ABC tehnike broj 584, travanj 2015. by Zoran Kušan

I Električna rasvjeta I I SF priča I I Mala škola fotografije I Izbor

I Mozgalice I Nove zamisli – ukrasi I I Projekt nebodera “Endless City” I I Kako nacrtati graf u Excelu I IP ioniri zrakoplovstva I

ISBN 1334-4374

Rubrike

Robotika

I Stigao je RoboBUBI!I Cijena 10 KNI; 1,32 EURI; 1,76 USD;I 2,52 BAM;I 150,57 RSD;I 80,84 MKD

Prilog

I Vrtne figure I

Broj 584 I Travanj / April 2015. I Godina LIX.

www.hztk.hr

ČASOPIS ZA MODELARSTVO I SAMOGRADNJU

MATEMATIČKE ZAGONETKE

Mozgalice Mozgalica 16 Stup u jezeru Ova mozgalica potječe od indijskog matematičara Mahavira iz 850. godine. U jezero zabijen je stup, tako da je osmina dužine zabijena u zemlju, sljedeća četvrtina prekrivena je muljem, zatim se trećina nalazi u vodi, a iznad vode viri sedam metara stupa. Kolika je duljina stupa? Vaš MIMAT

Mozgalica 15

Mozgalica 15. Rješenje Broj pijetlova, kokoši i pileta označimo s x, y, z. Tada vrijedi: x + y + z = 100, pomnožimo primjerke s cijenama: 5x + 3y + Z/3 = 100, izlučimo z iz prve jednadžbe: z = 100 - x - y i uvrstimo u drugu: 5x + 3y + (100 - x - y)/3 = 100, 15x + 9y + 100 – x - y = 300, 14x + 8y = 200, 8y = 200 – 14x, y = 25 - 7x/4 Kako je y prirodni, cijeli broj i mora biti djeljiv s 4, a ne smije biti tako velik da bude negativan, jednadžbu zadovoljava x = 4, 8, i 12. x = 0 ne zadovoljava jer je čovjek kupio i pijetlove i kokoši i pilad. Zato imamo tri rješenja: Vaš MIMAT Pijetlovi, x Kokoši, y Pilad, z 4 18 78 8 11 81 12 4 84

U OVOM BROJU Mozgalice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 Nove zamisli – ukrasi. . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Stalak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Vrtne figure… . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 Stigao je RoboBUBI!. . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 Model glisera dužine 920 mm. . . . . . . . . . . 12 Projekt nebodera “Endless City”. . . . . . . . . 14 Ford pripremio bicikle za. Svjetski mobilni kongres. . . . . . . . . . . . . . . 15 Sony najavio dolazak slušalica Morpheus za virtualnu stvarnost za 2016. godinu. . . . . . 15 Arena izgubljenih duša. . . . . . . . . . . . . . . . 16 Mala škola fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Pogled unatrag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 Analiza fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Programiranje mikrokontrolera (9). Asembler i DDRB. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Pioniri zrakoplovstva. . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 Arduino kroz. jednostavne primjere . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 Kako nacrtati graf u Excelu. . . . . . . . . . . . . 27 Električna rasvjeta (1). . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Kratak život pobjedničke “start-up”. robotičke tvrtke SCHAFT . . . . . . . . . . . . . . 32 Nacrt u prilogu: Model glisera dužine 920 mm Vrtne figure

Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke

telefon i faks (01) 48 48 762 i (01) 48 48 641;

kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002

www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr

Zagreb, Hrvatska/Croatia

“ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr

Uredništvo: Damir Čović, prof., Damir Gornik, dr. sc. Zvonimir Jakobović, Zoran

Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini (10 brojeva godišnje)

Kušan, Ivan Lučić, dipl. ing. Miljenko Ožura,

Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju

prof, Ivan Rajsz, prof., mr. Bojan Zvonarević

Žiro-račun: Hrvatska zajednica tehničke kul ture HR68 2360 0001 1015 5947 0

Glavni urednik: Zoran Kušan, ing. Priprema za tisak: Zoran Kušan, ing. Lektura i korektura: Morana Kovač Broj 8 (584), travanj 2015. Školska godina 2014./2015. Naslovna stranica: Sretan Uskrs! Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, P.p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska

Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagrebačka banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina uključena u cijeni (PDF na CD-u) Tisak i otprema: DENONA d.o.o., Getaldićeva 1, 10 000 Zagreb

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

SRETAN USKRS!

Nove zamisli – ukrasi Eto, stigao je i Uskrs. Izradite tradicionalne pisanice i prigodne ukrase u domu. Razgovarajte s djedovima i bakama o proslavama u vašem kraju. Uputite se u muzej ili knjižnicu, pa možda i tamo pronađete zanimljivosti i običaje. Dakako i vjeroučitelji mogu dati pokoji savjet. Uskrs je najveći kršćanski blagdan! Prethodi mu vrijeme korizme, a svetkovine započinju na Cvjetnu nedjelju ili Cvjetnicu, ove, 2015., godine 29. ožujka. Potom slijedi Veliki tjedan i u nedjelju 5. travnja je Uskrs. Našim ilustracijama donosimo neke nove zamisli kako da načinite ukrase. Materijal je uglavnom onaj koji ćete lako sakupiti – od

papira, ukrasnih vrpci, kulinarskih štapića, boja, ljepilo... Vjerujemo da ćete i sami tako lakše razraditi neku svoju zamisao. Predloženi detalji poslužit će i kao poklon. Radovi su namijenjeni cijeloj obitelji. Zamisli koje predlažemo sakupili smo listajući različite časopise koji se bave tom tematikom: Sabrina, Basteln mit Kinder, Bastel SPASS, Opitec, Familie & Co, Meine Bastelwelt, TIM i dr. Bilo bi nam zadovoljstvo da nam pošaljete svoje ovogodišnje radove. Rado ćemo ih objaviti. Želimo da načinite nešto novo i neobično. Sretan Uskrs!

Pisanica ima tradiciju darivanja i blagostanja. U nekim našim krajevima to su prava mala remek-djela ukrašavanja i bojanja. Postoje različite tehnike rada. Moguće je jaje ispuhati kroz rupice na tjemenima koje načinite oštrim čavlićem ili iglom pa ostaje lupina. Tako će biti sačuvana godinama, jer ne postoji mogućnost kvarenja. Rupice se zapune gipsom ili glinamolom. A prave pisanice izrađuju se nakon što se jaja skuhaju utvrdo i ohlade. Ukrasi se crtaju školskim perom na koje se stavi vosak koji se povremeno zagrijava na plamenu svijeće... Pisanica se uroni i ostavi u vodi u kojoj je iskuhana lupina luka od koje se dobiva nenametljiva smeđecrvena boja (za dobivanje prirodnih boja postoji čitav niz drugih mogućnosti). Vosak se obriše krpom, a da bi se pisanica sjajila, namaže se slaninom ili jestivim uljem. Dakako, ima i drugih tehnika. Malo se raspitajte kod prijatelja, da baš sve mi ne napišemo! Kupovne boje pripremajte prema uputi i u posudama koje vam nisu suviše drage, jer ih ponekad nije moguće oprati! Pisanice izložite na stalku ili pladnju koji ukrasite za te namjene. Pomodarstvo je bilo pokloniti pilića. Znajte da će narasti!

Malo mašte, kartona u boji, tkanine, i eto novih pisanica. Odaberite ljepilo koje će lijepiti na ljusku. Za crtanje, boje moraju biti postojane, da se ne brišu. Na tržištu se nude jaja i manja i veća od kokošjih, pa će i to biti zanimljivo u postavi.

Neobične su pisanice postavljene na kulinarski štapić. To su ispuhane ljuske te obojene i ukrašene različitim vrpcama. Postavljene su u kantice i lončiće koji su obojani u skladu s njima, a poslužit će za postavljanje drugih pisanica. Umetnuta je rafija, ali može biti i narezani papir ili ostatak vrpci.

Vrpcama i vezicama moguće je aranžirati različite ukrase. U različitim varijantama i materijala. Predlažemo ih stoga što se vješaju, pa je njihovo postavljanje lako i jednostavno, a poslije i spremanje. Valja paziti da su dijelovi dobro zalijepljeni i spojeni jer kasnija dorada kad već imate goste baš i nije prikladna. Naša tri rješenja neka budu izazov: od leptirića pa do pilića, “cofa” koji iziskuje dosta strpljenja.

Pjetlići ili kokotički izrađuju se od svakojakog materijala. Uvijek su zanimljivi. Ovo je primjer rada od papira nekadašnjeg omota te umetnutih detalja. Za noge je poslužila ukrasna vrpca. Rupice načinite šilom, kliještama za rupice ili probojcem. Pročitajte uputu o ljepilu! Rad mora biti uredan. A koliko ćete kokotića izraditi ovisi o strpljenju. Može biti poklon uz poštansku čestitku rodbini i prijateljima. Predviđeno je da se stavi na granu prvog proljetnog cvijeća. Dosjetka je i prišiveno puce, batun, gumb, dugme... što je svojevrsna vježba rada iglom i koncem!

Imajte svoju kutiju za uskršnje slastice. Izrađena je kao kocka od valovite ljepenke ili drugog čvršćeg kartona. U kutovima spoj je izveden ukrasnom vezicom ili užetom. Rupice su izrađene kako je već spomenuto. Ostalo načinite sami. Izračunajte kolika je površina kartona potrebna za željenu veličinu kutije, recimo 10 x 12 x 14 cm. Crtajte crtaćim priborom. Označite raspored rupica.

Stalak

ZA PISANICE

Izložite pisanice na stalku načinjenom od šperploče ili tanje daščice. Rad nije zahtjevan i dovoljno je imati rezbarski luk i pilicu te rezbarski stolić. Ujedno, ovo će biti vježba za piljenje otvora u ploči. Debljina šperploče odredit će

i širinu utora za sastavljanje dijelova. Crtež je nacrtan u mjerilu 1 : 2, dakle umanjeno. Za povećanje može poslužiti fotokopiranje ili jednostavno precrtajte konture uz pomoć kvadratne mreže koju sami ucrtajte i nacrtajte na mate-

Mjerilo 1 : 2

oslonac (nogica)

pladanj

tijelo

Šperploča debljine 4 mm Povećajte fotokopiranjem

STALAK ZA PISANICE

Obojite po želji

rijal. Jedva vidljivo. Crtajte olovkom da poslije možete nesmetano obrisati višak crta gumenim brisalom ili brusnim papirom fine gradacije. Prvo ispilite otvore. Svrdlom načinite provrt za ulaz pilice. Otpustite gornji vijak na luku i

odvojite pilicu. Kraj pilice provucite kroz provrt i ponovno zategnite vijak. Vodite brigu o veličinama da se materijal može nesmetano zakretati pri piljenju. Rez vodite tako da uvijek ostane materijala za eventualnu doradu brušenjem različitim gradacijama brusnih papira ili igličastim turpijama. Rad mora biti uredan! Dakako oblik možete razraditi i po želji kao i broj dosjeda za pisanice. Spojeve izvedite uredno kako biste izbjegli kitanje gornje površine. Lijepite bijelim “vodenim” ljepilom. Višak ljepila možete obrisati mokrom krpom. Obrusite i pripremite stalak za bojanje. Brusite što finijom gradacijom brusnog papira. Zatim ovlažite površine pa opet obrusite i tako dok se ne uklone sve vlati. Boje odaberite sami, i to one na bazi vode i ne suviše razrijeđene. Stalak može i poslije služiti za posluživanje kuhanih jaja. (o) Izvor: TIM, 96.

Vrtne figure… Ukrasite svoj vrt ili parkić drvenim karikiranim figurama koje smo nazvali Katica i Jurica. Po veličini su gotovo isti. Prilagođeno materijalu. Razlikuju se po izrazu lica te suknjom i hlačama. Proučite naše snimke i crteže da se uvjerite da je to jednostavan početnički rad u obradi drveta i pripreme za nešto zahtjevniji i složeniji daljnji posao. Ujedno ćete upoznati zahvate i stjecati vještinu rukovanjem električnim alatom poput brusilice, bušilice i ubodne pile i sl. te kako si pomoći stegama. U školskim uvjetima neophodan je stalni nadzor učitelja. Razradu prilagodite svojim mogućnostima i, dakako, oblicima. Svaki će majstor raditi drugačije, a možda i jednostavnije nego što su naši prijedlozi. Predlažemo da radite na masivnom stolu ili stolarskoj klupi. Poštujte sve mjere zaštite pri radu. Ovaj rad ipak zahtijeva dužnu pozornost i urednost. Materijal odaberite prema mogućnosti: jelovu ili smrekovu dasku bez špranja, većih kvrga i pukotina. Dobro će doći drveni ambalažni materijal. No ni nabavka u trgovini nije suvišan izdatak. Moguća je izrada i iz pločevine koja je otporna na vlagu ili je trebate dobro zaštititi bojom i lazurom.

NACRT U PRILOGU

Vrtne figure izrađene su iz jelovih, odnosno smrekovih dasaka debljine 20 mm. Karikiranog su izgleda stoga možete mijenjati detalje po volji. Visina je 1270 mm. Predviđena tegla sa središnjim promjerom oko 120 mm. Ustabiljeno od prevrtanja dvorišnom betonskom pločicom.

