Zbirka hrvatske ljubavne poezije - 31. Vrazova Ljubica by vrazovaljubica

Zbirka hrvatske ljubavne poezije 2019.

31. Vrazova Ljubica „Tvoje tijelo - moja kuda“

Samobor, 2020.

Vrazova Ljubica

„ Stajao sam ispred grada grad bez vrata ja bez ključa.. vraćam ti se zato jer je tvoje tijelo - moja kuća“ Arsen Dedid 2

Vrazova Ljubica

Uvod ... u planetarnu priču o ljubavi

Mogla bih započeti ovu knjigu na bezbroj različitih načina. Jer bezbroj je načina na koje ljubav i poezija djeluju na svijet, na nas. Postoje ljudi koji dišu, stvaraju, žive od jutra do jutra, od godine do godine. Neki bi to nazvali „Od Ljubice do Ljubice“. I svaka se godina od Ljubice do Ljubice ispunjava s pregršt raznih zbivanja u nama i oko nas. Ova godina, koja upravo protiče, puna je takvih promjena i previranja kakva nitko nije očekivao. Listam. Iščitavam stihove, osjedaje, razmišljanja koja su se odmarala tijekom vremenskog razdoblja od skoro cijele jedne godine. Ne znam jesu li se promijenili ti osjedaji i razmišljanja opisani u njima. Znam da su se promijenile okolnosti čitanja istih stihova od dana kad su bili javno pročitani do danas, kad ih primam sa zahvalnošdu u tišini mojeg radnog kutka s pogledom na svijet. Svijet koji se utišao za jedan gromki glas pun značenja... koji se umanjio za pogled pun ideja. Otišao nam je naš Joža. Otputovao je u predjele u kojima ovdašnje brige ne postoje. Nama preostaje da se snalazimo ovdje, gdje se, mogude, iz korijena mijenjaju naši pogledi na svijet koji nestaje i pretvara se u nešto novo. Hodemo li biti svjesni u što se pretvara, i pisati o tome u nekim novim Ljubicama? Kako demo se u njemu snalaziti? Jesmo li dovoljno mudrosti upili od dragih, vrijednih prijatelja poput Jože koji su otišli prije nas... vrijeme de pokazati. Bio mi je drag. Jasno izraženih stavova i ozbiljan u očekivanjima, a opet dobar u duši. Duhoviti pokretač pun duha. Josip, od milja zvan Joža, Prudeus svojim je idejama i njihovima ostvarenjima bio velik za naš grad. Tako su one rasle i šire od ovog našeg lijepog područja. Stvorio je izuzetno mnogo za jedan život, od čega nepregledno mnogo trajne vrijednosti. Pregled toga ostavio je u nasljeđe u Zbirci radova i umjetničkih djela darovanoj Osnovnoj školi Samobor(Jožina soba). Kad se želim prisjetiti, prošedem među izlošcima i svaki put otkrijem još nešto novo. Jedna od ključnih osoba u pokretanju ali i nastavljanju, razvijanju bogatstva ideja naše Ljubice. Ali, nije zadržavao za sebe. Uvijek poklanjao, darivao druge svojim zamislima. Tako su uz njega i nakon njega marljivi kojima je stalo nastavljali i još uvijek to čine. Zahvalni smo. Prema potrebi i kritičar i motivator. Koliko je bio ispunjen patnjom, toliko je bio preplavljen ljubavlju. Međusobno su se nadjačavale toliko da smo i svi mi oko njega osjedali njihovu snagu. Ovisno o trenutku susreta, ponekad je izbijala bol, ponekad ljubav. Ja sam najčešde prepoznavala ljubav koja dušu melemom svojim oblaže, umirujudi tragove borbe. Zadivljena nepresušnim izvorom ideja i bogatstvom znanja koje je nesebično dijelio s drugima, uživala sam u našim susretima. Otišao je, a mi bismo se rado još družili s njim, oslobađajudi se u beskrajnoj kreativnosti s njim ruku pod ruku, rame uz rame, oči u oči. Rado bih razgovarala s 3

Vrazova Ljubica

njim o spoznajama koje se pojavljuju proživljavajudi prvu polovicu ove čudne godine u kojoj se trenutno nalazimo. O tome kako se svijet jako, duboko mijenja. Ljudi se mijenjaju. U svakom slučaju, svjedočimo promjeni kakvu mislim da do sad nitko na taj način nije doživio. Jesmo li bili spremni na to? Pojavio se virus koji se proširio po cijelom svijetu. Kako smo globalno povezani, vijesti o tome putuju brzo. Pod utjecajem službenih uputa, kako bi se što prije i što bolje međusobno sačuvali od zaraze, primorani smo fizički se udaljiti jedni od drugih, kažu. Moramo se suzdržavati od zagrljaja i prijateljskih poljubaca, srdačnih pozdrava s ljudima koji su nam dragi. Moramo vježbati ponašanje koje je u suprotnosti ljudskoj prirodi: zatomljavanje potrebe za toplinom drugog ljudskog bida. Možda je previše ljudi u novije vrijeme tu mogudnost- primanja i pružanja ljubavi drugom ljudskom bidu, uzimala zdravo za gotovo. Jer, lako nas ponesu razni drugi interesi kad se osjetimo sigurni okruženi ljubavlju, pa tražimo dalje... Zato mi se i čini važno nastaviti iz svojih osobnih središta svijeta širiti ljubav. Jer, kod svih promjena, a pogotovo ovako korjenitih kakve su nas snašle, ljubav utire puteve, ugađa smjerokaze, daje smisao. Jedan od načina pokazivanja naša je poezija. A zatim i ove večeri ljubavne poezije. Tako se ljubav iz ovog našeg središta svemira širi posvud. Poput etera uglavnom nevidljiva, nečujna, nedodirljiva a opet se itekako vidi, čuje i osjeti njena odsutnost kad nestane. I prisutnost kad se pojavi i postoji. Od svih sposobnosti koje je dobro razviti tijekom života, ovih se dana čini jedna od najvrednijih sposobnost prilagođavanja promjenama. Pogotovo onim iznenadnim, neočekivanim. Jedna od prvih takvih, a nama, rado okupljenim na večerima ljubavne poezije Vrazovoj Ljubici posvedene, gubitak je, iščeznude, našeg dragog Jože. Kao da je planirao zaokružiti baš prvih trideset godina. A mi bi još druženja s njim... na žalost, jedino kako to možemo, je pisati, čitati, slušati, razmišljati, pa opet pisati i tako ukrug... često ga se sjetim. U raznim životnim situacijama, a posebno iščitavajudi stihove pjesnika koji s takvom ljubavi, žarom i voljom dolaze. I pišu. Čitaju. Slušaju jedni druge. Uživajudi oplemenjuju. Kako kažu, srede ima to više što ju više dijelimo s drugima. Tako je i s ljubavlju. I prilagodljivi, sredom, kakvi jesmo, našli smo načina da i u ovim najčudnijim vremenima ikad, pronađemo izdržljivost, prilagodljivost, ljubav duboko u sebi i dijelimo ih sa svijetom, sa cijelim planetom. Onako kako smijemo i možemo. Ova je knjiga još jedan pokušaj borbe za ljudskošdu sada, kad je posebno opasno da se baš ona izgubi, nestane poput našeg dragog Jože... Bila je to Vrazova, o kojoj je tako lijepo promišljao, ali negdje tiho u sebi ponekad ju zovem Jožina Ljubica. Vanda Bartulica *Listajudi facebook stranice na kojima je Joža rado razgovarao sa stvarnim ljudima u tom zamišljenom prostoru, naišla sam na jednu od njegovih objava... kao da mi je odgovorio na razmišljanja:

Vrazova Ljubica

Josip Prudeus

u ovom trenutku razvidna mi je tek žudnja za promjenom

u svemu tome znakovito je i vrijeme možda zadnja bjelina

nesklon sam crnoslutnjama na užetu škripe

ukočene bijele košulje biblijski uokvirena su vremena zbivanja vrijeme padanja vrijeme dizanja vrijeme klijanja vrijeme zrenja svemu su previđene promjene pa čak i za voljenje

neporecive izmjene znači kada otopi snijeg zgrade de ponovno porasti 5

Vrazova Ljubica

i sve ostalo izadi de i udi u zadane okvire

stoga nema druge ponuđeno vrijeme valja upotrijebiti učinkovito bez grčevitih napora posebice besmislenih otpora

pokušavam prihvadenu spoznaju udružiti sa snijegom suženom okolicom hladnodom okruženom okolinom rodbinom prijateljima znancima uglavnom to zadani okvir

preostaje zadovoljstvo pročačkati vatru unutra u sebi u sobi iza zatvorenih vratnica 6

Vrazova Ljubica

slobodan raditi ili razvlaÄ?iti dosadu od zida do zida

pod moju koĹžu stanem jedino ja svoj stanar sebi podstanar i gazda ps zatvaram prozor uselivĹĄi tek vedru nod

Vrazova Ljubica

Pozdrav Josipu Joži Prudeusu

Dragi prijatelju Joža, ja ne priznajem da su ovo prvi Ljubičini susreti bez Tebe. Ne, oni zanavek buju s Tobom a Ti buš navek s pjesnicima vu Samoboru! Pjesnički susreti Vrazova Ljubica, to si ne samo Ti zamislil u onoj teškoj 1989. godini kada je u sluhu svakoga hrvatskoga domoljuba tutnjela takozvana „hrvatska šutnja“ preoblikujudi se u odrješito NE okupatorima ne samo hrvatskoga jezika i njegovu uništenju, Ti si imao volje, snage i mudrosti utemeljiti pjesničke susrete ljubavnoga pjesništva u Samobru jer dok je pjesnika bit je i jezika, a čim je jezika bit de i pjesnika, a čim je pjesnika bit de i ljubavi, a čim je ljubavi bit de i nas. Joža dragi, hvala Ti! Na svemu. Toliko si dobra napravil kak da si živel najmanjše tri života, ne jedan. Ne bum o tom sada govoril, vse piše, čital sam. Hvala Ti i za knjigu Tvojih izabranih pjesama koju si mi poslao, negdje na tepihu je ili na parketu izpod knjižne police u Zagrebu; otišli smo na jug dan uoči potresa, čim je bilo jasno da od obilježavanja mojega 80. životnog ljeta u Društvu hrvatskih književnika nemre bit nikaj, ali čim budemo mogli vrnuti se dimo, našel je budem i ponovo čital s uvažavanjem, kak i dosad, u mislima i u srcu s Tobom. Tako je puno zajedničkog, čega često i nismo bili svjesni: oba učitelji, oba pisci za djecu, oba urednici publikacija za odgoj i obrazovanje, oba zaljubljeni u kaj... (U Samobor dolazim od 1958., tu sam, kao student, proveo zimske praznike 1960., tu sam bio sudionik prvih susreta Vrazova Ljubica na kojima je postavljena prva ploča sa stihom na njoj, ona tada najstarijemu među nama, Dragutinu Tadijanovidu (1990.), nastojim do svršetka života ostati vjeran lijepom i jedinstvenom Samoboru. Ne, ovo moje namjerno uplitanje kajkavskih riječi u službenu nam štokavicu nije dodvoravanja radi, nikada to ne radim, nego i ja sam, kak i ti, bil navučitel, ja v Međimurju, takav je i moj kajkavski; tamo sam ga zavolel, konačno njim i propisal. Ti si znao kako sam pobornik jedinstva sva tri hrvatska narječja i kako ne dopuštam da nas svedu samo na štokavicu, iako sam rođenjem štokavac. Sva tri naša narječja zajedno čine da imamo, gledano leksički, jezik bogatiji od svih drugih slavenskih jezika kao i od vedine ostalih. Tvoje stihove volim i cijenim prije svega jer su vrijedni i jer trajno bogate hrvatski nam jezik. Zauzvrat Vašoj dobroti, darovat du vam jednu skromnu, ad hoc nastalu prigodnicu u čast svima nama dragom i zbog njegove neupitne dobrote voljenom Josipu Joži Prudeusu. Serbus!

Stijepo Mijovid Kočan 8

Vrazova Ljubica

Stijepo Mijovid Kočan Josipu Joži Prudeusu u spomen Rečem li Joža Prudeus to dojde kakti Pro Deo od Boga u Bogu Deus ti Joža - amicus meo Kam si to k vrabcu odišel nu razmem te - boljše je tam i ja bum skoram ti prišel tak da ne buš bil sam Lepa je varoš Samòbor Z Tebom još liepši - baš tak Svevišnjeg bio je izbor put k Njemu da Ti bu lak Spomènka zdigli Ti buju to sanjam – nek slave taj čas Tvoj stih da vide i čuju „NA DOBRO SVIMA OKO NAS“ (Đurinidi ,Konavle, 9/6/2020.)

