ABC tehnike broj 583 by Zoran Kušan

I Nobelovci i izumi I I SF priča I I Mala škola fotografije I

ISBN 1334-4374

Rubrike

Izbor

I Mozgalice I Poštanske marke - edukativni medij I I Maketa štedne kuće I Modeli pogonjeni gumom I IŠ to se događa kad bespilotne letjelice počnu samostalno razmišljati? I I Model jednostavne jedrilice I Trčeće svjetlo preko USB-a Robotika

I Roboti za spašavanjeI Cijena 10 KNI; 1,32 EURI; 1,76 USD;I 2,52 BAM;I 150,57 RSD;I 80,84 MKD

Prilog

I Košarica za pisanice I

Broj 583 I Ožujak / March 2015. I Godina LIX.

www.hztk.hr

ČASOPIS ZA MODELARSTVO I SAMOGRADNJU

MATEMATIČKE ZAGONETKE

Mozgalice

U OVOM BROJU Mozgalice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 U Domu tehnike održane radionice. za mentore i učitelje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Što se događa kad bespilotne letjelice.

Mozgalica 15

Kupovina stotinu peradi Ovaj problem potječe od kineskog matematičara Zhang Qiujiana iz 6. stoljeća. Spominje se u knjigama raznih kultura, pa se susreće i danas: Čovjek je za svoj kokošinjac kupio na tržnici 100 komada peradi. Za jednog pijetla platio je pet sapeka (tadašnja novčana jedinica), za jednu kokoš tri sapeka, a za tri pileta jedan sapek. Za svu perad platio je 100 sapeka. Pitanje glasi: Koliko je pojedinih komada peradi kupio? Mozgalica ima više rješenja! Vaš MIMAT

Mozgalica 14

Mozgalica 14. Rješenje Ako magarica nosi x tereta, a mula y tereta, prevest ćemo obje izjave u jednadžbe: 2(x – 1) = y + 1 x + 1 = y – 1 x – 3 = 2

2x – 2 = y + 1 -x - 1 = -y + 1 x = 5 tereta

5 + 1 = y -1

y = 7 tereta

počnu samostalno razmišljati?. . . . . . . . . . . 5 Nasmiješite se! Teleskop Hubble vidi. kozmičkog „smajlića“ u svemiru. . . . . . . . . . 6 Maketa štedne kuće. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 Modeli pogonjeni gumom. . . . . . . . . . . . . . . 9 Trčeće svjetlo preko USB-a. . . . . . . . . . . . . 13 Model jednostavne jedrilice. . . . . . . . . . . . . 15 Programiranje mikrokontrolera (8). - Dolazak u Čučerje . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 Mala škola fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Pogled unatrag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 Analiza fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Brisanje Shirley Diamond. . . . . . . . . . . . . . 23 Kako radi naponski stabilizator [3]. . . . . . . 26 Arduino kroz jednostavne primjere . . . . . . . 29 Lavoslav Ružička i Vladimir Prelog - . - kemičari svjetskoga glasa . . . . . . . . . . . . 30 Roboti za spašavanje. . . . . . . . . . . . . . . . . 32 Doprinos pisanoj komunikaciji . . . . . . . . . . 35 Nacrt u prilogu:

Vaš MIMAT

Košarica za pisanice

Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska/Croatia Uredništvo: Damir Čović, prof., Damir Gornik, dr. sc. Zvonimir Jakobović, Zoran Kušan, Ivan Lučić, dipl. ing. Miljenko Ožura, prof, Ivan Rajsz, prof., mr. Bojan Zvonarević Glavni urednik: Zoran Kušan, ing. Priprema za tisak: Zoran Kušan, ing. Lektura i korektura: Morana Kovač Broj 7 (583), ožujak 2015. Školska godina 2014./2015. Naslovna stranica: Robot tehničkog sveučilišta u Damstadtu pronalazi žrtvu pomoću modela vjerojatnosti, koristeći informacije raznovrsnih senzora Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, P.p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska

telefon i faks (01) 48 48 762 i (01) 48 48 641; www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini (10 brojeva godišnje) Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Žiro-račun: Hrvatska zajednica tehničke kul ture HR68 2360 0001 1015 5947 0 Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagrebačka banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina uključena u cijeni (PDF na CD-u) Tisak i otprema: DENONA d.o.o., Getaldićeva 1, 10 000 Zagreb

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

U Domu tehnike održane radionice za mentore i učitelje

DOGAĐANJA

U petak, 23. siječnja u Domu tehnike tijekom cijelog poslijepodneva bilo je vrlo živo. Za oko 60-ak sudionika organiziran je i održan Skup mentora iz udruga koje rade s djecom i mladima s podučja grada Osijeka i Osječko-baranjske županije te Međužupanijski skup učitelja tehničke kulture. Kako je na našem području prvi put organiziran skup ovakvog tipa, njegova je velika vrijednost mogućnost da mentori i učitelji razmijene iskustva te se dodatno povežu i još uže surađuju, na dobrobit i učenika i polaznika. Na samom početku druženja, sve prisutne pozdravili su predsjednici ZTK GO Aleksandar Muharemović te uime ZTK OBŽ Ivan Baćani. S akcijama i brojnim radionicama i suradnjama, koje su se odvijale samo tijekom protekle godine, te sa specifičnostima rada samog CTK Osijek ZTK GO prisutne je upoznala voditeljica CTK Osijek Nataša Dorić. Tajnica ZTK GO Terezija Glavašić govorila je o tome koje su još dodatne aktivnosti osim samog rada CTK Osijek. Tajnik ZTK OBŽ Ivo Grgić između ostalog spomenuo je koliko je važna povezanost udruga i klubova koji djeluju i na polju tehničke kulture te njihova dostupnost u cijeloj županiji. Glavna tajnica Hrvatske zajednice tehničke kulture, gospođa Zdenka Terek, vidno zadovolj-

na predstavljenim, pozvala je sve prisutne da i dalje nastave promicati tehničke aktivnosti. Na radionicama sudionici su mogli, uz konkretne primjere iz prakse, saznati i nove elemente vezane uz samo Natjecanje mladih tehničara koje im predstoji. Organizator, Hrvatska zajednica tehničke kulture, za ovu je akciju, koja je dio projekta “Putevima tehnike”, poslala svoje najbolje stručnjake s područja koja su predstavljena. Hrvoje Vrhovski održao je radionicu Modelarstvo uporabnih tehničkih tvorevina. Nakon kratkog uvoda samo se mogao čuti zvuk strojeva UNIMAT Basic na kojima su zajednički, voditelji i učitelji, izrađivali uporabne predmete, ne skidajući osmijehe s lica, vidno zadovoljni urađenim. Kroz radionicu Automatike, mladi genijalac, Paolo Zenzerović polaznike je poveo u svijet kodova, sklopova i žaruljica. Uz zvukove tipkanja po tipkovnicama sve se češće čulo: “Evo i meni radi!” Davor Marković i Tomislav Memedović polaznike su doslovno proveli kroz topografiju, snalaženje na karti, korištenje kompasa te ih nakratko čak poveli na putovanje povratka u školske klupe kada su na satu zemljopisa spominjali prvi put

pojmove kao što su strane svijeta te azimut. Nakon kratkog putovanja u prošlost, zvuk komunikacije putem radiostanica polako je priveo kraju radionicu Orijentacije i komunikacije. Koordinatorice ovog izuzetno posebnog i važnog skupa bile su voditeljica Centra tehničke kulture Osijek ZTK-GO Nataša Dorić i voditeljica Nacionalnog centra tehničke kulture Biljana Trifunović. Da bi sve dobro prošlo, pobrinuli su se domaćini ZTK Osijek - CTK Osijek i ZTK Osječkobaranjske županije. Svoju podršku također su iskazali Agencija za odgoj i obrazovanje te vodite-

lji županijskog stručnog vijeća Osječko-baranjske županije – Leon Zakanji i Sanja Vidović. Sam cilj ovoga skupa bio je dodatno povezivanje ZTK Grada Osijeka sa školama s područja grada Osijeka te edukacija mentora i učitelja za provođenje programa predstavljenih radionica ne samo u CTKO, ZTK Grada Osijeka, odnosno školama već diljem županije. Vjerujemo da su predstavljene aktivnosti jasan poziv da se zainteresirane udruge i škole uključe u brojne aktivnosti koje se provode tijekom cijele godine u ovoj staroj zgradi punoj mladosti. Autor teksta: Terezija Glavašić Autor fotografija: Nataša Dorić

Što se događa kad bespilotne letjelice počnu samostalno razmišljati? Ako niste bili na nedavno održanom natjecanju bespilotnih letjelica Drones for Good u Dubaiju, niste propustili ništa bitno. Premda je, u komercijalnom smislu, tehnologija bespilotnih letjelica u proteklih godinu dana uistinu napredovala, zanimanje za njih još je uvijek malo. Bespilotne letjelice dosegle su svoj vrhunac na masovnom svjetskom tržištu i mogu se nabaviti po cijeni pametnog telefona. Vanserijske verzije prilično su neobične, opremljene ugrađenim kamerama i tehnologijom za praćenje koja omogućuje da vas vaša letjelica prati dok hodate, trčite, plivate ili letite jedrilicom. Tvorcima filmova toliko su korisne da će se u ožujku 2015. u New Yorku održati i prvi Filmski festival bespilotnih letjelica. Tehnološki gledano, sposobnosti bespilotnih letjelica ispunjavaju sve uvjete za uporabu u stvarnom svijetu. Na natjecanju Drones for Good viđene su letjelice koje dostavljaju pojas za spašavanje utopljenicima. Švicarska tvrtka Flyability dobila je međunarodnu nagradu za Gimball, bespilotnu letjelicu čiji joj inovativni dizajn omogućuje da udari u predmet i pritom ne izgubi stabilnost ili izmakne kontroli, što je čini korisnom u akcijama spašavanja na neprohodnim terenima. Dobitnik nacionalne nagrade je bespilotna letjelica koja je pokazala višestruku primjenu bespilotnih letjelica u očuvanju

okoliša. Pa tako Wadi može pomoći pri snimanju i dokumentiranju raznolikosti flore i faune, omogućujući tako brzu procjenu promjena u okolišu. Što to sve znači za način na koji razmišljamo o bespilotnim letjelicama u društvu? Ne tako davno izraz ”bespilotna letjelica” označavao je smrt, uništavanje i nadziranje. Možemo li očekivati da će svatko imati svoju osobnu, prijenosnu letjelicu, kao što to obećaje mini bespilotna letjelica Nixie? Naravno, tehnologija nastavlja napredovati unutar vojnog konteksta u kojem su bespilotne letjelice, ne one koje se mogu podići nego prave, kompletno opremljene letjelice, ozbiljan posao. Postoji i svemirska bespilotna letjelica NASA-e Boeing X-37, koja je provela nekoliko godina u automatiziranoj orbiti, dok se druge razvijaju kako bi pomogle pri istraživanju drugih planeta. Ne može se izbjeći činjenica da su bespilotne letjelice, poput mnoštva današnje tehnologije, proizašle iz vojnih izvora. Tu su letjelice crtači,

NOVE TEHNOLOGIJE

bespilotne letjelice u stilu Rata zvijezda namije njene utrkama koje koriste sučelja virtualne stvarnosti, pa čak i teatralna koreografija bespilotnih letjelica i njihove prekrasne skulpture na nebu. Nekoliko stvari vezanih uz bespilotne letjelice izuzetno je zanimljivo i kontroverzno. Njihova samostalnost može oduzimati dah. Dok je promatrate kako sama polijeće, to izgleda vrlo futuristički. No, s obzirom na rizik povezan s time, to nije sasvim legalno. Pilot uvijek mora imati optičku vidljivost bespilotne letjelice i mogućnost da preuzme kontrolu. Tehnički, čak i najsuvremenije bespilotne letjelice moraju imati programiranu putanju leta. Stoga one još ne donose samostalne odluke, premda se nova DJI Inspire tome prilično približila. Pametna bespilotna letjelica trebala bi biti sljedeći korak u njihovu razvoju. Pa ipak, perspektiva umjetne inteligencije za sobom povlači daljnja pitanja o kontroli. Ako bespilotna letjelica može postati dovoljno inteligentna da uzleti, leti i susretne se s raznim vrstama nestašluka te sama pronađe izvor energije za svoje punjenje, i to sve bez ljudskog uplitanja i nadzora, u koju poziciju to stavlja čovječanstvo? Tu je, dakako, i pitanje privatnosti. Ako je Google Glass izazvao rasprave o privatnosti, bespilotne će letjelice uzrokovati daleko veće probleme. U nekoliko navrata bespilotne letjelice već su uzrokovale nevolje. Primjerice, jedna se srušila na tratinu ispred Bijele kuće, dok je druga prešla preko piste londonskog Heathrowa. Točka do koje su bespilotne letjelice uključene u nešto vrlo ozbiljno, mogla bi biti točka na kojoj će njihov status igračke za masovno korištenje i završiti. Izvor: Wildnrg, CC BY-SA

Nasmiješite se!

