ABC tehnike broj 623 za ožujak 2019. godine by Zoran Kušan

Cijena 10 KNI; 1,32 EURI; 1,76 USD;I 2,52 BAM;I 150,57 RSD;I 80,84 MKD

I Arduino + Visualino = STEMI I SF priča I I Mala škola fotografije I

ISBN 0400-0315

Rubrike

Izbor I ABC tehnike na prvoj stranici

Hrvatske tehničke enciklopedijeI I anska sondažna raketa Smaragd I D I J etna - podložak za jajeI I Svi na okupu u isto vrijeme ili ipak ne?!I Broj 623 I Ožujak / March 2019. I Godina LXIII.

ČASOPIS ZA MODELARSTVO I SAMOGRADNJU

www.hztk.hr

HRVATSKE STARTUP TVRTKE

Pametni novčanik - genijalan hrvatski proizvod Tim hrvatske startup tvrtke Baggizmo osmislio je kako doskočiti krađama, gubitku ili zaboravljanju novčanika. Njihov “pametni” novčanik Wiseward ima ugrađenu inovativnu tehnologiju koja onemogućuje krađu i ilegalno skupljanje podataka s beskontaktnih kartica. Ima mogućnost provjere originalnosti novčanica pomoću UV-lampice ugrađene u pretinac za novčanice, a novčanik se može zvučnim signalom “javiti” u slučaju da ga ne možete pronaći.

U OVOM BROJU Pametni novčanik - genijalan hrvatski proizvod. . . . . . . . . . . . . 2 ABC tehnike na prvoj stranici Hrvatske tehničke enciklopedije . . . . . . . . . . 3 Električni VW ID.Buggy. . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Mali elektronički sklopovi (9) . . . . . . . . . . . . 6 Osnove STEM-a. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM-nastavi -- Fischertechnik (19). . . . 12 Jetna -- podložak za jaje. . . . . . . . . . . . . . . 14 Mala škola fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Pogled unatrag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Analiza fotografija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 SF priča. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22 Danska sondažna raketa Smaragd . . . . . . . 21 Junaci crtanih filmova . . . . . . . . . . . . . . . . 25 Pet stoljeća od Leonarda da Vincija . . . . . . 28 Četvrt stoljeća nacionalne robotičke udruge . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 Svi na okupu u isto vrijeme ili ipak ne?! . . . 35 Fuell - startup iz kojeg nam dolaze električna vozila. . . . . . . . . . . . . . . . 36

Nacrt u prilogu: Novčanik je Bluetoothom povezan s mobilRobotski modeli za učenje kroz igru nom aplikacijom koja prilikom svake promjene u STEM-nastavi – Fischertechnik (19) lokacije šalje obavijesti na pametni telefon. Obavijesti stižu kad se previše udaljite od novDanska sondažna raketa Smaragd čanika, a integrirani akcelerometar omogućuje otkrivanje pada novčanika. Ovaj inovativan novčanik Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, zanimljiv je kako za one koji žive P.p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska/Croatia telefon (01) 48 48 762 i faks (01) 48 46 979; užurbano ili su šeprtlje, tako i za Za nakladnika: Ivan Vlainić www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr one tehnološki naprednije koji Uredništvo: dr. sc. Zvonimir Jakobović, “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr žele osigurati svoje vrijednosti. Miljenko Ožura, Emir Mahmutović, Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini Izvor: www.bug.hr Denis Vincek, Paolo Zenzerović, Ivan Lučić, (10 brojeva godišnje) Zoran Kušan Sandra Knežević Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Glavni urednik: Zoran Kušan DTP / Layout and design: Zoran Kušan Lektura i korektura: Morana Kovač Broj 7 (623), ožujak 2019. Školska godina 2018./2019. Naslovna stranica: Majstori Pat i Mat (A je to), dvojica su nespretnih majstora koji podsjećaju da se kvarovi i poteškoće često mogu popraviti vlastitim rukama.

Žiro-račun: Hrvatska zajednica tehničke kul ture HR68 2360 0001 1015 5947 0 Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagrebačka banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina uključena u cijeni Tisak: Alfacommerce d.o.o., Zagreb

Ministarstvo znanosti i obrazovanja preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

ABC tehnike na prvoj stranici Hrvatske tehničke enciklopedije Naš časopis prikazan je na prvoj stranici Hrvatske tehničke enciklopedije. Smještaj je slučajnost abecednoga poretka, ali kao da u slučajnosti ima znakovitosti. Raduje nas što je ABC tehnike zapažen i uvršten u tu enciklopediju, a svakako i ta slučajnost. Mi znamo kako naš ABC tehnike više od 60 godina promiče među mladima u Hrvatskoj početke tehnike i tehničku kulturu, ali nas veseli da to i drugi opažaju. U definiciji članka navodi se da je časopis “namijenjen odgoju i stvaralaštvu mladih”, te da izlazi od 1957. godine. Opisuje se da su nastavne cjeline “uključene u program redovite i izborne nastave tehničke kulture i informatike prema Hrvatskom nacionalnom i obrazovnom standardu”, a njegovu uporabu u hrvatskim školama odobrili su i preporučili Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Zavod za školstvo i Agencija za odgoj i obrazovanje. Nabrojani su predsjedavajući izdavačkih savjeta i glavni urednici sve do danas, te kako je 1992. godine časopisu dodijeljena i prva Državna nagrada tehničke kulture “Faust Vrančić”. Prvi svezak Hrvatske tehničke enciklopedije, u kojem je objavljen članak o časopisu ABC tehnike, predstavljen je javnosti 10. prosinca 2018., na dan kada je prije stotinu godina osnovana Tehnička visoka škola, nakon čega je 1919. godine počela visokoškolska nastava tehnike u Hrvatskoj te postupno nastajali današnji tehnički fakulteti. Hrvatsku tehničku enciklopediju priprema Leksikografski zavod Miroslav Krleža u suradnji s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti i Akademijom tehničkih znanosti Hrvatske. Sljednik je dvaju velikih projekata toga zavoda, svim tehničarima znane Tehničke enciklopedije (1963.–1996.) i Tehničkoga leksikona (2007.), te s njima čini kapitalna djela hrvatske tehničke publicistike1. 1 Vidi: Dubravko Malvić, Kapitalno djelo hrvatske kulture. Tehnička kultura, siječanj-veljača 2008., str. 27.

A ABC tehnike, časopis namijenjen tehničkom odgoju i stvaralaštvu mladih, koji u deset brojeva godišnje izlazi od 1957., a izdaje ga → Hrvatska zajednica tehničke kulture (sv. 4). Časopis prati i na stručan način popularizira postig nuća iz svih područja tehnike te donosi upute za praktične zadatke kojima mladi mogu razvijati psi homotoričke vještine i tehničku kulturu. Uz to, obrađuje i teme iz informatike kao nadgradnju pro gramu nastave u osnovnoj i srednjoj školi. Časopis obuhvaća i upute o nastavnim cjelinama koje su uključene u program redovite i izborne nastave teh ničke kulture i informatike prema Hrvatskom nacio nalnom obrazovnom standardu (HNOS) i detaljne sadržaje za školska, gradska i županijska natjecanja te državno natjecanje. Uporabu ABC tehnike u hr vatskim školama odobrili su i preporučili Ministar stvo znanosti i obrazovanja, Zavod za školstvo i Agencija za odgoj i obrazovanje. Časopis je kroz desetljeća izlaženja pratio razvoj tehni ke, od jednostavnoga modelarstva sve do robotike, a zbog priloga u kojima se opisuje tehnička baština te predsjedavajućih izdavačkoga savjeta, Vojislava Vukoti ća, Stjepana Briškog, Milana Androića, Vladimira Ška rice, Vladimira Galekovića, Đorđa Đurića, Zvonimira Jakobovića, Darka Maljkovića i Marina Hrastea, koji su dali pečat sadržaju, časopis ima i širu kulturnu vrijednost. Glavni urednici bili su Slavko Humek 1957−62., Božidar Javorović 1962., Ante Rodin

ABC TEHNIKE

Električni automobil Concept One, proizveden u poduzeću Rimac Automobili, 2011.

1963−64., Vjekoslav Bosnar 1965−92., Dubravko Mal vić 1992−2008. te Zoran Kušan od 2008. Višestruko je nagrađivan, a časopisu je dodijeljena i prva Državna nagrada tehničke kulture »Faust Vrančić« (1992). LIT.: Stvarali su »ABC tehnike«. ABC tehnike, 50(2006) 4/500, str. 3.

ACI d. d. (Adriatic Croatia International Club, dioničko društvo za nautički turizam osnovano 1983. pod nazivom Adriatic Club Yugoslavia (ACY), sa sjedištem u Opatiji. Idejni tvorac i prvi direktor lanca nautičkih luka (marina) bio je Veljko Barbieri (1929–2013). Temeljni poslovni cilj bio je razvoj kapaciteta i prateće ponude usluga nautičko ga turizma na istočnoj obali Jadranskoga mora. Potkraj 1991., u doba osamostaljivanja RH poduze će mijenja ime u Adriatic Yacht Club Opatija. Da našnji naziv Adriatic Croatia International Club (ACI) nosi od 1994., kada je poduzeće registrirano kao dioničko društvo. U sustavu ACIja danas se nalaze 22 marine s približno 7000 vezova, raspro stranjene od Umaga do Dubrovnika, što ACI čini najvećim lancem marina na Sredozemlju. Na početku poslovanja, u razdoblju 1984–86., za 16 mjeseci izgrađeno je i pušteno u rad 16 novih luka koje su pružile cjelovitu paletu osnovnih uslu ga u nautičkome turizmu. Prve tri, u Vodicama, Jezerima i Skradinu, izgrađene su u 120 dana, a sli jedile su marine Žut, Piškera, Trogir, Milna, Palmi

Prva stranica Hrvatske tehničke enciklopedije s člankom ABC tehnike – u zaglavlju je električni automobil Concept One, proizveden 2011. godine u tvrtki Rimac Automobil, Sveta Nedjelja (preuzeto iz HTE, str. 1.)

Projekt vodi glavni urednik dr. sc. Zdenko Jecić, kao voditelj izvršnog tima u Zavodu i širokoga kruga stručnjaka koji pripremaju priloge, najvećim dijelom s hrvatskih fakulteta i iz znanstvenih ustanova. Hrvatska tehnička enciklopedija ne obrađuje samo struku, nego i nacionalnu povijest i nacionalnu baštinu od tragova početaka tehnike u Hrvatskoj preko njene primjene u doba industrijalizacije krajem XIX. i tijekom XX. stoljeća, te dosege primjene tehnike u suvremenom životu. Tehnika je osnova života određene zajednice u povijesti, sadašnjosti i budućnosti, a komunikacijski i informacijski smještena je i u određeni jezik.

Brodomaketarstvo, maketa jadranskoga kutera Otac Mato, rad I. Kebera 2016. godine (preuzeto iz HTE, str. 104.)

Osim okupljanja i obrađivanja tehničkih pojmova i oblikovanja hrvatskoga tehničkoga nazivlja nastoji se okupiti hrvatsku tehničku baštinu, njezinu povijest, prihvat i dosege u Hrvatskoj koji su razmjerno slabo istraženi i u našoj literaturi nedovoljno prikazani. Hrvatska tehnička enciklopedija obrađuje tehničke primjene, tehničke postupke, povijest tehnike u svijetu i u Hrvatskoj, djelomično i tehničku literaturu te osobe koje su kao stručnjaci, inženjeri, izumitelji, inovatori, gospodarstvenici, nastavnici i znanstvenici doprinijeli razvoju tehnike, ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu. Hrvatska tehnička enciklopedija priprema se u dva usporedna oblika, u mrežnom i tiskanom obliku. Mrežno izdanje pod naslovom Portal

hrvatske tehničke baštine osim pristupačnosti omogućava interakciju korisnika i portala, a time dopunjavanje i osuvremenjivanje s novim podacima i činjenicama. Tiskano izdanje namijenjeno je korisnicima koji vole klasičnu knjigu te trajnoj pohrani. Tiskano izdanje za sada je predviđeno u četiri tematska sveska, od kojih je prvi upravo objavljen. Upravo objavljen prvi svezak Hrvatske tehničke enciklopedije obrađuje brodogradnju, pomorstvo, promet, strojarstvo i zrakoplovstvo. Sadržava 993 enciklopedijska članka s približno dvije tisuće ilustracija. Ilustracije su fotografije i nacrti tehničkih objekata, postupaka, tehničkih publikacija i osoba. Predviđeno je kako će drugi svezak obrađivati biokemijsko inženjerstvo, drvnu tehniku, grafičku tehnologiju, kemijsko inženjerstvo, metalurgiju, prehrambenu tehnologiju, poljoprivrednu tehniku, rudarstvo, tekstilnu tehnologiju i zaštitu

Električni automobil Concept One (Rimac Automobili, Sveta Nedelja)

Zrakoplovno modelarstvo u Hrvatskoj, natjecanje u Zagrebu 1932. godine (preuzeto iz HTE, str. 786.)

okoliša, treći svezak arhitekturu, građevinarstvo i geodeziju, a četvrti svezak elektrotehniku, energetiku, informatiku, mjeriteljstvo, nuklearnu tehniku, računarstvo, temeljne tehničke znanosti i ona područja prirodoslovlja koja su osnova tehnike te opći prikaz razvoja tehnike u pojedinim hrvatskim krajevima i vremenskim razdobljima. Već sada možemo na Portalu hrvatske tehničke baštine pratiti cjeline sljedećih svezaka, a sa zanimanjem očekujemo i klasično izdanje. Dr. sc. Zvonimir Jakobović

INOVACIJE

Električni VW ID.Buggy Iz Volkswagena nam stiže novi konceptualni električni automobil, ID. Buggy, moderna verzija nekadašnjeg popularnog modela savršenog za ljetne vožnje uz more. Predstavljen je na međunarodnom sajmu motornih vozila u Ženevi. Istovremeno privlači svojim futurističkim i retro izgledom. Kako bi ostao u skladu s originalnim VW Buggyjem, novi električni automobil nema fiksan krov i konvencionalna vrata, a VW ga je opremio i velikim kotačima za offroad vožnju. Naravno, ID.Buggy je isključivo na električni pogon, a nastao je na novoj platformi MEB (modular electric drive matrix) koja je namijenjena upravo nadolazećim električnim modelima Volkswagena. Opremljen litij-ionskom baterijom energije od 62 kWh i motorom jakosti 150 kW može prijeći i do 250 km unutar jednog ciklusa vožnje. Dok su nekadašnji modeli Buggyja na bazi Bube (VW Beetle) imali stražnji pogon, korištenje elektromotora omogućuje modernom Buggyju pogon na sva četiri kotača.

