Kroz tržnicu
Istraživanja socijalnih i fizičkih aspekata gradskih tržnica
Anka Mišetić
Sara Ursić
Ivana Fabrio
Nika Đuho
Kroz tržnicu
Istraživanja socijalnih i fizičkih aspekata gradskih tržnica
Anka Mišetić, Sara Ursić, Ivana Fabrio i Nika Đuho
E-knjiga
Izdavač
Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek Studij dizajna
Za nakladnika
prof. dr. sc. Bojan Baletić
Urednica Ivana Fabrio
Grafička urednica Nina Bačun
Dizajn Nina Bačun, Tina Ivezić
Ilustracije Josipa Tadić
Recenzenti
izv. prof. Tomislav Vlainić
doc. dr. sc. Marica Marinović Golubić
ISBN: 978-953-8042-92-8 (CD—ROM)
ISBN: 978-953-8042-93-5 (PDF)
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001220455.
Publikaciju je za objavu prihvatilo Povjerenstvo za nakladničku djelatnost na sjednici održanoj 4. 3. 2024.
Knjiga je nastala u sklopu projekta „Aspekti tržnica u hrvatskim gradovima — tradicijski javni prostor kao element inovativnih urbanih politika” koji je financirala Zaklada Adris.
ožujak, 2024.
U dvostrukoj ulozi Anka Mišetić 4—5
Dnevnici s tržnica 6—145
Četiri godišnja doba i jedna pandemija Anka Mišetić 8—101
Kako je Pazar postao tržnica Sara Ursić 102—145
Terenska istraživanja tržnica 146—339
Kroz prostor i vrijeme Ivana Fabrio 146—285
Virtualne tržnice
Registar opreme iz ruke i pokreta
Intervju
Na moru i na kopnu Nika Đuho 286—339
Rijeka
Osijek
Trešnjevački triptih Ivana Fabrio 340—361
Plac(a), pjac(a), pazar: tržnice kao javni gradski prostori (Pregled rezultata anketnog istraživanja)
Anka Mišetić, Sara Ursić, Ivana Fabrio, Nika Đuho 362—389
Prema zaključcima 390—397
Anka Mišetić, Sara Ursić, Ivana Fabrio, Nika Đuho
Tržnica kao prizor
Tržnica kao prostor reminiscencije
Elementi
Rituali
Točke spajanja
Literatura 398
Popis radova objavljenih iz istraživanja 399
Ova knjiga nastajala je nekoliko godina, prateći različite faze istraživanja koja su se provodila u sklopu projekta „Sociokulturni aspekti tržnica u hrvatskim gradovima — tradicijski javni prostor kao element inovativnih urbanih politika“.
Dizajnirajući metodologiju istraživanja na postpozitivističkim principima i fleksibilnom karakteru kvalitativne metodologije, naglasak je stavljen na tzv. multimetodološki ili triangulacijski pristup (Creswell, 2009). Njime se upotreba kvalitativne metode osnažuje različitim izvorima podataka i uvidima koji prekoračuju granice svake od korištenih metoda: promatranja sa ili bez sudjelovanja, izrade istraživačevih dnevnika, fotografiranja, analize sadržaja, intervjua i ankete, čime se nastoji osigurati konvergentna valjanost bogatstva dobivenih podataka.
Takav pristup rezultirao je opsežnom istraživačkom dokumentacijom, različite razine strukturiranosti i različite prirode autorskih razmatranja, koju u pravilu karakterizira visok stupanj subjektivnosti, intuicije i (samo)refleksije.
Prikupljajući građu za projekt, istraživači su se našli u dvostrukoj ulozi: iz one primarne, istraživačke i sami su prelazili granice i postajali ispitanici, sugovornici, kazivači. Nerijetko, istovremeno i s predumišljajem. Stoga većina prikazanih materijala govori o fenomenu tržnice, prije svega reflektirajući poziciju istraživača uronjenog u kontekst zbivanja (Jarvinen i Meyer, 2020).
U središtu knjige je fragment: izvorni zapisi, bilješke, riječi i fotografije čiji proces analize i interpretacije nije dovršen, pa je legitimno postaviti pitanje ima li smisla objaviti ih na ovaj način, odnosno možemo li ih iz statusa „priloga“ promaknuti u „nosivi“ sadržaj knjige. Prvi argument za takav postupak hermeneutičke je naravi i oslanja se na stav da opažanja i refleksije dobiveni kvalitativnim metodama već uključuju odabir, tumačenje i razumijevanje, koje naknadnom interpretacijom djelomično gubi snagu izvornosti. Zato tekstove, skice i fotografije, premda su počesto opterećeni improvizacijama, ponavljanjima i nedorečenostima, smatramo vrijednima objave i u izvornom obliku. Oni su zapisi o onome što smo razmatrali, rasuđivali i osjećali tijekom istraživanja.
Drugi je argument proizišao iz neposrednog iskustva istraživača koji (ponovno) otkriva svijet tržnice — ishodišta i pokretača urbsa, mjesto vitaliteta i razvojnog potencijala grada (Weber, 1958).
Svijet koji je i stvaran i simboličan uvlači istraživača u labirint doživljaja koji se ne daju jednoznačno opisati, gdje snaga prvog dojma konkurira naknadnoj interpretaciji, pa se u tom ciklusu odnosa prema tržnici često vraćamo na početak, ili na trenutak u kojem se događa interakcija s prostorom i s Drugim. Pritom se razumijevanje izvodi iz dva smjera, iz vlastitog doživljaja i emocije, ali i kroz elemente etnografskih istraživanja, iz opisa prostora, artefakata, aktera, a s obzirom na interdisciplinarnu prirodu istraživačkog tima, uvidi se zrcale kroz dvije komplementarne istraživačke perspektive: znanstvenu i umjetničku.
Stoga, nakon više objavljenih znanstvenih radova, sudjelovanja na međunarodnim znanstvenim konferencijama i obrane jednog doktorskog rada, knjiga je krenula drugim putem, želeći pokazati da se istraživački proces odvija u više paralelnih smjerova, da je reverzibilan i otvoren.
Glavni lik je, dakle, istraživač-sudionik, koji na tragu Sandersove fenomenologije (Gill, 2020) razumijevanje fenomena ostvaruje kroz cjelinu proživljenog iskustva, ostvarenog uranjajući bez posrednika u „svijet tržnice“.
Ova knjiga, prije svega, dokumentira istraživački proces. Propitujući način na koji dolazimo do podataka i kako iz njih gradimo interpretaciju, odmiče se od uobičajenog slijeda postupaka. Stoga, premda je utemeljeno očekivati da se u završnoj publikaciji ponude glavni zaključci, knjiga odustaje od takvog pristupa, i vraća nas nekoliko koraka unatrag, ponovno preslagujući istraživačke materijale. Moglo bi se reći, na kraju projektnog ciklusa, knjiga ne zatvara istraživanje, njena je osnovna pretenzija da ga održi otvorenim.
Anka Mišetić
Dnevnici s tržnica
Četiri godišnja doba i jedna pandemija Anka Mišetić 8—101 Kako je Pazar postao tržnica Sara Ursić 102—145
Četiri godišnja doba i jedna pandemija
Anka Mišetić
8—101
JESEN 10—37
◊ Kalkuliram
◊ Razgovaram
◊ Proklizavam
◊ Jurim
◊ Uzduž i poprijeko
◊ Dosadno
◊ Trenutak izvana
◊ Ulazak
◊ Ispred — iza
◊ Kruženje
◊ Lutanje
◊ By the book
◊ Rutina
◊ Povjerenje
ZIMA 38—69
◊ Sunce
◊ Red bez reda
◊ Rasprodano
◊ Zimska idila
◊ Prigušeno
◊ Verbalni desant i drugi rituali
◊ (Ne)odlučnost
◊ Razgovori
◊ Odsutnost
◊ Na metalnim nogama
◊ Prva pomoć
◊ Ljekovitost
◊ Žene, gaće!
◊ Zadovoljstvo
◊ Pritisnuti
KORONA PROLJEĆE
70—95
◊ Neizvjesnost
◊ Nova sigurnost
◊ U rukavicama
◊ Propušteno
◊ Na tržnici koje nema
◊ Metamorfoza
◊ Naprijed—natrag
◊ Na brzinu
◊ Bez plana
◊ Povratak
VIRTUALNA TRŽNICA 98—103
◊ Pitanja i pregovori
◊ Izgubljeni i pronađeni
◊ Bakalar na vratima
◊ S odgodom
◊ Zamor
◊ Posustajanje
Dnevnik 1
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec studeni
dan u tjednu petak
vrijeme ( sat ): 11 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 30 min svrha odlaska kupovina
Kalkuliram
Danas nema previše ljudi. Očekivala sam veću živost jer je petak. Malo je hladno i dosta oblačno, ali sve se odvija u ustaljenom ritmu, nema zastoja, naguravanja u uskim prolazima između štandova, ni dugog čekanja. Kupovala sam na kioscima, na štandovima i u ribarnici.
Izbjegavala sam njezin pogled i malo sam proširila luk kretanja, ali sam vidjela da ima odličnu raštiku, vratit ću se k njoj ovaj vikend. (Sigurna sam da me M. pogledala.)
Dnevnik 2
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec studeni
dan u tjednu utorak
vrijeme ( sat ) 13 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 30 min svrha odlaska kupovina
Razgovaram
Pada kiša, što znači da moram istovremeno u rukama imati kišobran, vrećice i novčanik. Ruksak je na leđima pa novčanik ne mogu svaki put vaditi i vraćati. Uzimam novce iz novčanika i stavljam ih u prednji džep na jakni, da mi budu dostupni, tu ću ubacivati i „kusur“. Odustajem od fotografiranja da dodatno ne kompliciram s rukama. Idem ravno prema M. i tražim raštiku (rašćiku). M. me pozdravlja izdaleka, a i ja se bolje osjećam jer je ne izbjegavam. Raštike nema, maloprije je jedna cura uzela zadnju, evo baš maloprije. Bit će opet u petak. Uzimam četiri šipka, da potvrdim sebe kao „mušteriju“, a M. kaže: za tebe 15 kuna, da potvrdi moj posebni status. Tako je opet sve u redu među nama. Upućuje me dolje, kod D., ona možda ima raštiku. Ja zahvaljujem i idem do južnog kraja placa, nemam pojma tko je D., ali tražim raštiku. Nalazim je i kupujem. Na kiosku kupujem suho meso, prodavačica mi objašnjava da je prvo pečeno, ali da ga svejedno moram kuhati. To potvrđuje i starija gospođa. Kaže, kuha ga ona u čušpajzu, a to što je prethodno pečeno, samo daje još bolji okus. Danas sam se baš napričala na placu.
Dnevnik 3
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec studeni
dan u tjednu petak
vrijeme ( sat ) 12 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 20 min
svrha odlaska kupovina
Proklizavam
Raštika — 3. nastavak. Napokon je kupujem, M. mi dodaje u vrećicu pola kila više, to je za mene. Tražim ribu, ne znam baš što hoću i na kraju kupujem trlje (trilje). Kod kuće, vadim sve iz vrećica: raštika je stvarno dobra, zadovoljna sam. Trlje ne izgledaju kao u ribarnici, opet nisam znala kupiti ribu, ništa nije isto kao što je izgledalo na štandu: ni boja, ni veličina.
Može se to izvježbati, to kupovanje ribe, samo se treba smiriti i polako birati. A ja se uvijek uzbudim pred tolikom ribom, prodavači me uvuku u razgovor i dekoncentriraju, imam osjećaj da me požuruju, da moram što prije ili odustati ili kupiti. Čini mi se da nemam vremena, da se koncentriram i odlučim, morat ću se opet posavjetovati s mamom, njoj je se to u pravilu ne događa. Za sada sam u stanju kupiti samo srdele, inćune i gavune, čak mi i mola mogu podvaliti ako hoće. Osim toga, mrzim mokri, skliski pod u ribarnici. I to sigurno utječe na moju koncentraciju. Osim što stalno proklizavam po njemu, djeluje mi i prljavo i želim što prije izaći na suho.
Dnevnik 4
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec studeni
dan u tjednu subota
vrijeme ( sat ) 11 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 5 min svrha odlaska kupovina
Jurim
Danas projurila. Kupila (samo) češnjak. I dalje pada kiša.
