikolu i Ladislava Vardu kroz godinu dana iz Praga pismo, kojim mu nalaie, neka oprosti od svake ratnc sluibc, a narodito neka ih odrijeSi od vojevanja s Turcima. U oiujku boravi vrhovni kapetan u Erdelju (28. ozujka u mjestu Nagypaly), da bude blizi tor^oi carevini t despotu Gjurgju Brankovidu, koji se je nekako u ono vrijeme selio u crkveno djecu svoju, zatim svojc Ugarsku. Despot prevezao preko Dunava suprugu petnaest dana vi§e od pridalo, da je bogatstvu, te se je blaga Svijet se je dudio njegovu svoja; neplemidi bit ce

Ivan

prenosio zlato

Dok

druge dragocjenosti

je joi ugarski

svoje.

sabor u sijednjv bio na okupu, doSao je u Prag legat rimskoga

po imenu Ivan Castiglione, biskup Pavije, te je u ime papino pozvao da se sa svojim kraljevinama zemljama pridruii velikoj kriiarskoj vojsci, koja bi se imala povesti na Turke. Cini se, da su torn prigodom boravili u Pragu poslanict srt>skoga despota, vapedi za pomod. Na dvoru kraljevu nije se tada jamadno znalo sa zakljudke ugarskoga sabora od 25. sijednja, jer se je 26. sijednja iz Praga javilo papi, »da ie kralj pismom sazvao ugarski sabor za mjesec veljadu da de na taj sabor poslati odlidne svoje zastupnike< (notabiles oratores). I zaista je malo zatim kralj evski dvor u Pragu poslao u Ugarsku tri oratora, po imenu Ulrika Eizingera, Pankracija Plankensteina i Jurja Dechnera, same vrstne t pouzdane kraljeve savjetnike Za njih sastavljen bi takodjer obseian naputak, ita da u ime kraljevo predloie saboru i &ta da od njega traie. U naputku najprije se izpridava kralj, zaito se tako dugo zadriaje u Ceikoj, s kojih raxloga ne de modi jol neko vrijeme dodi u Ugarsku, u tu svoju >osobitu ba^tinu<

pape Nikole

V.,

kralja Ladislava,

(utpote peculiarem heredidatem suam). Qutarnji mtr u zemlji

uredilo

Onda

se iznosi niz predloga, kojima bi se udvrstio

redovito sudovanje,

kojima

obranila

zemlja

DLRIK CRUSKI

IVAN HUNJAD; BORBE ZA BANIJD U HRVATSKOJ.

pomogne srb$komu

Turaka. Narodito neka se

Ugarsku stetnu pogodbu

utanadio

odmetnuo

despotu, da se oe bt

Turcima (ne

deficiat

cum

uel

965

kakvu

iii

Turcis aliquod

Regno nociuum). Preporu^a se nadalje bolje savjestnije upravljanje s kraIjevskim doliodcima. Neka se za sabiranje poreza daca namjeste pouzdani dinoviiici a ubranim prihodima razpolagat 6e sam kralj po svojoj voiji i prema potrebama svojima i pactum

ineat

;

neka se prthodi

kraijevstva svoga. Naro^ito se zahtijeva,

ne razasiplju nerazborito

koristno (indiscrete et inutiliter), a joS manje da se dijele bez privole kraljeve.

cima neka se odredi

neka se obavijesti drugih

ili

vlasti,

kralj, koji

zamaSnijih

ni^ta

kakva

p!a(fa,

stvari

bez-

o svim odredbama u tom smjeru eventualno potvrditi. U ob<5e neka se glede prihoda

po pravu

ide;

maioribus rebus), koje spadaju

(aliis

Cinovni-

ne odluCuje bez njega (u odsucu njegovu), jer

kralj

u djelokrug kraljeve

hoce, da se svi zama^niji

poslovi njemu prepuste (ut ponderabilia negocia referantur ad maiestatem suam). Nadalje ieli

da ugarski

kralj,

izmedju sebe nekoliko vrstnih

stalezi izaberu

kojim je ri§e do javnoga boljka, nego do svoje

na kraljevu dvoru kao njegovi

savjetnici,

koristi,

tako

pak da

kralj

mogao

rodoljubnih muieva,

bar izmjenice borave

znao po njihovu sa-

na njega spadaju; ovim savjetnicima neka se odredi pla<5a od kraljevskih dohodaka. Zatim neka se sastavi drzavno vijede od vedega broja dlanova, koji <5e ostati vazda u Ugarskoj, te po predlogu kraljevu cdludivati u vainijim

vjetu rjekivati poslove ugarske, koji

stvarima

omnibus rebus nomine

(super

zato, jer se

boru papinskoga poslanika predloga radi obcega rata 8

£e§kim

regni

totius

respondendi

ne moie tako lako svaki put sazvati sabor ugarski. poziva ga, da §to prije odlu£i

et concludendi), a to

Kralj jo§ preporu^a sa*

u pogledu papinskih

ne§ta

Turcima; neka podjedno izabere poslanike,

austrijskim poslanicima poci u

poslanike, koji de ugovarati

Rim na

carem Fridrikom

III.

radi

gradova

koji

<5e

zajedno

SuviSe neka izaberu

dalje dogovore.

kraljevskih

posjeda,

Turcima po> trebit, opominju se joS jednom staleii, da se klone svake nesloge, i da ne zame<5u kavge niti sa susjedima, niti medju sobom u domovini. Vrlo je zna£ajno, §to se iztide, kako bi nedostojno (inhonestum) bilo, kad bi kralj do^ao u Ugarsku, te bi ondje na&ao kraljevske dvore palac^e puste prazne; s toga se pozivlje sabor, da sve kraljevske palade, dvore gradove, kako treba, uredi, a da ne zaboravi ni na kraljevski stoi. Napokon ieli kralj, da se za izbivanja njegova namjesti Ivan Hunjad za >vrhovnoga kapetana«, i to onako, kako §to ih potonji

svedjer drii u Ugarskoj

jo§

Austriji.

Buduci da je

rat s

se potanje razabire

Nemamo

njegova pisma

rije£i

njegovih poslanika.

ita se je na kad se je sabor u Budimu sastao njemu radilo. Iz nekih potonjih pisama zakIju£ujemo samo, da je sabor zaista bio na okupu, to valjda u drugoj polovici oiujka ili prvih dana travnja. Zakljuici sabora nijesu poznati, ali je izvjestno, da kralju nijesu bili nimalo povoljni. Znade se samo, da su stavijesti,

po kojima

bi znali,

leii

driavno vijede od osamnaest

zaista izabrali

lica, &est prelata, iest

baruna

iest obi^nih

do dolazka kraljeva. Ti su Tijedntci takbdjer podijelilt medju se gotovo sve prihode krunske, tako da kralju nije gotovo niiia preostalo. Sam kralj bi ponovo zamoljen, da se Sto prije svrati u Ugarsku. Na saboni bilo je jamaino i mnogo starih protivntka Hunjadovth, jer su neki zaklju6ci bili itramo napereni protiv njega. Tako bi naro£ito odredjeno, da se Ivan Hunjad nema odsad zvaii svaki drugi ni gubernatorom, ni vrhovnim kapetanom, nego da bude naprosto kao driavljanin (neque sub gubematoris sed neque capitanei tituio, sed solum tantum ut plemida, kojima su predali svu vlast

u kraljevstvu

alter inhabitator

regni

Huogariae existere debeat); jedino

isabran

£)ana

da je Hunjad na koncu sabora stigao u Budim, pismeno ustmeno po kraljevim poslanicima, naro£ito po svomu priiatelto i savezotku Ulriku Eizingeru prosvjedovao kod kraija proti takovu pottupku sabranih elikaSa, na

driavnoga

vije6i. Cini se,

je Ivan

koje je

moida

izravno

ili

neizravno djetovao s kraljeva dvore

Ulrik Eizinger vratk> se [e

drugovima

•

prognani

Ulrik Celjski.

ponikama Hunjadovim na kraljev^

# 's66

ALBRBCHT AUSTHUSKI, TLADI8LAV

dvor u Prag, gdje

mladoga

VARNBn£|K

LADISLAV POSTUMUS (1437—1457).

Hjnjadov

kraija boravio

prijatelj

vrhovni kancelar

ugarski Ivan Vitez od SredDC, zatim komornik Aladar Varda, brat oje*gov Stjepan Varda, i

blagajoik

Nikola

kraljev

Zaklju^ke

Varda.

jegarski prepoSt Nikola Barius.

Kako

donio je kraljevski

sabora

su se kraija

podkancelar,

njegovih ugarskih savjetnika dojmili

netom minuloga sabora, najbolje pokazuje kraljevo pismo, sastavljeno od kanposlano 1. svibnja 1454. palatinu I^dislavu Gorjanskomu. Tu se gotovo izvrgavaju ruglu ti zaklju^ci. Gospoda su medju se razdijelila malo ne sve kraIjevske prihode. te su kralju ostavili jedva kraljevsko tme ne§to prihoda od soli. Sabor zaklju(ci

celara Ivaoa Viteza, a

xove kraija u

Ugarsku, a nije

niSta

Ugarska je najprostranija

baitina

Nepristojno bi upravo

kad

ostale potrebe

Neka

kako sc za

kraija

ugarska i

boravak njegov u

dostojni

njegova, a najmanje prinosi

bi kralj

toj

zemlji.

za uzdriavanje njegovo.

do§ao u Ugarsku, pak boravedi ondje primau hranu

drugih zemaija, kako je to morao

se gospoda

bilo,

udesio

ugledaju u druge

iiniti

blage uspomene otac njegov. se sve £ini, da

zemlje, gdje

se ugodi,

vladara pristoji. Kralj s toga uzkraduje potvrdu zakljuicima sabora, a

potvrdjuje jedino one, koji se tiiu obrane zemlje od turske

Nekako u

sile.

isto

vrijeme

pismo iz kraljevske kancelarije takodjer Ivanu Hunjadu. Kralj kaie, po kazivanju svojih oratora kao takodjer iz njegova pisma razabrao, Sto se je na saboru u Budimu zgadjalo; ali podjedno ga sjeda, kako mu je on sam najprije u Be£u, a poslije u Pragu povjerio >upravu kao takodjer i primanje svih dohodaka koristi kraljevstva Uogarijec svoju volju, da S toga odituje kralj ponovo Ivan Hunjad kapitaniju >onim redom, naiinom obsegom, kako mu je od kraija povjerena, a on ju je rado primio«, nadalje obnaSa. Kralj se nada, da <5e to Hunjad (initi, sjecajuci se, kolike je milosti, dasti darove kralj njemu njegovim sinovima podijelio. Zatim mu se kao pravomu zamjeniku kraljevu povjeravaju razliditi poslovi, da se naime pogodi s Ivanom Jiskrom, da svlada Austrijanca Ankenreitera, da nastoji oko konaCnoga izmirenja s carem Fridrikom. Napokon poziva kralj vrhovnoga kapetana, da mu za put u Poljsku po&lje obedanih 3000 dukata, a tako isto da sa 5000 dukata konadno namiri nekadanje teikc pladenike u SipuSkom kraju. Malo vrijeme iza ovoga pisma nalaie kralj pismom od 1. lipnja 1454. Ivanu Hunjadu, >knezu bistridkomu vrhovnomu kapetanu kraljevstva Ungarije<, da sa 13 000 forinti izkupi od celjskoga kneza Ulrika grad Trendin u iupaniji istoga imena; all. lipnja izdaje kralj u Pragu Hunjadu povelju, kojom mu stiglo je utjeSljivo

kako

potvrdjuje starije darovnice za neka

mjesta u temeSkoj

iupaniji

rudnike (Rudyitha) u

u ugarskom dijelu Srbije blizu Beograda. Joi 23. lipnja

onda se sprema na

boravi vrhovni rat s

kapetan Ivan Hunjad u sjeverozapadnoj Ugarskoj, a

turskim sultanom

Muhamedom. Dne

kolovoza ved

Hunjad

blagom

u Beogradu- Bilo je skrajnje vrijeme da dodje.

Tek

ito se bijaie despot Gjurgje u oiujku

svojim sklonio u Ugarsku, provalio je sultan Ivan

Sobou

javio je

toj provali

svomu

ili

travnju 1454. s porodicom

Muhamed

prijatelju

ogromnom vojskom

u Mletke:

>Ljudi, koji

u Srbiju.

su od straha

k nama, tvrde, da je na despotovu zemlju udarila tolika sila turska (tantas o kojoj smo jedva kada ditali ili je vidjeli. Kaiu, da je osim domade vojske sultan najmio deset legija pladenika, Ijudi skupljenih iz svakoga roda, koji se odiikuju oftobitom hrabrolidu, te su spremni na svako djelo (facinus). Objestni car pouzdaje se a hrabrost ovih (pladenika), te se je nakon prijainjega srednoga rata, kad je Carigrad osvojio, tako pomamio, da se oada ostrojiti cto svijet (ut orbem spe amplexus est). Joi tvrde neki, da vude sa sobom tri stotine kola s makinama, da s njima udara na gradove«. Uiavii Muhamed u Srbiju s tolikom vojskom^ razdijeli ju na viie strana, da u jedan mah zauzme ito viie mjesta tvrdinja. Na stolicu despotovu, Smederevo, u kojoj bijaSe despot ostavio 6000 hrabrih i vjemih koojaoika, posla svoga najhrabrijega vojvodu Isabega (E«ibego dud); sam pak pripravljale se, kako de udariti na ugarski Beograd, pred kojim

pribjegli

copias),

ULRIK CEUSRI

IVAN HUMJAD; BORBK Z4 BANIJU U HRVATSKOJ.

t67

bijaSe otac njegov prijc ietemaest

godina nemilo nastradao. Mcdjutim jc Isabegu sreda

loie posluiila. Jedne do6\ predjoSe

ill

srbske, provaliSe u turski tabor

ved ostavivii svu prtljagu

gotovo

izginuli

tolike nesrede

ugarskoga Kovioa na sjeveru Duoava tcte ugarske

zastave u taboru nagnuSe u

bijeg. Pridalo se,

se je jedini vojvoda Isabeg sa £etiri

spasao

svi Turci, a

Muhamed priprema

okanio se je

Turci ne mogoie odoljeti,

zamelnu§e straSnu bitku

da su na bijegu

momka. Nakon

podsadu Deograda, pak

ditavom

je s

vojskom svojom poSao da nastavi podsadu Smedereva. Oivojio je ved predgradja i varoi smederevsku, pak stao udarati na samu tvrdinju, kad mu 7. kolovoza uhode javi&e, da je Ivan Hunjad s ugarskom vojskom osvanuo kod Beograda. Da mu Hunjad ne zadje za ledja, pak da ne dodje medju dvije ili tri vatre (Smederevo, Kovin, Hunjad^ sultan joS one noci diie cbsadu Sme:iereva stade iurno uzmicati prema Sofiji. Dne 10 kolovoza stoji Hunjad ved a Kovinu, te pi§e odanle pismo erdeljskim Sasima, koje ovako zavrSuje: i

tSaznavSi turski car za to (za moj dolazak u Beograd), u pol nodi diie vojsku svoju, te

sad stoji, ne htijudi dalje uzmicati, nego de vojskom odpodinuti, te ju pojadati, da se onda, kako mislimo, dojdude zime povrati, te ili na Ugarsku ili na VlaSku udari. Molimo vas s toga u ime kraljevskoga zapovijedamo vam, da budete spremni za rat. Cim vas drugim pismom povelidanstva kraljevstvu ugarskomu<. zovemo, da namah pripravni dodjete u pomod nama Oko 9. nijna 1454. opet je Ivan Hunjad u Beogradu. Male zatim ide s vojskom u juine dijelove Srbije, badudi da je sultan ondje oko grada KruSevca bio ostavio Firuzbega (Ferizbega) sa 32 000 vojnika. Dne 2. listopada sukobi se Hunjad s turskom vojskom, iuredi se (festinans) dodje u Sofiju, gdje

ondje

samoga Firuzbega zarobi. Na to pohara svu tursku zemlju do Pirota; odanle Iz toga grada upravi vrati se napokon u Beograd podje robedi do Vidina, koji spali, pismo njemadko-rimskomu caru Fridriku III., u kojem je u kratko opisao svoje vojevanje. gospodine uak vazda premilostivil Sa svim Pisao je po prilici ovako: >Prejasni vladaru razumjesmo, Sta sadriaje. Sto se tide bjesnih TupoStivanjem primili smo vaSe pismo razbi ju

raka

njihovih

modi, stanja, napredovanja, navala

djela,

namjera,

zlih

moiemo

valu

kako je onaj bijesni Muhametbeg, delebija, gospodar car 5to ga bijasmo u ono Turaka, pogazivSi vjeru svoju pogansku i prekrSiv primirje, vrijeme, kad je preblagi na§ gospodar Ladislav, kralj ugarski de&ki, bio joi pod uzgojem Srbiju na vaSe prejasnosti, u ime kraljevstva vojvodine kralja Ladislava za Ugarsku prejasnost

istinito obavijestiti,

—

odredjeno vrijeme utanadili Tatare, Saracene

Karamance,

—

utvrdili i

druge

nebrojenim svojim detama, pridruiivii

razlidite

u kraljevstvo Srbije redenoga kralja na^ega Gjurgja protjerao

posve je zatro

viJe

spalio,

narode

Ladislava,

joJ

iztoka, neprijateljski

provalio

srbskoga

despota

njega

od 50000 Ijudi ili du5a zarobio. Samo pak osvojivSi vanjsku varoS Smederevo

kraljevstvo (Srbiju) pak i

razorivSi

dvore rede-

stao noga despota, opasao je nutarnji grad smederevski (interiorem civitatem Zendero) ga je podsjedati. Mi pako, koliko smo pored sadanjega izbivanja naiega kralja Ladislava- za obranu njegove kraljevine vojvodine udiniti mogli, poili smo osobno s na$im i

Turaka Mahometbega. Kad je potonji doduo za naS dolazak, okanio se je podsade (Smedereva) uzmakao je u Bugarsku (oko 7. kolovoza), do grada svoga Sofije, ostavivSi u samoj Srbiji nekoga vojvodu, po imenu Friczbega (FiruzbegaX jednoga od poglavitih kapetana svojih, sa 32000 nevjernih pogana oko KruAevca (circa partes po dobroj sredt pre* Krusolicz). Mi smo se s njima sukobili, te ih s Bo2jom pomodu samoga Friczbega s mnogo Turaka zarobili, milostivoga kralja Ladislava svladali, pade te ih sada driimo u suianjstvu. Zatim smo svu driavinu redenoga turskoga cara sve do detama protiv

tih

grada Pirota popalili; odanle tavim kotarom

grada

opustoiili.

Drinopoija

smo

po&li

svima silama

ixmedju redenih varoii Sofije

nju s divaroii Vidina, pak smo da nam se osveti, iza^o iz svoga vrlo jakom vojskom svojom; on stoji na polju te kani udariti na kraljevinu Ungariju, koju Depre>

do njegove

sada je turski

Pirota,

sultan,

»M

ALBRIGHT

ATOTllIiSKI,

kidno uzneminiie na

itetc joj zadaje.

<5emo se

Das, bortt

VLAOULW

njime.

VARNBNfilK

LADI8LAV POSTUMUS (1437.

Mi stojimo takodjer ovdje

S toga

Tas,

preuzviSeni

Beogradu); ako udari

care, kojt ste glava

(itavoga

bradom svojom s drugim krSdanskim knezovima dokon^ala u pogledu sveobde vojne (generalis exercitus) na Turke Sada

kricanstva, moiimo, da bi visost va§a s

oelto utanadila

— 1457.).

kako ne ce biti o pripravama za ob6a vojnu; pak ako se

je vrijeme tako zgodno,

za sto godina

Bijesni sultan turski znade po vaSoj jasnosti ne ostvari, on de dojdudega mjeseca oiujka zaista se podidi na kr^danstvo. Spremni smo na svaku sluibu gospodinu na§emu kralju Ladislavu, naSemu prirodnomu ne manje vaSoj jasnosti, kao gospodaru. Dato u gradu Beogradu, godine 1454. Ivan Hunjad, nasljedni knez Bistrice ni

vojna

vrhovni kapetan Ugarske<.

Dok

Hunjad

Beograda odbijao hrabro

pobudom nastojanjem pape Nikole pomodu njemadkoga kraljevstva pokrene

61I0 se je se

iz i

navale turske na Srbiju,

slavno

vije-

V. zaista u Njemadkoj o torn, kako da velika

vojna

kriiarska

Turke.

driavnom saboru u Frankfurtu u listopadu 1454, gdje je cara Fridrika III. zastupao biskup Aeneas Sylvius, a papu pavijski biskup Ivan Castiglione, bili su nazo£ni ugarski poslanici, koji su izjavili, da 6e samo onda nastaviti rat s Turcima, ako im Njemadka pomogne sa 20.000 pje^ka 10.000 konjanika; inade 6e gledati, da se izmire nagode sa sultanom. Na to zakljudi doduSe njema^ki sabor, da 6e eventualno podati traienu pomoc; no podjedno ustanovi, da se do godine opet sastane u Novom mjestu kod Beda, gdje 6c se sa samim carem Fridrikom poblize o torn dogovarati. I zaista urede Fridrik Dovi driavni sabor njemadki u Novo mjesto kod Be£a za 15. veljad:u 1455. Ved' 14. studenoga 1454. saziva kralj Ladislav Postumus iz Praga staleie ugarske, da se 6. sijednja dojdude godine nadju na okupu u Budimu, gdje ce izabrati poslanike, koji de zajedno s vrhovntm kapetanom Ivanom Hunjadom podi k caru Fridriku, pak na saboru u Novom mjesta ne samo vije^ati o obdoj vojni, nego takodjer ustanoviti, koliko bi Ugarska mogla i

didi

vojske za

driavnoga

taj

vijeda,

Dne

rat.

19. prosinca

borave u Petrovaradinu dlanovi ugarskoga

opet

po imenu kolodki nadbiskup Rafael Herczeg, peduvski biskup Andrija,

rhoTni kapetan Ivan Hunjad, palatin Ladislav Gorjanski, erdeljski vojvoda madvanski ban Nikola llo£ki, drugi madvanski ban Ivan Korogj, jo§ neki niii plemidi. K njima je doiao s kraljeva dvora vrhovni kancelar Ivan Vitez od Sredne, pak im urudio i kraijevu sazivnicu za sabor u Budimu. Driavnomu vijedu dini se rok do 6. sijednja pre* kratak, pak zato odredjuje, da se sabor imade skupiti do 20. sijednja 1455. Vrhovni i

kancelar priobduje vijedu takodjer, da se kralj Ladislav naskoro kani zatim kako se kralj zaista sastao u

da izmoli pomodi u njemadkih knezova.

trsi,

Budimu oko

11. veljade

1455,

svratiti

Ugarski se je sabor

te izabrao svoje poslanike za

Medju njima bijaSe takodjer kancelar Ivan Vitez, koji se STOJom govornidkom vjeStinom. Uz njega trsili su se

je torn

u Ugarsku,

zgodom

Novo

mjesto.

lijepo prodidio

Aeneas Sylvius, kao slabo zastupane knezove njemadke sklone na rat. All njemadki knezo^i uzkrati&e svaku pomod, a kad im k tomu stiie vijest, da je papa Nikola V. dne 24 oiujka umro, razidjoSe se svojim kudama. Tako se posve izjalovi kriiarska vojna, o kojoj je papa nakon pada Carigrada toliko snovao radio. Medjutim se je Ivan Hunjad morao za neko vrijeme okaniti ratovanja s Turcima, jer mu je zaprijetila pogibao s druge strane. Kralj se je naime Ladislav Postumus nakon duga boravka u CeAkoj Slezkoj (Vratislavi) napokon dne 16. veljade 1455. povratio u Bed, gdje je u to Ulnk Eizinger bio na delu staleikoj yladi za vojvodinu Austriju. Ali i

biskup

atreni franjevac Ivan Kapistran, da

Etzinger bijaAe za to vrijeme slekao koji su

ga javno

je zavadio staleie

rovih javiie se kralja raditi,

bijedili,

medju sobom, da prijateiji

mnogo

Ijutih

protivnika izmedju austrijskih veUkaia,

da je sebidan, da grabi imanja Ulrika

je nasilan,

Celjskoga, koji

dohodke svoga gospodara, da

drugo. Pored ovih

protivnika

da svoga rodjaka opet primi na svoj dvor.

Cm\

se,

Eizinge*

oko nestaSnoga da je i sam Ladislav

stadoie tajno (clam)

ULRIR CEUSRI

IVAN HUNJAD; BORBB ZA BANIJU U HRVATSKOJ.

poielio dniitvo kneza Celjskoga, te je s toga usli&ao

dana do^ao

je Ulrik Celjski sa lOCX) koDJaDika

8 Telika&ima

dislav

plemstvom po§ao

molbe njegovih

sjajnom druiinom

u susret,

(!^im

ili

u grad uz klicanje

se je Celjski vratio u

Bed, njegov je protivnik Eizinger s mjesta sa svojim privrfeoicima

dragovoIJDo u zatodje na svoja imanja. Zgodilo se to

ostavio grad

na koncu veljade

ili

vedinom proboravio u svojoj na imaajima svoga roda. Kako se je ponio prema otcu svomu, starcu Fridnku, kako prema supruzi svojoj Katarini, ne znamo samo nam je poUlrik Celjski bija^e vrijeme progonstva

ooiji

Jednoga

prijatelja.

pred Bed. Kralj La-

ga doveo

naroda, koji ga je pred osamnaest mjeseci bio malo ne ubio.

»69

poSao

u oiujku 1455. banovini Sla-

;

znato,

Gradcu

kneginja

je bila okruzena

benika.

tih

tuie zagrebadki

tako

bio

slu2-

meIjuto

Vlastohlepni Ulrik Celjski

gradjani.

Najprije je nudio

mirovati.

mletadkoj republici, koja je tada rato-

vojvodom Franjom Sforzom;

ali

pogoditi za placu. Snovao je takodjer sa

na Bed,

na svoje mjesto; no stalezi

se silom vratiti

doznali su joS

austrijski

vremena za njegovu osnovu,

Dne

najgoropadniji kastelan

svojim detama nahrupiti

boravila

svojih srbskih dvorjanika

vala s milanskim

mogao

mnogo

u Medvedgradu, gdje

mogao

lako

svoju sluibu

nije

onda

Bogavac Milakovid, na kojega se

dvedgradski

nije

Katarina

kraj Zagreba, a

su to zaprijedili.

1454. nalazimo kneza Ulrika u Kri-

14. sijednja

ievcima, gdje no sporazumno

plemidima kraljevstva

(de voluntate nobilium regni) odgadja neku parnicu

izmedju kninskoga biskupa Dimitrije Cupora slava

TituSevida.

dotidnoj

piSe

izpravi

Vla-

Ulrik

>kraljevina Dalmacije, Hrvatske ditave Slavonije ban«, dok se je prije zvao naprosto i

banom

Slavonije

listopada

25.

(joi

windischen landen«). Odito

je,

>Ban in on u ono vri-

1453.

jeme prisvajao neko pravo na ditavo hrvatsko kraIjevstTO, dakle ne samo na Slavoniju, nego takodjer i

na Dalmaciju

Ved

Hrvatsku.

spomenuto, kako je nakon smrti kneza Petra Talovca (11. ozujka 1453.) nastala jagma za bi

hrvatsku baniju

baitinu

sinova njegovih. Kralj Sv. Ivan Kapistran.

Ladislav bijaie joi za iivota Petra Talovca imenovao

hrvatskim taj

banom Ladislava Hunjada,

se je dodu&e

slovom >ban Dalmacije vine

nije

vidio,

Ijevskim

Hrvatsku

kroz

nekoliko

poveljama

Ivanova;

Hrvatske*,

koji •«

pr4plsai«

oaUsi a

Gaida

svoje banc-

ali

isforniks, kuji

Saati-B,

Rtbtla

ibirci gruCt

Bii

ved je ostao u sjeverozapadnoj

Ugarskoj, gdje je vedinom

Hrvatska

sina

izpravama ponosio kidenim na-

onih

izprainjenac

boravio u Trnavi.

godina (1453.

godina redovito

(officiolatu

Tako

— 1457.)

banatus

pifte

nije

imala

pravoga bana,

te se

u kni-

>banska daat za kraljevine Dalmaciju

Dalmatiae

Croatiae

vacante).

samoj

Hrvatskoj medjutim, a narodito u Dubrovniku, dulo te je svaki d«s za tme kojega novoga

bana hnratskoga. Joi godine 1453. raduju se Dubrovdani, Ito je kralj Ladislav povjerio baniju knezovima Ulriku Celjskomu Ivanu Hunjadu; gotovo u isto vrijeme, oko i

ALBRECHT AUSTRIJSKI, VFJiDISLAV

a?©

VARSENdlK

I.ADISLAV POSTUMUS (1437.

— 1457.).

u Mletcima, >da 6e nedak kneza Ivana (Hunjada) dcx^i u Dalma* baoiju< (nepos comitis Johannis Hungarie est venturus ad partes Dalpreuzme da

28. srpDJa, go?orilo se ciju,

bannatum), te

matie causa accipiendi

Medjutim

se je

toga ob<iina

grad

zabrinula

Spljet.

