ABC tehnike broj 590, prosinac 2015. godine

Rubrike

I Počeci telekomunikacija I I SF priča I I Mala škola fotografije I

ISSN 1849-9791

Sretan Božić!

Prilog

I Došašće I Sveta obitelj, jaslice I Robotika I Robotika od 2000. do 2015. godine I

Cijena 10 KNI; 1,32 EURI; 1,76 USD;I 2,52 BAM;I 150,57 RSD;I 80,84 MKD

Izbor

I Mozgalice I Upravljački sklop za Robobubu (4) I I Nastup mladih inovatora STŠ Fausta Vrančića na IENI 2015. I I Dječji namještaj I I Poštanske marke I Brendiranje država I Broj 590 I Prosinac / December 2015. I Godina LIX.

www.hztk.hr

ČASOPIS ZA MODELARSTVO I SAMOGRADNJU

MATEMATIČKE ZAGONETKE

Mozgalice

U OVOM BROJU Mozgalice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 Upravljački sklop za Robobubu (4). . . . . . . . 3 Zabavni i laki problemi . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Nastup mladih inovatora.

Mozgalica 21 rješenje:

Naoko lagan problem, ali treba točno postaviti jednadžbe.

Označimo sa b količinu bakra i sa k količinu kositra. Tada je: b – k = 20 i b + k = 25 Ako zbrojimo ove dvije jednadžbe dobijemo: 2b = 45, b = 22,5 i k = 2,5 Upotrjebljeno je 22,5 kg bakra i 2,5 kg kositra.

STŠ Fausta Vrančića na IENI 2015.. . . . . . . 9 Došašće. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 Sveta obitelj, jaslice. . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 Dječji namještaj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 Naprava. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Brendiranje država. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Arduino kroz jednostavne. primjere II. izdanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

Mozgalica 22

Metalne kugle Dvije metalne kugle imaju zajedno masu od 100 g. Ako ih postavimo na svaku stranu obične vage, trebamo dodati uz veću uteg od 20 g, a uz manju uteg od 50 g, da bi vaga bila u ravnoteži.

Kolika je masa svake od dvije kugle?

Vaš MIMAT

Počeci telekomunikacija. . . . . . . . . . . . . . . 26 Robotika od 2000. do 2015. godine. . . . . . 30 Mala škola fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . 33 Pogled unatrag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 Analiza fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36

Nacrt u prilogu: Dječji namještaj Sveta obitelj, jaslice

Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 Zagreb, Hrvat­ska/Croatia Uredništvo: Damir Čović, prof., Damir Gornik, dr. sc. Zvonimir Jako­bović, Zoran Kušan, Ivan Lučić, dipl. ing. Miljen­ko Ožura, prof, Ivan Rajsz, prof., mr. Bojan Zvonarević

telefon i faks (01) 48 48 762 i (01) 48 48 641; www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini (10 brojeva godišnje) Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju

Glavni urednik: Zoran Kušan, ing.

Žiro-račun: Hrvat­ska zajednica tehničke kul­

Lektura i korektura: Morana Kovač

Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke

Školska godina 2015./2016.

banka d.d. IBAN: 6823600001101559470

Naslovna stranica: Sretan Božić!, Robot adventski kalendar

Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina

Priprema za tisak: Zoran Kušan, ing.

ture HR68 2360 0001 1015 5947 0

Broj 4 (590), prosinac 2015.

kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagre­bačka

Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, P.p. 149, 10002 Za­greb, Hrvatska

BIC: ZABAHR2X uključena u cijeni (PDF na CD-u) Tisak i otprema: HZTK, Zagreb

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

Upravljački sklop za Robobubu (4) U ovom nastavku ćemo naučiti kako upravljati Robobubom pomoću mobilnog telefona. Za to će nam na mobitelu trebati aplikacija poput ove sa slike 18, koja pritiskom na nacrtani “gumb” šalje odgovarajuću poruku preko Bluetooth (BT) veze. Ugradimo li u upravljački sklop Robobube odgovarajući BT-modul i povežemo li ga s našim mobitelom, poslane će poruke završiti u programu mikrokontrolera. Kako ćemo ih iskoristiti, ovisi o našem programerskom umijeću.

Upravljački sklop u Robobubi (II. izvedba) Sad već znamo kako je druga izvedba Robobube upravljana mobitelom. Za to ćemo

Slika 18. Android program Bluetooth Controller (FineAPPs) kojim možemo komunicirati s Robobubom

ELEKTRONIKA

u upravljačku pločicu trebati utaknuti HC-06 ili slični Bluetooth modul, a sklopku S2 trebat će prebaciti u drugi položaj (Slika 19.). Za ovaj način rada fotootpornici nisu nužni pa nisu niti prikazani na slici, ali mogu i ostati spojeni − neće smetati. “Plavi” kratkospojnik na JC-konektoru potreban je i dalje, kako bi stanje sklopke moglo biti ispravno očitano.

Program za Robobubu (II. izvedba)

Program za BT-komunikaciju također je napisan u programskom jeziku Bascom-AVR. I ovdje ćemo analizirati samo onaj dio programske logike koji služi osnovnoj namjeni, upravljanju mobitelom. Način upravljanja radom servo motora ostaje kao u prethodnom primjeru, samo će nam ovdje trebati i pokretanje motora “unatrag”: • za pokretanje lijevog motora unatrag, u varijablu Servo_L treba upisati 2000; • za pokretanje desnog motora unatrag, u varijablu Servo_D treba upisati 1000.

Ovdje pod pojmom “unatrag” smatramo smjer u kojem se pojedini motor mora vrtjeti kako bi pridružene noge vukle prema natrag. Na početku programa oba ćemo motora zaustaviti i zatim čekati naredbe BT-kanala.

While Program = 1 Znak = Inkey(#3) Select Case Asc(znak) Za efikasno upravljanje Robobubom definirano je pet naredbi, koje se šalju u obliku jednog slova. Slovo “S” zaustavlja oba servo motora: Case “S” Servo_l = 1500 Servo_d = 1500 Slovo “F” pokreće Robobubu prema naprijed, pa oba servomotora moramo uključiti da se vrte u tom smjeru: Case “F” Servo_l = 1000 Servo_d = 2000

3

Slika 19. Želimo li Robobubu povezati s mobitelom, u upravljačku pločicu ćemo trebati ugraditi BT-modul

Slovo “B” pokreće Robobubu unatrag, pa oba servomotora moramo uključiti da se vrte u tom smjeru: Case “B” Servo_l = 2000 Servo_d = 1000 Slovo “R” zakreće Robobubu udesno; desni motor mora se vrtjeti unatrag, a lijevi prema naprijed: Case “R” Servo_l = 1000 Servo_d = 1000 Slovo “L” zakreće Robobubu ulijevo; lijevi motor mora se vrtjeti unatrag a desni prema naprijed: Case “L” Servo_l = 2000 Servo_d = 2000 End Select Wend

4

Naredba While Program = 1 osigurava da se petlja u kojoj se nalaze prije navedene naredbe izvršava dokle god je sklopka S2 otvorena.

Izbor programa

Iz dosadašnjih opisa da se naslutiti kako su u mikrokontroleru istovremeno prisutna oba programa; koji od njih će se izvršavati, biramo položajem sklopke S2. Pojasnimo sada kako je sklopka S2 povezana s varijablom Program.

Sklopka je spojena na pin PC4 koji je konfiguriran kao ulazni: Config Pinc.4 = Input Portc.4 = 1 a zatim preimenovan u program:

Program Alias Pinc.4

Dakle, Program uopće nije varijabla nego zamjenski (alternativni) naziv ulaznog pina PC4,

pa While petljama direktno provjeravamo njegovo logičko stanje i, posredno, položaj sklopke S2.

Kada je sklopka zatvorena, PINC.4 = 0 i izvršava se prva verzija programa: While Program = 0 ...

Wend Kada je sklopka otvorena, PINC.4 = 1 i izvršava se druga verzija programa: While Program = 1 ...

Wend Jednostavno! Osim po položaju sklopke, korisnik može saznati koja se verzija programa izvršava i po stanju LE-diode LED1: u “svjetlosnoj” verziji ona svijetli, u BT-verziji je ugašena.

Slika 21. Programiranje Robobuba.

Upravljanje Robobubom pomoću aplikacije na mobitelu Još moramo pojasniti kako prilagoditi aplikaciju na mobitelu našem programu. U internetskim trgovinama možete pronaći veći broj gotovih aplikacija koje Bluetooth vezom mogu uparenom uređaju poslati neku poruku. Dosta tih aplikacija za platformu Android besplatno je pa ih možete po volji instalirati i isprobavati sve dok ne odaberete najprikladniju. Ja sam se odlučio za aplikaciju Bluetooth Controller koju je razvio FineAPPs (Slika 18.). Svidjela mi se jer se lako može prilagoditi vlastitim potrebama.

Slika 22. Upravljane mobitelima, Robobube voze slalom

Slika 20. Eksperimentalni sustav korišten tijekom razvoja programa.

Pritiskom na “Set Keys” otvara se tablica s popisom svih “gumba”. Ovdje možete promijeniti njihove originalne nazive “1”, “2”,... “9” u prikladnije, poput “naprijed”, “natrag” ili “stop”.

U desnom dijelu tablice svakom gumbu pridružujete poruku koju treba poslati; kako bi bio u skladu s našim programom, gumb “naprijed” treba poslati slovo “F”, gumb “natrag” slovo “B” itd. Aplikacija će pamtiti vaše postavke pa je ovo potrebno napraviti samo jednom.

5

Slika 23. Polaznici 4. ljetne škole tehničkih aktivnosti sa svojim Robobubama

Pritiskom na “Scan” dobivate popis svih Bluetooth uređaja s kojima je vaš mobitel uparen, a imate mogućnost i pretraživati ima li drugih uređaja u blizini. Kada nađete svoj HC-06 modul, uparite se s njim i to je sve − mobitel sada može upravljati vašom Robobubom! Da je HC-06 modul uspješno uparen s vašim mobitelom, možete provjeriti i promatranjem njegove signalne LED-ice: ona trepće dok je modul neuparen, a trajno svijetli nakon što je povezan s nekim uređajem.

6

Ovim smo završili opis aplikacija za Robobubu, koje su razvijene tijekom 4. ljetne škole tehničkih aktivnosti u Kraljevici (Slike 21., 22. i 23.). U prethodnom tekstu analizirani su samo dijelovi programa; kompletni Bascom-AVR program KR_2015_Robobuba.bas možete besplatno dobiti od autora.

U sljedećem, posljednjem nastavku, pokazat ćemo na koje sve načine još možete upotrijebiti upravljački sklop Robobube.

Mr. sc. Vladimir Mitrović

MALA ŠKOLA PROGRAMIRANJA

Zabavni i laki problemi Hm, zar ima i takvih? Ima, ima…

Neko sam vrijeme učenicima osmih razreda postavljao “lake” probleme kako bi ih naučio misliti i rješavati “teže” probleme. Tražio sam da problem riješe napamet, logičkim razmišljanjem.

Na početku su bili zainteresirani, ali nakon nekoliko neuspjeha lako su odustajali od daljnjeg rješavanja i nestrpljivo tražili da im pokažem rješenje. Na kraju sam uglavnom popustio i objasnio im kako da dođu do rješenja. Pretpostavio sam da će ukoliko postanu svjesni da su upornost i ustrajnost važne osobine potrebne za rješavanje problema i oni sami promijeniti svoj pristup rješavanju problema, potisnuti nestrpljivost, no iskustvo mi kaže da je loše stečene navike najteže promijeniti.

Posebno zanimljiv bio mi je problem iz 18. stoljeća za koji sam i ja čuo još dok sam išao u osnovnu školu, a glasi: ako kokoš i pol snese jaje i pol za dan i pol, koliko će jaja snijeti 9 kokoši za 9 dana?

