ABC tehnike broj 585 by Zoran Kušan

I Električna rasvjeta I I SF priča I I Mala škola fotografije I Izbor

ISBN 1334-4374

Rubrike

I Mozgalice I Kuvanje safuna i luženje na staroverski način I I U Domu tehnike obilježen Arduino Day 2015. I I Vesela brojila (1) I I Povezivanje nacija I

Robotika

I Roboti i osjet okusa - umjetni jezikI Cijena 10 KNI; 1,32 EURI; 1,76 USD;I 2,52 BAM;I 150,57 RSD;I 80,84 MKD

Prilog

I Polica za kuhinju I

Broj 585 I Svibanj / May 2015. I Godina LIX.

www.hztk.hr

ČASOPIS ZA MODELARSTVO I SAMOGRADNJU

MATEMATIČKE ZAGONETKE

Mozgalice Mozgalica 17

Vrt i jabuke Matematičar Leonardo od Pise, zvan Fibonacci, poznat po svojem nizu, zadao je ovu vrtnu mozgalicu: Jedan vrt sa voćnjakom jabuke, ograđen je sa sedam zidova, sa sedam vrata, na kojima su sedam stražara. Berač je nabrao punu košaru jabuka. Kod prvih vrata mora za prolaz dati stražaru pola jabuka i još jednu. Kod drugih vrata mora opet dati pola jabuka i još jednu i tako dalje kod trećih, četvrtih i dalje do sedmih. Nakon izlaska berač ima samo jednu jabuku. Pitanje je koliko je jabuka berač ubrao? Vaš MIMAT

Mozgalica 16. Rješenje

Označimo dužinu stupa s x, pa pišemo jednadžbu: x/8 + x/4 + x/3 + 7 = x Množimo jednadžbu s 24: 3x + 6x + 8x + 148 = 24x 7x = 148 x = 24 metara Vaš MIMAT

U OVOM BROJU Mozgalice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 U Domu tehnike obilježen Arduino Day 2015..3 Kuvanje safuna i luženje na. staroverski način . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 Polica za kuhinju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Oblaci. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 RoboBUBI upravlja lampicama. . . . . . . . . . 12 Raznolikost kategorija u. aviomodelarstvu - I. dio . . . . . . . . . . . . . . . 14 Mala škola fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Pogled unatrag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 Analiza fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Izbjeglice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Programiranje mikrokontrolera (10). - AVR registri. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 Vesela brojila (1) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 Električna rasvjeta (2). . . . . . . . . . . . . . . . . 31 Što je fracking? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 Roboti i osjet okusa - umjetni jezik . . . . . . 34 Povezivanje nacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 Nastanak današnjeg sistema. mjernih jedinica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39 Ikein namještaj s mogućnošću bežičnog punjenja mobilnih uređaja. . . . . . . . . . . . . . 40 Nacrt u prilogu: Polica za kuhinju

Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke

telefon i faks (01) 48 48 762 i (01) 48 48 641;

kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002

www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr

Zagreb, Hrvatska/Croatia

“ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr

Uredništvo: Damir Čović, prof., Damir Gornik, dr. sc. Zvonimir Jakobović, Zoran

Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini (10 brojeva godišnje)

Kušan, Ivan Lučić, dipl. ing. Miljenko Ožura,

Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju

prof, Ivan Rajsz, prof., mr. Bojan Zvonarević

Žiro-račun: Hrvatska zajednica tehničke kul ture HR68 2360 0001 1015 5947 0

Glavni urednik: Zoran Kušan, ing. Priprema za tisak: Zoran Kušan, ing. Lektura i korektura: Morana Kovač Broj 9 (585), svibanj 2015. Školska godina 2014./2015. Naslovna stranica: Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, P.p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska

Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagrebačka banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina uključena u cijeni (PDF na CD-u) Tisak i otprema: DENONA d.o.o., Getaldićeva 1, 10 000 Zagreb

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

AUTOMATIKA

U Domu tehnike obilježen

Arduino Day 2015. U sklopu svjetskog dana razvojne platforme Arduino, #labOS hacklab – sekcija Informatičkog kluba Osijek, u suradnji sa ZTK Grada Osijeka i ZTK Osječko-baranjske županije održao je dan otvorenih vrata u subotu, 28. ožujka 2015. godine. Arduino je svjetski popularna, cijenom pristupačna razvojna platforma koja olakšava programiranje mikrokontrolera i samim time interakciju između računala i “stvarnog” svijeta. Osim održanih predavanja o platformi Arduino i 3D-printanju, svi prisutni imali su priliku vidjeti 3D-printer u akciji, opipati izložene printane objekte, upravljati projektima temeljenim na

platformi Arduino, vidjeti razne Linux embedded uređaje i razgovarati s članovima hacklaba o temama koje ih zanimaju. Neki od izloženih projekata arduino bili su: upravljanje trošilima preko android telefona i interneta, RGB-lampa kontrolirana preko websučelja, MIDI-glazbalo kontrolirano razinom svjetla, popularna igra Snake upogonjena na displayu Nokia 3310, set raznih senzora spojenih na arduino. Cilj je događanja bio popularizirati i demonstrirati platformu Arduino, prenijeti stečeno znanje prisutnim ljubiteljima tehnologije i svakako privući nove članove u klub koji ima dosta

toga za ponuditi svima zainteresiranima. U razdoblju od 9.00 do 19.00 sati, dvoranom je prošetalo dvjestotinjak posjetitelja, od kojih su mnogi pokazali svoj interes i znanje, a #labOS je dobio i nekoliko novih, nadamo se i stalnih članova! Još jednom pozivamo sve zainteresirane za članstvo u #labOS sekciji Informatičkog kluba Osijek da nam se jave: na facebook stranicu #labOS – otvoreni multimedijski laboratorij ili e-mailom: labos.hacklab@gmail.com Školarce od petog do osmog razreda zainteresirane za radionice Arduino koje održavamo u suradnji s CTK Osijek – ZTK Grada Osijeka, iako se bliži kraj školske godine, pozivamo da se jave: e-mailom: dom-tehnike@tehnika-osijek.hr ili dođu osobno (radionice se tijekom školske godine odvijaju subotom od 11.45 do 13.15 u kabinetu broj 1). ND

FOTO- ETNO RADIONICA

Kuvanje safuna i luženje na staroverski način 4

U organizaciji Fotokluba Valpovo, Zajednice tehničke kulture Valpovo – Belišće i HKUU Šokačko srce Zelčin, 14. ožujka 2015. godine, u Šokačkoj kući Miroslava Varžića - Baće, održana je foto-etnoradionica pod nazivom Kuvanje safuna i luženje na staroverski način. Osim brojnog članstava Fotokluba Valpovo, na radionici su sudjelovala djeca iz SOS Dječjeg sela Ladimirevci. Prvu radionicu Kuvanje safuna na staroverski način autentično je vodila i autohtonim govorom oplemenila, gospođa Mara Varžić iz Zelčina. Bila je to prigoda da se sudionici upoznaju s davnim običajima koji su se ugasili dolaskom novih tehnologija i istiskivanjem domaćih proizvoda iz dnevne uporabe. U kontekstu postupka tehnologije kuhanja sapuna koji je s pripremama trajao oko tri sata, gospođa Mara govorila je i o okolnostima tadašnjeg životnog razdoblja iz sredine 20. stoljeća. Naravno, sve je u cijelosti, od riječi do riječi, bilo u duhu i s naglaskom dijalekta šokačkog govora “belih sela”. Nakon kuhanja sapuna, kao rezultat kemijskog procesa, ostalo je podosta izdvojene guste lužnate tekućine – luga. Lug se iskoristio u dru-

goj pokaznoj radionici pod nazivom Luženje na staroverski način. Gospođa Mara pokazala je zanimljiv postupak odmašćivanja i izbjeljivanja radne nošnje i tkanih izradaka, iz razdoblja kad nije bilo sapuna, deterdženata, izbjeljivača i omekšivača u komercijalnoj prodaji. Nestankom starih obiteljskih iskonskih tehnologija, zauvijek su nestali običaji, jezik i nošnja onoga vremena. Na mlađima ostaje njegovanje tradicije starinskih zanata, običaja i govora svojih predaka. Neka se ne zaboravi! Ova je radionica jedan u nizu primjera Fotokluba Valpova i Zajednice tehničke kulture da u okviru programa tehničkih aktivnosti, kroz izvannastavni plan tehničke kulture, pokaznim radionicama obnove tradicionalne vještine starinskih tehnika i tehnologija te fotoaparatom zabilježe sve vrijedne prizore jedne iskonske tehnologije prošlog vremena. Uz svu zahvalnost domaćinima pokaznih radionica, recimo i kako je još jedno subotnje dopodne, uz brojne sudionike i druženje, korisno i plodonosno utrošeno na priče o jednom, ne tako davnom, prošlom vremenu i tehnologiji naših predaka. Pokazane i fotografski zabilježene radionice bile su prethodnica, ali i zalog današnje suvremene tehnike i tehnologije. Dragan Milec

Polica za kuhinju

NACRT U PRILOGU

Polica za kuhinju sastoji se od police s ogradom, dvije ladice te držača za papirnate ručnike. Višenamjenska polica može biti koristan ukras vaše kuhinje. Polica je čvrst uporabni predmet koji može biti dio kuhinjskog namještaja. lako na tržištu namještaja ima lijepih i funkcionalnih polica, ova će biti jedinstvena. Uz stečene vještine rada pomoću alata i strojeva, mladi je modelari mogu izraditi. Polica je izazovniji rad, iako na prvi pogled možda ne izgleda zahtjevno. Može se izraditi u većeg promjera, do 20 mm. Ograda će biti čvršća obliku jednostavnijeg projekta ili, kao na državi stabilnija s debljim štapićem. nom natjecanju uz pauze, tijekom sedam sati Izrada police opisana je detaljno na radnoj i rada. Sastoji se od devetnaest pozicija. Većina operacijskoj listi te uz sliku s obilježenim pozicijase pozicija može izraditi pomoću naljepnica na ma ne biste trebali imati problema pri izradi polikoje ćemo ispisati pozicije. ce. Nakon završnog brušenja policu bi bilo dobro Poneke je potrebno docrtati, a nekoliko je pozicija potreb- Tablica za policu no ocrtati na materijalu. 19. Dodatak pozadine Šperploča 2 300x91x3 Šperploča koju ćemo koristiti 18. Učvršćivač štapića Štapić za ražnjiće 10 8x <J4 za izradu debljine je od 3 do 17. Štapić za ogradu Štapić – meko drvo 5 60x010 6 mm. Šperploču od 6 mm, 16. Štap za ubruse Štap – drvo 1 344x022 potrebnu za izradu, dobio 15. Vanjski dio cvijeta Šperploča 2 70x70x6 sam spajanjem lijeplje14. Srednji dio cvijeta Šperploča 2 80x80x6 njem dvije ploče od 3 mm. 13. Unutarnji dio cvijeta Šperploča 2 90x90x6 Prilikom piljenja nije bilo 12. Dno ladice Šperploča 2 145x129x6 problema s debljom šper11. Stražnja strana ladice Šperploča 2 133x52x6 pločom, naravno potrebno je brzinu piljenja prilago10. Bočna strana ladice Šperploča 4 129x72x6 diti mogućnostima stroja. 9. Gornji i donji dio ograde Šperploča 1+1 300x20x6 Nekoliko se pozicija spaja 8. Pred. str. ladice ll. dio Šperploča 2 133x72x6 lijepljenjem, a za to nam je 7. Pred. str. ladice I. dio Šperploča 2 145x78x6 potrebna veća količina kva6. Pozadina police Šperploča 1 312x280x3 čica. Prije samog lijepljenja 5. Pregrada za ladice Šperploča 1 135x80x6 dobro je paziti na utore pozi4. Polica – vanjski dio Šperploča 2 312x135x3 cija te ih po potrebi prila3. Polica – unutarnji dio Šperploča 2 312x135x6 goditi. Polica ima tokarene 2. Bočna strana – vanj. Šperploča 2 280x143x6 stupčiće. Moj je izbor mate1. Bočna strana – unut. Šperploča 2 280x140x6 rijala štapić od bukve koji Br. Naziv pozicije Materijal Kom. Dim. (mm) se tokarenjem može dobro oblikovati. Štapić može biti i POLICA ZA KUHINJU MJERILO M 1 : 1 ŠK.C. 5. 2014./15.

Radna i operacijska lista: POZ. NAZIV POZICIJE

RADNI POSTUPAK

Bočna strana Lijepljenje, bušenje, police – unutarpiljenje, brušenje i nji dio prilagodba pozicija

PRIBOR I ALAT Škare za rezanje naljep nice Bušilica i svrdlo Stroj za piljenje Brusni papir i brašna daščica

Bočna strana police – vanjski dio

Lijepljenje naljepnica, bušenje, piljenje, brušenje i prilagodba pozicija Spajanje pozicija 1 i 2 u bočnu stranu police.

Škare za rezanje naljep nice Bušilica i svrdlo Stroj za piljenje Brusni papir i brašna daščica Ljepilo za drvo Kvačice ili gumice za zimicu

Lijepljenje naljepnica Ocrtavanje na materijalu Polica – unutarPiljenje, bušenje i nji dio brušenje Prilagodba pozicija za lijepljenje

Škare za rezanje naljep nice Stroj za piljenje Brusni papir i brašna daščica

Polica – vanjski dio

Lijepljenje naljepnica Ocrtavanje na materijalu Piljenje i brušenje Prilagodba pozicija za lijepljenje Lijepljenje pozicija 3i4

Škare za rezanje naljepnice Stroj za piljenje Brusni papir i brašna daščica Kvačice ili gumice za zimnicu Ljepilo za drvo

Pregrada između ladica

Lijepljenje naljepnica Piljenje i brušenje Prilagodba pozicija za lijepljenje Spajanje između pozicija 3 i 4

Škare za rezanje naljepnice Stroj za piljenje Brusni papir i brašna daščica Kvačice ili gumice za zimnicu Ljepilo za drvo

UPUTE ZA RAD Nakon rezanja naljepnica i lijepljenja pozicija na šperploču od 6 mm, slijedi bušenje rupa te oblikovanje piljenjem i brušenjem. Potrebno je izraditi dva komada iste pozicije. Treba voditi računa o preciznosti, dimenzije pozicija moraju biti točne zbog spajanja. Nakon rezanja i lijepljenja samoljepivih papira na šperploču (debljine 3 mm), slijedi bušenje rupa, piljenje i brušenje pozicija. Potrebno je izraditi dva komada iste pozicije. Treba voditi računa o preciznosti, dimenzije pozicija moraju biti točne zbog spajanja. Pri spajanju PAZITI NA OKRETANJE STRANA kako se ne bi izradile dvije iste bočne strane. Nakon lijepljenja rupe utora su na unutarnjoj strani, okrenute jedna prema drugoj. Nakon rezanja i lijepljenja samoljepivih papira na šperploču od 6 mm, potrebno je dodatno ocrtati materijal tako da produžimo osnovne crte i ucrtamo na kraju utor po zadanim mjerama, dva komada iste pozicije s utorom. Bušenjem rupe i piljenjem oblikujte zadane pozicije te ih brušenjem doradite u pripremi za spajanje. Nakon rezanja i lijepljenja samoljepivih papira na šperploču od 3 mm, potrebno je dodatno ocrtati materijal tako da produžimo osnovne crte i ucrtamo na kraju utor po zadanim mjerama, dva komada iste pozicije bez utora. Piljenjem oblikujte zadane pozicije te ih brušenjem doradite u pripremi za spajanje. Spojite pozicije 3 i 4 u cjelinu. Nakon rezanja i lijepljenja samoljepivih papira na šperploču (debljine 6 mm), slijedi piljenje pozicije i brušenje. Treba voditi računa o preciznosti, dimenzije pozicije moraju biti točne radi spajanja. Pomoću kutnika spojiti poziciju 5 u utore između pozicija 3 i 4, paziti na pravi kut.