Ivana Hunjada, a ni sina ni nedaka njegova nije tada vidjela hrvatska zemlja;

da oblada hrvatskom bapogledu radio sporazumno s hercegom Stjepanom Vukd:idem, s kojim je bio u dalekom srodstvu po Frankapanima, hercega koji je svedjer ratovao s Dubrovnikom. No protiv celjskoga kneza Ulrika Stjfpana pod^gli se ne samo neki hrvatski knezovi, naro^ito knez krbavski Gregorije tek Uirik Celjski, po&av

oijom, a

progonstvo, stao

prisiljeno

baitinom sinova Talov£evib. C\n\

se,

raditi,

je u torn

Kurjakovid sa svojim

banovac

hrvatski

nego

otcem Tomom,

plemeoStinu, a s njom

ojegovu

Tomai

bana Petra ne ugnjezde

vioi

Na podetku godine sv.

bana Petra Talovca, da

unrtrla

koji se

knez Uirik

ni celjski

smrti

Ostrovicu

bosanski kralj

1454. znalo

Save, kojemu je nedavno

iza

grad

od Plavna,

Bojaidic

Mletdani, Dubrov£ani, pade

bijahu

koji

znameniti

radiii

Tome

Tvrtkovida

luikoj

baStinili

zatim

iupaniji,

Lab, bojao za gradove Knin su svin a silama, da se u o$tai

herceg Stjepan.

Mietcima, kako Stjepan Vukdic, herceg

supruga, ho<^e da se oieni Jadvigom, udovicom iza

Klisom

tako obladao

drugim gradovima,

su pripadali

koji

Da se to ne zgodi, ugovara mletadki knez u kastelanima Petr<'Vih Spljetu u ime obdine savez s banovcem TomaSem Bojniiicem gradova, a na obranu mladih sinova njegovih Ivaniki i Stjepana. Dne 22 sije^nja 1454. predaju Tomai Bojnidid, zatim kastelani Juraj Ver Pavao Ki§ (Vir Juray et conte Chis Paval) gradove Klis, Sinj, Cadvinu, Petrovac, Kijud, Knin Lab u zaStitu mletaCke ob<5ine, koja de ih braniti od svakoga, >izuzev jedino krunu i baiune ugarske<. Namah zatim, oedoraslim

sinovima

pokojnoga

bana.

hercegu Stjepanu Vukiidu, da su primili u zaStitu svoju ne samo gradove pokojnoga bana, nego i sinove njegove, dok navrSe osamnaest godina. 18. oiujka, javljaju Mletci

Tim

nadinom zaprijedeno nastojanje hercegovo, da zauzme baStinu Talovaca. Ali u mogli stati na put banu Ulriku Celjskomu, druge krada pokori krbavske knezove Kurjakovide, pak da im otme grad Ostrovicu Ijevske gradove u Hivatskoj. Uirikov vojvoda Jan Vitovec vodi vojsku na krbavske knebi

iito vrijeme nijesu ni Mletci ni bosanski kralj

zove

Tomu

stari

Gregorija. Ali

se sreda

bude od redenih knezova

(9. lipnja)

ne smije, jer nekako u polovici godine 1454.

razbijen.

Ba§ na dan toga poraza umre knezu Ulriku Knez ban Uirik, jedini preostali muiki

otac Fridrik, te bi u gradu Celju sahranjen.

potomak svoga

po otcu do 70 imanja gradova u ^tajerskoj, Koru^koj, Hnratskoj Slavoniji, Ugarskoj Austriji, te je bio, ako ne najbogatiji, svakako jedan od najbogatijih velika^ u driavini icralja Ladislava. Njegov vojvoda Jan Vitovec nastavio je rat s kibavskim knetovima^ te ih je napokon prinudio, da mu ustupe Ostrovicu joi jedan grad u Hrvatskoj. Mladji knez krbavski Gregotije priljubio se posve banu, te je odslije bio vjeran pratilac njegov. Jan Vitovec nastavio na to rat proti banovcu TomaSu Bojnididu, da mu otme gradove Knin Lab. Joi u oiujku 1455. moli bosanski kralj mietadku obdinu, neka skloni sinove bana Petra, da njemu predadu grad Knin (quod roda, baitinio je

ett caput et principalis locus Croatie),

samo da ne dodje u ruke knezu Celjskomu,

koji

tnuje takodjer Mletcima ugrabiti Dalmaciju.

Knez

kao >ban kraljevina plemstvom kraljev&tva predsjed« banskomu sudu, te prima tuibu protiv vranskoga priora Tome Sekeija, rodjaka Hunjadova. Male zatim, 1. veljade, opet je u Zagrebu na okupu s plemstvom (de voluntate nobilium regni), te odgadja pamicu izmedju zagrebadkoga kaptola Vladislava TituSevtda. Dne 15. veljade ved je u Varaidiou, a odaole hita kroz Ugarsku u Bed, gdje je malo zatim slavodobitno Uirik boravi u to 27. sijednja 1455. u Kriievcima, gdje

Dalmacije, Hrvatske

Slavooije*

zajedno

primio driavno kormilo u svoje ruke.

se je Ulrik Celjski zadobavio oekadanje vUsti, stao se je osvedivati protivnicima

ULAIK CKUSKI

IVAN HUNJAD; BORBB ZA BANIJU U HRTAT8K0J.

svojima. Najviie zaprijetio je Ivanu Hunjadu zatrti

uoi^titi.

Smatrao

padu njegovu.

doprine&li predjaSojemu

njegovim sinovima, koje je

pomagace tomu ga je

ih je za poglayite

pada njegova u zadnji das osujetio rjeodanje

tjt

ielio

do kraja

saveznike Eliztngeru, koji su bitno

Wan Hunjad nakoa njegovom k<5erju Eli-

vrijedjalo, $to je

sina svoga Matije

Kako je Celjskomu sada ugled i vlast joi omraienoga protivaika svoga. I tako je planjihovih privrieoika, a na golemu itetu ugar-

zabetom, premda je bilo vec sve pripravljeno. jade narasla, upotrebio je sve sile na zator

oula iestoka borba izmedju oba takmaca

skoga

1455. borave

travnju

erdeljski

kraljevu

slozno

Ladislav Gorjanski

ban Ulrik savez

u svim ugarskim

djelovanje

onom

poslovima.

nastojao je Ulrik, da Ivana Hunjada pred kraljem opadne. Stao kralju Ladi-

Hunjad dezne sam za krunom, da nastoji, ako mu inade ne podje za pomocu Turaka popeti se na prijestolje. Suviie snuje o torn, kako bi kralja,

slavu govoriti, da

rukom,

palatin

travnja utanadio je zaista knez

dvojicom na medjusobnu obranu

mah

dvoru u Bedu

Odito rade s Ulrikom Ceijskim na propast vrhovnoga

vojvoda Nikola IloยฃkL

kapetana Ivana Hunjada. Dne

(J isti

hrvatskoga kral|evstva.

madem, budi otrovom. Nestaiini Ladislav zastra&en bi tako, te je na posljedku privolio, da se Hunjad pozove u Bed, toboi na pogubi. Medjutim kancelar vijedanje o drzavnim i>oslovinia, pak da se onda zasuinji

dim se

u Ugarsku, uklooio s puta budi

svrati

Ivan Vitez

drugi

Hunjadovi

prijatelji

Djega snuje. Hunjad

se izprva

detom od 2000 konjanika u u

nekom

mjestu

Ulrik Celjski k

izpred

njemu

obavijestili

odazvati

kratio

Austriju. Ali u grad

grada, sakrivยงi

velik

svoga Ijubimca o svemu, Sto se protiv

no napokon po^o s izabranom Bed ne htjede nikako unidi, ved stade

pozivu,

dio

svoje

druzine u

blizini.

to dodje

malom pratnjom od 40

Ijudi, pozivajudi ga, da podje kralju u dade obecano slobodno (provodno) pismo kraljevo. Kad mu je na to Celjski odgovorio, da je pismo kod kraija u vinogradu, planu Hunjad i rede: >Tako si me prevario, knezel Mogao bih te kazniti, ali te poditanje prema kralju spasa\al Kralju poklanjam tvoj iivot, ali da mi viยงe pred odi ne dodjei!* (Sicci me ludificasti comes? fraude me appetis; possum de te supplicium sumere, reverentia regis te salvum facit: illi tuam vitam dono, et ante oculos meos, faxo, ne am-

neki vinograd. Hunjad zatrazi, da

se prije

plius veneris).

ovakim nadinom, povratio se je Hunjad u Ugarsku, te ved 17. svibnja boravi u Budimu, gdje icljno odekuje glasovitoga franjevca propovjednika Ivana Kapistrana. Pile mu list, gdje no kaie, kako zajedno s ditavom porodicom svojom teiko izgleda dolazak njegov (cum tota nostra familia ferventissime et arden* tissime exspectamus). Dne 23. svibnja izdaje Hunjad naloge u ime kraija Ladislava (in persona domini nostri regis). Namah zatim, 26. svibnja, vijedaju s njime u Budimu dla> novi driavnoga vijeda, te razaiilju istoga dana pozivnice za sabor, koji de se sastati u Gjyni 8. lipnja, na kojem <5e se razpravljati o dolazku kraija Ladislava u Ugarsku. Posramivii svoga protivnika

Podpisani su na pozivnici ostrogonski nadbiskup Dionizije Sed, biskup peduvski Andrija, velikovaradinski biskup latin

Ladislav Gorjanski

kraljevski kancelar Ivan Vttez, knes

zakazani sabor nije doiao

Celjski. Kralj je

bistridki Ivan

Hunjad, pa-

vojvoda erdeljski Nikola Uodki. ni

kralj I^di&lav, a ni

u onaj par slabo mislio

Ugarsku

ojegov

prvi

doglavnik Ulrik

na nevolje njezine, ved se je

njemadkim carem i rodjakom svojim Fridnkom III Doe 24 lipnja Bedu pismo, kojim se zavjerava kralju Ladislavu, da de ga vjeroo Medjutim bijafte te sluiiti protiv svakoga, a naro^ito da de ga braoiti od cara Fridrika. u uredeno doba sastao sabor u Gjuru, gdje te je uz ioe zamaioe poslove razpravljalo *o obdoj slozi izmedjU bacuoa Uogarije* (pro communi concordia inter eos componeoda). Nazodni velikaii nastojali su ukodjer, da dodje do ixmireoja izmedju vrhovnoga kape> una Ivaoa Hunjada koeza Ulrika Celjskoga, koji se jamadno aije usudio dodi u Ugartko,

spremao na

rat

izdaje Ulrik Celjski u

tj»

ALBRBCHT AUSTRIJSKI, VLADI8L4T

odkad su na javu

VARNBN£|K

njegove spletke protiv Hunjada.

izaile

— 1457

L4DISLAV POSTUMUS (1437.

Kako

na okupu

je sabor bio

joi u kolovozu, po&lo je posrednicima zaista za rukom, da izmire bar prividno oba protivoika.

Doe

kolovoza

izdaje

Huojad u Budimu, kamo

Ivao

premjeSten

bijaSe u to

knezom Celjskim utanatio savez

medjusobDU sabor, izpravu, te obzoanjuje, da je s s oruijem u ruci; onaj, koji pogazi ugovor, neka se kazni kao veleizdaobranu, pak jica. Istoga dana proglaSuje Hunjad drugim pismom, da prigodom vjenianja svoga sina za

Matije s kneginjom Elizabetom, k<5erju Ulrikovom, ne zahtijeva

kakva miraza, nego prepuStaju otcu

njezinu,

sam po

joj

njegov

ni on, ni sin

svojoj

ni-

odredi miraz

volji

opremu.

kolovozu 1455 dakle

u ugarskom

brakom ojihove

djece. Ulrikova

bar nekako dva najveda

izmirili

hrvatskom kraljevstvu.

Izmirenje

bija§e ved

k<^i

imalo

utvrditi

takmaca ve<5

protivnika

utanaienim

prije

pobudom Hunjadovom

prije

toli(ku vjeru, a 4. srpnja primila je sv. potvrdu

prigrlila ka-

od ostrogonskoga nadbiskupa. Namah po

vjenianju odvedena bi trinaestgodiSnja Elizabeta u Erdelj u stolicu Hunjadovu, a suprug

imenovao svojim komornikom.

njezin poslan bi oa dvor kralja Ladislava, koji ga bijaSe

Tako

taoci u rukama dviju protustranaka. Elizabeta mepo neki na£in Matijina. Tek §to je do§la u grad Hunjad, gdje ju je bila supruga dugo

su oboje

djutim nije osobito

pomno

bili

njegovala svekrva njezina Elizabeta Hunjad, rodjena Silagji, stala je mla-

djana poboljevati od neke neizljeiive bolesti. S njom bija§e doSao u Erdelj koji 20.

ime

kolovoza kao vrhovni kapetan

kralja Ladislava (in persona regie maiestatis).

STOje

glasovitomu franjevcu Ivanu

stolice

Ungarije

kraljevstva

Malo

Ivan Hunjad,

zatim, 8. rujna, pise

svomu

Kapistranu,

izdaje u Bistrici

prijatelju, koji

povelje u

Hunjad je

bio na

glasu kao dudotvorac, te ga moli, da se §to prije svrati u grad Hunjad. »Na§a kci (snaha)c, pri§ta, te je malo ne zaglaBoijom pomodu donekle ozdravila*. Medjutim ve6 2. listopada piSe Eliza>Javljamo vam, ot£e, da je iz grada Hunjada redenomu Ivanu Kapistranu: Molimo vas zato, da nafta snaha tako teiko bolestna, te ne moie ni iivjeti ni umrijeti. ju n STojim molitvama Bogu preporuCite*. Supruzi su Hunjadi tvrdo vjerovali, da 6e im soaha ozdraviti, ako se £udotvorac Ivan Kapistran za nju Bogu pomoli. On je poslije do&ao i u Hunjad, ali joj nije mogao pomoci. Mlada Elizabeta umre, poSto je samo tri veli

Hunjad, >naime unuka gospodina despota, imala je dva

Sad je beta Hunjad

ila.

—

mjeseca bila supruga Matijina.

Smrdu i

Elizabete prekinuta bi na koncu godine 1455. svaka sveza izmedju Hunjada

Celjskoga, a opreka izmedju ova dva

muia

sve

privrienika izbijala

njihovih

jaCie

napokon kralj Ladislav iza dugih priprava u Ugarskoj u sijeteju 1456. do^o u Budim, praden Ulrikom Celjskim, koji je sada htto biti jedini gospodar predstavnik svoga kralja rodjaka. Ivan Hunjad ostao u Erdelju nije htio da dodje u Budim, pade ni onda, kad se je ondje sastao sabor, da

povrije.

Opreka se

joi viSe izoStrila,

kad

Turcima. Tek po§to

vije^ o ratu

osvanu on

oiujka u Budimu zajedno sa svojim

oajpouzdanijih prijatelja

sav svoj ugled prittale.

Kralju

31. oiujka

rjeditost, i

legatu

je kralj Ladislav

dao provodno (sigurno) pismo,

sinom Ladislavom, a u

pratnji svojih

£eta njihovih. Papinski legat, kardinal Ivan Carvajal uloiio sada

da u o^i prijetede za

volju

turske

obnovi&e

pogibli

napokon

izmiri

Ivan

protivnike

Hunjad

Ulrik

njihove Celjski

1456 u nazotnosti biskupa Ivana Viteza, palatina Ladislava Gorjanskoga, voj-

vode Nikole Ilodkoga, Ladislava Faloca Fridrika Lambergera savez od proSle godine, ukljudivfti u nj sina Hunjadova Ladislava. Kralj Ladislav nastojao je podjedno, da udo* i

brovolji velikoga junaka, te prijaioje

darovnice svoje.

ga je gotovo obasuo poveljama, kojima

tim

poveljama, izdanim

Budimu 4,

mu 7.

je potvrdio sve i

28.

travnja

neumornu brigu< ^Hunjadovu oko boljka kraljevstva, a u jednoj ga pa£e zove »veleduintm spasiteljem stupom kraljevstva < (huius regni conseruator magnaoimus et columpna), te pripisuje baA njemu u zaslugu, Sto je 12. svibnja, slavi

kralj

>trajnu

vjemost

LLRIK CEUSKI

mogao

>ovih dana

IVAN HUNJAD; BORBB ZA BAMJU

preuzeti

possessio pacifica fideliter nobis est restituta). Ali Huojad kao

samomu

kralju Lidislavu, jer su

poveiju

pravo trjerovao

nije

za Temeivar morali potvrditi

S¥ojim pedatima jo& nadbiskup Dionizije Se^, palatin Ladislav Gorjanski

voda Nikola

*73

(diebus his eiusdem regni

svoga kraljevstva<

posjed

mirni

URVATiKOJ.

podkrijepiti

erdeljski voj-

kraljem, pohitao Ulrikom Celjskim je Ivan Huajad na jug, da braoi Ugarsku kr^canstvo od nove navale sultana Muhameda. Koez celjski Uirik, vrativSi se na staro mjesto SToje uz kralja Ladislava, ne bijaie smetnuo s uma hrvatske banovine. Njegov vojvoda Ivan Vitovec nastavio je rat, da o ime sToga gospodara oblada ostatkom Hrvatske. Pri torn ga svedjer pomaze Ulrikov

hmirivSi se tako bar prividno

Iloiki.

herceg Stjepaa Vuk^id, koji se jo§ uvijek otimlje za ruku obudovljele banice

dalji rodjak,

Jadvige, da bi tako obladao baitinom knezova Talovaca.

Herceg stupa u to vrijeme joi znadu u Mletcima, da se jedan hercegov sin ieni sinovkom (nedakom) celjskoga kneza, a 19. svibnja odobrava mieladka obdina knezu kapetanu zadarskomu trolak od 80 libara za darove, kojima su nedavno podastili zarudnicu hercegovica. Nema sumnje, da je knez ban Ulrik doprinesao, te se je njegov rodjak, herceg Stjepan Vukdid napokon izmirio s gradom Duu blife srodftvo

Vec

celjskim knezom.

22. oiujka 1455

broTnikom.

Hrvatskoj.

Dne

vedom snagom pregnuo, da pro&iri svoju vlast u Sobota svomu prijatelju u Mletke:

zato je herceg sada jo§

24. prosinca 1455. p\ie Trogiranin Ivan

>Veledu§ni Stjepan (Vukdid) svim

nadinom nastoji, da se oleni udovicom velemoinoga bana Petra (Talovca). Tim brakom nada se u velike, da de modi Hrvatima vladati primiti gradove, koji su se pokoravali banu Petru Kralj (bosanski), trudom, brigom

zastra§en tolikom opasnosti, radi vrlo uporno, da

duSni Stjepan, videdi §ta kralj snuje, skuplja odasvud ratom.

se pouzdaje, da de tim

zapovijedaju tvrdinjom

plemenitu varo§;

ali

zastraiivanjem

Klisom, obecavaju

oni sve zalud^uju

vojsku

osujetiti

sjajnije oieni

svoga sina §to

svatbu.

kraljevsku

bosanskomu kralju, da de mu nikomu vjerni. Za Dalmaciju

nijesu

zgodnac Bosanskomu kralju Stjepanu Tomi, koji nipo§to bilo podudno Sirenje vlasti hercegove

Vele*

Hrvatima strainim

prijeti

Oni, koji

predati

onu

ona

tvr-

dinja (Klis) vrlo

rodno, da

gledao to na svaki

nadin

se je neprestano zvao >kralj Hrvata<, nije

zaprijediti,

Sasvim

kneza.

celjskoga

narodito

pomodu

toga pri-

mletadke

obdioe^

silni ban Celjski ne ugnjetdi u osako gordi najbliiem susjedstvu njezinu Prvih dana mjeseca lipnja 1456. borave u Mletcima posiaDiet bosanskoga kralja, hvarski biskup Toma I'rogiranin Nikola Testa, te u ime svoga

kojoj je jednako bilo

da se

toga,

gospodara kralj

Mletcima 3

hrvatsku

nam

izlazu razlidite

protjerati

toga

hrvatsku, kao

one

bana

sirote

Petra, koji

su se utekli

vaSoj

jasno<, poruduje zauzeti banovinu

naAoj

zaStiti.

Cini

nedostojno nepoSteno. ito se redeni knez Celjski otima za baniju na naiu ^tetu; te za kneiiju Cetinu Klis. On to radi prezirudi nas i

sam on vi^e jada na&im podanicima, nego nevolje zadavao vaiim samo kad bi mogao. Mi smo vam u svoje doba dosta porudivali, da grad

mnijemo, da turski car,

lipnja,

molbe ielje njegove. >Vama je ved dosta >kako knez Celjski svim svojim silama nastoji

Ostrovica mora podledi njegovoj je Ostrovica

onako na naSoj

sili;

granici,

vi ste

mogli to

kao grad

osujetiti, ali

varoi Koio, ne

nije ni&ta udinjeno.

bili

dopusiilt rede-

kao ito zmo suzbili njegovu vojsku, kad je doila Knin podsjedati. Upravitelji kastelani onih gradova (Sioja, (Udvine, Petrovca i Klita), koji pripadaju sirotama Petra bana, naili tu vazda Izprike, da mu (Celjskomu) ne predadu povjerenih im gradova; oni tu govorili: »Podekajte jo* neko nijeme, dok

Domu

knezu, da

uzme, ved

bi se

bili

oprii,

kralj

dodje u Budim; dim on udje u Budim, udinit demo

s mjesta,

kako nam zapovjedic.

Medjutim sad je kralj stigao u Budim, te je koezu Celjskomu izdao povelju, kojom mu je darovao banovinu hrvatsku; suviie je kralj poslao u Hrvatsku jednoga tvoga plemi^ po imenu Simona (Cop^roiuchg) s puaom vlaidu, da uvede kneza u posjed njezin, Hrr

pori. II.

11.

«•

ALBRKCHT AUSTRIJSKI. VLADISLAV

a74

misled, da 6c to

nikako oa to

VARNKnCiK

mirnim putem. Simon

i6\

Ako

ne smijcmo.

pristati

LADISLAV POSTUMUS (1437.

jc doslije morao vc<5 vama ne 6e otvoreno

Nama

do6l

— 1457.)

raditi protiv

se iini, da

kneza Celj-

ih obskrbite hraoom, prahom, pu&kama i za one sirote. I ovu posljednju prisve uCiniti ve<5 rckli, smo kako oruijem. Mi demo, pomod, ako ho<5ete, podajte ito prije, jer oni upravitelji (kastelani) ne mogu dulje izdriati, u nas, oni 6e znajui^i za svoju nemod Ako se ne budu mogli stalno pouzdati u vas povjerene im gradove predati u ruke spomenutoga kneza, zato treba za vremena

skoga,

pomozite re£enim kastelanima, pak

da se to ne dogodi. Suviie smo vama ve6 drugom prilikom dozvali u pamet, da ga knez Celjski 2eli najprije zauzeti. da je Knio stolica Hrvatske (caput Croatie), Ako ga ne budu mogli zadriati, te bi ga moral! ustupiti, 5ini nam se zgodno, da ga vi uzmete u svoje ruke, da se ukloni gore zlo. Ne dete li vi, onda 6emo udesitl, da ga mi predosresti,

mi obranimo ostale gradove za pomenute sirote. Kad bi tako Knin od nas, a ostala mjesta redenih sirota ostala bi u miru. Jer znajte, ako Hrvatska s Kninom zapadne kneza Celjskoga, on 6e bez ikakva otezanja pose(!|nuti za Dalmacijom. Wet nam je i govorio, da udinimo s njim savez, pak da u toj njega. Ako reieni knez s vama drugadije govori, nego stvari posredujemo izmedju vas dobijemo, bilo,

da onda

knee

bi Celjski traiio

ftto

vam mi doglasujemo,

prosuditi

Smatrate

moiete.

vjerujte

hercegu Stjepanu, da ne smeta re£enim su

pod okriljem va$im hercega

prijatelj

na$im.

Stjepana, nego

njemu onako, kako po va§em sudu

dobro, da

ne§to u

treba

knezu

sirotama u prilog

njegov

rodjak

rovan grad Spljet. S toga razloga nastoje oba

Ako knez

zdmiene (ipsorum conBni erunt

u£;initi,

mudrosti

pi§ite

Celjskomu, bududi da

Javljamo vam, da je knez Celjski ne samo saveznik (coniunclus

celjskoga kneza dobio je redeni herceg povelju od ugarskoga

sa svojim granicama.

stvari

toj

(knez

kralja,

herceg), da

kojom

Ponukom

affinitate).

niu je da-

se §to bolje pribliie

Celjski dobije Hrvatsku, njihove 6e granice (oblasti) biti

kako

coniuncti) onako,

iele<.

da na brzu ruku prihvate predloge bosanskoga kralja. Oni su doduie ]oi od smrti bana Petra Talovca potajno pomagali kastelane Petrovih gradova, kao banovca TomaJa Bojni^ica u Kninu Labu, kneza Jurja Vera (V)rriuray) na Cetini (Sinj, Caivina, Petrovac), a osobito Pavla Ki§a (Kragulj) u Klisu; all MIetci

nijesu

tako

bili

iestoki,

uza sve to nijesu i

htjeli,

da se zavade

28. svibnja, koje je

potebnom poveljom

tomu onih dana moglo

hercega Stjepana Vuk6ida.

podijelio

knezom

bijaSe

banom

hrvatsku.

Ulrik

kraljev u Hrvatskoj, te obdina nije smjela dirati u njega,

knez Ulrik bio

ako

krenali obdi rat. Ob<5ina postupala je s toga vrlo oprezno.

cima od

Celjskim, rodjakom Frankapana

celjski

u MIetke, obznanio, da

stidi

banovinu

njima

sam pismom od je

kralj

Ladislav

sada zakoniti zastupnik

mir poodgovoru bosanskim poslani-

nije htjela pogaziti

ona sve, ito je kralj njihov dosad u tom pogledu dinio jo& dtniti kani, jer bi bez sumnje zdruienje vlasti celjskoga kneza hercega Stjepana bilo na veliku itetu njegovu; no podjedno je odklonila svaku izravnu pomo£ za kastelane. Jedoako je oditovala, da se ne otimlje za Knin; alt ako se taj grad ne bi nikako mogao uzdriati za sinove bana Petra, drago bi joj bilo, da njim oblada kralj bosanski, pak 6e ona zato svjetovati nasljednike bana Petra« da ito brie predadu Knin bosanskomu 14. lipoja odobrila je

nego se pogode >s kim drugim*. Mletadka obdina bijaie u to doznala, da knez Celjski zajedno sa krbavskim knezovima Tomom Gregonjem Kurjakovidem sprema kralju, prije

neMo

protiv njezinu gradu Zadru, u

kojem

mletadkih privrienika u njem ostalo.

One

je tada

kuga grozno

6. sipnja

harala, tako

malo

odredjuje mletadko vijede, kako da

se Zadar braoi, ako bi potrebito bilo. destitala

Ijubavt

Sve to nije smetalo obdinu, te je 16. kolovoza 1456. knezu Celjskomu, *to je imenovan banom hrvatskim Uvjeravala ga o svojoj iskrenoj

te je oditovala, da de Medjutim je vojvoda knelev Jan Vitovec tajedoo • kraljevim poslanikom Simonom radio, da se u kneievu vlast predadu

ukdriati

osobito} radosti svojoj, ito je postao susjedom njezinim, s

njim

tdobro

prijateljsko

susjedstvo*.

DRUOA POD3AD4 BEOGRADA; SMRT IVANA HUNJADA. ULRIRA CEU9K00A Knin, gradovi na Cetini,

Knin

Banovac Tomai BoiaiCt<^ morao se poveo kastelan gradova na Cetini, knez

Klis.

Lab, za njim se je

negdje u koloyozu bilo osobito

|e poicoriti

rujnu 1456.

ili

jedini

kastelan

Dne

27. rujna

BRANKOVK^A.

OJ.

Juraj.

aJS

predati

Zgodilo se to

grada KUsa, do kojega je Mletcima

utana£io je Pavao Kii (Kragulj) formietadkom ob<5inom za obranu Klisa. On i sinovi bana Petra zajedno s gradom ostaju pod za&titom MIetdana; Klisom upravljat ce kastelan Pavao, dok bar stariji sin banov, kojemu je tada bilo jedanaest godina, navr&i osamnaestu godino; kasteian Pavao napokon primat de do smrti svoje nagradu iz Mletaka, godiSnjih 150 dukata. Zanimljivo je, kako je otxfina opravdavala taj svoj ugovor tim, da Klis >ne pripada banovini hrvatskoj, nego kneiiji cetinskoj< (dummodo locus ille non sit de banatu Croacie, sed de comitatu Cetine). Kao da cetinska kneiija nije bila dio kraljevine Hrvatskei Na koncu rujna 1456. bio je knez Ulrik Celjski zaista pravi i jedini ban Dalma-

malni

cije,

stalo, nije se

ugovor

pokorio.

Hrvatske

Driao

ditave Slavonije.

je svu preostalu

dugo

kotara njegova. Ali to slavlje celjskoga kneza nije

Hrvatsku osim jeditoga Klisa

potrajalo.

