ABC tehnike broj 625 za svibanj 2019. godine

Cijena 10 KNI; 1,32 EURI; 1,76 USD;I 2,52 BAM;I 150,57 RSD;I 80,84 MKD

I Arduino + Visualino = STEMI I SF priča I I Mala škola fotografije I

ISBN 0400-0315

Rubrike

Izbor I Državno prvenstvo raketnih modelaraI I U Ivanić-Gradu otvorena izložba inovacija I IK utija, P-kategorija: Tehnička tvorevina I I Android i njegov Robo-pas I I Medicinska elektronika (3) I Broj 625 I Svibanj / May 2019. I Godina LXIII.

ČASOPIS ZA MODELARSTVO I SAMOGRADNJU

www.hztk.hr

RAKETNO MODELARSTVO

Državno prvenstvo raketnih modelara Državno prvenstvo raketnih modelara po FAIja pravilima održati će se u Čakovcu 14. - 16. lipnja a ne u Osijeku kako je bilo najavljeno, zbog zauzetosti sportskog aerodroma Čepin.

Organizator DP je Aeroklub Međimurje, Čakovec, u suradnji sa MK Zenit, Zagreb.

Na Svjetskom prvenstvu su bili zastupljeni juniori iz više zemalja i na slici su prikazani juniori koji predaju makete, kategorija S7, sucima na pregled. Nadamo se da će i u RH odaziv juniora za DP biti takav, da će se moći sastaviti ekipa juniora za nastup na Europskom prvenstvu, koje će se održati krajem kolovoza u Rumunjskoj.

Vladimir Horvat Fotografija: Vladimir Švec, Slovačka

U OVOM BROJU Državno prvenstvo raketnih modelara. . . . . . 2 U Ivanić-Gradu otvorena izložba inovacija. . . 3 Kutija, P-kategorija: Tehnička tvorevina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 Osnove STEM-a. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM-nastavi -- Fischertechnik (21). . . . 11 Mala škola fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Pogled unatrag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Analiza fotografija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Novi igrač. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Mali elektronički sklopovi (11) . . . . . . . . . . 24 Telekomunikacije i informacijsko društvo. . . . . . . . . . . . . . . . 27 Medicinska elektronika (3). . . . . . . . . . . . . 29 Android i njegov Robo-pas. . . . . . . . . . . . . 33 Ogroman zoom u malom pakiranju. . . . . . . 36 Asteroid Apophis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36

Nacrt u prilogu: Kutija, P-kategorija: tehnička tvorevina

Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 Zagreb, Hrvat­ska/Croatia Za nakladnika: Ivan Vlainić Uredništvo: dr. sc. Zvonimir Jako­bović, Miljen­ko Ožura, Emir Mahmutović, Denis Vincek, Paolo Zenzerović, Ivan Lučić, Zoran Kušan Glavni urednik: Zoran Kušan DTP / Layout and design: Zoran Kušan Lektura i korektura: Morana Kovač Broj 9 (625), svibanj 2019. Školska godina 2018./2019.

Naslovna stranica: AIBO, Android robo-pas

Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, P.p. 149, 10002 Za­greb, Hrvatska telefon (01) 48 48 762 i faks (01) 48 46 979; www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini (10 brojeva godišnje) Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Žiro-račun: Hrvat­ska zajednica tehničke kul­ ture HR68 2360 0001 1015 5947 0 Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagre­bačka banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina uključena u cijeni Tisak: Alfacommerce d.o.o., Zagreb

Ministarstvo znanosti i obrazovanja preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

IZLOŽBE

U Ivanić-Gradu održana izložba inovacija

U Ivanić-Gradu je održana 6. izložba inovacija “I3G”. U suradnji s Udrugom inovatora Hrvatske i Zajednicom tehničke kulture Zagrebačke županije, organizira je Elektronički i računalni klub Ivanić-Grad, a okuplja nadarene učenike i studente iz cijele Hrvatske te inovativne poduzetnike. Ove godine s inovacijama se predstavlja tridesetak srednjih škola, osam fakulteta i desetak gospodarstvenika.

“Zadovoljni smo! Interes je veliki! Postigli smo cilj, a to je promocija tehničke kulture i znanosti.

Mala, lokalna izložba prerasla je u nacionalnu, što prije šest godina nismo očekivali. Prekrasno!

Zapravo, mislim da je ovo veliki festival znanosti”, zadovoljno je komentirala organizatorica izložbe Marijana Postružin Kožar. Rekla je da se kroz dva dana održavanja izložbe očekuje oko 1500 posjetitelja, ponajviše đaka srednjih strukovnih škola.

Izložba inovacija “I3G” pokrenuta je kao platforma za razvoj inovativnog razmišljanja i pristupa u osmišljavanju novih proizvoda. Tijekom proteklih godina postala je jezgrom okupljanja

mladih i inovativnih osoba koje povezuje ljubav prema tehničkoj kulturi, inovacijama i poduzetništvu, kao i stalna želja za novim znanjima i uspjesima.

Ispred Županije otvorenju izložbe prisustvovala je zamjenica župana Nadica Žužak. Rekla je da se radi o vrlo vrijednoj i dobro posjećenoj manifestaciji u ime kojoj Županija tradicionalno daje podršku.

“Svjesni smo da je nužno poticati mlade ljude da istražuju, osmišljavaju nove proizvode… naposlijetku ih ponude tržištu”, rekla je zamjenica Žužak, dodavši da je izložba “udružila” mlade školovane ljude, učenike strukovnih škola i studente koji se pripremaju za tržište rada, s gospodarstvenicima.

Jedan od pokrovitelja izložbe je i Hrvatski sabor, u čije je ime prisutne pozdravio saborski zastupnik Mato Čičak. Rekao je da veseli što su se u Ivanić-Gradu okupili mladi, kreativni ljudi iz cijele RH. Neki od njih, dodao je, svoju priliku možda pronađu i u poduzetničkom inkubatoru koji se nedavno počeo graditi u Ivanić-Gradu.

Fotografije: ABC-tehnike Izvor: portal Ivanić-Grada

3

61. NMT – DRŽAVNO NATJECANJE

Kutija

P-kategorija: Tehnička tvorevina Modelarstvo uporabnih tehničkih tvorevina ima jednostavan zadatak, a to je izraditi tehničku tvorevinu koja će se koristiti gotovo svaki dan i imati važno mjesto među ostalim stvarima koje imate.

Kutija uvijek služi za spremanje i čuvanje stvari, više ili manje vrijednih, pa ćete prema tome svoju kutiju smatrati vrednijom ili manje vrijednom. Modelarski gledano, ovaj je rad jednostavan, ima niz ravnih linija i čini se da ga se s lakoćom može izraditi. Problem nastaje ako niste dovoljno precizni i uredni.

Mjere pozicija prilagođene su izuzetno pre­ ciznom radu, a samo sastavljanje pozicija s iskrivljenom šperpločom stvara dodatne probleme. Stoga dobro proučite što vam je sve potrebno kako biste izradili ovu jednostavnu kutiju s pregradama i skrivenim dnom (neka se nađe).

Izrada kutije ne zahtijeva puno materijala, šest šperploča A4-formata, samoljepljive papire, štapić za ražnjiće i kuglica kao drška poklopca kutije.

Kao i svaka tehnička tvorevina tako i kutija ima dijelove koji se moraju izraditi prvi. U ovom slučaju radi se o dnu kutije i poklopcu. Pomoću njih se ostale pozicije slažu u cjelinu bez većih teškoća.

Nakon izrade kutije pokušajte je ukrasiti ili joj dodati neke nove funkcionalne osobine, te time povećati njenu vrijednost. Ukoliko želite izraditi više kutija nastojte svakoj dati neki novi detalj.

Tako ćete svaki put stvoriti unikatni proizvod.

Filc je tkanina koja mi se činila pogodnom za ukrašavanje kutije, pogotovo zato što ga ima u različitim bojama. Upotrebom više različitih boja filca, izradi ukrasa nema granica.

S obzirom da se modelarstvom bavimo u naše slobodno vrijeme i nastojimo izraditi nešto što nam se sviđa, ne moram vam reći, ali želim: uživajte u radu…

4

RADNI LIST

Kutiju ćete izraditi u mjerilu M1:1. Planirano vrijeme rada je 7 sati. Planirajte vrijeme racionalno te ukoliko imate slobodnog vremena za rad, poboljšajte funkcionalnost ili dizajn uratka. Želim Vam uspješan rad!

Broj Naziv radnog rada postupka 0.

Proučavanje tehničke dokumentacije

1.

Spajanje samoljepljivog papira i šperploče

2.

Piljenje i sortiranje pozicija

3.

4.

5.

6.

Radni postupak

Pribor i alat

Upute za rad

Prouči tehničku dokumentaciju i Čitanje i utvrđivanje Dokumentacija i primijeni navedene postupke rada. dokumentacije materijal Tehnička tvorevina nije zahtjevna, no potrebna je velika preciznost.

Spajanje Samoljepljivi papir na kojem su samoljepljivog ispisane pozicije pomoću pisača, spoji lijepljenjem na šperploču. Prije papira i šperploče, pravilna uporaba Škare, ravnalo spajanja ljepilo naljepnice oslabi lijepljenjem na majicu, a zatim lagano materijala. spoji sa šperpločom bez velikog Izrezivanje pozicije i oblikovanje pritiska.

Piljenje, sortiranje pozicija

Pomoću stroja za piljenje odvoji Stroj za piljenje, pozicije iz materijala i lagano brusi brusna daščica i rubove. Sortiraj pozicije prema brusni papir njihovoj namjeni.

Nakon piljenja i sortiranja pozicija, slijedi turpijanje i brušenje sve dok pozicije ne budu u točnim mjerama Brušenje i i prilagođenim mjerama. Potrebno prilagođavanje je sve pozicije precizno obraditi. mjera pozicija Nakon obrade uklonite s pozicija samoljepljivi papir.

Lijepljenjem spoji pozicije (1 i 2), te pozicije (3 i 4). Posluži se kvačicama.

Spajanje prednjih Spajanje pozicija Ljepilo, kutnik ili Nakon lijepljenja doradi pozicije. Vodi 1, 2 i bočnih 3, 4 lijepljenjem, dorada trokut, kvačice i računa da ostaviš točnu udaljenost strana kutije brušenjem gumice od ruba kako je ocrtano isprekidanim crtama.

Nakon brušenja spoji pozicije dna tako da paziš na udaljenost od Spajanje dna 5a, Spajanje pozicija Ljepilo, kutnik ili rubova pozicija (tri pozicije u cjelinu 5b, 5c; lijepljenjem, dorada trokut, kvačice i – dno). Prihvati pozicije pri lijepljenju Spajanje poklopca brušenjem gumice kvačicama. Pazi da pri tome ne dođe 6a, 6b, 6c. do pomicanja pozicija.

Isti postupak ponovi i za poklopac.

Poziciju 10 koristi kao dno kutijice unutar kutije. Lijepljenjem spoji prednju stranicu kutijice (pozicija 17) i jednu bočnu stranicu pozicija 14.

Lijepljenjem spoji srednju pregradu Spajanje kutijice Spajanje pozicija Ljepilo, kutnik ili kutijice (pozicija 16) te postavi koja je unutar kutije lijepljenjem, dorada trokut, kvačice i stražnju i bočnu stranicu kutijice te Pozicije: 10, 14, 15, brušenjem gumice spoji lijepljenjem. Dobit ćeš okvir 16, 17 kutijice koja se postavlja u kutiju i koja mora biti odvojiva.

Postavi dvije kraće pregrade, (pozicija 15) koje se ne lijepe (odvojive).

Doradi brušenjem.

Turpijanje i brušenje pozicija brusnim papirom različitih gradacija. Čišćenje pozicija od samoljepljivog papira.

Bravarske manje turpije različitih profila, brusni papir i brusna daščica

5

7.

Spajanje dna kutijice i prednje i bočnih Spajanje pozicija strana kutije te lijepljenjem, dorada stražnje strane brušenjem kutije

8.

Spajanje okvira poklopca

Ljepilo, kutnik ili Spajanje pozicija lijepljenjem, dorada trokut, kvačice i gumice brušenjem

9.

Spajanje okvira skrivenog prostora u kutiji

Spajanje pozicija Ljepilo, kutnik ili lijepljenjem, dorada trokut, kvačice i brušenjem gumice

10.

Spajanje poklopca i kuglice držača poklopca

Spajanje pozicija Ljepilo, kutnik ili lijepljenjem, dorada trokut, kvačice i brušenjem gumice

11.

