Brod mrtvih

Planet je bio crni krug naspram bljeskova Jareće magline, bez vlastitog sunca, ali, ne baš uobičajeno, s asteroidnim pojasom. Crni labud približavao se lutajućem planetu i njegovom pojasu, slijedeći signal koji je dolazio odatle.

“Ljudski?”, upita Ketty. Na zaslonu pred njom bila je iscrtana njihova putanja.

“Ne znam. Analizator ne daje rezultate”, promrmlja Ihor. Nije bio zadovoljan: kad analizator ne daje rezultate, to može značiti bilo što. Solidnu nagradu za spašavanje broda neke nepoznate civilizacije. Ili pak strašnu smrt. Ili nešto između.

“Ne vidim još brod”, primijeti Ketty. Povezala je zelenu kosu u konjski rep. Dobro joj pristaje uz kombinezon, pomisli Ihor.

“Možda je nešto maleno. Nekakva kapsula ili tako nešto. Brine me što ne možemo odrediti prirodu signala.”

“Ponavlja se.”

“Da, i? Javlja svoj položaj ili traži pomoć? Ili nešto treće?”

“Mi smo spasilački brod”, pogleda ga Ketty. A onda uzdahne, kao da je izgubila nadu. “Ali da, mogli bismo već jednom naletjeti na nešto izdašno.” * * *

Signal ih je doveo u središte pojasa. Među asteroidima, počivao je sivi svemirski brod. Velik. Elipsoidnog oblika. Bez oznaka. Da nije privukao pažnju signalom, mogao je ostati bojom i oblikom savršeno prikriven.

“Tip? Čiji je?”, upita Ketty. Ihor je osjetio napetu nestrpljivost u njenom glasu.

“Radim na tome”, odgovori on. Ubacio je snimke broda i osnovne dimenzije u Jane’sov katalog. Dvadesetak sekundi kasnije, katalog izbaci odgovor: NEPOZNATI TIP. NEPOZNATO PORIJEKLO.

Ketty ‒ kapetanica Crnog labuda ‒ otvori brodski dnevnik i unese položaj broda, univerzalni datum i vanjske podatke o nalazu zajedno s fotografijama, kao i uzorak signala. Ako Jane’s nije u stanju identificirati brod, to je obično značilo dvije stvari: ili je brod nečiji tajni vojni projekt, ili je proizvod nepoznate svemirske rase.

“Mislim da nije nešto tajno”, kao da joj je čitao misli Ihor. Vojni prototipovi svih poznatih rasa obično imaju trupove posute raznim simbolima, oznakama, natpisima i upozorenjima. A brod, koji je sad već ispunjavao zaslon pred njima, bio je bez ikakvih simbola.

“Trup kao da je jučer sagrađen”, promrmlja Ketty. “Signal?”

“Ne mijenja se. Niti detektor radara išta javlja.”

“Kao da nas nije svjestan”, s jedva prikrivenim uzbuđenjem u glasu procijedi Ketty. Konačno su naletjeli na nešto veliko. Nešto za što će dobiti solidnu nagradu. Ihor je bio manje sretan. Brod možda jest izgledao nov, ali osjećao je kao da počiva u tom asteroidnom pojasu već tisućljećima. Pitao se odakle dolazi. Jane’s je imao u svojoj bazi podataka i brodove drevnih civilizacija, izgubljenih u vremenu. Svejedno, nije im pomoglo. * * *

“Znaš proceduru”, mrštio se Ihor. “Dronovi i tako to. Tek onda ulazimo mi.”

“Dronovi su nam pocrkali prije tri standardna mjeseca.” Nagli izboj koji je pogodio Crnog labuda izazvao je požar u spremištu dronova. Automatski sustav brzo ga je obuzdao, ali šteta je bila potpuna.

“Onda pamtimo položaj i prijavljujemo kad se vratimo.”