Vrazova Ljubica

VEČER HRVATSKE LJUBAVNE POEZIJE 2019. Od Stanka do Arsena putujemo putem ljubavi, ideja i stihova...

LICE

Ispred GRADa U gradu Ispred grada

OČI

VRATA

USTA RIEČI MALENE, PJESNI NEBROJENE...

KLJUČ Tvoje TIJELO - moja kuda

Vrazova Ljubica

LICE

Ispred GRADa

Svaki grad kojemu prilazim Trebao bi, pomislim, Tvoje lice na ulazu Na samo meni vidljivom velikom plakatu Poput štita čuvao bi me od Svih mogudih neugodnosti Od čudnih godina Od strašnih sjena Jer svjetlost iz njega Iz tog tvojeg dragog lica Isijava. VB

Vrazova Ljubica Acija Alfirevid POVRATAK

presahnuo je Tiber moje ga suze ne mogu naplakati ni moji jecaji vratiti njegov huk gdje su njedra raskošne Mesaline suza nemam ni glasa postajem pijesak rasipam se u prostor nod beskrajnu koja nije rimska nije nod

VJEČNOST

prolazim kamenim pločama

u prolazu izmamljujem jedan zvuk iz zlatne lire

Vrazova Ljubica uz njen vrh na preponu rasprostirem svoje tijelo

a na okvir stavljam tvoje ruke

Vrazova Ljubica Ludwig Bauer Daimonion

Wittgensteinu je teško proturiječiti. S toliko poezije i logike pripovijeda o jeziku taj plemeniti Ludwig. Noli turbare... Noli turbare... Klavirskom preciznošdu veze neprekinut potpuri. A ja, kentaur, grubo razbacam pijesak. Jer neporecivo je prije jezika. I osjedaj i riječ izviru ispod slikovitih padina svijesti. Tek kada se prepriča, san prelazi u jezik, a sačuvavši pupčanu vrpcu može postati bajka. Sve je ovo samo isprika što ne mogu točno nazvati ono što ti kazujem usnama, jezikom, dlanom.

Vrazova Ljubica Abdulah Bedirevid LJEPOTA

Igraj se s ljepotom, jer ona je lijepa, samo ne pretjeruj, postade ti slijepa.

S ljepotom nježno, s njom se samo mazi, ne daj joj da vlada, odnijet de te vrazi!

Ona ima bljesak blaženoga sjaja, ako te zabljesne, oslijepiš do kraja.

Tad nastaje tvoje bauljanje slijepo, previše ljepote zna ne biti lijepo.

Domovina često sinove pojede. Najvede ratnike i ljepota žene.

Vrazova Ljubica Ida Bogadi ***

Sjedam se šumskog čovjeka Krupnog, zaraslog u koru Sakrivenih naočala iza očiju Sunce? Nije ga uspavljivalo Bio je kao krošnje u podne Brojala sam lelujanje lišda oko njega Bilo mi je sasvim očito Da smo svi u njegovom snu Koji hoda livadom punom ljekovitih trava

Što je on postao Zatvoren u dva lijesa i zaliven betonom Nisu zavijali psi Niti prhalo raskidano vrijeme Sve je jednstavno udahnulo i prestalo Otkucavala je ponod Smrt- bijela kost Mršavi sivac i on na obzorju Nepomično gledaju izgubljenim licem Galebove koji kričedi vrtlože nebo Zapljusnute krošnje i ulice valovima

Zaboravila sam Koliko i što trebam prodi

Vrazova Ljubica Da bih se vratila U lijevak ptičjeg plesa Kao riba dubokog mora Do zlatnog lubina Kraj šumskog čovjeka

Vrazova Ljubica Božica Brkan Ljubavni triptih: pjesma druga, Rebra

rebro po rebro čokolade vrlo crne zbog visokog postotka kakaa kao da kakaovac uopde ne izumire rebro po rebro kao adamovo odlamaš i dodaješ mi odsutno globam grizem kao led sladim se hladnodom sladim se gorčinom toliko je crno rebro da mi je život više gorak nego sladak crne mi se misli čim pomislim bi li mi tako olako dodavao svoje rebro ved to što moram razmišljati diskvalificira nas na katehističku storiju za koju ved tisudljedima utvrđujemo je li suštinska ljubav ili je suštinska vjera kao da i ljubav nije vjera vjerovanje povjerenje morala bih se zadovoljiti da me poslije ovoga deserta izvedeš na rebarca kakva baš voliš lakirana sjajna glazirana bila kineska ili američka samo da nisu ova naša svagdašnja samo da nisu naša domada lagano prodimljena samo da nije ovo naše kao da i to nije tek ljubav

Vrazova Ljubica Zlata Bujan Kovačevid Zamka prostora i vremena

koji sraz koje plavne vode vremena zapljusnuta dvorana tlo ispod nogu nestaje zakriven kao uvijek iza sviju iznova lako prepoznat taj od roda moga

zrak svjetla u šarenici boje obrađenog drva budude lađe ruka gladi glatku površinu dok moje lice sudbom izdjelano počinje blijedjeti u zamišljaju

teško se kidaju veze plemstva bliskoga čak i nadimak nam je isti i davni nam pređi sozali bjehu još samo jedan zor još djelid grgoljava glasa uz bljesak bjelcatog osmijeha još komadičak vedrine i ovo zemaljsko svršava sladost je bila samo na vidiku

žudnje izronjene

Vrazova Ljubica iz sviju prethodnih života tjeraju me odavde vrištim a ipak du pjesmom izadi

P.S. iza vela strpljivo čeka onaj vjerniji

Vrazova Ljubica

OČI

VRATA

Tvoje su oči Moja vrata u svijet Prozori Zavjesama Tvojim trepavicama Zaštideni Ukrašeni Svijet titra Moj izlaz na ulazu svijeta Vrata VB

Vrazova Ljubica Lidija Dujid Clickbait

Sparili smo Lanu i Coetzeea -

kojega po Vuku prevode Kuci-

i sve je odmah zamirisalo na Damu sa psidem, šetalište, Čehova i 1894.

Zažutjeli smo Lanu i Coetzeea ljubavnim koktelom između stogova kamelija u maglenoj opatiji na čijim krovovima radnici smjenjuju galebove, a Faktograf registrira galeriju silueta bez provjerljive veze sa stvarnošdu.

Prinijeli smo Lanu i Coetzeea kao žrtve klikabilnosti mačkama što glume sfinge na ulazu u veljaču – leđima okrenute moru koje sve plide zaranja po nove zagonetke.

Vrazova Ljubica Biserka Goleš Glasnovid TVOJA TERINA

Ne smijem te dodirnuti a tako sam ti blizu I gledam te ujutro tmurnog i tamnog u podne blistavog i otvorenog bijelim lađama i zahrđalim tegljačima u sumrak ružičasto obzorje prislanja se na te i otvaram balkone i svoja ramena tvom mirisu i dahu

Te godine nisam smjela do tvojih glatkih crnih školjki (kažu da su ti vode preopasne a ja nisam odavde) a nekad sam kao da nije bilo tako davno u prah mrvila tvoje crne glatke školjke i umetala ih na terinu sredinom koje ili je to bio tvoj ružičasti obzor sunce izvire iz vodene tame

Vrazova Ljubica Stanka Gjurid Jutro

Jutro se ukopava u mene. Pauci još nisu napustili svoje mreže tu na glatoj površini tijela koje udiše san. Nestat de čarolije čim nasrnu na nas budni očajnici u želji da nas razdvoje. Očišdene od dodira naprosto de podidi nas i odnijeti na rukama, kao što se djeca odnose i usnuli.

Vrazova Ljubica Cvijeta Grijak Diptih

Sjajnih očiju, razdrljene košulje, svisoka, kaže da me voli. Još je topao od tijela meni nepoznate žene, i pun tjelesnih mirisa, poslije ljubavnog grča. Kaže da misli na mene dok je s drugom. To je samo seks bez ljubavi, kaže. Ne želim biti mazohist. Ne želim znati s kojom je po redu, i što joj govori dok dahde nad njom. Ne, ne želim znati. Želim da ga ne volim.

Mutna pogleda i krvavih očiju, grli bocu piva ili što drugo dohvati. Može i bocu ruma za kolače iz špajze. Čini se da bi popio i Pitralon iz kupaone kada je u krizi. Zatrovan pidem i cigaretama, sebe ne osjeda. Baca u nepovrat trenutke života, daleko od naših tijela, od osjedaja, daleko od moje želje za njim. Negdje izgubljen putem, siromah, oholi se nad blagom života, i ispričava po ne znam koji put. Ostajem gladna i žedna njegova tijela.

Vrazova Ljubica Mate Kavelj BIJELA RUŽA

Draga, redi du ti večeras Pjesmu o ljubavi U tišini nodi Poput ruže bijele Jer tišina je san Koji snivam Za te tvoje usne čedne, Samo dodir ruke Čekam tiho Kao java snom se budi I moje su misli s tobom Kao ruže bijele Procvjetale jutros Molim te ljubljena Ne idi od mene Ni jedan tren Dok bijela ruža miriše Natopljena čežnjom samode I u snu nas bude...

Vrazova Ljubica Toni Keglevid Zaljubljen i tužan

O kako sam zaljubljen u tu bajkovitu ljepotu što cijeli život gledam upijajudi tu divotu.

Te prekrasne šume i polja, brežuljci, rijeke, jezera, najljepše plavo more i prekrasno buđenje zore.

U svoj toj veloj ljepoti samo još fale ljudi, jer jako je malo onih što svijest se u njima budi.

Do kad de trajat' ljepota dok čovjek u njoj spava, oči su moje sretne, sve više me boli glava.

Zaljubljeno dalje trajem u snove se upuštam duge, jer čim sam više budan sve više pun sam tuge.

Vrazova Ljubica Nikola Kristid *** Daleke blizine

Čekao sam... vijek cijeli, dočekao nisam, sad je jasno. Prazan pogled... obzor bijeli, štošta il' za sve... sad je kasno.

Idem nekud tražit... možda sredu, gdje ne moram nikoga pitat sve što hodu i što nedu, makar stao... samcat skitat.

Godine su znake utisnule... bore nove, kosa srebrom sjaji. Riječi ružne... odnos zapljusnule, a prazninu... duša taji.

Kako ostati uspravan, a neshvaden, bez radosti? Cijeli život bi paravan... Dalek... od ljubavi i dragosti.

Sve to farsa jedna jest, mada osta nada iza magle, iza brijega. Crven krov, vrt... i brijest,

Vrazova Ljubica traĹžed' mjesto... novog stijega.

...I samoda je za ljude, i gledanje u daljine... Misled' moĹžda moglo je da bude, al' nespojive... i daleke bile su blizine.

Stoga bolje j svakom svoje, ti na svojoj... ja na drugoj strani. Bolje j biti sam sa sobom, nego biti... sam u dvoje. ***

Vrazova Ljubica Sonja Kušec PRIMAM SE

„ Izađimo!“, rekoh.. Vani se ljeto obedaje, a svibanj je. Svježe pokošena trava sladi zrak tugom i nepovratom i škaklja me u grlu... tjera na plakanje. Još malo i lipe de otvoriti svoje cvjetove i med de potedi duž drvoreda. Savijaš ruku u laktu kao da činiš alku i kažeš: „ Primi se!“ Primam se. Pa kao široka riječna lađa plovim uz tebe. Široka, riječna, spora lađa, mirna i sretna jer ionako nije nikada sanjala da bi mogla biti ptica ili hitra, bijela jedrilica.

Vrazova Ljubica

USTA

KLJUČ

Koju god riječ da mi šapneš Onako, tiho... Ona postaje ključ mojih najtežih vrata...

Vrazova Ljubica Fabijan Lovrid Pjesma o ljubavi 1.

Ljubav je između dvoje ljudi, najbolje mame i tate znaju, nede nikakva roda, sestre i bradu mame i tate daju.

Najljepše plodove svoje ponude sunca svjetlu, onda stidljivo kažu: u ljubavi se sretnu.

A što li rade nodu dok mjesec kroz prozor virka, zašto ne kažu jasno, tko koga tada dirka.

I spavati mu ne da, a onda zaplače čedo, uzalud zvijezde i mjesec, uzalud me tko gled'o.

Nitko vidio nije u nodi ljubavni plam, osim mame i tate i više nisam sam.

Vrazova Ljubica

Vlasta Mažuranid Ti znaš

Ti znaš kako čekati. Ti prepoznaješ moju svirku koja probija i kamene hridi u osami. Ti znaš kako preživjeti duge sate I jauk proljetnog vjetra. Ti znaš kako promatrati moje suze. S čašom vina u ruci koju mi pružaš, snagom modi ohrabrenja uživaš u tišini naše igre ovog strastvenog doživljaja.

Hvala ti.

Ti znaš upaliti svjetiljku našu ljubavnu nakon buđenja.