Teleskop Hubble vidi kozmičkog ”smajlića” u svemiru

Svemir se danas smiješi – barem tako izgleda na novoj svemirskoj fotografiji na kojoj se vidi nasmiješeno lice koje izranja iz svjetlosti svemira. Teleskop Hubble Space uslikao je galaktičku skupinu SDSS J1038+4849 i čini se da ona uzvraća pogled. Dvije svijetle točke izgledaju poput očiju, jedna poput nosa, a zakrivljene linije svjetlosti tvore usta i obrise lica. Zajedno stvaraju dojam sretnog lica u galaktičkoj skupini. U stvarnosti, svako od dva ”oka” udaljene su galaksije, a zakrivljene linije dolaze od svjetlosti koju je gravitacija zakrivila oko galaktičke skupine – učinak poznat kao gravitacijsko fokusiranje. Einsteinova teorija opće relativnosti potvrdila je da masivni objekti uistinu mogu nakriviti prostor oko sebe.

Kada svjetlost prolazi kroz taj nakrivljeni lokalitet svemira, ona može biti preusmjerena, uvećana ili zakrivljena, kao da je prošla kroz leću. Galaktičke skupine su neki od najmasovnijih objekata u svemiru i mogu proizvesti snažan učinak gravitacijskog fokusiranja, sudeći prema izjavi iz Europske svemirske agencije s kojom Hubble surađuje. U slučaju kozničkog ”smajlića” galaktička skupina i izvori udaljene svjetlosti savršeno su poravnati s Hubbleom duž ravne linije. Kao rezultat toga, Hubble vidi nešto što se

zove Einsteinov prsten, u kojem je svjetlost udaljenijeg objekta razmrljana duž kružnog puta. To stvara ”smajlića”, kao i krivulju izvan ruba njegovog lica. Astronomi ponekad traže znakove gravitacijskog fokusiranja kako bi identificirali masivne objekte koji na drugi način nisu vidljivi, što podrazumijeva crne rupe, galaktičke skupine, pa čak i tamnu tvar. Izvor: NASA/ESO; Judy Schmidt Snježana Krčmar

Galaktička skupina SDSS J1038+4849 ovdje izgleda kao ”smajlić” koji uzvraća osmijeh kameri. U stvarnosti, linije koje ga čine rezultat su gravitacijskog fokusiranja.

Maketa štedne kuće

RADOVI MLADIH TEHNIČARA

podnu izolaciju te prozirnice za grafoskop za prikaz duplih izostakala na prozorima. Kuća je prikazana u presjeku kako bi se to najbolje vidjelo. Na krovu se nalazi solarna ćelija koja je spojena s ventilatorom na prvom katu. To omogućava automatsko hlađenje u vrijeme ljetnih vrućina kad je sunce jako, a mirovanje u hladnije vrijeme. U nastavku možete vidjeti što vam je sve potrebno kao dokumentacija za izlazak na natjecanje, tj. što sam ja koristio 2012. godine prvo na školskoj, a onda i na županijskoj smotri te osvojio treće mjesto. Niskoenergetske kuće temelj su primjene održive gradnje tijekom cijelog svog životnog vijeka, počevši od građevinskog materijala čija proizvodnja ne opterećuje okoliš, preko njihove energetske učinkovitosti i racionalnog trošenja energenata tijekom životnog vijeka, pa sve do racionalnog gospodarenja otpadom. Osim toga, niskoenergetske kuće, u čiju skupinu spadaju i pasivne kuće, pružaju visok stambeni komfor s ugodnom klimom tijekom cijele godine bez standardnih sustava grijanja i hlađenja, uz vrlo niske troškove na račun energenata.

Prije točno tri godine prisustvovao sam svojoj prvoj Smotri mladih tehničara kao srednjoškolac i odlučio sam posvetiti se zadanoj temi, a to je bila ušteda energije. Tako sam došao na ideju da napravim maketu Poz Ime štedne kuće koja bi 1 Postolje prikazivala sve vrste 2 Bočni temelji izolacija koje se u Zabatni temelj 3 takvoj kući nalaze 4 Podnica i upoznao druge s 5 Pod – prizemlje njezinom namje6 Unutarnji bočni zid nom te upotre7 Unutarnji zabatni zid prizemlje bom u budućnosti. 8 Vanjski bočni zid Maketa je izrađena 9 Vanjski zabatni zid prizemlje 10 Strop – pod; 1. kat – prizemlje od balze debljine 2 11 Unutarnji zabatni zid 1. kat mm dok sam za izoVanjski zabatni zid 1. kat 12 lacije koristio stiroStrop – pod; 1. kat – potkrovlje 13 por debljine 10 mm 14 Bočni unutarnji zid potkrovlje u zidovima, vatu kao 15 Bočni vanjski zid potkrovlje imitaciju staklene 16 Strop potkrovlje vune u potkrovlju, 17 Krov depron-izofloor kao 18 Zabatni zid potkrovlje

Broj Dimenzije (mm) 1 350x300 2 190x15 1

270x15

1 1 4

295x230 268x190 190x100

4 1 2

200x100 290x100 270x190

1 2 2 2 2 2 2

290x100 270x190 190x25 200x35 200x180 230x200 120x300

270x100

Materijal Balza 2 mm Balza 2 mm Balza 2 mm Balza 2 mm Balza 2 mm Balza 2 mm Balza 2 mm Balza 2 mm Balza 2 mm Balza 2 mm Balza 2 mm Balza 2 mm Balza 2 mm Balza 2 mm Balza 2 mm Balza 2 mm Balza 2 mm Balza 2 mm

Prema gruboj podjeli po postignutim uštedama u niskoenergetskoj kući za zagrijavanje koristi se svega 40 kWh/m2 godišnje, što je ekvivalent od 2,7 litara loživog ulja po m2 godišnje. Korak dalje ide pasivna kuća, kojoj je ime dao njemački arhitekt Wolfgang Weiss, koja godišnje troši svega 15 kWh/m2, što je ekvivalentno potrošnji od jedne litre loživog ulja po m2 stambene površine godišnje, odakle joj i često korišteni naziv: jednolitarska kuća. Korak dalje je i nulta kuća koja samostalno dostiže punu energetsku pokrivenost, a u nekim slučajevima može proizvoditi i viškove energije, te se u tom slučaju naziva energanom. Jedan od primjera energane jest i kuća g. Ljube Majdandžića u zagrebačkom naselju Špansko, koja s vremena na vrijeme isporučuje generiranu električnu energiju u elektroenergetski sustav. Koeficijent prolaska topline (k), količina je topline koju građevni element gubi u 1 sekundi po m2 površine, kod razlike temperature od 1K, izraženo u W/m2K. Koeficijent (k) bitna je karakteristika vanjskog elementa konstrukcije i igra veliku ulogu u analizi ukupnih toplinskih gubitaka, a time i u potrošnji energije za grijanje. Što je koeficijent prolaska topline manji, to je toplinska zaštita zgrade bolja. Na izradu ove štedne kuće potaknulo me to što danas inženjeri sve više rade na tome da se grade i usavršavaju kuće u kojima će biti smanjena potrošnja električne energije. Moja kuća

zamišljena je tako da se vidi njezin presjek, tj. sve unutarnje, zidne, stropne i podne izolacije. Zidovi su obloženi debelim stiroporom, a podovi sadrže depron koji je odličan podni izolator. Krov sadrži imitaciju staklene vune. Prozori, kao područja kuće na kojima se gubi oko 20% toplinske energije, napravljeni su kao imitacija “izostakla”. Na krovu se nalazi solarna ploča koja za vrije me ljetnih vrućina napaja stropni ventilator. Obratio sam pozornost na dijelove na svakoj kući na kojima se najviše gubi toplina. U ovakvim kućama bi se cijena mjesečne potrošnje električne energije trebala smanjiti za 30-ak%, a energija goriva koje bi služilo za grijanje i do 50%. Učenik: Igor Nišević Mentor: Zvonimir Hajnc

ZRAKOPLOVNO MODELARSTVO

Modeli pogonjeni gumom Sigurno ste već upoznali barem jednu vrstu aviomodela pogonjenih gumom. To su modeli od balze i raznih presvlaka s elisom i gumom koja se navije i kad se otpusti, okreće elisu i tako pogoni model. U studenom 2014. izašao je moj članak o izradi sobnog modela Junior koji također pripada grupi spomenutih modela. U ovom članku predstavit ću vam devet različitih kategorija; kako se zovu, na kojem principu lete, koja su ograničenja i što se gleda na natjecanju. Krenuo bih prvo od dvoranskih, indoor kategorija. Svi modeli koji pripadaju ovoj skupini imaju konstruktivna krila i rep, dakle kostur od balze i presvlaku, dok im je trup obično od dva dijela: prednjeg na koji se namještaju krila i stražnjeg dijela na koji je zalijepljen rep. Prednji i stražnji dio povezani su cjevčicom tako da je stražnji dio pokretan i da se pomoću njega može regulirati kruženje modela. Na prednjem dijelu trupa nalazi se nosač u koji ide propeler s osovinom. Propeleri

su na jednostavnijim početničkim modelima načinjeni potpuno od balze, i to postupkom krivljenja mokrog drveta, a na složenijim modelima to su konstruktivne elise (konstrukcija od balze presvučena folijom). Na osovini elise nalazi se kukica na koju se kvači guma, kao i na kraju prednjeg dijela trupa. Uz takve modele potrebno je imati motalicu za gumu i momentmetar kojim mjerimo okretni moment gume, tj. on nam pomaže da namotamo gumu koliko trebamo da nam model ima snage za penjanje. Guma se tako mota na momentmetru, što je bolje, jer ako slučajno pukne neće oštetiti model. Nakon motanja guma se stavlja na model i on je spreman za let. Starta se tako da se prvo pusti elisa da odradi koji okret, a onda se lagano pogura model. Idealan let trebao bi biti spiralno penjanje prema gore, zadržavanje gore ispod plafona neko vrijeme, a onda lagano spuštanje pod propelerom dok guma “slabi”. Na kraju model lagano slijeće i ima još mali broj namotaja. Za gumeni motor najbolje je da je par centimetara duži od prednjeg dijela trupa, a najbolje je skladištiti ga u najlonskoj vrećici na mračnom mjestu. Guma se prije leta treba svezati u čvor, i to tako da prvo svežemo jednu i drugu stranu u čvor pa ih onda svežemo zajedno tako da se pri većem naprezanju kod namotavanja osnovni čvor ne bi razvezao. Nakon toga gumu treba podmazati silikonskim uljem ili glicerinom, kako se ne bi zalije pila pri namotavanju. Kod samog namotavanja treba voditi računa o tome da se ne stvore kvrge koje će poslije zapinjati za trup i kočiti razmotavanje gume. Obično gumu kad se namotava treba maksimalno razvući i pola konačnih namotaja namotati na mjestu, a onda treba motati ostatak i polako prilaziti momentmetru; tako se najbolje izbjegavaju spomenute kvrge. Iz istog razloga najbolje bi bilo čvor zakvačiti na sam kraj gdje je kukica. Na natjecanju u većini kategorija natjecatelj ima pravo na šest startova. Kad se pripremi, jednostavno pozove suca i napravi službeni start, a od tih šest startova, dva najbolja se uzimaju i zbrajaju te se radi rang-lista. A sada malo o samim kategorijama. Krenuo bih od onih najjednostavnijih početničkih: Mini stick Dvoranska kategorija modela ograničenja mase između 0,43 i 3 grama te raspona krila do

Model Mini stick

177 mm. Tu je još i ograničenje na dužinu trupa (127 mm), dužinu modela (254 mm) i dubinu krila (63,5 mm). Takvi su modeli relativno laki za izradu, jer se mogu koristiti razne folije, osim mikrofilma, za presvlačenje letnih površina. Prosječna duljina leta u ovoj je kategoriji oko 5 minuta, dok su rekordi od oko 10 do 11 minuta. F1M Raspon krila u toj kategoriji je 460 mm, dok je najmanja masa modela bez motora 3 grama, a masa podmazanog motora maksimalno 1,5 grama. Ti modeli su jednostavni za početnike, jer nisu ograničeni malom masom koja se može postići samo dobrim materijalima.