Veoma brzo bolji učenici dali su prema očekivanju pogrešan odgovor (81 jaje). Do pogrešnog rješenja dolazi se na osnovu zaključka prema sličnosti tvrdnji što je u svakodnevnom životu veoma praktično. Ukoliko kokoš i pol snese jaje i pol za dan i pol, onda je logično da “vrijedi” sličnost kako 1 kokoš snese 1 jaje za 1 dan.

Množenjem se onda lako izračuna da 9 kokoši u 9 dana snesu 81 jaje, što naravno nije točno rješenje.

1 kokoš snijet će 1 jaje za 1,5 dan, kao što će 3 kokoši snijeti 3 jaja za 1,5 dan, 6 će snijeti 6 jaja za 1,5 dan, a 9 će snijeti 9 jaja za 1,5 dan… u prosjeku jedna kokoš uvijek snese jedno jaje za 1,5 dan. Ako 9 kokoši snesu 9 jaja za 1,5 dan, onda će 9 kokoši za 3 dana snijeti dvostruko više jaja, tj. 18 jaja, za 6 dana snijet će 36 jaja, a za 9 dana snijet će 54 jaja, što je i točno rješenje našeg problema.

Ako se smanji broj kokoši, smanji se i broj snesenih jaja, ali ne smanjuje se vrijeme koje

je potrebno da se snesu jaja. Sličnost nas je navukla na pogrešno rješenje jer naš mozak je prirodno “programiran” tako da u sličnim situacijama donosi brze odluke bez razmišljanja.

Nekad davno takvo “jednostavno” razmišljanje bez uključivanja ostalog razvijenog dijela mozga bilo je važno za naš fizički opstanak, na kraju krajeva, i danas nam se često učini da vidimo zmiju umjesto štapa i reagiramo u djeliću sekunde bez racionalnog razmišljanja. Odmah na početku trebali smo postaviti i logično protupitanje, ako 1 kokoš snese 1 jaje za 1 dan, znači li to onda da će 3 kokoši snijeti 3 jaja za 3 dana?

(3 kokoši tada bi snijele 3 jaja za 1 dan). Mislim da je ovo objašnjenje sasvim dovoljno, ali da biste bili sigurni jeste li shvatili problem, probajte odgovoriti na sljedeća pitanja.

Koliko će 4 kokoši snijeti jaja za 6 dana, a koliko za 9 dana? (16 jaja; 24 jaja) Koliko bi dana trebalo kokošima da za 9 dana snesu 81 jaje? (13,5 dana) A sada laki problemi za rješavanje pomoću računala.

1. Bila dva jata ptica i kaže ptica iz prvog jata ptici iz drugog jata: Kad bi iz vašeg jata nama došla jedna ptica, bilo bi nas jednako. Na to odgovori ptica iz drugog jata: Kad bi iz vašeg jata nama došla jedna ptica, nas bi bilo duplo više.

Koliko ptica ima u svakom jatu?

Dim x As Integer Dim y As Integer rem Dvije jednadzbe s dvije nepoznanice. rem x+1=y-1 rem 2*(x-1)=y+1 for x=1 to 99 for y= 1 to 99 if x+1=y-1 and 2*(x-1)=y+1 then print x;” , “;y end if next y next x sleep

7

next y next x print sleep 2. Bila dva jata ptica i kaže ptica iz prvog jata ptici iz drugog jata: Kad bi iz vašeg jata nama došle tri ptice, bio bi nas jednako. Na to odgovori ptica iz drugog jata: Kad bi iz vašeg jata nama došle tri ptice, nas bi bilo tri puta više. Koliko ptica ima u svakom jatu?

Problem je sličan prethodnom, pa ga se može riješiti pomoću istog programa uz male izmjene koje ćete sami napraviti.

3. Ivica kaže Luki: Ako mi daš 6 jabuka, imat ću četiri puta više jabuka od tebe. Na to mu odgovori Luka: Ako ti meni daš 6 jabuka, oba ćemo imati jednak broj jabuka. Koliko jabuka ima Luka, a koliko Ivica?

Dim Luka As Integer Dim Ivica As Integer rem Dvije jednadzbe s dvije nepoznanice. rem y-6=x+6 rem 4*(x-6)=y+6 for Luka=1 to 99 for Ivica= 1 to 99 if Ivica-6=Luka+6 and 4*(Luka6)=Ivica+6 then print Luka;” , “;Ivica end if next Ivica next Luka sleep

4. Odredi dvoznamenkasti broj koji je jednak dvostrukom umnošku svojih znamenki.

Dim x As Integer Dim y As Integer print for x=1 to 9

for y=1 to 9

if x*10+y=2*x*y then

print x;y;2*x*y

8

end if

Znamenke broja 36 su 3 i 6, pa je 3*6=18 …

18*2=36. Nema drugih rješenja.

5. Odredi troznamenkasti broj koji je jednak četverostrukom umnošku svojih znamenki.

Dim x As Integer Dim y As Integer Dim z As Integer print for x=1 to 9

for y=1 to 9

for z=1 to 9 if x*100+y*10+z=4*x*y*z then

print x;y;z;4*x*y*z

end if

next z

next y next x print sleep

Broj 384 jednak je 4*3*8*4=4*96=384.

Program je sličan prethodnom i nalazi samo jedno rješenje.

Za kraj nešto lako i šaljivo – ali pazite da se ne zaletite!

Puž se penje na stup visok 10 m. Danju se popne 5 metara, a noću spusti 4 metra. Koliko mu dana treba da se popne na vrh?

Damir Čović

)tseš( :ejnešejR

Nastup mladih inovatora STŠ Fausta Vrančića na IENA-i 2015.

RADOVI MLADIH TEHNIČARA

Strojarska tehnička škola Fusta Vrančića dugi niz godina ima program za mlade kreativne učenike svoje škole. Cilj je programa implementacija znanja stečenih u školi u nove proizvode, tehnologije i inovacije. Mladi inovatori sudjeluju u

natjecanjima u Hrvatskoj kao što su INOVA mladi i ARCA. Najbolji od njih nastupaju u Nürnbergu.

Nürnberg je mjesto gdje se natječu u inovacijama mladi iz čitavog svijeta.

Ove godine školu su zastupala dva mlada inovatora: Dominik Žitković učenik 4. b razreda i Josip Sever učenik 4. a razreda.

Dominikova inovacija zove se Energetska torba, a Josipova Novi način prijenosa brzina u mjenjačkoj kutiji automobila.

Dominik je na INOV-a mladi u Zagrebu osvojio srebrnu medalju. Na međunarodnom natjecanju u seniorskoj konkurenciji ARCA-e u Zagrebu osvojio je također srebrnu medalju, a u Nürnbergu brončanu medalju.

Josip je na INOV-a mladi osvojio zlatnu medalju, kao i na ARCA-i. Na ARCA-i dobitnik je specijalnog priznanja Udruge inovatora Poljske. U Nürnbergu je osvojio srebrnu medalju.

9

Dominikova inovacija pripada području obnovljivih izvora energije. Pomoću dvije solarne ćelije u serijskom spoju od po 9 V puni se spremnik električne energije, čiji izlazni napon iznosi 220–240 V izmjenične struje.

Dominik je inovirao energetsku torbu tako da izlazni napon izmjenične struje može napajati primjerice LCD-televizor, rasvjetu, mobitele, laptope, toster itd. Ideja je da kupac energetske torbe sa sobom nosi električnu energiju i koristi je na mjestima gdje je nema. Pomoću Sunčeve energije dolazi do obnove električne energije u torbi. Za Dominikovu inovaciju u Nürnbergu zainteresiran je BOSCH i moge druge kompanije koje žele energetsku torbu proizvoditi i ponuditi tržištu.

Josipova inovacija i ideja sastoji se u skraćivanju vremena mijenjanja brzina u automobilu.

Kod klasičnog mijenjanja brzina kod pritiska kvačila i promjene brzine automobil, kako popularno kažemo, gubi dah. Josip predviđa da stiskom na dugme servomotor u najkraćem vremenu razdvoji brzine i prebaci u sljedeću. Brzina se ne mora mijenjati po redu, što je također novost.

Ovakav tip mjenjačke kutije bio bi pogodan za invalide i starije ljude koji imaju slabiju motoriku u nogama. Mjenjač brzina bio bi sastavni dio ručnih komandi.

Prototip je izrađen 3D-printanjem nakon nacrta u AutoCAD-u i CATIA-i. Program za servomotore napravljen je pomoću programa Arduino Uno. U Nürnbergu su se javili poduzetnici koji bi financirali izgradnju i ugradnju Josipove mjenjačke kutije u automobil i ponudili je međunarodnom tržištu.

Popularizacija inovatorstva predstavlja imperativ za školu. Mladi inovatori također uz svog mentora uče kako od ideje doći do gotovog proizvoda i kako gotov proizvod ponuditi međunarodnom tržištu.

Voditelj Mladih inovatora STŠ Fausta Vrančića Mladen Marušić, dipl. ing.

Vitez inovatorstva

10

UKRASI I NOVE ZAMISLI…

Došašće Advent ili došašće vrijeme je pred Božić, ove, 2015. godine započinje u nedjelju, 29. studenog i traje četiri tjedna, do Badnjaka, 24. prosinca, koji ove godine pada u četvrtak. Božić je 25. prosinca u petak. U to predbožićno vrijeme u hrvatskom narodu uvriježene su svetkovine Sv. Barbare, 4. prosinca, zaštitnice rudara. Potom

Božićno drvce nabavite s korijenom, postavite ga u prikladnu posudu te je ukrasite. Vodite brigu da ispod posude postavite podmetač radi moguće vlage. Sadnicu njegujte dok ne naraste i preraste mogućnosti i želje u stanu, pa je posadite na otvorenom. Drvce unosite i iznosite iz prostora postupno radi prilagodbe na razliku u temperaturi…

prema mogućnosti i vašoj marljivosti i svakako nekim novim zamislima.

Porazgovarajte s ukućanima kako je to bilo u davna vremena, a također i s učiteljima, pogotovo ako su vam susjedi. Neka se obnove takvi običaji. Nekada su obitelji bile brojnije, pa je i veselja u kući bilo više. Nemojte potpasti pod utjecaj trgovačkih reklama i ponuda, puno toga možete načiniti sami. Potrebno je malo dostupnog materijala, ljepila, škare i strpljenje.

Oprez s vatrom – dobar je sluga i zao gospodar!

Predlažemo da rabite plivajuće svjećice na vodi ili ih postavite u prikladnu veću staklenku, posudu ili čašu.

Za dublja umetanja i pripalu načinite žičane hvataljke.

Manju djecu nikada ne ostavljajte bez nadzora, baš kao ni upaljene svijeće. I žigice držite na sigurnom.

se daruju djeca, bližnji i dobrotvori povodom Sv. Nikole, 6. prosinca, a u primorju Sv. Lucije, 13. prosinca. Prema tradiciji pojedinih mjesta štuju se i drugi sveci. Darovi neka su skromni i od srca,

Adventski kalendar sadrži onoliko poklona koliko advent ima dana. Brojite od 29. 11. do 24. 12. Nedjelje i Badnjak možete preskočiti. Kalendar neka bude izrađen prema vašim mogućnostima, a pokloni su male čokolade, bomboni, mogu biti i orasi, lješnjaci… Naš kalendar načinjen je na ostatku deblje tkanine ili tapisona, a može se izraditi i na ploči stiropora, ostatku iverice ili neke druge ploče.

Kutijice su različitih veličina i omotane u šarolike papire od nekih drugih poklona. Prikladnim načinom, bilo sigurnosnicama – zihericama, pribadačama ili čavlićima preko alčica za ključeve kutijice su obješene uz oznaku datuma.

No prolistajte naša strija izdanja pa ćete vidjeti da su razrade neograničene!