(Druga podsada Beograda 1456.; smrt Ivana Hunjada 11. kolooza 1456., Ulrika Celjskoga 9.studenoga 1456. despota GjurgjaBrani

kovida

prosinca

1456 ). Novi papa rimski, sijedi ali vatreni Kalikst IIL (8. travnja 1455. do 6. kolovoza 1458.) jo5 je gorljivije od predSastnika svoga pregnuo, da zakrdi slavodobitnomu Muhamedu II. dalje napredovanje osvajanje krSdanskih ze24.

Nije ga ni malo smetalo, §to je potonji drzavni sabor njemaiki u Novom mjestu kod Be^a ostao bez ikakvih rezultata- Kalikst razaslao na sve strane zapadne Errope propovjednike, da navijeStaju kriiarski rat na Turke da sabiru novce za taj rat. Izmedju tih nialja.

propovjednika izticao se je

sada poznati

ve<5

Franjevac

Ivan Kapistran

(rodjen 1386),

obaSao ve<5 ditavu sredoju Evropu. Svijet je jatomice grnuo slu&iti njegOTe propovijedi, premda ih nije razumio (obi£no je koji drug Ivanov tumatio narodu njegov latinski govor doma<5im jezikom); ali se je divio njegovoj iivahnosti, njegovim kretnjama ruku i nogu (more italico). Ivan salijetao i knezove kraljeve, grmio proUv koji bijaie doslije

(eSkih Husita

kalikstinaca, obarao

bodrio je narode na krizarski

rat.

na sve heretike

Najvi^e medjutim

razkolnike.

Ali velikih praktiinih posljedica nijesu sve propovijedi

imale; svijet je nerado davao novaca za

rat, jer je mislio, da sve ide u papinu blagajnu; u mnogim zemljama opet zadriali bi vladari sabrane svote za sebe za svoje ciljeve. Medjutim bijaie se sultan spremio, da osveti poraz svoje vojske kod Kruievca u i

listopadu

proSle

godine

1454.

Namah

proljeda 1455. udario je s velikom vojskom

Skoplja preko polja ^egligova (kod danaSnjega Kumanova)

»Kad so

Srbiji.

Srbin Mihajlo

dopanuo suianjstva turskoga, opisuje provalu tursku

Konstantinovid, koji je u torn ratu

potanko.

prema

su despotu na znanje, da >turski car ide da dinimo; mi smo vam napred izjavili, da de nas taj tur.<iki car prevariti; zato da znate sada, da je na^ namjera ta, prije nego Ito demo dati na$e iene na^u djeca pred oaiim odima otimati odvoditt medju nevjemike, volimo izgubiti naie glave, s ojima se biti. Zato nam dodjite u pomod sa ito god vile moiete vojske; mi imamo u Sitnici jednu vojsku, a drugu u Glubodici (valjda oko Lespi$e:

to Srbi duli, dali

svojom silom,

protiv nas sa cijelom

Sta

ili Kislini. Znajte to ne zadriavajte se«. Na to odgovorio im je despot govoredi: *Ne mogu tako brzo sasuviti Tojsku, jer kralj Ladislav nije sad u Ugarskoj, koji bi mi htio u torn dati pomod; zato ostavite se za sada svega, pak ako se turskomu cam predate, ja du vas s Boijom pomodu opet oaloboditi*. I tako kad je car doiao u jednu

koTca)

zemlju Konstantinovu, na polje, koje se sove 2egHgovo, na granicl raike zemlje, duo je za Ijude, koji su se skupili u Sitnici, a za druge u Glubodici; tako je leiao detiri tjedoa

u Kislini,

nije

znao, Ita da dini

koju

Tojsku prije da udah.

koja je stajala u Glubodici, hrabro udari na tursku vojsku, i

pobila je

Tada ona

vojtka,

mnoge Turke, pak

xnamenitn tursku gospodu. Poslije dodje sam car sa svojom vojskom,

rasbije ih kraj

ALBRECIIT AUSTRUSKI, VLADISLAV

»76

jedne vode, koja se zove Trepanja.

VARNEN&IK

Simi Turci

LADISLAV POSTUMUS (1437.— 1457.).

pripovijedaju,

£ulo nikad za taku bitku od tako malo Ijudi protiv tako velike oni gore spomenuti Ijudi tu skupa

noga

razbijen bio;

bjeglt, a

ali

jedaD gospodin

(Phltini

razbijeni, neki

imenom Nikola Skobalid

su pobijeni, a drugi se raz-

svojim stricem

nabijeni su iivi

napred podsjeo jedno mjesto, koje se zvalo Novo srebra. Ovo je ni jugo-iztoku\ gdje je bio rudoik s majdanima zlata

na kolac. Odatle je car stupao

Brdo

sjedinjeni, za cijelo

bili

ovako su oni siromasi

da odkako iive, nije se pak kaiu, da su svi turski car od njih do

sile;

•

Sliks

bv. ivAN Kapistran. lrt«talk« fraojcfaikr^crkTc B'lloka.

uzeo, jcr mu se ono »amo pr^dalo po ugovoru 1455 X ObeAio im je, da de ih ostaviti pri njihovim dobrima na miru, da ne de ozeti od njih ni mlade ienske oi momke. A polto se to mjetto Novo Brdo ve6 predalo, tada je zapovjedto car pozatvarati sve kapije, a samo jedna vrata otvoriti, kad su Turci uili u varoft, zapovjedili su kudnim gazdama, da svaki sa svojom £eljadi, sa

o^rajao (kroz 40 dana). a najposlije ga jr (1

lipnja

DRUOA PODSADA BEOGRADA; SMRT IVANA IIUNJADA, ULRItCA CtUSKOOA

muikima

ienskima izadje krox ona

Tako

svoja dobra doma.

momke

pred onim vratima, pak je izbirao i

ienske na

tre<5u

stranu.

One,

iili

koji su

GJ.

BRANKOVk'ji. 377

na ianac.

napolje

vrata iz varoSi

bilo, te

za drugim; a car

sve jedan

da ostart sva

sam

stajao je

na jednu stranu, a Ijude na drugu strann^ pak

medju muikima

najodli^niji, te je sve zapo*

bill

vjedio posje<5i, a ostate dao je pustiti natrag u varoi, a u njihova dobra

imanja nijesu

Momke

a mladi^e uzeo je

pak 320 na broju, a ienske do 700 razdao je medju svoje poganike, sebi za janjiiare poslao ih je u Anadol preko mora, onamo, gdje

se oni odhranjuju.

I ja,

niSta dirali.

sam oto

koji

bradom, pak su nas u jednoj gomili

Vet na prve sav krScanski

vijesti,

oni Turci, kojima su

je sultan doSao,

bili

zarobljen sa svojom predati«.

Novo Brdo, bio se je silno uzrajao ne samo sa svojega bogatstva (Francuz

osvoji

varoS bila na glasu

svijet, jer je ta

Brocqui^re duo je 1433., da zlatni

srebreni rudnici toga grada daju godimice 200.000 du-

kata dista dobitka), nego se je smatrala

takodjer

u Dubrovniku znalo, da

11. lipnja nije se jo§

sam u tom mjestu

spisao, bio tjerali

znamenit

Novo Brdo

kr§(fanstva.

Dne

se strepilo za

sud-

bedem

palo,

ali

Toga dana

binu njegovu.

pi§u Dubrovdani Ivanu Hunjadu: »£to najdivlji car turski, najnebrojenom vojskom, s neduvenim jo§ spravama, udario je na varoi Novo Brdo, te ju nastoji s barbarskom svojom vojskom do kraja uniititi*. I u Ugarskoj bijahu se Ijuto zabrinuli, dim se je produlo za provalu sultanovu u Srbiju. Kako nije kralja Ladislava jo$ uvijek bilo u Ugarskoj, sazvao je Ivan Hunjad zajedno s driavnim ijedem 26. svibnja sabor, koji de se sastati 8. lipnja u Gjuru. Na ta) sabor ne dodje kralj Ladislav, kako se je izdekivalo; ali zato prisustvova§e mu gorljivi Ivan Kapistran, od nedavna prijateij Hunjadov. Jedva §to se bijahu staleii sastali, dodje nevoljni despot Ijudi

neprijatelj na§ s

Gjuragj Brankovic, trazedi

pomod

Dok

protiv sultana.

da je Novo Brdo

se je o njegovoj molbi razpravljalo,

Dojam,

$to ga je ta vijest udinila dana pisao Ivan Kapistran papi Kalikstu. »Sa ialoSdu javljam tvojoj svetosti<, dita se u tom listu, »da je danas doSao poseban teklid, poslan gospodinu raSkomu despotu, koji ovdje boravi, traie6 od gospode baruna pomod za obranu svoga vladanja; teklid taj javio je despotu banilipnja

stiie 21.

na sabrane

grozna

staleie,

vijest,

ogleda

pismu, koje

palo.

}oh

istoga

nima, da

je neprijatelj

imena Kristova, car

Muhamed

turski

zauzeo najznatniji grad raiki,

po imenu Novo Brdo, gdje je rudnik zlata srebra, koji gospodinu (despotu) daje godimice 120.000 dukata prihoda. I drugi gradovi varo&i obsjednuti su, te samo da ne i

padnu. Svi su prestravljeni, presveti otde, poradi tolikih udaraca Ivan Kapistran zaklinje papu, da pruii pomod. Javlja

nadalje,

podinjenih zlodinstva*.

je Ivan

Hunjad gotov

o svom troSku

skupiti

10.000 konjanika; kralj Ladislav opremit de za ostalo kraljeTStTO

20.000

despot,

premda

Ijudi.

je Ijuto stradao, podidi de

poslao 20.000 konjanika, aragonski

oda

kralj

od Burgundije 10000 pjeiaka 100.000 Ijudi za tri mjeseca ne samo

Aziju

10.000 vojske.

Ako

bi joi

papa

10000, ostale driave talijanske 10000. a to}mogao bi Hunjad s tom vojskom

toliko konjanika, piotjerati

Turke

Evrope, nego takodjer predi

osvojiti Jeruzolim.

Boravak despota Gjurgja Brankovida u Gjuru upotrebio je gorljivi Ivan Kapistran, ojegov narod priveo u krilo katolidke crkve. Zamolio dene bi li nevoljnoga starca spota, da se s ojime upusti u razgovor o vjeri. Despot privolio, a franjevac stao mu vatrenim rijedima izlagati nauk katolidke crkve, te je na koncu despoU potvao, da se odrede dosadanje vjcre svoje (ut errorem sue gentis relinqueret). Despot se neko vrijcme i

Franjevcem iivo pravdao, a napokon mu je rekao: »)a sam evo ved devetdeset godioa proiivio, oisam zoao za drugu vjeru, nego za onu, koju sam od djedova primio. Narod moj driao me je doaad za mudra, akoprem nesredoa. Ti sada hodei, ito desto biva, da od starca udioii ludjaka. Volim umrijeti u bijedi, nego predaje mojih otaca napottiti*. s

Izrekavii to despot s mjesta je o^tavio Ivana Kaptttrana. Taj se je poradi toga 4. srpoja

posebnim pismom

Gjura potuiio papi, prikasavit detpota

kao aajljudega protiYoika

tj$ ALBRKCIir ADSTRIJ8KI,

katoH6ke

vjere, koji

VLADISLAV

VARNKN6iK LLAOISLAV POSTOMUS (1437.— 1457.).

u Bosni radi na zator njezin. >Netoin proSlih dana (proximis diebus)*,

ba>imao sam razgovor s despotom Ra&ke, koji je ovdje od gospode povratak izgubljenih. obranu svojih obla^ti za NaSao za traiio pomodi runa Ungarije tako oporno uztrajna u sam ga tako zio misleda (oiale sentientem) o vjeri katolidkoj svojim bludnjama, da je poradi toga svima nama krSdanima zaliti*. piie Kapistran,

Neuspjeh vjerskoga razgovora jamaino je doprinesao, da

boru u Gjuru

zemlje ojegove.

Budimu se moglo

zatim u

nijesu

nagadjati

mnogo

dalje iz

zanimali

se staleii ugarski na sa-

sudbinu despotovu

pisma, koje je poslije, 21. srpnja, ugarski

Budima upravio na papu Kaliksta III. Sabor najprije Cestita Kalikstu, Mo se je popeo na papiosku stolicu, a onda ga moli za pomo<5 protiv Turaka. Tuii se nadalje, kako posljedoji driavni sabor njemadki u Novom mjestu kod Beda nije urodio drugim plodom nego tim, da se sada neprijatelj raduje, §to nije ni§ta udinjeno (hoc solum actum est, ut hostis noster nihil actum laetaretur). Zatim javlja o nedavnoj provali Mubamedovoj u Srbiju sa strane Sitnice (in ea parte, quae apud vulgum Scythnicza nominatur), o padu grada Novog Brda, za koji kaie, da je bio >glava onoga kraja, a sam kraj onaj varoSi

sabor

hranitelj

podporanj staoju despotovu u RaSkoj, plodna

bogat zlatnim

srebmim rudamac

haec certe patria nutrix

—

(haec arx

obilat

tla,

—

Nouaborda

robur status ducalis in Rascia, solo

plodovima, a

osobito

erat caput illius patriae; fertilis,

fructibus copiosa,

minerarum auri et argenti quam maxime ferax). Zatim moli opet papu, da izpuni svoj >Mi demo medjutim s obiinom zavjet u pogledu kriiarskoga rata s Turcima, te kaie: uztrajnoi<5u, koliko nam bude mogude, pripraviti nale sile za naSeodrianje (ad na Statu naiu conservationem nostram), te smo odludili pomod vaSe svetosti makar (damnosa nostra mora) izdekivati. Imademo kroz to vrijeme dekanja zgodna hrabrioca, dastnoga brata Ivana Kapistrana, koji je oba&ao mnoge krajeve Njemadke, Poljske, Slezke, Austrije, te je i k nama doSao On je nama koristan i vrlo potrebit . .< Morave se kao nazo^ni ovi prelati, baruni nadbiskup ostrospominju plemidi Na kraju pisma i

gonski

kardinal Dionizije Sed, kolodki nadbiskup

dislav, velikovaradinski Ivan

Tojvode

erdeljske

Nikola

Rafael

Herczeg, jegarski biskup La-

Vitez; knez bistridki Ivan Hunjad, palatin Ladislav Gorjanski,

Ito£ki

Ladislav

Paloc,

Ivan

Perenj,

Mihajlo

Orsag, Simon

Codar Olnodski, Simon Paloc, sikulski knez Osvald Rozgon, biharski zupan Franjo Cak i komoranski iupan Ivan Sed. Sabor ugarski, koji je bio na okupu joS 6. kolovoza, bijaSe posve napustio despota njegovu zemlju, te se pobrinuo jedino za obranu svoje domovine. S toga naGjttrgja lazimo Hunjada poslije neprestano u Erdelju jugoiztodnoj Ugarskoj, pade i u VlaSkoj, gdje je nedvojbeno pomrsio osnove turskoga cara za onu godinu. Dne 20. studeDOga 1455. piSu Dubrovdani kralju Ladislavu, da je Ivan Hunjad >svojim dolazkom u vlaike strane osujetio namjere redenih Turaka« (cuius accessus ad Vlachie partes dictonim Turchoniro consUia diremit). Despot Gjuragj Brankovid medjutim, ne naSavSi pomodi na saboru u Gjuni, pokio u Bed kralju Ladislavu njegovu doglavniku Uiriku Celjskomu, svomu zetu. Ni ondje nije medjutim bolje proSao, jer se kralj Ladislav baS u ono vrijeme spremao na rat prott svomu biviemu skrbniku Fridriku, koji mu nije htio vratiti kruoe ni zauzetih gradova u Austrtjt i Ugarskoj. ^ini se pade, da je Ulrik Celjski svjetoTao despota, neka se pogodi sa sultanom, a moida mu je povjerio, da nastoji posredovati mir izmedju Ugartke i Turske. Ved 28. kolovoza 1455. mole Dubrovdani kralja Laditlava, da hi sa taj sludaj, ako bi se stvar svriila mirom s Turcima, i njihoT se grad u torn miru (federis capitulis) po imenu spomenuo. Kralj je to Dubrovniku obedaoi jer se vijede dubrovadko 20. studenoga sahvaljuje, Ho mu je pisao, da bi Dubrovnik u sludaju saveza s Turcima >izkusio blagodat toga saveza* (ipsius federis beneficium). Medjutim te bijaie despot vratio kudt i utanadio mir sultanom, dakako uz vrlo teike i

pogodbe. Despot morao

sultanu

ostaviti

stu

osvojenu

zemlju od juine medje do

sje-

DRU6A PODSAD\ BEOORADA; SMRT IVANA HUNJADA, ULRIKA CBUSKOGA

BRANKOVI£a. 379

OJ.

dinjene Morave (do KruScvca, koji je ostao TurcimaX a za ostatak priznati vrhovnu vlast tursku i pladati dosadanji danak od 30.000 dukata na godinu. Da li jc despot posredovao takodjer mir izmedju Muhameda i kraija Ladislava, nc zoamo; ali oa koncu godine 1455. bila je oWcnito razSirena

Ugarska zaisu utanadila mir s Turcima, 1455 piSe o torn spomenntt ve<5 Ivan Sobota iz Trogira: »Glasi nekakvi javljaju nam. da je izmedju ugarskoga kraija turskoga sultana utana£en savez na tri godine (fedus per triennium ictum esse) i Imade ih, koji kaiu, da je za^etnik toga saveza svijetli despot Gjuragj (auctore Georgio illustri despoto) ... No taj savez je na veltku nesredu despotovu, koji bi bolje

kojemu

je doprinesao baS

vijest,

despot srbski.

Dne

24. prosinca

da se je pouzdao u oruije Neka se ne nada drugomu svrietku, nego ito ga do^ekao bizantski car Oj kad bih bio krivi prorok!« Vijesti o miru s Turcima kao o pripravama kraija Ladislava za rat s carem Fridrikom bijahu doprii do pape Kaliksta III. Da zaprijeii jedno drugo, posla papa a Be* svoga legata, kardinala Ivana Carvajala. Taj dodje u Austriju u studenom 1455. Mira udiinio,

izmedju Ladislava je

Ladislav

13. sijednja

16.

Fridrika

nije

studenoga

1456 u

Pe§ti.

doduSe mogao posredovati, ali je barem poludio, da Be£a sazvao ugarski sabor, koji bi se imao sastati

taj

saber doci 6e sam kralj zajedno

papinskim legatom

svojim svemocnim doglavnikom Ulrikom Celjskim, te 6e se uz ino razpravljati likom ratu s Turcima. i

Saber se ugarski sastao stigao teda negda u Budim i staleze

rat,

napuljskoga

zaista u

Budimu u

kralj Ladislav.

sije^nju

1456. Posljednjih dana sijednja

obedavSi im p)omo<5 od pape, koji sprema veliko brodovlje, kao

svake kude po zlatnu forintu; podjedno udniie edredbe, da se brojni kriiari, koje

drugih

zemalja

o ve-

Kardinal Carvajal upro svu snagu, da sklooi

vojvode burgundskoga. Stalezi se zaista izjaviSe spremni,

iz£ekivali.

obnovljen bi takodjer mir izmedju Ivana Hunjada

udome

kraija

te dozvoliSe

hranom obskrbe

Posredovanjem papinskoga legata

Ulrika Celjskoga, kad no 6. travnja

da se je turski sultan pedigao, da ide uzimati Beograd, a kad ga osvoji, da provali preko Dunava u Ugarsku. Vijest tu potvrdjivala su pisma Dubrovdana. koji bijahu joS 13. sijednja javili Hunjadu, >da se Turci spremaju nevjerojatnim pripravama na zator kr^ana*. I dalje obavjeSdivahu Hunjada u svemu, &to bi doznali; dne 15. travnja stiie vijest,

javiSe

mu, kako se u Carigradu eprema brodovlje, >da se osvoje mjesta na Dunavu< (ad

expugnandum Danubii Kralj

Ladislav

loca).

bijale

preko Dunava, zauzmu

jo§ 7. travnja odredio, klanci

svi

obskrbe

skega nadbiskupa Dionizija Seda, Ivana Viteza

pi^

da se bez krzmanja utvrde prelazi

gradovi.

svi i

Podjedno

je poslao ostrogon-

Ivana Hunjada k legatu Carvajalu, neka

da bez otezanja poSlje svoju mornaricu prema Carigradu, da se tako razdvoji sila turska. Papinski legat pisa joi istoga dana pismo Kalikstu III u kojem osobito pohvali gorljivost Ivana Hunjada, kojega zove gubernatorom. I zaista je Hunjad aamah zatim pohitao na jug, da sve udesi za obranu domovine. Za Huojadom podje i s mjesta

papii

legat Carvajal, a s

Celjskim

ostao

napokoo joS

Ivan Kapistran sa svojim kriiarima Kralj je Ladiilav zajedno

mjesec svibanj

Celjski priredio toboi lov prvih

dana

u Uudimu, a onda oba lipnja, te otiSao s

pobjegoie u Bed.

kraljem

Budima,

UInk

viie se

jamadno mislio, da 6e Ugarsku snadi katastrofa, ta koje de I omraieni takmac njegov poginuti. Ugarski staleii, saznavii, da je kralj s Celjskim umakao, ratbjegoie se takodjer na sve strane i posakriie se po svojim lamcima, saboravivii na povratili. Celjski

sakljudke potonjega sabora.

Take preostade obrana Ugarske

trima

Ivanima:

Hunjadu, Carvajalu

Kapistraau.

Na molbu Hunjadovu vratio se Carvajal u Budim, da se odanle neumorno brine za ponjihovu obskrbu; Kapistran opet sabirao kriiare, koje bijale zajedno sa mo^ne dete i

svojim drugovima (Giovanni da Tagliacoszo, Niccolo da Fara

Ambrosije

Languedoca)

ALBRKCIIT AL'STRUtKIf VLADISLAV

aS?

VARNEN£iK

LAbiSLAV POSTUMUS (1437.— 1457.).

sena oniije podigao. Medjuttm najve<^i dio tih kriiara rastojao od ubogih gradjana Ijaka, kaludjera i djaka s posve nedosiatniir. oruijeni; mnogi bijahu doili oboruiani tek i

medju kriiarima jedva koja stotina Hunjad skupljao je ugarsku vojsku; 12. lipnja desio se u Segedinu, 22. lipnja u Temeivaru, a 3. srpnja u Kovinu. Pozivima njegovim slabo se je narod odaztvao; od velika&a doSao mu je u pomu<5 jedini roadvaoski ban Ivan Korogj. Tako je mogao skupiti jedva nekih 7000 ugarske vojske, koju je smjestio u Beograd, sjekirama, mlatilima

Nijemaca

vilama. Pravih vojnika bilo je

oko 300

Poljaka.

svomu Surjaku Mihajlu

povjerivSi obranu toga grada

Srbski despot Gjuragj Brankovid ostavio

Smederevo

Silagjiju.

na prvi glas o dolazku Muhamedovu grad Be£ej u toron-

Ugarsku, te se sklonio u svoj

prebjegao u

ved

bija&e

1456. papinskomu legatu

Ivaou Carvajalu, kako vojskom svojom priku£io Dunavu na 12 (talijanskih) milja, a brodovlje ojegovo na rijeci Moravi udaljeno je od sutoka s Duoavom 10 milja. Despot od straha (per timore) nije se usudio do£ekati sulsam na svaki na£in pod tana a Smederevu, ved je pribjegao u Bedej; ali je spreman

Odanle

talskoj iupaoiji.

javlja 25. lipnja

se je proSle nedjelje (20. lipnja) turski car sa

svom snagom

u boj protiv nevjernika, jer je sultan neprijatelj

njegovu narodu. Sultan je dvrsto odiudio

na Beograd. Ivan Hunjad, vrhovni kapetan Ugarske, sa svima silama svojima stoji kod Dunava. Despot zaklinje papinskoga legata za §to izdalniju pomoc. Beograd stere se na 120 m. visoku brdu, koje se prostire na skrajnjemu rtu poluudariti

otoka, &to ga tvore

Dunav

Sava

svomu

pri

Na vrhu strmoga brda Na obroncima brda uzdui

sutoku.

koja je u ono vrijeme bila dobro u£vr§cena.

uzdize se tvrdinja, rije£nih obala Siri

te s kopnene strane jo§ utvrdjena dvojakim dana srpnja primakao se sultan gradu s nevidjenom jo§ vojskom (najmanji broj 120.(XX)), silnim topovima (do BCKD), koje je navlastice u Kru200 vedih i manjih ladja. Opasao grad sa ftevcu dao lijevati, i sa brodovijem od 70 iandevima, a s rijedine strane zaivorio Dunav svojim svih itrana: s kopna baterijama ladjama, koje je lancima svezao. Tako se Beogradu nije moglo pomodi ni lirane dovesti

te varoi, koja je tada bila

bedemom

opasana zidom,

Prvih

jarkom.

—

ni s koje strane.

to stao sultan udarati

topova na grad.

Grom

topova duo se sve

do Segedina. Sultan bijaie se zavjerio, da de za petnaest dana Beograd osvojiti, a za to rekao: >Kao god Sto dva mjeseca u Budimu vederati. Prida se, da je torn prigodom ima samo jedan Bog na nebu, tako neka bude samo jedan car na zemlji<. Ivaou Huojadu, koji je zajedno s Ivanom Kapistranom stajao na Dunava oko Petroi

varadina

grada

Slankamena,

Ugar^ke, da

bilo je poglavito stalo,

mogao

novim detama hranom. kr^anske vojske utaborilo na zaravanku kod Zemuna, ali tim

Bilo le je doduie oeSto stt

detama branile

prist up

^jka, napunio

ottalim

kriiarima

odabranim iiao

kridanska mortiarica

Trebalo je

turske ladje

s toga najprije razbiti tursko brodovlje,

bolje oruianim detama kriiarskima, zatim oruijem

preroa

turtkoj

uz dunavsku

turskom,

mornarici.

obalu

probio

potonuSe; ostale ladje, kojih je

Ivan

pratio

nakon iestoka

ta lukom, te je ogradu od torskih brodova galije turtke

posakupio u Stankamenu do 200 ladja

Hunjad

Dunavu.

smjeiteno poput ograde na te te nit rijeku tpustio

da najprije uzpostavi svezu izmedju Beo-

grad obskrbljivati

podsjednuti

Kapistran

ladje.

Doe

sjajnu

momdad

bila

pobjedu

hranom,

svojom bradom sati

sukobila se

14. srpnja

krvava boja od pet

po&lo Hunjadu

odriao.

Tri velike

vedinom teiko ranjena, mora-

doie uzmaknuti. Za vrijeme boja stajao je oa obali Ivan Kapistran, te je hrabrio vojsku

ime Isusovo

kri6iiisku, zazivljudi

Carvajalu potlao.

Ali

joi

viie

diiudi

doprinetli

propelo, koje

pobjedi

papa po

bijaie

beogradski

kardinalu

Srbi, izvrstni strijelci

na svojih deterdeset iajka, te iza ledja udarili oa tursku mornaricu. Pobjeda na Duoavu ohrabrila je doduSe klonulu ved posadu beogradsku oa dalji orlpor, all je ukodjer potakla sultaoa na &to iekle oavale. Huojad Ivan Kapirttran bikoji bijahu tjeli

jahu grad obskrbili

hranom, vioom

novim detama,

se sami

pridruiili

braoiteiji

mi;

DRUOA POUSADA HP.OORADA; SMBT IVAN A IIUNJAOA, ULRIKA CBU8K00A prvi je preuzeo zapovjednidiTO vojske, a drugi je bodrio vojoike

6J.

BRANK0V|6l

atl

kriiare svojim TatreDiin

Topovi turski medjutim stra&no su harali u podsjednutom gradu. VaroSke b\ie na jedcoj strani ved razvaljene, a jarci izpunjeoi; sam HuDJad kulama s zidine javljao ie poslije, da Beograd >nije bio viie tvrdinja, nego ravno poljec^(qaod ipsum castrum non possum dicere castrum, sed campum). besjedama.

Grobni spomknik Ivana Hunjaoa prTMtolDoj erVTi

«rdeli»VoBB B€:\grmA*'_{Gy%h tt.inir).

U to 8C je proiulo, da se Beogradu primide pomod kraija anigoo«koga I napaljs drugih razloga, odiudeno bl napokon u skoga AiTonsa. Moida poradi toga, a moida obdl jurii na polu ratvaljeDi grid. podusme srpnja 21. da je turskom ratnom vijcdu, doduie isprva protifio juriia. Mul^ anted Mihajlo iz Ostrrice pripovijeda, da se je tultao i

ALBRECHT AU8TRIJSKI, VLADISLAV

aSa

Jer je htio jo§

pokon

samoga

LADISLAV POSTUMUS (1437. —1457.).

dva tjedna udarati na grad topovima

umio

Smailaga

janjidara

VARNBNfilK

zemljom ga

sravniti;

vedinu ratnoga

predobiti

razlozima

svojim

vodja

ali

vijeda,

na-

sultana.

oko pet sati po podne zapoie oWi juri§ na grad, te traja&e Kapistran bijahu ia vrijeme straSne sutradan (22.) do podneva Hunjad ditavu nod borbe u jcdnoj Wuli u tvrdinji, te pracahu pomno sav tedaj boja. Hunjad odredjivaSe,

srijedo, 21. srpnja,

kamo da

pomod

a kad bi vidio, da

gdje

&alje,

da se izmoreni

zamijene svjeiim silama;

ranjeni borci

sam na

dete uzmidu, saSao bi

bojiSte

umijeSao se u borbu, hra-

zaprimjerom klonule vojnike. Kapistran opet s kule pokazivao razpelo spasi nas, koje si dragozivao pomo^ Boiju: >0 Boie moj, oj Isuse, dodji u pomod cjenom krvlju odkupio; dodji, nemoj krzmati, da nam se ne kale: Gdje je njihov Bog?«

brcdi svojim

oduSevljenjc krSdanske vojske poSlo je ipak Turcima viSe puta za Uza svu hrabrost rukom, te su provalili u varoi, tak3 da se je borba vodila po varo^kim ulicama. Dakako da so ih kr&dani svaki put opet iz varoSi potisli. Za jedne provale u varo§ poku§aie Turci, da se Ijestvama popnu i na zidine same tvrdinje. Jedan janjidar zaista se uzpeo i

ztd

natakao tursku zastavu na krovu kule strafarnice. Ali u

jooak Tito Dugovid bio jak

Napokon ga Dugovic pograbio, pak

odolijevao.

taj

koStac, da zbaci njega

uhvatto se s njim u

mah

oborio se na

zastavu.

se zajedno

Ali Turdin

njim strovalio sa

zida u duboki ponor.