Model F1M

F1R Službena kategorija u svijetu na raznim međunarodnim natjecanjima. Radi se o modelima raspona krila do 350 mm. Kao i kod Mini sticka, krila mogu biti presvučena bilo kojom presvlakom osim mikrofilma, ali masa nije ograničena pa ima i vrhunskih majstora koji naprave cijeli model bez motora od 0,4 grama. Prosječan let ovog modela je 10 minuta, a rekordi su oko 18 minuta.

Model F1R

F1D Ovo je “kraljevska” kategorija. Tu modelari pokazuju najviši nivo preciznosti i znanja u izradi sobnih modela. Zanimljivo je i to što natjecatelj ima i balon punjen helijem na stropu dvorane i njime vodi model kada vidi da će negdje zapeti. To su modeli mase više od 1,2 grama bez motora, dok podmazan motor može biti najviše 0,6

grama. Raspon krila može biti najviše 550 mm, a dubina krila 200 mm. Prosječni letovi traju oko 20 minuta, dok oni najbolji idu preko 30, čak i do 38 minuta. U Europi postoje, što se tiče svjetskih i europskih prvenstava modela takvih proprocija, samo dva objekta pogodna za održavanje natjecanja: rudnik soli u rumunjskom gradu Slanik (okno na dubini 150 m visine galerije 75 m) te Hala 1 beogradskog sajma (kupola promjera 110 m i visine 28 m). F1L Masa modela nije ograničena, ali postoje ograničenja za krila: raspon ne veći od 457 mm i dubina krila do 76 mm. Time dobivamo izrazito usko i dugačko krilo po kojem je ta kategorija specifična.

Model F!L

Model F1D

Rudnik soli u Slaniku, Rumunjska

Nakon ovih dvoranskih kategorija na red dolaze outdoor kategorije. Ovi su modeli veći i čvršći, motori su im teži i jači, jer se moraju oduprijeti i letjeti u vanjskim uvjetima. Na natjecanjima se kod ovakvih modela mjeri pet do sedam startova koji se svi zajedno gledaju i uzimaju u obzir. Svaki start ima svoj određeni maksimum koji se piše ako se postigne, a ako na kraju više natjecatelja ima maksimalan broj sekundi onda se ide u flyoff, odnosno maksimum se produžava dok se ne postigne razlika među natjecateljima. Kao i kod indoor kategorija, počeo bih s jednostavnijim kategorijama: P-20 U ovoj kategoriji ograničenje za raspon krila je 20 inča, odnosno 50,8 cm. Masa motora može biti najviše 4 grama, dok masa modela nije određena te model može biti 10-ak grama, pa i više, ovisno koliko je potrebno da bi stabilno letio u

Model P-20

vanjskim uvjetima. Na natjecanjima se radi pet startova s maksimumom od jedne minute. P-30 Ograničenje za raspon krila je do 30 inča, tj. 76,2 cm. Masa modela ne smije biti manja od 40 grama, dok masa motora ne smije prijeći 10 grama. Kao i u kategoriji P-20 leti se pet startova, ali je maksimum dvije minute. Zadnje dvije kategorije složenije su i zahtije vaju više umijeća kod izrade i same reglaže. Također na natjecanju treba voditi računa o vremenskim uvjetima, termici i ostalom, jer je maksimum veći, a i rad propelera je od 30 do 40 sekundi; ostatak vremena model jedri.

satni mehanizam – knips, koji upravlja penjanjem, kruženjem i poslije planiranjem. Obično ima četiri funkcije. Na natjecanju ima pet službenih startova te na kraju flyoff. F1B Ovo je zadnja kategorija. Radi se o modelima mase ne manje od 200 grama bez motora, a motor podmazan i pripremljen ne smije prelaziti 30 grama. Letne površine ne smiju prijeći 19 dm2. U parasolu se nalazi mehanizam s četiri funkcije. Prva daje odgodu na start elise, tj. natjecatelj baca model u zrak i tek nakon pola sekunde proradi elisa i povuče model. Druga vraća horizontalni stabilizator “u nulu” potreb-

F1B model

Model P-30

F1G Kategorija modela najmanje mase 70 grama bez motora, a s najvećom dozvoljenom masom motora 10 grama. Unutar parasola nalazi se

nu za let i daje početni zaokret, a treća vraća lijevu stranu krila u nulu nakon slabljenja gume kada to više nije potrebno. Četvrta funkcija je determa, odnosno iskakanje horizontalca i kraj leta. Na natjecanju se radi sedam startova, maksimum je tri minute, a u flyoffu maksimum se povećava za dvije minute.

F1B start Nadam se da vam je ova tema bila zanimljiva i da ste saznali nešto novo. Ako vas još nešto zanima, slobodno me kontaktirajte na mail: in771247@gmail.com. Igor Nišević

Model F1G

Trčeće svjetlo preko USB-a

FREE BASIC MALA ŠKOLA PROGRAMIRANJA

Za one koji nisu napravili program za simulaciju trčećeg svjetla zadan u prošlom broju ABC tehnike bit će dovoljno da strpljivo prepišu programe iz ovog broja i da prouče kako oni rade. Pretpostavljam da ste eksperimentalnu pločicu sa svjetlećim diodama već prije uspješno priključili na računalo preko USB-adaptera (Slika 1.).

Slika 1. USB-adapter spaja računalo s eksperimentalnom pločicom

Program 1. Open Com “COM3:19200,N,8,1,BIN,CD,CS,DS ,RS” For Binary As #1 dim y as integer Print “T R C I br. 1.” for y=1 to 5 Print #1,”11” print “Izlazni kod: 11” Sleep 200 Print #1,”10” Print #1,”21” print “Izlazni kod: 21” Sleep 200 Print #1,”20” Print #1,”31” print “Izlazni kod: 31”

Sleep 200 Print #1,”30” Print #1,”41” print “Izlazni kod: 41” Sleep 200 Print #1,”40” Print #1,”51” print “Izlazni kod: 51” Sleep 200 Print #1,”50” Print #1,”61” print “Izlazni kod: 61” Sleep 200 Print #1,”60” Print #1,”71” print “Izlazni kod: 71” Sleep 200 Print #1,”70” Print #1,”81” print “Izlazni kod: 81” Sleep 200 Print #1,”80” next y Print #1,”90” ‘ ZATVORI SVE IZLAZE 1 - 8 Sleep 100 Close #1’ zatvori COMxx port - OBAVEZNO NA KRAJU PROGRAMA print “kraj” Program 2. Open Com “COM3:19200,N,8,1,BIN,CD,CS,DS ,RS” For Binary As #1 dim y as integer Print “T R C I br. 2.” for y=1 to 5 Print #1,”11” print “Izlazni kod: 11” Sleep 200 Print #1,”10” Print #1,”21”

print “Izlazni kod: 21” Sleep 200 Print #1,”20” Print #1,”31” print “Izlazni kod: 31” Sleep 200 Print #1,”30” Print #1,”41” print “Izlazni kod: 41” Sleep 200 Print #1,”40” Print #1,”51” print “Izlazni kod: 51” Sleep 200 Print #1,”50” Print #1,”61” print “Izlazni kod: 61” Sleep 200 Print #1,”60” Print #1,”71” print “Izlazni kod: 71” Sleep 200 Print #1,”70” Print #1,”81” print “Izlazni kod: 81” Sleep 200 Print #1,”80” Print #1,”71” print “Izlazni kod: 71” Sleep 200 Print #1,”70” Print #1,”61” print “Izlazni kod: 61” Sleep 200 Print #1,”60” Print #1,”51” print “Izlazni kod: 51” Sleep 200 Print #1,”50” Print #1,”41” print “Izlazni kod: 41” Sleep 200 Print #1,”40” Print #1,”31” print “Izlazni kod: 31” Sleep 200 Print #1,”30” Print #1,”21” print “Izlazni kod: 21”

next y SVE IZLAZE 1 - 8

Sleep 200 Print #1,”20”

Print #1,”90”

‘ ZATVORI

Sleep 100

Close #1’ zatvori COMxx port - OBAVEZNO NA KRAJU PROGRAMA print “kraj”

Slika 2. Prometna signalizacija – radovi na cesti

Sad kad ste vidjeli kako je jednostavno iz FreeBasica preko USB-porta računala upravljati svjetlećim diodama, dobro bi bilo za vježbu “preraditi” neke programe iz prijašnjih brojeva ABC tehnike, tako možete napraviti USB-simulaciju puzajućeg svjetla, semafora, elektroničke kocke ili neke prometne signalizacije (slika 2.). Damir Čović, prof.

Model jednostavne jedrilice

BRODOMODELARSTVO

Ovaj model jedrilice s dva trupa namijenjen je našim mladim modelarima koji ga mogu izraditi u vrlo kratkom vremenu, od stabljike kukuruza ili stabljike korova. Oba dijela trupa (poz. 1) povezuju se letvicama 5x5 mm (poz. 2), a slične letvice (poz. 3) koriste se kao nosač jedra (poz. 4). Prvo treba probušiti trup za horizontalne povezne letvice, a zatim ga treba probušiti za jarbole. Tako će se postići da su jarbol i ravnina ove jedrilice pod pravim kutom. Za jedro treba uzeti komad papira. Ne treba koristiti najlon ili platno.

Model se može pustiti s obale nekog jezera ili bazena i vjetar će ga odnijeti na drugu obalu. Sve dimenzije su proizvoljne i zato ih i nema na nacrtu. Jednostavna izrada i boravak u prirodi sigurno su dobar poticaj za izradu ovog modela. Bojan Zvonarević

Programiranje mikrokontrolera (8) - Dolazak u Čučerje ELEKTRONIKA

Često vodimo rasprave o našem prvom mikrokontroleru i svi ga se detaljno sjećamo. To je bio naš ulazak u svijet mašte. Iako smo bili mladi i neiskusni uvijek je postojala znatiželja koja nas je vodila kroz sve ove godine učenja. Svako novo otkriće u nama je budilo iznimno zadovoljstvo. Kreativnost je postala dio naših života i svaki novi dan u svijetu mašte iznova je rađao novo uzbuđenje. Nažalost, svi smo napravili veliku pogrešku koju smo godinama ispravljali. Reći ćete, puno smo mi pogrešaka napravili, slažem se. Identičnu stvar koju radite vi, radili smo i mi. Kao strvinari potrčali smo prema vanjskom svijetu i tamo počeli “krojiti” pravdu, a nismo uredili ni vlastito selo. Niste vi krivi, niti smo mi davno bili krivi, tako su nas učili i tako nas uče i danas. Možda je ideja da vas naučimo “blinkati” LED-om, čitati tipkala i pisati po LCD-u dobra zamka

kojom budimo vašu znatiželju? Možda vas moramo ograničiti na svijet izvan mikrokontrolera pa vas jednog dana učiti sve iznova? Napustio sam Arduino IDE i ideju da pišem o njemu iz jednostavnog razloga – on skriva naše lijepo Čučerje. Upravljanje ulazima i izlazima mikrokontrolera jednostavno je u svim programskim jezicima, to vas ne želim učiti. Nažalost, naše selo unutar mikrokontrolera nevjerojatno je veliko i trebamo nekoliko godina učenja da ovladamo svime što imamo na raspolaganju. Čak i najjednostavnije blinkanje LED-om koje smo u prošlim tekstovima napisali u Arduino IDE-u korištenjem delay() funkcije ne programira se na takav način. ARM-arhitekturu često spominjemo kao nešto moćno i ona to uistinu i je, no ne možemo vas učiti upravljati velikim gradom, a još ne znate upravljati ni velikim selom. AVR-arhitektura bit će naše selo i zvat ćemo ga “Čučerje”. Ako vam više odgovara drugi naziv slobodno ga promijenite. Naše lijepo Čučerje koristim kao metaforu, a nas proglašavam vrhovnim zapovjednikom Čučerja. Ako više volite plemena, slobodno uzmite titulu poglavice negdje na jugu Afrike. Ne brinite, programiranje je mašta i što god odabrali, u pravu ste. Naše Čučerje izgleda ovako: (vidi sliku na str. 16) Nastavak na stranici 21.

MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE Piše: Borislav Božić, prof.