Da vas podsjetimo na našim ilustracijama donosimo ukrase koji će oplemeniti vaš dom u blagdanskom raspoloženju. Ovo su radovi za cijelu obitelj, pa ih izradite u veselom i bezbrižnom zanosu. Školske ukrase priredite prema veličini prostora i mogućnosti nabave i načina izrade. Uz savjet učitelja! Pri postavljanju bilo kojeg ukrasa vodite brigu da ne oštetite površine

11

Naši prilozi razrađeni su prema ilustracijama objavljenim u časopisima: Lena Creativ, Anna special, Selber machen, Sabrina, Bastelwelt, Tim, Unikat, Creativ Idee, Carina, Basteln mit Kindern, Deko und BASTE- IDEEN, Basteltipp, MEIN Deko… Nadamo se da je odabir dobar i da ćete lakše načiniti nešto po svojim i drugačijim zamislima.

Češeri koje skupite u šetnji uvijek su zanimljiv detalj.

Operite ih i osušite pa uz pokoju kuglicu i detalj iz prošlosti stvorite blagdanski ugođaj! Možete ih poprskati različitim dekorativnim bojama ili premazati bijelom temperom. Ovi ukrasi su trajni, tako da ih možete spremiti.

Za Sv. Nikolu odaberite i prikladne motive. Prikazana zamisao ima zaslon u obliku glave koja se može izraditi od filca, kartona ili tanje šperploče pa obojati. Straga, da se odmah ne primjećuje, pričvršćena je kutija s poklonom.

Veličine odredite sami. Poklon postavite na kvaku ulaznih vrata ili na koje drugo zgodno mjesto vješanjem o ukrasnu vrpcu. Pomnije pogledajte ilustracije. Darujte skromno da svojim postupkom ne obavezujete nikoga!

zida, stolariju ili namještaj. Ljepše i uspješnije ukrase spremite ili poklonite… Vodite brigu o kakvoći ljepila i boja te otpornosti boja na vlagu i toplinu. Pročitajte upute proizvođača!

Pazite pri radu škarama i nožićem da ne ozlijedite sebe ili drugog. Radite na prikladnoj radnoj podlozi koju stavite na stol. To može biti komad lesonita, tvrđeg kartona ili otvorene novine od kvalitetnijeg papira.

12

Čestitke ponovno postaju iznenađenje i radost. Nisu ih istisnuli suvremeni načini sporazumijevanja među ljudima. Posebno veselje su one izrađene i samostalno oblikovane. Ilustracija prikazuje jednu zamisao od tvrđeg lista papira – čestitku koja je postala i ukras kod primatelja.

Pogledajte način izrade i razradite ga. Mislimo da borići vise na koncu? Poštujte veličine kuverte koju propisuje poštanski promet. Pišite rukom!

Poseban oprez sa svijećama da se ne izazove požar i električnom energijom jer postoji opasnost od strujnog udara. Poštujte zakonske odredbe o uporabi pirotehnike i različitih eksplozivnih igračaka. Tu zabavu prepustite starijima i pod nadzorom roditelja da vaša nesmotrenost ne pokvari blagdansko raspoloženje. I dakako, posljedice trajne naravi! Pazite i na mlađe ukućane.

Vrijeme došašća ima četiri nedjelje, stoga su i ukrasi na stolu sa četiri svijeće u prikladnom ukrasu ili ispletenom vjenčiću. Domišljatost tih razrada nema pravila pa su stoga i na ilustracijama prikazane razne mogućnosti. Od postavljanja u drveni sandučić, na ispleteni vjenčić, pa uz češere i vjenčić od suhog šiblja na slamnatom podmetaču. Pazite na vlagu pa stavite pod ukras podmetače da ne oštetite površinu namještaja. Svijeće se pale po tjednima.

Ne ostavljajte ih bez nadzora!

Kada darujete poklon, ukrasite vrećice i omot. Vrećice u kojima ste vi dobili poklon uz malo mašte doradite za blagdanske poklone lijepljenjem tradicionalnih vinjeta ili jednostavno dodatkom mašne.

13

Nakit za bor izradite sami ili bar dio. Poslužit će već spomenute vrećice od prijašnjih darova, kolaž papir ili obojene površine novinskih reklama. Lijepe motive izradite od slanog tijesta (koliko brašna toliko i kuhinjske soli), a može i od glinamola.

Oblikovati se mogu i modlicama za kolače. Nakit osušite pokraj tople peći ili u pećnici štednjaka uz prethodnu provjeru.

Bojanje prepuštamo vašim željama. Za vješanje načinite rupicu ili u sirov materijal utisnite končanu omčicu.

Bojama za staklo i plastičnu foliju ukrasite pa i napišite pojedine blagdanske poruke.

Pročitajte upute.

DOBRODOŠLI Viseće ukrase postavite na plastični konac ili uže. Mjesto postavljanja odredite sami prema mogućem priključku na električnu mrežu. Uz razne kuglice i perlice, mašne i druge dodatke ovakvi ukrasi postaju zanimljivi svjetlosni efekti prema okolini, prema van. Možete ih priključiti i na vremenski regulator, pogotovo ako izbivate iz stana.

14

Šibe žicom povežite u nosač za jabuku kojom ćete počastiti ptičice. Postavite na mjesto gdje mačka ne može doskočiti. Jabuku nabodite na kulinarski štapić.

Karton, šperploča, pa i stiropor materijali su za izradu stolnog borića. Sastavlja se križnim spojem. Kuglice su perle pričvršćene pribadačama, no mogu biti i puceta, gumbi, dugmad ili botuni, kako sve narod naziva to pomagalo na odjeći.

U našem primjeru borić je oblijepljen dnevnim novinama da se vidi datum rada i kada je obojan…

Pošaljite nam snimke radova. Rado ćemo ih objaviti. Svako dobro na zimskim praznicima!

SRETAN VAM I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ UZ ZDAVLJE I VESELJE! Miljenko Ožura, prof. savjetnik

Božićni vjenčić postavite na ulazna vrata pazeći da ih ne oštetite. Poneke kuće imaju trajno prigrađenu jedva vidljivu kukicu. Neki postave čavlić na gornji rub vrata, a neki ga jednostavno na unutrašnju kvaku zavežu vrpcom koju učvrste pribadačama opet na rub vrata. Sami odaberite način pričvršćivanja, kao i izrade. Pravila nema pa se i taj vijenac može postavljati godinama ukoliko je od “suhog” materijala. Naše ilustracije prikazuju različite izvedbe. Počevši od gotovo papirnatog modela, pa do onih prskanih srebrnom ili bijelom bojom, ukrašenih vrpcama i jabučicama, onih s orasima… a i raskošna vrpca s nekoliko kuglica pokazat će otmjenost doma!

15

NACRT U PRILOGU

Sveta Obitelj, jaslice Slavljenje Božića i vrijeme došašća posebno se pripremalo u planinskim, alpskim krajevima gdje su kratki dani i zima okupljali ukućane oko toplog doma. A spretnost u obrađivanju drva i tradicija stvorili su čitav niz danas već zaboravljenih radova i ukrasa.

Tako predlažemo da načinite jednostavnu intarziju – “drvenu” višeslojnu sliku, Svete Obitelji, svojevrsne jaslice. Neka to bude početak vašeg rada s drvom, ljepilom, bojama, upoznavanje s osnovnim rezbarskim alatom, rad za stolom i postavljanje radnog mjesta. Rabite podmetač da ne oštetite površinu stola. To može biti komad lesonita, šperploče ili tvrdi deblji karton. Rad na slici – jaslicama, nije zahtjevan i ne iziskuje da budete posebno točni, što ne znači da može izgledati neuredno. Maketari i modelari znaju dobro da dio ne “ispadne” svaki put kako su željeli pa ponovno valja prionuti izradi. Samo strpljivo! I vježbajte na jednostavnim dijelovima.

Jednostavnu intarziju – drvenu sliku, načinite od ostataka materijala i drvenog sandučića u kojem je bilo voće (lipovina), veličina našeg rada je 290 x 230 mm

16

Ovaj rad neka bude i početak onima koji će se upustiti u izradu intarzije za koju možemo reći da je umjetnička likovna disciplina. Zahtjevna je već u samom odabiru furnira, a da ne govorimo o drugim sitnicama i posebnoj strpljivosti u izradi.

Naša slika – jaslice, nastala je od prikladnog materijala koji je dostupan u svakoj radionici: ploče za podlogu koja neka je debljine barem 15 mm, suhog drvenog sandučića u kojem je bilo voće, letve za okvir, šperploče koja se može uzeti isto iz sandučića, ljepila, čavlića, kukice za vješanje slika (po želji možete načiniti i stojeću inačicu tako da prigradite oslonac od šire letve ili prikladne daščice), boje, laka…

Alat je već dobro poznata manja stolarska pila, rašpa, rezbarski luk i pilica, rezbarska daščica i stega, brusni papir različitih gradacija, skalpel, crtaći pribor, indigo papir za kopiranje likova. Dakako, uporabom modelarskog električnog alata radit će se brže i lakše.

To je rad za cijelu obitelj. Potrebno je izvesti zahvate pilom i skalpelom pa neka to rade spretne i jače ruke!

Proučite naš crtež koji je nacrtan u prirodnoj veličini, dakle u mjerilu 1:1, pročitajte upute koje su i na njega unesene. Ilustracije prikazuju detalje i tijek rada. Slika je načinjena od tri sloja: podloge, u našem slučaju veličine 290 x 230 mm, umetaka prikaza poda, zabata štalice i krova, likova i građe, okvira prozora…

Scenu, motiv – sliku, možete načiniti po svojoj skici ili želji te daljnju razradu prilagodite sami prema detaljima koje ste predvidjeli. Držite se upute da rad bude jednostavan! Ukoliko želite druge likove, poslužite se i ilustracijama s čestitki i kalendara. Crtež pojednostavite što je više moguće. A možda vam ovakva slika posluži kao zaslon pri postavljanju betlehemskih figura?

Ako ste se odlučili raditi prema našoj ilustraciji, započnite prenošenjem crteža štalice i dijelova na podlogu crtaćim priborom. Ocrtajte širinu okvirnih letava.

Materijal je sandučić za voće

Podloga i okvirne letvice

Provjera i spajanje čavlićima

Dijelovi i slaganje po crtežu

Vidljiv rad u tri sloja

Slojevi slike

Precrtavanje likova indigom

Bojanje

Pilom izrežite okvirne letve. Okomite točno, a vodoravne nešto duže. Predvidite način postavljanja: vješanjem kao slike ili prigradnjom oslonca za stojeću inačicu.

Rašpom i brusnim papirima različitih gradacija obradite oštre bridove, a i same površine. Čavlićima i bijelim “vodenim” stolarskim ljepilom spojite letvice na podlogu; tako je nastao okvir za našu sliku.

Skalpelom, onim većim nego za školsku uporabu, izrežite letvice različite širine od daščica sandučića. Rabite podlogu i pazite da se ne porežete. Prema crtežu izradite dijelove u zahtjevanom obliku i potrebnom broju. Na mjeru ih doradite brusnim papirima, pa i igličastim turpijama. Polako i strpljivo zalijepite dijelove.

Čekanje da se boja osuši

Po potrebi, dok se ljepilo ne osuši, stavite na njih prikladan teret. Poslužite se pincetama.

Višak ljepila možete obrisati mokrom krpom.

Ne preporučamo trenutna ljepila; iznimno ono koje služi za lijepljenje kože i gume, a i drvenih dijelova trgovačkog naziva “neostik”. Kada se ljepilo posuši, tako nastali drugi sloj obrusite.

Zalijepite grede.

Pomoću indigo papira i olovke prekopirajte likove na šperploču (daščicu) i odredite motiv koji se vidi kroz prozor… Likove izrežite rezbarskom pilicom. Za lakše piljenje pilicu povremeno namažite sapunom. Obradite i brusnim papirima te igličastim turpijama.

