ABC tehnike broj 551

GRADITELJSTVO

U OVOM BROJU Solar City Tower simbol ekološke održivosti. 2 Google SketchUp. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Kako se pretplatiti na časopis “ABC tehnike”?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10

Solar City Tower simbol ekološke održivosti

Energija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 Naučimo programirati mikrokontrolere! (3). 16 Natjecateljski model rakete. . . . . . . . . . . . . 20

Prikaza. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22 Na nedavnom međunarodnom natječaju za službeno arhitektonsko rješenje OI 2016.

Shell gradi najveće plovilo na svijetu. . . . . . 25 švicarski je arhitekt Rafael Schmidt iz tvrtke Pad letjelice ROSAT uznemirio javnost . . . . 26 RAFAA prijavio zadivljujuću strukturu za koju vjeruje kako bi mogla Rio pretvoriti u simbol Pisaljke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 ekološke održivosti.

Zadnji od svoje vrste . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 Smješten na otoku Cotonduba, u zaljevu ispred Rio de Janeira, 105 metara visoki Solar Sto godina novog koncepta stroja: City Tower s umjetnim vodopadom dizajniran fototropni električni pas . . . . . . . . . . . . . . . 32 je tako da pozdravi svakog posjetitelja ovog uzbudljivog brazilskoga grada, bez obzira Nagradna križaljka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 dolazi li zrakom ili morem.

Aurora solaris: Toranj je kreiran oko solarnog postrojenja koje će proizvoditi dovoljno energije za sve Mazdino viđenje budućnosti. . . . . . . . . . . . 35 njegove potrebe tijekom dana, kao i za buduće olimpijsko selo, a višak će se koristiti za pumpanje morske vode u tankove na vrhu tornja.

Nacrt u prilogu Tijekom noći ta će se voda ispuštati i pokretati Natjecateljski model rakete turbine koje će proizvoditi energiju za osvjetljavanje Rio de Janeira. Voda će se u posebnim prilikama ispuštati i kreirati spektakularni vodopad s vrha tornja koji bi predstavljao simbol snage priNakladnik: Hrvatska zajednica tehničke telefon i faks (01) 48 48 762 i (01) 48 48 641; kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 rode. www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr Zagreb, Hrvat­ska/Croatia “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr Pristup ovom ekološkom Uredništvo: Damir Čović, prof., Damir Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini Gornik, dr. sc. Zvonimir Jako­ b ović, Zoran solarnom tornju bio bi s trga (10 brojeva godišnje) Kušan, Ivan Lučić, dipl. ing. Miljen­ko Ožura, i amfiteatra koji će se nalaziti prof, Ivan Rajsz, prof., mr. Bojan Zvonarević Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Glavni urednik: Zoran Kušan, ing.

60 metara iznad razine mora, Žiro-račun: Hrvat­ska zajednica tehničke kul­ Priprema za tisak: Zoran Kušan, ing. ture 2360000-1101559470 a koristit će se za društvena Lektura: Marina Zlatarić, prof.

Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke okupljanja i različite događaAdministrator: Sandra Tomljanović kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagre­bačka Broj 5 (551), siječanj 2012. je. S morske strane tornja, iza banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 Školska godina 2011./2012 .

BIC: ZABAHR2X vodopada, nalazit će se kafeteNaslovna stranica: Solar City Tower, Rio de Cijena za inozemstvo: 10 kuna + poštarina rija i trgovine. Liftovi će posjeJaneiro za određenu destinaciju Uredništvo i administracija: Dalmatinska titelje prevoziti na vrh gdje će Tisak i otprema: DENONA d.o.o., 12, P.p. 149, 10002 Za­greb, Hrvatska/ se nalaziti vidikovac s pogleCroatia; Getaldićeva 1, 10 000 Zagreb dom na ocean i Rio de Janeiro, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa a kroz staklenu šetnicu će se odobrilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama moći vidjeti i vodopad.

Google SketchUp O programu Ubrzo poslije kupovine kompanije @Last Software i preuzimanja prava na njen program SketchUp, Google je odlučio svim zainteresiranim korisnicima ponuditi besplatan download ovog programa. Radi se o programu za 3D crtanje koji se može koristiti za kreiranje najrazličitijih 3D modela. Мodeli kuća jako se jednostavno mogu postaviti u Google Earth, pri čemu je moguće izabrati hoće li ih vidjeti ostali korisnici servisa ili će oni ostati privatna kreacija. Dovoljno je u Google Earth-u pronaći satelitski snimak lokacije na koju se postavlja željeni objekt, maksimalno ga zoomirati i u Google SketchUp-u i izabrati opciju Get Current View kojom se dvodimenzionalni satelitski snimak terena uvlači u aplikaciju, poslije čega je po terenu moguće rasporediti već gotove objekte ili ih kreirati preko uvezenog snimka.

Ukoliko vaša kreacija nije namijenjena Google Earth-u, svoj model (tehnički crtež) možete sačuvati kao .jpg, .tif, .bmp, .pgn, .pdf ili kao .avi.

Google SketchUp toliko je intuitivan i jednostavan za korištenje da ćete, ukoliko pogledate nekoliko kratkih udžbenika (na net-u ih ima bezbroj), za svega dvadesetak minuta rada u njemu biti u mogućnosti napraviti zaista impresivne modele koji će biti iznad svih vaših očekivanja.

Iz spomenutih se razloga Google SketchUp u Republici Srbiji koristi u nastavi tehničkog i informatičkog obrazovanja u osnovnoj školi.

Ovaj je fantastični program dao veliki doprinos osuvremenjivanju predmeta kao i njegovoj popularizaciji.

Prozor SketchUp-a sastoji se iz: • naslovne linije • glavnog menija • linije za oblikovanje • kutije s alatima

INFORMATIKA

• radne površine • statusne linije • polja za prikazivanje vrijednosti (Value Control Box).

SketchUp koristi dvodimenzionalni (2D) i trodimenzionalni (3D) koordinatni sistem s x, y i z osima. Osi su predstavljene različitim bojama, i to: x os crvenom, y zelenom i z plavom bojom.

Površina koju čine x i y os naziva se tlocrt (eng. ground plane).

Mjesto gdje se sijeku sve tri osi zove se ishodište (eng. origin). U njemu se nalazi figura čovjeka koja služi kao orijentir.

Na lijevoj strani statusne linije, koja je sive boje i nalazi se na dnu prozora, možete vidjeti koji alat trenutačno koriste, dok se na desnoj nalazi Value Control Box gdje se mogu pratiti i zadavati točne dimenzije objekta koji crtate.

Dodavanje alata za rad Kako biste dodali kutiju s alatima, napravite sljedeće: View/Toolbars/Large Tool Set. Kako biste izbjegli ponavljanje alata u kutiji s alatima, isključite Getting Started meni na sljedeći način: View/Toolbars/Getting Started

3

Back-pogled od nazad

Alati iz ovog skupa nude sljedeće poglede na objekt: Alati iz skupine alata Camera

Getting Started je meni s najosnovnijim alatima SketchUp-a.

Ukoliko želite mijenjati (dodajte i/ili uklanjajte) skupove alata, koji se pojavljuju u kutiji s alatima, koristite opciju: View/Toolbars/ i označite skup alata.

Alati Google SketchUp-a Alati iz skupa alata Views Alati iz skupa alata Views omogućavaju različite poglede na objekt u koordinatnom sistemu.

Orbit Tool–služi za kretanje kamere oko modela Pan Tool–služi za pomicanje kamere po vertikalnoj i horizontalnoj osi bez približavanja kamere modelu ili udaljavanja kamere od modela Zoom Tool–služi za približavanje kamere modelu i udaljavanje kamere od modela Zoom Window Tool–služi za približavanje kamere dijelu modela koji smo obuhvatili ovom alatom

Alati iz skupine alata Drawing

Iso-pogled na sve tri koordinatne osi

Front-pogled sprijeda

Top-pogled odozgo

Right-pogled zdesna

Left-pogled slijeva

4

Alati iz ovog skupa služe za crtanje linija i oblika.

Uz pomoć alata iz skupa Drawing možemo uočiti karakteristične točke.

Line Tool–služi za crtanje ravnih linija

Alati iz skupine alata Principal

Rectangle–služi za ctanje četvorokuta

Circle Tool–služi za crtanje krugova, elipsa i višekutnika Eraser Tool je alat za brisanje. Površinu možete obrisati ukoliko obrišete sve njene bridove pojedinačno ili čitavu površinu jednim potezom koristeći alat za selektiranje i alat za brisanje.

Ukoliko istovremeno držite Shift dok koristite alat za brisanje, dobit ćete efekat sakrivanja bridova, ali ne i njihovo brisanje.

Select Tool je alat za selektiranje.

Polygone Tool–služi za crtanje višekutnika Arc Tool–služi za crtanje kružnih lukova

Freehand Tool–služi za crtanje slobodnom rukom

Paint Bucket je alat uz pomoć kojeg se objekti boje ili im se daje tekstura.

Klikom na ovaj alat dobit ćete sljedeći prozor.

Karakteristične točke Endpoint označava kraj linije ili luka. Ova je karakteristična točka obilježena kružićem zelene boje.

Midpoint je karakteristična točka koja obilježava sredinu stranice ili brid i plave je boje.

Intersection je karakteristična točka koja obilježava presjek dvije linije, linije i površine, itd. Obilježena je crvenim križićem.

On Face je karakteristična točka koja pripada stranici nekog objekta ili nekoj površini.

Obilježena je plavim kvadratićem.

On Edge karakteristična je točka koja pripada bridu nekog objekta. Obilježena je crvenim kvadratićem.

In model opcija daje pregled tekstura i boja koje ste već koristili, a opcija Materials pri-

5

kazuje teksture smještene po folderima, npr.: Brick and Cladding–cigla i obloge, Fencing– građa za ogradu, Apshalt and Concrete–asfalt i beton, Roofing–krovne obloge, Tile–pločice, Wood–drvo, itd.

Alati iz skupine alata Modification

Alati iz ovog skupa služe za modifikaciju objekata, odnosno mijenjanje oblika, zapremnine i položaja objekta.

Push/ Pull Tool–služi za stvaranje 3D iz 2D objekata kao i za smanjenje ili povećanje zapremine 3D objekata. Uz pomoć Value Control Box-a možete kontrolirati visinu, širinu i dužinu objekta tako što mu zadajete konkretnu vrijednost.

Move Tool–služi za pomicanje objekata i njegovo rastezanje.

Može se koristiti i za rotiranje.

Rotation Tool–služi za rotiranje, rastezanje, izobličavanje ili umnožavanje objekta po zakrivljenoj putanji.

Offset Tool–služi za kopiranje linija na određenu udaljenost od originala.

Follow Me Tool–služi za ponavljanje (dupliranje) nekog modela (površine, kalupa) duž određene putanje koja može biti brid nekog objekta ili koju sami zadajete.

Alati iz skupine alata Construction

Tape Measure Toll ima trostruku funkciju u SketchUp-u. Služi za: mjerenje dužina ivica kao i udaljenosti između objekata, kreiranje pomoćnih linija (guidelines), promjenu veličine objekta Dimension Tool služi za kotiranje.

Protractor Tool je alat koji ima ulogu kutomjera. Koristi se za mjerenje i crtanje kuteva. Kut se crta pomoću dvije pomoćne isprekidane linije i zadane vrijednosti kuta u samom Value Text Box-u.

Text Tool je alat koji služi za ispisivanje teksta. Klikom na ovaj alat, a zatim na radnu površinu ili objekt, otvara se prozor za ispisivanje teksta–Text Box. Kada završite s unosom teksta, kliknite izvan Text Box-a.

Alati iz skupine alata Face Style

Kada su načini prikazivanja modela u pitanju, Google SketchUp nudi različite inačice–od klasično popunjenog modela, preko rentgenskog pogleda u kojem su stranice objekta prozirne, do žičanog modela kod kojeg su prikazane samo konture objekta.

Alati iz skupine alata Shadows

6

Pomoću klizača može se odabrati doba dana i godine, na osnovu čega program preračunava kut pod kojim svjetlost pada na scenu i kreira sjenke odgovarajućih dimenzija i orijentacije.

Primjer izrade tehničke dokumentacije u Google SketchUp-u Tehničku dokumetaciju, koju ćemo sada izraditi i upute za izradu vježbe „Vješalica za remene“ možete pronaći na www.abc-tehnike. hr . Na toj se stranici nalazi dosta praktičnih vježbi čija je tehnička dokumentacija također izrađena uz pomoć Google SketchUp-a.

Kroz sljedeći ćete primjer vidjeti koliko je ovaj program jednostavan za korištenje.

Krenimo...

Najprije je potrebno obaviti početna podešavanja programa Window/Model info.