STATIV /TRIPOD/ Stativ je važan dio opreme svakog autora koji se misli ozbiljnije baviti fotografijom. Neizbježan je kod snimanja dugim ekspozicijama i u radu s teleobjektivima. Teleobjektivi su veliki i teški i kad s njima snimamo bez stativa, začas nam se ruke umore i snimak će sigurno biti potresen. Zato je stativ u ovakvim prilikama neizbježan i od velike je koristi. Stativa imamo različitih po veličini i konstrukciji, ali im je bitna karakteristika da imaju pomičnu, tj. prilagodljivu glavu. Na sličicama s desne strane ovoga teksta prikazano je nekoliko vrsta glava za stative. Danas se proizvode stativi s nepromjenjivim glavama, ali imamo proizvedene i zasebno glave i zasebno stative pa ih onda kupujemo odvojeno te sami sparujemo s obzirom na naše potrebe i financijske mogućnosti. Kvalitetna glava stativa podrazumijeva da se može micati po vertikali i po horizontali. Ovi pomaci ili gibanja glave važni su zato da mogu zadovoljiti kriterije snimatelja kod snimanja panorama, tj. više uzastopnih sličica s pravilnim i kontroliranim pomakom kako bi mogli lakše kod završnog spajanja slijepiti snimke u jednu cjelinu. Stativi su izrađeni od kvalitetne plastike i metala. Koriste se uglavnom stativi s tri ili jednom nogom koje još zovemo tripod ili monopod. I jedni i drugi imaju noge prilagodljive visine. Noge su tako konstruktivno izvedene da se sastoje iz tri segmenta koji su uvučeni jedan u drugi i po potrebi ih oslobađamo i izvlačimo na željenu dužinu te tako prilagođavamo ukupnu visinu stativa našim potrebama. Isto tako možemo prilagođavati i usklađivati visine pojedinih nožica stativa kad smo na neravnom terenu, stijenama, planinama. Dakle svaku nožicu možemo zasebno podešavati što je vrlo praktično i zahvalno s obzirom da često možemo biti u takvoj prilici. Tronožni stativi imaju središnju šipku kojoj se na gornjem dijelu učvršćuje već spominjana glava, a na donjem dijelu imam kukicu na koju se može objesiti teret /crtež lijevo/ kako bi dodatno opteretili stativ da ga vjetar prilikom snimanja ne bi njihao. Ova središnja šipka može se pomicati po vertikali pa onda i s njom možemo regulirati visinu. Svi stativi uglavnom na gornjem dijelu, preciznije na glavi, imaju ugrađenu libelu kako bi mo- 17

gli točno izravnati horizont. Svi ovi tronošci s pomičnom glavom namijenjeni su za videokamere i fotoaparate. Doduše, nešto konstruktivno se razlikuju pa se za fotografske autore uglavnom preporučuje glava s kuglom, a za video sve ostale pomične glave.

Kako bismo lakše nosili opremu kad smo na terenskom snimanju, proizvode se razne vrste remena i torba za što spretniji i lakši transport stativa.

Monopod je vrlo zahvalan stativ, kako to pokazuju naše slike. Nije učvršćen za aparat, već veliki teleobjektivi na sebi imaju mehanizam i mjesto za učvršćivanje stativa. Aparat je premali u odnosu na veličinu objektiva i kad bismo ga učvrstili za aparat, pretezao bi svojom težinom objektiv pa stativ ne bi ispunjavao svoju funkciju za koju je namijenjen. Ovako učvršćen za veliki teleobjektiv na kojem je dodatno oblikovana ručka za ruku, vrlo je spretan i pruža ravnotežu i stabilnost kod snimanja. 18

POGLED UNATRAG APARATI S VIŠE OBJEKTIVA Po otkriću fotografije najčešća snimateljska tema bio je portret. Zbog vjernog odraza snimane osobe sve je više bio tražen, ali je cijenom još uvijek bio nedostupan svima. Kako bi smanjio cijenu snimanja i izrade portreta, gospodin Disdéri 50-tih godina 19. stoljeća na fotoaparat montira četiri objektiva umjesto jednoga. Dodavanjem četiri objektiva mogao je odjednom snimiti četiri fotografije na polovini jedne ploče. Pomicanjem ploče snimile su se još četiri fotografije. Ovo je jedna od prvih revolucija u fotografiji čija je posljedica bila pristupačnost fotografije širim društvenim slojevima. Dakle, sada su za mali novac mnogi mogli imati svoj portret - ne jedan, već automatizmom snimanja najmanje osam, a tehnikom umnožavanja znatno više. U to doba uobičajeno je bilo snimati na pločama dimenzija 20×25,4 cm. Dodavanjem četiri objektiva te podjelom zadnjeg dijela aparata na četiri jednaka dijela dobivalo se osam snimaka 5,5×8,5 cm. Kontaktnim kopiranjem i rezanjem fotografija na rečenu mjeru lijepljene su na karton 6,5×10 cm. Ovaj novi format nazvan je carte-de-visite i munjevitom brzinom proširio se i planetarno postao popularan u cijelom civiliziranom svijetu. U upotrebi se zadržao do prvih desetljeća 20. stoljeća.

Slika lijevo gore prikazuje Disdérijev aparat s četiri objektiva. Na sličici lijevo dolje prikazan je zadnji dio aparata s četiri jednaka segmenta i sličica ispod desno prikazuje ploču s osam snimaka napravljenu tim aparatom.

ANALIZA FOTOGRAFIJA PORTRET CARTE DE VISITE Portret /franc. portrait, od lat. protrahere objelodaniti, objaviti i od starofranc. pourtaire crtati: engl. Portrait, likeness; njem. Bildnis, Porträt, u starijoj lit. i Konterfai od franc. contrefaire oponašati, odnosno od lat. contra i facere; tal. ritratto/; u likovnim umjetnostima prikazivanje individualnog izgleda određenog čovjeka.

Prvi fotografski portreti rađeni su tehnikom dagerotipije i mogao se napraviti samo jedan primjerak kao što pokazuje sličica na vrhu lijevo. Na slici je gospodin Daguerr snimio sam sebe. Kad se usvojio princip pozitiv-negativ, mogle su se raditi kopije, tj. više istovjetnih primjeraka. Ti portreti bili su veliki i još uvijek skupi. Zahvaljujući gospodinu Disdériu i njegovom poduzetničkom duhu koji je stvorio manji format po imenu carte-de-visite sad je portretna slika bila dostupna svima. Ovaj format bio je standardiziran u veličini i metodologiji izrade tako da je donji rub kartona imao otisnut logo i naziv fotografskog studija, a u kasnijem periodu najčešće je bio otisak u suhožigu. Na poleđini su neki studiji imali otisnute sve reklamne podatke: grb-logo, ime vlasnika, ulicu i grad u kojem se studio nala-

zi. Neki su imali samo crnu ili sivu pozadinu. Često su se snimale cijele figure s već postojećim aranžmanom koji je svaki studio imao. Pored cijele figure radili su se i portreti u pravom smislu te riječi. Portret znači sliku neke osobe do pojasa kako to pokazuje niz sličica ispod ovog teksta. Često su izrađivani u različitim završnim šablonama pa je to mogao biti oval, krug ili su samo bili zaobljeni kutovi fotografije. Nizovi fotografija iznad i ispod teksta su u formatu cartede-visit 6,5 x 10 cm. Znači da su dovoljno mali i da su ih ljudi nosili u novčanicima ili na nekom drugom mjestu uza se kao dragu uspomenu na voljenu ili blisku osobu. Pa to i danas radimo, samo što su ti portreti malo manji i najčešće su to sličice napravljene za dokumente.

Kao što vidimo, Čučerje i nije tako malo. Upoznavat ćemo ga kroz tekstove o programiranju, no prvo se moramo ugodno smjestiti, a gdje drugdje nego u zapovjedni centar “FLASH”. Možete ga pronaći na karti i vidjet ćete da je naša zapovjedna odgovornost uska suradnja s kolegom AVR CPU. Gledajte vi naše selo ili pleme kako hoćete, ali činjenica je da se sve instrukcije upisuju u FLASH memoriju i da ih izvršava AVR CPU. Što je s ostalima na karti? To su naši građani i oni mikrokontroler čine zanimljivim i moćnim. Njih nam Arduino skriva i ograničava nam upravljanje vlastitim selom. Stanovnici Čučerja razumiju jedino drevni jezik asembler, ali s obzirom da imamo prevoditelja imenom “Compiler” možemo osnovati zapovjedni centar govoreći c/c++. Srećom, u prednosti smo. Većina vrhovnih zapovjednika ne zna za postojanje čarobnog sela, oni smatraju kako FLASH i RAM čine konačan mikrokontroler. Nismo ni mi trenutno bolji, no barem znamo za postojanje građana Čučerja, a s njima tek trebamo naučiti komunicirati. Kako bismo to mogli, moramo shvatiti značenje riječi registar (engl. Register). Najjednostavniji opis registra je ”memorija specijalne namjene”. Čuj, specijalne namjene… Ovakav opis ne znači nam puno, pogotovo jer imamo CPU register, IO register, ovakav i onakav registar. O definiciji registara možemo razmišljati danima i teško ćemo shvatiti što su. Jesu memorijske lokacije specijalne namjene, no u Čučerju su dio kolege SRAM-a s kojim ćemo u budućnosti usko surađivati. Jedini način da upravljamo našim Čučerjem je da upravljamo registrima SRAM-memorije. No oprez, naše Čučerje nije samo lijepo, puno je velikih tajni. Svakim vratima koja otvorimo steći ćemo dojam da otvaramo rusku babušku koja kraja kao da nema. Možda je najbolje da prvo upoznamo najbliže suradnike Čučerja, AVR CPU i SRAM. Zbog kompleksnosti njihove osobnosti trenutno ne možemo znati sve o njima – vjerujte mi, komplicirani tipovi. Ali barem možemo naučiti što oni znače za Čučerje i kakvu ulogu imaju u našem selu. Evo, sastali se nas trojica: FLASH memorija izvršni je centar AVR-mikrokontrolera, tamo su sve instrukcije i tamo je sve što programiramo. Tko to izvršava? Pa evo, to izvršava AVR CPU, naš procesor. Mi imamo

i procesor u mikrokontroleru? Naravno da imamo, to je naš najvredniji član Čučerja. SRAM je malo zapetljan tip koji boluje od demencije i ako na trenutak nestane “struje”, tip sve zaboravi. No izmislili smo mi lijek za njega i nazvali ga “inicijalizacija”. Arduino IDE ovaj lijek naziva funkcijom setup();. Naš zapovjedni lanac je jasan, AVR CPU izvršava instrukcije isključivo iz FLASH memorije. Postoje mikrokontroleri koji mogu izvršavati instrukcije i iz SRAM memorije, ali kod njih se program i dalje čuva u FLASH-u, a prilikom pokretanja MCU-a kopira u SRAM i od tamo izvršava. Naš zapovjedni centar mora biti u FLASH memoriji i nemamo mogućnost izvršavati instrukcije iz SRAM memorije. FLASH i SRAM jesu memorije mikrokontrolera, a ako želimo banalizirati njihovu svrhu možemo reći da FLASH trajno čuva naš program, a SRAM je spremište podataka kojim raspolažemo kada je mikrokontroler uključen na napon napajanja. Rekao i ostao živ: ”SRAM je spremište podataka…”. Mi možemo razmišljati na način kako svaka memorija ima početak i kraj, a sve ono između nazvati količina ili veličina memorije. Prema tom principu možemo reći da u osobnom računalu raspolažemo sa 4096 MB RAM-memorije kojoj je jasno definiran početak i kraj. Zbog jednostavnijeg primjera zamislimo memoriju veličine 4 bytea i postavimo logično pitanje: Po čemu se razlikuje početak i kraj memorije? Jedina razlika je u adresi i podatku. Možemo reći da je na adresi 0 upisan podatak 10101010, a na adresi 3 podatak 00001111.

Važnije pitanje glasi: Smijemo li podatak koji smo prije pohranjivali na adresi 3 sada pohraniti na adresi 0, a podatak s adrese 0 pohraniti na adresi 3? Ako na RAM-memoriju gledate sa stajališta osobnog računala i ako je RAM spremište podataka, naravno da smijemo. RAM je naše skladište i sami odlučujemo što i gdje pohranjujemo. Kod nas u Čučerju SRAM nije samo skladište podataka i gore navedeni primjer memorije za stanovnike Čučerja ne vrijedi. Određene memorijske lokacije imaju veze s drevnom magijom i prava je šteta ne znati nešto više o njima. Pogledajmo bolje naš adresni prostor SRAM-memorije.

Gore opisano spremište podataka postoji u Čučerju i naziva se “Internal SRAM”, ali njegova početna adresa nije 0x000 nego 0x200. U SRAM-memoriji od adrese 0x000 – 0x1FF nalaze se registri Čučerja i taj memorijski prostor ne možemo nazvati spremištem podataka. Vratimo se definiciji: “Registri su memorija specijalne namjene.” Dokazali smo da su memorija, i ne bilo koja memorija nego adresni dio SRAM memorije, i ne bilo koja lokacija nego specifičan adresni prostor 0x00 – 0x1FF. Znam, znam. Pitanje i dalje stoji: “Što su registri?”