Dne

podne

22. srpnja prije

Hunjad pomiSIjao, kako da

krSdanska vojska ved tako izmorena, da je sam

bila je

ostavi tvrdinju

taj osudni das odludi Kapistran, koji

razorenu varo§, te se povude preko Dunava.

oduSevio, da su posljednji jurii

tako

kriiare

suzbili Turke napokon sasvim iz varo§i protjerali. Tom zgodom izginula je Turaka u rovovima izpod tvrdinje, kamo bijahu kr^dani nabacali gorude guive pruda, umodene prije u sumpor. Nakon srecno odbijena jurila izdade Hunjad od granja

na tvrdinju sva

sila

van varo§ke

ne usudi

zapovijed, da se nitko od krSdanske vojske

linije izlaziti

na ne-

krizari ne dado§e se vi§e obuzdati, vec posiije podne prema turskima Sandevima, ne maredi ni za zabranu Hunjadovu, ni za vapaje Kapistranove, koji im je sa zidiaa dovikivao, da se okane toga drzkoga nauma. Napokon Kapistran poleti za njima, pade Hunjad morade im u pomod prijatelja

provaliie

Ali

udarati.

varo&i

slavobitni

poleti&e

podi, da u ludo ne postradaju. Kriiari udariSe na turske Sandeve, zaglaviSe ondje

topova,

atadoie

iitvovao, zalud je

klonule Turke.

sjedi

sam

vratiti

u svoj

konjanika, koji iare,

ftator.

on ne

Tek pod

su dosad na

izvrSi

veder,

Dunavu

da se povrate u Beograd.

u tom kreSevu Smailaga svoj iivot poveo ostatak posluSnih mu janjidara, da

Zalud je

sultan pograbio sablju

otjera kriiare iz &andeva: ni

rade

ved

niSta,

kad

stajali,

Ali ranjeni

od 22 na

23. srpnja

Uti,

ostade za plijen

zapovijed, da

silno ozlojedjeni

se s mjesta vojska

odnijeti joi

nodi,

kardioalu

zamainoj pobjedi kridanske vojske. Dioniziju

Sedu, a 24.

glavne dogadjaje pred Beogradom. pjeiadije, a

Hunjad se

k tomu

poglavite

srpnja

Hunjad

mo-

6000 posve

dilib

Muhamed

javlja,

kri-

nije ni pomiSljao

vrati u Sofiju.

spaljeno, a Sto se nije

pismom

obavijestio

Hunjad pisao

samomu

vojvode svoje

mnogo

butinu, te se

stiglo

najvedi dio janjidara, izdade joS u

joi pod veder 22. trpnja sjeo Ivan Kapistran

o gredooj

tabor

podje Turcima za rukom, te prinudiSe

bude one slavodobitnoj vojsci kr^nskoj.

nije dalo lako natovariti

sam ranjen u

je u turski

na dalje podsjedanje. Kako je izgubio svoje topove nodi

mnogo

sultan et

moglo spa-

papu Kaliksta

III.

23. srpnja nadbiskupu

Ladislavu, te

kralju

(capitales

Sto god se

izgubio

principales

je priobdio

vedi dio svoje

homines).

da se kfidantki svijet digne na Turke, jer je sultan izgubio sve svoje site pod Beogradom. Joi se tuii Hunjad na ugarsku gospodu, koja mu nijesu pritekla u pomod, kako im je kralj pisao. jedino kriiari ban Ivan od Korogja bili su njegovi pomagadi. Napokon tuii,

je nastradalo

njegovih Ijudi

druiine.

Sad

zgoda

bila,

DRUGA PODSADA BEOGRADA; SMRT IVANA HUNJADA, ULHIKA CKUSK06A moli HuDJad kralja, neka bi poslao u Beograd kojega odanoga bi i

vidio tuino stanje tvrdinje,

ovom prigodom

uvjerava

pak neka ooda o svojoj

kralja

ObraQa Beograda uzradovala

kralj odlu£i, §ta

vjernosti, koju

sav kridanski

silno

Hksta HI. Taj je stao ponovo snovati o velikoj vojoi

aSj

vjernoga Nijemca, koji

da se

GJ BRANKOVI^A.

njom

HuDJad

uCini.

bija^ oedavno prisegao.

svijet,

a naro^ito

na Turke, na ito

papu

Ka-

ga je jo£ ja£e

neke potankosti o posljednjem boju. Po kazivaoju je 24.000 Turaka na dan osudnoga juriia, a jednako toliko da je propalo na povratku u Sofiju, jer su se medju sobom klali. Sam saltan Muhamed da ih je mnogo u svoni gnjevu posjekao. K tomu da su se podigli Srbi, te bodrio Ivan Kapistran,

jftvljujuci

despota Gjurgja Brankovida pogioulo

Novom

sultan

Brdu

ubili

do 300 vedih

se neprijatelj

30.000

sultanova namjestnika i

zenu njegovu.

Na bojnom

polju ostavio je

manjih topova, zatim bezbtoj pu&aka. Despot

mogao sada

zatrti

vojske

10.000

lak§e,

tvrdi napokon, da bi nego u drugo vrijeme sa

Ijudi.

'^1:,^-

^J^^

FRASJEVA&lCrdAMOSTAN

CRKVOM U

Il.OKU.

Hunjad ni Ivan Kapistran ne preiivjeie dugo slavne pobjede nezdravom kraju, gdje su sada leiale tisude Ijudskth leiova, buknula je onih iarkih dana srpanjskih Ijuta zarazna bolest. koja je tahvatila Ivana Hunapora u potonje vrijeme. Starac Hunjad njada, onako iznemogla od briga, uzrujanosti osjedao, da mu nema tpasa, ved da mu je umrijeti. Leied bolettan u tvom dvoni u iurjaka. Na to te dao odoijeti Zemunu dao prizTati sinove prijatelje svoje, suprugu u crkvu, gdje no je primio sv. priiest od svoga bojnoga drugs Kapittrana. Malo Mtim, Medjutim

svoje.

U onom

Ivan

ni i

onako

okruien od roda sina

Ladislava,

prijatelja,

nasloniv

umre Ivan Hunjad

glavu 11.

na grudi

kolovoza

Kapistranove,

svjetuju6

1456 Sahraniie ga u

erdeljskom Belgradu (Gyulafej^rvir), gdje se jol danas

vtdi

starijega

ttolnoj crkvi u

grobnica njegova. Udovica

ALBRECHT AUSTHIJSKI, VLADISLAV

SS4

VARNKN^IK

LADISLAV POSTUMUS

( 1

437.— 1457.).

ojegova Elixabeu poSia je zatim s mladjim siaom Matijom u Teme§var, a stariji sin Ladislav odpratio ujca svoga Mihajk Szilagjija u Beograd, gdje je taj stolovao kao ban ma^vanski i kap^tan beogradski. Nekoliko tjedana poslije Hunjada legao je u grob i Ka-

umr'o je 23. Itstopada u franjevadkom samostanu u Iloku, koji proglasila ga je na koncu sedamnaesloga sto-

Kapistran

pistrao. Ivan

sam osnovao. Katolidka crkva

bijaie

Ije6» (1690.) svetcem.

Smrt proslavljenoga junaka Ivana HuDJada bijaSe lozinka tuinim smutnjama u krahrvatskom. Stari protivnik njegov Ulnk Celjski podigao se sada, da Ijevstvu ugarskom xapremi mjesto njegovo. Premda bija§e nedavno s kraljem Ladislavom kukavno pobjegao, spremao se je sada, da toboie nastavi rat s pobijedjenim Turcima. Tu mu dobro dodjoSe dobro opremljene kriiarske dete, koje bijahu it jurne Njemaike stigle Dunavom a Be6 On ih s mjesta posla u Budim, a za njima opremi jo§ 3000 Austrijanaca. Podjedno i

on skupi svoje £ete na sluibu kralja pozva u kraljevo ime Ivana Jiskru od Brandisa, da Ladislava. Doe 25. kolovoza podje napokon i kralj Ladislav iz Be£a u Ugarsku, praden £ete pladenika, kojima se pridruii^e i mnogi £e§ki veliod bavarskoga vojvode Otona i

ka§i. Kolo je vodio Ulrik Celjski, koji se biJaSe u to 3. rujna na Moravi sastao gubernatorom jurjem Podjebradskim, te s njim utanadio savez za medjusobnu

Na podetku kamo

zaititu.

Petrovaradina, iari,

njemadke

poSao

listopada

drugih vodja, sve odanih kralju

konadno sve odredi za njada pokore zajedno

Turcima, dok

rat s

§ta bi se

nije kralj izdao

kao gubernator

Zajedno

kraljem stigoSe u Futak kri-

Jo§ su imale

Ijudi.

te je ielio

moglo

na saboru

majkom Elizabetom. S toga

otca

naslijediti

pak

zgoditi,

nije

driavnim

vrhovni kapetan

dok pokojni Ivan Hunjad

htio

dohodcima valjano

bi§e

Hunjad, koji bija§e

u dasti vrhovnoga ka-

pismo, kojim je posvjedudio, da je

slobodno

dete Jiskrine

stidi

Svrha sabora bila je (oboie, da se pravi cilj bio, da se sinovi Ivana Hu-

Ali stariji sin Ladislav

na sabor.

preuzeo zapovjednidtvo otdevih deta, je,

Budima na jug u Futak (Futog) kod

ujcem Mihajlom Silagjijem

de^kim

Ulriku Celjskomu.

sinovi Hunjadovi narodito pozvani

petana, slutio

kralj

oko 6000

de&ke dete, svega

bija$e sazvao ugarski sabor.

pomod

dodi

u Futak,

upravljao,

toga nitko ne smije njegovih sinova na radun pozvati. §ta se je sve

da poradi

zgadjalo na saboru

u Futoku, nije poznato; samo je izvjestno, da je Ulrik Celjski imenovan za vrhovnoga ka-

petana Ugarske, dok se je Ladislav Hunjad morao prisegom obvezati, da de kralju u odre-

djenom roku predati sve gradove tvrdinje, koje pripadaju kruni, a kojima je pokojni Beograd, koji bija^ otac njegov upravljao. Medju te gradove spadao je u prvom redu sa Ulrikom Celjskim morao je torn Ladislav Hunjad dao popraviti ponovo utvrditi. Pade zgodom Ladislav Hunjad obnoviti ugovor prijateljstva, te ga svedanom prisegom podkrijepiti. i

Poniien je Ladislav

liSen

svake

nade, da bi

Hunjad u Beograd, gdje

ugarskim detsma. Ladislavu bijaie sve

Nema

grada.

sumoje, da je u to

mogao

naslijediti

dast

vlast

otdevu, vratio se

je stajao ujak njegov Mihajlo Silagji s udesiti

vrijeme

za dostojan

dodek kraljev

sinula u glavi njegovoj

posve odanim i

za predaju

straSna misao, da se

duimaninu svomu roda svoga krvno osveti. Bilo je jamadno dogovora u Beogradu, da se Ulrik Celjski makar silom ukloni s ovoga svijeta. Neki prijatelji kneievi, kao nadbiskup kolodki Rajoold Rozgon svjetovali su ga zato, da ne dolazi u Beograd. Ulrik posla svoga favjetnika Fridrika Lambergera, da sve razvidi, pak poSto taj nije ni^ta sumnjiva spazio, odiudi ipak poci s kraljem i pod zaititom njemadkih deikih kriiarskih dtta. Doe 8. studenoga prelazio je kralj Ladislav iz Zemuna u Beograd. Pratio ga je i

Ulrik Celjski s

Kod

varoi.

Celjskim

u vis

tilaca

mnogo

velikaia

ditavom kriiarskom

vojskom.

ulasa u tvrdioju dodeka kralja Ladislav Hunjad.

Tek

UdjoSe bez zapreke u ito je kralj s

Ulrikom

oeito pratilaca preiao preko mosta, Sto je vodio u ivrdinju, bude most dignut

vraU

tvrdinje zatvoreoa.

tvrdinji,

gdje su

bili

Tako

ostade kralj s Ulrikom Celjskim

smjeiteoi sami pouzdaoici

nekoliko pra-

Hunjadovi; ditava ostala vojska

DRUOA PODSAD\ bbograda; smrt ivana hunjada, ulrika ceuskooa

brankovi£a. aSs

OJ.

kriiarska morala

je boraviti u varoii. Sutradan dne 9. studenoga, kad je kralj Ladislav Ulrikom Celjskim bio pri ranoj misi, dodje u crkvu diovjek Ladislava HuDJada, te £a> moli knesa Ulrika, da s mjesta [>odje k niegovu gospodaru na vaine dogovore. Oljski se nakoQ svriene mtse odazove poziru. Ali kao da je slutio zio, obu£e svoju gvozdeau kosulju. Do^av k Hunjadu, zatede kod njega vi§e ugarske gospode, kao Mihajla Silagja, s

Ladislava Kanizaja

ponaiao prema rjedkaie

otcu

druge. Ladislav stao njegovu, te kako

napokon povuko^e

dugo navale svojih nima. Napokon obori

pade raoi

Hunjada na

ruci

se na nj druiina Hunjadova, izrani

je neprijateljski

Poradi toga se po-

gvozdenom koSuljom, odbijaie

sablje. Ulrik Celjski, zaitiden

neprijatelja,

kako se

Ulriku spoditavati,

sada radi njemu na zator

glavi, a Siiagja

na rame-

noge, strovali ga na zemljo,

odrubi glavu. I Ulriku bijahu na silnu galamu potekli u pomo<S neki pratioci ojeSestnaestgodiSnji momak Kepler, ali mu kao krbavski knez Gregorije Kurjakovid

govi,

ne mogo§e

niita vi§e

bi oteto oruije

pomoci. §to je bilo druzine

jamadno se

je bio sasvim

vlasti

nemilo kosnula smrt rodjaka

Hunjadovaca,

pritajio

ga ubije brane<5i sebe. Kralj je paie

nudio, da

zalost

prvoga savjetnika. Ali

gnjev svoj, pak se je pre*

Hunjadovu, da je Ulrik kavgu zametnuo

kao da vjeruje pridanju

tvarao,

kraljeve u tvrdinji, svima

sva imovina njihova.

Kraija Ladislava

kako

Celjskoga

odobravao

u svemu prilagodjivao zeljama Hunjadovih privrienika.

kriiarskim £etama, koje

su radi smrti svoga vrhovooga vojvode htjele juriSati na Ivrdinju

po 6e§kim velika§ima Roienberku

tim ga pri*

Sto je udinjeno, te se je

sve,

Tako

osvetiti

svoga gospo>

i da da se s toga ne moie misliti na pod izlikom, da je zima na domaku vojnu s Turcima, posia on krifare pod Vilimom Liechtensteinom kucama njihovim, a u isti mah dojavi vjernomu Ivanu Jiskri, neka ne vodi sabranih deta na jug, jer snovane

dara, zapovjedio

miruju. Paie

Sternbergu, da se toga kane

vojne ne 6e

biti te

godine.

Kralj Ladislav ostao je poslije

Mrtvo

tijelo

Ulrikovo zatvoreno bi

Celjskoga nekoliko dana u Beogradu.

Ulrika

smrti lijes

poslano u Celje, da se ondje u crkvi

fra-

njevadkoj svedano sahrani. Celjska kronika prida potanko, kako je uz velike podasti ukopan

znatno utjecala u sudbinu

posljednji celjski knez, kojega je porodica preko pol stoljeda

ne samo Hrvatske, nego

Ugarske

kneginja Katarina, udova Ulrikova prinesla kneginja irtvu za svoga zovi

dvorjanici

Na koncu

habsburikih

kdi despota Gjurgja Brankovida.

pokojnoga vojna, a za njom

baci

koji

na zemlju

udinili

prisustvovala je

Za vrijeme opijela jednako mnogi vile*

zaduSnica izadje dvanaest u crno odjevenih dvorjanika. te po*

staviie na odar oklop, koplje, mad, kacigu vitez,

Pogrebu

zemalja.

itit,

kacigu

itit

ubitoga kneza. Iza njih dodje oklopljen

grb, te

tri

puts u sav glas azkliknu: >Heind

napokon slomi nikad viSe), und nyemermer* (danas knezovi Celjski porodidni grb u znak, da je s onim danom izumro rod modnih celjskih knezova. Kro* naricati tako ailno, da to iensko stalo plakati nidar prida, kako je zatim nruiko grafTen

von

Cilli

mogao

nitko ne bi

Kako nego

opisati.

je kralj Ladislav bio sasvim u vlasti Hunjadovaca, nije

mu preostalo mu rodjaka

da se njima prilagodi. Hinio je pade, kao da povladjuje, ito su

maknuli

puta,

te je

dnigo, Ulrika

imenovao Ladislava Hunjada vrhovnim kapetanom Ugarske. V«d

studenoga zove se Ladislav Hanjad u jednoj izpravi »knez bistridki, meitar kralievtkih konjuSnika, i vrhovni kapetan Ugarske* (comes BistricieDsis, agazonum regalium ma* Dan pred tim, 20. studenoga, lalje kralj is gister, capitaneus regni Hungarie generalis) Kovina pismo vazda vjernim Dubrovdanima, u kojemu im javija o potretnim dogadja*

jima potonjih dana. »PiJete nam*, govori je

kralj

ili

bolje njegov

naiim pismom doglaieno, da smo se u Ugarsku povratili vojsku podi na neprijateija turskoga Zaajte, da vam je

piti

je naime,

kako smo vam

pisali.

Ali se je u to tgodilo,

podkancelar, »kako

(rediisse). te

da ielimo sku-

istioa bila javljena.

da nam

j«

vam

Udinjeoo

vremena uzmanjkalo,

aS6

ALBRICHT AVSTRIJSKt, VLADISLAV

prrmda smo

imali volju

muino

koje je

sile

VARNKNfilK

smo

naime, da se primi6e zimsko

doba, u da nijesmo odioDijesmo naSe odluke zapustili.

VidjevSi

(za rat).

ratovati, odgodili

LADISLAV POSTUMUS (1437.— 1457.).

tu stvar na zgodnije vrijeme. Jer

bismo moida vi&e sebi, nego neprijateljima. AH plemica naEto sicupit <5emo oko Triju kraija (6. sijednja 1457.) sabor prelata, baruna ftcga kraljevstva u Daiem gradu Segedinu, da o toj stvari obseznije razpravimo, kako bi dojdadega Ijeta mogli uspjeioije raditi proti neprijatelju. Nadalje ielite, da vas obavijestim o svom staoju, kao i o stvarima, koje su se ovdje zgodile. Mi smo doduSe po Boijoj iili,

Skodili

kad smo bili do§li u naS grad Beograd, te smo ondje neka neo£ekivana zgoda (inopinatus quidam casus). Porodila se je naime svadja (contentiones verborutn) izmedju vjernih naSih, svijetloga nekad gospodina velemoinoga gospodina Ladislava kneza Bistri6poStovanoga Ulrika kneza Celjskoga koga poradt grada Beograda (nomine ipsius castri Nandoralbensis), za koje bi jedan od njib ranjeDf a drugi ubijen. NaSa kratjevska osoba ostala je ipak sa svim naSim nevoiji zdravi

£itavi (incolumes). Ali

boravili. desila se

taknuta

(salvis)

u svakoj

(asti.

da se

bududi

slu£aj nije

taj

motu

composito), nego uslijed neodekivana ganuda du§e (repentino radi njega htjeli

nijesmo po-

animi),

zanemariti ono, &to je na korist naSega kraljevskoga stanja

naSega.

S toga smo ova mjesta u doljnim krajevima

sada

mjesto dojdudega

zgodio namjerice (ex

sabora, spremni

vaSu

kraljevstva

zgodnim posadama, te idemo obavijestiti, ako se u to vi§e

utvrdili

vjernost

toga dogodi. Dato u Kovinu 20. studenoga 1456. Po zapovijedi kraljevoj u (kraljevskom) iie<^u izdanoj (napisao) podkancelar Stjepan, prepoSt jegarski«.

Dvadesetoga studenoga 1456. bio

Uz put

gedin.

se je

svratio

U TemeSvar

junaka Ivana Hunjada.

je dakle kralj Ladislav

TemeSvar, gdje

stigao je kralj

boravila

oko

Kovina u Seudova slavnoga

na putu

Elizabeta,

Udova

28. studenoga.

Elizabeta,

Matijom kralju u pozvao susret Zaodjela se s druiinom svojom u crno ruho. Kralj ju primio najljubaznije ju, da sktne cminu, jer ne valja naricati za junakom, koji je ostavio ovaj svijet, da u nebesima primi nagradu za slavna djela svoja. Darovao joj pa£e dragocjene grimizne tugujad za svojim Ijubljenim vojnom,

izaSla sa

mladjim sinom svojim

haljine

pozvao, da slijedece dane sprovede

njime u zabavi

veselju.

doSao

novim miIc^ma. Doe 31. studenoga izdao u Teme§varu povelju, kojom je na molbu vrhovnoga kapetana Ladislava Hunjada brata mu Matije ujaku njihovu, beogradskomu kapetanu Erdeija

stariji

sin Ladislav

Hunjad. Kralj obasuo Hunjade

ujca im Silagjija

mu podjedno drugom poveljom poditemeiku iupaniju. Hunjade pak same proglasio je kralj svojom bradom, te im se je pred irtvenikom u crkvi svedano zavjerio na svetu hostiju, da im se poradi Ulrikove Mihajlu Silagjiju potvrdio sve starije darovnice, te

jelio

•mrti

nikada

osvetiti

ce.

Ohrabreni tolikim milostima

kletvama odpratiSe zatim u

prosincu 1456. oba Hunjada kraija svoga u Budim, gdje namjesti§e u kraljevskom dvoru

nme

svoje

pousdane

svoga slavnoga otca, to

Ijude.

Cinilo

viie, ito

£ast da 6e ladislav Hunjad zaista vrSiti vlast vrhovnim svojim kralj malo zatim imenovao joS

so,

pokladnikom.

Dok

se je kralj bar prividno

od nuide

izmirio

privrienicima, nije stari despot Gjuragj Brankovid leta

Ulrika

Celjskoga.

Nema

sumnje, da

mogao

Hunjadima

njihovim brojnim

zaboraviti na tuinu smrt

neprestano snovao, kako

zeta

svoga svoga

Jednoga dana bijahu se beogradski kapetan Mihajlo Silagji brat njegov LaDa kolima prema Smederevu, da pregledaju gradnju nekc tvrdinje, koja se je gradila jamadno za obranu od Turaka. Najednom nahrupiSe na njih Ijudi despota osvetto.

dislav izvezli

^)^^g)*' Mihajlo Silagji joS u zgodan das

njegov brat Ladislav

skodi

kola, uzjaSi

zateden u kolima, ranama obasut

konja

ubijen.

sredno umakne;

Malo dana zatim desio

se opet despot kraj obale Dunava. Saznavfti za to Mihajlo Silagji pohita sa svojom detom i udari na Gjurgja. U krcJevu biSe despotu odsjedena dva prsta s desne ruke, a on sam

tarobljen

odveden u Beogrid. Posredovanjem kraija Ladislava puiten

suri Gjuragj

DRU6A POOSADA bbograda; smrt ivana hunjada, ulrika ckuskooa

oj brnkovi£a.

287

ali rane na ruci ne mogaie preboljeti. Ljedoict ne mogoie mu taon umre na sam Badnjak, 24. prosinca 1456. Ostavio je za sobom odotri sina» dva slijepa (Grgura i Stjepaoa) jedaoga (Lazara) zdrmvih odiju.

doduSe Da slobodu, ustaviti krvi, te

Ticu Jerinu

!'Hn

< •A

O o

o" -8

m H (A o a.

< >

nilil X 'it

Q *":

Osim

njih prelivjeSe

licem hactenus putauere).

Katarioa Celjtka. Bio je Mara imao (sapientet me dues mei, quamris iofe-

dvije obudoTljele k<5eri: cartca

despot Gjuragj mudar mui,

ali

sre<5e nije

ALBRKCHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV

38S

VARNKN^IS

(Pogibija Ladisiava Hunjada slava Postuma 23. studenoga 1457.)

oiujka 1457; smrt kralja LadiSmrt posljedojega kneza celjskoga Ulrika, bai u onaj £as poginuo, kad se je popeo na vr&ak svojih ieija osnova, djelo-

koji bijaSe

vala i

16.

znatno

LADISLAV POSTUMUS (1437.— 1457.).

hrvatsko

Hrvatske,

kao

bez bana.

Namah

ditave

kraljevstvo.

neprijeporni ban ditave Hrvatske, te Slavonije<.