Provjera funkcionalnosti kutije

Dorada brušenjem

Ljepilo, kutnik ili trokut, kvačice i gumice

Dizajn i funkcionalnost kutije

Dizajn – platno, šperploča ili oboje Funkcionalnost – platno šperploča ili oboje

Platno, šperploča, ljepilo, gumice.

Pila i pribor za doradu brušenjem

12.

Ljepilo, kutnik ili trokut, krep traka, ručne stege, gumice

Lijepljenjem spoji dno, bočnu stranu i prednju stranu kutije. Prihvati ih krep trakom.

Zatim spoji drugu bočnu stranicu i stražnju stranicu kutije te sve prihvati krep trakom. Pazi na kvalitetu spajanja. Gumicama privuci pozicije da se bolje spoje. Ukoliko je potrebno spojeve privuci ručnim stegama.

Spoji lijepljenjem pozicije okvira poklopca, pozicije 7, 8 i 9 tako da okvir bude okomit na poklopac, a pozicija 9 na sredini poklopca s unutarnje stranice. Ona treba spriječiti iskrivljivanje okvira poklopca.

Obrađene pozicije okvira 12 i 13 spoji lijepljenjem po donjem rubu unutrašnjosti kutije. One će služiti za držanje odvojivog poklopca skrivenog prostora kutije.

Odredi sredinu poklopca te bušenjem aku-bušilicom i svrdlom od 3 mm provrti rupu za štapić. Rupa ne ide u dubinu do kraja da štapić ne izviri kroz poklopac. Postavi kuglicu na štapić i lijepljenjem spoji u jednu cjelinu.

Kada je kutija spojena lijepljenjem, treba provjeriti silazi li i sjeda li poklopac skrivenog dijela kutije nesmetano na okvir skrivenog prostora kutije. Ako je potrebno doradi brušenjem.

Provjeri ulazi li mala kutijica u kutiju te isto tako izlazi li iz kutije, ako je potrebno doradi brušenjem.

Provjeri funkcionalnost poklopca kutije, ne smije biti preširok okvir, ali ni previše uzak kod zatvaranja kutije.

Kada je provjera funkcionalnosti gotova i kutijica je funkcionalna možeš osmisliti dizajn ili funkcionalnost. Zajedno donose 5 bodova. Vodi računa da zbog dizajna ili funkcionalnosti kutijica ne smije izgubiti na svojoj funkcionalnosti (otvaranje poklopca, vađenje male kutijice iz velike kutije i otvaranje skrivenog prostora kutije.

Ivan Rajsz, prof.

6

ARDUINO + VISUALINO = STEM

Osnove STEM-a Poštovani čitatelji, u prošlom ste nastavku NTC-otpornikom mjerili temperaturu. U ovom ćete se, devetom, nastavku serije baviti zvukom za što ćete koristiti minizvučnik (engl. buzzer).

Nastavak 9.

“Buzzer” u prijevodu znači – zvučni signal. U elektronici, to je naziv elementa koji električne impulse pretvara u zvuk. U trgovinama specijaliziranima za elektroniku prodaju dvije vrste, s ugrađenim oscilatornim sklopom i bez oscilatornog sklopa. I jedni i drugi unutar plastičnih kućišta sadrže minizvučnike. Jedino je prvi, zbog oscilatornog sklopa, polariziran, dok drugi to nije.

Dovedete li napon baterije na priključke prvoga, on pišti, a ako to učinite kod drugog koji nema oscilatorni sklop, on jednostavno, opisno rečeno, napravi jedan “tok”. Kad bateriju odvojite, nanovo napravi jedan “tok”. Na Kaeduovoj se pločici nalazi buzzer bez oscilatornog sklopa, odnosno ugrađen je samo minizvučnik. Želite li da i on pišti trebat ćete mu dovoditi impulzivan napon koji će neprestano izmjenjivati stanja (“high” i “low”) nekom određenom frekvencijom. Ako je ta frekvencija niža od otprilike 100 Hz čut ćete “tok-tok-tok...”, a ako je frekvencija viša od toga čut ćete pištanje. Naravno da ne možete otići u nedogled s frekvencijama. Zašto? Kao prvo, zdravo ljudsko uho čuje frekvencije do približno 16 000 Hz, zatim minizvučnik ima svoja ograničenja, a tu je i Arduinova pločica koja ne može frekvencije generirati u beskraj.

Zadatak 1.

Prepišite program sa Slike 9.1. koji će generirati zvukove različitih frekvencija.

Program otpremite. Nakon nekoliko sekundi trebali biste čuti tonove koji će se izvoditi jedan za drugim, a svaki će ton trajati jednu sekundu.

Kako to radi? U Arduinu postoji dodatna datoteka pod imenom “pitches.h”. U toj se datoteci nalaze vrijednosti svih karakterističnih nota.

Pogledajte stranicu https://www.arduino.cc/en/ Tutorial/ToneMelody?from=Tutorial.Tone.

Tonovi koji se generiraju idu od 31 Hz do 4978 Hz (pa i više). Tonovi, od DO do SI (TI), koji se generiraju s blokom “Buzzer” imaju točno određenu

Slika 9.1. U Visualinu pronađite blok “Buzzer” kojim možete generirati sedam osnovnih glazbenih tonova

frekvenciju. Pa tako DO ima frekvenciju od 261 Hz, a SI (TI) ima frekvenciju od 494 Hz. No moguće je dobiti i sve druge frekvencije, ali za to je potreban blok “Advanced Buzzer”.

Zadatak 2.

Prepišite program sa Slike 9.2. Arduino će ovim programom generirati zvukove koji ovise o podacima s potenciometra.

7

Slika 9.2. U Visualinovom bloku “Advanced Buzzer” trebate upisati frekvenciju tona koji želite generirati, a ne ime note

Program otpremite. Nakon nekoliko sekundi iz minizvučnika biste trebali čuti neki ton.

Zakrećite vratilom potenciometra ulijevo i udesno. Trebali biste čuti tonove raznih frekvencija.

Iz bloka “Map” vidljivo je da su to frekvencije koje idu od 31 Hz do 10 kHz. Vrijednosti frekvencija možete vidjeti na zaslonu računala ako u Visualinu kliknete na “Monitor”. Primijetite kako je ovim programom moguće dobiti i vrlo visoke frekvencije, čak i više od 10 000 Hz. Za to morate u “Map” upisati veći broj, na primjer 16 000. To isprobajte. Tako ćete moći ispitati do koje frekvencije čujete. Kod mlađih osoba ta će frekvencija biti viša (do 16 kHz ili više), a kod starijih osoba ta će frekvencija biti niža (do 13 kHz ili niže). Primijetite

još nešto. U “Duration [ms]” upisano je vrijeme 0 ms. To je vrlo zanimljiva mogućnost. Naime, tako se generira ton koji traje beskonačno dugo. To je zgodno kada trebate, osim pozadinskog tona obaviti i druge radnje, na primjer paljenje LED-ica, pokretanje servomotora i slično. Kad Arduino naiđe na “Duration [ms]” gdje je upisana nula tad pokreće izvođenje tona, a potom nastavlja s izvođenjem programa. Nažalost, ako na taj način pokušate pokrenuti dva ili više tonova onda se iz minizvučnika ne čuju ti tonovi, već neko čudnovato zujanje.

Zašto se neke frekvencije tona čuju glasnije, a neke su tiše? Zakretanjem vratila potenciometra pronađite najglasniju frekvenciju. Vjerojatno će

to biti frekvencija od približno 2000 Hz. To je rezonantna frekvencija ugrađenog minizvučnika.

Zbog toga se tonovi bliži rezonantnoj frekvenciji čuju glasnije. Što je rezonantna frekvencija možete pogledati na stranici https://hr.wikipedia. org/wiki/Rezonancija. Da rezonancija može biti i pogubna možete se uvjeriti ako pogledate video na stranici https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/ Slika 9.3. Visualinov program za metronom

8

kako-se-slavni-most-urusio-od-laganog-vjetra-20140926.

Zadatak 3.

Napišite program kao ovaj sa Slike 9.3. koji će raditi kao metronom. Što je metronom možete pogledati na stranici http://www.enciklopedija. hr/Natuknica.aspx?ID=40458.

Program otpremite. Nakon nekoliko sekundi trebali biste iz minizvučnika čuti ritam “tok-tok-tok…” Ako želite saznati koliki je broj otkucaja u minuti trebate u Visualinu kliknuti na “Monitor”. Što program radi? Vrijednosti koje program dobiva s potenciometra najprije prestrojava te sprema u promjenjivu “ritam”. Ta se promjenjiva poslije koristi radi određivanja pauze (“Wait”) između dva “tok”. Kako se došlo do brojeva 1500 i 300? Ako ste pogledali preporučenu internetsku stranicu tada znate da glazbeni ritmovi idu od 40 do 200 otkucaja u minuti (odnosno njihanja klatna metronoma u minuti). U Arduinu se pauze upisuju u milisekundama, radi toga su minute pretvorene u milisekunde, ali kad program na zaslonu računala prikazuje broj otkucaja u minuti tad najprije mora milisekunde pretvoriti u sekunde i pospremiti ih u promjenjivu “ritam_s”, a potom te sekunde mora pretvoriti u minute i pospremiti ih u promjenjivu “ritam_min”.

koji će, svojim bljeskanjem slijediti i crvene LEDice Kaeduove pločice.

Provjerite jesu li ritmovi točni. U tu svrhu pogledajte stranicu https://www.imusic-school.com/en/tools/online-metronome/. Kako ćete provjeriti ritmove? U internetskoj aplikaciji ugodite brojčanu vrijednost ritma tako da bude ista ritmu Kaeduobve pločice.

Pokrenite aplikaciju. Minizvučnik približite uhu pa taj ritam usporedite s ritmom koji čujete iz zvučnika računala.

Zadatak 5.

Zadatak 4.

Proširite program tako da kod svakog “tok” naizmjence bljeskaju crvene LED-ice Kaeduove pločice. Pogledajte Sliku 9.4.

Program otpremite. Ako je sve kako valja nakon nekoliko ćete sekundi iz minizvučnika čuti ritam

Slika 9.4. Dio prethodnog programa gdje se vidi da su dodani blokovi koji će aktivirati crvene LED-ice

Slika 9.5. Primijetite ružičastu slamku nataknutu na vratilo servomotora SG90

Sagradite elektromehanički metronom s klatnom. Za to će vam trebati bilo koji minijaturni servomotor i jedna slamka za sokove. Pogledajte Sliku 9.5.

Prilikom priključivanja servomotora morate paziti gdje idu žice za SIG, 5V i GND (o tome se raspravljalo u 616. broju ABC tehnike). Plavu premosnicu D6 na Kaeduovoj pločici utaknite prema natpisu SERVO. Prepišite program sa Slike 9.6.

Program otpremite. Nakon nekoliko bi sekundi metronom trebao pokazivati ritam. Napomena!

Vratilo servomotora mora se kretati samostalno.

Nemojte ni na koji način kočiti ili usporavati zakretanje vratila. Servomotor bi mogao povući previše struje, a tada bi Arduino mogao stradati!

9

Slika 9.6. Ovo je program za pokretanje klatna metronoma

Kako to radi? Načelno je sve isto kao i u prethodnom programu, osim što su dodani blokovi “Servo”, no pažljivom čitatelju neće promaknuti da su u bloku “Map” i u promjenjivoj “ritam_s” izvršene neke preinake. O čemu se radi? Kod bloka “Servo” postoji “Delay [ms]” gdje trebate upisati neko vrijeme. To je vrijeme koje servomotoru treba da bi zakrenulo vratilom i stalo u točno određeni položaj. Ako je to vrijeme prekratko onda vratilo neće stići zakrenuti do zadanog kuta.

U ovom je primjeru upisano vrijeme od 50 ms.

Uslijed dodavanja tog vremena usporit će se ritam metronoma. Radi toga trebate u bloku “Map” oduzeti tih 50 ms. Ovom preinakom nanovo uspostavljate pravilan ritam metronoma, no time remetite pretvorbu iz milisekundi u minute čime ćete na monitoru Visualina čitati pogrešne podatke. Radi toga morate promijeniti formulu u promjenjivoj “ritam_s” gdje ćete dodati maloprije oduzeto vrijeme od 50 ms.

Zadatak 6.

Pojačajte zvuk minizvučnika. Jedini način da to ostvarite je da ga natjerate da pišti na rezonantnoj frekvenciji.

Prethodni program nadopunite i prepravite kako je vidljivo na Slici 9.7.

Program otpremite. Ako je sve kako valja čut ćete pištanje te ćete vidjeti ritmičko bljeskanje LED-ica i njihanje klatna.

