Časopis ABC tehnike broj 631 za siječanj 2020. godine by Zoran Kušan

I Kodiranje - BBC micro:bitI I SF priča I I Mala škola fotografije I

Cijena 10 KN KNI;; 1,32 EUR EURI;; 1,76 USD; USD;I 2,52 BAM; BAM;I 150,57 RSD; RSD;I 80,84 MKD

Sretna nova 2020.!

ISBN 0400-0315

Rubrike

Izbor I Tehničko obrazovanje – pokretač razvoja I I Shield-A, učilo za programiranje mikroupravljača (2) I IØ resund, most koji se pretvara u podvodni tunel I I Mobilna telefonija i pametni telefoni I Robotika I Sto godina od nastanka pojma robot I Broj 631 I Siječanj / January 2020. I Godina LXIV.

ČASOPIS ZA MODELARSTVO I SAMOGRADNJU

www.hztk.hr

INOVACIJE

Bežično punjenje

Bežični punjač “GLAS” kombinira funkcionalnost s elegantnim dizajnom. Indukcijska postaja za punjenje QI-kompatibilnih uređaja puni bateriju bez potrebe za traženjem kabela za punjenje. Postavite pametni telefon na punjač i razina punjenja baterije raste, dok LED-indikator pokazuje status punjenja. Stanica za punjenje radi sa svim uređajima koji podržavaju QI-standard, kao što su iPhone 8, X8 i 8 Plus, Samsung Galaxy Note 8 ili Galaxy S8 / S8. Cijena: 25,50 €. https://shopping.vdi.de

U OVOM BROJU Bežično punjenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 Tehničko obrazovanje – pokretač razvoja . . . 3 Vlak pogonjen gorivim ćelijama . . . . . . . . . . 5 BBC micro:bit [5]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 Maketa broda od kartona. . . . . . . . . . . . . . 10 Reglaža modela F1N 150. . . . . . . . . . . . . . 12 Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM-nastavi - Fischertechnik (26). . . . . 13 Zanimljivi gadgeti iz 2019. godine. . . . . . . . 16 Mala škola fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Pogled unatrag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Analiza fotografija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Div. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Shield-A, učilo za programiranje mikroupravljača (2) . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 0resund, most koji se pretvara u podvodni tunel. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 The Whale - norveška atrakcija posvećena kitovima. . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 Mobilna telefonija i pametni telefoni . . . . . . 29 Sto godina od nastanka pojma robot. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 Nastavak sa stranice 16. . . . . . . . . . . . . . . 36 Nacrt u prilogu: Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM-nastavi - Fischertechnik (26) Maketa broda od kartona

Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska/Croatia Glavni urednik: Zoran Kušan Uredništvo: Ivan Jurić – Zagrebačka zajednica tehničke kulture, Sanja Kovačević – Društvo pedagoga tehničke kulture Zagreb, Neven Kepenski – Modra Lasta, Zoran Kušan – urednik, HZTK, Danko Kočiš – ZTK Đakovo DTP / Layout and design: Zoran Kušan Lektura i korektura: Morana Kovač Broj 5 (631), siječanj 2020. Školska godina 2019./2020. Naslovna stranica: Øresund, most koji se pretvara u podvodni tunel Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, P.p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska

telefon (01) 48 48 762 i faks (01) 48 46 979; www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini (10 brojeva godišnje) Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Žiro-račun: Hrvatska zajednica tehničke kul ture HR68 2360 0001 1015 5947 0 Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagrebačka banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina uključena u cijeni Tisak: Alfacommerce d.o.o., Zagreb

Ministarstvo znanosti i obrazovanja preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

TEHNIČKE POŠTANSKE MARKE

Tehničko obrazovanje – pokretač razvoja Tehničko ravnalo s vremenskom lentom motiv je marke RH izdane krajem studenoga prošle godine. Povod tome izdanju je 100. obljetnica Tehničke visoke škole u Zagrebu, utemeljene 1919. Zasluge za osnivanje tehničke visokoškolske ustanove pripadaju tadašnjem Klubu inžinira i arhitekata koji je u inozemstvu okupio akademski obrazovane inženjere, ponajprije iz zemalja Habsburške monarhije. Škola se na samom početku sastojala od nekoliko odjela kao što su: građevinskoinženjerski, arhitektonskoinženjerski, stojarsko i elektroinženjerski, kemijskotehnički, brodograđevni i brodostrojarstveni. Iz ove škole 1926. godine nastaje Tehnički fakultet, a do danas je iz ovih institucija izraslo još desetak tehničkih fakulteta u sklopu Sveučilišta u Zagrebu: Fakultet prometnih znanosti, Tekstilno-tehnološki fakultet, Grafički fakultet, Geotehnički fakultet, Metalurški fakultet, Arhitektonsko-građevinsko-geodetski fakul-

tet, Strojarsko-brodograđevni fakultet, Kemijsko-prehrambeno-rudarski fakultet i Elektrotehnički fakultet. Šezdesetih godina prošlog stoljeća osnovani su i tehnički fakulteti u Splitu, Rijeci, Osijeku, Slavonskome Brodu, Sisku i Varaždinu. Danas oni tvore okosnicu suvremenih tehničkih znanosti, gospodarstva i kulture Hrvatske. Deseci tisuća inženjera koji su završili studij rade u Hrvatskoj, ali i u inozemstvu, te svakodnevno beskonačnu maštu i stvaralačke ljudske ideje pretvaraju u stvarnost. Znanstvena istraživanja unutar tehničkih znanosti provode se osim na tehničkim fakultetima i u specijaliziranim institutima kao što su Institut građevinarstva Hrvatske, Brodarski institut, Energetski institut “Hrvoje Požar” i dr., a važnu ulogu ima i Akademija tehničkih znanosti utemeljena 1993. te Hrvatski inženjerski savez. Također, uz Tehnički muzej “Nikola Tesla” u Zagrebu, koji prikuplja, čuva i izlaže hrvatsku

Slika 1. Iz Tehničke visoke škole osnovane 1919. izraslo je desetak tehničkih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Slika 2. Stvarnje materijalnih dobara radi zadovoljavanja ljudskih potreba jedan je od zadataka tehnike

tehničku baštinu, važnu ulogu ima i Hrvatska zajednica tehničke kulture, krovna organizacija gradskih i županijskih zajednica te saveza i društava koji se bave tehničkim odgojem i izobrazbom mladeži te popularizacijom znanosti, tehnike i inovatorstva u različitim područjima kao što su informatika, radioamaterizam, zrakoplovstvo, astronautika, raketarstvo i dr. Tehničke znanosti različito se sistematiziraju u svijetu. U Hrvatskoj ovo područje čine polja: arhitektura i urbanizam, brodogradnja, elektrotehnika, geodezija, građevinarstvo, grafička tehnologija, kemijsko inženjerstvo, metalurgija, računalstvo, rudarstvo, nafta i geološko inženjerstvo, strojarstvo, tehnologija prometa i transpor-

ta, tekstilna tehnologija, zrakoplovstvo, raketna i svemirska tehnika te druge temeljne tehničke znanosti koje se dalje dijele na grane. Gotovo sve tehničke struke imaju svoje časopise u kojima se nalaze i prilozi najnovijih znanstvenih dostignuća. Vrijedan spomena je portal hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa www.hrcak.srce.hr na kojem se nalazi znatan broj časopisa dostupnih u elektroničkom obliku. Od tehničke literature ističe se i Leksikografski zavod “Miroslav Krleža” koji je izdao 13 svezaka Tehničke enciklopedije, jedinstvene po sveobuhvatnoj obradi pojedinih natuknica, te Tehnički leksikon, koji okuplja hrvatsko strukovno nazivlje i povezuje ga s nazivljem na nekoliko svjetskih jezika.

Slika 4. Sveučilište u Zagrebu neprekidno djeluje još od 1669. godine. Danas na njemu studira više od 70 tisuća studenata

Niže i srednje obrazovanje za tehnička zanimanja u Hrvatskoj danas se odvija u strukovnim srednjim školama, od jednogodišnjeg do četverogodišnjeg obrazovanja, a u višim razredima osnovne škole proučava se predmet tehnička kultura.

Sveučilište u Zagrebu

Slika 3. Tehničke znanosti razvile su se na prirodnim znanostima kao što je primjerice matematika

Povodom 350. obljetnice Sveučilišta u Zagrebu, u listopadu 2019. izdana je prigodna marka Republike Hrvatske. Izdanjem se odaje priznanje vodećem hrvatskom sveučilištu u akademskom i istraživačkom smislu. Kao takvo, ima posebnu ulogu i odgovornost u očuvanju i unapređenju nacionalnoga intelektualnoga, znanstvenoga i kulturnoga nasljeđa te u jačanju međunarodne prepoznatljivosti i atraktivnosti hrvatskoga visokog obrazovanja i znanosti. Povijest Sveučilišta počinje 23. rujna 1669. kada su diplomom rimskoga cara i ugarsko-hrvatsko-

TRANSPORT

Slika 5. U sklopu Tehničkog sveučilišta u Rigi osnovanog prije više od 150 godina nalazi se devet fakulteta. Na njima studira više od 2700 stranih studenata

ga kralja Leopolda I. priznati status i povlastice sveučilišne ustanove tadašnjoj Isusovačkoj akademiji u slobodnome kraljevskome gradu Zagrebu, što je prihvaćeno na saboru Hrvatskoga kraljevstva 3. studenoga 1671. Sveučilište u Zagrebu najstarije je sveučilište s neprekidnim djelovanjem u Hrvatskoj, dok je prvo hrvatsko sveučilište osnovano u Zadru 1495. U više od tri prethodna stoljeća Sveučilište je s tri fakulteta i 200 upisanih studenata naraslo na današnje 34 sastavnice (29 fakulteta, 3 akademije i sveučilišni centri) i više od 70 tisuća studenata. Od 1874. ukupno je više od pola milijuna studenata završilo studij na Sveučilištu u Zagrebu, a danas je po veličini među 15 najvećih sveučilišta u Europi. U Hrvatskoj, osim zagrebačkoga djeluje još šest sveučilišta: u Dubrovniku, Puli, Rijeci, Osijeku, Zadru i Splitu. Sveučilište podrazumijeva zajednicu fakulteta i drugih visokoškolskih ustanova osnovano radi unapređivanja nastavne, znanstvene ili umjetničke djelatnosti. Na njemu se studiraju različite znanosti i interdisciplinarni studiji te stječe najviša naobrazba i znanstveni stupnjevi. Prva sveučilišta po ustrojbenom i pravnom obliku nastala su u XII. i XIII. stoljeću, iako su se i prije osnivale pojedine visoke škole i fakulteti. Tako su u to vrijeme osnovana sveučilišta u Velikoj Britaniji (Oxford i Cambridge), Italiji (Federico II., Napulj), Francuskoj (Sorbonne, Pariz), a nešto poslije i u Beču 1365., Pragu 1348., Krakovu 1364. i Baselu 1460. i dr. Ivo Aščić

Vlak pogonjen s gorivim ćelijama

Električni željeznički prijevoz “Coradia iLint”, koji je Alstom sagradio u Salzgitteru, ima za pogon gorive ćelije koje pretvaraju vodik i kisik u električnu energiju, smanjujući tako emisije onečišćujućih tvari u vožnji. Od 17. rujna, dva od tih vlakova, prevoze putnike na gotovo 100 km dugoj relaciji i zamjenjuju stare dizelske vlakove. Nove vlakove napajaju mobilne postaje s vodikom i kisikom. Zahvaljujući dometu od 1000 km, taj vlak može čitav dan prevoziti putnike, uz dnevno napajanje. DM

KODIRANJE

BBC micro:bit [5] Poštovani čitatelji, u prošlom je nastavku serije predložen zadatak gdje robotska kolica moraju bježati od svjetlosti. Na Slici 5.1. ponuđeno je rješenje.

ska kolica miruju. Za to će vam trebati blok “If true then” iz kategorije “Logic”. Umjesto “true” trebate logički blok usporedbe “0 < 0”. Izvucite ga i uglavite, a zatim ga prepravite tako da na mjestu lijeve nule uglavite blok promjenljive “razina”, a kod desne nule upišete 200. Nakon toga, unutar petlje “if” dovucite i ugodite blokove koji servomotore drže u stanju mirovanja. Također, traženo je da robotska kolica krenu unazad kad je razina svjetlosti iznad određenog praga. Za to ne trebate novi logički blok “if”, bit će dovoljno proširiti postojeći blok tako da kliknete po znaku “+”. Otvara se dodatak “else” gdje trebate dodati blokove s uputama o tome što trebaju raditi servomotori kad razina svjetlosti premaši zadanu vrijednost praga. Program otpremite. Nakon otpremanja ne dešava se ništa, robotska kolica miruju. Matrici LED-ica lagano približite snop svjetlosti iz upaljene ručne svjetiljke ili upaljene lampice fotoaparata mobitela. Robotska kolica bi u jednom trenutku trebala krenuti unazad i brzo potom stati. Ako se robotska kolica kreću dok nisu obasjana, onda je prostorija u kojoj se nalazite previše osvijetljena, prigušite svjetlo ili navucite zavjese.