Bojanje prepuštamo vašim mogućnostima jer je izbor velik. Od vodenih bojica, tempera,

17

Sastavljanje i lijepljenje

Prigradnja kukice – alčice

modelarskih boja, pa do onih akrilnih koje se kupuju po želji i u određenom obujmu. Za štalicu možete rabiti lazure određenih nijansi.

Površine za bojanje letava i štalice neka ostanu donekle nepripremljene da izgledaju što prirodnije. No likove po izradi i podlogu za sliku pejzaža kroz prozor ipak pripremite kako je uobičajeno: brušenjem, pa vlaženjem mokrom spužvom ili krpom, pa sušenje, pa opet brušenje, ali sada finijom gradacijom brusnog papira.

Bojite pažljivo, pogotovo likove. Čekajte dok se prethodna boja posve ne osuši! Prijelaze na bojanim površinama označite olovkom, a poslije ih možete podebljati prema želji. Vodene boje moraju biti dovoljno guste da se ne razlijevaju po

Zaštita lakom

vlaknima. Provjerite! A pejzaž nacrtajte po želji ili čak stavite snimku svog kraja!

Ostaje još završno lijepljenje. I postavljanje – kao slike na zid ili kao stojeći prikaz, a da ugođaj bude potpun možete prigraditi i svjetleće diode i drugu prikladnu elektroničku “opremu”.

Po želji vašu drvenu sliku premažite ili poprskajte bezbojnim lakom ili lakom koji rabe umjetnici. Tako ćete je zaštititi od prašine.

Pošaljite nam vaše radove, njih nagrađujemo honorarom. Želimo vam uspjeh u radu – i Sretan Božić!

Ilustracije: TIM, Ljubljana, 4/05.

Miljenko OŽURA, prof.

NACRT U PRILOGU

Dječji namještaj Trgovačka mreža pobrinula se za jednostavne i pristupačne usluge prodaje i rezanja drvenih ploča i poluproizvoda. Danas je taj materijal dostupan u različitim veličinama i vrstama, pa i po cijenama.

Tako kod kuće uz skroman alat i mogućnosti prostora možete sastaviti zavidne komade namještaja. Pogotovo ako imate posebne zahtjeve prostora.

Za vas koji imate manju djecu priredili smo mogućnost izrade dječjeg namještaja. Ovo je i dobra vježba za učenike stolarske i drvodjeljske struke.

18

Dakle materijal – pločevina, izrezan je u trgovini prema vašim mjerama i reklo bi se specifikaciji. Pri narudžbi prodavač sjedi za računalom i crta vaše dijelove u najpovoljnijem položaju, tako da otpadnog materijala bude što manje.

Neke ploče prodaju se na “poprečni” rez, dakle ne morate kupiti cijelu ploču. To se ne odnosi na jeftiniji materijal, ali zato možete kupiti dužnu polovicu! Stoga se raspitajte. Furnirane ploče nakon izrezivanja možete dati na obrubljivanje – “kantiranje”, a ponegdje će vam zabušiti provrte za pante ili šarnire. Sve ovisi o trgovini. Točnost

Spojevi su ojačani ljepilom

Kroz provrte spojite vijcima

reza je na desetinku milimetara, jer se u obzir uzima i debljina lista pile.

U kućnim uvjetima dijelovi se najčešće sastavljaju vijcima za drvo promjera 4 mm i dužine 40–45 mm. Za prolaz vijaka buši se provrt promjera 4 mm u ploči, a za ulaz vijka za spajanje 2,5 mm, kako ne bi došlo do razdvajanja i pucanja tanje ploče i to stoga jer je teško pronaći vijke koji u gornjem dijelu tijela nemaju navoj. Provrti se označe olovkom, pa i šilom, mjerenjem i simetričnim rasporedom… Najčešće se na ploči razvrtačem načini upust za glavu vijka. Razvrtač je pričvršćen na svrdlo, a postavlja se na željenu udaljenost od vrha. Kako bi vijak lakše prihvatio i bio pritegnut dobro ga je namazati sapunom ili pčelinjim voskom.

Pri radu može poslužiti i električni izvijač ili električna bušilica s elektroničkom promjenom brzine vrtnje koja se prilagođava potrebama zahvata.

Obično se spoj ojača bijelim “vodenim” stolarskim ljepilom. Višak je moguće obrisati mokrom krpom ili spužvom. Takav spoj – vijci i ljepilo, trajniji je, pogotovo na opterećenijim dijelovima.

U radu se možete poslužiti stegama, pogotovo ako ste sami.

Radite na robusnom, čistom, glatkom stolu.

Popularni su stari stolarski nogari na koje se stave poprečne letve s nalijepljenim filcom ili tapisonom. Manje i lakše elemente spajajte na kuhinjskom stolu, ali radnu površinu zaštitite kartonom, pa i tapisonom. Sastavljene dijelove ne povlačite, već podižite i prenosite da ne oštetite furnirane plohe ako radite od takvog materijala!

Naš namještaj priređen je za djecu. Veličine odredite sami ili provjerite ove koje donosimo.

Ovo je rad po mjeri za vaše ukućane ili za poklon.

Materijal je laminirana daska, panel ploča ili “osb”-ploča debljine 18 mm. Način završne obrade odredite sami, samo premazivanje bezbojnim lakom ili bojanje u željenim bojama i tonovima. Napominjemo kako se kod bojanja površina mora doraditi kitanjem, brušenjem i nanošenjem temeljne boje...

Promotrite crtež i sastavnicu. Debljina materijala od 18 mm. To naglašavamo jer je točnost reza važna.

I u nabavku, razgovor, upute, odabir materijala…

Prije početka rada brusnim papirom lagano prijeđite sve površine i kutove radi provjere kako biste uočili oštre dijelove da se poslije ne biste ozlijedili i našpranjili.

Ploča Stranica Ojačanje

Dječji namještaj možete i sami sastaviti, pogotovo dana kada u trgovini režu materijal – ploče na tražene mjere uz pristupačni nagradu, veličinu prilagodite mališanima. Ovo je rad za cijelu obitelj.

Provjerite okomitost spojeva

Naslon Nosač Sjedište Ojačanje

19

STOLIĆ 400 X 600 X 18 600 x 500 X 18 364 x 170 X 18 STOLICA 600 X 400 X18 350 X 300 X 18 350 X 282 X 18 282 X 150 x 18

kom. 1 kom. 2 kom. 1 kom.1 kom. 1 kom. 1 kom. 1

SF PRIČA

Naprava

Olovkom crtajte što manje jer se grafit teško briše. Pri radu mjerite i provjeravajte okomitost!

Odredite mjesta provrta za ojačanje.

Ocrtajte širinu sastava te razmjerite središta provrta za vijke. Izbušite provrte (promjera 4 mm) za prolazak vijaka, a prigrađen razvrtač načinit će upust za glavu vijka. I kroz taj provrt načinite početne uvrte (promjera 2,5 mm) za vijak u okomitoj ploči. Neki će reći da se prvo buši tanjim svrdlom. Da, kada svrdlo nije tako tanko!

Ako ste sami, rabite stege. Namažite spoj ljepilom i pritegnite vijke. Pazite na postavljanje ojačanja. Mora biti na sredini elementa.

Provjerite okomitost. Brušenjem ugodite dosjede s podom da se namještaj ne ljulja.

Brusnim papirom doradite sve bridove do željenog zaobljenja.

Sastavljeni stol i stolicu premažite bezbojnim (mat) lakom ili obojite uz doradu površina.

Crteže i ukrase odaberite po želji, baš kao i ukrašavanje dječje sobe!

Ugodna zabava. U rad uključite svoje mališane ili mlađe ukućane.

Ilustracije: SM 12 -09 Miljenko OŽURA, prof.

20

Maskirne mrlje na zaštitnom odijelu skrivaju me pred kamerama bezposadne letjelice što zuji nad šumom. Spazio sam tamni krilati obris u praznini što ju je među krošnjama napravilo stablo koje se izvalilo, pali div prekriven jarkožutim gljivastim kuglama. Neke su ispucale, ispuštaju guste oblake spora. Vrućim zrakom, što mi se od mnoštva spora i sjemenki čini poput kakve smjese, leti bezbroj najraznovrsnijih kukaca. Čujem daleke krike i kliktaje i zavijanja i režanja, prašuma vrvi životom što pojma nema o nemilosrdnoj potjeri kroz njihov dom.

Da skinem lako odijelo, srušio bih se mrtav u roku od dvije minute: zrak ovdje nije baš zdrav.

Ali odijelo me štiti, unutar njega mi je ugodna sobna temperatura, a ne pedeset. I skriva me pred kamerama.

Letjelica ne zastaje nad čistinom, ide dalje.

Ne zastajem ni ja. Malo si pritežem naprtnjaču s Napravom i nestajem među sivim deblima, obraslim lišajevima i mahovinama i gljivama i tko zna čime, jedna mrlja među mrljama boje u igri svjetla i sjene. Letjelica bi se mogla i vratiti, a ako me nanjuši, u roku keks će na mene navaliti zračnodesantna bojna što u šest transportnih letjelica kruži na tri kilometra visine i čeka zapovijed. *** Kako me Tyli uspijevaju pratiti u stopu, dok im pokušavam pobjeći s Napravom na leđima, ne znam, niti imam vremena razmišljati. Važno je samo da im ne padne u ruke. Tko ima Napravu, možda ima čitav svemir u šaci. Kvragu, možda ima sve moguće svemire u šaci. A Tyli nisu ekipa kojoj bi takva moć trebala biti dostupna.

Naprava je pomalo stvar legende. Nađena je prije osam godina na nepoznatoj olupini, dugoj dva i pol kilometra, što je tko zna koliko plutala svemirom, tamo negdje u središnjem zadebljanju galaksije: mi obični smrtnici ne znamo točno gdje. Stane na dlan, splošteni elipsoid površine

poput kakvog opala: crna sa zelenim i ljubičastim i crvenim preljevima, a negdje iznutra bljeskaju vatre, kao zvijezde. Čim su se lovci na olupine − sve veseli, jer našli su nešto novo, nezabilježeno, a tu se dade lijepo zaraditi − iskrcali, bilo im je jasno kako je tu nešto čudno. Nije ni trebalo puno mudrosti da to zaključe. Tada je Naprava još radila: navodno je sve unutar te olupine bilo... čudno je preblaga riječ. Kao da su Escher, Schroedinger i Moebius sjeli za stol, pošteno se zapili, pa onda pustili mašti na volju. Stube što se zatvaraju same u sebe. Vrata koja vode tko zna kuda. Teserakti koji se samo sklope oko vas. Schroedingerovske kutije. Bez mačaka, ali podjednako smrtonosne.

Moebiusove trake. Točke u kojima vrijeme staje.

Ili obratno, juri. Prostorni, vremenski, vjerojatnosni singulariteti. Gadna magija. Po Clarkeovoj definiciji.

Da bi se onda, nakon dva dana, Naprava ugasila. A olupina stala kolabirati, jedva su preživjeli lovci na olupine žive glave izvukli. Ipak, nisu se vratili praznih ruku: uspjeli su u zadnji tren zgrabiti Napravu.

Naprave se dokopao, milom ili silom, više silom nego milom, Flotni vojnoistraživački institut na Denebu III. Deneb je kameni planet bez atmosfere i života, samo taj institut i prateća baza i osiguranje: gle, ako imate išta mozga u glavi, nećete se baviti opasnim istraživanjima − a ono što ponekad radi FVI s one je strane opasnog - usred centara naseljenosti. Dakle, tamo se, nakon što su ispitali više i ne baš vesele lovce na olupine, oko nje sjatilo more učenih glava. Čini se − sve je jako strogo povjerljivo i ni o čemu nema pouzdanih podataka − da se uključila još nekoliko puta i da su nakon nekog vremena svi na sam spomen Naprave punili gaće.

Energije. Mase. Prostori. Vremena.