Volkswagen Dune Buggy model iz 1968. godine

Proporcijama odgovara manjem automobilu, ali udobnošću bi mogao biti svrstan u kategoriju manjeg SUV-vozila. Vrlo zanimljivi su i detalji koji na prvi pogled privlače pozornost, poput VW loga s LED-osvjetljenjem. Izvor:The Verge

Električno vozilo VW Dune Buggy

ELEKTRONIKA

Mali elektronički sklopovi (9) U ovom nastavku upoznat ćemo još nekoliko elektroničkih sklopova s integriranim krugom LM3914. Prvi od njih je “šareni voltmetar”, kod kojega promjene ulaznog napona uzrokuju promjenu boje trobojne LE-diode (slike 41. i 42.). Na shemi sa Slike 41. vidimo kako pin 9 integriranoga kruga nije spojen s pinom 3, pa će LM3914 raditi u DOT-modu: u svakom će trenutku samo jedan od njegovih izlaza provoditi struju. Referentni napon je podignut na 1,25 V, što znači da će promjene ulaznog napona u rasponu od 0 do 1,1 V moći aktivirati samo 8 “donjih” komparatora, čiji su izlazi spojeni na pinove 1 i 18-12. Upravo toliko nam i treba! Ovdje još moramo naučiti kako su projektanti integriranoga kruga LM3914 osmislili regulaciju izlazne struje komparatora. Ta struja, a time i struja LE-dioda spojenih na izlazne priključke integriranoga kruga, 10 puta je veća od struje koja teče kroz pin 7. Tako se izlazna struja svih komparatora određuje samo jednim otpornikom, koji se spaja između pina 7 i mase. Ovo je vrlo praktično rješenje ako su LE-diode spojene na “normalan” način, po jedna dioda na svaki izlaz (kao npr. u sklopu sa Slike 38.), jer individualni otpornici za ograničenje struja kroz LE-diode

Slika 41. “Šareni voltmetar” s trobojnom LE-diodom

Slika 42. Izvedba “šarenog voltmetra” na eksperimentalnoj pločici

uopće nisu potrebni – struje regulira sam integrirani krug. U “šarenom voltmetru” imamo drukčiju situaciju: tu su, preko diodne matrice D1–D9, na pojedine izlaze integriranoga kruga spojeni jedan, dva ili čak sva tri segmenta (čipa) iz LE-diode LED1. Kako se radi o LE-čipovima različitih boja, njihove se karakteristike znatno razlikuju pa bi, bez otpornika R5-R7, raspodjela struja kroz njih bila neravnomjerna. Vrijednosti tih otpornika odabrane su tako da kroz LE-čipove teku struje između 2 i 3 mA. Pin 13 napaja sva tri čipa pa kroz njega teče i najveća struja, oko 7 mA, dok su struje svih ostalih izlaznih pinova manje. Prema odabranoj vrijednosti otpornika R4, izlazne struje svakog komparatora bi trebale biti veće, oko 10 mA. Takvim izborom vrijednosti otpornika R4 u potpunosti je onemogućena interna logika integriranoga kruga u području u kojem se određuju izlazne struje, a sami izlazi pretvoreni

su u digitalne: ili su u stanju logičke “1” (= 5 V) ili su u stanju logičke “0” (= 0 V). Sada možemo razumjeti kako “šareni voltmetar” radi: • ako je ulazni napon < 0,125 V, izlazni naponi svih komparatora su 5 V, pa su i svi segmenti LE-diode ugašeni, • za ulazni napon u rasponu 0,125–0,25 V, napon pina 1 je 0 V pa svijetli crveni čip LE-diode, • za ulazni napon u rasponu 0,25–0,375 V, napon pina 18 je 0 V pa svijetli zeleni čip LE-diode, • za ulazni napon u rasponu 0,375–0,5 V, napon pina 17 je 0 V pa istovremeno svijetle i crveni i zeleni čip (LE-dioda svijetli žuto-narančasto), • daljnjim porastom ulaznog napona redom se pale plavi čip, zatim plavi i crveni (ljubičasta boja), plavi i zeleni (modrozelena boja) te, konačno, sva tri čipa (LE-dioda emitira bijelu ili krem svjetlost). Kakvu će boju LE-dioda proizvesti kada su uključena dva ili sva tri segmenta ovisi o tipu diode i intenzitetu svjetlosti pojedinih čipova. Ako je neka boja znatno intenzivnija od ostalih (npr., ako zeleni čip svijetli puno jače od crvenog i plavog), intenzitet joj možemo smanjiti povećanjem njenog otpornika (u slučaju zelene boje, vrijednost otpornika R6 bi mogli povećati na 1,5 ili 2,2 kW). Kod izbora LE-diode za ovaj sklop obratite pažnju i na njeno kućište: miješanje boja znatno je bolje ako je kućište mutno nego ako je prozirno.

Slika 43. Sklopovi sa slika 38., 40. i 41. – sve na jednoj pločici

napona bateriju možemo smatrati ispražnjenom; • napon svježe litijske baterije iznosi oko 3,2 V, tijekom pražnjenja zadržava se iznad 2,6 V, a zatim prilično naglo opada do 2 V, kada bateriju smatramo ispražnjenom. Uočavamo kako se krivulje pražnjenja alkalne i NiMh-baterije nalaze u približno istom napon-

Semafor za provjeru baterije

Sada, kada smo se upoznali s integriranim krugom LM3914, vrijeme je da napravimo jedan “pravi” sklop, koji ima i neku uporabnu vrijednost – bit će to mjerač napona baterije. A što to trebamo mjeriti vidimo na Slici 44., koja prikazuje krivulje pražnjenja alkalne i NiMh- (na slici gore) te litijske (dolje) baterije. Uočavamo sljedeće: • napon svježe alkalne baterije malo je viši od 1,5 V, a tijekom pražnjenja postupno opada do 1 V, kod kojeg napona bateriju možemo smatrati potpuno ispražnjenom; • napon pune NiMh-akumulatorske baterije iznosi oko 1,35 V i tijekom pražnjenja najvećim se dijelom zadržava između 1,2 i 1,25 V, a zatim prilično naglo opada do 1 V, kod kojeg

Slika 44. Krivulje pražnjenja alkalne, NiMh- i litijske baterije

skom rasponu, dok je napon litijske baterije 2 puta veći od napona alkalne baterije, ali su im krivulje pražnjenja vrlo slične. Zbog toga ćemo sve tri vrste baterija moći obuhvatiti istim sklopom, prikazanim na Slici 45. Referentni napon integriranog kruga LM3914 određuje gornju granicu mjernog područja i u ovom spoju ga ugađamo trimerom R5, dokle god na pinovima 6 i 7 ne postignemo napon od točno 1,5 V. Trimer R3 određuje donju granicu mjernog područja i ugađamo tako da je na pinu 4 napon

va intenzitet svjetlosti pojedine LE-diode dok minus znači da je dioda ugašena. Tablica 13.: Uključivanje LE-dioda sa Slike 45. u ovisnosti o ulaznom naponu (napon između priključaka BAT+ i BAT -)

Ulazni napon Ulazni napon Aktivni LED1 LED2 LED3 (J1 zatvoren) (J1 otvoren) pin < 0,7 V < 1,4 V (1) 0,7-1,0 V 1,4-2,0 V 18-16 +++ 1,0-1,1 V 2,0-2,2 V 15 ++ + 1,1-1,2 V 2,2-2,4 V 14 + ++ 1,2-1,3 V 2,4-2,6 V 13 +++ 1,3-1,4 V 2,6-2,8 V 12 ++ + 1,4-1,5 V 2,8-3,0 V 11 + ++ > 1,5 V > 3,0 V 10 +++

Slika 45. Shema “semafora” za provjeru napona baterije

od točno 0,5 V. Ugađanje će biti lakše ako su oba trimera precizne višeokretne (multiturn) izvedbe. Pin 9 je u zraku pa se integrirani krug nalazi u DOT-modu i radi na sljedeći način: • dok je napon na pinu 5 manji od 0,6 V, niti jedan izlaz neće biti aktivan; • kada napon na pinu 5 poraste malo iznad 0,6 V, aktivirat će se izlaz 1 (ovaj izlaz ne koristimo); • kada napon na pinu 5 poraste malo iznad 0,7 V, aktivirat će se izlaz 18, a zatim će se, sa svakim porastom tog napona za 0,1 V, redom aktivirati izlazi 17–11; • kada napon na pinu 5 poraste iznad 1,5 V, aktivirat će se posljednji izlaz, 10. Pojam “aktivirati” označava da će odnosni izlaz početi provoditi struju. Kao i kod “šarenog voltmetra”, jakost struje kroz LE-diode LED1LED3 bit će određena vrijednostima otpornika R6-R10, a ne internom logikom samog integriranog kruga. Crvena, žuta i zelena LE-dioda najjače će svijetliti kada su aktivirani izlazi 18–16 (crvena), 13 (žuta) i 10 (zelena). U svim ostalim slučajevima uključuju se po dvije LE-diode. Npr., kada je aktiviran izlaz 15, struja diode LED1 bit će određena otpornikom R6 i padom napona na diodi D1, dok će struja diode LED2 biti određena otpornicima R7 i R8 te padom napona na diodi D2: zbog toga će crvena dioda zasvijetliti jače od žute. Sve moguće kombinacije prikazane su u Tablici 13., pri čemu broj pluseva označa-

Bateriju čiji napon mjerimo spajamo između priključaka BAT+ i BAT-, pazeći pritom na polaritet. Kratkospojnikom J1 prilagođavamo napon mjerene baterije naponskom rasponu mjernog uređaja: kod mjerenja napona alkalnih i NiMh-baterija kratkospojnik J1 treba biti spojen, dok ga za mjerenje napona litijske baterije moramo ostaviti otvorenim. Kod provjere alkalnih i litijskih baterija, zelena LE-dioda signalizira da je baterija potpuno svježa, žuta da je napola potrošena, a crvena da je pri kraju svog kapaciteta. Ako ne svijetli niti jedna LE-dioda, smatramo da je baterija potpuno prazna. NiMh-akumulatorske baterije imaju nešto niži napon od alkalnih pa potpuno napunjena baterija neće moći aktivirati samo zelenu LE-diodu: umjesto toga, svijetlit će žuta i zelena, dok sve ostalo vrijedi kao kod alkalnih baterija. Vrijednosti otpornika R6-R10 biramo prema osjetljivosti upotrijebljenih LE-dioda: moje su bile vrlo osjetljive pa sam najbolji efekt postigao s otpornicima otpora 2,2 kΩ. Ako bi s takvim otpornicima LE-diode preslabo svijetlile, pokušajte s otpornicima otpora 1 kΩ ili 470 Ω. Cilj nam nije samo postići da diode jasno svijetle, nego i da su primjetne sve promjene u intenzitetu svjetlosti svih LE-dioda. Sklop na Slici 45. radi točno kako smo opisali, ali ima jedan nedostatak: za mjerenje napona baterije potreban je dodatni izvor napajanja napona 5 V. Idealno bi bilo, kada bi se sklop za mjerenje napona mogao napajati iz baterije čiji napon mjeri. To je moguće, ako sagradimo odgovarajući naponski pretvarač; kako on izgleda, provjerite u sljedećem nastavku!

Tablica 14.: Popis dijelova za sklop sa Slike 41.

Tablica 15.: Popis dijelova za sklop sa Slike 45.

Oznaka Vrijednost Kom. IC1 LM3914 1 LED1 RGB LE-dioda, mutna, zajednička 1 anoda D1-D9 BAT41, BAT46, BAT85 9 R1 39 kΩ 1 R2 10 kΩ trimer 1 R3 10 kΩ 1 R4 1,5 kΩ 1 R5-R7 1 kΩ, vidi tekst C1 47 µF, elektrolit 1

Oznaka IC1 LED1 LED2 LED3 D1-D4 R1-R2 R3 R4 R5 R6-R10 C1

Vrijednost LM3914 LE-dioda crvena, 2 mA LE-dioda žuta, 2 mA LE-dioda zelena, 2 mA 1N4148 1 kΩ 10 kΩ trimer MT 4,7 kΩ 1 kΩ trimer MT 470 Ω - 2,2 kΩ, vidi tekst 47 µF, elektrolit

Kom. 1 1 1 1 4 2 1 1 1 5 1

Napomena: MT = precizni (višeokretni) trimerotpornik Mr. sc. Vladimir Mitrović

ARDUINO + VISUALINO = STEM

Osnove STEM-a Poštovani čitatelji, u prošlom ste nastavku proučavali fotoelektrični efekt. U ovom ćete, sedmom nastavku serije saznati što se krije pod pojmom “tromost oka” koji je u više navrata spominjan u prethodnim nastavcima.

Nastavak 7.

Tromost oka sposobnost je oka da na mrežnici zadrži sliku približno jednu desetinku sekunde nakon što je ona nestala iz vidnog polja. Ako se pojavi nova slika malo drugačija od prethodne, prije isteka jedne desetinke sekunde dobiva se efekt pokreta, iako u stvarnosti ono što se vidi jesu dvije statičke slike. Taj se fenomen koristi u kinima, naime na filmskoj su vrpci serijski posložene slične sličice koje se prikazuju u brzom slijedu, čime se u mozgu stvara iluzija pomične scene. Pogledajte video na stranici https:// meduza.carnet.hr/index.php/media/watch/7621. Sličnom se tehnikom koriste i televizori gdje se slike ili samo dijelovi slike na zaslonu prikazuju unutar kratkog vremena, odnosno gdje dolazi do brzih izmjena. Postavlja se pitanje kolika je najniža frekvencija na kojoj se taj efekt uočava? Ta frekvencija, koja se stručno naziva frekvencija perzistencije vida, nema neku standardnu vrijednost, već se mijenja ovisno od umora. Što

je čovjek umorniji to je frekvencija perzistencije vida niža. U zadacima koji slijede programirat ćete instrument kojim ćete tu frekvenciju mjeriti i kojim ćete provesti neka jednostavna testiranja, kako na sebi tako i na svojim prijateljima. S tim ćete instrumentom uočiti kako se frekvencija perzistencije vida mijenja od čovjeka do čovjeka, od jutra do mraka, između dana i noći, kod slučajeva ekstremnog umora i drugog.

Zadatak 1.

Na Kaeduovoj pločici najprije ugodite plave premosnice tako da jednu utaknete na SH15, a drugu na SH3 prema GREEN 1. U Visualinu prepišite program sa Slike 7.1. Ovim ćete programom ispitati je li istina da postoji tromost oka.