Osjetila (senzori) Slika 5.1. Ovaj programski kôd slijedi upute koje su date u prošlom nastavku serije

Radi čitanja razine svjetla koristi se blok “light level” koji pretvara svjetlosnu jakost u brojeve koji idu od 0 u mraku do 255 kod najjače svjetlosti. Tim će se brojevima nadzirati rad servomotora. Kod toga treba imati na umu da BBC micro:bit može raditi jednu po jednu radnju pa kad naredite pokretanje servomotora gubi se podatak dobiven od osjetila svjetlosti. Radi toga, najprije treba taj broj pohraniti. To se radi tako da u popisu blokova kod “Variables” – “Make a Variable…” stvorite novu promjenljivu s imenom po želji, kao na primjer “razina”. Dobit ćete tri nova bloka od kojih birate “set razina to 0” i koji uglavljujete u petlju “forever”. Nakon toga iz popisa blokova kod “Input” zakačite blok “light level” te ga uglavite u blok “set razina to 0” unutar prostora gdje je upisana 0. U zadatku je također traženo da, ako je razina ispod određenog praga (na primjer 200) robot-

Razmislite! Možete li prepoznati neka osjetila na BBC micro:bitu? Otprije znate da se nekoliko LED-ica matrice koriste kao osjetilo svjetlosti. Vidljiva su i dva osjetila dodira, tipke A i B. U prvom su nastavku ove serije spomenuta i osjetila temperature, magneta i akceleracije. Proučite program sa Slike 5.1. i odgovorite, na koje se osjetilo taj program mora osloniti kako bi radio ono što je zadano? Dakako, oslanja se na osjetilo svjetlosti. U nekom će budućem programu to svojstvo preuzeti osjetilo dodira ili osjetilo magneta ili neko drugo osjetilo. Radi pokretanja servomotora spomenuti program ispituje je li ispunjen uvjet koji kaže da je razina svjetlosti prešla određeni prag. Imajte na umu da bilo koja vrsta osjetila povezuje određene vanjske pojave s brojčanom vrijednošću. Zato i osjetilo svjetlosti povezuje vanjsku svjetlosnu jakost s brojevima koji idu od 0 do 255. Pritom, svjetlost ne mora biti direktna svjetlost iz neke lampe, to može biti i svjetlost odražena s neke površine. Na primjer, crna crta na bijelom papiru dat će male brojeve, a bjelina bijelog papira

dat će velike brojeve. Moguće je dobiti 256 različitih vrijednosti (od 0 do 255). Razmislite! Želite li svaku od tih vrijednosti uključiti unutar programskog koda? Naravno, odgovor je ne, jer bi kodiranje trajalo danima, a gotov bi program bio toliko glomazan da ne bi stao u memoriju BBC micro:bita. Rješenje je korištenje praga koji će svih 256 mogućnosti svesti na samo dvije mogućnosti. Prag je granična točka koja sve vrijednosti dijeli u dvije kategorije, za osjetilo svjetlosti to su “tamnije” i “svjetlije”. Pa tako, kad je prag zadan program može robotu reći što mora raditi. Možete li se sjetiti drugih primjera gdje se koriste pragovi? Eto jednog, svi poznajete prometni znak zabrane na kojemu stoji oznaka 50 (km/h). Taj broj postavlja granicu između dopuštene i zabranjene brzine kretanja motornih vozila. Ako vozite iznad praga, prometna će vas policija zaustaviti i kazniti, a ako vozite ispod praga onda postupate pravovaljano. Kako pronaći dobru vrijednost za prag? Evo primjera kako ćete doći do praga za zadatak sa Slike 5.1. Najprije očitajte vrijednost na matrici LED-ica dok ju osvjetljavate svjetlom iz lampice fotoaparata mobitela koji držite na udaljenosti od približno 10 cm. Potom mobitel maknite te očitajte vrijednost svjetlosti koja dolazi iz prostorije. Za to koristite program sa Slike 5.2.

Slika 5.2. Ovim se programskim kodom na matrici LED-ica prikazuju vrijednosti sa osjetila svjetlosti

Autor ovih redaka polučio je sljedeće rezultate. Pročitana je vrijednost za kategoriju “svjetlije” koja je iznosila 228, dok je za kategoriju “tamnije” iznosila 172. Zatim je izračunat prosjek koji je dao rezultat (228 + 172) / 2 = 200.

Još jednom osjetilo svjetlosti

U ovom zadatku robotska se kolica kreću po radnom stolu, a kad dođu do ruba, promjene smjer da bi izmakla padu. Kako je osjetilo svjetlosti podložno utjecaju vanjske svjetlosti, treba tu svjetlost izbjegavati. Radi toga ugradite sjenilo i vlastiti ujednačen izvor svjetla, kao na primjer LED-icu visokog sjaja. Presložite robotska kolica tako da je matrica LED-ica BBC micro:bita usmjerena prema radnoj površini, kao na Slici 5.3. te dodajte 3D printano sjenilo s nosačem LED-ice.

Slika 5.3. Robotska kolica s vlastitim izvorom svjetlosti

Za napajanje crvene LED-ice visokog sjaja koristite 3 V i GND-priključke BBC micro:bita, no imajte na umu da LED-ici treba ograničiti struju na najviše 30 mA (miliampera). Radi toga trebate i otpornik od 33 Ω (oma) koji lemljenjem spajate u serijski spoj s LED-icom, Slika 5.4.

Slika 5.4. LED-ica je polarizirana. Duži izvod je anoda (A), a kraći je katoda (K). Jedan izvod otpornika (bilo koji jer otpornik nije polariziran) zalemite na anodu. Nakon lemljenja višak izvoda odsijecite tako da ostane približno 5 mm zalemljenog spoja

Tako pripremljenu LED-icu ugradite u sjenilo, Slika 5.5. Gotov crtež sjenila za 3D-printanje pronaći ćete na stranici https://www.thingiverse. com/thing:3995205.

Priključite bateriju na JST-priključak BBC micro:bita. Ako je sve kako valja, crvena bi LEDica trebala zasjati punim sjajem. Ako ne svijetli, znači da niste poštovali polaritet LED-ice pa to ispravite.

Određivanje praga

Pripremite priključne žice s okastim stopicama, Slika 5.6.

Program sa Slike 5.2. nije spretno rješenje za određivanje praga. Bolje je rješenje program sa Slike 5.9. u kombinaciji s aplikacijom koja će na zaslonu računala prikazivati podatke serijskog porta USB-priključka.

Slika 5.6. Pripremite 50 mm duge izolirane žice za spajanje LED-ice s izvodima BBC micro:bita

Slika 5.9. Blok “serial write line” pronađite u “Advanced Serial”. Ovaj program otpremite

Na slikama 5.7. i 5.8. možete vidjeti kako trebate spojiti ove dodatke.

Zato najprije otpremite program sa Slike 5.9. u BBC micro:bit, a potom preuzmite besplatnu aplikaciju za računalo na https://osdn.net/projects/ttssh2/releases/. Kod “Download Package list” izaberite datoteku “teraterm-4.104.zip” pa ju raspakirajte, a potom u mapi “teraterm-4.104” pronađite i pokrenite aplikaciju “ttermpro”, Slika 5.10.

Slika 5.5. Izvode savijajte pažljivo kako ne bi pukli

Slika 5.7. Ovo je pogled na robotska kolica odozgo. Okasta stopica crvene žice ide na 3 V, a okasta stopica crne žice ide na GND (primijetite žute strelice). Pažnja, sad imate dvije žice kod GND-a

Slika 5.10. Izgled sučelja aplikacije Tera Term nakon prvog pokretanja

Slika 5.8. Ovo je pogled na robotska kolica odozdo. Ženski priključak crne žice ide na katodu LED-ice, a ženski priključak crvene žice ide na slobodan priključak otpornika (primijetite žute strelice)

U bilo koji USB-priključak računala spojite BBC micro:bit. Unutar skočnog prozora aplikacije Tera Term kliknite na “Serial”, a zatim kod “Port” izaberite COM24 (kod vas ne mora biti COM24!) te potvrdite s “OK”. U padajućem izborniku sučelja kliknite na “Setup” te pronađite i pokrenite “Serial port…”. U skočnom prozoru, kod “Speed” ugodite brzinu na 115200 (Slika 5.11.) te s “OK” potvrdite. Ako je sve kako valja, unutar sučelja

aplikacije prikazivat će se brojevi koji dolaze sa osjetila svjetlosti BBC micro:bita.

Slika 5.11. Obavezno ugodite brzinu serijskog porta na 115200

Pročitajte i zapamtite vrijednost kategorije “svjetlije” kad je matrica LED-ica BBC micro:bita potpuno iznad radnog stola, a potom pročitajte i zapamtite vrijednost kategorije “tamnije” dok matrica LED-ica BBC micro:bita viri preko ruba radnog stola. Izračunajte prosjek. Autor ovih redaka polučio je sljedeće rezultate. Pročitana je kategorija tamnije = 0 te kategorija svjetlije = 12 što je dalo prosjek = 6. Zanimljivo je napomenuti kako je u kategoriji “tamnije” dobivena nula. To je tako jer je LED-ica visokog sjaja unutar sjenila nagnuta nadolje pa se preko ruba radnog stola svjetlost nema od čega odražavati.

Kodiranje

Pripremite, a potom otpremite program sa Slike 5.12. Kao što možete vidjeti korišteni su neki novi blokovi. Za blokove “continuous servo…” i

“stop servo…” trebate najprije učitati kategoriju “Servos” unutar popisa blokova. Radi toga, na dnu popisa pronađite i kliknite na kategoriju “+ Extensions”. U prozoru koji se pojavljuje pronađite i izaberite ekstenziju sa Slike 5.13.

Slika 5.13. Biranjem ove ekstenzije dobivate nove blokove za upravljanje servomotorima

Prvi put susrećete i blok “function” (funkcija). Prekrasan blok koji djeluje poput magije, prozovete ga i nešto se pokrene. Na primjer, napišete funkciju koja će uključiti LED-matricu, koja će uključiti onoliko LED-ica koliko vi poželite, koja će generirati neki broj, koja će pomnožiti dva broja, koja će pokrenuti servomotore, koja će zaustaviti servomotore i tako dalje. Funkcija znatno pojednostavljuje programe jer ih razlaže u male zadatke koji se prozivaju iz glavnog programa. Imajte na umu, ako funkcijama budete davali prikladne nazive, programiranje će vam biti olakšano. Blokovi funkcija u MakeCode Editoru pojavljuju se izvan “on start” i “forever”, a kada su prozvani program ih potraži. Spojite baterije kako biste ispitali funkcionalnost. Ako je sve kako valja, robotska se kolica zaustavljaju kad dosegnu rub radnog stola no ipak budite pripravni za hvatanje kolica ako

Slika 5.12. Ovim programom robotska kolica voze ravno naprijed sve do ruba radnog stola, a potom staju

nešto pođe po zlu! Savjet je da ne vozite punom brzinom, već da ju programski ugodite na 10%. Izvrsno, no zadatak nije gotov. Prisjetite se, zadatak je glasio: “…, a kad dođu do ruba, promjene smjer da bi izmakla padu”. Samostalno prepravite program kako biste ispunili i uvjet promjene smjera! Preporuka je da koristite funkcije kako biste otkrili koliko pojednostavljuju kodiranje. Vježbajte zabavljajući se.

MODELARSTVO

Maketa broda od kartona Nacrt u prilogu

Važne napomene

- Kod nabavke trebate znati da su vrijednosti otpornika kodirane bojama. Za otpornik koji trebate od 33 Ω, tolerancije 5%, prsteni su sljedećih boja: narančasta – narančasta – crna – zlatna. Umjesto njega dobro će vam poslužiti i otpornik od 33,2 Ω, tolerancije 1%, a njegovi su prsteni sljedećih boja: narančasta – narančasta – crvena – zlatna – smeđa. - Kod nabavke crvene LED-ice visokog sjaja trebate obratiti pažnju na njenu svjetlosnu jakost. Preporuka je da izaberete LED-icu svjetlosne jakosti od minimalno 8000 mcd (milikandela). Dobar odabir je na primjer LED-ica L-53SRC-J4 tvornice Kingbright. Što je to svjetlosna jakost? To je u fizici osnovna mjerna jedinica vrijednosti svjetlosti koju neki svjetlosni izvor isijava okomito na površinu. Obilježava se velikim slovom J, a njena jedinica je kandela (cd). Popularno rečeno, svjetlosna jakost od 1 cd je svjetlo jakosti jedne svijeće.

Za ovu ste vježbu trebali

• BBC micro:bit • USB-kabel • kompletna robotska kolica od plastike sastavljena prema uputama iz prošlog nastavka serije • sjenilo s nosačem LED-ice (3D printano), 1 komad • crvenu LED-icu visokog sjaja, 8000 mcd, Ø 5 mm, 1 komad • otpornik 33 Ω, ¼ W, 1 komad • crveni vodič koji s obje strane ima ženske konektore, dužine 100 mm • crni vodič koji s obje strane ima ženske konektore, dužine 100 mm • okaste stopice 3,2 x 1,5 mm, 2 komada • vijak M3 x 8 mm (M3 x 10), 1 komad • matice M3, 2 komada. Marino Čikeš, prof.

Izrada maketa od kartona predstavlja važan ogranak maketarstva. Postoje tvrtke koje prodaju najrazličitije makete. U internetsku tražilicu treba upisati kartonmodellbau.de i naći ćete puno informacija i ponuda o ovoj temi. Nacrt makete koja je objavljena u ovome časopisu treba odnijeti u neku bolju kopirnicu i zamoliti da ga ispišu na nešto tvrđi papir, odnosno tanji karton, čija je oznaka “250”. Slijedi izrezivanje svih dijelova škarama i skalpelom; za rezanje skalpelom ispod kartona treba podmetnuti komad tvrde daske. Kada su svi dijelovi izrezani, pomoću ravnala treba savijati dijelove koji se međusobno lijepe i sastavljaju. U trup treba, prije zatvaranja, ulije

TEHNIČKE ZANIMLJIVOSTI

Zanimljivi gadgeti iz 2019. godine

Drone X Pro

Drone X Pro je maleni dron s ugrađenom HD-kamerom s kojom se postižu jedinstvene visokokvalitetne selfie-fotografije i videouraci. Kamera je veličine većega pametnog telefona, sklopiva, lagana i stoga jednostavna za nošenje. Dron ima nekoliko postavki pomoću kojih nas može slijediti, fokusirati se na točno određenu osobu ili objekt ili čak letjeti oko nas i sve to dok smo i mi u pokretu. Ugrađene postavke omogućuju i boomerang i asteroid snimanje. Opremljen je posebnim gravitacijskim senzorima koji detektiraju tlo i ostale prepreke te automatski mijenja smjer kretanja kako bi izbjegao sudar. Omogućuje snimanje fotografija od 360 stupnjeva iz zraka kao i reprodukciju filmova u usporenom prikazu visoke razlučivosti.

piti rebra (poz. 7 na nacrtu), koja će povećati njegovu čvrstoću, ali to nije obavezno. Pri izradi se treba pomagati štipaljkama i malim utezima. Preporučujem korištenje tekućeg ljepila za papir. Gotov model najbolje je bojati akrilnim bojama koje se prodaju u malim tubama u prodavaonicama hobby materijala ili na odjelu knjiga i papira u velikim trgovačkim centrima. Vodene boje ili tempere nisu pogodne jer će se karton izviti. Preporučujem da palubu obojite zelenom bojom, a ostale dijelove bijelom, odnosno bojom po želji. Prozore i vrata mogu se obojiti bilo kojom bojom. Pozicije na nacrtu, koji je na formatu A3 i u mjerilu 1 : 1, dovoljno pojašnjavaju gdje se koji dio nalazi. Bojan Zvonarević

Tact Watch – novi pametni sat

Tact T1-Watch je pametni sat koji je gotovo neuništiv. Ima ugrađeno pokrivno staklo Gorilla četvrte generacije, vodootporan je, otporan na prašinu, otporan na plamen, na udarce te ga je gotovo nemoguće izgrebati. Dolazi s ugrađenom kamerom, kalendarom i fitness trackerom. Ima mogućnost sinkronizacije i s uređajima Android i iOS, a cijenom je vrlo prihvatljiv. Ovaj pametni sat odlikuje i baterija s nevjerojatnim vijekom trajanja od 33 tjedna.