U ovom smo slučaju program prilagodili našim standardima. U Units smo odabrali jedinice mjere mm (Milimeters) i isključili opciju Display units format. Nakon toga smo u Dimensions, u opciji Endpoints, odabrali kotne crtice (Slash) kao i način ispisivanja kotnih brojeva na kotnim linijam Align to dimensions line (Above)

(te će nam pomoćne linije kasnije poslužiti za crtanje bridova predmeta).

Prelazimo na pogled odozgo (Top).

Nakon toga uz pomoć alata Tape Measure Toll crtamo ostale pomoćne linije, odnosno buduće bridove predmeta, a u Value Control Box zadajemo njihove međusobne položaje.

Dimenzije koje unesemo u Value Control Box potvrđujemo Enter-om.

Zatim uz pomoć alata Tape Measure Toll povlačimo pomoćne liniju na proizvoljnoj udaljenosti, najprije od x i a zatim i od y osi

7

Radnu površinu zoomiramo alatom Zoom Window Tool.

Kada su iscrtane sve pomoćne linije, prelazimo na iscrtavanje linija bridova predmeta. U ovom slučaju najprije smo iscrtali lukove uz pomoć alata Arc Tool, a zatim...

…uz pomoć alata Line Tool i ostale bridove predmeta.

8

Sada je potrebno, uz pomoć alata Select Tool i tipkovnice Delete, obrisati otvore vješalice.

Uz pomoć alata Paint Bucket vješalicu bojimo teksturom drveta (opcija Materials– Wood).

Alatom Orbit Tool pozicioniramo kameru s donje strane predmeta. Nju također bojimo istom teksturom. Nakon toga, alatkom Dimension Tool, obavljamo kotiranje.

Kako bi tehnički crtež bio pregledniji, uz pomoć alata Eraser Tool, brišemo pomoćne linije. Sada 2D crtež možemo sačuvati kao .jpg, .tif, .bmp, ili .pgn (File/Export/2D Graphic).

Ako želimo nacrtati i 3D model, to činimo uz pomoć alata Push/ Pull Tool. Dimenziju zadajemo unosom u Value Control Box i potvrđujemo Enter-om (u ovom slučaju to je 4mm–debljna šperploče).

Uz pomoć alata Text Tool ispisujemo naziv(e) pozicija, naziv predmeta ili neka dodatna pojašnjenja tehničkog crteža (u ovom slučaju ispisan je naziv praktične vježbe „Vješalica za remene“).

Ovim je 3D model završen. Možemo ga sačuvati kao .skp i/ili od njega možemo napraviti dinamičnu prezentaciju modela tj. animaciju.

Kako bismo napravili animaciju 3D modela, model najprije moramo snimiti s nekoliko strana tako da njegov oblik i dimenzije-kote budu jasno vidljive (bit će nam potreban alat Orbit Tool).

Zatim odaberemo Window/Scenes. Scene snimamo tako što pritisnemo „+” u prozoru Scenes. Kada smo snimili željeni broj scena, odaberemo File/Export/Animation. Na ovaj način dobili smo dinamičnu prezentaciju modela, odnosno .avi datoteku.

Kreirani model moguće je staviti na raspolaganje i ostalim korisnicima Google SketchUp-a korištenjem Google-ovog sitea 3D Warehouse (http://sketchup.google.

9

com/3dwarehouse/). S tog se sitea mogu skinuti kreacije drugih korisnika Google SketchUp-a, od onih amaterskih, pa do onih krajnje profesionalnih iz kojih se dosta toga može naučiti. Spomenuti site, pored downloada, nudi i pretraživu bazu znanja, odgovore na često postavljana pitanja, forum i video-udžbenike koji uvijek predstavljaju veliku pomoć korisnicima koji ne vole čitati uputstva. :)

3D Warehouse Pored opisanih mogućnosti Google SketchUp nudi i pregršt naprednih opcija koje nisu na prvi pogled vidljive, ali do njih se s vremenom postepeno dolazi. Stoga, bilo da želite kreirati kuću iz svojih snova, dizajnirati nameštaj za radnu sobu ili nešto treće, Google SketchUp je alat koji će vam omogućiti da na najlakši način dođete do svojeg cilja.

Miroslav Paroškaj, prof.

Kako se pretplatiti na časopis “ABC tehnike”?

Poštovani čitatelji ABC tehnike, novo polugodište je počelo, mi se i dalje trudimo biti bolji i zanimljiviji. Ponovo vas pozivamo da se pretplatite na “ABC tehnike”: Privatne osobe uplaćuju unaprijed iznos od 100 kn za pretplatu. Virman ispunjujete vašim podacima u rubriku uplatitelj. U rubriku primatelj: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, a u rubriku opis plaćanja: pretplata na ABC tehnike. Naš žiroračun je 2360000-1101559470, a poziv na broj 5555. Nakon uplate obavezno nam pošaljite kopiju uplatnice.

Pravne osobe (škole, vrtići, tvrtke) šalju narudžbenicu te uplaćuju iznos na naš žiroračun po primljenom R1 računu. Narudžba mora sadržavati naziv pravne osobe s adresom i OIB-om. Želimo vam uspješan nastavak školske godine i veselimo se ponovnom druženju s vama!

10

MALA ŠKOLA PROGRAMIRANJA (47)

Energija Jednom davno gledao sam neki film o umirovljenom sveučilišnom profesoru iz fizike.

Nakon bogatog radnog vijeka završio je u domu za starije osobe. Tamo je upoznao gospođu s kojom je pričajući provodio vrijeme. Jednom ga je tako zapitala što je to energija. Nakon kraćeg razmišljanja profesor se nasmiješio i odgovorio: „ Kad bih to znao, dobio bih Nobelovu nagradu.“ Kako biste uopće razumjeli o čemu govorimo, potrebno je nešto reći o samom pristupu pojmu energije. Možda ću biti pomalo provokativan ako ustvrdim kako tehničari energiju shvaćaju drugačije od fizičara. Prije nego se pozabavim samim računalnim programom, ukratko ću pojasniti fizikalno i tehničko poimanje energije.

Fizikalno poimanje energije Naziv energija potječe od engleskog fizičara Thomas Younga (1773.-1829.) koji je taj pojam uveo 1807. godine. Pojam energije u današnjem smislu definirao je Englez Clerk Maxwel (1831.-1879.). Energiju označavamo velikim slovom E, a mjerna joj je jedinica džul (J). Jedinica za energiju naziv je dobila po Englezu James Prescot Joul-u (1818.-1889.).

Energija je sposobnost obavljanja rada. Nalazi se u različitim oblicima i ne može nestati.

Može samo za vrijeme rada promijeniti oblik, odnosno prelaziti iz jednoga oblika u drugi.

“Pepertuum mobile” je stroj koji je vječno pokretljiv bez trošenja energije jednom kad se pokrene, ali ga je nemoguće izgraditi jer se protivi prirodnim zakonima. S promjenom oblika, energija može biti pohranjena u prikladni akumulator pa nam se može učiniti da je nestala. Ona se može pohraniti–akumulirati u nekom uređaju, objektu, tijelu…zavisno od njenog oblika. Razlikujemo mehaničku, unutarnju, električnu, kemijsku i nuklearnu energiju. Pod mehaničkom energijom podrazumijevamo gravitacijsku, elastičnu i kinetič-

ENERGIJA

Mehanička

Unutarnja

Električna

ku energiju. Svaki od navedenih oblika energije ima svoj specifični akumulator.

Kemijska

Nuklearna

odmatanjem polagano pada dajući konstantnu silu koja može pokretati mehanizam kao kod starih ura s utegom.

Akumulator elastične energije je opruga. Ako oprugu sabijemo, kao kod zatvarača puške, ona akumulira elastičnu energiju.

Opruga tako ima elastičnu potencijalnu energiju koja je u opruzi sačuvana sve do trenutka povlačenja okidača puške kad se oslobodi kako bi obavila rad. Akumulirana energija opruge također se koristiti i u satnim mehanizmima kod starih vekerica.

Akumulator kinetičke energije je npr. zamašnjak na motoru automobila. Zbog tromosti tijela u njemu je akumulirana energija kretanja i, kad ne bi bilo trenja, jednom pokrenut zamašnjak vječno bi se vrtio. Tako se nebeska tijela, jednom pokrenuta, u zrakopraznom prostoru vječno kreću. Akumulator kinetičke energije je i rijeka s kinetičkom energijom vode, more s kinetičkom energijom plime i oseke te vjetar s kinetičkom energijom zraka. Zvrk (giroskop) je također akumulator kinetičke energije, a primjenjuje se u praksi

Akumulatori energije Energija je akumulirana kada je pohranjena u akumulatoru u kojemu može čekati sve dok nam ne zatreba za obavljanje rada. Možemo reći da je energija pohranjena u akumulatoru time i potencijalna energija, jer čeka da se promjenom oblika iskoristi za obavljanje rada.

Latinski potentia–moć. [U gradivu iz fizike, u osnovnoj školi, gravitacijsku i elastičnu energiju jednim imenom pojednostavljeno zovemo potencijalna energija.]

Akumulatori mehaničke energije: Akumulator gravitacijske energije je akumulacijsko jezero. Jezero se napuni vodom.

Time se masa vode podigne na neku visinu čime je trajno pohranjena. Tako akumulirana voda ima gravitacijsku potencijalnu energiju koja čeka obavljanje nekog korisnog rada.

Akumulator gravitacijske energije je i uteg namotan na vratilo, a kad se uteg oslobodi,

Mehanička energija

Potencijalna energija

Gravitacijska energija

Kinetička energija

Elastična energija

11

kao držač smjera. Zvrk s velikom brzinom vrtnje ima tendenciju zadržati svoj položaj nepromijenjenim s obzirom na svemir (tzv. giroskopski efekt).

Zakon očuvanja mehaničke energije Ukupna mehanička energija E uvijek je jednaka zbroju gravitacijske energije Eg (ili elastične energije) i kinetičke energije Ek. To je posebno zanimljivo promatrati kod njihala gdje pri njihanju imamo pretvaranje kinetičke energije u potencijalnu energiju i obratno.

E = E g + Ek

Akumulator unutarnje energije može biti svako tijelo, ali nama je zanimljivo tijelo koje se nalazi u termoakomulacijskoj peći. To je jedan veliki šamotni blok u koji su ugrađeni grijači. Kad se blok zagrije, budući da je izoliran od okoline, treba mu puno vremena da se ohladi dok preko njega struji hladni zrak koji se zagrijava i grije prostoriju. Svako tijelo ima svoj specifični toplinski kapacitet (c). To je toplina koju je potrebno dovesti 1 kg nekog tijela da mu se temperatura povisi za 1 °C. Akumulator unutarnje energije može biti i termalni izvor u Zemljinoj kori.

Unutarnja energija jednaka je zbroju kinetičke i potencijalne energije svih čestica tijela:

Eu = E k + E p

Potencijalnu energiju čestice imaju zbog svojeg položaja u odnosu na ostale čestice unutar tijela.

O toplini se može govoriti jedino tijekom prijenosa energije s jednog tijela na drugo, a nikako se ne može govoriti kao o akumuliranoj energiji. Pod energijom se podrazumijeva sposobnost obavljanja rada (W = ΔE, rad je jednak promjeni energije) nekog tijela, ali taj rad ne mora biti obavljen odmah. Energija je akumulirana i čeka da obavi rad. Kad govorimo o toplini, mislimo samo na prijenos energije, njenu predaju ili primanje. Kad tijelo primi toplinu (Q = m c Δt) poveća svoju unutarnju energiju, a kad preda toplinu okolini, ono smanji svoju unutarnju energiju. Toplina je val koji

12

samo prenosi energiju. Zato fizičarima pojam toplinska energija nije pogodan kad se govori o toplini iako se to izjednačavanje u praksi često koristi. Slično je i sa svjetlošću. I kod svjetlosti se govori kao o obliku energije iako se zna da je svjetlost dvojake prirode, istovremeno se ponaša kao val i kao roj čestica. Ni svjetlost se ne može akumulirati i o njoj se može govoriti jedino tijekom prijenosa energije. U skladu s navedenim možemo reći da se npr. električna energija u žarulji pretvara u unutarnju energiju te u procesu pretvorbe nastaju toplinski i svjetlosni valovi (toplina i svjetlost) koji se dalje prenose prostorom. Ponekad se govori i o zvučnoj energiji (energiji zvuka) iako je svima jasno da se radi o longitudinalnim valovima koji samo prenose energiju s jednog mjesta na drugo, od davatelja do primatelja. Korištenje ovih oblika energije (toplinska, svjetlosna i zvučna) ponekad je iz didaktičkih razloga zgodnije kod nižeg dječjeg uzrasta, a s druge strane u srednjoj školi to je I neopravdano.

Akumulatori kemijske energije su sva goriva. To mogu biti fosilna goriva, ali i obično drvo. Za ljudsku prehranu koristimo hranu u kojoj je akumulirana kemijska energija. Ona izgaranjem obavlja rad.