Slika 7.1. Program koristi podatke s potenciometra i tjera zelenu LED-icu da brže ili sporije žmirka

Program otpremite. Nakon nekoliko sekundi zelena bi LED-ica trebala započeti žmirkati ili stalno svijetliti. Zakrećite vratilom potenciome-

tra udesno i ulijevo. Ako je sve kako valja, kod potpunog zakreta ulijevo LED-ica bi trebala svijetliti (iako znate da ona žmirka, ali zbog tromosti oka to ne vidite). Laganim pomicanjem vratila udesno trebali biste doći do točke gdje LED-ica brzo žmirka. Daljnjim pomicanjem udesno frekvencija žmirkanja se snižava. Kako to radi? Vjerojatno ste dovoljno iskusni pa znate da se podaci koje Arduino dobiva sa srednjeg izvoda potenciometra spremaju u promjenjivoj “pot”. To su brojevi koji idu od 0, za krajnje lijevi položaj vratila, do 1023, za krajnje desni položaj vratila. Ti se podaci u nastavku programa koriste za određivanje pauza između stanja kad LED-ica svijetli i stanja kad ne svijetli. Kako su pauze za jedno i drugo stanje LED-ice potpuno jednake, dobiva se jednolik ciklus žmirkanja osim za broj 0. O svemu se tome raspravljalo u prethodnim nastavcima serije. Sad kad ste se uvjerili da tromost oka postoji prijeđite na zadatak 2. i napišite program tako da se na monitoru Visualina prikazuje frekvencija žmirkanja.

Zadatak 2.

Prethodni program proširite kako je prikazano na Slici 7.2.

Slika 7.2. Program za mjerenje frekvencije perzistencije vida

Program otpremite. Ako je sve kako valja nakon nekoliko će sekundi zelena LED-ica započeti žmirkati ili svijetliti. Kliknite na programsku tipku “Monitor”. Na zaslonu računala trebali bi se ispisivati brojevi iza natpisa “frekvencija u Hz = ”. Potenciometru zakrećite vratilo. Kao što

ćete i sami zaključiti, selektivnost potenciometra je slaba. To ćete poslije programski popraviti. Najprije proučite kako program izračunava frekvenciju. Radi potrebe proračuna u dijelu kod “Setap” iskazane su dvije nove promjenjive, “period” i “frekvencija”. Najprije treba izračunati period. Promjenjiva “pot” koristi se dva puta kako bi se dobio jednolik period žmirkanja, stoga je promjenjiva “period = 2 x pot”. Taj je period iskazan u milisekundama pa ga treba pretvoriti u sekunde. Radi toga treba dodatno izračunati promjenjivu “period/1000”. Iz toga je lako dobiti promjenjivu za frekvenciju, naime: “frekvencija = 1 / period” (f = 1/T). Došlo je vrijeme da programski povećate selektivnost potenciometra.

Zadatak 3.

Prethodni program prepravite kao na Slici 7.3. i Slici 7.4. tako da se dobije veća preciznost očitanja te umjesto zelene LED-ice neka žmirkaju segmenti na sedmosegmentnom displeju Kaeduove pločice. Nemojte zaboraviti ugoditi plave premosnice od SH1 do SH7. Program otpremite. U Visualinu kliknite na programsku tipku “Monitor”. Ako je sve kako valja, vidjet ćete frekvenciju na kojoj je trenutno ugođen potenciometar. Zakretanjem vratila ulijevo i udesno moguće je dobiti različite frekvencije žmirkanja koje idu od 5 Hz do 62 Hz. Zašto taj raspon frekvencija? Gornja je granica postavljena dovoljno visoko, a možda i previsoko jer nitko ne može razlučiti žmirkanje na toj frekvenciji. Donja je granica na 5 Hz, prisjetite se, na početku je rečeno da se na mrežnici oka slika zadržava približno 0,1 sekundu. To je vrijeme kad displej ne svijetli. Kako bi se dobio jednolik ciklus displej treba isto toliko vremena svijetliti pa je stoga period 0,2 s (T = 2 x 0,1 s), a iz toga se pak dobiva frekvencija od 5 Hz (f = 1/T). Selektivnost potenciometra programski je povećana s programskim blokom “Map” na način da se pročitani brojevi od 0 do 1023 obrnuto proporcionalno suze u rasponu od 100 do 8. Drugim riječima, kada s potenciometra dolazi 0 tada se u promjenjivoj “pot” upisuje vrijednost 100 pa tako obrnuto proporcionalno dalje do broja 1023 kada se u “pot” upisuje broj 8. Ovim obrnutim prestrojavanjem dodatno se ispravlja i smjer vrtnje vratila. Naime, psihološki je prihvatljivije da se okretanjem udesno dobije viša

Slika 7.3. Glavni dio programa za mjerenje perzistencije vida – poboljšana inačica

frekvencija i, obrnuto, okretanjem ulijevo da se dobije niža frekvencija žmirkanja. Za dodatno povećanje selektivnosti bilo bi dobro da na vratilo ugradite dugme za potenciometar. Kako izvesti mjerenje? Mjerenje frekvencije perzistencije vida vrlo je jednostavno. Treba započeti kada je vratilo potenciometra skroz ulijevo. Na sedmosegmentnom displeju Kaeduove pločice vidjet ćete kako žmirka brojka 8, a na zaslonu računala vidjet ćete frekvenciju žmirkanja. Vratilo lagano zakrećite udesno. Dok to budete radili primijetit ćete kako žmirkanje postepeno slabi sve dok potpuno ne iščezne. Tada prekinite sa zakretanjem te na zaslonu računala pročitajte frekvenciju perzistencije vašeg vida. Ako ćete tijekom dana izvoditi više testiranja i ako ćete rezultate zapisivati moći ćete ustanoviti

Slika 7.5. Skraćena verzija programa

Slika 7.4. Ove funkcije trebate napisati uz glavni dio programa s prethodne slike

promjenjivost frekvencije. Posebno ćete uočiti da je kod umornih očiju, zato što ste cijeloga dana gledali u zaslon računala, frekvencija drastično niska. Ako budete testirali prijatelje ili članove obitelji ustanovit ćete da na frekvenciju perzistencije vida djeluju i drugi čimbenici. Na primjer, godine života, konzumacija alkohola, konzumacija kave, dugo gledanje u zaslone televizora, računala, mobitela. Ako ste dovoljno lukavi, znat ćete da kod ekstremno niskih frekvencija trebate promijeniti aktivnost kojom se upravo bavite kako biste očima dali vremena da se odmore. Na kraju jedno pitanje za informatičare. Može li se program skratiti? Može! U glavnom se dijelu programa dvaput ponavljaju dvije promjenjive, “pot” i “period”. Promjenjiva “pot” najprije se puni, a potom prestrojava. Sve se to da izvesti u samo jednoj liniji programa. Pogledajte Sliku 7.5. Kod promjenjive “period” izvode se dvije matematičke operacije gdje se promjenjiva “pot” najprije množi s 2, a potom dijeli s 1000. Sve se to da izvesti u jednoj liniji programa tako da unutar matematičkog bloka ubacite još jedan matematički blok. Jedino morate paziti da ta dva bloka sadrže promjenjive istoga tipa. Zbog toga morate promijeniti globalno iskazivanje promjenjive “pot” i namjestiti da bude tipa “Float”. Što se time dobilo? Program je uredniji, odnosno lakše ga je pratiti. Marino Čikeš, prof.

Robotski modeli za učenje kroz igru “STEM” U NASTAVI u STEM-nastavi -- Fischertechnik (19)

Slike u prilogu

Velike trgovačke centre, stadione i sportske dvorane svakodnevno posjećuje velik broj ljudi. Dolazak osobnim automobilom na mjesto događaja zahtijeva mogućnost smještaja u podzemnim i nadzemnim parkirnim prostorima – garažama. Kontrola na ulazu provodi se očitanjem senzora koji registrira protok vozila kroz automatsku rampu. Prihvat vozila u automatiziranim parkiralištima odvija se neprekidno i zahtijeva pouzdan sustav upravljanja njime. Time je osigurana potpuna kontrola ovog zahtjevnog procesa i omogućena optimalna uporaba svih parkirnih mjesta u garaži. Slika 1. FT Park Konstruiranje modela zahtijeva pažljivo planiranje i odabir funkcionalnih elemenata Fischertechnika: građevnih blokova, spojnih elemenata, elektrotehničkih elemenata, senzora za kontolu broja vozila i upravljanje automatiziranim parkirnim sustavom. Gradnja i izgled funkcionalne konstrukcije osigurava postavljanje senzora za kontrolu prometa unutar parkirališnog prostora garaže. Izrada algoritama i programa za upravljanje automatiziranim parkirnim sustavom i brojem vozila u parkirnom prostoru garaže zahtijeva dobro planiranje i postavljanje optimalnog broja senzora. Parkiralište – izrada modela Sastavljanje konstrukcije modela, povezivanje računala s međusklopom i vodičima, provjera pomoću programa RoboPro, provjera rada elemenata: magnetskog senzora, senzora dodira (tipkala) i senzora udaljenosti. Izrada algoritama i programskog rješenja za kontrolu upravljanja rampom, očitanja ulaska i izlaska vozila iz parkirališnog prostora garaže i očitanja zauzeća parkirnih mjesta. Izrada funkcionalne konstrukcije modela olakšava detaljan popis elemenata Fischertechnika. Raspored građevnih elemenata omogućava izradu funkcionalnog modela suvremenog parkirališta s kontrolom broja slobodnih parkirnih mjesta. Slika 2. FT Elementi Park

Automatizirani model parkirališta opremljen je senzorima koji očitavaju prisutnost i broj automobila smještenih u garaži. Dolaskom automobila u garažu daljinskim upravljačem šaljemo signal koji prima prijemnik (magnetni senzor) koji pokreće elektromotor i diže ili spušta rampu. Upravljanje i kontrolu rada rampe omogućuju ulazni elementi: magnetni sezor (I1) i dva tipkala (I2 i I3). Slika 3. FT Ulazi Izlazi Podizanjem i spuštanjem rampe istovremeno je uključena lampica (O3) koja signalizira rad rampe. Zaustavljanje rampe u krajnjim položajima (gornji/donji) osiguravaju senzori dodira (I2, I3) koji tada isključe signalnu lampicu (O3) na rampi. Prolaskom vozila senzor udaljenosti (I4) očita stanje i rampa se spušta (M1) dok ne dostigne početni položaj (I3). Parkiralište je automatizirano i parkirna mjesta su označena i pokrivena senzorima za udaljenost (I5, I6) koji očitavaju prisutnost vozila na parkirnom mjestu. Lampice signaliziraju očitanja stanja i svijetle ovisno o njemu (ZAUZETO/ SLOBODNO). Parkirno mjesto za osobe s posebnim potrebama označeno je i signalna lampica za slobodno mjesto svijetli plavom bojom (ZAUZETO/SLOBODNO). SENZORI UDALJENOSTI (DISTANCE) I5 I6 A>=15 A<=15 A<=15 O6 O7 O4 0 1 1 1 0 0

Tablica stanja ulaznih/izlaznih elemenata

A>=15 O5 0 1

Napomena: Raspored i dužina vodiča definirani su udaljenošću ulazno/izlaznih elemenata od međusklopa i napajanja (baterija). Slika 4. FT konstrukcijaA Slika 5. FT konstrukcijaB Slika 6. FT konstrukcijaC Dva veća građevna bloka pričvrstite na podlogu i stavite na njih male crne blokove. Razmak

između nosivih stupova određen je širinom parkirnih mjesta. Umetnite crvenu spojnicu u crni blok i povežite velikim crnim blokom sa spojnicom. Iznad velikog bloka pričvrstite nosivi mali blok zakretanjem za 90°. Dodajte drugu podlogu i na nju pričvrsite nosivi element (stup) i povežite s velikim elementom i spojnim crvenim blokom. Iznad velikog bloka ponovite postupak postavljanja i spajanja nosivog elementa za signalizaciju. Slika 7. FT konstrukcijaD Slika 8. FT konstrukcijaE Slika 9. FT konstrukcijaF Slika 10. FT konstrukcijaG Povezivanje elemenata konstrukcije postolja s elementima nadogradnje smještenima iznad postolja omogućavamo funkcionalnost i vidljivost s veće udaljenosti stanja na parkiralištu. Elemente za signalizaciju (lampice) postavljamo na gornji nosivi blok iznad velikog bloka. Na njega postavimo spojni crveni blok s kutnim elementom (60°), na koji postavimo senzore za očitanje prisutnosti vozila na parkirnom mjestu. Prostor za vozilo označen je malim spojnicama crvene boje radi bolje vidljivosti tijekom parkiranja vozila. Automatizirana rampa – izrada modela Upravljanje automatiziranim parkiralištem osigurava provjera na ulazu uz pomoć automatizirane rampe. Uporabom senzora osigurana je potpuna automatizacija ulaznog i izlaznog procesa. Model rampe opremljen je senzorima: magnetskim (I1), dodirnim (tipkala I2, I3) i senzorom za udaljenost. Očitanje prolaska vozila nadzire senzor za mjerenje udaljenosti (I4) i motor (M1=ccw) spušta rampu. Slika 11. FT konstrukcijaH Slika 12. FT konstrukcijaI Postavljanje građevnih elemenata nužan je preduvjet kojim definiramo visinu pozicije elektromotora koji pokreće mehanizam za dizanje i spuštanje rampe. Slika 13. FT konstrukcijaJ Slika 14. FT konstrukcijaK Slika 15. FT konstrukcijaL Slika 16. FT konstrukcijaLJ Slika 17. FT konstrukcijaM Slika 18. FT konstrukcijaN Montažom motora i reduktora osiguravamo preduvjet za izgradnju funkcionalnog pogonskog mehanizma koji pokreće rampu neprekidno u

oba smjera. Mehanizam prijenosa učvršćen je velikim crnim blokovima na koje postavljamo spojne elemente kroz koje prolazi vratilo na kojem je smješten zupčanik koji je pričvršćen i omogućuje podizanje rampe u interakciji s pužnim prijenosom. Prijenosni element pužni je mehanizam koji povezujemo s elektromotorom kako bismo omogućili promjenu brzine i smjera vrtnje na zupčanom mehanizmu rampe. Usporavanje brzine vrtnje pogonskog dijela ostvarujemo redukcijom broja okretaja pogonskog zupčanika s brojem okretaja gonjenog zupčanika. Strojni element koji mehaničkim prijenosom smanjuje brzinu vrtnje pogonskog vratila uz stalnu brzinu vrtnje elektromotora zove se reduktor. Ugrađujemo ga između elektromotora i pogonskog dijela stroja i brzina vrtnje (broj okretaja) smanjuje se uz povećanje zakretnog momenta. Slika 19. FT konstrukcijaNJ Slika 20. FT konstrukcijaO Slika 21. FT konstrukcijaP Krak rampe radi na principu poluge i građen je od tri spojna elementa. Na podlozi je smješten mali element sa spojnim elementom na koji postavljamo tipkalo (I3) koje zaustavlja motor (M1) u trenutku dodira (rampa spuštena). Slika 22. FT konstrukcijaR Slika 23. FT konstrukcijaS Slika 24. FT konstrukcijaŠ Slika 25. FT konstrukcijaT Montaža dva tipkala na model rampe omogućava kontrolu krajnjih položaja. Lampica (O3) na stupu rampe osigurava vidljivost tijekom dizanja i spuštanja. Potrebno je osigurati povezivanje zupčanika i kraka tijela rampe pomoću spojnih elemenata s kratkom osovinom i osiguračima na kraju. Slika 26. FT konstrukcijaU Slika 27. FT konstrukcijaV Senzor (I4) za očitanje prolaska vozila smješten je iza rampe unutar parkirališta. Magnetski senzor smješten je na ulaz u garažu ispred rampe. Slika 28. FT konstrukcijaZ Pozicioniranje međusklopa (sučelja) i smještaj izvora napajanja na postolje modela omogućava ožičenje svih elektrotehničkih elemenata. Pravilno postavljanje i povezivanje spojnica određeni su bojama radi lakše kontrole spajanja na međusklop. Nastavak na str. 27.