Osnovna ploča sastavljena je od tri daske širine po 100 mm. Moguće rabiti dijelove ambalaže. Poštovati proporcije tijela. Rad primjeren za upoznavanje zahvata i radnih postupaka električnim alatom. Radite na masivnom stolu ili stolarskoj klupi. Rabite stege. Poštujte mjere zaštite pri radu eketričnim alatom. U školskim uvjetima neophodan nadzor učitelja.

Crtež je prilagođen za izradu od daske širine 100 i debljine 20 mm. Sve mjere izražene su u milimetrima. I na crtežu koji je nacrtan u približnom mjerilu 1:10. Potrebno je dvostruko više dijelova, jer se izrađuju dvije figure: 3×2 tijelo (1250×100); 4 x stopala (280×100); 2×2 ruke (100×500); 2×2 obod šešira (200×100); 2×5 pokrov šešira – osmerostrana prizma (120×100); 2×2 spojne letve (230×100); 2× nos (15/30×70); 2× betonska dvorišna pločica 300×150, ljepilo, vijci, žica, boje, obujmice cijevi promjera 120 i vijak M10 s maticom i podložnim pločicama, prikladne tegle i, dakako, i drugi materijal ako se odlučite za preinake. Predlažemo da ojačate spoj nogu i stopala dodatnom kutnom letvicom ili L-profilom. Spojite vijcima… Sve će ovisiti i o načinu postavljanja te mogućeg micanja ili učvršćivanja figura u tlo. Figura mora odoljeti naletu vjetra! Alat je električni, no poslužit će i onaj stolarski, ali uz više truda i vremena. Svrdla odaberite prema provrtima i vijcima. Izvijač, kliješta, ključ… rašpa i brusni papiri različitih gradacija. Potrebni su kistovi. Ne žurite u radu! Izradu započnite crtanjem kvadratne mreže na papir koji služi za zamatanje – pakpapir. Stranica mreže je 50 mm. Rabite duže ravnalo i dovoljno dugu letvicu da mreža bude točna na svakom dijelu. Označite središnjicu i zacrtajte širinu letava – u našem slučaju 100 mm. Stolarskom olovkom ili kredom nacrtajte konture figure Jurice. A Katica će se razlikovati po suknji i drugim detaljima odjeće i lica. Za lijepljenje papira poslužit će vam autolakirerska, “piktraka” koja lijepi dobro, ali ne prejako. Daske na dužinu 1250 mm poredajte jednu do druge te ih stegnite stolarskim stegama. Prethodno ih obradite na željeni izgled. Spojite ih poprečnim spojnim letvama na udaljenosti prema crtežu. Za vijke prethodno svrdlom zabušite odgovarajuće provrte i uvrte. Dobro će biti da ih malo namažete

i ljepilom. Vijke rasporedite dijagonalno. Kako biste ih lakše privili, namažite ih voskom, parafinom ili sapunom. Odaberite dužinu oko 35 mm s upuštenom glavom. Upust načinite prikladnim razvrtačem koji se postavlja na svrdlo ili onim ručnim. Ponekad se upust načini svrdlom većeg promjera što iziskuje iskustvo. Iz papira izrežite mustru, uzorak ili šablonu figure. Ocrtajte na daske, sada već ploču. Pazite na točnost radi obrade glave jer nije predviđeno da se daske bočno lijepe. Ubodnom pilom izrežite konture. Također pilite dok je ploča stegama pričvršćena na radni stol, a “kako ne bi visjela u zraku” podmetnite prikladne komade materijala koji vam tog trena ne treba. Ispilite ruke i dijelove šešira, stopala. Zalijepite bočne dijelove glave te obod šešira i pokrova – osmerostrana prizma. Pročitajte uputu na ljepilu. Predlažemo da rabite bijelo “vodeno” stolarsko ljepilo. Veže, istina, dosta dugo i sporo pa su mogući i neki nepredviđeni zahvati. Višak ljepila odstranite mokrom krpom ili spužvom. Ljepilo nanosite kistom. Kod “cilindra” šešira pazite da se pri stezanju dijelovi ne poskliznu. Na radnu površinu postavite novine da se ne zaprlja. Doradite – ispilite obod šešira i oblikujte osmerokutni pokrov. Rabite plosnato dlijeto, rašpu i brusni papir različitih gradacija. Oprezno pri odmjeravanju udarca čekićem o dlijeto! Rašpom i brusnim papirom obradite sve oštre bridove. Obod vijcima pričvrstite za glavu te zalijepite oblikovani osmerokutni pokrov. Izbušite provrte za žicu kojom ćete povezati rameni zglob ruke i tijela. Rabite bakrenu žicu barem 2,5 mm². Sastav – žica mora biti uredno savijena i zavijena te obrušenog kraja kako se ne bi netko slučajno ozlijedio.

Stigao je RoboBUBI! RoboBUBI sučelje može se programirati iz FreeBASIC-a, a isto tako može ga se programirati programom AVR kao i ARDUINO, te mu je primjena osim u robotici moguća i u automatici. Osnovne karakteristike sučelja (Sl. 1.) su:

Boje odaberite po želji. Preporučamo one na bazi vode. Moguće ih je nabaviti u željenom obujmu… Budite strpljivi.

Pričvrstite stopala prema predloženom ili vašem rješenju. Neka spojni vijci budu nešto duži s obzirom na opterećenje i uzdužnu strukturu drveta. Već smo spomenuli ojačanja, učvršćenja i druge mogućnosti. Na našim ilustracijama prikazano je stabiliziranje pomoću betonske dvorišne pločice. Teglu ili drugu posudu za sadnicu odaberite prema obujmici. Izbušite provrt za prolazak vijka M 10. Pričvrstite obujmicu cijevi pomoću podložnih pločica i matice. Vlažnom spužvom ili krpom te brušenjem svih površina priredite figure za bojanje. Olovkom jedva vidljivo označite mjesta “susreta” boja. Odaberite boje na bazi vode. S njima je lakše raditi i poslije održavati i čistiti kistove i posudice. Jednu boju nanosite po svim površinama, kada se osuši krenite s drugom i tako strpljivo dok ne završite. Možda će slabo pokrivati pa je potrebno i drugo nanošenje. Prema želji odaberite boje. A možete i šešir zamijeniti drugim pokrivalom. Rad mora biti uredan! Malo prolistajte literaturu, upoznajte se s ergonomijom, naukom koja se bavi veličinama tijela i primjenom u svakodnevnom životu. Zanimljivo. Miljenko OŽURA, prof. savjetnik Ilustracije: Selbst 7/10.

• Mikrokontroler ATMEGA328P • USB-konektor (radi kao COM port) • konektor za vanjsko napajanje (9V) • ISP-konektor za programiranje (10 pin) • 8 izlaza (žaruljice) – 4 motora (do 600mA) • 7 ulaza (digitalnih) • konektor za I2C-proširenje • konektor za TX-RX-proširenje • dimenzije 80×65 mm Didacta uz RoboBUBI-ja daje potpunu programsku podršku i kvalitetne i jasne priručnike.

Sl. 1. Slika je preuzeta sa stranica:

FREE BASIC MALA ŠKOLA PROGRAMIRANJA

Sve što je potrebno za početak može se skinuti s njihove stranice. Materijali su napravljeni didaktički čime je tvrtka opravdala svoje ime te se mogu koristiti u školama. RoboBUBI je sučelje koje ima sjajnu budućnost u našim osnovnim i srednjim školama. Jedna velika prednost ovoga sučelja nad ostalim sličnim je da se na njega mogu direktno priključiti i snažnija trošila od LED-dioda. Nema problema da se na RoboBUBIja priključe i složeniji uređaji kao što su robotska ruka ili robotska kolica, općenito sve što se do sada koristilo u robotici od fischertechnika. Mene osobno ipak najviše veseli mogućnost programiranja raznih uređaja iz FreeBASICA preko USB porta, time se u svijet robotike mogu preko programiranja uključiti i djeca najmlađeg uzrasta. Njima je Didacta namijenila i posebno zanimljiv grafički program koji radi pod sustavom ANDROID na tabletima, obavezno ga pogledajte kad nabavite svojeg RoboBUBIja (cijena mu je oko 330 kn). Naredbe za otvaranje i zatvaranje pojedinačnih izlaza RoboBUBI-ja veoma su jednostavne, npr.: otvaranje izlaza 1: Print #1, “I11” zatvaranje izlaza 1: Print #1, “I10” otvaranje izlaza 2: Print #1, “I21” zatvaranje izlaza 2: Print #1, “I20” …….. itd… otvaranje izlaza 8: Print #1, “I81” zatvaranje izlaza 8: Print #1, “I80” Zanimljivo je da postoje i naredbe koje istovremeno otvaraju ili zatvaraju više izlaza ili ulaza odjednom što dodatno pojednostavljuje i olakšava programiranje iz FreeBasica, npr.: otvaranje izlaza 1,2,3,4: Print #1, “A11” zatvaranje izlaza 1,2,3,4: Print #1, “A10” otvaranje izlaza 5,6,7,8: Print #1, “B11” zatvaranje izlaza 5,6,7,8: Print #1, “B10” otvaranje izlaza 1,3,5,7: Print #1, “C11” zatvaranje izlaza 1,3,5,7: Print #1, “C10” otvaranje izlaza 2,4,6,8: Print #1, “D11” zatvaranje izlaza 2,4,6,8: Print #1, “D10” otvaranje svih izlaza: Print #1, “E11” zatvaranje svih izlaza: Print #1, “E10”

Za očitavanje podataka s ulaza (stanje senzora) potrebno je napisati jedan uvjet na početku programa koji se sastoji od svega nekoliko programskih linija: if LOC(1)> 0 then Line input #1,B ‘očitavanje podataka PORT #1 Print “B:”;B ‘prikaz očitanih podataka End if Očitani podatak s ulaza U1 imat će vrijednost: 001 Očitani podatak s ulaza U2 imat će vrijednost: 002 Očitani podatak s ulaza U3 imat će vrijednost: 004 Očitani podatak s ulaza U4 imat će vrijednost: 008 Očitani podatak s ulaza U5 imat će vrijednost: 016 Očitani podatak s ulaza U6 imat će vrijednost: 032 Očitani podatak s ulaza U7 imat će vrijednost: 064 Očitani podatak sa svih ulaza U0 imat će zbroj svih vrijednosti s ulaza koji imaju signal. Postoji i mogućnost čitanja analognih signala sa senzora An0 i An1. Očitana vrijednost s analognog ulaza sastoji se od broja 9 na početku te broja ulaza 0 ili 1 i očitane analogne vrijednosti, broja od 0 do 1023. Primjer, očitana vrijednost 159 s analognog ulaza 1 bit će napisana kao: 91159.

TREPTALO s jednom lampicom

Ovaj program zahtjeva da na RoboBUBIja priključite samo jednu lampicu (žaruljicu) na izlaz I1 i bateriju od 9 V (ili ispravljački sklop). Program će 10 puta uključiti i isključiti lampicu. Prije pisanja programa potrebno je na računalo instalirati USB-driver za FT232R 32BIT - CDM 2.08.30 WHQL Certified (može se skinuti sa stranica Didacte). Nakon instaliranja serijskog drivera, ako je sve u redu i ako program TREPTALO radi

kako treba ništa posebno ne treba poduzimati ili mijenjati. Ukoliko program ne radi onda je problem u broju com porta koji je potrebno pronaći na računalu preko Device Managera. Potom, kad ste očitali broj vašeg USB Serial Port (com xx), zamijenite u prvoj programskoj liniji broj com porta (16) s vašim očitanim: Open Com “COM16:38400,N,8,1,BIN,CD,CS,D S,RS” For Binary As #3 Ovim podešavanjem komunikacija između računala i RoboBUBI-ja je otvorena.

NACRT U PRILOGU

Model glisera dužine 920 mm

Programski kod za Treptalo:

Open Com “COM16:38400,N,8,1,BIN,CD,CS,D S,RS” For Binary As #3 dim y as integer Print “PALI – GASI jednu lampicu” for y=1 to 10 Print #3,”I11” Print “Izlazni kod: 11” Sleep 1000 Print #3,”I10” Print “Izlazni kod: 10” Sleep 500 next y Print “kraj” Sleep 500 Close #3 End

Sl. 2. RoboBUBI s I2C proširenjem

Za napredne osnovce i natjecatelje u robotici na RoboBUBI-ja može se priključiti I2C proširenje (Sl. 2.). Damir Čović, prof.