Akumulatori električne energije su automobilski akumulator, baterija, elektronički kondenzator…U tim su uređajima pohranjene električki nabijene čestice. One se pod određenim uvjetima mogu pokrenuti i činiti električnu struju koja prolaskom kroz različite tehničke uređaje (pretvarače) obavi rad tako da električna energija promijeni svoj oblik.

Akumulatori nuklearne energije su zvijezde. Zahvaljujući gravitaciji, u dubini našega Sunca stalno se odvijaju nuklearne reakcije.

Vrijeme “života” Sunca u odnosu na vrijeme našeg ljudskog života čini se beskonačnim pa se ne trebamo mnogo zabrinjavati što će biti s nama jednoga dana kada se Sunce “ugasi” i kada više ne bude njegovog zračenja u svemir.

Tehničko poimanje energije Tehničari razlikuju dvije osnovne grupe energije: akumuliranu energiju i prijelaznu energiju.

ENERGIJA

Akumulirana

Potencijalna

Prijelazna

Kinetička

Unutarnja

Akumulirana energija može se u svom obliku dugo čuvati, dok se prijelazna energija ne može čuvati i njena je glavna karakteristika kratkotrajnost (H. Požar–Tehnička enciklopedija sv. 5.)

Pod potencijalnom energijom tehničari misle na ono što fizičari nazivaju gravitacijskom energijom i tu se mišljenja podudaraju s onim što se uči u fizici osnovne škole. Također, kod tehničara i fizičara, podudaraju se i poimanja kinetičke energije, samo što tehničari kinetičku energiju uglavnom svode na kretanje krutog tijela. Kinetička energija vode rijeke ili mora i kinetička energija zraka vjetra tehničarima je jednostavno energija vode i energija vjetra.

Unutarnja energija

Kalorička energija (na razini molekula)

Kemijska energija (na razini atoma)

Tehničari, kao i fizičari, s unutarnjom energijom ulaze u samu građu tijela (tvari). Tijela se sastoje od elementarnih čestica, nešto krupnijih koje se zovu molekule i sitnijih koje se zovu atomi. Za tehničare je unutarnja energija na razini molekule kalorička energija i odgovara kod fizičara kemijskoj energiji, a unutarnja energija na razini atoma kemijska je energija i odgovara kod fizičara nuklearnoj energiji.

Tehničarima je mehanička energija prijelazna energija, ona se ne može akumulirati, a poistovjećuje se s mehaničkim radom. Njima je i električna energija prijelazna energija jer se u trenutku korištenja ona istovremeno i proizvodi negdje u elektrani, pretvorbom mehaničke energije. Slično je s toplinskom energijom koju također smatraju prijelaznom i koju nazivaju toplinom.

Mehanička

Električna

Toplinska

1. Akumulator pun energije; 2. Akumulator se prazni; 3.

Akumulator se ispraznio; 4. Akumulator se puni

Program - Potencijalna energija Program učenicima omogućava vježbu kojom bi predviđanjem rješenja, oslobođeni matematičkog računanja, stekli intuitivni osjećaj za ovu fizikalnu veličinu. Pored navedenog, učenici su “prisiljeni” uočiti razliku između mase, težine i energije koristeći njihove standardne mjerne jedinice.

Fizikalni kutak Energiju koju ima tijelo u mirovanju na nekoj visini iznad površine Zemlje zovemo gravitacijska energija. Eg=m×g×h=G×h [J] gdje je: m – masa u kg ; h – visina u m ; g - količnik ~10N/m ; G – težina u N. Što je tijelo na većoj visini, veća je i gravitacijska energija tijela. Što je veća težina tijela, veća je gravitacijska energija tijela. Gravitacijsku energiju tijelo ima zbog djelovanja Zemljine sile teže na masu (pod gravitacijska energija u osnovnoj školi podrazumijeva se gravitacijska potencijalna energija).

Osjećaj veličine energije od 1 J steći ćemo ako unesemo: m = 0,1 kg i visinu od 1 m, ali i ako unesemo neke druge vrijednosti, npr.: m = 10 kg i h = 0,1 m.

Zadatak za vježbu: Koliku masu ima kamen na visini od 10 m ako mu je gravitacijska energija 1000 J? Uvijek se nešto može zakomplicirati... m = Ep / g × h = 1000/ 10 × 10 = 10 kg

13

utton #draw.ok, “završi”, [quit6], b UL, 10, 30, 80, 30 button #draw.ok, “računaj”, [okClicked6], UL, 190, 30, 80, 30 b utton #draw.ok, “resetiraj”, [reset6], UL, 100, 30, 80, 30 TextboxColor$ = “yellow” textbox #draw.textbox1, 440, 190, 40, 25 textbox #draw.textbox2, 440, 60, 40, 25 TextboxColor$ = “white” textbox #draw.textbox3, 600, 105, 60, 25 textbox #draw.textbox4, 140, 195, 50, 25 textbox #draw.textbox5, 140, 230, 50, 25

Koliku gravitacijsku energiju ima tijelo mase 6 kg koje je podignuto 10 m od površine Zemlje?

Ep = G×h = m×g×h = 6×10×10 = 600 J = 0.6 kJ

Kod programa: Nomainwin [energija] nomainwin [pocetak6] WindowWidth = 800 WindowHeight = 400 UpperLeftX = 100 UpperLeftY = 100

14

pen “Potencijalna energija” for o graphics as #draw call crtaj6 call pisi6 print #draw.textbox1, “!contents? h” print #draw.textbox2, “!contents? m” print #draw.textbox3, “!disable” print #draw.textbox4, “!disable” print #draw.textbox5, “!disable” print #draw, “flush” print #draw, “trapclose [quit6]” wait

sub crtaj6 print #draw, “place 300 300; size 2; down; color blue” print #draw, “turn 90; go 400;color green; go -350; turn -90; color blue; go 200; turn 90; go 350” print #draw, “place 460 300; color red; size 2;turn -90; go 200” print #draw, “turn -30; go -10; go 10; turn 60; go -10” print #draw, “place 460 300; turn 150; turn -30; go -10; go 10; turn 60; go -10” print #draw, “place 395 98; size 2; turn 150; color black; go 60; turn 90; go 120; turn 90 ; go 60; turn 90; go 120”

end sub

sub pisi6 print #draw, “color red; place 30 100; font Arial 12 bold “ print #draw, “\Potencijalna energija:” print #draw, “color blue; place 30 150; font Arial 20 italic bold” print #draw, “\Ep = m * g * h” print #draw, “color red; place 30 300; font Arial 12 bold “ print #draw, “\Težina:” print #draw, “color blue; place 100 305; font Arial 20 italic bold” print #draw, “\G = m * g” print #draw, “color black; place 360 210; font Arial 12 bold italic” print #draw, “\visina h =” print #draw, “color black; place 490 210; font Arial 12 bold” print #draw, “\m” print #draw, “color black; place 440 58; font Arial 12 bold italic “ print #draw, “\masa” print #draw, “color black; place 400 80; font Arial 12 bold italic “ print #draw, “\m =” print #draw, “color black; place 490 80; font Arial 12 bold “ print #draw, “\kg” print #draw, “color black; place 540 95; font Arial 12 bold italic” print #draw, “\potencijalna energija” print #draw, “color black; place 560 125; font Arial 12 bold italic “ print #draw, “\Ep =” print #draw, “color black; place 670 125; font Arial 12 bold “ print #draw, “\J” print #draw, “color black; place 50 215; font System 12 bold” print #draw, “\Količnik “ print #draw, “color black; place 110 215; font Ariel 12 bold italic” print #draw, “\g =” print #draw, “color black; place 200 215; font System 12 bold “ print #draw, “\N/kg”

rint #draw, “color black; place 50 250; font p System 12 bold “ print #draw, “\Težina” print #draw, “color black; place 110 250; font Ariel 12 bold italic” print #draw, “\G =” print #draw, “color black; place 200 250; font System 12 bold “ print #draw, “\N” end sub

[okClicked6] print #draw.textbox1, “!contents? h” print #draw.textbox2, “!contents? m” if m<0 or m>100 or h<0 or h>100 then goto [reset6] g=10 E=m*g*h G=m*10 print #draw.textbox3,E print #draw.textbox4,g print #draw.textbox5,G print #draw, “trapclose [quit6]” wait [reset6] print #draw.textbox1,0 print #draw.textbox2,0 print #draw.textbox3,0 print #draw.textbox4,10 print #draw.textbox5,0 wait

[quit6] confirm “Završiti program?”; answer$ if answer$ <> “yes” then close #draw : n$=””: goto [pocetak6] else close #draw end if wait

[quit] confirm “Želis li zatvrsiti s ucenjem?”; quit$ if quit$ = “no” then wait close #1 end end Damir Čović, prof.

15

ELEKTRONIKA

Naučimo programirati mikrokontrolere! (3) Sada, kada smo napisali svoj prvi program za mikrokontroler ATtiny2313, željeli bismo provjeriti kako on radi. Bascom-AVR ima ugrađen simulator koji nam u tome može pomoći.

Upoznajmo simulator Simulator možemo pozvati tek nakon što smo napisani program preveli (kompilirali).

Tada kliknemo na gumb Simulate program,

Slika 11. Bascom-AVR simulator

prikazan na slici 11 gore, i otvorit će nam se Bascom-AVR simulator u novom prozoru. U donjem dijelu prozora prikazan je naš program, čije su linije numerirane. Programske su linije, koje lijevo od rednog broja imaju žutu točku, pravovaljane-pomoću njih nešto računamo, postavljamo dijelove mikrokontrolera u određena stanja, određujemo tijek provođenja programa ili slično. Linije, koje nisu obilježene žutom točkom, ne provode se-tu se najčešće

16

radi o praznim linijama, komentarima, ili se u njima nalaze konfiguracijske naredbe koje je Bascom iskoristio tijekom prevođenja programa. Jedna je linija obilježena plavom strelicom. Ona sadrži programsku naredbu koja se trenutačno provodi. Plava strelica se može naći samo ispred pravovaljanih programskih linija.

Na dnu prozora nalazi se statusna linija. Od raznih informacija, koje sadrži, zasad uočimo samo riječ “Stopped” koja nas informira da je provođenje programa zaustavljeno. Na istom se mjestu mogu ispisati još dvije poruke: “Running” (kada se program provodi) i “Pause” (ako je provođenje programa privremeno zaustavljeno, ali se može nastaviti).

Kao i drugi prozori složenijih Windows programa, i ovaj sadrži još niz sadržaja. Od svih njih sada ćemo opisati samo nekoliko gumbi smještenih u gornjem lijevom dijelu prozora.

Zanimljivi gumbi uvećano su prikazani na slici 11 dolje lijevo, a pokraj svakoga je upisano njegovo značenje.

Gumb Izvrši (Run program) pokreće provedbu programa od programske linije u kojoj se nalazi plava strelica. Program se provodi na isti način na koji bi se provodio u mikrokontroleru, ali sporije (brzina provođenja programa u simulatoru ovisi o brzini vašeg računala).

Gumb Pauziraj (Pause) privremeno zaustavlja provođenje programa. Plava strelica pokazuje naredbu koja će se sljedeća provesti.

Provođenje programa možemo nastaviti klikom na gumbe Izvrši ili Korak-po-korak.

Gumb Zaustavi (Stop) trajno zaustavlja provođenje programa. Plava strelica pokazuje naredbu koja se provodila kad je program zaustavljen. Klikom na gumbe Izvrši ili Korakpo-korak program će se početi provoditi od početka.

Gumb Korak-po-korak (Step into code) provodi samo onu naredbu na koju pokazuje

plava strelica i zatim privremeno zaustavlja provođenje programa.

Gumb HW emulacija (Show hardware emulation) otvara prozor prikazan na slici 11 dolje desno. U tom prozoru ima više sadržaja nego je na slici prikazano; na slici smo ga smanjili tako da prikazuje samo ono što je nama zanimljivo. Zeleni pravokutnik u gornjem dijelu prozora predstavlja alfanumerički displej koji ćemo koristiti u nekim kasnijim projektima.

Ispod su prikazani pinovi mikrokontrolera.

Svaki je pin predstavljen kao ulazni (crveni kružići lijevo) i kao ulazni (zeleni kružići desno). Možda se još sjećamo iz prvog nastavka kako mikrokontroler ATtiny2313 ima pinove PA0-PA2, PB0-PB7 i PD0-PD6, no ovdje su svi portovi, PA, PB i PD, prikazani kao da imaju svih 8 pinova, obilježenih brojevima 0-7. Ovo ćemo malo neslaganje sa stvarnim stanjem zanemariti. Crveni i zeleni kružići predstavljaju svjetleće diode. Kada je neki pin postavljen u stanje “1”, pridružena LED-ica će u simulatoru “zasvijetliti” i obratno (ovo se može promijeniti ako postavimo kvačicu u polje Invert). Očigledno je da su svi pinovi u primjeru na slici 11 u stanju “0”.

