Monitoring i evaluacija traineeship a mne by ADP- Zid

IZVJEŠTAJ O MONITORINGU I EVALUACIJI JAVNIH POLITIKA

KOJE REGULIŠU RAZLIČITE OBLIKE ANGAŽMANA MLADIH BEZ ZASNIVANJA RADNOG ODNOSA U CG

"Zaštita radnih prava mladih na tržištu rada kroz aktivne mjere zapošljavanja“ Projekat finansira EU

IZVJEŠTAJ O MONITORINGU I EVALUACIJI JAVNIH POLITIKA KOJE REGULIŠU RAZLIČITE OBLIKE ANGAŽMANA MLADIH BEZ ZASNIVANJA RADNOG ODNOSA U CG

JANUAR 2014

SADRŽAJA: Monitoring izvještaj................................. 4

Evaluacija ...................................12 - 62 Sažetak nalaza.………………………..13 Relevantnost ..................................... 17 Koherentnost ..................................... 23 Efektivnosti i uticaj............................. 42 Efikasnost i održivost ........................ 58

MONITORING IZVJEŠTAJ MONITORING O PRIMJENE ZAKONA O STRUČNOM OSPOSOBLJAVANJU

UVOD Asocijacija za demokratski prosperitet – Zid, u saradnji sa Unijom slobodnih sindikata CG od januara 2013.godine, sprovodi program pod nazivom “Zaštita radnih prava mladih na tržištu rada kroz aktivne mjere zapošljavanja”. U zajedničkoj saradnji ova dva subjekta su pripremili monitoring izvještaj o nivou primjene Zakona o stručnom osposobljavanju. Zakon o stručnom osposobljavanju lica sa stečenim visokim obrazovanjem koji je juna 2012.godine po skraćenom postupku predložen Skupštini Crne Gore na usvajanje predviđa mogućnost ovim licima sticanje kompetencija za samostalno obavljanje poslova i priznaje se kao uslov za polaganje stručnog ispita. Zakon ovakav kakav je podstaci ili redukovati mogucnost mladima za zaposljavanje, s obzirom da nije definisane obaveze i kritetijumi za poslodavce koji mogu angazovati mlade sa biroa za stručno usavršavanje. Da li ima kadra koji ce u svojstvu mentora osposobljavati ove mlade. Da li neko pratiti poslodavca da li na osnovu primanja svrsenih studenata otpušta radnike vrši mobbing nad zaposlenima i angažovanim na stručno osposobljavanje, da li će se poštovati njihova radna prava i kako će se ophoditi prema njima. Ovaj monitoring izvještaj pokazuje nizak nivo razumijevanja Zakona o stručnom osposobljavanju, kako korisnika, tako poslodavaca i posebno državnih organa nadležnih za njegovo sprovođenje. Neinformisanost korisnika i poslodavaca je posebno uticala na nizak nivo razumijevanja istog. Pokušavajući da nađe odgovore na gore izložena pitanje i razloge za nizak nivo informisanosti i razumijevanja svih zaintersovanih strana, ADP Zid i USSCG koristili su metodologiju koja je zasnovana na analizi sadržaja i analizi dokumenata. Korišćeno je pravo na slobodan pristup informacijama shodo Zakonu o slobodnom pristupu informacijama. Osim toga korišćen je metod anketiranja na reprezentativnom uzorku svih ciljnih grupa (korisnici i poslodavci), kao i intervji mahom sa državnim organima.

MONITORING IZVJEŠTAJ OSNOVNI DETALJI O ISTRAŽIVANJU

IZVOĐAČ MONITORINGA PREDMET MONITORINGA CILJEVI MONITORINGA VREMENSKO RAZDOBLJE KOJE SE PRATI CILJNE GRUPE

METODOLOGIJA

Asocijacija za demokratski prosperitet – Zid i Unija slobodnih sindikata Crne Gore Ul. Gojka Radonjića 32, 81000 Podgorica; +382 20 207 130 1. Zakona o stručnom osposobljavanju lica sa stečenim visokim obrazovanjem; 1. Praćenje nivoa primjene Zakona o stručnom osposobljavanju lica sa stečenim visokim obrazovanjem; 15. januar 2013 – 15. oktobar 2013 • • •

Korisnici programa; Poslodavci (javni, privatni i civilni sektor); Institucije koje koordinišu programe, i donose odluke u vezi sa programom;

• • • • •

Analiza dokumenata, Analiza sadržaja dokumenata; Ankete; Zahtjev za slobodan pristup informacijama; Intervjui

Ovim monitoringom su obuhvaćeni članovi Zakona o stručnom osposobljavanju lica sa stečenim visokim obrazovanjem.

ČLANOVI ZAKONA:

ISTRAŽIVAČKA PITANJA CILJNA GRUPA METODOLIOGIJA REZULTAT

ČLANOVI ZAKONA: ISTRAŽIVAČKA PITANJA CILJNA GRUPA METODOLIOGIJA

REZULTAT

ČLANOVI ZAKONA: ISTRAŽIVAČKA PITANJA CILJNA GRUPA METODOLIOGIJA

REZULTAT

ČLAN 2, stav 1 Stručno osposobljavanje, u smislu ovog zakona, je kontinuirana, programska i sistematska aktivnost za sticanje znanja, vještina i kompetencija za samostalno obavljanje poslova i radnih zadataka. 1. Da li su, a ako jesu koje kompetence stekli mladi na stručnom osposobljavanju? 2. Da li se korisnici osjećaju osposobljaim za samostalno obavljanje poslova i radnih zadataka? Korisnici programa Anketiranje, Povećane su kompetence za ¼ u odnosu na nivo razvijenosti prije otpočinjanja programa. Obsežna analiza data u dokumentu evaluacije, poglavlje efektivnost

ČLAN 2, stav 2 Stručno osposobljavanje obavlja se bez zasnivanja radnog odnosa, po programu osposobljavanja za određenu oblast djelatnosti, koji je donijet u skladu sa posebnim zakonima. 1. Da li su poslodavci uskladili i donijli programe osposobljavanja u skladu sa Zakonom? Poslodavci i korisnici Anketiranje Oko 30% mladih nije imalo program osposobljavanja, a većina poslodavaca nije ni uskladila programe. Naime, ono što je uočljivo jeste da neki od pravilnika prepoznaju isključivo pripravnike i volontere, ne i lica na stručnom osposobljavanju, dok oni u kojima se označava da se isti odnose i na lica na stručnom osposobljavanju, ostaju nepotpuno definisani u pogledu dužine trajanja osposobljavanja korisnika programa stručnog osposobljavanja.

ČLAN 5, stav 2 Za obavljanje stručnog osposobljavanja organ uprave nadležan za upravljanje kadrovima, odnosno Zavod objavljuje javni poziv i upućuje korisnike na stručno osposobljavanje kod poslodavca u skladu sa propisanim kriterijumima. 1. Da li su ispoštovani rokovi donošenja javnog oglasa? Institucije koje realizuju program Analiza sadržaja dokumenata Pravilnikom je predviđeno da se Javni poziv za stručno osposobljavanje objavljuje na sajtu Zavoda za zapošljavanje, Uprave za kadrove i najmanje jednom dnevnom listu, najkasnije do 10. Septembra tekuće godine, što je u konkretnom slučaju i ispoštovano, bar kada je u pitanju ZZZ, obzirom da je na sajtu Uprave za kadrove u ovom trenutku nemoguće naći oglas iz 2012., kao i na eletronskom portal dnevnog lista Pobjeda, koji naznačenog datuma imaju objavljen tekst o programu i najavu o objavljenom oglasu za stručno osposobljavanje. U Javnom pozivu, organi nadležni za njegovo objavljivanje pozivali su se isključivo na Zakon, ne in a član 3 stav 3 Pravilnika. Na sajtu UZK navedeni oglas je prema saznanju do kojeg smo došli bio blagovremeno objavljen, ali njego sadržaj nam nije bio dostupan.

ČLANOVI ZAKONA:

ČLAN 5, stav 3 Način objavljivanja javnog poziva, postupak prijavljivanja korisnika, kriterijumi za upućivanje korisnika kod poslodavca, rokovi i druga pitanja od značaja za obavljanje stručnog osposobljavanja korisnika uređuju se propisom organa državne uprave nadležnog za poslove prosvjete. ČLAN 18, stav 1 Propis iz člana 5 stav 3 ovog zakona donijeće se u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. (podzakonski akti).

ISTRAŽIVAČKA PITANJA CILJNA GRUPA METODOLIOGIJA REZULTAT

ČLANOVI ZAKONA:

ISTRAŽIVAČKA PITANJA CILJNA GRUPA METODOLIOGIJA

REZULTAT

Da li su podzakonski akti donešeni u naznačenom periodu? Institucije koje realizuju program Analiza dokumenata Pravilnik o načinu objavljivanja javnog poziva, postupku i kriterijumima za stručno osposobljavanje ("Službeni list CG", br. 46/2012), stupio je na snagu 03.09.2013.godine, dakle, 38 dana nakon stupanja na snagu Zakona, odnosno 8 dana nakon previđenog roka.

ČLAN 8 Ugovor o stručnom osposobljavanju zaključuju korisnik i poslodavac. Ugovor iz stava 1 ovog člana zaključuje se u pisanoj formi i sadrži: 1) naziv i sjedište poslodavca; 2) ime i prezime i jedinstveni matični broj korisnika; 3) mjesto prebivališta, odnosno boravištva korisnika; 4) stepen stručne spreme, odnosno nivo Nacionalnog okvira kvalifikacija; 5) poslove i zadatke za koje se obavlja stručno osposobljavanje; 6) mjesto u kojem se obavlja stručno osposobljavanje; 7) trajanje ugovora o stručnom osposobljavanju; 8) datum početka stručnog osposobljavanja; 9) iznos naknade za stručno osposobljavanje; 10) način raskida ugovora; 11) druga pitanja od značaja za stručno osposobljavanje. 1. Da li su svi poslodavci i korisnici zaključili ugovor o stručnom osposobljavanju? 2. Da li su poslodavci bliže definisali stavku 11 ugovora? Institucije koje realizuju program Analiza dokumenata / Intervju Prema saznanjima, svi poslodavci i korisnici zaključili su Ugovor o stručnom osposobljavanju. Prema rezultatima sa Okruglog stola kojeg su ADP Zid i USSCG realizovale sa poslodavcima iz privatnog sektora, 28.11.2013.g., jasno je da je većina poslodavaca koristila tipski ugovor o stručnom osposobljavanju, koji je u cilju pomoći poslodavcima, objavljen na sajtu ZZZ i UZK prije početka realizacije programa, što je dovelo do toga da međusobna prava i obaveze nisu u potpunosti definisane, kao i da nije preciziran opis pozicije na kojoj se korisinici stručno osposobljavaju, što je dovelo do toga da se u toku trajnja programa jave mnogobrojne nedoumice u pogledu sprovođenja obavaza i ostvarivanja prava kako korisnika, tako i poslodavaca.

ČLANOVI ZAKONA: ISTRAŽIVAČKA PITANJA CILJNA GRUPA METODOLIOGIJA

REZULTAT

ČLANOVI ZAKONA: ISTRAŽIVAČKA PITANJA CILJNA GRUPA METODOLIOGIJA

REZULTAT

ČLANOVI ZAKONA:

ISTRAŽIVAČKA PITANJA

Član 10. stav 1 Korisnik za vrijeme stručnog osposobljavanja ima pravo na mjesečnu novčanu naknadu u neto iznosu od 50% prosječne neto zarade u Crnoj Gori u godini koja prethodi zaključivanju ugovora o stručnom osposobljavanju, prema podacima organa uprave nadležnog za poslove statistike. 1. Da li su korisnici dobijali iznos koji odgovara 50% prosječne neto zarade u CG za 2012; Korisnici. ministarstvo finansija Zahtjev za pristup informacijama USSCG do danas, nije dobila pristup informacijama koje su u posjedu Ministarstva finansija, po Zahtjevu od septembra 2013.g., koji se odnosi na - finansijske izvještaje o isplaćenim nakadama licima na stručnom osposobljavanju, po mjesecima (februar 2013. – septembar 2013.); - obrazloženje za eventualna odstupanja, odnosno razlike u mjesečnim isplatama; - Ukupan broj korisnika kojima je isplaćivana naknada. Uzimajući u obzir veliki broj korisnika koji su sa nama bili u neposrednom kontaktu, kontaktu preko SOS telefona i FB stranice, nismo prepoznali da postoji problem neisplate naknade, niti nerodovnosti u isplati.

Poslodavac je dužan da organu uprave nadležnom za upravljanje kadrovima, odnosno Zavodu dostavlja izvještaj o obavljanju stručnog osposobljavanja korisnika, najkasnije do kraja mjeseca za tekući mjesec. Da li su poslodavci redovno dostavljali izvještaje; Da li je na vrijeme donešen obrazac izvještaja? Institucije koje sprovode program; Inervju sa poslodavcima; analiza dokumenata; Skoro svi poslodavci su u Zakonski predviđenom roku dostavljali izvještaje nadležnom organu. Postojala su određena odstupanja, ali se nije dešavalo da se rok probije više od 1-2 dana. O kvalitetu izvještaja može se više saznati u dokumentu evaluacije.

Korisniku se isplaćuje novčana naknada najkasnije do desetog u mjesecu za prethodni mjesec na osnovu izvještaja iz stava 3 ovog člana.Poslodavac može samostalno obezbijediti sredstva za isplatu novčane naknade iz člana 10 stav 1 ovog zakona. U slučaju iz stava 1 ovog člana, isplaćena sredstva se, na zahtjev poslodavca, priznaju kao više plaćeni porez iz kojeg se mogu izmiriti obaveze poslodavca po osnovu drugih poreskih obaveza, u skladu sa propisom organa državne uprave nadležnog za poslove finansija. Na naknadu iz stava 1 ovog člana i člana 10 ovog zakona ne plaćaju se porezi, doprinosi i druge dažbine propisane zakonom.; Propis iz člana 11 stav 2 ovog zakona donijeće se u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona (podzakonski akt) 8.1. Da li su redovna bila primanja? 8.2. Da li je neki poslodavac sam uplatio naknadu korisniku? 8.3 Da li su na

CILJNA GRUPA METODOLIOGIJA

REZULTAT

ČLANOVI ZAKONA: ISTRAŽIVAČKA PITANJA CILJNA GRUPA METODOLIOGIJA

REZULTAT

ČLANOVI ZAKONA: ISTRAŽIVAČKA PITANJA

vrijeme donešene uredbe koje olakšavaju davanje poreskih olakšica onima koji iz svog budžeta uplaćuju sredstav korisnicima? Analiza dokumenata Institucije koje sprovode program, poslodavci Intervju sa UZK , ZZZ i poslodavcima ZSPI Na osnovu člana 11 stav 2 Zakona o stručnom osposobljavanju lica sa stečenim visokim obrazovanjem ("Službeni list CG", broj 38/12), Ministarstvo finansija donijelo je Pravilnik o načinu priznavanja isplaćenih naknada korisnicima stručnog osposobljavanja kao više plaćenog poreza. Pravilnik je objavljen u Službenom listu CG, 09.10.2013.g., stupio na snagu 8 dana od dana objavljivanja u Sl.listu. Dakle, u konkeretnom slucaju rok u kojem je Pravilnik donesen nije u skladu sa rokom koji je Zakon propisao, a to je 90 dana od dana stupanja na snagu Zakona. Međutim, članom 5 Pravilnika, predvidjeno je da će se odredbe istog primjenjivati počev od 15. februara 2013.godine. Ukoliko poslodavac iskoriti mogućnost koju predviđa Zakon, da samostalno obezbijediti sredstva za isplatu novčane naknade korisniku koji kod njega obavlja stručno osposobljavanje, isplaćena sredstva se, na njegov poslodavca, mogu priznati kao više plaćeni porez. Iznos isplaćene novčane naknade korisniku stručnog osposobljavanja, poslodavcu se može priznati kao više plaćeni porez za izmirenje obaveza po osnovu: - poreza na dodatu vrijednost, - poreza na dobit pravnih lica, i - akciza. Informacijama dobijenim od Poreska uprava, shodno podinijetom zahtjevu, obaviještenismo da je broj podnijetih zahtjeva od strane poslodavaca 4, i to od strane istog poslodavca za 4 obračnska perioda-mjeseca u opštini Podgorica, dok u ostalim opštinama nije bilo zahtjeva po ovom osnovu od strane poslodavaca. Podaci o zahtjevima iz drugih opština dobijeni su telefonskim putem iz područnih jedinica, jer isti ne postoje objedinjeni u centralnoj jedinici.

Za vrijeme stručnog osposobljavanja na korisnika u odnosu na njegova prava, obaveze i odgovornosti shodno se primjenjuju opšti propisi o radu, ukoliko ovim zakonom nije drukčije ureĎeno. Da li su se primjenjivali opšti propisi o radu na korisnike? Poslodavci, korisnici Anketa, SOS linija Ključni problem tokom realizacije programa unosila je kolizija prisutna u teksu zakona, odnosno činjnica da je Zakonom, stručno ospobljavanje prepoznato kao angažman bez zasnivanja radnog odnosa, a da se na korisnike istog u odnosu na njihova prava, obaveze i odgovornosti shodno primjenjuju opšti propisi o radu. Ovo je otežalo primjenu Zakona u praksi i više puta se javno oglašavalo Ministarstvo prosvjete kako bi dalo tumačenje određenih prava i obaveza mladih. Više detalja se može naći u dokumentu evaluacije, poglavlje koherentnost.

Informacioni sistem za potrebe stručnog osposobljavanja korisnika obezbjeđuje organ državne uprave nadležan za informaciono društvo. Evidenciju korisnika koji su završili program stručnog osposobljavanja, na osnovu podataka iz informacionog sistema iz stava 1 ovog člana, vodi organ uprave nadležan za upravljanje kadrovima i Zavod. Da li postoje evidencije u ZZZ i UZK?

CILJNA GRUPA METODOLIOGIJA REZULTAT

ČLANOVI ZAKONA: ISTRAŽIVAČKA PITANJA CILJNA GRUPA METODOLIOGIJA

REZULTAT

ČLANOVI ZAKONA: ISTRAŽIVAČKA PITANJA CILJNA GRUPA METODOLIOGIJA REZULTAT

ZZZ i UZK Intervju U obije institucije vodi se evidencija o licima koja su završila stručno osposobljavanja. postojali su pojedinačni primjeri u kojima su poslodavci odbijali da izdaju potvrde korisnicima. Razlog tome je bio nepoznavanja regulative, međutim ti slučajevi su procesuirani i na kraju je svaki korisnik koji je završio program, dobio potvrdu

Inspekcijski nadzor nad primjenom ovog zakona obavlja inspektor nadležan za poslove rada. 11.1. Da li je inspekcija rada intervenisala u nekom od slučajeva; 11.2. Da li im se iko obraćao sa pitanjem i koji je to broj? 11.3. Ako jeste koja su to pitanja ZSPI Korisnici, Inspekcija rada ZSPI; SOS telefon; Uprava za inspekcijske poslove, Rješenjem broj: UP 0801-03-97/3 od 17.10.2013.g., odbila je zahtjev USSCG kojim je tražen pristup informacijama koje se odnose na broj zahtjeva koje su, shodno članu 15 Zakona, podnijeli korisnici programa, iz razloga što, kako je navedeno, Odsjek za inspekciju rada nije imao zahtjeva za inspekcijski nadzor podnesen od korisnika programa. Međutim, činjenica je da su se preko SOS telefona za mlade koji je otpočeo sa radom u okviru USSCG, javljali u velikom broju korisnici programa, od kojih su lica istakla da su se usmenim putem obraćala inspekciji rada (područna jedinica Budva, područna jedinica Herceg Novi), dok je pravna služba USSCG pomagala u pripremi pisanog zahtjeva za zaštitu prava licu koje je stručno osposobljavanje obavljalo u Budvi, a koje nije procesuirano.