Reglaža modela F1N 150 Poštovani čitatelji, u prošlom broju potrudio sam se objasniti izradu naprednijeg modela F1N 150. U ovom članku objasnit ću postupak reglaže ovakvog modela, princip natjecanja i iznijeti statistike konkretno mojeg modela i ostvarenih rezultata na natjecanjima. Reglažu ovakvog modela počinjemo namještanjem težišta modela. Prvo prstima (a možemo i preko ruba stola ili radne daske) oblikujemo flapsove, tj. zračne kočnice na krilu kao što je to prikazano na crtežu i slici. Nakon toga dodajemo plastelin na nos modela. Kad smo dodali plastelin na nos modela koji nam služi kao balast, ispuštamo model lagano nosom prema zemlji i gledamo njegov let. Ako vuče naglo prema zemlji, moramo mu oduzeti plastelin, a ako model “pumpa” onda mu treba dodati malo plastelina

ZRAKOPLOVNO MODELARSTVO

Praćka modela F1N 150

na nos. Ove radnje treba ponavljati dok model ne planira zadovoljavajuće. Nakon toga možemo provjeriti napadni kut krila. To radimo tako da model ispaljujemo u zrak pod određenim kutom i pratimo ide li na leđa ili prema zemlji pri većoj brzini. To je najbolje raditi u višem prostoru kao što je sportska dvorana. Ispaljuje se pomoću praćke koja je prikazana na ilustraciji. Nakon ispaljivanja pratimo kamo model ide. Ako model pri većoj brzini ponire prema zemlji, znači da mu treba povećati napadni kut krila. Napadni kut krila povećavamo tako da skinemo krilo zajedno s parasolom s trupa i obrusimo parasol tako da je pri napadnoj ivici viši, a pri izlaznoj niži. Brusimo u malim koracima. Nakon što smo dotjerali napadni kut krilo s parasolom vraćamo nazad na trup i lijepimo tako da bude simetrično u odnosu na rep. Nakon toga ponovno ispaljujemo i pratimo ide li model i dalje prema zemlji. Ako Gotov model ponovno ide prema Naziv natjecanja Trajanje leta Visina dvorane Osvojeno mjesto zemlji ponavljamo Pokal Turčan 2018. 27,4 s 6m 2. mjesto opisanu radnju. Cilj Čeminac indoor open 2018. 31,3 s 8m 2. mjesto je da model ode u Koplas Pro kup 2018. 34,6 s 8,5 m 1. mjesto Bačka kup 2018. 39,5 s 11 m 1. mjesto zrak pod kutom pod Kup Nove Pazove 2018. 36,2 s 8,5 m 1. mjesto kojim smo ga ispaliBelgrade cup 2018. 33,5 s 8m 1. mjesto li. U drugom slučaju Indoor open Slavonski Brod 2018. 53,6 s 12,5 m 1. mjesto model može vući na Belišće indoor open 2018. 38,1 s 10 m 1. mjesto leđa pri ispaljivanju Pokal Turčan 2019. 26,2 s 6m 4. mjesto i to je znak da mu Čeminac indoor open 2019. 32,4 s 8m 2. mjesto treba smanjiti napadKoplas Pro kup 2019. 8,5 m 1. mjesto ni kut krila. Napadni Bačka kup 2019. 38,7 s 11 m 1. mjesto Državno prvenstvo 2019. 43,0 s 14 m 1. mjesto kut krila smanjuje se Zenica indoor open 2019. 35,8 s 11 m 2. mjesto tako da se krilo skida Indoor open Slavonski Brod 2019. 38,5 s 12,5 m 2. mjesto zajedno s parasolom Darda indoor open 2019. 33,7 s 14 m 6. mjesto s trupa i parasol se A sada mala statistika mojeg modela kojim sam letio na proteklim natjecanjima, od njegove brusi tako da bude konstrukcije do danas!

niži pri napadnoj ivici, a viši pri izlaznoj ivici krila. Nakon toga lijepimo krilo s parasolom za trup vodeći brigu o simetričnosti i ponovno ispaljujemo model. Radnju ponavljamo dok model ne ide u zrak pod kutom ispaljivanja. Nakon toga potrebno je podesiti kruženje. Na svojim modelima obično koristim desne krugove. Izlaznu ivicu vertikalnog stabilizatora modela gledano odozada zakrenite malo u desnu stranu. Ponovno lagano ispustite iz ruke model nosom prema dolje i promatrajte koliku širinu kruga model ima. Jačim savijanjem izlazne ivice dobivate uže krugove. Idealno je da model ima krug promjera 5-7 m (u slučaju uže dvorane može manje). Kad ste namjestili željenu širinu kruga, skinite malo plastelina s nosa modela i ponovno probajte model, skroz dok ne počne “pumpati”. Tada mu vratite malo plastelina. Sad je model spreman za ispaljivanje i pravi let! Ispalite model pod kutom od 80° od poda s laganim nagibom na desno krilo (ako ste na modelu namjestili desne krugove). Model bi trebao otići gore i poravnati u desne krugove. Ako model jako vuče i propada udesno, probajte ispaljivati bez nagiba na desno krilo ili malo podignite izlaznu ivicu desnog krila u odnosu na lijevo krilo. Ako model ne želi ući u desni zaokret, dodajte jači nagib na desno krilo kod ispaljivanja ili malo spustite izlaznu ivicu desnog krila u odnosu na lijevo krilo. Natjecanje u ovoj kategoriji provodi se tako da svaki natjecatelj napravi devet službenih letova. Po tri ili četiri natjecatelja pozivaju se u sredinu dvorane i prave po tri leta po turnusu. Mjeri se vrijeme svakog leta od napuštanja praćke do trenutka dok model ne stane. Dakle, dok model klizi po podu ili zidu i dalje se mjeri vrijeme. U slučaju sudara dvaju modela u zraku ili na podu, natjecatelji imaju pravo ponoviti start. Ako nečiji model udari u nekog od natjecatelja na startu, taj natjecatelj ima pravo ponavljati start jer mu je skraćen let. U slučaju da natjecatelju otpadne dio modela tijekom starta, za taj se let upisuje nula. Nakon prvog turnusa obično je kratka pauza za trening i reglažu, a onda se nastavlja s drugim turnusom koji je isti kao i prvi. Nakon toga je pauza i treći turnus, a na kraju se od devet letova uzimaju tri najduža i zbrajaju, te se na osnovu zbroja tri najduža leta rangira poredak natjecatelja. Igor Nišević, ing.

“STEM” U NASTAVI

Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM-nastavi Fischertechnik (26) Slike u prilogu Cestovni promet i prometala osiguravaju brzu i efikasnu razmjenu roba i usluga unutar naseljenih mjesta i gradova, te omogućuju ubrzani ekonomski razvoj regija unutar države. Nesmetano odvijanje prometa osnovni je preduvjet za kontinuirani transport roba u cestovnom prometu. Vremenom je potrebno obnavljati oštećenja na kolnicima koja nastaju njihovim trošenjem i uzrokuju potencijalne opasnosti za sudionike u prometu. Oštećenja nastala na kolnicima zahtije vaju pravovremenu reakciju i brz popravak radi poboljšanja sigurnosti na prometnicama. Privremena signalizacija postavlja se na mjestima izvođenja radova na prometnicama čime je osiguran siguran nesmetan promet vozilima. Svjetlosna signalizacija izvedena je svjetlosnim znakovima koji označavaju mjesto izvođenja radova na prometnici. Udaljenost postavljanja svjetlosne signalizacije na prometnici koja je u rekonstrukciji osnovni je preduvjet za sigurno nesmetano odvijanje prometa za vrijeme izvođenja radova. Mobilnost svjetlosne signalizacije omogućava njeno prenošenje na različita mjesta radova na oštećenoj prometnici. Pokretne ploče s treperećom svjetlošću i znakovima radova na prometnici olakšavaju regulaciju prometa, povećavaju sigurnost vozila i ostalih sudionika u prometu. Zaštitna odbojna ograda ima funkciju sprječavanja iskliznuća vozila s kolnika ceste i zadržavanja na kolniku. Maksimalna sigurnost svih sudionika u prometu osigurana je postavljanjem odbojne ograde na cestovnim prometnicama. Slika 1. Signalizacija

Model Signalizacije na prometnici u rekonstukciji konstruiran je pomoću osnovnih elemenata i građevnih blokova Fischertechnika. Odabir građevnih blokova i električnih elemenata pri izradi modela olakšava izradu funkcionalne konstrukcije pogodne za učenje algoritamskih rješenja i programskih izazova.

Izrada modela Signalizacije na prometnici Konstrukcija modela Signalizacije na prometnici, povezivanje vodičima s međusklopom, provjera rada svih spojenih električnih elemenata, dodirnih i svjetlosnih senzora (izrada programskog rješenja za pokretanje šest lampica, tipkala i fototranzistora). Izrada funkcionalne konstrukcije modela osigurana je pravilnim tijekom izvođenja radnih postupaka uz popis elemenata Fischertechnika. Slika 2. FT elementi Izradit ćemo model privremene signalizacije na prometnici koji ima šest lampica (O1–O6), kojim upravljamo pomoću tipkala (I1) i fototranzistora (I2). Napomena: Duljinu vodiča sa spojnicama potrebno je precizno izmjeriti i prilagoditi s obzirom na udaljenost električnih elemenata i senzora od međusklopa. Pozicioniranje međusklopa u odnosu na model i izvor napajanja (baterija) definirano je udaljenošću ulazno/izlazih elemenata i međusklopa. Slika 3. FT konstrukcija A Dvije podloge postavimo i prislonimo jednu pored druge po dužoj stranici. Na lijevu podlogu pozicioniramo u gornji lijevi kut veliki crni građevni blok koji ima ulogu nosivog stupa odbojne ograde. Desno postavimo mali crni dvostruki građevni blok koji definira udaljenost poprečnih elemenata ograde (branika) od nosivih stupova. Slika 4. FT konstrukcija B Slika 5. FT konstrukcija C Dvostruki mali crni građevni blok postavljen je okomito na mali crni građevni blok na podlozi. Ovime je osiguran preduvjet za postavljanje žutog kratkog kutnog profila (branika) koji je osnova konstrukcije ograde i ima ulogu sprječavanja izlijetanja vozila s cestovne prometnice. Veliki crni građevni blok postavljamo na istu udaljenost od središnjeg stupa i time je osigurano pravilno pozicioniranje žutog kratkog kutnog profila između stupova.