Vjerojatnosti. Moći − kako su pokazivali proračuni i simulacije − kojima se može diljem svemira doslovno gospodariti ne životom i smrću, već postojanjem svega. I ne samo po našem svemiru. Ali, kao što rekoh, ništa određeno ni pouzdano.

A onda je, prije tri godine, Naprava nestala.

Ukradena. Posao iznutra. Nije flotnom POS-u trebalo dugo da nađu lupeža, osim što je, kad su ga našli, u prsima imao rupetinu povećeg promjera. Svi tragovi ugasili su se njegovom smrću.

Tko mu je bio nalogodavac, tko ga je plaćao? Ne zna se.

Ipak, možemo naslućivati. Jer, sad me Tyli naganjaju da se dokopaju Naprave.

Koje sam se pak ja dokopao iz ruku plavokose ljepotice, zelenih očiju ispunjenih čistom jezim, dok je, opkoljena bijesnim Tylima - njih sedam mrtvih njoj ispod nogu i njih još dvanaest spremnih da je raskomadaju − škljocala svojim praznim pištoljem.

Potrošila je tri spremnika. Ha, gledajte, za ubiti Tyla treba barem tri do pet pištoljskih metaka uobičajenih kalibara.

Ja sam imao pištoljske metke neuobičajenih kalibara. Ipak sam ja Peter McKinley, moram paziti na svoj dobar glas. Pa je ljepotici pred nogama ubrzo bilo devetnaest mrtvih Tyla. Ne volim takve pokolje, ali s Tylima, kad se odluče na agresivu, ne da se razgovarati osim smrtonosnom silom.

A ljepotica mi je samo gurnula naprtnjaču u ruke i rekla “Ovo im ne smije pasti u ruke!”

I nestala što su je dobre noge nosile. Mislim,

21

zahvalio bih se ja njoj na povjerenju i sve to, da pola minute kasnije nije na mene navalilo još deset bijesnih Tyla. *** I tako, četrnaest zvjezdanih sustava dalje i tri mjeseca poslije, evo mene u vreloj prašumi, u zraku poput smjese, gdje se od kukaca i spora mjestimično ne vidi dalje od nosa. Ležim nepomičan pod krupnim rasperjanim listovima i slušam desantnu letjelicu kako lebdi na trideset metara visine, a tylski specijalci − Treća zračnodesantna bojna za posebne namjene, elita elite po bilo čijim standardima − iskrcavaju se niz užad i zaposjedaju položaje pušaka uperenih na sve strane.

Prosječni Tyl visok je dva i pol metra. Zvjerske glave, zelenih očiju, šiljatih ušiju, trokutastih sjekutića, donekle podsjeća na kakvu mačku na dvije noge. U borbi prsa na prsa, čovjek protiv Tyla ima nula šanse.

Oko mene su, potpuno sam nepomičan pod maskom. Neka samo mrdnem malim prstom i otkrit će me. Imam automatsku pušku, držim najbližega na ciljniku, ali trebat će mi pola sprem­nika da mu probijem oklop. Nemam toliko streljiva. Ako i ubijem jednog ili dvojicu, ostali će od mene napraviti mljeveno meso. Ne smijem se upuštati u borbu s njima, strpljivo skrivanje jedina mi je šansa.

Gledaju na sve strane preko cijevi svojih pušaka.

Traže.

Ali, slaba vidljivost i maskiranje i nepomičnost pomažu mi. Plamteće zelene oči prelaze preko mene, ne zapažajući me.

A i pomalo su površni. Pažljivo, stvarno pažljivo oko uvijek će zapaziti nešto čemu u sjeni pod velikim listom nije mjesto. Obris cijevi puške.

Zakrivljeni rub spremnika. Sjaj u oku. Trzaj kapka.

Znoj pod maskom. Lagano stezanje kažiprsta. Ali, mačori su samouvjereni. I zato su pomalo površni. Ne primjećuju me. Idu dalje, sigurni kako su ovaj komadić prašume provjerili.

Puštam da prođe sat vremena prije no što se bešumno izvučem iz zaklona.

Sad sam im za leđima. *** Davno sam naučio jednu od ključnih lekcija ratovanja u prašumi: koliko god ti bio dobar, ima

22

boljih. Jesam li se nekako odao? Jesu li stvarno tako dobri? Ili su imali sreće? Nebitno dok oko mene zvižde zrna. Zasipava me odvaljeno iverje, komadi gljiva, lišća, stabljika. Kukci lete na sve strane pred smrtonosnom kišom.

Više im nisam za leđima! Prebacio sam inicijativu iz ruku u noge, preskačem oboreno stablo, vijugam, nastojim uvijek imati nešto između sebe i pola tuceta Tyla što me progone kao jedan. Ne posustaju ni na trenutak, drže korak, koncentrirana paljba ne daje mi ni sekunde predaha. Dobro da sam još živ!

A onda shvaćam i zašto sam živ!

Mislim, oni hoće Napravu. A Naprava mi je u naprtnjači na leđima. Pa pogodak u leđa i nije dobra ideja ako žele neoštećenu Napravu.

Tjeraju me! To znači − Tyl izlijeće ispod širokog lišća, pogađa me njegova masa, izbija mi zrak iz pluća! Iskežena gubica s trokutastim zubima na nekoliko je centimetara od mog lica. Između nas su tek viziri dvije zaštitne maske. U očima mu plamti bijes.

Istrgnuo mi je pušku iz ruku i bacio je u stranu.

Pokušavam mu se izvući iz stiska, na trenutak mi uspijeva. Jedva se dokopam pištolja, pucam mu u trbuh. Grč, osjetio je udar zrna, ali nije probilo.

Tučem ga brzim nizom od pet metaka, on me ispušta, skačem da mu se izmaknem, ali ruka grabi naprtnjaču na mojim leđima i doslovno je dere.

Tyl slavodobitno zaurla kad mu Naprava sama padne u šaku.

Mene pak grabi drugom rukom i diže i baca poput lutke. Prelijećem rub, ispod mene je rijeka što je tu usjekla desetak metara duboko korito.

Uletio sam im u klopku, tjerali su me prema koritu i postavili su tu zasjedu. Zeznuli su me kao balavca, prolijeće mi dok letim kroz zrak.

Pljus! Padam u rijeku, matica me nosi, prepuštam se. Izvući će me iz nevolje. *** Rijeka me nosi nekoliko kilometara. Tok se smiruje, vidim šljunčani žal, plivam prema njemu. Izvlačim se, sjedam na naplavljeno deblo, moram razmisliti što dalje. Imam pištolj, to neće biti dovoljno... Odjednom, osjećam kako nisam sam.

Okrećem se. Iza mene, između dva čvornata debla stoji... ona ista ljepotica koju sam spasio od razjarenih Tyla. Koja mi je povjerila Napravu.

“Nisam uspio”, ljutito odmahujem glavom.

Ljepotica mi se smiješi.

“Nije bitno”, odgovara.

“Rekli ste −” “Znam. Bilo bi čudno da ste im predali Napravu samo tako. Ovako su se pomučili. To cijeloj stvari daje vjerodostojnost.”

“Ali −” Mislim, zna se da je Naprava opasna.

Zna se i da su Tyli opasni. Opasna naprava u opasnim rukama...

Ljepotica vadi i pokazuje mi iskaznicu. Connie Rose. POS. Protuobavještajna služba. Sad mi više ništa nije jasno.

“Htjeli smo da se Tyli dokopaju Naprave, kapetane McKinley.”

“Znači, krađa...”

“Namještena.” Connie sjeda do mene.

Pogledava na sat. Čujem daleku tutnjavu. Proboji zvučnog zida. Tylske desantne letjelice. Mačori slavodobitno odlaze sa svojim plijenom.

“Naprava je... kako bih to rekla... igračka.”

“A prostorni i vremenski učinci? Singulariteti?”

“Sve to ne služi ničemu. Naprava je igračka. Ili bolje reći varalica. S puno lijepih trikova za zbuniti čula. I mjerne uređaje. Slažem se, u njezinoj neposrednoj blizini može se ostati bez glave. Ali da će se njom gospodariti svemirima ...” Connie se nasmije i odmahne rukom.

“Nama je trebalo pet godina i 350 vrhunskih stručnjaka i podosta milijardi da to shvatimo.”

Sad mi je jasno. Netko je u nekom davnom obavještajnom ratu napravio savršenu varalicu.

Mi smo je se dokopali. A sada Tyli, koji će u svojim vojnoistraživačkim centrima trošiti vrijeme i mozgove i novac da shvate što Naprava radi. Umjesto da sve te resurse troše na stvarno opasne stvari. Ja sam odabran da budem taj od koga će je Tyli oteti. Moja reputacija i podugačka potjera samo su ih dodatno uvjerili kako tu ima nečega.

Kad shvate, ako ikad shvate, bit će prekasno.

Vrijeme i rad i novac bit će spiskani.

Lukavo, stvarno lukavo, pomišljam dok Connie ustaje i gleda niz rijeku, odakle dolazi lebdjelica da nas pokupi, da nas vrati kući.

Aleksandar Žiljak

POŠTANSKE MARKE

Brendiranje država Naziv “poštanska marka” zaštićen je Svjetskom poštanskom konvencijom koja se redovito donosi svake četiri godine na kongresu Svjetske poštanske unije, jedne od najstarijih i najmanjih agencija UN-a koja okuplja više od 190 država svijeta. Konvencijom su definirani elementi koji se moraju nalaziti na poštanskoj marki: naziv zemlje članice ili područja izdavanja, ispisan latiničnim pismom te nominalna vrijednost izražena, u načelu, u službenoj valuti države ili područja izdavanja (slovom ili oznakom) ili pomoću drugih prepoznatljivih obilježja. Nadalje, simboli države, službeni kontrolni znakovi i logotipi međuvladinih organizacija na poštanskim markama zaštićeni su na temelju Pariške konvencije o zaštiti industrijskog vlasništva.

Države koje se koriste pismima različitim od latiničnog (npr. arapsko, ćirilično i kinesko pismo) svoj naziv osim na izvornom pismu, pišu i latiničnim pismom, najčešće na engleskom jeziku. Neke države s više službenih jezika vrlo često natpise na markama imaju na više jezika, npr. Kanada i Cipar.

Poštanske marke odličan su primjer kako se izvorni ili lokalni nazivi određenih država ili teri-

Slika 1. Prosječni poznavatelji zemljopisa, za razliku od filatelista, vjerojatno ne bi znali da se Irska na svom službenom jeziku piše Éire

23

torija promiču po svijetu, odnosno kako se pišu na njihovu službenom jeziku.

Naime, prema konvenciji Svjetske poštanske Slika 2. Izvorni naziv teritorija unije, naziv Farerskih ili Ovčjih Otoka piše se države obveFøroyar zan je na svim poštanskim markama, osim onih Velike Britanije.

Na njihovim se markama umjesto naziva države stavlja obris kraljice.

Prosječni poznavatelji zemljopisa, za razliku od filatelista koji temeljito pregledavaju svaku marku, vjerojatno ne bi znali da se neke države na njihovu službenom jeziku i pismu pišu, primjerice: Éire (Irska), Helvetia (Švicarska); Hellas/ΕΛΛΗΝΙΚΗ ΔΗΜΟΚΡΑΤΙΑ (Grčka), Føroyar (Fareski otoci), KYΠPOΣ/Kibris/ Føroyar (Cipar), Norge ili Noreg (Norveška), Eesti (Estonija), Swerige (Švedska), Slovensko (Slovačka), Magyarország (Mađarska), Nippon (Japan), Österreich (Austrija), Georgia (Gruzija), Shqiperia (Albanija), Côte d’Ivoire (Obala Bjelokosti) i dr. Čak i naziv Hrvatska, napisan na hrvatskoj marki, nije razumljiv velikom broju ljudi u svijetu, naravno, osim filatelistima.