POZ. NAZIV POZICIJE

RADNI POSTUPAK

Brušenje Spajanje bočnih Prilagodba pozicija za strana i pregralijepljenje da police Spajanje lijepljenjem

Ocrtavanje materijala Piljenje i brušenje Pozadina police pozicije Spajanje lijepljenjem s bočnim stranama i policama

Prednja strana ladice – I. dio

Lijepljenje naljepnica Piljenje i brušenje Prilagodba pozicija za lijepljenje

Prednja strana ladice – II. dio

Lijepljenje naljepnice Piljenje i brušenje Prilagodba pozicija za lijepljenje Spojiti I. i II. dio prednje strane ladice

Gornji i donji dio ograde police

Lijepljenje naljepnica i ocrtavanje šperploče po zadanim mjerama za ogradu Bušenje provrta od 4 mm do dubine 3 mm Piljenje i brušenje Prilagodba pozicije za lijepljenje Spajanje lijepljenjem donjeg dijela ograde za gornju policu

10.

Bočna strana ladice

Lijepljenje naljepnica i izrezivanje piljenjem te oblikovanje pozicija brušenjem

11.

Stražnja strana ladice

Lijepljenje naljepnica i izrezivanje piljenjem te oblikovanje pozicija brušenjem

PRIBOR I ALAT

UPUTE ZA RAD Kada smo završili pripremu bočnih Brusni papir i brašna strana i polica, slijedi njihovo spajanje daščica u jednu cjelinu. Treba voditi računa Kutnik ili trokut o pravim kutovima. Za pomoć pri Ljepilo za drvo lijepljenju koristite kutnik ili trokut te gumice za zimnicu. Pomoću pribora za tehničko crtanje Pribor za tehničko crtanje ocrtati na šperploči od 3 mm, A3 formata pozadinu police u M 1:1. Stroj za piljenje, brusni papir i brašna daščica Nakon toga oblikovati materijal piljeGumice za zimnicu ili njem i brušenjem te prilagoditi ostastege lim pozicijama. Spojiti pozadinu police s ostalim pozicijama. Rubovi pozadine Ljepilo za drvo preklapaju se s bočnim stranama. Škare za rezanje naljep Nakon lijepljenja naljepnice, piljenjem nice izrezati poziciju, dva komada, te ih Stroj za piljenje, Brusni doraditi brušenjem. papir i brašna daščica Škare za rezanje naljep nice Stroj za piljenje Nakon lijepljenja naljepnice piljenjem izrezati poziciju, dva komada, te ih Brusni papir i brašna daščica doraditi brušenjem. Pomoću kvačica lijepljenjem spojiti pozicije 7. i 8. Kvačice ili gumice za zimnicu Ljepilo za drvo Izrezati naljepnicu s crtežom gornje Škare za rezanje naljep i donje ograde police te ocrtati na nice šperploči od 6 mm ostatak ograde po Pribor za tehničko crtanje zadanim mjerama. Označiti mjesta za Bušilica i svrdlo 4 mm provrte. Stroj za piljenje Izraditi provrte tako da šperploču Brusni papir i brašna bušimo na dubinu 3 mm (ne do kraja). daščica Na gornjoj strani ograde rupe se ne Kvačice ili gumice za smiju vidjeti. Pozicije izrežite piljezimnicu njem, oblikujte brušenjem i donji dio Ljepilo za drvo ograde spojite lijepljenjem za gornju policu. Škare za rezanje naljep nice Izrezati naljepnicu s pozicijom 10, čeStroj za piljenje tiri komada, te ih lijepiti na šperploču Brusni papir i brašna od 6 mm. Izrezati piljenjem i oblikovadaščica ti brušenjem. Ljepilo za drvo Škare za rezanje naljepnice Izrezati naljepnicu s pozicijom 11, dva Bušilica i svrdlo komada, te ih lijepiti na šperploču od Stroj za piljenje, Brusni 6 mm. Izrezati piljenjem i oblikovati papir i brašna daščica brušenjem. Ljepilo za drvo

POZ. NAZIV POZICIJE

12.

Dno ladice

RADNI POSTUPAK Lijepljenje naljepnica i izrezivanje piljenjem te oblikovanje pozicija brušenjem Spajanje lijepljenjem pozicija ladice (dvije ladice)

PRIBOR I ALAT Škare za rezanje naljep nice Stroj za piljenje Brusni papir i brašna daščica Ljepilo za drvo, kvačice ili gumice za zimnicu

UPUTE ZA RAD Izrezati naljepnicu s pozicijom 12, dva komada, te ih lijepiti na šperploču od 6 mm. Izrezati piljenjem i oblikovati brušenjem. Nakon toga lijepljenjem spojiti pozicije ladice u jednu cjelinu, dva komada.

Naljepnicu lijepiti na šperploču od 6 mm A4-formata. Bušiti potrebne provrte te izrezati pozicije piljenjem. 13., Unutarnji, Brušenjem doraditi pozicije te ih 14., srednji i vanjski spojiti u dva cvijeta lijepljenjem. 15. i dio cvijeta Pozicije doraditi brušenjem te jedan 16. Štap za ubruse cvijet spojiti lijepljenjem sa štapom za papirnate ubruse. Drugi cvijet se NE lijepi na štap. Priborom ocrtati štapiće te izrezati Pribor za ocrtavanje pet štapića piljenjem. Pomoću bušilice Ocrtavanje štapića napraviti provrte 4 mm. Ukoliko imate Izrezivanje pet štapića drvenog štapića Bušilica i svrdlo vremena, štapiće pomoću tokarilice iste duljine Izrada provrta Stroj za piljenje Tokarilica oblikujete po zadanim mjerama za 17. Štapić za ogradu Unimat štapiće ili im dajte drugi oblik. Važno svrdlom 4 mm je da štapići budu oblikovani približno Tokarenje štapića Brusni papir i brašna daščica jednako. Ukoliko ne tokarite, bodovi Brušenje i završna će biti smanjeni pri ocjenjivanju Ljepilo za drvo obrada štapića dizajna. Kod postavljanja štapića za ograde Izrezati štapić na 10 Bušilica i svrdlo koristite učvršćivače od štapića za raž komada Stroj za piljenje Učvršćivač štanjiće. Tako ćete dobiti čvršću ogradu 18. Spojiti ogradu u Brusni papir i brašna pića za ogradu nakon spajanja. Krajeve gornje ograde cjelinu lijepljenjem daščica brušenjem zaoblite prema bočnim pozicija 9., 17. i 18. Ljepilo za drvo stranama police. Pomoću pribora za tehničko crtanje Ocrtavanje materijala po zadanim mjerama na šperploču od Pribor za tehničko crtanje Piljenje i brušenje 3 mm ocrtati poziciju 19. dva puta. Dodatno ojaStroj za piljenje, brusni pozicije Piljenjem izrezati, brušenjem doraditi 19. čanje stražnje papir i brašna daščica, Spajanje lijepljenjem i prilagoditi pozadini police. Pomoću strane police kvačice s bočnim stranama i ljepila i kvačica pričvrstiti pozicije u Ljepilo za drvo pozadinom police gornji i donji dio za pozadinu i bočne stranice. Brušenjem doradite dodatke. Pri lijepljenju pozicija police za kuhinju potrebna je preciznost i urednost. Nakon spajanja policu dodatno brusite brusnim papirom veće finoće (do 400 zrnaca). Ukoliko imate vremena i ideja, poboljšajte funkcionalnost i dizajn police svojim idejnim dodacima. Škare za rezanje naljeLijepljenje naljepnica pnice Bušilica i svrdlo Bušenje provrta te izrezivanje pozicija Stroj za piljenje piljenjem Oblikovanje Brusni papir i brašna brušenjem i spajanje daščica lijepljenjem Ljepilo za drvo, kvačice ili gumice za zimnicu

Napomena:

• pazi na redoslijed radnih operacija, • obrati pozornost na organizaciju radnog mjesta, • pravilno primijeni mjere zaštite pri radu, • nakon završetka provjeri funkcionalnost uratka (kvaliteta spojeva, čvrstoća kutije, kvaliteta brušenja, poboljšanje funkcionalnosti police).

zaštititi premazima, lakiranjem ili premazom bojama. Na taj način ćete lakše održavati policu čistom i primjerenom prostoru gdje se nalazi, a to je kuhinja. Nadam se da ćete imati mogućnost ovom policom ukrasiti svoju kuhinju ili nekoga iznenaditi svojom modelarskom vještinom. Ivan Rajsz, prof. PTO-a

ZANIMLJIVOSTI VISOKO

40 000 feet 12 000 km

6560 feet 2 000 m

NISKO

Oblaci

SREDNJE

23 000 feet 7 000 m

Oblaci nastaju kada se topliji zrak uzdiže u hladniji prostor atmosfere. On donosi sa sobom čestice prašine i pepela, oko kojih se vodena para kondenzira. Bez tih čestica ne bi mogla nastati kiša. Na donjoj površini olujnih oblaka mogu se stvoriti rotaciona gibanja zraka, koja će na površini zemlje stvoriti tornado ili pijavicu. Brzine su tako velike da uništavaju mjerne uređaje koji su do sada izmjerili “samo” 510 kilometara na sat. Jedan bijeli oblak kumulus, pri lijepom vremenu, ima volumen od jednog kubičnog kilometra i teži 1 000 tona, pa je specifična masa 1 gram vode po km3. Jedna kapljica vode u oblaku ima promjer od 10 mikrometara i masu od jedne milijarditine grama. Oblaci ne padaju na zemlju radi svoje neznatne mase kapljica, a molekule zraka prodiru u oblak samo nekoliko metara u sekundi. Kondenzirane trake nastaju samo u cirusnom, vunastom oblaku, a stvaraju ih ispušni plinovi iz

motora mlaznih aviona. Čestice plinova stvaraju jezgru oko koje se kondenzira vodena para i zatim smrzava. Godišnje atmosferom kruže milijarde tona prašine, a prosječno sedam puta godišnje pojavljuju se i kod nas. Oblaci su bijele boje, jer sve valne dužine svjetlosti jednako padaju na njih, a sive boje ako sadrže mnogo kondenziranih kapljica. Olujni oblaci prostiru se do visine od dvanaest kilometara u troposferi. Kiša se može izazvati, ako se oblaci zasipaju srebrnim jodidom i otopinom acetona. Maglu stvaraju prizemni oblaci. Meteorolozi razlikuju četiri grupe oblaka: najniža grupa – kumulus, stratokumulus, stratus, srednja grupa – altostratus, altokumulus, visoka grupa – cirus, cirostratus, cirokumulus, i uspravna grupa – kumulonimbus, nimbostratus. Mišo Dlouhy

FREE BASIC MALA ŠKOLA PROGRAMIRANJA

RoboBUBI upravlja lampicama Ako ste nabavili RoboBUBI-ja, a nadam se da ste se požurili jer ovakva se prilika ne propušta, za početak je na njega najbolje spojiti što više lampica i tipkala (slika 1.) te napraviti nekoliko programa koristeći one već otprije poznate programe koje ćete samo prilagoditi novom uređaju. U prošlom nastavku vidjeli smo da RoboBUBI ima mogućnost istovremeno uključiti više izlaza, pa naš prvi program upravo to i čini, uključuje i isključuje 4 izlaza s lampicama. Za to je potrebno spojiti 4 lampice na za to predviđena mjesta – izlazi I1, I2, I3 i I4 poredani su jedan do drugoga. S malim križnim odvijačem pažljivo treba odvrnuti mali vijak, umetnuti očišćeni kraj žice i pritegnuti vijak. To je ujedno i najteži dio posla što se tiče spajanja lampica na RoboBUBI-ja.

Prva dva programa čine svjetlosne efekte. Prvi program upravlja žaruljicama različitih boja koje se istovremeno pale i gase, a drugi je trčeće svjetlo. U trećem programu koriste se i ulazi kako bi se pomoću njih upravljalo lampicama. Pritiskom na tipkalo 1 upalit će se lampica 1, lampica će svijetliti neko kratko vrijeme i ugasiti se, pritiskom na tipkalo 7 izlazi se iz beskonačne petlje i program završava. Na vama ostaje da spojite još koje tipkalo kako bi palili i gasili ostale lampice.

4 IZLAZA pali-gasi

Open Com “COM16:38400,N,8,1,BIN,CD,CS,DS, RS” For Binary As #1 dim y as integer Print “PALI – GASI 4 lampice” Print #1,”A10”

Slika 1. RoboBUBI s priključenim lampicama i tipkalima

for y=1 to 10 Print #1,”A11” Print “otvoreni izlaz 1, 2, 3, 4” Sleep 500 Print #1,”A10” Print “zatvoreni izlazi 1, 2, 3, 4” Sleep 500 next y

Print #1,”A10” Sleep 100

Close #1 print “kraj”

4 IZLAZA trčeće svjetlo

Open Com “COM16:38400,N,8,1,BIN,RS,DS0,CS 0,CD0” For Binary As #1 dim y as integer Print #1,”I10”, “I20”, “I30”, “I40” y=0 do y=y+1 Print #1,”I11” Sleep 500 Print #1,”I10” Sleep 500 Print #1,”I21” Sleep 500 Print #1,”I20” Sleep 500 Print #1,”I31” Sleep 500 Print #1,”I30” Sleep 500 Print #1,”I41” Sleep 500 Print #1,”I40” Sleep 500 Print #1,”I31” Sleep 500 Print #1,”I30” Sleep 500 Print #1,”I21” Sleep 500 Print #1,”I20” loop until y=5 Print #1,”I10”, “I20”, “I30”, “I40” Close #1

1 IZLAZ, 2 ULAZA (jedan za paljenje svjetla, drugi za prekid programa) Open Com “COM16: 38400,N,8,1,BIN,RS,DS0,CS0,CD0” For Binary As #1 dim A as string dim B as string do if LOC(1)> 0 then Line input #1,B ‘prihvat znakova - PORT #1 Print “B:”;B END IF

if B=”001” then ‘ otvori izlaz 1 - tipkalo 1 (ulazni) Print #1,”I11” Print “Izlaz: I11” Sleep 1000 Print #1,”I10” ‘ zatvori izlaz 1 B=”” end if

loop until B=”064” ‘kraj rada programa - tipkalo 7 (ulazni) Print #1,”E10” ‘ zatvori sve izlaze 1 - 8 Sleep 100 Close #1 Print “kraj” Sleep 1000 End Pomoću RoboBUBI-ja i FreeBasica otvorena su vrata svima koji žele brzo i na lagan način ući u svijet robotike. Damir Čović, prof.