Postojeći programi stručnog osposobljavanja za određene oblasti djelatnosti u pogledu njihovog trajanja uskladiće se u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. Da li je na vrijeme usklađeno? / Analiza dokumenata; Većina pravilnika i drugih akata koji su trebali biti usklađeni sa zakonom o stručnom osposobljavanju, nisu usklađeni ili u pojedinim slučajevima kada su usklađeni, propisivali su manji obim prava za korisnike u odnosi na klasične pripravnike (apprentice).

EVALUACIJA IZVJEŠTAJ O PROCJENI EFEKATA JAVNIH POLITIKA KOJE REGULIŠU ANGAŽMAN BEZ ZASNIVANJA RADNOG ODNOSA

SAŽETAK NALAZA Ovaj dokument prestavlja Izvještaj o procjeni efekata politika koje regulišu angažman mladih bez zasnivanja radnog onosa u Crnoj Gori (eng. traineeship). Istraživanje je najdetaljnije obuhvatilo Vladin program stručnog osposobljavanja visokoškolaca, s obzirom da su informacije o ovom program u najvećem dijelu bile dostupne. Ostali angažmani radnog odnosa su analizirani u odnosu na manji uzorak ispitanika i analizom sadržaja dostupnih dokumenata. Ovim dokumentom je obuhvaćena analiza 6 kriterijuma koji karakterišu principe dobrog upravljanja (eng. good governance): 1) relevantnost (opravdanost) donošenja politike, 2) unutrašnja i spoljašnja koherentnost (usaglašenost) predloženih rješenja politika, 3) efektivnost (učinkovitost), 4) uticaj politike na ciljne grupe, 5) efikasnost (ekonomičnost) i 6) održivost politika. Zaključci i smjernice za unapređenje postojećih rješenja: Relevantnost: • Intervencija je djelimično relevantna u odnosu na postojeće politike na EU nivou, s obzirom na činjenicu da Vlada CG iz paketa mjera “Garancija za mlade” obezbjeđuje jedino dio koji se odnosi na stručnu praksu nakon završetka školovanja, te stoga treba aktivirati i druge mjere sadržane u ovom dokumentu; • Intervencija nije relevantna u odnosu na glavni cilj politika – Povećanje zaposlenosti mladih ljudi u CG, jer je potrebno sinhronizovano raditi na politici otvaranja novih radnih mjesta i usklađivanju obrazovne politike sa potrebama tržišta rada; • Intervencija je relevantna u odnosu na svoj specifični cilj, s obzirom na činjenicu da je mladim visokoobrazovanim ljudima obezbijeđeno da steknu dodatne kompetence i iskustvo kako bi postali konkurentniji na tržištu rada; • Intervencija nije relevantna u pogledu ciljne grupe i rješavanja glavnih uzroka problema nezaposlenosti mladih u CG, jer je potrebno otvoriti slične programe i za svršene srednjoškolce, a samim tim i otvarati radna mjesta za populaciju sa srednjom stručnom spremom; Koherentnost: • Spoljašnja koherentnost politika koje normativno regulišu angažman bez zasnivanja radnog odnosa nije u potpunosti ispunjena; • Unutrašnja koherentnost većine politika koje normativno regulišu angažman bez zasnivanja radnog odnosa nije u potpunosti ispunjena; • Pojavni oblik angažmana bez zasnivanja radnog odnosa na otvorenom tržištu u privatnom sektoru nije zakonski regulisan, a postoji u praksi; • Javlja se potreba za kreiranjem sistemskog zakona koji će regulisati sve pojavne oblike angažmana bez zasnivanja radnog odnosa, kako bi se obezbijedio kvalitet osposobljavanja, zaštitu radnih prava, jedinstveno praćenje efekata politike u ovoj oblasti i održivost ciljeva na nivou politika.

Efektivnost i uticaj •

• • • •

Kreiranje okvira kvaliteta realizacije programa (kriterijumi selekcije, mentorstvo, izvještavanje, nivo osposobljenosti, uslovi rada, priprema kandidata za rad, nadoknada itd.), Kreiranje kvalitetnog sistema monitoring i evaluacije koji bi mogao da mjeri stvarne efekte politike i koji bi bio naslonjen na Nacionalni okvir kvalifikacija, Kreiranje instrumenata za dugoročnu procjenu efekata programa 2-3 godine nakon njihovog sprovođenja, Unapređenje komptenci svih institucija koje sprovode program, kako bi se pružila efektivna podrška akterima programa, Unapređenje kvaliteta informisanosti o mjerama koje su predložene u Zakonu.

Efikasnost i održivost • • • • • • •

• •

Optimizirati model koordinacije politkama i vratiti nadležnost Zavodu za zapošljavanje u dijelu realizacije programa i pripreme mladih za tržište rada, Uvođenje obavezne plaćene/neplaćene prakse za srednjoškolce i visokoškolce tokom perioda učenja-studiranja, prilagođavanje obrazovnog sistema potrebama tržišta rada, čime bi se smanjio broj nezaposlenih mladih, Kreiranje uslova za raznovrsne angažmane mladih na otvorenom tržištu koji bi im obezbijedio zaštitu radnih prava, Plaćanje participacije i korišćenje međunarodnih programa (npr. Leonardi da vinci, EVS), preko kojih veliki broj mladih može da stekne radno iskustvo u EU, Kreiranje podsticajnih mjera za poslodavce koji pružaju usluge stručnog osposobljavanja, Kreiranje fonda za osposobljavanje - nadoknada za program osposobljavanja koji realizuje država može biti tretirana i kao studentski kredit, pri čemu bi korisnici nakon dobijanja posla vraćali određeni iznos nadoknade u fond, Optimizacija kriterijuma za preduzetništvo mladih, kako bi nakon sticanja kompetenci mladima bila dostupna mogućnost pokretanja sopstvenog biznisa. Efikasnije korišćenje internet tehnologija bez dodatnog opterećivanja birokratijom, uz obavezno povećanje ekološke održivosti mjera.

UVOD Uzorkovanje i validnost istraživanja Ukupno je anketirano 904 ili 22% od ukupne populacije, tj. ukupnog broja mladih visokoobrazovanih ljudi koji su bili uključeni u pogram. U analizu je uključen 901 upitnik koji je zadovoljavao kriterijume validnosti. Anketiranje je obavljano elektronskim putem. Faktički nije bilo nikakvog striktnog uzorkovanja – upitnik su popunjavali oni koji su nalazili dovoljno motiva da to učine. Sa stanovišta veličine i osnovne strukture uzorka (tj. samouzorkovanih pojedinaca), uzorak zadovoljava osnovne uslove za izvodjenje validnog istraživanja i za ekspanziju nalaza na cjelokupnu ispitivanu populaciju. -

Ispitan je svaki peti polaznik Programa (22%); Ispitan je dovoljan broj mladih ljudi po osnovnim djelatnostima u kojima je Program obavljan. U strukturi uzorka imamo dvije trećine (65%) nezaposlenih visokoškolaca koji su Program obavljali u državnom sektoru („državni sektor – javne institucije“ - 56% i „lokalna uprava ili javno preduzeće (komunalno i sl“ - 9%), 30% u privatnom sektoru i 5% u civilnom sektoru (NVO, mediji, sindikati, političke partije); Polna struktura: 67% žena i 33% muškaraca; Starosna struktura: do 24 godine – 35%, 25-29 godina – 48% i 30 i više godina 17%; Vrsta završenih fakulteta: ekonomija, menadžment, špedicija, carina i sl. – 24%; Filozofski fakultet (jezici, istorija, geografija, filozofija, sociologija, psihologija i sl.) – 19%; tehnički fakulteti (gradjevina, ETF, mašinski, tehnologija, geodezija i sl.) i PMF – 17%; pravni fakultet, politicke nauke, FDU, bezbijednost i sl. – 15%; pomorski fakultet, turizam, menadžment u pomorstvu i sl. – 10% i ostali fakulteti – 15%; Regionalna struktura: Primorski region - 20%, Sjeverni region - 20%, Središnji region – 60% (Podgorica - 37%, Nikšić i ostatak regiona - 23%); Dužina nezaposlenosti: godinu i manje dana – 61%, duže od godinu dana – 39%.

Glavni problem uzorka za ovo istraživanje ostaje „samoizbor“, odnosno to što organizator istraživanja nije mogao da bitnije utiče na to ko će a ko neće popuniti upitnik. Naime, postojale je mogućnost da se razočarani polaznici Programa češće jave kao respodenti nego ostali polaznici programa. Ili obratno, da se jave samo oni koji su izuzetno zadovoljni Programom, ili samo oni kojima je zaposlenje bilo u izgledu. Da bi predupredili ove (donekle očekivane prepreke) u upitnik smo uključili brojna „kontrolna pitanja“ – to su bila po dva, a u jednom slučaju i tri slična pitanja, koja su nekima mogla izgledati „ama baš isto“, a koja se bila „razbacana“ po upitniku. Konsistentnost odgovora na ova pitanja koja nisu išla jedna za drugim, upućuje na to da „samoizbor“ nije bio ponderisan emocionalnim stanjem polaznika Programa. O validnosti odgovora pa i samoponedisanog uzorka, svjedoči i broj ne-odgovora na pitanja za koja smo unaprijed znali da neće moći da odgovore svi ispitanici jer jednostavno nisu o tome imali dovoljno informacija (da se odgovaralo „spontano“, da se „tipovalo“, odgovorilo bi se i na ta pitanja).

RELEVANTNOST

PREDMET ANALIZE I METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA PREDMET ANALIZE Predmet analize relevantnosti su postojeći angažmani mladih bez zasnivanja radnog odnosa u CG, sa posebnim akcentom na Zakon o stručnom osposobljavanju lica sa stečenim visokim obrazovanjem. Kriterijum relevantnosti nam treba dati uvid u pravovremenost i neophodnost donošenja različitih politika koje se tiču angažmana bez zasnivanja radnog odnosa. Analiza je rađena u pravcu ocjene primjerenesti donošenja politika u odnosu na postojeći problem u društvu, uticaja na ciljne grupe, političku prihvatljivost i širi društveni i ekonomski kontekst. Evaluacijska pitanja na koja je odgovoreno u ovoj analizi su: 1. Da li je intervencija relevantna u odnosu na postojeće politke koje tretiraju pitanje povećanja zapošljivosti mladih na nacionalnom, regionalnom I EU nivou? 2. Koliko je bilo hitno intervenisati politikom u ovoj oblasti iz ugla korisnika? 3. Da li je izabrana odgovarajuća intervencija za rješavanje specifičnog problema? 4. Da li predložena intervencija eliminiše rješavanje glavnih uzroka problema?

METODOLOGIJA - Analiza dokumenata (reprezentacijska analiza i analiza sadržaja); - Anketiranje korisnika i poslodavaca; ZAKLJUČCI: • Intervencija je djelimično relevantna u odnosu na postojeće politike na EU nivou, s obzirom na činjenicu da Vlada CG iz paketa mjera “Garancija za mlade” obezbjeđuje dio koji se odnosi na stručnu praksu nakon završetka školovanja; • Intervencija je relevantna u odnosu na svoj specifični cilj, s obzirom na činjenicu da je mladim visokoobrazovanim ljudima obezbijeđeno da steknu dodatne kompetence i iskustvo kako bi postali konkurentniji na tržištu rada; • Intervencija nije relevantna u odnosu na glavni cilj politika – Povećanje zaposlenosti mladih ljudi u CG, jer je potrebno sinhronizovano raditi na politici otvaranja novih radnih mjesta i usklađivanju obrazovne politike sa potrebama tržišta rada; • Intervencija nije relevantna u pogledu ciljne grupe i rješavanja glavnih uzroka problema nezaposlenosti mladih u CG, jer je potrebno otvoriti slične programe i za svršene srednjoškolce, a samim tim i otvarati radna mjesta za populaciju sa srednjom stručnom spremom;

ANALIZA

ANALIZA 1 – RELEVANTNOST POLITIKE U ODNOSU NA NACIONALNE I EU POLITIKE KOJE REGULIŠU ANGAŽMANE MLADIH BEZ ZASNIVANJA RADNOG ODNOSA

Problemsko polje 1 • Relevantnost u odnosu na postojeće politike u EU i CG; • Koliko je bilo hitno intervenisati politikom u ovoj oblasti iz ugla korisnika? Relevantnost u odnosu na EU politike: Nezaposlenost mladih je danas svjetski problem. To je problem i u najrazvijenim zemljama, pa i u zemljama Evropske unije, a Crna Gora nije izuzetak u tome. Normalna reakcija na takvo stanje stvari jeste preduzimanje brojnih i raznovrsnih mjera kako bi se riješio problem zapošljavanja ili barem ublažio. Tako je, na primjer, Vijeće za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravlje i potrošačka pitanja Europske unije (EPSCO) dogovorilo prihvatanje Europske garancije za mlade (European Youth Guarantee). Evropska unija će iz budžeta izdvojiti šest milijardi eura za mlade nezaposlene osobe, kao garanciju koja mladima u Evropi jamči da će im biti ponuđen posao, daljnje obrazovanje i biti osigurana stručna praksa najkasnije četiri mjeseca nakon završetka formalnog obrazovanja ili ostanka bez posla. „Garancija za mlade“ je paket mjera koji je predložila Europska komisija svim državama članicama EU. Na nivou EU u 2012 godine su optpočele konsultacije o kvalitativnom okviru za traineeship. Ove aktivnosti su predložene dokumentom Komunikacija komisije sa Evropskim parlamentom, savjetom, Evropskim ekonomskim i socijalnim komitetom i komitetom regiona – prema kvalitativnom okviru za traineeship (eng. Towards Quality Framework on Traineeships). Prema ovom dokumentu, u svim državama članicama EU, stope nezaposlenosti mladih su mnogo veće nego kod ostalog dijela radno sposobnog stanovništva – u prosjeku je dva puta veća. Veliki je broj razloga koji utiču na ovo, naročito nedostatak radnog iskustva lica koja po prvi put ulaze na tržište rada. Ovo naglašava važnost traineeship-a u olakšavanju tranzicije škola-posao, ali i smanjenju nezaposlenosti mladih. Efikasni kvalitetni okvir trebao bi da obezbijedi smjernice kako bi pomogao poslodavcima kod otvaranja novih mjesta za trainee-je od kojih bi imali koristi i oni u svom radu i što bi bila i dobra odskočna daska mladima za ulazak na tržište rada. Prilikom European Samester 2012, 22 države članice primile su posebne preporuke u cilju poboljšanja situacije mladih ljudi na tržištu rada. Visoko kvalitetni traineeship pomaže povećanju zapošljivosti mladih ljudi i važan je oslonac u napredovanju ka redovnom zaposlenju. Akcija EU će podržati države članice u sprovođenju smjernica za zapošljavanje Evropa 2020 br.8, naročito donošenjem šema za pomoć tek svršenim diplomcima u nalaženju inicijalnog zaposlenja ili mogućnosti daljeg obrazovanja i obuke. Osim toga, definicija o međunarodno 18

prihvaćenim standardima kvaliteta može se ubrzati ako nadnacionalne istitucije prihvate ulogu da koordiniraju i pruže podršku. Imajući u vidu činjenicu da je Crna Gora u procesu EU integracija i da postoji relevantvnost akcije na nacionalnom nivou za strateški pristup rješavanju ovog pitanja, može se zaključiti da donošenjem politika u ovoj oblasti, a koje su u skladu sa evropskim standardima, predstavlja opravdanost akcije sa aspekta relevantnosti. Crna Gora bi se međutim trebala još pozabaviti pitanjima koja se tiču različitih tipova traineeship-a koji se javljaju u praksi,a koji nisu regulisani po evropskim standardima. Ovdje se u prvom redu misli na traineeship na otvorenom tržištu rada, traineeship kao dio akademskog kurikuluma i obavezni traineeship za sticanje zvanja ili licence. S obzirom da ne postoji kvalitativni okvir, koji je jedna od preporuka EU u ovoj oblasti, javlja se potreba za iniciranjem ovog pitanja u Crnoj Gori. Relevantnost u odnosu na CG politike Prosječna dužina čekanja na posao u Crnoj Gori za nezaposlene je oko 3,7 godina. Ekonomska kriza je uticala da su indikatori tržišta rada nepovoljniji, pa krajem aprila 2010.godine starosna struktura i dalje pokazije visoko učešće populacije od 25 do 30 godina, koji u ukupnom broju nezaposlenih učestvuju sa 27,2%, dok se procenat populacije mladih do 25 godina smanjio sa 20% krajem 2009., na 18,9% sredinom novembra 2010.godine. Na osnovu analiza koje je radio Zavod za zapošljavanje, sada se svega oko 40% svršenih srednjoškolaca prijavi na Biro rada dok ostatak nastavlja školovanje u višem stepenu istog, sličnog ili drugog zanimanja. Od ukupnog broja mladih koji je 2011 završio četvorogodišnju srednju školu oko 95% upisalo je fakultet. Zbog toga je prisutan trend smanjivanja nezaposlenih srednjoškolaca dok se broj nezaposlenih osoba s diplomom fakulteta povećao za 55,2% od 2007. godine (2388 nezaposlenih visokoškolaca u 2007.godini u odnosu na 3705 u 2010.godini). Ova brojka u 2012.godini kreće se oko 4500. U poslednje vreme je uobičajena konstatacija kako broj mladih u zvaničnoj evidenciji nezaposlenih, posebno mladih sa visokoškolskim obrazovanjem, ubrzano raste. Tako prema podacima Zavoda za zapošljavanje „na evidenciji nezaposlenih do 25 godina starosti, krajem septembra 2013. godine je bilo 5720 lica, što je porast od 14,72 odsto u odnosu na isti period prošle godine. Još veći porast, od 50,72 odsto registrovan je za ’starije’ mlade uzrasta 25-30 godina. Učešće mladih do 30 godina u ukupnoj registrovanoj nezaposlenosti u 2013. godini premašilo je jednu trećinu. Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje krajem novembra 2013. god. nalazilo se 10.532 visokoškolaca što je činilo 30,5 odsto ukupnog broja nezaposlenih (34.445) dok je u istom periodu 2012. god. to učešće iznosilo 21,8 odsto (6.706) a, primjera radi, krajem 2008. god. 8,8 odsto (2.547). Istovremeno sa tim, broj novoprijavljenih visokoškolaca je, u periodu januar-oktobar ove u odnosu na isti period 2012. godine veći za 15,9 odsto (8.127 : 7.012 ) dok je broj onih bez radnog staža, odnosno, koji dolaze iz sistema redovnog obrazovanja porastao za 9,7 odsto (2.800 : 2.552).“ Da bi se suzbila nezaposlenost mladih, u prethodnom periodu Vlada Crne Gore i Zavod za zapošljavanje inicirali su niz aktivnih mjera koje su zatim naglo redukovane tokom ekonomske krize. U pokušaju da se nadomjeste aktivne mjere samozapošljavanja - profesionalna orijentacija, kreditiranje za preduzetništvo, programi sticanja radnih kompetenci, podsticaj preduzetnika i civilnog sektora za angažman mladih, pripravnički angažman i sl. mjere na kojima je bio veliki akcenat prije ekonomske krize, pokušalo se različitim zakonskim aktima stvoriti prostor za radni angažman mladih bez zasnivanja radnog odnosa. Nažalost ovi pokušaji 19

su rađeni nesinhronizovano, bez konsultacija i uporedne prakse što je dovelo do nezadovoljstva među zainteresovanim stranama pa i rizika kršenja elementarnih prava radnika. Sa druge strane na tržištu se javio i trend otvaranja tzv. „internshipa” u različitim kompanijama, kao rezultat obostrane potrebe poslodavaca i mladih da sa jedne strane obuče budući kadar, a sa druge strane da se stekne prvo radno iskustvo. Ova potreba mladih da steknu radno iskustvo, javila se kao odgovor na deficit radnih mjesta i mogućnosti za odrđaivanje pripravničkog staža, što samim tim za posledicu ima visoku konkurentnost na tržištu rada. Ovi trendovi i događanja na crnogorskom tržištu rada predstavljali su inpuls za reakciju Vlade CG da na neki način krene u rješavanje problema i time je politika povećanja zapošljivosti mladih stavljena na politički dnevni red. Prvi koraci Vlade u otvaranju prostora za angažman mladih bez zasnivanja radnog odnosa išli su u pravcu izmjena i dopuna Zakona o volonterskom radu – čl. 12a. Izmjenama je uvedena kategorija volonter prema posebnom ugovoru o volonterskom radu, kojom je otvorena mogućnost za obavljanje „pripravničkog rada” preko ugovora o volontiranju. Još dva zakona čiji je predlagač bilo Ministarstvo prosvete i sporta a koji regulišu radni angažman bez zasnivanja radnog odnosa - Zakon o obrazovanju odraslih i Zakon o stručnom osposobljavanju lica sa stečenim visokim obrazovanje. Problemsko polje 2 • Da li je izabrana odgovarajuća intervencija za rješavanje specifičnog problema? Evidentno je da se politika zapošljavanja trba kreirati paralelno sa politikom razvoja CG (ekonomska politika), trendovima na tržištu i politikom obrazovanja. Postojeće politike koje omogućavaju traineeship - angažman mladih bez zasnivanja radnog odnosa, su kreirane iz sledećih razloga: •