Dnevnik 5
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec studeni
dan u tjednu petak
vrijeme ( sat ) 9 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 15—20 min svrha odlaska kupovina
Uzduž i poprijeko
Prošla tržnicu uzduž i poprijeko, ali jako brzo i ciljano. Veronikin kiosk (jogurt, maslac, sir), ribarnica (moli). Na štandovima kod gospođe iz dalmatinskog zaleđa (selen, pertusimul, šipak). Godinama kupujem kod nje, ali ne znam joj ime. Ako sam ga i čula, zaboravila sam ga, možda zato jer smo joj R. i ja dodijelili novo, za potrebe naše komunikacije, koje neću otkriti. Neka bude samo — B. Račun je 28 kuna i pita me: šta ćeš još uzet za dvi kune? (u obraćanju kupcima kombinira „ti“ i „vi“). Ja još nisam stigla ni reći, a B. odlučuje i dodaje još jedan limun kojeg hvali — otkriva mu porijeklo, iz nečijeg je vrta. Kaže, odličan je, jede ga skupa s korom. Ja odgovaram da je kora tanka. Nije za ribanje, ali ima zato više soka. Može se i ribati, uporna je ona. Ne mogu reći da mi je jako draga, ali ne mogu reći niti da nije. Često nešto kupim kod nje jer ima dobro povrće, djeluje malo umorno i izaziva sažaljenje. Ne sviđa mi se što uvijek pokušava još nešto prodati, dodati: uzmi ovo, uzmi ono, triba li ti ovo, triba li ti ono. Sitna je, često se žali na neke bolesti, žali se na težak život, uzdiše, rijetko se smije. Uz svu tu bespomoćnost koju odašilje, nerijetko je i ljuta i agresivna, više puta sam svjedočila kako se prepire s kupcima, istjeruje svoju pravdu. U svakom slučaju, uz M., jedan je od likova koji imaju osobnost. Odlazim i sjetim se da trebam tikvice za baku. Kupujem prve koje vidim, ionako im nije sezona. Već neko vrijeme pokušavam je odgovoriti od tikvica argumentima da su to sad neke iz hladnjača, iz uvoza i sl., ali ona baš hoće jesti tikvice tri puta tjedno i nije ju briga za porijeklo, uživa u njima cijelu godinu.
Dnevnik 6
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec studeni
Dan u tjednu petak
vrijeme ( sat ) 9.30 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 15 min
svrha odlaska kupovina
Dosadno
Još jedna brza kupovina, točno sam znala kamo idem i tamo sam našla što sam trebala. Bez razgledavanja, skretanja pažnje, danas je bilo dosadno. Nešto što se treba obaviti, tu sam zbog namirnica koje ne mogu naći drugdje, a da pritom ne idem dalje od kvarta: riba, blitva kod M., Veronikin sir, jogurt, maslac. Ne opažam ništa, želim to što prije obaviti.
JESEN
Dnevnik 7
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec studeni
dan u tjednu subota
vrijeme ( sat ) 18.30 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 3-4 min pogleda „izvana“ svrha odlaska u prolazu
Trenutak izvana
Večeras samo prolazim drugom stranom ulice/raskrižja, ali ne mogu ne primijetiti tržnicu. Njena vanjska pročelja i štandovi, ali i stabla (koja inače ne vidim) — živi su, osvijetljeni i već okićeni. Pretpostavljam da je unutarnji dio pust, iako iznad kućica vidim jake reflektore koji je osvjetljavaju. Kratko se dvoumim da zavirim iza i fotografiram, ali odgađam to za neki drugi dan. Mobitelom fotografiram izdaleka, noću, znam da neće biti kvalitetno. Imam potrebu da zabilježim taj trenutak transformacije kad Trešnjevačka tržnica ulazi u režim Adventa, kao neki slabi eho razvikanog Adventa u Zagrebu (koji se otvara večeras). Gledam fotografije na mobitelu i ispočetka sam razočarana, mislim da nisam ni trebala fotografirati, ali onda mislim da su baš točne, da prizor prikazuju upravo onakvim kakav je: Trešnjevačka tržnica, iako osvijetljena, zapravo periferna, prazna, iskočila u krivom mjestu-vremenu, pokazuje se i pritom degradira samu sebe u periferni, socijalno i estetski više nego skroman pokušaj adventske reinterpretacije mjesta. Još više naglašava pustoš oko sebe i ostavlja samo dojam nemoćne i nevješte improvizacije.
Dnevnik 8
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec prosinac
dan u tjednu nedjelja
vrijeme ( sat ) 10 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 20 min
svrha odlaska u kupovini, s R. Ulazak
Danas nisam sama, zapravo, pratim R. na tržnicu. Ispred, na prostoru koji sam sinoć fotografirala, predstavljaju se predsjednički kandidati, sviraju tamburaši, zaobilazimo ih sve i uvlačimo se kroz jedan od bočnih ulaza. Trešnjevački plac uopće nema neki glavni ulaz, neko mjesto koje bi i simbolično dalo do znanja da se ulazi na neki poseban ili po bilo čemu važan prostor. Umjesto toga, nekoliko je uskih prolaza na sjevernoj, istočnoj i južnoj strani, kroz koje se provlačimo i teško mimoilazimo dok vučemo vrećice. Kako je moguće da tako velika tržnica nema neki „ulaz“? Umjesto ulaza, cijela je okružena i zagrađena kioscima, kućicama koje su otvorene prema vani, ali tvore zid prema onome što je „unutra“. Kako bilo, da bi se ušlo u glavni prostor Trešnjevačke tržnice, potrebno se provući kroz uske prolaze, među kojima nema hijerarhije, svi su jednako tijesni. Puštam R. da vodi po placu, neka bira, plaća, nosi. Tako ja imam više vremena za razgledavanje. Ipak, ništa posebno ne vidim dok mi on ne skrene pažnju na tri vrapca koja su se uvalila u kašetu iza M. štanda i grickaju salatu. Odmah mi smeta što ja to nisam prva primijetila, gledam stalno po štandovima, vidim samo prvi plan i promiču mi takvi detalji. Nisam opuštena. Odmah zamišljam dobru fotografiju i namještam mobitel, ali sve to predugo traje i uplašila sam vrapce. Ne odustajem i fotografiram barem jednoga, iz daljine, poslije ću povećavati.
Dnevnik 9
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec prosinac
dan u tjednu utorak
vrijeme ( sat ) 19 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 2 min svrha odlaska fotografiranje/noć
Ispred — iza
Vraćam se s predavanja i vidim kako montiraju nove štandove na vanjskom platou (ispred) tržnice. Opet, iznad kućica vidim te jake reflektore iznad (unutarnje) tržnice i sad se već pitam kako to izgleda noću, pod svjetlima. Hoću-neću, ipak odlučujem prijeći raskrižje, zaviriti i fotografirati scenu. Na platou su sve zauzeli, grade se novi štandovi, provlačim se kroz jedan od malih prolaza između cvjećarnica i tu sam. Tržnica prazna i mračnija nego što sam očekivala, zavarali me reflektori koji iz daljine izgledaju kao da osvjetljavaju nogometno igralište. Ne želim tu dugo stajati, nelagodno je jer nikog nema, kućice su u sjeni, a nikog i ne želim sresti u takvom ambijentu, pa brzo fotografiram i odlazim.
JESEN
Dnevnik 10
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec prosinac
dan u tjednu subota
vrijeme ( sat ) 10 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 15 min
svrha odlaska kupovina
Kruženje
Danas ću požuriti jer je subotnja gužva, ne trebam ni povrće niti voće, jer je R. otišao na Dolac. Kružim oko tržnice do posljednjeg prolaza, idem do Veronikina kioska gdje kupujem samo jaja i mlijeko. Vraćam se kroz plac, štandovi se prelijevaju u bojama, ljudi se guraju oko njih, a ja idem ravno do M. koja je na drugoj strani, ipak se predomislim i kupim blitvu. Na rubnim štandovima, kod nekog OPG-a uzimam sirup od koprive. Hladno je rukama, vrećice se urezuju u prste. Ništa od fotografiranja.
JESEN
Dnevnik 11
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec prosinac
dan u tjednu nedjelja
vrijeme ( sat ) 10 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 10 min
svrha odlaska kupovina
Lutanje
Opet kružim oko tržnice do posljednjeg prolaza, jedva se probijam od dostavnih automobila, hladno je. Kupujem kruh na kiosku u koji moram ući. Vruće je, miriše friški kruh, naočale mi se zamagle. Vraćam se zapadnim rubom placa, pored skladišta za štandove i vage. Ovaj dio djeluje pusto i neugledno, a na tržnici je malo ljudi i posve je drugačije nego jučer, u subotu. U donjem dijelu redovi kontejnera za smeće, u gornjem dijelu, provlačim se između sadnica cvijeća. Hladno je, magla svuda okolo, moje omiljeno vrijeme za lutanje i „prešetavanje“. Unatoč svemu, ne može se zanijekati poetika ovog sivog, prosinačkog jutra na Trešnjevačkom placu.
Dnevnik 12
grad Zagreb
tržnica Dolac
mjesec prosinac
dan u tjednu srijeda
vrijeme ( sat ) 11.30 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 15 min
svrha odlaska kupovina
By The book
Napokon: Dolac! To je tržnica s ulazom, u punom smislu te riječi. Penjem se širokim stubama, kao da prilazim nekom antičkom hramu, uzbuđena sam jer od početka trajanja projekta, prvi put dolazim na Dolac. Sve je tu kako treba, scena, glavni i sporedni likovi, kulise. Grad je tu prisutan u svakoj vizuri. Vertikala tornjeva katedrale vuče pogled prema gore. Malo razočarano primjećujem da je veliki dio štandova prazan, ali to me ne obeshrabruje u hvalospjevima. Idem dalje, u ribarnicu, tu se naprosto mora ući. Već ispred vrata namještam foto na mobitelu, ali eto, i ribarnica je poluprazna. Bura je dolje, mislim dok pravim krug i proklizavam po vlažnom podu. Na kraju kupujem ćimule, uz kraći razgovor s prodavačicom i gospođom koja kupuje prije mene, uzimam i brokulu na drugom štandu i krećem prema izlazu. Natovarena vrećicama, stupam ponosno stubama kao nekom pistom ili kao da silazim s trona. Dolje je adventska vreva, kad napokon siđem u ravninu i krenem prema Trgu, s obiju strana klanjaju mi se redovi adventskih vijenaca, imela, zelenila i ukrasa svih vrsta. Dobar je Dolac.
Dnevnik 13
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec prosinac
dan u tjednu petak
vrijeme ( sat ) 10 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 15 min
svrha odlaska kupovina
Rutina
Brza kupovina. Nisam odmah zapisala u dnevniku i jedino čega se sad sjećam razgovor je s M. i to da mi je, kad sam krenula, ubacila u vrećicu još jednu glavicu kaula (gratis).
JESEN
Dnevnik 14
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec prosinac
dan u tjednu subota
vrijeme ( sat ) 9.30 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 15 min
svrha odlaska kupovina
Povjerenje
I ovaj posjet rekonstruiram naknadno. Kupila sam domaći češnjak i buču na štandu OPG-a iz Rastoka. Gledala sam reportažu o tom
OPG-u u nekoj TV emisiji. Malo je skuplji, ali ulijeva mi povjerenje, odlučila sam češće kupovati kod njega.
Dnevnik 15
grad Split
tržnica Pazar
mjesec prosinac
dan u tjednu nedjelja
vrijeme ( sat ) 13.30 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 5 min svrha odlaska u prolazu
Sunce
Nedjelja između Božića i Nove godine, hrana se s tržnica prelijeva u torbe i odnosi kućama. Nisam bila sigurna da ću vidjeti splitski Pazar, ali poslije ručka idemo u šetnju i tu sam. Kad se u grad dolazi s istočne strane, ne može se zaobići Pazar. Otvoren je i u njega se samo ušeta. U ovo vrijeme ne radi, ali tu je kulisa koja ga drži stalno prisutnim.
Bura je, hladno je, a tu je i zimsko sunce. Iza golih krošnji svjetluca i luka, znam da je iza, pa nisam sigurna vidim li je ili je rekonstruiram po sjećanju. Ne znam bih li je inače primijetila, jer iz tog smjera u oči nadire svjetlost, refleksije sunca od svega što može proizvesti refleksiju. Ne mogu reći da sam redovito ili često dolazila ovdje kupovati, obično bi to bilo ako mama nešto zaboravi, a ja idem u grad, kroz Pazar se ionako mora proći.