“I netko pobere naše podatke, spasi brod, a mi neka se slikamo! Nije da bismo bili prvi takvi pušioničari.”

Ihor je znao da je kapetanica u pravu. Svejedno, to ga nije činilo ništa smirenijim.

* * *

U brod su ušli kroz ulaz na trupu: vrata su samo kliznula u stranu čim je Ketty povukla polugu uz njih i propustila ih u pretkomoru. “Ovo je bilo lako”, promrmljala je ona.

“Znaš kako to ide: brzo uđeš, nikad ne izađeš.”

“Dosta!”, ljutito je kapetanica presjekla Ihora. Svjetla s kaciga njihovih skafandera parala su potpunu tamu u hodniku u koji su ušli. Plutali su, polako se odgurujući od zidova. Ketty baci pogled na pokazivače: nikakvih plinova, nikakvih mikroorganizama. Ihor je na zid nalijepio svjetleću naljepnicu, putokaz da se ne izgube.

Stigli su do nekih vrata. Zastali su.

“Ako nećemo pogledati što je unutra, po što smo došli?”, primijeti Ihor. Ketty se slagala. I ova vrata imala su polugu, bilo ju je dovoljno povući pa da kliznu u stranu.

“Sve radi”, primijetila je. Uhvatila se za okvir vrata i pogurnula u mrak prostorije pred njima. A onda je Ihor začuo prestravljeni krik i psovku. Zaletio se u prostoriju, mahnito šarajući svjetlom po zidovima. Ketty je lebdjela pred njim, nijema. Samo je prstom pokazala u kut prostorije.

Tamo su beživotno plutala tijela. Ihor nije mogao odmah reći koliko ih je bilo: sva su bila raskomadana, oko torza su lebdjeli otkinuti udovi i svo je to raščupano meso bilo obavijeno oblakom smrznutih kapi krvi. Pažljivo je prišao, stegnutog želuca. Tijela su bila općenito humanoidna: torzo, dvije ruke, dvije noge, glava. Rep. Ugledao je jedno lice. Nije pripadalo ni jednoj poznatoj rasi, ali svejedno, izraz užasa bio je uklesan u njega. Ihor konačno prebroji sedam lica. I sve to nabijeno u taj kut, kao da ih je nešto stjeralo tu.

“Dobro”, kroz zube je procijedila Ketty. Došla je k sebi od prvog šoka i sad je stala vagati opcije. “Nešto ih je pobilo.” Voljela je počinjati od očitoga. “Čudovište? Stroj? Međusobno?”

Ihor pažljivije pogleda rane na jednom torzu. Lijeva ruka bila je istrgnuta iz ramena. Kolika snaga je potrebna za to, upitao se. Ali druga je bila odsječena nečim oštrim. Pozvao je Ketty, prišla je i pogledala. I ona je brzo shvatila. “Nešto snažno i naoružano”, zaključila je.

“Idemo van dok još možemo”, pozvao ju je Ihor. Možda ih ubojica još nije bio svjestan, možda negdje počiva i još ga nisu stigli probuditi, možda... Bacio je pogled kroz vrata, a onda tiho opsovao.

“Što?”

“Naljepnice. Postavio sam dvije. Nema nijedne.” To je značilo samo jedno: netko ili nešto ih je odčupalo. Osim toga, sad je vjerojatno bilo između njih i ulazne pretkomore. Bili su odsječeni. Ali gdje? Ihor je šarao svjetlom po hodniku. Bio je prazan. Ketty mu je čuvala leđa. Nije bilo mjesta gdje se nešto krupno, a oboje su pretpostavili da ubojica mora biti krupan, moglo sakriti.

“Da pokušamo do izlaza?”, predloži Ketty. Ihor odmahne glavom.

“Tu je negdje”, odvratio je. “Čeka nas. Ne vidimo ga, ali čeka nas.”