ZRAKOPLOVNO MODELARSTVO

Raznolikost kategorija u aviomodelarstvu - I. dio U ovom članku želio bih vam predstaviti raznolikost službenih FAI (Svjetska zrakoplovna federacija) kategorija u aviomodelarstvu. U prvom dijelu posvetit ću se F1 kategorijama, odnosno slobodno letećim kategorijama. Kao što i samo ime kaže, to su modeli koje natjecatelji ništa ne kontroliraju. U trenutku kad natjecatelj ispusti model iz ruke, odnosno napravi start, model je prepušten slobodnom letu. Kod složenijih kategorija dozvoljeni su razni tajmeri koji u određeno vrijeme otpuštaju komande i na taj način upravljaju letom, a kod jednostavnijih natjecatelj podešava letne površine prije samog starta i dalje više nema nikakvih promjena. Upoznao bih vas s njima abecednim redom pa krenimo od prve!

F1A

Kategorija outdoor jedrilica na vuču sajlom te jedna od najraširenijih u svijetu. Godišnje u ovoj kategoriji bude šezdesetak natjecanja u sustavu svjetskog kupa i u njima obično sudjeluje 200 do 300 natjecatelja. Svaka država ima pravo na organizaciju dva natjecanja godišnje, a uz svjetski kup tu su i državna prvenstva, svjetska i kontinentalna prvenstva te manji međuklupski kupovi. Što se tiče samih ograničenja u ovoj kategoriji površina krila mora biti između 32 i 34 dm²; minimalna je masa 420 grama, a maksimalna duljina sajle kojom se starta pri opterećenju od 5 kg ne smije biti duža od 50 metara. U modelu se nalazi mehanički ili elektronički tajmer, a dozvoljena je i daljinska determa. Također, dozvoljeno je i natjecanje s flaper modelima. Na natjecanju svaki natjecatelj ima pravo na sedam startova od kojih se svih sedam broje u rangiranju. Prvi start može biti maksimalno tri i pol minute dok ostalih šest startova ima tri minute maksimum leta. Pokušajem se smatra let kraći od 20 sekundi, ako se model ne otkvači sa sajle i sleti ili padne te ako pri startu otpadne dio s modela. Natjecatelj vodi model na sajli do onog trenutka kada ocijeni da ima dovoljno termike u

Model F1A

zraku da ga otkvači. Tada modelu nabija brzinu u vjetar i pri određenoj podešenoj sili kuka se otvara i otpušta sajlu. U slučaju da više natjecatelja ima sve pune letove oni idu dalje u flyoff koji službeno traje 10 minuta i unutar tog vremena moraju otkačiti model. Maksimalno vrijeme u flyoffu najčešće bude 5 minuta, a u slučaju izjednačenja ide se dalje na 7 pa na 9 minuta.

F1B

Druga kategorija outdoor jedrilica. U jednom od prošlih brojeva sam je već spomenuo među modelima na gumeni pogon pa ću ovdje malo sažetije. Kao i za F1A postoje natjecanja i boduju se za Svjetski kup, a obično se natjecanja iz te dvije kategorije odvijaju istovremeno. Radi se o modelima površine krila ograničene između 17 i 19 dm² te minimalne mase bez motora 200 grama. Masa gumenog podmazanog motora ne smije biti veća od 30 grama. I ovi modeli imaju u sebi mehanički ili elektronički tajmer koji upravlja njihovim letom te je dozvoljena daljinska determa i flaper modeli. Pokušajem leta smatra se ako otpadne dio modela pri startu ili ako model leti manje od 20 sekundi. Prema pravilima natjecatelj sam mora pripremiti svoj model, naviti gumu i baciti model. Model se baca u vjetar, ima strmu putanju, a nakon par sekundi počinje kruženje te se u spirali penje dok se guma ne razmota. Ostatak vremena jedri do zemlje ili dok ne odradi determa. Maksimum prvog leta može biti najviše četiri minute dok je u ostalim

startovima maksimum tri minute. U slučaju izjednačenja vrijede ista pravila kao i u F1A kategoriji.

da zbog vibracija izazvanih radom motora mehanički tajmer zakaže te se u tim situacijama koristi daljinska determa. Pokušaj se računa ako model leti kraće od 20 sekundi ili ako motor radi duže od 5 sekundi. Prvi let na natjecanju može trajati najviše četiri minute, a ostali letovi maksimalno tri minute. U slučaju izjednačenja vrijede ista pravila kao i za prethodne kategorije. U ovoj je kategoriji zanimljivo to što prolaze svakakva domišljata rješenja pa tako postoje i modeli s “folderima”, odnosno sklopljenim uškama pod centroplanom kako bi smanjili čeoni otpor zraka i tako dobili veću visinu tijekom penjanja.

F1C

F1D

F1B model

Kategorija outdoor jedrilica na motorni pogon. Radi se o jedrilicama na motor s unutrašnjim izgaranjem koji maksimalno 5 sekundi penje model okomito u zrak pri brzini od 30 000+ okretaja i onda on dalje jedri ostatak vremena. Model je ograničen maksimalnim obujmom motora od 2,5 cm³, a minimalna masa po kubičnom centimetru motora je 300 grama. Minimalno opterećenje na krila je 20 g/dm². Gorivo je određeno kao smjesa od 80% metanola i 20% sintetičkog ulja. I kod ovih modela dozvoljena je daljinska determa, ali i daljinsko gašenje motora u ekstremnim slučajevima. Model u sebi ima mehanički ili elektronički tajmer koji upravlja funkcijama kod ravnanja nakon gašenja motora, kruženjem i determom. Ponekad se dogodi

Indoor kategorija modela na gumu. Prethodno sam je opisao u članku o modelima na gumeni pogon, ali sada ću dodati još neke pojedinosti i činjenice vezane uz ovu kategoriju. U zadnje vrije me mijenjana su neka pravila kako bi se skratili letovi jer oni traju i do 35 minuta pa samo natje-

Model F1D

Model F1C

canje traje dugo i treba veći broj sudaca. Za ovaj model postoje ograničenja na raspon krila (550 mm) i dubinu krila (200 mm) te raspon horizontalca (450 mm). Mijenjana je minimalna masa modela s 1,2 na 1,4 grama, a masa gumenog motora je maksimalno 0,4 grama. Na natjecanju svatko ima pravo na šest letova, a od toga se dva najbolja zbrajaju i onda slijedi rangiranje. Pokušaj je svaki let ispod 60 sekundi i za svaki let postoji pravo na jedan pokušaj. Ako model dođe blizu konstrukcije, natjecatelj ga smije balonom odvući dalje i pustiti, a to vrijeme se odbija od vremena leta. Kao i za ostale indoor kategorije, ovdje se rekordi kreću s obzirom na kategorije dvorana. Tako dvorana kategorije I. ima visinu do 8 m; dvorana kategorije II. je visine između 8 i 15 m; dvorana kategorije III. je

visine između 15 i 30 m, a ona najveća, kategorije IV., visine je preko 30 m. To znači da je na toj visini moguće opisati kružnicu promjera 15 metara bez ikakve prepreke.

F1E

Posebna vrsta jedrilica upravljanih magnetnim kormilom. Model na nosu ima kormilo vezano za magnet koji se ravna prema stranama svijeta i na taj način usmjerava model. Uz magnetno kormilo model ima i mehanički tajmer koji upravlja ostalim funkcijama. Ovakva natjecanja obično se održavaju na padinama gdje natjecatelji bacaju model u zrak u vjetar i onda model polako jedri niz padinu uz pomoć kormila. Model je ograničen maksimalnom površinom od 150 dm² i maksimalnim optereće-

Model F1G

minutu u svakom flyoffu. Trajanje flyoffa je deset minuta. Kao pokušaj se broji ako otpadne dio modela ili let kraći od 20 sekundi. Model ima u sebi mehanički tajmer koji upravlja odgodom rada elise, penjanjem i kruženjem modela. Prema pravilu svaki natjecatelj sam treba pripremiti svoj model za let i naviti gumu.

F1H

Model F1E

njem od 100 g/dm², a maksimalna ukupna masa modela je 5 kilograma. U ovoj je kategoriji također dozvoljena daljinska determa. Svaki natjecatelj ima pravo na pet službenih letova. Maksimum u letu uvijek određuje organizator ovisno o vremenskim uvjetima, a on se kreće od dvije do pet minuta. Zbroj svih letova izražava se u postotku u odnosu na maksimalan broj sekundi. Kao pokušaj broji se let kraći od 20 sekundi ili ako otpadne dio s modela. Po pravilima svaki natjecatelj sam mora pripremiti model za let i startati ga. U slučaju izjednačenja dolazi do flyoffa u trajanju od 10 minuta, a maksimum leta određuje organizator natjecanja sve dok se ne stvori rang lista.

F1G

Još jedna kategorija modela na gumeni pogon, francuskog naziva Coupe d’hiver. Minimalne mase modela bez motora 70 grama i maksimalne mase motora od 10 grama. Dozvoljena je daljinska determa i flaper modeli. Svaki natjecatelj ima pravo na pet letova tijekom pet turnusa, a maksimum leta je dvije minute. U slučaju izjednačenja dolazi do flyoffa gdje se maksimum povećava za jednu

Početnička kategorija jedrilica na vuču sajlom. Slična je kategoriji F1A samo što je jednostavnija jer nema banta pri startu niti vođenja modela Model F1H na sajli već samo podizanje u pravom trenutku kada natjecatelj ocijeni da ima dovoljno termike u zraku. Model ima jednostavnu kuku koja otkvači sajlu čim je model iznad natjecatelja te nastavlja svoj let. Maksimalna površina kod ovih modela je 18 dm², a minimalna masa cijelog modela je 220 grama. Maksimalna dužina sajle na 2 kg opterećenja je 50 metara. Ovi modeli u sebi imaju mehanički tajmer ili gorivi fitilj koji upravlja determom, ali je dozvoljeno i korištenje daljinske determe. Svaki natjecatelj ima pravo na pet startova, a maksimum u svakom startu je dvije minute. U slučaju izjednačenja dolazi do flyoffa gdje se maksimumi povećavaju za minutu. Kao pokušaj se broji ako je let ispod 20 sekundi, ako otpadne dio s modela ili ako se model ne otkvači sa sajle, a dotakne zemlju. Na kraju sajle nalazi se zastavica u boji koja mora biti 2,5 dm² kako bi suci lakše vidjeli kada se model otkvači. Igor Nišević

MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE Piše: Borislav Božić, prof.

BLJESKALICA Danas svaki digitalni aparat ima ugrađenu bljeskalicu. To je izuzetan i koristan dodatak samo ga trebamo pravilno koristiti. Svjetlo bljeskalice, po karakteru, isto je kao dnevne svjetlosti i ne treba mu prilagođavati WB /white balance/. Ove male ugrađene bljeskalice imaju domet od dva do četiri metra i u okvirima ovih razdaljina korektno osvijetle motiv u zatvorenom prostoru. Možemo ih koristiti i po dnevnom svjetlu za rasvjetljavanje sjena na bližim dijelovima motiva ako ga snimamo po jako sunčanom danu kada su sjene oštre i snažne. Snimani prizori s bljeskalicom su plošni i neizražajni s dubokim i tamnim sjenama što vrlo ružno djeluje ako su na snimci ljudi. U tom slučaju, da bi izbjegli snažne i oštre sjene, trebali bi staviti difuzor ispred bljeskalice. Ako nemamo originalni difuzor možemo se poslužiti tankim bijelim papirom umjesto njega. Ovom intervencijom s difuzorom ili bijelim papirom raspršili smo svjetlo i time ublažili oštre sjene ili ih u potpunosti uklonili. Veći problem su, kod ovako korištenja bljeskalice “crvene oči”. To ste već svi doživjeli. S obzirom da snimamo u situacijama kada imamo malo svjetla zjenice su se po automatizmu raširile. Snažan i brz bljesak svjetla ulazi kroz raširene zjenice i odbija se natrag od mrežnice i u tom svom povratku ono prolazi kroz niz sitnih crvenih krvnih žilica i zato su nam onda na snimku „crvene vampirske oči“. Ako bi svjetlo dolazilo pod nekim kutom na osobu snimanja u odnosu na os objektiva izbjegli bi ovu neugodnu pojavu crvenih očiju i već spomenutu plošnost lica. Kod nekih aparata je ugrađeno predsvjetlo koje ima zadatak da zatvori zjenice kako bi izbjegli pojavu „crvenih očiju“. Kada nam je uključena bljeskalica na stisak gumba za okidanje prije bljeskalice uključuje se malo svjetlo kojem je zadatak zatvaranje zjenica i kada bljesne zjenice su zatvorene i neće proizvesti neugodni učinak s očima. Kod nekih aparata imamo posebni gumb kojeg uključujemo za aktiviranje predsvjetla tj. uklanjanja „crvenih očiju“. Ako nikako ne možemo izbjeći „crvene oči“ onda ovu „grešku“ ispravljamo u programima za obradu fotografija.

Crteži iznad pokazuju položaj ugrađene i vanjske bljeskalice te njihov učinak na stvaranje crvenih očiju.

Druga vrsta bljeskalica koje koristimo su vanjske. Njih posebno kupujemo i po potrebi priključujemo na aparat. Imamo ih s fiksnom i pomičnom glavom. Svakako preporučujem bljeskalice s pomičnom glavom jer snimanje s njima ima niz prednosti. Glavu možemo zakretati u bilo kojem pravcu što znači da snimanu scenu možemo osvijetliti difuznim svjetlom ako smo ju usmjerili u strop ili zid sa strane. A ako nam je zid predaleko onda imamo niz različitih difuzora koji se zajedno s bljeskalicom isporučuju i koje po potrebi koristimo. Bljeskalice su sinkronizirane na određenu brzinu zatvarača. Ta brzina može biti 1/60 do 1/125 pa čak i 1/250 to je stvar kako je pojedini proizvođač aparata konstruirao. Važno je da brzina Profesionalna bljeskalica s pomičnom glavom i zatvarača i bljesak bljeskalice dodatnim priborom. budu usklađeni /sinkronizirani/ na način da se bljesak desi toč- Današnje bljeskalice imaju male procesore koji obrađuju detektirane podatke i vrlo precizno određuju koja je kolino kada je zatvarač otvoren. čina svjetla potrebna za snimanje. Dakle, sve je automatiDakle, bljeskalica je sinkroni- zirano i uz malo vježbe kroz nekoliko proba vrlo lako ćemo zirana na jednu brzinu i ona se prilagoditi automatiku bljeskalice našim potrebama ili treautomatski uključuje kada se nutnim svjetlosnim uvjetima. snima s njom i sve što se mijenja je otvor objektiva tj. blenda. Otvor blende možemo mi sami regulirati i on ovisi o udaljenosti objekta snimanja od aparata. Što je objekt dalje do njega će doći manja količina bljesnutog svjetla /intenzitet svjetla se smanjuje s kvadratom udaljenosti/ pa otvor mora biti veći kako Razne vrste difuzora koji se proizvode za ugrađene bi propustio dovoljnu količinu bljeskalice. U nedostatku originalnih i sami ih možemo svjetla za pravilno eksponiranje. napraviti.