Dnevnik 16
grad Split
tržnica Pazar
mjesec prosinac
dan u tjednu ponedjeljak (dva dana do Nove godine)
vrijeme ( sat ) 9.30 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 20 min
svrha odlaska kupovina
Red bez reda
Danas na Pazaru kupujem meso i nosim ga za Zagreb. Ovdje ima nečega, čega u Zagrebu nema — govedina, prava. Treba mi za novogodišnju pašticadu. Kupovina počinje već kod kuće, mama naziva mesnicu u 7 i pita za govedinu. Kažu, ima komad za pašticadu. Rezerviramo, zahvaljujemo, naravno da oni znaju tko je moja mama. Ne samo to, kad u mesnici stanem u dugi i neobičan red, znaju i tko smo R. i ja. Gospođa koja radi kao blagajnica (samo pakira i naplaćuje) prepoznaje nas i pozdravlja. Neobično je da nas se sjeća jer smo se vidjeli možda 2 ili 3 puta u proteklih 5 godina. R. je visok, bradat, pa mislim da se lako pamti. Ja sličim na mamu, prepoznala me po njoj. Tako razmišljam dok čekam u redu. Ali red, to je posebna priča. To je red bez reda. Anti-red. Dijeli se u dva kraka koja plutaju oko pulta bez ikakve logike i nemam pojma gdje da stanem pa se tješim što nas je žena prepoznala i nadam se da ćemo doći do mesa. Iza pulta tri visoka, krupna mesara i meso svih vrsta koje zaista dobro izgleda. Možda bi kod nekoga izazvali nelagodu veliki komadi koji vise s isto tako velikih metalnih kuka: pola teleta, svinje, cijelo janje. Nema malih, već pripremljenih komada, „trančiranje“ se odvija tu pred kupcima koji pokazuju na jedan ili drugi komad. S „naše“ strane pulta valovi naguravanja, preskakanja, jedna starija gospođa pokušava se provući ispod moje „borše“ i doći do pulta. R. je odustao, naslonio se iza na zid i pustio da se ja probijem do cilja. Kaže starija gospođa drugoj: „Evo, gura me stalno“ i pokazuje na mene. „Ja samo stojim u redu“ odgovaram joj ”a vi se provlačite ispod mene“. „Ja sam tu bila prije“ kaže ona. „A mene guraju već 10 minuta s druge strane“ kažem ja i odlučujem da se neću dati zbuniti. „Nije ovako u metropoli“ dobacuje mi sad i blagajnica i smješka se, KROZ TRŽNICU
na neki način ponosna je što se svi guramo oko njihova pulta, neupitan dokaz da imaju kvalitetno meso. „Nije“ kažem ja „ovdje je puno bolje“. Laskam joj, što ću. Znam što R. misli, on bi ih sad sve postrojio i disciplinirao u kolonu, ali oboje se mirimo sa situacijom. Stojim tu i ne znam kad ću doći na red, ne znam tko je ispred mene, a tko iza. Samo čekam, i u jednom trenutku (još uvijek ne shvaćam logiku) mesar mi se obraća. Blagajnica kaže „komad za pašticadu je za gospođu“, a ja nabrajam dalje za juhu, za šnicele, teletinu za ispeći, kobasice.
— Kako plaćate?
Karticom.
— Znala sam ja. Zato sam sad promijenila traku.
Vidjela sam da je mijenjala traku, ali kako samo zna da ćemo karticom platiti. I je li to neki prijekor ili samo pokazuje da se sjeća naših „navika“? Je li plaćanje karticom u splitskim mesnicama neobično?
Moja mama sigurno ne plaća karticom, ona je „stara škola“ financijske pismenosti. Nisam obraćala pažnju, pa ne znam kako su drugi plaćali.
Uzimamo vrećice, sretni jer je sve gotovo i jer je meso dobro.
Blagajnica je dobre volje, pozdravljamo se.
Hvala i svako dobro u novoj godini!
Dnevnik 17
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec siječanj
dan u tjednu četvrtak
vrijeme ( sat ) 9.30 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 20 min
svrha odlaska kupovina
Rasprodano
Imam goste na ručku, Splićane, tražim patku. Uzduž i poprijeko, plac je napola prazan. R. hoda za mnom i gunđa, sve patke su prodane, kažu doći će nove za dan-dva. Na kraju kupujem dva pureća zabatka, mlince i još neke sitnice.
Dnevnik 18
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec siječanj
dan u tjednu srijeda
vrijeme ( sat ) 10.30 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 20 min
svrha odlaska kupovina
Zimska idila
Sunčan dan na placu. Svejedno, malo je prodavača, još manje kupaca. Blagdani su već napustili ovo mjesto. Danas mi je lijepo šetati između štandova, svi su opušteni. M. još nema, njeno mjesto je prazno, a ja opet tražim raštiku. I čini se da ni nje opet nema. Na kraju je ipak nalazim. Prodavač je muškarac srednjih godina, dobre je volje, ne žuri se, razgovara s gospođom koja kupuje i svaki put kad pomislim da je kraj, ona ugleda i zatraži još nešto. Nema veze, ne žuri mi se. Koristim to vrijeme da razgledam oko sebe, vadim mobitel i fotografiram sve što vidim. A vidim da je sve onako kako treba biti. Maslinovo ulje u plastičnim bocama se smrznulo, naranče i limuni dominiraju, sad je njihovo vrijeme, stigli su s juga, s obale i otoka, puni i slatki, tu je i kivi, ćimule me dovode u napast, ali ipak ostajem pri odluci da (i) danas kuham raštiku. S ruba kartonske kutije, vrapci se slade suhim smokvama, kljuckaju, vrte se, odlete, dolete, nitko ih ne dira. Jednom riječju, zimska idila na Trešnjevačkom placu, možda i neka vrsta zimskog polusna iz kojega će nas probuditi povratak M.
Dnevnik 19
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec siječanj
dan u tjednu četvrtak
vrijeme ( sat ) 9 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 10 min
svrha odlaska kupovina
Prigušeno
Ukratko: magla, hladnoća, plac na pola kapaciteta. Malo je kupaca. Je li ovakvim, zimskim danima ugodnije kupovati u trgovinama? Zrak je vlažan i bijel, voće i povrće prigušenih boja, pritisnuto maglom i starim dekama kojima se štite protiv mraza. I razgovori su se utišali, i kretnje su ukočene. Samo ptice krstare oko štandova i kljuckaju sve što je jestivo. Iako smo u srcu zime, iako joj se ne vidi kraj, M. već iznosi divlje zelje — već zamišljam daleko proljeće.
Dnevnik 20
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec siječanj
dan u tjednu petak
vrijeme ( sat ) 9 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 20 min svrha odlaska kupovina
Verbalni desant i drugi rituali
U ribarnici (zatvorenoj) nema kupaca, iako ima nešto ribe. Ja sam zato izložena, kao na dlanu. Kružim i svi prodavači mi se obraćaju, hvataju me odmah i nude, objašnjavaju. Inače, ovih 5-6 prodavača, baš iz te zatvorene ribarnice, agresivniji su od ostalih prodavača na placu. Možda imam takav dojam jer nismo na otvorenom, nego sam zarobljena s njima u relativno maloj prostoriji, na njihovom terenu, gdje svatko svakoga primjećuje. A i vrata se relativno teško otvore i zatvore i jednom kad sam tu, nema laganog povlačenja. Osim toga, gledaju nas svisoka, rekla bih da su oni iza štandova na povišenom, mora biti neka stepenica ili slično. Možda to ima praktični razlog, da ne stoje cijelo jutro u vodi koja pliva po podu, ali u svakom slučaju daje im dodatnu prednost u odnosu na nas „dolje“. Nastup im je takav da požuruju kupce, kao da će ribe odletjeti negdje. Moram se dosta koncentrirati da ih ignoriram i gledam svoje. Rekla bih i da su najgorljiviji na prvom štandu, kod ulaza, tako da te odmah neutraliziraju i razoružaju. Što se ide dalje, a ide se u krug, pritisak malo opada, ali neznatno. Borba traje do posljednjeg štanda. Zapravo, moram uvijek zauzeti stav i onda tek ući, inače će me „pojesti“ ovi s prvog štanda, kapitulirat ću odmah i kupiti sve kod njih. Othrvala sam se i na kraju kruga kupujem sipe i mola na posljednjem štandu. Tko bi sad opet išao u isti krug i promatrao? Nisam uopće sigurna da je to najbolji izbor, ne zato što ne bih znala, nego zato jer mi pritisak prodavača ne dozvoljava da se koncentriram na ribu. Hrvam se s njihovim riječima umjesto da gledam ribu. Da, oni cijelo vrijeme odvlače pažnju s ribe na sebe. Imamo još nekoliko ribarnica koje su vanjske, pojedinačne, na kioscima. Tu je druga organizacija, stoji se u redu, a prodavači se ne miješaju i ne obraćaju
ti se dok ne dođeš na red. Mrzim redove, kao i svi. I u izboru između verbalnog desanta i guranja u redu, češće izaberem ovo prvo. Vani kupujem još neke sitnice, češnjak iz Rastoka, petrusimul tko-zna-od-kud, naranče s Brača i sa svim vrećicama ulazim u samoposlugu (koja je isto dio placa) i kupujem rižu. Dok čekam na blagajni, razmišljam o razlici u ritualu kupovanja u trgovini i na placu. U većini trgovina uzimamo namirnice, gomilamo ih u košaru, šutke biramo i na kraju se slijevamo u jednu točku — na blagajnu, gdje sve završava s više-manje personaliziranim kontaktom s (obično) blagajnicom, dakle jedna osoba čeka nas kraju našeg puta. S druge strane, na placu, više puta ponavljamo taj ritual: biranje — uzimanje — plaćanje i svaki put iznova „ulazimo“ u ritual i svaki put na kraju čeka nas neka druga osoba, neki drugi kontakt. U samoposluzi (a to je najčešći tip dućana koji ponudom može konkurirati placu), kupovanje je jedna cjelina, jedan ritual koji počinje s uzimanjem košare i završava na blagajni koja je jedna za sve što smo uzeli. Na placu je ritual kupovanja razmrvljen, decentraliziran, multipliciran, raspršen i razbijen na puno specifičnih malih rituala. Svaki je štand, a često i svaki proizvod priča koja se odvija za sebe, sa svojim uvodom, zapletom, raspletom i krajem. Svaki je štand interakcija za sebe.
Dnevnik 21
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec siječanj
dan u tjednu petak
vrijeme ( sat ) 9.30 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 20 min
svrha odlaska kupovina
(Ne)odlučnost
Danas je preda mnom pitanje: pedoće ili neka velika riba, recimo odresci tipa palamida (neću tunu). Kod kuće, prije polaska, mali jutarnji dogovori između A. i mene kao i obično ne urode plodom, nego još više zakompliciraju odluku otvaranjem novih mogućnosti.
Na kraju A. mudro kaže: idi u najprije u ribarnicu, pa vidi što ćeš naći. Dakle, ribarenje. Prošli petak sam pisala o dojmovima s trešnjevačkih ribarnica i sada krstarim po placu s tim mislima i pomalo provjeravam navode. Ima li još nešto što bi se o ribarnicama moglo reći? Ulazim u redove, malo gledam, mijenjam mišljenje, izlazim iz redova i u tom razgledavanju odlučujem da ćemo danas imati lijepe, velike trlje. Trlje ili trilje? Miješaju mi se nazivi, oni splitski već se miješaju s novima koji još nisu do kraja usvojeni. Gdje se kaže trlja, a gdje trilja? Više ne znam. U Splitu gotovo da i nisam kupovala ribu, samo bih prošetala Peškarijom, jer je to vrhunac kupovanja u kojem je neupitni suveren moja mama i nitko drugi nije pozvan donijeti ribu u kuću. Ona zna. Mi ne znamo. I tako je u meni ostala vječna sumnja i nesigurnost, koja sad u Zagrebu, kad je odluka na meni, često rezultira i krivim izborima. Jedini potpuno sigurni izbor su plava riba i gavuni, sve ostalo sklizak je teren jer zapravo ne vjerujem prodavačima. Najmanje vjerujem prodavačima ribe. Zašto je to tako? Možda zato jer kod ostalih prodavača uvijek postoji nada da su sami uzgojili tu blitvu ili luk i mogu vidjeti ili barem zamisliti (što je gotovo isto) neprekinuti kontinuitet tog procesa dolaska hrane od proizvođača do mene. Na ribarnici prepuštena sam prodavačima koje doživljavam kao posrednike, a nisam baš ni uvjerena da o ribi znaju više od činjenice kad su im je dopremili. Dobro, barem je čistim besprijekorno, vadim crne vrećice iz dubine
sipa — tješim se. Običaj čišćenja ribe na ribarnici, kao dio usluge, varira na Trešnjevačkom placu: neki prodavači odmah se nude, čini mi se da imaju i posebne pomoćnike za tu svrhu, drugi ignoriraju tu opciju. Naravno, to ovisi i o vrsti ribe koja se prodaje/kupuje.
Dnevnik 22
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec siječanj
dan u tjednu nedjelja
vrijeme ( sat ) 9 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 10 min
svrha odlaska kupovina
Razgovori
Tržnica je u donjem, jugozapadnom dijelu prazna, nikoga nema na štandovima gdje „kumice“ obično prodaju tri, četiri proizvoda (krumpir, luk, grah, poriluk i sl.). Nema cvijeća ni začinskog bilja. Kupaca je malo, ali središnji dio dobro je opskrbljen. I sve Dalmatinke su tu na broju, svaka nudi blitvu, raštiku ili kupus. Limuni su ukrašeni tamnim listovima, svjedocima nedavne berbe i autentičnosti. Tu je uvijek i nekoliko tamnozelenih plastičnih flaša, stoje uspravno, spomenici dalmatinskim maslinicima.
Kod M. dolazim dok ona vodi riječ u maloj raspravi o zdravstvenom sustavu u 21. stoljeću. I ja nešto kažem i pridružujem se grupici njenih kupaca. Teški razgovori, netko njen je u bolnici, a svi mi nastojimo naći riječi ohrabrenja, kao što je i ona spremna uvijek nama ponuditi utjehu ako primijeti da smo zabrinuti ili tužni. M. zna puno o nama i mi znamo puno toga o njoj, tu se nikada ne kupuje bez razgovora.