• •

•

smanjenje nezaposlenosti mladih u Crnoj Gori, kroz olakšavanje prelaska mladih lica sa stečenim visokim obrazovanjem iz svijeta obrazovanja u svijet rada, cijeneći činjenicu da ova kategorija lica najčešće ne posjeduje praktično iskustvo, zbog čega nakon stečenog visokog obrazovanja nije u stanju da efikasno samostalno obavlja posao. Osiguravanje mogućnosti svim licima sa stečenim visokim obrazovanjem, bez radnog isksutva u ovom nivou obrazovanja da steknu znanja, vještine i kompetencije koje će im omogućiti samostalno obavljanje posla, bez zasnivanja radnog odnosa. Omogućiti mladima da steknu odgovarajuće radno isksustvo i ispune preduslov za polaganje odgovarajućeg stručnog ispista, Omogućiti poslodavcima u javnom i privatnom sektoru da identifikuju korisnike koje će eventualno biti zainteresovani da radno angažuju, po isteku angažmana.

Ove mjere uređene su zakonskim aktima iniciranim od različitih ministarstava, nisu u potpunosti usaglašene sa EU standardima već samo djelimično. Ovaj problema dominantno proističe iz niza specifičnih izazova kao što su: - Nizak nivo razumijevanja problematike unutar institucija države i njihovih mogućnosti sagledavanja efekata predloženih mjera. Razlozi ovakvog stanja povezani su sa nedostatkom kvalitetne analize uporednih iskustava iz EU kao i zbog činjenice da se ne prate rezultati primjene i stanja u oblasti nakon primjene donešenih zakonskih akata.

- Izostanak kritičkog stava i reakcija na kršenja radnih prava mladih i zloupotrebe statusa lica na stručnom usavršavanju. Zašto je to tako, povezano je sa činjenicom nedostatka kapaciteta struktura civilnog društva koje zastupaju interese i prava mladih kod ulaska na tržište rada, ali i neupućenosti u realne efekte aktivnih mjera za povećanje zapošljivosti i očekivanja porodica iz kojih mladi dolaze. - Regulisanje različitih oblika radnih angažmana u stanju urgentnosti zbog uvećanja problema ili postojanjem prakse koju je potrebno zakonski regulisati. Glavni razlog je izostanak komunikacije i međusektorskih saradnje biznis sektora, političkih struktura i civilnog društva (uključujući NVO i sindikate) u sagledavanju problematike, komentarisanja i predlaganja aktivnih mjera. Na rješavanje ovog izazova sigurno ne utiče nedostatak ponude ekspertskog koncepta aktivnih mjera koji bi dao smjernice jedinstvenog regulisanja svih oblika radnog angažmana bez zasnivanja radnog odnosa. Rješavanjem ovih izazova anulirale bi se posljedice kao što su izlaganja mladih manipulaciji zbog nejasne procedure po kojoj mogu evidentirati benefite od pripraničkog rada po ugovoru o volontiranju, nepoštovanje prava iz radnog odnosa, mobbing stalno zaposlenih radnika koji ih tretiraju kao konkurenciju i sl. Inače uobičajeno obašnjenje za rast broja visokoobrazovanih a nezaposlenih vezuje se za povećanje broja srednjoškolaca koji upisuju i završavaju fakultete, medjutim to je jedno lice ove pojave. Ovo upućuje na zaključak da programe angažmana bez zasnivanja radnog odnosa treba kreirati i za mlade koji završe srednje obrazovanje, čime bi se smanjio broj visokoškolaca i napravila balansna disperzija odnosa radne snage na tržištu rada. Drugo lice nezapsolenost treba vezati za nepostojanje odgovarajućih radih mjesta na kojima bi se visokoobrazovani a nezapsoleni mogli zapošljavati. Ovo objašnjava činjenicu da je problem nezaposlenosti mladih i dolazak do prvog zaposlenja, kao i u čitavoj Evropi visoko na listi izazova za mlade u crnogorskom društvu. Samo neki u nizu faktora koji utiču na stopu nezaposlenosti mladih su: postojanje sivog tržišta, neusklađenost obrazovnog sistema sa potrebama tržišta rada, nedovoljan nivo stečenog znanja tokom školovanja na šta direktno utiče nizak nivo motivisanosti mladih da steknu znanje tokom studija.

KOHERENTNOST POLITIKA

PREDMET ANALIZE I METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

PREDMET ANALIZE: Analiza koherentnosti tretira politike koje se u cijelosti ili jednim svojim dijelom odnose na angažmane bez zasnivanja radnog odnosa. Javne politike obezbjeđuju okvir za sprovođenje programa koji su u funkciji veće zapošljivosti mladih i koji pružaju mogućnost sticanja prvog radnog iskustva. Međutim, postavlja se pitanje da li tako postavljen zakonodavni okvir definiše minimum kriterijuma koji treba da obezbijede kvalitet sprovođenja ovih programa, a na osnovu kojih bi svaki od njih ispunjavao svoju osnovnu svrhu, i osigurao poznavanje i primjenu prava i obaveza kako korisnika programa, tako i poslodavaca koji ih angažuju. Evaluacijska pitanja na koja je potrebno odgovoriti u ovoj analizi: Unutrašnja koherentnost: 1. Da li je intervencija (javna politika) višeznačna ili su mjere u njoj jasno definisane? Spoljašnja koherentnost: 1. Da li je intervencija (javna politika) usklađena sa drugim relevantnim politikama na nacionalnom? 2. Da li su druge politike usaglašene sa intervencijom? METODOLOGIJA: U istraživanju su korišćene različite metode istraživanja: • Analiza dokumenata i njihovog sadržaja; • Informacije iz SOS i on-line savjetovanja; • Akcijsko istraživanje; ZAKLJUČCI: • Spoljašnja koherentnost politika koje normativno regulišu angažman bez zasnivanja radnog odnosa nije u potpunosti ispunjena; • Unutrašnja koherentnost pojedinih politika koje normativno regulišu angažman bez zasnivanja radnog odnosa nije u potpunosti ispunjena; • Pojavni oblik angažman bez zasnivanja radnog odnosa na otvorenom tržištu u privatnom sektoru nije zakonski regulisan; • Javlja se potreba za kreiranjem sistemskog zakona koji će regulisati sve pojavne oblike angažmana bez zasnivanja radnog odnosa, kako bi se obezbijedio kvalitet osposobljavanja, zaštitu radnih prava, jedinstveno praćenje efekata politike u ovoj oblasti i održivost ciljeva na nivou politika. 23

ANALIZA ZAKON O STRUČNOM OSPOSOBLJAVANJU LICA SA STEČENIM VISOKIM OBRAZOVANJEM (“Sl.list CG , br. 38/2012), Ovim zakonom se reguliše Vladin program stručnog osposobljavanja visokoškolaca.

UNUTRAŠNJA KOHERENTNOST Nakon prve godine sprovođenja Zakona o stručnom osposobljavanju lica sa stečenim visokim obrazovanjem (u daljem tekstu Zakona o stručnom osposobljavanju), u praksi su se javila različita tumačenja pojedinih odredbi što je ukazalo na unutrašnju nekoherentnost ove politke. Analizom sadržaja i primjene ove javne politike od strane institucija koje su odgovorne za njeno sprovođenje, zatim korisnika, organizatora osposobljavanja, a sa druge strane na osnovu povratnih informacija dobijenih putem SOS telefona i on-line savjetovališta koji su otvoreni za te svrhe, rezultati ukazuju na neminovnost bližeg i preciznijeg normiranja pojedinih članova Zakona. Na taj način doprinijeće se poboljšanju kvaliteta programa i efektivnijeg sprovođenja politike. Problemsko polje 1 – Predmet Zakona Članom 1 Zakona propisano je da se u skladu sa ovim Zakonom stručno osposobljava lice sa stečenim visokim obrazovanjem koje nema radno iskustvo u određenom nivou obrazovanja. Ovako postavljena norma ostavlja prostor za različita tumačenja koja mogu dovesti do zabune u smislu svrhe i mogućnosti korišćenja samog programa. Analizom sadržaja ove norme, nameću se 2 pitanja: 1. Da li koriasnik koji je pohađao i završio program stručnog osposobljavanja u nivou osnovnih studija, ima pravo da konkuriše na program ponovo nakon završetka specijalističkih, odnosno magistarskih itd studija? Ukoliko bi isto bilo moguće, to bi se kosilo sa odredbom člana 7 stav 1 Zakona koji propisuje da korisnik može samo jednom da koristi stručno osposobljavanje (sem u posebnim oblastima), kao i da nakon obavljenog strčnog osposobljavanja ne može da koristi pripravnički; 2. Istovremeno se otvara dilema da li lice koje je završilo program stručnog osposobljavanja sa osnovnim studijama, može nakon završenih specijalističkih, odnosno magistarskih itd studija, zasnovati radni odnos u svojstvu pripravnika; Pored pomenute višeznačnosti predmeta samog zakona, analiza je ukazala i na treću mogućnost za pogrešno tumačenje člana 1 Zakona, gdje je propisano da se lice sa stečenim visokim obrazovanjem koje nema radno iskustvo u određenom nivou obrazovanja „stručno osposobljava u skladu sa ovim zakonom”. Na ovaj način može se sa pravom otvariti dilema 24

da li je stručno osposobljavanje prepoznato kao obaveza ili kao mogućnost izbora lica sa završenim visokim obrazovanjem. Ovakvo definisanje norme ne utiče na kvalitet i sprovođenje samog programa, ali bi mogla otvoriti prostor za debatu. Problemsko polje 2 – Prava korisnika Članom 2 stav 2 Zakona, definisano je da se “stručno osposobljavanje obavlja bez zasnivanja radnog odnosa, po programu osposobljavanja za određenu oblast, koji je donijet u skladu sa posebnim zakonom”. Međutim, već u članu 13, Zakon predviđa da se na korisnike stručnog osposbljavanja, u odnosu na njegova prava, obaveze i odgovornosti shodno primjenjuju opšti propisi o radu, ukoliko ovim zakonom nije drugačije uređeno. S obzirom na stanovište da se stručno ospobljavanje obavlja bez zasnivanja radnog odnosa, druga odredba Zakona koja predviđa da se na korisnike shodno primjenjuju opšti propisi o radu bi značila da se na njih primjenjuje Zakon o radu, Opšti kolektivni ugovor itd. što predstavlja koliziju normi jer ovi dokumenti ne prepoznaju stručno osposobljavanje ili bilo koji tip angažmana bez zasnivanja radnog odnosa. Ova kolizija normi unosi nejasnoće kako u primjeni Zakona, tako i u prepoznavanju prava i obaveza korisnika. Radi bližeg pojašnjenja problematike i izazova koje ova norma nosi sa sobom, pozabavićemo se pravom korisnika na godišnji odmor. Primjer iz prakse: Imajući u vidu da se na sva prava koja nisu definisana Zakonom, na korisnike primjenjuju opšti propisi o radu, proizilazi da korisnici, shodno Zakonu o radu, imaju pravo na godišnji odmor srazmjerno vremenu provedenom na radu, odnosno pravo na 1/12 godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada kod poslodavca.U prvom navratu, međutim, velikom broju korisnika je ovo pravo osporavano, upravo iz razloga što nisu u formalnom radnom odnosu, što bi značilo da ih Zakon o radu i opšti kolektivni ugovor ne prepoznaju kao svoju ciljnu grupu. Osim dileme oko toga da li imaju jedno od osnovnih prava iz radnog odnosa - pravo na godišnji odmor, otvaralo se i pitanje dužine trajanja ovog prava, posebno korisnicima angažovanim u prosvjeti, gdje su godišnji odmori utvrđeni tako da traju najduže onoliko koliko traje raspust, što bi u doslednoj primjeni značilo da korisnici angažovani u prosvjeti neminovno imaju pravo na odmor u toku raspusta. Korisnici su isticali, da su ih nadležne institucije upućivale na SOS telefon USSCG za dobijenje informacije o pravu na godišnji odmor, što je unosilo dodatnu zabunu s obzirom na činjenicu da USSCG nije mogao dati zvaničan stav po ovom pitanju, već samo mišljenje. Pokazalo se da ni nadležni subjekti dugo nisu bili sigurni kako da se odrede po ovom pitanju, pa je tako, tek početkom jula mjeseca javno saopšteno da korisnici programa stručnog osposobljavanja u skladu sa članom 13 Zakona i u skladu sa članom 65 i 66 Zakona o radu ostvaruju pravo na korišćenje godišenjeg odmora u trajanju od ukupno 15 radnih dana. Međutim u ovom saopštenju, koje iako afirmativno u određenom dijelu, ne vidi se dosledna primjena opštih propisa o radu, s obzirom na činjenicu da se odmor računao na ukupno trajanje osposobljavanja od 9 mjeseci, a ne na navršene mjesece osposobljavanja. Ovo opet dovodi do dileme, na koje su se propise pozvale nadležne institucije prilikom ove objave. Računanje godišnjeg odmora bi se vršilo prema formuli: Go= 20 (broj sl. radnih dana prema ZOR-minimum) / 12 (prva godina rada) * Xmj. (navršeni mjeseci provedeni na radu)

Treba još napomenuti i dodatni izazov u tumačenju ove norme tj. prilikom računanja dana odmora ukoliko uzmemo u obzir postojanje različitih kolektivnih ugovora koji takođe spadaju u opšte propise o radu. U tom slučaju broj od minimum 20 slobodnih dana propisanih Zakonom o radu, bi mogao biti 21, 22, 25itd, ukoliko se primjenjuju osnovi za uvećanje godišnjeg odmora na osnovu granskih i pojedinačnih koletivnih ugovora. Samim tim bila bi i drugačija računica trajanja odmora u različitim granama djelatnosti. Sa druge strane problem u primjeni opštih propisa o radu je naišao i na različitu primjenu u praksi od strane prosvjetnih institucija. Naime, poznato je da nisu sve škole prekidale osposobljavanje korisnika za vrijeme raspusta, a nakon isteka 15 dana redovnog odmora. Može se reći da je jedan dio visokoškolaca koji su se stručno osposobljavali u prosvjeti, uskraćen za određeni broj dana osposobljavanja. Zapravno, obzirom na specifičnost ove djelatnosti, shodno propisima o radu, godišnji odmor u obrazovanju traje najduže koliko i raspust, pa su korisnici programa, obzirom da je program trajao i za vrijeme ljetnjeg školskog raspusta, proveli na stručnom osposobljavanju gotovo mjesec dana manje od visokoškolaca koji su u drugim djelatnostima obavljali osposobljavanje. Sa tim u vezi, biva opravdana reakcija dijela poslodavaca iz djelatnosti obrazovanja, usmjerena ka tome da se razmotri mogućnost otpočinjanja programa stručnog osposobljavanja u septembru mjesecu, kako bi se njegovo trajanje, bar kada je u pitanju ova djelatnost, poklopilo sa trajanjem školske godine, na koji način bi se izbjegle nedoumice u pogledu (ne)obaveznosti produžavanja programa za period dok ustanove nisu obavljale djelatnost usljed školskog raspusta i dovođenje u ravnopravan odnos svih korisnika programa kada je u pitanju pravo na godišnji odmor.

Problemsko polje 3 – Trajanje stručnog osposobljavanja i pravo na pripravnički Članovima 6, 7 i 9 Zakona propisani su slučajevi: a) povratka kod istog poslodavca, b) kod drugog poslodavca pod određenim okolnostima, c) izuzetak od pravila da korisnici stručnog osposobljavanja ne mogu zasnovati radni odnos u svojstvu pripravnika. Međutim, niti jednim od pomenutih članova nisu definisani kriterijumi i uslovi po kojima se navedena prava ostvaruju. Članom 6 Zakona - Trajanje osposobljavanja i povratak kod drugog poslodavca: Stavom 1 definiše se dužina trajanja stručnog osposobljavanja. Prema ovom stavu stručno osposobljavanje korisnika traje devet mjeseci, priznaje se kao radno iskustvo u trajanju od 12 mjeseci i kao uslov za polaganje odgovarajućeg stručnog ispita sa stečenim visokim obrazovanjem. Praksa je pokazala da većina korisnika, naročito onih koji su se stručno osposobljavali u oblasti prosvjete, nisu od nadležnih mogli dobiti adekvatne odgovore o načinu polaganja stručnog ispita za prosvjetne radnike. Veliki broj njih dobio je odgovor, da će dobiti samo potvrdu da su se stručno osposobili, ali da škole nemaju dalju obavezu oko polaganja stručnog ispita i omogućavanja izvođenja praktične nastave. Na osnovu informacija dobijenih sa terena, veliki broj škola smatra da korisnici programa nemaju pravo polaganja ispita jer po Pravilniku o polaganju stručnog ispita nastavnika stoji, da se ovo pravo stiče nakon 12 mjeseci osposobljavanja. To ukazuje na nedoslednu primjenu ovog člana Zakona u praksi. Na osnovu dobijenih podataka, postoje ozbiljne indicije da uzrok nedoslednosti leži u nedovoljnom 26

poznavanju sadržaja ove javne politike, koja u jednom od svojih članova navodi nemonovnost usklađivanja drugih propisa sa ovim Zakonom. Ovaj problem će biti detaljnije obrađen u dijelu koji se odnosi na spoljašnju koherentnost politike. Sa druge strane veliki broj visokoškolaca sa zvanjem “nastavnik”, je stručno osposobljavanje obavljao u privatnim školama, koje nude vannastavno obrazovanje, zbog čega je u praksi bilo diskutabilno na koji način će polagati stručni ispit, a naročito praktični dio ispita. Posebno otežavajuća okolnost za korisnike programa koji su se susretali sa gore navedenim problemima (ne samo u prosvjeti nego i u drugim profesijama), bila je i ostaje činjenica da Zakon o stručnom osposobljavanju izričito propisuje da korisnici stručnog ospoboljavanja nakon završenog programa, ne mogu zasnovati radni odnos u svojstvu pripravnika, te su na taj način u potpunosti onemogućeni da polažu stručni ispit i time steknu uslov za dalji rad u obrazovnim institucijama.