Vrazova Ljubica

Stijepo Mijovid Kočan ZA KUMULUSIMA

Evo zapao je snijeg – sjenice U njihovoj kudici nahrani Vrabce na drugom kraju terase Počasti kruhom – kao i lani

Ne znaš gdje sam ili možda znaš Tu me s tobom nema ili ipak ima Oblake smo brali slikali trenutke Cijelog prošlog ljeta – ali sad je zima

Ljeto zima jesen mene nema eto Dok ne počneš priču kao da me ima I tada ved tu sam – od riječi i dima

Tamo nad Moluntom za kumulusima...

Vrazova Ljubica

Ivan Mlačid DA SMO LIŠENI VLASTITIH SNOVA

Svako drvo nije samo drvo niti morska pjena nije samo pjena. Jer ne bi Zemlja niti more ne bi bili tako bučni. Ne bi davne pjesme bile žive i imale dušu Za svako godišnje doba nudile odgovore i ne bi se vrijeme zaustavljalo u njima. Jer vrijeme sve stvara i sve drugo rastvara. Niti bi svjetlost tako brzo hrlila da rastjera tamu Da nema pjesama od kojih glasovi titraju kao žice na harfi i da smo lišeni vlastitih snova.

Vrazova Ljubica

Nina Novak Oiseau

Brisanje časa – Stanko Ljubici na njenem grobu – Pod nogami škriplje sneg. Ugrezam se v temo spomina, grebem po podstrešju davnih sanj – molče. Spokoj iskaje med pustimi grobovi predajam sunkom stare se ljubezni. Davno že bi ugasnila, če v življenju doživel vsaj kanec drugačne bi luči. Tebe … več ni. Breznadno zato zaziram se v dni, ko beseda vsaka izžarevala je strast. Nizam zdaj jih le še v zaporedja prazna, brez pomena. Z njimi brišem svoj v večno trpkost ujeti čas.



Predstavnica Vijeda slovenske nacionalne manjine Grada Zagreba

Vrazova Ljubica

Tugomir Orak USKRSNUDE LJUBAVI

Kada uskrsnem, ljubavi, u svjetlosti tvoga pogleda, igrat du se skrivača sa sjenama djetinjstva u rajskom vrtu oblaka, nalik stručku bijelih ljiljana. Sliku mrtve prirode nastalu u trenu života koji je okopnio sa pahuljama snijega, zamotati du uspomenama u tišinu sedefne školjke ispunjene čežnjom za nježnim dodirom usana. I ako igrom slučaja pronađeš sedefnu školjku na vrelom pijesku obale uz mutnu rijeku života, nježno je prisloni uz srce, speri suzama čemera, otvori i prinesi uhu kako bi ti crni biser moje duše u mudrosti svjetlosti šaputao stihove o ljubavi, časti i poštenju, kao što vjetar šapude lišdu u vrtlogu zanosa nosedi ga u vrijeme i prostor koji oduvijek tražimo u ljubavnim snovima.

Vrazova Ljubica

Josip Palada U Samoboru ljubavi

branitelji hrvatskog obrambenog domovinskog rata u nebo bogom pozvani ružno govorimo poginuli mlade duše ratnika nikad ne mogu poginuti samo uniformu promijeniti i vi teško ranjeni ratnici suborci od četnika promašeni živi ste junaci svjedoci ja vas beskrajno cijenim i volim

to je moja ljubav u osamdesetima života

postrojeni u aleji branitelja anđeli naši stoje u vječnosti složni odlučni hrabri vršim smotru ratnik sam zapovjednik mladci od šesnaest do četrdeset godina tako piše na pločama spomena

Vrazova Ljubica četrdeset i osam ih je nebo pokupilo mojih vaših naših odlučnih hrabrih časnih za ljubav domovine živote su dali hvala im hvala im

naša sloboda jezdi i slavi za sva vremena živa je hrvatska domovina mati zemlja država naša slobodna među narodima svijeta slavno korača

ljubica i vraz pružaju im ruke ljubavi kroz zid spomena grad samobor je dobio dvije slavne ulice paralelno stoje uz crkvu i sva ona vjenčanja prolaz pjesnika i aleja branitelja to nigdje nema do u hrvata

Vrazova Ljubica znanih pjesnika stihovi na ploÄ?ama slave ljubav Ĺživljenja

Vrazova Ljubica

Mirjana Smažil Pejakovid LITERATURA I INVENTURA

Život s tobom je literatura pipaš me pogledom hipnotiziraš moje ljupke pogreške oslikavaš sklad duginim bojama ne mariš za uskličnike između treptaja i pogleda

Iz sigurnosti je iznikla zbunjenost oplemenjeno uporište u neizrečenoj fazi

Skidaš mi oklop pokredeš me kao zupčanike osmišljavaš vrijeme u svojoj neuhvatljivosti svijest putuje prema smiraju snovi se sučeljavaju s fantomskom stvarnošdu

Poput mađioničara iz zapešda vadiš natpis „Zatvoreno radi inventure!“

Vrazova Ljubica

RIEČI MALENE, PJESNI NEBROJENE

TVOJE TIJELO, MOJA KUDA

Tvoje tijelo obavijam Tisudama malenih riječi poput poljubaca Poput pjesama Moja kuda Moj dom Ti I Ja

Vrazova Ljubica

Josip Prudeus

Slatke jabuke. Gda lubav prede, mam su tak Ĺžuhke kak Vraz!

Vrazova Ljubica

Goran Gatalica Nepristrane riječi

Golo srce zlorabi prazninu voljenoga bida. Nepristrane riječi igraju se mojom providnosti. Obezumljuje me iznevjereno Uzvišenje koje nosi njena razigrana struja života. Žudnja i bol natežu nebesko remenje. Čini mi se kao da de srce u mamuzama oslijepiti teret bremena ispire naše uši. Sumnje razdiru otkucaje srca. I riječi nas dotiču svojim žarnicama, pa se uvijek vradamo daleki i razvlašteni sunca u očima

Vrazova Ljubica

Miroslav Tičar

U DALJINE

V DALJAVE

Mogao sam napisati pjesmu

Lahko bi napisal pesem

Sasvim običnu i sjetnu

čisto običajno in žalostno

Koja bi nas povela u svijet čuđenja

ki bi naju odpeljala v svet čudenja

Sa mali očima i dahom jasmina

z majhnimi očmi in vonjem jasmina

Negdje bi zaboravili disati prazninu

nekje na poti bi pozabila dihati praznino

Ne znajudi da je praznina sve

misleč da je praznina vse

Kako bi nas osmijeh vodio za ruke

tako bi naju nasmeh za roke vodil

I zaborav pokrio od zlih očiju

in pozabljenje skrilo od hudobnih oči

Ušuljali bi se u sporedne sokake

prikradla bi se v vzporedne uličice

Gdje nas poznaju odjeci koraka

kjer nas poznajo odmevi korakov

I poneki ružmarin sa prozora

in še kakšen rožmarin z okna

Nismo se predali kad je plakalo srce

nisva se predala ko je jokalo srce

Niti smo prokleli sudbinu

niti sva preklinjala usodo

U otvorene dlanove smo sakrili kapi rose

v odprte dlani sva skrila kapljice rose

I otišli u svoje daljine.

in odšla v svoje daljave.

Vrazova Ljubica

Borben Vladovid STREPNJA

Strepim kada si vesela Strepim kada si bolesna Strepim kada si mršava Strepim kada si debela Strepim kada si u avionu Strepim kada si u kudi kada u tvome dvorištu laje i zavija pas Strepim da dolazi netko tko ti želi nanijeti zlo Strepim zbog zemljotresa poplave, požara, prometa jesi li na tome mjestu? Strepim umjesto tebe a ti samo pružaš ruke ususret svome životu

Vrazova Ljubica

Vlasta Vrandečid Lebarid Plavac

Ne znam kad ti polazi autobus za natrag - lagala sam. Bijah bila lagala u startu

Htjela sam da se osvrdeš i čekaš, da pitaš susjede: i klince i starca i časnu sestru, da dugo tako stojiš u mjestu u ovom kvartu

I znaš, nisam otvorila tvoj Plavac.

Nisam otvorila tvoj Plavac od vremena posne večere...

Ponekad pribavim drugi, tvoj ne diram

Vrazova Ljubica Prošlost je lijepa, uvijek je prošlost lijepa...

Sve one godine slatke potiho fermentiram k'o ispod čepa

Ne otvaram tvoj Plavac jer, ako zamislim samo da sjedim kraj tebe, mogla bih preliti čašu godištem gorke berbe

Tek, pogleda tupa, u sate gorkoslatke, zurim u pjenu, u vinsku čipku što se za stijenke glatke hvata i dijeli iz jedne u dvije, u tri čipke!

Vrazova Ljubica

Tena Lebarid Clover above my lips

When I will be dead and forgotten and above me fresh green grass will grow, I don't think that flowers will want to rise, or even ants to pass by, slow... When I will be dead for you I will lie peacefully under wet ground With my eyes opened deep and profound... Rain will refill them often, so I can continue to cry... Wind will dance with clovers cause I was happy to die... Fireflies bottled above my grave, hanged on branches of cypress high In some small backyard in tombstone engraved: God bless this soul,

Vrazova Ljubica her love wasn't returned, Her mild heart we cherish and sent fragmented back to you... In return people will talk and say: her last wish was to plant sunflowers, to remind her of him: He was hers brightest hours She was not his sun, just â&#x20AC;&#x201C; sin... Little bench under tree, for poets to read her about love... If she couldn't have it while walking on earth she deserves it now, even little, from above: In pride among leaves, sprinkled with summer rain In mist inhaled trough roots, spread around her beautiful feet and intertwined with her long hair... Scent of hot air,

Vrazova Ljubica mixed with ground soil and her defeatleft under ladybugs wings as reminder... Count their dots! They tell a story: Every dot represents a hole in her heart failed glory... So when you see heap of bugs that are ladies in red, gaining their dots and each, crying on the clover, proudly in honour of her death; Be still my darling and wait a little longer... then ship the legend forward: In solitude and weeping fate â&#x20AC;&#x201C; not found, we spend our hours... The ones who fall in love with poets will never find their joy, not on earth but deep, deep under clover embowered ground

Vrazova Ljubica

Tomislav Slavko Zekanovid LJETNA TIŠINA

Prava ljetna tišina... Dvije grlice stoje na vršcima čempresa, more... sunce zasjajilo im je tijela od zapada... melodijom bubnja pokušao sam da ptice odlete, gledale su prema zapadu a mi smo se divili ovom trenutku,

plava ljetna tišina, visoki čempres i na vrhu dvije grlice

tišina planina u daljini mirisi trava i grmova boje mora ispuni mi želju jednu mali lahor veličanstveno ljeto ja mislim na tebe.

Vrazova Ljubica Tomislav Zagoda Djevica u adidaskama

Živjela si u golemoj zgradi, nalik na košnicu, stotine stanara, automobila, i lucidnih rješenja u borbi protiv golubova koji nasrdu na balkone. Tvoja je soba gledala na zapad.

Ja sam kisnuo pod njom i izgarao u vrudici, one godine na pragu novog tisudljeda kada je američka svemirska letjelica ušla u orbitu asteroida 433 Eros, a ruska podmornica Kursk potonula u Barentsovu moru.

Ti si bila u sretnoj vezi s mojim najboljim prijateljem, a ja sam hinio da te ne primjedujem.

On ti je nadijevao svakojaka glupa imena

Vrazova Ljubica koja su redom završavala nastavkom- ica: Mimica, Ljubica, Mrvica, Slatkica, Vjeverica, pa sam je predložio (naravno sarkastično): Marija Djevica.

Kažu da više nisi tako lijepa, da si se udebljala, da tvoje oči više nisu onako ubojite, da su to obične oči, umorne od promašenih ljubavi, oči bez iskre, oči računovođe.

Ja te pamtim onakvu, visoku, napetu, bujnu, punu života, kako istrčavaš u Adidasovim tenisicama, onog dana dok ruska podmornica tone negdje u dubinama Barentsovog mora, i juriš u zagrljaj onom đubretu od mog najboljeg prijatelja. I vi se ljubite

Vrazova Ljubica tako silno da de popucati asfalt pod vašim nogama.

Ja stežem vredicu sa svojom toplom kiflom iz pekarnice iza ugla, i molim se Bogu da ga ostaviš, sama od sebe i da napokon shvatiš kako za tebe postoji nešto mnogo boljeja!

Ali nema veze, bilo pa prošlo, ljubio sam i ja svakojake, što me navelo do zaključka da nemam neki „svoj tip“, crne, plave, brinete, mračne, depresivne, vesele, šašave, plavooke, smeđooke, zelenooke,

Vrazova Ljubica meni je posve svejedno.

Bila je jedna crvenokosa sa zelenim očima, kao iz bajke, i jedna crnokosa s plavim očima, i rasplesanim nogama, i jedna plava, blijeda kao sir, sve su me voljele, i ja njih. Posebice ova blijeda kao sir...