U tom trenutku, Ihor kao da je osjetio kako se nešto zaletjelo na njih. Neki obris, sjena, nejasnih rubova u snopu svjetla. I brzo, munjevito brzo. On odgurne Ketty natrag u prostoriju i povuče polugu da zatvori vrata iznutra. Zalupio ih je sjeni pred nosom. Nisu mogli čuti udarce o vrata, ali mogli su vidjeti kako podrhtavaju pred silinom njenog bijesa. Nakon nekoliko udaraca, vrata su se primirila. Dvoje spasitelja ostalo je zatvoreno s raskomadanima.

“Jesi ga vidjela?”, upita Ihor šaptom. Kapetanica je samo kimnula glavom.

“Krajičkom oka. Nešto... ne mogu opisati.”

“Mislim da je stroj, a onda mislim i da znam čemu je brod služio.”

“Čemu?”

“Kad razvijaš nevidljivo samostalno oružje, nećeš ga razvijati na vlastitom planetu...”

“Nego ćeš potražiti neku daleku rupu”, složila se Ketty. “Što misliš, ima li još netko živ?”

Ihor je pogleda. Pitanje je bilo retoričko. Tko zna koliko je brod tako plutao, pobijene posade, bez atmosfere i gravitacije, u mraku, hladan. To nitko nije mogao preživjeti. Osim nečega što i nije bilo živo.

“Ovo je za obavijestiti Flotu. Ne možemo ga samo tako dotegliti i tražiti nagradu”, promrmlja Ihor.

“Znam. Neće ostati nitko da nam je isplati.”

Odjednom, vrata opet zadrhte u okviru. I još jednom. I još jednom. A onda, pred njihovim užasnutim pogledima, nešto nejasno, zamućena oštrica, proreže vrata kao da su od kartona. Još jedan rez. I novi udarac, što je sad izvalio vrata iz okvira. Obris je uletio u prostoriju, poput kakve sablasti. Ketty i Ihor brzo skoče u stranu i sablast je tresnula o zid nasuprot vratima.

Nije bilo vremena za razmišljanje. “Van!”, poviče Ihor i gurne Ketty kroz razvaljena vrata. Udarila je u zid hodnika, odbila se vrteći se, ali se uspjela stabilizirati. Posegla je rukom za Ihorom, ali sablast je zamahnula oštricom i rasjekla mu lijevu potkoljenicu. Osjetio je kako samozaptivajući sloj bubri i zatvara rez na nogavici skafandera. Osjetio je i krv. Zaštitni sloj pritisnuo je i ranu. Pokazivači s unutarnje strane vizira divljali su. Ali istjecanje zraka je bilo zaustavljeno. Tjerajući se da ostane priseban, dok mu se činilo kako mu sablast naskače na leđa, Ihor se prepusti Ketty. Aktivirala je potisnike. Nisu baš bili smišljeni za unutarnju upotrebu, ali nužda ne pita.

Htio je i on uključiti potisnike. “Nemoj!”, povikala je Ketty i on shvati. Njeni potisnici dovest će ih do izlaza. Njegovi do Crnog labuda.

Bili su bez obrane. Oružje nisu imali, a i kamo pucati kad ne vidiš cilj? Sjena u snopu svjetla hitala je za njima, bili su joj nadohvat oštrica i šaka, bez obzira na njihovu brzinu. A onda se Ihor, kroz nalet mraka preko očiju, dosjeti.

“Ne gledaj!”, povikao je i zgrabio s pojasa svjetleću bombu. Služila je za signaliziranje i osvjetljavanje velikih prostora. Povukao je iglu osigurača i bacio je prema sjeni.

Vidio je kako bomba zastaje u hodniku: sablast ju je uhvatila. Stegnuo je kapke, ali svejedno, jarko bijelo svjetlo usjeklo mu se u svijest. Ali, zaslijepilo je i sablast, shvatio je. Inače bi već bio razrezan na kriške. Osjetio je udarac, ruku kako ga opet hvata i gura u pretkomoru. Otvorio je oči, vidio je samo crne krpe.