Stav 2 definiše mogućnost nastavka osposobljavanja kod drugog poslodavca. U stavu se tačnije navodi da korisnik koji nije proveo na stručnom osposobljavanju devet mjeseci ima pravo da nastavi sa stručnim osposobljavanjem kod drugog poslodavca po programu po kojem je započeo stručno osposobljavanje. Nije jasno na koji način Korinik nastavlja kod drugog poslodavca stručno osposobljavanje, odnosno da li je dužan da čeka novi ciklus stručnog osposobljavanja i prijavljuje se na isti, usled čega se kao i ostali prijavljeni uparuje sa odgovarajućim poslodavcem, ili na otvorenom tržištu sam nalazi poslodavca koji će mu omogućiti da nastavi program do ispunjenja 9 mjeseci koliko je predviđeno trajanje istog.

Član 7 – Izuzetak od pravila za ostvarivanje prava na pripravnički Zakonom je predviđen izuzetak od pravila, da stručno osposobljavanje traje 9 mjesci, kao i to da korisnik koji je obavio isto ne može zasnovati radni odnos u svojstvu pripravnika. Naime predviđena je mogućnost da korisnik koji je obavio stručno osposobljavanje u sudu, državnom tužilaštvu, advokaturi, kod javnog izvršitelja i notara ima pravo na kasnije korišćenje pripravničkog. Na osnovu analize sadržaja dokumenata, došlo se do zaključka da u ovom dijelu nisu jasno precizirani uslovi u vezi sa mogućnošću nastavljanja ospobljavanja korisnika koji su se osposobljavali za rad u sudu, državnom tužilaštvu, advokaturi, kod javnog izvršitelja i notara. Pretpostavlja se da su ova lica, nakon 9 mjeseci, prepuštena slobodnom tržištu, kako bi sami iznašli mogućnost da produže osposobljavanje do sticanja uslova za polaganje odgovarajućeg stručnog ispita, bez obaveze organa u kojem su proveli 9 mjeseci da ih zadrže do sticanja pomenutog uslova. Pored pomenute, javila se i nedoumica koja se odnosi na pitanje: „ Da li korisnici stručnog ospodobljavanja koji su u toku ili nakon završetka programa stručnog osposobljavanja, završili novi studijski program, imaju pravo da zasnuju radni odnos u svojstvu pripravnika ili da se prijave ponovo na program po stečenom novom zvanju?”. Tek nakon što je otpočeo proces prijave poslodavaca i korisnika za drugi ciklus programa stručnog osposobljavanja na sajtu Uprave za kadrove objavljeno je da lica koja su za vrijeme trajanja stručnog osposobljavanja završili drugi fakultet, imaju pravo da se sa novim zvanjem prijave na drugi ciklus programa i steknu iskustvo za samostalan rad na poslovima struke za koju su se školovali. Ostaje međutim i dalje nejasno sledeće: “Da li mogu, korisnici koji su se u prvoj struci stručno osposobljavali, 27

umjesto programa stručnog osposobljavanja, zasnovati radni odnos u svojstvu pripravnika po dobijanju nove struke?”. Član 9 – Nastavak osposobljavanja kod istog poslodavca pod određenim uslovima Stavom 2 definisano je da se stručno osposobljavanje produžava u slučajučaju odsustva korisnika zbog privremene spriječenosti za rad po propisima o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju i porodiljsko odsustva, te da im u pomenutim slučajevima ne pripada novčana naknada. Kao i u prethodnoj analizi (nastavak kod drugog poslodavca – član 7), i ovdje ostaje nejasno kako primijniti ovaj stav u praksi tj. kakvi su kriterijumi za nastavak osposobljavanja, da li korisnik u tom slučaju čeka početak sledećeg ciklusa, kome treba da se javi itd. Sa druge strane, hipotetički uzeto, ako korisnica koja je iskoristila pravo na porodiljsko odsustvo, treba da nastavi osposobljavanje, a u međuvremenu je došlo do statusnih promjena kod poslodavca, nameće se pitanje kako ona dalje ostvaruje svoje pravo? Isto tako u ovom kao i u prethodnom slučaju dodatno ostaje nejasno: „Da li se period osposobljavanja kod prvog poslodavca broji prilikom nastavljanja ospobljavanja kod drugog poslodavca, te da li korisnici koji nisu ispunili kvotu od 9 mjeseci ipak predstavljaju izuzetak i imaju pravo da zasnuju radni odnos u svojstvu pripravnika?”.

Problemsko polje 4 – Inspekcijski nadzor nad primjenom Zakona Članom 15 Zakona predviđeno da inspekcijski nadzor nad njegovom primjenom vrši inspektor nadležan za poslove rada, što je još jedan primjer gdje se lica na stručnom osposobljavanju izjednačavaju sa zaposlenima u faktičkom radnom odnosu, i pored odredbe sadržane u članu 2 stav 2 Zakona. Jedan broj korisnika programa stručnog ospobljavanja u više navrata se obraćao Sekciji mladih USSCG i ADP ZiD radi konsultacija i dobijanja konkretne pravne pomoći u vezi sa podnošenjem predstavki inspekcijskim organima za zaštitu povrijeđenih prava. Ono što je evidentno jeste činjenica da ova odredba Zakona u praksi nije dosledno primijenjivana, ukoliko se uzme u obzir da korisnici programa koji su se obraćali ovom organu nisu naišli na pozitivan odgovor jer su predstavnici ovog državnog organa, u slučajevima koji su poznati USSCG, isticali da im ne mogu pružiti zaštitu jer “nisu u radnom odnosu”. I pored činjenice da je USSCG u saznanju da su postojala, makar i usmena obraćanja inspekciji rada od strane korisnika, u odgovoru Uprave za inspekcijske poslove po Zahtjevu za slobodan pristup informacijama, može se pročitati da ovaj organ nema evidentiran niti jedan slučaj prijave korisnika koji se odnosi na kršenje prava, pa samim tim ni jedan slučaj koji je procesuiran. Problemsko polje 5 – Podsticajne mjere Članom 11 Zakona predviđeno je da ukoliko poslodavac iskoriti mogućnost da samostalno obezbijediti sredstva za isplatu novčane naknade korisniku koji kod njega obavlja stručno osposobljavanje, isplaćena sredstva se, na njegov poslodavca, mogu priznati kao više plaćeni porez. Na osnovu člana 11 stav 2 Zakona o stručnom osposobljavanju lica sa stečenim visokim obrazovanjem ("Službeni list CG", broj 38/12), Ministarstvo finansija donijelo je Pravilnik o načinu priznavanja isplaćenih naknada korisnicima stručnog osposobljavanja kao više plaćenog poreza. Odgovorom Uprave za kadrove na poslati Zahtjev za slobodan pristup informacijama, došli smo do saznanja da je broj podnijetih zahtjeva, za priznavanje isplaćenih naknada kao 28

više plaćenog poreza od strane poslodavaca - 4 i to od strane istog poslodavca za 4 obračnska perioda-mjeseca u opštini Podgorica, dok u ostalim opštinama nije bilo zahtjeva po ovom osnovu od strane poslodavaca. U praksi je bilo i primjera da poslodavci pored naknade koja je korisnicima obezbijeđena iz Budžeta, dodatne iznose iz svojih sredstava opredjeljuju za korisnike ili obezbjeđuju naknadu putnih troškova, za koja sredstva ne postoje dodatne poreske ili druge olakšice za poslodavce koje ta sredstva opredjeljuju na dobrobit korisnika.

Problemsko polje 6 – Kvalitet realizacije programa i evaluacija Zakon kao takav kreiran je isključivo u funkciji stručnog osposbljavanja lica sa stečenim visokim obrazovanjem, njihovoj pripremi za tržište rada, unapređivanju njihovih kompetenci za samostalan rad i nadogradnju stečenog teorijskog obrazovanja praktičnim, pa s toga čudi da niti jedan član Zakona nije posvećen načinu obavaljanja stručnog osposobljavanja, već je u potpunosti prepušten regulisanju u okviru određenih akata na nivou poslodavaca. Zakon ne sadrži određene minimume kvaliteta koje ovaj program mora ispuniti, a koji se tek onda detaljnije mogu urediti ili podzakonskim aktima ili aktima poslodavaca, kako bi se osigurao kvalitetan, sadržajan i korisan program i nametnula obaveza sprovođenja istog na način koji bi poslodavcima stvarao kvalitetan kadar, a korisnicima omogućio konkurentnost na tržištu. Jedina administrativna obaveza koju poslodavac ima prema državi je definisana čl. 10 Zakona, koji nalaže obavezu slanja mjesečnih izvještaja. Praksa je pokazala da ova obaveza koja je nametnuta poslodavcima nema nikakvu svrhu, do one koja se odnosi na prebrojavanje korisnika koji su još na osposobljavanju. Sa druge strane ovi izvještaji nisu funkcionalni niti efikassni i ne mogu dati realan uvid u razvoj kompetenci korisnika programa.

SPOLJAŠNJA KOHERENTNOST Problemsko polje 1 Obrazloženje utemeljenosti i usklađenosti Ova politika je prilikom svog usvajanja dobila verifikaciju usklađenosti sa pravnom tekovinom, EU, čemu u prilog ide i tekst obrazloženja i harmonizacije Zakona. Sam Zakon je donešen na temeljima člana 16 tačka 5 Ustava Crne Gore, kojim je predviđeno da se zakonom uređuju pitanja od interesa za Crnu Goru. Ovaj zakon je donešen kao lex specialis, tako da nije potrebno njegovo usaglašavanje sa postojećim Zakonima sem sa Ustavom CG. Nasuprot tome potrebno je druge Zakone i podzakonske akte, koji regulisu pitanje angažmana visokoškolaca, usaglasiti sa ovim Zakonom. Međutim ukoliko se stručno osposobljavanje podvodi pod mjeru aktivne politike zapošljavanja koje sprovodi Zavod za zapošljavanje, u tom slučaju se postavlja pitanje, zašto je osposobljavanje lica sa visokom školom definisano sistemskim zakonom, dok su druge mjere aktivne politike zapošljavanja, koje imaju za cilj obrazovanje i osposobljavanje, sprovođene putem projekata koje je realizovao ZZZ u saradnji sa drugim relevantnim subjektima, kakav je

slučaj sa, recimo, Radnom praksom za visokoškolce koja je, prema mišljenju jednog dijela poslodavaca, bila uspješnija od programa stručnog osposobljavanja. Problamsko polje 2 Zakon o stručnom osposobljavanju – Opšti propisi o radu Pored neusklađenosti postojećih programa stručnog osposobljavanja za određene djelatnosti sa Zakonom, naprijed navedena kolizija normi u vezi sa tim da lica na stručnom osposobljavanju nisu u radnom odnosu, a da se na njih primjenjuju opšti propisi o radu za sva pitanja koja nisu regulisana Zakonom, dovodi u pitanje primjenu Zakona, obzirom na to da se opšti propisi o radu, prvenstveno Zakon o radu i Opšti kolektivni ugovor, odnose na zaposlene i ne prepoznaju radne angažmane bez zasnivanja radnog odnosa. Otuda i ne čude brojni primjeri iz prakse koji su otvarali dileme i nepostojanje adekvatnog odgovora, poput pitanja uvećane naknade za rad u vrijem državnih i drugih praznika, za prekovremeni rad, već pomenuta pitanja prava na korišćenje godišnjeg odmora i odmora u toku rada, pitanja slobodnih plaćenih dana odsustva, kao i veoma značajna pitanja koja se odnose na raskid ugovora o stručnom osposobljavanju, a kojima Zakon nije posvetio niti jedan član. Jedini pomen načina prestranka ovog odnosa između poslodavca i korisnika, naznačen je u tipskim ugovorima o stručnom osposobljavanju koji jepostavljen kao primjer na sajtu ZZZCG i UZK koje su poslodavci mogli, a nisu morali uzeti kao sopstveni obrazac. Problemsko polje 3 Usklađivanje pravilnika i programa osposobljavanja Najveći problem ove oblasti je spoljašnja koherentnost politike stručnog osposobljavanja i to upravo problemsko polje koje se odnosi na usklađenost drugih politika sa Zakonom o stručnom osposobljavanju. Cijela problematika leži u nedovoljnoj promociji i kontroli sprovođenja člana 17 koji nalaže da se postojeći programi stručnog osposobljavanja za određene oblasti djelatnosti u pogledu njihovog trajanja usklade u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. Praksa je pokazala da je nepoznavanje ove odredbe dovelo do toga da danas pojedini poslodavci smatraju da su učinili uslugu korisnicim programa ukoliko su im dozvolili da nastave još 3 mjeseca osposobljavanja bez naknade, kako bi stekli uslov od 12 mjeseci za polaganje stručnog ispita. Zakon o sudovima, notarima, javnom izvršitelju kroz svoje pravilnike i npr. pravilnik o sticanju zvanja profesor itd. nisu usklađeni kako nalaže član 17 Zakona o stručnom osposobljavanju, što dovodi do konfuzije kod korisnika i poslodavaca. Tokom okruglog stola sa poslodavcima, takođe se javilo par primjera u kojima su poslodavaci istakli kao dodatnu vrijednost programu pružanje mogućnosti korisnicima na još 3 mjeseca osposobljavanja radi sticanja mogućnosti za polaganje stručnog ispita. Ovo su samo neka od problematičnih polja koja su se pojavila tokom monitoringa primjene Zakona. Od Zakona koji su analizirani, do sada je jedino Zakon o zdravstvenom osiguranju u svojim podzakonskim aktima regulisao mogućnost sticanja prakse kroz program stručnog osposobljavanja. Međutim postavlje se pitanje zašto su u pomenutom pravilniku lica na stručnom osposobljavanju u odnosu na pripravnike u neravnopravnom položaju u pogledu dobijanja specijalizacije. Na osnovu analize ove norme, lica koja su bila na 30

stručnom osposobljavanju ne mogu dobiti specijalizaciju regularnim putem, ukoliko nisu prošli klasični pripravnički staž. U njihovom slučaju mogućnost dobijanja specijalizacije zavisi isključivo od volje nadležnog Ministarstva. Tumačenje ove odredbe bi bilo da lica koja zasnivaju radni odnos (pripravnici) imaju prednost u odnosu na lica koja ne zasnivaju radni odnos (stručno osposobljavanje). Ovo dalje za sobom vuče kao posledicu da se ovi mladi ljudi moraju u startu odreći prava na specijalizaciju jer ih ni sam Zakon o stručnom osposobljavanju ne prepoznaje kao struku u kojoj je dozvoljeno odrađivanje pripravničkog nakon stručnog osposobljavanja. Dakle, I pored činjenice da je Pravilnik sveobuhvatan kada su u pitanju dužinu trajanja osposobljavanja za određena zvanja, način sprovođenja obuke, obaveze mentora, način prijave i polaganja stručnog ispita, sastav Komisije, i druge okolnosti neophodne za kvalitetno sprovođenje osposobljavanja, i ovdje ostaje dilema oko različitog tretmana pripravnika i lica na stručnom osposobljvanju. Osnovni problem kod ovog pravilnika, predstavlja stav 2 clana 1 u kojem stoji da se odredbe ovog pravilnika mogu shodno primjenjivati i na lica sa stečenim visokim obrazovanjem koja se u zdravstvenoj ustanovi stručno osposobljavaju, odnosno obavljaju volonterski rad, u skladu sa posebnim zakonom, što nije obavezujuća norma, već se o načinu obavljanja stručnog osposobljavanja i mogućnostima dobijanja specijalizacije na ova lica može, a ne mora primjenjivati predviđeni plan.

POSEBNI SISTEMSKI ZAKONI UNUTRAŠNJA KOHERENTNOST

Zakon o sudovima Pravilnici o planu i načinu zapošljavanja i osposobljavanja pripravnika i volontera Član 116 i član 117 Zakona o sudovima ("Službeni list RCG", br. 5/2002, 49/2004 i Službenom listu CG", br. 22/2008 i 39/2011), odnose se na a) “sudijskog pripravnika” i b) “volontera”. Kao sudijski pripravnik može se zaposliti diplomirani pravnik koji ispunjava opšte uslove za zapošljavanje u državnim organima, na vrijeme od dvije godine. U drugom slučaju stoji da Sud može primati na praksu bez naknade diplomirane pravnike, radi stručnog osposobljavanja, o čemu odlučuje predsjednik suda. Međutim, Zakonom i podzakonskim aktima nije definisano na osnovu kojih kriterijuma predsjednik suda dosnosi odluku o tome ko od prijavljenih i na koji način stiče svojstvo pripravnika, a ko volontera pripravnika. Praksa prepoznaje situaciju u kojoj lice koje je otpočelo osposobljavanje u svojstvu volontera, nakon jedne godine, stiče status pripravnika, kao i situaciju kada ne stiče status pripravnika. Pored toga pripravnik ili volonter, nakon 2 godine koliko traje osposobljavanje, dobija mogućnost ostanka u Sudu još najmanje godinu dana bez prava na naknadu. Sve ove situacije se realizuju bez jasno definisanih kriterijuma i procedura o mogućnostima i načinu promjene statusa. I na ovom mjestu se otvrara pitanje nejednakog položaja pripravnika i volontera, obzirom da je za očekivati da u toku trajanja pripravničkog rada lice ostvaruje radna prava i ima kompletnu zaštitu, dok to nije slučaj sa volonterima, obzirom da nije dovoljno jasno po kom osnovu se i na koji način stiče svojstvo volontera, tim prije što Zakon o sudovima ne predviđa obavezu potpisivanja ugovora o volonterskom radu i njegovu sadržinu.

Zakon o državnom tužilaštu, Ovaj Zakon u članu 121 definiše ko može imati status pripravnika, dužinu trajanja pripravničkog staža i navodi dva osnovna kriterijuma koja su odlučujuća za mogućnost ostanka u radnom odnosu još godinu dana nakon isteka pripravničkog staža. Kriterijumi su da je lice položilo pravosudni ispit u roku od tri mjeseca nakon isteka pripravničkog i da se prema ocjeni sjednice državnog tužilaštva naročito istakao u radu. Kao i Zakon o sudovima, tako i Zakon o državnom tužilaštvu članom 122 propisuje da Lice koje je završilo pravni fakultet i koje ispunjava opšte uslove za rad u državnim organima može, radi sticanja posebnog znanja i uslova za polaganje pravosudnog ispita, biti primljeno na obuku u državno tužilaštvo, kao volonter, te kao u Zakonu o sudovima ne propisuje kriterijume od kojih zavisi da li će jedno lice biti primljeno u svojstvu pripravnika ili volontera. Zakon o zdravstvenoj zaštiti Sam Zakon o zdravstvenom osiguranju ne sadrži odrebe koje se tiču volonterskog rada i stručnog osposobljavanja, već upućuje da će se bliži uslovi u vezi obavljanja pripravničkog rada i poalganja stručnog ispita definisati podzakonskim aktima. Međutim, podzakonskim aktima regulisana je mogućnost sticanja prakse ne samo kroz program pripravništva, već i kroz program stručnog osposobljavanja i volonterskog rada. Međutim postavlje se pitanje zašto su u pomenutom pravilniku lica na stručnom osposobljavanju u odnosu na pripravnike u neravnopravnom položaju u pogledu dobijanja specijalizacije. O istom je bilo više riječi u okviru spoljašnje konherentnosti Zakona o stručnom osposobljavanju visokoškolaca.