Dnevnik 23
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec veljača
dan u tjednu ponedjeljak
vrijeme ( sat ) 10 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 15 min
svrha odlaska kupovina
Odsutnost
Danas prilazim tržnici na „netipičan“ način. A. ima temperaturu, vozila sam ga na ispit i ostavila na fakultetu. Dok ga čekam, odvezla sam se na plac, po namirnice. Parking je poluprazan, ostavljam auto i krećem redom, najprije bankomat, pa mesnica, a zatim se otiskujem među štandove po češnjak, limun, naranče, mrkvu. Tržnica je već danima poluprazna, napuni se samo subotom. I ja samo jurim, bez neke veće interakcije s ljudima i prostorom, nisam tu, više sam zaokupljena ovom iznenadnom temperaturom. Je li dobio gripu?
Dnevnik 24
grad Zagreb
tržnica Dolac
mjesec veljača
dan u tjednu ponedjeljak
vrijeme ( sat ) 17.30 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 10 min
svrha odlaska u prolazu
Na metalnim nogama
Večeras M. pleše kolo Bokeljske mornarice ispred crkve sv. Marije na Dolcu. Sveti je Tripun i Bokelji se tu tradicionalno okupljanju na misi. Prije mise, bratovština pleše kolo na malom prostoru ispred crkve, odmah uz Dolac. Dok ih čekam, hodam po praznom Dolcu, već je pao mrak, gotovo da nema prolaznika. Po rubu platoa uredno su složeni drveni štandovi i metalne noge, na južnom dijelu zatvorene metalne kutije/hladnjaci u kojima se prodaju sirevi, skupljeni veliki suncobrani. Nema baš nikakvog znaka života na Dolcu večeras. Jedino, na rubu mraka, dominira katedrala i cijeli prostor reflektira jaki, žuti odsjaj. Fotografiram, ali blic prostoru dodaje neprirodnu svjetlost. Stojim tu nekoliko minuta, gledam, prepuštam se ambijentu i čekam da mi nešto privuče pažnju. Prolaznici samo prelete preko brisanog prostora. Vraća mi se jedna slika, stara možda i više od 30 godina, kada smo izlazili u klub tu na vrhu sjevernih stepenica koje omeđuju plato. Klub IGK, mislim. Prilično neugledno mjesto, ni po čemu nalik onome što se danas naziva klubom. Velika prostorija, dobro društvo, dobra muzika, piće u plastičnim čašama i radno vrijeme bez kraja. Plešemo. Sigurno su to bile osamdesete, godine u kojima smo se naplesali za cijeli
život. U klub smo dolazili preko mračne širine placa, a pred zoru izašli bismo iz kluba ravno na Dolac koji je bio još u mraku, ali pun vreve i živosti: postavljali su se štandovi, slagala roba, dozivali se prodavači. Mimoilazili smo se: Dolac se uspravljao na svoje metalne noge, a nama je bilo vrijeme za spavanje.
Dnevnik 25
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec veljača
dan u tjednu četvrtak
vrijeme ( sat ) 11.30 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 15 min
svrha odlaska kupovina
Prva pomoć
Gripa. Već nas je dvoje od četvero u visokoj temperaturi. Nakon sastanka jurim doma. Prolazim preko placa, tražim i kupujem namirnice ljekovitih svojstava. Domaći limun s neprskanom korom, sastojke za pileću juhicu. Jedino što vidim je prazno mjesto na kojemu inače stoluje M. Brzo odlazim dalje.
Dnevnik 26
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec veljača
dan u tjednu petak
vrijeme ( sat ) 11.30 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 15 min
svrha odlaska kupovina
Ljekovitost
Nakon ispita jurim na plac, kao u apoteku. Prije svega tražim češnjak, ali OPG iz okolice Slunja, čovjek kojemu vjerujem — nije tu. Kupujem kod gospođe iz Podstrane koju inače zaobilazim jer mi se ne sviđa njen odnos s kupcima: drska je i skupa. Za razliku od M. koja je šarmantna i skupa. I koje i dalje nema. Kupujem luk, limun. Dobri su, preživjet ću i tu konverzaciju koja mi se ne sviđa. Idem dalje i nalazim sastojke za sirup protiv kašlja: grane lovora, ružmarina, kadulje. Nosim kući spasonosni buket i sretna sam što tržnica ima i takvu ponudu. Naravno, uvijek se pitam gdje je to ubrano, ali sad nemam izbora. Potrošila sam svoje zalihe, a u prosincu, kad sam bila na Braču, zaboravila sam ubrati lovor i ružmarin. Ove jeseni otkrila sam da se grane ružmarina neko vrijeme dobro „drže“ u zamrzivaču. Sad žalim što ga nisam donijela više, jer je na kraju ljeta bio prekrasan, pun ulja, mirisan. Mislim na našu kuću okruženu lovorom i ružmarinom. Prolazim pored štanda na kojem je inače M. i vidim da je tu ipak njeno povrće, ali umjesto nje, naslonjen i zamišljen, stoji njen brat.
Dnevnik 27
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec veljača
dan u tjednu srijeda
vrijeme ( sat ) 11 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 20 min
svrha odlaska kupovina
Žene, gaće!
Danas prilazim s vanjske, istočne strane, razgledavam mesnice u potrazi za (budućim) junećim šniclama. Zove me A. i moli da mu kupim burek kod Mire. Kiosk s burekom je na dnu ovog vanjskog niza, iza mesnica. Čitala sam prije nekoliko dana da se tu jede jedan od najboljih bureka u gradu. Nisam stručnjak, a nisam ni posebno zainteresirana, pa to samo uzimam na znanje. Na kiosku stanem u red, fotografiram, čitam ponudu: meso, sir, jabuka, krumpir. Gospođa koja reže i prodaje burek je ljubazna i vješta, ide to brzo. Uz kiosk je uski prolaz na plato tržnice, ulazim i dočekuje me uzvikivanje. Ajmo, žene, turske gaće, ajmo. Okrećem se i fotografiram „turske gaće“ izložene na drvenom štandu oko kojega prodavačica kruži i glasno poziva. Malo mi je nelagodno, osjećam se kao uljez, jer znam da su tu ilegalno, zato se udaljavam i fotografiram krišom. Poslije ću „povećavati“, i fotografija će sigurno bili loša, ali sad želim samo da scena ostane zabilježena. Sigurno će i D. kad-tad naletjeti na „turske gaće“, tu nezaobilaznu ponudu naših tržnica. Kod Blagusa mijenjam odluku i kupujem pačja prsa. Još mi treba vezica ili dvije petrusimula. Sredina je tjedna, a tržnica je i dalje puna praznih drvenih štandova. Tražim i ružmarin, ali ne vidim ni jednu od četiri Dalmatinke, nema ni M. Malo sam zabrinuta za nju.
Dnevnik 28
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec veljača
dan u tjednu četvrtak
vrijeme ( sat ) 12.40 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 15 min
svrha odlaska kupovina
Zadovoljstvo
Nakon faksa dogovaram se s A. što treba kupiti i vrlo brzo se složimo da ćemo se naći na Trešnjevačkom, a onda zajedno na plac. Najprije šnicle na vanjskom kiosku. Oboje gledamo kako mesar filetira but i divimo se. Dok reže, pitam ga kakav je to „crni“ komad koji visi na kuki. Sušena govedina, kaže on. Odlazimo i odmah komentiramo kako je to bila rijetko dobra usluga filetiranja, precizno, jednolično, očišćeno od suvišnih žilica. Stvarno rijetkost, vrijedi to zapamtiti. Na dnu reda kupujemo burek kod Mire, jedan, prerezan za dvoje, zatim jogurt, maslac i komad sira kod Veronike. A. mi nosi vrećice pa sam dobre volje. Sunčan je dan, nema gužve, ali ima puno svježeg voća i povrća. Boje su žive, oslobođene, nadmeću se međusobno.
Dnevnik 29
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec ožujak
dan u tjednu nedjelja
vrijeme ( sat ) 10 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 15 min
svrha odlaska kupovina
Pritisnuti
Danas ulazimo u ožujak, ali tržnica je i dalje u zimskom režimu ponude, popunjenosti i posjećenosti. Jedina promjena vidljiva je duž zapadnog prolaza koji prati rub tržnice, i koji se iz dana u dan popunjava sa sadnicama cvijeća. Doduše, ne primjećujem neku navalu na njih.
U ovakvim zimskim danima, kad je pola štandova prazno, u vizuri koja se pruža s dna tržnice prema sjeveru dominira široko, sivo nebo. I premda na štandovima vidim hrpice boja, i one same, pritisnute općom slikom sivila, kao da se skupljaju i povlače.
A. večeras sprema kebab i zato kupujem samo ono što mu još fali: 2 pomidora, 1 kukumar, manju glavicu zelene salate. Pomidori i kukumari su isti kao i u trgovinama, daleko smo još od sezone, pitam se koliko su uopće ukusni.
Na placu sam s R., razdvojili smo se dok on kupuje burek kod Mire i kruh (gdje nađe, jer danas je nedjelja i Bread Club ne radi). Nalazimo se kod Veronike, na dnu placa, tu još uzimamo tekući jogurt i maslac. Sve obavljamo brzo, nema puno biranja. Ni prodavačima, a ni nama nije do razgovora.
Dnevnik 30
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec ožujak
dan u tjednu nedjelja
vrijeme ( sat ) 10 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 10 min
svrha odlaska kupovina
Neizvjesnost
Odlazim na tržnicu s nesvakidašnjom znatiželjom i uzbuđenjem. Jučer je R. išao u kupovinu i vratio se umoran, ljut, bijesan, s pričama o nestašicama mesa, redovima, zatvorenim kioscima. Nije našao ništa što je htio, na kraju kupio je jednu patku (kaže zadnja) pa smo ipak imali nešto konkretno za ručak.
U nedjelju sam očekivala smirenje. Da, gužve nema, ali na vanjskom obodu svi kiosci koji prodaju perad i jaja su zatvoreni. Mesnice su otvorene, poluprazni izlozi i mirni redovi kupaca koji stoje razmaknuti jedni od drugih. Između tih sumornih scena, jedna ribarnica otvorena, s izloženom robom i prazna. Izgleda da riba ovdje nije izbor niti u „kriznim“ situacijama. Prilazim prodavačici, biram jednog srednje velikog ugora (bilo bi bolje da je veći, ali bit će to sigurno dobar brujet). Ulazim na sam plac, i taj prizor, premda gotovo uopće nema kupaca, vraća mir. Voće, povrće, sve je na svom mjestu, kupujem balancane, mrkvu, salatu. Očito se korona najprije obračunala s pilićima, a sad zadaje smrtni udarac mesnicama. Dobro, mislim, hranit ćemo se zdravo, jest ćemo povrće, možda i ribu (ako ne prekinu prijevoz s mora).
Dnevnik 31
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec ožujak
dan u tjednu ponedjeljak
vrijeme ( sat ) 7.30 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 15 min
svrha odlaska kupovina
Nova sigurnost
Nema mi druge nego opet na tržnicu. Trgovine su opustošene, a ja nisam napravila zalihe hrane, i činjenicu da ćemo svaki dan kuhati ono što nađemo, osjećam kao izazov. Nikad nisam bila ovako rano na placu. Danas sam tu jer sam u redovitoj ranojutarnjoj šetnji s Pikom spazila da u apoteci nema nikoga, pa sam se vratila da kupim baki sve što treba. A kad sam već tu, iza ugla skliznem do placa u nadi da su gospođe s povrćem već složile robu. Malo ih je, zbilja je rano, i Trešnjevački plac inače ne funkcionira u svom punom ritmu prije 8 ili čak 9 sati. Ali ja trebam samo jogurt u Veronike (radi), limune, krumpir i blitvu. Sve to nalazim i usput, valjda pod dojmom općih nestašica, popuštam i kupujem kilo graha. Da se nađe doma.
Na povratku razmišljam o tome kako je otvorena, nenatkrivena tržnica, zbog svoje prozračenosti, sigurnije mjesto za kupovinu u vrijeme virusa.
Dnevnik 32
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec ožujak
dan u tjednu petak
vrijeme ( sat ) 9.30 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 15 min
svrha odlaska kupovina
U rukavicama
Naručila sam dostavu svježe ribe preko Facebooka (patarače, manje, oko 2 kg jer je iznad vrijednosti 100 kuna dostava besplatna), pa na plac idem samo po neko povrće za večeru, za početak neodređeno. Mali dućan na sjevernom ulazu je prazan, koristim tu priliku da kupim paštu, a onda uzimam još mlijeko i jogurt, nema više obilaska raznih dućana. M. štand je odmah na ulazu, iza štanda zamišljen stoji njen brat (uvijek je zamišljen ili čak namršten i potpuno nekomunikativan, za razliku od nje), ona hoda oko povrća i slaže ga: divlje zelje, ćimule, raštika, blitva. Pitam je što da uzmem za „lešat“, a ona preporučuje raštiku. Nisam raspoložena za biranje i hodanje, uzimam raštiku i dok mi je stavlja u vrećicu vidim domaću kvasinu. To mi treba, može još jedna flaša kvasine, litra i pol. Nemam gušta u obilasku placa, nosim rukavice, nije mi jednostavno izvaditi mobitel i fotografirati, sve u svemu nije danas neki dan za plac, pa odlazim po kruh u Bread Club Trakošćanskoj.