Primijetite kako su i ovdje podaci u bloku “Map” i promjenjivoj “ritam_s” izmijenjeni. Sigurno znate razlog. Naime blok “Advanced Buzzer” unosi kašnjenje od 20 ms koje treba kao i u prethodnom zadatku 5.

Slika 9.7. Poboljšana inačica metronoma prebijati.

Marino Čikeš, prof.

10

Robotski modeli za učenje kroz igru “STEM” U NASTAVI u STEM-nastavi -- Fischertechnik (21) Suvremeno uređeni gradovi imaju prostorni izazov smještanja građevinskih objekata kod izrade prostornih planova. Brojnost i stalni rast broja vozila prostorni je izazov za građevinske inženjere i arhitekte. Izrada i projektiranje stambenih objekata iziskuje planiranje i gradnju smještajnih kapaciteta za vozila – garaže. Svaka obitelj posjeduje jedno ili više vozila i njihov smještaj nužno je osigurati u blizini stambenog prostora.

Veličina zatvorenog prostora za vozila definirana je brojem i veličinom vozila. Ulaz u spremište za vozila osiguran je daljinskim očitanjem magnetskog senzora koji kontrolira ulaz i rad automatskih vrata.

garaže zahtijeva dobro planiranje i postavljanje optimalnog broja senzora.

Sastavljanje konstrukcije modela, povezivanje računala i međusklopa sa senzorima, elektrotehničkim elementima i vodičima, programska provjera rada elemenata: magnetski senzor, senzori dodira (tipkala). Izrada algoritama i programskog rješenja za kontrolu i upravljanje garažnim vratima i rasvjetom unutar garaže.

Izrada funkcionalne konstrukcije modela olakšava popis elemenata Fischertechnika. Raspored i redoslijed spajanja gradivih elemenata omogućava izradu funkcionalnog modela automatiziranih garažnih vrata.

Slika 1. Garaže

Odabir elemenata Fischertechnik za konstrukciju automatiziranog modela: građevnih blokova, spojnih elemenata, elektrotehničkih i senzora za kontolu garažnih vrata. Izrada algoritama i programa za upravljanje automatiziranim parkirnim sustavom i brojem vozila u parkirnom prostoru

Slika 2. FT Elmenti Garaže

SENZORI

TROŠILA

MAGNETNI I1

DODIRNI I2

DODIRNI I3

AKTUATOR M1 RASVJETA O3–O6

0

1 (ZATVORENO)

0

0 (STOP)

0 (OFF)

1

0

0

1 (CW)

1 (ON)

0

0

1 (OTVORENO)

0 (STOP)

1 (ON)

1

0

0

1 (CCW)

1 (ON)

Tablica stanja ulaznih/izlaznih elemenata

11

Otvaranjem i zatvaranjem garažnih vrata upravljamo daljinskim upravljačem. Magnetni senzor očitava stanje na ulazu i ovisno o stanju ulaza pokreće elektromotor koji otvara ili zatvara garažna vrata. Upravljanje radom garažnih vrata osiguravaju ulazni

elementi: magnetni senzor (I1) i dva dodirna senzora (tipkala I2 i I3).

Otvaranje i zatvaranje garažnih vrata istovremeno uključuje rasvjetu (O3–O6) koja osvjetljava prostor ispred i unutar garaže. Zaustavljanje vrata koja pokreće elektromotor (M1) u krajnjim položajima (gornji/donji) osiguravaju senzori dodira (I2 i I3).

Napomena: Raspored i dužina vodiča definirani su udaljenošću ulazno-izlaznih elemenata od međusklopa i napajanja (baterija).

dimenzijama robotskog vozila koje je parkirano unutar garaže.

Umetnite manje kutne profile u bočne stranice malog crnog bloka smještenog na vrhu nosivih kutnih blokova (stupovi). Postavite crvenu

Garaža – izrada modela Slika 6. FT konstrukcija D

Slika 3. FT konstrukcija A

Slika 7. FT konstrukcija E

Slika 4. FT konstrukcija B

Slika 8. FT konstrukcija F

Slika 5. FT konstrukcija C

Građevne blokove velikih kutnih profila postavite na kuteve podloge i pričvrstite. Učvrstite na vrh male crne blokove. Razmak između nosivih stupova određen je veličinom modela garaže.

Veličina modela garažnih vrata uvjetovana je

12

spojnicu u bočnu stranicu velikog crnog bloka i povežite manje kutne profile u funkcionalnu cjelinu. Na sredini nosivog elementa iznad velikog crnog bloka pričvrstite mali blok. Isti redoslijed spajanja svih elemenata ponovite na suprotnoj strani garaže.

Slika 13. FT konstrukcija K Slika 9. FT konstrukcija G

Slika 14. FT konstrukcija L

Slika 10. FT konstrukcija H

Slika 11. FT konstrukcija I

Pozicionirajte najviše elemente u središte velikog crnog bloka i povežite ih većim crnim blokovima tako da dobijete funkcionalnu dugačku nosivu gredu koja prolazi središtem garaže.

Napomena: Stabilnost i poziciju nosive centralne grede provjerite i podesite prije nastavka izrade modela.

Spojite dvije zupčane letve u cjelinu i postavite ih na donju stranu nosive grede. Pozicija i udaljenost od početka grede određena je duljinom spojnih elemenata i pozicijom mehanizma prijenosa (getribe) s elektromotorom.

Postavljanje mehanizma prijenosa na zupčanu letvu i spajanje na elektromotor osigurava funkcionalni mehanizam koji pokreće i otvara/ zatvara garažna vrata.

Garažna vrata – izrada modela

Upravljanje garažnim vratima omogućuje daljinski upravljač (magnetni senzor) koji reagira na prisutnost permanentnog magneta na ulazu u garažu i njenom izlazu. Uporabom magnetnog senzora osigurana je potpuna automatizacija rada garažnih vrata.

Slika 15. FT konstrukcija LJ

Slika 12. FT konstrukcija J

Slika 16. FT konstrukcija M

13

Unutar garaže postavljamo statični dio mehanizma koji osigurava prijenos pravocrtnog gibanja garažnih vrata polukružno pomoću osovine koja prolazi središtem crvenog građevnog bloka i stražnjim dijelom velikog crnog bloka. Pozicija stupova (razmak) određena je veličinom garažnih vrata.

Slika 17. FT konstrukcija N

Precizno podešavanje pozicije dodirnih senzora (tipkala I2 i I3) osigurava pouzdan rad mehanizma za pokretanje garažnih vrata. Tipkala postavljamo s bočne unutrašnje strane velike nosive grede u razmaku koji osigurava pravovremeno zaustavljanje elektromotora. Montaža dvaju tipkala osigurava potpunu kontrolu krajnjih položaja. Dodatnu čvrstoću između blokova nosive centralne grede postižemo pokrovnom pločom postavljenom na vrh nosive grede.

Slika 22. FT konstrukcija S

Slika 23. FT konstrukcija Š

Slika 24. FT konstrukcija T

Garažna vrata sastavljena su od pet međusobno povezanih osnovnih građevnih podloga.

Dva krajnja osnovna građevna bloka postavljena su na prednju stranu rotirajućeg velikog crnog bloka. Visina vrata postavljena je tako da vrata u početnom položaju (zatvoreno) dodiruju podlogu. Spojnik za konzolu postavljen je na bočne stranice elektromotora. Ovime je osigurana veza između pokretnog mehanizma i spoja na vrata garaže.

Slika 18. FT konstrukcija NJ

Slika 19. FT konstrukcija O

Slika 20. FT konstrukcija P

Slika 21. FT konstrukcija R

14

Slika 25. FT konstrukcija U

Slika 26. FT konstrukcija V

Čvrstu vezu između konstrukcije vrata i prije­ nosnog mehanizma osiguravaju dvije spojne letve pričvršćene za bočne stranice elektromotora.

Slika 27. FT konstrukcija Z

Dodatno podešavanje pozicije vrata horizontalno i vertikalno osigurava pouzdan rad garažnih vrata kod otvaranja i zatvaranja.

Slika 28. Konstrukcija Ž

Slika 29. konstrukcija W

Slika 30. konstrukcija Q

Slika 31. konstrukcija X

Slika 32. Konstrukcija Y

Slika 33. Konstrukcija XY

Magnetski senzor (I1) smješten je lijevo od ulaza u garažu.

Vanjska površina garažnih vrata dodatno je pojačana pokrovnim pločama koje osiguravaju cjelovitost i postojanost cijele konstrukcije.

Iznad vrata postavljena je rasvjeta (O3) koja osvjetljava vanjsku površinu ispred ulaza u garažu.

Slika 34. Konstrukcija XYZ

Slika 35. Konstrukcija QXYZ

Unutar garaže rasvjeta (O4–O6) je postavljena bočno s obje strane centralnog nosivog stupa i na mehanizam prijenosa koji otvara i zatvara vrata.

Pozicija međusklopa i izvora napajanja na postolju unutar garaže osigurava jednostavno ožičenje svih elektrotehničkih elemenata.

15

Slika 36. Konstrukcija VQXYZ

Slika 37. Konstrukcija VXYZ

Slika 38. Konstrukcija VYZ

Slika 39. Konstrukcija VZ

Pravilno postavljanje i povezivanje spojnica različitim bojama osigurava točno spajanje s međusklopom.

Slika 41. FT elmenti Garage 2

Slika 40. Garage 2

Napomena: Vodič koji povezuje uzemljenje na međusklop s lampicama osigurava rad rasvjete (lampica) izvan i unutar garaže. Lampice i elektromotor povezani su međusobno na zajedničko uzemljenje. Ušteda broja vodiča potrebnih za povezivanje osigurava urednost i preglednost spojeva.

Elementi Fischertechnika potrebni za izradu automatiziranog modela olakšavaju odabir dijelova, postavljanje i izgradnju funkcionalne konstrukcije.

Zadatak_1: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) koji upravlja automatiziranim sustavom garažnih vrata. Program provjerava ulazni signal magnetskog senzora (I1) koji aktivacijom permanentnog magneta pokreće motor (M1=cw) i otvara garažna vrata. Pritiskom tipkala (I3) motor se zaustavlja (M1=stop) i rasvjeta (O3– O6) se uključuje. Odlaskom iz garaže aktiviramo magnetski senzor (I1), motor (M1=ccw) zatvara

Slika 42. RoboPro Garage 2

Slika 43. RoboPro Garage Door

garažna vrata i zaustavlja se pritiskom na tipkalo (I2). Istovremeno se rasvjeta (O3–O6) i elektromotor (M1=stop) isključe i program ponovno konstantno provjerava stanje magnetskog senzora (I1).

Glavni program: Magnetni senzor na ulazu (I1=1) otvara i zatvara garažna vrata, uključuje/ isključuje rasvjetu ispred (O3) i unutar garaže (O4–O6).

Potprogrami upravljaju radom garažnih vrata i rasvjetom unutar garaže. Elektromotor (M1) otvara i zatvara vrata ovisno o očitanju stanja magnetnog senzora na ulazu u garažu. Tipkala (I2, I3) upravljaju radom elektromotora (M1).

Nastavak na str. 26

16

MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE Piše: Borislav Božić, prof.

ZOOM OBJEKTIV Već smo pisali o objektivima pa su između ostalog spomenuti, više na informativnoj razini, i zoom-objektivi. Sada ćemo malo detaljnije objasniti objektive promjenjive žarišne duljine, tj. zoom-objektive. Pojava prvih zoom-objektiva bila je revolucija i velika pomoć fotografskim autorima. Danas su zoom-objektivi sve kvalitetniji, a to znači i skuplji.

Osnovna karakteristika zoom-objektiva je da imaju promjenjivu žarišnu duljinu. Zato se još zovu i vario objektivi (lat. variabilis – promjenjivo). Oni su složenije konstrukcije i maju više leća nego objektivi fiksne žarišne duljine.

U pravilu su leće podijeljene u tri grupe i svaka od njih ima točan zadatak. Shema iznad ovoga teksta objašnjava funkcije pojedinih leća. Na desnoj strani sheme su leće kojima izoštravamo, fokusiramo motiv. U sredini je grupa leća koje su pokretne po uzdužnoj osi i kada zakrećemo prsten zooma, tada njih pomi-

čemo naprijed-nazad, odnosno zumiramo ili, kako se kolokvijalno kaže, približavamo i udaljavamo objekt snimanja od aparata. Da odmah na početku bude jasno – mi praktički ništa ne približavamo niti udaljavamo, već je to osjećaj koji se stvara upotrebom ove vrste objektiva. Pomičući središnji dio objektiva mi ustvari mijenjamo kut gledanja pa se zbog toga i stvara osjećaj bližega ili daljega. Treća grupa leća su leće najbliže senzoru i zadaća im je sređivati svjetlo koje prolazi prethodne dvije grupe te ga dovesti do senzora.