Konačno, gumbom Ažuriraj (Refresh variables) govorimo simulatoru želimo li da usklađuje sve prikaze, pa tako i HW simulator, u stvarnom vremenu ili ne. Kako mi želimo vidjeti što naš program radi, ovaj gumb uvijek treba biti uključen.

ABC_1.bas u simulatoru Nakon ulaska u simulator, najprije otvorimo prozor hardverskog simulatora klikom na gumb HW emulacija. Ako se prisjetite sheme sa slike 8 iz prošlog broja časopisa, tamo je svjetleća dioda D9 bila spojena na pin PD6 mikrokontrolera. Zbog toga je taj pin na slici 11 označen ljubičastom strelicom kako bismo ga lakše uočili. Provjerite još je li gumb Ažuriraj aktiviran ili nije pa po potrebi kliknite na njega (treba biti “pritisnut”).

Time smo obavili sve pripreme i spremni smo za provođenje programa: jednostavno kliknimo na gumb Izvrši i program će se početi provoditi! Ako je sve u redu, ljubičastom strelicom obilježeni pin PD6 će se naizmjenič-

no “paliti” i “gasiti”. Već smo spomenuli kako simulator radi sporije nego li bi se program provodio u mikrokontroleru pa će trajanje stanja “1” (PD6 svijetli) i “0” (PD6 ne svijetli) trajati nekoliko sekundi umjesto očekivane samo jedne. Ali, sve ostalo je kako smo očekivali: stanje pina PD6 mijenja se u pravilnim razmacima pa bi se i LE dioda D9 u sklopu sa slike 8 naizmjenično palila i gasila, što smo i željeli postići. Naš program radi ispravno!

Ako malo pozornije pogledamo u prozor simulatora, dok se u njemu provodi naš program, primijetit ćemo kako se plave strelice pomiču s jedne Wait 1 naredbe na drugu.

Ostale naredbe unutar Do-Loop petlje kao da se ne provode. To, međutim, nije točno: provođenje ostalih naredbi, koje se nalaze u petlji u mikrokontroleru, traje tek nekoliko mikrosekundi pa će se, iako je simulator nešto sporiji, te naredbe u njemu i provesti vrlo brzo. Takve brze promjene simulator ne iscrtava jer ih niti ne bismo mogli primijetiti.

Ali, ima situacija kada nas zanima rezultat provođenja baš svake programske naredbe, trajala ona nekoliko sekundi ili tek koju mikrosekundu. Možda samo želimo analizirati kako program radi ili tražimo grešku u programu koji ne radi onako kako smo očekivali.

U tom slučaju ćemo umjesto gumba Izvrši

Slika 12. Provođenje programa korak-po-korak

17

program provoditi gumbom Korak-po-korak.

Svaki klik na ovaj gumb provodi naredbu na koju pokazuje plava strelica i zatim privremeno zaustavlja provođenje programa. Dok je program pauziran, plava strelica pokazuje na naredbu koja će se sljedeća provesti. Postupak je ilustriran na slici 12.

U prvom koraku strelica ukazuje na programsku liniju broj 10. Kako naredba Portd.6 = 1 još nije provedena, simulator pokazuje kako je PD6 = 0 tj. LED-ica ugašena. Ta će se naredba provesti tek kada kliknemo na gumb Korak-po-korak. Program sada stoji na programskoj liniji broj 11, ali je, kao rezultat provođenja prethodne naredbe, PD6 sada = 1 pa je i LED-ica upaljena. Naredba Wait 1 provest će se tek kada ponovno kliknemo na gumb Korak-po-korak. Tako ćemo redom provoditi sve naredbe programa, prateći efekt svake naredbe i tijek odvijanja programa. Kada red dođe na posljednju naredbu u petlji, naredbu Loop, po njenoj će se provedbi program vratiti na početak petlje, neposredno poslije naredbe Do. Napomene: Naredba Do nije pravovaljana naredba, ona samo označava početak petlje.

Uvijek imajte na umu kako plava strelica pokazuje naredbu koja će se tek provesti pa ćete njene efekte vidjeti kasnije, nakon što kliknete na gumb Korak-po-korak.

Naredbe Wait i druge naredbe, čije provođenje traje neko duže vrijeme, mogu zbunjivati kada koristite gumb Korak-po-korak. Budite strpljivi i pričekajte dok prethodna naredba završi (u statusnoj liniji mora pisati “Pause”) pa tek onda ponovno kliknite na Korak-pokorak. Kliknete li dok u statusnoj liniji piše “Running”, zaustavit ćete provođenje tekuće naredbe umjesto da pokrenete novu.

Trčeće svjetlo (program ABC_2.bas) Naš je sljedeći programski zadatak “oživjeti” sklop prikazan na slici 13. U nizu od 8 svjetlećih dioda D7-D0, spojenih na pinove PB7-PB0, u svakom trenutku svijetli samo jedna. Najprije se pali krajnja desna dioda, D0, a zatim se redom pale D1, D2 i dalje sve do

18

Slika 13. Shema “trčećeg svjetla” s mikrokontrolerom ATtiny2313

D7. Nakon D7 ponovno se pali D0 pa svjetlo nastavlja “trčati” s desna ulijevo.

Uočimo najprije kako su ove diode spojene na drugačiji način od diode D9 sa slike 8. Iz prvog nastavka bismo se trebali sjećati kako se ovako spojene diode uključuju logičkom “0” na pripadajućem pinu mikrokontrolera. Npr., diodu D0 mogli bismo uključiti naredbom Portb.0 = 0 ‘Uključi D0 i kasnije isključiti naredbom Portb.0 = 1 ‘Isključi D0 Problem je što imamo puno dioda pa bi to, kada bismo morali voditi brigu o svakoj diodi posebno, rezultiralo s puno ovakvih naredbi. Puno bi jednostavnije bilo kada bismo mogli istovremeno definirati stanje svih pinova, PB7-PB0. U Bascomu je to moguće!

Pogledajmo sljedeću naredbu: Portb = &B11111110 U njoj smo definirali stanje svih 8 bitova registra PORTB i time, umjesto pojedinačnih pinova PB7-PB0, istovremeno postavili stanja svih njih. Usporedimo raspored nula i jedinica u izrazu “11111110” sa slikom 13: čitano s lijeva udesno, jedinice se pridružuju pinovima PB7 do PB1, a jedina nula pinu PB0. Drugim riječima, nakon provedbe gornje naredbe zasvijetlit će samo D0, a sve ostale diode ostat će ugašene. Upoznajmo još jednu naredbu koja će nam pomoći da naš program bude kratak i efikasan: Rotate Portb , Left

Njom se sadržaj svih bitova registra PORTB pomiče za jedno mjesto ulijevo, a bit, koji je “ispao” na lijevom kraju, u registar ponovno ulazi s desne strane. Isto će se dogoditi sa stanjima pridruženih pinova pa će se i svjetlo “pomaknuti” jedno mjesto ulijevo. Početak programa izgledat će jednako kao u prvom primjeru: $crystal = 1000000 $regfile = “ATtiny2313.dat” $hwstack = 32 $swstack = 8 $framesize = 32 Ovdje smo opisali mikrokontroler s kojim radimo i njegovu. Slijedi naredba kojom sve pinove porta B definiramo kao izlazne i postavljamo njihovo početno stanje “11111110”: Config Portb = Output Portb = &B11111110 Sada ulazimo u glavnu programsku Do-Loop petlju u kojoj u svakom prolazu najprije pričekamo 200 ms, kako bi se trenutačno upaljena LED-ica mogla uočiti, a zatim sadržaj registra PORTB pomičemo jedno mjesto ulijevo i time uključujemo sljedeću diodu:

Slika 14. Analiza trčećeg svjetla

Do Waitms 200 Rotate Portb , Left Loop End

‘Pričekaj malo ‘Pomakni ulijevo

Što se događa ilustrirano je na slici 14.

Upišite novi program u Bascom-AVR, spremite ga pod nazivom “ABC_2.bas” u mapu “Programi”, prevedite i provjerite u simulatoru. Radi li dobro? Napomena: Za razliku od prethodnog, u ovom primjeru svijetli dioda čiji smo pin postavili na “0”. Kako bi simulator to ispravno znao prikazati, postavite kvačicu u polje Invert!

Pokušajte naredbu Rotate Portb , Left zamijeniti naredbama Rotate Portb , Right ili Rotate Portb , Left , 2 pa provjerite u simulatoru kako program sada radi. Ne zaboravite nakon svake izmjene program ponovno prevesti!

Simulator je dobar alat i pomoću njega možete ispitati i mnogo složenije programe od ovih naših primjera. Također je moguće analizirati stanja i drugih dijelova mikrokontrolera; mi smo se zadržali samo na pinovima PD6 te PB7-PB0. No, ništa ne može zamijeniti provjeru rada programa u pravom mikrokontroleru. Stoga ćemo u sljedećem nastavku pokazati kako možemo napraviti jednostavan i jeftin razvojni sustav s mikrokontrolerom ATtiny2313.

Mr. sc. Vladimir Mitrović

19

Natjecateljski model rakete

RAKETNO MODELARSTVO

(Nacrt u prilogu) S obzirom da neko vrijeme u časopisu „ABC tehnike“ nije bilo priloga o raketnom modelarstvu, ali i da bi se potencijalnim natjecateljima pružila mogućnost izrade modela raketa s kojima su članovi Raketnog društva Zagreb postizali odlične rezultate, prikazat ćemo način izrade natjecateljskog modela rakete s padobranom ili trakom. Kako se radi o natjecateljskom modelu pretpostavka je da će ga izraditi iskusniji modelari te se ne daje detaljan prikaz izrade već samo osnovne smjernice s obzirom da se priprema za natjecanje,

20

odnosno izrada modela, uglavnom izvodi pod nadzorom instruktora raketnog modelarstva.

Glava modela (poz. 1) može se izraditi od balze ili styrodura tokarenjem na tokarskom stroju (ili bušilici) ili ručno. Tijelo (poz. 2) izrađeno je križnim spiralnim motanjem dva sloja natron trake (“pik” papir) oko oblice promjera 18 mm. Nakon sušenja i laganog brušenja brusnim papirom granulacije na grublje od 800, tijelo se lakira s dva sloja razrijeđenog nitrolaka s međubrušenjem brusnim papirom granulacije 1000. Tako izrađeno tijelo ima vrlo malu masu, ali je osjetljivo na toplinu koja nastaje od odbojnog punjenja za izbacivanje uređaja za spuštanje, pa je prije namatanja prvog sloja trake potrebno oko oblice namotati tanku samoljepivu aluminijsku foliju (poz. 7) s ljepljivom stranom prema van.

Nakon sušenja drugog, završnog sloja laka, lijepi se vanjska zaštitna samoljepiva aluminijska folija (poz. 8). Na testiranju su tijela, izrađena na taj način, mogla izdržati desetak lansiranja. Stabilizatori (poz. 3) izrađeni su od aviošpera debljine 0,4 mm ili tvrđe balze debljine 0,8 mm.

Uređaj za spuštanje (poz. 9) može biti padobran (kategorija S3-A) ili traka (kategorija S6-A). Kupola padobrana je od mylar folije debljine 3-5 µm izrezane u obliku dvanaesterokuta promjera cca 78 cm. Konci padobrana dužine su 125 cm i maksimalne debljine 70 (npr. konac za „heklanje“ tvrtke Unitas).

Konce je, nakon lijepljenja za kupolu padobrana medicinskom trakom micropore, potrebno provući kroz otvore u kružnoj pločici za regulaciju površine padobrana (poz. 16). Pločica ima promjer 16 mm, a izrađena je od aviošpera debljine 0,6 mm. Pomicanjem pločice može se regulirati površina kupole, a njezinim korištenjem smanjuje se i mogućnost zapetljavanja konaca padobrana. Karakteristika mylar folije vrlo je mala masa, ali i osjetljivost, pa je potrebno pažljivo rukovanje prilikom lije-

pljenja konaca, slaganja i stavljanja u raketu.

Iskustvo je pokazalo da kupolu padobrana nije potrebno talkirati prije samog lansiranja, već ju je dovoljno talkirati dva puta večer prije natjecanja i model u potpunosti pripremiti za lansiranje. Na taj se način može izbjeći slaganje padobrana na terenu u slučaju vjetrovitog vremena.

Traka je veličine 12/140 do 150 cm te je složena u harmoniku s korakom od 7 mm.

Za spoj tijela s uređajem za spuštanje koristi se npr. trobojna špaga-jemstvenik (poz. 10) dužine 75 cm. Krajevi špage lijepe se s jedne i druge strane stabilizatora.

Kako bi se spriječio trzaj kod izbacivanja padobrana ili trake, koristi se amortizer (poz. 15) izrađen od okrugle gume promjera 1 mm i dužine 400 mm. U dosadašnjem se korištenju najbolje pokazala guma tvrtke „Trak“ iz 53. natjecanje mladih tehničara u RH 2011. godina 33. kup Zagreba 17. državno prvenstvo 32. kup Zagreba 29. Croatia kup 2010. godina 17. otvoreno prvenstvo Zagreba 16. državno prvenstvo

1. i 2. mjesto 1. i 2. mjesto 2. i 3. mjesto 1., 2. i 3. mjesto 1. mjesto 1. i 2. mjesto 1., 2. i 3. mjesto

Domžala sa sastavom 42% poliestera i 58% gumene niti.