Kapetanica je zatvorila unutarnja vrata pretkomore za njima. Sljedećeg su trena zadrhtala pod udarcem. Ali bila su deblja i jača od onih u hodniku. Sablast ih nije mogla tako brzo probiti.

A kad joj je to konačno uspjelo, našla se u praznoj pretkomori, pred zatvorenim vanjskim vratima. Plijen joj je pobjegao.

Ketty se držala za Ihora. Njegovi potisnici tjerali su ih prema Crnom labudu. Gledala je zagonetni sivi brod. Do zadnjeg trenutka, kad su ušli u brod, promatrala je ulazna vrata. Nije vidjela da se otvaraju, niti da ih nešto iznutra razvaljuje. Nije sumnjala da bi se sablast lako prebacila na njihov brod. A onda bi bili mrtvi.

Kad se konačno izvukla iz skafandera, Ketty poviče Ihoru: “Šuti i trpi!”. Odjurila je u pilotsku kabinu i pokrenula Crnog labuda. Pažljivo, da se ne sudari s nekim asteroidom, uputila ih je što dalje od lutajućeg planeta. Kad su bili na sigurnoj udaljenosti, vratila se do Ihora u pretkomori. Skinuo je kacigu, rastvorio skafander. Kapetanica dohvati kovčeg za prvu pomoć.

“I opet prazne kartice”, procijedio je Ihor dok mu je skidala nogavicu sa zasječene noge.

“Ali s glavama na ramenima”, odvrati Ketty. “Lako smo mogli ostati bez njih. Doslovno.”

Kasnije, kad je obradila Ihorovu ranu i smjestila ga u krevet, Ketty se vrati u pilotsku kabinu. Sjela je za terminal, nakucala kratak izvještaj o drevnom brodu. Pritisnula je tipku i pustila tahionskoj vezi da ga emitira. Za upozorenje ostalima koji će možda uhvatiti zagonetni signal.

A dok je sjedila u kabini i gledala zvijezde, nije mogla primijetiti nešto zamućeno, nejasno, sjenu, sablast, što se priljubila uz trup njihova broda; slijepog putnika što je konačno dobio priliku otkriti nove svjetove i prepustiti se svojim programima kroz krv novih žrtava...

Aleksandar Žiljak uključivanje i isključivanje svjetlosne signalizacije (lampice O7, O8).

Napomena: Provjerite sve spojeve vodiča prije pokretanja alata za test programa i testirajte ispravnost ulaznih i izlaznih električnih elemenata. Uredno postavljanje vodiča u vodilice osigurava dobru preglednost pri provjeri rada i uštedu pri izradi duljina vodiča između modela i međusklopa.

Izrada algoritama i programskih rješenja

Slika 25._FT_SBP

Zadatak_1: Izradi algoritam i dijagram tijeka (program) koji omogućuje automatizirano upravljanje strojem za bojanje pisanica. Pokretanjem programa, stroj za bojanje ne radi, elektromotor stoji i LED-lampice ne svijetle.

Glavni program provjerava izlaze međusklopa na koje su spojena tipkala (I1–I4) i očitano stanje na tipkalima. Pritiskom i otpuštanjem tipkala (I1) stroj za bojanje je spreman za automatizirani rad i bojanje pisanica.

Program kontinuirano provjerava izlaze spojenih tipkala (I2–I4).

Pritiskom tipkala (I2 = 1) uključi se elektromotor (M1) koji se vrti u smjeru kazaljke na satu (cw) najvećom brzinom. Istovremeno se uključe LED-lampice, žuta (O7) i crvena (O8), te započinje proces bojanja pisanice u narančastu boju. Miješanjem žute i crvene boje u određenom omjeru nastaje narančasta boja. Proces bojanja traje dok ne pritisnemo tipkalo (I2 = 1). Elektromotor se zaustavi (M1 = stop) i LED-lampice se isključe. Program nastavlja kontinuirano provjeravati stanje na tipkalu (I1).

