IZLET U SVETO
Izdaje: Župni ured sv. Blaža, Vodnjan Zaklada Don Bosco Urednik: Marijan Jelenić Tekst i slike: Marijan Jelenić Prijelom i tisak: Tiskara Nova Galižana CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Puli pod brojem 140728092 ISBN 978-953-59369-0-9
© Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati ni na bilo koji način reproducirati, ni pohranjivati u bazu podataka bilo kojega oblika ili namjene, bez pisane suglasnosti izdavača.
Marijan Jelenić
IZLET U SVETO
Vodnjan-Dignano, 2016.
3
Svima, koje put navede na ovo sveto tlo, mir i blagoslov!
IZLET U SVETO Čovjek je središte svemira. Prenatalni je razvoj djeteta čudesan. Ali čovjek se razvija čitav život. Zato je UNESCO svojedobno objavio knjigu „Učiti biti“. Preduvjet je razvoja kretanje. Čovječanstvo je u silnom razvoju kao nikada jer od sedentarnog postaje putujuće. Suvremeni stimulans razvoja je turizam. Zato se toliko veselimo putovanju koje se posebno povezano s godišnjim odmorom. Na putovanju nije najuzbudljivije ono što možemo osjetiti tijelom. U ovoj postkonzumističkoj civilizaciji, kad imamo sve što želimo, gladujemo za novim, onim što nikad još nismo doživjeli. Svijet je tako mali i možemo ga obići relativno brzo. Ali je najdragaocjenije ono što može ustalasati našu volju, inteligenciju i osjećaje. Dušu! Jedna je od dojmljivijih turističkih destinacija Hrvatska. Ona je zbog mnogih razloga već 1965. proglašena „rekreacinom zonom Europe“. U Hrvatskoj posebno značenje ima Istra. A 3. studenoga 2010. Istra je trenutačno uz Sinajski poluotok bila proglašena najatraktivnijom regijom svijeta. Što su to neobičnoga svjetski putnici osjetili u Istri? Istra ima neiscrpivih mogućnosti za ljudsku dušu. Ovim stranicama želimo posjetnika Istre provesti odredištima koja obogaćuju i razveseljuju srce. A svatko će sam još otkrivati nebrojene radosti koje ne može opisati nijedna knjiga. Uz želju da Ti, dragi čitaoče i putniče Istrom, svaki trenutak bude nezaboravan i usrećujući, predajem Ti ove stranice. MJ 5
6
ČOVJEK? Svemir je, prema pretpostavkama nauke, nastao pred oko 15 milijardi godina. Naša je Zemlja mrvica svemira. Jato zvijezda u kojem živimo zove se galaksija. Ima oko 100 milijardi zvijezda. Svjetlost putuje kroz galaksiju oko 80.000 svjetlosnih godina, iako brzinom od 300.000 km u sekundi. A galaksija, prema dosadašnjim promatranjima, ima oko milijardu i pol. A sve je poput uzavrelog lonca u kojem sve kipi u paradoksalnom redu i miru. U svemiru svijestan je sebe i stvari samo čovjek. I po svijesnosti je sličan Bogu. Čovjek nastaje iz dvije nevidljive muške i ženske stanice. One se progresivno množe do oko 100 milijardi. I preraspoređuju u organe, a nitko ne zna kako. Mudraci “dirigenta” koji raspoređuje stanice zovu duša. A dušu “forma corporis – oblikovateljicom tijela”. I dušu smatraju izravnim činom Boga. Kako dolazi do svijesnosti osobe još je veća zagonetka nego li oblikovanje tijela. Tijelom je čovjek dio svemira, po duši srodnik Bogu, a po vjeri Božje dijete. Za čovjeka se kaže “capax Dei – sposoban za Boga”, ili, kako kaže Pismo “samo malo manji od Boga”. Kako god čovjeka gledali, središte je i kralj svemira, dostojan samopoštovanja i poštovanja svih. Tolike nevolje u čovjeku i među ljudima, znak je kako se čovječanstvo ima još mnogo i dugo razvijati, dok ne “sjedne o desnu Božju” u vječnoj sreći, kako kaže hrvatski pisac A. G. Matoš. 7
Sveti Kristofor, 14. st.