SPOLJAŠNJA KOHERENTNOST Terminologija volonter po Zakonu o sudovima – volonter Zakonu o volonterskom radu Članom 12a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o volonterskom radu uveden je poseban ugovor o volonterskom radu koji može da se zaključi i sa licem koje želi da se stručno osposobi i stekne posebna znanja i vještine za rad u svojoj struci, pri čemu se isti priznaje kao radno iskustvo i kao uslov za polaganje stručnog ispita. Pomenutim izmjenama, voloneterski rad izjednačen je sa faktičkim radnim odnosom u pogledu dužine trajanja, pa isti može trajati 40 sati nedeljno. Ovakvim izmjenama urušen je smisao volonterizma i ostavljen prostor za njegovu zloupotrebu u praksi, odnosno izjednačila se aktivna participacija građana sa neplaćenim radom. Imajući u vidu da se radi o Lex specialis zakonu, i činjenici da je i Zakon o sudovima Lex specialis, postavlja se pitanje i otvara dilema da li tzv volonteri u sudovima svoj volonterski rad sprovode u skladu sa Zakonom o volonterskom radu ili Zakonu o sudovima. Ova dilema je sve više prisutna u praksi i na nju ukazuju podaci da pojedini sudovi volontere angažuju po Zakonu o volonterskom radu, dok drugi to čine po Zakonu o sudovima. Ista dilema javlja se i u primjeni Zakona o državnom tužilaštvu. Ova situacija stvara dilemu, da li su volonteri u sudu isti oni volonteri koji se regulišu Zakonom o volonterskom radu, koji između ostalog, propisuju obaveznu sadržinu ugovora, posjedovanje volonterske knjižice, obavezno osiguranje za slučaj povrede na radu, prava i obaveze volontera, podatke o troškovima u vezi sa vršenjem volonterskog rada i načinu njihove naknade i druga pitanja koja su od značaja za obavljanje volonterskog rada. Ukoliko to nije slučaj, onda se postavlja pitanje da li bi trebala da postoji obaveznost potpisivanja ugovora sa volonterima u pravosuđu, obzirom da Zakon o sudovima, kao i Zakon o državnom tužilaštvu, takvu obavezu ne predviđaju. U praksi je poznata situacija da se u slučaju prijema volonetra u sudu sa njima ne potpisuje poseban ugovor, već se samo 32

evidentira početak njihovog volonterskog rada, čime se u potpunosti dovodi u pitanje kako obim, tako i način ostavrivanja njihovih prava i obaveza. Usaglašenost podzakonskih akata sa Zakonom o stručnom osposobljavanju Uvidom u pravilnike o planu i načinu zapošljavanja i osposobljavanja pripravnika i volontera za 2013.godinu, pojedinih sudova koji su bili dostupni, jasno je da isti nisu u potpunosti upodobljeni Zakonu o stručnom osposobljavanju visokoškolaca. Ono što je uočljivo jeste da neki od pravilnika prepoznaju isključivo pripravnike i volontere, ne i lica na stručnom osposobljavanju, dok oni u kojima se označava da se isti odnose i na lica na stručnom osposobljavanju, ostaju nepotpuno definisani u pogledu dužine trajanja osposobljavanja korisnika programa stručnog osposobljavanja. Naime, pomenuti pravilnici, koji su bili dostupni na uvid, jasno su propisivali način stručnog osposobljavanja pripravnika i volontera, u smislu sadržaja, načina sprovođenja, mentorstva, prava i obaveza ali čak ni oni koji su u svom sadržaju prepoznavali i korisnike programa stručnog osposobljavanja, nisu precizirali prazninu koja postoji u Zakonu o stručnom osposobljavanju, a koja se odnosi na način i uslove po kojima lica na stručnom osposobljavanju nakon 9 mjeseci nastavljaju stručno osposobljavanje, odnosno njihov status nakon 9 mjesci. Osim toga, da li će jedno lice imati status pripravnika ili volontera zavisi isključivo od odluke predsjednika suda, bez jasno definisanih kriterijuma koji upućuju na to po kom osnovu se pravi pomenuta razlika, osim što se zna da je isto uslovljeno raspoloživim budžetom za određnu godinu. Ono što posebno treba naglasiti jeste da jedan broj pravilnika predviđa da će se postupak osposobljavanja pripravnika i volontera, u narednom periodu, sprovoditi shodno Zakonu o stručnom osposobljavanju lica sa stečenim visokim obrazovanjem. Na ovaj način, ne pominjući pritom lica na stručnom osposobljavanju, pravilnici upućuju da će se na osposobljavanje pripravnika i volontera primjenjivati odredbe ovog Zakona, koji po svojoj prirodi ne može biti osnov za osposobljavanje ove dvije kategorije, obzirom da je njihovo osposobljvanje uređeno posebnim zakonima i podzakonskim aktima i po svojim karakteristikama se bitno razlikuje od osposobljavanja koje je predmet Zakona o stručnom osposobljavanju viskoškolaca. Ostali zakoni Drugi sistemski zakoni, kao i pravilnici za sticanje zvanja/licence u specifičnim profesijama (Zakon o notarima, Zakon o državnim službenicima i namještenicima, itd.), u svom sadržaju ne prepoznaju lica na stručnom osposobljavanju, kao specifičnu kategoriju, što je u suprotnosti sa članom 17 Zakona o stručnom osposobljavanju visokoškolaca. Naime, svaka djelatnost koja ima, zakonom ili podzakonskim aktima, propisane obaveze sticanja radnog iskustva zarad ostvarivanja prava na polaganje određenog stručnog ispita ili dobijanje licence za rad, bi trebala da prepozna stručno osposobljavanje kao poseban vid angažmana. S obzirom da smo u nekim od navedenih primjera vidjeli da programi i regulativa nisu usklađeni, postavlja se pitanje niskog nivoa promocije člana 17 Zakona o stručnom osposobljavanju visokoškolaca, u prvom redu među institucijama/kompanijama koje su se prijavile na program stručnog osposobljavanja.

ZAKON O ZAPOŠLJAVANJU I OSTVARIVANJU PRAVA IZ OSIGURANJA U SLUČAJU NEZAPOSLENOSTI ("SlužbenI list CG", br. 14/2010 i 45/2012)

UNUTRAŠNJA KOHERENTNOST

Ekonomska kriza uslovila je značajno smanjnjenje obima sredstava za finansiranje APZ-a (mjera aktivne politike zaposšljavanja) sa 12.000.000€ u 2008. godini na 4,3mil€ u 2012. godini. Neke od mjera aktivne politke zapošljavanja su: posredovanje u zapošljavanju, profeionalna orjentacija, finanisranje zarade pripravnika, subvencije za zaposšljavanje, obrazovanje i osposobljavanje odraslih, i dr. U prethodom periodu Zavod za zapošljavanje sprovodio je niz programa koji su za cilj imali veću zapošljivost mladih, motivisanost za samozapošljavanje, sezonsko zapošljavanje i razvoj preduzetništva Zakonom o zapošljavanju i ostvarivanju prava iz osiguranja od nezaposlenosti (''Sl. list CG'' br. 14/2010 i 45/2012) po prvi put se u zakonski okvir uvodi Nacionala strategija zapošljavanja i razvoj ljudskih resursa, kojom se utvrđuju strateški prioriteti i ciljevi politike zapošljavanja na četvorogodišnjem nivou. Takođe ovim zakonom je utvrđeno da Vlada na godišnjem nivou, na temelju strategije, donosi godišnje akcione planove zapošljavanja, na osnovu kojih UO Zavoda za zapošljavanje Crne Gore donosi godišnji plan rada. Glavni prioritet u Strategiji je povećanje zaposlenosti i smanjenje stope nezaposlenosti, odnosno povećanje efiksanosti politika aktivacije sa posebnim naglaskom na integraciju dugoročno nezaposlenij lica i mladih na tržištu rada. Osim toga kao drugi prioritet prepoznato je unapređenje znanja, vještina i komeptencija u cilju povećanja mogućnosti zapošljavanja i povećanja konkurentnosti kroz formalno i neformalno obrazovanje i obuku, kojim se želi postići jačanje veze između obrazovanja i tržišta rada. Aktivne mjere zapošljavanja u CG su propisane Zakonom o zapošljavanju, a bliţe su definisane u Akcionom planu zapošljavanja. Tu spadaju informisanje o mogućnostima i uslovima zapošljavanja, posredovanje u zapošljavanju, profesionalna orjentacija, finansiranje zarade pripravnika, podrška samozapošljavanju, subvencije za zapošljavanje, obrazovanje i osposobljavanje odraslih, profesionalna rehabilitacija teže zapošljivih lica, javni rad, stipendiranje i druge mjere usmjene na povećanje zaposlenosti odnosno smanjenje nezaposlenosti. Analizom sadržaja dokumenata može se zaključiti da je unutrašnja koherentnost pomenute politike na zadovoljavajućem nivou ukoliko se posmatraju samo parametri aktivnih mjera zapošljavanja s obzirom da nema većih barijera koje bi mogle znatnije uticati na njeno sprovođenje.

SPOLJAŠNJA KONHERENTNOST Kao što je u prethodnom paragrafu napomenuto može se smatrati da je unutrašnja koherentnost ove politike na zadovojavajućem nivou, međutim mnogo veći efekat po pitanjU svrhe ove i/ili drugih politika koje normiraju sličnu materiju se dobija ukoliko se analizira spoljašnja koherentnost. Zapošljavanje - stručno osposobljavanje Ukoliko posmatramo širi kontekst i upoređujemo Zakon o zapošljavanju sa Zakonom o stručnom osposobljavanju, možemo zaključiti da stručno osposobljavanje po svojim karakteristikama i svrsi može pripadati domenu mjera aktivne politike zapošljavanja. Cjelokupan program sprovodi Država, a sa druge strane njegov sadržaj se može podvesti pod mjeru „obrazovanja i osposobljavanja odraslih“ ili “druge mjere usmjerene na povećanje zaposlenosti odnosno smanjenje nezaposlenosti”. U prilog ovom zakljuučku idu i nalazi iz prakse. Naime analizom samo nekih od projekata Zavoda za zapošljavanje, koji su dio aktivnih mjera, kao što su: „Šansa mladim menadžerima”, „Priprema studenata za tržište rada”, i sl., može se vidjeti da su usmjereni upravo na ono što je i osnovni cilj Zakona o stručnom osposobljavanju, a to je sticanja vještina i komepentencija. Ukoliko uzmemo u obzir gore navedenu premisu, daljom analizom člana 44 Zakona o zapošljavanju vidimo da uslove, način, kriterijume i obim sprovođenja aktivnih mjera propisuje resorno Ministarstvo. Ovakva odredba upućuje na to da će se podzakonskim aktima regulisati pitanje realizacije aktivnih mjera zapošljavanja, ili pak putem različitih programa i projekata, ali ne i putem posebnih zakona kao što je npr. u ovom slučaju Zakon o stručnom osposobljavanju. S toga se nameće pitanje da li je program stručnog osposobljavanja morao biti uređen posebnim Zakonom ili je mogao biti uređen putem projekta ZZZ, kao što je recimo projekat “Radna praksa za visokoškolce”, koji je takođe za cilj imao brži ulazak viskokoškolaca na tržište rada, neposredno nakon školovanja, sticanjem radnog iskustva kroz obavljanje prakse i zapošljavanje. Zapošljavanje – obrazovanje odraslih Druga analiza bi mogla ići u pravcu upoređivanja Zakona o zapošljavanju sa Zakonom o obrazovanju odraslih. Kao što je u prvoj analizi navedeno, Zakon o zapošljavanju navodi obrazovanje i osposobljavanje odraslih kao jednu od aktivnih mjera zapošljvanja, a sa druge strane imamo poseban Zakon o obrazovanju odraslih čiji je jedan od osnovnih principa povezanost rada i obrazovanja, radi sticanja znanja, vještina i kompetencija ili sticanja odgovarajuće kvalifikacije za uspješniji život, rad i lični razvoj. Upoređivanjem ova dva zakona nameće se pitanje preciznosti terminologije, odnosno da li je „obrazovanje i osposobljavanje odraslih” isti pojam u svojoj svrsi koji je predmet dva različita zakona ili se radi o potpuno različitim terminima koji s toga i trebaju biti odvojeno normirani. Ukoliko je to isti pojam u svojoj svrsi dalje se nameće pitanje zašto se uređuje sa dva zakona na različite načine?

ZAKON O OBRAZOVANJU ODRASLIH ("Sl. list CG", br. 20/2011 od 15.4.2011. godine)

UNUTRAŠNJA KONHERENTNOST

Zakon o obrazovanju odraslih je sveobuhvatan u dijelu koji se odnosi na to kako se odvija obrazovanje odraslih, principe na kojima se zasniva obrazovanje odraslih, programe obrazovanja, organizatore obrazovanja odraslih, način finasiranja i druge okolnosti od značaja za sprovođenje Zakona. Kao jedan od osnovnih principa na kojima se zasniva obrazovanje odraslih jeste povezanost rada i obrazovanja. Programi obrazovanja koji se realizuju kroz praktičan rad mogu se ostvarivati kod poslodavca i kod drugog organizatora obrazovanja. Ako se praktični rad izvodi u objektima koji ne pripadaju organizatoru obrazovanja, međusobna prava i obaveze između organizatora obrazovanja i poslodavca kod koga se izvodi praktični rad uređuju se ugovorom, a međusobna prava polaznika obrazovanja i poslodavca ugovorom o praktičnom radu. Međutim, pravima polaznika obrazovanja posvećen je samo jedan član (čl. 25), koji između ostalog upućuje na to da se međusobna prava i obaveze između zaposlenog polaznika obrazovanja i poslodavca uređuju se ugovorom (mjesto obrazovanja, vrijeme trajanja obrazovanja, naknada i sl.). Na ovaj način, obzirom na činjenicu da sadržina ugovora nije do kraja precizirana, ostavljen je prostor za brojna pitanja, od toga na koji način se ostvaruje praksa, minimum kvaliteta te prakse, ostala prava i obaveze organizatora i lica koji se obrazuje. Ostaje nedovoljno definisana razlika izmedju usavršavanja i osposobljavanja, što je još jedan susret sa nedovoljno preciznom ili adekvatnom terminologijom.

SPOLJAŠNJA KONHERENTNOST Polazeći od gore pomenute nedovoljno jasne terminološke definicije pojedinih programa (stručno usavršavanje, odnosno sticanje ključnih vještina, osposobljavanje,..), postavlja se pitanje razlike između osposobljavanja odraslih i stručnog osposobljavanja visokoškolaca. Naime, ukoliko je riječ o istim i sličnim programima, postavlja se pitanje zašto se ne akredituju unificirani programi koji će važiti u svim oblastima i za sve, nego se iste stvari regulišu različitim zakonskim rješenjima. U prethodnom dijelu otvorena je dilema u vezi sa povezanošću, odnosno razlikama izmedju aktivne mjere zapošljavanja kao što je „obrazovanje i osposobljavanje odraslih“, i obrazovanja odraslih propisanih Zakonom o obrazovanju odraslih.

ZAKON O VOLONTERSKOM RADU (Sl. List CG 26/2010, Sl.list CG 14/2012)

UNUTRAŠNJA KOHERENTNOST Volonterski rad je dobrovoljno i besplatno ulaganje vremena, znanja i vjestina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti u korist drugog lica ili za opstu dobrobit drustva. Članom 168 Zakona o radu predviđena je mogućnost da Poslodavac može sa nezaposlenim licem zaključiti ugovor o volonterskom radu, u skladu sa posebnim zakonom. Na taj način, otvoren je prostor da se prisutpi izradi posebnog zakona koji tretira oovu materiju. Međutim, samim Zakonom o volonterskom radu, a posebno njegovim izmjenama iz 2012.godine, otvoren je prostor za mnoge zloupotrebe ovog instituta, čiji smisao i karaker leži u činjenici da volonteri ulažu svoj rad i vrijeme za dobrobit društva, a ne predstavlja zamjenu za faktički rad. Naime, izmjenama i dopunama Zakona o volonterskom radu, članom 12a, predviđeno je da ugovor o volonterskom radu može da se zaključi i sa licem koje želi da se stručno osposobi i stekne posebna znanja i vještine za rad u svojoj struci, pri čemu se volonterski rad obavljen u u ovom smislu priznaje s kao radno iskustvo i kao uslov za polaganje stručnog ispita i zaključivanjem ugovora ne gube se prava po osnovu nezaposlenosti. Ovako formulisan član poništava cijelu svrhu Zakona, jer nije u saglasnosti sa ostatkom teksta, prvenstveno sa članom 1 koji definiše volonterski rad kao dobrovoljno i besplatno ulaganje vremena, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti u korist drugog lica ili za opštu dobrobit društva, a ne kako je ovim članom definisano kao mogućnost za dobijanje neplaćene radne snaga. SPOLJAŠNJA KOHERENTNOST Pravilnik o osposobljavanju pripravnika, stručnom ispitu i stručnom usavršavanju službenika prepoznje termin volonter-pripravnik i upućuje da se i na ova lica, angažovana shodno posebnom ugovoru primjenjuju odredbe ovog Pravilnika. Terminologija koja u sebi sadrži dva potpuno različita i odvojena instituta u potpunosti nije primjenjiva, te se tako u zabunu dovode lica koja imaju svojstvo volontera, u pogledu njihovih prava i obaveza, obzirom da za razliku od lica koja imaju ugovor o pripravničkom radu, ona nisu u radnom odnosu. Isti pravilnik pored pripravnika i volontera ne prepoznaje kategoriju lica na stručnom osposbljavanju, odnosno nije pretrpio neophodne izmjene i dopune, kako bi se usaglasio sa tekstom Zakona o sudovima, Zakona o državnom tužilaštvu i Zakona o stručnom osposobljavanju visokoškolaca. U okviru razrade spoljašnje konherentnosti podzakonskih akata koji se odnose na osposobljavanje sudijskih pripravnika, volontera i lica na stručnom osposobljavanju, bilo je više riječi o nepostojanju jasne razlike između volontera angažovanih po posebnom ugovoru o volonterskom radu, u skladu sa Zakonom o volonterskom radu, i volontera angažovanih preko Zakona o sudovima koji ne predviđa obavezu potpisivanja ugovora sa volonterima primljenim na stručno osposobljavanje.