Kako bismo mogli upravljati našim selom, na neki način moramo surađivati sa svim sta-

novnicima, a to činimo pišući i čitajući registre (specijalne memorijske lokacije namijenjene isključivo ovoj svrsi). Svaki registar zadužen je za određenu funkcionalnost Čučerja, a kako je naše selo prilično veliko, imamo i jako puno registara. Upravljanje registrima nije ništa kompliciranije od sljedećeg primjera: Nemamo baš psa, kravu i vodu nego DDRA, PORTC, PIND, TCCR1A…, ali princip je identičan, a ni svrha nije daleko od istine.

Ako zbrojimo sve registre Čučerja (32+64+416) dobivamo rezultat 512 byta. Ne možemo ih sve koristiti pošto su određene memorijske adrese registara ostavljene za eventualno proširenje Čučerja, ali ima ih dovoljno da nas muče nekoliko godina i da se iznova zapitamo: “Koliko dobro poznajemo AVR-arhitekturu?” U razvojnom okruženju AVR Studio (c i asembler) ne postoje funkcije pinMode() i digitalWrite() kao što je to slučaj u Arudino IDE-u, ali postoji nešto još ljepše. Svaki put kada pristupamo registrima Čučerja zovemo ih njihovim pravim imenima.

Nije čudo što se svi početnici ježe od tako napisanih programa. Nije čudo što ne razumiju našu blisku suradnju s arhitekturom. Mi ne vidimo nikakve nelogičnosti u upravljanju Čučerjem, vi ne vidite čitavo Čučerje. Josip Štivić

Brisanje Shirley Diamond “Želim biti izbrisana.” Poruka je kriptirana civilnim programom, profesionalac bi je razvalio i ušao u trag pošiljatelju u roku keks. Ali, poruka je prikrivena tako da ne privuče pažnju prosječnog profesionalca, osim ako nije baš njemu upućena. Ništa mudro, ali lijepo je vidjeti kad se netko makar trudi. Moj ju je sistem presreo i otvorio i provjerio u 3.7 milisekundi. Prvo, poruka je očito upućena meni. Drugo, ja nisam prosječni profesionalac. Ja češljam sve što mi dođe. Moram. Previde plaćam dugim odmorom u narančastom odijelu. Ako netko ne odluči da nisam zaslužio ni to. Ali, poruka je čista. Nema na njoj tragača, nema parazita, virusa, nikakve flore i faune smišljene da mi dovede vod specijalne murje na vrata ili sprži sve što imam, softverski i hardverski, a možda i mene, ako sam priključen u kritičnom trenutku. Čista je. Čitam potpis: Shirley Diamond. Hm. *** Shirley Diamond ima 147 godina. Na slikama s crvenog tepiha izgleda kao da ima 30. Savršenog lica i stasa, modrih očiju, plave kose, u zadnje vrijeme je nosi kratko šišanu. Kad se dala skenirati, prva, tamo negdje kad je imala 50, bila je već pomalo zaboravljena zvijezda dvadesetak holivudskih blockbustera, te još toliko onih nezavisnih filmića kakvi idu na Sundance i slične festivale. S prvim borama i sijedima u kosi, skeniranje joj se sigurno činilo solidnom ponudom. Za dobre novce dala je iz sebe napraviti 3D model, uljepšan i pomlađen, kojim će, opet za dobre novce (bila je dovoljno promućurna da od svakog filma traži postotak), scenaristi i redatelji i producenti snimati nove filmove s njom u glavnoj ulozi, dok je svijeta i vijeka. Zauzvrat, više nije smjela nastupati ni u kakvom filmu, čak ni u kućnom uratku. Pogotovo ne u kućnom uratku. Ti ionako nepogrešivo nađu put do mreže.

SF PRIČA

Da, ako vam je upravo zasmrdio sumpor, to je zato što to jeste bio ugovor s vragom. Većinu filmova u kojima nastupa njen 3D model, iako je uspjela ugovorom spriječiti da ne završi u filmovima za odrasle, jedva da može gledati itko s IQ-om većim od pilećeg. Gomila uloga, po desetak godišnje, kakve ne bi potpisale ni trećerazredne starlete, a kamoli glumica s tri nominacije za Oscara i jednim Zlatnim globusom. Ali, vrag se držao svog dijela ugovora. Shirley Diamond, pomalo zaboravljena zvijezda, osigurala si je i više no bogatu starost. To jest, osigurala bi si i više no bogatu starost, da četiri godine kasnije nisu došli prvi genotretmani. A Shirley Diamond bila dovoljno bogata da se među prvima podvrgne jednome. Pa sad već skoro cijelo stoljeće ima trideset godina, plus-minus, više minus nego plus, i redovito se (uz dodatne hono-

rare) pojavljuje na svakoj premijeri “svojih” 3D animiranih hitova. Nije jedina. Ali bila je prva. A to je u njenoj branši vrlo važna stvar. I sad želi da je izbrišem. Došla je pravom čovjeku za taj posao. *** Dvije velike bijele psine krstare plavetnilom iznad nas, uz njih nešto manjih riba. Sezona je parenja morskih lavova, a gdje su morski lavovi na hrpi, tu su i velike bijele psine. AquaCity je na dubini od dvadeset metara, od Cape Towna treba deset minuta prigradskim maglevom. Oboje smo u svojim avatarima, špica sezone je i AquaCity je prepun turista. Netko ide na safari gledati slonove i lavove, a netko velike bijele psine. Moj avatar je momak od dvadeset i pet, burski plave kose, u trapericama i bijeloj majci s hologramom južnoafričke repke, potpis ispod svakog igrača. Njen avatar je crna djevojka slične dobi, svježe diplomirana ekonomistica. Casual odjeća, ali s markom. Provjerio sam oboje, djevojku sam i sam jednom koristio kao avatara i sigurni smo, nitko nam neće ući u trag. Avatari su ožičeni. Ljudi s implantiranim bioprocesorima i svim potrebnim spojevima na živčani sustav. Platite im, unaprijed, i zajašete ih. Nešto slično kao daljinski upravljana bezposadna letjelica. Dok vi sjedite u svom bunkeru, gdje god to bilo na svijetu, avatari idu kud im kažete i rade što im kažete. Ilegalno k’o sam vrag, naravno. Mislim, jednom zajahani avatar nema svoju volju. Možete njime raditi što god hoćete. A neki baš to i rade. A među tim nekima nađe se i ozbiljnih bolesnika. Pa su zato avatari ilegalni. Ali hej, mi smo se ovdje sastali da dogovorimo ozbiljni hakeraj, a ne humanitarnu akciju. “Umirem”, progovara djevojka dok pred nama klizi velika bijela psina. Ogromna je, skoro šest metara, hladno oko i čeljust puna oštrih zuba, izgleda skoro zlobno nacerena. Avatar i sve to, ali drago mi je što je među nama debelo staklo. Djevojci niz obraz klizi suza, ona je otire. Osjećaji jahača prenose se i na avatara. Ništa ne govorim. Imamo mi genotretmane da živimo 150 plus, a izgledamo k’o da smo jučer izašli iz srednje. Imamo mi i uzgojene zamjenske organe i sve to, i to pomaže u većini slučajeva, 95 posto i više, ali svejedno se svako malo

pojavi neki od onih pet posto malih gadova s kliještima, koji bude žilaviji od svih naših terapija i tretmana. “Ne bih se trebala žaliti. Dugo sam poživjela. I dobro.” “I ne želite da oni i dalje imaju vaš 3D?” “Recimo to ovako: jednom kad me ne bude, bit ću baš kao ovaj avatar. Ne, ne želim to.” Znam o čemu govori: pornići sa slavnima uvijek su na cijeni. “Ja sam skup.” Jesam. Kad sam obavio jedan posao za Ruse, Kremlj je odustao od toga da mi plate zlatom. Umjesto toga, platili su mi rudnikom zlata. Ali zato pogledajte na karti dokle sada ide ruski gospodarski pojas na Arktičkom oceanu. “Imam čime platiti.” Istina, provjerio sam. Shirley Diamond, kako joj i ime nagovještava, ima rudnik dijamanata u Kongu. *** Obožavam one filmske hakere, koji bace pogled na tri ekrana puna heksadecimalnog koda, utipkaju tri instrukcije u Movie DOS-u i onda vladaju svim računalima u svijetu i okolici. Kad bi to tako išlo, dragi moji, ne biste se više usudili pogledati koliko je sati na vašem smartu, vjerujte mi. Za početak, 3D modelu Shirley Diamond ne da se pristupiti izvana. Kao ni jednom drugom 3D modelu glumaca. Vrag s kojim je Shirley potpisala ugovor ima svoj studio u Burbanku, Kalifornija. I s 3D modelom radi se isključivo u Burbanku, Kalifornija. Sve ostalo se daje van, Vijetnam, Novi Zeland, Hrvatska: krajolici, gradovi, vozila, čudovišta, sve osim 3D modela glumaca. Svaki model pohranjen je na svom vanjskom optodisku. A vanjski optodiskovi čuvaju se u podzemnom bunkeru rađenom po NSAstandardu. NSA, to vam je ona američka agencija koja je trebala biti toliko tajna da ne biste smjeli čak ni znati da postoji, ali eto. Svaki optodisk je u svom pretincu. Odatle ga, po zapovijedi operatera, vadi robotska ruka i umeće u sigurno super-računalo, na kome se dalje manipulira s modelom. Da, računalu ne može pristupiti nitko tko nije prethodno provukao svoju ID iskaznicu kroz desetak proreza. ***

Nije mi preostalo ništa drugo nego kupiti sve filmove Shirley Diamond u zadnje tri godine. (Ja kupujem svoje filmove. I knjige. I glazbu. Nema kod mene strica iz Španjolske i piratskih zaljeva. Bilo bi jako glupo da haker koji za rudnik zlata namješta pobjede u globalnoj partiji šaha izvisi zbog piratluka!) Da sačuvam svoj mozak, preskačem odmah na odjavne špice. I nepogrešivo nalazim ono što sam tražio: Glavni Shirley Diamond 3D manipulatorº Chuck Stone I to na svim njenim filmovima u zadnje tri godine. Chuck Stone je taj koji već barem tri godine po uputama scenarista i redatelja barata njenim modelom. Naravno, uz njega je ekipa od još pedesetak ljudi, ali Chuck Stone je glavni. Chuck Stone je moj čovjek unutra, onaj koji će obaviti prljavi posao. *** Postoje dvije vrste avatara. Oni koji naplaćuju svoje tijelo. I oni koji ni ne znaju da ih je netko zajahao. Koliko god siguran sustav napravili, uvijek će najslabija točka biti čovjek. Ni bunker produkcijske kuće s kojom je Shirley potpisala nije iznimka. Da bi mogao raditi s njenim 3D modelom, i Chuck Stone i čitava njegova ekipa moraju biti ožičeni. Nema drugog načina, previše je tu varijabli da bi se njima upravljalo klikanjem po mišu ili čemu već. Za deset filmova godišnje, stvar mora ići po onoj narodnoj: kud ja okom, tud ti skokom! I zato je čitava ekipa ožičena. A ožičeni uvijek može postati avatar, htio to on ili ne. Trebalo mi je jedno tri tjedna domaće zadaće da zajašem Chucka Stonea. Preskačem detalje, bitno je samo da je tog kobnog ponedjeljka, dok ulazi u bunker i sjeda za terminal, Chuck Stone pod mojom potpunom vlašću. Dvadeset minuta kasnije, u studiju i pred studijem vlada totalni kaos. Sirene na sav glas. Murje k’o u priči. Chuck Stone sjedi pred terminalom, okružen s pet zaštitara koji mu drže pištolje uperene u glavu, unezvjereno gleda u ekran i ne razumije što se to i kako upravo dogodilo. Mene više, naravno, nema. Kao ni 3D modela Shirley Diamond. I svih ostalih glumaca u bunkeru. (Gle, da je nestala samo Shirley Diamond, ne bi trebalo biti Sherlock da se zaključi kome prvo pokucati na vrata.) Nema. Baj-baj. Popapala