Prelistavajući modelarsku literaturu u nekoliko knjiga, pronašao sam nacrt glisera za brzinske utrke s velikim omjerom dužine i širine, ali nigdje nisam našao opis izrade ni fotografije za vrijeme izrade ni glisera na vodi. To je razlog zašto sam odlučio napraviti takav gliser za naše modelare, od kojeg se unaprijed očekuje da će s odgovarajućim motorom biti brz. Razlog tome je što su pramčani i krmeni val razmaknuti, pa ne dolazi do njihove interferencije, što smanjuje otpor u plovidbi. Ovaj razmak ovisi o brzini glisera i njegovoj formi. Proizvođači glisera i jahti koje viđamo na moru daju model plovila prije izrade na ispitivanje u odgovarajuću ustanovu. Kod nas je to Brodarski institut u Zagrebu, koji ima dugačak bazen za ispitivanje modela svih vrsta plovila, na mirnoj vodi i na valovima. Više se može vidjeti na www.hrbi.hr. Trup se izrađuje od ploče tvrdog stiropora koji u trgovini zovu stirodur. Njegova prednost u odnosu na običan stiropor je da ima fino zrnatu

Izrezivanje trupa termopilom

Gornji i donji dio trupa su izrezani

strukturu i može se lako rezati skalpelom i obrađivati brusnim papirom. Za rezanje sam koristio elektrootpornu žicu priključenu na električni trafo. Žicu sam dobio u tvrtki koja proizvodi stiropor te ga takvom žicom reže na potrebnu debljinu. Trafo sam dobio od prijatelja koji ima servis za industrijsku elektroniku i u svojoj radionici ima nekoliko takvih trafoa. Tvrtka Graupner prodaje komplet za rezanje elektrootpornom žicom (Thermosage, broj za narudžbu 844) po cijeni od 20 eura. Za rezanje treba imati pomoćnika koji će pridržavati pilu ili komad stirodura s druge strane. Korisno je napraviti nekoliko probnih rezova radi vježbe. Prvo se iz čitave ploče izreže komad širine 112 mm. Zatim se ovaj komad po visini reže na dva dijela debljine 40 mm (poz. 1) i 10 mm (poz. 2). U gornjem dijelu komada debljine 40 mm skalpelom se izreže otvor dimenzije 92×561. Sada se ovi dijelovi zalijepe ljepilom za drvo, ili nekim ljepilom za stiropor, i sve se ostavi sušiti preko noći. Slijedi rezanje pramčanih skošenja te izrada i lijepljenje bočnih peraja (3). Bočne peraje služe za održavanje smjera plovidbe i za zaštitu propelera i kormila prilikom plovidbe u plićaku. Peraje se rade iz špera debljine 3 mm od kutija za voće, koje se mogu naći na tržnici. Dva komada se zalijepe. Sitne neravnine i rupe od kopči zapune se

Sastavljanje dva komada špera od sanduka za voće

Vodilice na trupu za rezanje termopilom

mješavinom ljepila i fine piljevine. Na dno trupa zalijepi se komad špera ili furnira (4), na koji će se zalijepiti nosač akumulatora (5), nosač serva kormila (6) i servo za regulator smjera plovidbe (7). Po čitavom opsegu gornjeg dijela otvora trupa zalijepi se šper širine 15 mm (8) koji služi kao zaštita od ulaska vode u trup i kao okvir na koji se natakne kabina (9). Izgled kabine proizvoljan je i svatko je može napraviti po svojoj želji. Prozore sam napravio od tvrde folije za fascikle, koju se zalijepi s unutarnje strane kabine (10). Osovinu propelera (11), kardan (12) i propeler (13) treba kupiti gotove, na primjer iz proizvodnog programa tvrtke Graupner, čiji asortiman prodaje jedna naša tvrtka koja prodaje modelarski pribor: kardan s dva zgloba, broj za narudžbu (b. n.) 355, cijena 7 eura, osovina b. n. 1229, cijena 6 eura i propeler b. n. 2307.30, promjera 30 mm, s tri lista, cijena 2,5 eura. Akumulator ima kapacitet od 3,0 Ah, napon 6 V, b. n. 774, cijena 8 eura. Motor je SPEED 6V, b. n. 774, cijena 8 eura. Cijene su približne, bez provizije uvoznika. Za regulaciju rada elektromotora naprijed-stop-nazad ugradio sam mehanički i jeftini regler. Električni regleri jako su skupi. Nažalost

Lijepljenje vodobrana

Gotov gliser u “brodogradilištu”

INOVACIJE

Ugradnja: akumulator, motor, kardan, servo, regulator rada motora, prijamnik

nemam broj za narudžbu ovoga jeftinog reglera. Uz malo truda i razmišljanja može se napraviti obični mehanički regler. Na kontakte elektromotora treba zalemiti kondenzator kapaciteta 4,7 nF/50 V ili 47 nF/30 V. Ako se ne može nabaviti ovakav kondenzator, zadovoljit će bilo koji kondenzator iz neke radio-

upravljane igračke. Kondenzator služi za smanjenje smetnje prijamnika. Kabina (9) je izvedena kao poklopac koji nasjeda na okvir (8) na otvoru palube. Izrađena je iz špera 3 mm. Kormilo (14) se izrađuje iz dva komada špera u koje se umeće šipka fi 3 mm od žbice za bicikl. Ovu šipku treba provući u trup kroz mesiganu cjevčicu promjera 4 mm, čiji unutrašnji vrh mora biti iznad vodene linije. Prodore ove cjevčice i osovine propelera u trup treba dobro zalijepiti i premazati uljanom bojom. Prije bojanja i lijepljenja bočnih peraja trup treba oblijepiti tankim papirom. Tako nema opasnosti da će boja nagrizati stiropor. Za probu nanesite malo boje i malo razrjeđivača na komadić stiropora. Slijedi spajanje svih komponenti u trupu, probni rad i odlazak na jezero. Modelarima želimo puno zabave s ovim modelom. Bojan Zvonarević. mr. dipl. ing. brodogr.

Projekt nebodera “Endless City”

Osmislili su ga arhitekti iz tvrtke SURE Architecture i već je osvojio prvo mjesto na natjecanju za najbolji projekt nebodera. Njihov prijedlog, pod nazivom Endless City in Height, što bi u prijevodu značilo beskrajni grad u visinama, odmak je od tradicionalnog izgleda nebodera s katovima koji se nižu jedan na drugog. Ovaj inovativni dizajn sačinjavaju dva veća mosta koja su međusobno isprepletena s brojnim manjim mostovima i šetnicama, čime se dobiva puno prostora za pješačenje. Unutar šest čeličnih cijevi koje bi činile temelj za konstrukciju nebodera, provela bi se sva infrastruktura, odnosno većina električnih i vodovodnih instalacija. A oblikom i orijentacijom neboder bi bio prilagođen za što manju upotrebu umjetne rasvjete, kao i za što manju upotrebu sustava za hlađenje i ventilaciju.

INOVACIJE

Ford pripremio bicikle za Svjetski mobilni kongres Ford, američki proizvođač iako specijaliziran za proizvodnju automobila, predstavio je dva prototipa e-bicikala, koji kombiniraju pogon na baterije i na pedaliranje na Svjetskom mobilnom kongresu (MWC-Mobile World Congress) u Barceloni, Španjolska. Manji model, pod nazivom MoDe:Me, moguće je preklopiti i dovoljno je lagan i kompaktan dag a se može lako prenositi i u vozilima javnog prijevoza. Veći model Mo:De:Pro osmišljen je s namjenom za dostavne i poštanske službe. Oba mogu postići brzinu 40km/h i imaju mogućnost automatski se prebaciti na potpuno električni način rada ako registriraju da vozačevo srce preubrzano radi. Oba bicikla dolaze s probnom aplikacijom za pametne telefone. Tako npr., aplikacija za pametni telefon može pratiti put ukoliko se susrećemo i s više vrsta prijevoznih sredstava. Ako postoji kombinacija pješaka, vozača bicikala, automobila i vozila javnog prijevoza senzori će upozoriti vozača ako mu se neko vozilo nađe u slijepom kutu ili ako ga namjerava prestići. Fordov plan mobilnosti podržava predanost tvrtke inovacijama i temelji se na razvoju pametnijih prijevoznih sustava koji će učiniti putovanje bezbrižnijim i poboljšati kvalitetu života u užurbanim gradovima. Sandra Knežević

Sony najavio dolazak slušalica Morpheus za virtualnu stvarnost za 2016. godinu

Nova verzija Morpheusa s vrlo praktičnim pomičnim zaslonom i brojnim poboljšanjima za još stvarniji doživljaj virtualnog svijeta igara

Sony je najavio novi prototip slušalica za virtualnu stvarnost, kodnog imena Project Morpheus, koji je sve bliže svom konačnom izgledu i koji možemo očekivati 2016. godine. Prototip je predstavljen na konferenciji Game Developers u San Franciscu u ožujku 2015. Izgledom je vrlo sličan prvotnom prototipu, ali u tehničkom smislu poboljšan je kako bi omogućio korisnicima što bolji doživljaj. Prototip slušalica za virtualnu stvarnost koje developerima pomažu “lansirati” vas u igre na PlayStation®4 ima zaslon razlučivosti 1080p koji se stavlja na glavu, napredne senzore pokreta, PlayStation kameru, 3D-tehnologiju i kompatibilne su s kontrolerom DUALSHOCK 4.

“Ovaj prototip izgledom nalikuje prošlogodišnjem modelu, ali smo u suštini unijeli brojna poboljšanja”, rekao je Shushei Yoshida, predsjednik tvrtke Worldwide Studios za Sony Computer Entertainment. Usput je dodao da su vrlo blizu konačnom proizvodu. Neka od poboljšanja su zaslon veličine 5,7 inča, a doživljaje virtualne stvarnosti vrlo je teško razlučiti od stvarnog vremena.

Dizajn novog Sonyjevog prototipa omogućuje i da se slušalice odmaknu udesno od lica, tako da nema potrebe da ih skidate ako želite zaviriti u stvarni svijet. Zahvaljujući brojnim nadogradnjama, a uzimajući u obzir kvalitetu slike i osjećaja kretanja u virtualnoj stvarnosti, Morpheus omogućuje puno dugotrajnije igranje. Sandra Knežević

Arena izgubljenih duša Ovo nije dobro. Ovo nikako nije dobro. Djevojka leži preda mnom, krvava od glave do pete, u očima joj ludilo. Živa sam samo zato što nisam ljudsko biće. Ona je živa samo zato što nisam ljudsko biće. *** Kad je veza pukla, udavila se u stravičnim krikovima i neljudskim urlicima i krkljavim pozivima u pomoć, ni petnaest minuta nakon slijetanja u ruševine, naravno da su na matičnom brodu u orbiti smjesta krenuli organizirati spašavanje. Sve, odjeljenje vojske pod punom spremom, medicinsku ekipu, sve. Čuli su preko zvučnika – svi smo čuli, cijela je posada, užasnuta, slušala povijesno prvo slijetanje u grad C – kako se dogodilo nešto strašno i pretpostavili da je istraživačka grupa napadnuta. Ja sam, međutim, čula nešto drugo. Nešto što ksenoarheolozi neće čuti, neće razaznati, neće shvatiti otprve. Dvadeset i troje ljudi koji nisu napadnuti, već se međusobno mahnito ubijaju. Bez ikakva razuma. Samo se dave i mlate i kolju, noktima i zubima. Do zadnjega, dok preživljavanje ne postane sasvim nevjerojatno. Ali, ako je nešto nevjerojatno, ne znači i da je nemoguće. I zato se ipak treba spustiti. Samo, znam, spasilačka ekspedicija koju slažu zapovjednik Munson i akademik Lebed doživjet će istu sudbinu kao i oni koje bi trebali poći spašavati. “I što dakle predlažete, gospođice Noriko?” Zapovjednik Munson gleda me, bijesan što mu oduzimam dragocjeno vrijeme. A do njega se u

SF PRIČA

cijeloj ovoj zbunjenoj i prestravljenoj strci, u kojoj svi znadu da treba nešto poduzeti, ali nitko nije sasvim siguran što, kao tek treća tajnica arhive nisam probila baš nježno. I zato mi sa svake strane stoji po jedan vojnik. “Da idem samo ja.” Akademik Lebed zamišljeno gladi bradicu i promatra me. “A zašto mislite da ste vi učinkovitiji od ekipe koju sastavljamo? I kako se mislite zaštititi od”, akademik Lebed zastaje, “čega god da mislite da je nagnalo ljude dolje da se pobiju, kako tvrdite. I to još zaštićeni maskama za disanje.” Atmosfera je po svim analizama sasvim pogodna za disanje. Svejedno, Lebed je zahtijevao – jer planet ipak nije sasvim istražen – da istraživačka grupa nosi maske. Ako u atmosferi ima psihoaktivnih supstanci, možda nekih spora ili mikroorganizama koji nešto luče, ili halucinogenih plinova, oni ne bi smjeli utjecati na ljude pod maskama. “Za početak, ne treba mi maska. Baš nasuprot, samo bi me sputavala.” Lijevom rukom podižem svoju ljubičastu kosu, kažiprstom desne dodirujem točku iza desnog uha. Uz tiho zujanje, vlasište se diže, klizi unatrag i otkriva moje pravo ja. Čip u čeličnom oklopu lubanje. Davno sam naučila da prizor moje rastvorene čelične lubanje u većine ljudi izaziva nelagodu, kao da se boje da će njihove glave sljedeće doći na red za otvaranje. Ni Munson ni Lebed, a bogami ni dva vojnika iza mene, nisu iznimke. Smiješim im se zlobno, ne bez osjećaja nadmoći. Nasatavak na strani 35.

MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE Piše: Borislav Božić, prof.