Za potreba bliskog snimanja, makro snimanja, imamo prstenaste bljeskalice koje su, kako im sam naziv kaže u obliku su prstena koji se montira na objektiv. Ovako okruglo oblikovane bljeskalice osvjetljavaju bliski objekt sa svih strana i osiguravaju nam bezbrižno snimanje i istraživanje makro svijeta.

POGLED UNATRAG POVIJEST UMJETNE RASVJETE Fotografi su od samih početaka pronalaska fotografije razmišljali o dodatnom svjetlu, o umjetnoj rasvjeti kako bi mogli snimati i u uvjetima kada nema dnevne rasvjete. Tu ideju ostvarili su Adolf Miethe i Johannes Geadicke 1887. godine miješanjem magnezij u prahu s kloridom stvorili su umjetno svjetlo kojeg su nazvali Blitzlichta. Magnezij pomiješan s kloridom stvarao je malu eksploziju koja je oslobađala veliku količinu svjetla. Ovo je bio veliki napredak u razvoju fotografskog stvaralaštva jer su sada fotografi mogli snimati u različitim svjetlosnim uvjetima. Trebalo je imati dosta strpljenja jer se snimanjem magnezijem oslobađalo puno dima a i oslobođeni mirisi katkada nisu bili ugodni.

Stari majstori su jednom rukom aktivirali magnezij a drugom aparat.

Harold Edgerton izumio je flash tube 1931. godine i to je bio veliki korak u razvoju umjetne rasvjete jer se bljesak moga lakše kontrolirati. Današnje bljeskalice imaju elektroničke cijevi koje sadrže xenon plin u koji se pušta struja. Električni impuls u plinu stvara kratkotrajni bljesak dovoljan da načinimo fotografiju.

Već dvadesetih godina dvadesetog stoljeća proizvedene su žarulje punjene kisikom i aluminijskom folijom. Žarulja se aktivirala strujom iz baterija i kod sagorijevanja folije oslobađala se dovoljna količina svjetla za snimanje.

Viktor Hreljanović, 1923. - 1997.

ANALIZA FOTOGRAFIJA

Viktor Hreljanović, [Sušak 1923. – Rijeka 1997.] bio je član Fotokluba Rijeka a u jednom periodu i njegov predsjednik. Prve snimke pravi prije Drugog rata a ozbiljan fotografski rad pratimo od prvih poslijeratnih godina pa sve do svoje smrti. Važan je predstavnik riječka fotografske scene polovinom dvadesetog stoljeća. U kontinuitetu pedesetak godina radi fotografiju, ustrajan je i neumoran. Kadar mu je čist, oslobođen suvišnog sadržaja. Jasno bira motive te ih obrađuje u duhu klasične estetske mjere. Puno eksperimentira tako da u njegovoj fotografskoj ostavštini je niz solariziranih crnobijelih fotografija. Solarizacija je postupak koji se primjenjuje kod klasične, kemijske obrade fotomaterijala. Solarizacija je nastala sasvim slučajno i dobiveni efekti bili su zanimljivi tako da su se mnogi autori okušali u ovom eksperimentu. Solarizirati se može negativ i pozitiv u konačnici ima neke neznatne razlike ali je princip isti. Fotografija

„Čepićko polje“ nastala je tako da je autor u mračnoj komori eksponirao papir kroz negativ i razvio ga do pola od predviđenog vremena / oko 1,5 minutu/ zatim je fotografiju do pola razvijenu osvijetlio bijelom svjetlošću i potom nastavio dalje razvijati. Što se sada desilo? Ponovnim osvjetljavanjem papira osvijetlili smo plohe koje bi inače bile bijele i sada ponovnim osvjetljavanjem one se razvijaju u crno. Prvim eksponiranjem osvijetlili smo crne plohe a kod drugog osvijetlili smo bijele plohe da i one budu crne ili sive ovisno o količini svjetla. Ovim duplim osvjetljavanjem proizveo se efekt da imamo dvije susjedne plohe crne ili crne i sive a između njih jasnu bijelu liniju. Kod solariziranih fotografija naglašen je crtež bijelih linija. I današnje digitalne snimke možemo solarizirati u photoshopu. Eto mogućnosti za beskrajnu igru, eksperiment i stvaranje.

Viktor Hreljanović, Čepićko polje, oko1970. Solarizacija

Izbjeglice Stigli su te sunčane subote, 347 brodova ukupno, neki gotovo u raspadanju. Najavili su se zaglušujućim praskovima istisnutog zraka kako su iskočili iz hipersvemira i iskrsnuli iz ničega nad poljima, livadama i šumarcima u krugu od dvadesetak kilometara. Neki se više nisu mogli držati u zraku, jedva su se spustili na tlo bez da se razbiju. Drugi su se prizemljili tiho, nošeni nevidljivim rukama nečega što su mogli biti samo antigravitacijski sustavi. Treći su ostali nepomično lebdjeti u zraku, na visini od dvjestotinjak metara, tihi, ljudima se činilo kao da su se na nebu pojavile neke neobične, ogromne grabljivice što vide sve i svakoga i samo biraju na koga će se obrušiti. Do večeri cijelo su područje ogradili policija i vojska. Znatiželjnici su bili otjerani da daljnji razvoj događaja prate sa sigurnoga, najbolje na televiziji. Svi kanali bili su posvećeni dolasku nepoznate svemirske flote, ni na jednome se nije moglo naći nikoga osim znanstvenika, paraznanstvenika, političara (onih na vlasti i onih u oporbi), svećenika, teoretičara ovoga i onoga, pisaca znanstvene fantastike i koga sve ne, koji su raspredali – što luđe, to bolje – o nečemu o čemu zapravo pojma nisu imali. Onako kako su ruke trljali vlasnici TV-postaja i urednici, tako su radosni bili i trgovci. Do kasnog poslijepodneva mase samo što nisu iz supermarketa pokupovale i prazne police. Kad se pročulo da su Ameri i Rusi svoje oružane snage digli na stupanj borbene gotovosti tik ispod stvarnog rata, benzinske crpke ostale su bez goriva. Koliko god predsjednici, premijeri i generali uvjeravali kako ne prijeti nikakva opasnost, na izlazima iz gradova stvorile su se uspaničene, ustrubljene kolone. Kao da je svatko krenuo u poslovična brda, noseći ono što je mogao ponijeti u očekivanju da invazija iz svemira počne. *** Prvi izvanzemaljci iskrcali su se iz brodova u nedjelju ujutro. Pred očima napetih policajaca i vojnika, pred lećama kamera u izviđačkim bespilotnim letjelicama, kroz vrata i pukotine

SF PRIČA

na trupovima izašla su bića u prosjeku tek nešto niža od čovjeka, krhkije građe. Imala su skladne udove, glave ponešto izdužene unatrag, lica tužnih izraza s krupnim očima. Bila su svijetloplave boje kože, većinom gotovo gola. Bila su neishranjena, skoro kosturi, neka očito ozlijeđena ili bolesna (tada to nitko nije znao reći). Nisu sličila nekakvim zavojevačima. Prije su bila izbjeglice. Njih pet milijuna što se cijeli taj dan iskrcavalo u tišini. Nije bilo dobro vrijeme za nove izbjeglice. Te godine već je pola milijuna ljudi pristalo u Italiji i Grčkoj iz desetljetnog kaosa Sjeverne Afrike i Bliskog Istoka. Bilo je očito kako je u tijeku nova seoba naroda, s juga na sjever, s istoka na zapad. A sjever i zapad baš nisu bili voljni dijeliti. I zato je cijeli prostor gdje su se štrumfići (kako ih je netko pogrdno nazvao, a svi prihvatili) iskrcali ubrzo bio pretvoren u jedan veliki izbjeglički logor. *** Petra je živjela sa svojim roditeljima na rubu sela, desetak kilometara od ograđene zone. I ona je, kao i mnogi drugi u tom kraju, istrčala van iz kuće da vidi kakva je to grmljavina što odjekuje iz sunčanog neba. I ona je, kao i njeni roditelji, kao i drugi seljani, sa zaprepaštenjem gledala kako se flota svemirskih brodova pojavila niotkuda. I ona je, kao i svi drugi, sa strepnjom gledala televiziju i kroz prozor svoje sobe osluškivala zveket tenkovskih gusjenica i stupanje vojničkih čizama i zujanje avionskih i helikopterskih motora. Od tada su prošla tri mjeseca. Došla je jesen, zlatna i rumena, plodna nakon toplog ljeta. Invazije nije bilo, rat svjetova nije započeo i Petra se vratila prvim domaćim zadaćama i slasnim jabukama u dvorištu i mirisnom kruhu koji bi ispekla mama. Štrumfići (Petri je taj izraz bio zabavan, s deset godina nije mogla razaznati sve što se u njemu skrivalo) bili su iza svoje ograde od bodljikave žice, promatrani iz stražarskih tornjeva, noću osvijetljeni reflektorima. Petra je na televiziji slušala o prvim pokušajima kontakta, o

čudnom jeziku čija je značenja ljudima bilo teško pojmiti. I, što je začudilo mnoge, kako štrumfići zapravo i nisu mnogo tražili. Tri dana nakon slijetanja, jedan je štrumfić iskoračio pred policajce i vojnike i podigao ploču na kojoj je bila nacrtana molekula vode. Petra baš nije bila sigurna što je to molekula, ali sedam dana poslije, kroz žicu je bio povučen vodovod. (Gospođa kancelarka baš nije bila sretna, voda košta, ali nakon konzultacija sa saveznicima, te Rusijom i Kinom, ipak se došlo do zaključka kako zahtjev za čistom vodom i nije baš pretjeran. Troškovi, svi su se složili, mogli bi se višestruko vratiti jednom kad se temeljito ispitaju tehnologije u svemirskim brodovima.) Uslijedilo je još nekoliko molekula. Primjerice šećer, koji je odjednom zatrebao u popriličnim količinama. To je obradovalo uzgajivače šećerne

repe: ako štrumfići nemaju problema sa šećernom bolešću, pa evo im šećera iz neprodanih zaliha što su nastale nakon pet godina antidijabetičke kampanje. Ne da je Petra baš znala što je dijabetes, ali kad su krenule pošiljke, tata je raspoloženo primijetio kako smo, eto, počeli trgovati. Još samo da štrumfići počnu plaćati, dodala je mama. Zanimljivo, štrumfići nisu tražili struju. Iz čega su svi zaključili kako u njihovim brodovima možda počiva rješenje za globalnu energetskoekološku krizu. *** Pristup izbjegličkom logoru štrumfića bio je civilima poput Petre i njenih roditelja zabranjen. Pristup logoru neonacista, što je niknuo petsto metara od ulaza u ograđenu zonu, nije doduše bio zabranjen, ali se nije ni preporučivao. Naravno da su neonacisti skočili na noge čim se iz svemira pojavio još netko tko nikako nije odgovarao njihovim predodžbama o savršenom arijevskom, plavokosom i plavookom čovjeku. Crnima, žutima i crvenima sad su se pridružili i plavi. Podalje od policije i vojske, neonacisti su se poduzeli čuvanja Zemlje od zavojevača iz svemira, kako su, okruženi zastavama s kukastim križevima, izvikivali njihovi vođe. Pa su seoskim putovima hodale neonacističke ophodnje, uglavnom tražeći moguće odbjegle štrumfiće u okolnim pivnicama. Neki su ih glasno pozdravili, naše dečke koji nas paze, kako se znalo čuti nakon kojeg piva previše. Drugi su ih zaobilazili, izbjegavali ih pogledati u oči. Policija bi ih privodila ako su radili izgrede, ali to ih nije obeshrabrilo. Mama i tata ozbiljno su Petru upozorili neka se drži podalje od njih. *** Tog utorka Petra je popodne išla iz škole kući, kad je u grmlju uz put čula neko šuštanje. Petra zastane, napregne se vidjeti što je to u gustom spletu grana. Zec? Lisica? Ubrza joj se srce – možda čak srna?

A onda kroz grmlje proviri plavo lice. Krupne oči, mali nos, široka usta. I još jedno. I za njim još dva. Štrumfići! Petra se ukoči. Nisu bili puno viši od nje, iz čega djevojčica zaključi kako to moraju biti štrumfićka djeca, kao što je ona bila ljudsko dijete. Ali što su tražili tako daleko od zone? Možda su prošli ispod žice, znatiželjni da vide vanjski svijet. I što da radi? Petra izvadi mobitel iz pretinca na svojoj torbi. Koga da zove? Mamu? Policiju? Nekako joj se četiri štrumfića pred njom, što su je radoznalo gledala i nešto tiho čavrljala među sobom, nisu činila prijetnjom. I ona odluči da ne zove nikoga. Možda je zapravo našla nove drugove za igru, nove prijatelje. Možda ona čak uspije tamo gdje odrasli baš i nisu, uspostaviti s njima kontakt, kako je čula da kažu na televiziji. Petra iz svoje torbe izvuče jabuku sa stabla iz svog dvorišta. Bila ju je odnijela u školu, dvije zapravo, a ova joj je ostala nepojedena. Ona pruži jabuku prema štrumfićima. Jedan od njih pažljivo priđe, onjuši jabuku u njenoj ruci, uzme je i vrati se dva koraka natrag među ostale. Sva četiri štrumfića onjuše jabuku. A onda jedan zagrize u nju snježnobijelim zubima. Počeo ju je žvakati, licem mu se razlio nepogrešivi izraz zadovoljstva. Predao je zagriženu jabuku svome sunarodnjaku, i on zagrize – “Gle, gle, što to vidimo?” Petra se okrene. Na putu su stajala tri momka, ošišana do gola, u maslinastim jaknama i maskirnim hlačama. Dvojica su u ruci držala drvene batine. Za njima ih se pojavilo još sedam. “Štrumfićka se gamad počela širiti”, dobaci jedan od njih. “Moramo to spriječiti”, složi se drugi i podigne batinu. “Ali nisu vam ništa učinili”, pobuni se Petra. “Mala, gubi se odavde”, poviče jedan od neonacista. “Marš doma!” “Pazi ti nje! Što, da ti nije žao štrumfića?” “’Oćeš i ti popit batine s njima?” “Ali –” “Daj, goni se!” Jedan momak priskoči¨, zgrabi je za ovratnik i odgurne je u stranu, toliko silovito da je pala i s krikom se otkotrljala u jarak. Policija, pomisli Petra i posegne za mobitelom, ali ispao joj je iz ruke. Ona pogleda iz jarka, ležao je na cesti. Htjela se izvući i dohvatiti ga, ali nije