maca. Sve, i radne diskove i pričuvne kopije, sve. Izbrisano virusom kojeg sam ja napisao, a Chuck Stone ubacio. Dva sata kasnije, satelitske postaje objavljuju proglas Islamske Nacije, koja preuzima odgovornost za kiberteroristički napad, jer se studio u svome remakeu “Poruke”, libijskog povijesnog spektakla iz kasnih 1970-ih, usudio prikazati lik Proroka. Pogledao sam film, vidi se njegova sjena i, na pola sekunde, nožni prsti u sandali. Još pola sata kasnije, moj portfolio dionica podebljao se dionicama rudnika dijamanata u Kongu. Sad samo moram paziti da tamo opet ne krene neki građanski rat. *** Velike bijele psine krstare kroz kelp, divovske alge izvijaju se pod valovima. Još jedan susret u AquaCityju. Bilo bi super rizično, da mediji pet dana nakon napada nisu objavili kako je Shirley Diamond preminula u snu u 148. godini. Ako je netko i posumnjao, malo što je više mogao učiniti. Sva odgovornost za modele na produkcijskoj je kući. Tako piše u ugovoru. A ja sam pogledao nekoliko njenih filmova. S njom, ne s 3D modelom. I Bože, kako je dobra znala biti! I zato me solidno presjeklo kad sam opet dobio kriptiranu poruku. Koji sad vrag? U istim smo avatarima kao i prvi put. Crnkinja sjedi i gleda morske lavove kako se naganjaju, igrajući opasnu igru s morskim psima što se svakog trenutka mogu zaletjeti iz mutne vode. Sjedam do nje. “Čemu ovo?” Osjećam se pomalo izigrano. Sve OK, plaćen sam i sve to, ali osjećam se pomalo izigrano. Rak je očito bila pričica za malu djecu, da me ulovi na sentiment. “Htjela sam vam zahvaliti. Sad sam slobodna.” “Gdje ste trenutno?” “Kampala. Sutra polijećem za Mars.” “A Shirley Diamond?” Naravno da je ne pitam za novo ime. “Mrtva je. To je prošlost. Mars je budućnost.” “I što ćete tamo?” Djevojka mi se nasmiješi. “Voljela sam glumiti. Kažu da na Marsu rade dobre filmove.” “Da”, mrmljam. “A sigurno ima i rudnika.” “Imate pravo”, nasmiješi se avatar. “Ako mi opet ustrebate.” Aleksandar Žiljak

manjoj mjeri mijenjati i pad napona na diodama. Kako je jakost struje I3 određena padom napona na tim diodama, i njene će promjene biti znatno manje nego prije kad je bila određena samo otpornikom R3. Stabilnija struja I3 znači i da će promjene struje Ic2 biti znatno manje nego prije, a zbog toga će i pad napona na Zener diodi D1 biti praktično konstantan. Rezultat bi trebala biti primjetno manja ovisnost izlaznog napona o promjenama ulaznog napona. Provjerimo to u praksi! Rezultati mjerenja prikazani su na slici 15. Zelena krivulja Uiz2 prikazuje rezultate mjereNaš prvi pokušaj preinake tranzistorskog naponskog stabilizatora, po uzoru koji smo uponja na stabilizatoru napravljenom prema shemi sa slike 14., dok plava krivulja 78L05 prikazuje znali analizom integriranog kruga 78L05, neslavrezultate referentnog mjerenja na integriranom no je propao. Ali naslutili smo da bi problem stabilizatoru. Karakteristike našeg stabilizatora mogao biti u struji I3, koja jako ovisi o promjegotovo su identične karakteristikama 78L05! I nama ulaznog napona. Veći dio struje I3 prolazi kroz T2 i referentnu diodu D1: kako je izlazni dalje je prisutan postupan porast izlaznog napona s porastom ulaznog napona, ali je to sada napon proporcionalan padu napona na diodi svedeno na prihvatljive vrijednosti. D1, a on ovisi o struji koja kroz tu diodu prolazi, Kako smo ovaj problem uspjeli uspješno rijeočigledno bi I3 trebalo učiniti stabilnijom. šiti, posvetimo se novom zadatku: ograničeRješenje je ponuđeno na slici 14. Otpornik nju izlazne struje. Ovu zaštitu možemo postići R3, koji je određivao jakost struje I3, zamijenili smo sa sklopom koji čine R3, R4, T3, D2 i D3 (na dodatkom jednog tranzistora i otpornika (“ljubislici 14. obojeno plavom bojom). Kod promjena časti” T4 i R5 na slici 14.). Zaštita radi na sljedeći način: ulaznog napona mijenjat će se struja koja prolazi • Dok je pad napona na otporniku R5 manji od diodama D2, D3 i otpornikom R4. Pritom će se u 0,6 V, tranzistor T4 će biti u zapiranju (neće voditi struju), pa će biti Ic4 = 0. U tom slučaju možemo smatrati kako T4 i R5 uopće nisu ugrađeni i sklop radi kako je prije opisano. • Kada izlazna struja poraste toliko da pad napona na R5 premaši 0,6 V, tranzistorom T4 će poteći struja Ic4. Sada će se I3 granati na tri grane Ib1, Ic2 i Ic4. • Ako izlazna struja nastavi rasti, rast će i pad napona na otporniku R5, a s njim i struja Ic4. Kada Ic4 poraste toliko da “proguta” gotovo svu struju I3, struje Ic2 i Ib1 smanjit će se toliko da sklop više Sl. 14. Modifikacija naponskog stabilizatora od koje očekujemo poboljšane karakneće moći stabilizirati izlazni teristike

ELEKTRONIKA

Kako radi naponski stabilizator [3]

Sl. 15. Ovisnost izlaznog napona stabilizatora sa slike 14. o njegovom ulaznom naponu

napon. Zbog toga će se izlazni napon početi smanjivati, a daljnji porast izlazne struje bit će zaustavljen. Maksimalna izlazna struja koju može dati stabilizator napona izrađen prema shemi na slici 14. može se približno odrediti pomoću formule:

Provjerimo mjerenjem, je li to zaista tako! Rezultati su prikazani na slici 16. Grafikon prikazuje kako izlazni napon počinje postupno opadati kad izlazna struja premaši 40 mA, dok struja kratkog spoja iznosi 57 mA. Uspješno smo napravili sklop za prekostrujnu zaštitu: izlazna struja neće biti veća od one koju tranzistor T1 može podnijeti. Zapravo, T1 podnosi i veće struje, sve do 100 mA. Ali, ne smijemo se zaletjeti! Kod izlazne struje od 100 mA, i uz ulazni napon od 10 V, disipacija snage na tranzi-

Sl. 16. Ovisnost izlaznog napona stabilizatora sa slike 14. o izlaznoj struji

storu T1 bi u slučaju kratkog spoja iznosila točno 1 W (0,1 A * 10 V = 1 W).To je dvostruko više od najveće dopuštene disipacije tranzistora BC548 i on bi se vrlo brzo pregrijao i zatim pregorio. Da se to ne bi dogodilo, struju kratkog spoja

ograničili smo na oko 50 mA, a samo mjerenje izvedeno je vrlo brzo (pojedina mjerenja pri snimanju krivulje na slici 16. trajala su tek sekundu ili dvije). Sjetimo se, kod integriranog kruga 78L05 postoji još jedan nivo zaštite, koji dodatno ograničuje izlaznu struju kada prijeti opasnost od pregrijavanja. Takvu je zaštitu kod integriranih krugova jednostavno ugraditi, jer se sve komponente nalaze na jednoj maloj pločici pa se toplina brzo prenosi s jedne komponente na drugu. Rezultat toga je da su sve komponente na pločici na istoj temperaturi. Radimo li neki sklop s “odvojenim” (diskretnim) komponentama takvu toplinsku ravnotežu nije moguće postići. Vrijeme koje je potrebno da bi se temperature ključnih komponenti izjednačile predugačko je, pa temperaturna zaštita ne bi pouzdano radila. Stoga moramo pribjeći drugoj vrsti zaštite. Kako smo maloprije pokazali, toplinska energija koja zagrijava naponski stabilizator proporcionalna je umnošku struje koja kroz njega teče i razlici napona između ulaznog i izlaznog priključka. To je razlog zbog kojega će se naponski stabilizator najviše zagrijavati kada je u kratkom spoju. Ideja je sljedeća: kada se izlazni priključci nađu u kratkom spoju, sklop treba smanjiti izlaznu struju na polovinu ili na trećinu maksimalne dozvoljene izlazne struje. Tako će u normalnim radnim okolnostima stabilizator moći dati maksimalnu struju za koju je projektiran, a kod preopterećenja i kratkog spoja struja će se smanjiti pa će se i sklop manje zagrijavati. Takva “pametna” prekostrujna zaštita na slici 17. obojena je ljubičasto. Dodano je naponsko djelilo s otpornicima R6 i R7, a baza tranzistora T4 spojena je na spojnu točku tih otpornika. Pad napona na R6, za vrijednosti kao na slici, iznosi U6 = 0,63 V. Kako je U6 suprotnog polariteta od pada napona na “prekostrujnom” otporniku R5, sada će zaštita proraditi tek kada U5 poraste preko 1,2 V. Zbog toga je otpor otpornika R5 udvostručen. Kada prekostrujna zaštita proradi, smanjit će se izlazni napon pa će i pad napona na otporniku R6 postati manji. Sada će za aktiviranje prekostrujne zaštite trebati manji pad napona na otporniku R5, pa će se izlazna struja smanjiti.

Na kraju, pogledajmo rješenje naponskog stabilizatora s integriranim krugom LM723. On se bitno razlikuje od 78L05 s kojim smo započeli ovu priču: dok 78L05, poput većine suvremenih naponskih stabilizatora, ima samo tri izvoda, kod LM723 potrebno je pospajati čak deset izvoda. Nadalje, 78L05 ostvaruje svoju osnovnu funkciju bez vanjskih komponenti (osim dva kondenzatora koja osiguravaju stabilan rad, slika 3.), dok LM723 treba nekoliko otpornika (R1, R2, R5-R8) koji određuju njegov način rada. Čemu onda koristiti LM723 kad na raspolaganju imamo veliki izbor puno praktičnijih integriranih Sl. 17. Modifikacija naponskog stabilizatora s “pametnom” prekostrujnom stabilizatora? zaštitom Odlučio sam završiti ovu seriju napisa baš s LM723, jer je on nasljednik prvog Zbog toga će izlazni napon još više opasti, a to integriranog naponskog stabilizatora, legendarće uzrokovati daljnje smanjenje izlazne struje... nog uA723. Prije 40-ak godina “alfa i omega” Slika 18. prikazuje ovisnost izlaznog napona o među stabilizatorima napona ni dan-danas nije struji, dobivenu mjerenjem na sklopu prema slici zaboravljen: na internetu ćete s lakoćom naći 17. Crveni dio krivulje pokazuje kako se naponski stotine shema s njim u glavnoj ulozi. To što stabilizator isključuje u slučaju preopterećenja. LM723 ima puno izvoda, nama će biti prednost Efekt smanjenja izlazne struje kod preoptere– tako su mu izvana dostupni priključci pojećenja najizraženiji je kada se dogodi kratki spoj dinih komponenti, pa ćemo ih moći povezati izlaznih priključaka. Primjećujemo kako je struja kako nam najbolje odgovara. Način povezivanja kratkog spoja približno jednaka polovini maksina shemi 19 vrlo je sličan stabilizatoru na slici malne struje koju sklop može dati. Koliki će taj 17. Oznake pojedinih elemenata u zagradama, omjer biti ovisi o padu napona na otporniku R6: poput (T1) ili (T4), pokazuju da te komponente što je on veći, struja kratkog spoja će biti manja. ili sklopovi unutar integriranog kruga LM723 Ipak, s tim ne treba pretjerati, jer isticanje odgovaraju istoimenim komponentama sa slike ovog efekta pogoršava neke druge karakteristike 17. Otpornici R1, R2 i R5-R7 imaju istu ulogu kao naponskog stabilizatora – kao i uvijek, najbolji prije. Jedini dodatak je promjenjivi otpornik R8, izbor je stvar kompromisa. kojim podešavamo referentni napon na pinu 5 na točno 3 V. Ovo je nužno, jer je napon referentnog izvora unutar LM723 za naše potrebe previsok: iznosi 7,15 V. Što smo dobili ako smo naponski stabilizator sa slike 17. realizirali s komponentama i sklopovima iz LM723? Dijelovi integriranog kruga LM723, označeni kao (T2), (T3) i (D1), zapravo su sklopovi koji nadomještaju istoimene komponente, ali imaju znatno bolje karakteristike. Zbog toga bi i karakteristike ovakvog stabilizatora Sl. 18. Ovisnost izlaznog napona stabilizatora sa slike 17. trebale biti znatno bolje nego kod stabilizatora o izlaznoj struji

NOVE KNJIGE

Arduino kroz jednostavne primjere Sl. 19. Naponski stabilizator s integriranim krugom LM723 (oznake se odnose na 14-pinsko, plastično kućište)

Paolo Zenzerović rođen je 1988. godine u Puli. Osnovnu i srednju Tehničku školu završio je u rodnom gradu nakon čega je pohađao studij elektrotehnike na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Zadnju godinu studija proveo je na Politehničkom fakultetu u Torinu te na Tehničkom fakultetu u Beču razvijajući diplomski rad. Magistrirao je u području automatike sa radom temeljenim na primjeni mikrokontrolera u edukaciji. Osnivač je i predsjednik Hrvatskog društva za edukacijsku tehnologiju.