  Kao pustinjak prenosio je namjernike preko rijeke
8
ISTARSKA SCENA Quo vadis? Petar je noću pitao Isusa: „Quo vadis, Domine?“ Kad nogom stupiš na tlo Istre, pitanje je gdje si stigao? Površina je srcolikog poluotoka Istre 3160 km. Od kopna je odijeljena završetkom Alpa i najvišim vrhom Učke 1396 m. Podijeljena je u tri geografska pojasa: sjeverni Bijela Istra, niži Siva Istra i jugozapadni Crvena Istra. Istrom idu rijeke Rižana, Dragonja, Mirna i Pazinčica koja pred oko dva milijuna godina nalazi podzemni izlaz na zapadnoj i istočnoj obali Poluotoka. Geološki je sastav uvjetovao floru i faunu sa svojim posebnostima. Vrlo raznolika konfiguracija Istre podsjeća na doba tektonskog djelovanja i formiranja kore zemaljske prije više stotina milijuna godina. O tome svjedoče naslage ugljena ispod Raše i Labina, podmorska nalazišta plina, usjeci cesta sa slojevima stijena iz počeka formiranja kore zemaljske. U srednjoj Istri, na brdima oko Lindara, Gračišća Pićna, nalaze se okamine morskih ježeva koji su dospjeli izvan mora prije oko 220 milijuna godina i okamenili se. Fosili se morskih životinja vide u kamenim blokovima koji se vade na raznim mjestima, posebno u okolici Pazina. Poluotok Istra je poput kazališnog podija na kojem se zbivanja događaju milijune godina. Ovdje se zorno vidi kako je čovjek putnik kroz vrijeme. Vjerojatno su upravo zato svi namjernici Istrom osupnuti.
Od gradina do kraljevstva U špilji Šandalj nedaleko Pule otkriveni su tragovi čovjeka procijenjeni na 2,5 milijuna godina. Na Limskom kanalu 40 tisuća godina. Istra je bila gusto nastanjena u pretpovijesno doba, čak gušće nego danas. 9
Okamina morskog ježa, stara oko 220 milijuna godina, nađena kraj Lindara, kada se oblikovala kugla zemaljska
Prije otprilike 5 tisuća godina čovjek napušta prirodna skloništa i počinje graditi valjkaste kućice stožastog krova bez žbuke, prozora, vrata, tzv. kažune. Do danas ih je najviše, oko tisuću, sačuvano oko Vodnjana. U Istri je nađeno oko 540 pretpovijesnih gradina. Na vršcima brda, zbog svjetla, zraka, dugotrajnije sunčeve energije, obrane i osmatranja, unutar jednog ili nekoliko bedema počeli se pred oko pet tisuća godina gnijezdili žitelji Istre. Kad se popnemo na neko osamljeno brdo s kamenom krunom, na drevnoj smo gradini. Prirodne nedaće i druge opasnosti, združuju gradinjane u plemena. Rimski ih izvori u 3. st. prije Krista zovu Istri, Liburni i Japodi imaju kraljevstvo s glavnim gradom Nezakcijem. Žive od lova, ribolova, stočarstva i gusarstva. Na splavima učvršćenim brnistrom, gusare do Rima i Napulja što Rimljane izazva. Zato 181. pr. Krista utvrđuju Akvileju za obranu Carstva i prodor na Istok. Sa istarskim plemenima imaju odlučnu bitku 177. pr. Krista za glavni istarski grad Nezakcij. Rimljani dolaze sa 26 legija vojnika. Pred takvom silom, Istrani nemaju izgleda, zato pobiše djecu i žene, onda se pobili međusobno. Na kraju se ubio i sam kralj Epulo, bacivši se na vlastiti mač. Izabraše radije smrt nego ropstvo. Sloboda je najveće dobro koje čovjek može uživati. Konzul Klaudio Pulcro je za izvojevanu pobjedu Istrana u Rimu dočekan svečano. Rimljani tada koloniziraju Istru, dio stanovnika odvedoše u 10
Gradina Monkodonja kod Rovinja 1800 pr.Kr.
ropstvo. Na nekadašnjim gradinama i biranim mjestima niču raskošne vile rimskih robovlasnika. Uz obalu razvijaju trgovišta i zanatstvo, nastaju primorski gradovi: Umag (Humacum), Poreč (Portum), Rovinj (Rubinium), Pula (Pietas Julia), Labin (Alvona), Trsat (Tersatica), Koper (Capris), Trst (Tergestum). Gradovi su povezani dobrim popločanim prometnicama, a luke plovilima. Cesta od Trsta do Pule (Via Flavia) i od Trsta do Trsata glavne su prometnice. Industrija temeljena na robovlasničkoj snazi proizvodi poglavito ulje, vino, kamen, drvo, žito. Vino i ulje stiže čak do carskog stola. Ovdje je, kao i u svim okupiranim krajevima zavedena „pax romana“ kojoj se nitko ne može oduprijeti. Tako ostaje do propasti Carstva 476. Poredak čuva vojska i rimska božanstva kojima se ljudi ne osuđuju opirati.