Objektivi su sastavljeni od sabirnih i rasipnih leća koje se prave od kron-stakla i flint-stakla. I jedno i drugo staklo, i jedna i druga vrsta leća imaju svoje pozitivne i negativne karakteristike.

S dobrim proračunom i u kombinaciji njihovih karakteristika dobivamo dobar ili manje dobar objektiv. Zoomobjektivi imaju znatno više leća nego objektivi s fiksnom žarišnom duljinom. Kako bi se ispravile greške leća, one se oslojavaju – premazuju različitim tvarima.

Ovo oslojavanje ili premazivanje radi se kompjutorski, premazi su vrlo tanki i mjere se u mikronima. Zato je važno održavanje leća što

Svjetlosna je jačina jedna na širokokutnom području, a druga, slabija na telepodručju. Imamo zoom-objektive koji imaju jednu svjetlosnu jačinu i oni su znatno skuplji, ali su zato kvalitetniji i olakšavaju nam rad u slabijim svjetlosnim uvjetima. Shema i slika iznad ovoga teksta dobar su primjer raspona zoom-objektiva od širokokutnog do telepodručja. O korištenju zoom-objektiva treba voditi računa. Nekada

znači da ih ne smijemo brisati grubim tkaninama, već za to trebamo koristiti namjenska, od proizvođača preporučena pomagala i tekućine. Obavezno je na objektiv staviti zaštitni filtar kojem je zadatak štititi prvu leću od mehaničkih oštećenja.

je korisnije fizički se približiti ili udaljiti od objekta snimanja nego to činiti objektivom. Širokokutno i telepodručje objektiva sasvim drugačije interpretiraju perspektivu. Širokokutni naglašavaju prostorne odnose, a teleobjektivi ih sabijaju, komprimiraju što je jako dobro vidljivo na slici iznad ovog teksta.

Vrlo je česta uzrečica fotografa da je nekada bolji zoom u nogama nego na aparatu. Dakle, katkad je bolje prošetati, nego vrtjeti prsten zoom-objektiva.

POGLED UNATRAG PETZVAL OBJEKTIV Josef Maximilián Petzval, mađarski matematičar koji je radio na Bečkom sveučilištu, prvi je u povijesti napravio objektiv pomoću matematičkih proračuna 1840. godine.

Ovaj objektiv olakšao je i unaprijedio rad fotografa jer je bio svjetlosno jači od dotadašnjih objektiva. Danas su ovi objektivi jako traženi zbog svojih karakterističnih osobina.

Jozef Maximilián Petzval rođen je Mađarskoj 1807. godine. Školovao se za matematičara i kao izvrstan student zapošljava se u Institutu za praktičnu geometriju u Budimpešti. Kao vrsnog stručnjaka poziva ga Bečko sveučilište i imenuje ga voditeljem Katedre za matematiku. Razvio je teoriju geometrijske optike i smatra se njenim znanstvenim utemeljiteljem. Izumitelj je i konstruktor niza kvalitetnih objektiva za fotografiju i kinematografiju.

Dodijeljena su mu mnoga priznanja i počasti za pronalaske i unapređenje znanosti o optici.

Umro je 1891. i pokopan je na gradskom groblju u Beču.

Ovo je poznati Petzvalov portretni objektiv iz 1840. godine. Bio je izuzetno svjetlosno jak (3,5) i tad je to bila revolucija jer je skratila vrijeme ekspozicije na 10 do 15 sekundi što je za portret bilo izvrsno. Do tada su za portretiranje ekspozicije trajale nekoliko minuta, čak i desetak, što je bila muka za modele koji su pozirali, tako da je desetak sekundi bilo itekako podnošljivo. Žarišna duljina bila mu je 100 mm. Ove Petzvalove objektive proizvodila je tvrtka za proizvodnju fotoaparata i opreme za fotografiju Voigtländer i do 1860. godine proizvedeno je 60 000 ovoga objektiva.

Gordana Jerabek

ANALIZA FOTOGRAFIJA

Rođena je 1962. godine u Zagrebu.

Završila je grafički odjel u Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu, a povijest umjetnosti i bohemistiku diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Fotografijom se bavi od studentskih dana kada je fotografirala za Studenski list i Studio. Brojne fotografije flore i faune objavljene su joj u školskim udžbenicima prirode i biologije. Do sada je svoje radove izlagala na nekoliko grupnih izložbi, a 2017. održala je samostalnu izložbu Krajolik u fokusu u galeriji Klovićevih dvora u Zagrebu. Fotografijom pokriva širok spektar tema, no osobito je sklona intimnim prikazima prirode, detaljima i makrofotografiji, a privlači je i fotografiranje dinamike predmeta, posebno ljudskog tijela u pokretu i plesu. Ove dvije fotografije su “pravi biseri” pejzažnog stvaralaštva. Na jednostavan način, skoro na razini simbola, govori o ljepoti prirode. U prvom planu su u punoj vizualnoj čitljivosti prikazane grane i žutosmeđe lišće, a u drugom je planu, u znatno svjetlijem registru, koloplet stabala i grana u nepravilnoj mreži koju gradi i kodira sama priroda po ključu samo njoj znanom. Ove fotografije su i potvrda da naša autorica i razumije i osjeća i prostor fotografiranja i fotografiju kao medij.

Novi igrač Stojim potpuno nepomičan. Iza mene je drevno stablo, debla promjera nekoliko metara, obraslog puzavicom. Ako sam nepomičan, maskirna će me odjeća prikriti. Puška mi je u rukama, spuštena. Ako je dignem, vidjet će me. A čak i kad bih imao vremena naciljati i pucati, puška je beskorisna: zrna ne mogu probiti kožu bodljikavca preda mnom.

“Maknite se odatle, McKinley!”, sikće Alisa u slušalici. Hoću je poslati kvragu, ali ne smijem.

Ako samo zucnem...

Stvorenje je na tri metra od mene. Visoko je oko šest i pol metara, dugačko oko dvadeset. Šest nogu. Šiljci što u tri reda idu od zatiljka prema repu. Rep naoružan s još šiljaka. To ako je netko dovoljno lud da ga napadne s leđa. Krupna glava, čeljusti ispunjene oštrim zubima. Jarkožute oči što gledaju u mene, a ne vide me u maskirnom odijelu ispred obraslog stabla. Ne čuje me, jer se ne usuđujem ni pisnuti. Ne njuši me, iako mi niz obraze curi znoj, jer sam u odijelu potpuno zatvoren od vanjs­ kog svijeta. Ali ako samo trznem malim prstom – mljac! Nema me u jednom, najviše dva zalogaja.

Stvorenje naslućuje kako nešto nije u redu. Osjeća kako se tu netko skriva. Ali ne vidi ga, ne čuje, ne njuši. Srećom, ne može osjetiti izvor topline. To zato, jer ovdje ima lovaca koji mogu. Pa stvorenje nakon još malo njuškanja i zagledanja oko mene konačno frkće nosom i odlazi dalje. Teški koraci gube se u šumi i najzad mogu odahnuti i uključiti rashladni sustav. Čujem tiho zujanje, za pola minute ugodnije mi je. Dobro da sam se sjetio isključiti hlađenje kad sam čuo kako grančice pucketaju i lišće šuška pod teškim stopalima.

Inače bi momak čuo zujanje i – mljac!

Nema me u jednom, najviše dva zalogaja. *** Trebao je to biti lagan, a unosan posao.

“Naravno da je opasno”, kimnula je Alisa, odmjeravajući me dok sam pijuckao čaj u kavani gdje smo se našli, u zatvorenom separeu, jednom od onih u kojima je prisluškivanje nemoguće. Čak ni telepatski.

SF PRIČA “Naravno”, potvrdio sam. Preletio sam vodiče kroz lokalnu floru i faunu, ima stvarno zanimljivih stvari. Krupnih. Zubatih. Bodljikavih. Brzih.

Opasnih.

“Gledajte”, rekla je Alisa, pokazujući prstom na holokartu projiciranu iz njenog ODP-a.

“Iskrcavamo vas ovdje. Imate dvadeset kilometara do područja pada. Ovdje.”

“To je dosta za pješačiti kroz prašumu”, primijetio sam. “Čak i za nekog s mojim iskustvom. Tamo i nazad. Četrdeset kilometara. U jednom danu. I to ovako, ravna crta na karti.” Već iz pogleda na kartu bilo mi je jasno da će tu biti dosta zaobilaženja.

“Nemamo vremena, kapetane McKinley”, Alisa je zvučala pomalo očajno. “Objekt je pao prije tri sata. Dok smo saznali da ste vi ovdje i kontakti-

21

rali vas i isplanirali i dobili potrebna odobrenja...

Još gore, objekt je pao u privatni rezervat.”

“A vlasnik?”

“Dovoljno moćan Vegan”, novac, jasno mi je odmah, i galaktička politika, vrlo osjetljivo izbalansirana u ovom ne sasvim razgraničenom dijelu svemira, “da postavi pitanja, ako sazna da smo sletjeli na njegovo. Digla bi se prašina –” “Shvaćam. Trebate mogućnost poricanja.”

Znam ja dobro kako obavještajne operacije idu, ne bi mi bilo prvi put. “Zato moramo sletjeti izvan njegovog posjeda. Ha, dobro”, otpijam zadnji gutljaj čaja, “tko nema u glavi, ima u nogama.” *** Gledam vrijeme ispisano u kutu vidnog polja.

15:48. Sudeći po karti, jedva sam prevalio tričetvrt puta. Teren je gori nego što sam mislio.

Imam ja u nogama, nema problema, a i odijelo radi, rashlađuje i kroz cjevčice svako malo usisam gutljaj vode ili hranjivog gela. Ali imao sam za sobom sedam metara duboku vododerinu: dok sam našao gdje da siđem na jednoj strani i popnem se na drugoj... A bilo je tu i još zvjeradi, moram cijelo vrijeme biti na oprezu, osluškivati svaki zvuk, ponekad se kretati polako, sasvim polako.

Pitao sam Alisu što se to srušilo. Nije znala. Planet je u ljudskom sektoru, zaštićen Konvencijama. Ali Trinićani imaju eskadru brodova u sustavu i možda su registrirali objekt, a možda i nisu. Alisa ni to nije znala.

Gledam kartu. Kvragu, imam još za prtiti. A onda se šumom prolomi urlik. Rikanje gladne zvijeri. Psujem i tražim zaklon. Nestajem maskiran pod bujnim grmom baš u trenutku kad na čistinu izlazi još jedan bodljikavac. Opet izgubljeno vrijeme. *** “Našao!”, javljam Alisi. Prima sliku s kamere na mojoj kacigi. Vegan se može buniti ako kročimo na njegov posjed, ali ne može na planetu koji kontroliraju ljudi prosvjedovati protiv ljudske bespilotne letjelice što je deset kilometara iznad mene i prenosi signal. Čak i ako sazna za nju.

Nastranu diplomatske brige, ne sviđa mi se što sam našao.

“Kvragu”, ne sviđa se ni Alisi.

Objekt se nije zabio u zemlju. Objekt nije čak ni udario. Zakočio je u djeliću sekunde od brzine kojom je padao do nule i sad, umjesto da se razbio, kako je Alisa pretpostavljala iz podataka

22

o njegovoj putanji, lebdi na pola metra od tla.

Izgleda poput metka: premjeravam ga laserom s kacige, dvanaest metara duljine. Jednolično siv, bez ikakva odsjaja. Ima dobre kompenzatore sila.

Ima i otvorena vrata. Što vode u prazni prostor iz kojeg je nešto izašlo i sad je tko zna gdje. “Što mislite?”, pita Alisa.

“Kapsula”, odgovaram.

“Robotizirano?”

“Gotovo sigurno”, kimam glavom. “Što god izašlo, računajte na dimenzije maksimalno metar sa metar sa metar.”

“Sonda?”, Alisa brzo misli.

“Moguće.” Ali zašto ovdje, usred ničega?

Veganova je vila na posjedu, ali posjed je ogroman, i udaljena je 150 kilometara. A to je najbliža naseljena zgrada! “Imate li kakve podatke s bespilotne?”

Nekoliko trenutaka tišine. “Ništa. Ne vidimo.

Očitavamo samo vas. Što mislite?”

“Izviđačka ili istraživačka sonda”, zaključujem.