ZAKON O STRUČNOM OBRAZOVANJU

UNUTRAŠNJA KOHERENTNOST

U skladu sa ovim zakonom stiče se stručno obrazovanje na nivou nižeg, srednjeg i višeg stručnog obrazovanja. Članom 3 Zakona o stručnom obrazovanju (“Službeni list RCG” br. 64/02), definisano je da “Stručno obrazovanje obavljaju škole (školski oblik) ili druga pravna i fizička lica (poslodavac) zajedno sa školom (dualni oblik). Uslove koje poslodavac mora da ispunjava za obavljanje stručnog obrazovanja u pogledu prostora i opreme utvrđuje Udruženje poslodavaca Republike i ministarstvo nadležno za poslove prosvjete”. Ovim Zakonom je, takođe, predviđeno da se dualnom obliku obrazovanja međusobna prava i obaveze učenika i poslodavca uređuju ugovorom o obrazovanju, koji zaključuju poslodavac i učenik. Zakon je precizirao sadržaj ugovora o obrazovanju, dužnosti učenika, dužnosti poslodavaca, obaveze udruženja, naknade, uslove za raskid ugovora, prava iz radnog odnosa, zaštitu učenika na radu, period osiguranja, nadzor. Odredbama Zakona o stručnom obrazovanju (Službeni list RCG” br. 64/02) propisano je da: -

nivo postignuća praktičnog obrazovanja učenika koji se obrazuju kod poslodavca provjerava udruženje, na kraju svake nastavne godine; učenik ima pravo na naknadu za vrijeme trajanja ugovora o obrazovanju kod poslodavca; ako se ugovor o obrazovanju raskine zbog neispunjavanja obaveza poslodavca, udruženje preuzima obavezu zaključivanja novog ugovora sa drugim poslodavcem; ako udruženje ne omogući učeniku praktično obrazovanje kod drugog poslodavca, učenik ima pravo da nastavi obrazovanje u školi; za vrijeme trajanja praktičnog obrazovanja kod poslodavca učenik ostvaruje prava iz radnog odnosa, u skladu sa propisima o radu; škola i poslodavac su dužni da obuče učenika osnovnim mjerama i sredstvima zaštite na radu pri izvođenju praktičnog obrazovanja - zaštitu na radu obezbjeđuju škola i poslodavac; nadzor nad sprovođenjem odredaba zakona koje se odnose na status učenika kod poslodavca vrši inspekcija nadležna za rad, a nadzor nad odredbama zakona koje se odnose na obrazovanje učenika kod poslodavca vrši inspekcija nadležna za obrazovanje.

U toku samog trajanja obrazovanja Centar za stručno obrazovanje radio je analize dualnog oblika obrazovanja sa ciljem unapređivanja ovog oblika obrazovanja. -

Uočeno je slabije interesovanje poslodavaca za prijem učenika u dualni oblik obrazovanja, nespremnost za isplatu naknada i doprinosa učenicima. Poslodavci su se žalili na nelojalnu konkurenciju, odnosno sivo tržište, i za dalje učešće u dualnom obliku obrazovanja tražili da se utvrdi paket stimulativnih mjera za one koji prime učenike u dualni oblik obrazovanja (manja poreska stopa na potrošni materijal, opremu i uređaje, jer se koriste kao nastavna sredstva). Poslodavci su tražili da se ukinu naknade i doprinosi učenicima koje su obaveze poslodavca, pri čemu bi poslodavac plaćao topli obrok i prevoz učenicima. Kod učenika je uočen smanjen interes za upis u dualni oblik obrazovanja. 38

Školske 2007/2008. i 2008/2009. godine nije bilo zainteresovanih učenika za upis u dualni oblik obrazovanja.

7. Finansiranje Zakonom o stručnom obrazovanju (“Službeni list RCG” br. 64/02, član 46, 49, 54 i 56) propisano je da: -

Poslodavac je dužan da učeniku redovno isplaćuje mjesečnu naknadu. Učenik ima pravo na naknadu za vrijeme trajanja ugovora o obrazovanju kod poslodavca. Visina naknade učeniku iznosi: za prvu i drugu godinu obrazovanja najmanje 15%, a za treću godinu najmanje 20% od prosječne bruto zarade zaposlenih u privredi Republike. Za vrijeme trajanja ugovora o obrazovanju kod poslodavca, učenik ima pravo na penzijsko i zdravstveno osiguranje. Doprinose za penzijsko i zdravstveno osiguranje za prvu godunu u cjelini plaća Republika, za naredne godine poslodavac i Republika po 50%.

U cilju podrške uspostavljanju dualnog oblika obrazovanja i smanjenja obaveza poslodavaca, Ministarstvo prosvjete i nauke je, pored obaveza uplate doprinosa, preuzelo i obavezu izmirenja naknada u visini 15% bruto zarade u privredi Crne Gore za učenike prvog razreda prve generacije (2004/2005) u svim školama. Prosječna bruto zarada zaposlenih u privredi u Crnoj Gori za 2003. godinu je bila 271,03 eura. U skladu sa dopisima Centra za stručno obrazovanje od 8. aprila 2005. godine i 4. maja 2005. godine, Ministarstvo prosvjete i nauke je na žiro račune škola uplatilo ukupno 39.245,12 eura. Prva uplata u iznosu od 16.986,36 eura odnosila se na mjesece septembar, oktobar i novembar 2004. godine. Druga uplata u iznosu od 22.258,76 eura odnosila se na decembar 2004. godine i januar, februar i mart 2005. godine. Škole su ova sredstva usmjerile za naknade i doprinose učenicima. Srednjoj stručnoj školi „Spasoje Raspopović“ u Podgorici, za 23 učenika, uplaćeno je 10.495,79 eura; Srednjoj stručnoj školi „Ivan Uskoković“ iz Podgorice, za 19 učenika, uplaćeno je 8.670,39 eura. Srednjoj stručnoj školi iz Nikšića (22 učenika) i Srednjoj mješovitoj školi „Ivan Goran Kovačić“ iz Herceg Novog (22 učenika) po 10.039,47 eura. Mjesečna naknada po učeniku iznosila je 40,65 eura, a mjesečni iznos doprinosa po učeniku iznosio je 24,54 eura. Za svakog od 86 učenika u dualnom obliku obrazovanja u školskoj 2004/2005. godini Ministarstvo prosvjete i nauke uplatilo je po 456,34 eura, od čega 284,55 eura naknade i 171,78 eura doprinosa. U toku obrazovanja učenika u dualnom obliku poslodavci ni u jednom slučaju, ni u jednoj generaciji nijesu izmirivali svoje obaveze prema učenicima, kako po pitanju naknada, tako i po pitanju doprinosa. Učenicima koji su se upisali u prvi razred školske 2005/2006. godine (u Srednjoj stručnoj školi „Ivan Uskoković“ u Podgorici – obrazovanje završilo 13 učenika i Srednjoj stručnoj školi „Spasoje Raspopović“ u Podgorici – obrazovanje završilo 19 učenika) i školske 2006/2007. godine (u Srednjoj stručnoj školi „Ivan Uskoković“ u Podgorici – u trećem razredu nalazi se 16 učenika), nijesu isplaćivane naknade i doprinosi. 39

U Ugovoru koji je definisao Centar za stručno obrazovanje, a potpisivali ga poslodavac i učenik odnosno roditelj, u tački 10, navedeno je da naknade i za 2005/2006. plaća Ministarstvo prosvjete i nauke. U Ministarstvu prosvjete i nauke ne postoji dokument iz kog se može vidjeti da je Ministarstvo preuzelo na sebe tu obavezu.1 Iz navedenog se može zaključiti da je dualni oblik obrazovanja, iako po regulativi radni angažman pri kome se zasniva posebni oblik radnog odnosa ipak realizovan kao angažman bez zasnivanja radnog odnosa. S toga treba preispitati regulativu u ovoj oblasti i naći modele efikasnijeg i efektivnijeg organizovanja osposobljavanja tokom srednjeg stručnog obrazovanja. Što se tiče gimnazija, one nisu obuhvaćene dualnim oblikom obrazovanja, iako ovaj oblik obrazavonja i zanjih ima značaja u formi profesionalne orjentacije gimnazijalaca.

Informacija za Vladu CG o dualnom obliku obrazovanja

EFEKTIVNOST I UTICAJ

PREDMET ANALIZE I METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA PREDMET ANALIZE Efektivnost / učinkovitost javnih politika ukazuje na stepen ispunjenja zadatih ciljeva javne politike, dok uticaj ukazuje na pozitivne i negativne promjene koje su se javile i/ili koje su posljedica sprovođenja određene politike. Analizom je detaljno obuhvaćen Program stručnog osposobljavanja, s obzirom da ostali programi ne uključuju veliki broj korisnika koji bi mogao značajno da utiče na smanjenje stope nezaposlenosti mladih u CG. Istraživačka pitanja na koja je odgovoreno tokom procesa evaluacije su: EFEKTIVNOST: (ciljevi programa I očekivani ishodi u odnosu na ostvarne učinke i ishode) 1. U kojoj su se mjeri desile promjene nakon intervencije u odnosu na planirane rezultate, specifični I glavni cilja? (da li su ostvareni rezultati, specifični I glavni cilj politike)? 2. U kojoj mjeri su spoljašnji faktori (pretpostavke) uticali na postizanje rezultata javne politike? 3. Koji su razlozi za postizanje ili ne postizanje rezultata I svrhe javne politike? UTICAJ: impact 1. Koji su to očekivani I neočekivani pozitivni efekti javne politike na korisnike, institucije I tržište rada? 2. Koji su to očekivani I neočekivani negativni efekti javne politike na korisnike, institucije I tržište rada? 3. Kako logika intervencije politike utiče na dobrobit svih aktera javne politke? 4. Po mišljenju korisnika I aktera javne politike kakav je uticaj politike na njihov položaj u sistemu (imaju li ili nemaju benefita od politike I šteti li im ili ne)? 5. Kakav je uticaj imala logika intervencije politike na institucije koje učestvuju u njenoj implementaciji I da li je došli da izgradje kapaciteta I jačanja institucija? (kvalitet modela za koordinaciju programa) 6. Šta bi se desilo da nije postojala intervencija politike u ovoj oblasti? 7. U kojoj mjeri se mogu mjeriti promjene nastale tokom 9 mjeseci trajanja programa stručnog osposobljavanja? 8. Postoje li kapaciteti unutar institucija koji će mjeriti efekte politike na korisnike nakon godinu dana od realizacije programa? Metodologija: •

Anketiranje korisnika i poslodavaca, konsultacije sa poslodavcima, analiza dokumenata i njihovog sadržaja.

Zaključci i smjernice: • • • •

Kreiranje okvira kvaliteta realizacije programa (selekcija, mentorstvo, izvještavanje, nivo osposobljenosti, uslovi rada), Kreiranje kvalitetnog sistema monitoring i evaluacije, Unapređenje komptenci svih institucija koje sprovode program, Unapređenje kvaliteta informisanosti o mjerama koje su predložene u Zakonu.

ANALIZA Uticaj spoljašnjih faktora na ostvarenje ciljeva politike Kako je ranije pomenuto, politika nije kreirana u skladu sa principima dobrog upravljanja (eng. good governance). U Crnoj Gori ne postoji evidentiran broj politika koje su kreirane na ovaj način, a pretpostavlja se da minorno mali broj institucija koristi ove mehanizme u procesu donošenja odluka. Po principima dobrog upravljanja, donosioci odluka su prije samog kreiranja trebali uraditi iscrpnu analizu ove oblast koja bi obuhvatila sve kriterijume ex ante evaluacije, a zatim analizirati praksu EU i SEE u ovoj oblasti. Ovakav pristup bi osigurao objektivniju procjenu postignuća same politike i stvorio uslove za kasniju procjenu dugoročnog uticaja na problem nezaposlenosti mladih u CG. To bi podrazumijevalo da postoje uspostavljenji mehanizmi objektivnog ocjenjivanja napretka mladih prilikom programa stručnog osposobljavanja i ostalih traineeship programa, za razliku od trenutnog stanja koje ostavlja mogućnost ličnog doživljaja programa. Ocjenjivanjem unaprijeđenih kompetenci ostavljen je prostor mladima da sami ocijene svoje postignuće koje ne mora uvijek biti objektivno. Iz tog razloga institucije zadužene za realizaciju programa su trebale biti odgovorne da uspostave mjerljive indikatore na osnovu kojih će obezbijediti kvalitetan uvid u postignuća ove politike. Drugim riječima, anketiranje korisnika koje je sprovela UZK i ZZZ je pružilo samo informacije o stepenu zadovoljstva programom iz ličnog ugla, ali ne i stvarni napredak i osposobljenst mladih po određenim kriterijumima. Zadovoljstvo je moglo proisteći iz “prijateljskog” odnosa poslodavaca prema mladima, zatim iz dobijanja šanse da se umjesto sjedjenja kući mladi ipak uključe u radne zadatke. Ne osporava se tvrdnja da je svako radno iskustvo korisno, nezavisno od kvalitet, nivoa i složenosti zadataka koji se obavljaju. Međutim u ovom slučaju mora se imati na umu da je država uložila velika sredstva za sticanje znanja i kompetenci korisnika, a koje je teško objektivno izmjeriti zbog nepostojanja mehanizama koji bi to obezbijedili. Da bi se na kvalitetan način uradila ova analiza potrebno je razviti instrumente M&E koji bi obezbijedili pregled kompetenci za određenu radnu poziciju i razviti modele mjerenja ostvarenja tih kompetenci. U ovom dijelu bi veliku ulogu imao Centar za 43

stručno obrazovanje, s obzirom na činjenicu da je pored modela mjerenja potrebno razviti i programe za mentore koji će znati da koriste predložene modele. Pored navedene pretpostavke koja se ostvarila, javlja se i problem nedovoljne analize ove oblasti koju je uslovilo donošenje Zakona po kratkom postupku, te s toga postoji visok stepen nekoherentnosti samog rješenja (vidi koherentnost). Potrebno je još pomenuti da postojeći kriterijumi prijave i selekcije kandidata, ne doprinose u velikom stepenu pripremi mladih za tržište i povećanju njihovih komeptenci u dijelu traženja posla, što će za posledicu imati da mladi nemaju iskustva u traženju posla (slanje CV-ja, motivacionog pisma i intervju). U te svrhe potrebno je kreirati model koji će mladima omogućiti da selektuju određeni broj poslodavaca, kao što je trenutno slučaj i da nakon toga budu obavezni da apliciraju direktno kod poslodavca i prođu proces apliciranja za posao. GLAVNI CILJ POLITIKE – Povećanje stope zaposlenosti mladih u Crnoj Gori Iniciranjem mjera u 2012. godini koje se odnose na pokretanje programa stručnog osposobljavanja lica sa stečenim visokim obrazovanjem, Vlada je omogućila da se obuhvati veći broj mladih ljudi koji nemaju potrebno radon iskustvo, a samim tim nisu ni konkurentni na tržištu rada. Uticaj ovih mjera je moguće mjeriti najmanje dvije godine nakon prve generacije lica na stručnom osposobljavanju s obzirom na podatak da mladi ljudi u CG u prosjeku na zaposlenje čekaju 3,7 godina i ukoliko postoji mehanizam M&E. Iz tog razloga nemoguće je sada dati uvid o uticaju politike na povećanje stope zaposlenosti mladih u CG. Sa druge strane ostvarenju ovog cilja doprinose sinhronizovane akcije u različitim oblastima kao što su ekonomska politika CG, obrazovna politika i politika zapošljavanja, što podrazumijeva i ostvarivanje specifičnih ciljeva ovih pojedinačnih politika. Međutim ukoliko analiza pokaže da je iz ugla korisnika ova politika ostvarila svoj specifični cilj, Vlada ipak može izvući zaključke i dobiti dodatni inpuls za konstruktivnije regaovanje u drugim oblastima koje takođe snažno utiču na ostvarenje glavnog cilja ove politike – ekonomska politika. Pored navedenog treba napomenuti da ne postoji precizna evidencija o povećanju stope zaposlenosti mladih kroz korišćenje drugih pojavnih oblika angažmane bez zasnivanja radnog odnosa. Međutim taj podatak ne bi statistički pokazao neka velika odstupanja u smanjenju nezaposlenosti s obzirom na zanemarljivo mali broj mladih koji se angažuje ovim putem u odnosu na ukupan broj mladih na tržištu rada i broj mladih koji je učestvovao u Vladinom programu stručnog osposobljavanje visokoškolaca. Kako bi se u budućnosti mjerilo postizanje glavnog cilja politike predloženi su sledeći indikatori: ‐ ‐ ‐ ‐ ‐

% smanjenja stope nezaposlenosti mladih u CG u odnosu na % iz 2012. Do 2018 nivo nezaposlenosti mladih sveden na prosjek za tu starosnu kategoriju ; % mladih koj su nakon godina dana od korišćenja programa osposobljavanja našli zaposlenje u odnosu na ukupan broj mladih koji su prošli program; %mladih koji su nakon dvije godine od korišćenja programa našli zaposlenje u odnosu na ukupan broj mladih koji su prošli program; % mladih koji su našli zaposlenje nakon dvije godine, a nisu koristili ni jedan drugi program sticanja radnog iskustva;

U okviru sprovedenog istraživanja ipak smo se osvrnuli na indicije korisnika programa u smjeru njihovih očekivanja za zaposlenje nakon programa, kako bismo obezbijedili ulazne informacije za buduće istraživanje. Nema sumnje da je mogućnost nalaženja/dolaženja ili “dobijanja” posla ipak bio glavni motiv korisnika za ulazak u Program. Nada je sa Programom postajala realnija, a očekivanje zaposlenja barem malo izvjesnije. Takodje nema sumnje da su polaznici programa imali više nade za zaposlenje nego što im je predočeno i više nego što im je naznačeno. Na taj “višak nade” polaznike Programa je gonila sama nezaposlenost i želja da se što prije dodje do zaposlenja. Na pitanje „Da li ima naznaka da ćeš dobiti neko zaposlenje nakon Programa koji pohađaš?“ dobijeni su, po našoj ocjeni, prilično optimistični odgovori (vidjeti tabelu). Od deset visokoobrazovanih nezaposlenih mladih ljudi troje izjavljuje da ima naznaka o mogućem zaposlenju, dok sedmoro nema ništa na vidiku. Proporcija 3 : 7 može se različito ocjenjivati, ali činjenica da 30% mladih ljudi uključenih u Program ima indicija za moguće zapošljavanje, je jako zabrinjavajuća u slučaju da se ta očekivanja ne ostvare. Treba pretpostaviti da će doći do velikog razočaranja, a izvjesno je i velike pasivizacije u traženju posla. Indicije o mogućem zaposlenju češće od ostalih imaju oni koji su bili na Programu u državnom sektoru/javne institucije (45%), a potom i oni koji su bili na programu u privatnom sektoru (39%). Ovi rezultati su u prvom slučaju zabrinjavajući ukoliko se uzme činjanica opterećenosti javnog sektora i trenutne potrebe smanjenja radne snage u njemu. Naznake o zaposlenje češće imaju muškarci nego žene; češće oni koji imaju 23-26 godine nego mladji ili stariji od tih godina; oni kojima je stalno mjesto boravka i/ili mjesto obuke Podgorica i Nikšić; oni koji su završili ekonomiju, menadžment i sl., potom tehničke fakultete (mašinski, ETF…) i pravni fakultet, FPN. Kod kratkoročno nezaposlenih svaki treći ima neku indiciju o mogućem zaposlenju, a kod dugoročno nezaposlenih – svaki peti. Po svemu sudeći, oni koji duže traže posao (dugoročno nezaposleni) imaju manje šanse za zaposlenje ili su realističniji u odnosu na one koji traže posao manje od godinu dana. Tri četvrtine onih koji imaju naznake za zaposlenje očekuju posao kod poslodavca kod kojeg su na Programu, a četvrtina očekuje posao kod drugog poslodavca. Tabela Postojanje naznaka za zaposlenje nakon Programa i dužina čekanja zaposlenja (u %) Naznake Godinu i manje Godinu i više Prosjek Nema naznaka za zaposlenje 65 80 70 Ima naznaka za zaposlenje 35 20 30 Ukupno 100 100 100

SPECIFIČNI CILJ - Povećana zapošljivost i konkurentnosti mladih na crnogorskom tržištu i olakšavanje procesa prelaska mladih iz obrazovnog sistema na tržište rada; Na samom početku treba napomenuti da politike angažmana bez zasnivanja radnog odnosa nisu kreirane po principima dobrog upravljanja, što sa druge strane ne mora da znači da to umanjuje / neumanjuje njihovu učinkovitost. Principi dobrog upravljanja daju osnov za kvalitetnu analizu same logike intervencije politike, međutim u ovom slučaju istraživači su dužni da na osnovu pisanih akata rekonstruišu i kreiraju logiku intervencije koju je Vlada zamislila. Indikatori specifičnog cilja su: 1. Povećan nivo razvijenosti ključnih kompetenci kod korisnika prije početka I nakon završetka programa osposobljavanja za 1 stepen; 2. procenat ispunjenosti svrhe programa; 3. % mladih koji smatraju da je program ispunio svoju svrhu u odnosu na % koji razumije svrhu programa; 4. % aktera politike koji razumiju svrhu programa; 5. % mladih koji se nakon završetka programa osjećaju osposobljenim za samostalni rad na poziciji na kojoj su se osposobljavali; 6. % mladih koji su nakon osposobljavanja stekli neophodne kompetence za traženje posla;

Polaznici Programa njegovu suštinu vide u dvije funkcije: 1) funkcija zapošljavanja i 2) funkcija sticanja znanja, sposobnosti i vještina za pospješivanje šansi za zaposlenje. Kroz sintetičku ocjenu efekata programa nastojali smo da spojimo ove dvije funkcije u jedinstvenu ocjenu kroz percepciju efekata Programa. Sumiranjem 10 pokazatelja percepcije efekata programa, našli smo da su oni u prosjeku osrednje ocijenjeni - sa 3,14. Najčešće su ocjene koje se kreću oko tog prosjeka – 16% je reklo da su efekti mali ili nikakvi, 54% da su osrednji, a 30% da su veliki.