Ulrik

ponosito

pisao

S njegovom surdu

vrijeme

u potonje

bio je

zvao >ban

ostalo

jedioi

Dalmacije

hrvatsko

kraljevstvo

se je podigia silna reakcija proti njegovoj udovici Katarini, kao

proti

Djegovu pouzdanomu kapetanu janu Vitovcu, koji je jo&

od godine 1453. obnaSao das iupana kriievadkoga (u iednoj povelji od 23. svibnja 1453. banovca slavonskoga ditamo: Jan Bytowecz de Greben vicebanus regni nostri Sclavonic et comes comitatus i

—

Crisiensis;

Codex

Telcki,

74)

II.

tu reakciju

hrvatskoga plemstva, svedenstva

gradjanstva protiv silne vlasti posljednjega Celjskoga planula

zestoka borba za baitinu

Kranjskoj stali kneievske porodice. Za ogromna imanja njezina u ^tajerskoj Sigismund, a posjedovanja u Hrvatskoj se otimati car Fridrik III., vojvode Albrecht VI. Ugarskoj traiio je kralj Lads^av Postumus, da se povrate kruni njegovoj. Medjutim

te izumrle

pomamili se za baStinom izumrlih knezova takodjer knezovi Frankapani. Napokon je medju njima

bliii

rodjaci celjskih knezova,

daiji

udova Katarina nastojala bar ne§to banovca odriati od ogromne vlasti svoga supruga, pak se je oslonila na kapetana jana Vitovca Ali u zao das, jer je pan Jan radio samo za se za svoju knrist, pak se i

prilagodji?ao

sada caru Fridriku, a sada kralju I^dislavu, da

tako §to viSe baitine

knezova skupio u svojim rukama

iza celjskih

namah po smrti kneza i bana Ulrika podigao susjedgradski Hening Cernin, a uza nj pristala vedina slavonskoga plemstva. Hening Cemin bijaie radi mitnice pod Susjedgradom u vjeditoj razmirici s pokojnim knezom; sada se sloiio sa slavonskim plemstvom, da obori sve, §to je Ulrik sa svojim banovcem iupanima protuzakonito u kraljevini Slavoniji zaveo. Slavonsko plemstvo sastalo se na Slavoniji bijaSe se

vlastelio,

vitez

saber, te je

svoje sredine poslalo u

tuiedi se na sve podinjene

Budim pred

nezakonitosti,

kralja

moledi, da

dva svoja poslanika

(nuncii),

se sve povrati u prvaSnje stanje.

bili su sam Hening (!^ernin Petar Jurjev iz Bisaga. Oni izloiiSe kralju potanko sve od banovca iupana zavedene protuzakonite novotarije pri pobiranju kunovtne, na §to kralj 24. veljade 1457. izdade povelju, kojom ukide nezakonitosti odredi,

Nunciji plemstva

da se odsad kunovina u Slavoniji po starom obidaju pobira onako, kako dobit kraljevske komore u Ugarskoj, kako je joS djed njegov, car Sigismund, bio ustanovio. Osim plemstva slavonskoga na^li se na kraljevu dvoru u Budimu takodjer zastupnici zagrebadkoga kaptola, kao slobodne obdine na brdu Gradcu. Poslanici slobodne obdine molili kralja, da ih oUobodi od kneginje Katarine Celjske njezina kapetana Sebolda, pak da i

slobodnu obdinu opet podredi izravno svojoj kraljevskoj kruni; zastupnici kaptola (prepoSt Vid, kanonici Klement iz Gora Toma Tompa) zahtijevali su, da im kralj povrati kulu i

•Popov turen« na brdu Gradcu, koju im bijaSe knez Ulrik silom ugrabio u nju namjestio svoga kapetana pravednim posadu. Ladislav je gledao zadovoljiti svim tim zahtjevima svojih podanika. Osim toga imenovao je viteza Heninga Cernina (Hennyag Czernin) za me&tra svojih kraljevskih konjuSnika. Izprainjenu stolicu bansku za Slavei

niju bijaie vcd prije povjerio erdeljskomu vojvodi koji je sada

dmga

tri

dasti

pomagada

madvanskomu banu

Nikoli Ilodkomu,

oboaiao; no po&to Nikola Iiodki nije na sve prispjevao, dao nlu je viruvitidkoga iupaoa Ivana Marczala.

od 21. oiujka 1457 spominju se oba bana. Ali Marczali malo poslije ximijenio u dasti banskoj dosadanji kapetan

oije

jednoj

izpravi kraljevskoj

dugo banovao, ved ga

knezova Jan Vitovec Ved 20 travnja 1457. nalaiu Nikola Iiodki kao bani Grebengrada cd Vitovec Jan Stavonije zagrebadkomu kaptolu, da uvede knesa Gregorija Blagaja u neka posjedo> dovanja njegova u zagrebadkoj iupaniji. Poito se joi od 28 travnja 1456 spominje i

celjskih

KRAUA LADISLAVA

POOIBIJA LAUISLAVA HUNJADA; SHUT

Toma de

kao zagrebadki biskup

Debrenthe, dioi

kao da

sc,

POSTUMA.

s<9

a obde za Slavonija

jc tada

svanulo mirnije vrijeme. Ali zato nije Hrvatska

bana Ulrika mogla doci do mira. Tu jc domaci knezoTi i susjedi stall grabiti posjedogradove. Prvi se je podigao knez krbavski Gregorije KurjakoviiS, nekadaojt povanja uzdanik bana Ultika Celjskoga. Knez Gregorije htio obladati Ostrovicom, koju jc morao nedavno ustupiti Ulriku; ali se tomu oprli MIetci, bojeci sc za svoje gradove Vranu. Nin i Zadar. I knez Gregorije MIetci salijetali kastelana Ostrovicc, da im izni^i porjcni

smrti

poslije

banska ^ast nepopunjena,

ostala

reoi

grad.

travnju

1457.

znalo

izpred Ostrovice utvrdu (basiita), da

u Mletcima, kako knez Gregorije dile nje udara na reieni grad. MIetci nalaiu 28. tra^nja se

svojim upraviteljima u Zadru, neka na svaki mogudi naiin nastoje predobiti Ostrovku, a u isti mah trse se skloniti krbavske knezove, da se okane graditi utvrde i napastovati

gradove, koje oni svojataju.

kad se knez Gregorije otima za Ostrovicu, prou hrvatsku iupu Cetinu. te grabi baStinu mladih knezova Talovaca. Za njim ne zaostaje ni herceg Stjepan Vukiic, koji na doljnoj Cetini gradi grad Radobilje, iz kojega 6e provaljivati u hrvatske oblasti. Kastelani Juraj Vcr Pavao KiS, kojima je braniti baitinu Talovaca, gradove Sinj, Cadvinu, Petrovac i Klis, isti

valjuje bosanski kralj iz Hlivna

das,

Bistrice

ne znadu

viSe,

kako da se obrane od

Napokon

tolikih navala sa svih strana.

ustaju

MIetci kao toboznji zaStitnici mladih Talovaca Posredovanjem mletadkoga kneza u Spljetu

utanadeno bi nekako primirje

izmedju bosanskoga

svraca bosanski kralj opet svoju

govoj

kralja

cetinskih

na Knin, da bar

pozornost

taj

kastelana, a na to

grad ne izmakne nje-

vlasti.

Dok

su na skrajnjemu jugu hrvatskoga kraljevstva bjesnile borbe za baniju, odigrali

su se u Ugarskoj, u gradu Budimu, ponovo straSni, krvavi prizori. Kralj Ladislav bijaie doduSe Ladislavu Hunjadu oprostio, pade se prisegom zavjerio, da se ni njemu, ni brato njegovu ne ce osvetiti za smrt svoga rodjaka Ulrika; ali on to bijaSe uiinio u najve^oj nuidi, u strahu za svoj iivot, jer je bio

u Beogradu

vecine privrienika Hunjadovih. VrativSi se u

dima, paie

AH kad

odlikovao svakim naiinom.

Hunjadova roda, stao

stari protivnici

rati

koje ga bijaSe sapeo novi

njegova rodjaka.

Nema

>vrhovni

Budim

u TemeSvaru okruien od ogromnc

neko vrijeme ugadjao Hunja-

jo§ je

su se u Budimu pofeli sve viic saW-

je kralj snovati,

kako da sc oslobodi okova, u

kapetan Ugarske«, mladi

dvojbc, da su kralja

zatim vojvoda Nikola Ilodki, koji nijesu

htjeli

nutkali

na to

dopustiti,

Ladislav

palatin

Hunjad, ubojica

Ladislav Gorjanaki.

da iast vrhovnoga kapetana po-

stane nasljedna u porodici Hunjadovoj. Njima se pridruiili

drugi dvorski dastnici

veli-

kao kraljevski sudac Paloc, vrhovni dvorski mcStar Pavao Banid od Lendave, meStar konjuSnika Hening Cernin od Susjedgrada, Ivan, Osvald Rajnald Rozgon, a uz njth i neka austrijska g'ospoda, kao narodito austrijski pjeneznik Konrad Holzler, nekadanji nakaSi,

ielnik grada Beda, a

od nedavna najpouzdaniji savjetnik kraljev i gotovo zamjcnik pokojnoga Ulrika Celjskoga. Sva ta gospoda, koja su sadinjavala kao ncku dvorska strankv, tc se sporazumjela s Ivanom Jiskrom, starim duSmaninom Huajadovaca, salijetala De> prestano kralja, da jednom obraduna s Ladislavom Hunjadom njegovim privrlenicifna. Prikazivali so kralju, da je ubijstvo kneza Ulrika bilo odavna satnovano, da bi te i

uklonio s puta najpouzdaniji

makne dodi ni

sam

najmodniji

prijestolja, pak da te onda zgodimioe onako oslovoljcn, jer nije nikako mogao itradao, tako da jedan put nije bflo gotovo

pobomik

Ladislav Postumus bio je

kralj.

tvojih kraljevskih

dohodaka,

te je

drva za kuhanje u kraljcvskom dvoru; s toga je fve voljnije

govorila,

jednom sam

dvom

gospodu, koja tu te

Mane

vladati.

Ladislav Hunjad kao da nije ni slotio. da

sltilao

ved punoljctan, pak neka •« otrete nepozvanih tkrboika,

sudjelovao u driavnom vtjedu.

Hrr. poTJ. IL

II.

Kad

radi

so o to sUgle

glavi.

vijcsti,

Boravio je tvedjer

da sultan Muhamed *9

II.

ALBRECHT'aUSTRIJSKI, VLADISLAV veliku

sabtre

28. vdjadc 1457. sabor je ktalj iza

toga 12. ozujka

bi izTesti, ito se

14.

Ijetu

u Pcitu

Matiju, mladjega

Dae kralja. Na

vojsku, te da

do^o

brata

VAIINBn6iK

kani

na poljc

ponovo udariti na Ugarsku, sazvao je krftlj Rako§ za 24. travnja. U isto vrijeme pozvao dvor u Budim. Kad je £elkim placenicima, odlu£eno

Hunjada, na

Ladislava

svoj

u Budim Ivan Jiskra sa svojim

je duie snovalo.

oiujka poslije podne

to biSe

oba Hunjada,

Laciislav

pozvana u kraljevsku pala^u. Cim se

Matija,

dvorske stranke skupili oko

privrienici

bijahu

ukazaSc, izdana bi zapovijed, da se zasuinje.

xatvoreoa

LADISLAV POSTUMUS (1437.-145^.)

isti

mah

biSe sva vrata

pokretni mostovi podignuti. Narod se u gradu uzrujao.

budimske

tvrdinje

Raznijeli se glasi,

je u kraljevskom dvoru poCinjen atentat. Stale se udarati u zvona budimskih crkava. Kad a bilo ih je 1200 Ijudi, su to dodule ieie Ladislava Hunjada, koje su stajale u Pe^ti,

—

— pohitaie

prema dunavskoj

da predju u Budim;

obali,

prije svi brodovi za prevoz s peStanske

mah bi^ oba Hunjada badena njihovi,

kao varddinski biskup

obale

u tamnicu, a Ivan

po naiogu dvora bijahu vet

ali

na budimsku stranu.

premjeSteni

njima najodlidniji

prijatelji

isti

privrzenici

Ga§par Bodo, Ladislav Kanizaj, Sebastijan

Vitez,

Rozgon, bogati nUrnberzki grddjanio Pavao Modtar

jo§ drugi.

Papinski

Svijet bio je prestravljen doznav§i, §ta se je zgodilo.

legat

Ivan Carvajal

pokojnoga Ivana Hunjada, puslutio, kakvim bi posljedicama moglo to urodid, pak poslao teklida u Rim, moledi papu za posredovanje. Nadao se, da 6e se parnica protiv zasuinjenih dotle otegnuti, dok stigne poruka papina. Ali se bolan prevario. Ista gospoda, koja bijahu kralja na sve naputila, sastala se s mjesta na sud, da osude zarobljenike, ne maredi ni malo za uslanove zakonske. Ne dado§e obtuzenicima^ni da se opravdaju, vec uztvrdivSi naprosto, da su Ladislav Matija Hunjad, >pomamiv§i se svoga du^i otca zamiSljenu prijestoljem, joS u osnovu ostvarili, te kralja njegove za savjetnike htjeli umoriti*, odsudi^e oba brata sve privizenike njihove kao krivce uvrede veh£anstva na gubitak zivota i imanja. Medjutim mladi kralj iacao se je tolikoga krvoprolica, te je potvrdio jedino, da se pogubi Ladislav Hunjad kao poglavica zavjere. Dne 16. oiujka, treci dan nakon uhicenja, izvrSena bi osuda na trgu pred kraprijatelj

Stovatelj

udarcem po^lo za rukom, te je Ladislavu Grozno mrcvarenje nevoljnoga osudjenika jo§ je ja£e ogor£ilo narod, koji je otca njegova slavio kao svoga junaka. Zabranjeno bi doduie pod kazan imrti, da se o tuj osudi govori; uza sve to je namah u nedjelju zatim neki kaludjer u .Starom Budimu propovijedao vatrenim rijedima, kako neduzno prolivena krv vapi za osvetom. Kralj sc Ladislav neko vrijeme nije usudio maknuti iz grada Budima. Namah butradan, 17. oiujka, pisao je Ivan Jiskra pismo gradjanima Vratislave, kojim je nastojao ^opravdati pocinjeno krvoprolice. >Da se je uhidenjem*, javljao je on, >samo za jedan .Mt otegDulo^ bill bi kralj i njegovi vjerni umoreni*. I sam kralj smatrao je nuidnim, da ljevskom palaCom. Krvniku je tek s detvrtim

Hunjadu odrubio

glavu.

pred ivijetom opravda svoje djelo. Dne 21. oiujka 1457. izdao gOQ&ki nadbiskup Dionizije Se£

ime

u njegovo

je vrhovni kancelar, ostro-

obsezno sigurno pismo, kojim je

kralj

se pismu odito bijede uzeo u za^titu &ve velika&e, koji su izrekli smrtnu osudu. U proslavljeni otac njihov. SpoMatija Hunjad, nego kao 'velcizdajice ne samo Ladislav palatina, &to bi izveli bili, da u osudni £as dituje se njima, da su htjeli umoriti kralja

tom

nijesu kralju

pomogli pomenuti

palatin

Ladislav Gorjanski

erdeljski

vojvoda Nikola

pismu opet, (to ga je kralj pisao iiteljima grada Kremia zdrav, i slobodno vladajudt i»ti dan, kad je Hunjada zarobio, ponosi se, da je >svjei i kralj* (wir tein auch frtsch und gesunt und in freyer regierunder Kunig). potvore slabo su koristile. Papinski legat Ivan Carvajal Med}uiim tve i^rike u^tao je u phlog oaima zarobljenicima, koji su ostali na iivotu. Zaprijeliv§i kralju crkvcnim prokletstvom izradi bar, da su varadinskoga biskupa Ivana Viteza predali ostrogonskomu nadbiskupu* da mu sudi duhovnt sud. Matiji Hunjadu bi^ sldnuti teiki okovi. llodki.

U dragom njema£k6m

POGIBUA LADISLAVA HUNJADA; SMRT KRAUA LADISTJlVA POSTUMA. njegova

Ali

mati

Elizabeta

mogaSe

uvredu, nanesenu pokojoomu suprugu svojemu.

podigao

Silagji

prijatelji

smrt

pregorjeti I

robija

svojtl) sinoya,

Hunjada, spremni irtvovati krv

Elizabeta Hunjad dala

ogromno blago

kao

brat njezin, beogradski kapetan Mihajlo

onamo

pohitao k njoj u Temeivar. Sa svih strana grnuli su

se, te

391

brojni

da se osvete krvnicinia syojih Ijubimaca. poljskih da se sabire Tojska od £eikih

iivot,

svoje,

SuviSe je 14. travnja 1457. utanadila savez s liptovskim knezom jPoagrôm od Sv. Nikole i njegovom bradom. Sada planu u ugar:>koj Ijut ^radjaoski rat, izmedû Hunjadovaca i dvorske stranke, koji se je otegnuo viiê mjeseci, te je grozno qpustoiio zemlju (regnum ex maiori sua parte desolatum). Kralj je doduie u dva malia. pqkuô, da se izmiri sa svojim protivnicima, ali sve je bilo zaludo. Drugi put poslao -dvorskoga placeaika.

siidca Paloca

k Elizabeti Hunjadovki, te

za ostale suinje. Ljube<U

majka

joj

prihvatila

nudio slobodu za sina Matiju

doduSe ponude

kraljeve,

Odlomak povkue khaua Ladislava Postuma, jsdMM • Bsdinn

uiajk* I457-. l^oJoM

«<«•

• uttita osadtti

sina

Umnice;

oblada

rat, te

ali

brat njeztn

dttavom doljnom

Silagji

nije

Ugankom

rtUkai« ugtuk*

svoga

£uti htjeo ni za

izbavi

clnf«,.k«f^«^ f |i ttJf »t VM^f/i^

n» unit.

pomilovanje

samo da

kakve pogodbe.

najvedm dtjelom

Erdelja,*

..p

gdje

nr.

aot^vi

.!*0 .:t i n aur.„i Postumus bijaie joS prvih danc lipnja ostavio Budim i UgtfdemHM^ •e ftklonio u Bet. Poveo je sa soboro kao suinja Matiju Hunjada. Povjeriv&i &vo)im phri«Dicima u Ugarskoj, da se daije bore s Hunjadovcima* xanimao; s« j« p«fiftviui £e§kim poslovima, kao i baitinom celjskih knezova, za kojw so jo :t|tkod]fr austrijskim

jediDO Sasi otimali. .

Kralj Ladislav

otimao

agrabi

(;ar

Fridrik IIL Ladislav bijaie celjskoga kapetaoa Jana Vituvca titn pro#<lbiO| |»t

imeD9yao za baoa slavonskoga. Sad je J«i Vit^Tec ndto, da cam Frkkiktl il|> nekadanja posjedovanja celjskih knezova u Sujerskoj. Dae 30. travnja naVaUe i -

ALbRBCHT AU3TRIJSKI, VLADISLAV L VARNEN^IK

a^t

je Vitovec tsDenada na varo& Celje,

uxeti, vratio se

Odkad

— 1457.)

bija^ car Fridrik dan prije u^o. Car pobjeie osam dana podsjedao. Videci medjutim, da ga

koji

u tvrdi grad celjski, koji je Vitovec kroz

ne moie

LADISLAV POSTUMUS (1437.

Vitovec opet u Slavoniju.

se bijaJe kralj Ladislav sklonio u Bei, vrljedio je

kod njega najviSe

austrijski

pjeneznik Konrad HOlzIer. Taj bijaSe

mnogo

sada kralja svjetovao, da jednako

bar sli6no postupa tako s Eizingerom u Austriji,

ili

doprinesao padu Ladislava Hunjada, te je

Jurjem Podjebradskim u CeSkoj. All 2e§ki gubernator nije bio voljan dekati, da ga zadesi sudbina Ladislava Hunjada. On se je sloiio s Ulrikom Eizingerom, te su sada oba

kao

Zajedno nastojala svom snagom, da skr^e premo6 svoga

Kad

zajednidkoga protivnika.

Eizingera pozvao u BeS, osvanu doduSe gordi gubernator jakom pratnjom od 800 Ijudi; zdruiivSi ses Eizingerom utabori^e se oba pred dunavskim mostom, te ne htjedoSe unatod kraljevskoga provodnoga pisma unici u Bei, kojega je gradjanstvo bilo odano kralju njegovu pjenezniku Hdlzleru. Prijetnjama pa£e izradi Podjebradski, da se je kralj morao nagoditi s carem Fridrikom III. s nezadovoljnim austrijskim plemstvom. SuviSe mqrade kralj obecati ieSkomu gubernatoru, da 6e

tatim kralj Podjebradskoga

u Austriji,

ali s

se Ito prije preseliti u Prag, gdje de viti

posve u

bili

njegovoj.

vlasti

ce takodjer oba-

vjen£anje njegovo s francuzkom kralj -vnom Magdalenom, kcerju kralja Karla

VII.,

fcoja je tada smjerao zaprositi.

Dne

19. rujna

Postumus Be6,

1457. ostavio je Ladislav

s ditavim

29. rujna

dvorom svojim stigao u Prag, gdje su ga dofiekali s velikim veseljem. Gubernator Juraj Podjebradski namah pregnuo, da ukloni svoga opasnoga takmaca H6lzlera. Obijedili ga. da

novaca za sjajno poslanstvo, koje de podi njegove sluzbe, a Podjebradski ga turio u

je kralja uvrijedio, Sto nije skupio dovoljno

prositi

francuzku kraljevnu, pak ga skinuli

tamnicu. Sad su Podjebradski

Eizinger

jedini gospodari.

bili

u Francuzku sjajno poslanstvo, koje de dovesti

kraljevnu

Dne

10. listopada opremili

Magdalenu. Poslanici pod! de

narodito u Tours, gdje je tada boravila kraljevska porodica francuzka.

Medju poslanicima

ostrogonski su kolodki nadbiskup Stjepan Varda, dvorski sudac Ladislav Paloc kanonik Simon; od deskih baruna spominju se prazki porkulab Zdenko od Sternberga, marial Henrik od Lipe, komomik Henrik Mihalovid plemid Burijan od Lipe; austrijski bili

poslanici

bili

Osvald

Eizinger

RQdiger

Eizinger drugo poslanstvo caru Fridriku i

da cara pozove na svatbu

nadelnika, sudca

U samom hrane, odijela

pod ve&r

gradsko

Starhemberg.

isti

mah vodio

je Ulrik

da provede ustanove nedavnoga sporazumka,

III.,

kraljevu.

prolazku doSao Eizinger u Bed, skinuo ondje

namjestio sve svoje privri^enike.

vijede, te

Pragu spremalo se u to u velike za proslavu vjendanja. Dovaialo se nakita sa svih strana

20. stodenoga,

po8to je

Sred

tih

kumovao

Sutradan poiao je sve onako bolestan

priprava pozli najednom kralju Ladislavu kr.stu djetetu Zdenka od Sternberga. nekim parbama izmedju deSkih plemidkih

pri

suditi u

22. pogorSalo se njegovo stanie, te su lijednici zaiudu u nodi izmedju 21. tvalta kuiali, da mu pomognu. Dne 23. studenoga osjedao je ved, da mu je umrijeti. Podjebradski htio ga je tjeiiti, ali on nije mario za utjehu, ved se je s gubernatorom oprostio tako srdadno, da je taj proplakao. Preporudio mu osobito, neka se brine za mir i dobro fttanje ne samo CeSke, nego I drugih zemalja, narodito da se pravda vrii ubogima kao i bogatima. JoJ istoga dana, u srijedu 23. studenoga, oko pet sati poslije podne umro je La-

porodica,

ditlav

ali

Postumus,

bcdki

tek

navriiivii

nagadjao, da je kralj

sedamnaett

godina

devet mjeseci.

od otrova. Pade Praga, tvrdili, da je pokojni

Ladislav poginuo

lijednici, vrativii se

Svijet

Aeneas Sylvius

kralj

otrovan.

namah

je piSe,

Sulo

da su

se pade

imena onih, koji su skrivili smrt njegovu. Bijedili su narodito Jurja Podjebrad•koga, njegovu suprugu Ivanu od Roimitala, napokon Ivana Rokycanu. Ali svi noviji q>Ofnin}ati

pofjesinldari

nakon potankih

iztraiivanja

jednodu^no tvrde, da

gubernator

ni ostali

POeiBIJA LADISLAVA HUN/ADA ; SMRT

KRAUA LADI8LAVA

POSTUMA.

sumnje podlegao kugi (kao Ivan Hunjad), Ugarske u dnige zemlje evropske, te koja je tada zaista haraU

nijesu skrivUi kraljeve smrti. Ladislav je bez

koju su

kriiari raznijeli \z

u CcSkoj

Poljskoj.

Kralj Ladislav Postumus. ostavSi sirotan bez

proiivio je kratki vijek svoj uz sebi£ne rodjake

da sc

•93

povjeri, s toga je postao

majke u najranijem

ne samo nepovjerljiv, nego

rano dozrio, umio se je pretvarati

osjedaje

djetiojstvu

svomu,

vlastohlepne velika&e. Nije imao

svoje

neiskren.

zatajivati.

Kako

kome

bijaSe vrio

pored ^toga bio je

Maqdalina, kd

fraocoskoga knli*

KarU VIL, a

tanieaica LadiaUva Pottaaa.

lavoretk u ambnikqi abtral alika a

B afto.

lri» krjeposun mladid. Uglcdao se je u torn poglodu u Sfoga strogoga oi poftlije ga da te odgojiti, pomno dao tako je koji ga Fridrika III., jezQOga skrbnika

ipak umjeren

razkala^enost Ulrika Cetjskoga nije

mnogo

doimala.

Vida u Pragu. Potonji zgodopitd ugarski smatrali su smrt njegovu za kazan Boiju, ito je prolio neduinu krv Ladislava Hunjada. Ladislav bi svedano sahranjen u stolnoj crkvi

sv.

PRILOZI

P R

IZVORI

POMAGALA ZA POVJEST HRVATA U TRECE DOBA. (1301.— 1516.).

OD GUBITKA DALMACIJE DO MATIJE KORVINA. (1409-1457.)

A) Izvori. a. Sciiptores (Pisci). Gubitkom Dalmacije (1409) ncstaje nam domadih pisaca o hrvatskoj historiji sve do 16. stoljeda. Cini se medjutim, da je ipak i u XV. stoljedu bilo u hrvatskim zemljama Ijudi, koji su biljeiili suvremene zgode; ali spisi tih pifaca ili su propali ili su zanietnuti. Tako znademo za izvjestno, da je neki Emanuel napisao zgode nezgode hercega Hrvoja Vukiida Hrvatini6i (*Chronologta ducis Hervoyae), kojc je djelo poslije rabio Dubrovdanin Franjo Lukarevic. Jednako se spominje i Ivan Barbeta, dominikanac iz Sibenika, koji je u drugoj polovici 15. stolje<^ sastavio neki zgodopis Dalmacije (Historia Dalmatiae seu de laudibus Dalmatiae); zatim i

neki Marko iz Dubrave, prior pavlinskih samostana u Remetama i Lepoglavi, koji je prikazao najstaiiju povjest svoga reda u Hrvatskoj (Chronicon ordinis S Pauli primi Eremitae); no tima djelima izgubio se je trag, kao i spisima bos^nskoga kroni^ara Milida Velimiscljica i Spljecanina Baltazara (Baldassare da Spalato), kojega po imenu poznaje talijanski putopisac Fortis joS u 18. stoljedu (Kukuljevic u Arkivu za povjestnicu jugoslavensku, knjiga IX. str. 4 —7.).

je u 15. stoljedu bilo u Hrvatskoj pisaca, koji su biljeiili suvremene^sgode ne u latinskom jeziku, nego iu hrvatskom, moiemo suditi uz ino i po brojnim biljeikama pripisima, Sto ih nalazimo zapisane na raznim brevijarima, mlsalima i dnigim naboinim knjigama. Takovth hrvatskih, glagolicom pisanih biljciaka imade sva^sila

samo

—

Gjuro dr. Hrvatski spomenici I., str. HO, 113, 131 132. 154-155. 190, 209-211, 230. 236. 242, 263, 264, 268. 277. 288, 289. 291, 304, 313-314, 318-319, jet op it 333, 376. 377, 378, 426X te bi le od njih mogao sasiaviti £itav brvatskt

{^urmin

PRILOO

XV. stolje<5c. J»ma(5no je tih biljeiaka nekad bilo kud kamo viSe, te su valjda po njima (a i po drugim izvorlma) sastavili u prvoj polovici 16 stoljeda svoje hrvatske kro1542), pop nike franjcvci Simun Klimentovid (1512), Simun Glavid (1529. Andrija 1st ran in (1525.) drugi. O svim tim kronidarima vidi dlanak Ivana KukuIV., ljevi6i >Kratki Ijctopisi hrvatski* u Arkivu za povjestnicu jugoslavensku, knjiga

8tr.

30.—47.