“Umjetna inteligencija. Pojma nemam što traži.

Još gore, ne prepoznajem kapsulu. Ne vidim nikakvih znakova s vanjske strane.”

Prilazim bliže, zagledam prazno spremište gdje je bila sonda. Ni u njemu nema ničega što bi identificiralo kapsulu. Nema maskirnih mrlja, ali mat siva boja nagovještava moguću vojnu primjenu. Nagađam da nije ispaljena iz neke velike udaljenosti. U svemirskim razmjerima.

“Tko god ju je poslao”, javljam Alisi, “mogao bi biti u sustavu.”

“Već sam tražila da se uzbuni flota. Moramo paziti da ne uznemirimo Trinićane.”

“Ne znam hoćemo li dugo moći ovo držati za sebe”, primjećujem. “Nije isključeno da je sonda nepoznatog porijekla.”

Obilazim oko kapsule što lebdi. Razmišljam.

Nema smisla tražiti sondu. Ne nalazim nikakvih tragova, pa zaključujem da i ona lebdi nad tlom.

Prošlo je dovoljno vremena i sonda može biti bilo gdje. Ali, ako je krenula iz kapsule, najvjerojatnije će se u nju i vratiti.

Gledam oko sebe, tražim gdje je najbolje mjesto za zasjedu: negdje gdje me se ne vidi, a ja imam pogled na kapsulu i otvorena vrata.

Uskoro nalazim dobro mjesto između dva debla što se dižu iz istog korijena. Iza njih je još jedno stablo i nešto grmlja, taman da mi se nitko ne može prikrasti odostraga. Smještam se u zaklon, podešavam masku, navlačim na glavu maskirnu

mrežu, nabacujem lišće. Puška mi je uperena u kapsulu. Alisa shvaća što spremam. Treba strpljenja. Možemo samo čekati. *** Cijela noć. Čekao sam, napunjen dozom stimulansa da me drži budnim. Ne volim to, ali ponekad moram. Šuma je živjela oko mene, čavrljanje u krošnjama i šuškanje hitrih nožica po opalom lišću i rika grabežljivaca i dozivanje krda divova nekih petsto metara iza mene.

I onda zora i jutarnji zbor. Pa smirivanje kako novi dan odmiče. Čekanje. Bez i jednog pokreta. S puškom oslonjenom na nožice preda mnom. Čekanje.

Podne. Jedan sat. Dva. Pogledavam na sat. 14:24.

Odjednom postajem svjestan vrlo tihog zujanja, jedva čujnog. Zapravo, da mi ga senzorni sustav nije automatski pojačao, možda ga ne bih ni čuo.

Zujanje se približava, iako mi još uvijek treba pojačanje da ga čujem. Dolazi mi zdesna i odostraga. Gasim svoj rashladni sustav. Stežem pušku, dižem poklopac s objektiva ciljnika. Čekam. Suspregnutog daha. Kamera sve uredno šalje do bespilotne iznad mene.

Tada ga vidim.

Na neki sam način razočaran. Sonda je poput jajeta, jednako siva kao i kapsula koja ju je pustila. Lebdi oko metar i pol nad tlom. Ne vidim nikakvih šavova, otvora, antena, manipulatora, ničega. Ovako jednostavan oblik, znam, obično implicira vrlo napredne tehnologije.

“Zapovijedi?”, šaptom pitam Alisu. Neka ona odluči.

“Nemamo pojma što je to”, odgovara ona.

“Upravo pretražujemo baze. Nula bodova. Da pucate?”

“Najvjerojatnije bez učinka”, procjenjujem.

“Snimajte dalje”, čujem muški glas. Netko iznad Alise, shvaćam. Nema problema. Ja samo radim što mi se kaže.

A onda... Čujem kako meni slijeva masivna tjelesina gazi kroz šumu, dahćući, njuškajući, u lovu.

Psujem u sebi. Sad tek moram biti kao bubica.

Inače... Mljac! Znate već.

Minutu poslije, bodljikavac prilazi kapsuli.

Ogroman je. Sumnjičav. Vidi da je nešto u njegovu lovištu, ali ne zna što. Sonda i kapsula ne

miču se. Čudovište prilazi kapsuli, njuši je. A onda se okreće sondi. Ogledava je sa svih strana. Njuši i nju. Pa zagleda.

Tiho reži. Nije sretan uljezom. Gura sivo jaje vrhom njuške. A onda se odmiče. Pa opet gleda sondu. Reži. I zatim zagriza. Zubi mu klize po sivoj oplati sonde, ona poskakuje kao da se kakav psić igra njom. A bodljikavac nije psić.

Hoće opet zagristi. Tada – Bljesak!

Djelić sekunde, ne više! Ne vidim nikakav snop između sonde i bodljikavca, samo bljesak. I bodljikavca više nema! Zrak se ispunjava smradom izgorjelog mesa, ali izgorjelog mesa nema.

Nema ni pepela. Nema ničega. Samo vrelina što se hladi. Prazan prostor pred sondom. Alisa i još netko galame mi u uhu, ignoriram ih. Ne mogu im odgovoriti, ne smijem se ničime odati pred jajetom.

Da pucam?

Skoro sigurno neće biti nikakva učinka. Samo ću razotkriti svoj položaj. Odustajem, snimam dalje.

A onda sonda uz jedva čujno zujanje ulazi u spremnik u kapsuli. Vrata se zatvaraju. Kaspula se odigne nekih pola metra, a onda munjevito sune uvis. U treptaju oka već je tko zna koliko visoko.

Nisam primijećen. Okrećem se na leđa, buljim k’o telac u krošnju iznad sebe, i u plavo nebo što se vidi kroz lišće. Sranje! Nije dobro, nikako nije dobro. Alisa mi je i dalje u slušalici, ne znam što bih joj odgovorio. Vidjela je što i ja. Zna koliko i ja. Dakle, ništa. *** Vraćam se, gazim kroz šumu. Kasno je poslijepodne, sjene su duge, sumrak se uvlači u šumu.

Alisa, njen pretpostavljeni i ja složili smo se u jednome: kaspulu i sondu nije napravila niti jedna poznata civilizacija. Što je bio cilj sonde, ne znamo. Možda nećemo nikad ni saznati.

Slažemo se i u još nečemu: iza sonde je vjerojatno civilizacija vođena umjetnom inteligencijom. Robotska civilizacija. Koja nije nužno čula za takve stvari kao značenje života. Organskog života, je li. Sonda nije morala uništiti bodljikavca. Ti zubi nisu je mogli ni zagrepsti. Pa ipak ga je dezintegrirala. Doslovno. Oružjem koje je do tog trenutka postojalo samo u mašti starih pisaca.

Na osjetljivoj galaktičkoj političkoj sceni, znali smo, pojavio se sasvim novi igrač.

Nezgodno.

Aleksandar Žiljak

23

Mali elektronički sklopovi (11) Udvostručivačima napona poput onoga iz prošlog nastavka ne možemo dobiti velike izlaz­ ne struje, a pretežno ih koristimo kada nam za jedan sklop unutar nekog složenog uređaja zatreba viši napon od napona koji koriste ostali sklopovi tog uređaja. Ponekad nam može zatrebati i nešto sasvim drukčije: negativni napon.

A takav sklop, koji od pozitivnog napona pravi negativni, možemo dobiti tek malom izmjenom našeg udvostručivača (Slika 52.) – primjećujemo kako su samo diode i kondenzatori u diodnoj pumpi drukčije spojeni, dok je ostatak sklopa jednak.

Kako ovakva diodna pumpa radi objasnit ćemo pomoću Slike 53., na kojoj su crveno obojane diode koje u pojedinoj fazi vode struju, a napon napajanja je U. 1. faza: ulazni napon je U, vodi dioda D1 pa se C1 puni dok napon na njemu ne poraste do U; 2. faza: ulazni napon je 0 V, pa će se napon u spojnoj točki dioda D1 i D2 spustiti na -U; provest će dioda D2 preko koje će se dio naboja s kondenzatora C1 pretočiti u C2; na kraju tog ciklusa, napon na kondenzatoru C1 smanjit će se, a napon na C2 iznosit će -0,5U;

Slika 52. Pretvarač pozitivnog napona u negativni s diod­ nom pumpom

24

ELEKTRONIKA

Slika 53. Ovako se pomoću diodne pumpe od pozitivnog može dobiti negativni napon

3. faza: ulazni napon je U, vodi dioda D1 pa se C1 puni dok napon na njemu ne poraste do U; 4. faza: ulazni napon je 0 V, pa će se napon u spojnoj točki dioda D1 i D2 spustiti na -U; provest će dioda D2 preko koje će se dio naboja s kondenzatora C1 pretočiti u C2; na kraju tog ciklusa, napon na kondenzatoru C1 smanjit će se, a napon na kondenzatoru C2 iznosit će -0,75U. Dalje možemo promatrati kao da se faze 3 i 4 ponavljaju i sa svakom novom fazom 4 napon će se na C2 još više približiti vrijednosti -U. Ovaj opis je napravljen uz pretpostavku da su kapaciteti kondenzatora C1 i C2 jednaki. Ako je kapacitet kondenzatora C2 veći, promjene izlaz­ nog napona bit će sporije (trebat će više koraka da napon C2 dostigne vrijednost -U), ali se time princip rada diodne pumpe neće promijeniti.

Otprije znamo kako je ovaj opis idealiziran. U stvarnom sklopu postoje padovi napona na diodama i na tranzistorskim sklopkama kao i gubici u kondenzatorima pa će izlazni napon biti manji od očekivanog; Tablica 19 prikazuje rezultate mjerenja na sklopu prema shemi sa Slike 52.

Tablica 19: Ovisnost izlaznog napona o izlaznoj struji za naponski inverter prema shemi sa Slike 52.

Izlazna struja 0 mA 5 mA 10 mA 15 mA 20 mA

Izlazni napon -4,72 V -4,08 V -3,74 V -3,33 V -2,92 V

Napomene o mogućem poboljšanju karakteristika iste su kao i kod udvostručivača napona.

Jedna od mogućnosti je i upotreba specijalnog integriranog kruga, poput ICL7660: unutar njega nalaze se oscilator i tranzistorske sklopke, pa je za realizaciju udvostručivača napona i naponskog invertera dovoljno dodati tek nekoliko komponenti (Slika 54.).

odspojimo od izvora napajanja, struja kroz nju naglo prestaje teći i oslobađa se energija pohranjena u njenom magnetskom polju. Kada bi krajeve zavojnice ostavili “u zraku”, među njima bi se pojavio vrlo visoki napon. Međutim, ako tu energiju uspijemo pretočiti u kondenzator, na njemu će se pojaviti određeni napon: taj napon može biti i višestruko viši od napona na koji je početno zavojnica bila spojena!

Slika 55. DC/DC-pretvarač s induktivitetom

Slika 54. Udvostručivač napona i naponski inverter u jednom: integrirani krug ICL7660

DC/DC-pretvarači sa zavojnicom (induktivitetom) Osim pomoću diodne pumpe, DC/DC-pretvarači mogu se realizirati i pomoću zavojnice i njenog induktiviteta. Poznato je kako zavojnica pruža induktivni otpor protoku izmjenične struje, dok joj je otpor protoku istosmjerne struje malen, u idealnom slučaju potpuno zanemariv. Međutim, i kada se spoji na izvor istosmjernog napona, struja kroz zavojnicu neće trenutno dostići neku maksimalnu vrijednost nego će postupno rasti.

Takvo ponašanje je uvjetovano njenim svojstvom koje zovemo induktivnost ili induktivitet.