Paolo Zenzerović

O autoru

ARDUINO

kroz jednostavne primjere

Više o autoru pogledajte na: www.paolozenzerovic.info.

Sl. 21. Ovisnost izlaznog napona stabilizatora s integriranim krugom LM723 o izlaznoj struji

sa slike 17. Provjerimo! Na slikama 20. i 21. prikazani su rezultati mjerenja; jesu li ispunili naša očekivanja? Mr. sc. Vladimir Mitrović

ARDUINO kroz jednostavne primjere

Sl. 20. Ovisnost izlaznog napona stabilizatora s integriranim krugom LM723 o izlaznoj struji

Hrvatska zajednica tehničke kulture izdala je novu knjigu o programiranju mikrokontrolera mladog autora Paola Zenzerovića, koja je izašla iz tiska sredinom siječnja 2015. Knjiga je namijenjena svima koji žele naučiti ponešto o elektronici, mikrokontrolerima i programiranju. Knjiga će vas kroz jednostavne primjere voditi korak po korak kroz to što su mikrokontroleri, kako rade, kako ih možemo programirati te što s njima sve možemo učiniti. Knjigu možete naručiti na adresi e-pošte: abc-tehnike@hztk.hr po cijeni od 70 kuna.

NOBELOVCI I IZUMI

Lavoslav Ružička i Vladimir Prelog - kemičari svjetskoga glasa U nizu Nobelovci i izumi objavljeno je 17 članaka, u kojima je prikazan doprinos samoga Alfreda Nobela i 30 nobelovaca u području prirodnih znanosti, čiji su neposredni izumi ili rad koji je imao za posljedicu izume, u mnogome promijenili svijet u ovih više od stotinu godina. Na kraju niza opisuje se rad jedine dvojice Hrvata koji su primili Nobelovu nagradu u području prirodnih znanosti. Lavoslav (Leopold) Ružička (Vukovar, 13. rujna 1888. – Mammern, Švicarska, 27. rujna 1976.), švicarski kemičar, rodom iz Hrvatske. Nobelovu nagradu za kemiju dobio je 1939. godine kao švicarski znanstvenik “za njegov rad na polimetilenima i višim terpenima”, koju je podijelio s Adolfom Butendandtom. Lavoslav je nakon gimnazije u Osijeku otišao na studij kemije na Visoku tehničku školu u Karlsruheu u Njemačkoj, gdje se osobito isticao u organskoj kemiji. Diplomski je rad radio kod uglednog profesora Hermanna Staudingera (Nobelova nagrada za kemiju 1953. godine), kod kojega je i doktorirao 1910. godine, te je otišao kao njegov asistent u Zürich. Ružička je proučavao prirodne spojeve, poglavito neke sastavnice dalmatinskoga buhača, te spoj terpen koji se rabio u pro izvodnji parfema. Uspostavio je suradnju s tvrtkom Haarman & Reimer iz Holzmindena u Lavoslav Ružička

Njemačkoj. Zbog svoga znanstvenoga rada na području prirodnih spojeva postao je 1918. godine izvanredni, a 1923. godine počasni profesor na znamenitom ETH-u (njem. Eidgenössische Technische Hochschule: Švicarska tehnička visoka škola) u Zürichu. Surađivao je s poznatim švicarskim proizvođačima parfema, što mu je donijelo i dobre prihode. Ipak, 1927. godine otišao je kao profesor organske kemije na Sveučilište Utrecht u Nizozemskoj. Po povratku u Zürich bio je profesor organske kemije na ETH-u, a njegov je laboratorij postao svjetski poznat po istraživanjima organskih spojeva i njihovoj sintezi, ponajprije sintezi spolnih hormona Lavoslav Ružička u svom laboratoriju androsterona testosterona. Umirovljen je 1957. godine, a švicarska kemijska industrija tada je poduprla ustanovu Ružičkine nagrade za istaknute mlade švicarske kemičare. Svoj je laboratorij nakon umirovljenja ostavio Vladimiru Prelogu, kojega je pomlađujući suradnike tijekom II. svjetskog rata, doveo iz Zagreba. Ružička je za svoj rad primio osam počasnih doktorata (među kojima i Sveučilišta u Zagrebu), te mnoga priznanja, među njima Nagradu Švicarskoga kemijskog društva (1918.), Medalju Industrijskoga društva iz Mulhousea (1935.), najveće švicarsko znanstveno priznanje Nagradu

Lavoslav Ružička kao profesor

Marcel-Benoist Švicarskoga kemijskog društva (1939.), Faradayevu medalju Engleskoga kemijskog društva (1958.) i dr., a u domovini je postao počasnim članom JAZU-a u Zagrebu (1940.). Ružička je 1940. godine proglašen počasnim građaninom Vukovara, a u njegovoj je rodnoj kući u Vukovaru bio 1977. uređen muzej, koji je uništen za vrijeme Domovinskoga rata, te je obnovljen 2007. Pri osnivanju 2005. godine veleučilište u Vukovaru nazvano je Veleučilištem Lavoslava Ružičke, u prostoru kojega je i Ružičkin spomenik.

u Pragu, gdje je diplomirao 1928. godine, a doktorirao 1929. U Zagreb se vratio 1934., gdje je kao docent na Tehničkom fakultetu predavao organsku kemiju. Još kao gimnazijalac u Osijeku, Prelog je 1922. godine objavio prvi Vladimir Prelog znanstveni rad u njemačkom znanstvenom časopisu Chemiker Zeitung. U Zagrebu je s nekoliko suradnika osnovao istraživački tim u tadašnjoj farmaceutskoj tvrtki Kaštel (današnjoj Plivi). Taj je tim radio na sintezi kemiterapeutika koji su do pojave antibiotika bili vrlo važni lijekovi, a potom osnova mnogih Plivinih lijekova. Članovi toga tima poslije su bili ugledni hrvatski kemičari. Na poziv nobelovca Lavoslava Ružičke, 1941. godine otišao je u njegov laboratorij u Zürich. Taj je put zbog tek započetoga rata bio dramatičan. Dokumente je dobio na temelju fiktivnoga pismenog poziva nobelovca Richarda Kuhna da u Heidelbergu u Njemačkoj održi niz predavanja. Na putu iz Zagreba za Heidelberg Prelog je u Zürichu sišao s vlaka. Uz rad i vođenje prvotno Ružičkina laboratorija, Prelog je od 1942. godine bio izvanredni, a od 1952. redoviti profesor organske kemije na ETH-u. Slijedio je vrlo bogat znanstveni rad na području organske kemije. Od 1959. godine švicarski je državljanin.

Rodna kuća Lavoslava Ružičke u Vukovaru

Vladimir Prelog (Sarajevo, 23. srpnja 1906. – Zürich, Švicarska, 7. siječnja 1998.), hrvatsko-švicarski kemičar. Nobelovu nagradu za kemiju dobio je 1975. godine “za proučavanje stereokemije organskih molekula i reakcija”, koju je podijelio s Johnom Warcupom Cornforthom. Prelog je gimnaziju polazio u Zagrebu i Osijeku, a studij kemije na Češkoj visokoj tehničkoj školi

Vladimir Prelog prima Nobelovu nagradu iz ruku švedskoga kralja

Prelog je za svoj rad primio počasne doktorate sveučilišta u Bruxellesu, Cambridgeu, Liverpoolu, Parizu, Manchesteru i Zagrebu te mnoga priznanja, među njima Nagradu Marcel Benoist, najuglednije znanstveno priznanje u Švicarskoj. Bio je član niza znanstvenih društava i akademija, među njima vanjski član Akademije znanosti u Parizu, član Kraljevskog društva u Londonu, Nacionalne akademije znanosti SAD-a te počasni član HAZU-a (1986.). Proglašen je počasnim građaninom Zagreba (1989.), Sarajeva (1992.) i Osijeka (1994.). Dobio je visoko hrvatsko odličje za znanost Red Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića (1996.). Nakon smrti, 1998. godine urna mu je položena u grobnicu HAZU-a na zagrebačkom Mirogoju.

Vladimir Prelog za radnim stolom, s kopijom Meštrovićeve skulpture Povijesti Hrvata

U Osijeku su u Perivoju hrvatskih velikana 2007. postavljene biste Josipa Jurja Strossmayera, Lavoslava Ružičke i Vladimira Preloga, na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu 2008. godine postavljena je Prelogova bista (rad kipara Ivana Antolčića), a spomenik mu je podignut i u Pragu 2008. Kemijska i geološka tehnička škola u Zagrebu preimenovana je 2005. godine u Prirodoslovnu školu Vladimira Preloga, a pjevački zbor hrvatskih kemičara, osnovan 1991. godine, naziva se Akademski zbor “Vladimir Prelog”. Nedavno je objavljena i knjiga: Miljenko Dumić; Krunoslav Kovačević, Ogledi o Vladimiru Prelogu. Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologija, Zagreb 2010. Dr. sc. Zvonimir Jakobović

SVIJET ROBOTIKE

Roboti za spašavanje Roboti spašavatelji (engl: rescue robots, disasters robots) imaju relativno kratku povijest. Poznat je čak i datum njihova uvođenja u primjenu. Dakle ne radi se o novim konstrukcijama robota, već o novoj primjeni postojećih robota, gdje se ukazuje na konkurentsku opravdanost (zbog gospodarske isplativosti, povećane sigurnosti ili operativne učinkovitosti). Za datum početka korištenja robota u zadacima pregledavanja područja zahvaćenog nesrećom i pronalaženja žrtava uzima se nesreća pri terorističkom rušenju Blizanaca, Svjetskog trgovačkog centra (WTC) u New Yorku, koja se dogodila 11. rujna 2001. Tada je na pretraživanje ruševina u potrazi za preživjelima i ostacima važnim za istragu, pored konvencionalnih snaga, Državni ured New Yorka za uzbunjivanje i upravljanje u kriznim situacijama pozvao i netom osnovani CRASAR (Center for Robot-Assisted Search and Rescue – Centar za pretraživanje uz asistenciju robota i spašavanje). Centar je osnovan 2. rujna 2001. i danas je važna ustanova opremljena najsuvremenijim robotima za potragu.

Simulacija na slici zorno prikazuje što se očekuje od robota za spašavanje, čak i na nešto nižim razinama razvoja robotičke tehnologije.

Koncept pretraživanja područja udesa robotima podrazumijeva integrirani sustav koji čine različiti zemaljski, zračni, vodni ili podvodni međusobno povezani sustavi.

11. rujna 2001. tu opremu nisu imali, pa su angažirani roboti tvrtki Foster-Miller i I Robot te sveučilišta u Južnoj Floridi. Naime CRASAR je osnovan netom prije nesreće, a na temelju rezultata nacionalnih sveučilišnih istraživanja koja su provođena za natjecanja robota koje je sponzorirao američki Savez za napredak umjetne inteligencije. Ta istraživanja provodila su se na simuliranim ruševinama. Ovo je bilo prvi put da se roboti koriste u stvarnim prilikama. Ekipe s robotima ostale su na području ruševina sve do 21. rujna 2001., kada su spasilačke aktivnosti proglašene sanacijskim jer je isključena mogućnost nalaženja preživjelih. Od 11. do 21. rujna roboti su korišteni u osam navrata. Namjenu se najtočnije može opisati kao tehničko pretraživanje u pokušaju da se pronađu kanali za preživljavanje u manje opasnim područjima koja se mogu brzo iskapati. CRASAR-om rukovodi Robin Murphy, jedna je od pionirki zagovora primjene robota u zadacima spašavanja u najrazličitijim situacijama: od spašavanja zatrpanih rudara, ronilaca iz potonule podmornice do otkrivanja žrtava u masovnim elementarnim katastrofama poput potresa, cunamija, urušavanja velikih zgrada itd. Oko uporabe robota spašavatelja bilo je u bliskoj prošlosti mnoštvo nedoumica i nejasnoća. Posebice se to odnosi na incident u nuklearnoj elektrani Fukushima izazvan cunamijem koji je pogodio istočnu obalu Japana. Japanci su u oštećeni reaktor elektrane poslali ljude koji su izašli kada su im radijacijski dozimetri signalizirali prekoračenje ozračenosti. Veće iznenađenje

za svijet bilo je saznanje da Japanci nisu imali robote koje bi poslali u Fukushimu, pa su pozvali Amerikance s njihovim robotima. Postoje vrlo snažni argumenti za korištenje robota pri nesrećama, katastrofama, prirodnim nepogodama ili drugim vrstama incidentnih situacija, no roboti za spašavanje pripadaju u grupu dosta kontroverzne opreme koja ima veliku budućnosti, ako je suditi po ulaganjima npr. SAD-a. U WTC-u roboti su pronašli desetak ostataka čime su potvrdili korisnost i uporabljivost. Ti prvi primjeri pokazali su istraživačima što bi trebalo učiniti da budu bolji.