Za spoj glave (poz. 1) s tijelom (poz. 2) potrebno je izraditi kvadar od balze (poz. 13) i oblikovati prema slici. U utor na kvadru lijepi se špaga (poz. 14) dužine 200 mm te se zajedno zalijepe u glavu modela. Međusobno spajanje tijela, glave i uređaja za spuštanje prikazano je na slikama uz napomenu da je prvo potrebno spojiti amortizer (poz. 15) sa špagom na tijelu modela (poz. 10).

Na motor (poz. 4) potrebno je zalijepiti zaštitu od samoljepive aluminijske folije i papira (poz. 11). Prije učvršćivanja motora u model potrebno je, u prostor iznad motora unutar zaštite, ali bez nabijanja, staviti grumen vate (poz. 5). Iznad motora preporučljivo je staviti čep od styrodura (poz. 6) koji će dodatno zaštititi uređaj za spuštanje od vrućih plinova barutnog odbojnog punjenja za izba-

civanje padobrana ili trake. Vodilice (poz. 12) unutarnjeg su promjera 5 mm, a izrađuju se od 3-4 sloja samoljepivog papira ili tanke žice.

Ako se model lansira s lansirnog tornja, vodilice su nepotrebne, a smanjuje se i otpor zraka što doprinosi većoj postignutoj visini.

Neki rezultati na natjecanjima postignuti navedenom koncepcijom modela: Komplete za izradu modela rakete, pojedine komponente (dijelove) ili gotove modele raketa možete naručiti kod NEBOREX d.o.o., Hrvatskog proljeća 36, 10040 Zagreb;el. pošta: rdzagreb@net.hr; tel. 01-2991379.

Tomislav Cvitić, dipl.ing.

21

SF PRIČA

Prikaza “Ovo sve neće izaći na dobro, kapetane McKinley”, promrmlja bojnica Ladiges umorno prstima trljajući korijen nosa. Onda stavi naočale natrag i pogleda me svojim smeđim očima. “Brigadir razmišlja da postavi mrtve straže.”

“To će samo otežati situaciju”, slažem se se s njom. Mrtve straže pucaju bez upozorenja. I pucaju da ubiju. Zasad još nitko nije mrtav, a ako u šumi stvarno ima nekoga, tko i ne mora biti neprijatelj, i bezveze padne krv ... Stvarno neće na dobro izaći.

“Evo, drugarice bojnice”, uniformirana konobarica prekida nas i donosi naručeno, pivo za bojnicu Tessu Ladiges i kucheru za mene. Otpijam gutljaj vrućeg čaja, dobar je, aroma je baš kako treba biti. Rupe pamtim po tome kakva im je kuchera koju služe. Ovo gdje sjedimo nije baš rupa, ali vidio sam i bolje vojne kantine od ove. Ali zato im je kuchera dobra.

“I kako ja tu mogu pomoći? Što ja imam s prikazom?”

22

Cijeli gradić šuška o prikazi. Prikazama, neki tvrde da ih ima više: oni koji uopće žele o tome govoriti. Jer, većina samo šuška, u po glasa, bacajući nervozne poglede preko ramena, kao da se boje da će ih netko proglasiti ludima ili odvesti u gluho doba noći jer šire glasine i dezinformacije. A kako povijest uči, kad je na vlasti revolucionarna narodna vlast, oprez nije naodmet.

“Pročitala sam vaš dosje, kapetane McKinley”, bojnica se povjerljivo naginje prema meni. “Znam da ste na svom rodnom planetu bili u izviđačko-diverzantskim jedinicama ...” Ostavlja činjenicu da visi u zraku, neka sam nagađam i zaključujem.

“Dobro, i?” Njušim što hoće, ali neka to bojnica sama kaže. Neka moli, moglo bi se reći.

Nisam siguran da mi je simpatična, pa neka se malo krčka u vlastitom sosu. Da, ponekad sam prasac. Kad zbog toga nema štete.

“Mi smo narodna vojska, kapetane McKinley, popunjavamo se po vojnoj obvezi. A znate kakvi obveznici hoće biti. Ne ide im se. Radije bi kući. Zabušavaju. Na terenu su često nepažljivi, promiču im očite stvari. Kad još i strah proradi ... A vi ste znali posao, pročitala sam.

Izviđanje duboko u neprijateljskoj pozadini.”

“Pa hoćete da odem u šumu i vidim ima li tamo koga?”

“Bilo bi dobro, kapetane. Prije nego netko strada.” Briga u bojničinim očima odjednom mi postaje sasvim iskrenom. “Među nama, ne vodimo ovaj razgovor. Ne bih smjela s vama raspravljati o prikazi, ali nemam koga drugog pitati. A uistinu ne želim da netko -” “U redu”, prekidam je. “Shvatio sam.

Pošaljite sutra nekoga po mene, pred hotel.

06:00 točno. I urazumite brigadira, ako je ikako moguće.” *** Ostavljam brdo i radarsku stanicu za leđima, ulazim u šumu. Stražarsko mjesto je sto metara za mnom, bojnica Ladiges i stražari pratili su me dalekozorima dok nisam zamakao za stabla.

Baš je na tom stražarskom mjestu prije tri noći stvar pukla. Oko 02:15 se zapucalo, prvo jedan hitac - tako je pisalo u izvještaju zapovjednika straže koji mi je bojnica potajice pokazala - a onda rafali. Nije bilo jasno da li se stražar držao pravila službe: tri put pozivaš nepoznatog da stane, onda pucaš u zrak, tek onda da ubiješ. Po onom prvom pucnju, rekao bih da jeste. A onda je stražar - ročnik na pola vojnog roka - u panici istresao čitav spremnik.

Znamo da je bio u panici: vidio sam jadnika smotanog u luđačkoj košulji, sedativi su mu na uši izlazili. Bili su ga našli takvog, prolupalog, kad su zapovjednik i razvodnik straže i vojnici stigli, uzbunjeni pucnjavom. Psihić je samo kimao glavom, iz stražara nisu izvukli ništa suvisloga. Bojnica je pitala liječnika ima li nade. Vidio sam da joj je stalo do momka, odmah je dobila plusić: cijenim časnice koje brinu o vlastitim ljudima. Psihić je tek slegnuo ramenima.

Kad je sljedećeg jutra komisija napravila uviđaj na stražarskom mjestu, nisu našli ništa. Samo ispucane čahure, svih 30, cijeli spremnik. Ni krvi, ni tragova, osim onih koje je ostavio stražar. A tlo je bilo vlažno, cijeli je prethodni dan kišilo. Jasno, uzeli su momku krv. Ništa, bio je čist k’o suza: ni alkohola ni droge ni tableta. A ovdje, na Mili, nema halucinogenih agenata u zraku. Što god stražar vidio, komisija je zaključila da je stvarno, a ne priviđenje. Nisam bojnici spominjao telepatsku sugestiju - moguće, ali ne baš vjerojatno.

Nisam htio da brine više nego što već brine.

Onda je brigadir podvostručio straže.

Sljedeće su noći sa dva stražarska mjesta javili da nešto vide na rubu šume pod brdom, neku nejasnu priliku, poput čovjeka. Samo je stajala tamo i nije prilazila. Prikaza se pojavila i naredne noći. Uvijek na rubu šume. A vojska je inače znala što se šuškalo po gradu, što su već pola godine u povjerenju pričali šumari i cestari i vozači. Zavladao je nemir. Strah.

Jasno, i u gradu se brzo saznalo o incidentu na radarskoj stanici. I sad brigadir razmišlja o mrtvim stražama.

Ustvari, Milu tek istražujemo. Diljem planeta utemeljeno je nekoliko manjih gradova, svaki sa svojim pristaništem za svemirske

brodove. Jednim sam takvim, mojim vlastitim, i sam stigao, isporučujući montažne kuće u dijelovima. I dok sam čekao na istovar, potražila me bojnica Ladiges.

Na Mili je prije četiri standardne godine izvršen prevrat, uglavnom bez krvi, ali stanje nije bilo baš stabilno. Većina onih kojima se nije sviđala nova revolucionarna vlast jednostavno je otišla kako je i došla, ali ostalo je nešto kontrasa u šumama, dolje na južnom kontinentu. S njima se malo pregovaralo, malo puškaralao. Ovdje, na sjeveru, koliko sam znao, trebalo bi da je mirno. Ali vlast teži paranoji, pa kad su krenule priče o prikazama, jasno da im se to nije dopalo. Službeni je stav bio da su to tlapnje, priviđenja, gluposti.

A sad se čini da se tlapnje, priviđenja i gluposti zanimaju za osjetljivu vojnu instalaciju. I stoga sam se našao sam u šumi, u punoj ratnoj spremi, s puškom u rukama, s kamerom na kacigi, okružen moćnim, tridesetak metara visokim stablima, pažljivo zagledajući tlo ne bih li u vlažnoj truleži otpalog lišća otkrio tragove uljeza. *** Do kasnog popodneva, moj ukupni rezultat čine tri mala jelenčeta u daljini, neka zvijer poput ovećeg psa što je zbrisala u grmlje i jedan krupni gušter, potpuno nezainteresiran za mene. I mnoštvo tragova drugih životinja, onih koje se ne pokazuju pred prvim strancem koji na njih naiđe. I kukci. Razni i u velikom broju. Na tlu, u zraku i gore, u krošnjama. I neke male leteće zvjerčice, pretpostavljam da love kukce. “Šuma k’o šuma”, šapćem u mikrofon.

Vrijeme je redovnog izvještaja, svaka četiri sata. Signal hvata i prenosi bespilotna letjelica što kruži na tri kilometra nad šumom. Nema još razloga za posebnim režimom, ali svejedno, ne dižem veću buku nego što moram.

“Ničeg i nikoga.”

“Nekoga bi moralo biti”, čujem bojnicu Ladiges u slušalicama. “Stražar nije poludio bez razloga.”

“Da je vojska, već bih našao tragove”, odgovaram joj. Pravci kojima se kreću. Mjesta gdje su logorovali i palili vatru. Odbačeni otpatci, kakva prazna konzerva ili ovitak čokoladice.

23

Opušci. Imam ja nos za takve stvari. I nos i dugogodišnju praksu.

“Civili?”

“Još lakše.” Po prvi se put pitam lovim li ja stvarno utvaru? A onda se prisjetim nečega o čemu sam jednom čitao, nekog vojnika na staroj Zemlji, davno, davno, još tamo početkom 20. stoljeća, koji je u filipinskoj prašumi poludio od jeze kad je noću naletio na nekakvo bezopasno stvorenje. Avetnjaka, malog, ali sa zatrašujućim okruglim očima i golim ušima, kao u kakva zloduha, i tankih udova i dugog repa. “Bojnice ...”

“Recite, McKinley?”

“Ima li ovdje među životinjama nečeg poput majmuna?”

“Majmuna?” Tišina s druge strane veze, dok do kraja shvati što joj hoću reći. “Urođenika, mislite? Ne, koliko znamo.”

Kvragu! Odjavljujem se i prekidam vezu.

Kad bolje razmislim, teorija mi ne drži vodu.

Na cijeli ispucani spremnik, našlo bi se tijelo, ili barem krv.

Baš kvragu! *** Prodirem još dublje u šumu, već sam drugi dan u izviđanju. I dalje bez rezultata. Noć je protekla potpuno mirno. Bacam pogled na sat, skoro će podne. Šuma je tiha, nikakvih glasova, buke, ničega što bi ukazivalo na ikakvu prisutnost ljudi. Ili nečeg sličnog ...

A onda nešto zašuška, meni s desna! Lišće!

Ukipim se, pridižem pušku. Iza stabla, pod krupnim listovima nekog grma, vidim jelenče.

Mali biljojed smeđe dlake, po građi i rogovima kao mali jelen, zato ga i zovu jelenče. Pred njim stoji još jedan. Udaljeni su dvadesetak metara od mene, čini se da me ne vide. Ni sam ne znam zašto, uključujem kameru na kacigi neka snima. Da barem razveselim ovdašnje zoologe, kad će već bojnica Ladiges ostati razočarana. Jelenčad stoji jedan pred drugim, kao da se odmjeravaju. Teritorijalni obračun?

Ili je tu negdje i ženkica?

Iznenada, jedno jelenče navali na drugo i u skoku kao da se raspline u oblak. Zrak ispunjava glasno zujanje dok taj oblak obavija drugo jelenče i životinjica u trenu nestaje u vrtlogu - roj!, shvaćam s užasom - i ruši se na

24

tlo. Tanke se noge batrgaju kroz zujanje, bespomoćno mlate zrakom. Jelenče je prekriveno živom tamnom masom, izbodeno, izgriženo, ne znam ni sam, tisućama žalaca, tisućama pari čeljusti. Nepomično promatram što se događa, snimam roj dok proždire svoj plijen.