Jetna -- podložak za jaje Uvod

Učenici posebno vole stvarati vlastite proiz vode od različitih materijala. Glina, kao jedan od najstarijih materijala za oblikovanje, na našim je prostorima posebno prisutna. U našim krajevima još uvijek ima mnogo nalazišta te tvari. Mnogo je i lončara koji se tom djelatnošću još uvijek profesionalno bave. Glina, njezino miješenje i oblikovanje na učenike djeluje i kao vrlo opuštajući i umirujući element. Ona dopušta i oprašta i manje pogreške u samom procesu izrade određenog proizvoda (Remic, 2011), jer učenici taj materijal, glinu, mogu dodavati ili oduzimati.

Ideja

Tu drevnu smjesu učenici najprije dobro upoznaju. Prije same izrade konkretnog proiz voda uzimaju je u ruke, mijese, oblikuju valjke, kugle i razne jednostavne figure kod kojih dodaju ili oduzimaju komadiće gline. Upoznaju njezinu upotrebljivost u svakodnevnom životu i upotrebljivost glinenih proizvoda. Drevni proiz vodi od gline, kojih danas više nema u uporabi, mogu im biti inspiracija (Dolžan Eržen, 2010). Ključno je pitanje koje predmete od gline sami upotrebljavaju kod kuće u svakodnevnom životu i koje bi predmete ona mogla zamijeniti. Zadatak je izraditi stvarno upotrebljiv proiz vod za svakodnevnu uporabu. Nakon prosija-

Slika 1. Priprema valjka

vanja ideja i inicijativa učenici su se odlučili za podložak za meko kuhano jaje. U tom procesu bitno da su sami došli do ideje i izradili plan realizacije proizvoda. Svi su učenici vidjeli podložak za jaje. Predlošci su bili neki od različitih materijala: plastike, metala, stakla, ali svi su bili otprilike jednakih oblika i izrađeni bez puno mašte. Tako su tražili nove oblike, nešto novo, odnosno nova rješenja. Nakon zajedničkih skica, ideja i rasprava odlučili su oblikovati podložak u obliku vulkana. Na vulkan ih je asocirala sama procedura kod konzumacije jajeta. Najprije je potrebno razbiti ljusku jajeta i dokopati se meke, tekuće žutonarančaste sredine, žumanjka koji ih je podsjećao na lavu. Žumanjak naravno pojedu, a nešto od toga se iscijedi i po podlošku. Ta priča učenika bila je prihvaćena, jer svaki dobar proizvod mora imati i dobru priču.

Postupak

Potrebno je odrediti odgovarajuću količinu gline, pripremiti radnu površinu, jednostavne alate i pribor. Za bolju predodžbu i motivaciju učenici gledaju nekoliko fotografija aktivnih vulkana, ali i ugaslih, neaktivnih. Da bi mjere bile pravilne, u samom oblikovanju učenici upotrebljavaju pravo jaje i drveni model jajeta. Pritom moraju obratiti pozornost na tehnološko svoj-

Slika 2. Jaje u nastajućem vulkanu

SRETAN USKRS!

Slika 3. Oblikovanje jajetom

Slika 4. Oblikovanje drvenim modelom

Slika 5. Primjer prevelikog podloška

stvo gline. To znači da zbog sušenja i kasnijeg pečenja proizvoda u lončarskoj peći jamica za jaje mora biti nešto veća, jer se materijal u procesu do konačnog oblika malo stisne. Od komada gline učenici najprije oblikuju valjak. Pritom moraju paziti da materijal previše ne isuše (vidi Sliku 1.). Kod oblikovanja, odnosno modeliranja najviše rade prsti, jer su najbolji „pribor“. Učenici imaju na raspolaganju deset vrsta alata ili pribora (Llimos, 2007). Što je moguće detaljnije oblikuju izgled vulkana pri čemu su vidljive brazde, odnosno tragovi lave (vidi Sliku 2.). Vrh vulkana oblikuju u jamicu. Pritom si pomažu s pravim jajetom ili s drvenim modelom jajeta. Trebaju obratiti pozornost na širinu jamice (vidi Sliku 3. i 4.).

Slika 7. Glazirani podložak

Slika 8. Rezanje dna šalice

Slika 6. Zaglađivanje podloška obrađene jamice za jaje

Proizvod mora imati profinjen estetski izgled, u tom smjeru potrebno ga je doraditi. Površine moraju biti glatke, bez jamica, posebno mjesto na kojem će stajati jaje. U slučaju da učenici to ne naprave, imat će prevelike i pregrubo obrađene jamice za jaje (vidi Sliku 5.). I brazde, tragove lave, moraju izgladiti tako da ne ostanu udubine u koje se kod finalnog proizvoda mogu uvući ostaci hrane. Za to mogu upotrijebiti vodu i krpicu ili kist kojim će oblikovati završnu glatku površinu (vidi sliku 6.). U toj fazi podložak je još vrlo masivan. Potrebno mu je oduzeti nešto materijala, i to iz same sredine. Podložak treba oprezno okrenuti i od dijela koji dodiruje stol, odnosno na kojem stoji na stolu i oduzeti malo gline. Materijal trebaju oprezno izdupsti iz sredine, gdje trebaju

Slika 9. Jaje u šalici za kavu

Slika 10. Čaša kao podložak

Slika 11. Podlošci s imenima

paziti da stijenke podloška nakon toga ostanu odgovarajuće i ravnomjerne debljine. Nakon nekoliko tjedana sušenja (može i mjesec dana) proizvod je spreman za pečenje u lončarskoj peći. Taj dio treba prepustiti iskusnom majstoru lončaru. Sve podloške koji su uspješno ispečeni i ostali u komadu lončar će i glazirati. Podložak će time dobiti pravu estetsku i, što je najvažnije, funkcionalnu vrijednost (vidi Slike 7.).

Još nekoliko ideja

Tijekom samog rada, a posebno prije kraja, učenici su razmišljali i o drugim mogućnostima oblikovanja različitih podložaka. Promišljali su koje bi predmete koji inače služe drugim svrhama uz laku i jednostavnu preradu preoblikovali u podloške za meko kuhana jaja. Šalici za kavu jednostavno se odreže dno, izbrusi se i podložak je tu (vidi Sliku 8. i 9.). U manju čašu za vino (1 dl) učenici su nasuli sitan pijesak, uz stijenku čaše može se staviti neki ukras, na primjer manja školjka. Vrh su oblikovali u odgovarajuću jamicu. Za to su upotrijebili malo gipsa koji omogućuje da pijesak ostane u čaši (vidi Sliku 10.).

Svakom proizvodu učenici su dali i ime koje je činilo nekoliko slova riječi jaje i premetaljke drugih riječi. Za opisani proizvod u obliku vulkana izmislili su ime JETNA. J – kao jaje i ETNA – kao ime još aktivnog vulkana (vidi Sliku 11.).

Zaključak

Finalni proizvodi bili su izloženi. Učenici su isprobali njihovu uporabnu vrijednost tako da su za vrijeme užine u svoj podložak stavili meko kuhano jaje i pojeli ga. Pritom su naravno promatrali kako je podložak prianjao uz oblik jajeta ili obrnuto i kako on stoji na stolu. Zaključili su i predložili da se nekoliko modela podložaka uzme za izradu kalupa i tako umnoži izrada podložaka.

Literatura:

Dolžan Eržen, T. (2010). Glina, roka, ogenj. Kranj: Gorenjski muzej. Llimos, A. (2007). Glina – preprosti izdelki v 5. korakih. Ljubljana: Tehniška založba Slovenije. Remic, M. M. (2011). Hobi ustvarjanje. Ljubljana: Littera Picta. Matjaž Palčič, prof. OŠ Šentjernej, Slovenija

MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE Piše: Borislav Božić, prof.

MJERENJE SVJETLA II. Mjeriti svjetlo i pravilno ga izmjeriti u procesu fotografiranja najvažniji je postupak ili radnja kojom na kraju dobivamo dobro eksponiran željeni prizor. Kako sam prošli put napisao, danas uz ovu digitalnu tehnologiju skoro pa s lakoćom i samim automatizmom njene upotrebe mjerimo svjetlo na zadovoljavajući način. Automatika će nam uvijek dati korektan rezultat, ako nam je i scena ujednačeno rasvijetljena. Problem nastaje kod usmjerenoga, kontrastnoga svjetla kada nam se može pojaviti razlika i po nekoliko blendi od osvijetljenosti jednoga do drugoga dijela fotografirane scene.

Fotografija iznad ovoga teksta uobičajeni je gradski pejzaž kod kojega itekako postoji razlika osvijetljenosti pojedinih dijelova prizora. To se redovno dešava za sunčanih dana u otvorenim ambijentima – bili to gradski ili prizori prirode. U ovakvim situacijama treba imati jasan stav što je važno ili što je nositelj poruke u sadržaju fotografirane scene i tome

treba dati prioritet, tj. taj dio pravilno eksponirati. Fotografije desno od ovoga teksta prizor su centra Rijeke s vrlo jasno rasvijetljenim i zasjenjenim dijelom scene. Omjer je otprilike dvije trećine u sjeni i jedna, gornja trećina, osunčana. Korišten je širokokutni objektiv tako da je naglašena perspektiva kadra. U prvom planu su zebre, pješački prijelazi, što grafički vrlo dinamično može djelovati na ukupan dojam scene. U pozadini i po sredini osunčanoga dijela kadra je Gradski sat, zaštitni znak Rijeke. Dakle, i on ima svoju važnost kao dio fotografiranoga prizora. Ako nam je važan grafizam ulice, onda ćemo postupiti kao što prikazuje gornja fotografija: zebre i prvi plan bit će vizualno vrlo čitljivi dok će zadnji plan biti preeksponiran – presvijetao, “spržen” i skoro izgubljen u dominantnosti prvoga plana. Želimo li naglasiti važnost Gradskoga sata, tj. zadnji plan ovoga kadra, onda ćemo podeksponirati prvi plan. Prvi plan bit će taman i vrlo teško čitljiv, dok će već spomenuti Gradski sat biti ujednačeno osvijetljen i primjereno tonski usklađen te će time biti istaknut. Srednja fotografija svojevrstan je kompromis i jednoga i drugoga dijela prizora. Niti jedan dio nije pravilno eksponiran, već je urađeno nešto što je između. Čemu ćemo dati prednost ovisi o našem osobnom interesu i važnosti fotografiranoga sadržaja. Donje dvije fotografije grafički su prikaz jasnoga razgraničenja svjetla i sjene. Za sunčana vremena to je redovna pojava. Ako nam se ovo ne sviđa, sačekamo oblačno vrijeme, odnosno difuzno svjetlo, i izbjegnemo ovako ekstremno osvjetljenje.

POGLED UNATRAG SVJETLOMJER II Današnji ugrađeni svjetlomjeri u fotoaparatima i načini mjerenja svjetla dosta pouzdano i precizno mjere svjetlo fotografiranoga prizora. U prošlim vremenima, kada nije svaki aparat imao ugrađen svjetlomjer, zahtjevniji su autori kao obavezan dio fotografske opreme imali svjetlomjer.

Grafički presjek kadmij-sulfidnog svjetlomjera vrlo precizno pokazuje kako struja iz baterije prolazi kroz ćeliju i kako svjetlo pruža otpor čime kazaljka čini otklon na skali elemenata ekspozicije. Kada govorimo o svjetlomjerima prije digitalne ere, onda svakako moramo odmah napomenuti da su bila prisutna dva sustava rada. Jedan je bio zasnovan na radu selenske ćelije. Princip rada ovoga svjetlomjera zasnovan je na pretvaranju svjetlosne u električnu energiju. Od jačine svjetla ovisi i jačina električne energije, a od nje i otklon igle na skali svjetlomjera. Vrijednosti blende, brzine zatvarača te ISO-osjetljivost postavljeni su tako da su podesivi i da otklon igle svjetlomjera vrlo precizno pokaže elemente ekspozicije. Za rad ovih svjetlomjera nije potrebna baterija. Druga vrsta svjetlomjera bazirana je na kadmij-sulfidnoj ćeliji. Ovi svjetlomjeri

koriste malu bateriju. Struja iz ove baterije prolazi kroz kadmij-sulfidnu ćeliju koja ima ulogu otpornika. Svjetlo koje pada na ovu ćeliju pruža otpor struji koja prolazi i što je svjetlo jače, otpor je veći i time otklon kazaljke slabiji. I jedan i drugi svjetlomjer mogu mjeriti i reflektirano i upadno svjetlo. Za mjerenje upadnoga svjetla dodaje se na ekran ćelije difuzor. Na slici ispod difuzor je malo mutno stakalce, tj. mliječni dio plastike koji se postavlja po potrebi na saćasti dio ćelije.

Iva Šarić

ANALIZA FOTOGRAFIJA

Rođena je 1985. godine u Varaždinu. Već kao učenica osnovne škole i poslije gimnazije pokazuje velik interes za likovno stvaralaštvo što je i odredilo da upiše Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 2004. godine. Na Akademiji doživljava punu dimenziju svoje kreativnosti tako da odmah, nakon prve studijske godine, dobiva pohvalu za svoj rad. Tijekom studija sudjeluje u skupnom projektu Zima na otoku, Vis 2008. za koji dobiva Rektorovu nagradu. Uslijedile su nagrade Kabineta grafike HAZU-a na 5. hrvatskom trijenalu grafike, 2009. godine, 1. nagrada na Međunarodnoj izložbi 19. Minijature, 2016. godine, nagrada Asimilacijska mimikrija, autoportret

Ćakule 4. međunarodnog trijenala autoportreta Pojam o sebi, Nagrada “Robert Adam” (za rad na temu Dioklecijanove palače u Splitu) na 8. međunarodnom grafičkom bijenalu Splitgraphic 2017., 1. nagrada u kategoriji fotografije – Rijeka miniart 2017. Pored grafike velik dio svoje kreativne energije posvećuje fotografiji. Vrlo suptilno pristupa temama koje fotografski interpretira. Razumije medij fotografije i suvislo koristi fotografsku tehniku za realizaciju fotografskih slika. Redovno sudjeluje na žiriranim izložbama tako da je dosad sudjelovala na više od trideset skupnih izložbi, radionica, festivala i imala je šest samostalnih izložbi.