Popis aktivnosti američkog Centra za pretraživanje uz asistenciju robota za spašavanje i robota koji su u njima korišteni u razdoblju od 2001. do 2014. 1. 2001. Svjetski trgovački centar: zemaljski teleoperatori 2. 2004. Uragan “Charley”: zemaljski teleoperatori 3. 2005. Odron blata “La Conchita”: zemaljski teleoperatori 4. 2005. Uragan “Katrina”: bespilotne letjelice i helikopteri 5. 2005. Uragan “Katrina”: operacije obnove – bespilotni helikopteri 6. 2005. Uragan “Wilma”: površinska vozila bez vozača 7. 2007. Urušavanja rudnika zlata “Midas”, Nevada: zemaljski teleoperatori 8. 2007. Urušavanje rudnika Crandall Canyon, Utah: zemaljski teleoperatori 9. 2007. Urušavanje Berkman Plaze II, Jacksonville, SAD: akcija spašavanja – površinska vozila bez vozača 10. 2 008. Berkman Plaza II urušavanje, istraživanje uzroka: kvadrokopteri, površinska vozila bez vozača 11. 2 008. Uragan Ike: pretraživanje nakon prolaska oluje: površinska vozila bez vozača 12. 2 009. Urušavanje Državnog arhiva u Kölnu, Njemačka: površinska vozila bez vozača 13. 2 009. Potres u L’Aquili, Italija: operacije obnove – bespilotni helikopteri 14. 2 011. Nesreća u nuklearnoj elektrani Fukushima Daiichi: bespilotne letjelice 15. 2 011. Veliki cunami u istočnom Japanu: operacije obnove – površinska vozila bez vozača, bespilotne letjelice i helikopteri 16. 2014. Blatni odron SR530: bespilotni helikopteri

Zastupnici primjene robota spašavatelja smatraju da ljudi spašavatelji nisu dovoljni u najmanju ruku zbog njihove ograničenosti u pristupu npr. radioaktivnim prostorima ili velikim dubinama. Navode se podaci da spašavanje jedne žrtve zahtijeva prosječno rad 10 spašavatelja u vremenu od 10 sati. Nadalje, pokazuje se da će žrtva biti prosječno spašena u prvih 48 sati nakon nesreće nakon čega većina žrtava umire. Korištenje robota smanjuje potrebno osoblje, a smanjuje i umor i moguće pogreške. I korištenje dresiranih pasa, nezamjenjivih kako po mobilnosti na ruševinama tako i po njihovom snažnom osjetilu njuha, ima svoja ograničenja u otkrivanju zatrpanih – primjerice u situacijama kada kiša ili poplava isperu mirise i učine pse nemoćnima, jer im njuh ograniče na radijus od svega trideset centimetara. Također, psi se ne mogu koristiti u prostorima bez zraka, zagađenim područjima i sl. Inicijative za korištenje robota u Hrvatskoj u akcijama ispitivanja i nadzora opasnih područja postojale su već 1994. u okviru projekta EOD-robota MUNGOS u MUP-u RH kada su razmatrana izvlačenja ranjenika u borbenim operacijama pod vatrom (posebice urbanima) korištenjem telerobota. Zabilježena su i dva slučaja izravnog uključivanja. Prvi je bio poziv u Institut “Ruđer Bošković” kada je zatražen angažman robota na izvlačenju zaglavljene šipke radioaktivnog materijala u ozračenom prostoru za radioaktivnu dezinfekciju. Angažman je izostao zbog rizika od otkazivanja elektronike koja nije bila zaštićena od zračenja jer se radilo o razvojnom prototipu. Drugi slučaj bio je u daljinskom nalaženju i manipuliranju opasnim sredstvima rasutima na ruševinama tijekom eksplozije vojnog skladišta u Dubokom jarku. Robot je uspješno testiran u nalaženju i manipuliranju armiranim “zvončićima”. Masovnija uporaba izostala je zbog toga što je postojao samo prototip. Jedna dosjetka koja dobro oslikava vizije i praktične pretenzije suvremene robotike kaže da će vam se, nakon što vas rani robot čuvar, dogoditi da se s vama bavi robot spašavatelj. Koliko god to izgledalo smiješno (ili pretenciozno), činjenice govore da se obje spomenute vrste robota sve intenzivnije razvijaju, pa i primjenju-

Prohodnost i mobilnost u izrazito neprohodnom području primarna je osobina robota za otkrivanje žrtava. Druga važna osobina je opremljenost robota senzorima sposobnim otkriti tragove života ispod ruševina. Testiranje robota provodi se na godišnjim natjecanjima gdje roboti rješavaju različite zadatke.

Spašavanje žrtava obuhvaća i njihov transport do mjesta zbrinjavanja po neprohodnom terenu. Ovakva mala vozila trebala bi olakšati takve poteškoće.

ju, te da postoji mnoštvo istraživačkih inačica koje se uvode u uporabu. Danas se uglavnom široko prihvaća mogućnost korištenja robota u poslovima pretraživanja unesrećenih područja i pronalaženja žrtava. Pritom se u pravilu misli na korištenje teleoperatora ili daljinski vođenih robota. Korištenje bilo kakve autonomije još uvijek je problematično. Najveći pomaci očekuju se u educiranju spasilačkih ekipa kako bi mogle koristiti robote i tako povećati svoju učinkovitost. Igor Ratković

POŠTANSKE MARKE

Doprinos pisanoj komunikaciji

Slika 1. Dubrovački glasnik iz XVI.st., prema zapisu u Putopisu N. de Nicolaia

Prijenos vijesti i robe vjerojatno je star koliko i ljudska civilizacija. Prve poštanske službe nastale su u Kini prije četiri tisuće godina. Prvi pisani dokument o postojanju glasničke službe na području današnje Hrvatske potječe iz vremena vladavine kralja Ladislava, odnosno 1091. godine. Glasnici Dubrovačke Republike, koji se spominju 1272. godine, organizacijom, funkcioniranjem i stoljetnim trajanjem nadmašili su nadaleko poznatu glasničku organizaciju Mletačke Republike u prenošenju europske korespodencije u Carigrad. Otkriće papira kao najsavršenijeg materijala za pisanje u Kini u II. stoljeću (u Europi se tek koristi od XII. stoljeća zbog kineske tajnosti proizvodnje), dodatno je potaknulo dopisivanje. Bila su to pretežito rukom pisana pisma kojima se izravno obraćalo uglavnom jednoj osobi, nedodirljiva za trećeg, u kojima se često obraćao um umu, a srce srcu. Jedno od prvih sačuvanih pisama važno za Hrvate je ono pape Ivana XVII. od 7. lipnja 879. godine hrvatskom knezu Branimiru, a nešto poslije i pismo upućeno svećenicima i cijelom hrvatskom narodu. Također, osvajanja novih teritorija imala su za posljedicu veću potrebu

za dopisivanjem, bilo da se radilo o uspješnom funkcioniranju vlasti i vojske ili zbog trgovačkih, kulturnih, sentimentalnih i drugih potreba. Izumom tiskarskog stroja 1453. godine umnožit će se tiskovine te time povećati pismenost i dopisivanje, što će se izravno odraziti na nastanak moderno organiziranih poštanskih službi u prvoj polovici XVI. stoljeća. One podrazumijevaju javnost usluga (prijenos pošiljaka dostupan svima), redovitost (poštohod ima određeni smjer i vrijeme kretanja), pouzdanost, ali i sigurnost (zna se organizator i financijer poštohoda). Poštarinu su, koja je nerijetko bila i preskupa, plaćali primatelji pošiljaka, a ovisila je o relaciji na koju se pismo šalje i o njegovoj težini. Relacijom se smatrala udaljenost između poštanskih ureda. U tu su se svrhu u poštama rabile karte poštanskih ruta u kojima su bile precizno navedene udaljenosti među gradovima. Za mjesta gdje nije bilo poštanskog ureda naplaćivala se “dodatna poštarina”. Vrlo često su primatelji, kada bi vidjeli tko šalje pismo, odbijali plaćati poštarinu, što bi stvaralo dodatne troškove poštanskim operatorima. Razvoj suvremenog društva, posebice nakon industrijske revolucije u prvoj polovici XIX. stoljeća, nastojao je skratiti fizičke udaljenosti među ljudima oblikovanjem sve savršeSlika 2. Među pisma slavnih ubra- nijih prometnojaju se i ona engleskog filozofa, tehničkih pomafizičara i matematičara Isaaca gala kao što je Newtona (1642.–1727.) izum željeznice i automobila, ali i telegrafa i telefona. U tome smislu i izum poštanske marke značajno je utjecao na porast dopisivanja, odnosno razvoj poštanskog prometa, vrlo važne gospodarske grane bez koje je nezamislivo današnje moderno društvo.

Važnost stalnog informiranja

Sredinom veljače 2015. u promet je puštena vrlo edukativna prigodna marka RH ”Dan broja 112”. Razlog tomu je podizanje svijesti građana

Slika 3. Izum tiskarskog stroja bio je velik korak u razvoju pisane komunikacije

Europske unije o jedinstvenom europskom broju za hitne službe 112, ali isto tako obilježavanje 10. obljetnice otkada je u Republici Hrvatskoj operativno uveden Sustav 112. Dan jedinstvenog europskog broja za hitne službe 112 ustanovljen je 11. veljače 2009. kada su predstavnici Europske komisije, Europskog parlamenta i Vijeća Europe potpisali tripartitnu deklaraciju. Marka je tiskana u tri puta većoj nakladi od uobičajenih prigodnih maraka RH. Izdana je u arku od dvadeset maraka, čija nominalna vrijednost od 6,50 kn odgovara poštarini za prioritetno pismo do 50 g u unutarnjem prometu. Motiv na marki prikazuje broj 112 koji se koristi kao europski broj za hitne službe. Pažljivim proučavanjem ove marke vidjet će se da su na njoj prikazana slova SOS koja predstavljaju znak za hitan poziv te različiti piktogrami koji simboliziraju razne događaje u kojima se koristi ovaj hitni broj (požar, poplava, prometna nezgoda, hitna liječnička pomoć, pomoć zračnim putem, opasnost na moru i dr.). Marka je posebice zanimljiva, jer je na broj 112 nanesena fosforescentna boja tako da marka nakon što apsorbira dnevnu svjetlost svijetli u mraku. Ova tehnika tiska prvi put je upotrijebljena na nekoj od maraka RH. O velikoj važnosti ove marke govori i podatak kako je promovirana u sklopu obilježavanja ”Dana jedinstvenog europskog broja 112 u Republici Hrvatskoj” u organizaciji Državne upraSlika 4. Podsjećanje i educiranje ve za zaštitu i stanovništva o jedinstvenom europspašavanje. skom broju za hitne službe 112

Sustav 112 ima niz prednosti kako za pozivatelja tako i za hitne službe: dostupnost broja 112 je 24 sata dnevno u svim državama članicama Europske unije, besplatni pozivi sa svih javnih telefonskih govornica, mobilnih ili fiksnih telefona; pozivatelj ne mora poznavati pojedinačne telefonske brojeve te strukovne i teritorijalne nadležnosti hitnih službi, što je posebna prednost za turiste ili pozivatelje u stresnoj situaciji; pozivom na broj 112 može se dobiti pomoć bilo koje hitne službe (policija, vatrogasci, hitna medicinska pomoć, gorska služba spašavanja ili druge službe); sustav 112 omogućuje lociranje pozivatelja na broj 112, prihvat hitnog poziva na stranim jezicima, pokretanje akcija traganja i spašavanja na moru ili kopnu, hitan prijevoz zrakom organa za transplantaciju, unesrećenog, timova za traganje i spašavanje, vatrogasaca te angažiranje udruga građana koje svojim sposobnostima pridonose sustavu zaštite i spašavanja (lovci, ronioci i drugi); štedi vrijeme, jer jedan poziv paralelno alarmira nekoliko službi. I nekolicina drugih država izdala je marke kojima se promovira telefonski broj za hitne slučajeve i važne centre koji pružaju pomoć ljudima (broj za hitne službe 000 – Australija 2010., Hrabri telefon – Hrvatska 2002., vatrogasci 115 – Angola 2004., Državna informativna služba – Šri Lanka 2011., zaštita od AIDS-a – Dominikanska Republika 2011.). Ivo Aščić

Slika 5. Čak i danas, u vremenu suvremenih komunikacija, u nekim manje razvijenim državama komuniciranje radioamaterskim vezama vrlo često jedino je sredstvo komunikacije, posebice u slučajevima prirodnih katastrofa. Marka sa slike izdana je 2000. godine povodom održavanja 3. svjetskog radioamaterskog prvenstva