Ne znam koliko vremena prolazi, pola sata, možda više i kad ostane tek nešto kože i kosti i rogovi i papci, roj se diže od strvine, u kovitlacu, u spiralnim krakovima, prije no što će se opet sabiti i odzujati gore, u krošnje.

Stegnutog želuca prilazim onome što je ostalo od jelenčeta. Prije no što sam pošao u izviđanje, bojnica mi je dala osnovne informacije o ovdašnjoj fauni, onoliko koliko se zna.

Nije spominjala kukce koji u roju mogu ovako vjerno oblikovati neku drugu životinju, da bi joj se, zaštićeni takvim podražavanjem, prišunjali ili je zaskočili iz zasjede.

A ja sad u potpunosti shvaćam što se dogodilo na stražarskom mjestu. Neki roj, ili rojevi, vidjeli su ljude. I počeli su se pojavljivati pred njima, u ljudskom obličju, podražavajući ih.

Kao prikaze. Jedna je došla do stražara, nije stala na njegova upozorenja i on je pucao. A kad se ljudski obris rasplinuo u roj, jadnik je ispucao cijeli spremnik. Što roj, naravno, nije moglo zaustaviti. Pa je vojnik, suočen s neobjašnjivim, stravičnim, užasnim, poludio.

Je li to bio napad? Ne bih rekao, inače bi od vojnika našli tek kosti. Zašto roj nije pojeo stražara? Zato jer nije znao što je ljudsko biće?

To bi značilo procjenjivanje, odlučivanje, inteligenciju. I dokle će se rojevi tako suzdržavati?

Uopće ne sumnjam da nam se mogu prikrasti blizu, sasvim blizu ...

Uspostavljam vezu, bojnica ima spreman helikopter za hitno izvlačenje. A ovo je hitno, vlasti i stručnjaci moraju što prije vidjeti ovo što sam snimio. Jer, imamo ozbiljan problem.

Pozvao sam helikopter, preostaje mi samo čekati. A onda za sobom začujem zujanje.

Ledim se i okrećem. Polako, sasvim polako.

Ne podižem pušku, nema smisla. A prikaza što stoji preda mnom, podignute desne ruke, složena iz milijuna kukaca, mogla bi to krivo shvatiti.

Aleksandar Žiljak

PRELLUDE FLNG

Shell gradi najveće plovilo na svijetu

Umjetnički crtež budućeg Prellude FLNG plovila koje po veličini više djeluje poput plovećeg otoka nego broda

Shell je najavio početak gradnje najvećeg plovećeg pogona za crpljenje prirodnog plina, veličine od 600 000 metričkih tona. Ploveći će pogon biti veći od najvećih nosača zrakoplova. Za usporedbu, najveći nosači zrakoplova klase Gerald Ford, koji su još u izradi, imat će “samo” 101 000 metričkih tona.

Pogon pod nazivom Prellude FLNG u osnovi će više predstavljati ogromni ploveći otok nego brod, a nalazit će se nekih 300 km od sjeverozapadne obale Australije, s planiranim radnim vijekom od 25 godina. Dužina Prelludea iznosit će oko pola kilometra, a sadržavat će čelik u količini od 260 000 metričkih tona. Pogon će prikupljeni plin hladiti na minus 162 stupnja Celzijusa, kako bi mu smanjili volumen za oko

600 puta, nakon čega će ga isporučivati azijskim kupcima.

Shell ne navodi cijenu izrade Prelludea, no kaže kako će biti sagrađen u brodogradilištu Samsung Heavy Industries Geoje Island u Južnoj Koreji, jednom od rijetkih u svijetu

25

koje je u stanju sagraditi nešto ovakve veličine. Crpljenje i prerada plina započet će 2017. godine na bogatom nalazištu Prellude, koje je Shell otkrio još 2007. godine i za koje se procjenjuje kako sadrži oko tri trilijuna kubičnih metara prirodnog plina. Prema riječima Shella, bez upotrebe ovakvog objekta crpljenje plina na tom nalazištu ne bi bilo moguće.

Ovo je fantastični projekt za koji tvrde kako će u potpunosti promijeniti sustav prikupljanja energetskih sirovina u svijetu.

Ovim projektom nizozemska naftna kompanija Shell započinje s gradnjom najvećeg plutajućeg objekta na svijetu. Naime, nakon više godina odlučivanja Shell je odlučio sagraditi Prelude FLNG (Floating Liquefied Natural Gas)-plutajuću rafineriju prirodnog plina.

Postrojenje će moći izdržati ciklone do kategorije 5.

Veliki prekooceanski tankeri za plin pristajat će uz Prelude te direktno s njega preuzimati vrijedan energent. Do sada se prirodni plin iz bušotine prvo morao prebacivati u rafineriju na kopnu što je iziskivalo značajnu infrastrukturu. Za sada još nije poznato koliko će ovakav poduhvat stajati Shell, no zna se da će izgradnja plutajućeg postrojenja završiti 2017. Zbog tog su se plana eko organizacije digle na noge jer smatraju da će brod emitirati velike količine stakleničkih plinova. Brod bi se nalazio u području velikih zaliha plina.

Shellov brod, u usporedbi s Titanikom brodgigant (jer Titanik je imao svega 52 000 tona), nakon što završi eksploataciju na tom mjestu, kad sav plin bude usisan, bit će prebačen na drugo mjesto, a do njega će stizati manji brodovi koji će prebacivati plin na kopno.

Zaštitari okoliša poput World Wildlife Funda zbog ovog umnožavanja brodovlja upozoravaju da se radi o izrazito opasnom projektu koji će godišnje emitirati oko dvije milijarde tona stakleničkih plinova.

S druge strane, očekivano ili ne, australski ministar za ekološka pitanja smatra da se radi o izrazito praktičnom, korisnom i sigurnom projektu. Istovremeno, brod se već gradi, a na projektu radi šest stotina stručnjaka iz cijeloga svijeta.

Ivica Milun

26

ASTRONOMIJA

Pad letjelice ROSAT uznemirio javnost Medijska bura oko nedavnog pada masivnog satelita UARS nije se još ni stišala, a već nam je uslijedio pad drugoga satelita. Riječ je o starom, isluženom satelitu ROSAT. U naravi se radi o rendgenskom teleskopu porijeklom iz Njemačke koji se nakon dvadeset i jedne godine provedene u svemiru nekontroliranom putanjom spuštao sve niže prema kritičnoj granici k nižim slojevima Zemljine atmosfere.

Nitko sa sigurnošću nije znao kada će ROSAT ući u svoj posljednji krug oko Zemlje niti gdje bi mogli pasti fragmenti koji prežive vatreni put kroz atmosferu. Naposljetku, letjelica je nestala s radara koji prate objekte u svemiru.

German Aerospace Center (DLR) je krajem listopada odredio najvjerojatnije mjesto pada ROSAT-a i to u vode Bengalskog zaljeva. Prema izjavi Johann-Dietrich Wornera iz DLR, čini se kako je letjelica zagrabila guste slojeve Zemljine atmosfere u rano nedjeljno jutro 23. listopada oko 03:50 po našem vremenu. Na to su ukazivali i posljednji izračuni njezine putanje u zadnjim danima leta. Zasad nema izvješća potencijalnih očevidaca s plovila ili aviona koji su u tom vremenu bili u blizini mjesta pada fragmenata gotovo dvije tone masivne letjelice. S obzirom na mogućnost

pogreške izračunate putanje, mjesto pada fragmenata ROSAT-a može se protezati par stotina kilometara prije ili poslije markirane pozicije, u svakom slučaju predaleko od kopna Myanmara. ROSAT je svoju misiju završio na način da nikada nećemo saznati tajnu njegove točne lokacije pada. Punu dvadeset i jednu godinu ova je letjelica bila u svemiru čije je tajne u području X zračenja istraživala više od deset godina, pri tomu detektiravši preko 80 000 dotad nepoznatih izvora X zračenja. Na njegovim je istraživanjima i obradi podataka radilo preko 4 000 znanstvenika iz 24 zemlje svijeta. Neki su visokoenergetski procesi i pojave u svemiru po prvi puta opažani upravo zahvaljujući ovoj letjelici. ROSAT

je lansiran 1990. godine, a njegova je masa dvije tone. Istraživanje svemira na području X-zračenja bila je njegova primarna misija, a za što je korišten teleskop promjera 0,84 m.

Pad ove letjelice još je jednom podsjetio na opasnost od svemirskog smeća i nužnost da se kvalitetnije brinemo što i kako sve lansiramo u svemir. Među inženjerima i kontrolorima svemirskih misija u zadnje se vrijeme potencira ideja da se sve letjelice opreme raketnim motorima i pripadajućom elektronikom koja bi se koristila pred kraj misije za kontrolirano prizemljenje, a sve kako ne bi došlo do mogućih materijalnih pa i ljudskih žrtava pri padu masivne letjelice na Zemlju u budućnosti.

Marino Tumpić

27

Pisaljke

IZUMI KOJI SU PROMIJENILI SVIJET

Ručno se piše i crta različitim pisaljkama, od prapovijesnoga prvotnoga komadića kamena ili ugarka, do suvremenih olovaka i flomastera.

Pisaljke su kroz cijelu povijest svakako jedno od osnovnih ljudskih pomagala.

Pisaljka je pribor za ručno pisanje i crtanje znakova te jednostavnih i složenih crteža. One se razlikuju prema podlogama na kojima se piše ili crta, načinima rukovanja, izvedbama i bojama pisanoga ili crtanoga.

Jednostavne pisaljke Pisaljke za urezivanje razni su šiljasti ili oštri predmeti od kamena, drveta, kosti ili metala. Njima se urezuju potezi na podlogama od drveta, kamena, gline i dr. Na mekšoj podlozi (glina) potezi se utiskuju, na srednjetvrdoj (drvo, kost ili metal) se urezuju, a na tvrdim (kamen) udarcima se klešu. To su vjerojatno najstarije pisaljke koje se i danas upotrebljavaju za posebne svrhe (drvorez, bakrorez i dr.). U antici se upotrebljavala šiljasta pisaljka (grč. stylos) za pisanje na navoštenim pločicama.

Pisaljke za nanošenje razna su pomagala, od ljudskog prsta, drvenih štapića, biljnih izraslina, životinjskih dijelova (perja, šapa, repova) do kistova. Takvim su pisaljkama nacrtani pretpovijesni crteži na stijenama pećina i špilja stari nekoliko tisuća godina. I danas se rabe za pisanje i crtanje na velikim natpisima, a kistovi se rabe za kaligrafsko pisanje arapskih, japanskih, kineskih i sl. slova. U načelu su i suvremeni flomasteri takve pisaljke.

Grafitna olovka

Pisaljke, koje ostavljaju tragove, predmeti su od tvari koje se troše povlačenjem preko podloge. Najstarija su takva pisaljka ugarci iz vatre koji na svijetloj podlozi ostavljaju crni trag. I danas se pougljeni štapići rabe u likovnoj umjetnosti za crteže u tehnici grafita ili ugljena.

Komadi iz sedimentnih naslaga (vapnenac) ostavljaju na tamnoj podlozi bijeli trag. Od takve se prašine, povezane nekim vezivom, proizvode školske krede, pisaljke koje se tisućljećima rabe za pisanje i crtanje na tamnim pločama.

Dodavanjem pojedinih bojila nastaju krede u boji.

Slične se pisaljke od mekšeg kamena rabe za pisanje na pločicama od crnoga škriljevca, koje su se stoljećima upotrebljavale u prvim razredima škola, za vježbanje u pisanju i crtanju. Tragovi se takvih pisaljki jednostavno brišu mokrom krpom ili spužvom pa se podloge mogu ponovno upotrebljavati. Školske ploče s kredom i školske pločice s kamenim pisaljkama napuštale su se u drugoj polovici 20. st. Ponovno se vraćaju u školsku uporabu, koliko iz ekoloških, toliko i iz odgojnih razloga, da se djecu nauči raditi i jednostavnim, jeftinim i obnovljivim sredstvima.

Olovke Olovka je naziv za pisaljku u kojoj je tvar za pisanje, tzv. srčika, umetak (znatno poslije uveden je naziv mina), smještene u cjevčicu, okvir ili držalo, tzv. tijelo, u jednostavnim izvedbama od drveta (ili čak papira), dok je u složenijim od metala ili plastike. Drvene i papirne olovke koso se zarezuju do mine nožićem ili posebnim šiljilima olovki.

Školske krede u raznim bojama

28

U prvim je izvedbama tijekom staroga vijeka tvar za pisanje bila srebro koje na papirnoj podlozi ostavlja tamni trag.