Ali ništa se ne može mjeriti s provalom ljubavi koja se dogodila one godine kad je američka letjelica ušla u orbitu asteroida 433 Eros, a ti si istrčavala iz svoje košnice u crvenim Adidaskama u zagrljaj mom najboljem prijatelju.

Vrazova Ljubica Sonja Zubovid Izvježbala sam odlaske

Ne brini, izvježbala sam odlaske. Kad se dotakne ta granica jednostavno samo odem, nikad se ne osvrdem. Ne zanimaju me mostovi potopljeni u rijeci. Nisam sklona svršenim vremenima. Damski sve zaboravim. Nestanu svi zapisi u memorijskoj kartici. Izvježbala sam obrisati udarce. Ne možeš ni zamisliti koliko se trudim zacijeljenih rana hodati svijetom uspravna i sama.

Vrazova Ljubica Barbara Petanjak Tanaskovid TO MI FALI

Živim ja baš život dobar... Išao sam, gdje sve nisam, Volio i voljen bio, Ne znam što to, još bih htio...

Imam sve al srce tuži... Sve više u davne snove... Lutaju mi misli moje, Sjedanja se neka roje...

Sanjam jednu kudu malu... Staru kudu i šor dragi, Ganjak uski... molovani Eeee... to mi fali, to mi fali...

I crkvica usred sela, Što se bijeli iz daleka... Kad nedjeljom... sam obuko Jedino mi moje ruho...

Sanjam ono što sad nemam, Perinu i... ormar stari Uštirkani krevet čisti... Gdje bi se od zime... stisli

Vrazova Ljubica

Stari bunar rasklimani, Pod od zemlje umiveni... Dome davni, dome davni... To mi fali... To mi fali...

Očišdene trotoare... Mahovina cigle skrila, Bake... s maramom na glavi... To mi fali... to mi fali...

Imam sve, al ja bih dao... Mnogo toga što sad šljašti... Za vremena tiha blaga... Što ostaše... tek u mašti

Vrazova Ljubica Davorin Žitnik- Žito

Na tvojim noktima plešu kraljevski cigani i ti pod bolerom bumbarovog leta otkrivaš vihroviti struk flamenko gitare princezo kastanjeta što frizurom nodi štitiš žudnju maslinika u vonju Andaluzije na svojim obrvama.

Vrazova Ljubica

Umjetnost ne poznaje granice- drevna je, mudra izreka ali i pokazatelj Ljubičina učinka. Skromna i ljupka, nije mogla znati koliko de njena pojava izazvati promišljanja i ljubavi. A ljubav stvara ljubav. U raznim pojavnostima...na tridesetom druženju u čast poeziji, Ljubici, pjesnicima... darovana nam je skulptura iz ciklusa Okamine kompjuterskog vremena, gospodina Davorina Žitnika. Zahvaljujemo! Uglazbljena je jedna od pjesama... mladi glazbenici Marko Vuckovid i Dino Prpid uglazbili su pjesmu Smiraj pjesnika Nikole Kristida. Lijepo iznenađenje! Širimo se geografski, s radošdu ved godinama u suradnji s prijateljima iz Slovenije i Vijeda slovenske nacionalne manjine Grada Zagreba. Širimo se od umjetnosti riječi na vizualnu i glazbenu umjetnost. Širimo se po dobnim skupinama- sve mlađi prijatelji poezije i ljubavi postaju naši pratitelji, suradnici, prijatelji. Od nježne zanesenosti Večeri ljubavne poezije preoblikovali smo se u Festival ljubavne poezije u kojem je sve širi krug suradnika i ljubitelja naše, samoborske planetarne priče o ljubavi. Svake godine drugačija, nova, posebna. Trideseta je Ljubica započela druženjem s djecom vrtidke i školske dobi u Prolazu pjesnika i Pričom o crvenoj jabuci. Idemo k Jožirazgovori ljubavni u Zbirci Jože Prudeusa pri OŠ Samobor. Mladi pjesnici (koje okuplja Goran Čolakhodžid) sudjeluju u večeri Rože za Ljubicu. Samoborski pjesnici okupljeni u samoborskom ogranku Matice hrvatske i gosti čitaju svoje pjesme u večeri nazvanoj Gost( i) ona kod Vraza. Čitanje ljubavne poezije stranih autora kod knjižare Samobook. Stanko Vrazsamoborski Romeo- edukativna radionica za djecu u sklopu projekta ZUM (Znanost i umjetnost za mlade). Svim našim Ljubicama- berba knjiga uz čitanje stihova 2019.je godine obogadena predstavljanjem zbirke Ljubavne ftičice i proglašenjem najboljih haiku pjesama, s natječaja na temu ljubavi Vraza i Ljubice. Završne večeri nakon susreta pjesnika na Ljubičinu grobu svoju poeziju čitaju pjesnici Društva hrvatskih književnika i prijatelji, brojni eminentni hrvatski pjesnici. Suradnja s Gradskom knjižnicom Samobor nezaobilazan je dragulj u kulturnom tkanju našega grada. Na tridesetoj Ljubici to su bili izložba „Trideset Vrazovih Ljubica“ i ved spomenuti Haiku natječaj. Gdje postoje ljudi, postoje i priče. Proučavajudi podatke o prošlosti u Zavičajnoj zbirci našega grada, saznajemo i zanimljivost zahvaljujudi Gradskoj knjižnici Samobor i Valentini Čebušnik Dorotid: Bogumil Toni (samoborski učitelj i pjesnik) piše u novinama iz 1904.godine, da su tih godina navratili književnici iz Društva hrvatskih književnika u Samobor. Otkrivali su spomen ploču Ferdi Livadidu. Piše da su navratili i do Ljubičinoga groba položiti lovorov vijenac. U Samoborskom listu, i do Ljubičinoga groba položiti lovorov vijenac. Prema tome, Samobor se druži s članovima DHK puno duže no što seže tridesetgodišnje prijateljstvo u koje nas je uplela ljubavna priča Stanka prema Ljubici.

Vrazova Ljubica

ROŽE ZA LJUBICU

Lara Mitrakovid (1992.) Anđelka

Dala sam otkaz, sad živim u Ikei Ležerno selim iz sobe u sobu Gledam Život na vagi Dok jedem švedske mesne okruglice Čistačica ne da da držim noge na stolu Govorim joj, Anđelka, iako se ne zove Anđelka, morala sam ubaciti stereotip U pjesmu da opravdam sljededi erotski trenutak I da ti kažem, Anđelka, dok brišeš ekrane Mojih brojnih tv prijemnika, jedina erotska pjesma Koju sam poželjela napisati bila je o ženi O njezinim bradavicama iz susjedne sobe Sigurno su nježno ružičaste, ona boja breskve iz slikovnica, tvojih gumenih rukavica Anđelka, vidjela sam njenu bijelu kožu Nisam htjela učiniti ništa, samo gledati Čin presvlačenja u nod, kao u djetinjstvu 62

Vrazova Ljubica Crtid prije spavanja da brže i slađe zaspim Htjela sam joj u pupak šapnuti riječ Maslačak, jer je dovoljno nježno I dovoljno brzo nestane, Anđelka Ti me i ne slušaš, tjeraš me Da odem doma, ali ja ovdje živim Anđelka, imam stotine kreveta Svake večeri u drugom govorim Da sam dala otkaz, govorim to Hrabro, bez zastajkivanja i suza Govorim to kao da me netko sluša Kao da uvijek ima isto lice i gleda me Oči u oči kao odraz u čistom sudoperu Govori mi na razglasu: vizija doma vizija doma Anđelka, ovo je zapravo pjesma o tebi Koja me svake večeri pokriješ prije Odlaska kudi nekome tko te ne zaslužuje Ovo je pjesma o tvojim gumenim rukavicama Boje nečijih nježnih bradavica, Anđelka Evo i ja sam vedinu ove pjesme potrošila Govoredi o nekom drugom

Vrazova Ljubica beta cancri

umjesto zvijezda kažiprstom spajam glave turista u moru učim te o velikom i malom medvjedu veliki ima dječje oči i penzionerski trbuh nosi neonsku zelenu kapicu i kiše na sunce mali je posudio ruke preplanule žene, grudi starice i najduže plave peraje tu negdje, između nas i njihovih glava skupio se cijeli moj život kao reklama s poznatom pozadinskom pjesmom koju zbog toga i zamrziš tu negdje, između njihovih glava i nas, točno između kave i ručka odlučila sam sačuvati te kao kartu dobrog koncerta da te mogu gledati kratko kao sunce u podne točno između kave i ručka odlučila sam pokazat du ti zviježđe raka i najsjajnija beta cancri bit de moj kažiprst upirat de ravno u tebe točno između kave i ručka odlučila sam ponavljat du ti istu rečenicu do kraja ne mogu se sjetiti djetinjstva mogu se sjetiti samo tebe ne mogu se sjetiti djetinjstva

Vrazova Ljubica za tebe ga mogu izmisliti kao i ove mokre zvijezde koje nam pred nosom nestaju ronedi u dubinu mora tu negdje, izmeÄ&#x2018;u nas i njihovih glava stao je Ä?itav otok

Vrazova Ljubica pismo

piše: jako mi nedostaješ danas sam gledala onu seriju koju mrziš gdje su mama i kdi najbolje prijateljice popila sam pivo lijevom rukom mazila jastuk jebi se da znaš očistila sam stan gledala svoj odraz u sudoperu i dalje mi je ostalo vremena za samopregled jezika grudi noktiju i kože lica umirem sigurno pa sam htjela da ti javim: nedostaješ točka muškarac u reklami za probleme s prostatom liči na tebe smije mi se točka tražila sam tvoju odjedu ne sjedam se gdje sam ju sakrila nosim one crvene prozirne gadice točka i držim dlan dovoljno blizu dovoljno daleko da ovo sjedanje na tebe napravim ugodnim ako doživim jutro uništit du ovaj papir ali umirem sigurno jezik ne laže neko zlo se sprema brojim u minutama

Vrazova Ljubica imam vremena za još 25 riječi otvorit du novo pivo počinje šesta sezona promašivanja kante za smede lopticama papira nedu dočekati jutro točka obuci nešto lijepo kad dođeš da me vidiš.

Vrazova Ljubica dobro sam, tata

Dobro sam tata Svijet i dalje ima obrise stvarnosti Kude su tu da u njima netko stanuje Ljudi da ih netko ostavlja Možemo sami viču u kolonama Oni mogu sami tata Viču u kolonama pod mojim prozorom Napiši mi pjesmu ti si uvijek sretna Uvijek se smiješ napiši mi pjesmu Kako ulazim među tvoja bedra Ništa nije u redu tata Usta su mi krila lastavica uvijek prema dolje Okrenuta stabla naopako korijenje viri Nitko ga ne zalijeva nema smisla bez zemlje Srce kuca u ritmu džogiranja ljudi pod prozorom Prozore oblažem novinama koje ne čitam Spavam s mobitelom na licu Crvenom notifikacijom na trepavicama Blinkanjem kružnica započinjem jutro Umjesto kave zalijevam se vinom Nisam dobro tata Kažu ti si uvijek tako sretna uvijek pjevaš Napiši mi pjesmu dobro izgledaš Dlanovi su ti tako sitni oči velike U njima je čitav baš čitav svijet

Vrazova Ljubica Džogira pod mojim prozorom Milijarde glasova napiši mi dođi hajde Nitko me ne jebe tata Svi kruže oko moga gnijezda žalcima Ali nitko ne ubada Naučila sam sklapati noge smrtonosno I zauvijek poput bogomoljke Kruže šalju poruke s njihovom se crvenom Notifikacijom ujutro budim na trepavicama Umijem vodom i sredstvom za čišdenje lica Osjetljiva koža ujutro i navečer Dobro sam tata Opet de dodi smetlar i odnijeti ih u svom kamionu Poput kraljevida koji de osvojiti moje srce

Vrazova Ljubica tako napravim da padne kiša

u prošlom životu bio si livada zato te sada nema zima je smrznula ostatke hrane ispod noktiju i sada psi koji šute u mojoj sobi zajedno sa mnom čekaju proljede niknut de tvoji udovi kažiprstom pokazivat deš u smjeru sjevera, ja du govoriti: krivo kao u alphavilleu učit demo značenje riječi ako zima onda kaput onda cipele ako snijeg onda sporo onda ponekad oblačim drugi par hulahopki triput ponavljam tvoje ime i onda je proljede susjedi hrabro proviruju iz trave pitaju koji omekšivač koristim pokazujem na tebe, kažem u prošlom životu bio je livada sad je broj gorske službe za spašavanje nazovem ga i spustim slušalicu

Vrazova Ljubica Goran Čolakhođid (1990.) ***

Meso hode vječnost, i proljede hode: odavde, deseti kat, vidimo ga stiže iz daljine, preko rijeke, bljesak jutra stapa u plimu vjetrobrane njegovih automobila.