stigla: jedan od nasilnika kao da joj je čitao misli i svojom je nogom u teškoj čizmi svom silinom zgazio i zdrobio uređaj. Petra kroz suze primijeti kako su se lica štrumfića izmijenila. Više na njima nije bilo zadovoljstva. Ni znatiželje. Ali ni straha. Neonacisti skoče na četvero štrumfića. Uz urlike i psovke i zazivanje Hitlera zamahnu batinama, nogama, kiša udaraca samo što se nije sručila na prividno bespomoćne izbjeglice. Tada se sve odigralo munjevitom brzinom. Štrumfići okrenu napadačima leđa. Petra primijeti kako su se na njima otvorila dva uzdužna reda sa po tri otvora. A onda iz otvora pokuljaju mlazevi tekućine i poprskaju neonaciste od glave do pete. Smrad koji se raširio bio je nešto što Petra nikad u životu nije osjetila. Bio je neopisiv! Potjerao joj je suze na oči, dizao joj se želudac, kiselina joj je pokuljala van. Bacila se natrag u jarak, još trenutak i povratit će, koliko se god suzdržavala – Tada osjeti nešto plavo i vlažno na nosu. Ruka jednog od štrumfića pritisla joj je nos i usta. Petra je nagonski zgrabi da se ne uguši, ali tada osjeti kako kroz tanku kožu može disati. I kako više ne osjeća smrad! Ona podigne pogled preko ruba jarka, zajedno sa štrumfićem koji ju je zaštitio. Neonacisti su se spoticali jedan preko drugoga, uplakani, zabljuvani, zabalavljeni, samo s jednom misli u glavi: pobjeći, što brže, što dalje! Pobjeći! Nekoliko trenutaka poslije, Petra i njezino četvero novih prijatelja ostali su sami na putu. Petra pogleda štrumfiće oko sebe. I zapita se nešto drugo. Znala je zašto ljudi bježe iz Afrike preko mora i ginu samo da bi se dokopali sigurnosti. Vidjela je na televiziji ratove i ljude u narančastom iznad kojih stoje krvnici s noževima u rukama. Štrumfići joj se, čak i djeca, sad više nisu činili bespomoćnima. Pa se zapita od koga oni bježe? I što ako taj dođe za njima? Možda bi o tome trebala pitati tatu, možda će on znati koga dalje pitati. A za početak, pomisli Petra dok je vadila torbu iz jarka, možda bi ih trebalo prestati zvati štrumfićima. Aleksandar Žiljak

Programiranje mikrokontrolera (10) - AVR registri

ELEKTRONIKA

U prošlom tekstu upoznali smo nekoliko asemblerskih instrukcija kojima možemo pristupiti IO-registrima AVR-a i kroz primjere vidjeli način konfiguriranja DDRB-registra. Pisanje i čitanje registara puno je jednostavnije u višim programskim jezicima, ali ćemo se za sada ipak zadržati na asembleru. Nije moguće programirati mikrokontrolere, a ne znati upravljati IO-registrima. Oni su naš put prema arhitekturi, periferiji i svijetu izvan mikrokontrolera. Za sada ćemo zanemariti funkciju i svrhu pojedinih registara i posvetiti se njihovom upravljanju. Primjer programa koji ćemo analizirati napisan je u programskom jeziku c/c++, a njegova svrha je postavljanje bita 7 u logički 1 za 3 različita registra, DDRA, ACSR i PORTJ. Nakon izvršavanja programa navedeni registri sadržavaju vrijednost HEX(0x80) ili BIN(1000 0000). C/C++ programer svim registrima pristupa na identičan način i ne mora detaljno poznavati

arhitekturu mikrokontrolera. Za njega nije važna adresa registra, niti brzina izvršavanja strojnih instrukcija. Za pristup jednom bitu c/c++ programer koristi identične šablone “reg |= (1<<bit)” i “reg &= ~(1<<bit)”. Naravno, i mi ćemo koristiti iste šablone, samo ih moramo samostalno osmisliti i istinski spoznati njihove prednosti. Zato ćemo primjer višeg programskog jezika prevesti na asembler i utonuti u nove muke oko adresa AVRregistara. Instrukcije koje ćemo koristiti prilikom upravljanja registrima nazivaju se: SBI, CBI, IN, OUT, ANDI, ORI, LDS i STS. Zapetljajmo se u probleme viših programskih jezika i postavimo nekoliko logičnih pitanja čiji odgovori nemaju veze s logikom, barem ne u primjeru c/c++ jezika. Traju li instrukcije koje

pišu po registrima DDRA, ACSR i PORTJ jednako dugo? Ne! Koristi li asembler iste instrukcije za pristup navedenim registrima? Ne! Možemo li shvatiti razloge ovih nelogičnosti analizirajući program c/c++? Ne! Ova istina je “istina” samo ukoliko c/c++ programer ne isključi optimizaciju programa prilikom prevođena, ali da to nisam pisao, teško bi se netko sjetio. Kao c/c++ programeri optimizaciju programa nikada ne isključujemo jer želimo generirati što je moguće kraći i brži program. Prevedimo napisan program c/c++ na asembler i pogledajmo instrukcije kojima pristupamo registrima DDRA, ACSR i PORTJ.

DDRA-registru pristupamo SBI-instrukcijom, ACSR-registru pristupamo instrukcijama IN, ORI i OUT, a PORTJ-registru instrukcijama LDS, ORI i STS. Kada kažem “pristup registru” zapravo mislim na postavljanje bita 7 u logički 1, ali to ne pišem jer je riječ “pristup” daleko kraća. Bit 7 krajnji je lijevi u svim AVRregistrima prema sljedećem rasporedu: 7, 6, 5, 4, 3, 2, 1, 0. Što to c/c++ programer ne vidi pored zdravih očiju? Bit 7 u registru DDRA postavljamo u logički 1 instrukcijom SBI (Set Bit). Za izvršavanje SBI-instrukcije AVR CPU treba 2 takta, a instrukcija zauzima 2 bytea FLASH memorije. Reći ćete, idemo mi na sve registre primijeniti SBI-instrukciju, ona je najbrža i zauzima najmanje FLASH memorije. Željeli bismo, samo ne možemo. Instrukcije SBI i CBI mogu upravljati bitom samo na registrima čija je adresa manja ili jednaka 0x1F (0x3F). Adrese registara ACSR i PORTJ

veće su od 0x1F (0x3F), pa moramo odabrati nešto sporiju metodu koja zauzima više FLASH memorije. Bit 7 u registru ACSR postavljamo u logički 1 instrukcijama IN, ORI i OUT, a za izvršavanje svake od njih AVR CPU treba jedan takt, dakle ukupno 3 takta. Svaka instrukcija veličine je 2 bytea, pa za pohranu instrukcija u FLASH memoriju trebamo 6 bytea. Reći ćete, idemo mi i na PORTJ primijeniti instrukcije IN, ORI i OUT. Željeli bismo, samo ne možemo. Instrukcije IN i OUT mogu dohvatiti IO-registre čija je adresa manja ili jednaka 0x3F (0x5F). Adresa PORTJ-registra je 0x105, pa moramo primijeniti još sporiju metodu koja zauzima najviše FLASH memorije. Bit 7 u registru PORTJ postavljamo u logički “1” instrukcijama LDS, ORI i STS. Koliko taktova treba AVR CPU za izvršavanje navedenih instrukcija? LDS i STS trebaju po 2 takta, ORI treba 1 takt, dakle ukupno 5 taktova. Koliko trebamo FLASH memorije za pohranu instrukcija? LDS zauzima 4 bytea, STS zauzima 4 bytea, a ORI zauzima 2 bytea FLASH memorije, dakle ukupno 10 bytea.

Možemo li instrukcije LDS i STS primijeniti na sve AVR-registre bez obzira na adresu? Možemo, ali ne želimo. Sve dok postoji brža i programski manja metoda za upravljanje registrima ona je uvijek naš odabir, i ne samo naš, nego i odabir compilera. Teško je razumjeti razloge zbog kojih se koriste sasvim druge instrukcije prilikom pristupa navedenim registrima, ali odgovore možemo pronaći u AVRarhitekturi i njenim detaljima. Pogledajmo problem asemblerskih instrukcija iz potpuno novog kuta.

Davno je postojao samo RAM, memorija u koju svi programeri viših programskih jezika pohranjuju varijable. Starješine viših programskih jezika nisu se previše zanimale za stvarne lokacije varijabla i registara, a nisu ni morali jer taj dio odrađuje compiler. Najmlađi među njima zapitao se: “Kako mikrokontroler zbraja, oduzima, množi, uspoređuje?” Naslutio je mladić kako mora postojati nešto više od samog spremišta podataka i onog općenitog RAM-a te počeo crtati “Data Memory Map”, memoriju stvarnih adresa 0x0000 – 0x21FF. Prvo je upoznao radne registre, točnije njih 32, i nazvao ih imenima R0 – R31. Sve aritmetičke i logičke operacije AVR CPU izvršava korištenjem radnih registara. Mladić je ubrzo zaključio kako bez radnih registara ne može zbrojiti ni 2 broja i ne može izvršiti niti jednu logičku operaciju. Starješine su znale upravljati IO-registrima, ali nisu ih smjestili ni u jedan adresni prostor. Mladića je stalno kopkalo pitanje: “Gdje se nalaze IO-registri?”. Shvatio je on da IO-registri nisu radni registri CPU-a i da služe za upravljanje periferijom, brojačima, UART-om… Prva 64 IO-registra smjestio je odmah iza radnih registara u adresni prostor 0x0020 – 0x005F te ih nazvao „64 IO Registers”. Ono što je mladića najviše zbunjivalo je “416 External IO Registers”. Shvatio je kako je svrha prva 64 IO i drugih 416 Extended IO-registara identična i nije mu bilo jasno zašto su razdvojeni i ne čine jednu zajedničku cjelinu. Instrukcije IN i OUT trebale bi služiti za dohvat i spremanje svih IO-registara i njihov doseg uistinu je stvarna adresa 0x20 – 0x5F. Mučila je njega adresa 0x60 sve dok nije pogledao dokumentaciju manjih AVRmikrokontrolera i zaključio: “Pa naravno, na adresi 0x60 treba početi SRAM-memorija.” Znači li to da je 416 Extended IO-registara zapravo prostor ukraden od SRAM-memorije? Da, Atmega2560 prevelik je mikrokontroler i njegovi IO-registri ne mogu stati u 64 bytea adres nog prostora predviđenog za IO-registre. Samo da je mladić znao kako SRAM-memorija treba početi na adresi 0x60 bilo bi mu jasno zašto registru PORTJ ne može pristupiti instrukcijama IN i OUT nego instrukcijama LDS i STS. One služe za direktan pristup čitavom adresnom prostoru Data Memorije, a ne samo IO-registrima. Adresa

PORTJ-registra nalazi se u prostoru 416 External IO register, dakle u prostoru SRAM-memorije, a ne u prostoru 64 IO Registers.

Mladić je ponovno pogledao sliku “Data Memory Map” i zapitao se: “Koja je adresa PINA-registra 0x00 ili 0x20?” Pomislio je, možda je nešto pogrešno nacrtao te se oslonio na tehničku dokumentaciju i ostao začuđen, zaista su navedene dvije adrese.

Mladić je bio zbunjen, ali je jasno zaključio: “Stvarna adresa PINA-registra je 0x20 jer su radni registri R0 – R31 na adresama 0x00 – 0x1F.” Dosjetio se mladić SBI-instrukcije i ponovno pročitao što ona radi: “Set Bit in I/O register.” Shvatio je kako SBI-instrukcija upravlja bitom

isključivo u adresnom prostoru IO-registara, a ne radnih registara. Pomisli mladić, idem zapisati SBI-instrukciju korištenjem stvarne adrese PINA-registra (0x20).

Izračuna on BIN-zapis HEX-adrese 0x20 i dobi “10 0000”. Hm, zaključi mladić: Nije moguće zapisati 6-bitni broj u 5-bitnu adresu (10 0000 ne može stati u A AAAA). Ako SBI-instrukcija upravlja isključivo IO-registrima, zar prvi nije PINA, pomisli mladić. Naravno, prvi IO-registar je PINA na stvarnoj adresi 0x20. Koju adresu da dodijelim nečemu što je prvo, a da mogu zapisati u operacijski kod SBI-instrukcije? Nedugo nakon zamišljenog pitanja mladić ispravi svoj problem pišući čistu strojnu instrukciju za postavljanje nultog bita u logički 1 PINA-registra “1001101 0 0000 0 000”. Sve mu je postalo jasnije, instrukcije SBI, CBI, IN, OUT namijenjene su upravljanju isključivo IO-registrom, a kao adresu 0 smatraju prvi IO-registar PINA, bez obzira što je on na stvarnoj adresi 0x20. Zabrine se mladić ponovno, što je na adresi 0 ako koristim instrukcije LDS i STS? Na adresi 0 radni je registar R0. Instrukcije LDS i STS čitaju i pišu čitav “Data” prostor. Kako da pristupim prvom IO-registru PINA korištenjem instrukcija LDS i STS? Jednostavno, za instrukcije LDS i STS on je na stvarnoj adresi 0x20. Nasmije se mladić i ispiše nekoliko asemblerskih instrukcija za pristup DDRA-registru na adresi 0x01 (0x21): SBI 0x01, 0: Postavljam bit 0 u logički 1 DDRA-registra korištenjem SBI-instrukcije CBI 0x01, 0: Postavljam bit 0 u logički 0 DDRA-registra korištenjem CBI-instrukcije IN r24, 0x01: Čitam IO-registar DDRA u radni registar R24 korištenjem IN-instrukcije

OUT 0x01, r24: Spremam radni registar r24 u IO-registar DDRA korištenjem OUT-instrukcije LDS r24, 0x21: Čitam IO-registar DDRA u radni registar R24 korištenjem LDS-instrukcije STS 0x21, r24: Spremam radni registar r24 u IO-registar DDRA korištenjem STS-instrukcije Instrukcije LDS (Load Direct from Data Space) i STS (Store Direct to Data Space) nisu pogodne za čitanje i spremanje IO-registara, nego čitanje i spremanje podataka u SRAM-memoriju. No kako se 416 IO-registara nalazi u adresnom prostoru SRAM-memorije, ne možemo ih dohvatiti instrukcijama IN i OUT. Već sam naveo tijekom pisanja teksta o programiranju kako je puno jednostavnije učiti programirati na manjem mikrokontroleru. Kao primjer, Atmega8 može dohvatiti sve registre instrukcijama IN i OUT, a njegov SRAM počinje upravo tamo gdje počinju naši External registri, na stvarnoj adresi 0x60. Mladić je shvatio kako prebacivati brojeve iz šupljih IO-registara u prazne radne registre, ali i dalje mu nije bilo jasno kako postaviti bit u logički 1 korištenjem instrukcija IN, OUT, LDS i STS pa se uhvatio digitalne elektronike i logičkih operatora te nacrtao logičku ILI operaciju između registra DDRA i konstante MASK. Zaključi mladić, ono što je u maski postavljeno kao logički 1 to će sigurno u rezultatu operacije ILI biti logički 1 operacija ILI stvarno je genijalna, maska kojom radim operaciju ILI postavit će željene bitove u logički 1, a sve ostale zadržati identičnima.