Dnevnik 33
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec travanj
dan u tjednu srijeda
vrijeme ( sat ) 9 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 10 min
svrha odlaska kupovina
Propušteno
Već dva dana spremam se otići na tržnicu. Mogla bih i bez toga, ali želim je doživjeti u novom režimu rada, napraviti nekoliko fotografija, iz prve ruke osjetiti razliku.
Malo se i bojim, jer već nekoliko dana nisam izašla u kupovinu, pa sam se odviknula. Pravim plan: stavit ću rukavice, neću staviti masku.
Umjesto maske nekoliko puta omotam šal oko vrata, visoko, tako da pokriva bradu i omogućuje mi da zaronim u njega svaki put dok se blizu mimoilazim s nekim.
Dok čekam na semaforu promatram situaciju: ulazi su zatvoreni metalnim stalcima, na njima se vijore natpisi, a ispred stoje komunalni redari. Kupci su rijetki. Samo je jedno mjesto ulaza i jedno mjesto izlaza, prilazim redarima koji me dočekuju sa dezinficijensom u spreju, neugodno mi je fotografirati ih, iako znam, prilika je rijetka i žalim za njom već unaprijed, dok im prilazim. Pružam ruke (u rukavicama) i oni me špricaju, pozdravljamo se i ulazim. Tržnica je najvećim dijelom prazna, bez štandova, bez prodavača, nekoliko kupaca izgubljeni su u toj praznini. Rukavice su mokre, ali ipak vadim mobitel i fotografiram. Zašto imam osjećaj krivnje dok to radim? Kao da sam napravila prevaru: ušla kao kupac po neophodne namirnice, a sad fotografiram kao promatrač. Ta kratkotrajna uloga promatrača nije ugodna, neka je vrsta luksuza u vremenu i mjestu gdje ljudi obavljaju najnužnije.
Pretjerujem li? Hodam posred praznog trga, to više nije tržnica, ali sad poprima obilježje trga, s rijetkim prolaznicima, pticama koje se uporno vraćaju i nadlijeću ga, okupanog suncem.
U samom dnu je Veronikin kiosk, jedna žena upravo odlazi. I ovdje se s jedne strane prilazi, a na drugu stranu se odlazi. Sve je organizi-
rano tako da se izbjegne Susret. Prodavačica je propisno opremljena, tu su maska i rukavice, kaže mi da su danas stigla friška jaja, kupujem ih i dodajem još maslac. Na susjednom kiosku-mesnici nema gužve, samo jedan kupac bira meso, ovako iz daljine čini mi se da je ponuda raznovrsna. Vraćam se istim putem, fotografiram opuštenije. Na sredini prizor koji upotpunjava dojam trga: čovjek hrani golubove, oni ga okružuju, lepršaju oko njega. S leđa gotovo idiličan prizor koji fotografiram. Dok se mimoilazimo, na licu mu vidim masku. Zaista ih ne volim. To je scena koja me ispraća, idem do izlaza. Na izlazu opet redari, preusmjeravaju kupce na jedini ulaz. Pozdravljamo se, malo nas je i taj pozdrav se događa prirodno, kao i na ulazu. U njemu ima i zahvalnosti prema tim novim „čuvarima“ tržnice koji se brinu o njoj i o nama. Ali naglašeno ljubaznim pozdravom kao da nadoknađujemo sve propuštene kontakte, razgovore, cjenkanja i uvjeravanja koji su arhivirani, zajedno sa štandovima posloženima po rubu.
Dnevnik 34
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec travanj
dan u tjednu petak
vrijeme ( sat ) 9 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 15 min svrha odlaska kupovina, izvidi
Na tržnici koje nema
Od moga zadnjeg posjeta, stvari su opet promijenile. Tržnice su se „otvorile“ u tjednu prije Uskrsa, ali ja sam izbjegavala gužve, a nisam imala ni potrebe ići jer sam bila opskrbljena online dostavama, i tako sam (pro)pustila prvi tjedan rada tržnica u novom, prilagođenom obliku. Novost je ta da se na tržnice vratilo povrće, voće, jednom riječju: OPG-ovi.
Dva dana prije mog odlaska u kupovinu i izviđanje, šaljem R. On se vraća razočaran, prodavača je malo, ponuda je oskudna. Primam na znanje, ali sad je još više želim doživjeti u prvom licu.
Danas idem na tržnicu po jaja (opet ću praviti sirnicu i želim domaća jaja i maslac iz Veronike). Za razliku od R., koji kupuje po popisu, ja uvijek vrebam još neku priliku, puštam da me nešto iznenadi. Pitam se ima li u ponudi sadnica cvijeća, ima li zemlje u malim vrećama. Preko Trešnjevačkog trga kreće se dosta ljudi, više od očekivanog. Dok hodam prema tržnici, već u glavi, kao „prisilna misao“ slaže mi se tekst za dnevnik. Otprilike ovako: Proljeće na Trešnjevačkom placu nismo ovako zamišljali ni očekivali. Sve što vidim potpuno je drugačije i, osim ružnih zgrada koje okružuju tržnicu, nema nikakve poveznice s placom na koji smo navikli. Nema živosti. Ako postoji neki respirator za tržnice, sad ga je potrebno uključiti. Tržnica ne diše. I dok tako slažem rečenice, već sam tu, red je ipak dugačak, stanem disciplinirano na udaljenosti od (najmanje) 2 metra i čekam da nas redar počne puštati kroz uski prolaz. U međuvremenu, virim kroz zapriječene prolaze u prizor na platou. Duž zapadne strane platoa poredane su „kućice“, s razmakom. Neke su tamno smeđe, boje drva, druge su bijele. Ispred svake od njih formiran je red u smjeru istok-za-
pad, kupci stoje, razmaknuti. Vrlo je malo kretanja, ne čuje se žamor, ne vide se povrće i voće, nema boja. Ulazimo, uz obavezno dezinficiranje ruku i odmah — iznenađenje! U prvoj kućici, skrivena iza maske — moja M. I tog trenutka briše se u glavi pripremljeni tekst dnevnika. Uključujem se u red ispred njezina kioska, ne zato jer nešto trebam, nego zato jer želim doći do nje. Dok čekam, odlučujem da ću uzeti blitvu i mladi bob, koromač. M. je žustra kao i obično, dodaje svima još nešto u vrećice, razgovara. Da, sretna sam što je vidim, ovog trenutka uspostavila se poveznica s placem koji znam. Pitam je kako je, kojim danima je tu. Dva dana u tjednu, puno je OPG-ova i izmjenjuju se. Dok mi stavlja blitvu i bob, uopće je ne pitam za cijenu. M. je uvela sistem suprotan cjenkanju, posve drugu krajnost. Kod nje se ne pita za cijenu, toliko je visoka da odmah obeshrabruje „slučajne kupce“ i oduzima smisao i draž svakom cjenkanju. Umjesto toga, ili kupiš ili produžiš dalje. Ako kupiš, prepuštaš se njoj u potpunosti, ona to nagrađuje tako da ti na licu mjesta dodaje još pola kilograma nečega, ili zaokruži (uvijek) na niže. Tako da njene cijene nisu nikada toliko visoke kao što piše, ali to znaju samo hrabri kupci. Na kraju, zbog ove obrnute psihologije, nikad nisi nezadovoljan.
Nakon 10 minuta odlazim tamo gdje sam i krenula, kod Veronike. Upozoravam jednu gospođu koja je upravo kupila sir i mlijeko da se kreće u krivom smjeru dok odlazi s kioska. Izlazi se na drugu stranu, podučava je redar u meni. Sad, s južne strane, opet vidim cijeli plac, kućice, ljude. Nema tu tržnice, nema ljepote, nema užitka. Nedostaju mi čak i „prezreni“ preprodavači iza štandova preko kojih se prelijevaju sve vrste i nijanse plodova. Sad sam potpuno sigurna: suština tržnice je upravo u kršenju, prelaženju, poništavanju distance.
Dnevnik 35
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec travanj
dan u tjednu petak
vrijeme ( sat ) 10 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 15 min
svrha odlaska kupovina
Metamorfoza
Danas su ulazi na tržnicu otvoreni, nema više redara, ali ljudi prolaze oprezno, većinom ulaze na sjeverozapadnom prolazu, izlaze na sjeveroistočnom, po navici. Tržnica se promijenila, ne prepoznajem ni raspored, ni prodavače. Redova sa štandovima ima puno više nego prošli put, a među njima je ostavljen širok razmak. Nad svima su crveni, zagrebački suncobrani i većina je „umotana“ u plastične folije. Prizor metamorfoze. Folije su tanke opne iz kojih proviruju klupe pune povrća i voća, na više mjesta su potrgane, vise kao odbačena ovojnica, padaju mi na pamet otrcane metafore: tržnica se ponovno rađa ili tržnica izlazi iz (mnoštva) čahura. Ne prepoznajem je, sve mi stoji naopako, na licu mjesta kreiram nove rute kojima se krećem i nemam volje kupovati. Zato je u dnu Veronikin kiosk, postojana, prepoznatljiva točka koja me privlači, pa se provlačim u tom smjeru i ne kupujem ništa osim mliječnih proizvoda.
Dnevnik 36
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec svibanj
dan u tjednu utorak
vrijeme ( sat ) 9.30 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 10 min
svrha odlaska kupovina
Naprijed—natrag
Riješili smo se prozirnih, tankih ovojnica, ali suncobrani su ostali. Ta promjena daje Trešnjevačkoj tržnici novi izgled, najviše zbog toga jer zaklanja pogled i nema više one stalne panoramske slike koja olakšava preglednost, pušta zrak i širi nebo iznad redova klupa i natiskanih kupaca. Razmak između redova i dalje je širi nego što je bio, ali čini mi se da se sve više sužava. M. me iznenađuje, sad se smjestila u prolazu s lijeve strane, ne može to tako. Sve se promiješalo i krivo postavilo. Kupujem bob, mrkvu, mladi češnjak.
Dnevnik 37
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec lipanj
dan u tjednu utorak
vrijeme ( sat ) 10 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 10 min
svrha odlaska kupovina sadnica ružmarina za Brač
Na brzinu
Prije puta na Brač idem u potragu za sadnicama ružmarina. Vidjela sam ih, bogate su, pravilnih, uspravnih grana i sad mi je žao što ih odmah nisam kupila. Zbog njih ulazim na bočni ulaz, izbjegavam štandove s povrćem i prolazim kroz špalir sadnica. Ružmarina više (ili momentalno) nema i odlazim bez zadržavanja.
Dnevnik 38
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec lipanj
dan u tjednu srijeda
vrijeme ( sat ) 13.20 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 15 min
svrha odlaska kupovina
Bez plana
Danas je jedan lijep, kišan dan na Trešnjevačkom placu. Suncobrani, kišobrani, štandovi, sve je mokro. Kupaca je manje, manje je i prodavača. Uživam u šetnji, kupujem bez plana, uglavnom povrće.
Dnevnik 39
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec lipanj
dan u tjednu petak
vrijeme ( sat ) 10 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 15 min
svrha odlaska kupovina
Povratak
Opet nosimo maske. Uglavnom vise ispod brade, ali pri ulazu u zatvorene trgovine dižemo ih na lice. Ulazim u ribarnicu, radi se samo na pultovima s desne strane. Kupujem kozice, srdele, jednog mola za juhu. Još uvijek se osjeća razlika, sporo se tržnica vraća u stari život.
Vani je više-manje sve kao što je i bilo, nema više zaštitnih folija, redovi su sve uži, štandovi se približavaju i ljudi se guraju. I preprodavači su se vratili donoseći sve vrste robe: plastiku, tekstil, košare. Sve je tu.
Dnevnik dostave 1
datum 20. ožujka 2020.
vrsta namirnica dostava ribe dostavljač / proizvođač Gastro ribarnice Brač — Dostava Zagreb
Pitanja i pregovori
Od jutra, uz kavu, pregledavam fb stranice Gastro ribarnice Brač, zapazila sam ih dan ili dva ranije, ali petak je i vidim da na popisu ribe nude: svježe, zamrznute, domaće, uvozne, iz uzgoja. Tu su i cijene, više-manje mi se čine prihvatljive, klasificirane su po vrsti i unutar toga po veličini ribe. Naručit ću 3 kg patarače, manje (označene kao 3.), cijena prelazi 100 kuna, dostava je besplatna. Opcije su inbox i telefonska narudžba. Zovem. Muškarac s druge strane provjerava, zapisuje podatke i kaže doći će za koji sat na kućnu adresu. Nakon sat vremena zove me i kaže nema patarača u toj kategoriji. Dobro, uzimam patarače II (veće i skuplje), ali smanjujem količinu, tako da ostanem u istoj cijeni. Dok čekam, pravim scenarij primopredaje: da stavim rukavice ili ne? Da stavim masku? Moram se držati dalje od prodavača. Samo ću ispružiti ruku. Moram pripremiti novce u ruku (da ne prtljam po novčaniku). Oko 11 sati počinjem sumnjati da će sve glatko proći, mislim kako je to tek početak prakse dostave, sigurno ima puno nesnalaženja, tko zna kad će mi isporučiti ribu. Vadim lignje iz zamrzivača i mijenjam plan: danas imamo lignje, a patarače ću, kad dođu (i ako dođu), zamrznuti za drugi put. Plan se pokazao odličnim, jer je isporuka došla iza 19 sati. Dostavljač me nazvao i rekao mi da je pred zgradom, navlačim rukavice, uzimam novce i dolazim pred zgradu gdje stoji kamion-hladnjača, čovjek vadi vrećicu s mojim imenom, ispričava se i pita može li se kako iskupiti. Predlažem da za iskupljenje uvedu mogućnost plaćanja karticom. Budući da smo se najeli za ručak (lignje) svi smo veseli, gledamo ribu koja je svježa, odlično izgleda, prebacujemo je u vrećice za smrzavanje i prva kupovina preko dostave je obavljena.