Nodu, vjetar je hladio svaku nepokrivenu livadu prezagrijanih tijela, grad je kroz rolete pjevao na uši,

i satima poslije, u podizanju svjetla, iz vremena je, ovdje, do korijena istrijebljen mrak.

U podne deš konačno razgrnuti zavjese, kao i jaglac nerežirano javiti:

Vani se osjeti, dolazi proljede.

Kad te za to zagrlim dane du rastvoriti za sve što nam navire šumovima iz suštine.

Vrazova Ljubica Badiou na Öresundu

I kad govoriš i kad ne govoriš ti gradiš most. Recimo, kad pričaš: visoko na zapadu crveni most prelazi ušde sjajno od oseke. Validi od vjetra polažu mrežu sjene na školjke skrašene u mulju. Na sjeveru svijeta bijeli most liježe u ravninu sivog mora, uranja i onda izranja ptičje, stigavši u Švedsku. Kad šutiš, tvoj most se izvija kao tvoja leđa pod prstima, ujutro, na najdužim lukovima, lijepo građen od običnih dana i podržan kratkim bljeskovima svjetla. I kad je tišina, ti ga gradiš. Okreneš se na drugu stranu i protežeš još jedan luk. Tjedan, mjesec, pola doba, zelenog ili sivog. I onda, kad se ustremi dolje u dubinu i hladno hujanje načne kožu mojeg lica, sune stup neke tihe istine, kao one da me čuvaš i da je moja ruka tu. Na toplom kamenu tih potpornja odmaraju galebovi, a morska voda, umirena suncem, uzalud se crni. Most se gradi u daljinu, iako se nužno ne nazire kopno. Još sekundu, pola popodneva, onda odskok i opet smo luk propet iznad slučaja.

Vrazova Ljubica U snovima nekad zaboravljam ljude po sobama

Nedu da se dogodi da skliznemo na ceste iz ovog zabačenog dvorišta u kojem sve izgleda kao da de bujati, skliznemo kako sve klizi kad ležim i otimam se snu prije sna, a misli ved plove u logiku mraka kao tanjur niz brodski stol, kao život niz manjak odlučnih riječi u pravi čas. Neki se boje smrti u snu, ovo je skoro pa jednaka stvar, i ja sam uvijek u važnim trenucima želio biti prisutan. Nedu da se spotaknemo na prijelazima dana u dan, tjedna u tjedan ovog vječnog doba godine, pokopčanih tramvajski jedan za drugi vagonskim kopčama nodi – kad smo ved stali na njih i krenuli u grad, iako su skliske od tople i mirisne kiše, iako, čim nas vide, viču i vitlaju šakama – samo brzina i gledanje naprijed daju nam sigurnost.

Zamisli tu tugu, neku smeđu, malaksalu, djetinju tugu pa očaj, kad bi se ovi mjeseci i pojava tebe u prostoru između jučer i sutra (u proljedu) vratili na svoj početak u žalosno toplu potenciju zemlje,

pa makar bi ulice jednako smirivale, zeleno buktanje jednako zvalo, širina mojeg svijeta ostala jednako netaknuta (u tom je i tuga), zamisli zauvijek propušteno stapanje i zaplet koji odvojeno poznajemo

iz svojih snova: da jedno drugom dođemo – da prozor, poziv svijeta – svjetlo u sobu – da bazga nad zidom – da protjecanje dalje – da dugi, dugi život – da potpuno zaboravimo gdje smo jedno drugo ostavili u mravinjaku sna: a ubod dođe kasno, na putu pod nekakvim mostom, ravno, i tad jurnemo natrag bez daha i ondje vrijeme, ono tvoje, ono moje, pružamo jedno drugom na dlanu, zbunjeni, bez suza,

Vrazova Ljubica znajudi da su se razišla predavno a da bismo ih, unatoč prvotnom smijehu u očima, želji u bedrima, mogli preklopiti.

Vrazova Ljubica S obje strane Alpa

Kako sam se u zadnjem stoljedu nodi zaležao ramenom na istu, nepomičnu stranu, tako se u jami pojavila najprije mahovina, pa gljive koje su stvorile zemlju. Prije jutra, tu je rasla šuma. Na zavoju ceste autobus je stao. Sišao sam do prvih kuda pred tamnim, previsokim drvedem.

Pitao sam gdje sam i rečeno mi je da je Nizozemska, što me i jest i nije iznenadilo, onako kao kad s neke druge ceste gledaš na gradid koji poznaješ: zapravo s leđa, iz zelenog bekstejdža. Znači, ved sam tu, sve je to sraslo bedro uz bedro, kratko kao šetnja Prulama do Špice, do krakova Ljubljanice – jedan sigurno teče do Sjevernog mora. Mačke posvuda govore isto i to nije ništa manje razumljivo.

Od olakšanja više sam se smiješio no slušao, zagledan u neodredivo duga debla drveda mačkama za leđima. Iz lišda se slutilo da moram još deset koraka između vrtova i desno de izrasti dvorac nad Mokricama, vanjska strana kudnih vrata.

Vrazova Ljubica

Kada sam konaÄ?no stigao, bilo je joĹĄ dovoljno rano da se dobro krene u dan: neko kasno prijepodne, temperatura zraka, zemlje i Ä?aja u uvijek punoj posudi taman ona koja izaziva ljubav prema ljudima.

Vrazova Ljubica Marija Dejanovid (1992.) Bunari

Obukla sam se ovako da vas uvrijedim i to je istina, poluistina i sve osim istine. Sigurna sam dok sjedim na okviru svog prozora, ali ako ujutro poželim rasti prema suncu, izgubit du ravnotežu jer nemam korijena, početi padati s visine od trideset metara i dočekati se pludima na ledeni beton. Dok mi rebra budu kucala na vrata podzemnih životinja, redi du, svu sam bol sama skrivila, svu sam krivnju sama izmislila, sve sam misli ved zaboravila.

Večernji sam, podbuhli strah od karmina, ali uvijek du biti ljepša od vas. Vi, mahovinasti djedovi svedeni na parkove, botaničke vrtove i privremene autonomne zone rekli ste mi da je svejedno na koju stranu okreneš drvo: grane de se pretvoriti u podzemno provodno bilje, a korijenju de izrasti lisnati jezici

Vrazova Ljubica ako im trbuhe usmjeriš prema suncu. Pohranila sam vaše savjete u sitne šupljine žirova koji mi rastu iz glave i nastavila svojim putem. Znam, željeli ste mi samo najbolje. Ipak, danas sam djevojka-svinja i k tome sam oduvijek bila nekrofilna. Mogu vas voljeti jedino ako ležite i šutite dok vas gledam, dok grančice mojih kupina zapinju za vašu uskogrudnu kožu.

Evo, sad plačem. Činite da se osjedam kao čovjek.

Raširim li dvosupnice sa svojih leđa, skočim i poletim, Zgrabit du vas za ruku, redi vam da me odvedete do shopping centra i kupite mi najljepše hlače. U tim bi me šarenim prnjama najviše volio netko drugi, ali prije nego što ih obučem, ved de biti kasno, ved pri samom padu kralježnica de mi postati horizont pa se, kao masivni bedem, usjedi u obraze zemlje.

Vrazova Ljubica

Tijelo djevojčice koja slučajno padne utiskuje se kao nokat u mjesec. Tijelo žene koja skoči sama urezuje se kao državna granica.

Vi ste toga svjesni, i svejedno biste u mene bacili svu svoju ljubav da sastavim od nje kamenu haljinu u kojoj demo se utopiti ja i vaša prostranstva, jer ste bunari na čijim se površinama odražavaju bijele djevojačke ruke i na svakome dnu postoji bijeli jastuk, a na jastuku bijelo janje. Ako volim pad, neka padam kroz vodu, tako duže traje, to je bio vaš posljednji savjet,

kad bih potonula do vaše prošlosti, pokazali biste mi da ste plišani medvjedi u nečijem krevetu i nevine krijesnice nečijeg trbuha. Zamolila bih vas da mi odsiječete korijen i grane.

To biste lako mogli učiniti.

Vrazova Ljubica Jedini problem bio bi presjedi deblo na pola. Lako je sastati se s korijenjem, s granama i sa janjetom, ali što biste učinili s deblom djevojčice, bačvom koja ne leti, ali pluta,

što biste učinili sa svinjskim buretom punim slatkiša koje su pojela moja usta

Vrazova Ljubica Dvorište

Odlučila sam: od nodas ulazim u tuđa dvorišta. Provlačim se ispod hrđavih ograda i podšišanih živica tek toliko zaraslih da se pitam jesu li svi susjedi otputovali ili buržoazija počinje propadati kao naša zapuštena ekonomija.

Na stazi do kude ostavljam ubrani lopoč.

Ovo je razmjena prirode za malo pozornosti: ostavljam im i celer, brezinu koru i komade suhe košnice iako su zapravo htjeli jezerce i u njemu šarana i na površini plastične patke.

Za ljude je bolje sve što je zeleno i što im je poklonio netko drugi, ali kako to objasniti ljudima koji izvade ježinca iz mora i puste ga da umre zatvoren u teglici koju su slučajno ostavili

Vrazova Ljubica na prozoru svoje vikendice.

Kako bi se sjedali tog ljeta, na prozoru imaju polovicu kokosa. Voljela bih da su iz njega pili koktele i kasnije u njega tresli cigarete. Tako bi poslužili svojoj pravilnosti i ljeto bi im se opet vratilo.

Približila bih se da vidim što imaju unutra, ali takva bi me blizina navela da pogledam u njihovu dnevnu sobu. Njihova me se privatnost ne tiče jer je predvidljiva.

Otvarali su vino tenisicom, onako, lupajudi od zid, ili je otac lupao od zid glavom majke ili su to bili udarci čekida od čavao kojim su pribijali pikado na drvo jer su im sve ostale igre dosadile.

Uglavnom, neki udarac je bio, pa makar udarac glavom u nečiju drugu glavu. Možda je čovjek-koza udario drugog čovjeka-kozu

Vrazova Ljubica i iako nije bilo brvna i nisu imali rogove,

neka se malena srodnost dogodila pa sam izašla iz tog dvorišta. I eto me tu.

Kako si iracionalan. Cijelu mi večer komplimentiraš haljinu, ponašaš se kao da ne vidiš da sam gola.

Vrazova Ljubica Hrvoje Tutek(1984.) Crni svetac blagoslivlja ljubavnike

Crni nam se svetac naviruje kroz prozor dok dvorište uzdiše pod suncem, iskljucano, prašnjavo, i vrelo. „Dobar dan, ljubavnici“, uzvikuje svetac. „Svaki dan“, odvradam mu ja, dok ti u gadama za šparetom oprezno kuhaš kavu i prevrdeš očima na tog gosta što nam kvari mir, našu ljepljivu i brižnu, šutljivu još jutarnju mekodu.

„Ljeto pršti iz svih pora, djeco, i dolazi vrijeme da odustanete od tišine, ovdje se ne možete skrivati zauvijek“, svetac kaže dok ulazi kroz prozor, a ja tugujem jer osjedam da govori ono što se mora čuti – istinu, nametljivu i slijepu. Probode me strah i potražim ti pogled, kao što to činim uvijek kad nas nanjuše. Od mene si jača i prkosiš vješto. Neuništiva, spaljena travo što preživljava suše i sunca.

„Ne seri, sveče“, smiješ se dok mu ulijevaš kavu i iznosiš kekse. Maleni ti tabani tapkaju po podu, škripuca drvo i otječe voda, a nasred stola otvorena leđa velikog tanjura na kojima blista velikodušna mapa našeg nevjerojatnog života:

Vrazova Ljubica ratluk, avokado, maslac i nož, listovi knjiga, barut i svakakva čudesa, nespojiva i sočna.

Prolaze sati dok se smijemo sa svecem. „Nikako da odeš, crni, nikako da odeš i ostaviš nas na miru. da se zatvaramo u svoje pretople sobe, da zaboravljamo kao što se samo od ludosti zaboravljati može, ponekad možda da izvirujemo kroz prozor kao dupini što izviruju po zrak, pa komentiramo susjedovu djecu, dozivamo pse, prisvajamo dan, i rugamo se suncu, kiši, gradu, vremenu, svemu, svemu, i drugom.“

„Djeco“, sažalno de svetac ved pred topli sumrak. „Djeco, neka ovo ne traje duže nego što mora i neka ne boli kao otrov, ved više poput noža: kratko, konačno, i kruto. Ja sam i uz vas i protiv vas, donosim svijet i ne prešudujem ništa. Ovo malo vremena što je bilo vaše, i ova silna ljubav, opipljiva i bolna, sve to ved je puno, a ja ved dugo šutim, i velikodušno čekam. Vrijeme je da se iziđe van i okusi što de dodi.“

Budim se idude jutro, poželim te i odmah znam: Posveden sam. Svijetlim. Sam.