Tijekom porasta struje kroz zavojnicu, oko nje se stvara magnetsko polje u kojem se akumulira određena energija. U trenutku kada zavojnicu

Jedan sklop koji koristi opisani princip prikazan je na Slici 55. Integrirani krug TLC555 radi kao oscilator, koji na pinu 3 proizvodi “nesimetrične” impulse frekvencije oko 55 kHz. Pojam “nesimetričan” označava kako je dio impulsa čiji je napon 5 V desetak puta duži od dijela impulsa napona 0 V, što je posljedica omjera vrijednosti otpornika R1 i R2. Tijekom tog duljeg dijela impulsa tranzistorska sklopka T1 zatvorena je i struja kroz zavojnicu L1 postupno raste do 200 mA (ova vrijednost određena je naponom napajanja, induktivitetom zavojnice i trajanjem impulsa). Čim napon impulsa postane 0 V, tranzistorska sklopka otvara se i struja kroz L1 prestaje teći. U tom se trenutku na “donjem” izvodu zavojnice inducira visoki napon, koji otvori diodu D1 i preko nje poteče struja u kondenzator C4. Time se energija oslobođena iz magnetskog polja zavojnice pretočila u kapacitivnu energiju kondenzatora, pa će njegov napon porasti. Sa svakim novim impulsom kondenzator se još malo napuni, pa i njegov napon postaje još viši. Kada ne bi bilo Zener diode D2, taj napon bi mogao narasti na stotinu i više volta. Tako visoki napon uništio bi više komponenti: i T1 i D1 i C4. Uloga Zener diode je spriječiti porast napona na C4 iznad njenog nazivnog napona, u ovom primjeru to je 33 V. Opisani DC/DC-pretvarač pretvara ulazni napon od 5 V u izlazni napon od 30 V, pri čemu

25

može dati struje do 15 mA. Maksimalna izlazna struja određena je induktivitetom zavojnice L1: smanjimo li ga, postići ćemo veću izlaznu struju, i obratno. No to ne možemo raditi proizvoljno: vrijednosti prikazane na Slici 55. predstavljaju maksimum koji se od upotrijebljenih komponenti može očekivati. Izlaznu struju mogli bismo još malo povećati upotrebom zavojnice induktiviteta 220 µH, ali s daljnjim smanjenjem došlo bi do zagrijavanja zavojnice i preopterećenja tranzistorske sklopke T1 i diode D1.

našem mjeraču napona baterije (slike 46. i 47. iz prošlog nastavka), ali on ima još jednu osobitost – radi s naponima napajanja od 0,7 V naviše. Naš DC/DC-pretvarač s induktivitetom solidno radi, ali se s “pravim” profesionalnim pretvaračem ne može mjeriti...

Tablica 20: Popis dijelova za sklop sa Slike 52.

Oznaka IC1 T1 T2 D1-D2 R1 C1 C2 C3 C4

Vrijednost TLC555 BS250 BS170 BAT49, BAT85 33 kΩ 22 µF, elektrolit 100 µF, elektrolit 2,2 nF 470 µF, elektrolit

Kom. 1 1 1 2 1 1 1 1 1

Tablica 21: Popis dijelova za sklop sa Slike 55.

Slika 56. DC/DC-pretvarač s induktivitetom na testnoj pločici

Napomena: U ovom sklopu predviđena je upotreba zavojnica snage 0,5 W, koje se proizvode u obliku otpornika (fotografija na Slici 55. gore desno). Ako kroz takvu zavojnicu pustimo preveliku struju, doći će do zasićenja feromagnetske jezgre i neželjenog zagrijavanja. Zbog toga se treba držati vrijednosti prikazanih na Slici 55. i ograničenja spomenutih u tekstu.

DC/DC-pretvarači s induktivitetom vrlo su fleksibilni – poput našega, oni mogu pretvarati napone na više (step-up converter), ali i na niže vrijednosti (step-down converter) i to s vrlo malim gubicima. Sa zavojnicama motanim na kvalitetnim jezgrama i s vrlo brzim ispravljačkim diodama, koje mogu raditi na frekvencijama od nekoliko MHz, iskoristivost takvog pretvarača može biti veća od 90%. Naravno, na iskoristivost direktno utječe i Zener dioda D2 iz našeg sklopa; takav način regulacije izlaznog napona predstavlja čisti gubitak i ne koristi se u profesionalnim pretvaračima. Umjesto pomoću Zener diode, regulacija izlaznog napona provodi se specijalnim integriranim krugovima, koji prilagođavaju trajanje impulsa oscilatora kako izlazni napon ne bi premašio zadanu vrijednost. Takav jedan integrirac koristi se u modulu koji smo koristili u

26

Oznaka IC1 T1 D1 D2 R1 R2 C1 C2 C3 C4 L1

Vrijednost TLC555 BS170 BAT49, BAT85 Zener dioda 33V/1W 22 kΩ 2,2 kΩ 1 nF 470 µF, elektrolit 100 nF 47 µF 50 V, elektrolit 330 µH 1 W (vidi tekst)

Kom. 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1

Mr. sc. Vladimir Mitrović

Slika 44. RoboPro Light

Potprogrami uključuju/isključuju rasvjetu u garaži.

Petar Dobrić, prof.

TEHNIČKE POŠTANSKE MARKE

Telekomunikacije i informacijsko društvo Kako bi se skrenula pozornost na određeno područje ljudske djelatnosti, generalna skupština UN-a na prijedlog određenih relevantnih subjekata proglašva Svjetski dan. Brojni su datumi povezani s tehničkim znanostima, s svakako je na poseban način zanimljiv Svjetski dan telekomunikacija i informacijskog društva (engl.

World Telecommunication and Information Society Day, WTISD). Obilježava se 17. svibnja još od 1969. godine, a ima za cilj podići svijest o pozitivnim učincima koje internet i druge informacijske i komunikacijske tehnologije mogu donijeti društvima i gospodarstvima, te načinima premošćivanja digitalnih podjela. Datum obilježavanja je povezan s 1865. godinom kada je u Parizu utemeljena Međunarodna telegrafska unija.

Sadašnji je naziv Međunarodna telekomunikacijska unija (eng. International Telecommunication Union, ITU) dobila 1934. godine, a od 1947. godine ITU je postala specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda, mjerodavna za informacijske i komunikacijske tehnologije. Sjedište joj je u švicarskom gradu Ženevi.

Slika 1. Međunarodna telekomunikacijska unija ima još od samog otkrića telegrafa, telefona, filma, radija i televizije iz prve pol. XX. stoljeća ima ključnu ulogu u globalnom informacijskom dobu

Slika 2. Jedan od najstarijih telekomunikacijskih načina prijenosa informacija na daljinu je uz pomoć telegrafije

Sve do 2006. godine ITU je obilježavao Svjetski dan telekomunikacija, a od iste godine pod nazivom Svjetski dan telekomunikacija i informacijskog društva. Razlog tomu je što se naziv informacijsko društvo od devedesetih godina prošlog stoljeća upotrebljava (npr. u dokumentima Europske unije) za označivanje suvremenoga društva. Osnovne smjernice razvoja informacijskoga društva predočene su u tzv.

Bangemannovu izvještaju, što ga je Europsko vijeće prihvatilo 1994. Svoj gospodarski, znanstveni i kulturni razvoj zasniva na uvođenju i širenju računalne i telekomunikacijske tehnologije te stvaranju, obradi i prijenosu informacija kao temelju za rast produktivnosti društva.

Kao krovna svjetska organizacija u području telekomunikacija, ITU je mjerodavan za namjenu radiofrekvencijskog spektra i satelitskih orbita na globalnoj razini, normizaciju u područ- Slika 3. Bolje telekomunikacije/ICT, bolji život za sve

27

ju komunikacijskih mreža i tehnologija te sveukupni razvoj informatičkokomunikacijskih tehnologija (engl.

Information and Co m m u n i ca t i o n s Technology, ICT) u svijetu. ITU danas ima 193 države članice, a Republika Hrvatska punopravna je članica od lipnja 1992. godine. Osim Slika 4. Informacijsko društvo svoj država, članstvo gospodarski, znanstveni i kulturni ove organizacije razvoj zasniva na uvođenju i šire- čini i više od 700 nju računalne i telekomunikacijske različitih institucitehnologije ja, po čemu je ITU jedinstvena agencija u okviru UN-a.

Od svojeg postojanja ITU je aktivno pratio sve promjene u globalnom razvoju komunikacija – od prvog telegrafa, koji nije bio namijenjen osobnoj uporabi, preko telefona, radija i televizije do satelitskih komunikacija, interneta i pametnih mobilnih telefona te drugih digitalnih komunikacijskih tehnologija današnjice – ostajući pri tome dosljedno usmjeren povezivanju cjelokup­ nog svjetskog stanovništva i zaštiti temeljnog prava svakog pojedinca na komuniciranje. Rad ITU-a obavlja se u okviru triju glavnih sektora: Radiokomunikacijski sektor, Sektor za telekomunikacijsku normizaciju i Sektor za razvoj telekomunikacija.

ITU svake godine obilježava svoj dan pod različitim sloganima, a njezine poruke nastoje se primjeniti tijekom čitave, ali narednih godina.

Tako su teme primjerice bile: Omogućavanje pozitivnog korištenja umjetne inteligencije za sve (2018.), Veliki podaci za velike utjecaje (2017.), Žene u ICT sektoru (2012.), Trgovina u telekomunikacijama (1998.), Telekomunikacije i sport (1996.) i dr. Ovogodišnja tema je: Premošćivanje standardizacijskog jaza (između proizvođača i potrošača). Isto tako brojnim markama su obilježeni dani povezani s telekomunikacijama: Svjetski dan telekomunikacija i informacijskog društva (BiH, 2016.), Međunarodni dan interneta (Bolivija 2012.), Svjetski dan radija (UN, 2013.) i dr.

28

Andora

Jedinstvena zemlja u svijetu, naročito kada su u pitanju poštanske marke je Andora. Izdaje ih od 1928. na španjolskom, te od 1931. na francuskom jeziku. Ovaj podatak ne treba čuditi zna li se da položaj šefa države zajednički obnašaju francuski predsjednik i biskup španjolskoga grada Urgella, ali s ustavno ograničenim, ceremonijalnim ovlastima. Marke su dosta “miroljubive”, gotovo da i nema onih s vojnim motivima.

Uglavnom prevladavaju one s kulturom, sportom, tehnikom i međunarodnim temama. Izdaju ih nacionalni operatori Španjolske (Correos) i Francuske (La Poste) i vrijede samo za uporabu u Andori, kod španjolskog ili francuskog operatora.

U izdanjima prednjače francuske marke čijih je serija izdano preko 525, dok je onih na španjolskom jeziku oko 320.

Slika 5. Na granici izmedju Francuske i Španjolske nalazi se kneževina Andora u kojoj živi oko 80 tisuća stanovnika

Kneževina Andora smještena je u području Pireneja, između Francuske i Španjolske, na dvije tisuće metara prosječne nadmorske visine.

U Andori živi oko 80 tisuća stanovnika, najviše Andoraca, slijede Španjolci, Portugalci i Francuzi.

Službeni jezik je katalonski, a razgovorni španjolski, francuski i portugalski. Andora je među vodećim državama u svijetu kada je u pitanju standard, ali i prosječna životna dob.

Politička posebnost Andore veže se za Karla Velikoga i njegovih pohoda na Pirenejski poluotok na prijelazu iz VIII. u IX. stoljeće. Više stotina godina bila je predmetom sukoba između feudalaca sjeverne Katalonije i južne Francuske.

Sporazumom iz 1278. između urgellskoga biskupa i francuskoga grofa od Foixa ustanovljen je njihov zajednički suverenitet nad Andorom koji je s malim promjenama, zadržan do danas.

Ivo Aščić

Medicinska elektronika (3) Elektronika je posebno područje suvremene tehnike koje je u malo više od stotinu godina našlo mnoge primjene te uvelike utjecalo na život, rad i svako djelovanje suvremenoga čovjeka. Počela je s primjenom prvo u radiokomunikacijama, da bi se ubrzo proširila u ostala područja telekomunikacija, primijenjene akustike, mjerne tehnike, medicinske tehnike i dr., a osobito u suvremenoj računalnoj tehnici.

Danas je u svim područjima ljudskoga djelovanja, od razonode pa sve do svemirskih letova nezamisliv rad bez elektroničke opreme.

Stoga će u ovom nizu biti prikazani glavni izumi koji su djelovali na razvoj suvremene elektronike, slikovito rečeno zvjezdani trenutci elektronike.

Elektrodijagnostički uređaji

Od prvih dana elektronike konstruirano je niz uređaja koji snimaju stanje i rad ljudskog organizma, koji liječnicima pomažu u medicinskoj dijagnozi (prema grč. i lat. dia: kroz + gnosis: poznavanje) rada pojedinih organa. Danas su u uporabi brojni elektrodijagnostički uređaji, od onih klasičnih koji se rabe već jedno stoljeće, preko različitih njihovih inačica i slogova. Na ovom će mjestu biti opisani samo oni najvažniji, s kojima se susreće gotovo svaki čovjek, bilo kao pacijent, bilo pri kontrolnim pregledima stanja organizma. Uređaji koji se rabe u medicinskoj radiologiji, kao što je rendgenski uređaj, uređaji za kompjutersku tomografiju i magnetsku rezonanciju, ubrzivači čestica i dr., bit će opisani drugim prilikama. Elektrodijagnostički uređaji

Eindhovenov elektrokardiograf u kojem je pacijent bio spojen preko vodljivih kupki

ZVJEZDANI TRENUTCI ELEKTRONIKE

rabe se ponajprije u humanoj, a u manjoj mjeri i u veterinarskoj medicini.