STATIVI - drugi dio U prošlom broju opisao sam stative s tri noge /tripode/ i stative s jednom nogom / monopode/. U ovom broju bavit ćemo se malim /džepnim/ stativima i stativima za selfije. Zbog velike proizvodnje i kupovine malih kompaktnih digitalnih aparata, fotografska industrija proizvodi i male stative upravo za takve aparate. Oni su od velike pomoći kad su duge ekspozicije ili kad hoćemo snimiti sebe s porodicom ili prijateljima. Dakle, aparat montiramo na mali stativ koji, zbog njegove veličine, možemo postaviti na stol, klupu, prozor, ormarić ili bilo što drugo. Kod duge ekspozicije, prilikom stiskanja gumba za snimanje možemo zatresti aparat, on će se neznatno pokrenuti dok traje eksponiranje i u konačnici ćemo imati zamućenu snimku. Da ne bismo potresli aparat za okidanje, možemo koristiti opciju self-timer na aparatu. Kod korištenja ove opcije s odgođenim vremenom snimanja povoljnost je u tome da će se aparat, ako smo ga i neznatno potresli prilikom stiskanja gumba za okidanje, smiriti dok ne prođe desetak sekundi uobičajenog vremena odgađanja početka eksponiranja. Kad nam je aparat na stativu, a želimo i sebe snimiti u kadru, možemo koristiti i male daljinske okidače koji se manje više proizvode za sve aparate. A s obzirom na to da danas imamo sve više mobitela s izuzetno kvalitetnim kamerama i za njih se proizvode mali tronošci. Veliku popularnost imaju stativi pod nazivom octopus, a napravljeni su tako da su im nožice fleksibilne. Možemo ih držati kao klasični stativ, a možemo omotati oko nekog predmeta i tako dodatno osigurati stabilnost aparata prilikom snimanja. Ovaj stativ pokazao se vrlo korisnim i praktičnim i svakako valja u nj investirati i imati ga kao stalni dio opreme. Proizvodi se u nekoliko veličina, a imamo ih i dovoljno velikih i čvrstih za velike profesionalne aparate.

Nezaobilazni selfi danas je toliko prisutan i neizbježan pa je i fotografska industrija to prepoznala. Odmah je stavila na tržište posebne štapne stative za aparate i mobitele za snimanje selfija. Valja razlikovati današnji selfi od klasičnog autoportreta. Naime, klasični portret uglavnom podrazumijeva studijsko snimanje i neutralizaciju pozadine, a današnji se selfiji snimaju stalno, u svakom trenutku i moraju biti kontekstualizirani. Dakle, kod današnjih “autoportreta” - selfija važno je da se vidi gdje smo snimljeni, ambijent i okruženje u kojem se nalazimo. Tu fotografiju, snimku sebe uglavnom odmah objavljujemo na društvenim mrežama i šaljemo poruku našim obožavateljima i prijateljima gdje smo i s kim smo trenutno. I već sljedeći trenutak snimamo se ponovno i objavljujemo i pratimo s veseljem mnoštvo „lajkova“ koje dobivamo.

I na kraju evo praktičnog savjeta kako učvrstiti aparat bez stativa i snimati s dužim ekspozicijama, a ne potresti snimku.

Potrebno je malo volje i spretnosti kako bi se napravilo ovo korisno pomagalo. Na donji dio aparata, u navoj gdje se učvršćuje stativ, zavrnemo vijak s kukicom ili vijak s proširenom glavom /vijak mora odgovarati navoju 3/8“/ kako pokazuje naša slika lijevo. Na tu proširenu glavu vijka učvrstimo dvije omče od špage. Omče trebaju biti tako velike da nam aparat, kad stopalima stanemo na njih i zategnemo ih prema gore, treba dosegnuti položaj koji nam je najpogodniji za snimanje. Ovo jednostavno pomagalo može nam biti od velike koristi u zatvorenim prostorima gdje nema dovoljno svjetla pa nam je ekspozicija duža. Preporučujem da ga ponesete na putovanja kad sa sobom ne uzimate stativ zbog mnoštva druge putne prtljage. A ako nemate vijak s ovim posebnim navojem, onda sve ovo možete improvizirati samo s tankom špagom kako to pokazuje donja sličica lijevo.

POGLED UNATRAG APARATI VELIKOG FORMATA Klasični studijski aparati prilagođeni su za snimanje portreta. To znači da je objektiv bio mekocrtajući i nešto veće žarišne duljine od normalne. Aparati su koristili ploče različitih formata. U prošlom broju sam opisao odličnu ideju gospodina Disdéria o smanjenju formata na veličinu 6,5 x 10 cm, tj. carte-de-visit , a to je ujedno i značilo demokratizaciju portretne fotografije. No kad govorimo o reprezentativnom portretu i fotografskim atelijerima u kojima se on radi, prvenstveno mislim na vrijeme devetnaestog i velik dio dvadesetog stoljeća. Odlazak na portretiranje bila je svečanost, oblačila se posebna odjeća, uređivala frizura i cijelo raspoloženje bilo je svečarsko. Odlazili su pojedinci, zaljubljeni parovi pa i cijele obitelji na portretiranje. Snimano je na veliki format tako da se s lakoćom moglo retuširati. Portretirana osoba dobivala je nekoliko malih portreta i jedan ili dva veća. Manji se poklanjao dragim osobama, a veći je uokvirivan i krasio je dio stambenog ili poslovnog prostora.

Na slici iznad teksta vidimo model koji pozira, a glava mu je oslonjena na posebno oblikovan držač. Držač za glavu bio je redovni inventar fotografskih ateliera - sve do pojave fotografskog materijala s kraćim ekspozicijama. Zbog dugih ekspozicija model nije mogao držati glavu mirno i svako pomicanje glave činilo je fotografiju neoštrom. Da bi portretiranomu glava mirovala, služio je upravo ovakav držač.

Slika ispod prikazuje tipični izgled fotografskog ateliera iz 19. stoljeća. Najčešće je to bio prostor u potkrovlju, a upravo zbog obilnog i difuznog osvjetljenja koje je dolazilo kroz krovnu staklenu stjenku. Tu su kao stalni inventar bili: stolica, stolić, držači za glavu i kamera.

ANALIZA FOTOGRAFIJA AUTOPORTRET Autoportret - označava umjetnikov prikaz samoga sebe. /Može biti slika, crtež, skulptura ili fotografija./

Robert Cornelius Autoportret, 1839. godine

Kroz cijelu povijest čovječanstva čovjek je imao potrebu prikazati lik - portret drugog čovjeka. Interpretacijom drugog čovjeka, umjetnik je dijelom i sebe interpretirao. No, paralelno prikazujući druge ljude rado je i sebe portretirao. Radio je autoportret.

Pojavom fotografije autoportretiranje postalo je kudikamo učestalija pojava. Interesantno je to da je prvi autoportret u fotografiji napravljen već 1839. godine, dakle u godini rođenja fotografije. Napravio ga je Robert Cornelius iz Filadelfije. Na poleđini je napisao: “Prva svjetlosna slika ikad napravljena, 1839″.“ Ovaj portret je ujedno i jedna od prvih fotografija ljudskog lika, a danas se čuva u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu. Iako ima oštećenja, dragocjen je primjer portretne fotografije toga doba. Fotografija desno je autoportret francuskog fotografa Félixa Nadara koji je snimio sve važne ličnosti svoga doba. Bio je izvrstan portretista, a to se vidi i po ovom njegovu autoportretu - pažljivo odabrano osvjetljenje, položaj glave, ruku i cijelog tijela. Tošo Dabac Autoportret, 1933. godine

Félix Nadar Autoportret, oko1856. godine

Naš legendarni fotografski autor Tošo Dabac snimio je sebe u dobi od 26 godina. Položaj glave je skoro iz profila, a osvjetljenje je bočno i dolazi iz jednog izvora. Inače je pravilo kod snimanja portreta da se koriste četiri izvora svjetla, tj. OSP - osnovna svjetlosna pozicija. Autor poznaje pravila snimanja portreta, ali snimajući sebe odustaje od njih jer želi dati viziju sebe kako se on sam doživljava. Odstupa od pravila s razlogom i znalački koristi samo jedan izvor svjetla. Ovaj autoportret vjerojatno niti nije snimljen u studiju, već je lako moguće da je napravljen u sobi, a svjetlo dolazi kroz otvoren prozor. Zato i imamo usmjereno svjetlo s naglašenim kontrastom. Snažno osvijetljeni prednji dio lica naglašava liniju mladićeva profila. Karakter svjetla te blagi gornji rakurs odražava ozbiljnog 20 i pomalo zamišljenog mladića.

Programiranje mikrokontrolera (9) Asembler i DDRB ELEKTRONIKA

Najbolju usporedbu programskih jezika i onoga što oni nude najlakše je ostvariti programiranjem identičnih funkcionalnosti u jezicima koje upoznajemo. Moram priznati da sam iznimno zabrinut za razumijevanje tekstova koji slijede, ali bolji i jednostavniji način kompliciranog programiranja ne pronalazim. Arduino programer ne razumije što se nalazi u pozadini funkcija Arduino. AVR Studio c/c++ programer ne razumije što se nalazi u pozadini asemblera. Asembler programer ne razumije što je pozadina… Kako bismo shvatili sve navedene programere, a samim time i upoznali AVR arhitekturu, na mikrokontrolere moramo gledati iz više programskih jezika. Zbog specijalnih znakova c/c++ jezika ( { } [ ] < > * -> & | || && % ~ ^ << >> # ; : ““ ‘ ) odbojno je i ružno učiti njegovu sintaksu. Nakon dužeg vremena pisanja c/c++ sintakse, zagrade i specijalni znakovi neće predstavljati nikakav problem. Štoviše, bit će fenomenalan pokazatelj što počinje, gdje počinje, gdje završava, što radi, kako radi... Sintaksa asemblera jednostavnija je od c/c++ sintakse i upoznat ćemo je kroz primjere. U prošlom tekstu slikovito su objašnjeni registri AVR-a, njihova lokacija u adresnom prostoru SRAM-memorije te njihova suštinska svrha. Prvi registar koji upoznajemo sagledat ćemo na razini asembler programera, a nakon toga upustiti se u shvaćanje identičnog registra s gledišta razvojnog okruženja AVR Studio c/c++ te Arduino.

Stoga, zaboravimo na trenutak ostale programske jezike i poslušajmo kako zvuči: DDRB. Ako pokušate izgovoriti ime registra kao riječ vjerojatno će vam se jezik zaplesti negdje izme-

đu slova. Pokušajte ponovno, ali na sljedeći način: “Data Direction Register B”. Ne samo da možete izgovoriti njegovo puno ime nego možete shvatiti i njegovu svrhu: “Registar za upravljanje smjerom podataka porta B” (ulaz/ izlaz). Registar DDRB veličine je 1 bytea (8-bit), pa kao takav može upravljati isključivo s 8 fizičkih pinova mikrokontrolera (PB0 – PB7). Nemojte se iznenaditi što je gotovo sve u našem mikrokontroleru veličine 8 bita. ATmega2560 je 8-bitno računalo, pa su i njegovi registri veličine 8 bita.

Na slici je prikazana shema mikrokontolera i pinovi čijim smjerom upravlja registar DDRB. Kako mikrokontroler ATmega2560 ima puno više od 8 pinova postoji i više DDRx registara. Njihov naziv razlikuje se jedino u zadnjem slovu koji opisuje port: DDRA, DDRB, DDRC, DDRD, DDRE, DDRF, DDRG, DDRH, DDRJ, DDRK i DDRL. Nakon reseta AVR mikrokontrolera svi navedeni registri su 0x00, a svi pinovi mikrokontrolera

“ulazi”. Ova spoznaja govori nam važan detalj za upravljanje smjerom podataka: “Što želiš da bude izlaz, neka bude logički 1.” Za konfiguraciju ulaza i izlaza mikrokontrolera uvijek pristupamo