Vrazova Ljubica Daleko na svijetu

Uvijek si daleko, ja te nikad nisam poznao izbliza. Ali pišem ti. I pušim, čekam. Gledam televiziju i tiho oplakujem republiku. Gadne su godine i zgušnjava se strah, htio bih da sa mnom stojiš dok mojim gradom marširaju netopiri, krmače, i gliste. Ne bojim se za tebe jer deš se uvijek snadi. Pametna si, brza, žilava, i ljuta. No uvijek si daleko. Između nas svijet radi što ved svijet radi, sagorijeva svoje ugljikohidrate, sputava i udjeljuje nodi kisela znoja, šarolike boli i jutra praznija od jučerašnjih boca. Ti si pritom daleko. Tako si daleko, a kad konačno grune i zavlada gnjev, to odvratno novorođenče što vrišti, sebično, crveno, i krivo, htio bih da me uhvatiš za ruku. Jer nešto se mutno događa. Prolazi vrijeme gradova i rasta, nama se prikrada nevidljiv muk. Previše smo daleko. Ja te sanjam, i sanjam neka vremena, drugačija i blaga. Tvoje goleme oči i ruke, točne i gipke od zaboravljene loze zatrtih seljaka koja se u gradu pretvorila u brz, vješti tok: zavintaš volan, pritačeš si kavu, zarolaš džoint nepogrešivo vitak, ekonomičan, i lijep. I pušiš, čekaš. Daleko. Javljaš mi da čitaš o umornim stopama profita, ratu koji se svojim reptilskim spektrom presijava kroz preprodani zrak, i ovoj suhoj Zemlji na kojoj i ja negdje živim. Naivno i nemušto upinjem se da shvatim, kako si tako jebeno daleko. Kad te stalno osjedam kao što se kiša osjeda na koži vreloj od posljednjeg kolovoza i posvuda se ježim. Ovaj svijet koji nam pokazuje čuda, ali samo izdaleka, i u kojem je svaki dan klizavi blagoslov tisuda perolakih obedanja, ovaj preveliki svijet želim gledati da

Vrazova Ljubica gori. Ja sam na njemu ništa, svi smo na njemu ništa dok razrovanu zemlju mlati otrovan vjetar i u upaljene gradove sabija se sve što nije sveto: novac, naređenja, stvari i vladari, a brane ih vojske, granice, burze, i nacije. Ja sam na svijetu ništa dok mi ne da da ti budem kao udar kakav dugo želiš: silan, nepotkupljiv, vedar i korjenit. I blizu. Tako blizu, gdje sve biva kako treba biti. Nježno, i nepokorivo.

Vrazova Ljubica Jedna večer

Grozd. Što de postati vino. Listovi. Što de postati salata. Riba. Što de postati panirani štapid. U mojoj kuhinji, otajstvo. Nešto što je, valjda, ono što nazivamo život, zapravo je takvo zato što se istovremeno može nazvati i večera. Sve sam smiješao, neko vrijeme zagrijavao. Ti me čekaš za plastičnim stolom, ti sa svojim rukama svilenim i suzdržanim, s mirisom rahloga tla, alkohola i smreke, ti. Koja deš se nasititi od grozda, listova i ribe, u kuhinji, sa mnom. To de se dogoditi. Trebat de nam više sati da sve uspješno razgradimo, za to vrijeme zakretat demo se lagano oko Sunca, zagledati se oprezno, a i sam naš jezik zna da bi bilo lijepo tome dodati i: zavoljeti se. No ipak, sve

osim neprobojne banalnosti života tako je nesigurno.

Vrazova Ljubica Denis Dosid (1996.)

Rac mi je depresivan!

poštovani gospodine LSD danas se nešto uvuklo u moj krevet i plakalo pola sata želim se napiti krvi želim ubiti jelena želim nekoga žrtvovati na oltaru koliko god bih stiskao u svom zagrljaju nije prestajalo plašim te se moje ruke nisu dovoljno jake da zaustave nečije suze prestani moja prisutnost nije zamjena za tvoju nesredu mozak ti je spaljen ja nisam i ne mogu biti spasitelj nestani a bile su moje suze u tvojima nas na psihijatriji čuvaju redovnice mi imamo ADHD nas nigdje ne puštaju kažu bolujemo od nihilizma i anarhizma mi lutamo hodnicima bolnice mi ne možemo pobjedi nama društvo prave duhovi psa i djevojčice prozor je otvor u zidu koji služi propuštanju zraka i svjetlosti je šupljina prazan prostor u čvrstom tijelu je čovjek visoko penetrirana masa sve što znaš je nacrtati mi vilinskog konjica na leđa on simbolizira harmoniju i sredu – ti si moja propast prezent futur prvi i drugi bili bismo ljepota rebara i preračunata Avogadrova konstanta talište žive na 234 K jedno drugom herpes na udubljenju ispod nosa vokali i konsonanti lokali i kozmonauti rastuda entropija svemira moj svijet uvijek je bio zaguran u piroklastične oblake oni izlijedu iz tvoje katarakte: u njima sjaj žara folije u njima sjaj gospodina boga sabaota od mene je ostalo palminog šedera kubanskog otočja u meni Guantanamo invazija u Zaljevu svinja 89

Vrazova Ljubica u meni zadnji treptaji puni pustinjskog pijeska posvuda oko mene pregažena vretenca oni simboliziraju nove spoznaje i početke a ti u šumama crnoga sljeza ti na zapadnoj strani duge zagubljen u ekstremitetima stonoge utopiš se u lokvi plave kozokrvine

Vrazova Ljubica Car Trajan kozjih ušiju želi čuti istinu

tebe su sahranili živoga u tišine u tresetišta gledam našu djecu moju djecu i ne vide me plačeš danju plačeš i pališ si dlake nadlaktice tebe bole usne svi izrečeni prijekori prva laž i zadnja boja našeg rastanka raspuknude košulje dugmad otpala puniš šake sinusima ispunjenih krvlju u grlu infekcija bože tako lijepe oči vidjele su svrhu življenja tremor uzvici oh ah ne i bježanje niz naboranu tkaninu po stepenicama kucanje vrata moja susjedova ključ u vazi ne ispod tepiha ti kucaš i više ne otvaram jer grizem svoje prste da suspregnem krik ___ ___ ___

dosta bolesti koja nas probavlja bježanja u same sebe u gradove čudnih imena čiste pahulje jestive na jezicima duha svetoga dahovi pare otrovne ispadanje zuba tako su me proboli lomovi sva ta šumska atmosfera etanola divljač krv iz pregrizenog grkljana zasadilo me bilje u neplodnu zemlju u invalidska kolica tvojeg svemira i sve što su moje oči vidjele pored tvojih bila je najgora muka očaj izgubljeni identitet nepoznavanje sebe drugoga ranjavanje kasapljenje rezanje crvene točke nakupina pomod treba nam moja tvoja nečija pri spremanju sobe depresija gledam kroz otvoren prozor mrave skočio bih u njihova ramena prolazno je kažeš dodi de jutarnja svježina u naš krevet opet manjeg intenziteta ali vedrija sjena naših kuda skrivena pod nama grliš vrata školjku obznani mi svoje ime probaj pokucati ponovno ne otvaram

Vrazova Ljubica Odlakaviti jesen Dlake, mačje dlake na tvojim leđima, raspoređene horizontalno u omanje gredice, sive i crne smočene dlake, što se šire prema rebrima i urastaju u kosti, popucale pri vrhovima i mirisne dlake, koje voliš kratiti i skupljati za čaj, ponekad spiralne i iznimno vidljive, dlake što ih izrasteš uz žetveni mjesec. Takve deš dlake unijeti u krevet, skupiti u hrpe i složiti po veličini. U hrpama de biti dugmad i konci, trokuti tkanine tvoje posteljine, deset kapi mlijeka iz kozjeg vimena, zrnca mokre soli i zečji rep. Rep je simbol mira, stavlja se pod jastuk, dlake treba gurati u njegovu dubinu. Sol je inje mora, posipa se rubno, smanjuje košmar i upija crninu. Mlijeko škropi dlake, uzme se u šaku i pročisti prostor. Konci s posteljinom sljube se kutno, u njoj tijelo utone u mekani odmor. Dugmad de ispuniti isprazne oči- vidjet deš bjelinu i odlakaviti jesen. Rujanske, na koži, dok se spuštaju niz hrbat, dlake koje obrastu upaljeni krugozor. Takve deš mi dlake unijeti u krevet.

Vrazova Ljubica Promjenjivi leksem Stojim pred tobom kao posrnuli poluotok u moru. Valovi me zapljuskuju oštro, kamene hridi otapaju sa sebe kožu. Poneki se rak strmoglavi u plidak, kliještima zgrabi sunce i povuče ga prema dubini. Poluotok sam za vrijeme oseke, nastanjen jednim grmom i nekolicinom zmija. Sol izjeda zmijske trbuhe, oni se raspore kao meridijani i najavljuju kišu. Vjetar poput konjska zubala troši grmlju pousminu. Prije naoblake, mornar veže ultramarinsko nebo za moj greben. Kada nastupi oluja ili dođe do strujne izmjene, odvojim se od tebe i riječi promijenim značenje.

Vrazova Ljubica

GOST(i)ONA KOD VRAZA

Lidija Puđak USUDI SE BITI

Želim se usuditi, biti riječ i biti slovo i biti pjesnikinja i zvati se Pariz i Budimpešta.

Želim se usuditi, biti muza i biti nimfa, zvati se sreda biti život i nositi svijet. Želim se usuditi, biti Emina i zvati Julija i biti Karenjina i biti žena i nositi grijeh.

Želim se usuditi, BITI!

Vrazova Ljubica Ljiljana Lipovac NAGRADA

U vapaju ljubavne gladi drhtale su usne, udahom i izdahom poprsje.

Zadrhtao je trbuh gdje malo prije njegov poljubac je bio, i noge koje je ljubio.

Drhtedi - očekivala je Raj, vidjevši sjaj oka uzimali su se i pripadali uz poljupce ekstazi ljubavi se prepustili.

Poželjeli su - drugo mjesto, poželjeli su - morski val, poželjeli su - sunčev sjaj, poželjeli su - pijesak - ne poželjevši kraj.

To je njihova nagrada.

Vrazova Ljubica Agata Obed - Šorša Čuvaj me Opet me nemiri obuzimaju, između niti svilenih što pred nebom kleče i čekaju vjetrove sudbine. U čudnoj pozi, senzualna, oprezna, sa napuklom čašom kristalnom, strepim. Čuvaj me tamo u sebi hrani me čekanjem, i slatkim mukama, obuzmi mi svaku misao. Budimo gladni mirisa i okusa, postanimo sunčevih zraka miljenici, u smiraju dana pobjednici. Zalutaj u moje skute poput povjetarca blagog, probudi uspavane nodi, od suza umorne oči. Čuvaj me tamo u sebi kao oazu u pustinji, oživi me poput slikara, ti, ti spasi me od umiranja.

Vrazova Ljubica Katica Lenardid VJENČANI LJUBAVLJU

Pozivam zvijezde da me prate kada budem plesala posljednji ples u dvoje Božanske ptice da nas blagoslove kapima iz vječne rijeke Pozivam prirodu da umiri sve nemirne vjetre u nama oduzme elektricitet munjama daruje nas mirom iskona tihim pjevom anđela Pozivam zvijezde da obasjavaju sve naše korake plesane po taktu Božanske muzike još jednom u dvoje ruka u ruci srce u srcu vjenčajmo život ljubavlju.

Vrazova Ljubica Zlata Bujan Kovačevid Dudan slastica

ej da mi je zadi u onaj dudan u kom se prodaju pakirani otisci tvojih jagodica i tvoj dah iz nozdrva u konzervi tamo gdje reklamiraju tvoje zagrljaje čak i strastvene poljupce kojima nisu istakli cijene ali gdje se za dobre novce mogu podragati tvoje kovrče dodirnuti tvoj obraz i rubom usana tvoje uške dotaknuti može se buljiti u tvoje majstorski isklesane usne i istraživati prava boja neproničnih očiju gdje napladuju oslanjanje na tvoje rame promatranje tvog profila ili kako su ti bedrima pripijene traperice a diranje tvojih dragulja licitira se samo najboljoj ponuđačici dok se za malen novac pristupa švrljanju po tvojim porukama a tvoje se rime i mudre izreke dijele gotovo ni za što crteži su malčice skuplji a ideje nedostižno precijenjene stoga je tu nemogude ičim platiti tvoje misli

Vrazova Ljubica uh kad bih se takvog dudana domogla opelješila bih ga smjesta bez oklijevanja ne maredi koliko du odležati budu li me uhvatili na djelu jer samo još nada živi da nikad nitko ni naslutiti nede takav moj savršeni lopovluk

Vrazova Ljubica Ljubica Dobranid Ptica voli svoja krila

Procvala je lipa u proljede rano ptice su sebi našle novi dom ja tebe čekam da mi se vratiš da u mojoj duši prestane lom.