Dnevnik dostave 2
datum 31. ožujka 2020. vrsta namirnica krumpir, jaja, kapula, luk, sirevi dostavljač / proizvođač OPG — neimenovani
Izgubljeni i pronađeni
Za njih sam saznala prije nekoliko dana, „preko veze“. D. mi je poslala poruku s preporukom, zatim sam je nazvala i ispričala mi je priču: radi se o mami i tati njene kolegice, koji imaju OPG (ne zna gdje) ali imaju odličnu robu i sve je super i paze na sve, baš bi bilo dobro da kupimo nešto od njih, i za nas, a i njima bi to bila pomoć u ovim okolnostima.
Još dan-dva razmišljamo, gledamo popis, odlučujemo se i nazivam ih. Javlja mi se gospođa, rekla bih starija, priča na dijalektu, rekla bih zagorskom (bez pretenzija da unutar toga razlikujem nijanse). Uglavnom, ima sve osim jabuka, ja diktiram, ona zapisuje, raspituje se kako smo došli do njih, kaže mi „draga moja“ i evo, komuniciram kao na placu, s kumicom, prisno. Malo hvali svoju robu, malo hvali cijenu, kaže nisu je podizali. Subota je, kaže mi da će sve stići u utorak. Sve smo se dogovorile.
U utorak se čujemo ponovno, opet diktiram sve što mi treba, čini mi se da se popis zagubio, da su se likovi pomiješali, ali idemo ispočetka i ipak me se sjeća pa rekonstruiramo dogovor. Suprug i ona dovesti će oko 19 sati sve u moju ulicu. Ne idem osobno po stvari jer su preteške (10 kg krumpira), šaljem R. i poslije ga ispitujem. R. kaže da su došli crvenim autom, s maskama i rukavicama, muž i žena. Žena je ostala sjediti u autu, samo je spustila staklo i rekla mu: „Gospon, nemojte mi prići, nije to zbog vas, nego znate kak’ je, sve je to zbog ove korone.“
Dnevnik dostave 3
datum 1. travnja 2020.
vrsta namirnica sušeni bakalar dostavljač / proizvođač Fisherija
Bakalar na vratima
Dan prije počinjem razmišljati o bakalaru (sušenom). Do sada je uvijek na Veliki Petak R. radio specijalni obiteljski recept za sve Mišetiće koji su u gradu, navikli smo se i sad fali. Sami smo i nije to isto, ali ipak odlučujemo održati tradiciju. R. razmišlja o odlasku u veliki Konzum, meni se ta ideja ne sviđa, opet pretražujem po Facebooku i nalazim Fisheriju koja nudi razne vrste bakalara. Najprije ih zovem, imaju trgovinu na Jarunu (u sklopu tržnice), imaju i sve vrste bakalara, a imaju i dostavu, daju mi broj mobitela od dostave. Zovem dalje, odmah se javlja dostavljač, dogovaramo se oko veličine bakalara (oko 500-700g), i usput mi nudi 12 litara trajnog mlijeka i vrhnje. Ne bih, hvala, uzet ću samo bakalar. Moguće je platiti karticom i dolazi sutra.
Dostava je stigla oko podne, djevojka se uspuhala do 3. kata, kaže mislila je da imamo lift. Na licu maska, na rukama rukavice, drži tzv. POS-uređaj. Obavljamo kartično plaćanje, na cijenu bakalara (cca 180 kuna) dodaje se 30 kuna dostave. Ovo je bilo brzo.
Dnevnik dostave 4
datum 3. travnja 2020. vrsta namirnica povrće, voće i još ponešto dostavljač / proizvođač Špeceraj
S odgodom
Imaju nešto zajedničko sve dostave koje sam do sada isprobala. Unatoč različitom „tipu“ dostavljača („uigrana ribarnica s iskustvom prodaje u Beču“, „obitelj sa sela, iz OPG-a“, „trgovina delikatesama“ i danas „trgovina domaće/eko/zdrave hrane“), kod svih iskustvo i proces kupovanja traje više dana i uključuju različite vrste komunikacije (mobitel, fb, inbox, sms, licem u lice...). Dakle, već znam da na ovaj način ne mogu nešto kupiti „sad i odmah“ kako smo bili navikli: kad shvatimo da nam treba neka namirnica, jednostavno odemo do trgovine ili na plac. Način na koji funkcionira dostava povlači za sobom i (ne)predvidljivost cijele situacije, u slučaju da planiramo nešto skuhati baš u određeno vrijeme. Nabavka treba početi dosta ranije od onoga kako smo do se sada naviknuli kupovati i traje najmanje dva dana, a možda i četiri ili čak više.
Dakle, Špeceraj. Naručujem dan ranije, 2. travnja, razne vrste povrća i voća, šaljem im poruku u inbox, zajedno sa svojim podacima. Budući da poruku šaljem poslijepodne (nešto prije 16 sati) ne očekujem dostavu taj dan. Ipak, možda očekujem potvrdu, ali dobivam je sutra (u relativno ranim jutarnjim satima) s naznakom da minimalni iznos za dostavu ipak iznosi 250 kuna, što nije baš lako postići narudžbom u kojoj je dominantno povrće. Odgovaram da ću dodati još nešto, pa upisujem pile, istarske kobasice, još krumpira i sl. Sad je sve u redu i dobivam poruku: vidimo se danas! Ipak, plaćam dostavu (besplatna je iznad 300 kuna). Sve osmišljavam bez uvida u cjenik (nema ga) pa je teško pogoditi.
Već sam naučila da namirnice koje trebaju stići taj dan ne uvrštavam u plan za ručak, možda za večeru. Čekam. Prošlo je 19 sati, nitko se ne javlja i ja opet šaljem poruku, pitam jesu li me zaboravili. Odgovaraju brzo, nisu zaboravili, gužva je, ali doći će i ja sam zadovoljna. Dostavljač je došao u 21.45, sišli smo pred zgradu, iza maske prepoznajem prodavača iz dućana na Ilici, plaćanje karticom prolazi iz drugog pokušaja, nakon podizanja POS-uređaja u zrak i hvatanja signala. R. nosi dvije kašete pune hrane, usmjeravam ga direktno na balkon, i slijedi razvrstavanje, brisanje, dezinficiranje — posve novi (i zbilja frustrirajući) elementi rituala kupovine, kojih prije nije bilo.
Dnevnik dostave 5
datum 8. travnja 2020.
vrsta namirnica povrće, voće i još ponešto dostavljač / proizvođač Špeceraj
Zamor
Naporne su ove dostave. S jedne strane, ipak se bira i naručuje „naslijepo“, s druge strane, uvijek se čeka. Ovu dostavu naručila sam jučer, dobila potvrdu jutros, a isporuka je stigla sad, oko 20 sati. I sve bi to još bilo podnošljivo, da nije tih procedura preuzimanja: maski, rukavica, izbjegavanja dodira, odmicanja, a zatim razvrstavanje i pranje namirnica. Boce se brzo obave, stavim ih u sudoper i istuširam, ali sve drugo ide teško i komplicirano. I ne znamo zapravo koliko je hrana opasna, kao ni koliko je ovo ispiranje učinkovito. Račun je visok, sve je skupo, dok naručujem nemam uvid u cijene. Ipak, moram reći da inače kupujem u njihovom dućanu i više-manje znam koliko što košta. Namirnice su kvalitetne, vjerujem da su plod „domaće“ i „eko“ proizvodnje, pa mi nije žao.
Dok nakon svega čistim površine, mislim da je to sada to. Opskrbljena sam, a nakon Uskrsa, m“asku na lice, rukavice na ruke i pravac — Trešnjevački plac!
Dnevnik dostave 6
datum 16. travnja 2020. vrsta namirnica meso dostavljač / proizvođač Neno
Posustajanje
Na preporuku, malo nevoljko, pregledavam web-stranice mesnice Neno i što ih više gledam, sve više mi se sviđa ponuda. U srijedu navečer, svih četvoro ukućana dogovaramo se oko nabavke. Svatko ima neku želju, moja je juneći rep. Brzo slažemo narudžbu, pričamo o receptima i raspoređujemo unaprijed, po danima, što bismo mogli kuhati.
Sutra ujutro, narudžba je telefonski potvrđena, oko podne je stigla. Sve je vrlo profesionalno, meso je dobro, samo nedostaje juneći rep. Ovo je bilo vrlo kratko, jednostavno i profesionalno. Do te mjere da bi se moglo nastaviti s dostavom mesa čak i kad tržnice prorade. Ali ništa posebno nemam za dodati.
Nakon prvih, čak uzbudljivih iskustava dostava, izgubila sam interes. Trenutak biranja i preuzimanja namirnica toliko je odvojen da mi je teško uspostaviti vezu među njima. Ne samo zbog vremena koje protekne između tih dviju faza, nego i zbog razlike između slike na ekranu i konkretnih namirnica koje na kraju primim u ruke. Nikad to nije baš ta jabuka ili šnicla. Je li to važno? Vjerojatno jest, jer inače ljudi ne bi toliko voljeli sami uzimati namirnice i stavljati ih u vrećice na štandovima. Je li moguće da je to nadomjestak „branja“ plodova, trenutka kad u krošnji spazimo neki limun, kad nas iz grma privuče neki crveni pomidor ili zeleni kukumar koji se kamuflirao među lišćem?
Svakom novom narudžbom umanjuje mi se draž kupovine preko dostave i mislim da će ih u mojoj kući biti sve manje.
Kako je Pazar postao tržnica
DNEVNICI S TRŽNICA 104—133
◊ Ponedjeljak
◊ Zapostavljeni dio
◊ Recepture
◊ Čangrizava čimavica
◊ Ništa vas ne razumijem
◊ U paru
◊ Cijene
◊ Žrtvovanje subotom
◊ Tegljenje
◊ Moja tržnica
◊ Novo normalno iliti parking na tržnici DNEVNICI
◊ Prilagođavanje potražnji
◊ Neodlučnost
◊ Dostavljačica
◊ Šampjer ili kovač? Orada ili komarča?
◊ Praktičnost
◊ Cvijeće
◊ Brzina
◊ Naranče
◊ Artičoki
◊ Šparoge
◊ Ljetni hitovi
◊ Nestanak
grad Zagreb
tržnica Britanac
mjesec studeni
dan u tjednu ponedjeljak
vrijeme ( sat ) 15.15 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 5 min
svrha odlaska kupus za salatu
Ponedjeljak
Ponedjeljak je uvijek pomalo tužan dan za odlazak na tržnicu. Nakon vikenda sve izgleda nekako kao da je netko probušio šareni balon. Ipak, meni se često događa da idem ponedjeljkom jer ako preskočim petak, a ovog petka je ludo padala kiša, subotom se ne volim gužvati, najčešće se dogodi ponedjeljak na tržnici. I to na Britancu. Obično mi nedostaje jedna ili dvije stvari, danas je to bio naribani kupus. Naknadno sam se sjetila da sam trebala i grincek, ali već sam bila na putu prema autu i nije mi se dalo vraćati. Osim što je bio ponedjeljak, već je bilo i kasno popodne za tržnicu. Ostale su još samo dvije gospođe i one su polako nosile svoje proizvode u auto. Zastala sam kod gospođe koja mi je inače drugi izbor, ali mi je izuzetno simpatična. Vidjela sam da ima naribani kupus koji sam tražila. Rekla je da je taman naribala, da uvijek nariba pola kila prije nego što ide kući pa ako ga nitko ne kupi da oni doma to pojedu, pa tako riješi salatu za večeru. Ja sam je pitala da li je danas bilo ugodno s obzirom na toplinu i sunce , pa je rekla da je, da je uživala, jer da je ponedjeljak ionako dan s najmanje posla, da je pila kavu s kolegicom s drugog banka i čistila povrće za kiseljenje. Nadodala je da joj je već dosta jer je od pet i po u pogonu. Odgovorila sam da je razumijem i da se nadam da će se odmoriti do sutra. Pozdravila me s „vidimo se sutra“, a ja sam njoj zaželila ugodan ostatak dana.
Na odlasku s Britanca, koji je tada već bio u debeloj sjeni, uhvatila me nekakva sjeta. Tržnica je izgledala neuredno i pusto i bilo je puno golubova koji su moji veliki neprijatelji.
