Poštanski kovčežići

Kako bi se povećala kvaliteta i dostupnost prijama poštanskih pošiljaka, izumljeni su poštanski kovčežići za prijam pošiljaka. U njih pošiljatelji mogu ubaciti pismovne pošiljke kako bi ih davatelj poštanskih usluga otpremio dalje svojim kanalima prema primatelju. Tijekom povijesti bili su svjedoci različitih povijesnih događaja i prošli kroz carstva, monarhije, kraljevine i države. U poštanskom muzeju u Italiji nalaze se zidni poštanski kovčežići od mramora iz 1633. godine. Dvadesetak godina kasnije poštanski kovčežići pojavili su se i u Parizu, a nešto kasnije i u Berlinu. Prvi kovčežići bili su jednostavni, uglavnom izrađeni od drveta, s natpisom da je to kutija za pisma. Poslije su rađeni od različitog materijala, najviše od lima. U početku su uglavnom bili plavi, a potom crveni da bi se lakše uočili. Danas su različitih boja, na našim prostorima i u većini država žute su boje. Na našim prostorima nosili su razne nazive poput poštanske uložnice, poštanske škrinjice, pismovnog sanduka, poštanskog sandučića i pismobernice, sve dok 1921. nije uveden naziv kojim se i danas koristimo – poštanski kovčežić. Prvi poštanski kovčežići na području Hrvatske postavljeni su za vrijeme Napoleonove okupacije sjeverne i istočne obale Jadrana od 1805. do 1813. Jedan od prvih poštanskih kovčežića, odnosno kamenih uložnica, zabilježen je 1806. u Zadru. Primjerak kamene

Tehni Ke Po Tanske Marke

uložnice s natpisom “boite aux lettres“ i danas se može vidjeti na zidu jedne kuće u Splitu. Kod nas poštanski kovčežići ulaze u redovitu uporabu 1817. kada se sustav naplate poštarine prenosi na primatelja. Prva poštanska uložnica u Zagrebu postavljena je 1. kolovoza 1850. u današnjoj Ćirilometodskoj ulici, u stanu jednog urednika novina. Tridesetak godina poslije poštanske uložnice postavljaju se u deset ulica našega glavnoga grada. Njihovo masovno postavljanje po trgovima, kolodvorima, križanjima ulica i sl.

počelo je nakon izuma poštanske marke sredinom XIX. stoljeća kada je pošiljatelj poštanskom markom morao unaprijed platiti poštarinu za prijenos pošiljke. U današnje vrijeme, sve raširenije e-trgovine i korištenja paketa u dostavi robe, brojni poštanski operatori postavljaju paketomate za prijam i uručenje pošiljaka. Paketomat je inovativni uređaj, sadrži niz pretinaca različitih dimenzija, te nudi mogućnost različitog načina plaćanja usluge. Postavljaju se na dostupnim lokacijama i u trgovačkim centrima. Uz poštanske kovčežiće vrlo važnu ulogu imaju i kućni kovčežići (kovčežić koji se upotrebljava za uručenje poštanskih pošiljaka primatelju, a nalazi se u građevini stambene namjene ili na ulazu u dvorište). Obveza investitora ili vlasnika građevine stambene i/ili poslovne namjene, kao krajnjih korisnika poštanskih usluga, postaviti je i održavati kućne kovčežiće za uručenje poštanskih pošiljaka (kućni kovčežići u građevinama stambene namjene, koje imaju više stanova, moraju biti označeni prezimenom fizičke osobe ili nazivom pravne osobe). Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM) donijela je Preporuku o minimalnim tehničko-tehnološkim uvjetima za kućne kovčežiće. Između ostalog predlažu se minimalne dimenzije kućnih kovčežića pojedinačne ili skupne izvedbe, njihov odgovarajući oblik i izgled, odgovarajući materijal za izvedbu samih kućnih kovčežića kao i minimalne i maksimalne visine za postavljanje na pogodnim mjestima u ili na samim građevinama ili izvan građevina (zgrada) stambene i/ ili poslovne namjene. Nepostavljanje ili neodržavanje kovčežića ima za posljedicu nedostavljanje ili nepravilno dostavljanje pošiljaka. Uz ove postoje i skupni kovčežići koje davatelj poštanskih usluga upotrebljava za uručenje i preuzimanje poštanskih pošiljaka od korisnika koji su udaljeni od naseljenih mjesta, a postavljaju se uz put ili cestu, ili na pogodnom mjestu za korisnike i poštare (dostavljače).

Golf Jedan od najstarijih sportova na svijetu je golf. Igra slična golfu igrala se u starom Rimu i drevnoj Kini, no domovina golfa je Škotska u kojoj se razvio u XIV. stoljeću. Uz nogomet i košarku, prema mnogima najpopularniji je sport na svijetu, a 2016. na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru (Brazil) ponovo je postao olimpijski sport. Prvi pisani spomen na golf potječe iz 1457. i u njemu kralj Jakov II. zabranjuje igranje beskorisnog sporta jer odvlači pažnju od streličarstva, sporta koji bi se mogao dobro iskoristiti u obrani zemlje od Engleza. Prva pravila golfa, koja vrijede i danas, napisana su u The Royal and Ancient Golf Club of St. Andrews u Velikoj Britaniji, najstarijem aktivnom golfskom klubu na svijetu osnovanom 1754. Standardno golf-igralište ima 18 travnatih polja duljine 100 do 500 m i širine 20 do 60 m, koja završavaju rupom promjera 10,8 cm u sredini nisko pokošenoga travnatog dijela. Polja su obično okružena prirodnim i umjetnim preprekama kao što su visoka trava, grmlje, šumarci, pijesak, potoci, jezerca i sl. Svako polje ima početno područje “Tee” i završno područje “Hole” ‒ rupicu pored koje se nalazi zastavica odnosno “Pin”. Princip igre je da igrač golfa neelastičnu lopticu od tvrde gume promjera 4,1 do 4,5 cm udari palicom na početnom području s ciljem da je, što manjim brojem udaraca, ubaci redom u rupe svih polja. Igra zahtijeva strpljenje, smirenost i strategijsko razmišljanje te preciznost. Pobjednik je igrač koji sa što manje udaraca, prolazeći različite prepreke, stigne do kraja. Većinu čitatelja ova igra podsjeća na minigolf koji je kod nas dobro raširen, prije svega u turističkim kompleksima i rekreacijskim centrima. Danas se golf igra po cijelom svijetu, najviše u SAD-u, Velikoj Britaniji i Australiji, a najbolji profesionalni igrači postaju sportski idoli s golemim zaradama. U mnogim zemljama golf se posebno smatra elitnim sportom budući da golf-tereni zahtijevaju velike površine, često u urbanim područjima. Golf se na području Hrvatske prvo počeo igrati na Brijunima. U Hrvatskoj danas postoje četiri golf igrališta s 18 polja, dva s 9 polja te još desetak kvalitetnih vježbališta. Brojne marke s motivima