Mladiću je nedostajala samo jedna instrukcija kako bi asembler bio smislen i logičan, instrukcija ORI, logička operacija između radnog registra i konstante (Logical OR with Immediate). Mladić je znao kako sve aritmetičke i logičke operacije može izvršiti isključivo u radnim registrima, a hoće li on učitati IO-registar instrukcijom IN ili LDS postalo je nevažno. Pročitajmo ponovno asemblerski program:

Instrukcijom IN učitavamo registar adrese 0x30 (0x50) u radni registar R24. U tehničkoj dokumentaciji možemo vidjeti da se radi o ACSR-registru. Izvršavamo logičku operaciju ILI između radnog registra R24 i konstante 0x80, a rezultat je pohranjen u radnom registru R24. Instrukcijom OUT radni registar R24 pohranjujemo na adresu ACSR-registra 0x30. Najveća tragedija priče o asemberu je činjenica da c/c++ programer radi identičnu stvar kao i asembler programer. On poziva c/c++ instrukciju “ACSR |= 0x80”, a njen duži zapis je “ACSR = ACSR | 0x80; ” Znate li o čemu razmišlja c/c++ programer? Radim “ILI” logičku operaciju između ACSR-registra i konstante 0x80 te rezultat pohranjujem nazad u ACSR-registar. Hm, nismo li identičnu stvar napravili i u asembleru!? Josip Štivić

Pozivamo Vas na Festival tehničke kulture koji će se održati od 15. do 17. svibnja 2015. Otvorenje Festivala tehničke kulture počinje 15. svibnja u 12 sati u Boćarskom domu. Predsjednik HZTK prof. dr. sc. Ante Markotić

ELEKTRONIKA

Vesela brojila (1) Danas nam je dostupno nekoliko tisuća različitih digitalnih integriranih krugova. Razvrstavamo ih prema funkciji koju obavljaju, porodici kojoj pripadaju te obliku i dimenzijama kućišta u koje su ugrađeni. U ovom članku pobliže ćemo se upoznati s načinom rada dvaju brojila iz porodice CMOS. Kako bi nam to upoznavanje proteklo u zabavnom tonu, napravit ćemo s njima nekoliko jednostavnih pokusa za koje će nam još trebati svjetleće diode, otpornici i kondenzatori. Dobra je vijest što su sve te komponente lako dobavljive i jeftine, pa ćemo za sve zajedno trebati izdvojiti tek nekoliko desetaka kuna.

Binarno brojilo

Binarno brojilo najčešće ima jedan ulaz i niz od nekoliko izlaza. Brojilo broji impulse koji se

Slika 1. Binarno brojilo s integriranim krugom CD4060

dovode na ulaz, a trenutno stanje brojila se pojavljuje na izlaznim priključcima u binarnom zapisu (kao binarni broj). Kako se to postiže? Unutar integriranog kruga nalazi se niz djelila s faktorom dva, koja su povezana u lanac: izlaz prvog djelila povezan je na ulaz drugoga, izlaz drugoga na ulaz trećega i tako redom. Ako se na ulazu prvog djelila tijekom nekog vremena pojavi 8 impulsa, na njegovom izlazu i na ulazu drugoga bit će 4 impulsa, na izlazu drugoga i na ulazu trećega bit će 2 impulsa itd. Pogledajmo to sad na primjeru konkretnog brojila, CMOS-integriranog kruga oznake CD4060 (slika 1.). On je specifičan po tome što ima ugrađen oscilator, čija je frekvencija određena vrije dnostima elemenata R1, R2 i C1. Frekvencija se može približno izračunati prema formuli sa slike. Za navedene vrijednosti elemenata R1, R2 i C1 ona iznosi oko 63 Hz; iz praktičnih razloga pretpostavit ćemo da se radi o 64 Hz, tj. o 64 impulsa u sekundi. Zbog tog oscilatora, integriranom krugu CD4060 ne moramo izvana dovoditi impulse koje će brojati: on ih sam proizvodi. Impulsi se najprije privode djelilu sa 16, čiji je izlaz spojen na pin 7 integriranog kruga. Zbog toga će se na pinu 7 pojavljivati 4 impulsa svake sekunde. Slijedi niz djelila s dva, čiji su izlazi spojeni redom na pinove 5, 4, 6, 14... (pogledajte sliku). Na pinu

5 u sekundi ćemo imati dva impulsa, na pinu 4 jedan impuls, na pinu 6 jedan impuls će se pojaviti svake dvije sekunde itd. Grafički je to za pinove 5, 4 i 6 prikazano na slici 1. desno gore. Ista slika vrijedi i za pinove 14, 13 i 15, samo se na tim pinovima stanja sporije mijenjaju, odnosno impulsi duže traju. Impulsi koje spominjemo naponski su nivoi koje mjerimo na izlazima integriranog kruga. Uz odabrani napon napajanja od 5 V, tijekom trajanja impulsa na nekom izlaznom pinu bit će također 5 V, dok će tijekom pauze između impulsa napon izlaznog pina biti 0 V. Ove naponske nivoe često promatramo kao logička stanja: stanju “1” odgovara napon od 5 V, a stanju “0” 0 V. Ako se dovoljno sporo mijenja, napon na svakom pinu možemo mjeriti voltmetrom. Tako bismo na pinu 14 izmjerili da je napon od 5 V prisutan 2 sekunde (impuls), a sljedeće 2 sekunde bismo izmjerili 0 V (pauza). Na pinu 13 bi impuls i pauza trajali po 4 sekunde, a na pinu 15 još dva puta duže. Promjene na pinovima koji su bliži oscilatoru brže su pa bismo za njihovo promatranje trebali osciloskop. Ali i ovdje bismo uočili istu zakonitost: sa svakim korakom kojim se udaljavamo od oscilatora, impulsi bivaju dva puta sporiji, odnosno traju dva puta duže. Teško je očekivati da će mladi elektroničar imati na raspolaganju osciloskop. Srećom, impulse možemo učiniti vidljivim puno jednostavnijim i jeftinijim “instrumentom”: svjetlećom (LE-) diodom. Upotrijebimo li višebojnu crveno-zeleno-plavu (RGB) LE-diodu, svemu ćemo dodati i malo boje i naše brojilo će se veselo zašareniti! Upotrijebili smo dvije RGB-diode sa zajedničkom katodom (commoncathodeRGB LED, naručujete li preko interneta) i s mutnim kućištem (diffused). Prva je preko otpornika R3, R4 i R5 spojena na pinove 5, 3 i 4, a druga preko svojih otpornika na “sporije” pinove 14, 13 i 15. Što će se dogoditi, prikazuje dijagram na slici 1. desno dolje te niz obojanih LE-dioda ispod njega. U prvom trenutku, kada su naponi na sva tri izlaza 0 V, LE-dioda će biti ugašena (obojana je sivom bojom). Najprije će se pojaviti impuls na pinu 5, pa će poteći struja crvenim segmentom RGB-diode i ona će zasvijetliti crvenom bojom. Po isteku tog impulsa, crvena boja se gasi, ali se istovremeno pali zelena: pojavio se

impuls na pinu 4 pa sada zelenim segmentom teče struja. Impulsi na pinu 5 brže se mijenjaju od impulsa na pinu 4, pa će u jednom trenutku biti prisutna oba. Tada će istovremeno zasvijetliti crveni i zeleni segment, a boja LE-diode bit će žuta ili narančasta. Dalje naslućujete i sami: dioda će potom zasvijetliti plavom bojom, plava i crvena će dati ljubičastu svjetlost, plava i zelena modrozelenu, a, u trenutku kada su sve tri boje aktivirane, dioda će svijetliti bijelom svjetlošću. Boje na prvoj RGB-diodi brzo se mijenjaju, jer se neka promjena stanja na pinovima 5, 4 i 6 događa svaku četvrtinku sekunde. Sve ovo što smo opisali za prvu diodu vrijedi i za drugu, samo se na njoj boje sporije izmjenjuju pa ih je time i lakše pratiti.

Napomene:

• pazite na duljine izvoda na RGB-diodi i način spajanja uskladite s prikazanim na slici; • upotrijebite li vrijednosti otpornika R3-R8 kao na slici 1., struje kroz pojedine segmente RGB-dioda bit će oko 2 mA; ako vaša dioda svijetli preslabo, smanjite vrijednost otpornika, i obratno; • efekt miješanja boja ovisi o stupnju zamućenosti kućišta diode; što je kućište prozirnije, pojedine boje će se više isticati, a miješanje će biti lošije; • boje koje nastaju miješanjem ovise o međusobnim odnosima crvene, zelene i plave svjetlosti pa tako “bijela” svjetlost može biti krem boje, plavkasta ili zelenkasta. Sklop sa slike 1. ne troši više od 10 mA pa za napajanje možete upotrijebiti plosnatu bateriju napona 4,5 V ili mrežni adapter nazivnog napona oko 5 V. Napon bi trebao biti stabiliziran: odlično će poslužiti punjač odbačenog mobitela! CMOS-integrirci rade s naponima između 3 i 15 V: odaberete li napon napajanja koji se značajnije razlikuje od navedenih 5 V, potrebno je uskladiti vrijednosti otpornika R3-R8. Vrijednosti ostalih komponenti ne ovise o naponu napajanja.

Za one koji žele znati više

U sljedećem nastavku napravit ćemo još nekoliko interesantnih “svjetlećih” pokusa s brojilima i LE-diodama. Ovdje ćemo se malo detaljnije upo-

Slika 2. Fotografija eksperimentalne pločice s brojačima

znati s CMOS-integriranim krugovima. Proizvodi ih nekoliko proizvođača pod oznakama koje se mogu razlikovati, ali se radi o kompatibilnim integriranim krugovima. Tako ćete za naš pokus moći jednakovrijedno upotrijebiti integrirane krugove CD4060, HEF4060, HCF4060. Upotrebljiv će biti iHC4060 (punim nazivom 74HC4060), koji pripada podvrsti CMOS-integriraca pod nazivom “brzi CMOS”. Odlučite li se za njega, brojač će dobro raditi, ali u tom slučaju napon napajanja ne smije biti viši od 6 V. Integrirac slične oznake, HCT4060, radi samo na 5 V i ima malo drukčije definirane naponske nivoe pa ga ne preporučujem za naše potrebe. Svi CMOS-integrirani krugovi izrađeni su od P- i N-kanalnih MOS-tranzistora. I jedni i drugi tranzistori rade kao sklopke, a međusobno se razlikuju po tome što N-tip sklopke zatvara prisustvo pozitivnog napona na upravljačkom priključku, dok P-tip sklopke zatvara upravljački napon od 0 V. Kako reagiraju na suprotne upravljačke napone, oni su međusobno komplementarni – otuda potječe naziv CMOS (komplementarni MOS). Jednostavniji sklopovi izrađeni su od desetak parova MOS-tranzistora, složeni ih sadrže stotine. Koliko god parova tranzistora bilo u integriranom krugu, oni su uvijek spojeni tako da sprječavaju protok struje između pozitivnog i negativnog priključka napona napajanja. Zato CMOS-integrirani krugovi, kada “miruju“, troše zanemarivo malu struju. Struja protječe integriranim krugom samo u trenutku kada sklopovi unutar njega mijenjaju stanje. Kako su te promjene brze, strujni impuls kroz integrira-

ni krug vrlo je kratak i utjecaj jednog strujnog impulsa na srednju potrošnju integriranog kruga je zanemariv. Međutim, što sklop radi na višoj frekvenciji, događat će se više promjena tijekom jedne sekunde pa će i potrošnja integriranog kruga rasti proporcionalno frekvenciji. Opisano svojstvo, da im potrošnja struje ovisi o brzini rada, vrlo je značajna karakteristika CMOS-integriranih krugova. Zbog toga su oni svojom pojavom brzo potisnuli u drugi plan dotad najpopularniju porodicu digitalnih integriranih krugova: TTL. I najjednostavniji TTL-sklop troši nekoliko mA struje u mirovanju, pa se kod složenih sklopova brzo “nakupi” nekoliko ampera. Osim troška vezanog uz veću potrošnju električne energije, s tim je povezan još jedan ozbiljan problem: sklopovi koji više troše, jače se zagrijavaju, pa projektanti moraju osigurati odgovarajuće hlađenje. Ali, veća potrošnja struje ima i jednu dobru stranu: ako je dobro projektiran, takav je sklop brži od štedljivijih sklopova. Razvojem tehnologije postalo je moguće proizvesti “ubrzane verzije” postojećih CMOS-integriraca: to su integrirani krugovi iz porodica HC i HCT. Oni su funkcionalno i pin kompatibilni (obavljaju istu logičku funkciju i imaju isti raspored izvoda) s istoimenim CMOS- i TTL-integriranim krugovima. Tako su projektanti sklopova dobili kvalitetnu zamjenu za TTL- i CMOS-integrirce koje su dotad koristili. Npr., 74HC4060 će uspješno zamijeniti CD4060 u svim primjenama, moći će raditi na frekvencijama do 60 MHz (15 puta brže od CMOS verzije kod napona napajanja od 5 V!), ali treba voditi raču-

na da mu napon napajanja bude između 2 i 6 V. Druga izvedba, 74HCT4060, također radi na frekvencijama do 60 MHz, a napon napajanja i naponski nivoi na ulazima i izlazima prilagođeni su povezivanju s TTL-integrircima. Kako potrošnja električne energije ne ovisi samo o struji koja prolazi integriranim krugom nego i o njegovom naponu napajanja, daljnji je razvoj išao u smjeru snižavanja napona napajanja. Suvremeni digitalni integrirani krugovi komercijalnih oznaka 74LV, 74LVC i sl. rade

punom brzinom kod napona napajanja oko 3 V, a, ako su zahtjevi za brzinom rada umjereniji, obavljaju svoju funkciju i kad se napon napajanja spusti do 1 V! Za naše potrebe, “klasični” CMOS-integrirci pokazali su se kao optimalan izbor. Lako su nabavljivi, jeftini, rade s naponima napajanja i mogu dati struje koje omogućuju direktnu pobudu svjetlećih dioda. Mr. sc. Vladimir Mitrović

ELEKTRIČNA SVJETLILA

Električna rasvjeta (2) Električna rasvjeta današnjim je naraštajima nešto potpuno normalno. Ipak, ona je u svojim počecima na prijelazu 19. u 20. st. bila “čudo tehnike” i “novovjeki izum” koji je umnogome promijenio kvalitetu života i rada u doba kada nema i na mjestima gdje nema dnevnoga svjetla. U tim počecima industrijalizacije i života kakav nam je danas poznat, ona je bila osnova nove organizacije života i rada te mnogih društvenih promjena.

gradova, pače i privatni stanovi zasjaše u električnom svjetlu.” Prva su električna svjetlila napajana iz baterija galvanskih elemenata, što je bilo prilično nespretno, nedovoljno za širu primjenu i skupo.