Dnevnik 2
grad Zagreb
tržnica Britanac
mjesec prosinac
dan u tjednu srijeda
vrijeme ( sat ) 14 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 5 min
svrha odlaska na putu prema doma, samo jabuke i bademi
Zapostavljeni dio
J. i ja vraćali smo se doma nakon ručka na Fuliranju. Prošli smo preko centra, Zrinjevac, Cvjetni trg i stigli do Britanca. Prvo sam osvijestila ogromnu razliku u adventskom „feelingu“ koji se može osjetiti po centru grada dok je Britanac nekako lišen bilo kakvog ugođaja. Iako ima dosta ukrasa od svjećica, oni se danju ne vide, tako da tržnica izgleda golo. Nema puno štandova, svega tri-četiri s promrzlim prodavačicama.
Stižem do štanda s jabukama, prodavačica i suprug se svađaju tko će bojati grane. Uključujem se s nekim komentarom koji je trebao biti duhovit u smislu „ pa pustite njega kad već hoće raditi“, na što prodavačica odgovara „da bar hoće“ i nasmije se i gestikulacijom pokazuje kako je on malo „lud“. Komentiramo još vrijeme i slažemo se da unatoč tome što je hladno, zima nam odgovara.
Odlazim do drugog štanda kod gospođe koja ima sušeno voće i začine i orašaste plodove te kupujem bademe. Komentiram kako su jako skupi, ona se samo nasmije (nije smiješno kila je 120 kn). Odem iznervirana jer inače ne volim kod nje kupovati budući da je sve užasno skupo.
Na putu do autobusa komentiram s J. kako je čudno da je Britanac već godinama zapostavljena lokacija, ne samo za Advent već i ostatkom godine, osim nedjeljom kad je sajam. Prije nekoliko godina, dok nisu makli kafić u kućici i još druge neke prodavaonice, Britanac je bio puno življi.
grad Zagreb
tržnica Britanac
mjesec siječanj
dan u tjednu ponedjeljak
vrijeme ( sat ) 12 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 10 min
svrha odlaska voće i blitva
Recepture
Opet ponedjeljak. Na Britancu rade samo četiri štanda sa smrznutim prodavačicama. Sunčan je dan, ali bolno hladno. Došla sam na plac nakon što sam bila u NSK i taj dio grada još je bio potpuno u magli tako da sam bila presretna šetajući po suncu u kvartu. Na tržnicu sam došla u nabavku nakon što smo bili na putu. Već sam obavila Veroniku (mlijeko i mliječni proizvodi) i Špeceraj (kruh i suho voće). Novogodišnja odluka je da neću kupovati previše hrane tj. da ću napraviti plan kuhanja i da ću se toga držati pa sam, kad sam došla na plac, bila vrlo pripremljena. Kupujem jabuke koje su mi najjednostavnije za dati A. za školu i sigurna sam da će ih pojesti. Ipak, uzimam i dvije naranče da se nađe. Komentiram s prodavačicom da mi limuni ne trebaju jer smo bili u Splitu i roditelji su me opskrbili ne samo sa svježim limunima nego i s već pripremljenim sirupom od limuna i gratanom koricom za kolače. Prodavačica pita recept za sirup i odokativno joj govorim o čemu se radi naglašavajući da ga sama nikad nisam radila. Nakon voća idem dalje kod gospođe kod koje u posljednje vrijeme najčešće kupujem. Dosta mi je draga, ali ja nikad nisam sigurna da li je ona samo pristojna i uslužna ili sam i ja njoj stvarno simpatična. Ne razmišljam često o takvim stvarima, ali kad krenem razmišljati, onda me to zna mučiti. Kupujem blitvu, dvije različite vrste, i grincek za juhu. Ugledam čimulice i raštiku, moju tihu patnju jer doma to nitko ne jede pa skoro nikad ne kupim, i odlučujem se uzeti tri čimulice i pokušati ih podvaliti. Prodavačici iznosim svoj plan i ona kaže da se jedna čimulica u blitvi ne bi trebala previše osjetiti. Sad sam se sjetila da je ona bila i ta koja mi je savjetovala da mogu blitvu pripremiti kao i špinat s mlijekom i da to nitko neće skužiti doma (i nije). To je super savjet jer špinata ponekad nema.
Dnevnik 4
grad Zagreb
tržnica Britanac
mjesec siječanj
dan u tjednu srijeda
vrijeme ( sat ) 15 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 3 min
svrha odlaska salata
Čangrizava čimavica
Samo kratki prolazak preko Britanca. Idem doma s dugotrajnog sastanka i loše sam volje. Već sam jutros, kada sam odlazila na posao primijetila da su samo dva štanda na Britancu. To se stvarno jako rijetko dogodi. Siječanj je u punom zamahu.
Dolazim do jednog od štandova (niti jedan nije moj uobičajeni odabir) i kupujem salatu. Zamolim prodavačicu da mi da po jednu šaku matovilca i rikule. Dakle, minimalno salate, samo da imamo za današnji ručak jer imamo manistru na pome uz koju i Anika i ja obožavamo jesti salatu. Spremam salatu u svoju vrećicu (beskrajno ponosna što uspijevam u posljednje vrijeme uvijek imati svoje vrećice za spizu) i plaćam salatu. 15 kn. Za manje od 10 dkg salate. Ostajem apsolutno šokirana. Inače, kada kupujem više toga, nikad ne idem za tim koliko zapravo koštaju stvari na tržnici, nekako izbjegavam misliti o tome osim par puta godišnje kad imam inner talk sama sa sobom kako bih trebala manje trošiti na hranu. Kako sam hodala prema busu, bila sam sve više ljuta. 15 kn za dvi šake salate. Jedva sam prebolila da je maslo 20 kn. Dokle ovo ide, mislila sam, podsjećajući sama sebe na neku staru čangrizavu babu. Ali ljutnja nije splasnula. Sljedeći šoping idem na Dolac.
grad Zagreb
tržnica Dolac
mjesec siječanj
dan u tjednu petak
vrijeme ( sat ) 11 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 20 min
svrha odlaska velika spiza
U paru
Planski danas odlazim na Dolac. Iznervirana cijenama na Britancu, a treba mi dosta toga, zaključujem da bi bilo najpametnije ići na Dolac.
I Janko je danas doma pa ga molim da idemo zajedno. On, navodno, voli ići na tržnicu jer ga to podsjeća na djetinjstvo (unatoč tome, bio je dva puta na tržnici u ovih 15 godina koliko ga znam).
Prvo razočaranje je cvijeće. Znam da je prvi mjesec i da nema cvijeća, ali globalizacija i to, nadala sam se nekom velikom buketu tulipana (ići ću u četvrtak u Lidl po to ipak). Penjemo se gore na tržnicu i zaključujem odmah da je poluprazno, što me isto malo razočara iako nije neočekivano. Nema baš ni ljudi, ali to mi ne smeta. Nije da mi je gužva na placu nešto u čemu uživam. Imam odokativni popis namirnica koje mi trebaju jer kad idem u veliku spizu redovito nešto zaboravim, ali Dolac nije moja everyday tržnica pa nemam uhodanu rutu niti „svoje“ prodavače. Vrteći se naokolo uspijevam kupiti stvari s popisa (kapulu, luk, blitvu, špinat, naranče, selen, fažol, jabuke). Trpam sve u vrećice koje dajem J. da nosi. On je počeo „brontulavat“ nakon desetak minuta, vidno iznerviran načinom na koji kružim tržnicom. Ne vidi nikakav razlog zašto to radim, zašto jednostavno ne kupim kod prvog sve što mi treba, njemu je teško nositi, bole ga ruke... Nakon nekoliko minuta situacija eskalira i šaljem ga da se nasloni na neki štand i tamo me čeka. Malo je rećI da mi je uništio čaroliju Dolca i sama sa sobom komentiram kako ću ubuduće ići radije sama nego da njega slušam kako se žali.
Na odlasku, dole kod cvijeća, ugledam mimoze i shvatim da bih mogla kupiti jedan buket mimoza umjesto tulipana. Volim mimoze iako fakat brzo umru u vazi. Nakon što saznam da je jedna grana 20 kn
(a toliko je buket tulipana u Lidlu) odustajem od cvijeća i krećemo prema Britancu. Na putu do doma obavljam još Veroniku i Špeceraj, a na Britancu pozdravim „svoje“ prodavačice.
Uvijek me malo sram kad idem s Dolca i kad vide da sam ih „iznevjerila“, ali stvarno imaju sulude cijene. Dolac je najmanje 30 % jeftiniji. Ipak, svaki put kad dođem iz grada na Britanac osjećam neko olakšanje. Jako volim taj dio grada.
Dnevnik 6
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec siječanj
dan u tjednu utorak
vrijeme ( sat ) 13.30 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 15 min
svrha odlaska dnevna spiza
Ništa vas ne razumijem
Nakon sto godina opet sam na Trešnjevačkom placu. Prijašnjih godina sam puno češće išla, ali sam lani otkrila Kvatrić koji je manji i nekako mi više odgovara.
No, Trešnjevka. Bilo je već kasno za plac, oko 13.30 i iako je bio sunčan i topao dan, tržnica je bila poluprazna. Toliko da sam jedva našla grincek. Lunjala sam između rijetkih štandova u potrazi za voćem, blitvom i/ili špinatom. Na kraju sam kupila male mrkvice koje su fino mirisale, jaja i komad pancete kod neke gospođe koja nije imali niti jedan zub. Vrlo je bila razgovorljiva, a ja apsolutno ništa nisam razumjela i samo sam klimala glavom. Nemam pojma o čemu je pričala, ali činila se vrlo draga. Bilo mi ju je malo žao. Na kraju sam još s istočne strane otišla po piceka za prijateljicu kojoj je sin bolestan pa je zatočena kući. Gospođa u jednom od onih kiosaka za koke je bila jako uslužna i brižna. Komentirala sam da nikad ne kupujem kod njih, ali da me prijateljica poslala, na što mi je ona „uvalila“ jedan hrbat da probam napraviti juhu pa da joj dođem javiti kako mi se sviđa. Zahvalila sam se i otišla sa smiješkom s placa. Lijepo je kad ljudi rade takve geste.
Dnevnik 7
grad Zagreb
tržnica Britanac
mjesec veljača
dan u tjednu subota
vrijeme ( sat ) 11 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 10 min
svrha odlaska tjedna spiza
Cijene
Subotnja spiza. Lijepo je vrijeme, čak i puno prevruće, dok sam stigla do Britanca već sam nosila kaput i šal u rukama i bila sam iscrpljena od vrućine. Štandovi su brojni i puni, iako nema onih bakica koje su rezidenti samo vikendom, pogotovo jedna koja ima najmirišljaviju mrkvicu.
Dolazim do crvenokose gospođe, koja uvijek izgleda blago ljuta, ali ima super tanko naribani kupus koji je A. go-to zimska salata.
„Vama je vruće?“ — pita me s ne pretjerano ljubaznim tonom
„Jako, ali hodala sam od doma po suncu, vjerujem da nije isto kao kad se stoji na mjestu“
„ Da, mi se tu smrzavamo“ — reče već malo blažim glasom.
„ Sad će i vama doći sunce“ — komentiram okrećući se da potvrdim da sunce samo što nije obasjalo i njen štand.
Morala sam prijateljici pokupiti grincek koji je ostavila pola sata ranije pa sam objasnila gospođi o čemu se radi. Srećom se odmah sjetila i dala mi grincek. Nakon toga naručujem dalje, vezicu blitve, kilo špinata, dva poriluka i taj naribani kupus. 62 kn.
Razmišljam o kupnji voća, al sjetim se na vrijeme da imam doma. Dok stojim na sredini placa, obraćaju mi se ostale prodavačice s kojima komentiram kako zapravo ni ne znam da li mi još nešto treba. Na kraju kupujem još jedan karfiol kod uvijek ljubazne gospođe s naočalama.
Gledam i cvijeće, ali odustajem, tulipani su 6-8 kn po komadu. U Lidlu su 22 za 9 komada pa odlučujem da je to ipak pametnije.
Nastavljam prema mini ribarnici. A. je danas poželjela jesti ribu, a s obzirom na to da imam u ledu ovećeg kantara koji je taman za nas dvije, htjela sam još napraviti juhicu od mola. Naravno, ribarnica je zatvorena. Vjerojatno jer je jugo. Al svejedno sam iznervirana.
Dnevnik 8
grad Zagreb
tržnica Britanac
mjesec veljača
dan u tjednu srijeda
vrijeme ( sat ) 10.30 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 5 min
svrha odlaska jabuke
Moja tržnica
Samo leteći posjeti Britancu. Predivan je dan, toplo je, obavila sam već Veroniku i Špeceraj i htjela sam samo nekoliko jabuka kod gospođe koja drži jabuke i cvijeće. Kratki ljubazni razgovor o vremenu, uzimam jabuke i odlazim. Sigurna sam da ova žena misli da sam poluretardirana jer nikako ne mogu zapamtiti koja je sorta jabuka slatka. Svaki put je pitam, sada mi već sama govori bez da išta progovorim. Mrvicu me sram, a s druge strane nema većeg gušta nego taj ritual gdje znaš točno kako će se stvari odviti. Zbog toga je Britanac moja tržnica, na ostalima jednostavno nemam takvu svakodnevicu. Bez obzira na to što je mali i što zapravo preko tjedna i nema toliko prodavača i čini mi se da je dosta toga sa zelene tržnice, sama činjenica da tamo prolazim svaki dan, pozdravljam bez obzira da li kupujem, prodavačice znaju A. otkako se rodila i pitaju gdje je… sve to čini stanoviti ritual koji uljepšava kupovinu.