—

1457. strane, Poradi nedostatka domadih izvor-pisaca rabiti nam je za vrijeme 1409. oarodito ugarske, talijanske, njemaCke (austrijske), de§ke, poljske, srbske, bizantske (grCke) gdje koju vijest i o hrvatskom kraljevstvu. I turske, koji prigodomice biljeie Od u gar skill pisaca najznamenitiji je za tu dobu jo§ uvijek Ivan Turianski (Joaones de Thwrocz) sa svojom »Chronica Hungarorum«; doba od 1409. do 1457. obuhvata u njegovu djclu detvrtoga toma glave 12—42 (u Schwandtnerovu izdanju Scriptores

—

rerum Hungaricarum I, str. 223. 282). Vladanje kralja Vladislava I. Varnendika prikazao je u posebnom djelu talijanski pisac Filippo Bounaccorsi, zvan i Callimachus, koje imade nadpis »Philippi (jallimachi de rebus a Vladislao Polonorum atque Hungarorum rcge gestis librl tres«, te je Stampano u Schwandtnerovu zborniku •Scriptores rerum Hungaricarum*, I. str. 433 —518. Stadji historidari mnogo su rabili Callimachovo djelo (u tri knjige), jer su mislili, da je pomenuti spisatelj bio tajni pisar kralja Vladislava Varnendika, da ga je pratio na njegovim vojnamaj no u novije vrijeme dokazao je njemadki ufenjak Zeissberg, da Callimachus nema gotovo nikakve cijene, poSto i

1490., upotrebivSi •c je rodio tek 1437.. a djelo je svoje pisao istom izmedju 1484. jedino poljskoga povjestni 'ara D?ugosza, i nakitivl5i svoje pridanje po ukusu humanista dugim govcrima, koje je sam izmislio. Jednako nema za to doba gotovo nikakve vrijednosti obseino djelo talijanskoga pisca Antuna Bonfinija iz Ascolia, koji bijaê god. 1485 doô u Ugarsku na dvor kralja Matije Korvina, te je po njegovu nalogu stao pisati obsînu povjestnicu Ugarske. Bonfini svrSio je narufenu historiju tek poslije smrti kraljeve za Vladislava IT. Jagelovica (Antonii Bonfinii historia Pannonica sive Hungaricarum rerum decades quinque. izdanja u Baselu 1543, 1568, u KOlnu 1690. itd.). To djelo medjutim treba u obde s najvedim oprezom rabiti, jer je pisano s ofitom namjerom, da proslavi porodicu Hunjada; za prvii polovicu 15. stoljeda pak skroz je nepouzdano. Za odnose kralja Sigismunda prema Italiji, osobito za njegove ratove s Mletcima (1411 1413. i 1418 1420.) vrijede jo§ uvijek neki talijanski pisci, Stampani u zbornflca L A. Muratorija: Rerum Italicarum scriptores. Narodito spominjemo u XIX. tomu toga zbomika Stampani Chronicon Tarvisinum ( 1428) auctore Andrea de Redusiis de Quero i u XXII. tomu Vitae Dncum Venetorum ( 1493) auctore Marino Sanuto. Sve podatke iz tih Ijetopisaca, kao i iz dnigih izvora skupio i poredjao jc Verci u XIX. tomu svoga djela »Storia della Marca Trivigiana*. Od njemadkih (dotidno austrijskih) izvor-pisaca vrijedi 7a doba kralja Sigismunda i (Denkwflrdigkeiten reta mu Albrechta jednom ved spomenuti Eberhard zur Gcschichte des Zeitalters Kaiser Sigismunds), zatim Celjska kronika (Die Cillier Chronik), koja imade takodjer znamenirih podataka za potonje vrijeme do godine 1457. Otim Izvorima pridniiiti treba joS vrlo zanimljivl spis Jelene Kottannerice (Aus den DenkwOrdigkriten der Helene Kottannerin 1439.. 1440), koja prlpovijeda poglavite zgode na dvoru obudovljele kraljice Elizabete na koncu godine 1439. tijekom godine 1440. Djelo Kottanneridino izdao je Endlicher u Leipzigu 1846. po rukopisu, koji se duva u c. i kr. dvorskoj knjiinici u Bedu. Jo5 su znamenite pjesme M. Behcima, osobito za tureke ratove. Izdao ih jc Th. G. Karajan s nadpisom: Zehn Gedichte Beheims zur Geschichte Oestcrreichs und Ungerns (Quellen und Forschungen zur vaterlandischrn Geschichte, Literatur und Kunst, Wien 1848., str. 1—65). Izmedju poljskih pisaca vrijedi narodito za ovo vrijeme Joannes DIugoss (Longinu«) sa svojom >Historica Polonica« u XII knjiga (u nekim izdanjima razdijeljena je XII. Icnjiga samovoljno od izdavada u dvije knjige, tako te po njima imade trinaest knjiga). Sio Dlugosz biljeli u posljednjoj knjizi svojoj, piSe kao suvremenik. kao odevidac, padc i kao sudionik, te je s toga njcgovo pridanje osobito pouzdano dragocjeno. Od svih izvor-pisaca zapadno-evropskih vrijedi za prvu polovicu XV. stoljeda najr\ie glasoviti Aeneas Sylvius Piccolomini, potonji rimski papa Pius II. Aeneas Sylvius (Enea Silvio) bio je porijctlom Talijan Iz porodice Piccolomini (rodjen 18. listopada 1405. u Corsignanu kod Siene); all je velik dio svoga llvota probavio u srednjoj Evropl. narodito a Njemadkoj. Najprije ga nalaiimo od godine 1432 na crkvenom sab »ni u Baselu, gdje je bio sekretar kardtnala Capranike; poslije je mijenjao i

—

Windecke

IZVORI

POMAOALA ZA POVJBST HRVATA U Tlll6l DOBA.

kod

Ill

rarliditih bislcupa kardinala, dok je napokon 1439. postao tajnikom pape takmaca papi Eugenu IV. Ali ve<5 godine 1442. prcdjc opct u sluibu njemadkoga kralja Fridrika III. Habsburgovca, kojemu jc bio tajni pisar i napokon poglavid savjetnik. U torn svojstvu sudjelovao kod mnogih razprava s papinskim dvorom s nj«maikim knezovima, pak je tako bio dobro upucen u svc poslove nc samo njema£korimskoga carstva, nego ostale Evropc. Papa Nikola V. imenovao ga jc 1447. za biskupa u Trstu, a 1449. za biskupa u Sieni. God. 1452. pratio je cara Fridrika III. u Rim, te je znatno utjecao u sve razprave prigodom krunisaoja vjendanja njcgova. Prije toga boravio je 1451. kao poslanik svoga kralja neko vrijeme u CeSkoj. God. 1456. imenovao ga je papa Kalikst III. kardinalom, a po smrti toga pape (19. kolovoza 1458.) uzyiSen bi na papinsku stolicu, te se je prozvao Pius II. Poglavita zelja njegova btja$e sada, da podigne £itavu krSdansku Evropu na rat s Turcima. Zdruiio se s Ugarskom, Skenderbegom Mletcima, skupto znatoe dete kriiara, te sam poSao u Jakin, da odanle povede vojnu na Turke; ali ga tu u noci izmedju 15. 16. kolovoza 1464. zatede smrt Aeneas Sylvius poznavao je prilike evropske kao rijedko koji suvremenik njegOT, a

sluibe Feliksa

V.,

napisao je ditav niz djela historiikoga, geografskoga, retorskoga i j>celskoga sadriaja. Mimo to ostalo je iza njcga veliko mnoztvo poslanica listova, osobito zanimljivih nc samo za njegov zivot, nego za suvremenu povjestnicu (Voigt G., Enea Silvio dc' Piccolomini als Papst Pius II. und sein Zeitalter, 3 Bande, Berlin 1856.— 1863.; Weiss A. Aeneas Sylvius Piccolomini als Papst Pius II sein Leben und sein Einfluss auf die literarische Kultur Deutschlands, Graz 1898.). Od pKDvjestnidkih djela njegovih najznamenitija je njegova povjfstoica kralja cara Fridrika III. (Aeneae Silvii Historia rerum Friderici III. mperator is), koja seic do konca godine 1457. Stampana je u zboniiku: Kollar Adami Francisci, Analecta monumentorum omnis aevi Vindobonensia, tomus II., Vindobonae 1762., str. 2.— 475„ a prevedena na njemadki od Ilgena. Nadalje je znamenita njegova povjestnica Cc§kc (Historia Bohemica), .Stampana prvi put u Rimu godine 1475., a poslijc mnogo puta, narodito u zbornicima sabranih djela njegovih (Aeneae Sylvii Piccolominci ... opera quae extant omnia), izdanim u Baselu 1551., 1571. i 1589., i u Hclmstadtu 1707. Tredc djdo, vrlo zanlmljivo za povjest juznih Slavena, jest njegov histori^ki zemljopi«, naroiito glave I.— XXI. one Cesti, koja se bavi Evropom (De Eur op a). U izdanju skupnth spisa njegovih (u Baselu 1551.) zapremaju te glave stranice 387. do 411. Aeneas Sylvius iztide se u svojim historiikim djelima kao gorljiv privrienik kralja cara Fridrika III., a velik protivnik knezova Celjskih i deikih Husita, te je mnogo puta viSc pristran stranfar, nego objektivni povjestniiar. K tomu lioce da opona^ kiceni slog starih rimskih klasika. S toga treba njegova djela s vclikom oprezno§45u rabiti, te se u njegovo priianje samo onda pouzdavati, kad se moic utvrditi drugim izvorima. Mnogo su pouzdaniji njcgovi listovi, od kojih mnogi nijcsu jo§ ni izdani. Za ratove s Turcima, Sto su ih vodili Sigismund, Vladislav I. Vamcn6ik i Ivan Hunjad, imade mnogo gradje u tadanjih bizantskih povjestnidara. Jcsu to Laonicus Chalcocondylas (de rebus Turcicis), Michael Ducas (historia Byzantina) Gcorgius Phrantzes protovestiarius, svi Stampani u Bonskom zbomiku Corpus scriptorum historiae Byzantinae; onda joS Critobolus (de rebus gcstis Mechemetis 11. inde ab anno 1451. usque ad annum 1467), kojcga jc djelo itampano u zborniku Karia MUllera: Fragmenta historicorum Graecorum, Parislls 1870, volumen V. Za odnose ugarskohrvatskoga kralja Sigismunda prema Srbiji dcspofu Stjepanu Lazareviiû kao za srbsku povjestnicu u prvoj Cetvrti XV. stolje<5a znamenit je izvor-pisac Konstantin filozof, koji jc napisao iivot pomenutoga dcspota Stjepana I^zarrvi6u Djelo Konstantina fitozofa od Kostenca potjc£e iz godina 1431.— 1432., a izdao ga je Stampom dr. Vatroslav Jagid u Glasniku srpskog uênog dniStva, knjiga XLII, strana 223 328. Koliko vrijcdi Konstantin filozof za suvremenu povjestnicu, pokarao je St. Stanojcvid u njemadkoj studiji: Die Biographic Sfephan Lazarevic's von Konstantin dem Miilosophcn als Gcschichtsquclle (Archiv fllr slavischc Philologie, XVIll Band, 1896, pag. 409—472). Vrlo je zanimljiva pojava Srbin Mihajlo Konstantinovid iz Ostrvicc, koji je oko god. 1490. poljskim jezikom napisao povjestnicu Turaka svoje dolivljajc * nadpisom »PamiQtniki Janczara< (LJ.«pomene janjidara). Mihajlo bijaê god. 1455. u Novom Brdu dopanuo turskoga suianjstva. Turci ga silom poturîli dali u janji£are, te je zatim do deset godina slulio u turskoj vojsci. Kad je godine 1464. ugarjko-hrvatski kralj Matija Korvin osvojio grad Zvc&ij u Bosni, zarobio '}e'^ tamoSnju posadu i s njom Mihajla KonsUntinovida. Tako se je Mihajlo >8 p6ltenjem natrag vratio medju hristiiane«. i

—

PRILOO

daljoj sudbini MihailovoJ nema izvjestnih podataka. Uini se, da je nakon kratka boravka Moravu, a odanle je pre§ao u Poljsku, gdje su ga poslije u Ugarôj otiô u êSku plemide poljske. Tu je napisao svoje >pamiQt nike«, a valjda primili medju Titezove je tu i umro. Djelo njegovo imalo ie jama^no poljsku gospodu uputiti u povjest, obidaje i ratovanje Turaka. Dr. Janko Safafik preveo je >pami(}tnike« na srbski jezik, te ih je izdao s nadpisom >Mihajla Konstantinovida, Srbina iz Ostrovice, Istorija ili Ijetopisi turski. spisani oko godine 1490.* u Glasniku srbskog udenog druStva, 1865., knjiga L t

(XVIIL). rtrana b.

25.— 188.

Monumenta

Za kontrolu

(Spomenici).

obilatih,

no rijedko kada nepristranih

kao

povelje, izprave, listovi

i dopisi, saborski spisi (degradja samo je donekle izdana, a $to je izdano, razasuto je koje kuda. Veliki zbornik G. Fejdra obuhvata samo vladanje kralja

spisatelja sluie brojni spomenici, (relacije)

kreti), izvjeitaji

Sigismunda (Tomus X., volumen 1-8)

silna

Albrechta

(Tomus XL, volumen unicum); kao

se smatrati zbirka dokumenata, izdana u monumentalnom djelu magjarskoga historidara, grofa Josipa Teleki-ja: Hunyadiak kora Magyarorszagon. U X. svezci toga velikoga djela objelodanjeno je preko 300 dokumenata za historiju ugarsku od polovice 1437. do konca 1460. Telekijeva zbirka dopunjuje se zgodno

moie

nastayak Fejdra

svezkom zbornika »Codex diplomaticus comltum Zichy« (izdaje ga sada Kammercr), u kojemu imade 416 dokumenata za vrijeme od 1440. do 1457., medju njima vrlo zamaJnih, koji prikazuju neke tadanje zgode u posve novoj slici. Nuzgredice budi spomenuto, da magjarski udenjak Fejdrpataki priredjuje veliki zbornik dokumenata za vrijeme kralja Sigismunda. O saborima u prvoj polovici XV. stoljeda vidi i djela M. G. K ova did a (Kovachich): Vestigia comitiorum apud Hungaro?, Budae 1790.; zatim Supplementum ad vestigia comitiorum apud Hungaros, tomus I & II; poglaviti zakljudci pojedinih sabora, u koliko su vrijedili kao zakoni, sabrani su u zborniku: Corpus iuris HunIX.

garici

1899. i dalje). Osobito je jo§ zanimljiva zbirka pisao glasoviti Ivan Vitez od Sredne u vrijeme od 1445. do 1451., i koje je joS za iivota njegova s historidkim biljei^kama izdao svedenik zagrebadke biskupije Pavao iz Ivanida. Zbirci je nadpis: Johannis de Zredna, cancellariae regis Hungariae olim protonotarii e p i s t o 1 a e, exaratae et notis illustratae per de Iwanich dioeceseos Zagrabiensis presbyterum . . (Schwandtner,Scriptoresrerum Hungar.II. p. 1 106). Za hrvatsku povjestnicu u prvoj polovici XV. stoljeda podavaju mnogo gradje zbornici Ljobida S. (Listine o odooSajih izmedju juinoga Slavenstva i mletadke republike» knjige VI k a 1 d i d a I. (Monumenta historica liberae regiae civitatis ZagraX), biae, volum. II), Kukuljevida I. (lura I.), T h e i n e r a A. (Vetera monumenta Slaorum meridionalium), G e 1 c i c h a J. (Diplomatarium reipublicae Ragusanae), a donekle i K. (Acta Bosnae potissimum ecclesiastica ab anno 925 usque 1752. Zagrabiae 1892.). Njima se pridruiuju hrvatski, glagolicom i dirilicom pisani spomenici, ixdaoi n zbomicima: Kukuljevid I., Acta croatica, Zagreb 1863; §urmin Gjuro dr., Hrvatski spomenici, u Zagrebu 1898.; nadalje Miklosich Fr., Monumenta serbica, spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, Bed 1858; Pucid M., Spomenici srbski, i 1858. I. II., Beograd, 1862.; i napokon Jiredek K. dr., Spomenici srbski, u Beogradu 1892. (Spomenik srpske kraljevske akademije XI ). Svim ovim spomenicima treba joS pridodati zbornik dokumenta iz razliditih talijanskih arkiva: V., Monu(najnovije izdanje u BudimpeSti

listova, Jto ih je

Paulum

—

Fermendiina

—

MakuSev

menta

Slavorum meridionalium vicinorumque populorum e tabulariis et bibliothecis italicis deprompta. Volumen I. (Ancona-Bononia-Florentia) Varsaviae 1874.; Volumen II. (Genua, Mantua, Mediolanum, Panormus et Taurinum), Belgradi 1882. Kako su Ugarska i Hrvatska od 1411. sve vi§e dolazile u doticaj a Njemadkom, zatim s Austrijom £e$kom, nije dudo, te u arkivima tih zemalja imade obilje priloga za historiju Djihovu Narodito arkivi u Bedu Ce$koj puni su spomenika za proilost ugarsku i hrvatsku, osobito od onoga dasa, kad su kraljevstva Ungarije Hrvatske doila pod vlast Habsburga (1437.), koji su podjedno bill vladari Austrije Ce^\ce. Ogromno historica

blago austrijskih deikih arkiva joi nije izcrpljeno; pojedini austrijski deSki historiografi txdalt su tek vede ili manje zbirke dokumenata za prvu polovicu XV. stoljeda. Evo naji

glavnijih izdanja:

—

KoUar A. F., Sylloge diplomatum, litterarum, actorum publicorum, quorum testimonio et fide res Austriacae (Hungaricae) ab imperatore Friderico gestae usque ad annum 1453. inprimis nituntur (Analecta . Vindobonensia, torn II , Vindobonae 1762.,str. 827—1404).

—

h Bibliothcken,

me II.

Materialien zur oesterreichischen Bflnde, Wien 1837—1838.

J.,

Geschichte.

Aus Archiven und

IZVORI

POMAGALA ZA POVJBST HRVATA

TRK<^.K

DOBA.

— Chmel

Regesta chronologico-dipiomatica Friderici IV. Romanorum regis. J., Viennae 1838.— 1840. C h m e 1 J., Urkunden, Briefe und ActCDstOcke zur Geschichte dcr Habsburgischen (1443.— 1473.) herausgegeben von Wien FOrstcn. KOnig Ladislaus Postumus etc. 1850. (Fontes renim Austriacarum. Diplomataria et acta, II.). Birk £, Beitr&ge zur Geschichte der KOnigin Elisabeth von Ungern und ihres Sohhes Kdnig Ladislaus MCCCCXL—MCCCCLVII. Aus Quellen gesammelt und herausWien 1848. (Quellen und Forschungen zur vaterlAndischen Geschichte, gegeben von Literatur und Kunst, str. 211.— 258.). Birk El., Urkunden-AuszQge zur Geschichte Kaiser Fridrich III. in den Jahren Pars

—

II.

—

— — —

1452. 1467. aus bisher unbenOtzten Quellen. Wien 1853. (Archiv far Kunde oesterreichischer Geschichtsquellen X. p. 175 & 369, XL p. 141.). Palacky Fr, Urkundliche Beitrage zur Geschichte BOhmens und seiner Nach1471 ) Wien 1860. (Fontes rerum barlander im Zeitalter Georgs von Podiebrad (1450. Austriacarum. Diplomataria et acta XX.). und ActenstUcke zur . oeslerreichischen Gedr., Urkunden schichte im 2^italter Kaiser Friedrichs 111. und KOnig Georg's von Bdhmen (1440—1471), Wien 1879. (Fontes rerum Austriacarum, Diplomata et acta XLII).

—

Bachmann Ad

—

Altmann

W. Die Urkunden Kaiser Sigmunds (1410.-1437.). L & H. Band. Innsbruck 1896. i dalje. (Bdhmer, Regesta imperii XL). B) Pomagala. Djelima austrijskih histori£ara, kao §to je A H u b e r a poznata •Geschichte Oesterreichst (Zweiter Band, Gotha 1885., str. 521.-539.; Dritter Band,

—

65—89

89—115), ireba pridati monumentalno djelo ee§koga Geschichte von Bdhmen*, kojega tredi svezak, odio 1—3 (Prag 1845. — 1854.J obuhvac^a doba od 1378. do 1439., a Cetvrtog svezka odio prvi (Prag 1857.) doba od 1439. do smrti Ladislava Postuma 1457. Od magjarskih historidara treba posebice iztaknuti K a ton u (XIII. svezak), zatim milenijsku povjestnicu >Amagyar nemzet t6rt6nete, to (^etvrti svezak, u kojem je vrstni strudnjak V. F r a k n 6 1526,, Buprikazao doba Hunjada Jagelovida (A Hunyadiak €s a JagelI6k kora, 1440. dapest, 1896). Veliko obseino djelo grofa I. Telekija, A Hunyadiak kora Magyarorszdgon, Budapest 1852. 1857., proradunano prvobitno na dvanaest svezaka, od kojih XII. Diplomatarium), danas je vcc priiidno je samo osam izaSlo (T. I— V. tekst T. kulturnu historiju, nijesu nikad zastarjelo. Svezke VI. IX., koje bi obuhvatale geografiju ni izaSIe; u novije vrijeme izpunjuje lu prazninu Csanki Deszft dr. svojom historijskom geografijom Ugarskc u doba Hunjada (MagyarorszAg tOrt^nelmi foldrajza a Hunyadiak Gotha

1888.,

historiografa

str.

Fr.

Palackoga:

44,

—

X—

kordban).

U velike pomaiu obseine monografije njemaCkih, naroiito austrijskih historidara o pojedinim vladarima, koji su podjedno bili kraiji ugarski i hrvatski, ill koji su se otimali za kraljevsku krunu u tima zemljama. Amo spadaju monografije: Aschbach Joseph dr., Geschichte Kaiser Sigmunds, I— IV'. Band, Ham-

— — — —

burg 1838.-1845. Oesterreich unter K. Albrecht dem Zweyten. Band I. 11., Wien 1835. Oesterreich unter Friedrich IV. Band I. II. Wien 1812. Chmel Jos., Geschichte Kaiser Friedrich IV. und seines Sohnes Maximilian I. Band I. & II. Hamburg 1840. i 1843. (Scie do godine 1452). Radi obilja dokumenata (regesta) treba jol spomcnuli djelo: LIchnowsky E. M. FQrst, Geschichte des Hauses Habsburg, I.—VIU. Theil, Wien 1836.*- 1844. Za pnru

Kurz Kurz

Fr.,

XV. stoljeda vrijede Napokon priobditi mi je

polovicu

ovoga svezka moje

narodito svezak peti i letti. jo5 neka djela i razprave, kojima

sam

sc sluiio pri pisanju

historije:

— Knauz Nando Az orsz^gos tan^ct 6s ortsiggyul<^«ek t6rt6nete 1446—1452, Pest 1859. — Vo g Johannes von Capistrano, ein Hclllger des fOiifsehnten Jahrhundette*. 19—96). herau.sgcgeben von H. Sybel. Monchcn 1863, X. (Historische — Radki Fr. Odnoiaj srpskih despota dotelica naprama kruni r,

G.,

Zeitschrift,

dr.,

kraljevini

ugarskoj god. 1426—1503. (Knjiievnik II. od god. 1865, str. -^76.—488.). — K u k o 1 j c a L., iivot i djeU Ivana Stojkovlda. Dubrovnik od g. 1 866., p. 280.-298. Dimitrijevi<i Milan, Gyorgye Brankovid (Smedcr cvac). Despot der Serbeo. nach heimatlichen Quellen und zeitgen. frcmden Acten mit BerOcksichllgung der splteren kritischen Historiker, Neusatc 1876.

hrvatskoj

—

m Vl

rniLOO

II.

—

Bachmano A. dr., Ein J«hr bOhmischer Geschichte. Georgs von Podiebrad Wahl, KrOaung und Anerkennuog. (Archiv flir oesterreichische Geschichte, Wien 1876,

p. 37—174) JireCek Konst.

Band,

—

Nastojanje starijeh Dubrov^ana oko raSirenja granice 75 ). Mijatovid Ced., Despot Gjuragj BraDkovid, II knjige, Beograd 1880 1882 Huber A. dr., Die Kriege zwischen Ungarn und den Tiirken 1440. 1443. kntiscb untersucht. (Archiv fUr oesterreichische Geschichte, Wien 1886, Band LXVIII, sir. 159 - 207.). (Slovinac,

—

1879.,

str.

dr.,

58.

—

Pastor

Geschichte

dr.,

L Band, Geschichte der Pclpste im Freiburg im Breisgau, 1886.

— Gubo Graf Friedrich 1890.) — Thall6czy Lj. K A.,

in Cilli. 1888., 1889.

Papste

der

II.

von

Cilli.

dem Ausgang

seit

Renaissance

der

Zeitalter

(Programm des

PoparidBart.,

Mittelalters,

Wahl

Pius

II.

Staats-Gyninasiums

historiji despotske porodice Brankovica (Glasnik zeHercegovini, V., 1893., str. 175. 219). Hercezi svetoga Save. Petdeset godina povjesti hercego-

dr.,

vadke.

des

zur

maljskog muzeja u Bosni

—

bis

—

Spljetu 1895.

P R L O G ir. TRANSKRIPCIJA IZPRAVA. I

V ime bozie, amen, let bozih tekucih f. t. o. z. m(i)s(e)ca ijuna, dan mi gosp(o)d(i)n knez Stefan mi gdn knez Anz sliSeci mi \ alike tuzbe ot naSih vernih sluibenikov krdkoga otoka, ke im dineliu hudi Ijudi, poslali (j)esmo na^ih vernih v otok, da oni s'zvavSe dobrih muii za vsega otoka tako (j)esu na6in(i)l(i). 1.

(Str.

15.).

25. to (|)e Statut.

(Str. 37.).

svo())em iivuda

nftim

Eji

Is.

iSdi

Hm.

(j)eju

da plodeda se plodom iivota vfidnago pamet

Ijubvi s

Is.

snom

va umiljeni(i)

pridti.

T&mide

sn.

na misi »Pristupi§e k Isu iskuSajude

gljuce*.

Ldt gnth 1368. ja knez Novak sn kneza Petra, vitez silnoga kralja

dobro spodobita se

tvo(j)im ddlo

ugrskoga, njega polade

V Dalmacii Ninski, napisah

vitez,

knjige

vrme

za svoju

knez

bududi d§u;

onoj

velikoga gdna LoiSa,

na Ugrili

§olgovski,

crkvi da se dadu, v ko(j)i

legu vdkivdnim leiani(i)em. I pomisli vsaki Hjanin, da sa svdt niStare ni, ())ere gdo ga vede vsaki sada, da se najde ot nas tada, gda se Ijubi, ta ga brie zgubi. Nu (j)o§ce pomisli

dia strahom smete, a dila nm se skriti nete. Za to kada vsaki pridi t dobrimi dili prdd straSnoga silnoga v£ki i

nam .

se ddla

sktiti

nete, tada

commissio domini nostri regis. Sigismundus dei IlunDalmacte Croacie Rame Servie Gallicie Lodomerie Comanie Bulgaiioiuc tcx ac marchio Brandemburgensis, sacri romani imperii archycamararius necnon -Bohemie et Lucemburgensis heres omnibus Christi fidelibus tam preseniibus quam futuris presentium 3. (Str. 55). Propria

garie,

noticiam habituri» salutem in

omnium

salvatore.

Solet a principe confirmari quod licite postulatur quia sicut iuris occupata in .^tatmn debttum revocare sic est equitati consonum obtenta legitime regio patrocinio roborare. Proinde ad uniuersorum noticiam barum serie volumus pervenire, quod fidelis noster vir magaificus Johannes dc Maroth banus noster Machowiensis cebitudinis nostre adiens con^pectum in sua nee non Stephani filii Stephani de dicta Maroth personis exhibuit nobij qoasdam duas litteras vnam scilicet nostram patentem minori et secrelo sigillo nostro alias intra ambitum regni Bulgarie prope castrum maiori<i Nicapolis in conflictu Dostro persoaaU cum Bayzat imperatore Turkorum habito et commisso casualiter deperdito et amisso consignatam super donatione et perhempnali coUatione cuiusdam possesstonis condam Michaelis filii Petri Ruteni de Chyk, Chyk predicte in comitatu de Walko existentis

TIUNSKRlPClJA IZPRAVA.

VII

ac cunctarum utilitatum et pertinentianim suarum vaiuersarum, et aliam capituli ecclesie Bozoensis phvilegialem super legittima dicte possessionis et suarum pertinenciarum staiutione pro ipsis eorumque haeredibus rite factis confectas tenorum subsequentium suplicans exinde idem suu et numine quo supra nostre majestati prece !>ubjectiva, vt easdem litteras ratas gratas et acceptas habendo nostrisque litteris privilegialibus verboteuus inseri «t redigi faciendo pro ipsis eorumque haeredibus et posteritatibus univer»is inoovantes perptetuo vali* turas dignaremur confirmare, quarum vaius videlicet ipsius nostre iittere pateotis tenor is eat Nos Sigismundus dei gratia rex Hungarie Dalmacie Croacie etc ac marchio Brandemburgensis etc memorie comendamus tenore presentium significamus quibus expedit uniuersis, quod nobiles et strenui viri Johannes filius Johannis de Maroth et Stephanus filius Stephani de eadem fideles nostri dilecti ad nostre serenilatis accedentes presentiam fidelitates et servitia ipsorum nobis et sacro nostro dyademati locis et temporibus opportunism iuxta tocius possibiUtatis eorum comoditatem per ipsos exhibita et inpensa proponentes et de« clarantes ac in memoriam nostre celsitudmis reducentts, quandam possessionem Rutenorum Cbyk vocatam, que condam MichaeHs filii Petri similiter Ruteni de eadem fuisse perhibetur in comitatu de Walko existentem, assercntes eundem Michaelem nutu volente divino ab hac luce absque heredum solacio sexus masculini his diebus decessisse et ex eo ex aprobata regni nostri consuetudine manibus nostris regiis fore deuoiutam nostreque coUacioni pleno iure peninentem a nobis sibi ipsis et posteritatibus eorum vniversis perpetuo dari et conferi postularunt. Nos itaque secundum quod nostre magnitudinis expostulat et requirit officium vt quorumlibet nostrorum fidelium obsequiosa merita animo

metiamur pietatis hits quos opera sue virtutis regali remuneracioni dignos efficiunt grata debeat reddere premia meritorum, dictam possessionem Chyle et alias possessiones ad ipsam pertinentes cum omnibus suis vtihtatibus et pertinentiis vntwersis sub eisdem veris metis et antiquis, quibus hactenus eadem per prefatum Michaelem Rutenum habita extitissent et possessa, eo iure quo nostre incumbit coUacioni nowe nostre donationis titulo eisdem magistris Johani et Stephano, filiis et posteritatibus eorum vniwersis dedimus, donavimus et contulimus, iure perpetuo et irevocabiliter possidendam tenendam et babendam salvis dumtaxat iuribus alicnis, presentes autem dum nobis in specie reportate fuerint in forma nostri privilegii redigi faciemus. Datum Bude in festo beate Marie Magdalene, anno domini millesimo trecentesimo nonagesimo tercio. Alterius vero vtputa ipsius capituli ecclesie Woznensis Iittere privilegialis tenor per omnia seqoitur in hec verba. Elxcellentissimo principi domino Sigismundo dei gracia inchto regi Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. marchionique Brandemburgensi etc. domino ipsorum naturali capitulum ecclesie Woznensis orationes in domino deLitas ac devotas. Recepimus htteras statutorias sub minori sigillo vestre excellencie nobis directas hunc tenorem continentes. Sigismundus dei gratia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc marchioque Brandemburgensis etc fidelibus suis capitulo ecclesie Bosnensis salutem et graciam, cum nos quandam possessionem Chyk vocatam in comitatu de Walko habilam, que condam Michaelis hlii Petri de eadem hominis sine heredum masculinorum solacio decessi prefuisse dicitur.Johanni Alio Johannis de Maroth et Stephano (ilio Stephani de eadem pro ^delibus ipsorum serviciis per alias litteras nostras nove mee donacionis titulo perpetue contulerimus, ipsisque randem statui facere velimus regni nostri consvetudine requirentc Igitur fidelitati vestre commitimus et mandamus, quatenus vestrum mittatis hominem pro testimonio tidedignum (luo presente Thomas filius Georgii de Capolna vel Johannes tilius Laurandi de Zenthmiklos aut Johannes fihu»Nicolai de Bela seu Andreas de eadem, ahit> absentibus homo noster ad faciem predicte possessionis yicinis et cometaneis suis vniversis, inibi legitime convocatis et presentibus accedendo statuat eandem ipsis nove nostre donacionis titulo perpetuo possidendam si non fuerit contradictum, contradictorcs vero si qui luerit ciict ipsos contra aonotatos Johannem et Stephanum nostram in presenciam ad terminum conpctenlem, raciooein contradictionis eorum reddituros effica em, Et posthec omnium premissorum sertem vt fuerit expediens nobis fideliter rcscribatis. Datum Bude feria scxta proxima post fe&tum beati Francisci confessoris anno domini iniltesimo trecentesimo nonagesimo tercio. Nos itaque mandatis vt stre excellentie semper obedire cupientes vt teoemur secundum c anundem litterarum vestre maicsutis coniinenciam vnacum prefaio {ohaone filio NicoUi de Bela homine subhmitatis vestre nostrum hominem Johannem Chori nostri sacenJotetn ad exequenda premissa pro nostro testimonio duxtmus destinandum. Qui postmodum ad nos reversi nobis vniformiier retulerunt, quod idem homo sereniutis vestre iM^teote dicto nostro testimonio, feria quarta proxima post festum omnium sanctorum nunc pretentum ad faciem predicte possessionis Chyk vocate in comitatu de Walko existeotii