Elektrokardiograf

Elekrokardiograf (prema grč. kardia: srce + grafein: pisati) elektronički je uređaj koji bezbolno snima električne impulse srčanoga mišića i zapisuje ih na ispisu koji se naziva elektrokardiogram (prema grč. gramma: zapis). Uobičajena pokrata obaju je EKG. Carlo Matteucci (1811.–1868.), talijanski fizičar i neurofiziolog, istraživao je i prvi mjerio električne impulse mišića. Pokusima na golubima 1843. godine ustanovio je kako srce radi pod djelovanjem električnih impulsa. Augustus Desiré Waller (1856.–1922.), engleski fiziolog, snimio je 1882. godine prve srčane impulse na svome psu Jimmyju, spajajući mu elektrode na četiri šape. Konstruirao je 1887. godine poseban mjerni uređaj, nazvan kapillarelektrometrom, kojim je mjerio srčane impulse. Uređaj je 1901. godine usavršio Williem Einthoven (1860.–1927.), nizozemski liječnik i fiziolog konstruirajući poseban mjerni instrument nazvan Eindhovenovim galvanometrom, pa je 1924. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu “za otkriće mehanizma elektrokardiograma”. Od tada je elektrokardiograf postao redovit dijagnostički uređaj kojim se mjere srčani impulsi.

Elektrokardiograf je složen, višekanalni elektronički uređaj koji mjeri srčane električne impulse koji osim u srce manjim dijelom dospijevaju i na kožu trupa. Razlika potencijala između određenih točaka na ljudskom tijelu mjeri se elektrodama postavljenima na dvanaest mjesta po određenoj shemi. Da bi ostao trajan podatak za analizu rada srca ti se impulsi iscrtavaju na papirnom ispisu uređaja. Osnovni srčani impuls je složen, a njegovi dijelovi normirano se označavaju slovima P, Q, R, S i T. Analizom zapisa tih impulsa dijagnosticira se normalno ili patološko stanje srca.

Za snimanje elektrokardiograma kroz dulje vrijeme rabi se poseban mali prijenosni uređaj koji pacijent nosi najmanje 24 sata. Izumio ga je Norman Jefferis Holter (1914.–1983.), američki

29

Tipičan paket srčanih impulsa

Suvremeni elektrokardiograf s Holterov prijenosni elek- Spoj elektroda na glavi ispisom papirnoga elektrokar- trokardiograf pa­cijenta pri elektroencefalodiograma grafiji

biofizičar, pa se danas po njemu naziva Holterov EKG ili razgovorno samo holter.

Za samosnimanje EKG-a danas se rabi posebna aplikacija na pametnim telefonima.

Elektroencefalograf

Elekroencefalograf (prema grč. enkephalos: mozak + graphein: pisati), uređaj koji bezbolno snima električne impulse ljudskoga mozga, a zapisuje ih na ispisu koji se naziva elektroencefalogram. Uobičajena pokrata obaju je EEG. Još je 1875. godine Richard Caton (1842.– 1926.), engleski liječnik i fiziolog, zabilježio električne impulse mozga životinja (pasa i majmuna).

Potom je Hans Berger (1873.–1941.), njemački neurolog i psihijatar, izmjerio i 1929. godine objavio ljudski encefalogram.

Elektroencefalograf je složeni, višekanalni elektronički uređaj (8 do 32 kanala), a mjeri električne impulse koji iz mozga manjim dijelom dospijevaju i na kožu glave. Naponi između točaka na glavi vrlo su niski (reda vrijednosti 5 do 100 μV), stoga je osnova uređaja vrlo osjetljiv galvanometar.

Na glavi se raspoređuje niz elektroda (većinom 19 + 2). Impulsi se označuju i nazivaju grčkim slovima: delta, theta, alfa, beta, gama, te SMR (osjetilno motorni ritam). Analizom zapisa tih impulsa dijagnosticira se normalno ili patološko stanje mozga.

Elektromiograf

Elektromiograf (prema grč. mio: mišić + graphein: pisati), uređaj koji snima električne impulse iz mišića, spojenih u strujni krug iglastom elektrodom, a zapisuje ih na ispisu koji se naziva elektromiogram. Uobičajena pokrata obaju je EMG. Prvi je električne impulse iz mišićnoga tkiva opazio još 1666. godine Francesko Redi (1626.– 1697.), talijanski liječnik i prirodoznanstvenik, na jednoj vrsti zmijolike ribe koja se pogrešno

30

naziva električnom jeguljom, a koja električnim udarom omamljuje plijen. Potom je 1790-ih godina Luigi Galvani (1737.–1798.) opazio trzaje žabljih krakova u dodiru s metalima, koje je prvo pripisao nekom “životnom elektricitetu”.

Akcijski potencijal živaca istraživao je u drugoj polovici XIX. stoljeća Emil Heinrich du BoisReymond (1818.–1896.), njemački liječnik, koji je osnovao elektrofiziologiju.

Prvo suvremeno snimanje impulsa mišića obavio je 1890. godine Étienne-Jules Marey (1830.–1904.), francuski fiziolog, koji je i uveo naziv elektromiografija. Potom su 1922. godine Herbert Spencer Gasser (1888.–1963.) i Joseph Erlanger (1864.–1965.), američki fiziolozi, ustanovili ponašanje živčanoga vlakna te odnos između akcijskoga potencijala, brzine širenja impulsa i promjera živčanoga vlakna, za što su 1944. godine dobili Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu “za otkrića koja se odnose na izrazito različite funkcije pojedinačnih živčanih vlakana!”

Električne impulse mišića mjerili su osciloskopom. Nakon brojnih istraživanja elektromiografija počela se klinički primjenjivati 1960-ih godina.

Elektropotencijal mišića reakcija je mišićnih stanica na podražaje (živčane, električne, mehaničke, toplinske). Analizom zapisa tih impulsa dijagnosticira se normalno ili patološko stanje mišića.

Slični se postupci i uređaji primjenjuju i u elektroneurografiji (pokrata ENG), pa se oba postupka nazivaju i elektromioneurografija (pokrata EMNG).

Elektroretinograf

Elektroretinograf (prema lat. retina: mrežnica oka), uređaj koji bezbolno snima električne impulse mrežnice nakon svjetlosnoga podražaja. Uobičajena pokrata obaju je ERG. Analizom

Elektronički medicinski termometar

Računalno upravljani elektroencefalograf NeurovisorBMM 40

zapisa tih impulsa dijagnosticira se normalno ili patološko stanje fotoreceptora oka.

Elektroretinografi, kao i drugi suvremeni dijagnostički uređaji pojavili su se prije tridesetak godina kao rezultat razvoja elektroničke industrije.

Uređaji za dijagnostiku ultrazvukom

Otkrićem i tumačenjem piezoelektričnoga učinka nekih kristala (kremena, berlinta, olovnog titanata i dr.), koji su 1880-ih godina obavili francuski fizičari braća Paul-Jacques Curie (1855.– 1941.) i Pierre Curie (1859.–1906.) omogućeno je električno proizvođenje i primanje mehaničkih titraja iznad područja čujnosti ljudskoga uha (frekvencija viših od 20 kHz), tzv. ultrazvuka. Taj, umjetno proizveden ultrazvuk našao je brojne primjene u tehnici, ali ubrzo i u medicini za terapiju i dijagnostiku.

Ultrazvuk se rabi za bezbolno snimanje unutarnjih dijelova ljudskoga tijela u radu. Najpoznatije je snimanje embrija, potom unutarnjih organa (srca, bubrega, mjehura, žuči i dr.). Dijagnostika ultrazvukom počela se primjenjivati prije pedesetak godina, kada je elektronika omogućila proizvođenje i snimanje ultrazvuka visokih frekvencija, reda vrijednosti nekoliko gigaherca). Velika

Elektroretinografija

je prednost što je ultrazvuk potpuno bezopasan za živa tkiva i organe, za raliku od ionizirajućega zračenja koje ima i štetne posljedice. Stoga je dijagnostika ultrazvukom u mnogim primjenama zamijenila radiološke dijagnostike.

Osnovni dijelovi uređaja su elektronički oscilator i pretvornik koji električne titraje (frekvencije iznad 20 kHz, a za medicinsku primjenu 2 do 3 GHz) pretvara u mehaničke. Smješten je u tzv. ultrazvučnoj sondi ili glavi na osnovi piezoelektričnoga učinka na kristalu kremena ili pojavi magnetostrikcije. U dijagnostičkom uređaju u glavi se nalazi i prijamnik, koji prima reflektirani ultrazvuk od pojedinih dijelova tijela, te tako na pokazniku reproducira njihovu sliku.

Elektrodijagnostički uređaji za osobnu uporabu Osim brojnih elektrodijagnostičkih uređaja koji se klinički rabe, postoji i nekoliko uređaja koje pacijenti rabe sami, ili uz pomoć okoline. To su ponajprije termometar i tlakomjer.

Medicinski termometri bezbolno mjere tjelesnu temperaturu. Za to se do nedavno rabio poseban živin maksimalni termometar, što znači da je pokazivao najvišu izmjerenu temperaturu. Tek se trešnjom živa spuštala na temperaturu nižu od fiziološke, čime je omogućeno ponovno mjerenje. Ti klasični živini termometri i barometri (tlakomjeri) sa živom nakon tri stoljeća uporabe otišli su u povijest. Zbog velike opasnosti od

Mjerenje tlaka obujmicom na nadlaktici

31

Mjerenje tlaka obujmicom na zapešću

Ultrazvučna snimka embrija

onečišćenja živom pri razbijanju instrumenta te udisanja živinih para, od 2014. godine se prema europskoj Smjernici EU 2007/51/ više ne smiju na tržištu nalaziti termometri i tlakomjeri sa živom, te se ne smiju rabiti u zdravstvenim ustanovama. Još se ponegdje mogu naći “u kućnoj uporabi”.

Suvremeni medicinski termometri elektronički su uređaji koji mjere temperaturu na osnovi

nekog elektroničkog osjetnika, kao što je npr. termistor, a rezultat pokazuju na digitalnom pokazniku. Temperatura tijela obično se mjeri stavljanjem termometra pod pazuho, ali po potrebi i u tjelesne otvore.

Medicinski tlakomjeri bezbolno mjere tlak u krvožilnom sustavu. Mjere dva krvna tlaka, sistolički (tzv. viši ili gornji) i dijastolički (tzv. niži ili donji), obično izražen u milimetrima žive (mmHg), iznimno dopuštenoj mjernoj jedinici za izražavanje tlaka tjelesnih tekućina.

Klasični tlakomjeri sa živom, ali i oni s aneroidom, otišli su u povijest zbog opasnosti od žive, ali i zbog nespretnosti jer je samo stručna medicinska osoba pouzdano mjerila pacijentu tlak, jer se stetoskopom morao ustanoviti pravi trenutak.

Suvremeni medicinski tlakomjeri elektronički su uređaji koji jednostavno mjere krvožilni tlak.

To su univerzalni osobni uređaji, jer mjere tlak i srčani puls (bilo) izražen brojem otkucaja u minuti. Obično imaju i memoriju za pohranu izmjerenih vrijednosti, kako bi se mogli uspoređivati s normiranim ili prethodno izmjerenim vrijednostima.

Sastoje se od dvaju glavnih dijelova: uređaja u jednostavnom kućištu s optoelektroničkim pokaznikom, tipkama za upravljanje i baterijama za napajanje te obujmice. Po tome postoje dvije izvedbe: tlakomjeri s obujmicom namijenjenom stavljanju oko nadlaktice i spojenom s kućištem elastičnom cijevi te tlakomjeri s obujmicom oko zapešća koji su pričvršćeni izravno na obujmicu.

Smatra se kako su tlakomjeri za nadlakticu precizniji. Napajaju se baterijama, koje se stavljaju u kućište, kao i kod svih prijenosnih uređaja.

Uputno ih je na početku uporabe, ali i povremeno, umjeriti s tlakomjerom stručne medicinske osobe.

Zaključak

Elektrodijagnostički uređaji već su više od stoljeća neizostavna oprema za promatranje stanja ljudskoga organizma. Rabe se na klinikama i u liječničkim ordinacijama, a oni najjednostavniji i kao osobni uređaji za samokontrolu stanja organizma. Suvremena medicina, ali i praćenje stanja športaša, pilota, astronauta kao i drugih rizičnih zanimanja, nezamislivi su bez elektrodijagnostičke opreme.