DDRx registrima držeći se navedenog pravila (0x00 = ULAZI, 0xFF = IZLAZI) . Najveći problem funkcije Arduino pinMode() i svih ostalih funkcija Arduino činjenica je da ste ograničeni na jednu arhitekturu, na razvojne ploče Arduino i Arduino IDE. Ako poznajete registar DDRB na AVR arhitekturi ne trebate se bojati registra TIRISA na PIC-u ili registra FIO0DIR na ARM-u. To što registri imaju drugačije nazive na različitim arhitekturama i što se njima nešto drugačije upravlja nije nesavladiv dugogodišnji problem. Nekoliko dana lutanja po dokumentaciji druge arhitekture bit će dovoljno za usvajanje novih imena registara i njihove svrhe. Kako je LE-dioda na razvojnoj ploči spojena na PB7, sljedeći primjer prikazuje kako asembler

programer na jednostavan način konfigurira izlaz korištenjem instrukcije SBI. Puni naziv instrukcije SBI je “Set Bit”, a ona postavlja jedan bit željenog registra u logički “1”. Potrebno je izvršiti samo jednu instrukciju kako bismo PB7 postavili kao izlaz mikrokontrolera. Ipak, asembler programer mora znati važno ograničenje instrukcije SBI: Maksimalna adresa

registra IO kojom instrukcija može upravljati je DEC 31 ili HEX 0x1F. Kako je instrukcija SBI 16 bita, samo 5 bita može se koristiti za adresu registra IO (0−31) i zbog toga nije moguće koristiti instrukciju za adresu veću od 0×1F. 3 bita u kombinaciji brojeva (0−7) koriste se za poziciju u registru

koju postavljamo u logički “1”, a 8 bita dio su operacijskog koda instrukcije (BIN 10011010). Ako zbrojimo sve bitove dobivamo rezultat 16 (5+3+8). Podsjetimo se: AVR CPU izvršava isključivo 16- ili 32-bitne instrukcije. Osim instrukcije SBI postoji i instrukcija CBI koja postavlja jedan bit registra IO u logički “0”. Obratite pozornost kako je jedina razlika između instrukcija CBI i SBI u prvih 8 bita operacijskog koda. Za CBI oni su 1001 1000, a za SBI 1001 1010. Razlika u samo jednom bitu operacijskog koda za AVR CPU znači izvršavanje posve druge instrukcije (SBI ili CBI). Prednost instrukcija CBI i SBI njihova je brzina upravljanja jednim bitom u

adresnom prostoru registara IO 0 – 31. Svi drugi načini sporiji su jer zahtijevaju više instrukcija. Za izvršavanje instrukcija CBI i SBI potrebno je 2 takta glavnog oscilatora. Ako MCU radi na 16 MHz možemo reći kako je za konfiguraciju izlaza porta PB7 potrebno 2 x 62,5 ns ili 125 ns (nanosekundi). Dobro je znati koliko traju instrukcije asemblera kako bismo imali bolji osjećaj kolike gluposti radimo kada koristimo “delay()”. Za vrijeme trajanja jedne naredbe višeg programskog jezika “DelayMs(1);” PB7 kao izlaz mikrokontrolera možemo konfigurirati 8000 puta. Portovima A, B, C, D, E, F, G i njihovim registrima DDRx moguće je pristupati instrukcijama SBI i CBI jer se nalaze u adresnom prostoru 0x00 – 0x14. Sve registre ATmega2560 MCU-a i njihove adrese možete pronaći u tehničkoj dokumentaciji pod naslovom “Register Summary”. Instrukcije SBI i CBI pogodne su za upravljanje jednim bitom u registru, a osim što su ograničene samo na prva 32 registra IO, nisu pogodne za upravljanje cijelim registrom, dakle 8 bita. Ako biste željeli svih 8 bita registra DDRB postaviti kao izlaz, morali biste izvršiti SBI 8 puta. Sljedeći primjer prikazuje postavljanje svih bitova registra DDRB korištenjem instrukcije SBI (DDRB = 0xFF).

U slučaju pristupanja svim bitovima jednog registra bolje je koristiti instrukcije IN i OUT. Primjer prikazuje način postavljanja svih 8 bita porta B kao izlaz (DDRB = 0xFF). Prilikom korištenja instrukcija IN i OUT važno je napomenuti kako je maksimalna adresa registara IO koju je moguće čitati i pisati 0x3F. Dakle, ovim instrukci-

jama moguće je pristupiti samo registrima IO u adresnom prostoru 0 – 63. Instrukcije IN i OUT nešto su kompliciranije od CBI i SBI, jer koriste radne registre AVR-a o kojima još nismo govorili. U arhitekturi AVR-a postoje 32 radna registra R0−R31, a trenutno ih nećemo detaljno opisivati. Upisati 0xFF u registar DDRB pomoću instrukcije OUT moguće je na način da se konstanta upiše u radni registar R16-R31 korištenjem instrukcije LDI, a nakon toga instrukcijom OUT vrijednost radnog registra pohrani na adresi registra DDRB. Kada na ovaj način pišemo po registru DDRB govorimo o sljedećoj proceduri: 1. Učitavam konstantan broj BIN 1111 1111 u radni registar R16 (LDI R16, 0xFF). 2. Spremam radni registar R16 na adresu DDRB registra (OUT DDRB, R16). Instrukcija OUT ima jedan znatan nedostatak u upravljanju jednim bitom: “OUT instrukcijom

mijenjamo svih 8 bita, ne jedan bit.” Ako želimo izmijeniti samo jedan bit, moramo znati stanje ostalih 7 bita kako bi ih zadržali identičnima. Sljedeći primjer prikazuje kako konfigurirati izlaz na portu PB7 korištenjem instrukcija IN i OUT. (Promjena samo jednog bita PB7). Upravljanje jednim bitom u jeziku c/c++ identično je upravljanju jednim bitom u asembleru korištenjem instrukcija IN, OUT, ORI i ANDI. Kako je ovo poglavlje nešto šire, problematikom zadnjeg primjera bavit ćemo se u sljedećem tekstu. Instrukcije ORI i ANDI logičke su operacije OR i AND između radnog registra i konstante. Podsjetimo se: “AND i OR logički su operatori čije smo tablice istine zbog potrebe digitalne elektronike naučili napamet, ali nikada nismo pronašli njihovu svrhu.” Sljedeći tekst posvetit ćemo logičkim operatorima “ILI” i “I” kako bismo razumjeli upravljanje jednim bitom, kako u asembleru tako i u svim višim programskim jezicima. Posljednji primjer na kratak način možemo opisati u 4 koraka: 1. Učitavamo registar DDRB u radni registar R16. 2. Izvršavamo operaciju ILI registra R16 s konstantom HEX 0x80, BIN 1000000. 3. Rezultat operacije pohranjen je u registru R16. 4. Spremam radni registar R16 na adresu DDRB registra. Zbog boljeg usvajanja asemblerskih instrukcija SBI i CBI dobro je pokušati upravljati registrom PORTB nakon što registar DDRB konfigurirate kao izlaz. Promjenom bitova registra PORTB izlaz mikrokontrolera postavljate na “0 V” ili “5 V”, pa je na ovaj način jednostavno shvatiti osnovni rad izlaza mikrokontrolera na razini asemblera. Za postavljanje izlaza PB7 i uključivanja LED-a potrebno je izvršiti samo instrukcije “SBI DDRB, 7” i “SBI PORTB, 7”. Josip Štivić

Pioniri zrakoplovstva Stalna težnja za većom pokretljivošću ljudi te prijenos vijesti i roba na druga mjesta, stari su koliko i ljudska civilizacija. Prvi oblici organiziranog prijenosa pošiljaka, ali i prvih letećih naprava – zmajeva, zabilježeni su u Kini prije nekoliko tisuća godina. Prvi pilotirani let upravljivoga zrakoplova, odnosno letjelice teže od zraka pokretane vlastitim pogonom (motor s unutarnjim izgaranjem), braće Wilbura i Orwillea Wrighta 17. prosinca 1903. otvorio je neslućene mogućnosti u razvoju zračnog prometa. O ovom prvom letu zrakoplovom te njegovim izumiteljima može se puno toga saznati s brojnih poštanskih maraka (npr. SAD 1928., 1949. i 2003., Cipar 1978., Urugvaj 1979., Izrael i Monako 2003.). Prvi let u Europi, Alberta Santosa Dumonta, zabilježen je na brazilskoj marki iz 2009. Iste godine Francuzi su izdali marku u spomen na Louisa Bléirota, čovjeka koji je prvi preletio Engleski kanal. Također, prvi let preko Atlanskog oceana Charlesa A. Lindbergha zabilježen je na marki 1977. godine (SAD), a povodom 50. obljetnice, odnosno prvi let preko Sredozemnoga mora – Rolanda Garrosa (marka Francuske 2013.). Prijenos pošiljaka na veće udaljenosti sve do 1911. godine obavljao se cestovnim, željezničkim i vodnim prijevoznim sredstvima. No stalni korisnički zahtjevi za povećanjem brzine i kvalitete prijenosa pošiljaka primorale su države, vlasnice velikih poštanskih korporacija, na korištenje zrakoplova, a sve kako bi pokazale velik tehnološki napredak i u poštanskom prometu. Prvi komer-

POŠTANSKE MARKE cijalni let za prijenos pošiljaka zabilježen je u Francuskoj 18. veljače 1911. godine kada je na relaciji od Allahabada do Naina prevezeno šest i pol tisuća pošiljaka. U spomen na taj događaj, Indijska je pošta 2011. godine izdala četiri marke. Prve marke s motivima zrakoplova pojavile su se odmah nakon početka korištenja zrakoplova u prijenosu pošiljaka, prije svega jer su uvedene nove tarife za zrakoplovni prijevoz. Isto tako poštanske uprave željele su “zračnim” markama promovirati nove i modernije, ali i brže načine prijenosa pošiljaka. Također, prve poštanske marke Republike Hrvatske (9. rujna 1991. Zračna pošta Zagreb–Dubrovnik, 9. listopada 1991. Zračna pošta Zagreb–Split, 20. studenoga 1991. Zračna pošta Zagreb–Pula te, nešto poslije, 14. veljače 1992. Zračna pošta Zagreb–Osijek) tiskane su povodom puštanja u promet zrakoplovnih linija za prijevoz pošte na području Republike Hrvatske. Čitava jedna povijest i razvoj zračnog prometa, vrlo važne prometne grane, prikazana je na brojnim poštanskim markama, nerijetko tiskanim u milijunskim nakladama. Ove marke izravno ili neizravno skreću pozornost na neprocjenjivo značenje ove prometne grane bez koje je današnje moderno društvo nezamislivo. Više od tisuću različitih motiva na temu zračnog prometa, prema podacima Svjetske udruge za razvoj filatelije (engl. World Association for the Development of Philately – akr. WADP), izdano je samo

Slika 2. Među pionire zrakoplovstva ubraSlika 1. Zračna pošta Zagreb–Dubrovnik prva je ja se i Ivan Bjelovučić, pilot hrvatskih poštanska marka RH korijena

Slika 3. 7. svjetsko prvenstvo u preciznom slijetanju paraglajderom 2013. na olimpijskoj planini Bjelašnici dodatno je promovirano poštanskom markom

Slika 4. Uporaba zrakoplova za hitne slučajeve uobičajena je pojava u svijetu

Slika 5. “Preokrenuti Jenny” jedna Slika 6. Godine 2010. Švicarci su je od skupljih maraka na filatelistič- obilježili 100 godina od korištenja kom tržištu zrako plova na području sporta i razonode

zadnjih desetak godina. Ovaj podatak nimalo ne začuđuje zna li se da su u vlasništvu 192 poštanska operatora pod okriljem Svjetske poštanske unije brojni zrakoplovi koji svakodnevno prevoze pošiljke. Samo DHL u vlasništvu Njemačke pošte posjeduje više od 420 zrakoplova. Istražujući i proučavajući marke s motivima zračnog prometa, sakupljači će, primjerice, više saznati o ulozi i značenju Organizacije međunarodnog civilnog zrakoplovstva (engl. International Civil Aviation Organization – akr. ICAO) – Šri Lanka, Monako i Island 2004. godine, Međunarodne udruge za zračni prijevoz (engl. International Air Transport Association – akr. IATA) – Japan 1959., Austrija 1965., Malezija 1995. ili Svjetske zrakoplovne federacije (Fédération Aéronautique Internationale – akr. FAI) – Srbija i Crna Gora te BiH 2006.

“Zračna” marka među najskupljima u svijetu

Prvi prijenos pošiljaka zrakoplovom u Americi počeo se primjenjivati 1918. godine između Washingtona, Philadelphije i New Yorka. Radi promidžbe ovog, do tada neviđenog prijenosa pošiljaka u Americi, Američka pošta (engl. United States Postal Service – akr. USPS) tiskala je poštansku marku namijenjenu za zračni prijenos pošiljaka. Poštarina je bila skoro osam puta skuplja od uobičajene. Motiv na marki je model zrakoplova tvrtke Curtiss Wright Jenny JN-4 iz 1915. godine. Do uvođenja u poštanski promet, ovaj tip zrakoplova uglavnom je bio namijenjen za obuku američkih i kanadskih pilota u I. svjetskom ratu. Priča oko ove prve “zračne” marke u Americi ne bi bila zanimljiva da se nije dogodila pogreška prilikom tiska (motiv zrakoplova okrenut za 180 stupnjeva). U to vrijeme, prilikom tiskanja mara-

ka, arci poštanskih maraka morali su prolaziti dva puta kroz tiskarski stroj. Jedan arak, koji se sastojao od sto maraka, okrenut je naopačke, a da to nitko u tiskari ili naknadno od poštanskih radnika nije primijetio. Ova pogreška na marki primijećena je tek kada je prodana, odnosno puštena u promet, ali kupac nije htio vratiti već kupljene marke. Ovom se markom ubrzo počelo trgovati, a sa svakom prodajom cijena joj je vrtoglavo rasla, tako da je 2005. godine na aukciji u New Yorku jedan primjerak marke “Preokrenuti Jenny” prodan za više od 500 tisuća američkih dolara, a četverac za skoro tri milijuna. Ovu vrijednu marku posjeduje i Američko filatelističko društvo (engl. American Philatelic Society) koje broji nekoliko desetaka tisuća članova iz više od 110 zemalja svijeta.