Također, na brojnim markama koje danas nisu u poštanskom prometu, nego se čuvaju u albumima i muzejima, nalaze se nazivi država koje više ne postoje: CCCP (Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika), Československo (Čehoslovačka), DDR (Njemačka Demokratska

Slika 3. Dvojezični nazivi na markama Grenlanda pomažu u boljem razumijevanju porijekla marke

24

Republika) i dr. I te marke svjedoče o postojanju neovisnosti određenih država i samostalnih teritorija, na određenom prostoru i u određenom vremenu. Pridodaju li se nazivi država napisani arapskim, kineskim, ćiriličnim ili nekim drugim pismom, tek onda će se vidjeti bogatstvo, ali i kulturna različitost država i naroda o kojima prosječni čitatelji niti ne razmišljaju.

Antički vodovodi

Nastanak i razvoj prvih naselja bio je vezan uz vodu (npr. opskrba pitkom vodom, lakši prijevoz, strateški razlozi), posebice uz velike rijeke poput Eufrata i Tigrisa u Mezopotamiji i Nila u Egiptu, kada su najraniji stanovnici uzimali vodu izravno s izvora, potoka i rijeka. Daljnji razvoj civilizacije i povećanje broja stanovnika na Zemlji uvjetovao je širenje naselja i njihovu gradnju dalje od rijeka. Posljedica toga bila je intezivnija gradnja vodovoda, odnosno različitih vodnih građevina koje su omogućavale opskrbu naselja vodom za različite potrebe stanovništva. Bili su to vrlo često dugački i graditeljski zadivljujući vodovodi, akvedukti (lat. aquaeductus: vodovod), od kojih su se neki nalazili nad dolinama, provalijama, rijekama i drugim zaprekama. Iz različitih sigurnosnih i praktičnih razloga, osamdeset posto takvih akvedukata (tuneli i mostovi za provođenje vode prirodnim padom) nalazilo se pod zemljom (npr. vodovod Aqua Marcia, izgrađen 140. pr. n. e., bio je dug 92 kilometra, ali je imao svega 11 kilometara mostova).

Iako su najranije civilizacije gradile akvedukte, ipak se rimski akvedukti ubrajaju u najveličanstvenija remek-djela antičkog graditeljstva.

Ovakvi tipovi vodovoda gradili su se jer se u to doba nije poznavao zakon o spojenim posudama, pa se smatralo da dovod vode mora biti u neprekidnom padu.

Do početka III. stoljeća nove ere u samom Rimu već je postojalo 11 velikih akvedukata.

Najstariji od njih, nazvan Aqua Appia, sagrađen je 312. pr. n. e. Bio je dugačak 16 kilometara te se gotovo u cijelosti nalazio pod zemljom. Širenjem Rimskog Carstva širila se i mreža akvedukata koje su Rimljani gradili u osvojenim područjima.

U Hrvatskoj je više očuvanih akvedukata iz antičkog vremena. Neki su danas turistička atrakcija. Posebno se ističu ostaci akvedukta pokraj

NOVE KNJIGE

Arduino kroz jednostavne primjere II. izdanje Paolo Zenzerović

Paolo Zenzerović

ARDUINO

kroz jednostavne primjere

ARDUINO kroz jednostavne primjere

Splita, dugog 9 kilometara, od toga nadsvođenih 670 m, kojim se voda prebacivala od izvora rječice Jadra podno Mosora do Dioklecijanove palače. Akvedukti i tuneli toga vodovoda i danas su u uporabi; podzemni vodovod iz I. stoljeća u Novalji, dug preko tisuću metara, s p ro s j e č n o m Slika 4. Rimski akvedukt iz I. sto- širinom kanaljeća u gradu Segovia u središnjoj la oko 60 Španjolskoj uvršten je na UNESCO-ov cm i visinom popis svjetske kulturne baštine oko 175 cm te epidaurski vodovod “Vodovađa” iz I. stoljeO autoru Paolo Zenzerović rođen je 1988. godine u Puli. ća kroz sjeveroistočni dio Konavla do Cavtata.

Osnovnu i srednju Tehničku školu završio je u rodnom gradu nakon čega je pohađao studij elektroTakođer, i drugi antički gradovi hrvatskoj obali tehnike na Tehničkomna fakultetu Sveučilišta u Rijeci.

Zadnju godinu studija proveo je na Politehničkom imali su svoje akvedukte: Aenona (Nin), Asseria fakultetu u Torinu te na Tehničkom fakultetu u Beču razvijajući diplomski rad. Magistrirao je u području (Podgrađe kraj Benkovca), Scardone automatike sa radom temeljenim na(Skradin), primjeni mikrokontrolera u edukaciji. Osnivač je i predsjednik Jader (Zadar), Hrvatskog društva za edukacijsku tehnologiju.

Pakoštane, ali Više o autoru pogledajte na: www.paolozenzerovic.info. isto tako i gradovi u unutrašnjosti poput Siscie (Sisak) i lječilišta Varaždinske Toplice te rimski logori u kont i n e n t a l n o m Slika 5. Akvedukti zauzimadijelu današnje ju posebno mjesto u različitim područjima ljudske djelatnosti Hrvatske.

Akvedukt kao most koji služi samo za provođenje vode i danas se gradi i primjenjuje. No, zbog velikih troškova gradnje upotrebljava se vrlo rijetko. Brojni izdavači maraka prepoznali su ove jedinstvene vodne građevinske objekte iz različitih vremena gradnje te ih portretirali na markama, predstavljajući ih najširoj javnosti te budućim naraštajima za daljnje istraživanje (Larnaca, Cipar 2009., Bagré, Burkina Faso 2003., Arcueil, Francuska 2010., Carioca, Brazil 1979., Almuñécar, Španjolska, 1977., Pontcysyllte, Velika Britanija, Kavalla, Grčka 1988., Albear, Kuba 2007., Otumba, Meksiko 1981., Lisabon, Portugal 1998., Zaghouan, Tunis 1999.).

Ivo Aščić

II. izdanje

Omot Arduino II. izdanje.indd 1

20.10.2015. 10:34

Hrvatska zajednica tehničke kulture izdala je II. izdanje knjige o programiranju mikrokontrolera mladog autora Paola Zenzerovića. Knjiga je izišla iz tiska krajem listopada 2015.

Knjiga je namijenjena svima koji žele naučiti ponešto o elektronici, mikrokontrolerima i programiranju. Knjiga će vas kroz jednostavne primjere voditi korak po korak kroz to što su mikrokontroleri, kako rade, kako ih možemo programirati te što s njima sve možemo učiniti.

Knjigu možete naručiti na adresi e-pošte: abc-tehnike@hztk.hr po cijeni od 70 kuna.

25

TELEKOMUNIKACIJE

Počeci telekomunikacija Niz članaka o telekomunikacijama donosimo prigodom 150. godišnjice Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU).

Telekomunikacije su jedna od bitnih pojavnosti tehničke civilizacije koja je nezamislivo promije­ nila naš svijet. Suvremenim telekomunikacijskim sustavima koji su se pojavili prije nekih 175 godina danas se prenose informacije u raznolikim oblicima (tekst, ton, slika, mjerni i drugi podaci), na nezamislivo velike udaljenosti (preko ruba Sunčeva sustava) i u neizbrojivim i neiskazivim količinama. Stoga će se na ovom mjestu u najjednostavnijim crtama opisati nastanak i razvoj pojedinih oblika telekomunikacija kojima se danas obilato koristimo.

Telekomunikacije (prema grč. tele-: daleko i lat. communicatio: priopćivanje; engl. telecommunications: priopćivanje na daljinu), u širem smislu svaki prijenos informacija (obavijesti) na daljinu, u bilo kojem obliku i na bilo koji način. Pojavom elektrokomunikacija polovicom 19. stoljeća, tj. prijenosom informacija preko električnih, a potom i optičkih sustava, nazivu je suženo značenje samo na takve prijenose. U kontekstu i složenicama često se rabi i skraćeni naziv komunikacije. Pri tome se isključuju klasični oblici prijenoAfrički bubnjevi – šuplja debla za sa informacija odašiljanje vijesti dogovorenim rasgovorom, zvuporedom i ritmom zvukova

26

Dimni signali američkih indijanaca (slika Frederica Remingtona, 1905.)

kom, raznim pomagalima, kao što su svjetlila, dim, zastave i dr.

Pojam daljina je uvjetan, uglavnom znači izvan domašaja prirodnoga ljudskog komuniciranja glasom, mimikom ili gestama, ali u primjeni može značiti komuniciranje u neposrednom okruženju, pa sve do svemirskih daljina!

Po smjeru komunikacija može biti jednosmjerna (od jednog do drugog mjesta), povratna ili dvosmjerna (između dvaju mjesta u oba smjera), višesmjerna (između jednoga i više mjesta) ili mrežna (između niza umreženih mjesta).

Oblik informacije mogu biti kodirani znakovi (slova, brojke i dr.), zvukovi, slike (mirne ili pokretne), ali i raznoliki drugi oblici informacija.

Nadalje, informacija može biti u analognom (prirodnom, klasičnom) ili digitalnom obliku.

Prema sustavu kojim se prenose informacije postoje mehanički, optički, električni i elektro-optički sustavi. Suvremene se telekomunikacije prema izvedbi obično razvrstava- Oganj kao noćna signalizacija ju na žične sustave u kojima se prenosi kroz elektrovodljive vodiče električnim impulsima, bežične sustave u kojima se prenosi kroz slobodan prostor elektromagnetskim zračenjem u području tzv. radiofrekvencija te optičke ili svjetlosne sustave, u kojima se prenosi kroz slobodan prostor ili neke svjetlovodljive vodiče elektromagnetskim zračenjem

u vidljivom području (svjetlost) ili susjednim područjima (ponajprije infracrveno zračenje).

U svrhu prijenosa informacija se pretvara u potreban oblik (električni, svjetlosni) te obično kao signal nameće nekom nosećem signalu, koji se uobličuje (modulira) informacijskim signalom.

Nakon prijenosa informacija se obično mora demodulirati, tj. skinuti s nosećeg signala i pretvoriti u neki drugi oblik.

Zoran primjer je prijenos zvuka u radiokomunikacijama. Zvuk (mehaničko titranje zraka) mora se u mikrofonu pretvoriti u električne impulse koji se u modulatoru radijskoga odašiljača nameću signalu nositelju. Taj se iz odašiljača zrači u obliku radijskoga vala koji se prenosi do prijamnika. U njemu se signal demodulira i kao električne impulse u zvučniku pretvara u zvuk.

U načelu se slični postupci obavljaju u gotovo svim telekomunikacijskim sustavima, od onih najjednostavnijih, kao što je žični telefon, do onih najsloženijih, kao što su televizija ili prijenos podataka.

Prastare telekomunikacije

Signalizacija. Ljudi su oduvijek slali vijesti na daljinu na jednostavne načine nekim signalima: zvučno vikanjem, bučenjem, udaranjem u bubnjeve, trubljenjem, zvižducima, pucnjavom; mehanički gestama, mahanjem nekim predmetima, položajem predmeta; vidno ili optički vatrom, dimom, odbljeskom sunca, svjetiljkama i sl. Tako su se prenosile opsegom skromne, ali važne informacije, a udaljenost se povećavala primjenom lanca prijenosa, tzv. relejnih postaja.

Prema predaji još je vijest o padu Troje prenesena u Grčku krijesovima po vrhovima brda.

Svi cestovni, pružni, pomorski, lučki, aerodromski i drugi prometni signali prenose nam jednostavne, ali važne informacije za odvijanje prometa.

Telegrafija zastavicama. Najstariji oblik telegrafije ili brzojava (grč.: tele: daleko; grafein: pisati) prijenos je slova, brojki i drugih znakova tzv. signalnim zastavicama koje dogovorenim oblikom, bojom ili položajem u rukama označavaju pojedine znakove. Pri stacionarnoj signalizaciji takve se zastavice vješaju na jarbole. Pri zastavičnoj ili semaforskoj telegrafiji znakovi se slijedom položaja zastavica odašilju i odmah

Brod s brojnim signalnim zastavicama

primaju. Takvo se telegrafiranje još i danas primjenjuje u pomorstvu temeljem Međunarodnog signalnog kodeksa.