Danska sondažna raketa Smaragd Arijana, Sojuz i čuveni Saturni misija Apollo – to su imena raketa koje svi jako dobro znamo. Uz njihovu pomoć poslali smo prve ljude na Mjesec, poslali smo u orbitu satelite koji nam omogućavaju praćenje satelitskog progama ili odlazak na godišnji odmor automobilom na “nepoznata” mjesta uz pomoć GPS-navigacije. Kao i sve velike stvari, i ove rakete počele su malim koracima – amaterskim istraživanjem. Ova serija, iako smo tako započeli, neće se baviti počecima raketne tehnike, već će predstavljati pregled malih, uglavnom amaterskih projekata u svijetu koji su bili ostvareni ili su u stalnom razvoju u proteklih nekoliko godina. Prvi dijelovi ove serije približit će nam danski amaterski svemirsko-istraživački program iz Kopenhagena koji je, iako u svijetu još nije poznat, dokazao da postiže važne rezultate u području amaterske raketne tehnike.

Opis rakete Smaragd

Raketa Smaragd bila je dvostupanjska sondažna raketa, koju je proizvela amaterska raketna udruga iz Kopenhagena Copehagen suborbitals.

MALE (VELIKE) RAKETE SVIJETA (1)

Nacrt u prilogu

Slika 2. Pogled na raketu za vrijeme priprema (Izvor: copenhagensuborbitals.com )

Za pogon služila su dva raketna motora na hibridno gorivo. Totalni impuls prvog stupnja bio je 70 kNs sa cjelokupnim trajanjem gorenja 4 sekunde, kod drugog stupnja je totalni impuls bio 20 kNs koji je gorio 12 sekundi. Cjelokupna dužina rakete bila je 5720 mm, dok su promjeri prvog i drugog stupnja bili 220 i 133 mm.

Slika 1. Start rakete Smaragd s morskog mobilnog lansirnog uređaja (Izvor: copenhagensuborbitals.com)

SF PRIČA

Kamo-gušter

Slika 3. Pogled na cjelu raketu Smaragd (Izvor: copenhagensuborbitals.com)

Opis misije

Glavna ideja za ovaj projekt bilo je testiranje lansiranja drugog stupnja i testiranje elektroničkog otvaranja padobrana, koji bi poslije leta spustio korisni teret. Korisni teret činila je videokamera, koja bi emitirala prijenos za vrijeme cijelog leta uživo do centrale, GPS-sustav, barometar i mjerač ubrzanja. Uz pomoć ovih instrumenata udruga je htjela ispitati mogućnost prenošenja radiokomunikacije s uspostavljanjem GPS-pozicije s visina većih od 20 km. 8

5720

3190 2701

2530 1996.5

315

2430

218.5

1515

Ø158

Ø220

Ø40

133

660

128.5

220

480

440

SHEMA BOJANJA

A ( 1:10 )

180

BIJELA POLUMAT

C ( 1:5 )

B ( 1:10 )

95.6

93.9

CRNA POLUMAT

102,8

220

NARANČASTA FLUORESCENTNA MAT

150 SREBRNA 369.5 SIVA MAT A

Sondažna raketa "SMARAGD" Prvi prototip

Izvori : Osnovni crteži i podatci Copenhagen Suborbitals Slike rakete prije starta

Mjerilo 1:20 Crtao i razradio : Zoran Pelagić

Vidi nacrt u prilogu časopisa

Start

Raketa Smaragd bila je lansirana s morskog poligona 27. srpnja 2012. godine ujutro. Lansiranje je prošlo bez problema. Nažalost ni dvije sekunde nakon lansiranja došlo je do odvajanja vrha konstrukcijskom greškom, što je značilo kraj direktnog prijenosa i cijelog drugog dijela misije. Interesantno je da je, uprkos svemu, raketa nastavila let po planu. Oba stupnja zajedno sa svim uređajima na kraju su ostala izgubljena u oceanu. Zoran Pelagić

Klanac je na tom mjestu bio širok. Strme stijene dizale su se s obje strane skoro petsto metara uvis, obrasle šumom, kao i dno klanca kojim je žuborila rječica. Stabla su se dugim granama nadvijala nad vodu. Zrake zvijezde probijale su se kroz krošnje, tvoreći zamršenu čipku svjetla i sjene na vlažnom tlu pod debelim slojem otpalog lišća. Tu i tamo, moglo se spaziti hitru bodljikavu stonogu, što bi se sljedećeg trena zavukla u zaklon. Tasha Hadjor pokaže ostalima neka stanu. “Što je?”, priđe joj bojnik Lowell. Stezao je pušku, spreman pripucati. “Tiho”, prosikće Tasha. “Ništa ne čujem”, promrmlja Lowell. “Upravo tako”, prošapće doktorica Hadjor. Lowell joj je išao na živce. Još kad je dogovarala posao, da provede njega i njegovih tucet ljudi kroz Vanjsku Divljinu, nije joj se dopao. Ali, novac je bio dobar i baš u pravom trenutku, pa tako ... Lowell podigne stisnutu šaku i brzo je spusti. Njegovi ljudi otkoče puške i spuste e-vizire preko očiju. Tasha zakoluta očima. Svima im je prije polaska jasno rekla kako od pušaka nema koristi. Njihova jedina šansa da prođu kroz Divljinu bila je nekim od klanaca, tiho i neprimjetno. Tashu nije zanimalo što Lowell i njegovi ljudi hoće s druge strane Divljine, pa nije ni pitala. Kako bi rekla Baba Jaga u starim ruskim skaskama koje joj je majka čitala kao maloj, što više znaš, prije ćeš ostarjeti. Bila je u nekoliko navrata čula priče o drevnim olupinama i skrivenom blagu, ali isto je tako čula – iz usta kojima je daleko više vjerovala – kako drevne olupine postoje, ali da je blago tek trabunjanje. Dakle, Tashu nije zanimalo što Lowell hoće. Njeno je, za novac koji je primila (25% unaprijed!), bilo da ga provede. A kako se zrakom nije moglo, bar ne tako da te vlasti ne vide, moralo se navući čizme, pa put pod noge. A s obzirom da je Tasha provela dvije godine proučavajući zamršene ekološke mreže u klancima, boljeg vodiča bojnik nije mogao naći. U tome su se oboje odmah bili složili. Lowell je nijemo stajao do Tashe, strijeljajući pogledom lijevo-desno pod e-vizirom. Tasha je očima prodirala u sjene, tražeći izdajničke znako-

ve da je kamo-gušter tu. Za razliku od bojnika i njegovih ljudi, dobro je znala da ga neće vidjeti. Ali već ju je upozorila tišina: kad se lepršavci i smrdičavke i graktalice umire, to je znak za opasnost! Tamo, pod onim stablom! Je li to lišće što tone u blato, pritisnuto nogom s pet prstiju naoružanih oštrim noktima? Tasha pogleda pažljivije. Ne! A ondje, savija li se to grančica, pomaknuta nevidljivim repom? Ili ih je možda kamo-gušter već propustio i sad im je za leđima? “Nema ničeg”, odluči bojnik Lowell i zavrti kažiprstom iznad glave. Prije no što je Tasha stigla išta reći, njegovi se ljudi opuste i stanu vješati puške o ramena. Zakoračili su da krenu naprijed, razbili su kamuflažu koju su im pružala njihova optomaskirna odijela i – “PAZI!”, zaurla Tasha. Jedan munjeviti pokret, tjelesina što je izletjela iz zasjede – pustio ih je neka mu prođu na dva metra od gubice! – razjapljene čeljusti iz zbunjujućeg vrtloga kromatofora u zelenim i smeđim i sivim mrljama što se stalno mijenjaju i prelijevaju iz jedne slike u drugu, nastojeći se u potpunosti stopiti s raslinjem iza tijela i iz njih dugi jezik, ljepljiv, nazubljen, rascijepljen na vrhu, poput kakvog trokrakog biča: sunuo je na vojnika da ga uhvati i odvuče u divovske zubate ralje. Srećom, vojnik se bacio u stranu. Tasha zgrabi jednu od šok-granata s pojasa, povuče alku osigurača i baci je prema gušteru. Bljesak bi ih oslijepio da nisu imali e-vizire što su ga ublažili. Siloviti prasak zaglušio ih je, udarni val stresao ih je iz opčinjenosti golemim gušterom. Potrčali su niz rječicu, bez zapovijedi, bez da gube i trenutak, ne trudeći se više skrivati. Gušter je ostao za njima, omamljen, i neće doći sebi barem četvrt sata, znala je Tasha iz iskustva. Bez šok-bombi, već bi davno bila nečiji ručak. *** Kroz tamu je oko njih dopirao uporan zvonki zov, sa svih strana. Ležali su u ležaljkama, vezani na stablima. Tasha im je bila pokazala kako se postavljaju ležaljke i kako se koriste. Bojnik Lowell progunđa mrzovoljno. “Kad ovi prestaju?”, upita nikog određeno. “To su zlatožabe. Dokle god ih čujete”, odvrati Tasha, pogledom tražeći je li stražar budan, “sigurni smo.” “Zar ti gušteri love i noću?”

“Ponekad. Ali još gore, mogu nam noću doći pod drvo i čekati nas da siđemo ujutro.” “Vražja živina”, promrmlja Lowell. “Vidjeli ste obrambene zidove i ogradu oko grada.” Lowell se namjesti u ležaljci. “S druge strane Vanjske Divljine...”, započeo je. “Ništa vas nisam pitala, bojniče”, prekine ga Tasha. “Pametno od vas”, kimne Lowell. “Znatiželja je došla glave mački. Ali svejedno, mislim da trebate znati. Dugujem vam. Danas bismo nadrljali da vi niste nanjušili zasjedu.” “Odmah da vas razočaram”, zlobno će Tasha. “Nema blaga.” “Ovisno kakvo blago tražite”, nasmije se Lowell. “To preko su olupine iz Guineverskog rata. Čuli ste za -?” “Jesam. Tražite tehnologije?” “Između ostalog. Dva moja čovjeka vojni su specijalisti za egzotehnologije. Bilo je u tom ratu zanimljivih stvari. Korisnih stvari.” “Korisnih kako za koga. A oko olupina je zona zabrane leta. Pa morate pješice.” Noć odjednom razdere daleki bolni krik. Zlatožabe u trenu umuknu, užas ih presiječe kao britva. Tasha je vidjela kako se stražar trgnuo. Pokušao je e-vizirom prodrijeti dublje u tamu, kroz krošnje i među stabla. Znala je kako neće uspjeti. “Smirite se”, reče ona, “daleko je.” “Ali, što je to bilo?”, upita stražar. “Kljovaš. Kojeg je ulovio kamo-gušter.” Srećom, pomisli Tasha, kao grabežljivaca na vrhu hranidbenog lanca, kamo-guštera nema puno. U ovom ih je klancu izbrojala svega dvadesetak. To i je bio razlog što je Lowellovu grupu povela baš njime. *** Šuma je živjela punim životom. U krošnjama nad njima, lepršavci su tražili sitan plijen i bobice, dozivajući se čavrljanjem. Smrdičavke su šuškale oko Tashe i plaćenika, prevrćući lišće u lovu na stonoge i babure. Krici graktalica odjekivali su klancem. Kamo-gušteri nisu bili u blizini, znala je Tasha. Trebalo je to iskoristiti. Lowell je gledao kartu projiciranu u svoj e-vizir. Pustio je neka doktorica Hadjor diktira tempo. Očito je imala kondicije barem koliko i njegovi ljudi. Odjednom, Tasha stane. Lowell rukom zaustavi svoje vojnike.

“Što sad?” Tasha mu samo glavom pokaže naprijed. Krdo kljovaša roktalo je pedesetak metara dalje. Rilima su razgrtali lišće i zemlju. Tražili su gomolje, ne jednom ih je Tasha tako promatrala. Njihove kljove zlokobno su im stršale iz gubica. “Bolje da ih pustimo”, šapne Tasha. “Ako ih ne diramo, neće ni oni nas. Ali ako nas nanjuše... Vidite zube?” “Vidim”, kimne Lowell. “Koliko će tako?” “Koliko im se prohtije”, tiho će Tasha. “Osim toga, kad odu dalje, možda će i gušter za njima.” “Umjesto za nama”, naceri se bojnik. “Lukavi ste vi, doktorice.” Tasha Hadjor ga pogleda. “Ovdje ste ili lukavi ili mrtvi.” *** I od lukavog se nađe lukaviji! Trčali su kroz šumu, više ne mareći čuje li ih se ili ne. Kamogušter grabio je za njima. Kromatofori u koži igrali su nestvarnu igru maskirnih boja kako je čudovište palucalo jezikom. Jednog čovjeka proždrlo je i prije no što su shvatili da ih čeka. Tasha i ostali odmah su bacili šok-bombe. A onda je na njih navalio drugi gušter, šuma je oživjela kako se tjelesina bacila za njima i kako je jezik sunuo i zgrabio dvojicu i poput pipca ih uvukao u razjapljene čeljusti. Za Tashom su se prolamali rafali. Uzalud, znala je. Krik. Još jedan. Eksplozija. Ručna bomba. Bila im je rekla kako je sve to uzalud, nije dovoljno eksploziva da ubije divovskog guštera, a kuglice će se samo odbiti od njegove tvrde kože. Tasha preskoči srušeno deblo i baci se u zaklon. Još je netko pokušao skočiti, ali jezik ga je dograbio i za njim su se sklopile ralje. Čula je Lowella kako viče, kako pokušava organizirati preostale. Ali uzalud. Pokret lijevo od Tashe! Oko što se otvorilo. Stabla su odjednom oživjela, samo igra kromatofora na koži, slika što je podražavala i onda se razlila kako je treći gušter skočio i napao. Tasha se nije usudila pogledati što se događalo. Nije ni trebala, imala je dovoljno mašte da zamisli. Nakon možda još minute rafala, nekoliko eksplozija i puno krikova, u šumu se vratila tišina. Sve je oko njih zamuklo, čulo se samo zadovoljno dahtanje kamo-guštera i šuštanje lišća pod njihovim teškim nogama i trbusima i repovima. Doktorica se nije usudila ni mrdnuti. Optomaskirna odjeća stopila se s okolišem oko nje. Samo ju je apsolutna nepomičnost mogla

spasiti. Nadala se kako je iza nje ostalo dovoljno mirisa – barut, dim, krv – da je gušteri ne nanjuše. Dok je iza palog debla osluškivala teško disanje čudovišta, pitala se što je to trebalo značiti? Nikad nije vidjela ovakav koordinirani napad: kamo-gušteri usamljenici su, što se u godini druže samo u kratkih tjedan ili dva kad im je vrijeme za parenje. Vidjela je nekoliko zasjeda kad su lovili kljovaše i to je bilo nešto sasvim drugo, nikakvo tjeranje plijena u pripremljenu klopku. Tasha polako, jako polako – činilo joj se, čitavu vječnost – podigne glavu, tek toliko da pokuša proviriti preko debla. Bojnika Lowella i njegovih ljudi više nije bilo. Vidjela je tu i tamo razbacan tek pokoji komad njihove opreme ili pušku u lišću. Dva kamoguštera lijeno su počivala na desetak metara od nje. Treći je, činilo joj se, ostao nešto dalje, možda još uvijek dolazeći sebi nakon šok-granate. Njihove maske sad su bile tek mrlje smeđe, sive i zelene, razlivene po tijelu. Plijen je bio ulovljen i neko vrijeme neće se micati, znala je. Preostalo joj je samo, tako skrivenoj, čekati. Možda cijeli dan, ako ne i do sutra ujutro. Nije joj se to svidjelo, ali morala je. Izda li je kakav nesmotreni pokret, znala je, gotova je. Prioriteti, pomisli Tasha Hadjor. 1. preživjeti. 2. vratiti se u grad. O ovome je morala podnijeti izvješće. Kamo-gušteri su ne samo bili alfagrabežljivci u ovim klancima i na visoravnima, već su i surađivali u lovu. Tashi uopće nije bilo nezamislivo da ovako udruženi probiju obranu naselja. 3. Jedna nova misao prekine njeno razmišljanje. A što ako su... Svašta se pričalo o tom Guineverskom ratu. Neke tehnologije, šaptalo se, bile su na rubu magije. Ljudi su se na ovaj planet spustili prije 127 standardnih godina, davno nakon što je rat bio gotov. I što ako Što ako kamo-gušteri nisu bili izvorni stanovnici ovog svijeta? Što ako su se istresli iz neke od olupina, tisućljećima stare, s one strane Vanjske Divljine? Genski modificirana ili stvorena vrsta, životinje-ratnici, čuvari? Što sprečavaju prilaz olupinama? I Tasha se upita može li se (može li ona, znala je, nije imao tko drugi) s čudovištima, što su se nedaleko od nje odmarala i varila, uspostaviti kontakt? Prijateljstvo? Prije nego se udruže i krenu na gradove. Aleksandar Žiljak

