MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE

Piše: Borislav Božić, prof.

Tamna Komora

Laboratorij za razvijanje fotopapira, tj. snimaka, napravljenih obscurom

Kad smo svladali pravljenje obscure i fotografiranje njome, sada treba razviti te snimke. Slika postoji na fotopapiru, ali je nevidljiva, latentna. Mi je trebamo određenim kemijskim procesom učiniti vidljivom, odnosno razviti. I za to treba malo stručnog znanja i prilagođen prostor u kojem to možemo raditi. Dakle, ovdje ću vam opisati i demonstrirati kako se vrlo jednostavno može improvizirati priručni laboratorij za razvijanje u svakoj kupaonici, pa i onoj najmanjoj. I u tom improviziranom kućnom laboratoriju radit ćemo fotografije kao da imamo najsuvremeniji i komforan laboratorij. Cilj mi je razbiti stereotip koji tvrdi da se ne može raditi bez profesionalnog prostora i opreme. Može, evo ovako.

Za naš laboratorij trebamo imati nešto malo posebnog pribora: najmanje tri tacne ili plitke posude dovoljne veličine da u njih može stati fotopapir, menzuru za mjerenje tekućine, toplomjer, škare, lijevak, laboratorijsko svjetlo i dvije ili tri štipaljke. U pravilu koristimo raznobojne tacne, i to najčešće crvenu za razvijač, zatim sivu ili neku drugu boju za prekidač i bijelu za fiksir. Tacne ili posude za prekidač i fiksir mogu se kombinirati u više boja dok razvijač, prva kemijska supstanca u kojoj se obrađuje papir, uvijek mora biti crvene boje. Boce i bočice s koncentratom razvijača imaju crveni čep tako da je i to jedna od poveznica i standarda, a boce s fiksirom imaju čep bijele boje, a može biti i plave ili zelene. Ako nemate ovako originalan pribor, možete i improvizirati na način da umjesto tacni uzmete plitke posude od alufolije koje se koriste u kuhinji, a umjesto štipaljki radite svojim prstima vodeći računa da jednom rukom radite u razvijaču, a drugom rukom u fiksiru jer ćete izbjeći da fiksirom kontaminirate posudu s razvijačem. Laboratorijsko svje- tlo improvizirao sam tako da sam narančastu, odnosno crvenu sijalicu stavio u omanju stolnu lampu i ona mi je izvrsno poslužila za ovu svrhu. Iako improviziramo, moramo strogo voditi računa da se u radu s kemikalijama pridržavamo svih propisanih pravila iz dvaju razloga: 1. kako bismo pravilno i kvalitetno obradili fotopapir i 2. razlog je održavati higijenske standarde u kontaktu i radu s fotokemikalijama. U tom su slučaju bitna dva elementa, a to je radna temperatura i korištenje latex rukavica kako ne bismo imali direktan kontakt s kemikalijama. Dakle, ma koliko improvizirali i s prostorom i s priborom, krajnji nam je cilj dobro napravljena fotografija.

Od potrošnoga materijala svakako moramo nabaviti razvijač za pozitive i fiksir te sam fotopapir. Na tržištu imamo različite proizvođače i svi su dobri. Kad ste početnik, svi će vam proizvodi biti jako dobri. Tek s iskustvom uočavat ćete razlike pa ćete sami zaključiti koji materijal vam najviše odgovara. Razvijači i fiksiri su pakirani u plastičnim bocama i u koncentratu, a to znači da ih prije upotrebe treba razrijediti s vodom u određenom omje- ru. Omjeri mogu biti različiti i zato je važno pročitati upute proizvođača i strogo ih se pridržavati. Valja znati da razrijeđeni pripravak razvijača ima ograničeno vrijeme trajanja i uvijek ga treba razrijediti toliko da ga potrošimo u dvije-tri seanse rada. I otvorenoj boci koncentrata razvijača skraćuje se vrijeme trajanja. Fiksir je postojaniji i razrijeđen može duže trajati.

Fotolaboratorij sam improvizirao u kupaonici tako da mi je perilica rublja poslužila kao radni stol. Sve sam prekrio crnom folijom radi zaštite i poda i perilice od mogućega kapanja kemikalija. One ne bi ostavile trajne fleke, ali sam lakše i brže pospremio inventar “laboratorija” i kupaonica je bila u funkciji. Ovdje su tri tacne: crvena, siva i bijela. U crvenoj je razvijač i u njoj je štipaljka s crvenom oznakom jer ova štipaljka ne smije dotaknuti tekućinu u druge dvije tacne i o tome, kako sam već istaknuo, treba strogo voditi računa. Štipaljka u bijeloj tacni služi za fiksir, kao i tacna u kojoj je. Ovom štipaljkom premještamo fotopapir iz sive tacne, tj. prekidača, u bijelu tacnu, tj. fiksir. Ako slučajno nema mjesta za tri tacne, onda srednju tacnu s prekidačem može zamijeniti i umivaonik. Srednja tacna ima običnu vodu jer joj je zadatak da se fotografija iz razvijača provuče kroz vodu prije fiksira kako bi se prekinuo proces razvijanja i isprao razvijač da ga se što manje donese u kupku s fiksirom. Dakle, umjesto da koristimo ovu tacnu, fotografiju iz razvijača uzmemo štipaljkom i isperemo je pod mlazom u umivaoniku i tada stavimo u kupku s fiksirom.

Kod ispiranja, kod te zadnje faze obrade fotopapira, odnosno fotografija, moramo biti jako disciplinirani u smislu da temeljito isperemo fotografije od zaostalih kemikalija jer kvalitetnim ispiranjem osiguravamo dugovječnost našim fotografijama. Nakon ispiranja mokre fotografije zalijepimo na pločice i kako se budu sušile, lagano će se odvajati od pločica. Za ispravno i pravilno korištenje kemikalija treba pažljivo pročitati upute i dosljedno ih se pridržavati.