Hrvatski korijeni

Sredinom travnja prošle godine puštene su u promet četiri prigodne poštanske marke Republike Hrvatske iz serije Znameniti Hrvati. Uz motive velikana Ivana Mažuranića, Ivana Gundulića i Dore Pejačević, na markama je objavljen i lik prvoga pilota južnoameričkoga kontinenta, časnika peruanske i francuske vojske te vojnoga pilota tijekom I. svjetskog rata, Ivana Bjelovučića. Ivan Bjelovučić (1889.–1949.), sin je pomorskoga kapetana iz Janjine na Pelješcu koji je 1885. došao u Peru gdje se oženio kćeri francuskoga konzula. Ivan (šp. Juan Bielovucic) rođen je u Limi, 1892. dolazi s obitelji u Dubrovnik, no ubrzo se s majkom i sestrom seli u Pariz. Nakon završene gimnazije pohađa zrakoplovnu školu braće Voisin i 1910. stječe diplomu pilota. U rujnu postiže svjetski rekord letom Pariz–Bordeaux

Arduino kroz jednostavne primjere ARDUINO

kroz jednostavne primjere

ARDUINO kroz jednostavne primjere

NOVE KNJIGE

Paolo Zenzerović

u etapama za 6 sati i 15 minuta. Nastupa kao prvi pilot na svečanome otvorenju zračne luke u Avordu kraj Bourgesa pred 40 tisuća ljudi. Godine 1911. odlazi u rodni grad gdje postaje prvi pilot Južne Amerike, a u Europu se vraća kao časnik i vojni predstavnik Perua u Francuskoj za zrakoplovstvo. U kolovozu 1912. na vojnome natjecanju pobjeđuje u brzinskome letu. Pariški dnevnik Le Matin, s nakladom od 1,2 milijuna primjeraka, iste ga godine proglašava najboljim francuskim pilotom. Jedan od svojih najvećih uspjeha Bjelovučić postiže u siječnju 1913. kad za 26 minuta prelijeće Alpe između Briguea i Domodossole i tako postaje prvi pilot u povijesti kojemu je to uspjelo. Francuskome ratnom zrakoplovstvu pristupa početkom Prvoga svjetskog rata kao časnik te se priključuje borbenoj eskadrili Les Cigognes (Rode) O autoru Paolo Zenzerović rođen je 1988. godine u Puli. Osnovnu i srednju Tehničku školu završio je u rod-su iz Dunkerquea. Za zasluge u ratu do dijeljena nom gradu nakon čega je pohađao studij elektrotehnike na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. i mu brojna vojna odlikovanja Perua, Francuske Zadnju godinu studija proveo je na Politehničkom fakultetu u Torinu te na Tehničkom fakultetu u Beču Belgije. razvijajući diplomski rad. Magistrirao je u području automatike sa radom temeljenim na primjeni miLik zrakoplovca Ivana Bjelovučića nije nepokrokontrolera u edukaciji. Osnivač je i predsjednik za edukacijsku tehnologiju. znanica filatelistima. Hrvatskog Dva društva je puta njemu u čast Više o autoru pogledajte na: www.paolozenzerovic.info. Peru izdao poštanske marke. Prvi je put to bilo 1937. povodom održavanja Međunarodne konferencije za zračnu tehniku, a marka prikazuje prvi zrakoplovni let iznad Lime. Druga je marka s likom Ivana Bjelovučića izdana 2011. u spomen na stotu obljetnicu prvoga leta u Peruu. Tema koja se bavi tim markama u Hrvatskoj poznata je pod imenom Croatica. Podrazumijeva skupljanje (i proučavanje) stranih poštanskih maraka koje na bilo koji način dočaravaju nešto u svezi s Hrvatskom ili Hrvatima. Izdavanjem marke s Bjelovučićem šira će se javnost upoznati s hrvatskim korijenima jednoga od pionira zrakoplovstva te njegovim vojnim zaslugama tijekom I. svjetskoga rata. Iz toga razloga, interesna poduzeća, udruge i savezi iz područja zrakoplovstva kao što je članica HZTK-e, Hrvatski zrakoplovni savez, trebali bi poticati korištenje već postojećih “zrakoplovnih” maraka s motivima zrakoplovstva u poštanskom prometu budući da ta vrsta marketinga ne iziskuje dodatne troškove. Također, hrvatske “zrakoplovne” marke koje se više ne mogu koristiti za plaćanje poštanskih usluga (povučene iz prometa) idealne su kao reprezentativno sredstvo (npr., zračna pošta Zagreb– Dubrovnik, padobran Fausta Vrančića) i kao takve mogu se koristiti kao suveniri. Ivo Aščić

Hrvatska zajednica tehničke kulture izdala je novu knjigu o programiranju mikrokontrolera mladog autora Paola Zenzerovića, koja je izašla iz tiska sredinom siječnja 2015. Knjiga je namijenjena svima koji žele naučiti ponešto o elektronici, mikrokontrolerima i programiranju. Knjiga će vas kroz jednostavne primjere voditi korak po korak kroz to što su mikrokontroleri, kako rade, kako ih možemo programirati te što s njima sve možemo učiniti. Knjigu možete naručiti na adresi e-pošte: abc-tehnike@hztk.hr po cijeni od 70 kuna.

ELEKTRONIKA

Kako nacrtati graf u Excelu Ako ste pratili našu seriju o integriranom krugu 78L05, sigurno ste uočili 10-ak grafikona na kojima smo prikazali rezultate mjerenja na sagrađenim sklopovima. Grafički prikazi, grafiko-

ni ili, još kraće, grafovi, često se susreću u tehničkoj literaturi, gdje vizualno predočuju nizove numeričkih podataka. Takav jedan vizualni prikaz sigurno je manje točan od numeričkog (npr., na slici ćete teško razlikovati vrijednosti 4,9 i 4,8), ali zorno pokazuje međusobnu ovisnost podataka i trendove (rastu li vrijednosti ili padaju). U ovom ću članku pokazati kako jednostavno nacrtati graf u Microsoftovom Excelu. Excel tablice namijenjene su obradi numeričkih podataka, pa nas ne začuđuje kako je u njih ugrađen moćan alat za njihov grafički prikaz. Taj alat, ChartTools, poznaje različite vrste grafova i napravljen je tako da se željeni rezultat postiže uz što manji napor. Često je dovoljno popuniti tablicu podacima, odabrati je, kliknuti na vrstu grafa koji nam najbolje odgovara i – Excel će ga nacrtati. Međutim želimo li taj graf dotjerati “po svom”, tu znaju nastati problemi: Excel nudi toliko obilje različitih mogućnosti da se korisnik lako može “izgubiti”. Pokušajmo se osigurati da se tako nešto ne dogodi... Naš prvi zadak bit će nacrtati graf prema podacima upisanim u tablicu sa slike 1a. Tablični podaci rezultat su mjerenja, a mi želimo prikazati ovisnost izlaznog napona (stupac Uiz2) o izlaznoj struji (stupac Iiz). Kako bismo Excelu dali do znanja gdje se nalaze naši podaci, morat ćemo ta polja odabrati (slika 1b). Zatim ćemo odabrati alat za crtanje, slika 1c. On se nalazi u grupi Insert Charts, a tip grafikona koji najbolje odgovara našim potrebama zove se Scatter (raspršeni ili X-Y graf). Otvorit će se prozor, na slici 1d, iz kojeg odabiremo podvrstu ScatterwithSmoothLinesandMarkers i – Excel će nacrtati graf: rezultat vidimo na slici 1e. Iako i ovakav graf izgleda dobro, pokušat ćemo ga doraditi prema vlastitim zamislima. Prvo što možemo učiniti promjena je položaja i veličine prozora u kojem se graf nalazi. Ovo radimo na isti način kao da se radi o bilo kojem drugom prozoru u Windows okolini: • prozor “nosimo” mišem tako da ga uhvatimo za okvir (pokazivač miša poprima oblik četverostruke strelice), • prozoru mijenjamo oblik tako da mišem uhvatimo sredinu bilo koje stranice ili neki od vrhova prozora (pokazivač miša poprimi oblik

Slika 1. Osnovni koraci u crtanju grafa

Slika 2. Dotjerivanje grafa: naziv grafa i nazivi osi

dvostruke strelice) i povučemo u željenom smjeru. Kada radimo ove promjene, sadržaj prozora automatski se prilagođava novim dimenzijama i obliku prozora. Taj sadržaj sastoji se od nekoliko objekata: pored samog grafa, tu su još i legenda (komadić plave linije i oznaka Uiz2 u desnom dijelu prozora), naziv grafa (tekst Uiz2 gore u sredini), horizontalna i vertikalna os i njihovi nazivi (na slici 1e nazivi osi nisu upisani). Excel

Slika 3. Dotjerivanje grafa: vertikalne linije i modifikacija horizontalne osi

omogućuje precizno oblikovanje svakog od ovih objekata. Najprije ćemo ukloniti naziv grafa, jer nam nepotrebno zauzima prostor. Dovoljno je kliknuti na njega kako bismo ga odabrali, pri čemu će se oko naziva nacrtati pravokutnik (slika 2a). Nakon toga pritisnemo tipku Delete na tipkovnici i naziv grafa će se izbrisati, a sam graf će se proširiti kako bi ispunio oslobođeni dio prozora (slika 2b). Isti princip vrijedi i za modificiranje svih ostalih objekata: selektiramo neki objekt kliknuvši na njega, a zatim iz izbornika odabiremo željene naredbe. Ponekad je spretnije koristiti alatnu traku ChartTools - Layout (slika 2c). Traka će se otvoriti uvijek kada kliknemo na prozor u kojem se graf nalazi. Korištenjem alatne trake dodat ćemo nazive osi. • Za dodavanje naziva horizontalnoj osi, treba kliknuti na gumb AxisTitles, odabrati PrimaryHorizontalAxis Title i zatim Title BelowAxis. • Za dodavanje naziva vertikalnoj osi, treba kliknuti na gumb AxisTitles, odabrati PrimaryVerticalAxis Title i zatim Horizontal Title. Ispisat će se općeniti nazivi osi Axis Title, kao na slici 2d. Te nazive možemo po volji promijeniti tako da kliknemo na njih, obrišemo stari naziv i utipkamo novi. Na slici 2e, naziv vertikalne osi promijenjen je u “Uiz”, a naziv horizontalne osi je selektiran i čeka izmjenu. Tip grafa koji smo odabrali inicijalno iscrtava horizontalne linije. Kako bismo lakše i preciznije mogli očitati vrijednosti pojedinih točaka na grafu, zgodno je dodati i vertikalne linije. Za to je dovoljno kliknuti desnim gumbom miša na numeričke vrijednosti ispisane ispod horizontalne osi. Slika 3a pokazuje što će se tada dogoditi: oko numeričkih vrijednosti iscrtat će se pravokutnik, kojim Excel potvrđuje da je shvatio što želimo mijenjati, a istovremeno će se ispisati dva izbornika s popisom različitih naredbi. Odaberemo Add Major Gridlines (zaokruženo crvenim) i vertikalne linije pojavit će se na grafu (slika 3b). Numeričke vrijednosti ispod horizontalne osi ispisane su s previše decimalnih mjesta; ocjenjujemo da bi bilo dovoljno kada bi umjesto npr. “20,00” pisalo samo “20”. Ovo možemo korigira-

i crvena krivulja preklapaju, pa ne možemo procijeniti što se događa. Excel je automatski prilagodio raspone na horizontalnoj i vertikalnoj osi vrijednostima u tablici. Moramo mu reći da nam to za os y ne odgovara. Kliknut ćemo stoga desnim gumbom miša na vertikalnu os i iz padajućeg izbornika odabrati naredbu Format Axis (na slici zaokruženo crvenim). Otvorit će nam se

Slika 5. Podešavanje vertikalne osi Slika 4. Graf je trajno vezan s podacima iz tablice

ti odaberemo li naredbu Format Axis... u istom izborniku (zaokruženo plavim). Otvara se složeni upitnik (slika 3c) u kojem najprije odabiremo Number, a zatim u prozorčić Decimalplaces upisujemo “0”. Čim kliknemo na Close, dobit ćemo što smo željeli (slika 3d). A sad, najljepše od svega: graf koji smo nacrtali i dalje je vezan s podacima iz tablice na osnovu kojih smo ga nacrtali. Sve ove izmjene koje smo radili nisu narušile tu vezu. Ovo dokazuju ilustracije na slici 4.: crvenom bojom označen je podatak u tablici koji sam izmijenio i crvenom sam bojom obojio dio grafa na koji je ta izmjena imala utjecaj. Vertikalnu os možemo podešavati na sličan način, kako smo to učinili s horizontalnom osi. Slika 5a prikazuje graf koji je nacrtan na osnovu tablice s četiri stupca. Zbog toga na grafu postoje tri linije, a legenda slikovito pokazuje kojoj grupi podataka (tj. kojem stupcu tablice) pripada koja linija. Graf je nacrtan i oblikovan na isti način kao prethodni grafovi. Pretpostavimo da nas zbog nečega zanima samo uži raspon napona oko 5 V. Tu se plava

istoimeni upitnik (slika 5b), u kojem ćemo odabrati AxisOptions. Promijeniti moramo postavke za opcije Minimum i Maximum, koje je Excel inicijalno postavio na Auto. Ove ćemo opcije postaviti na Fixed i u prozorčiće upisati nama odgovarajuće vrijednosti “4,0” i “5,4”. Rezultat je prikazan na slici 5c: sada jasno vidimo kako je plava krivulja potpuno ravna, dok se crvena postupno spušta. Ako nas zelena krivulja uopće ne zanima, vrlo je lako ukloniti je: lijevim gumbom miša kliknemo na nju i pritisnemo tipku Delete na tipkovnici. Ovim smo člankom tek zavirili u Excelov alat za crtanje grafova − on ima puno, puno više mogućnosti. Slobodno klikajte i istražujte! Jednom kada ste nacrtali graf, možete ga tehnikom “kopiraj i zalijepi” (Copy + Paste) prenijeti u druge programe, poput Microsoft Worda ili Power Pointa. Graf je na isti način moguće prenijeti i u Paint ili neki drugi program za crtanje i tamo ga dodatno doraditi. Ovo je zgodno kada na graf želimo dodati neku oznaku (npr., strelicu koja pokazuje važnu točku grafa) ili ako želimo napraviti korekciju koju u Excelu nije moguće napraviti (ili ne znamo kako to učiniti). Mr. sc. Vladimir Mitrović

Električna rasvjeta (1) Električna rasvjeta danas je gotovo jedini način rasvjete prostora i osvjetljavanja predmeta. Sve druge rasvjete primjenjuju se samo iznimno i u neke posebne svrhe. Električnom rasvjetom čovjek je osvijetlio Zemlju do nezamislivih razmjera, olakšao si život, ali i ugrozio okoliš svjetlosnim zagađivanjem. Osnova su električne rasvjete električna svjetlila, od povije snih lučnica, preko žarulja i svjetlećih cijevi do najnovijih svjetlećih dioda. Stoga će se u nekoliko nastavaka opisati izumi, svojstva i primjene tih električnih svjetlila.