Junaci crtanih filmova Svaki oblik komunikacije koji promovira tehičku kulturu više je nego dobrodošao. Posebice ima težinu kada je usmjeren prema najmlađima koji svaku poruku upijaju kao “spužve”. Posljedica ovakvih načina prijenosa informacija je educiranje o tehničkom stvaralaštvu, te stvaranje trajnog interesa za istraživanje, stvaranje trajnih vrijednosti i timski rad. Učinak je daleko veći ako se ne radi o plaćenim ili skrivenim oglasima. Jedan od vrlo zanimljivih načina promocije koji pobuđuje posebnu pozornost ne samo kod djece već sve više i kod odraslih su crtani ili animirani filmovi. Izravno djeluju i na tisuće ljudi koji su izravno povezani s filmom, od produkcije, distribucije do same prodaje i oglašavanja. Prvi animirani filmovi pojavili su se krajem XIX. i početkom XX. stoljeća u SAD-u, kao crteži na prozirnim folijama. Revolucija u svijetu animiranih filmova dogodila se kada je animator, redatelj i producent Walt Disney sa suradnicima do vrhunca doveo razvoj tzv. pune animacije, kontinuiranog pokreta voluminozno stiliziranih likova u trodimenzionalnom prostoru, npr. Pinocchio. Nakon II. svjetskog rata moderni animirani film naglo se proširio gotovo na svim kontinentima u punoj raznolikosti i bogatstvu umjetničkog izraza. Uz uporabu različitih materijala kao što su: crteži, lutke, prirodni predmeti, plastelin, pije-

Slika 1. Mickey Mouse, simbol dobre volje među ljudima, vjerojatno je jedan od najpopularnijih filmskih likova uopće. Nastao je prije 90 godina

TEHNIČKE POŠTANSKE MARKE

sak i dr., tehnikom animacije nastaju crtani filmovi. Na temelju scenarija izrađuje se knjiga snimanja koju u animiranome filmu tvori niz crteža, grupiranih u kadrove i sekvence, a koji ilustriraju radnju zamišljenoga filma. Sukladno razvoju informatike, danas se to, sve češće, izvodi pomoću računala, pa se umjesto kamerom crteži “snimaju”, odnosno programiraju u računalu, a zatim prenose na videovrpcu i prema potrebi kopiraju na film. Jedan od najpoznatijih junaka iz crtanih filmova je Mickey Mouse. Njemu u čast mnoge su države prošle godine izdale marku, a u povodu 90 godina od njegova nastanka. Djela s likom Mickeyja Mousea odlikuje spoj iskustava bajke, basne, satire, karikature, mjuzikla i slapstick-komedije, dopadljive melodije i atraktivna dinamična animacija. Mickey Mouse je postao, uz Chaplinova Skitnicu, vjerojatno najpopularniji filmski lik uopće, također obrađivan i u mnogobrojnim stripovima i televizijskim emisijama. Filmovi i stripovi s Mickeyjem Mouseom prevedeni su na većinu svjetskih jezika, kao i samo ime lika (npr. talijanski Topolino, kineski Mi Lao Šu). Najpoznatiji hrvatski junak crtanih filmova je Profesor Baltazar, simpatičan znanstvenik koji rješava probleme svojih sugrađana uz pomoć

Slika 2. Profesor Baltazar, užurbani je čovječuljak koji rješava sve probleme znanjem i kompliciranim strojem iz kojeg rješenja izlaze u obliku čarobnih kapi

Slika 3. Majstori Pat i Mat (A je to), dvojica su nespretnih majstora koji podsjećaju da se kvarovi i poteškoće često mogu popraviti vlastitim rukama. Oni to čine na maštovit, vrlo često i na nespretan i kompliciran način

kompliciranog stroja, a zapravo uz maštu i puno pozitivne energije. Serijal crtanih filmova Profesor Baltazar – ukupno 38 epizoda u trajanju od po desetak minuta – nastajao je u Slika 4. Britanski lik iz crtića Graditelj Zagreb filmu od Bob već trideset godina dokazuje kako 1968. do 1977. te niti jedan tehnički problem timskim čini jedinstven radom nije nerješiv uradak svjetski poznate Zagrebačke škole crtanog filma. Profesor Baltazar podučava da je sreća u davanju, da su ljudi različiti i da je upravo u različitostima ljudi njihovo bogatstvo. Njegov simpatičan lik koji je imao otprilike šezdeset godina kada je nastao i nije nikada stario ostao je zaštitni znak ne samo brojnih generacija nego i svjetonazora u kojem znanje i dobrota, a ne ideologija imaju moć kreirati stvarnost. Razloge objave na markama junaka iz crtića prije svega treba tražiti u njihovom pozitivnom duhu i edukativnoj ulozi samog crtića, npr. lik Graditelja Boba iz istoimenog britanskog crtića na zabavan način timskim radom otklanja svakodnevne probleme tehničke prirode. Marke su osim filatelistima i ljubiteljima crtića zanimljive i različitim udrugama s područja tehničke kulture prilikom slanja pozivnica za različita natjecanja, radionice, događaje i sl., s obzirom da posebno privlače pozornost na kuverti u kojoj se nalazi pozivnica. Brojni su likovi iz crtića koji na duhovit i zabavan način otklanjaju svakodnevne probleme tehničke prirode, a koji se rješavaju uz malo mašte i timskim radom, a njihovi glavni junaci rese poštanske marke.

Luka Modrić, najbolji nogometaš svijeta Ove godine pod temom Hrvatski sport, niti malo nije bilo teško odabrati motiv na marki. Luka Madrić, najbolji igrač svijeta prema najvažnijim izborima za najboljeg nogometaša svijeta, Europe i dr. zasluženo se našao na poštanskoj marki RH. Modrić je zbog svojih predstava na travnjaku zaslužio i uvrštavanje u izbor za najboljeg sportaša na svijetu u 2018. u izboru sportske akademije Laureus.

Marka je izdana u arčiću od devet maraka s jednim privjeskom. Tiskana je u nakladi od 300 tisuća primjeraka, što je nekoliko puta veća od uobičajene naklade kod prigodnih maraka. Nominalna vrijednost je deset kuna i ona odgovara vrijednosti poštarine za prioritetno pismo od 50 do 100 gr unutar Hrvatske, a nominala se poklapa s njegovim brojem 10 na nacionalnom, a u zadnje vrijeme i na kraljevskom dresu Real Madrida. Za Luku Modrića, novinar/urednik Sportskih novosti Damir Dobrinic napisao je: “24. rujna, pod okriljem FIFA-e proglašen je najboljim na svijetu i u izboru kapetana i izbornika reprezentacija te novinara i navijača. Od 2008. nagradu za najboljeg na svijetu dobivali su isključivo Ronaldo i Messi. Hrvatska desetka je, eto, nakon deset godina prekinula dominaciju čarobnjaka nogometne igre iz Portugala i Slika 5. Luka Modrić je prema Argentine. Kruna kari- brojnim izborima za najboljeg jere nakon početka u nogometaša u 2018. proglašen rodnom Zadru, izbjeg najboljim u Hrvatskoj, Europi, svijetu… ličkih dana, odlaska u zagrebački Dinamo, pa kaljenja u mostarskom Zrinjskom i zaprešićkom Interu te potvrde najviše svjetske razine u Tottenhamu i Real Madridu. Krajem kolovoza Modrić je dobio UEFA-inu nagradu za igrača godine, a šlag na tortu fantas tične 2018. bila je nagrada koja je u njegovim rukama završila 3. prosinca. U Parizu je Modrić dobio Zlatnu loptu, tradicionalni Ballon d’Or, koji je France Football najboljem nogometašu godine dodijelio 63. put. Nikad u povijesti do pojave Modrića nije se dogodilo da isti igrač u istoj godini bude proglašen najboljim igračem Svjetskog prvenstva te da u njegovim rukama završe i trofeji FIFA-e, UEFA-e i France Footballa. Modrićev poker nagrada u 2018. za povijest”. Koliko je općepoznato, Luka Modrić se našao i na nekoliko maraka afričkih država, ali zbog njihove nedosljedne i špekulativne izdavačke politike marke nisu privukle širu javnost. “Čestitke Modriću, privilegij je bio gledati ga u 2018. godini.” Kada tako govori Pelé, jedan od najvećih nogometaša svih vremena, svi su daljnji komentari suvišni. Ivo Aščić

Nastavak sa str. 13. Slika 29. FT Sučelje Provjera svih spojeva na sučelju i napajanju završni je korak prije pokretanja alata za test programa. Ovim postupkom provjeravamo ispravnost rada ulaznih i izlaznih elemenata. Uredno postavljanje vodiča u crvene spojnice osigurava preglednost i uštedu pri izradi duljina vodiča između robotskog modela i međusklopa. Napomena: Vodič koji povezuje uzemljenje na međusklop s lampicama osigurava nesmetani rad signalne rasvjete (lampica) u parkiralištu. Lampice i elektromotor povezani su međusobno na zajednički ulaz i uzemljenje. Ovaj pristup osigurava smanjenje broja vodiča i štedi količinu potrebnu za njihovo povezivanje. Slika 30. FT Smart Park Elementi Fischertechnika potrebni za izradu automatiziranog modela olakšavaju odabir dijelova, postavljanje i izgradnju. Slika 31. FT Elementi Park2 Zadatak 1: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) koji upravlja automatiziranim sustavom u garaži s dva parkirna mjesta. Program neprekidno provjerava ulazni signal magnetskog senzora (I1) koji okreće motor (M1=cw) koji diže rampu do krajnjeg položaja pritisnutog tipkala (I2) i motor se zaustavlja (M1=stop). Prolaskom vozila pored senzora za udaljenost (I4), motor (M1=ccw) spušta rampu i zaustavlja se pritiskom na tipkalo (I3). Dolaskom na označeno parkirno mjesto senzor za mjerenje udaljenosti (I5) očitava prisutnost vozila i crvena lampica se uključuje, a plava se isključuje (zauzeto). Odlaskom iz garaže magnetski senzor (I1) podiže rampu i proces se neprekidno ponavlja dok ponovno ne očitamo prisustvo vozila. Crvena lampica (O4) na ulazu u garažu signalizira ima li mjesta u garaži. Ako ne svijetli, mjesta za parkiranje su slobodna. Napomena: Nužan korak prije izrade programskog rješenja i pokretanja provjere rada je podešavanje minimalnog broja procesa koje program izvršava istovremeno. Kartica Properties omogućava povećanje broja (10) izvođenja paralelnih procesa istovremeno. Glavni program građen je od pet dijelova koji se istovremeno pokreću i upravljaju radom ulaznih i izlaznih elemenata modela. Slika 32. FT program magnet Potprogram Magnet osigurava provjeru magnetskog senzora na ulazu (I1=1) koji otvara i zatvara rampu pri ulasku i izlasku iz garaže (I1=1). Očitano stanje spremamo u varijablu (rampa). Slika 33. FT program P1

Ultrazvučni senzor (I5) neprekidno provjerava prisutnost vozila na parkirnom mjestu za osobe s invaliditetom i ovisno o očitanjima uključuje plavu (slobodno) ili crvenu (zauzeto) lampicu. Očitano stanje pohranjuje u varijablu (unutra). Slika 34. FT program P2 Ultrazvučni senzor (I6) neprekidno provjerava prisutnost vozila na parkirnom mjestu i ovisno o očitanjima uključuje zelenu (slobodno) ili crvenu (zauzeto) lampicu. Očitano stanje pohranjuje u varijablu (unutra). Slika 35. FT program RAMPA Odluku o podizanju i spuštanju rampe donosi program koji neprekidno provjerava stanje varijable (rampa) i ovisno o varijabli motor (M1) miruje (0) ili radi (1). Slika 36. FT program PARK MJESTO Varijabla (unutra) određuje stanje crvene lampice (O4) na ulazu u garažu koje je definirano brojem parkiranih vozila. Slika 37. FT pozicija RAMPA Potprogram očitava stanje varijable (rampa) i ovisno o njemu rampa se diže (M1=cw), miruje (M1=stop) ili spušta (M1=ccw). Slika 38. FT TIMER RAMPA Potprogram provjerava stanje varijable (rampa), u vremenskim razmacima od 400 ms. Kada varijabla očita vrijednost 1 žuta lampica (O3) se uključi ili ako je varijabla 0, isključi. Zadatak 2: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) koji upravlja automatiziranim sustavom u garaži s tri parkirna mjesta. Program neprekidno provjerava ulazni signal magnetskog senzora koji okreće motor (M1=cw) koji diže rampu do krajnjeg položaja pritisnutog tipkala (I2), motor se zaustavlja (M1=stop). Prolaskom vozila pored senzora za udaljenost (I4), motor (M1=ccw) spušta rampu i zaustavlja se pritiskom na tipkalo (I3). Dolaskom na označeno parkirno mjesto senzor za mjerenje udaljenosti (I5, I6 i I7) očitava prisutnost vozila i crvena lampica se uključuje, a plava/zelena se isključuje (zauzeto). Odlaskom iz garaže magnetski senzor (I1) podiže rampu i proces se neprekidno ponavlja dok ponovno ne očitamo prisustvo vozila. Napomena: Isključi crvenu lampicu na ulazu u garažu iz prethodnog zadatka i žutu serijski spoji s motorom (M1). Ovim postupkom spajanja oslobađamo dva izlaza na međusklopu i spajamo na treće parkirno mjesto. Slika 39. FT konstrukcija Slika 40. FT Elementi Park3 Petar Dobrić, prof.