PRILOG

VIII

II.

legitime coovocatis et presentibus accedendo, |ohannis et Stephano filio Stephani de Maruih statuissent nove vestre donacionis titulo perpetuo possidendam. In qua scilicet possessione iidem vester et noster homioes legitimis diebus conmorassent prestolando nullo penitus contradictore apparente. Id cuius rei testimonium presentes litteras nostras cum appensione sigilli Dostri munitas duximus ccncedendas. Datum sabbato proximo ante festum beati Martini confessoris anno domini supcrius annotato. Nos igitur iustis et modestis ipsius Johanois de Maroth bani supplicacionibus antelatis, nostre maiestati per eundem suo et nomine quo supra condecenter oblatis regia benignitate exauditis fauorabiliter et admissis prefatas litteras nostram scilicet patentem et annotati capituli Bozncnsis priuilegialem onmi prorsus suspicionis voragine carentes presentibusque de verbo ad verbum sine viciots et

eaodem

cometaneis suis

prefatis Johaoni,

diminucione

augmento

articulos, potissime

ipsius

vniversis inibi

fitio

quo ad omnes eorum continentias clausulas et de Maroth bani fidelitatibus et fidelium serviciorum

aliquali insertas

Johannis

laude dignis preconioque sumpme attolendis inventis per eum nostre maiestati locis et temporibus opportunis exhibitis et inpensis plurimum requirentibus acceptamus approbamus et ratiiicamus eas nihilominus prelatorum et baronum nostrorum consilio prehabito simuicum prefatis donacione et perhempnali collacione ac statucione eorundem in tenoribus ipsarum superius lacius explicalis mera autoritate regia et potestatis plenitudme ac excerta nostre maiestatis sciencia pro ipsis Johanne et Stephano ipsorumque heredibus et posteritatibus universis, innovantes perpetuo valituras confirmamus, presenciura litterarum nostrarum privilegialium patrocinio mediante. Salvis dumtaxat iuribus alienis. In cuius rei memoriam firmitatemque perpetuam presentes concessimus eisdem litteras nostras privilegiales pendentis et autentici sigilli nostri duplicis munimine roboratas. Datum per manus reverendissimi in Christo patris et domini, domini Johannis de Kanisa archiepiscopi alme ecclesie Strigoniensis locique eiusdem comitis perpetui nee non primatis et sedis apostolice legati auleque nostre eximii cancellarii fidelis nostri dilecti. Anno domini millesimo trecentesimo nonagesiino octauo, quarto nonas mensis aprilis, regni autem nostri anno duodecimo. Venerabilibus in Christo patribus et dominis Valentino titulo sancte Sabine sacrosancte romane ecclesie presbytero cardinali et alme ecclesie quinqueecclesiensis gubernatore ac eodem domino Johanne ipsius ecclesie Strigoniensis, Nicolao Bubek Colocensi, Petro Jadrensi, Andrea Spalatensi et altero Andrea Ragusiensi arhiepiscopis, Luca Varadiensis, Martino Transilvanensis, Stephano Cyko Agriensis, Johanne Boznensis, Demetrio Vesprimiensis, Johanne Jauriensis, Petro Vaciensis, fratre Thoma Syrmiensis, Mychaele Nitriensis, Iratre Gregorio Chanadiensis, Crisogono Traguriensis, Francisco Scardonensis, LadisIaoTininiensis, Johanne Nonensis, Anthonio Sybinicensis, Nicolao Corbaviensis et Leonardo decretorum doctore Seniensis ecclesiarum episcopis ecclesias dei feliciter gubernantibus ncc noo magnificis viris Detrico Bubek regni Hungarie palatino et comite Albensi, Siyborio de Styborich, voyvoda transilvano et comite de Zolnuk, comite Frank filio condam Kooye bani, iudice curie nostre, Nicolao de Gara Dalmacie et Croacie predictorum ac tocitts Sclavonie regnorum nostrorum, Francisco similiter Bubek et eodem Johanne de Maroth Machoviensi banis, honore banatus Zeuriniensis vacante, Georgio fiUo Jakch tavaroicorum, Stephano de dicta Kanisa ianitorum, Johanne dicto GroH' dapiferorum, Emerico de Pcryn pincernarum, Johanne filio magistri Ladislai filii condam comitis Stephani Bubek agazonum nostrorum magistris, eodem Styborio de Styborich comite posooiensi aliisque quam pluribus regni nostri comitatus tenentibus et honoris Propria comissio domini nostri regis.

domi(ni) regis Nos Sigismundus dei gra(tia) Brand(enburgensis) (e)tc(etera) marchioq{ue) (e)tc(etera) 8ac(rt) Romani im(pe)rii vica(r)ius g(ejn(er)alis (e)t regni Bohemie gub(cr)nator. Mcmor(ie) (com)mendantes teno(r)e p(rese)ntium significamus, quibus expedit univ(er)Âťi8, q(uod) nos c(oo)siderat(is) fidcUtatib(us) (e)t fidelium s(er)vitior(um) p(re)claris 4.

rex

(com)missio Dalmac(ie), Croac(ie)

(Str, 59.). P(ro)p(ria)

Hungar(ie),

roe(r)it(i8^

Woyk

Serbe aule n(ost)rc

(p)er ip(su)m n(ost)re mai(esla)ti locis impensis, volentea sibi pro hu(ius)mo(d)i fideHbos obsequiis regali occ(urre)re cum favore, ut d(e)inceps f\er)ventius i(n) n(ost)ri8 s(er)vitiis exDeclie(o)d(is) a(o)imetur dulcedine regalis remun(er)ationis p(re)gustata, quanda(m) poss(easi)ooein a(ost)ram regale(m) Hvnyadvar vo(ca)tam in comitatu Alben(si) .p(ar)tiu(m) n(oÂŤt)rar(um) Trao88(ilua)nar(um) h(ab)itam, si(mu)ku(m) eiu(s)dem uni(ver)8(is) utilitatibus ac q(ui)buslib(et) p(re)tli8 (e)t fructuositatibus v(idelice)t t(ef)ris arabilibus cul(tis) (e)i

(e)t

filii

^em)p(or)tbus opo(r)tunis exhibitis

iiic<u)lt(is),

pratds),

fenilibuÂť.

siWis,

milit(is)

(e)t

nemoribus, aquis, piscinis aquar(um)q(ue) decursibus

TRANSKRIPCUA IZPRAVA. g(c)n(er)alit(cr)

q(ui)buslibct

ci(us)d(cm)

utilitatura

intcg(ri)tatibu8

8(a)b

ip(i)ar<uin)

vcris met(is) et antiquis limitibus

q(u)ocumq(ue) no(miD)is vo(ca)bulo Tocitatfis) ex c(er)tm n(ost)ra sc(ient)ia p(re)lator(um)q(ue) et baronu(m) n(ostro)rum (con)silio ac dotc D(ost)re donat(i)onis tit(u)Io (e)t om(n)i eo iu(r)e, quo eadc(m) ad n(ost)ram sp(c)ctant col atio^oe)m. memorato Wo(y)k militi et p(er) eum Magas (c)t Radol ca(r)oalibas ac Radol pat(r)ueU fr(atr)ibils, n(ec)non Joh(an)ni filio suis ip(s)or(um)q(uc) h(er)edibus (e)t post(er)itatibus un'(ver)s(is) dedimus, donavimus et (con)tulimus y(m)mo dam(u5) donamus et (con)f(cr)imus p(er)petuo (et) irrevo(ca)bili(t)er tenend(am) possidend(am) p(ar)it(er^ (e)t h(abe)nd(am), salvo iu(r)e alieno, p(rese)ntium D(ost)rar(um) te>itimo(n)io l(itter)arum, quas d (ro) nob(is) i(q) spe(cie) fu(er)int rcpo(r)tate,

Datu(m)

Visegrad driog(entesi)mo nono. 5.

i(Q)

(Str

i(n)

fe^to b(ea)ti

Magnifico

Salutem

Herman©

formam

n(ost)ri

p(ri)vilegii redigi

faciemus.

anoo domini in(iUesim)o qtu-

evangeliste,

Commissio propria domini Regis.

117.).

Sigismundus et

i(n)

Luce

Cilie,

Hungarie, Bohemia, Dalmacie, Croacie Zagorieque Comiti, nee non Regn

etc.

Rex. Spectabili dilecto

Pro parte vniuersitatis fidelium nostronim Nobilium regni Sclauonie nostre extiiit Celsitudini et Jobagiones propter illegitimas mardurinarum dicationes et exactiones, ac intollerabiles, inconsvetosque et indebitos descensus et varias calumpniarum impositiones, horrendas etiam et inauditas patrationes ac iniustorum birsagiorum exactiones panibus, puUis et cera extorsione, quas Annis singulis uestri in dicatione et exactione mardurinarum temporibus condam Serenissimi Patris et Soceri nostri carissimi domini .... misericorditer .... super quibus querulose porrexissent, et taliter iam paupertatis oneribus essent oppressi persistere possent debit .... Domini per huiusmodi depauperationem suorum Jobagionum« et etiam per calumpniosas .... innouatione mediante .... desuper Maiestati; propter quod nostro culmini humiliter supplicarunt, vt dignaremur per opportuna remedia prouidere, ne dicator .... pro tempore constituti premissa et premissorum aliquod contra et supra consvetudinem eorundem ab antiquo obseruatam possent aut valerent facere, vel quouis .... huiusmodi iniustas et insolitas exactiones et vexationes permittere introdoci et (in) consvetudinem trahi, quarum grauedines (sic) streme pauperum clamoribus eiulatissimis'penetraretur celum, et deus, qui cunctorum adiutor et releuator oppressoram flectere debitam vlteriorem, nobisque nutu diuino regno prefato ad faciend presidentibus, et vobis, qui nostras in eodem regno vices geritis, non gloria, nee vtilitas, nee honoris .... tantummodo culpe omnigena accumulatio esset, exinde, nisi remedia.

gratiam.

cum nulla possit subsistere ignorantie excusatio, aut Magnificus Nicolaus de Gara, regni nostri Hungarie predict! Palatinus, viuuntque et alii, a quibus certitudinaliter de consuetudine in premissis prelibati regni Sclauonie litteratorie, aut vocaliter edoceri poteritis, qui honore Banatus memorati regni nostri Sclauonie functi in premissis et circa premissa omnia nee per se, nee .... mardurinarum dicatores vllo tempore limites equitatis et consuetudinis dicti regni nostri Sclauonie fuere transgressi. Quorum reuera temporibus nulla super talibus nostre elementie aures iatigauit Cum autem nostre et vestre indicet etas vite, nos proximiores iuuenibus fore debitum soluere nature, minus ergo nobis et vobis e iuuenibus liceat vltionem super nos iustissimi del prouocare. Sed conuenit ex debito in omnibus equitatem obseruare. Quapropter vestre fidelitatis grati .... hortamur affectibus atque eidem regie sub edicto senosius predpi> mu^, quatenus statim receptis presentibus, in et super omnibus premissis .... prescripto domino nunc premissorum notitiam habent« informatione habita, pre^ alis, si qui termissis aliis vestris agendis, personaliter ad id vocare, et assumptis ad vos nobilibus oribus ipsius regni nostn Sclauonie, fide et probitate laudabiliter iamatis, nee non et disponatis et omnino ordinetis fiat dicatio et exaetio mard descensuum ac victualium, presertim auene. panum, pullorum et cere dacio secundum antiquam et limitatam consuetudinem ab antiq quondam Regis Ludouici in talibus obseruatam, et ita fixam in premissis et circa premissa ordinationem, dispo> sitionem et limitationem faciat liter quoad auenam, panem, pullos et eeram, vt at de nesuccessu temporis nee nos aut nostros snccessores, nee etiam vos cessitate in his subire labores. Qjoniam nolumus, vt per detrimenta nostre anime etiam et secus ergo nultatenus facere presumatis in premissis post earum prima post festum purificationis Beate Marie Virginis gloriose Anno Domini Miliesimo quadringentessimo trigesimo secundo, regnorum ] nostronim retur, indubitanter prouentura,

Hrr. pov). IL

11.

••

X Anno Hungarie

PR1L06 U.

etc.

quadragesimo

quinto,

Romanorum uigeiimo primo

Bohemie

duodecimo. 6. (Str 123.). Nos Hermanus, Cilye, Zegurieque Comes etc. et Regni Sclauonie Banus, Memorie comendamus, quod cum post reccssum Serenissimi Principis domini nostri Regis Sigismundi de hoc regno suo Hungarie facto, multe et diuerse rixe, discordie, discessiooes, hominum interemptiones. spoliationes, latrocinia, furticinia, combostiones, depredationes, et occupationes possessionum indefinite quasi die noctuque, exclusiones etiam nobilium de eorum domibus propriis cum receptionibus bonorum ac rerum eorundem vniversarum, ac etiam litterarum Instrumentorum, confractiones et spoliationes ecclcsiarum et claustrorum, ymmo etiam expugnationes et receptiones Castellorum, aliaque et diuersa multorum et quasi indicibilium diuersorum rralorum genera exorta, suscitata, perpetrata, ymmo in tantum et adeo agregata, ac per quosdam potentes accumuiata extiterant, ut ex his malis propter oppressionem pauperum Nobilium et aliorum possessiooatorum hominum maxima guerra in hoc Regno Sclauonie oriri uidebatur, ymmo iam exorta extiterat, dictique Nobiles Regni hujus Sclauonie ne in infidelitatem contra

Serenissimum principem dominum nostrum regem Sigismundum aliquomodo necessitate coropuisi incurrissent, eorum fortalitia atque castella, domes, possessiones et hereditates ad manus et potestates nostras dare et assignare uolebant et conabantur; videntes igitur et considerantes, ut ubi super premissis de remedio oportuno prouisum non fuerit, et dicti actus nephandissimi et perniciosi potent iarii magis et magis augmentarentur, extunc per oppressionem potentum, eorumque sequaces ipsum Regnum Sclauonie quasi in nihilum redigeretur, et pauperes nobiles Regni huius eorum hereditatibus eradicarentur, et

eorum rebus et bonis plenarie priuarentur, vna cum Prelatis, Baronibus, Regnique Sclauonie Proceribus, in Crisiensi, Zagrabiensi, Varasdinensi et de Verewcze Comitatibus constitutis, ad presentes octavas festi beati Georgii Martyris signanter et precise pro prosecutione infrascripte dispositionis hue ad nos confluentibus, vnanimi et concordi voluntate vsque felicem aduentum dicti domini nostri Regis in dictum Regnum suum Hungarie fiendum, banc fecerunt et instituerunt dis ositionem: Quod primo et principaliter anouatim non plures nisi quatuor octavas, videlicet festivitatum Sanctorum Georgii, }acobi, Michaelis et Epiphaniarum Domini instituemus in quibus vniversis nobilibus Regni Sclavonie in Crisiensi, Zagrabiensi, Varasdinensi et de Verewcze Comitatibus Judicium et justitiam juxta antiquam consuetudinem Regni, et presentis Institutionis stabilitatem debeant judicare, ita videlicet, vt semper ipse octaue inchoentur feria secunda proxima post octauum diem festorum predictorum, et birsagia distribuantur feria tertia, videlicet die sequenti; Item decretum proclamate Congregationis vsque felicem adventum Regie Majestatis ad Regnum suum Hungarie fiendum nullus emanari facere debeat, et in eo uUerius non procedat vsque terminum prefixum, sed omnino condescendat et sopiatur, sed super actibus potentiariis post recessum dicti domini Regis de hoc Regno factum qaicuoqae Regni nobilis uous super alterum perpetrasset, vel alia nocumenta, dampna, iniurias, spolia, nouas possessionum seu terrarum occupationes, hominum interemptiones,

aliorumqae quorumuis malorum genera intulissent, aut vsque aduentum domini nostri Regis in Regnum suum Hungarie fiendum intulerint, talis, cui, vel super quern premissa perpetrata facta potentiaria, ac dampna et alia omnia intulissent, in eisdem octauis, in sedibus Crisiensi, Zagrabiensi, Varasdinensi et de Verewcze predictis, querimonia coram nobis et nostris Vicebanis et Comitibus ac Vicecomitibus Comitatuum predictorum, ceterisque probis viris et Judicibus nobilium, qui pro tunc in eisdem octauis aut in quacunque earundem octauarum in ipsa sede fuerint constituti, aut constituti, querimoniam promovere debeant et teneantur, ibique nos et prefati Vicebani nostri aut Comites vel Vicecomites ex dictis nobilibus ndem nobilium audita ipsa querimonia ipsius querulantis, si factum arduum extiterit, extunc octo vel sex, ubi minus factum fuerit, extunc quatuor, ex dictts autem judicibus nobilium similiter si arduum factum fuerit, tunc omnes qtutuor, ubi vero minus factum, tunc duo ad faciem possessionis facti perpetrati .... eaque .... investigandi et reiK:iendi meram certitudinis ueritatem, scitaque mera ueritate juxta fidem ipsorum, Deom et eius justitiam habendo pre oculis, odio, fauore, smore, timore et pretio postpositis, si premiiM conquests, et querimoniam suo modo in toto vel in parte investigaverint, factaque so otunc ad talem, contra quem ipsam querimoniam in ipsa sede coram judiciali curia nobis et dictis nostris Vicebanis, Comitibus vel Vicecomitibus et dictis nobilibus ac Judicibus nobilium sepefatis porrecta fuerit, ad domum suam accedere, et evmdem, aut ipso absente Dominam Consortem .

â&#x20AC;˘

TltANSKRlPCIM IZPRAVA.

ayuodas ac aut

uilicos, quos reperire potueriDt, in eo amooere debeant, ut ipse talis facti potentia perpetrati, super dampnis, aut terris et novis possessionum occupationis dicti domini Regis factis, juxta adjudicationem, commissionem et deliberatiooem prefatorum

Comitum

dicum nobilium pro tunc inibi existentium ipsi querulanti et satisfactione coram eisdem impendere debeant et teneantur; qui si fecerint, bene quidem, alioquin iidem Comites et dicti nobiles Regni adm nus qua octauis in sedem venientes se penes fidem eorum suo modo fateri et recitare debeant et teneantur, annotatum vero talem, qui prefata facta poteDtiaria perpetrasset, et suo modo juxta antedictorum commissionem Comitum ac nobilium Regni et Judicum nob potencie covictum faccre, et agrauatum in ipsa scde denuncient, pronuncient et adjudicent, ac super buiusmodi adju* dicatione nos vel Vicebani nostri, Comites vel Vicecomites iitteras sententionales emanari facere, et parti lese non plus nisi vnum florenum aureum dare teneantur, de paribus autem primis dispositionis solum centum denarios recipere possint, et non plus; Nos quoque vel Vicebani nostri et Comites, ac que pronunciatus fuerit vniversas possessiones, et portiones possessionarias iptsum proprie querimon

promouenti

omnimoda

concernentes, in dictis Comitatibus existentes, occupare et conservare, adjudicatoque leso, et querulanti pnus ampnis, et rebus ablatis, mutilatoribus, sanguinis efusoribus, ac hominum interfectoribus, detentoribus, tormentatoribus, erberatoribus et quorumcunque malorum generis perpetratoribus, rel propter eisdem possessionibus et proventibus eorundem satisfactionem omnimodam impendere, possessiones autem et jura possessionaria ipsius conuicti cum consuetis prouenttbus prout, et quemadmodum per ipsum Serenitate sibi de remedio, et gratia prouideret opportuno, hoc in premissis adiecto, quod si annotati Vicebanus, Comites vel Vicecomites, nobiles Regni ac Judices nobilium repererint, extuoc super illcm, contra quern ipsa querimonia porrecta tuerit. Ires marcas denariorum nouorum, ex quibus una Comiti et alia nobilibus Regni, ac tertia judicibus nobilium, ubi autem premis nominatos perpetrata fore non repererint, extunc super talem querulantem ipsas tres marcas extorquere ualeant atque possint, et ubi annotati nobiles Regni in ipsa sede in dictis octauis ex ac satisfactionis complementum deputati cum dicto Comite, et Judicibus nobilium ad premissa p>erficienda accedere noluerit vel noluerint, dempto casu, si alter ipsorum quibusdam aliis suis negotiis arduis, ac infirmitate occupatus aut fienda sibi credibiliorem aut propinquiorem ad premissa deputare et destinare sit obligatus, et sit premissa adimplere seu perficere recusaret, extunc talis ex dictis nobilibus in viginti quinque marcis convincatur easdem ad tres partes supra-

nominatas dividantur; ubi vero in executione dictorum octo proborum uirorum aliqua contentio orireiur, extunc eosdem tales probos viros, qui pro tunc in sede extitcrint et et ad vnum pilium imponendo ad ea eligerentur, per se et distinctim nomina quorumcunque octo proborum virorum promans(?) et antea seriatim de ipso pilio excerpta fuerint, iidem tales octo probi viri per dictum modum sortis clecti ad prosecuantur, ipseque talis nobilis tionem hujusmodi factorum previe, et nee litteris regalibus, nee nostris aut aliis quibusuis occasionibus de talibus octauis, in quibus ipsa fassio predicte amonitionis facta fuerit, possit probare, et buiusmodi littere casse, vane, viribusque cariture ipsasque viginti quatuor marcas prefatt Vicebanus, Comites, Vicecomites, nobiles Regni ac Judices nobilium super prefatos nobiles talem, vel tales, qui de premissa sede judiciaria ad premissam satisfactionem et ammonilionem deputatus, vel deputati fuissent, recusarunt vel noluerunt, usque quindecimum diem super possessionibus talium, vel talis, extorquere valeant atque possint, in tres partes '.

multiplicationem malefactorum per nos ad id deputando, quilibet nobilis et homo possessionatus in facie possessionis sue coram mentionatis Judicibus nobilium, ac duobus nobilibus Regni ad id specialiter exigendis et deputandis, inter Jobagiones luos juratos Assessores eliget; qui scilicet jurati Assessores vniversos et quoslibet fures, latronet, predones, intoxicatores. fironissas, incantatores, specialiter incendiarios et interfectorcs hominum, spollatores viatorum, de medio ipscH-um nominare facere, proscribi et extradare debeant; quos proscriptos et criminales malefactores per ipsos juratos extradatos, ipsi nobiles, vel aJter eorum coram eisdem juxta eorum demerita interficere debeat et teneatur ibidem in facie sue possessionis prenotate, dictique Vicecomes et preooroioati oobilet Regni, ac Judices nobilium, de rebus ac similiter inter se dividendas.

nocivorum hominum

Ceterum post pulolationem

taliter extitit

determinatum: ut

in bienni termino,

PRILOO IL

bonis huiusmodi proscripti non plus nisi unam marcam denariorum de propriis rebus ipsius interfecti habere et similiter inter se ad tres partes diuidere debeant; et si res et

bona ipsius interfecti se ad ipsam unam marcam non extenderent, exiunc ipsa una marca careant; in casu vero, quo huiusmodi nobilis premissa facere recusaret, tunc nos una cum nobilibus Regni vniversis possessiones et jura possessionaria ubilibet in dictis Comitatibus existentia, occupare possimus atque valeamus, easdem tamdiu conservandi, quousque a Regia Serenitate sibi de remedio seu gratia prouisum fuerit opportune, hoc specialiter declarato, quod si aliquis nobilium talem proscriptum coram eisdem juxta sua demerita inteifici et pena debita plecti non faceret, et eundem absque scitu et sua voluntate abire seu salire retulerit et asseruerit, extunc talis nobilis sexto se nobilibus id asseverare mediante juramento debeat et teneatur, vbi juramentum non deposuerit, tunc iginti marcas denariorum super eundem Judices antedicti extoiquere, quas similiter ad tres partes dividere inter se valeant atque possint. Extitit etiam determinatum, quod nos el Vicebani nostri, Comitesque vel Vicecomites, ac Judices nobilium occupationes possessionum nobilium in dictis Comitatibus existentes per litteres Regias, et nostras preceptorias et consuetas ac sub quacunquu forma verborum emanatas facere et juxta vigorem earundem procedcre non valeant, mque possint, nisi per formam et deliberationem seu dispositionem superius stabilitam seu specificatam. Preterea instituimus, quod si Vicebanus, Comites vel Vicecomites, ac Judices nobilium dictorum Comitatuum, quibuspiam Regnicolis in dictis Comitatibus existentibus, post recessum domini nostri Regis de regno Hungarie factum, aliqua facta potentiaria, dampnaque, et rerum ablationes, mutilatior.es, verberationes, sanguioum efusiones, hominium interfectiones, possessionum et terrarum occupationes, aliaque malorum genera et nocumenta minus juste et indebite perpetrassent

el perpetrarunt, intuUissent vel intulerunt, extunc nos specialem hominem nostrum vna cum dictis octo vel sex nobihbus, vel adminus quatuor, ac Judicibus nobilium similiter quatuor, aut duobus, ad faciem possessionis facli perpetrati ad ammonendum et satisfactionis complementum impendendum et premissa investigandum destinemus, qui prefatus homo noster, et dicti nobiles ac Judices nobilium, rescita premissorum mera veritate, si per annotatos Vicebanum, Comitem ac Vicecomitem, nee non familiam eorundem, eo modo facta lore compererint, extunc. facta ammonitione ex parte talium vel talis perpetratorum vel perpetratoris ad plenariam satisfactionem et solutionem astiingant, et si premissam satisfactionem et solutionem facere recusaret vel recusarent, extunc possessiones habentes per occupationes possessionum eorundem, si vero impossessionati extiterint, per ablationes bonorum et rerum suarum, ymo si necesse fuerit cum detentione personarum ipsi leso et querulanti satisfactionem valeant atque possint; insuper huiusmodi possessiones occupatas tamdiu, quouique a Regia Maje^tate sibi de remedio gratioso provisum fuerit, idem querulans conservare valeat atque possit; e converso autem, quicunque nobilis premissa facta potentiaria ipsis Vicebanis, Comitibus ac Judicibus nobilium consimiliter perpetrarunt aut perpetrauerint, consimilem penam consequantur. Ceterum extitit determinatum, quod Prelati el Barones, ac proceres et nobiles regni in ipsas sedes judiciarias tempore octauarum predictarum confluentes, non pluribus nisi quadraginta equitibus facta eorum prosequentes ad Judicium progredientes venire valeant, ita videlicet, quod vaiversi et sioguli cuiuscunque status et conditionis homines existant, ad sedem Judictariam tempore predicto in Judicium accedentes inermes, videlicet sine loricis, cli.

gladiis, sagitis ac aliis quibusuis armorum generibus, demptis duntaxat bicellis, venire debeant et teoeantur, aliudque non sint ausi facere modo aliquali. Et si quis ausu temerario contra banc previam dispositionem processcrit vel fecerit, talis in persona captiuetur, ac armis, et rebus et bonis circa ipsum habitis per Vicebanum et Comites predictos priuetur et desumatur; hoc non pretcrmisso, quod idem nobiles nobis propter fidelitatem domino nostro Regi observandam, et quoad dcfensionem et tuitionem dictorum Comitatuum et vniversorum premissorum pro perfectione et impletione totis viribus juxta

peis,

posse ipsorum fidelia ser^itia cxhibcre assumpserunt, quos et nos serie presentium pro* tegerc spopondimus, ubi nos talem, vel tales, qui in premissis persistere noUent, et se premissis opi>onerc attemptarent aut rebellisarent, huiusmodique dispositioni et ordination! aquieicere noUeot, vel contra premissa ausu temerario et rebellione procederent, cum nostris iribus ad premissa facieoda et complenda astringere et vincere non valeremus aut non possemus, et dictis nobilibus regni insurgere mandaremus, extunc vniversi vniversaliter, et singuli singulariter, videlicet cum equitibus et peditibus, demptis orphanis, viduis, infirmis et viribus destitutis insurgere, et contra talem vel tales procedere, et eosdem juxta eorum dem .... per occupationes possessionum suarum punire valeamus,

TRANSKRIPCIJA IZPRAVA.