Počeci električne rasvjete

Prva je električna rasvjeta bila električnim lučnicama, napajanim baterijama galvanskih članaka. Primjenjivala se od 1840-ih godina u kazalištima, izložbenim prostorima i trgovinama, a od 1860-ih godina na pomorskim svjetionicima. Električna je rasvjeta pomoću lučnica i žarulja bila prikazana svijetu, kao jedno od čuda 19. stoljeća, na elektrotehničkim izložbama u Parizu (1881.) i Beču (1883.). Oduševljenje električnom rasvjetom krajem 19. st. zanosno opisuje O. Kučera veliki promicatelj prirodnih znanosti i tehnike1: “… stalo se električno svjetlo silno širiti po čitavom svijetu: radionice i tvornice, luke i kolodvori, željeznice i brodovi, kazališta i dvorane, ulici i trgovi, svjetionici na moru i čitave četvrti 1 Oton Kučera, Crte o magnetizmu i elektricitetu. Matica hrvatska, Zagreb 1891.

Prvi javni prikaz električne rasvjete u Hrvatskoj – plakat za predstavu Faustove Margarete u Zagrebu 1873. s najavom: “Električno svjetlo priredio i ravnat će osobno iz blagonaklonosti profesor ovdašnje velike realke gosp. Ivan Stožir”

Stožirova električna rasvjeta u zagrebačkoj Ilici 1877. (likovna rekonstrukcija: ak. slikar Ivan Fijan, 1951. - 2002.)

Zato se nakon izuma dinamostroja 1860-ih godina mehanički rad parnoga stroja ili vodotoka pretvara u električnu energiju elektroindukcijskim generatorima. Prve su elektrane bile građene za rasvjetu pojedinih objekata (tvornica, trgova i sl.), a početkom 1880-ih godina počinju se graditi prve elektrane za tržišnu proizvodnju električne energije. Prva je takva elektrana izgrađena u Parizu 1881., a Edison je u New Yorku počeo graditi elektrane 1882. godine. Te su elektrane proizvodile istosmjernu struju, koja se zbog gubitaka u vodovima mogla prenositi na udaljenosti do najviše oko dva kilometra. Zato su se elektrane morale graditi u svakoj gradskoj četvrti, u blizini potrošača. Velik je doprinos Nikole Tesle elektrifikaciji bila primjena izmjeničnih struja. Tesla ustanovljuje kako su gubici pri prijenosu znatno manji ako se energija prenosi uz visoke napone, pa dalje razvija učinkovit prijenos električne energije. Njegovi su izumi pobudili veliko zanimanje, jer su otvarali mogućnosti proizvodnje i primjene izmjeničnih višefaznih struja naveliko i prijenosa na velike udaljenosti. Tvrtka Westinghouse otkupljuje te njegove patente za nezamislivo veliku svotu od milijun dolara te se priprema za gospodarsku primjenu, gradnju elektrane izmjenične struje i proizvodnju izmjeničnih elektromotora. Na tim se Teslinim patentima osniva i današnji prijenos električne energije dalekovodima pod visokim naponima, na udaljenosti od stotine kilometara. Izgradnja hidroelektrane na slapovima Niagare početkom 1890-ih godina, i opskrbljivanje grada Buffala na udaljenosti od 35 km,

značilo je konačnu pobjedu Teslinih izmjeničnih struja. Velik utjecaj na elektrifikaciju imala je Međunarodna elektrotehnička izložba u Frankfurtu na Majni 1891., na kojoj je prikazan i prijenos električne energije na velike udaljenosti primjenom izmjeničnih struja. Posebno je bio važan trenutak velika Svjetska izložba u Chicagu 1893. godine, koja je bila rasvijetljena do tada neviđenim obiljem “električnoga svjetla” Teslinih svjetiljki. U Hrvatskoj je, koliko je poznato, električna rasvjeta prvi put primijenjena za kazališnu predstavu Margareta u Hrvatskom zemaljskom kazalištu u Zagrebu, 19. ožujka 1873., kojom je ravnao Ivan pl. Zajc, a osvijetlio ju Ivan Stožir2. Javno je električna rasvjeta pokazana prigodom plesa Hrvatskoga sokola u Glazbenom zavodu u Zagrebu 22. siječnja 1877. Tada je Stožir postavio električnu lučnicu na raskrižju Ilice i Gundulićeve ulice, u blizini današnjega Hrvatskoga glazbenoga zavoda, napajanu iz galvanskih elemenata. Električna je rasvjeta u Hrvatskoj velik nastup imala na Jubilarnoj izložbi Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva u Zagrebu 1891. Narodne novine o tome pišu: 2 Ivan Stožir (Rožna Dolina u Sloveniji, 1834. – Zagreb, 1908.), fizičar, gimnazijski profesor, jedan od osnivača meteorološke postaje na Griču u Zagrebu, prethodnice današnjega Državnoga hidrometeorološkoga zavoda.

Električna je rasvjeta 5. studenoga 1907., prema dojmu suvremenika, pretvorila Zagreb u velegrad

“Na izložbenom prostoru udešena je po tvrtki Siemens i Halske u Beču električna rasvjeta s dva parostroja po 7 konjskih silah sa 30 velikih kružnih svjetiljkah i 60 žarilah.” Kružne svjetiljke bile su električne lučnice smještene u staklene kugle (vjerojatno Jabločkove), a žarila su bile Edisonove žarulje s ugljenom niti. Krajem 19. st. u Hrvatskoj se u ponekim tvornicama postavljalo dinamostrojeve za rasvjetu i dio pogona, a dijelom i okoline. Koliko je poznato, u Hrvatskoj je prvi takav dinamostroj postavljen u Tvornici tanina i bačava u Županji 1880. godine, s kojim je rasvijetljena i okolina. U Čakovcu je uz mlin postavljen i dinamostroj 1883., koji je rasvijetlio okolne ulice i stotinjak kuća. Smatra se da je to bila prva javna elektrana u Hrvatskoj. Svi su ti dinamostrojevi (indukcijski generatori) proizvodili istosmjernu struju, kojom se moglo elektrificirati samo blisku okolinu. Prva javna hidroelektrana u Hrvatskoj izgrađena na vodopadima Krke među prvima je u svijetu po sustavu izmjeničnih struja. Bila je to hidroelektrana Krka (poslije nazvana Jaruga I), koja je 11 km dugim dalekovodom osvijetlila Šibenik 28. kolovoza 1895. u večernjim satima. Iz grada su telefonom javili u hidroelektranu o rasvjeti: “Fastično – nije zakasnila”, a novine su tada pisale kako “Šibenik svijetli kao Betlehem!” Početkom 20. st. elektrificirani su gradovi, a sredinom stoljeća i mnoga sela, čime je električna rasvjeta doprla u razvijenim zemljama do gotovo svakoga naselja. Zagreb je, jer je imao plinsku rasvjetu, elektrificiran tek 1907. godine. Za rasvjetu su se prvotno rabile električne lučnice, potom, već krajem 19. st., i električne žarulje. Svjetleće cijevi različitih izvedbi za rasvjetu će se masovno početi upotrebljavati tek polovicom 20. st. One će na prijelomu stoljeća, posebno u obliku tzv. štednih žarulja početi potiskivati žarulje sa žarnom niti. Prije samo nekoliko godina pojavile su se znatno učinkovitije svjetleće diode (LED), koje su kao popularne ledice potisnule žarulje sa žarnom niti, a uskoro će i “štedne žarulje” poslati u muzeje. Danas se ledice postavljaju kao svjetlila na gotovo svim mjestima: za rasvjetu prostorija i javnih površina, na vozilima, u prijenosnim svjetiljkama i dr. Dr. sc. Zvonimir Jakobović

NAFTA

Što je fracking?

Horizontalna bušotina Mješavina pod visokim Okomita bušotina pritiskom razbija kamen Toranj za bušenje postrance

Naftni eksperti procjenjuju da je jedna trećina svih zaliha nafte i plina zarobljena u nepropusnim kamenim slojevima. Novom tehnologijom nazvanom fracking (hidraulic fracturing – hidrauličko drobljenje), može se doprijeti do ovih zaliha. Postupak počinje bušenjem do dubine od 5000 metara. Na toj dubini buši se vodoravno do kamenog sloja s naftom ili plinom. U sloj se ubrizgava mješavina vode, pijeska i kemijskih spojeva pod visokim tlakom od 1000 bara = 100 MPa (megapaskala). Time se drobe kameni slojevi i otvara put nafti i plinu prema površini. Pijesak u mješavini drži otvorene pukotine, a kemikalije sprečavaju hrđanje površina i podmazuju. Mišo Dlouhy

SVIJET ROBOTIKE

Roboti i osjet okusa - umjetni jezik Jedinstven doživljaj svijeta svakog organizma temelji se i ovisi od vrste, brojnosti i načina korištenja njegovih osjetila. Neka osjetila ostala su kroz cijelu povijest robotike egzotičnim područjem čak i onda ako su postojali odgovarajući senzori ili rad na njihovom razvoju. Među takve spada i okus. Okus je jedno od pet osnovnih čovjekovih osjetila: vid, sluh, dodir, njuh, okus. Razlikujemo i pet okusa: gorko, slatko, slano, kiselo i umami (mesni okus). Osjet okusa oblikuje se na jeziku, multifunkcionalnom organu koji sudjeluje u hranjenju. Na površini jezika nalaze se brojne okusne bradavice unutar kojih su osjetila okusa koje mogu podražiti samo u slini topljive tvari. Organ jezik dakako, osim za miješanje hrane i stvaranje osjeta okusa, služi i oblikovanju glasova za jezičnu komunikaciju. Organ jezika imaju svi razvijeniji kralješnjaci. Androidni strojevi nemaju organ jezika i ta činjenica vrlo zorno govori o morfologiji stroja i njegovoj funkcionalnoj razlici u odnosu na organizme s obzirom na prehranu ili način oblikovanja glasova.

Elektronički jezik može prema novijim izvještajima razlikovati sve glavne vrste piva koje su proučavane: crno pivo, lager, Pilsen, niskoalkoholna piva s uspješnosti od 82%.

U svijetu egzaktnih (točnih) znanosti dugo se smatralo da se okusi ne mogu mjeriti i uspoređivati na način kao druga (objektivna) obilježja fizičke stvarnosti, npr. mase predmeta ili duljine puta. Okus se i danas drži vrlo subjektivnim osjetom, ali u razvijenom potrošačkom društvu koje teži standardizaciji potreba za objektivnim kušačima sve je veća. U svijetu surogata, prevare vezane uz krivotvorene hrane i pića vrlo su skupe i opravdavaju razvoj artificijelnog okusa i senzora koji se naziva elektronički jezik.

Čemu služi osjet okusa? Okus ima važno mjesto u organskom svijetu jer, uz osjetila mirisa, omogućuje prepoznavanje tvari po njihovu kemijskom sastavu, a time postaje i važan element povezanosti organizma i okoline. Prehrana je ključan segment života organizama, pa je prepoznavanje (ne)jestivog od životne važnosti. Što bi okus trebao biti u svijetu robotiziranih elektroničkih strojeva? Energetski se roboti ne referiraju na biološki svijet pa se čini da je osjet okusa za robote nevažan. Ali svaki umjetni organizam bez sposobnosti da komunicira s organskim okolišem na razini analize njegovih kemijskih sastojaka bio bi inferioran u odnosu na organizme koji to mogu. Ipak, razlog istraživanja mogućnosti artificijelnog osjetila okusa (elektroničkog jezika) i njegove primjene potaknut je prije svega praktičnim suvremenim potrebama tržišta. Zoran primjer za to je senzor za prepoznavanje vrsta vina čiji razvoj je potaknut tržišnim falsifikatima, količinom proizvoda i nepouzdanošću ili zamorom ljudi kušača. Senzor koji oponaša kušanje vina vrsta je nanosenzora koji mjere trp-

kost vina na temelju mjerenja promjene proteina u slini kušaGorko Slano ča. Istraživači su promatrali na Kiselo Slatko Umami koji način se proteini mijenjaju u interakciji s vinom, što se može vrlo uspješno iskoristiti za opisivanje pojedine vrste vina koja sadrže tanin. Stare metode mjerenja okusa zasnivale su se na mjeSloj papila na površini jezika renju okusa hrane utvrđivaBjelančevina njem njenih različitih sastojaPapile ka na molekularnoj razini i u kasnoj fazi kušanja na jeziku. Korištene su metode za prepoznavanje i brojanje molekula (od spektrografa, kromatografije do Ramanova efekta) s glomaznom i vrlo skupom apaŽivci raturom. Takav pristup dovodi do prave eksplozije podataka što stvara poteškoće u točnosti, brzini i isplativosti primjePrema mozgu ne. Elektronski jezik oponaša način na koji organ jezika oblikuje okus i potom Novije metode analipretvara taj okus u digitalnu informaciju. Hrapava površina jezika prekrivne je ze okusa su brže. Započinju osjetilima okusa koja su osjetljiva na različite vrste tvari. Hrana dolazi u kontakt odmah pri dodiru hrane sa slisa stanicama okusa na jeziku, što izaziva kemijske reakcije koje se pretvaraju u nom u ustima. Ne broje moleživčane impulse, koji idu u mozak. Mozak interpretira signale za određenu tvar što rezultira osjećajem karakterističnim za određenu vrstu jela. kule, već se baziraju na prepoznavanju specifičnih promjena tijekom procesa kušanja. Tako se u procesu gledanje kako na njih utječe interakcija proteina kušanja vina koriste nanosenzori koji rade na s vinom. načelu prepoznavanja proteina čija se struktuRezultat analize okusa elektronskog jezika ra mijenja u vrlo ranoj fazi oblikovanja okusa. stvaranje je okusnog profila za određenu vrstu Osjećaj okusa pojavljuje se zbog međudjelovanja namirnice, posebice kad se radi o različitim između organskih molekula u vinu i proteina u vrstama zaštićenih robnih marki. Primjerice, ustima. Reakcija dovodi do promjene strukture postoje različite vrste mješavina kave ili čaja ili proteina. Masti se razgrađuju u spoj polivinil-kločokolade. Svaka čista vrsta, kao i mješavina, ima rida načinjen od dugih lanaca istih molekularnih svoj profil ili okusne karakteristike izražene kroz grupa koje su zbog toga jake i fleksibilne. To je kombinaciju osnovnih osjeta. Ako se jednom polimer koji se koristi i kod izrade plastičnih vreodrede egzaktni pokazatelji njihova okusa, tada ćica. Vino sadrži tanin koji dovodi do specifične će se lakše raditi kontrola. Zanimljivo je da se reakcije “grkosti” pri okusu. Nanosenzor okusa kroz takve kombinacije dolazi i do novih definicisastoji se od male pločice presvučene sa zlatnim ja ili spoznaja kako se pojedini okusi mogu dobiti nanočesticama. Proteini u ljudskoj slini stave se kombinacijama drugih okusa. Ako miješate ocat na pločicu. Zlatne nanočestice djeluju kao leće i mlijeko dobivate okus jogurta, okus jagode je koje mogu fokusirati zrak svjetla na način da kombinacija rajčice i šećera, a grožđa kombinapostaje moguće mjeriti i duljine od 20 nanomecija jabuke i mlijeka. tara. Ta osobina omogućava slijeđenje proteina i

Suvremeni elektronički jezik (lijevo) i proizvod njegove analize (desno) koji se zove okusni profil. Elektronički jezik uređaj je kojim se mjere i uspoređuju okusi na način da rezultati budu usporedivi s ljudskim. Za pribavljanje podataka koristi senzore okusa koji kemijske reakcije na jeziku pretvaraju u strujne impulse. Te impulse obrađuju programski sustavi za raspoznavanje uzoraka. Očito je da je ključan element sustava mjerni senzor.

