MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE

RAZVIJANJE FILMA snimljenog obscurom

Iako sam već prije pisao o razvijanju crno-bijelog filma, nije naodmet još jednom ponoviti i tako utvrditi znanje. Treba nam poseban pribor za razvijanje filma, ponešto znanja te malo strpljivosti jer je proces kemijske obrade filma fina neizvjesnost, čarolija koja na kraju svakako donosi radost. Razvijati možemo u kupaonici ili u bilo kojem dijelu našega stana, ali uz malo pažnje da ne prskamo kemikalije po podu i namještaju.

Ovdje na fotografiji desno je osnovni pribor za razvijanje filma. U tom osnovnom priboru na prvom mjestu nalazi se doza ili tank za razvijanje koji u sebi ima kalem za namotavanje filma (slika ispod ove rečenice). Film se razvija na dnevnoj svjetlosti, osim postupka namotava- nja filma na kalem i spremanja u dozu ili tank što se radi u potpunom mraku. Kako ne bismo zamračivali cijelu prostoriju, što je vrlo teško, postoji crna, svjetlonepropusna vreća koja ima dva ulaza kroz koje provučemo ruke i u potpunom mraku vreće namotamo film i spremimo ga u dozu. Vreća i potreban pribor prikazan je na slici desno od ovoga teksta. Za namotavanje filma u vreći ili u mraku treba malo vježbe pa za to koristimo neki stari film i njime vježbamo na svjetlu. Kada smo to dovoljno uvježbali, onda slobodno zamračimo i radimo s pravim filmom.

KEMIKALIJE ZA RAZVIJANJE CRNO-BIJELOG FILMA

Crno-bijeli film možemo s lakoćom razviti u vlastitom aranžmanu jer kemikalije možemo kupiti u malo bolje opskrbljenoj prodavaonici fotoopreme i pribora. Razvijanje kolor-filma nešto je složenije pa takav film trebamo dati razviti u profesionalnu fotografsku radnju. U procesu razvijanja filma koristimo tri ke- mikalije: razvijač, prekidač i fiksir. Za drugu kemikaliju, tj. prekidač, najčešće koristimo običnu vodu, onu iz vodovoda, te nam stoga trebaju samo razvijač za razvijanje filma i fiksir za fiksiranje razvijenog filma. Na tržištu ima mnoštvo različitih razvijača, zato je važno proučiti karakteristike filma na koji fotografiramo, proučiti vrste i karakteristike razvijača za koju vrstu filma je namijenjen i koje su mu osnovne razvijačke karakteristike. Usklađivanjem svojstava razvijača i filma, dobit ćemo najbolje rezultate. Na tržištu postoje dvije vrste pakiranja razvijača. Jedno je tekući koncentrat koji prije razvijanja filma trebamo u određenom omjeru razrijediti vodom, a drugo je “praškasto” pakiranje kemikalija koje trebamo rastopiti u vodi. Vrlo je važno biti točan i precizan u korištenju kemikalija u smislu radne temperature i omjera i zato je među priborom potrebno imati mjerne posudice (menzure) i toplomjer za kontrolu temperature. Ako koristimo tekući koncentrat razvijača, koji neposredno prije razvijanja treba u određenom omjeru razrijediti vodom, trebamo detaljno pročitati upute koji je to omjer i tako postupiti. Ovako pripremljena razrijeđena otopina razvijača najčešće je za jednokratnu upotrebu pa nakon što smo razvili film, taj razvijač bacamo jer je njegova razvijačka moć iscrpljena. Koristimo li praškasti razvijač koji smo priredili s vodom, najčešće su to količine od jedne ili dvije i pol litre, on će nam biti za višekratnu upotrebu. To znači da nakon razvijanja jednog filma, kemikaliju vraćamo u bocu i koristimo je za drugi, treći film. Ako smo napravili jednu litru ovoga razvijača, onda najčešće u toj litri možemo razviti deset filmova, ali tako da vrijeme razvijanja svakoga sljedećeg filma produžavamo za pola minute. Za točnost vremena razvijanja moramo detaljno pročitati upute na pakiranju kemikalije jer različiti proizvođači imaju svoje specifičnosti koje treba uvažavati i slijediti. Fiksir se uvijek višekratno koristi ‒ za svaki sljedeći film treba pola minute produžiti držanje u njemu. Korištenjem se kemikalija troši, pa je produžavanjem vremena u rukovanju njome činimo djelotvornijom.

ISPIRANJE, SUŠENJE I ARHIVIRANJE FILMA

Važna faza kemijske obrade filma je njegovo ispiranje. Ispiranjem otklanjamo sve zaostale kemikalije koje s vremenom mogu naštetiti filmu ne isperemo li ih s njega temeljito. Ispirati možemo na dva načina. Imamo li tekuću vodu, onda dozu s filmom stavimo ispod mlaza vode ili gumeno crijevo koje smo navrnuli na slavinu stavimo u otvor na dozi za razvijanje i za desetak minuta film će biti ispran. Ako nemamo tekuću vodu, onda ispiranje traje dva-dva i pol sata tako da ćemo u dozi četiri-pet puta promijeniti vodu. Kada je film ispran, vadimo ga iz doze, odmotavamo sa špule, brišemo višak vode pazeći da ne oštetimo emulziju koja je u ovoj fazi vrlo osjetljiva i film objesimo da slobodno visi i da se osuši na zraku. Za sušenje filma postoje najlonski ormari koji štite da prašina ne pada na nj dok se suši. Ako nemamo ovaj plastični ormar, onda moramo voditi računa da na tom mjestu gdje smo stavili film na sušenje nema čestih kretanja kako ne bismo uskovitlali kojekakvu prašinu koja bi se mogla zalijepiti na film.

Arhiviranje ili čuvanje razvijenog, ispranog i osušenog filma je najvažnije za dugovječno trajanje našega rada. Kako bi zaštita razvijenog filma bila dobra, a ujedno i po potrebi pregledna i dostupna, proizvođači fotografske opreme proizvode spremnice za film. One izgledaju kako to prikazuje slika desno od ovoga teksta. To je folija nešto veća od A4-formata na kojoj je sedam džepova ili pretinaca za trake izrezanog filma. Naime, kad je film opran i osušen, reže se na trake veličine šest snimaka i u klasičnom lajka filmu od 36 snimaka imamo šest traka, no kako su filmovi nešto malo duži, autori naprave snimku-dvije više pa je onda taj sedmi džep ili pretinac upravo za taj višak. U taj sedmi džep možemo staviti i traku papira na koju napišemo osnovne podatke o datumu i mjestu fotografiranja.

Rođen je u Zagrebu 1948. godine gdje odrasta i gdje se školuje. Od ranog djetinjstva u dodiru je s fotografijom jer mu se obitelj bavi fotografskim obrtom. Ivica zvanje fotografa stječe 1967. godine, no želja za učenjem odvodi ga na Arhitektonski fakultet koji završava 1974. godine u klasi prof. Božidara Rašice. Poslije školovanja nekoliko godina radi u struci u općinama Novi Zagreb i Maksimir. Od 1988. godine radi kao profesor u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Kao vrlo angažiran profesor 2003. godine zapošljava se u zva-