XIII

atque possi ... ita tamen, quod fratres indiutsi unus cum alio et Pater cum filiis iDdiuisis in huiusmodi processu se expedire possit. Que omnia premissa et premissorum singula usque felicem aduentum ipsius domini nostri Re^s in suum regnum Hungarie fiendum in suo statu voluimus, et voluerunt remanere. Deliberatum etiam extitit, vti vbi aliquis potentior premisse dispositioni consentire noUet, huic repugnare machinando, extuoc facta ammonitione per Judices nobilium vniversi nobiles famuli potentum infra octo dies ipsius ammonitionis ipsius potentis relinquerc teneantur, qui si fecerint, bene quidem, alioquin nos aut Vicebani nostri et Comite^ predict! eosdem tales . rebelles in person talium possessionatorum vniversa occupare, et tamdiu, quousque a Regia Majestate sibi ipsis gratiam obtinere poterunt, tenere, possidere, ignobiles vero familiares talium potentum tam nos et Vicebani nostri nobilis quilibet seu homo possessionatus captiuare, captiuosque ad spinam tanquam latrones pertrahere valeant, teneantur atque possint. Conclusum etiam est, ut et ex parte Emerici et Johannis filii Vaywode de Marchaly, Comitis Comitatus de Verewcre predict i, eisdem Emerico et Johanne presentibus et benigne acceptantibus, ac etiam ex parte Vicecomitum ipsorum, seu familia, super omnibus actibus in superioribus declaratis modo simili vniversis nobilibus in eodem Comitatu de Verewcze existentibus, et conuenientibus, contra eosdem iterum exurgentibus juxta suprascriptam dispositionem presente homine nostro, prius ad id deputando, consimiliter octo probi et nobiles viri dicti Comitatus cum Judicibus nobilium in dicta sede Verewcze eligendi totiens quotiens necesse et opportunum fuerit, vti in superioribus declaratur, facere, perficere et efectui mancipare suo modo teneantur. In quorum premissorum testimonium et firmitatem presentes litteras nostras patentes sigillo nostro authenticÂŠ consignatas, penesque sigilla reverendi in Christo Patris et domini domini johannis Episcopi ccclesie Tyninyensis, Magnificorumque virorum Alberti Prions Aurane, ac Emerici et Johannis filiorum Vaywode de Marchaly, prescriptorum Comitum de Verewcze, prescripta. .

Commissio propria domini Imperatoris. 7. (Sir. 127.). Sigismundus, Dei gratia Romanorum Imperator semper Augusus, ac Hungarie Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. Rex, fidelibus nostris grate dilectis vnirersis et singulis Baronibus, Nobilibus et quibusuis possessionatis hominibus regni nostri Sclauonie in comitatu Crisiensi constitutis et commorantibus, salutem et gratiam. Quia Sacrum Basiliense Concilium ad exstirpationem et destructionem hereticorum Hussitarum de regno nostro Bohemie specialiter intendens, inter ceteras prouidas ordinat ones pro huiusmodi Christianitatem salubri negotio feliciter exequendo statuit et conclusit, vt per tot semidecime, id est vigesima pars decimarum, et similiter omnium aliorum certorum prouentuum annualium, ab omni clero, cuiusuis ordinis et libertatis existat, tam exempto, quam non exempto, ab vniuersis uero Principibus, Comitibus, Baronibus, proceribus. mi-

litibus, clientibus, ciuibus,

annuaies prouentus

ciuissis,

familiaribus,

mancipiis,

census habent, sine tiles prouentus

diuitibus

existant in

pauperibus, qui

prompta pecunia,

in vino, blado, vel aliis quibuscunque rebus, estimari et preciari possibilibus, quinquagesima pars seu quinquagesima, denarius vtputa de quinquaginta florenis vnus. de aliis vero rebus mobilibus in prompto repositis, vtputa Thesauris aut pecuniis ad debita mutuatis, ad valorem iustum estimatis, de mille florenis vnus, aut vbi mille doreni minus vel magis existerent, secundum estimationem condecentem, exceptis tamen equis, armis et ad ea spectantibus argenteriis, ornatibus et vestibus, que ad personas eorum spectant; item a qualibet persona, nullos certos prouentus habente, sex denarii vsuales exigantur: ad congregandum et stipendiandum g'^ntes armatas et ad alia opportuna remedia destruendi, eliminandi et exstirpandi hereticos memoratos. Nosque

siue

ambasciatores et legatos Sacro Concilio constitutos, preattactam ipsius Sacri Concilii ordinationem nominibus Principum et Regnorum, a quibus missi sunt, aflfectuosis voluntatibus acceptasse, considerantes nihiluminus ipsum regnum nostrum Hungarie vicinius grauiusque insultibus, non solum ipsorum hereticorum, verum etiam Turcorum et aliorum emulorum nostrorum perturhari et lacerari, quam alia regna remotiora, que ad eorundem hereticorum destruct onem et diminationem anhelantium, predictam impositionem et ordinationem nedum acceptare, verum magis fieri procurare cupierunt, vna cum fidelibus nostris CoDsiliariis hie existentibus mature superinde deitberantes decreuimus, eandem dispositionem nostro et regni nostri Hungarie et aliorum Regnorum nostrorum nominibus rationabiliter acceptandam, nee aliqua causa honesta refutare debendam; cum in hoc negotio, presertim ipsius regni nostri Hungarie, aduertentes et oculis nostris

omnium Principum

visibiliter

Regnorum

fere

conspicientes

totius

oratores,

Christianitatis

in ipso

PRILOO

XIV

II.

Turcorum iam deuastata est, in hac parte specausa tractari videatur, idcirco fidelitati vestre et vestrum cuiuslibet firmissimo damus sub edicto, quatenus statim visis presentibus, dilationibus et subterfuimpositionem ipsius quinqua£»esime et aliarum impojjiis procul motJs, ad prcattactam sitionum superius declaratanim, vel si considerata magnitudine guerrarum regno nostro ex parte ipsorum Hussitarum et Turcorum ac aliorum emulorum ingruentium predicta impositio parua fore visa fuerit, extunc maiores impositiones secundum delibe* rationem Prelatorum, Baronum el regnicolarum nos^rorum limitande, ex medio vestre vniuersitatis certas et idoneas personas fidedignas, Nobiles notabiles, et super premissis rationem dandi facultatem habentes. qui vobis visi fuerint, eligere et deputare debeatis, qui videlicet dictas impositiones ab vniuersis et singulis prenotatis cuiusuis status ( t conditionis hominibus in predicto Comitatu posscssiones Seculari iure habentibus et tenentibus, quoad Seculares personas duntaxat, dicent, exigant et congregent, et de eisdem secundum vnanimem et concordem ordinationem et commissionem vicariorum nostrorum, et vestram, ceterorumque fidelium regnicolarum nostrorum gentes et homines et Magnifico Herexercituales. in rebus bellicis bene peritos, vna cum Spectabili manno, Cilie et 2Ugorie Comite, Regnique nostri Sclauonie Bano, socero nostro charissimo et fideli sincere dilecto, vel eios Vicebano seu Vicecomite Comitates predicti adiuncto sibi aliquo de vestri medio per vos eligendo ipsis gentibus exercilumus similiter de ves'ri medio stipendietis et appromptuetis tatoalibus pro Capitaneo diligencia, vt in estate presenti tempore debito aduersus dictos Turcos aut . . cum liter hereticos, seu alios emulos, ad quascunque partes magis necesse fuerit, vna cum eisdem in breui proposuimus cum auxiliis earundem procedere ualeant, et nos p gentium ad destructionem dictorum Turcorum ac hereticorum, seu aliorum emulorum prompti esse valeamus, prouidentes tamen, vt ipsi per uos deputati predictas collectas pecuniales superfluis expensis super eos fiendis non minuant, neque grauent eos, a quibus erunt exigende. Quidcunque vero ex huiusmodi pecuniis a stipendiatione et promptuatione gentium exercituatium forsitan residuum fuerit, apud manus dictorum collectorum seu aliorum fideles manus, provt vobis visum fuerit, pro vlterioribus vtilitatibus et defen-

magna

cuius

pars per iosultus dictorum

cialiter defensionis

disponatis conseruandum. Ceterum cum ex nostra regia penes nostram Maicstatem reseruanda duximus; fidelitati vestre et cuiuslibet vestrum firmissime mandamus, quatenus vniuersis et singulis nostris litteris preceptoriis, nomine nostro Imperiali et Regali scribendis, sigilloque Reuerendissimi in Christo Patris Domini Georgii Archiepiscopi Strigoniensis Vicarii nostre maiestatis, cui ad id faciendum Cum plena nostra auctoritate mandatum dedimus speciale, consignandis, tanquam proprio sigillo nostro sigillatis, omnimodam adhibere debeatis, fidelibus nostris prefatis comiti Cilie et Bano, eiusdemque obedienti Vicebanis, nee non Vicecomitibus ac Judicibus Nobilium Comitatus prenotati hoc idem firmis nostris damus in mandatis. Et aliud in premisses nullo modo facere presumatis. Datum Bssilee feria quinta proxima post festum Beati Ambrosii Episcopi et Confessoris. Anno Domini Millesimo quadringentesimo trigesimo quarto, regnorum nostrorum Anno Hungarie etc XLVHl^*, Romanorum XXIIIl*®-, Bohemie XIIIP®-, Imperii uero primo. ^

sionibus

causis

dicti

Regni

nostri

animum nostrum

Hungarie

inducentibus

sigilla

8. (Str. 155.).

Vidi >Corpus iuris Hungarici<, svezak

Budapest 1899-, strana 278—298.

9. (Str. 165.). Nos Mathko de Tallowcr, Regnorum Dalmacie, Croacie ac tocius Sclauonie Banus, Memorie commendamus, tenore presencium significantes, quibus expedit vniuersis. Quod nobis feria secunda proxima ante diem diei medie Quadragesime, Crisii vna cum Regoi Nobilibus existentibus, iidem Nobiles inter alias dispositiones per no) cum ipsis ibidem pro communi bono factas, nobis studuerunt declarare: Quod nempe

multorum Regum Hungarie dominorum ipsorum naturalium, et Banorum eiusdem Regni Sclauonie, nostrorum scilicet predecessorum tcmponbus, prothonotarios seu conseniatores sigiUorum Banorum in ipso regno pro tempore constitutorum pro iustitia comuni ministranda elegerint, et eligere consueuerint; tamen a /]uibusdam paucis retroactis annorum curiculis ipsi Bani ipsius regni eosdem nobiles de huiusmodi eorum consuetudine in electione prothonotariorum predictorum modo preuio obseruato excepissent, et ipsimet huiusmodi prothonotarios seu sigillorum eorum conseruatores, in dicta sede Cristensi elegissent; ex quomm quidem prothonotariorum per ipsos Banos electorum fauorosis processibus tepenumero sub confidentia .... eorum .... ipsi Nobiles premissa eorum consuetudine priuatt et orbati, ipsos prothonotarios cuipts suis requiren de huiusmodi ipsis

TRAN8KRIPCIJA IZPRAVA.

eorum officiis more alias consueto remouendi babuissent facultatem; in discussione causarum ipsorum non modica scandala euenissent, et multi pauperes Nobites ipsius regni

dampna et precipue iurium eorum alienationem percepissent, cum si per amplius eorum antiqua consuetudine in electione ipsorum prothonotariorum vt predicitar obseruata priuarentur, iormidarentur muhis (x eis maiora scandala, peiora prioribus, in Sclaaonie

prefata

futurum

Quibus sic vt prefertur declaratis, tidem Nobiles Serenissimi principis domini nostri Alberti, Dei gracia Romanorom Regis semper augusti, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. Regis domini nostri naturalis representantem, supplicarunt, vt ipsis circa premissa de remedio iuri consono dignaremur prouidere. Nos itaque, qui inter alias ipsius Regie Maiestatis solicitudines, curas et curarum peruigiies instantias, per nos de ipsius Regie Maiestatis commissione et annuentia speciaii expedientes^ ad huiusmodi rempublicam commune bonum concerneotes, curam sollicitam tenemur adhibere. Eorundem Nobilium declarationibus premisso ordine factis, auditis et intellectis, pro eo, vt huiusmodi prothonotarii seu Con« seruatores sigillorum timore priuationis huiusmodi officiorum suorum pcrcussi in eoruii> dem Nobilium causarum processibus communi et mera iustitia ministran magis .... eisdem Nobilibus Comitatus Crisiensis duximus annuendum et concedendum, imo aonuimus et concedimus, vt uidelicet amodo et in posterum futuris temporibus vniuersis iuxta eorum antiquam consuetudinem, qua per quesdam ipsius Regni Sclauonie Banos vt prefertur a quibusdam precedentibus temporibus priuati et destituti fore perhibentur, prothonotarios seu conseruatores sigillorum pro discussione cau$arum ipsorum eis per nos et futuros eiusdem Regni Sclauonie Banos assignatonim et assignandoninif eligendi, et tandem culpis huiusmodi prothonotariorum exigentibus eosdem de eiusmodi eorum officiis remouendi liberam habeant facultatem. In cuius rei memoriam presentes litteras nostras nostras sigillo nostro impendenti communitas, eisdem Nobilibus duximus concedendas. Datum Crisii predicta tertia die termini prenotati. Anno Domini Miilesimo Quadringentesimo trigesimo nono. in suis iuribus

posse eueoire.

nobis tanquam personam

•

Comissio propria domine regine Dei gracia Hungarie Dalmacie Croacie etc. regina Austricque et Stirie ducissa, nee non marchionissa Morauie etc Memorie commendamus significantes tenore presencium qu bus expedit universis quod nos» que summi opificis opituvera et lante dementia, ad regie, paterne scilicet sublimitatis solium, tamquam corone fideet sacre legittima regni huius heres, euocata, singulorum nostrorum lium commodis et profectibus perspicaciter inuigilare et sollicite attendere, ac vnumquemque iuxta propriorum meritoium qualitatem remuneratione congruenti teneamur premiare; longe tamen potius atque competentius, nedum commuot, venim etiam naturalis ordinis lege suadente, talibus nostre maiestatis ac sacre ipsius regni nostri corooe fidelibus amplioris et vberioris libertatis brauio debemus assistere, quos sicuti coosanguineitatis copula, sic non minus, immo fortius pcrfecte deuotionis integritas nobis con* iunctos et caritate astrictos fore propensius representat. Sane, sicuti his respcctibus, sic non minus, imo potissime sagaci consideratione, reuolutis multiphariis pergrate et reuera commendande fidelitatis obsequiis, virtuosis gestis et sinceris complacentiis, quibus ab olim progenitores fidelium nostrorum illustrium principum, Friderici et Vlrici Olie, Ortenburge et Zagorie comitum, fratrum seu consanguineorum nostrorum carissimorum, tam generis altitudine et nobilitatis prosapia. quam etiam slrenuitatis perfectione fulgentes, diuis Hungarie regibus, post sese in solium huius regni Hungarie succedentibus, semper et ab eo tempore, quo iidem corone eiusd regni subiectione fuere astrictt, tmudabiliter et studiose gratos se reddere curarunt. Demum quoque ipsi Fridericus et Vlricut comites, ab eisdem suis progenitonbus non minus morum et strenuitatis constantiam, quam nature sumentes originem, nequaquam ab ipsorum exorbitantes virtutibui, quin imo commcndandam eorum famulandi comitando (comittendo) solertiam, primum quondam excellentissimo et victoriosissimo benedicte memorie principi, domino Sigtsmundo, Romanorum imperatori ac Hungarie, Bohemie etc. regi, patri nostro carissimo, constantia operosa vsque felicem sue vite temporalis oc'casum; et tandem, eo defuncto. felicis recordacionis sereniMimo ac inuictissimo principi quondam domino Alberto, Romanorum et dictorum Hungarie ac Bohemie etc regi, domino et marito nostro precarissimo; tandemque ipso.^diuino iudicto de medio sublato, etiam celsitudini nostre, veluti legitime regni huius heredi, in regimine ipsius more orpbanitatis degenti, specialiter prefatus Comes Viricus tam operatione peruigili, quam consilio prouido studuerunt multipliciter complacere. Pretextu quorum cupieotes ex nunc. 10. (Str.

Nos

167.).

Elizabeth,

—

XVn

PRILOO

II.

prout promtis affectibus largius intendimus in futurum eorum beneplacitis, quorum obtentu nobis instanter suppiicarunt, aliquantisper respundere castellum Koztanicza vocatum, ex appellato, et ipsius fluuii insula altera parte fluuii Zawa nuncupati, in quodam fluuio ac in comitatu Zagrabiensi habitum et existens, quod alias quondam Ladislai Toth de Zumzedwar prefuisse et per defectum seminis eiusdem in coronam ipsius regni nostri rite et legittime deuolutum lore perhibetur, item etiam totum et omne ius regium, quod aliis in eodem castello Koztanicza et suis cunctis pertinentiis, tam preuia ratioiie, quam qaibuscunque modis, caust$ et rationibus haberemus, et dictam coronam regni nostri nostramque concerneret maies'atem, simul cum omnibus ipsius castelli Koztanicza oppidis, districtib'js, villis, prediis, allodiis, possessionibus, foris, tributis, vadis, pertinenciis et utilitatibus, utilitatumque quarumlibet integritatibus, quocumque nomine vocitatis, ad idem scilicet castellum Kostanicza et suas pertinencias, huismodique ius regium de iure spectantibus et pertinere debentibus, sub suis et earumdem veris metis et antiquis, prout idem et easdem pretactus quondam Ladislaus Toth, dum vitales carpsit auras, tenuisset et possedisset, ex certa nostra scientia et animo deliberalo, prelatorumque et baronum Dostrorum ad id accedente consilio prematuro, prefatis comitibus Friderico et Ulrico ipsorumque heredibus et posteritatibus universis omni eo iure, quo nostre incumbit collacioni, dedimus, donauimus et contulimus, imo damns, donamus, et conferimus, plena authoritate regia, qua fungimur, vti heres regii regiminis predicti, iure perpetuo et irreuocabiliter tenendum, possidendum, pariter et habendum, saluis iuribus alienis, harum nostranim vigore et testimonio litterarum mediante. Datum Bude, in festo beati Pauli primi heremite. anno domini millesimo quadringentesimo quadragesimo.

Commissio propria domini regis. Wladistaus dei gracia Hungarie, Polonie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Lithwanieque princeps supremus et heres Russ'e significamus tenore presencium quibus expedit vniuersis. Qjod nos habentes debitum respectum ad grata et accepta ymmo laudum praeconio attollenda obsequia atque serviciorum merita, sed et sinceras complacencias fidelium nostrorum egregiorum Sigismundi et Caspar filiorum con dam Castellan de Zenthlelek, quibus ydem vti a certo didicimus primum condam excellentissimis felicis recordii principibus dominis Sigismundo Romanorum imperatori semper Augusto et Alberto regibus Hungarie etc, predecessoribus nostris, ac tandem maiestati nostre a principio eleccionis et coronacionis nostrarum in regem huius regni nostri Hungarie diuina disponente clemencia solitis cerimoniis et sollempnitatibus ad id correquisitis preeuntibus, feliciter factarum, vsque impresenciarum in omnibus que nobis placibilia regnoque nostro vtilia fuere se nobis gratos reddere studuerunt et acceptos Signanter autem prelibatus Caspar nuper, dum cum fideli nostro magnifico Frankonc de Tallowcz Regni nostri Sclavonic bano ad ca strum nostrum Zrebernek vocatum, quod eotunc per quamdam notabilem Turcorum potenciam obsessum ab eadem propter paucitatem et defectum victualium capi et obtineri ac in manus Turcorum predictorum deuenire timebatur, plurimis diuersorum generum victualibus io idem castnim pro conservacione eiusdem et hominum in ipso existencium sustentacione impositts, abinde versus propria regrcdi voluissent, prenotatus Caspar sicuti et antefatus Franko banus ex tradicione quorumdem perfidorum Boznensium captivitati dictorum Turcorum exiitit mancipatus. Demum vero tempore intermedio idem de captivitate pretacta, licet ODD sine grandi persone et booorum suorum dissipacione ac detrimento, divioa favente clemencia liberatus et in banc civitatem nostram Budensem ad instar ceterorum regnicolamm nostrorum ad maie.statem nostram adveniens, non multisque diebus interpositis per nos de cons'lio prelatorum et baronum nostrorum ac regni nobilium in certis legacionibus culminis nostri et tocius huius regni ad Omorath dominum Turcorum per nos tninÂŤmistus et peractit ioibi tam prudenter et provide ac sapienter quam solerter cum ipM> domino Turcorum huiusmodi rebus et negotiis pro quibus expediendis iliac deputatus fuerat, abindeque nobis ac prelatis et baronibus nostris responsa per antefatum dominum Turcorum sibi data deferendi, grata nobis et toto regno huic obsequia exhibuit et impendtt. Quorum intuitu volentes ipsos Sigismundum et Caspar, sicuti imposterum amplius inteodimus, ftliquo nostre remuneracionis donario reddere consolatos vt iidem gustata nostre libe-alitatis dulcedine ad ampliora nostra et sacre huius regni corone. servicia feruenciut tncitentur, universal et quaHHl>et possessiones et porciones possessionarias corumdem Sigismundi et Caspar in Crisiensi et de Posega comitatibus habitas qualitercunque ceoseantur consequenierque populos et iobagiones in eisdem pro tempore 11. Str. (189).

Nos

TRANSKRIPCIJA IZPRAVA.

XVII

commoraotes ab omnt solucione proventuum mardurinalium, qui alias forton aut lucrum camcre vocari possunt, nobis et fisco regio provenirc debeDtium, imperpetuum et irreuocabiliter graciose eximendos duximus et exonerandos ac ipsos proventus mardurinales ipsis Sigismundo et Caspar heredibusque et posteritatibus eorum vniversis relaxandoi immo ex mi m us exoneramusque et relaxamus presencium per vigorem, quocirca vobis fidelibus nostris dicatoribus et exactoribus pretactorum proventuum mardurinalium alias ferton aut lucrum camere voc'atorum pro tempore constitutis presencium ooticiam habituris firmissime precipimus et mandamus, quaienus amodo imptsterum et deinceps perpetuis successiuis temporibus

vniversos antefatos populos et iobagiones prctitulatottim Sigismundi et Caspar in quibuscunque possessionibus et porcionibus possessionariis pro tempore comorantes ad ipsorum proventuum mardurinalium solucionem quovis modo arctare et compellere aut ipsos proventus ab eiÂť^dem petere et exigere aut extgi facere siuc anotatos jobagiones hac racione impedire molestare dampmficareque seu qucquo modo perturbare nuUatenus presumatis nee sitis ausi modo aliquali grade nostre sub obtentu, presentibus perlectis exhibenti restitutis. Datum Bude feria quarta proxima post festum Beati Mathie apostoli, anno domini millestmo quadringentesimo quadragestmo tercio. 287.). Commissio propria domini Regis. Ladislaus, Dei gracia Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacic etc Rex, Austricque et Styrie Du.x, nee non Marchio Morauie etc. significamus tenore presencium, quibus rxpedit vniuersis: Quod inter ceteros nuncios regni nostri Sclauonie ad nos missos, nostre Celsitudinis uenientes in conspectum E^regii et Nobiles, fideles nostri dilecti Henningus miles de Zumzedwar et Petrus Alius Ceorgii de Byzad, Nuncii vniuersitatis Nobilium ac aliorum possessionatorum hominum Comiiatus Zagrabiensis, in ipsornm ac eiusdem vniuersitatis nominibus et in personis, nobis ac Prelatts, Baronibus et Consiliariis nostris exposuerunt in hunc modum: Quod preteritis temporibus Vicebani dicti regoi

12. (Str

Nos

nostri Sclauonie,

dem

nee non Comites ac Vicecomites

Judices Nobilium Comitattium eiusprouentuum mardurinalium, nobis

regn', item dicatores et exactores collectarum seu

ex eodem regno de antiqua consuetudine prouenient um circa dicationem et exactionem eorundem prouentuum, plures nouitates ipsis Nobilibus et possessionatis hominibus ac jobagionibus eorundem, non solum onerosas, verum etiam plurimum dampnosas adinueniendo indux ssent, et a multis iam temporibus preteritis incolas eiusdem Regni nostri diuersimode grauassent. Inter quas precipue bee essent: Quod vnumquemque villicum, qui ab huiu^modi coUecta mardurinali omnino supportatus esse deberet, in vno floreno auri dicare, nee non de singulis dicis sex denarios Soldinos, item de vnoquoquc sigillo similiter se.x denarios, et de quittancia seu expeditoria duodecim denarios extorquerent. Item per poitarium seu hostiarium ipsorum exactorum mardurinalium a quolibet viilico intrante vnus denarius, et de singulis dicis similiter vnus denarius exigeretur et reciperetur. Preterea inquilini seu seruitores ipsorum Nobilium et possessionatorum hominum apud curias eorundem residentes, quibus, sed et coniugibus et liberis ipsorum uictus cottidianos per dominos eorum ministraretur, qui ad solutionem huiusmodi coUecte mardurinalis minime tenerentur, provt etiam nee ab antiquo tempore dicati exstitissent, in medium aliorum ad soluendum dictos prouentus artarentur et compel lereotur. Et vltra hec tempore exactionis huiusmodi mardurinarum diuersa victualia hominibus et equis necessaria, per villas in rebus ac in pecuniis vltra debitum exigerentur, multisque aliis diuersis adinuentionibus incoie dicti Regni nostri Sclauonie et Comitatus specialiter 2^grabiensis prefati grauarentur et opprimerentur. Quod in maximum preiudieium ipsorum Nobilium et possessionatorum hominum cederet, oppressionemque pauperum atque dampnum. Supplicarunt itaque prefati Nuncii auis et aliorum quorum supra nominibus nostre Maiestati humili prccum instantia, vt eisdem circa premissa regali subleuamine prouideremus. Vnde nos, qui cunctorum nostrorum sut>ditorum nobis fidelium ex officio nostri regiminis, casus nociuos per consueta remedia reformare, ac iniuste grauatis et oppressis regia prouidentia solemus subuenire. Supplicationibus predictis regali pietate exauditis et clementer admissis, volumus, vt amodo deinceps et inposterum huiusmodi prouentus mardurinales in dicto regno Sclauonie et Comitatu Zagrabiensi iu.xta dis{>ositionem quondam Serenissimi principis domini Sigismundi Imperatoris et Regis Hungarie, aui nostri, eodem modo, quo prouentus lucri Camere nostre in hoc regno nostro Ilungarie dicantur et exiguntur, vt porro de singulis quoque portis vnus florenus auri aut valor eiusdem sine aliqua nouitatit inductione consueto tempore exigatur. Quocirca vobii fidehbus nostris dicatoribus et exactoribus predictorum prouentuum mardurinalium in

XVin

PRILOO

II.

Sciauonie, ac in dicto Comitatu Zagrabiensi nunc constitutis et in harum serie firmiter precipientes mandamus, quatenus amodo in posterum omnibus affuturis temporibus prescriptos prouentus mardurinales secundum predictam dispositionem seu ordinationem tempore consueto a populis et jobagionibus iam fatorum Nobilium et hominum possessionatorum dicti regni nostri Sciauonie et signanter Comitatus Zagrabiensis exigere et leuare debeatis, nee quidquam amplius pro dica, uel sigillo aut quittancia, uel etiam portario seu hostiario vestro petere, seu vitra debitum aliqua victualia in rebus aut in pecuniis a villanis et villicis predictis exigere seu extorquete aliquatenus presumatis. Volumus etiam, vt villici et inquiiini seu seruitores predict! contra antiquam dicti Regni nostri Sciauonie consuetudinem in huiusmodi dicatione non connumerentur, sed a talium prouentuum solutione iuxta priorem consuetudinem omnino liberi sint, et supportati habeantur, secus facere non ausuri in premissis. Presenies autem post lecturam semper reddi iubemus presentanti. Datum Bude in festo Beati Mathie Apostoli. Anno Domini Millesimo quadringentesimo quinquagesimo septimo. Regnorum nostrorum Anno Hungarie etc. decimoseptimo, Bohemie vero quarto. prefato

futomm

Regno nostro

constituendis,

^f^

^& iff

i|^

^4-^ f^

IT nif

:tx .

.....

i^^

X. '^i^

.4-.

'" •f

^^^'m^^t^^^tMt^t^t^^^^^t^^^^'^^^^'^'^'^ H$ t

(.« 5i

m^^^mt^^-m

•

r?^

* 5^ *

^^-

*-^ «t«r«lt«lt#t«lt»t«t®t«^i«.l

irfi «'^'?#'

•4

?[;

5f,f«

4^ ^ iff -^

f&i

îffî|t*i|f*i|^î(f*^*

University of Torontt

Library

DO NOT REMOVE i$>*iff*i$f^^^5$f^i$f*^*ijf^^*i^*<$>

THE

CARD

FROM ^t^.i^ t^« i«^ :"^ : ^ t^i^i^ t« t "i.^ t» r$« :'«^ : a^ :«j : a^ :»jj'i »*m^'i i

THIS

POCKET

f$tî8f^ff^*$îsfî6fîGf^^î^#fsf

AcsM

i$f

iSf

i$f

•

ijf

iff

* i>

iff

^{f

ijf

iff

-t

fffi

ijf

>iffîff-îffîffîff*i|fî>*i$fî$f*< i$^^v.

vrîffîffîffîffîffî^fîl^

'if-*iff*iff*i>fî|f*iff*ijf*iff*i|f*iff*iffîf îf^4-iff4fff44ff4>if(îff'îf(<«'if^<#^<»iff-f5f^<f

K9c

Xte

<iaw

MUt

ic^

Library Oird Pock*t

L0WE*MART1N CO. UMTm

•

Ti»^f«T«s ri**s»iisJBiE:i