Zbog cijene je ubrzo zamijenjeno olovom ili olovnom slitinom, što je toj pisaljci i dalo naziv na nekim jezicima: hrv. olovka, njem. Bleistift (olovni štapić). Olovka je ostao kao poseban naziv takve pisaljke, bez obzira na tvar za pisanje, pa i općeniti naziv bilo kakve pisaljke.

Grafitna olovka je pisaljka u kojoj je sredstvo za pisanje grafit. Predložio ju je 1565. godine švicarski prirodoslovac Conrad Gesner. Ubrzo Suvremena tehnička olovka su ju počeli proizvoditi u Italiji, a potom i u Njemačkoj. Grafitna je olovka stoljećima bila jedna od glavnih pisaljki i risaljki, a i danas se upotrebljava, osobito za tehničko i umjetničko crtanje. One se proizvode u različitim stupnjevima zacrnjenja, tzv. tvrdoće olovke. Osim jednostavnosti izradbe i upotrebe, važno joj je svojstvo što se grafitni potezi jednostavno brišu trljanjem gumom. Kako je gumica za brisanje prateći pribor uz grafitnu olovku, ona se često i ugrađuje na gornjem dijelu olovke.

Olovke u boji umjesto grafitne mine imaju mine od gline s vezivom i nekim bojilom.

Tintena olovka je bila vjerojatno najstarija olovka u boji. Njezina mina je bila od ljubičastog vrlo otpornoga olovnoga karbonata, tzv. olovnoga bjelila, koje se njem. naziva Bleiweiss, pa se u nas razgovorno rabili i izobličeni nazivi te olovke tintenblaj i blajvaz. Od takve se boje proizvodila i tinta (što je dalo naziv toj olovci). I suhi i vlažni tragovi tintene olovke ne daju se brisati gumicom pa se ona više od stoljeća obvezno upotrebljavala za ispunjavanje obrazaca, financijskih dokumenata, voznih karata, pisanje adresa na poštanskim pošiljkama i sl.

Drvene bojice su slogovi olovki u raznim bojama kojima i danas djeca boje slikovnice, tzv.

Mehanička olovka penkala

Gušće pero i pisanje krasopisa

bojanke, ili školske zadaće, a rabe se i u likovnoj umjetnosti.

Kozmetičke olovke ili krejoni (prema franc. crayon, od craie: kreda) imaju vrlo mekane masne mine, ponajprije crne, ali i različitih boja.

Upotrebljavaju se za modno i korekturno šminkanje u kozmetici.

Mehaničke olovke ili penkale su pisaljke, većinom s grafitnom minom koja se umeće i mehanički ispušta pri pisanju. Prvu mehaničkih olovku na svijetu patentirao je 1906. godine hrvatski svestrani izumitelj Eduard Slavoljub Penkala (1871.–1922.), pa se po njemu naziva penkalom. Tu je olovku i svoje nalivpero Penkala proizvodio u zagrebačkoj tvornici koja je od 1912. do 1926. bila jedna od najvećih u svijetu te ih je izvozio u sedamdesetak zemalja. I današnja Tvornica olovaka u Zagrebu naziva se po njemu TOZ Penkala.

Potom su konstruirane različite mehaničke, tzv. tehničke olovke s grafitnim minama, koje se i danas upotrebljavaju za pisanje i crtanje.

Pisaća pera Još su se u antici kao pisaljke s tintom upotrebljavale cjevčice od biljnih stabljika (npr. trstike, tzv. kalamus) i cjevčice ptičjih pera, najčešće pero iz gušćega krila, pa je pero postao općeniti naziv takvih pisaljki. Cjevčica je na jednom kraju bila koso odrezana, s po sredini zarezanim šiljkom potrebne širine za pisanje. Umakanjem u tintu nešto je tinte ušlo u cjevčicu te se pri pisanju kapilarno slijevalo na vrh pisaljke.

Pernica, kutija za čuvanje pera, ostala je do danas kao naziv kutije za čuvanje bilo kakvih pisaljki i pomagala.

Tinta (prema tal., boja), prvotno je bila u vodi razmućena čađa s nešto ljepila, pa je drugi naziv

29

bio i crnilo. Ubrzo su se počele proizvoditi i tinte s drugim bojama (crvenom, plavom, ljubičastom, zelenom, žutom), pa i bijele tinte za pisanje na tamnim podlogama.

Gušće pero je bila najrasprostranjenija pisaljka s tintom još od srednjega vijeka do druge polovice 19. st., tako da je u jeziku i likovnoj umjetnosti ono i do danas istoznačnica za pisanje i pismenost.

Pero se oštrim nožićem zarezivalo posebnom vještinom, a pisanje pod različitim nagibima i pritiscima omogućavalo je izvođenje crta različitih debljina te pisanje lijepo oblikovanih slova i brojki, tzv. krasopis. Uz svu povijesnu važnost gušća su pera bila i osnova konstruiranja boljih pisaljki.

Metalna pera su imitacija vrha gušćega pera, načinjena od nekog metala (bronce, srebra, zlata), koja su bila skupa i stoga vrlo rijetka. Čelično pero načinio je 1780. godine engleski izumitelj William Harrison, a usavršavalo ga je nekoliko izumitelja na prijelomu 18./19. st.

Ono se umetalo u posebna držala od drveta, stakla ili kosti. Bez potrebe zarezivanja i čestoga popravljanja, čelična su pera omogućila znatno bolje pisanje te su uz olovku bila glavna pisaljka gotovo dva stoljeća. Čelična pera za pisanje nestajala su pojavom nalivpera, a osobito kemijskih pisaljki i flomastera u drugoj polovici 20. st.

Nalivpero je pisaljka s metalnim perom umetnutim u držalo u kojem je spremnik tinte koja se postupno spušta u pero. Još u 17. st. izrađivala su se primitivna nalivpera s gušćim perom.

Prvo nalivpero s čeličnim perom i spremnikom tinte patentirao je 1809. godine engleski izumitelj F. B. Fölsch, a nalivpero u današnjem smislu patentirao je 1884. godine engleski izumitelj Lewis Edson Waterman. Pera za nalivpera izrađivala su se od skupih metala ili njihovih slitina, ponajviše od zlata, s vrhom od tvrdih metala iridija rodija ili osmija.

Čelično pero u držalu

30

Nalivpera su bila vrlo skupe pisaljke, a i kada su se sredinom 20. st. pojavila jeftina nalivpera za masovnu uporabu, uz njih su se proizvodila vrlo luksuzna i vrlo skupa nalivpera za posebne prilike.

Razna nalivpera

Pojavom kemijskih pisaljki i flomastera, nalivpera su uglavnom otišla iz masovne upotrebe.

Danas se rabe za iznimna potpisivanja svečanih dokumenata, međunarodnih dokumenata i sl., te kao skupocjeni darovi.

Pisaljke s cjevčicama Nekoliko je vrsta pisaljki koje se osnivaju na cjevčici u kojoj se nalazi tinta ili bojilo.

Cjevčice s jezgrama na vrhu imaju cjevčicu kao pisalo određenoga promjera, unutar kojega je jezgra, a nastavlja se na spremnik tinte ili tuša.

Tinta se kapilarno slijeva uz pomičnu jezgru.

Upotrebljavala se ponajprije u tehničkom crtanju za izvlačenje crta određenih debljina, te u nekim izvedbama nalivpera. Nisu bile osobito praktične jer su se često tinta ili tuš sasušili i tako otežavali pisanje ili crtanje.

Kemijska pisaljka, kemijska olovka, razgovorno samo kemijska, je pisaljka s cjevčicom, koja na vrhu ima umetnutu kuglicu iznad koje je gusta tinta. Pisanjem se kuglica okreće u ležištu i tako postupno propušta tintu na podlogu.

Pojavila se polovicom 20. st., u početku je bila skupa, pa se i obnavljala višekratnim punjenjem cjevčice u radionicama za popravak nalivpera i penkala. Tinta se znala i izliti, pa umrljati odijelo, tašku ili ladicu. Ubrzo su kemijske pisaljke postale sve bolje i jeftinije pa su danas, uz flomastere, jedna od najčešće upotrebljavanih pisaljki.

Flomaster ili marker je pisaljka s cjevčicom u kojoj je tinta, iz koje na vrhu izlazi porozna jezgra koja pri povlačenju postupno ispušta tintu, ispisujući crtu stalne debljine. Flomaster ima vrlo različite nazive u mnogim jezicima, a u hrvatskom je prevladao naziv prema američkoj tvrtki Flowmaster. Kada služi kao obilježivač,

ASTRONOMIJA

Zadnji od svoje vrste

Flomasteri za pisanje

obično se naziva i markerom. Tinta može biti u raznim pokrivnim ili nepokrivnim, većinom vrlo postojanim, bojama. Njime se piše, crta ili samo obilježava neki znak, slovo ili crtež.

Prvu je takvu pisaljku patentirao još 1910. godina američki izumitelj Lee Newman, ali su se

Markeri (flomasteri za obilježavanje)

flomasteri u današnjem obliku počeli izrađivati tek 1963. godine u Japanu.

Flomaster je krajem 20. st. postao, uz kemijsku pisaljku, najčešće upotrebljavana pisaljka za pisanje, crtanje i obilježivanje, pa su zajedno potisnuli iz pisanja na papiru i folijama nalivpera i druge pisaljke.

Dr. sc. Zvonimir Jakobović

Dok smo svi mi pomalo odmarali i skupljali snagu za novu školsku godinu, na drugom je kraju svijeta, uspješnim slijetanjem NASAina raketoplana Atlantis sredinom srpnja, na pistu raketodroma Cape Canaveral na Floridi, završena tri desetljeća duga era krilatih svemirskih brodova tipa „space shuttle“ (raketoplani). Ponos američke svemirske industrije nakon velikih je uspjeha, dvije tragedije i mnogih problema postao dio ljudske povijesti.

Ukupno je pet raketoplana letjelo u svemir; Columbia, Challenger, Discovery, Atlantis i Endeavour. Prva dva nisu dočekala kraj operativne upotrebe. Uništena su u tragedijama prilikom slijetanja, odnosno polijetanja, pri čemu je poginulo četrnaestero astronauta. Preostala tri umirovljena raketoplana već su na putu prema konačnim destinacijama. Naći će se u vodećim američkim muzejima te svjedočiti o ljudskoj potrebi za istraživanjem svemira oko nas. Raketoplani su u svojih 135 misija prešli preko 870 milijuna kilometara, 355 astronauta iz čak šesnaest zemalja svijeta letjelo je u njima jednom ili više puta.

Nakon što je raketoplan Atlantis sletio na pistu i zaustavio se, zapovjednik misije, Chris Ferguson, kojeg su na trinaestodnevnoj svemirskoj misiji pratili Doug Hurley, Rex Walheim i Sandy Magnus, kratko je javio kontrolnom centru: “Misija STS 135 uspješno obavljena!” Tim je riječima završila era raketoplana. Proći će najmanje pet godina prije nego se američki astronauti ponovno u američkim svemirskim brodovima vinu u svemir.

Dotad će jedina letjelica, sposobna ponijeti ljude u svemir, biti gotovo pedeset godina stari koncep ruskih svemirskih letjelica tipa Sojuz.

Marino Tumpić

31

Sto godina novog koncepta stroja:

POVIJEST ROBOTIKE (CXXII)

fototropni električni pas Početak i prva polovina 20. stoljeća rijetko je spominjano razdoblje povijesti robotike, ali već krajem devetnaestog stoljeća djeluju “intelektualni preci” kibernetike kako ih je nazvao jedan od rodonačelnika umjetne inteligencije, Marvin Minsky. To razdoblje zove se pred-kibernetičko i proteže se od početka 20. stoljeća do 1948. godine kada je Norbert Wiener objavio knjigu o studiji “upravljanja i komunikacije kod životinja i strojeva”. Do zaborava pred-kibernetičke epohe došlo je i zbog toga što se pojava novog koncepta stroja vezivala isključivo uz kibernetiku, no podaci govore da postoji događajima vrlo bogato razdoblje kao prethodnica sintezama koje je uvela kibernetika. S tim razdobljem povezana je i pojava vrlo specifičnih, u povijesti znanosti i tehnike dotad nepoznatih, metoda rada. Osnovu za takav pristup omogućio je novi koncept stroja.

Kako bi se shvatila važnost tog razdoblja potrebno je poznavati tradicionalan znanstveni pristup stroju i organizmu. Tradicionalni koncept stroja postavlja nepremostive razlike između živog i neživog svijeta. Stroj pripada neživom i nema načina za bilo kakvu njegovu usporedbu s organizmom. Zakoni, koji upravljaju anorganskim svijetom, različiti su od onih koji upravljaju ponašanjem organizama. Na prijelazu 19. u 20. stoljeće snažno je izražen i tradicionalan sukob između mehanicista (redukcionista) i vitalista

“Električni pas” jedan je od prvih autonomnih “umjetnih strojeva” sa svojstvenim ponašanjem fototropizma (kretanje prema svjetlosti) koje je, prije njegove pojave 1912. god., pripisivano jedino “prirodnim strojevima” poput, primjerice, noćnih kukaca.