Slika 6. FT konstrukcija D Slika 7. FT konstrukcija E Slika 8. FT konstrukcija F Izrada konstrukcije odbojne ograde nastavlja se na drugu usporednu podlogu s identičnim građevnim elementima. Postupak njihovog pozicioniranja pri izgradnji je usporedan s izgradnjom lijeve strane odbojne ograde. Udaljenost između suprotnih ograda definirana je širinom prometnice i umetnutim signalizacijskim svjetlosnim elementima. Slika 9. FT konstrukcija G Slika 10. FT konstrukcija H Slika 11. FT konstrukcija I Kratki žuti kutni profili postavljeni su unutar prometnice ispred mjesta rekonstrukcije. Pravilna udaljenost između njih osigurava kontinuiranu vidljivost prometnih situacija u svim vremenskim uvjetima tijekom radova na prometnici. Desna strana kolnog traka je u rekonstrukciji i promet je preusmjeren iz dva kolna traka u jedan (lijevi). Slika 12. FT konstrukcija J Slika 13. FT konstrukcija K Slika 14. FT konstrukcija L Na vrh kratkih žutih kutnih profila postavljamo kućišta u koja umećemo LED-rasvjetu radi uštede električne energije. Dodatna zaštita od atmosferskih utjecaja pokrovno je kućište za lampice koje ima funkciju bolje vidljivosti u različitim vremenskim uvjetima. Slika 15. FT konstrukcija LJ Slika 16. FT konstrukcija M Slika 17. FT konstrukcija N Povezivanjem dviju podloga omogućen je jednostavan transport i premještanje modela bez razdvajanja električnih elemenata. Crveni veliki spojni elementi postavljeni su na krajnje unutrašnje stupove i dodatno su učvršćeni spojnim crvenim tankim elementima. Ovime je osigurana cjelovitost i čvrsta veza između dviju podloga modela. Slika 18. FT konstrukcija NJ Slika 19. FT konstrukcija O Umetanje malih spojnica s vanjske strane velikih crnih građevnih blokova i njihovo pozicioniranje osnovni je preduvjet za učvršćivanje međusklopa koji je smješten između dviju podloga modela. Pozicija međusklopa osigurava nesmetan pristup USB-ulazu. Slika 20. FT konstrukcija P

Slika 21. FT konstrukcija R Slika 22. FT konstrukcija S Lampice spajamo na izlaze (O1–O6) međusklopa pomoću unaprijed pripremljenih vodiča sa spojnicama. Šest lampica međusobno spajamo u seriju sa zajedničkim vodičem koji je umetnut u uzemljenje (zelena spojnica). Tipkalo je pozicionirano na desnoj strani međusklopa radi jednostavnosti spajanja i blizine ulaza (I1). Napomena: Vodič koji povezuje uzemljenje na međusklop s lampicama modela osigurava njihovu funkcionalnost. Lampice na modelu imaju jedan zajednički vodič koji je povezan s jednom lampicom na modelu serijski povezanom s ostalim lampicama. Ovakvim načinom povezivanja na zajedničko uzemljenje smanjujemo broj vodiča. Slika 23. FT konstrukcija Š Slika 24. FT konstrukcija T Slika 25. FT konstrukcija U Lijevo od međusklopa postavljen je mali crni građevni blok koji ima funkciju učvršćivanja izvora napajanja (baterija U=9 V). Pozicija izvora napajanja definirana je pozicijom međusklopa i povezivanjem s njim. Izlazni električni elementi (LED) spojeni su redom od (O1–O6) na utore međusklopa. Slika 26. TXT Napomena: Ulazne i izlazne elekrične elemente pravilno povežite s međusklopom i testirajte njihov rad alatom u programu RoboPro. Shema spajanja elemenata s međusklopom (TXT): • LED spajamo na (O1–O6) izlaze (crveno) i uzemljenje (┴, zeleno), • tipkalo spajamo vodičima na digitalni ulaz (I1), • fototranzistor spajamo vodičima na digitalni ulaz (I2). Slika 27. FT elementi 1 Slika 28. Signalizacija 1 Napomena: povezivanje svih elektroničkih elemenata radimo prije spajanja izvora napajanja (baterija). Rad elektroničkih elemenata provjerava se prije izrade algoritma i programa: • povezivanje međusklopa s računalom, ulaznim i izlaznim elementima, • provjera ispravnog rada električnih elemenata: tipkalo, fototranzistor i šest LED-ica, • provjera komunikacije između međusklopa (TXT) i programa RoboPro.

Provjera funkcionalnosti rada modela Signalizacije korak je koji osigurava pouzdan rad pri rješavanju različitih problemskih zadataka. Zadatak 1: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) koji omogućava pokretanje programa tipkalom (I1). Na početku, program neprekidno provjerava ulazni signal tipkala (I1) dok ga ne pritisnemo. Pritiskom tipkala (I1), započinje neprekidan proces uključivanja i isključivanja lampica (O1–O6) u intervalu od t = 0,3 s. Slika 29. P Signalizacija Proces rada lampica konstantan je nakon uključivanja tipkala (I1). LED-ice se naizmjenice uključuju/isključuju u intervalu od t = 0,3 s. Potprogram Time jednostavno olakšava promjenu intervala treptanja lampica. Zadatak 2: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) koji omogućava pokretanje programa tipkalom (I1). Na početku program neprekidno provjerava ulazni signal tipkala (I1) dok ga ne pritisnemo. Pritiskom tipkala (I1), svjetlosni senzor (fototranzistor) provjerava količinu svjetlosti. Ako senzor nije osvijetljen (noć) započinje neprekidan proces uključivanja i isključivanja lampica (O1–O6) u intervalu od t = 0,4 s. Slika 30. P Signalizacija 1 U glavnom programu očitava se stanje tipkala (I1) i ovisno o očitanom stanju u potprogramu L on_off provjerava stanje fototranzistora (I2). Potprogram Time izvršava vrijeme (t = 0,4 s) kojim uključujemo i isključujemo lampice (O1– O6). Slika 31. PP Signalizacija 1 Potprogram L_on_off provjerava osvjetljenje na fototranzistoru (I2). Ako je dan, fototranzistor je osvijetljen i potprogram izlazi u glavni program gdje čeka pritisak na tipkalo (I1). Ako fototranzistor nije osvijetljen (noć), lampice se uključuju i isključuju sve dok ne osvijetlimo fototranzistor. Izazov 1: Dodaj u program programsko rješenje koje osigurava isključivanje lampice (O6) koja očitanjem svjetlosti fototranzistora (I2) ostane uključena. Sve lampice moraju se isključiti. Zadatak 3: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) koji omogućava pokretanje programa tipkalom (I1). Na početku program neprekidno provjerava ulazni signal tipkala (I1) dok ga ne pritisnemo. Pritiskom tipkala (I1), svjetlosni senzor (fototranzistor) provjerava količinu svjetlosti. Kada je fototranzistor osvijetljen (dan) program

uključuje i isključuje lampice u intervalu od t = 0,2 s. Ako fototranzistor nije osvijetljen (noć) započinje neprekidan proces uključivanja i isključivanja lampica u intervalu od t = 0,4 s. Slika 32. P Signalizacija 2 U glavnom programu očitava se stanje tipkala (I1) i ovisno o očitanom stanju (I1 =1 ili I1 =0) donosi odluka. Pritiskom tipkala (I1 =1), fototranzistor (I2) očitava i provjerava količinu svjetlosti i izvršava potprograme Noc ili Dan. Slika 33. PP Signalizacija 2 noc

Potprogram Noc uključuje i isključuje lampice u intervalu od t =0,4 s. Potprogram Time1 definira vrijeme potrebno za rad lampica. Slika 34. PP Signalizacija 2 dan Potprogram Dan uključuje i isključuje lampice u intervalu od t =0,2 s. Potprogram Time definira vrijeme potrebno za rad lampica. Petar Dobrić, prof.

Zanimljivi gadgeti iz 2019. godine

TEHNIČKE ZANIMLJIVOSTI

KeyLess Pro – prenosiva Bluetooth virtualna laserska tipkovnica Keyless Pro je virtualna laserska tipkovnica koju možemo povezati s bilo kojim uređajem koji podržava bluetooth tehnologiju. Pomoću ove tipkovnice i naš se pametni telefon pretvara u

malo računalo, jer nam omogućuje jednostavniji unos teksta bilo gdje i bilo kada. Idealna je za suvremenog čovjeka koji je navikao stalno biti u pokretu i imati sve dostupno. Omogućuje rad bez nepotrebnih kablova klasičnih tipkovnica i miševa. Tipkovnica Keyless Pro kompatibilna je i s pametnim uređajima Android i iOS kao i sa stolnim računalima, a stane u svačiji džep.

Ovaj uređaj je jednostavan, ali tehnološki vrlo napredan jer nam omogućuje da pomoću ugrađene HD-videokamere i obostrane komunikacije vidimo tko nam je pred vratima. Ne samo da možemo našim pametnim telefonom uživo gledati video i provjeriti tko nam je pred vratima već funkcionira i kao sigurnosna kamera koja može snimiti i potencijalne lopove.

MemorySafeX – spremite i sačuvajte svoje fotografije samo jednim klikom

Video Doorbell – sigurnost doma i obitelji u svako doba S novim inovativnim uređajem za zvonjenje, Video DoorBell, možemo biti sigurni i mirni bez obzira koliko se daleko nalazimo od našeg doma.

Jeste li se ikada našli u situaciji da vam se računalo srušilo i da ste izgubili važne dokumente, fotografije i videozapise? MemorySafeX je rjeNastavak na stranici 36

MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE Piše: Borislav Božić, prof.

RETUŠIRANJE

U PHOTOSHOPU Fotografski autori koji se bave kreativnom, umjetničkom fotografijom susreću se s nekoliko problema kod fotografiranja svijeta koji ih okružuje i koje ne mogu riješiti na licu mjesta, već ih rješavaju naknadnim intervencijama kao što je ispravljanje perspektive koju sam opisao u prošlim brojevima. Često u kadru imamo neke sitne detalje koji u konačnici smetaju kompoziciji i ukupnom dojmu naše fotografije, npr. žice od struje ili telefona ili nešto drugo što remeti osnovnu ideju našega motiva. Ove detalje vrlo uspješno možemo ukloniti programima za obradu fotografije. Na fotografiji lijevo od teksta dvije žice horizontalno presijecaju gornji dio kadra, na neki način “bodu oči”, smetaju. Njih možemo sasvim bezbolno ukloniti na nekoliko načina u programu Photoshopa. Jedan od načina je kursorom aktivirati alat Spot Healing Brush Tooul. To je četka kojom brišemo

i izbrisani dio popunjavamo uzorkom površine najbližim do izbrisanog dijela. Promjer četke možemo mijenjati ovisno o dijelu koji želimo popraviti, odnosno

retuširati. Kako bismo mijenjali promjer naše četke, kursorom odlazimo gore prema liniji menija i aktiviramo crnu točku koja je pored ikone našega alata Spot Healing Brush Tooul. Sada se otvorio prozorčić u kojem klizačem možemo povećavati ili smanjivati promjer naše četke. Nakon što smo odabrali željeni promjer četke, odlazimo njome na fotografiju, tj. mjesto koje trebamo popravljati kako to pokazuje crna točka na žici koju treba izbrisati

mjećujemo da je tu ikada nešto bilo. Postupak ponavljamo dok ne izbrišemo i donju žicu i dobijemo fotografiju kao što je ova skroz na dnu.

na fotografiji ispod i sada samo vučemo ovu crnu točku po našoj žici. Ustvari, pravimo crnu crtu kako pokazuje slika desno. Kada pustimo kursor, žica je izbrisana na način da se na mjestu gdje je ona bila izmiješala boja s gornje i donje strane žice i tako smo dobili ujednačenu površinu na kojoj uopće ne pri-

POGLED UNATRAG FOTOSNAJPER

ZENIT

U povijesti je proizvedeno preko trideset različitih modela Zenita. U ovom izobilju raznolikih modela najinteresantniji bio je Fotosnajper Zenit. Prvi model proizveden je 1944. godine za potrebe ruske vojske u Drugom svjetskom ratu. Koristile su ga izviđačke jedinice jer je za to vrijeme imao snažan teleobjektiv. Konstrukcija prvog modela jednim je dijelom sličila drvenom dijelu puške, kundaku. Korisnik je zbog stabilnosti slike drveni dio oslanjao o rame i promatrao kroz tražilo željenu scenu; slično kao vojnu pušku, snajper. To je bila puška s optičkim dodatkom iznad cijevi kroz koji je vojnik promatrao metu pa otud

Bivši je SSSR kao mnogoljudna zemlja imao vrlo bogatu i raznorodnu industriju pa je u tom smislu bilo nekoliko velikih industrijskih kombinata, danas bismo rekli koncerna, koji su proizvodili od masovne amaterske do visoko profesionalne fotoopreme. Jedna od tih velikih tvornica je i Krasnogorski mehanički zavod koji je proizvodio i fotoaparat marke Zenit, svojevrsni sovjetski fotografski brand.

naziv snajper. Samo sada “vojnik” snima fotografije, a ne ispaljuje metke pa je to Fotosnajper. Uz fotoaparat i snažan teleobjektiv, najčešće 300 mm ili čak i 500 mm, obavezno su bili i filteri i sjenilo za objektiv kako to prikazuje slika lijevo. Uz fotopribor bili su i odvijači jer se pomoću njih aparat i objektiv montirao na nosač. Sve skupa bilo je pakirano u elegantnom metalnom koferu s ručkom.

ANALIZA FOTOGRAFIJA

Pavao Toth Rođen je u 1960. godine u Bjelovaru gdje i sada živi. Evo što kaže o svom fotograskom radu: Fotografijom se, na neki način, bavim od najranije mladosti. Osnove izrade crno-bijelih slika stječem još u osnovnoj školi, a tajne umjetničke fotografije naučio sam u školi Fotokluba Iris u Bjelovaru. Puno kasnije sam i sam držao predavanja o izložbenoj fotografiji i tehnikama slikanja svjetlom mladim članovima u fotoklubovima gdje sam se zatekao. U to sam vrijeme izlagao po klupskim izložbama fotografije na papiru koje sam osvjetljavao i “kemijao” u tamnim komorama. Od 2009. godine do danas traje period moje intenzivne izlagačke aktivnosti, potaknute brojnim nagradama koje sam dobio sudjelujući na pretežno domaćim natječajima i radionicama. Član sam Hrvatskog fotosaveza, ali imam članstvo i angažman u nekoliko hrvatskih fotoklubova. Danas je moj rad najviše fokusiran na ljude i njihovu interakciju s okolinom. Volim putovati i koristim svaku priliku da fotoaparatom uhvatim djelić života ljudi koji me okružuju. Ova dva pejzaža sasvim su dovoljni da shvatimo visoku senzibilnost autora za vizualni svijet koji ga okružuje. Ima vrlo lijepo odnjegovanu kulturu promatranja i izdvajanja bitnoga iz svakodnevnog okruženja. Rafinirani likovni status izgrađivao je godinama i sada zasluženo osvaja nagrade na mnogobrojnim selektiranim fotonatječajima.