Pritiskom tipkala (I3 = 1) uključi se elektromotor (M1) koji se vrti u smjeru kazaljke na satu (cw) najvećom brzinom. Istovremeno se uključe LED-lampice, plava (O7) i crvena (O8), te započinje proces bojanja pisanice u ljubičastu boju. Miješanjem plave i crvene boje u određenom omjeru nastaje ljubičasta boja. Proces bojanja traje dok ne pritisnemo tipkalo (I3 = 1). Elektromotor se zaustavi (M1 = stop) i LED-lampice se isključe. Program nastavlja kontinuirano provjeravati stanje na tipkalu (I1).

Pritiskom tipkala (I4 = 1) uključi se elektromotor (M1) koji se vrti u smjeru kazaljke na satu (cw) najvećom brzinom. Istovremeno se uključe LED-lampice, žuta (O7) i plava (O8), te započinje proces bojanja pisanice u zelenu boju. Miješanjem žute i plave boje u određenom omjeru nastaje zelena boja. Proces bojanja traje dok ne pritisnemo tipkalo (I4 = 1). Elektromotor se zaustavi (M1 = stop) i LED-lampice se isključe. Program nastavlja kontinuirano provjeravati stanje na tipkalu (I1).

Napomena: Izmjena spremnika s bojom odvija se u trenutku kada stroj ne radi. Zaštitne kapice različite boje mijenjamo ovisno o boji kojom bojimo pisanicu.

Elektromotor je povezan s prijenosnim mehanizmom koji prenosi vrtnju na zupčanike. Kotači se rotiraju zajedno s osovinom i pisanicom koja je smještena iznad kotača s gumama. Zaustavljanjem programa stroj za bojanje je isključen, dok ga ponovno ne pokrenemo.

Potprogram motor_off isključi elektromotor.

Potprogram LED_off isključi LED-lampice.

Potprogram motor_on uključi elektromotor koji se vrti najvećom brzinom.

Potprogram bojanje uključi LED-lampice u vremenskom periodu od jedne sekunde.

Slika 26._FT1_Bojanje

Izazov_1: Nadogradi postojeću konstrukciju tako da proširiš broj boja kojima se ukrašavaju pisanice. Stroj za bojanje pisanica nadogradi ugradnjom tri LED-lampice i zujalom. Poveži LED-lampice i zujalo s vodičima i spojnicama na izlaze (O3–O6) međusklopa. Na izlaze sučelja spoji još dva tipkala (I5, I6) kojima ćeš proširiti broj boja stroja za bojanje pisanica.

Izradi algoritam i dijagram tijeka (program) koji omogućuje automatizirano upravljanje strojem za bojanje pisanica. Pokretanjem programa, stroj za bojanje ne radi, elektromotor stoji i LED-lampice ne svijetle. Program provjerava izlaze međusklopa i očitano stanje na tipkalima (I1–I6). Pritiskom i otpuštanjem tipkala (I1) stroj za bojanje je spreman za automatizirani rad i bojanje pisanica. Program kontinuirano provjerava izlaze spojenih tipkala (I2–I6) i ovisno o željenoj boji pokreće proces bojanja pisanica. Pritiskom jednog od tipkala (I2–I6) uključi se elektromotor (M1) koji se vrti u smjeru kazaljke na satu (cw) najvećom brzinom. Istovremeno se uključe jedna ili dvije LED-lampice i započinje proces bojanja pisanice u odabranu boju. Završetkom bojanja, pritisnemo jedno od tipkala (I2–I6), uključi se zujalo na pola sekunde, elektromotor se zaustavi (M1 = stop) i LED-lampice se isključe. Program nastavlja kontinuirano provjeravati stanje na tipkalu (I1). Zaustavljanjem programa stroj za bojanje se isključi.

Petar Dobrić, prof.