Osnovni pojmovi

Rasvjeta je naziv za postupke i za to potrebnu opremu kojom čovjek od davnina rasvjetljava okolni prostor i osvjetljava predmete oko sebe, boreći se protiv tame u doba i na mjestima nedostatka sunčeve svjetlosti. Prvotno se za to, nakon ovladavanja vatrom, stotinama tisuća godina rabio oganj, znatno duže nego sva druga umjetna svjetlila. Nakon toga rabili su se razni plamteći predmeti, kao što su luči, zublje, buktinje, baklje (prema njem. Fackel) i raznoliki oblici svijeća te gorivi plinovi i tekućine u uljnim, plinskim, acetilenskim i petrolejskim svjetiljkama. Sva ta plamteća, tzv. klasična svjetlila odašilju svjetlost pri burnoj oksidaciji, stoga trebaju kisik, većinom iz atmosferskoga zraka, te izgaraju uz dim i taloženje nekoga ostatka (pepela). Plamteća svjetlila za rasvjetu danas se rabe iznimno rijetko, samo u prekidu električne energetske mreže ili nedostatku prijenosnih električnih izvora. Rabe se samo u posebne svrhe, najčešće razne svijeće, za postizanje posebnog ugođaja na svečanim stolovima, adventskom vijencu, božićnoj jelci, na rođendanima i sl., te uz vjerske obrede i izražavanje poštivanja pokojnika. Električna rasvjeta naziv je za primjenu električnih svjetlosnih pojava u električnim svjetlilima. Rasvjeta je bila prva masovna i tržišna primjena elektriciteta krajem 19. st., tako da je gotovo jedno stoljeće svjetlo bila razgovorna inačica za električnu energiju, u izrekama “došlo

ELEKTRIČNA SVJETLILA

je svjetlo u naselje” za elektrifikaciju ili “nestalo je svjetla” za prekid napajanja dr. Električne svjetiljke, razgovorno električne lampe (prema grč. λαμπάς, lampas: zublja, luč, baklja; što je ušlo u mnoge jezike) ili električna rasvjetna tijela, cjelovite su naprave, koje osim svjetlila sadržavaju sav potreban električni, mehanički i optički pribor. To su ponajprije nosači, okviri, stalci i štitnici od vlage, potom električni vodovi, sjedišta svjetlila, sklopke i regulatori, prigušnice za svjetleće cijevi te svjetlosni reflektori, usmjerivači, raspršivači i sjenila. Svjetiljke su ponekad i umjetnički oblikovane, kada se nazivaju lusterima (prema fr. lustre: sjaj), plafonjerama (prema fr. plafond: strop), svjetlećim plohama i sl. Električne svjetiljke prema namjeni i primjeni mogu biti stalne (unutarnje i vanjske), pokretne (na raznim vozilima) ili prijenosne (džepne, ručne, naglavne i dr.). Posebne vrste svjetiljki služe za razne načine signaliziranja, od kojih su danas najviše u uporabi razna signalna svjetla na električnim i elektroničkim uređajima te tzv. pro-

Rasvjeta trga u Londonu 1881. godine električnom lučnicom u samim počecima električne rasvjete (onodobna ilustracija)

“Zvjezdani trenutak” električne rasvjete bila je velika Svjetska izložba u Chicagu 1893. godine koja je bila rasvijetljena Teslinim svjetiljkama

metni semafori za signaliziranje radi upravljanja u svim oblicima prometa (cestovnom, željezni čkom, brodskom i zrakoplovnom). Posebna svjetlila za osiguranje pomorskoga prometa su laterne (lat., svjetiljka), ferali (tal., svjetiljka) i pomorski svjetionici. Izvor električne energije može biti vanjski (kod većine stalnih svjetiljki), za što su potrebne tzv. električne instalacije (vodovi i ostali pribor), ili u samoj svjetiljci (u pokretnim i prijenosnim svjetiljkama) u obliku električnih baterija, akumulatora ili prijenosnih indukcijskih generatora. Električna svjetlila ili električni izvori svjetlosti uređaji su koji na osnovi neke električne svjetlosne pojave većinom samo djelomično pretvaraju električnu energiju u svjetlost, a uz nju u toplinu te blisko infracrveno i ultraljubičasto zračenje. Električne pojave u kojima nastaje svjetlost su: ‒ električno izbijanje, burno u obliku iskre između naelektriziranih tijela (u prirodi su to munje, a umjetno u električnim napravama i raznim električnim bljeskalicama) ili tinjavo u obliku trajnijega izbijanja između naelektriziranih tijela (u prirodi su to svjetleće kugle, svjetleći plamenčići na istaknutim predmetima, kao što su vrhovi zvonika, jarbola, stupova i sl., a umjet-

no se to primjenjuje u tzv. električnom luku i raznim svjetlećim cijevima), ‒ žarenje vodiča pri prolazu električne struje (što se primjenjuje u električnim žaruljama), ‒ rekombinacija elektrona i šupljina u poluvodičima (što se postiže u tzv. svjetlećim diodama), ‒ elektroluminiscencija (fosforescencija, fluorescencija i scintilacija) u električnim poljima ili potaknuta ionizirajućim zračenjem.

Važna su svojstva električnih svjetlila:

1. električna svojstva: ‒ radni napon (u voltima), ‒ snaga (u vatima) ili struja (u amperima), ‒ vrsta struje (istosmjerna ili izmjenična), 2. svjetlosna svojstva: ‒ energijska učinkovitost, kao omjer nastale svjetlosne snage i uložene električne snage; kako je to omjer istovrsnih veličina izražava se čistim brojem, obično u postocima ili razredima učinkovitosti (od A do G), ‒ svjetlosna učinkovitost, kao omjer nastaloga svjetlosnog toka (u lumenima) i uložene električne energije (u vatima), stoga se izražava u lumenima po vatu (lm/W), ‒ spektralni raspored nastale svjetlosti, pri čemu se obično izražava valna duljina svjetlosno-

SVIJET ROBOTIKE

Kratak život pobjedničke “start-up” robotičke tvrtke SCHAFT

Naši su gradovi uvođenjem električne rasvjete početkom 20. st. počeli poprimati današnji noćni izgled – zagrebački Gornji grad 1907. godine

ga maksimuma u nanometrima (nm) ili njegova temperatura boje u kelvinima (K). Za rasvjetu nam subjektivno najviše odgovaraju svjetlila koja odašilju tzv. bijelu svjetlost (4000 K), sličnu dnevnoj svjetlosti, ili toplu (bijelu) svjetlost (2700 K), sličnu svjetlosti ognja, odnosno plamtećih svjetlila. Takvu svjetlost doživljavamo kao prirodnu svjetlost. Sve ostale obojene svjetlosti doživljavamo kao umjetnu svjetlost, te takva svjetlila rabimo samo u iznim ne svrhe signalizacije, reklama, ukrasne rasvjete ili za postizanje posebnih svjetlosnih dojmova. 3. uporabna svojstva: - sjedišta svjetlila (oblik grla), - vrijeme zagrijavanja, točnije punog osvjetljavanja (u sekundama), - trajnost svjetlila ili radni vijek (u satima), - broj uključivanja i isključivanja (u tisućama). Od 1998. godine u zemljama EU-a, pa danas i u Hrvatskoj, na svjetlilima na tržištu obvezna je naljepnica s podacima o svojstvima svjetlila, uključujući razred učinkovitosti1. Dr. sc. Zvonimir Jakobović 1 Pravilnik o označavanju energetske učinkovitosti kućanskih uređaja. NN br. 133 od 9. studenoga 2005.

Događaji u nuklearnoj elektrani Fukushima-Daiichi i nesposobnost zemlje robota Japana da odgovori na očekivani način štiteći ljude potakla je na aktivnost najveću i najmoćniju istraživačko-razvojnu agenciju svijeta, američku DARPA-u. DARPA (Defense Advanced Research Projects Agency), poznata u neformalnim razgovorima kao “ludi znanstveni odjel Pentagona”, pokrenula je 2011. godine, prema procjeni mnogih stručnjaka, svoj najveći i najambiciozniji razvojno-istraživački robotički projekt čiji je cilj ubrzati razvoj robota koji će pomagati ljudima u nesrećama poput poplave, potresa, kemijske ili nuklearne nesreće. Pored ljudi koji su sanirali kvar u elektrani Fukushima, ubrzo su u ozračeno područje ušli i klasični roboti vozila. Gill Pratt, voditelj natjecanja Robotics Challenge kaže da ti roboti nisu mogli učiniti ništa osim promatrati. Suprotno tome, bili su potrebni roboti koji bi ušli u reaktor i “zatvoriti ventil”. Zbog toga je natjecanje DRC (DARPA Robotics Challenge) propisalo osam složenih zadataka tipičnih za intervenciju u industrijskoj nesreći, a koje bi trebali moći odraditi roboti. Zadacima se provjerava percepcija, vještina, izdržljivost. Svaki zadatak nosi četiri poena. Ako se zadatak izvrši, mjeri se i vrijeme izvedbe koja može trajati najduže 30 minuta. Natjecanje traje 33 mjeseca i odvija se u tri stupnja: VRV (Virtual Robotics Challenge), koji se održao u lipnju 2013. i bazirao se na virtualnim tvorevinama; u prosincu 2013. održano je pokusno natjecanje DRC Trials; završno natjecanje DRC Finals održat će se u lipnju 2015. Prvih osam timova s najviše poena na DRC Trialu nagrađeno

Vožnja automobila

Hodanje po ruševinama

Uklanjanje prepreka

Otvaranje vrata

je s milijun dolara kako bi se mogli pripremati za finale. Pobjednik je dobio 2 milijuna dolara. Pobjednik natjecanja DRC Trials bio je robot S-ONE japanske kompanije SCHAFT. Pobijedio je u četiri od osam zadataka. Kompaniju SCHAFT, samo nekoliko mjeseci prije natjecanja DRC Trials, kupio je Google. Odmah nakon kupovine uklonjene su sve informacije na web-stranici o kompaniji i robotu, a ljudi koji su razvili robota vrlo rezolutno nakon natjecanja izbjegavaju javnost. Javnost je postala radoznala želeći znati zašto Google kupuje najuspješnije robotičke tvrtke poput Boston Dynamicsa ili SCHAFTA i kako namjerava usklađivati njihov rad. To je postalo važno pitanje jer ukazuje na novi fenomen odnosa multinacionalnih kompanija i moćnih državnih institucija, kakva je DARPA, prema robotici i robotičkim tvrtkama. Google će najvjerojatnije povući SCHAFT-ovog robota sa završnog natjecanja DRC Final zbog toga što ne želi surađivati s vojnim organizacijama. Slučaj tvrtke SCHAFT kao case-study poučan je zbog uvida u brzinu promjena i skraćenje ciklusa od nastanka do nestanka uspješnih tvrtki na tržištu. SCHAFT je start-up tvrtka s izvorom u JSK Robotics Laboratory s tokijskog Sveučilišta gdje je legendarni japanski robotičar Hirochika Inoue načinio nekoliko pionirskih radova na području androida. Njega je naslijedio Masayuki Inaba čiji su učenici bili suosnivači kompanije SCHAFT,

Penjanje po stepenicama

Probijanje zida

Otvaranje ventila

Prikapčanje crijeva

Junichi Urata i Yuto Nakanishi. Oni su na humanoidnim robotima (projekt Kotaro) počeli raditi oko 2004. godine. DARPA je u pripremi natjecanja učinila veliki napor da natjecanje bude međunarodno (uspjeli su privući 100 natjecatelja), pa su pregovarali i s Japancima da uđu u natjecanje uz njihovu financijsku pomoć. Urata i Nakanishi odlučili su napraviti tim, ali su naišli na prepreku, jer Sveučilište u Tokiju ne može primati novac iz vojnih fondova. Zato su napustili Sveučilište i osnovali tvrtku SCHAFT Inc. Ključno područje njihova razvoja, koje je presudilo na natjecanju, bilo je na aktuatorima i oponašanju ljudskih mišića, kostiju i tetiva. Godine 2010. razvili su kompaktni tekućinom hlađeni motor i s kontrolerom koji je omogućavao razvijanje velike brzine i snage. Te motore isprobali su na dvonožnom stroju HRP3L - JSK (Urata’s Leg – Urata noga) koji je imao i važnu sposobnost oporavka od poremećaja, tj. bio je vrlo stabilan dvonožac koji nije padao ni nakon grubog odguravanja i udaranja nogama. Na kraju tog razvoja bio je robot S-ONE. O rezultatima autori su, dok su još mogli javno nastupati, napisali: “Veliki problem humanoidnih robota njihova je mala snaga. Najjači robot s električnim motorima može stvoriti samo jednu desetinu snage čovjeka. Naš robot može razviti snagu deset puta veću od najjačeg robota što znači da je po snazi jednak čovjeku. Tehnologija kojom to

Plavi japanski robot S-ONE pobijedio je u četiri od osam zadataka i skupio ukupno 27 bodova. Nije pobijedio u vožnji automobila i priključivanju crijeva na hidrant.