Div Div je stajao nepomičan, s nogama u moru, udaljen pola kilometra od obale. Visok 470 metara, poput kakvog tamnog debla sa sedam kratkih, golih grana na vrhu, poduprt korijenjem što se širilo u svim smjerovima oko njega. Stajao je tako, stamen, ne obazirući se na vjetrove ni na more što je tuklo o njega. A svakako se nije obazirao na Mirnu. Jugo je divljalo, mlatilo valovima o kuće, tjeralo more uskim uličicama uzbrdo, bacalo plastične boce skoro do Mirnine kuće. Mirna je iza navučenih grilja čula kako more negdje razbija, lomilo se drvo. Možda je more diglo neku potopljenu barku s dna i bacilo je na gradski trg da je tamo zdrobi o već odavno napuštene kuće. Brzi pogled na niz zaslona: sve su kamere radile, dobro zaštićene od vjetra u svojim kućištima. Senzori su pokazivali što i prethodne dvije godine. Ništa. Div nije emitirao ni u jednom dijelu elektromagnetskog spektra. Nije od sebe odavao ni najmanjega zvuka, osim zviždanja vjetra i šuma valova. Div je stajao nepomičan. Mirna otpije gutljaj bijele kave. Stajao je tako otkako je došla. Stajao je tako otkako je on došao, prije dvije godine i tri mjeseca, on i njih još 382 po cijelome svijetu. Samo su došli i spustili se, s neba, uvijek u more, uz obalu, svi kao jedan pred zaprepaštenim čovječanstvom. Stameni, poduprti korijenjem, goli, tamni: poput nespoznatljivih divovskih brutalističkih skulptura pred New Yorkom, Los Angelesom, Vancouverom, Rijom, Montevideom, Šangajem, Sidneyem, Mumbaijem, Tokijom, Dar es Salaamom, Cape Townom, Aleksandrijom, Lisabonom, Londonom, Petrogradom, Odesom... I ovdje, pred Novim: praznim pred bijesom nadirućeg mora; pred požarom tjeranim burom što je prije tri godine progutao skoro cijeli južni dio gradića; najzad, pred zagonetnim divom, poput kakvog Atlasa što je držao svijet da se ne sruši, dok je razulareno jugo tuklo i valjalo i tjeralo vodu i smeće uličicama uzbrdo. ***

SF PRIČA Sunčani dan. Div je stremio u nebo, kao i svakoga dana, bez obzira na vrijeme. Mirna ga je gledala; njoj za leđima plesna terasa napuštena još prije onog rata, prije klimatske uzbune i podivljalih juga i nezaustavljivih požara. Plastične boce koje je razmicala nogama dok je zamišljala neki ljetni bend kako svira šlagere i parove, zagrljene u plesu, duhove davnih, zauvijek prohujalih vremena. Galebovi. I bljesak drona što je nadlijetao diva i snimao. Mirna se upita zašto je ovdje? Gradić je bio skoro prazan. Jedinu malu trgovinu održavala je vojska. A i nje ne bi bilo da nije bilo diva. Sjetila se jutarnjih vijesti. Sveti Donat konačno se urušio, načete statike, poplavljenih temelja, nakon tjedan dana juga što je mlatilo i mlatilo

po kamenim zidovima. A onda se u toku noći drevna crkva predala. Novinari, netko iz zavoda za zaštitu spomenika – očekivao se ministar kulture – svi u gumenjacima, zaklinjali su se u brzu obnovu. Mirna je, zgađena, ugasila televizor kad su vijesti prešle na novi požar u Kaliforniji i pucnjavu na škotsko-engleskoj granici. Mirni zazvoni smart. “Da?” “Ima novosti?” Njen nadzornik, zvao je dva puta tjedno. Uvijek bi pitao ima li novosti. “Nema.” “Razmišlja se o zatvaranju osmatračnice.” Mirna ništa ne odgovori. Osmatračnica je bila njen dom, u nju su se slijevali svi zapisi, s kamera, sa senzora, s mikrofona. Iz nje su slani dalje. “Mjere štednje.” “Mislite da je to pametno?” “Iskreno, ne vidim koja je vaša svrha ondje. Ionako se ništa ne događa. Sve možemo primati i automatski. Da ne govorim o dronovima. Uostalom, priča se o evakuaciji Novog. I ne samo Novog.” Mirna je znala o čemu nadzornik govori. Sve ispod deset metara nadmorske visine polako ali sigurno postajalo je nenastanjivo. Milijuni su već bili u pokretu. Nove stotine milijuna će za njima. “Koliko je to sigurno?”, upita Mirna. Glas joj je bio čudno miran. Osjećala se praznom u duši. “Ne znam još. Samo se priča. Ali kažem vam, da se ne nađete zatečeni.” “Hvala”, odvrati Mirna i prekine vezu. Gore na nebu, kliktali su galebovi. *** “Priča se da će nas zatvoriti”, reče Mirna dok je punila torbu. “Čuo sam”, odvrati Ferdo. Ferdo je vodio dućanćić. “Evakuiraju. Mjere štednje.” “Iskreno, pitam se što radimo ovdje.” Ferdo je pogleda svojim umornim očima. Još je uvijek bio aktivan, narednik u logistici, u maskirnoj odori, samo s bijelom radnom pregačom. Bilo mu je ostalo još tri godine do mirovine. “Zar ne razumijete, gospođice Mirna? Mi smo mrtva straža. Kad se ono čudo tamo pokrene.” “Mislite da će se ikada pokrenuti?” “O, hoće, hoće”, kimao je Ferdo pogledom nekoga tko sve zna, kome nijedna glasina ne promiče i koji je uvijek spreman. “I što ćemo onda?”, nasmiješi se Mirna. “Zar mrtva straža ne puca bez upozorenja?” Mirni

stvarno nije bilo jasno čime bi to trebali pucati, a da se ne krenu bacati atomske bombe. “Ništa vi ne brinite, gospođice Mirna. Među nama”, nagne se Ferdo prema njoj i zavjerenički stiša glas, “vraga će nas zatvoriti. Ima tko će lupiti šakom po stolu kad se bude odlučivalo, ne brinite.” Mirna nije bila tako sigurna. *** Sveti Marin bio je poput kamenog hrpta kakvog morskog čudovišta što se promolilo iz bonace, s crkvicom i nekoliko tamariska niknulih nakon požara. Mirna je šetala onim što je ostalo od parka, nekada pošljunčanom stazom koju je razlokala voda. Crni goli borovi svjedočili su o požaru što je bio buknuo gore u brdu, krenuo iz šume sasušene tjednima temperatura preko četrdeset, pa preko polja i brda među stare vile. Zaustavilo ga je more. Po tko zna koji put pitala se što uopće radi u ovom napuštenom mjestu, na ovoj prokletoj obali, u sjeni zagonetnoga diva iz svemira. Duboko u sebi, znala je odgovor. Bježala je. Od smrti što joj je odnijela dijete. Od suza i uzajamnog optuživanja i razvoda. Okrenula se i pogledala diva, bijesno otirući suzu s obraza. Što div radi ovdje, shvatila je, to je bilo pravo pitanje. *** Probudilo ju je prodorno pištanje alarma. Uspravila se u krevetu, pogledala na sat. 08:37. Skočila je iz kreveta i, ne gubeći vrijeme na papuče, otrčala u nadzornu sobu. Zasloni. Zablenula se u njih, otvorenih usta, kao da se borila da udahne zrak. Skočila je do prozora, odgurnula grilje i pogledala uvis. Monitori nisu lagali. Cijelom svojom visinom, od mirne površine mora do vrha svojih kratkih “grana”, div je promijenio boju. Do jučer tamno siva, skoro crna, postala je zelenkasta. Nježno, svijetlo, proljetno zelenkasta. Bacajući se na sjedalo, suočena s monitorima što su svi pokazivali isto, Mirna zgrabi smart i klikanjem mišem odabere jednu od kamera, pa zumira. Točno, imala je pravo! Pištanje, a onda uspostava veze.

“Znam!”, odbrusi joj s druge strane nadzornik. “Javili su već iz Aleksandrije i Pireja. Evo sad stiže i iz Afrike i - Moram ići!” “Dajte mi upute!”, skoro poviče Mirna. “Snimajte dalje! Što drugo?” Veza se prekine. Odozdo zazvoni zvono na ulazu. Mirna, još uvijek bosa, sjuri se niz stube i otvori vrata. Ferdo je stajao na ulazu s dalekozorom u ruci. Pokušavao je doći do riječi, nije uspio. Samo je pokazivao na diva što im je pred očima prolistao, kao da je stiglo proljeće. *** Mlazni motor tutnjao je nad Novim. Dron je nadlijetao obalu, snimajući razlistalog diva. U tjedan dana, svih 383 diljem svijeta zazelenilo se. Iz tupih kratkih grana stale su nicati grančice i svi su se stručnjaci slagali kako je bilo samo pitanje koliko će divovima trebati vremena da im se razgranaju krošnje. Stizali su izvještaji i o tome kako se sustav potporanja širi. Tjedan dana su odjednom oživjeli divovi bili skoro jedina tema na televiziji. Dobrodošla promjena, smatrala je Mirna. Ferdo se slagao. Više nije bilo nikakvih glasina o zatvaranju osmatračnice ni dućanćića. “Ne razumijem”, promrmlja Ferdo, skidajući pregaču. Nabio je vojničku kapu na glavu i zaključao trgovinu. Mirna ga je čekala, a onda su oboje pošli uličicom prema moru. “Što hoće?” “Divovi? Stabla? Zar ne razumijete?” Ferdo je pogleda svojim umornim očima. Mirna odjednom osjeti bljesak topline u njima. Upitala se kako to da je nije ranije zapazila. Možda zbog previše isplakanih suza. “Došla su da pročiste zrak.” “Mislite, kao šume?”, pogleda Ferdo diva sumnjičavo. Sad je već izgledao poput orezanog stabla, prolistalog u novoj, svježoj ljepoti. “Što drugo?” “Ali, zar će 383 stabla biti dovoljno? Sumnjam.” “Recite, Ferdo, što mislite, koliko dugo dok procvjetaju?” Ferdo zastane na trenutak, a onda kao da mu je sinulo. Pogledao je Mirnu. Ona mu se nasmiješi. Zamišljala je šume golemih stabala pred obalama, poput kakvih šuma mangrova. Da gutaju ugljični dioksid i oslobađaju kisik, da čuvaju obale od najžešćih oluja, od valova što razbijaju i odnose i ruše. “Ali”, mučilo je Ferdu, “tko je poslao stabla?” “Sigurna sam da ćemo saznati. Prije ili kasnije.” Netko je stvorio stabla, znala je Mirna, možda

genskom modifikacijom nekih već postojećih vrsta što rastu na nekom dalekom svijetu, možda stvaranjem vrste iz ničega. I netko ih je poslao na Zemlju, u zadnji trenutak, prije no što klimatska uzbuna postane potpuna klimatska katastrofa. Mirna je bila sigurna kako mnogi ne spavaju mirno u svojim palačama, vilama i luksuznim stanovima na vrhovima nebodera, sad kad su znali kako planet Zemlja i ljudski rod, uistinu sav život, više nisu bili prepušteni na milost i nemilost njihovoj pohlepi. I to ju je ispunjavalo zadovoljstvom. “Stanite!”, Ferdo je trgne iz misli. Mirna pogleda kuda je pokazao rukom. Obrva joj se podigne u iznenađenju. Dalje niz obalu, tri siva stvorenja, zdepasta, na kratkim stupastim nogama, poput kakvih krupnih svinja, ili vodenkonja – da, shvati Mirna, to je bila bolja usporedba – gacala su plićakom. Glave su im bile ušiljene, sitne oči nisu odavale neku inteligenciju. Ali, upita se Mirna, koliko pameti treba za žderati plastične boce? Jer, životinje su radile upravo to. Mirna posegne za smartom i pozove svog nadzornika. “Znam!”, odbrusio je i bez da mu je išta rekla. “Ali, nećemo li imati problema s biokontaminacijom? Ako jedu plastiku... znate već... izmet... bakterije...” “Tko god je iza ovoga”, rezignirano će nadzornik, “vodio je računa o biokontaminaciji. Javljaju o njima odasvuda.” Mirna shvati kako je njen nadzornik najvjerojatnije bio u pravu. “Što da radim?”, upita ona. “Trebam upute.” “Dobit ćete ih do večeri”, odvrati nadzornik. Mirni se činilo kako se boji da su događaji izašli iz njegove nadležnosti. Zvučao je kao da mu se to nije sviđalo. Svijet se promijenio. Nabolje, osjećala je Mirna, sad kad je shvatila da su u borbi s podivljalom klimom i otpadom dobili novo oružje. A većina ljudi ne voli promjene. Ali, nasmiješila se Mirna, morat će se prilagoditi. “Mislim da će poslati još ljudi. Da proučavaju svinje”, reče nadzornik. “Ako ovo stane samo na svinjama”, progunđa on i prekine vezu. Mirna se nasmiješi. Pogledala je Ferdu. U napušteno mjesto mogao bi se vratiti život. “Čini mi se kako sad sasvim sigurno neće zatvoriti osmatračnicu ni dućan.” Aleksandar Žiljak

Shield-A, učilo za programiranje mikroupravljača (2) U ovom ćemo nastavku saznati osnovno o pinovima mikroupravljača, a zajedno ćemo napisati i prvi program, kojim ćemo paliti i gasiti svjetleću diodu.

Slika 10. Ovako su LE-diode D7-D0 i tipkala SW1 i SW2 povezani s mikroupravljačem ATmega328P

Kada pločicu Shield-A postavimo na Arduino Uno, komponente na pločici povežu se s pinovima mikroupravljača ATmega328P. Slika 10. prikazuje dio sheme povezivanja, koji se odnosi na svjetleće diode D7-D0 i tipkala SW1 i SW2; te komponente koristit ćemo u svojim prvim programima. Plavim kvadratićima i plavim oznakama obilježeni su izvodi pločice Arduino Uno. Mikroupravljač se nalazi na Arduinu, dok su ostale komponente dio pločice Shield-A. Želimo li da LE-dioda D7 zasvijetli, na priključke “12” i “7” moramo dovesti napon od 5 V. 5 V na priključku “12” uključit će tranzistorsku sklopku T1, koja će katode svih LED-ica povezati na 0 V (GND); to je preduvjet da bi bilo koja od LE-dioda mogla svijetliti. 5 V na priključku “7” potjerat će struju kroz LED-icu D7, dok će otpornik otpora 1 kΩ ograničiti tu struju na oko 3 mA, taman koliko je dovoljno da LE-dioda jasno zasvijetli. Na isti način možemo uključiti ili isključiti bilo koju drugu LED-icu iz ovog niza: 5 V na njenom “plavom” priključku je uključuje, a 0 V je gasi.