Dr. sc. Zvonimir Jakobović

Uređaj za ultrazvučnu dijagnostiku

32

Android i njegov Robo-pas

SVIJET ROBOTIKE

ELEKTRO THE MOTO-MAN I NJEGOV PAS SPARKO. Visok 2 metra i 120 kg težak android tvrtke Westinghouse Electric Corporation (slika lijevo) izrađen je između 1937. i 1938. godine za Svjetsku izložbu EXPO iz 1939. u New Yorku. Desno je restaurirani original, u sredini zlatna replika, a lijevo je “Herbert Televox”, reklamana verzija relejnog uređaja “Televox” (1928.) za telefonsko upravljanje uređajima posredstvom zvučnih frekvencija. “Televox” je reklamiran kao sluga budućnosti, a da bi se privukla pozornost kupaca uređaj su umetnuli u čovjekoliku kartonsku lutku. Davanje imena, lica i osobnosti običnoj kontrolnoj jedinici bio je izuzetan reklamni potez. Budio je maštu posjetilaca. Tako je “Elektro the Moto-Man” započeo neprekinutu stogodišnju povijest modernih androida kao nenadmašnih tržišnih reklamera. Uspjeh androida “Elektro” na sajmu 1939. bio je toliki da su ga izložili ponovo 1940. godine. Tada su mu dodali i psa Sparka (slika desno).

Otkad postoji pojam robot svako razdoblje ima svog androida. I svog robo-psa. Ponekad su zamišljeni i izvedeni zajedno, ponekad odvojeno, ali iz sada već stogodišnje povijesti modernih androida uočljivo je da su samo velike i bogate tvrtke mogle sebi priuštiti njihov razvoj. U početku to je bio moćni proizvođač struje i telefonski operater. Potom je japanska automobilska tvrtka bila svjetski lider razvoja androida. Priključile su se vojna agencija DARPA i internetski div Google.

Androidi i robo-psi kroz sve to vrijeme nisu radili neke “korisne” poslove. Androidi su se bavili reklamom. Psi zabavom. No uvijek su bili u službi promocije robotike. Veliki androidi ni danas se ne proizvode u značajnijim serijama.

Manji androidi, kao i robo-psi, imaju zabavnoobrazovnu namjenu. Funkcionalne sposobnosti androida i robo-pasa nekog razdoblja ograničene su uvijek najvećim tehnološkim dosezima vremena. Ali osim u funkcionalnom, oni su i u dizajnerskom smislu predstavnici razdoblja u kojem su nastali.

Za androide se može na temelju iskustva reći da su bili gotovo nenadmašni u reklamiranju budućnosti. Predočavali su, ikonički jasno, tehno-

loški razvoj. Podizali su razinu optimizma i vjere u nadolazeće vrijeme. Uvijek su bili glavni atraktori tehnologijom oblikovanog spektakla. Prvi moderni android “Elektro the Moto-Man” usputni je proizvod korporacije Westinghouse Electric u zemlji upravo izišloj iz gospodarske krize koja s optimizmom ulazi u novo razdoblje. “Elektro” je pažljivo inscenirano čudo na Svjetskoj izložbi. (https://www.tubeid.co/download-video/irjPyScpX-Xg5c/rare-footage-of-elektro-the-robotand-his-dog-sparko-1950s.html). Privlači i zbunjuje ljude neviđenim mogućnostima. Zapravo trikovima. Oblikovno, to je stroj epohe art deco, čistih volumena i ploha od sjajnog aluminija: sugerira bijeg od stvarnosti i vjeru u budućnost.

Njegov nastup je performativan, na izdignutom podiju izdvojen je od promatrača tako da se ne vidi da zapravo ne hoda već klizi na kotačima.

U stogodišnjoj povijesti modernih (elektromehaničkih) androida sasvim malo se mijenjala njihova početna marketinška uloga atraktivnih promotora robotike, ali i drugih proizvoda tvrtki koje su ih razvile.

33

ASIMO I AIBO Analitičari japanskog dizajna servisnih robota ističu japansku sklonost ludičkoj estetici igračaka. To njihove strojeve čini privlačnima, dopadljivima pa i dosadno neutralnim. Taj “frendly” dobroćudan dizajn uvijek nastoji prikriti mehanizam unutar stroja. Razvoj robotike i ASIMO-a (slika lijevo) i AIBO-a (slika desno) učinilo je zastarjelima. ASIMO nije izdržao konkurenciju dinamički spretnijih androida nove generacije. AIBO se morao nastaviti prilagođavati novim mogućnostima digitalizirane “cloud” okoline.

Dok su Elektro i Sparko proizvod iste (američke) tvrtke, android ASIMO razvijala je japanska tvrtka Honda od 1986. do 2016., a robotičkog psa AIBO japanska tvrtka Sony od 1998. do 2006.

Upadljiva je njihova dizajnerska sličnost. Dva najpoznatija svjetska servisna robota karakterizira prijateljski (frendly) dizajn, a najčešća boja im je sterilno bijela. ASIMO je u svojoj završnoj verziji globalni svjetski robo-maneken namijenjen ceremonijama od aula fakulteta do predsjedničkih ureda. Njegovi su nastupi skupi i rasprodani. Kao što i ime/akronim ASIMO (Advanced

OSOBNI STROJ ZA ZABAVU AIBO je tržišno uspješan proizvod. U kratkom roku i unatoč visokoj cijeni uspio kod svojih “korisnika” razviti njihovu ovisnost, privrženost. Kult obožavanog robotskog psa kojeg se sahranjuje ceremonijalno po budističkim hramovima. Odluka Sonyja da 2006. prekine proizvodnju izazvala je negodovanja i proteste. Nova verzija pokrenuta 2017. godine, osim što je u usporedbi s ER 110 manje tehnična i oblikom bliža biološkim psima, prilagođava svoja ponašanja korisniku do mjere da nakon nekog vremena gubi funkcionalnu unisonost. Nakon privikavanja ne bi trebala postojati dva ista AIBO-a. Samo osobni robo-psi.

34

Step in Innovative Mobility – Napredni korak u inovativnoj mobilnosti) kaže, primarni cilj bio je načiniti hodajućeg dvonošca. Prvi modeli E1, E2, E3 razvijani u velikoj tajnosti bavili su se tim problemom, dok su daljnji modeli E4, E5, E6 unapređivali postojeće. Tek su modeli P1, P2 i P3 dobili formu cjelovitog androida, nazvanog 2000. godine ASIMO, sa završnim dizajnom kozmonautske vanjštine. Vrlo dugo bio je ASIMO simbol japanskog prednjačenja u svjetskoj robotici. U svijetu servisnih androida trebao je postati nalik osobnom automobilu, seriozni pomagač za kojeg se nakon nekog vremena ustvrdi da se bez njega ne može. No ASIMO je već po svom imenu trebao je biti pronositelj i predstavnik napretka. Sve je zaustavljeno u trenutku kada se pojavio superiorni konkurent ATLAS. Razvoj androida krenuo je u drugom smjeru.

Za razliku od ASIMO-a robo-pas AIBO-a bio je tržišno uspješan. Zamišljen kao zabavno obrazovni robot preko kojega bi se korisnika navuklo na robotiku. Sony je predstavio AIBO 11. svibnja 1999. maloprodajnom cijenom od 2500 američkih dolara. Prvih modela ERS-110 i ERS-111 prodano je 65 000. Nizale su se ubrzano generacije: treća krajem 2003. da bi završni model ERS-7M3 izišao 2005. godine. Od 1999. do 2008., AIBO je korišten kao platforma u robotskom nogometnom natjecanju RoboCup. Na kraju je Sony nezadovoljan prodanom količinom od 150 000 svojih robo-pasa 2006. godine unatoč prosvjedima prekinuo proizvodnju.AIBO je bio tržišno uspješan, ASIMO nije. Ali oba su projekta obustavljena i oba su nakon određe-

UTILITARNA AGRESIVNOST ZAPADA. Dok su Elektro i Sparko unatoč sporosti pobuđivali u promatračima osjećaje o moćnim strojevima, generacija robo-pasa iz drugog desetljeća 21. stoljeća bila je izložena grubim i robusnim testovima koji su kod promatrača pobuđivali samilost. Androide se odguruje metlama, robo-pse šutira nogama. To najzornije pokazuje koliko su se u 100 godina promijenili naše shvaćanje i odnos prema stroju. Android Atlas i četvoronožac Mini-Spot i dizajnom i funkcionalnošću izazivaju kod prosječnih promatrača istinski strah od nepoznatog u stroju. Za dizajn ovih strojeva teško bi se moglo reći da je prijateljski, ali ti strojevi bili su od početka zamišljeni za djelovanje u negostoljubivim i opasnim sredinama gdje je sve protiv njih, gdje estetika nije primarna. Dobro ih je imati na svoj strani. Japanski robot i pas pored njih djeluju naivno i bezopasno.

nog vremena nastavljena. Honda je nastavila s androidima, ali ASIMO više ne postoji. Do danas se nije pojavila tvrtka koja zna kako uistinu tržišno unovčiti velike dvonožne robote. Robotska natjecanja trebala su pomoći u određivaju njihove svrhe. Dok su se androidi natjecali na rigoroznim gladijatorskim natjecanjima izvodeći vratolomne vještine mehanizam ASIMO je sve više nalikovao skupoj pa i beskorisnoj marketinškoj podsjetnici na Hondine automobile.

Svojim mogućnostima nije se mogao mjeriti s novim androidima. Činilo se da je Honda uvijek željela da ASIMO bude samo tržišna vizit-karta koja se koristi za demosnimke sa svjetskim uglednicima. Prevladava mišljenje da se ASIMO pojavio prerano i da je tržišno propao kao i drugi preskupi socijalni robot JIBO. Već 2013. Honda je objavila da razvija androida za akcidente, a 2017. su i pokazali verziju humanoida E2-DR koji se penje stepenicama i prolazi kroz ruševine.

Kada je japanski Softbank kupio tvrtku Boston Dynamic jasno se pokazalo kako su Japanci teško podnijeli preuzimanje primata u razvoju androida. Razvojne generacije spektakularnih četveronožaca tvrtke Boston Dynamic, od “Big Doga” do “Mini Spota” demonstrirale su dotad neviđenu eleganciju pokreta koja je izazivala kod promatrača osjećaje slične onima prema životinjama.

Udarci i odgurivanja kojima su ti strojevi bili izlagani trebali su pokazati njihovu otpornost i

Smjer i stupanj razvoja novih androida i novih robo-pasa pokazuju u njihovoj konstrukciji prevlast koncepta po kojem je dinamična kompetencija stroja u stvarnom svijetu osnova i sastavni dio inteligencije. sposobnost da prežive u negostoljubivoj okolini. Njihovi robo-psi nalik su opasnim čuvarima.

Te mogućnosti ne ugrožavaju osvojenu tržišnu nišu novih generacija AIBO-a predodređenih da i nadalje budu dražesne i obožavane personalne kućne robo-pudlice.

Igor Ratković

35

NIKON COOLPIX S8000

Ogroman zoom u malom pakiranju Aparat je opremljen širokokutnim Nikkor objektivom sa zoomom od 10×. Sadrži dobre telefoto mogućnosti, pruža izuzetnu preciznost i veliku rezoluciju od 14,2 megapiksela. Tu je i funkcija snimanja video-materijala u HD rezoluciji. Ekran je na poleđini tri inčni. Ovaj je Nikonov model i službeno ponio titulu najtanjeg fotoaparata na svijetu s 10 puta optičkim zoomom. Ovako dobar objektiv u malom pakiranju omogućava snimanje svega–od impresivnih širokokutnih i udaljenih telefoto fotografija do jako detaljnih fotografija u krupnom planu kada je fotoaparat u makrorežimu.

Ivica Milun

Asteroid Apophis

Asteroid promjera 390 metara prvi put je zapažen 2004. godine. Tada je izračunata vjerojatnost sudara od 2,7 %. Novija su mjerenja pokazala da će nam se 2029. godine toliko priAsteroid Apopis bit će 13. travnja 2029. u našoj orbiti bliži od Mjeseca.

ZANIMLJIVOSTI bližiti da će biti vidljiv prostim okom. Ponovno će nam se približiti 2036. godine, a 2065. vjerojatnost je sudara 1 : 400000.

Mišo Dlouhy Asteroid obilazi Zemlju putanjom od juga prema sjeveru.

Venera Zemlja Merkur

Apophis

Asteroid obilazi Sunce svakih 324 dana brzinom od 30 kilometara u sekundi, a promjer mu je oko 390 m. Godine 2029. bit će vidljiv prostim okom.

Usporedba s katedralom Svetog Petra u Londonu.