No kao i kod drugih osjeta, okus se ne formira u osjetilu, tj. jeziku, već u mozgu. Kvaliteta percepcije i prepoznavanje nekog okusa zasniva se zapravo na razlikovanju aktiviranih uzoraka senzoričkih živaca u mozgu karakterističnih za okusni otisak objekta koji se okusno analizira. Na izvedbenoj razini riječ je o statističkom softveru elektroničkog jezika koji interpretira i klasificira (uspoređuje) pojedine uzorke okusa. Razina klasifikacije može biti različita: od najjednostavnije preko složene u kojoj se koriste i drugi senzori (njuha, vida, sluha, dodira) do vrlo kompleksnih usporedbi s dugoročnim bazama podataka (iskustvom). U toj je činjenici i odgovor na pitanje zašto su univerzalni roboti kušači perspektivniji od specijaliziranih automatiziranih uređaja kušača? Okus je primjerice jako povezan s osjetom njuha. S vremenom će doći do razvoja kontrolera s integriranim sposobnostima koji će biti konkurentni specijaliziranima, pa će biti jeftinije kupiti robota sa svim osjetilima, nego svako osjetilo posebno. Nadalje (treba se sjetiti procedure kušanja vina), kušanja hrane i pića vrlo često nisu samo kemijske analize, već i pravi

funkcijski uvjetovani rituali u kojima su i pokreti ključni, a tu su roboti neizbježni.

Svake godine u svijetu se proda oko 30 milijardi butelja vina. Mnoga od njih skupe su krivotvorine koje je teško otkriti. Ljudi koji se bave ocjenom vina nepouzdani su. Zbog toga su mnoge kompanije životno zainteresirane za razvoj “objektivnih” kušača pića i hrane. Tu je, čini se, osigurana budućnost robota kušača.

Igor Ratković

POŠTANSKE MARKE

Povezivanje nacija Međusobnu povezanost dviju zemalja na području kulture, religije, tehničkih dostignuća i izuma, etnografske baštine te drugih područja ljudskog življenja, vrlo često nacionalni poštanski operatori ovjekovječe na zajedničkim prigodnim poštanskim markama, potičući međunarodnu suradnju s jasnom prisutnošću nacionalnog identiteta. Desetak zajedničkih izdanja Hrvatske s drugim državama govori o dobrim bilateralnim odnosima, posebice s europskim državama. Zajedničko izdanje koje simbolizira prijateljstvo i povezanost dviju nacija prati stručni tekst koji informira javnost o primjerice značenju hrvatskog i nekog drugog motiva na marki. Prva hrvatska marka u zajedničkom izdanju bila je s Austrijom 1995. godine u povodu 100. obljetnice smrti skladatelja Franza von Suppea (Franz von Suppe rođen je u Splitu, a živio je i radio u Beču). Druga, možda i najvažnija, bila je suradnja s Poštom Vatikana (Poste Vaticane), kada je 1998. godine, kao zajedničko božićno

Slika 1. Zajedničko izdanje Vatikana i Hrvatske iz 2011. prikazuje lik Ruđera Boškovića i crtež rekonstrukcije kupole crkve Sv. Petra u Vatikanu

Slika 2. Međusobna suradnja i povezanost između Ukrajine i Maroka rezultirala je prikazom alžirske luke Tangier na ukrajinskoj marki

izdanje odabran motiv Poklonstvo pastira iz časoslova Officium Virginis Jurja Julija Klovića (zbog velikog interesa za ovu marku poodavno je rasprodana). Treće izdanje, ostvareno 1999. sa Slovačkom, marka je Kardinal Juraj Haulik – nadbiskup zagrebački. Slijede marke s Belgijom (motiv čipki) i Češkom (motiv slike Vlahe Bukovca) u 2002. godini te s Mađarskom Ladislavov plašt u 2003. godini. U 2009. godini izdana su dva zajednička izdanja s Crnom Gorom (Sveti Tripun – 1200. godina u Kotoru) i Slovenijom (kućice na polju u Istri: Kažun i Hiška). Zajednička marka s Vatikanom izdana je ponovno 2011. godine, a povod je bio 300 godina od rođenja Ruđera Boškovića, hrvatskog znanstvenika – fizičara, matematičara, astronoma, geodeta, inženjera – pjesnika, filozofa i diplomata, rođenog u Dubrovniku 1711. godine. Motiv na marki prikazuje rekonstrukciju kupole Svetog Petra u Vatikanu. Prigodni poštanski blok s dvije marke Rab – San Marino pušten je u listopadu 2012. Ovo zajedničko izdanje sa San Marinom prikazuje motiv Svetog Marina, osnivača Republike San Marino, koji je bio klesar s otoka Raba. Ovim izdanjem obilježavalo se 20 godina od uspostave diplomatskih odnosa Republike Hrvatske i San Marina. Zanimljivo je kako je naklada bloka San Marina za 20 tisuća primjeraka veća od hrvatske naklade. Budući da

kacije poput interneta i društvenih mreža, koji su u velikoj mjeri utjecali na smanjenje prijenosa pisane korespondencije. Portugalski student Paulo Magalhaes 2005. osmislio je ideju povezivanja ljudi diljem zemaljske kugle klasičnim razglednicama. Korisnici, kojih je danas nekoliko stotina tisuća iz preko 200 različitih zemalja besplatno se registriraju putem interneta, ostavljajući svoju poštansku adresu, te šalju odnosno primaju razglednice. Pravila su jednostavna, koliko razglednica pošaljete toliko ćete i primiti. Razglednice se šalju na adresu koju odredi računalo, a nakon što primatelj Slika 3. Željeznički mostovi i sredstva prijevoza kao simboli povezanosti prikazani su na zajedničkom izdanju Estonije, Latvije i Litve 2012.

se u San Marinu marke ne koriste u velikim količinama za plaćanje poštanskih usluga (svega 32 tisuće stanovnika) pretpostavlja se da će gotovo 55 tisuća blokova San Marina završiti u pomno čuvanim filatelističkim zbirkama. Obje su marke tiskane u čakovečkoj tiskari Zrinski što je veliko priznanje i promocija hrvatske tiskarske djelatnosti. Sredinom studenog 2014. na području Hrvatske i Rumunjske puštene su u promet marke Duhovnost − utvrđene crkve. Motivi na dvjema izdanim markama prikazuju utvrđenu crkvu Svetog Nikole – Muster u Komiži na otoku Visu te utvrđenu crkvu Cristian u rumunjskom okrugu Braşov. Najnovije zajedničko izdanje sa Španjolskom pušteno je u optjecaj krajem ožujka 2015. na temu Čipka na batiće. Marke su izdane u zajedničkom arčiću od 8 maraka. Motivi na markama prikazuju lepoglavsku i seviljsku čipku. Naklada hrvatskih maraka je 150 tisuća primjeraka po motivu. Također, vrijedno je istaknuti kako su u suradnji sa Svjetskim fondom za očuvanje prirode, World Wide Fund for Nature – WWF, međunarodnom institucijom koja se bavi zaštitom ugroženih životinjskih vrsta u svijetu, 1999., 2004. i 2012. godine nastale prigodne poštanske marke u seriji Hrvatska fauna.

Dopisivanje ponovo u modi

Zaljubljenici u dopisivanje razglednicama doskočili su suvremenim sredstvima komuni-

Slika 4. U svakom trenutku svijetom putuje desetak tisuća razglednica koje su poslali zaljubljenici u dopisivanje razglednicama

potvrdi primitak, netko će razglednicu poslati na vašu adresu. Do danas je poslano skoro četrdeset milijuna razglednica, a trenutno njih desetak tisuća putuje. Ovakav način dopisivanja najviše je zanimljiv Amerikancima, Nijemcima, Nizozemcima i Fincima. U Hrvatskoj je registrirano više od 560 korisnika koji su poslali skoro 50 tisuća razglednica. Zajednička osobina svih korisnika Postcrossinga kolekcionarska je strast prema razglednicama i poštanskim markama, ali isto tako i širenje međunarodnog prijateljstva te upoznavanje različitih mjesta i država. Kada je riječ o slanju razglednica, istraživanja pokazuju da strani turisti koji posjećuju Republiku Hrvatsku svake godine pošalju više milijuna razglednica u zemlju odakle dolaze. Utvrđeno je također da ih najviše šalju Slovenci, iako su tek treća najbrojnija nacija koja posjeću-

Slika 5. U prosjeku, svaki stanovnik Slovenije godišnje primi razglednicu iz Hrvatske. Na slici slovenski industrijski dizajn

je Hrvatsku, posebice tijekom ljetne turističke sezone. U prosjeku, svaki stanovnik Slovenije primi razglednicu iz Hrvatske. Ovaj način promoviranja Hrvatske, u kojem sudjeluju strani državljani o svojem trošku, treba uvažiti i poštivati, zna li se da motiv na marki i razglednici u prosjeku zapazi pet osoba, bilo da je riječ o razglednici koja je naslovljena na privatnu ili poslovnu adresu. Ivo Aščić

ZANIMLJIVOST

Nastanak današnjeg sistema mjernih jedinica Mjerne jedinice nastajale su spontano u raznim državama prema potrebama trgovine i zanata. Neke jedinice istog naziva imale su u drugoj državi ili gradu različite iznose. Prije Francuske revolucije samo u Francuskoj bilo je 250 000 raznih mjernih jedinica. Godine 1790. Francuska narodna skupština donijela je odluku o uvođenju jedinstvenog sistema mjernih jedinica. Prvo je određena jedinica za dužinu te nazvana prema grčkom metron, metar. Zato je sistem nazvan metrički. Za jedinicu metar određena je 30. 3. 1791. dužina koja odgovara jednoj 10 milijuntini polovine meridijana Zemlje od pola do ekvatora. Kroz šest godina francuski znanstvenici su ga određivali trigonometrijski. Izrađen je prametar od platine koji se čuva u Parizu.

Sistem se temeljio na četiri principa:

1. Mjere ne mogu ovisiti o bilo kojem autoritetu, mogu ovisiti samo o prirodi i razumu. 2. Sve daljnje mjerne jedinice moraju biti ovisne o jedinici metar. 3. Uvećavanje ili umanjivanje jedinica mora biti u decimalnom sistemu. 4. Nazivi dijelova jedinica moraju imati sistemska imena (deka-, hekto-, kilo-..., deci- centi-, mili-). Tako je nastala mjerna jedinica za volumen kubični metar. Jedinica za težinu je jedan gram, a

određena je prema jednom kubičnom centimetru vode pri najvećoj gustoći (4 Celzijeva stupnja). Prametar je bio u upotrebi do 1960., kada je definiran valnom duljinom zračenja pobuđenog kriptona. Od 1983. godine metar je definiran brzinom svjetlosti, najpouzdanijom prirodnom konstantom: metar je duljina puta koji svjetlost prijeđe u vakuumu za vrijeme jednog 299 792 458-og dijela sekunde. Od 1960. godine uveden je u cijelom svijetu Međunarodni sistem jedinica (SI), sa šest temeljnih jedinica: metar, kilogram, sekunda, amper, kelvin i kandela. Kilogram je jedinica za masu, a težina je određena jedinicom njutn, koji iznosi 9,81 kilogram za našu zemljopisnu širinu. Sekunda je jedina jedinica koja ne pripada decimalnom sustavu. Amper je jedinica za jačinu električne struje. Kelvin je mjera za temperaturu, gdje je jedan kelvin jednak jednom Celzijevom stupnju, samo on počinje od apsolutne nule, tako da je temperatura od 0oC jednaka 273,15 kelvina. Kandela je jedinica za jačinu svjetlosti, a lumen je svjetlosni tok koji izvor jačine jedne kandele isijava u prostorni kut od jednog steradijana. Godine 1973. dodana je sedma jedinica, mol, koja određuje količinu kemijske supstance. Mišo Dlouhy

STANOVANJE

Ikein namještaj s mogućnošću bežičnog punjenja mobilnih uređaja Možete se pozdraviti s USB-kablovima i punjačima za mobilne uređaje, jer je švedski proizvođač namještaja Ikea najavio skoru prodaju namještaja s ugrađenim bežičnim punjačima za mobilne uređaje. To bi značilo da ćemo umjesto posezanja za USB-kablovima i adapterima za punjenje naših pametnih telefona ili tableta jednostavno uređaj moći odložiti na svoj noćni ormarić i on će se automatski početi puniti. Tehnologija bežičnog punjenja radi na principu prijenosa energije pomoću magnetskog polja između bazne stanice i prijamnika u našem pametnom telefonu ili nekom drugom kompatibilnom elektroničkom uređaju. Ikea će u svojoj ponudi imati pregršt stolnih lampi kao i noćnih ormarića te radnih stolova s mogućnošću bežičnog punjenja. Naravno, da bismo mogli koristiti tehnologiju bežičnog punjenja, morat ćemo imati i uređaj koji podržava takav način punjenja. Najveći problem s bežičnim punjenjem je taj da trenutno za njega ne postoji jedinstveni tehnološki standard, nego postoje dva standarda bežičnog punjenja Qi i Duracellov PMA (Power

Matters Alliance). Prema tome, ako imamo uređaj koji podržava Qi-standard za bežično punjenje i punjač s PMA-standardom za punjenje, oni će biti nekompatibilni i nećemo moći napuniti uređaj. Ikein namještaj koristit će Qi-standard, pa bi bilo dobro prije kupnje nekog novog komada namještaja provjeriti koji standard podržava naš mobilni uređaj. Preuzeto s: https://www.yahoo.com/tech/ikea-furniturewill-soon-be-able-to-wirelessly-112509477474. html Sandra Knežević