ELEKTRONIKA

Ovdje još moramo pojasniti zašto nam treba tranzistor T1 kada smo katode LE-dioda mogli direktno povezati s GND-om. Arduino Uno ima premalo priključaka za sve komponente koje smo postavili na Shield-A, pa neki priključci upravljaju radom dviju ili više komponenti. Isključimo li tranzistorsku sklopku T1 dovođenjem napona 0 V na priključak “12”, napon priključaka “7”-”0” više neće utjecati na LE-diode D7-D0, pa ćemo te priključke moći iskoristiti za neku drugu namjenu. Priključci pločice Arduino Uno koje smo spominjali spojeni su direktno na izvode mikroupravljača PB4 i PD7-PD0. Te izvode često zovemo i pinovi, a možemo ih koristiti kao izlaze ili kao ulaze. Ako je neki od pinova konfiguriran kao ulaz, program u mikroupravljaču moći će “pročitati” nalazi li se on u stanju logičke nule (odgovara naponu oko 0 V) ili logičke jedinice (odgovara naponu oko 5 V). Kada je neki pin definiran kao izlaz, program u mikroupravljaču može ga postaviti u stanje logičke nule ili u stanje logičke jedinice, i tako zapravo na njega postaviti napon od 0 V ili 5 V. Ovim naponima upravljamo radom komponenti i sklopova koji su na njih povezani; u našem slučaju to su svjetleće diode D7-D0. 1. programski zadatak: LE-diodu D7 treba naizmjenično paliti i gasiti, tako da svako od tih stanja traje po jednu sekundu Rješenje Bascom-AVR (program Shield-A_1. bas) Svaki program Bascom-AVR započinjemo s nekoliko konfiguracijskih naredbi, koje se odnose na korišteni mikroupravljač i uvjete u kojima on radi: $regfile = “m328pdef.dat” $crystal = 16000000 $hwstack = 64 $swstack = 32 $framesize = 64 Iz ovih će naredbi prevoditelj Bascom-AVR razaznati da pišemo program za ATmega328P koji radi s taktom frekvencije 16 MHz, te koliko memorije smije potrošiti za različite sistemske potrebe. Ovako napisane konfiguracijske nared-

be odgovarat će za sve programe koje ćemo analizirati u ovoj seriji, pa ćemo ih samo prekopirati na početak svakog novog programa. Sada pristupamo rješenju našeg programskog zadatka. Najprije moramo konfigurirati pinove PD7 i PB4 kao izlaze Config Portd.7 = Output Config Portb.4 = Output a odmah zatim ćemo PB4 postaviti u stanje “1” Portb.4 = 1 i tako uključiti tranzistorsku sklopku T1. Hoće li koja od LE-dioda D7-D0 svijetliti, sada ovisi samo o logičkom stanju pinova PD7-PD0. Pinove PD6-PD0 nismo nikako konfigurirali; u tom slučaju, mikroupravljač će ih tretirati kao ulaze i oni neće moći utjecati na stanje na njih priključenih LE-dioda. Međutim, pin PD7 proglasili smo izlaznim, i njegovo logičko stanje ima direktan utjecaj na LE-diodu D7. To stanje mijenjat ćemo u beskonačnoj petlji Do-Loop Do Portd.7 = 1 ‘upali D7 Wait 1 Portd.7 = 0 ‘ugasi D7 Wait 1 Loop pa će se LE-dioda naizmjenično paliti i gasiti dokle god je mikroupravljač spojen na napon napajanja (ili dok ne obrišemo program). Naredba Wait 1 zadržava izvršenje programa jednu sekundu, kako bi periodi “svijetli” i “ne svijetli” odgovarali zahtjevu postavljenom u programskom zadatku.

Slika 11. Osnovni prozor Bascom-AVR s editorom za unos programa i gumbima za izvršavanje različitih naredbi

Slika 12. Prozor Bascom-AVR za komunikaciju s programatorom

Kada smo napisali program, moramo ga prevesti (F7 ili klik na gumb Compile program) i zatim prenijeti u mikroupravljač (F4 ili klik na gumb Program chip). Slika 11. pokazuje gdje se ti gumbi nalaze u programskom sučelju. Gumb Program chip otvara novi prozor, pomoću kojega komuniciramo s programatorom na pločici Arduino Uno (Slika 12.). Ovdje vidimo tablicu s nizom heksadekadskih brojeva, koji predstavljaju naš program u obliku koji razumije mikroupravljač. Programiranje mikroupravljača počet će kada kliknemo na gumb Write buffer to chip. Proces traje nekoliko sekundi i, čim se u Chip prozorčiću pojavi naziv mikroupravljača (ATmega328P), to će biti znak da je Bascom-AVR uspio uspostaviti komunikaciju s čipom za programiranje na pločici Arduino Uno. Uskoro će LED-ica D7 početi žmirkati, što nam je potvrda i da smo naš program dobro napisali. Pojasnimo još zašto svijetle LED-ice D0 i D1. Ne radi se o grešci u našem programu, već o utjecaju čipa za programiranje koji je na pločici Arduino povezan s mikroupravljačem preko njegovih pinova PD0 i PD1. LED-ice možemo ugasiti ako kontakte sklopke SW4 prebacimo u položaj “isključeno” ili ako pinove PD0 i PD1 konfiguriramo kao izlaze i postavimo u stanje “0”; o tome ćemo više govoriti nekom drugom prilikom. Rješenje Arduina (program Shield-A_1.ino) Program pisan u Arduino IDE zovemo sketch (skica) jer je to specijalna inačica struktrure programskih jezika C i C++, a sastoji se obavezno od

najmanje dvije funkcije: setup() i loop(). Funkcija setup() izvršava se samo jednom kod uključenja mikroupravljača ili reseta pločice Arduino Uno te omogućuje konfiguriranje pinova i definiranje komunikacije s elektronskim sklopovima spojenim na pločicu Arduino Uno. Funkciju loop() možemo zamisliti kao beskonačnu petlju koja se izvršava dokle god je Arduino Uno uključen. U sebi sadrži programski kod koji želimo izvršavati i može po potrebi pozivati dodatne funkcije. Obje funkcije ne vraćaju nikakvu vrijednost pa se stoga definiraju kao funkcije vrste void. Na Slici 10. možete vidjeti da je pin mikroupravljača PD7 spojen na pin “7” pločice Arduino Uno, a pin PB4 mikroupravljača na pin “12” pločice Arduino Uno. Arduino IDE ne koristi nazive pinova mikroupravljača (npr., PD7 ili PB4) nego oznake na izvodima pločice (u ovom primjeru, “7” i “12”), pa ćemo u svojim programima koristiti te oznake. Sada pristupamo rješenju našeg programskog zadatka. Najprije moramo u funkciji setup() konfigurirati pinove “7” i “12” kao izlaze • pinMode(7, OUTPUT); // definiraj kao izlazni pin • pinMode(12, OUTPUT); // definiraj kao izlazni pin • a odmah zatim ćemo pin “12” postaviti u stanje “1” • digitalWrite(12, HIGH); //uključi tranzistorsku sklopku T1 • i tako uključiti tranzistorsku sklopku T1. Funkcija setup() izgleda: void setup() { pinMode(7, OUTPUT); // definiraj kao izlazni pin pinMode(12, OUTPUT); // definiraj kao izlazni pin digitalWrite(12, HIGH);//uključi tranzistor T1 } Kao i u Bascom-AVR, za Arduino IDE sve pinove koje nismo definirali kao izlazne, mikroupravljač će ih tretirati kao ulaze te oni neće moći utjecati na stanje na njih priključenih LE-dioda. Kako smo pin “7” proglasili izlaznim, njegovo logičko stanje ima direktan utjecaj na LE-diodu D7. To stanje mijenjat ćemo u funkciji loop(). void loop() { digitalWrite(7, HIGH); // uključi LED D7 delay(1000); // čekaj 1 s digitalWrite(7, LOW); // isključi LED D7 delay(1000); // čekaj 1 s

} pa će se LE-dioda naizmjenično uključivati i isključivati dokle god je mikroupravljač spojen na napon napajanja (ili dok ne obrišemo program). Naredba delay(1000) zadržava izvršenje programa 1000 milisekundi, odnosno jednu sekundu, kako bi periodi “svijetli” i “ne svijetli” odgovarali zahtjevu postavljenom u programskom zadatku. Kada smo napisali program, moramo provjeriti ispravnost sintakse i prevesti ga u strojni kod

Slika 13. Arudino IDE s oznakama gumba Verify i Upload

koji mikroupravljač “razumije” (kombinacija tipki Ctrl-R ili klik na gumb Verify) te ga zatim pre nijeti u mikroupravljač (kombinacija tipki Ctrl-U ili klik na gumb Upload). Ako ne pritisnemo gumb Verify, pritiskom na tipku Upload odmah će se pokrenuti provjera ispravnosti, prijevod programa i prijenos programa u mikroupravljač, pod uvjetom da je sintaksa programa ispravna. Slika 13. prikazuje gumbe Verify i Upload. Nakon uspješnog prijenosa programa u mikroupravljač, u donjem dijelu prozora Arduino IDE pojavljuje se poruka “Done uploading.” i uskoro će se LED-ica D7 početi uključivati i isključivati, što nam je potvrda i da smo naš program dobro napisali. U slučaju sintaksne greške u programu, Arduino IDE upozorit će nas na liniju koda u kojoj se greška nalazi. Napomena: Programi Shield-A_1.bas i Shield-A_1.ino mogu se besplatno dobiti od uredništva časopisa ABC tehnike. Vladimir Mitrović i Robert Sedak

Øresund, most koji se pretvara u podvodni tunel

Smješten nad Oresundskim vratima Øresund ili Oresundski most najduži je kombinirani most tunel koji objedinjuje cestovni promet (4 trake) i željeznički promet (2 kolosijeka). Željeznički kolosijeci nalaze se ispod cestovnih traka. Ujedno ovo je i najduži most na svijetu koji prelazi neku državnu granicu. Povezuje Kopenhagen u Danskoj i Malmö u Švedskoj. Izgradnja mosta počela je 1995., a posljednja etapa izgradnje završila je u kolovozu 1999. Most je službeno otvoren 1. srpnja 2000. te je pušten u promet istog dana. Na samom početku promet mostom nije dostigao očekivan intenzitet čemu je u najvećoj mjeri doprinijela skupa mostarina. Tijekom 2005. i 2006. zabilježen je brz rast intenziteta prometa na mostu. Taj se fenomen djelomično objašnjava selidbom odre-

GRAĐEVINARSTVO

đenog broja Danaca iz Danske u Švedsku (zbog nižih cijena života i povoljnijih nekretnina) koji mostom redovno putuju na posao u Dansku. Najviši stup mosta visok je 204 m. Mostovni dio je ukupne duljine 7845 m, a tunel je dug 4050 m od čega se 3510 m nalazi ispod mora. Razlog za izgradnju tunela umjesto nastavka postojeće mostne konstrukcije bila je prevelika blizina zračne luke u Kopenhagenu. Na polovici morskoga puta između dviju država nalazi se umjetni otok Peberholm gdje ujedno i završava mostovni dio konstrukcije te počinje tunelski dio koji uranja u more. Otok je dug oko 4 km, širok nekoliko stotina metara te službeno pripada Danskoj. Otok je nenaseljen i na njemu se nalazi prirodni rezervat. Sandra Knežević

The Whale - norveška atrakcija posvećena kitovima

Na sjeverozapadnoj obali otoka Andøya na sjeveru Norveške, jednom od najljepših mjesta na svijetu za promatranje kitova, planira se izgradnja impresivne građevine. Projekt danskog arhitektonskog studija Dorte Mandrup nazvan je The Whale i osmišljen je tako da naglasi ljepote prirode, uživanje u tim ljepotama, ali i važnost podizanja svijesti o zaštiti okoliša i zaštiti dragocjenih životinjskih vrsta. Spektakularan arhitektonski projekt omogućit će posjetiteljima promatranje kitova iz neposredne blizine, ali i pogled na netaknutu prirodu udaljenu 300 km od arktičkog kruga. The Whale, ta monumentalna građevina, zamišljena je kao objekt koji izranja iz krajolika, a svojim oblikom podsjeća na kita.

GRAĐEVINARSTVO

Zaobljen krov bit će pokriven kamenim pločama i otvoren za šetnju kako bi se kompleks vizualno sjedinio s prirodnim okruženjem i istaknuo ljepotu norveškog krajolika. Unutrašnjost prostora sadržavat će izložbene prostore, urede, kafić i trgovinu. Veliki stakleni prozori vizualno će voditi posjetitelje prema otvorenoj pučini, domu ovih veličanstvenih stvorenja. Poželite li doživjeti nezaboravno iskustvo promatranja kitova u njihovom prirodnom okruženju, morat ćete pričekati do 2022. godine kada je najavljeno veliko otvorenje ove očaravajuće građevine. Sandra Knežević

ZVJEZDANI TRENUTCI ELEKTRONIKE

Mobilna telefonija i pametni telefoni Elektronika je posebno područje suvremene tehnike koje je u malo više od stotinu godina našlo mnoge primjene te uvelike utjecalo na život, rad i svako djelovanje suvremenoga čovjeka. Počela je s primjenom prvo u radiokomunikacijama, da bi se ubrzo proširila u ostala područja telekomunikacija, primijenjene akustike, mjerene tehnike, medicinske tehnike i dr., a osobito u suvremenoj računalnoj tehnici. Danas je u svim područjima ljudskoga djelovanja, od razonode pa sve do svemirskih letova nezamisliv rad bez elektroničke opreme. Stoga će u ovom nizu biti prikazani glavni izumi koji su djelovali na razvoj suvremene elektronike, slikovito rečeno zvjezdani trenutci elektronike. Proteklih su desetljeća mobilni telefoni, popularni mobiteli, a osobito tzv. pametni mobiteli, preplavili cijeli svijet. Bez njih je, osobito mlađim naraštajima, nezamisliv život i rad. Tehnički su preci mobilne telefonije klasični električni telefon i radijska veza, koji su ostvareni suvremenom integriranom poluvodičkom elektronikom.