Pet stoljeća od Leonarda da Vincija Genijalni talijanski renesansni polihistor, ponajprije slikar i tehnički vizionar Leonardo da Vinci, rođen je 15. travnja 1452. u mjestašcu Vinci pokraj Firence u središnjoj Italiji, a preminuo prije točno pet stoljeća, 2. svibnja 1519. u dvorcu Clos Lucé u mjestašcu Amboiseu pokraj Toursa u središnjoj Francuskoj, gdje je živio posljednje tri godine u službi francuskoga kralja Franje I. Stoga se ove godine, ponajprije u rodnoj mu Italiji i u Francuskoj u kojoj je preminuo i pokopan, ali i u drugim zemljama, pripremaju brojna događanja kojima se obilježava pet stoljeća od njegove smrti. Da Vinci je bio pravi čovjek renesanse. Osim slikarstvom kao prvim zanimanjem bavio se tehnikom, arhitekturom, fizikom, matematikom, astronomijom, geografijom i mnogim drugim. Boravio je i radio u Firenci, Milanu, Mantovi, Veneciji, Rimu i Amboiseu.

Kodeksi

Rad Leonarda da Vincija ponajprije nam je poznat iz njegovih brojnih lijepih i podrobnih crteža. Kako je bio vješt slikar izradio je brojne crteže i skice svojih slika, skulptura, anatomskih studija i zamisli tehničkih izuma. Mnogi su ti crteži sačuvani i okupljeni u nekoliko zbirki, većinom u deset kodeksa, koji su tijekom stoljeća lutali, a danas su pohranjeni u nekoliko svjetskih knjižnica. Sadržavaju ukupno oko pet tisuća listova crteža i spisa, a mnogi su i zagubljeni. Da Vinci je bio ljevak, pa je pisao zdesna ulijevo i zrcalnim slovima, tako da se njegovi tekstovi moraju čitati pomoću zrcala. Spomenut će se samo tri kodeksa.

Da Vincijev autoportret, oko 1510. do 1513. godine (Kraljevska knjižnica u Torinu)

Mona Lisa (Muzej Louvre, Pariz)

GODIŠNJICE

Najveću zbirku Da Vincijevih crteža i spisa okupio je kipar Pompeo Leoni (1530/33.–1608.) krajem XVI. stoljeća. Ta zbirka bila je prvotno u kutijama, pod nazivom Atlantski kodeks (lat. Codex Atlanticus, tal. Codice Atlantico), što upućuje na njegove izmjere i opseg. Sadržava 1119 listova izmjera 64,5 cm × 43,5 cm, koji su crtani ili pisani u razdoblju od 1478. do 1519. godine. Sređeni izvornik potom je uvezan u 12 svezaka. Danas je pohranjen u Knjižnici Ambroziana (Biblioteca Ambrosiana) u Milanu. Kodeks o letu ptica (tal. Codice sul volo degli uccelli) ili Torinski kodeks (tal. Codice Torino) nastao je oko 1505. godine, a sadržava Da Vincijeve opise i crteže proučavanja leta ptica i šišmiša te crteže njihovih krila i zamišljenih letjelica. Sadržava 18 listova 15 cm × 21 cm. Danas je pohranjen u Kraljevskoj knjižnici (tal. Biblioteca Reale) u Torinu. Madridski kodeks (šp. Codex Madrid), sastoji se od dvaju svezaka, koji sadržavaju ukupno 349 listova izmjera 15 cm × 21 cm. Prvi svezak nastao je oko 1490. do 1499. godine, a drugi oko 1503. do 1505. godine. Sadržava brojne spise i crteže iz područja slikarstva, arhitekture, matematike, geometrije, geografije, mehanike i ratne tehnike. Danas je pohranjen u Nacionalnoj knjižnici Španjolske (šp. Biblioteca nacional de Espana) u Madridu.

Da Vincijeve slike

Leonardo da Vinci ponajprije je poznat po brojnim slikama koje su vrhunac svjetskoga slikarstva. Na prvom je mjestu svjetski najpoznatija

Posljednja večera (crkva Svete Marije od Milosti u Milanu)

Da Vincijeva likovna studija ljudske glave

Da Vincijeva likovna studija konja

Mona Lisa ili La Gioconda (ulje na drvetu, izmjera 76,8 cm × 53 cm), portret zagonetne žene tajanstvenoga osmijeha, nastala 1501. do 1507. godine, koja je danas pohranjena u muzeju Louvre u Parizu. Pripisuje se mnogim ženama iz Da Vincijeva okruženja, sve do pretpostavke autorova autoportreta kao žene. Mona Lisu posjeti u Louvreu godišnje više od šest milijuna ljudi. Slijedi Posljednja večera (tempera na zidu od opeke izmjera 4,22 m × 9,04 m), skupna slika za stolom Isusa i dvanaest apostola, iluzionistički naslikana na zidu samostanske blagovaonice, tzv. refektorija, uz dominikansku crkvu Svete Marije od Milosti (tal. Santa Maria delle Grazie) u Milanu, nastala od 1495. do 1498. godine. Slika je zbog vlažnoga zida i tempera boja, još od Da Vincijeva doba u vrlo lošem stanju, uz sve restauracije. Osim kao umjetnički prikazi Da Vincijeve slike odlikuju se preciznim tehničkim svojstvima rasporeda sastavnica i osoba, držanja osoba i brižno prikazanih detalja te omjera (primjene zlatnoga reza) i perspektive kojom se postiže iluzionistički dojam prostornosti. Uz slike i skice kipova važni su i brojni Da Vincijevi anatomski crteži ljudi, životinja i biljaka, koji se čuvaju u svjetski poznatim zbirkama. Crteži dijelova ljudskoga tijela nastali su pri

Trocijevni brončani top, prema nacrtima Da Vincija (Zavičajni muzej Grada Benkovca)

Da Vincijeve višecijevne streljačke “orgulje”

Izvorni Da Vincijev crtež bacača projektila

Da Vincijev crtež Vitruvijeva čovjeka (Galerija Akademije, Venecija)

seciranju preminulih osoba, pa je tako Da Vinci dao važan doprinos upoznavanju građe ljudskoga tijela. Za tehničku primjenu zanimljiv je Leonardov prikaz razmjera ljudskoga tijela, tzv. Vitruvijev čovjek (tuš i pero na papiru, izmjera 34,4 cm × 25,5 cm), nastao oko 1487. godine, osnovan na izmjerama koje je u svojoj knjizi De

Model oklopnoga vozila prema Da Vincijevim crtežima

Izvorni Da Vincijev crtež letjelice s pomičnim krilima

Model letjelice veliki jastreb prema Da Vincijevim crtežima

Izvorni Da Vincijev crtež letjelice s okomitim vijkom, kao preteča helikoptera

architectura libri decem (Deset knjiga o arhitekturi) naveo starorimski arhitekt Vitruvije (Marcus Vitruvius Pollio, ~ 80/70.–~ 15. pr. Kr.). Taj je prikaz osnova razmjera dijelova ljudskoga tijela i po tome predodžba antropometrijskih mjernih jedinica: prsta, lakta, stope, hvata i dr.

Da Vinci kao vizionar tehničkih izuma

Leonardo da Vinci bio je vizionar koji je ostavio nacrte mnogih tehničkih izuma. Od nekoliko stotina crteža tehničkih zamisli ovdje će biti spomenuti samo neki. Njegove tehničke zamisli mogu se razvrstati u nekoliko skupina. To su ratni strojevi, letjelice u širem smislu, vozila i nacrti brana od poplava i odvodnih kanala, kožno ronilačko odijelo sa spremnikom zraka i disalicom od trske i dr. Modeli mnogih Da Vincijevih tehničkih izuma načinjeni su zadnjih desetljeća i izloženi u pojedinim muzejima u svijetu. Ratni strojevi. Da Vinci je od 1482. godine bio u službi milanskoga vojvode Ludovika Sforze (1452.–1508.), kod kojega je ostvario ili makar zamislio mnoge od svojih izuma, ponajprije namijenjenih vojnoj tehnici, kao što su ratni strojevi i utvrde. Bacač projektila zamišljen je kao veliki samostrel, koji izbacuje projektile u obliku velike strjelice. Primjenom eksploziva u sljedećim stoljećima nastat će topovi, haubice i bacači. Oklopljeno vozilo zamišljeni je pokretni ratni stroj, preteča je tenka koji će biti konstruiran tek u XX. stoljeću. Trocijevni top, koji kugle izbacuje vodenom parom nastalom grijanjem vode u cijevi topa, nalazi se na Da Vincijevim nacrtima u Atlanskom kodeksu. Prema crtežima bio je na drvenom

Izvorni Da Vincijev crtež piramidalnog padobrana

postolju s kotačima. Po opisu je izbacivao kugle do visine od 3 km. Jedini sačuvani, nešto oštećen brončani primjerak nađen je 1968. godine u Klićevici, utvrdi krbavskih knezova Kurijakovića, pokraj Benkovca. Izliven je u XV./XVI. stoljeću vjerojatno u Mletcima, odakle je u Hrvatsku uvezen radi obrane od Osmanlija. Do njegova pronalaska vjerovalo se da su ti topovi ostali samo u Da Vincijevim crtežima. Za sada je taj trocijevni top jedini primjerak u svijetu, a pohranjen je u Zavičajnom muzeju Grada Benkovca. Višecijevno strjeljačko oružje, tzv. Leonardove orgulje zamišljeno je s nizom lepezasto postavljenih cijevi iz kojih se može istodobno pucati. Strojnica, tzv. mitraljez, kao automatsko oružje bit će konstruirana tek u drugoj polovici XIX. stoljeća. Letjelice. Nekoliko je vrsta brojnih letjelica koje je zamislio Da Vinci, većinom za pokretanje ljudskom snagom. Letjelice s pokretnim krilima osnivaju se na proučavanju leta ptica i šišmiša. Ostavio je nekoliko podrobno razrađenih crteža. Jedan se takav crtež iz 1488. godine nalazi u Francuskom institutu u Parizu. Takvi leteći strojevi, jasno, nisu mogli letjeti pogonjeni snagom ljudskih mišića, mogli su možebitno samo planirati u zraku. Najpoznatiji model letećega stroja prema letu ptica je veliki jastreb (tal. grande nibbio: ~ crveni zmaj, vrsta jastreba). Taj je model Da Vinci izradio krajem XV. ili početkom XVI. stoljeća. Ne postoji cjelovit crtež stroja, nego samo dijelova u Kodeksu o letu ptica. Model toga letećeg stroja od 2003. godine u stalnom je postavu izložbe Svijet Leonarda da Vincija (tal. Il mondo di Leonardo da Vinci) u Milanu.

Usporedimo, zračne jedrilice na osnovi uzgona i strujanja zraka bit će konstruirane tek na samom kraju XIX. stoljeća (Otto Lilienthal, 1891. godine), letjelice s motornim pogonom (zrakoplovi ili avioni) tek početkom XX. stoljeća (braća Orville i Wilbur Wright, 1903. godine), a padobranske jedrilice (tzv. paraglajderi) tek 1970-ih godina. Letjelice s okomitim vijkom osnivaju se na spiralnom prostornom vijku koji bi se vrtnjom uspinjao u zraku. Da Vinci ga je zamislio 1486. godine i nazvao ga helix pteron (prema grč., spiralno krilo). Spiralni platneni vijak predviđen je u promjeru oko 5 metara. Zamišljeno je da ga pokreću četiri osobe hodajući u krug. Nije bio izvediv tadašnjom tehnikom, ali je na neki način preteča helikoptera, koji će biti konstruiran tek u XX. stoljeću.

Model samopokretnoga vozila prema Da Vincijevim crtežima

tek su potom konstruirani s jednakim kotačima i pogonom preko zupčanika i lanca, kakvi su danas. Samopokretno vozilo ili Leonardov praautomobil s trima kotačima za oslonce i istaknutim četvrtim kotačem za zakretanje, pogonjen oprugama bio je prvo zamišljeno vozilo s vlastitim pogonom. Trebao je služiti na dvorskim svečanostima. Preteča je samopokretnih vozila lokomobila i automobila pokretanih parnim strojem ili motorima s unutarnjim izgaranjem, koji će biti konstruirani tek u XIX. stoljeću.

Brane i mostovi Model drvenoga bicikla prema Da Vincijevim crtežima

Padobran je također neki oblik letjelice. Da Vinci je zamislio padobran u obliku četverostrane piramide, sa stranicama oko 7,2 m, s otvorom na vrhu koji ga stabilizira. Sjetimo se da je konstrukciju uporabivoga padobrana objavio hrvatski izumitelj Faust Vrančić u svojim Novim strojevima (lat. Machinae Novae) objavljenim oko 1615./1616. godine, za koji se pretpostavlja da je provjeren 1617. godine u Veneciji. Vozila. Da Vinci je konstruirao nekoliko vozila s kotačima, za koja su načinjeni modeli prema njegovim crtežima. Drveni bicikl s dva jednaka kotača, sliči današnjim biciklima. Pokretao se preko zupčanika i lanca. Nažalost, taj je bicikl mogao voziti samo ravno, bez mogućnosti zakretanja. Sjetimo se, prvi su suvremeni bicikli u XIX. stoljeću konstruirani s velikim prednjim kotačem koji se izravno pokretao pedalama i malim zadnjim kotačem, a

Da Vinci je bio svjedok velikih poplava rijeke Arno u Firenci, pa je načinio crteže brana, ustava i odvodnih kanala, koji bi sprječavali plavljenje naselja, cesta i polja. Njima je rješavao mnoge hidrodinamičke probleme usmjeravanja tokova rijeka i isušivanja poplavljenih područja. Zamislio je mostove s dvjema razinama, pokretne mostove za ratnu primjenu i dr.

Zaključak

Leonardo da Vinci, jedan od najgenijalnijih ljudi u povijesti, ostavio nam je širok spektar tragova svojih zamisli, brojne slike koje su vrh likovne umjetnosti, mnoge rasprave o širokom području znanosti, tehnike i umjetnosti. Za nas su osobito važni crteži brojnih tehničkih zamisli, od kojih su u ovom kratkom prigodnom prikazu spomenuti samo neki. Zbog tadašnjeg stupnja razvoja mnoge od tih zamisli tada nisu bile ostvarive, ali su kroz pet stoljeća bile poticajem potonjim izumiteljima za ostvarivanje tih zamisli u suvremenoj tehnici. Dr. sc. Zvonimir Jakobović

Četvrt stoljeća nacionalne robotičke udruge

IME I ZNAK NACIONALNE UDRUGE. Hrvatsko društvo za robotiku osnovano je u vrijeme pojave servisnih robotika i ulasku u postindustrijsko razdoblje robotike. Zbog toga je iz imena udruge izostavljen tada uobičajen prefiks industrijski, a znak udruge je android umjesto tada gotovo ikoničke dvoprste prihvatnice robotske ruke. Udruga je pratila promjene u International Federation of (Industrial) Robotics – IFR i Japan (Industrial) Robot Association (JARA umjesto JIRA).