U okviru sintetičkog pokazatelja percepcije efekata programa, koristili smo sledećih 10 indikatora: sticanje znanja i vještina, pomoć poslodavcima u nalaženju kvalitetnih radnika, poznavanje prava i obaveza iz programa, doprinos smanjenju nezaposlenosti, tranparentnost selekcije kandidata za Program, transparentnost procesa selekcije poslodavaca, pojašnjenje načina dolaska do posla, uskladjenost Programa sa potrebama tržišta rada, doprinos povećanju šansi za zapošljavanje i optimizam u nalaženju zaposlenja. Od ukupno 10 indikatora, tri su ocijenjena sa četvorkama, šest sa trojkama a jedan sa dvojkom. Najbolje su ocijenjeni: sticanje znanja i vještina, pomoć poslodavcima u nalaženju kvalitetnih radnika i poznavanje prava i obaveza tokom radnog angažmana. S druge strane najgore je ocijenjen doprinos povećanju šansi za zaposlenje. Ujedno, to je jedini indikator gdje su većinske slabe ocene (1+2).

percepcija efekata lose ocjene 1‐2

osrednje 3

dobre ocjene 4‐5

16% 54%

30%

U nastavku ćemo dati pregled pojedinačnih indikatora koji su ušli u ovu sumarnu ocjenu procjene efekata programa stručnog osposobljavanja. Svrha programa iz ugla ličnih motiva korisnika – Tri petine (64%) ispitanih visokoobrazovanih nezaposlenih mladih ljudi svrhu Programa vidi u sticanju znanja, sposobnosti i vještina za budući posao, a 26% u mogućem zaposlenju. Nasuprot njima je svaki deveti u ukupnom broju ispitanika, koji pak, ne znaju baš šta je svrha Programa, niti su u stanju da preciziraju svoje motive za ulazak u Program; oni su se nekako „našli“ u Programu, bez razumijevanja sopstvene potrebe za zaposlenjem i dodatnim znanjima i vještinama u funkciji zaposlenja.

lični motivi 3%

4% 4% dobijanje posla

15%

pokusaj da se zaposlim 10%

sticanje znanja sticanje radnih navika da nisam besposlen

64%

ne znam

Institucionalna svrha programa iz ugla ispitanika - Na pitanje o institucionalnim ciljevima Programa (riječ je, dakle, o razumijevanju državnih razloga za pokretanje Programa ), 65% ispitanika je navela veliku nezaposlenost a samo 6% je navela nedostatak odgovarajućih znanja i vještina mladih u CG. Ovdje je državi pripisan još jedan razlog za pokretanje Programa. Riječ 47

je o poltičkim razlozima - „a prije svega pridobijanje simpatija mladih uoči izbora“ – ovaj ponudjeni odgovor prihvatilo je 16% ispitanika. Na kraju, 12% ispitanika je reklo „Ne mogu da procijenim državne razloge za pokretanje ovog Programa“, a samo 1% je navelo potrebe tržišta rada.

motivi države 12%

nezaposlenost

16%

potrebe tržišta rada

65%

sticanje znanja i vještina

politički razlozi

Povezivanjem odgovora na ova dva pitanja - na pitanje o razumijevanju ciljeva Programa pretežno iz ličnog ugla (indicira lične motive pristupanja Programu) i pitanje o razumijevanju institucionalne svrhe programa (državni razlozi za organizovanje Programa) – dolazimo do značajnih nalaza. Ključni nalaz ove komparacije jeste odsustvo poklapanja individualnih motiva polaznika Programa i, od strane ispitanika viđenih institucionalnih ciljeva programa. Naši ispitanici misle da je institucionalni razlog za organizovanje programa, tj. državni razlog za Program - zapošljavanje, odnosno približavanje mogućnosti zapošljavanja (kao što smo rekli, tako misli dvije trećine ispitanika). Nasuprot tome, medju ličnim motivima dominira obrazovno-vaspitna funkcija Programa - ta funkcija Programa je u ličnoj motivaciji prisutna kod dvije tećine ispitanika. Vaspitno – obrazovna funkcija programa i osposobljenost za budući rad: Jakom trojkom (3,30) je ocijenjen doprinos Programa povećanju znanja i obučenosti za poslove za koje su se mladi prethodno školovali (pitanje 22). 10% ispitanika smatra da je riječ o potpunom, a 41% o priličnom doprinosu povećanju znanja i obučenosti, zatim tačno 26% govori o djelimičnom doprinosu, a 13% o malom ili 10 % o nikakvom doprinosu.

obučenost za svoju profesiju nimalo

malo

donekle

prilično

potpuno

ne znam

10% 1% 10% 13% 41%

25%

Mladi ljudi koji su učestvovali u programu pretežno su zadovoljni doprinosom Programa njihovom sticanju znanja za budući rad (pitanje 17). Prosječna ocjena je “slaba” četvorka (3,52). 48

Konkretno, potpuno je zadovoljno 17% ispitanika, prilično 40%, donekle 25%, a malo ili nimalo 17%. To što je nezadovoljan tek svaki šesti, a u znatnoj mjeri je zadovoljno gotovo tri petine, svakako predstavlja prilično dobru ocenu Programa. Ova ocjena je utoliko značajnija što je nivo osposobljenosti (znanje, vještine) prije Programa ocijenjena relativno nisko (prosječna ocjena 2,86). Čak 37% učesnika Programa je reklo za svoju prethodnu osposobljenost da je bila mala ili nikakva, 28% da je djelimična, a 35% da je bila prilična ili potpuna (pitanje 21).

Od ukupnog broja ispitanika koji su svoju prethodnu osposobljenost ocijenili kao malu ili nikakvu, 22% ne vidi nikakvo poboljšanje svoje osposobljenosti, 23% je osposobljenost podiglo za jedan stepen, 43% za dva stepena, a 11% za tri stepena . Najveća pohvala za program je to što je 36% ispitanika izjavilo ili da su potpuno osposobljeni za samostalan rad, zatim njih 34 % prilično što ukupno predstavlja 70% mladih koji vjeruju da su zadovoljni svojom osposobljenošću ; 19% je reklo da je djelimično osposobljeno a 11% da je malo ili nimalo osposobljeno (pitanje 23). Prosječna ocjena osposobljenosti iznosi 4,03.

U kontekstu prethodne ocjene, donekle čude odgovori na pitanje koliko je Program ispunio svoju osnovnu svrhu (pitanje 24). Tu je prosječna ocjena 3,27. Dobre ocjene ispunjenosti svrhe Programa dalo je 44% ispitanika, 35% je izjavilo da je Program donekle ispunio svoju svrhu, a 16% smatra da Program nije ispunio svrhu (5% nije bilo u stanju da ocijeni). Objašnjenje ove razlike u ocjeni je u tome što je po svemu sudeći Program ipak prvenstveno shvaćen kao šansa da se dodje do posla, a tek potom, dakle u drugom planu, i kao prilika za osposobjavanje i sticanje vještina. Dakle iako je u prethodnom tekstu navedeno da mladi razumiju većinom svrhu programa, ovo navodi da su njihovi motivi za ulazak u program prvenstveno bili dobijanje zaposlenje. Da je ovo tačno posredno dokazuje i ocjena zamisli Programa (prosječna ocjena 3,76): 60% učesnika Programa daje veoma dobre ocjene, 26% govori o prosječnom kvalitetu zamisli, a10% o slaboj zamisli Programa.

Učinak Programa na planu njegovog doprinosa razvoju “speifičnih, mekih” vještina i sposobnosti u prosjeku je ocijenjen četvorkom (3,95). Svaki od deset indikatora je ocijenjen četvorkom, “jačom” ili “slabijom” (vidjeti tabelu). Najbolje je ocijenjen doprinos Programa razvoju radne etike i odgovornosti, kao i sposobnost prilagodjavanja novim medjuljudskim odnosima (4,05, odnosno 4,04), a slabije od ostalih doprinos programa razvoju sposobnosti korišćenja i upravljanja informacijana (3,72).

Tabela Samoocjena doprinosa Programa razvoju veština i sposobnosti (kompozitni skor 3) Ajtemi – ocene od 1 do 5 Radna etika i odgovornost Prilagođenost novim međuljudskim odnosima Kompetence timskog rada i komunikacije Veštine snalaženja u novoj sredini Fleksibilnost i prilagodljivost Uvažavanje značaja lojalnosti firmi Efikasno korišćenje materijala, opreme, alata… Organizovanje, upravljanje, planiranje Rešavanje problema i donošenja odluka Sposobnost korišćenja i upravljanja informacija

1+2 6 5 7 6 6 8 9 10 8 9

3 14 15 17 16 17 18 18 19 24 27

4+5 Ukupno* 80 100 80 100 76 100 78 100 77 100 74 100 73 100 71 100 68 100 64 100

AS 4,05 4.04 3,99 3,98 3,98 3,91 3,91 3,83 3,81 3,72

BO** 3 3 3 2 4 4 6 3 3 6

* Postoci u 2‐5 koloni računati su u odnosu na ukupan broj odgovora ** Postotak je računat u odnosu na ukupan broj ispitanika

Nivo razvijenosti 8 ključnih kompetenci za cjeloživotno učenje kod korisnika prije početka I nakon završetka programa osposobljavanja: S obzirom da u našem sistemu ne postoji sistem evaluacije stečenog znanja po određenim radnim mjestima, u našem istraživanju ispitivali smo samoocjenu (samo-evaluaciju) kompetenci korisnika prije Programa i samoocjenu kompetenci nakon obavljenog programa. Ocjenjivane su sljedeće kompetence: digitalna kompetenca; društvene kompetence – medjuljudski odnosi, aktivizam, rešavanje konflikata; kompetenca učenja kako se uči; komunikacija na maternjem jeziku; preduzetnička kompetenca; kompetence kulturno/umjetničke ekspresije; matematička, naučna i tehnološka kompetenca, kao i komunikaciona kompetenca na stranom jeziku (vidjeti Anex 1). U prosjeku korisnici su svoje kometence prije korišćenja programa ocijenili sa 3,85, dok ocjena nakon Programa iznosi 4,11. Najveći napredak je načinjen u slučaju preduzetničke kompetence – broj petica je povećan za 22%, a prosječna ocjena za 0,46 (vidjeti tabelu); potom u slučaju kometence učenja kako se uči – broj petica je veći za 19%, a rast prosječne ocjene iznosi 0,39; na trećem mjestu su društvene kometence – medjuljudski odnosi, aktivizam i sl. i tu je broj petica povećan za 12%, a prosječna ocjena je porasla za 0,38. U prosjeku je ocjena svake kompetence povećana za četvrtinu (0,26). Najmanji napredak je postignut u komunikaciji na maternjem jeziku (ocjena je u startu bila visoka) gdje je broj petica povećan za 5%, a prosječna ocjena porasla za 0,14, a još nešto više u slučaju komunikacione kompetence na stranom jeziku – broj petica je porastao za 3%, a prosječna ocjena je porasla za 0,04. Iz ovoga se mogu izvući dva zaključka. Prvi je da korisnici imaju već jako razvijenu jezičku kompetencu na maternjem jeziku. Sa druge strane ipak čudi mala razlika u razvijenosti ove kompetence nakon programa, što može sugerisati na nesagledavanje vještina poslovne korespondencije i prezentacionih vještina kao dijela ove kompetence. Što se tiče kompetencije komunikacija na stranom jeziku, može se vidjeti da je ona u uskom korelatu sa mjestom obavljanja osposobljavanja i ukoliko je korisnik nije već razvio, samim tim je i za očekivati da poslodavci nijesu organizovali posebne obuke iz ove oblasti.

Tabela 1. Ocjene kompetenci prije i poslije Programa - od 1 do 5 (u%) Komentence/kada

P R IJE 1+2 3 4+5

Ocjene

P O S L I J E 1+2 3 4+5

AS prije

AS poslije

Digitalne kompetence

4,14

4,41

Društvene kompetence – MLJO, aktivizam Kompetenca učenja kako se uči Komunikacija na maternjem jeziku Preduzetnička kompetenca Kompetence kulturno/umjetničke ekspresije Matematička, naučna i tehnološka kompetenca Komunikaciona kompetenca na stranom jeziku

6 6 4 10 10 10

24 29 20 34 32 34

70 65 76 56 58 56

2 2 4 4 6 7

12 14 15 18 25 30

86 84 81 78 69 63

3,96 3,88 4,13 3,66 3,72 3,64

4,34 4,27 4,27 4,12 3,92 3,79

3,71

3,75

Tabela 2. Distribucija ocjena kompetenci prije i poslije Programa (u %)

Ocjene 1 i 2 Ocjena 3 Ocjena 4 Ocjena 5 Ukupno Aritmetička sredina

Kompetence prije Programa 4% 25% 48% 23% 100% 3,85

Kompetence poslije Programa 1% 13% 52% 34% 100% 4,11

Razlika ‐ 3% ‐ 12% + 4 % + 11% ‐ + 0,26

Grafik 1. - Grafički prikaz samoevaluacije korisnika je sledeći2 (crveno prije / plavo poslije):

76 81 75 87 70 86 65 84 58 69 57 60 56 63 56 78

Komunikacija na maternjem jeziku Digitalne kompetence Društvene kompetence – MLJO, … Kompetenca učenja kako se uči Kompetence kulturno/umjetničke… Komunikaciona kompetenca na… Matematička, naučna i tehnološka… Preduzetnička kompetenca 0

90 100

Istraživanj o efektima angažmana bez zasnivanja radnog odnosa na ciljne grupe i aktere politike – Srećko Mihajlović 2013. Beograd

POSLODAVCI Kako je u uvodu napomenuto da nemamo reprezantitvni uzorak poslodavaca koji su učestvovali u programu i istraživanju, u ovom dokumentu ćemo navesti indicije o percepciji poslodavaca vezanoj za svrhu programa i njeno ispunjenje. Ovi navodi su proizvod okruglog stola koji je organizovan sa poslodavcima na temu “Kvalitet različitih programa angažmana mladih bez zasnivanja radnog odnosa. Poslodavci, kao i korisnici vide svrhu programa u pružanju mogućnosti mladim ljudima da steknu radno iskustvo, nova znanja i vještine, kako bi se pripremili za prvi pravi posao. Oni negdje napominju da kroz program, takođe imaju mogućnost da testiraju mlade kadreve koje bi kasnije mogli da zaposle. U ovom dijelu ipak ističu kao manu to što im nije pružena mogućnost da sami biraju kandidate, jer bi po njihovom mišljenju u tom slučaju bilo više šansi da nakon programa zadrže kandidate. Ovu svoju trvrdnju pravdaju činjenicom da nemaju mehanizme zamjene kandidata id a sa druge strane kandidati ne mogu “osjetiti” šta znači prava konkurentnost na tržištu rada. Oni kao pozitivan primjer ističu program radne prakse za visokoškolce koji je realizovao ZZZCG, a koji im daje pomenutu mogućnost i obezbjeđuje konstantnu podršku u radu. Postoje oprečna mišljenja poslodavaca o kvalitetu osposobljenosti kadrova, ali su u jednom saglasni, a to je da stepen osposobljenosti zavisi od ličnih motiva kandidata, a tek nakon toga od kvaliteta obuke. Ovo navodi na zaključak da je u programu ostavljeno dosta prostora za slobodnu volju kandidata i da na taj dio treba dodatno uticati. REZULTATI POLITIKE: Logika intervencije prepoznaje 3 prioritetna rezultata angažmana bez zasnivanja radnog odnosa. U daljem tekstu obrađivaće se svaki rezultat pojedinačno. REZULTAT 1 - Stvaranje povoljnog pravnog okruženja za povećanje iskorišćenosti I broja programa koji doprinose povećanju zapošljivosti mladih u CG. U poglavlju koherentnosti dat je detaljniji uvid u polje regulisanosti/slabe regulisanosti/neregulisanosti različitih oblika angažmana mladih bez zasnivanja radnog odnosa. S toga se u ovom poglavlju nećemo iscrpno baviti ovom temom, već samo zaključiti da postoje sva tri nivoa regulisanosti, slabe regulisanosti i neregulisanosti ovog oblika angažmana u CG. REZULTAT 2 - Osigurati kvalitet realizacije programa povećanja zapošljivosti mladih. Analiza okvira kvaliteta različitih angažmana bez zasnivanja radnog odnosa ukazuje na određenu pravilnost. Programi koji su uključivali do 500 korisnika su bili mnogo kvalitetniji od programa koji su imali korisnika preko ovog broja. Manji broj korisnika olakšava rad i osigurava veći nivo nadzora nad realizacijom programa i obratno. Okvir kvaliteta angažmana bez zasnivanja radnog odnosa obuhvatio je set indikatora od kojih su najznačajniji: kvalitet selekcije i uparivanja kandidata i poslodavaca, kvalitet sprovođenja programa, mehanizmi praćenja primjene programa, zaštita radnih prava mladih, vrednovanje 52

angažmana, primjena zakona itd. Navedeni indikatori su sintetizovani, pri čemiu je svaki od njih bio ispitan kroz niz podindikatora. Kvalitet prijave, selekcije i uparivanja kandidata je različito tumačen od različitih aktera. Korisnici programa su pretžno bili zadovoljni elektronskim načinom uparivanja sa poslodavcima u smislu da su bile minimalne šanse za manipulisanje. Zamjerka programu u ovom dijelu se jedino odnosi na činjenicu da u pojedinim slučajevima nije bio ponuđen dovoljan broj mjesta za pojedine profesije, te su s toga korisnici bili limitirani, a u nekim slučajevima je bila i velika konkurentnost za određene poslodavce.