Izumitelj telefona Graham Bell svečano otvara 1892. godine prvu telefonsku liniju između New Yorka i Chicaga

Izumiteljem električnoga telefona smatra se ponajprije škotsko-američki glasovni fiziolog i izumitelj Alexander Graham Bell (1847.–1922.), koji je 1876. izumio telefon na osnovi elektromagnetske indukcije. Bellova slušalica s elektromagnetom i željeznom membranom rabila se kao pretvornik zvuka (mehaničkih titraja zraka) u električne titraje, a jednaka takva za obratnu pretvorbu električnih titraja u zvuk. Pojednostavljeno rečeno u nju se govorilo i iz nje se slušalo. Ubrzo su drugi izumitelji poboljšavali Bellov telefon, ponajprije glasoviti izumitelji, koji su izumili poboljšane pretvornike zvuka u električne titraje, tzv. mikrofone. Američki izumitelj Thomas Alva Edison (1847.–1931.) izumio je 1877. godine ugljeni mikrofon, koji se donedavno rabio u fiksnim telefonima, a njemački izumitelj Ernst Werner von Siemens (1816.–1892.) je 1878. godine izumio elektrodinamički mikrofon.

Teško će se u ovoj naprtnjači s okvirnom antenom i dijelom uređaja u rukama prepoznati pradjeda današnjega mobitela (prijenosni primoodašiljač njemačke policije ranih 1920-ih godina)

Rani mobitel za primjenu u automobilu iz 1970-ih godina

Od kraja 1870-ih godina telefon je naglo ušao u praktičnu primjenu. Prvotno je služio samo za vezu između dvaju korespondenata, a ubrzo je uveden rad u telefonskoj mreži, u kojoj se u središnjem čvorištu, tzv. telefonskoj centrali, pojedini korisnik može spojiti sa svakim pojedinim sudionikom mreže. Prvotne centrale bile su ručno prespajane, a ubrzo su izumljene automatske telefonske centrale. Takva se telefonija, u kojoj su se rabile elektromehaničke sastavnice, a sudionici povezani žičnim vodovima, rabila stotinjak godina. Danas ju nazivamo klasičnom telefonijom, a uređaje jer su spojeni na žičnu mrežu fiksnim telefonima. Elektronika se u telefonima i telefonskim centralama počela primjenjivati tek 1970-ih godina, ponajprije za pojačavanje zvuka, a ubrzo i za druge zadaće unutar telefonske centrale i fiksnih telefona.

Bežična telefonija

Pridjev bežični (engl. wireless, njem. drahtlose) rabio se od kraja XIX. stoljeća u nekoliko značenja. Prvo je to bio naziv za radio, za što su bili nazivi bežična telegrafija (za radiotelegrafiju) i bežična telefonija (za radiofoniju).1 Malo je poznato da je Graham Bell još 1880. godine objavio zamisao bežične svjetlosne telefonije, u kojem su telefoni umjesto električnih vodova spojeni moduliranim svjetlosnim snopom.

1 Prva opširna knjiga o radiju na hrvatskome jeziku imala je taj već tada zastarjeli naslov. Bila je to knjiga znamenitog promicatelja prirodoslovlja i tehnike dr. Otona Kučere, Telegraf i telefon bez žica, u nakladi Matice hrvatske 1925. godine. Njezin je pretisak s pogovorima objavljen 1995. godine (Matica hrvatska i Hrvatska zajednica tehničke kulture).

U drugoj polovici XX. stoljeća pojedini su dijelovi telefonske mreže ostvarivani radiovezom, ali je još dugo krajnji korisnik bio spojen vodovima, preko priključnica koje su se nazivale paricama. Potom se pojavio 1980-ih godina naziv bežični telefon za tada moderniji fiksni telefon u kojem je telefonska kombinacija (slušalica i mikrofon, a potom i brojčanik) spojena s matičnim uređajem radiovezom kratkoga dosega. U prvo doba i mobiteli su se razgovorno znali nazivati bežičnim telefonima. Danas su u i fiksni telefoni krajnjega korisnika sve češće na čvorišna mjesta mreže spojeni bežično preko modema za spajanje na bežičnu lokalnu računalnu mrežu Wi-Fi (prema engl. Wireless Fidelity) koja je uvedena 1998. godine. Bežični telefon ponekad je naziv za radiotelefon, ručni ili mobilni primoodašiljač za govornu vezu između dvaju ili u radijskoj mreži više korespondenata. Radiotelefon se rabi u raznim službama (vojska, policija, vatrogasci, hitna medicinska pomoć, pomorstvo, radioamateri i dr.) za mobilne radiokomunikacije. Razgovorno se naziva različito, na primjer voki-toki (prema engl. walkie-talkie: hodaj-pričaj), potom motorola, prema američkoj tvrtki Motorola koja je 1940. godine među prvima proizvela takve uređaje, i dr.

Mobilni telefoni

Mobilni telefon, razgovorno kraće mobitel, mali je prijenosni elektronički komunikacijski uređaj koji se rabi za komunikaciju u bežičnoj telefonskoj mreži. Veza između pojedinih korisnika ostvaruje se radijskom vezom preko posredne telefonske centrale, tzv. osnovne ili bazne stanice. Iako je mobilni telefon zamišljen još 1947. godine u američkoj tvrtki Bellovi telefonski laboratoriji, prve su se mobilne telefonske mreže

Izumitelj mobitela Martin Cooper s prvim ručnim mobitelom, teškim oko jednog kilograma

Jedna od brojnih izvedbi suvremenog pametnog mobitela s dodirnim zaslonom preko cijele površine mobitela Mobitel iz 1990-ih godina, s malim pokaznikom i s mehaničkim tipkama “Klasični” mobitel s početka 2000-ih godina

Prvi pametni mobitel iPhone 2G iz 2007. godine

počele uspostavljati 1979. godine. Ti su prvi mobilni telefoni bili za današnje pojmove veliki uređaji koji su ugrađivani u automobile, stoga su i nazivani mobilnima. Trebali su štapne antene jednako kao i mobilni primoodašiljači. Prvotno su prenosili analogni signal. Mreže su pokrivale manja područja, uglavnom velegradove, autoputove te pomorske i zračne luke. Takvi su se mobiteli pojavili u Hrvatskoj 1991. godine, a bili su vrlo skupi. Rabili su ih poslovni ljudi u službenim automobilima. Bilo ih je samo oko 200 stotine, dok danas, nakon 28 godina u Hrvatskoj ima oko 2,5 milijuna suvremenih mobitela. Prvi ručni mobitel konstruirao je 1973. godine u tvrtki Motorola Martin Cooper (1928.-), američki elektroničar, ukrajinskoga podrijetla. Smatra ga se izumiteljem mobitela, za što je 2013. godine nagrađen znamenitom Marconijevom nagradom, koja se dodjeljuje od 1975. godine. Ubrzo su poluvodičkom elektronikom konstruirani brojni ručni prijenosni telefoni, ali im je u hrvatskom i u nekim drugim jezicima ostao tradicijski naziv mobitel. U raznim jezicima nazivi su vrlo različiti, tako na primjer u engleskom cellular phone, kraće cell phone (prijenosni telefon), hand phone (ručni telefon), mobile phone; njem. Mobiltelefon, razgovorno najviše Handy (ručni, izostavlja se telefon); franc. tèlèphone mobile, tèlèphone cellulaire; tal. telefono cellulare; a samo u Švicarskoj i Lichtensteinu Natel2. Ubrzo se prešlo na prijenos digitalnim signalima, a zbog velikog zanimanja tržišta mreže mobilne telefonije su pokrivale sve veća područja. Mreže mobilne telefonije, tzv. GSM-mreže (prema engl. Global System for Mobile Communications: Svjetski sustav za mobilne komunikacije) većinom rade na frekvencijama 900 MHz ili 1800 MHz. 2 Natel prema Nationales Auto-TELefonnetz, prvoj mobilnoj telefonskoj mreži za vozila u Švicarskoj iz 1975. godine.

Prvih su godina mobiteli služili samo za komuniciranje govorom i zvučnim signalima. Početkom 1990-ih godina pojavila se mogućnost komuniciranja memoriranih kratkih govornih poruka te kratkim tekstnim (slovnim i brojčanim) porukama, tzv. SMS-porukama (prema engl. Short Message System, sustav kratkih poruka), a ubrzo i porukama u obliku elektroničke pošte, kraće e-pošte (engl. electronic-mail, e-mail). Elektronička pošta posebnim je programom automatski oblikovan tekst, uz mogući tekstualni ili slikovni prilog. Svaki korespondent u e-pošti ima u svijetu ujednačenu adresu oblika3 pošiljatelj@ poslužitelj.domena. Od 2000. godine ugradnjom računalnih procesora mobilna telefonija omogućava prijenos fotografija i drugih slika. Uvođenjem dodirnog zaslona ili dodirnika (engl. touch screen) na mobitelima, te povećanjem zaslona na cijelu površinu mobitela omogućeno je prikazivanje stranica teksta, fotografija, crteža, karata, pokretnih slika, računalnih igara i dr.

Pametni mobiteli

Pametni mobitel ili pametni telefon (engl. smart phone) je mobitel u koji je ugrađeno elektroničko računalo, pa je to džepno računalo, kojemu je telefonska primjena samo jedna od brojnih drugih. Prvi takav uređaj bio je iPhone (podrobnije iPhone 2G)4 američke tvrtke Apple, koji se na tržištu pojavio povijesnoga nadnevka 29. lipnja 2007. godine. Izmjere su mu

3 Karakteristični grafem @ uzet je iz srednjovjekovnog kaligrafski oblikovanog grafema a, koji je nekada u trgovačkim i računovodstvenim tekstovima označavao cijenu artikla “po”, danas znači “pri” (engl. at), a razgovorno se naziva manki (prema engl. monkey), rep ili tajl (prema engl. tail), majmunski rep (njem. Affenschwanz) i sl. 4 Izumitelj Steve Jobs još je 1998. godine objasnio da slovo “i” u nazivima nekih proizvoda Applea označava njihovu vezu s internetom; proteklih godina ta se oznaka u nazivima novih proizvoda više ne pojavljuje.

bile 115 mm × 61 mm × 11,6 mm, dijagonala pokaznika 3,5 in (8,89 cm) s omjerom stranica 2 : 3, a masa 135 g. Već 11. srpnja 2008. godine zamijenila ga je nova, poboljšana inačica iPhone 3G. Od tada su se gotovo svake godine pojavljivale nove inačice iPhonea (tzv. generacije, oznaka G), kao i pametni mobiteli drugih proizvođača. Danas pod mobitelom ponajprije mislimo na pametni mobitel. Pametni mobitel može obavljati mnoge funkcije i prihvatiti mnoge ciljane primjene, tzv. aplikacije. Postoje brojne aplikacije, a ponajprije mnoge računalne funkcije, spajanje na internet, prijenos podataka, jednostavan prijenos mirnih i pokretnih fotografija, videoveza “u živo”, rad u organiziranim vlastitim poslovnim ili privatnim mrežama, primanje aktualnih podataka, kao što su meteorološki podaci i prognoze, vozni redovi, športski rezultati i mnogi drugi. Vrlo važna aplikacija mogućnost je satelitske orijentacije putem Globalnog položajnog sustava, popularnog GPS-a (prema engl. Global Positionig System). Brojne su druge, vrlo korisne aplikacije, kao što je plaćanje računa slično Aplikacija GPS-a na kreditnim karticama, očitapametnom telefonu vanje bar-kodova i dr. Velika primjena mobitela su računalne igre. Zamišljene su još u doba pojave elektroničkih računala 1961. godine, ali su postale široko dostupne i popularne pojavom mobitela, osobito pametnih mobitela. Mnoge su aplikacije u pametnim mobitelima za brojne računalne igre raznih žanrova. Kod mladih i najmlađih korisnika mobitela igre na mobitelima najpopularnija su zabava, ali i poticaj osamljivanja i napuštanja društva.

Popratne pojave

Mobiteli, a osobito pametni mobiteli, istiskuju iz uporabe mnoge, donedavno “nezamjenjive” predmete ili postupke. Ponajprije su to “stariji rođaci” fiksni telefoni i javne telefonske govornice koji postupno odlaze iz uporabe. Samo prije dvadesetak godina elektronički fotografski aparati i kamere potisnuli su foto-

Videoigre na pametnom mobitelu danas su omiljena zabava najmlađih

grafiju srebrnih soli, a danas ih još samo profesionalni snimatelji i fotoamateri rabe. Prosječni korisnici mirne i pokretne fotografije snimaju pametnim mobitelima, njima ih šalju i drugima ili ih po potrebi pohranjuju na računalo. Ručni satovi, mehanički i elektronički prije pedesetak godina potisnuli su nekadašnje džep ne satove, a danas njih potiskuju mobiteli. Ručni se satovi danas obično nose samo iz navike ili kao nakit. Prijenosni radijski i televizijski prijamnici kao i budilice također odlaze, sve se to može čuti i vidjeti na pametnim telefonima. Jednako tako i druga pomagala, kao što su džep na računala te karte i kompasi, danas zamjenjuju pametni mobiteli. Mnogi postupci koji su se rabili donedavno, kao što je dopisivanje pismima, dopisnicama i razglednicama, slanje usmenih poruka po nekim posrednicima ili teklićima, slanje brzojava i telefaksa zamijenila su elektronička računala i pametni mobiteli.