Mehanička telegrafija. Zanimljiv sustav telegrafije izumio je francuski mjernik Claude Chappe (1763.–1805.), pod nazivom tahigraf (prema grč. tachy: brzo; grafein: pisati), ali je ubrzo preimenovan u telegraf. Nazivao se i optičkim ili Chappeovim telegrafom. Telegraf je činio sustav motki na krovu zgrade, čijih je 196 različitih položaja prikazivalo slova, brojke i druge znakove.

Chapeov je telegraf javno bio prikazan 1792. godine, a prva je linija uspostavljena 1793./94. godine između Pariza i Lillea na udaljenosti od 225 km. Relejne 22 postaje bile su na uzvisinama, na udaljenostima dobre vidljivosti, većinom od 12 do 25 km. Taj je telegraf bio prvi organizirani telekomunikacijski sustav u današnjem smislu. Chappe je dobio naziv inženjera telegrafije.

Ubrzo su Francuska i druge europske zemlje bile umrežene Chappeovim telegrafima. Pouzdanost i brzina prijenosa ovisile su o optičkoj vidljivosti

27

Zastavična telegrafija

i vremenskim prilikama. Chappeov je telegraf napušten pojavom električnih telegrafa 1840-ih godina.

Pošta. Organizirani prijenosi vijesti, dokumenata i manjih pošiljki dobara stari su više od četiri tisuće godina. Pojavili su se kao glasnički prijenos prvo u drevnom Egiptu, a potom Asiriji, Perziji, Kini i dr. U drevnoj Perziji sustav je bio vrlo organiziran. Pošiljke, među njima i brzo pokvarljiva hrana (ribe i voće) prenosio je jahač do sljedeće relejne postaje, gdje se mijenjalo konje, a po potrebi i jahače. U doba Rimskoga Claud Chape, izumitelj Carstva i Bizanta mehaničkoga telegrafa rabio se dobro organiziran glasnički prijenos poruka diljem carstva, a nazivao se lat. cursus publicus: javni put. Još pri prodoru Mongola u Europu u 13. stoljeću glasnici su na brzim konjima od postaje do postaje nevjerojatno brzo prenosili poruke od Mongolije do Europe i obratno!

Osnova su takvoga sustava na prikladnim udaljenostima duž predviđenoga puta postavlje-

28

ne postaje za odmor ili promjenu konja, pa je u ranom novovjekovlju u mnogim jezicima, prema lat. posita statio: postavljena postaja, skovan naziv pošta (engl. post, ali i mail).

Taj se naziv ustalio i za suvremenu službu za prijenos vijesti, dokumenata i manjih pošiljki dobara, u jednom razdoblju i za prijevoz ljudi poštanskim kočijama, tzv. diližansama (prema franc. diligence: brzina), a od kraja 19. stoljeća i poštanskim autobusima.

Naziv pošta ustalio se i u suvremenom postupku elektroničkoga prijenosa poruka, kao elektronička pošta ili e-pošta (engl. electronic mail ili e-mail).

Pošta se posebno razvila kada je od polovice 19. stoljeća u većini zemalja uvođena željeznica.

Kompozicija putničkoga vlaka na dužim je prugama sve do pred kraj 20. stoljeća imala gotovo redovito i poštanski vagon, u kojem su službenici tijekom putovanja ne samo prevozili nego i razvrstavali pošiljke.

Razumljivo je što su se i prvotne električne telekomunikacije, prvo telegraf i telefon, a potom teleprinter i telefaks, u početku organizacijski smještale u poštansku službu, koja je u mnogim zemljama i jezicima imala PTT

Postaja Chappeova telegrafa

Diližansa, starinska poštanska kočija

oblik (pošta – telegraf – telefon), a često je bila državni monopol. Tek će se pojavom suvremene mobilne telefonije te službe, tzv. operateri, odvojiti od klasične pošte.

U Hrvatskoj je, kao i u drugim dijelovima Austrijskoga Carstva, nakon neredovite glasničke službe još u 16. stoljeću postupno uspostavljana javna poštanska služba s određenim pravci-

Razglednica Otočca s poštanskim autobusom (oko 1935. godine)

Plakat znamenite konjaničke poštanske službe Pony Express, koja je 1860. do 1861. godine uzduž povezivala SAD “za samo 10 dana” od obale Atlantika do obale Pacifika

ma, vremenom kretanja i poštarinom. Prvi je takav poštohod u Hrvatskoj kao privatni poslovni poduhvat nekih plemića uspostavljen 1525. godine iz Gradca preko Celja do Jastrebarskoga, a 1529. godine od Beča do Zagreba. Organizaciju i veće poštanske urede 1722. godine preuzima država, a manji uredi ostaju u vlasništvu nekoliko plemićkih obitelji, koje u svome grbu dodaju kao znak poštanski rog. Osamostaljenjem Hrvatske utemeljeno je 1990. godine javno poduzeće Hrvatska pošta i telekomunikacije, koje je 1999. godine preraslo u današnju Hrvatsku poštu d.o.o.

Dr. sc. Zvonimir Jakobović

29

SVIJET ROBOTIKE

Robotika od 2000. do 2015. godine

Bespilotna letjelica RQ-1 Predator (slika lijevo) postat će ubojno sredstvo tek desetak godina nakon uvođenja kada tajna djelovanja tih robota ubojica postanu objelodanjena. Gotovo isto, ali u daleko masovnijem obliku, dogodilo se s dronovima (slika desno). Zakon o njihovoj uporabi donesen je u Hrvatskoj 2015. godine.

U rujnu 2015. navršilo se petnaest godina neprekidnog objavljivanja serije članaka iz po­vijesti robotike u časopisu ABC tehnike. U razdoblju od 2000. do 2015. godine objavljeno je 150 članaka, deset godišnje, s više od šest stotina kartica teksta i slika. Svaki članak opisivao je različit povijesni primjerak robota, širi razvojno istraživački ili kulturološki fenomen vezan uz robotiku. Zbog toga, a i zbog vremena koje obasiže, serijal je autentičan pokazatelj širine robotike i izvorišta njenih temeljnih koncepata i ideja koji se pronalaze u svim epohama i civilizacijama.

Razdoblje od 2000. do 2015. godine po mnogo čemu je posebno za povijest robotike. Može se reći da je gotovo svaki robot koji je razvijen i stavljen na tržište u tom razdoblju bio poseban antologijski uradak vremena. To su ključne godine u kojima se ostvaruju rezultati dugotrajnih istraživanja. Robotika se koncem 20. st. odlijepila od dominantnog stereotipa industrijske robotike koji je vladao u općem kolektivnom shva-

ćanju praktične robotike. Afirmira se postupno termin mobilne robotike teško shvatljiv običnim budućim korisnicima robota koji s neskrivenim nestrpljenjem očekuju servisne robote. U znanstvenom kontekstu robotika se počela prihvaćati kao ključan segment dosezanja ciljeva umjetne inteligencije, na razmeđu stoljeća i tisućljeća postaje dio svetog trojstva tehničko-znanstvenog progresa: genetika, robotika, nanotehnologija. Pojavom servisnih robota u samo desetak godina promijenile su se projekcije tržišta robotike. Počinju proizvodnje robota s milijunskim serijama. Neki roboti, poput androida ASIMO ili robo-psa AIBO, osim što postižu u javnosti razmjere kultnih tvorevina, pokazuju na koji se način ponavljaju povijesne sheme kibernetičkih tvorevina iz tridesetih godina 20. st.

Praćena, kao i sve drugo u znanosti, mnogim olako danim obećanjima robotika sa servisnim robotima stupila je na svjetsku scenu svom snagom tek krajem 20. st. Bilo da je riječ o robotima za Mars “Spirit” i “Opportunity” iz 2004., robotu usisavaču “Roomba” (2001.) ili bespilotnim letjelicama RQ-1 “Predator”, to je razdoblje u kojem

Robot ASIMO, velika androidna atrakcija s početka tisućljeća, malo bi toga mogao napraviti u stvarnosti na natjecanju koje je organizirala DARPA nakon katastrofe nuklearke u Fukushimi. ATLAS (desno) iz 2013. godine jedna je od platformi razvijena da posluži rješavanju takvih zadataka. U usporedbi s njim ASIMO je maneken ili fini gospodin trapavog hoda.

30

Robot usisavač “Roomba” iz 2002. godine (slika gore – prvi model) smatra se prvim komercijalnim kućnim servisnim robotom i jednim od 50 najboljih izuma u posljednjih 50 godina. No on nije bio samo prvi masovno proizvođen servisni robot (do kraja 2014. prodano ih je oko 10 milijuna – slika desno noviji model Roomba 980) već i uspješna primjena nove znanstvene paradigme umjetne inteligencije što je stajala iza niske cijene koja se primjenom stare paradigme nije mogla postići.

se osjeća ostvarenje ideje nove vrste strojeva koji ne mijenjaju samo odnos pojedinca i mehanizma već i ljudskog društva u cjelini. Ipak, koliko god bili opčinjeni proizvodima poput robota “ASIMO” ili “Big Dog”, afirmaciji robotike najviše će pridonijeti stotine tisuća entuzijasta koji su od robotike stvorili svjetski pokret. Internet je bio presudan medij koji je stajao iza brzine tog širenja. Sličan fenomen nije zabilježen još od vremena popularne elektronike iz šezdesetih godina 20. st. U pregledu po godinama izdvojen je mali dio mnogih postignuća robotike u razdoblju od proteklih petnaest godina.

2000. godina Honda prikazala humanoidni robot “ASIMO”.

UN procjenjuje da u svijetu ima 742 500 industrijskih robota i da ih je više od polovine proizvedeno i koristi se u Japanu.

Roboti na Marsu najslikovitije pokazuju napredak robotike u razdoblju od 15 godina. U prednjem planu je robot mali Sojourner (11 kg) spušten 1997. godine koji je prevalio nekoliko desetaka metara i radio 80 dana. Lijevo je model robota Spirit i Opportunity spuštenih 2004. godine. Spirit je radio šest godina i prešao 8 km. Opportunity radi i danas i prešao je 40 km. Desno je Curiositi spušten 2012. i još uvijek radi. Roboti na Marsu zaslužni su za otkriće vode.

Hodajući roboti uvijek su bili više od konstrukcije i imali su posebno mjesto u mijenjanju znanstvenih paradigmi. Šesteronožni robot “Attila” (lijevo) predstavlja kraj jedne epohe sporih statičkih hodača dok “Wild Cat” (desno) pokazuje spektakularnu dosegnutu razinu u razvoju brzih dinamičkih trkača.

2001. godina U Kanadi je izrađen poseban manipulator za Međunarodnu svemirsku stanicu. Space Station Remote Manipulator System (SSRMS) ugrađen je na space shuttleove.

2002. godina Tvrtaka I robot stavila je na tržište robot usisavač “ROOMBA”. Prve roombe nabavilo je u Hrvaskoj Hrvatsko društvo za robotiku 2003. godine. Danas se mogu kupiti u svakoj prodavaonici usisavača.

2003. godina NASA planira poslati dvije odvojene robotičke misije (Oportunity Spirit) na Mars radi istraživanja na mjestu gdje je ostao Sojourner.

2004. godina Održana prva trka Grand Challenge DARPA-e za autonomne automobile na stazi dugačkoj oko 300 kilometra. Najuspješniji timovi prešli su tek desetak kilometra. Nagrada od dva milijuna dolara osvojena je na trećem natjecanju.

Europska komisija za gospodarstvo (UN ECE) procijenila je broj instaliranih industrijskih robota na oko 800 000.