Ptica voli svoja krila a ja ruke tvoje vrati mi se ti što prije budi sunce moje.

Ako me voliš učini čudo ne daj da pamet za tobom gubim vrati mi svjetlo u život moj pokloni mi srce koje ja ljubim.

Ja nemam snage da pogledam taj svijet što se oko mene krede da li si ti vrijedan moje boli da li sam dostojna ja bar malo srede.

Dodji i vrati srcu mojem mir koji izgubim a licu mojem vrati osmijeh tebe molim jer te ljubim.

100

Vrazova Ljubica Lili Koci DODIR

Ruke se vole nevidljivom nježnosti Brzinom jedva primjetnom Nježno, tiho Skrovito Jagodicama prstiju Utisnuto Željom snažnijom Od potrebe vođenja ljubavi.

Prsti opipavaju šake Otisci linija lijegaju jedni na druge Poklapaju se kao u ogledalu Dodiruju se jasno urezanom linijom života Duboko urezanu potragom Gdje drugo bide u sebi nosiš.

Dlanovi klize da ponovo se nađu Traže prostor i vrijeme samo za sebe Šaka ih blago stegne Koža u otiscima podrhtava i traži Da se dodir opet desi, A bide nutrine pleše i pjeva: „Tu sam, a ti gdje si?“

101

Vrazova Ljubica Zlatica Krošelj PROLJETNA

Volim te nodu, kad mirisi nestaju, kada se sjene, povlače na konak, volim te danju, kad misli putuju dugom relacijom srce - mozak.

Volim te u cvijetu, u vjetru u kosi, u pogledu na neko milo dijete, volim te u koraku i u ljutnji, u svojoj zrelosti i mladosti u duši.

Pogled na sliku, na strast me podsjeda, svaki mi oblak pogled krade, potočid ... strasti u tijelu smiruje, a ja sam i dalje .... puna nade.

LAŽ Sakrit du se cijela iza egoizma, iza grubih riječi, ni slutiti nedeš, da Ti još mi trebaš, da i tvoj glas liječi.

102

Vrazova Ljubica Ljubica Ribid IZA ZIDA

Iza zida postoji tišina obojena glasovima novih mogudnosti Razapeta između smijem li i mogu li prebirem dan po dan Zrnje osame u zdjeli života puca Suša je Kljunom prebirem Ptica sam gutam dan po dan Iza zida postoji tišina U tišini sam Skutrena godinama Često Previše često razmišljam o tebi i obojenim oblacima Gledam kišu Ožeđala Rukohvat poljskog cvijeda miriše na raspupalu mladost Tišina se slijeva niz pognuta leđa pritišde tjeme grčevito ubirudi dah stisnutih usana Zazivam te pogledom nijemo bez riječi bez osuda Tražedi

103

Vrazova Ljubica Čekajudi Rukohvat poljskog cvijeda IZA ZIDA POSTOJI TIŠINA ČUJEM JE

104

Vrazova Ljubica Milan Novak Dom Tisto mesto kamor se vračaš v zavetje nedotakljivosti v trdnjavo brez zidov Tisto varno mesto kjer popusti stiska nemoč postane nekaj premagljivega in izginja kot jutranja megla jeseni ki je le privid Tisto toplo mesto kjer te objame val ugodja ni ti treba skrbeti mraz je zunaj škriplje z zobmi in ne more nikakor te ne more doseči Tisto varno toplo mesto je tvoj dom je tvoja postelja vanjo je vtisnjen vonj tvoje kože v odejo so vtkani tvoji spomini v vzglavnik vdihnjene vse tvoje želje molitve in zahvale Tam si doma tja se vračaš ko si stisnjen vase ker te je zmanjkalo tam se nadihaš navdihov izsanjaš vizije si natočiš moči Dom je nedoločljiv pojem a popolnoma jasen občutek

105

Vrazova Ljubica Snježana Zakanj Radovanid U spomen ljubavi mojih

U spomen... mojih ljubavi tužnih... Zaključujem kraj. U spomen... mojih ljubavi sretnih... Otvaram beskraj.

Danas ih ispradam. Kolona vijuga... Očaj pod noge bacam, Guši me tuga….

Lica su im kamena, Šutke kroče… Nad njima je sjena I mnoge teškode….

Lica su im radosna, Lagano klize Na sebe ponosna… Prošlost obilaze….

U bezdan nesretne ljubavi bacam… Poniru duboko, U nebo sretne ljubavi šaljem… Lete visoko …

106

Vrazova Ljubica

A ja â&#x20AC;Ś.. ja vrata otvaram â&#x20AC;Ś. bezuvjetnoj ljubavi se klanjam!

107

Vrazova Ljubica Zoran Perovid

SPOMINEK Z STANKOM Bog daj Stanko, kaj se dela,? zakaj Gaj te z sebom pela? Je, prijatel, moraš znati da domaja ne sme spati! Ve su cajti, vre je hora zbuditi se ona mora. Z Gajem imam posle vnoge da je zdignemo na noge. Bute valda, če bu sreče! A kaj te v Samobor vleče? Vu tem gradu ima blago kaj je mojem srcu drago, ajngelu podobno LICE, lepo kak su fijolice. O tem blagu gruntam, zdvajam i v Samobor furt prihajam. Naj turoben, pajdaš, biti! Idemo si nekaj spiti? I da spijem lajtih morje niš pomoči mi ne more kajti njene črne OČI ne daju mi spat po noči, zvirek mog su nespokoja... Prosim Boga da bu moja! Pak vu čem su tu problemi? Če ju ljubiš, pak je zemi! Jabuku sem joj daruval, rad bi USTA joj kušuval, ampak otec joj i mati nečeju za mene znati. Neče zeta z knigom, bokca, nek bogatega trgofca. O kem, Stanko, tu se dela, štera ti je pamet zela? Najlepša na svetu žena skromna, vredna i poštena, kipec protuletneg cveta kaj ga ni do nakraj sveta! Tu na mojem srcu spi Cantillija stareg kči. Kaaaj??? Mam zabi sejne te, 108

Vrazova Ljubica Julča taki zamuž pe! To mi duše bol je, briga, to je srcu mi kaštiga! Od gda ludskega je veka tem betegu nema leka pak v žalosti znutri hmiram, suzom oka verse zbiram. I dok živim, dok bum disal o jne budem pesni pisal! Splel bum perom niti mreže da nas ljubav v stihu veže, da nas veže, da nas spaja da joj nigdar ne bu kraja!

109

Vrazova Ljubica Zvonko Jurčevid Zovem se Žaklina Ispod žarkog sunca osamdeset pete, u skritoj uvali što odiše mirom, upijati želim tek mirise soli, samoda mi godi i cvrčkova pjesma. Izranjaš iz mora poput morske nimfe, svjetlucaju kaplje sa brončana tijela, pod prstima šljunak škripude, pucketa, dok koračaš gipko prema mojoj stijeni. Okredeš se moru, ostavljaš bez daha, ispružiš se tiho na korak od mene, zbunjen sam dakako, odakle se stvori, i zašto baš tu se osunčati želiš. Tad začujem nježan baršun nošen vjetrom, za uru me pitaš, kako mi je ime, a mir što ga tražih zamijenile riječi, pogled u daljinu nasmijano lice. Iscurilo vrijeme ko pijesak kroz prste, ustala si naglo i rekla da ideš, pratio sam njemo dok te more kralo, iz valova čuo, zovem se Žaklina.

110

Vrazova Ljubica Još smo mnogo puta u školi se sreli, nikad više nismo pričali o ljetu, samo su nam oči kao da bi htjele, govorile puno iskredi u sjaju. Sjetim se ponekad kada mir svoj tržim, u uvali staroj cvrčak drugi gudi, tu na istoj stijeni godinama poslije, more još mi šumi, zovem se Žaklina.

111

Vrazova Ljubica Vlatka Bošnjak Tamo

Poželjela sam nodas zauvijek otidi... Tamo gdje te ne bolim, tamo, da utopiji ovoj presudu skrušeno izmolim. Tamo gdje nema ni lika, ni djela, tamo, gdje u pepeo pretvaraju se sva mrtva tijela.

Poželjela sam nodas zauvijek otidi... Tamo gdje te ne bolim, tamo, da ljubavi ovoj haljinu vječnosti iskrojim. Tamo gdje nema ni vremena, ni mjesta, tamo, gdje silini naših osjedaja okolina nije tijesna.

112

Vrazova Ljubica PoĹželjela sam nodas zauvijek otidi... Tamo gdje te ne bolim, tamo.... Jer te, volim.

113

Vrazova Ljubica Koviljka Vlahovid Telišman Traženje

Preko mnogo stolova, punih boca i praznih duša prelazim pogledom... Ah, tu si, (pobojah se ved) u kut si se djeo... Bez brige, mirim samu sebe uvijek du te nadi gdje god budeš sjeo.

114

Vrazova Ljubica Nada Brglez LJUBAVNE NOTE

MOJE SRCE PRATI NOTE SRCA TVOG ZAR IMA LJEPŠE PJESME LJEPŠIH NOTA DA LI POSTOJI JOŠ NEKA TAKVA LJEPOTA, KOJA KRASI LJUBAV NAŠU. NE – NEMA JE. OVA NAŠA JE NAJSNAŽNIJA OD SVIH NOTA. U TIM NOTAMA JE MOJA I TVOJA LJUBAVNA LJEPOTA. ZNAM DA DE NAŠA LJUBAV VJEČNO TRAJATI, DA DE NOTE SRCA TVOGA STALNO MOJE SRCE PRATITI DA DEMO ZAUVIJEK TE LJUBAVNE NOTE DIJELITI.

115

Vrazova Ljubica Danica Telišman (rođ. Raid)

MAJCI

Iz vena tvojih izvire plan života, Dok srce ti beskrajno, Kroz nas snažno ljubavlju odzvanja! I istinski čisto za ljepše sanja, U svijetu borbe i očaja...

Iskra ljubavi svete, Kroz Vas majke plane I samo s dahom Vašim Može da izdahne, nestane, ugasne...

Tebi, što s nadom budiš jutra, Tebi majko želim s ljubavlju Sve poklonit, vratit sutra!

116

Vrazova Ljubica Vlasta Mažuranid Mala ruža crvena

Udišudi miris šume žumberačke pokraj slikareva platna razdragano gledam kako potezom kista, ljepotom Tvojeg slikarskog umijeda nanosiš boje na podlogu. U vremenu svjetlosti zagrljaja s prirodom osjedam Tvoju prisutnost u boji male ruže crvene, prepuštene poniranju u posveden prostor Tvojeg stvaranja. Danas, kistom sjedanja u sakramentu života s anđelima zapisujem neizbrisivu trajnost imena Tvojeg- Đuro. Ispod zaustavljene kazaljke sata dodirujem sliku male crvene ruže znak- Tvoje besmrtnosti.

117

Vrazova Ljubica Sonja Kušec Snaga

Što mislišza što više snage treba? Planinu podidi visoko, do neba, u bezdan do dna hrabro zaroniti, rijeku brzu i široku pregaziti, ili se modi, još te ljubedi, s osmijehom od tebe rastajatii ne zaplakati.

118

Vrazova Ljubica Miro Matijaš Tvoj Ljubičasti Šal

Zagrljaj tvog ljubičastog šala velikim slovom pišem, briga me za pravopis. Nema te odavno ved, šal tvoj ostao, zima je kao nekad i ruka sama na tajnom mjestu šal našla. Ogrnuo sam tvoj miris oko vrata i preko nosa, miris sjedanja tražim da mi čežnju izblijedi. Miris mi misli donosi i osjedaje vrele, što s šalom mi vrudinu nepodnošljivom čini. Zima u Siječnju sječe, a meni toplo, vrude, samo se tebe i mirisa ovog sjedam. Ne govorim si više da te volim, siromašan mi opis taj, a riječi za više od volim ne znam. Ljubav je nadnaravna kad od ove ciče zime samo vrelinu srca s tvojim mirisom čujem u glasu. Nađem utjehu u riječima ovim, mislima i mirisima, ali studen mi se tad vrati, ne znam do kad. Do kad de mi iluzija utjehe lažne trajati, jer Božanska me povezanost s tobom veže. A nema je.

119

Vrazova Ljubica Lada Lokmer FČERA

Fčera si sam čez vulicu išel... Spuščene glave…kak tužan si bil!

Te mi je teške bile gledeti pak gruntam i gruntam – o kemu si snil?

Si naši lepi prešli su cajti, a tak nigdar ni moralo bit,

da si me razmel kaj ti povedamsme mogli mi skup čez vulicu it!