Zaključak

Mnogi zvjezdani trenuci elektronike, kao što su izumi radiokomunikacija, radara, lasera, medicinska primjena i drugih uređaja i pomagala, u malo više od stotinjak godina izmijenili su koliko rad toliko i svakodnevni život i ponašanje ljudi. Iako su se ti izumi gotovo nadovezivali jedni na druge, možda su za najširu primjenu bili najsjajniji zvjezdani trenuci elektronike izumi i primjene radiokomunikacija, elektroničkih računala i pametnih telefona. Danas nam je život nezamisliv bez svih tih pomagala. Ne samo što mladi naraštaji pitaju starije “kako ste živjeli bez svega toga”, nego se danas i stariji naraštaji sami to pitaju. Ostaje nam za vidjeti koje nam sve zvjezdane trenutke još priprema elektronika u najskorijoj budućnosti. Dr. sc. Zvonimir Jakobović

Sto godina od nastanka pojma robot Prije gotovo dvadeset godina objavljen je u ovom časopisu članak posvećen porijeklu riječi ROBOT s detaljima vezanim uz značenja toga pojma i dvojbama oko njena autora. Pojam se povezuje s češkim spisateljem Karelom Čapekom i njegovom dramom R.U.R. u kojoj se riječ ROBOT prvi put spominje. U vrijeme objave tog teksta o Čapeku i kazališnoj drami R.U.R. u Hrvatskoj su se znali tek osnovni podaci. Danas, u 2020. godini kada se obilježava sto godina od pojave pojma ROBOT stvari su se promijenile. Tako je 2018. objavljen i prvi cjeloviti prijevod drame R.U.R. na hrvatski jezik izravno s češkog. I u svijetu se, zbog znatnog utjecaja robotike na suvremeni život, okolnosti pojave i jezična obilježja riječi počelo intenzivnije istraživati. Zbog toga se zna, ne samo datum, adresa, već i prostorija kuće u Říčnoj ulici na broju 11 u praškom kvartu Malá Strana uz rijeku Vltavu gdje ju je slikar Josef Čapek, brat Karela Čapeka, u njenom suvremenom značenju prvi put izrekao. Od sredine 1920. godine kada je izdavač “Aventinum” iz Praga objavio R.U.R. proširio se pojam ROBOT po svijetu velikom brzinom. Već do kraja 1923. godine knjiga je prevedena na 30 jezika. Nakon službene premijerne izvedbe predstave u Pragu početkom 1921., drama R.U.R. je 1922. godine izvedena i u Berlinu gdje su načinjena i dva prijevoda. Uslijedile su izvedbe u Varšavi, Beogradu i Londonu 1923. godine. U svjetskim razmjerima posebno je utjecajna bila objava knjige i postavljanje drame u New Yorku 1922. godine. No unatoč svoj toj velikoj popularnosti povodom stogodišnjice pojave pojma, može se konstatirati da se R.U.R. danas rijetko izvodi. Nasuprot tome o riječi ROBOT raspravlja se toliko da nije pretjerano ustvrditi kako je etimologija pojma ROBOT posve zasjenila zanimanje za sadržaj, ideju, zamisao i koncept drame R.U.R. Čak je i njen autor Karel Čapek, za kratkoga života vrlo cijenjen do mjere da su ga sedam puta predlagali za Nobelovu nagradu, danas gotovo posve zaboravljen. Ipak, nadživio ga je pojam ROBOT koji ne samo da je protumačen na drugačiji način već se u odnosu na izvornu

SVIJET ROBOTIKE

RIJEČ ROBOT. Plakat iz 2001. godine u obliku zidnog grafita s umnoženom riječi “robot” porukom predviđa nadolazeću opću popularnost robotike. Riječ ROBOT napisana je rukom, različitim računalnim fontovima i višestrukim digitalnim “binarnim” (0-1) kodom u podlozi.

dramu koristi od samog početka do danas u sasvim drugom značenju. O tome slikovito govori i izjava Amerikanca Asimova, spisatelja čije je ime postalo sinonim za robote i robotiku, da je R.U.R. “loša drama u kojoj se pojavljuje besmrtna riječ ROBOT”. No ta riječ problematična značenja od svoje pojave u književnosti proširila se i u tehniku na mnoga nova područja do mjere da je danas teško reći na što se ona odnosi ili što zaista znači. Rječnici, poput Oxford English Dictionaryja, obično navode više značenja. Dva koja navodimo su karakteristična: 1) mehanički samoupravljajući uređaj oblikovan za izvođenje određenih zadataka kakve obično obavljaju ljudi; 2) osoba koja se ponaša na mehanički način; automat. Klasična standardna tehnička definicija opisuje

Za samo dva desetljeća u popularnoj kulturi pojam “robot” temeljito je promijenio značenje. Od riječi kojom su u R.U.R.-u 1920. godine i nazvani reduktantski protoplazmički humanoidi (“bez duše”) pretvorila se u naziv čovjekolikog stroja ili programiranog mehanizma. Tako u literaturi robot Robbie iz Asimovljeve (1940.) priče je stroj koji hoda, igra se i razgovara djecom.

PRVA IZDANJA DRAME R.U.R. “Aventinum” je 1920. godine objavio u Pragu knjigu s naslovnicom koju je u konstruktivističkoj maniri dizajnirao brat Karela Čapeka i autor riječi ROBOT slikar Josef Čapek. Zanimljivost plakata je i u tome da je naslov na engleskom Rossums Univerzal Robots, iako je tekst knjige na češkom. Razlog je dakako u tome jer je riječ o engleskoj tvrtki. Josef je napravio i plakate za premijeru R.U.R.-a u Berlinu održanu 1921.godine. Sto godina po izdavanju dočekali smo i u Hrvatskoj prvo tiskanje, obimom kratke ali porukom utjecajne, Čapekove drame. Na hrvatskom su postojali i raniji prijevodi poput onoga načinjenog za potrebe kazališne predstave u Splitu 1924. ili prigodni prijevod s engleskog Janka Peravića za časopis Sirijus iz 1986. godine.

robota kao “inteligentnu umjetnu tvorevinu od metala koja oponaša na neki način čovjeka ili druge životinje”. U toj definiciji očita je promjena

značenja pojma u odnosu na izvorno u drami R.U.R. jer su u njoj Roboti (u drami se stvorenja “proizvedena” u tvrtki R.U.R. pišu velikim početnim slovom) protoplazmički reducirani ljudi “bez duše”. Dakle, roboti u R.U.R.-u su organizmi, a ne mehanizmi. Ovo “bez duše” treba shvatiti kao “bez samosvijesti”. Ali bez obzira na suvremene definicije po rječnicima, ono što se nalazilo u fokusu istraživanja nije bila drama R.U.R. i njen sadržaj već sam pojam (riječ) ROBOT i njegovi izvori. Riječ ROBOT fascinirala je svijet kao i sve što je opisivala. Možda nama koji govorimo slavenskim jezikom ona nije bila strana ni po značenju, a ni po korijenu iz koje je izvedena. No većini drugih naroda jest.

PRIJEVODI R.U.R.-a. Prvi japanski prijevod (slika u sredini) ne koristi pojam ROBOT već jinzo ningen (umjetni čovjek). Japanski izvori navode da je predstava nakon prijevoda na japanski 1923. godine imala idućih desetljeća vrlo velik društveni utjecaj. Navodi se da ona nije samo popularizirala riječ robot već je pokrenula i autentičnu japansku književnost na temu artificijelnog humanoida. U idućim je japanskim prijevodima (slika krajnje lijevo) prihvaćena riječ robot. Na desnoj je slici naslovnica prijevoda R.U.R.-a na esperanto.

LIMENI ANDROIDI I R.U.R. Izvođenje drame R.U.R. potaknulo je stvaranje prvih europskih androidnih limenih pokretnih lutaka. Prvi engleski android ERIC napravljen je 1928. godine kao reakcija na otkazivanje dolaska britanskog dvorskog velikodostojnika na otvorenje jedne izložbe. Načinjena je aluminijska lutka kojom se daljinski upravljalo i koja je, korištenjem radija, održala petominutni govor nazočnima. ERIC je važan jer jasno pokazuje odmak od izvorne zamisli protoplazmičkih robota i prelazak u popularnu kulturu Zapada prevladavajući i brzo šireći mehanički koncept. Slikovito je to predočeno oznakom R.U.R. na prsima. Lutka je krstarila Europom, bila u Australiji i SAD-u gdje je i nestala. Zbog toga su po ugledu na nju načinili 1938. drugog limenog androida i nazvali ga GEORGE.

Zanimljivo je vidjeti, primjerice, kako se na pojam ROBOT gleda u susjednoj Mađarskoj koji jezik je ugro-finskog porijekla. U istraživanju etimologije riječi navodi se da je u ranim razdobljima mađarskog kraljevstva pojam robot korišten za razlikovanje kmetskih od robovskih odnosa prema pokorenim Slavenima. Izvorište pojma robot je u staroslavenskom pojmu “rab” kojim se označavala neslobodna osoba, rob. Neplaćeni, prisilni rad Slavena, poslije rad kmetova, označavan je, kako u slavenskim jezicima tako i u mađarskom, pojmom “robot”. I danas se u modernom mađarskom pojam robot koristi za opis iscrpljujućeg, dugotrajnog rada. Za današnje globalne lingvističke analize čini se daleko važnijim pitanje kada se riječ robot prvi put pojavljuje u engleskom jeziku. Englesko govorno područje kao da se nije moglo pomiriti s prihvaćanjem pojma iz nerazumljivog jezika u modernoj (robotičkoj) tehnici koju su oni utemeljili. Zbog toga se u svakoj znanstvenoj i stručnoj knjizi na početku obično može susresti, kao prvorazredno iznenađenje, navod o literarnom porijeklu riječi robot u jednom malom slavenskom jeziku. Tako se došlo do iznenađujućeg podatka da je riječ robot postojala u engleskom i prije R.U.R.-a. Prvo navođenje zabilježeno je u viktorijanskoj epohi, 1839. godine, ali je riječ označavala sustav kmetstva u kojem je kmet pravo boravka i obrađivanja komada zemlje u tuđem vlasništvu plaćao prisilnim radom. Pojam robot s takvim

značenjem došao je u engleski preko njemačkog iz češkog. Kada se govori o značenju pojma ROBOT zanimljiva je i brzina kojom je ono promijenjeno. Već smo rekli da se u Čapekovoj drami izvorno robotima označavaju biološki organizmi. No u razdoblju kraćem od desetljeća pojmom ROBOT počelo se označavati strojeve u rasponu od mehaničkih androida do mnogih drugih verzija (programiranih) uređaja. I u Americi gdje je R.U.R. izveden 1922. godine kao i u Engleskoj u kojoj je izveden 1923. godine vrlo brzo se pojavljuju limeni androidi popularni u javnosti toliko da se organiziraju turneje na kojima se prikazuju. Američka tvrtka Westinghouse još je 1927. godine počela za reklamu koristiti androidne lutke (Herbert Televox, Willie Vocalite i drugi) kojima su prezentirali mogućnost daljinskog aktiviranja neke sprave korištenjem telefona. Čak ni sto godina nakon pojave riječi ROBOT ne prestaju propitkivanja njenog porijekla kao ni promjene značenja. Tako, osim fizičkih robota postoje i vrlo su rašireni raznoliki softverski BOTOVI. Riječ ROBOT raspala se na prefiks “ROBO” i sufiks “BOT” koji se lijepe uz različite pojmove. Ipak za sve navedene izvedenice karakterističan je jedinstven koncept autonomnosti. I “robot” i “bot” trebali bi biti autonomni artificijelni agenti nezavisno od toga djeluju li u stvarnom ili umjetnom (softverskom) okolišu. Igor Ratković

Nastavak sa 16. stranice šenje koje vam omogućuje jednostavno pohranjivanje podataka, čak i s pametnih telefona. Ovaj maleni USB Drive automatski sprema sve vaše fotografije i videoisječke čim ga spojimo na uređaj. Sa svoja tri različita izlaza kompatibilan je s gotovo svim uređajima, osobnim računalima, Mac računalima, pametnim telefonima Android, tabletima, iPhone-ima i iPad-ovima. Dovoljno je priključiti ga na uređaj, kliknuti “START BACKUP” i postupak spremanja važnih informacija i fotografija je gotov.

Slušalice QuietBuds

Slušalice QuietBuds blokiraju svaku vrstu buke, a istovremeno nam omogućavaju da čujemo samo ono što želimo čuti. Izluđuje li i vas žamor i buka kojoj smo svakodnevno izloženi, dok sjedimo u kafiću, restoranu, na raznim sportskim događanjima, na cesti pa čak i u vlastitom domu? Na nekim mjestima buka je tolika da ometa toliko potreban dobar i miran san. Srećom, slušalice QuietBuds blokiraju buku i zvukove koji nas ometaju, a jakosti su do 40dB. Jednostavne su za korištenje bez nepotrebnih kablova jer su bežične, s dugim životnim vijekom baterije. Jedno punjenje baterije omogućuje i do 50 sati reprodukcije glazbe.

Masažer ZenMind XP

Zenmind XP je moderan ergonomski dizajniran Masažer za oči koji radi na principu lagane tople kompresije i multifrekvencijske stimulacije vibracijom. Posebno je koristan u današnje vrijeme kad imamo sve više problema s umornim i suhim očima jer većinu vremena provodimo gledajući u računala, pametne telefone, televizore itd. Dolazi s bluetooth muzičkim uređajem koji pojačava učinak opuštanja i učinkovitost masažera.

Robot UV Cleanizer Zoom

UV Cleanizer Zoom je automatiziran pametni robot za čišćenje i dezinfekciju koji emitira UV-C-svjetlost kako bi ubio 99,9 posto tvrdokornih mikroba, i to bez upotrebe kemikalija. Dovoljno je malen da stane na dlan ruke, što ga čini odličnom dodatnom opremom za putovanja. Može se koristiti u ručnom načinu rada ili se može samostalno kretati pomoću senzora.

Apple Airpods s kutijicom za bežično punjenje Nenadmašne bežične slušalice sada imaju još veću autonomiju baterije i novu kutijicu za bežično punjenje. Čim ih izvadiš, spremne su za podršku svim tvojim uređajima. Čim ih stavimo u uho one se odmah povezuju. A zvuče vrhunski. Najnoviji model ovih slušalica dolazi s ugrađenim čipom H1 koji omogućuje bolju kvalitetu poziva kao i pristup virtualnom pomoćniku Siri. AirPods su pravo malo čudo.