Od prvog natjecanja DARPA-e automobila bez vozača u gradskim uvjetima 2007. do pojave prvih taksija bez vozača proteklo je svega dvije godine. Neke države dopustile su njihovu uporabu uz uvjet da vozač mora biti u vozilu zbog ugode ili straha putnika.

31

Industrijski robot BAKSTER (lijevo) tvrtke Retink Robotic predstavnik je nove generacije kooperativnih strojeva koji bi trebali surađivati s ljudima na proizvodnim trakama.

Robot se za komunikaciju služi pojednostavljenjim licem.

Desno je dvoručni robot tvrtke Yaskawa Motoman na poslu montaže (2009.).

2005. godina Pojava željezne mule “BOG DOG” tvrtke Boston Dynamic. Demonstracija njena rada i znameniti nemilosrdan udarac čizmom operatera u trbuh stroja označili su novo vrijeme u konstrukciji, ali i u ponašanju stroja prema čovjeku.

2006. godina Sony je iznenada prestao proizvoditi zabavne kućne servisne robote AIBO i QRIO. Prestanak proizvodnje AIBA izaziva burne proteste poklonika tog mehaničkog psa. Kada se pojavio, na američkom tržištu prodano ih je u jednom danu svih 5 000 po cijeni od 2 500 USD. 2007. godina DARPA Urban Grand Challenge organizirala je natjecanje robotičkih automobila u simuliranom gradskom okolišu. Bilo je dovoljno samo jedno natjecanje za postizanje zadanih ciljeva.

2008. godina Francuska tvrtka Aldebaran pustila na tržište svog androidnog robota NAO-a.

2009. godina Prikazan “Blob-bot”, silikonski robot promjenjive morfologije.

Američki vojni robot “Packbot” ušao je 2011. prvi u prostore nuklearke Fukushima. Uveden je u vojnu uporabu početkom stoljeća i masovno je korišten u Iraku i Afganistanu. O korištenju tih robota snimljen je i popularni dokumentarni televizijski serijal. Američka vojska postavila je za cilj da do 2015. godine 30% borbenih sredstava pješaštva bude robotizirano. Desno su naoružani roboti “Talon”

32

2010. godina Veličina tržišta servisnih robota procjenjuje se na 20 milijardi USD (Japan Machinery Federation); 24,3 milijarde USD (International Federation of Robotics) i 70 milijardi USD (Korea’s Ministry of Commerce).

2011. godina Proglašena godinom osobne (personalne) robotike.

2012. godina Dvoručni industrijski roboti postali su područje intenzivnog istraživanja i povećane primjene.

Industrijski roboti postali su jeftiniji i lakši za programiranje. Uveden je koncept tzv. kooperativne proizvodne robotike po kojoj radnici i roboti rade na istoj proizvodnoj traci bez ograda oko robota.

2013. godina Google počeo kupavati robotičke tvrtke.

Otkupio je i malu japansku tvrtku koja je s androidom “Schaft” pobijedila na DARPA-inom pokusnom natjecanju nakon čega mu je Google zabranio daljnje sudjelovanje.

2014. godina

Od 2000. godine, kada je dopuštena uporaba kirurškog robota Da Vinci, do sredine 2014. instalirano ih je u svijetu 3102 s tim da ih je u samo jednoj godini unatoč cijeni od 2 milijuna dolara instalirano 2000 komada.

2015. godina Statistika međunarodne federacije za robotiku procjenjuje ukupan broj industrijskih robota na 1 664 000 što je dvostruko više nego 2000. godine.

Održano finale natjecanja DARPA HUMANOID CHALANGE na kojem je android pobjednik obavio sve postavljene zadatke.

Igor Ratković

MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE Piše: Borislav Božić, prof.

NOĆNA FOTOGRAFIJA Bilo bi dobro da imamo aparat s mogućnošću manualnog podešavanje elemenata snimanja, neovisno je li DSLR ili kompaktni. S obzirom da snimamo s dugim brzinama zatvarača, nema snimanja iz ruke, već trebamo imati stativ.

Nije nužno imati veliki profesionalni stativ.

Može vam poslužiti i neki model manjeg stativa, a ako ga nemamo, moramo naći pogodno mjesto na koje ćemo postaviti aparat kako bismo zahvatili željenu scenu.

Pisao sam opširno o stativima u ranijim brojevima - treba potražiti i pročitati. Za što sigurnije snimanje bilo bi dobro imati i daljinski upravljač, okidač jer njime vršimo okidanje i time izbjegavamo moguće potresanje snimke. Ako ga nemamo, taj problem možemo riješiti uključivanjem

U prošlom broju pisao sam o podvodnoj fotografiji i napomenuo da za snimanje pod vodom treba dobro poznavati elemente fotografiranja „kopnene“ fotografije, a to pravilo vrijedi i za noćnu fotografiju. Noćna fotografija počinje poslije zalaska sunca jer ono prestaje biti osnovni izvor svjetla.

Svjetlo nam sad dolazi od zvijezda i mjeseca, a u gradovima od javne rasvjete, reklama, na prometnicama od automobilskih farova.

Sva su ta svjetla različitoga temperaturnog razreda pa su posljedica toga fotografije s bogatim kolorističkim registrom. Dakle, svjetlo imamo, ali ne više tako obilato i ujednačene kvalitete pa se trebamo prilagoditi ovim posebnim uvjetima.

Na ovoj snimci jednoga od mnogobrojnih budimpeštanskih mostova na lijevoj je strani vidljiv „razmazani“ auto koji ulazi u kadar. Auto koji je ispred njega i koji odlazi u dubinu kadra nije toliko zamućen iako se kreću istom ili približno istom brzinom. Valja zapamtiti da objekti koji se u pokretu i bliži su aparatu imaju veću zamućenost ili neoštrinu, negoli objekti koji se kreću istom brzinom, a nešto su udaljeniji od aparata.

tajmera s odgođenim snimanjem.

Kod noćnog se snimanja automatika za izoštravanje „ne snalazi“ zato što imamo puno tamnoga i u tom slučaju morat ćemo manualno izoštriti. Svakako valja naglasiti da je za ovakve prizore noćnoga ambijenta bolje koristiti širokokutne objektive. Naglašenost perspektive sa svjetlosnim akcentima djeluje dosta impresivno. Fotografija desno gore snimljena je aparatom postavljenim na haubu parkiranoga automobila.

Na sjajnoj površini auta zrcali se veliki kotač Pratera i ulična svjetla. Ova su zrcaljenja dobrodošla; njihov raspored podcrtava i učvršćuje kompoziciju fotografije. Kad spomenemo noćnu fotografiju, odmah pomislimo na gradski ambijent, no takav stav demantiraju fotografija desno i fotografija ispod ovog teksta. Na desnoj fotografiji je vrlo prometna autocesta koja se proteže i vijuga planinskim pejzažom i gubi se u dubini kadra. S dugom ekspozicijom i dobrim položajem aparata dobili smo kontinuirane svjetlosne tragove koji u noćnoj atmosferi čine ovu fotografiju neobično privlačnom. Fotografija ispod ima osvjetljenje od mjeseca, a s desne strane prednji plan vrlo diskretno osvjetljava far automobila - taman toliko da imamo vizualnu čitljivost cijele fotografije po dubini kadra. Dakle, ako hoćemo raditi noćnu fotografiju, trebali bismo imati aparat na kojem možemo kontrolirati brzinu zatvarača, otvor objektiva te podešavanje ISO vrijednosti.

Gradovi u prosincu posebno ukrašavaju svoje ulice i trgove za blagdane, a u novogodišnjoj noći priređuju vatromete.

Puno je različitih svjetlosnih efekata i zato sada snimajte svoj grad. Za vatromet se pripremite unaprijed tako da već sad pronađete dobru poziciju u kojoj ćete moći snimiti i vatromet i dio grada. Ispaljene rakete rasprskavaju se u različitim oblicima i bojama pa ćemo u kombinaciji s uličnom rasvjetom, te ako imamo još i more ili jezero u kojem se sve to zrcali, dobit snimke koje će zadiviti i nas i naše prijatelje.

POGLED UNATRAG PERFEKTA II Ovo je aparat proizveden u VEB Rheinmetall u Istočnoj Njemačkoj / bivšem DDR-u/. Izrađena su dva modela od 1953. do 1957. godine. I jedan i drugi model napravljeni su od crnog bakelita /vrsta čvrste i otporne plastike/, a pokretni su dijelovi /gumb za okidanje, prsten za namještanje brzine zatvarača, gumb za pomicanje crvenoga filtra na otvoru brojčanika snimaka/ napravljeni od sive plastike.

Ova razlika u boji omogućava autoru brzo snalaženje kod fotografiranja.

Aparat je bio namijenjen masovnoj upotrebi i da bi se njime što lakše rukovalo, konstruktivno je jednostavno napravljen. I jednoga i drugoga modela proizvedeno je 1 026 000 primjeraka. Perfekta II je model kod kojeg su poboljšali neke funkcionalne dijelove aparata.

Umjesto sportskoga, tj. okvirnog tražila koji je imao prvi model, na drugome je montirano optičko tražilo. Na modelu II cijeli sklop s objektivom se uvlači u tijelo aparata tako da je znatno tanji od prvoga modela. I prvi i drugi model imaju objektiv žarišne duljine 80 mm s fix fokus karakteristikama. To znači da ova vrst objektiva nema fokusiranja, tj. namještanja udaljenosti aparata od objekta snimanja, već on ima korektnu oštrinu od 1,2 ili 1,5 m pa do beskonačnosti. Objektivi imaju tri otvora blende: f/7.7; f/11 i f/16 i namještaju se kotačićem ispod objektiva. Brzine zatvarača su: B; 1/25; 1/50 i 1/100 i mijenjaju se pomicanjem sivoga prstena na tijelu objektiva. Gumb za okidanje je sive boje na vrhu s desne strane tražila.

Lijevo od ovog teksta je fotografija snimljena s Perfektom II ove jeseni u Rijeci.

Ranko Dokmanović

ANALIZA FOTOGRAFIJA

Rođen je u Rijeci 1951. godine. Pripada generaciji Riječana koji su u procesu odrastanja svojim djelovanjem bili avangarda tadašnjega vremena.

Donosili su dašak razmišljanja u glazbi, umjetnosti i svemu onom što je razbijalo ustaljene dnevne društvene tokove. Kao mladić učlanjuje se u lokalni fotoklub gdje sreće uvažene riječke fotomatere koji žive i rade fotografiju po već ustaljenim pravilima.

Mlad i buntovan, uz pomoć obiteljskih prijatelja priređuje prvu samostalnu izložbu u Malom salonu, prestižnom izlagačkom prostoru pod upravom tadašnje Moderne galerije i rukovodstvom Borisa Vižintina. Izložba je izazvala niz polemika u duhu: Tko je tako mladom autoru dao važnost izlaganja u značajnoj galeriji?, a rasprave su se vodile i oko vrijednosti izloženih fotografija. Kasnije je vrijeme pokazalo da je taj buntovni mladić izrastao u vrsnoga fotografskog autora koji je za svoj rad dobio niz nagrada i priznanja, a najnovija je nagrada „Tošo Dabac“ iz 2013. godine. U mladosti je nekoliko godina živio u Zagrebu družeći se s vrsnim imenima likovnoga i fotografskog života tadašnjeg Zagreba. U to doba proputovao je cijelu Europu obilazeći muzeje i galerije i sa snagom mladenačke znatiželje upijao umjetničku praksu promatrajući originalna djela.

Njegov je rad dio povijesti hrvatske fotografije. I jedna i druga fotografija napravljene su analognom

tehnologijom. Donja fotografija “Kostrena” snimljena je uz pomoć dodataka kao bi dobio vrlo nježnu, maglovitu, mekocrtajuću atmosferu. Gornja fotografija “Zaton” prikazuje nekakav nebitan sadržaj, ali načinom kadriranja i položajem aparata u odnosu na izvor svjetla, odiše skladnošću i ljepotom fotografskoga stvaranja.