32

o mogućim i pravilnim metodama izučavanja ponašanja organizama. Vitalizam je stav ili uvjerenje da je život nešto više od njegove izvanjske mehaničke manifestacije i podrazumijeva postojanje duha i duše. Svaki organizam ima svoju svrhu. Stroj nema svoju povijesnu svrhu.

Redukcionisti smatraju da su i život i mišljenje fenomeni koji se kao i svi drugi ravnaju po općim zakonima biologije i fizike. Pristalice vitalizma bile su i tada u manjini, a danas se spominju kao neznanstvena sekta. No, isto tako i danas je mehanicistički stav na razini hipoteze.

Pred-kibernetičko razdoblje karakterizira nastojanje da se premoste navedene razlike.

Karakterizira ga tzv. “otkriće umjetnog” kao epohalno postignuće u gledanju na cjelokupnost biološke i tehničke sfere života. Novi pristup izučavanja organizma vidljiv je kroz pozivanje na njegovu funkcionalnu organizaciju. Sve proizlazi iz organizacije materije. Stroj je do tada bio tretiran isključivo kao umjetna tvorevina bez ikakve relacije prema živome. Sada se uvodi koncept “umjetnog stroja” i zbog toga se ta promjena figurativno zove i “otkriće artificijelnoga (umjetnoga)” jer se po prvi put u povijesti tvrdi da se živo (ne-umjetno) može istraživati neživim (umjetnim). Ponašanja živih organizama mogu se, dakle, istraživati, ispitati i analizirati gradnjom umjetnih strojeva. Metoda se sastojala u sljedećem: postavljena teorija ponašanja organizma potvrđuje se tako da se izradi radni model stroja koji se ponaša u skladu s opisanom teorijom. Pri tome je cilj simulacije više načelo rada (funkcija), nego oponašanje vanjskih osobina živih organizama. Kao opravdanje je korišten često dobro poznati argument analogije s letenjem: ako je materijal organiziran na jedan način, tada će letjeti kako leti ptica, a ako je organiziran na drugi način, letjet će kao zrakoplov.

Taj argument bit će kasnije često korišten u argumentacijama vezanim uz umjetnu inteligenciju.

Američki psiholog L. C Hull nazvat će tridesetih godina 20. st. tu metodu “robotski pristup”. Od tada pa do danas postojat će “umjetni strojevi”

“Električni pas” (dolje) i njegova funkcionalna shema (gore) 1912. Kibernetički stroj ne radi ništa ako oba “oka” (selenove ćelije) ne primaju svjetlo intenzitetom koji smanjuje njihov otpor pa dolazi do aktiviranja releja, prekida struje prema motoru i isključenosti psa. Ako jedno oko prima svjetlo toliko da njemu pridružen relej radi, aktivirat će se “Pony Reley” (vidjeti shemu na slici gore) pa će energija doći do motora i solenoida na suprotnoj strani tako da će se pas gibati prema naprijed i zaokretati prema svjetlu. Ako oba oka primaju dovoljno svjetla tada će struja dolaziti do motora, ali će solenoidi biti isključeni pa će se pas gibati ravno prema naprijed.

i “prirodni strojevi” i stalna težnja da se povlače ne samo znanstveno tehničke već i svakodnevne usporedbe između živog i neživog.

U pred-kibernetičkom razdoblju započinju mnoge važne rasprave o posljedicama stvaranja navedenih artefakata i posljedicama na klasična filozofska pitanja kakvi su primjerice znameniti um-tijelo problemi ili mogućnosti učenja, pamćenja, mišljenja pa i spoznaje kod umjetnih strojeva.

Novi su strojevi automatski upravljani.

Izrađeni su fizički mehanički modeli za simulaciju adaptivnog ponašanja kao i različiti oblici učenja kao kod živih organizama. Njihov oblik i primitivna samoorganizacija dovoljni su za sugeriranje načina na koji se mogu zaobići problemi povezivanja strojeva i teleologije (svrhe postojanja). Stroj i njegova svrha postojanja, dakle, više nisu nespojivi.

Otkriće koncepta artificijelnog (stroja) ne drži se povijesno ciljanim grupnim postignućem.

Riječ je o izoliranim naporima pojedinaca s malim ili nikakvim kontaktima sudionika. To je i razlog povijesne zapostavljenosti toga razdoblja za razliku od kibernetike s jasnim manifestom i protagonistima. No, tada se po prvi put izgrađuju umjetne tvorevine različite vrste i složenosti čija se ponašanja smatraju “adaptiranjem”, “učenjem” ili čak “inteligentnim ponašanjem”.

Jedna je od prvih, ako ne i prva od takvih tvorevina, “električni pas”, fototropni automat kojeg su načinili Amerikanci, J. Hammond i B. Miessner.

Tim se “umjetnim strojem” potvrđivala teorija o fototropizmu (osjetljivost i privlačenje svjetlom) kod živih organizama tj. “prirodnih strojeva”.

Električnog psa izradili su specijalisti za radijem upravljana torpeda. Nastao je kao rezultat istraživanja proširenja funkcija Hammondova torpeda vođenog radio signalima. Zamišljeno je da se torpedo opremi samo-orijentirajućim fototropnim mehanizmom koji će se aktivirati ako stroj bude osvijetljen i usmjeriti torpedo prema izvoru svjetla.

Zanimljive su reakcije javnosti na pojavu “električnog psa” čija razina složenosti odgovara današnjim početničkim mobilnim edukacijskim robotima. Smatran je znanstvenim čudom. Mit o mogućnostima tog stroja širili su sami tvorci.

Miessner je, primjerice, tvrdio da “električni pas” posjeduje “gotovo nadljudsku inteligenciju” te da će takvi strojevi u skoroj budućnosti postati istinski “psi rata” koji će “bez straha, bez srca,

33

ZABAVA

Nagradna križaljka Riješite križaljku i pošaljite rješenje (zajedno pod 1 vodoravno ) s imenom, prezimenom, adresom i brojem telefona na našu adresu “ABC tehnike”, Dalmatinska 12, 10000 Zagreb, ili na e-mail: abc-tehnike@hztk.hr do 22. siječnja 2012.

Sve točne odgovore koji stignu do navedenog datuma stavit ćemo u “bubanj” i izvući sretnog dobitnika koji će biti nagrađen jednim od naših izdanja po svojem izboru.

MOLIMO DA NAM SE SVI IZVUČENI DOBITNICI KOJE NISMO USPJELI KONTAKTIRATI DO SAD JAVE U REDAKCIJU RADI DOGOVORA O ŽELJENOM IZDANJU NA TELEFON 01/48 48 762! (Ako nam se ne javite ne znamo šta da vam pošaljemo) Olovke u ruke i sretno!

1

2

3

4

6

5

7

Shema stroja za ponašanje uvjetnog refleksa (gore) i stroja za “mišljenje” (dolje) biheviorističkog psihologa, Thomasa Rossa, predstavljaju vrhunac postignuća predkibernetičkog razdoblja. Njegov pristup dokazivanja psihološkog fenomena Pavlovljevog uvjetovanog refleksa temelj je za izradu stroja kojim se dokazuje postojanje “mišljenja” kod strojeva za učenje gibanja po labirintu (slika dolje). (Slike su preuzete iz časopisa Scientific American, travanj 1933. god.)

bez ljudskih osobina, koje su često nedostatak, ispunjati svoju svrhu: provoditi u djelokrugu svojih senzora volju gospodara”. Zanimljivo je to mišljenje usporediti s osobinama suvremenih npr. samo-navođenih protuavionskih raketa koje slijede toplinu motora ili, još bolje, s učinkovitošću robotičke bespilotne letjelice “predator”.

Danas znamo da su strojevi razvijani, izrađivani u pred-kibernetičkoj epohi bili nikad prije viđeni elektromehanički roboti vrlo jednostavnih izvedbi. Elektronika i računalna tehnologija tog doba čine te strojeve grubim, ali istovremeno i vrlo ekstravagantnim. U odnosu na njih suvremeni su roboti neusporedivo profinjeniji i složeniji. No, i danas se koristi “robotička metoda” stvorena u pred-kibernetičkoj epohi.

Igor Ratković

34

9

8 11 13

12 15

14

16 18

10

17 19

VODORAVNO: 1. Izum Fausta Vrančića; 7.

Najpoznatija bitka za vrijeme Teksaške revolucije 1836. g.; 8. Izdati naređenje; 11. Autooznaka za Ogulin; 12. Managed Internet Service; 13. Uvenulost; 16. Talijanska radiotelevizija; 17. Ženski pjevački glas; 18. Zemljišna mjera; 19. Pokazna zamjenica.

OKOMITO: 1. Junakinja iz grčke mitologije (otvorila kutiju); 2. Zmaj, aždaja; 3. Pokloni; 4. Grčko slovo; 5.

Poen; 6. Umjetnik; 9. Grad u Italiji, poznat po Formuli 1; 10. Otok u zadarskom arhipelagu; 14. Imperator; 15.

Kralj životinja.

Nagrađeni za križaljku iz prosinca (rješenje “Povećalo”) je Tomislav Majetić iz Slavonskog Broda! Čestitamo sretnom dobitniku!

Aurora solaris:

AUTOMOBILI

Mazdino viđenje budućnosti

Možda će vam se automobil na slikama učiniti kao vozilo iz nekog znanstveno-fantastičnog filma, no ovaj glatki ‘komad’ automobilskog inženjeringa koncept je koji bi jednog dana vrlo lako mogao postati stvarnost. Ovaj jednostavan, no lijep automobil, odnio je glavnu nagradu na natjecanju Aurora Survivor 2050 koje je organizirala Mazda. Najmoderniji koncept dizajniran je kako bi svojom estetikom odavao dojam da gotovo lebdi preko ceste. Napajan je solarnom energijom, a pokretan elektromotorima.

Ranije spomenuto natjecanje pokrenuto je s ciljem stvaranja uzbudljivog automobila koji promiče tehnologiju ugrađenu u, već pobjednički, auroru solaris. Unaprjeđujući projekt Aurora Survivor 2050, dizjaneri su uspjeli predstaviti ključne elemente iz utrka solarnih automobila u novu vrstu vozila koje je praktičnije-dva putnika i prtljažni prostor te primamljivije javnosti dok je zadržan prepoznatljiv Mazdin dizajn.

Udruga Aurora-solarna vozila, objavila je pokretanje koncepta Aurora Solaris, čiji bi krajnji rezultat trebao bit solarni automobil koji će svjetlo dana ugledati do 2013. godine i utrke World Solar Challenge. Solaris ima svoje korijene u viziji aurore iz 2010. kada su osjetili da, nakon 20 godina izgradnje i utrka solarnih automobila, stiže pravo vrijeme za

predstavljanje praktičnog i zabavnog električnog automobila pokretanog snagom sunca, a koji bi plijenio pažnju automobilske industrije, ali i javnosti. Solaris je predviđen kao idealan automobil-pristupačan i futuristički, ali praktičan, s četiri kotača i prostorom za dva putnika. Najveća brzina bila bi do150 km/h.

Kako bi se to postiglo, iz Aurore su potražili pomoć studenata dizajna Sveučilišta Monash iz Melbourna koji su za njih razvili dizajn konceptnog automobila koji je u sebi utjelovio te vizije. Budući da je Mazda sponzor projekta, automobil ima karakterističan Mazdin dizajn.

Danas je koncept Solaris u fazi razvoja kojega bi Aurora predstavila za dvije godine na natjecanju 2013 World Solar Challenge.

35

Aurora solaris napravljen je s ciljem da bude super učinkovit. Maksimalna mu je brzina 150 kilomtara na sat. Iako nije obiteljska limuzina s velikim prtljažnikom, primit će vozača i suvozača, a na cestama bi se mogao naći već 2013.

Mazdin novi dizajnerski jezik, KODO, opisuje moćan, ali elegantan izgled predmeta visoke čvrstoće, poput čelika ili bambusa koji su međusobno povezani. Taj se koncept povezuje s osobom ili životinjom koji svoje fleksibilno

tijelo u trenutku mogu iskoristiti za brzo kretanje. Ovaj je dizajnerski smjer nastao zajedničkim naporima između Mazdinih dizajnerskih studija u Japanu, SAD-u i Njemačkoj.

Solaris je veličanstven spoj najljepših kretanja u prirodi, bešuman je, a u kombinaciji s moćnom pojavom kakvu primjerice izaziva stealth avion. Sve plohe koncepta kao da stalno prolaze kroz preobrazbu jer ne postoji statički oblik, stvarajući tako osjećaj da je automobil u stanju neprekidnog kretanja-perpetum mobile. Sve je to postignuto, a ipak je ostavljeno dovoljno mjesta za solarne panele koji će pokretati ovaj spoj dizajnerskog i tehničkog umijeća.

Ivica Milun