Život u trokutu Trokut je oblik savršenstva. A netko duhovito reče kako se nekad život istarskih ljudi zbivao u trokutu: zemlja, kuća, crkva. Kući se dolazilo samo spavati, roditi, podići novorođene i sklopiti oči mrtvima. Glavnina se života provodila na polju. Zato je gotovo svako polje imalo svoju primitivnu kućicu od kamenja - kažun. Prije otprilike pet tisuća godina kad čovjek poče napuštati prirodna skloništa, počinje zidati najjednostavnije nastambe bez žbuke, greda, poda, ognjišta, kamen 11
na kamen, kao mrav od jezgrica zemlje svoje termite ili ptica gnijezdo. Vodnjanština je bila pulski ager za snabdijevanje Pule i mnogih prolaznika. Ovdje se radi ne samo za preživljavanje nego i za snabdijevanje. Zato Vodnjanština ima oko tisuću kažuna najrazličitijih oblika i veličine. Nije nam poznat takav slučaj u svijetu. Kamenje se krčilo, skupljala svaka šaka zemlje i nanosila na njive koje su kiše ispirale i tanjile. Kamenjem se ograđivala zemlja od stoke. Radi se od zore do mraka. Šteta je bilo gubiti vrijeme na vraćanje kući. Kažun je za kratki podnevni i noćni odmor, zaklon od nevremena, hladnjak za hranu i piće, čuvar
Kažun, prve čovjekove nastambe, stare oko 5000 godina
djece i vatre, sklonište za hladnih dana. Tegleća je stoka pasla i odmarala se noću. Kažun je čuvarnica polja i plodova. Kako reče jedan starac, njegov djed opazi ujutro čitav vinograd obran s ranim stolnim grožđem. Otrča u Pulu i na tržnici nađe kradljivca kako prodaje njegovo grožđe. Kažun ostaje u općoj funkciji do 1856. kada počinje izgradnja austrougarske pomorske luke Pula i kad su otvorena radna mjesta. Većina je kažuna srećom sačuvana do naših dana. I potpisani ovog teksta je više puta upozoravao kako ih treba čuvati. Kažuni su odraz sjajne povijesti ovog kraja, prehrambene „industrije“ Pule, i primjer kako čovjek svojom energijom može i u skromnim uvjetima stvarati uvjete života bez sukoba i pljačke. Ondašnji se čovjek uzda u svoje bez primisli krađe i 12
života na tuđi račun. Teško je iz našeg vizira razumjeti njihov ponos i radost koja se zrcali u dragocjenoj nošnji, pjesmi i besmrtnim spomenicima koje su iznjedrili čistom dušom. Vodnjan i drugi gradići imaju svoje Statute, aplikaciju Božjih zapovijedi na svakodnevni život! Mojsije govori ovdje njihovim jezikom, u njihovoj pustinji. Odraz plemenitosti ovdješnjih ljudi su gradovi Vodnjan, Rovinj, Bale, Oprtalj, Grožnjan, Motovun, Pazin, Pićan, Gračišće, Labin gdje su kuća do kuće kao saće. Tu svatko svakoga čuje i vidi. Sve je čisto i providno. Cvat vrlina, sve prožeto vječnim. Istarsko suhoziđe, kažune, obrambene kule i vjerske spome-
Gračišće
nike treba sačuvati namjernicima Istrom i budućim naraštajima kao primjer kako je čovjeku, kad hoće, sve moguće. Treba ta mjesta vidjeti i umijeti bolje živjeti. Kažun, prva čovjekova nastamba, pružala je relativno veliku sigurnost. I podsjeća na nebeski svod ispod kojeg svaki čovjek nalazi uvjete za život i razvoj. I ono gotovo nevjerojatno, pola kažuna ulazi u sakralnu arhitekturu. Pola se kažuna dograđuje crkvi. I nastaje apsida - obruč, šator za oltar, mjesto susreta Boga i čovjeka. A tri apside za susret sa tri božanske Osobe. Čovjek u svoj šator prima svog Stvoritelja! Tu se „nebesko sa zemaljskim spaja.“
13
Sveti Hermagora biskup i sveti Fortunato đakon donose kršćanstvo u Istru 45. g. 14
15