Kada udruga doživi 25 godina postojanja tada se njena povijest počinje mjeriti stoljećima. Četvrt stoljeća prošlo je od osnivanja

SVIJET ROBOTIKE

Hrvatskoga društva za robotiku (HDR), udruge registrirane za rad na području Republike Hrvatske. Hrvatski robotički savez (HROBOS) po svom statutu povijesni je nasljednik HDR-a. U ovom pregledu navode se neka od postignuća u proteklom razdoblju. Robotiku je uobičajeno doživljavati tehničkim područjem što je posljedica njenog velikog utjecaja na (industrijsku) proizvodnju i oblikovanje strojeva. Ali robotika, složenošću, nadilazi takav pogled i danas ju je teško cjelovito doživjeti izvan njenih općedruštvenih primjena. Djelovanja krovne nacionalne robotičke udruge trebala bi pokrivati cijelo područje. Pogotovo onaj dio koji se odnosi na obrazovanje i (tehničku) kulturu. Promicanje i popularizacija među glavnim su ciljevima i planskim aktivnostima Osnivačke deklaracije Hrvatskoga društva za robotiku osnovanog 1994. godine. Četvrt stoljeća poslije, dosegnute razine i rezultati svjedoče da je udruga uglavnom ispu-

PETOGODIŠNJICA: Prvih nekoliko godina HDR je tražio svoje mjesto i ulogu. Iz tog perioda najznačajniji je zbornik radova “CROBOT”. Uredio ga je tadašnji doc. dr. Mladen Crneković s FSB-a Zagreb. Izdavanje je osigurao direktor Tesla-Chathama mr. sc. Eugen Medvedec koji je bio i prvi nacionalni koodinator HDR-a pri IFR-u. Druga važna aktivnost, započeta 1999., bile su godišnje Državne škole za robotiku. Na školama su se polaznicima dijelili obrazovni mobilni roboti kao poticaj za daljnji rad što je bila novost u pristupu. Na slici su neki od organizatora, predavača i sudionika škole održane 2000. godine u srednjoj školi “Tesla” u Zagrebu: tajnik HDR-a Andrija Gregurić, član IO-a HDR-a Damir Pavuna, predsjednik HDR-a I. Ratković, voditeljica Državne škole robotike Katarina Tadić, M. Ilić direktor tehničke srednje škole “Tesla”.

DESETOGODIŠNJICA: Osnivanje Centra za praktičnu robotiku (CPR) u Zagrebu 2004. godine motivacijski je najvažniji događaj. Otvorio ga je 2005. tadašnji ministar znanosti i obrazovanja Dragan Primorac. CPR je bio po zamisli prethodnik referentnih centara, a po konceptu sadržaja onoga što se danas podrazumijeva pod skraćenicom STEAM. Pod ART iz te skraćenice svakako pripada i organizacija izvedba predstave R.U.R. 2002. godine. To je prva u povijesti izvedba R.U.R.-a u Zagrebu, a druga na ovim prostorima nakon premijerne održane 1924. u Splitu.

nila ciljeve i projekcije svojih osnivača. Naime, kada bi se išlo od jednog do drugog sudionika osnivačke skupštine među njima bi se našli mnogi koji su pomakli hrvatsku robotiku izvan objektivno očekivanih granica. Oni koji su došli poslije učinili su to čak i uvjerljivije. Karakterističan primjer je svakako rad Borka Boranića s početka 90-ih godina XX. st. na uklapanju robotike u izvannastavno osmoškolsko obrazovanje. Udruga Japan Robotic Society, bliska po djelovanju HROBOS-u, osnovana je 1983. godine

pa se mali desetogodišnji zaostatak u osnivanju središnje hrvatske robotičke udruge čini zanemariv u odnosu na sadašnji položaj Hrvatske prema Japanu u relevantnoj svjetskoj robotičkoj statistici. Japan je na vrhu, a Hrvatska na dnu. Ipak, Japanski robotički savez (JARA), udruženje profesionalnih proizvođača robota, osnovano je još 1972. godine što bilo kakve usporedbe na profesionalnoj razini čini besmislenima. Ali i tu Hrvatska ima svoje adute. Upravo po svojoj robotičkoj udruzi Hrvatska je specifična u odnosu na zemlje u svom okruženju. Prva je od zemalja nastalih od Jugoslavije osnovala nacionalnu robotičku udrugu. S obzirom na odnose “robotičkih snaga” pred sam raspad zemlje, to se nije očekivalo. Hrvatska je u Jugoslaviji bila vodeća po industrijskoj proizvodnji i među posljednjima po radu na robotici. Privredna komora Slovenije glavni godišnji simpozij i izložbu JUROB organizirala je u Opatiji, dok su beogradski fakulteti svoje robotičke simpozije održavali u Dubrovniku. U Hrvatskoj nije postojala niti jedna katedra za robotiku, a u srednjim školama robotika se nije ni spominjala. U knjizi tadašnjeg republičkog “ministra” za obrazovanje i znanost o projekcijama razvoja Hrvatske u sljedećih 20 godina uzalud ćete u indeksu pojmova tražiti robotiku. Petu godišnjicu nismo slavili jer nas nitko nije ni zapažao, ali tada su započele prve Državne škole robotike. Prva je, prije 20 godina, održana

DVADESET GODINA: Pred kraj 2012. godine, na pragu dvadesetogodišnjice postojanja HDR se transponirao u Hrvatski robotički savez (HROBOS). Savez je osnovalo pet udruga. Na slici su sudionici osnivačke skupštine. Sastav ove skupštine bitno je različit od one iz 1994. godine. Osnivanje HROBOS-a obilježila je do tada nepoznata pojava zanimanja javnosti (roditelja) za sudjelovanje u ostvarenju obrazovnih (natjecateljskih) robotičkih projekata. Danas je u HROBOS učlanjeno šesnaest udruga.

DVADESET I PET GODINA: Unatoč medijskim samopromocijama, koje često prate robotičke ambicije bez pokrića, pa i poslovičnom hrvatskom sljepilu, teško je poreći da su natjecateljski robotičarski timovi udruga unutar HROBOS-a najbolji autentičan hrvatski “robotički proizvod” svjetskog ranga. Godinama se to potvrđuje i na natjecanjima ROBOCUP-a. Na slici lijevo je gospodin Ivica Kolarić s natje cateljima u Pekingu. Na slici desno su sudionici prve “robotičke olimpijade”. Znanja koja se traže na svjetskim natjecanjima su praktična, konkretna i ne mogu se steći nigdje drugdje osim u tim udrugama. S druge strane, neka mala domaća natjecanja poput ROBOALKE obilježja su naše autoreferencijalnosti i stvaralačke samosvijesti.

u srednjoj školi “R. Bošković”. Cilj je bio izdvojiti robotiku od prisutnog računalnocentričnog shvaćanja i intuitivnog pristupa. Usredotočenje rada na obrazovanje bilo je spasonosno u zemlji bez robota. Čak smo ugasili i članstvo u Međunarodnoj robotičkoj federaciji da bi imali više novca za škole. Već u okviru treće škole, pored standardnih područja industrijske robotike (prezentirane na FER-u Zagreb) i mobilne robotike obuhvaćeni su i “egzotični” segmenti poput izučavanja behaviorbased robota, neuronskih mreža, hodajućih robota i sl. Primjenjivana je nova oprema (autonomni mobilni roboti) i korištene metode rada: roboti su dijeljeni sudionicima škola. Upriličeno je i povijesno igranje predstave R.U.R. 2002. godine u mehaničkoj radionici Tehničke škole “Tesla” u Zagrebu. Za desetu godišnjicu HDR-a, 2004. godine, potpisan je ugovor o osnivanju Centra za praktičnu robotiku (CPR) u Zagrebu, sada smještenog u Puli, čiju petnaestogodišnjicu osnivanja bilježimo također ove godine. Po konceptu djelovanja, ali i po opremi, CPR je određeno vrijeme bio referalno mjesto robotike. Pojam “praktičnog” poručivao je sredini da mi moramo, trebamo i, svakako, znamo izrađivati robote. Petnaestu godišnjicu osnivanja proslavili smo u Galeriji Matice hrvatske izložbom robota i slika slikara M. Blažekovića Robotika – Horor Vacui. Mjestom održavanja pokušali smo još jednom naglasiti važnost robotike za nacionalnu

održivost. Predstavljalo se robotiku kao globalni fenomen koji nadilazi svoje primarne tehničko-prirodoznastvene raspone. Promovirali smo zapravo koncept “treće kulture” kao spoja tehničkog, umjetničkog i humanističkog. Pokušalo se pokrivati sve što je robotika značila, a društvene okolnosti nisu omogućile i dopuštale. Ispod slika kretali su se prvi u Hrvatskoj edutainment (zabavno-obrazovni) i servisni roboti. Dvadesetogodišnjica je obilježena transpozicijom nacionalne udruge u Hrvatski robotički savez – HROBOS. Bio je to i početak netjecateljskog razdoblja. Pojedinci su, uz pomoć i pod pokroviteljstvom nacionalne udruge sudjelovali na međunarodnim natjecanjima već od 2003. godine. Prvo i najbliže natjecanje bilo je sadržajem avangardna labirintna utrka robota u Mariboru. Već 2004. naš je natjecatelj pobijedio u klasi srednjoškolaca. Ali to je bio samo uvod u razdoblje u kojem su hrvatski natjecatelji stalni i uspješni sudionici važnih svjetskih robotičkih natjecanja. Čini mi se da je od velike važnosti da HROBOS zadrži početnu prevladavajuću zamisao da je robotika integracijski globalni općekulturni fenomen. Kod osoba koje se bave robotikom uočljiv je zanos svojstven ljudima s misijom. Iz njih zrači ponesenost vjetrom promjena i aurom obzorja novog svijeta. Po tome se vidi da je robotika duh vremena. To će i ostati sve dok je slojevi transhumane pretvorbe ne prekriju nekim novim utjecajnijim zamislima. Igor Ratković

OBITELJSKA FOTOGRAFIJA ZVJEZDANOG TIPA

Svi na okupu u isto vrijeme ili ipak ne?! Kad napravite obiteljsku fotografiju na njoj vidite sve aktere u isto vrijeme. To je skoro pa točno. Tu nam u realnom životu promiče jedna “sitnica” koja se zove vrijeme. Mali, neznatan vremensko-matematički odmak, odnosno izračun, pokazuje kako osobe onako kako ih vidimo na fotografiji nisu (za nas) snimljene u potpuno realnom vremenu. Svjetlosti je bilo potrebno neko jako, jako kratko vrijeme da proputuje udaljenost od osoba na slici do fotoaparata. U trenutku kad je fotoaparat zabilježio obiteljsko okupljanje akteri su zapravo bili nešto malo stariji, potpuno neprimjetno za ikoga od nas, no razlika se može izračunati. Kada bi bilo moguće tu fotografiju napraviti na udaljenosti istoj onoj na kojoj se nalazi letjelica Voyager 1 (dvadeset sati svjetlosne

udaljenosti) stvari bi pomalo počele postajati zanimljivije. Primjerice, na fotografiji bi se vidjela netom obrijana lica muškaraca. U trenutku kada bismo mi dobili i gledali fotografiju na njihovim bi se licima nalazila brada od jednog dana! Što bi udaljenosti bile veće to bi i razlika između onog što vidimo i onog što se “tamo negdje daleko” događa bila izrazitije. Riječ je o vremenskom odmaku. Svjetlosti, ma koliko bila brza (skoro 300 000 km/s) na velikim udaljenostima treba vremena da nam prenese informaciju. U astronomiji za mjerenje udaljenosti među zvijezdama koristimo mjerne jedinice tipa svjetlosna godina (u profesionalnoj astronomiji više se koristi parsek, a jedan parsek iznosi 3,26 svjetlosnih godina). Svjetlosna godina udaljenost je koju svjetlost prijeđe u godinu dana, u kilometrima iznosi bezmalo devet i pol trilijuna kilometara (9 460 730 472 580 km). Zanemarimo na trenutak tehničku problematiku pa zamislimo da možemo vidjeti neku nam dragu osobu koja se nalazi udaljena jednu svjetlosnu godinu i snimimo je. Vidjeli bismo je onako kako je ona izgledala prije godinu dana. Ista je stvar i sa zvijezdama. Svake večeri kad pogledamo zvjezdano nebo mi vidimo prošlost. I to ne jednoznačnu prošlost već stotine, tisuće različitih prošlosti. Različite zvijezde različito su udaljene od nas. Na priloženoj karti zviježđa Veliki medvjed (Ursa Major), koje nam je svima poznato, vidimo kako to izgleda u praksi. Neke od zvijezda vidimo onako kako su izgledale prije 60 godina, neke prije 80, a neke onako kako su izgledale prije 120 godina. Toliko nas svjetlosnih godina dijeli od njih. Sljedeći put kada pogledate u zvjezdano nebo znajte kako se na nebeskom svodu nalazi pravi vremenski stroj kojim gledamo daleko, daleko u prošlost. Neke od zvijezda, poput Betelgeuse u zviježđu Oriona, moguće da više ni ne postoje samo što ta informacija do nas još nije stigla. Ovdje u pravom smislu riječi možemo reći, “Ne vjeruj svemu što vidiš.” Marino Tumpić

FLUID & FLOW

Fuell -- startup iz kojeg nam dolaze električna vozila Bivši inženjer Harley-Davidsona Erik Buell osnovao je startup tvrtku Fuell koja će proizvoditi potpuno električna vozila, točnije električne motocikle i bicikle. Prvi proizvod koji namjeravaju predstaviti je Fluid, električni bicikl s dvije izmjenjive baterije čijom kombinacijom može doseći udaljenosti od cca 200 km. Jedna verzija bio bi model koji bi mogao doseći maksimalnu brzinu od 30 km/h i drugi s maksimalnim dosegom brzine od 45 km/h. Još zanimljiviji je električni motocikl Flow futurističnog izgleda koji dolazi u dva modela. Model Flow-1 opremljen motorom snage 15 KS (11 kW) i model Flow-1S sa znatno snažnijim motorom od 47 KS (35 kW) i u jednom ciklusu može prijeći kao i Fluid cca 200 km. Sandra Knežević Izvor: The Verge

Konceptualni modeli električnog bicikla Fluid i motocikla Flow

Motocikl Flow iz Fuella