Ruke robota S-ONE koriste hlađenje tekućinom velike snage. Velika snaga omogućuje robotu brzo i pouzdano gibanje čime se rješava jedno od velikih ograničenja velikih humanoida.

na njima trenirao robot kako bi postigli veliku utreniranost. Na uvodnom natjecanju većina robota bazirala se na teleoperaciji. Na finalnom natjecanju DARPA će tražiti više autonomnosti jer želi na kraju imati robota koji se u ugroženom području kreće lakoćom čovjeka, koristi vozilo i alate za ljude. Posao obavljaju s najvećom mogućom autonomijom bez supervizije. Za završno natjecanje DARPA namjerava vrlo vjerno ponoviti uvjete koji su bili u nuklearnom reaktoru centrale Fukushima. Mnogi su mišljenja da su zadaci koji su postavljeni pred robote preteški te da bi uvjeti limitirane komunikacije i energije kao i ekstremno teški radni uvjeti mogli dovesti do toga da se na ispunjenje ciljeva čeka i više desetljeća.

Predstavnici tvrtke SCHAFT na dodjeli nagrada nakon natjecanja DRC Trails.

postižu tekućinom su hlađeni motori.” Vjeruje se da se sustav napajanja bazira na kondenzatorskim baterijama koje mogu vrlo brzo dati veliku struju. Za ruku robota SCHAFT je koristio gotovu prihvatnicu kanadske tvrtke Robotiq. Njihova adaptivna prihvatnica troši malo energije i bazira se na konceptu tzv. pasivnog prsta. Tim tvrtke SCHAFT izgradio je replike svih radnih stanica i

Gill Pratt priznaje da su zadaci teški, ali smatra da nisu neizvedivi. DARPA se bavi inovacijama, kaže on, a ne razvojem. Ona čeka da se pojavi određena tehnologija na razini koja ukazuje da je gotovo spremna za nešto veliko. Tada se poduzimaju usmjereni napori koji potiču razvoj da bi se došlo do cilja. Igor Ratković

Nastavak sa 16 stranice. Ono što nitko od njih ne zna jest da ja jesam nadmoćna. Ja nisam ljudsko biće. Ne više. Ne nakon što sam, prije podosta godina i još više svjetlosnih godina, u nekom od mojih prethodnih života, odbacila svoju ljudskost, prestala biti Kiki, ulična dostavljačica, da bih postala borac u Areni. Moje tijelo nije tijelo običnog androida, nekog radnog ili seks modela. Moje je tijelo laki borbeni model. Daleko od toga da bih u njemu stupila u Arenu i nadala se pobjedi, ali među ljudima sasvim dovoljno.

***

Pretpostavljamo da je u gradu C (još nismo došli do davanja imena, ne dok se ne dešifriraju pismo i jezik te davno propale civilizacije koju istražujemo) živjelo oko milijun i pol stanovnika. Na ovom je kontinentu grad C najveći. Na odličnom položaju, luka mu je u zaklonjenom zaljevu. Snimanja su nam čak i kroz šumu što okružuje grad pokazala trase cesta. Brojna mala sela šuma skoro da je progutala, ali sela znače poljoprivredu: zaleđe grada C bilo je plodno. Još nismo sigurni, ali moguće je da je grad C bio središte civilizacije. Prijestolnica carstva. Ili republike. Ili kakvo god već uređenje imali. U mreži širokih ulica i prostranih trgova jasno se ističu velebne zgrade, gotovo sigurno hramovi i palače. A malo izvan grada, okruženo gustom šumom, kružno amfiteatarsko zdanje, upušteno u brežuljak što se dizao iznad grada. Logično, profesor Lebed smatrao je da je to moralo biti kazalište. Ja sam pak, sa svojim iskustvom, naslućivala kako amfiteatrom nisu odjekivali stihovi kakve drevne komedije ili drame, već prije krici umirućih. Poraženih u borbama na život i smrt. A sada je, pomišljam dok slijećem do letjelice kojom se spustila istraživačka grupa, okružena krvavim tijelima, arena odnijela nove žrtve.

***

Sada svi znamo da se ipak trebalo spustiti. Stojim među tijelima razbacanim u visokoj travi. Krv posvuda. Maske zderane s iznakaženih lica. Rane nisu rane od oružja. Ni od zuba ni kandži kakve zvijeri. Nisu bježali. Ne, u jednom su se trenutku, dok su još istovarivali opremu u sanducima, bez ikakva razloga bacili jedni na druge i pobili se. Golim rukama. Prizor nije lijep. Munson i Lebed i ostali gore na brodu gledaju video koji im šaljem. Vlada muk. Muk gore i muk ovdje, u areni. Čujem kako neka

žena plače, netko drugi tiho je udaljava sa zapovjednog mosta. Ni ja ne znam što bih rekla. Tamo gdje sam se ja borila, u Areni, svi smo znali u što se upuštamo, svi smo to radili za novac. I svi smo bili tek svijesti presnimljene u čipove, zaštićeni oklopom naših borbenih tijela. Na kraju svake borbe netko bi završio doslovno u dijelovima. Ali krvi nije bilo, nitko nije ginuo, samo bi se poslije čip prebacio u novo tijelo. Mora da je ovako u ratu, pomišljam. Ne znam, klonila sam se ratova. Ali sada svi znamo da se ipak trebalo spustiti. Nevjerojatno je ipak postalo sigurno. Ekspedicija je imala dvadeset i tri člana. A mi ovdje pobrajamo dvadeset i dva tijela.

***

Else Lohner nema u letjelici kojom se ekspedicija spustila. Gledam naokolo, nije se baš imala gdje sakriti. Kamene klupe ne mogu je zakloniti od pogleda iz borilišta. Da nije već pobjegla u šumu što okružuje arenu? Onda će je biti teško naći. Pomišljam tražiti Munsona neka pošalje bespilotnu izviđačku letjelicu. Imamo ih tri, imaju IC-opremu i– A onda opažam urušeni ulaz u borilište, djelomično zaklonjen puzavicama. Naravno! Tuda su borci ulazili iz svojih svlačionica, skrivenih u dubini kamena, ispod gledališta. Prilazim, ima dovoljno mjesta da se djevojka može zavući u tamu. Možda je, kad je počeo pokolj, bila nešto dalje, dovoljno daleko da pobjegne, da se provuče među kamenje i pod zavjesu puzavica. Gledam u tamu, uzimam svjetiljku – Prije no što je stignem upaliti, Elsa izlijeće iz tame. Bezumno stvorenje, okrvavljeno, zderane maske, urliče poput kakve vještice dok mi prstima leti u oči. Ali moje tijelo nije ljudsko tijelo. Moji refleksi nisu ljudski refleksi. Ja sam borbeni android. Sljedećeg trenutka Elsa leži u travi, ošamućena odmjerenim udarcem, ruku sputanih plastičnim lisicama. Živa sam samo zato što nisam ljudsko biće. Inače bi me Elsa ubila, toliko je munjevit bio njen napad. A ludilo kojim je obuzeta daje joj nadljudsku snagu. Rastrgala bi me golim rukama. Kao što je, tako izgleda, pobila tko zna koliko svojih prijatelja i kolega čija tijela leže u travi. “Našla sam Elsu”, javljam Munsonu. I on je vidio što se dogodilo. “Pripremite sve za njen prijem.” “Još uvijek ne znamo što se dogodilo”, javlja se profesor Lebed.

“Poslije”, odvraća. “Prvo da nju zbrinemo.” A onda, baš kad hoću podići Elsu iz trave da je odvedem do broda – Podižu se svuda oko nas. Iz zemlje. Doslovno. Moglo bi ih se opisati kao slične ljudima, utoliko što imaju torzo, na njemu glavu i dugačke ruke i noge. Ali izobličena im lica nisu ljudska. A crne su im oči – četiri oka, dva velika, dva mala – vrtlozi čiste mržnje. Gledaju me, prozračni, poput sablasti, dok Munson i Lebed i još netko urlaju u mikrofone, njihove se zapovjedi da bježim stapaju u nešto nerazumljivo. Okružena sam duhovima, dižu se i dižu, neumrli mrtvi. Pobijeni. Pobijeđeni. Bulje u mene tim crnim očima, kao kakvi pauci nasađeni na humanoidna tijela. Znam što pokušavaju. Obuzeti me, kao što su obuzeli istraživačku grupu, natjerati me da ubijem Elsu, kad već ne mogu sputanu Elsu – što vrišti i baca se po travi kao da ima kakav napadaj i mlatara nogama, a u očima joj ubilačko bezumlje – natjerati da ubije mene. Ali ne uspijeva im, naravno. Kakva god bila njihova moć, ne djeluje na čip u čeličnoj lubanji. Elsa ostaje živa samo zato što nisam ljudsko biće.

A ja shvaćam. Zašto su od civilizacije, koju smo pošli proučavati, ostale samo prazne ruine. Gledam neumrle mrtve, zapljuskuju me valovi njihove mržnje, mržnje prema svemu što je živo, što kliče na tim tribinama i veseli se i dobacuje i smije se i orgija dok oni u borilištu ginu. Dok ih ubijaju. Dok život istječe iz njih u krvi, kakve god boje da im bila. A onda, jednoga dana, u ovoj areni, i u tko zna koliko još arena diljem carstva kojemu je grad C bio prijestolnica, ta se mržnja prelila s borilišta na tribine, i preko njih, u gradove, u sela, pokuljala je ulicama i trgovima, zavaljala se cestama i putovima, ostavljajući za sobom nebrojene mrtve. Znam što je publika u Areni. Ne jednom sam je gledala, ta znojna lica, iskolačene oči, nacerena usta, dok urlaju i kliču i uživaju u spektaklu borbe, u sudaru strojeva. I ne jednom sam zamišljala ta ista znojna lica na tribinama rimskih cirkusa, prije mnogo, mnogo tisućljeća, kad se još nisu borili strojevi. Kad su mrtvi bili ljudska bića. Naša je vrsta to nekako prerasla. Ova nije stigla. Strah i bijes i mržnja koju su sijali u svojim arenama urodila je žetvom smrti. Kako, ne znam. Koja je to sila koja se digla i uništila grad C i cijelu civilizaciju, ne znam. Sumnjam da će mi čak i akademik Lebed znati reći, on za koga mi se ponekad čini da nema toga u svemiru što on ne bi znao objasniti. Stojim tako okružena sablastima, stegnutih šaka, spremna na borbu, baš kao što sam stajala u Areni dok mi je masa, koju sam zapravo duboko u sebi mrzila, izvikivala ime. Ali sablasti su ipak samo sablasti, nemaju tijela da me napadnu, da me preplave i savladaju i rastrgnu. A na silu kojom vladaju, ja sam imuna. I stoga grabim Elsu, ono što je ostalo od nje, izbezumljenu ljušturu ljudskog bića za koju ne znam hoće li ikad doći sebi od ludila kojem je svjedočila, koje je činila, ne znajući što čini, i podižem je i nosim prema letjelici. Prolazim pored sablasti, njihova me mržnja želi raskomadati. Ali nemoćni su. Jer, ja već odavno nisam ljudsko biće. I sablasti to znaju. Zato me mrze još više. Ali ja im tu ne mogu pomoći. Ne još, ne dok ne nađem načina kako umiriti njihovu mržnju, kako im pomoći da nađu spokoj. Uguravam Elsu u letjelicu, ulazim i sama, zatvaram vrata. Moć sablasti kao da slabi, Elsa tone u tupost. A ja sjedam u pilotsko sjedište, palim motore i ostavljam za sobom arenu prokletih, arenu izgubljenih duša. Aleksandar Žiljak