Institucije su na samom početku programa objavile poziv poslodavcima da uzmu učešće u programu, međutim tome nije prethodila analiza ponude visokoobrazovanog kadra, što bi pomoglo da se u samom pozivu definišu prioriteti tj. pozicije koje su najtraženije. Sa druge strane nije urađena ni analiza tržišta što je takođe u procesu selekcije otežavalo uparivanje. Poslodavci nijesu bili zadovoljni procesom selekcije jer im nije bio ostavljen prostor da sami izaberu kandidate. Ove analize su ipak urađene nakon prve generacija, ali rezultati nisu iskorišćeni za naredni krug osposobljavanja. Nalazi analize kvaliteta uslova za sprovođenja programa iz ugla korisnika pokazuje sledeće: •

67% mladih je bilo upoznato i/ili imalo plan i program osposobljavanja dok 33% nije dobila na uvid ovaj plan iako je ovaj segment propisan Zakonom kao obaveza,

•

75% je radilo poslove za koje su se školovali, a 25% druge poslove,

•

74% je izjavilo da su imali svakodnevo radne zadatke, dok 26% kaže da nisu stalno imali dovoljno zaduženja;

•

91% korisnika nije imalo nikakvih problema za kolegama na random mjestu, dok je njih 9 % imalo problem,

•

90% korisnika su imali obezbijeđene uslove za rad, nasuprot 10% koji nisu,

•

8% korisnika nije imalo mentora/ku, nasuprot 92% koji jesu i koji su njihov rad većinski ocijenili sa 4 i 5, dok je 13% korisnika loše ocijenilo rad njihovih mentora,

Rezultati praćenja primjene programa i zaštite radnih prava mladih na tržištu rada analizirani su kroz veći broj indikatora. Institucije zadužene za realizaciju programa su sprovele anketiranje korisnika o stepenu zadovoljstva programom. Rezultati ankete su pokazali da su korisnici pretežno zadovoljni programom i mali procenat je izjavio da bi želio da bude posjećen na random mjestu od strane koordinacionog tima. Ne postoje informacije da li je do tih posjeta i došlo u praksi, a sa druge strane se postavlja i pitanje: “zbog čega je koordinaciono tijelo preuzelo ulogu Inspekcije rada iako se ne smatra da je dodatni nadzor suvišan?”. 53

Nalazi istraživanja sprovedenog od strane ADP – Zida i USSCG pokazuju sljedeće: •

33% korisnika je radilo manje od 8 sati dnevno, 59% 8 sati, a 8% više od 8 sati,

•

90% korisnika je imalo pauzu tokom dana, nasuprot 10% koji nisu,

•

87% je koristilo godišnji odmor, dok 13% nije,

•

77% smatra da su poštovana, 6%da nisu, a 17% ne zna šta sve spade u radna prava,

•

na startu programa 60% korisnika je od strane poslodavca bilo upoznato sa svojim pravima i obavezama, dok je 40% korisnika bilo djelimično ili nikako upoznato sa svojim pravima.

Može se zaključiti da su prava mladih u najvećem broju slučajeva bila poštovana, međutim brine podatak da 40% mladih nije bilo upoznato sa svojim pravima na startu programa. Sa druge strane podatak da je jedna trćina mladih radila manje od 8 sati predstavlja činjenicu koja je interesantna sa stanovišta efikasnosti i koja će se u tom poglavlju i obrađivati. Monitoring izvještaj je pokazao da su takođe postojali i slučajevi obraćanja mladih Inspekciji za rad, međutim u zvaničnim podacima ove ustanove ne postoje slučajevi kršenja prava osoba na stručnom osposobljavanju. Na samom kraju analize ovog rezultata treba napomenuti obzervaciju poslodavaca, koji su istakli da je program radne prakse bio kvalitetnije od programa stručnog osposobljavanja visokoškolaca. Razlog ovome se nalazi u činjenici da su korisnici angažovani na radnoj praksi imali pripremu za rad koju je organizovao Zavod i konstantnu superviziju zaposlenih u Zavodu i mentora kod poslodavca. Na tom fonu preporuka donosiocima odluka bi bila da se na program stručnog osposobljavanja primijene mjere koje su sprovedene tookm programa radne prakse. REZULTAT 3 - Povećanje zainteresovanost poslodavaca I korisnika za učešće u implementaciji različitih programa povećanja zapošljivosti mladih. Institucije zadužene za sprovođenje programa stručnog osposobljavanja su sprovele intenzivnu kampanju Zakona o stručnom osposobljavanju. Na osnovu analize dokumenata - Informacije za Vladu o sprovođenju programa stručnog osposobljavanja visokoškolaca , može se zaključiti da je u kvantitativnom smislu promocija programa bila na zadovoljavajućem nivou. Tome svjedoče sledeći nalazi: Za potrebe promocije Programa stručnog osposobljavanja lica sa stečenim visokim obrazovanjem organizovane su prezentacije programa u crnogorskim opštinama o kojima je izvještavano i elektronskim i štampanim medijima, obezbijeđena gostovanja na TV stanicama, štampane su brošure sa informacijama za poslodavce i korisnike, dok su u Podgorici postavljeni bilbordi koji su sadržali poziv poslodavcima i korisnicima da se uključe u njegovu realizaciju. Monitoringom medijskog sadržaja u periodu od 01. septembra 2012. do 12. februara 2013. evidentirano je ukupno 277 objava koje sadrže informacije o projektu „Stručno 54

osposobljabanje visokoškolaca“ , što znači da su mediji svakog drugog dana plasirali po jednu objavu. U posmatranom periodu mediji su plasirali 141 objavu koja je u ukupnom utisku bila pozitivna u odnosu na projekat „Stručno osposobljavanje visokoškolaca“, 119 neutralnih i 17 negativnih objava. Prikazano u procentima, preko 50% zauzimaju pozitivne objave, dok negativne čine 6%.3 U kvalitativnom smislu ipak postoji još prostora za unapređenje promocije programa. Aktivnosti su bile većinom usmjerene na predočavanje mogućnosti korišćenja programa, dok je mali akcenat stavljen na promociju odredbi Zakona o stručnom osposobljavanju visokoškolaca. Iako je Zakon bio transparentan i dostupan građanima, institucije su ipak trebale računati na nizak nivo informisanosti mladih i stvoriti uslove za efektivnije korišćenje postavljenih informacija. U buduće bi institucije trebale pronaći model koji osigurava da informacija o pravima i krucijalnim odredbama zakona dođe do svakog korisnika kako bi se na taj način osiguralo da mladi svoja prava zaštite i sprovode u praksi. Takođe postoji i prostor za promociju sindikalnog udruživanja mladih i predočavanja uloge i funkcije sindikata u društvu u prvom redu iz ugla zaštite radnih prava. Negativni aspekti programa Istraživanjem smo testirali deset mogućih negativnih aspekata u pripremi i realizaciji Programa. Tabela. Percepcija negativnih aspekata programa (kompozitni skor) Ajtemi Bilo je otpuštanja radnika zbog angažmana učesn. P. Bilo je slučajeva mobinga nad učesnicima Programa Bilo je narušavanja prof. i ličnog dostojanstva uč. Pr. Roditelji su bili zainteresovaniji za P. od svoje djece Program nije ekonomski isplativ Više se potrošilo za Program nego što je donio koristi Neki poslodavci su zloupotrijebili Program Poslodavci u učesnicima P. vide jeftinu radnu snagu Radnici vide učesnike Programa kao konkurenciju Učesnici P. su viđeni kao zamjena za plaćene radnike

Neta‐čno 79 67 66 55 59 62 39 35 29 23

Mješovito 6 20 11 22 20 18 23 25 26 21

Tačno 15 13 23 23 21 20 38 40 45 56

Ukupno* 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100

Gledano u cjelini, gotovo dvije trećine ispitanika je manje ili više odbacivalo negativne tvrdnje o Programu (25% ispitanika je potpuno, a 39% pretežno odbacilo negativne tvrdnje o Programu). S druge strane, “jaka” trećina je manje ili više potvrdila negativne tvrdnje o programu (27% ispitanika je pretežno a 9% potpuno potvrdilo negativne tvrdnje o Programu. Od 10 indikatora koji su formulisani preko negativnih tvrdnji o Programu, šest je odbačeno natpolovičnom većinom, jedna tvrdnja sa relativnom većinom, dok su dvije tvrdnje prihvaćene 3

Informacija za Vladu o sprovođenju programa stručnog osposobljavanja visokoškolaca

sa relativnom a jedna sa apsolutnom većinom, a to je tvrdnja da su učesnici Programa vidjeni kao zamjena za plaćene radnike i da su ih iz tog razloga zaposleni posmatrali kao konkurenciju. Ovo bi moglo da ukaže na turbulentnost odnosa na tržištu rada i opterećenost svih aktera u procesu, mladih da dobiju posao, zaposlenih da zadrže posao. Tokom procesa kreiranja programa postojao je pritisak javnosti da je program realizovan iz političkih razloza. Na pitanje o motivima države za pokretanja programa 16% ispitanika je odgovorilo da vjeruje da su one političke prirode “pridobijanje simpatija mladih uoči izbora” dok ostatak mladih ipak vjeruje da je država imala neke druge motive među kojima prednjači

EFIKASNOST I ODRŽIVOST

PREDMET ANALIZE I METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA Analiza efikasnosti podrazumijeva analizu ekonomičnosti realizacije same politike. Pod troškovima se ne podrazumijevaju samo finansijski resursi, već i alociranje ljudskih resursa za sprovođenje određenih mjera, što upućuje i na zaključak da benefiti takođe nisu samo finansijske prirode već imaju i širi društveni značaj koji pored ekonomske može bit ii socijalne prirode. EFIKASNOST (odnos input-output I input - outcoms) 1. Da li je sprovodjenje intervencije razumno u smislu efikasnosti (omjer troškova I koristi)? 2. Koje su mjere preduzete tokom planiranja I primjene politike kako bi se osiguralno da se resursi efikasno troše? 3. Da li je politika mogla biti sprovedena sa manje uloženih sredstava, a da se pri tom ne naruši kvantitet I kvalitet? 4. Da li su se mogli postići veći rezultati sa istim ulaganjima? 5. Da li bi drugačija logika intervencije riješila isti problem sa manje ulaganja? 6. Da li je intervencija ekonomski isplativa s obzirom na moguće alternative I dostupne resurse? 7. Da li su sredstva iskorišćena za intervenciju mogla biti iskrošićena za neku drugu, više isplativu svrhu? ODRŽIVOST 1. Da li intervencija odgovara potrebama tržišta? 2. Da li je program dugoročno podržan od strane institucija? 3. Da li su korisnici i akteri politike bili uključeni i konsultovani u period planiranja, implementacije I evaluacije javne politike? 4. Da li intervencija odgovara okruženju u kome se sprovodi (kulturni, socijalni aspekti) tj. Da li je primjenljiva u tom okruženju? 5. Da li tehnologija koja je korišćena u implementaciji politike odgovara stepenu IT obrazovanja mladih u CG; 6. Da li institucije koje sprovode program funkcionišu po principu dobrog upravljanja “good governance” uključujući efektivno upravljanje I organizaciju? 7. Da li institucije koje koordinišu I sprovode program imaju zadovoljavajuće ljudske I resursne kapaciteta? 8. Da li poslodavci imaju finansijskih kapaciteta da nastave korišćenje programa ukoliko prestane finansijska podrška države; 9. Da li je intervencija u skladu sa održivim korišćenjem prirodnih resursa ili je štetna za životnu sredinu? 10. Da li intervencija ima finansijsku održivost?

ANALIZA U realne troškove realizacije programa stručnog osposobljavanja spadaju sledeći: • • • • • • • • •

nadoknada za 4211 korisnika za 9 mjeseci rada u iznosu 50% od prosječne plate u CG za prethodnu godinu (približno 10 000 000 eura), troškovi nenaplaćenog poreza na radni angažman mladih bez zasnivanja radnog odnosa, dodatni troškovi rada službenika koji realizuju program, trškovi korisnika koji se osposobljavaju van teritorije svog boravka, troškovi promocije programa stručnog osposobljavanja, nepredviđeni troškovi programa (kupovina dodatne opreme za rad) dodatno opterećivanje postojeće radne snage u institucijama koje sprovode program i mentora u firmama, troškovi po osnovu nezaposlenosti lica koja su korisnici tokom i nakon korišćenja programa, kreirajne internet platform za prijavu kandidata i poslodavaca.

U Benefite programa stručnog osposobljavanja spadaju sledeći pokazatelji: • • • •

mladi ljudi su postali konkurentniji na tržištu rada, stekli su iskustvo, nova znanja i vještine, životni standard mladih visoko-obrazovanih ljudi se unaprijedio za period od 9 mjeseci dobijanjem naknade za angažman kod poslodavca, poslodavci su dobili priliku da osposobe i zaposle novi kadar, mladi su dobili posao nakon realizacije programa,

Prostom analizom troškova i koristi može se zaključiti da je program Crnu Goru mnogo više koštao od 10 000 000 eura koji su u samom startu opredijeljeni. Ovaj podatak je trebao da podstakne državu da i prije početka realizacije preispita model funkcionisanja programa i razmotri različite alternative koje bi vodile postizanju istog specifičnog cilja politike. Sadašnji model programa predstavlja veliko opterećenje za tržište rada i budžet Crne Gore. U realizaciju su uključeni kabinet podpredjednika Vlade, Ministarstvo prosvjete, Zavod za zapošljavanje (i biroi rada), Uprava za kadrove, koordinacioni tim programa, Ministarstvo za informaciono društvo. Ovako glomazno postavljen model koordinacije čijem uspostavljanju nije prethodila priprema javnih službenika, može dovesti i korisnike i zaposlene u situaciju koja neće pružiti efikasan odgovor na postojeće potrebe. Postojeći pristup predstavlja reakciju države na posledice, a ne suzbijanje uzroka problema. Ukoliko se želi predočiti finansijska opravdanost, ovaj obim ulaganja u politiku je trebao imati mnogo veće efekte od postignutih (koji nisu zanemarljivi, ako se gledaju odvojeno od finansija).

Mogući alternativni modeli koji su mogli biti realizovani za rješavanje problema: • • • • • •

•

Uvođenje obavezne plaćene/neplaćene prakse za srednjoškolce i visokoškolce tokom perioda učenja-studiranja, prilagođavanje obrazovnog sistema potrebama tržišta rada, čime bi se smanjio broj nezaposlenih mladih, Kreiranje uslova za angažman mladih na otvorenom tržištu koji bi im obezbijedio zaštitu radnih prava, Plaćanje participacije i korišćenje međunarodnih programa (npr. Leonardi da vinci, EVS), preko kojih veliki broj mladih može da stekne radno iskustvo u EU, Kreiranje podsticajnih mjera za poslodavce koji pružaju usluge stručnog osposobljavanja, Kreiranje fonda za osposobljavanje - nadoknada za program osposobljavanja koji realizuje država može biti tretirana i kao studentski kredit, pri čemu bi korisnici nakon dobijanja posla vraćali određeni iznos nadoknade u fond, Optimizacija kriterijuma za preduzetništvo mladih, kako bi nakon sticanja kompetenci mladima bila dostupna mogućnost pokretanja sopstvenog biznisa.

Ovakvim raznovrsnim pristupom u procesu rješavanja pitanja nezaposlenosti mladih, tržište ne bi bilo preopterećeno licima na stručnom osposobljavaju, jer bi se angažovali u različitim periodima i vremenskim intervalima (2, 3, 5, 9 mjeseci) u zemlji i inostranstvu. Samim tim bila bi relaksirana i radna snaga koja je trenutno na tržištu i ne bi u mladima vidjela konkurenciju, već bi im pružili punu podršku u profesionalnom razvoju. Mladi bi imali priliku da koriste više programa što bi im ujedno povećalo kompetence, a samim tim i konkurentnost. Održivost politike je posmatrana kroz 3 glavna aspekta: 1) finansijska održivost 2) održivost na nivou politika i 3) ekološka održivost. Finansijska održivost - Ukoliko bi se na duži vremenski period ulagalo u ovoj količini, nakon određenog broja godina bi se akumulirao trošak koji bi prethodnim pametnim upravljanjem mogao biti neki strateški projekat koji bi pružio mogućnost otvaranja novih radnih mjesta. Opredjeljivanje sredstava ovim intenzitetom bi uticalo i na GDP s obzirom da ova ulaganja čine značajan dio budžeta CG. Na osnovu iznijetog može se zaključiti da je u tom smislu ova politika finansijski neodrživa na duži vremenski period (više od 2-3 godine) Održivost na nivou politika je usko povezana sa usklađivanjem obrazovne politike sa potrebama tržišta rada i politikom zapošljavanja. Neophodno je da CG pametno planira razvoj ljudskih resursa i da se napravi balans između ponude i tražnje različitih nivoa obrazovanja na tržištu rada. Pored toga jako je bitno da država paralelno planira ekonomsku politiku i sprovodi mjere koje doprinose otvaranju novih radnih mjesta u CG. U suprotnom efekti politike povećanja zapošljivosti neće imati značajnijeg efekta na crnogorsko društvo iz prostog razloga što mladi neće imati mogućnost da se zaposle usled deficita radnih mjesta. Zarad veće održivosti na nivou politika, jako je bitno da se prilikom kreiranja politika konsultuje šire društvo, socijalni savjet is vi akteri koji su značajni za ovo pitanje. U fazi kreiranja trenutne politika stručnog osposobljavanja nisu bili uključeni svi značajni akteri iz javnog, privatnog i civilnog sektora, te je

s toga njena realizacija dočekana sa predrasudama i sumnjom u namjere za njeno donošenje što je dodatno opterećivalo već opterećenu situaciju natržištu rada. Sa aspekta ekološke održivosti realizacija politike nema preveliki uticaj na životnu sredinu, međutim postoji prostor za unapređenje na ovom polju. Internet platforma za uparivanje kandidata i poslodavaca je dobra baza za ostvarivanje ekološke održivosti. Međutim, činjenica da se prijavni formulari, kao i mjesečni izvještaji moraju dostavljati i u štampanoj verziji, vidi ka zaključku da treba izvršiti racionalizaciju potrošnje papira i čitavi proces preusmjeriti na on-lajn komunikaciju i birokratiju.

Ova publikacija je nastala uz pomoć Evropske unije. Publikacija ne sadrži formalno saopštenje i ne predstavlja nužno službeni stav Evropske unije 61

ADP-Zid Gojka Radonjica 32 P. fah 370 Tel/fax: 020 207 130/ 207 131 Mob: 067 210 848; 069 073 381 email: info@zid.org.me www.zid.org.me www.angazujse.info

"Ova brošura je nastala uz pomoć Evropske unije. Publikacija ne sadrži formalno saopštenje i ne predstavlja nužno službeni stav Evropske unije."