120

Vrazova Ljubica Nada Boškovid LJUBAV I MRŽNJA Zavirio mi je u srce, bojim se reakcije, ako je sve vidio, jer ponekad je u njemu košmar. Svađa se srce i pamet! Onako po tiho da nitko ne čuje. Samo ja, ja osječam! No, ne znam, što osječam? To se ne može opisati. Lomi se ljubav sa stvarnošču. Ipak ljubav uvijek nadjača! Ta srce je taj tko zapovijeda! E da se ponekad i pamet pita: ne bi se do pijanog pilo, ne bi se toliko suza prolilo, tableta gutalo, svijetom skitalo! Ali, postoji ono „ ali“ U ljubavi postoje one dvije riječi, Volim te! Te riječi koje mogu kao vatra peči hladiti poput leda, a slađe su od meda. Jer tanka je nit između ljubavi i mržnje!...

121

Vrazova Ljubica Nada Schreiber Zvonar Snočka

Snočka smo si rekli se lepo za god, za minule cajte kaj u duši spiju, jen drugom suzu s kušlecom otrli i poslušali kak srčeka nam biju.

Čez grad je stiha puhnul topli vetar, još z neke brajde zadiši izabela, kostajni plamteči na promenadi šepču- skoro bu i zima bela.

Snočka si povedal lepe senje da beremo ciklame dišeče i kak da je znova začelo živlenje, tak lepo je dišalo veče.

Rekel si da samo lepega se zmišlaš, da o tem samo povedal bi rad kak još ti naša popevka odzvanja vu nočima dok spi Samobor naš grad.

A kaj bi mi još povedal da ja ne bi znala gde uska je steza pelala nas pa šepnuli smo skupa- O mati Božja fala kaj čuva nas i grije tvoj presveti plašt!

122

Vrazova Ljubica Đurđica Runtas DODIR NEBA

vjerujem da postojiš dišeš ispod ovog neba tražiš čekaš osjedaš me znaš me

tražim čekam osjedam znam te

ti krotiš uzvitlane nemire nabujale tuge sve besane nodi utvare jezive crne

kada nodu u san svratiš oko srca kopni led buja život rumen ljubi bijelu put

123

Vrazova Ljubica

ljubav vode san i java ispreplidu se žar i glad nespojivo stapa se u jedno kao jin i jang

prepuštam se tebi cijela moje ime nek ti bude dom žide tvoje lice tijelo neka bude spokoj moj

124

Vrazova Ljubica Miroslav Tičar UDISAJ BLIZINE

Diši jogijskom vještinom mačke da ne izgubiš smisao kruga u kome su upleteni svi meridijani našeg postojanja i susreta

Vapi za zrakom ljubavi koji ispunjava ljetne želje i prostore bijelih labuda na visoravni čarobnog života

Nemoj se hvatati za rime koje ne vode ka Nirvani jer smo svojo pokoru odradili u prijašnjim životima

Samo hodaj za nilskim konjima uplati svemirsku sredku zanjiši svojim bokovima i predaj se ovom trenutku.

Veliko Mraševo Slovenija

125

Vrazova Ljubica Ljubica Šego Uvodno slovo:

ja neka druga Ljubica, a ipak tako ista Ljubica darujem svima vama splet versa ljuvenih rumenih pred muzejom samoborskim u Gostioni kod Vraza na sagu travnatom pod lipom mirisnom uz poj pjevica u predvečerje na umoru dana uz žažaru žarku

Žar ljubavi

ljeto me ovo gospodnje žarom ogrnulo zarobilo i ne da mi da dišem i ne da mi da dišem između zemlje vrele i neba užarena lebdim a kugla od zlata zažarila se žar rasula po maloj ženi a htjela bih da poletim prema suncu mome zlatu milom harfa sunčeva sveta svjetlošdu okupala me božanskom

126

Vrazova Ljubica zarobila me kada bura razmaše se i kuglu od zlata ugasi hodemo li dušo opet biti jedno ja žena tvoja mala i ti sunce moje žarko

Eh barsijane eh beštrane

ruke muževne prema ruži neba ispružio si na molitvu nijemu sklopio ih eh kako bi bilo kada bi ruke naše bršljan plodonosni postale pa rasle rasle do visova planinskih narasle pa se do nebesa rajskih popele pa se propele pa se ispreplele pa se zagrlile pa se do sitosti izgrlile eh izgrlile izgrlile eh barsijane eh beštrane eh bršljene eh brštane

127

Vrazova Ljubica Abdulah Bedirevid NEBESKOJ ŽENI

Ti, koja postojiš van moje blizine, doprijet de do tebe, do tvoje daljine, snaga moje ljubavi.

Ti, koja imaš modi letjeti izmeđ´ zvijezda, spusti se po nodi, ugrij moja gnijezda!

Ti, nebeska ženo, nisi materija. Mene su zeznulinisam treb´o ni ja.

Kod mene vladaju neke mračne sile, duhovno su odavno one izgubile.

Postao sam onaj što se ne zna snadi. U pohlepnu grabež mrsko mi je zadi.

128

Vrazova Ljubica

Uzdigni me sobom, hurijo iz raja, ovdje sam doĹĄao do samoga kraja.

Ti, koja postojiĹĄ van moje blizine, stidi de do tvoje daljine snaga moje ljubavi.

129

Vrazova Ljubica

I ove godine zahvaljujemo g. Kruni Lucidu koji nas vjerno prati svake godine utisnuvši trajno posebno odabrane stihove na ploču koja ostaje na ljepotu i ponos našega grada u Prolazu hrvatskih pjesnika. Zahvaljujemo i pjesniku g. Stijepi Mijovidu Kočanu na lijepim sjedanjima na Josipa Jožu Prudeusa. Dok ima ljudi koji osjedaju da bez stvaranja novog naš svijet izumire, dotle se ne bojim- opstat de i umjetnost. Na kraju krajeva, ponekad ponetko zaboravi malo na ljubav. Razni su razlozi... nadamo se da ste čitanjem ove knjige barem malo prizvali u sjedanje nešto ljubavno što ste mislili da je ved preuzeo zaborav. A ako do sad niste zaboravili na ljubav, nadamo se da de vam ova knjiga biti osiguranje da ni nedete. Zato sam zahvalna svim pjesnicima koji uporno pišu o svojim osjedajima, razmišljanjima, doživljajima ljubavi jer nas to čini ljudskom vrstom. Zahvalna, jer nismo u strahu od gubitka egzistencije prestali stvarati. Zatvoreni u domove (zbog pandemije Coronavirusa i karantene početkom 2020.godine), ipak se nismo zatvorili u sebe. Možda na neki čudan način sada izlazi posebno zanimljiv dio ljudske prirode na vidjelo. Ako se pokazalo da nas Zemljane planetarno može povezati strah (od virusa, obolijevanja, patnje, umiranja...)... što tek može učiniti ljubav!?! Zato, dobro nam došli i dalje u našu- samoborsku planetarnu priču o ljubavi!

U Samoboru, lipanj 2020.

Vanda Bartulica

130

Vrazova Ljubica

SADRŽAJ „Tvoje tijelo- moja kuda“ 30. večer hrvatske ljubavne poezije

Vanda Bartulica, Uvod u planetarnu priču o ljubavi ...................................... Stijepo Mijovid Kočan, Pozdrav Josipu Joži Prudeusu ....................................

VEČER HRVATSKE LJUBAVNE POEZIJE 2019. LICE ...........................GRAD Acija Alfirevid, Povratak ................................................................................. Ludwig Bauer, Daimonion ................................................................................ Abdulah Bedirevid, Nebeskoj ženi ................................................................ Ida Bogadi, *** ............................................................................................. Božica Brkan, Rebra ............................................. ....................................... Zlata Bujan Kovačevid, Zamka prostora i vremena ..........................................

OČI .........................VRATA Lidija Dujid, Clickbait .............................................. Biserka Goleš Glasnovid, TVOJA TERINA ................................. Stanka Gjurid, Jutro ................................................................. Cvijeta Grijak, Diptih ........................................................... Mate Kavelj, Bijela ruža ........................................ Toni Keglevid, Zaljubljen i tužan .................................................... Nikola Kristid, Daleke blizine ................................................ Sonja Kušec, Primam se .....................................................

131

Vrazova Ljubica USTA .............................. KLJUČ Fabijan Lovrid, Pjesma o ljubavi 1. ................................................ Vlasta Mažuranid, Ti znaš ................................................................ Stijepo Mijovid Kočan, Za kumulusima ................................................. Ivan Mlačid, Da smo lišeni vlastitih snova ..................................................... Nina Novak, Pod nogami škriplje sneg ............................................................. Tugomir Orak, Uskrsnude ljubavi .................................................... Josip Palada, U Samoboru ljubavi ................................................. Mirjana Smažil Pejakovid, Literatura i inventura ............................................

RIEČI MALENE, PJESNI NEBROJENE ................................ TVOJE TIJELO, MOJA KUDA Josip Prudeus, Slatke jabuke ........................... Goran Gatalica, Nepristrane riječi ............................................. Miroslav Tičar, U daljine/ V daljave ......................................... Borben Vladovid, Strepnja ........................................................ Vlasta Vrandečid Lebarid, Plavac ................................ Tena Lebarid, Clover above my lips .............................. Tomislav Slavko Zekanovid, Ljetna tišina ................................ Tomislav Zagoda, Djevica u adidaskama ..................................... Sonja Zubovid, Izvježbala sam odlaske ................................... Barbara Petanjak Tanaskovid, To mi fali ................................... Davorin Žitnik Žito, *** ...........................................................

132

Vrazova Ljubica

ROŽE ZA LJUBICU

Lara Mitrakovid, Anđelka; beta cancri; Pismo; dobro sam, tata; tako napravim da padne kiša ... Goran Čolakhodžid, ***; Badiou na Öresundu; U snovima nekad zaboravljam ljude po sobama; S obje strane Alpa; ...................................................................................................................................... Marija Dejanovid, Bunari; Dvorište ................................................................................................... Hrvoje Tutek , Crni svetac blagoslivlja ljubavnike; Daleko na svijetu, Jedna večer ....................... Denis Dosid, Rac mi je depresivan!; Car Trajan kozjih ušiju želi čuti istinu; Odlakaviti jesen; Promjenjivi leksem .....................................................................................................................

GOST(i)ONA KOD VRAZA Lidija Puđak, USUDI SE BITI .................................................................. Ljiljana Lipovac, NAGRADA ..................................................................... Agata Obed – Šorša, Čuvaj me ........................................................... Katica Lenardid, VJENČANI LJUBAVLJU ................................................ Zlata Bujan Kovačevid, Dudan slastica ....................................................... Ljubica Dobranid, Ptica voli svoja krila ......................................................... Lili Koci, DODIR ......................................................................................... Zlatica Krošelj, PROLJETNA ........................................................................ Ljubica Ribid, IZA ZIDA ............................................................................. Milan Novak, Dom ................................................................................... Snježana Zakanj Radovanid, U spomen ljubavi mojih .............................. Zoran Perovid, SPOMINEK Z STANKOM .................................................... Zvonko Jurčevid, Zovem se Žaklina ............................................................. Vlatka Bošnjak, Tamo .............................................................................. Koviljka Vlahovid Telišman, Traženje ...................................................... Nada Brglez, LJUBAVNE NOTE ............................................................. Danica Telišman (rođ. Raid), MAJCI .......................................................

133

Vrazova Ljubica Vlasta Mažuranid, Mala ruža crvena ..................................................... Sonja Kušec, Snaga ................................................................................ Miro Matijaš, Tvoj Ljubičasti Šal ............................................................ Lada Lokmer, FČERA .............................................................................. Nada Boškovid, LJUBAV I MRŽNJA ........................................................ Nada Schreiber Zvonar, Snočka ......................................................... Đurđica Runtas, DODIR NEBA ............................................................. Miroslav Tičar, UDISAJ BLIZINE .................................................... Ljubica Šego, Žar ljubavi ........................................................... Abdulah Bedirevid, NEBESKOJ ŽENI ................................................

134

Vrazova Ljubica Izdavač: Pučko otvoreno učilište Samobor

Za izdavača: Jelena Vojvoda

Urednica: Vanda Bartulica

Organizacija: Renata Glojnarid, Valentina Čebušnik Dorotid

Partneri: Društvo hrvatskih književnika Ogranak Matice hrvatske u Samoboru Samoborski muzej Vijede slovenske nacionalne manjine Grada Zagreba Gradska knjižnica Samobor Osnovna škola Samobor Turistička zajednica Grada Samobora

Pokrovitelj: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Zagrebačka županija Grad Samobor

135

Vrazova Ljubica Niti jedan dio ove knjige ne smije se, pod prijetnjom primjene zakonske zaštite, umnožavati ili fotokopirati za druge publikacije bez pisanog odobrenja izdavača.

136