Dnevnik 9
grad Zagreb
tržnica Dolac
mjesec veljača
dan u tjednu petak
vrijeme ( sat ) 9.30 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 25 min
svrha odlaska povrće, lazanje, cvijeće
Tegljenje
Jutros sam žena s planom kao i obično kad idem na Dolac. Posjet centru grada organiziram kao da živim u Jastrebarskom, svaki korak je promišljen i pokušam ugurati sve što moram ikada napraviti na potezu između Frankopanske i Trga. Čim prijeđem zamišljenu granicu oko Mesničke, mijenjam mindset u obavljanje umjesto u đir po kvartu. Danas se pokušavam pomalo obuzdati i imam inner talk sama sa sobom o tome kako mi se nigdje ne žuri i da se moram opustiti. Ipak, odmah eliminiram većinu stvari koje sam mislila obaviti jer (na vrijeme srećom!) skužim da nema šanse da mogu sve nositi. Nakon te odluke hitam prema Dolcu. Valentinovo je, sve je puno crvenih ruža. Nikada neću shvatiti čemu i zašto. Pa nema ljepšeg osjećaja nego kad dobiješ cvijeće bez posebne prilike. Nastavljam prema gore, iživcirana jer od cvijeća baš prevladavaju crvene ruže, kakav glupi mainstream. Sve i da sam htjela crvene ruže ne bi ih danas kupila iz principa.
Da se vratim na Dolac. Tržnica je fino popunjena, iako nije krcata, ima slobodnih štandova, a ljudi onako, definitivno nije gužva. Napravim nekoliko svojih karakterističnih nepovezanih krugova naokolo. Kupujem blitvu kod neke Dalmatinke, pita me odakle sam i koliko godina sam u Zagrebu, komentiram da sam duže tu nego što sam bila u Splitu… Ta me spoznaja uvijek malo rastuži iako ne znam zašto. Period života u Splitu mi se i dalje čini četiri puta duži nego ovaj u Zagrebu. Nastavljam dalje i ugledam neke mrkvice sve onako od zemlje (imam i sliku) i odlučujem to uzeti da isprobam, s obzirom na to da baš izgledaju onako domaće (update: bezveze je okus).
Iako mi ne treba ništa s ribarnice, odlazim baciti oko da vidim čega ima. U ribarnici je konkretan „moving“, ljudi se aktivno gibaju, a ispred
srdela je poveći red. Ribica ima dosta, ali nisam raspoložena za kupovinu, a i doma imam hobotnicu koju moramo pojesti prije nego investiram dalje u morske plodove.
Na odlasku uzimam još špinat, jabuke i jaja. Zaključujem da su cijene iste ko na Britancu, što cijeli ovaj pothvat čini blago besmislenim. Dok sam se šetala prema skalama, pokušala sam obratiti više pažnje na natpise: „eko, sočna i slatka, samo 4,99“, „super slatka i sočna“, „mlada i domaća“… Nažalost pune kese mi ne daju da se šetkam okolo, pa radim note to myself da sljedeći put obratim pozornost na natpise. Volim tu kreativnost i opise, šteta da toga nema više.
Završavam šoping u zatvorenom dijelu. Lazanje i ricotta. I još đir po mesnicama da vidim čega ima. Sjetila sam se te Santoku mesnice čiju sam porchettu nekidan jela i oduševila se pa sam otišla baciti oko. Izgleda drugačije nego druge mesnice, urednije, iako ima i svježeg mesa, nije samo začinjeno i pripremljeno kao što sam mislila. Ne mogu odoljeti i kupujem marinirana rebrica. Jedva čekam probati.
Na odlasku doma stajem do tog nesretnog cvijeća i između mastodontskih crvenih ruža ugledam predivne roza rascvjetale grane trešnje (ili neke druge voćke, ali recimo da je trešnja), 50 kn bunt grana. Definitivno moram to kupiti. Pokušala sam se cjenkati čak, ali prodavačica me samo pogledala „Curo, ovo je prvo proljetno“. Aj ok, barem nisam gospođa.
Jedva hodam sa svim, a još me čeka mlijeko u Veronici i kilo mljevene junetine u Igomatu.
(Doma sam došla mrtva umorna nakon 8500 koraka).
KAKO JE PAZAR POSTAO TRŽNICA? — DNEVNICI S TRŽNICA
Dnevnik 10
grad Zagreb
tržnica Britanac
mjesec veljača
dan u tjednu subota
vrijeme ( sat ) 11 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 10 min
svrha odlaska zelenjava
Žrtvovanje subotom
Ritualni prolazak subotom preko Britanca. Inače ne volim vikendom kupovati na placu iako sam svjesna da je najbolja ponuda, jer me nervira gužva plus teško stignem i skuhati u normalno doba za subotu (dakle da jedemo oko dva) i ići na plac (i na kavu). No promijenio nam se ritam subotom jer A. ima aktivnosti ujutro i stoga sam se svakako primorana spustiti dole pa koristim to za obaviti plac. Lazanje sam već pripremila jučer, trebaju mi salate. Danas nas na ručku ima deset i najsretnija sam u svemiru kad mi dođu frendice s djecom, iako je dosta kompleksno smisliti meni koji svi vole.
Sunčan je dan, plac nije da vrvi od ljudi, al još je relativno rano s obzirom na to da zimi ljudi kasnije dolaze u spizu da mogu piti kavu na suncu kada je najtopliji dio dana. Brzinski skeniram ponudu, kupujem naribani kupus kod gospođe s naočalama jer to najviše vole A. i J., a miks salatica koje pokušavamo podvaliti R. i T. (često bezuspješno) uzimam kod crvenokose „uvijek-sam-nadrkana“ prodavačice (puna vrećica naribanog kupusa 10 kn, tri šake rikule, radića i matovilca 30 kn #eyesroll). Gledam cvijeće, već se obratim prodavačici da uzmem tulipane kad se sjetim da imam od četvrtka žute tulipane iz Lidla (devet komada za 22 kn, traju minimalno tjedan dana). Komentiram to kratko i ona se žali da ne mogu oni konkurirati Lidlu. Apsolutno se slažem, ali u ovom slučaju, kad hrana nije u pitanju, nekako svjesno koristim ono što mi je pristupačnije.
I još digresija. Spomenula sam ručak u dva. Obiteljski. Svi za stolom. Fali mi taj ritam koji više ne postoji. Plus s obzirom na to da su mi starci u Splitu, ovi subotnji ručkovi kada mi dođu prijateljice (ili mi idemo kod njih) su mi apsolutni religiozni ritual. Svi imamo samo po jedno dijete.
KAKO JE PAZAR POSTAO TRŽNICA? — DNEVNICI S TRŽNICA
grad Zagreb
tržnica Britanac
mjesec travanj
dan u tjednu četvrtak
vrijeme ( sat ) 10.30 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 5 min
Novo normalno iliti parking na tržnici
S obzirom na sva događanja u proteklih dva tjedna, danas je prvi dan da se spuštam s brda u grad. Ne znam ni sama što bih mislila, očekujem užas, sve porušeno i prazno. Spuštam se autom na Britanac i s obzirom na to da nema nigdje nikoga, parkiram se na zabranjeno mjesto, samo da bacim oko na tržnicu. Na moje iznenađenje, tržnica je pretvorena u parking. Ima logike s obzirom da su okolne zgrade u dosta lošem stanju, ali svejedno izgleda neprirodno i izaziva neki mali bijes u meni. Šetam između vozila do prodavaonica cvijeća, samo da se uvjerim da ni one ne rade. Radi kiosk, i preko ceste vidim red za pekaru, i Konzum i Špeceraj. Ono što me najviše čudi je što nemam nikakav osjećaj iznenađenja ili čuđenja. Činjenica da ljudi stoje s maskama na određenoj udaljenosti potpuno mi je normalna. Zaobilazi me i osjećaj „ajme grad je cijeli srušen i izgleda grozno“. Zaključujem da je to možda zato što je sunčan dan pa sve ne izgleda tako tragično kao kad je oblačno. Ili sam se ja adaptirala na krizno stanje bolje nego što mislim. Vraćam se prema autu s mislima kako imamo sreće jer nam je kuća cijela, kako je zapravo sreća u nesreći što je karantena pa nema ljudi na ulicama jer dimnjaci i krovovi ne izgledaju baš kao da su „there to stay“. Ulazim u auto s mišlju koja mi je već danima u glavi: čija briga su zgrade?
Dostava povrća 1
datum 28. ožujka 2020.
vrsta namirnica povrće pick up dostavljač / proizvođač klice Solina
Neodlučnost
Dok pregledavam Facebook i ponudu povrća i ne mogu se nikako odlučiti kod koga bih kupila, a ni što bih kupila, prijatelj javlja da on ide pokupiti povrće u subotu ujutro u Klice Solina negdje na Žitnjaku. Znam za tu ekipu, gledala sam na TV-u, često kupim klice kad idem na Dolac i pogodim dan da su oni tamo. Izgledaju mi vrlo „legit“ i nekako imam povjerenja. Zašto? Nemam pojma, ne mogu racionalno objasniti.
Pregledavam njihov popis na Facebooku, prenosim narudžbu u našu grupicu na Whatsappu, a S. dalje komunicira s njima. U subotu ujutro me zove da je ispred zgrade i predaje mi vreću s blitvom, špinatom, rotkvicama, salatom, miksom malih salatica, korijanderom i klicama. Pregledavam povrće i čini se super, blitva je starija i špinat isto, ne smeta mi baš to, rotkvice super, korijander miriše… Zadovoljna sam.
Update: sve je bilo savršeno, ali baš baš.
Dostava povrća 2
datum 8. travnja 2020. vrsta namirnica povrće pick up dostavljač / proizvođač klice Solina
Dostavljačica
Ponavljamo isti OPG za uskršnje praznike. Ja skupljam narudžbe po ekipi, S. odlazi po povrće. Imamo preko 1000 kn proizvoda ovaj put, za osam familija. U srijedu predajemo narudžbu, u četvrtak popodne mi S. nosi doma 350 vrećica s kilama povrća. Na vrećicama su napisana imena, ali je sve krivo posloženo, pa nakon pregledavanja krećem sama ponovno sortirati. Osjećala sam se kao preprodavačica i trebalo mi je sto godina da sve to fino posložim.
A nakon toga sam krenula raznositi naokolo proizvode. I zaključila da mi se više ne da to raditi i da ću ubuduće samo sebi naručiti i eventualno ekipi iz kvarta. Ovo nema smisla da izgubim pola dana vozikajući se od Šalate do Trnja i Trešnjevke pa nazad doma. Noup.
Povrće je bilo opet jako fino i friško.
Dostava povrća 3
datum 22. travnja 2020.
vrsta namirnica povrće dostavljač / proizvođač OPG Bezik
Šparoge
Vrijeme je šparoga. Moje obožavanje sezonskih namirnica dovelo je do novog OPG-a i istraživanja kako doći do divljih šparoga. Skupe su kao da su sazdane od zlata i dragulja, al sezona je kratka, a ja ih stvarno volim, misli su koje mi prolaze kroz glavu. „Pa valjda mogu priuštiti kilo šparoga po sezoni…?“
Preko messengera kontaktiram gospođu N. koja mi šalje urednu
Excell tablicu sa svim proizvodima koje ima. Od povrća i voća, jaja, orašastih plodova do pekmeza, kvasina i sličnog. Cijene su nabrijane, ali za sve piše da je staro sjeme, eko, bio, la la la. A ima i šparoga, i divljih i vrtnih, tako da mogu sve od nje naručiti, što mi je apsolutno divno. Narudžba stiže nakon dva dana. Sve MIRIŠE, oduševljena sam. Šparoge su okej, vidjela sam i bolje, ali sve ostalo je predivno. Bila sam ushićena kad mi je stigla kašeta puna povrća. Nadica je simpatična žena, jako pažljiva i pristojna, dobila sam i kesicu salate na poklon. Mislim da ću i dalje kod nje naručivati.
Dostava povrća 4
datum 4. svibnja 2020. vrsta namirnica povrće dostavljač / proizvođač OPG Bezik
Artičoki
Artičoki. Još jedno povrće sazdano od zlata i dragulja. Komad 10-12 kn, u Splitu / Zadru 4-8 kn. Suza suzu goni, zaštooo je toliko skupo. No, filozofija je ista, sezona je kratka, jako volim artičoke. Opet se čujem s Nadicom, kaže da bi joj trebali stići artičoki od prijateljice iz Dalmacije, odlučujem pričekati da mi se javi. Sutra šalje ponudu. Ima i boba. Milina, artičoki i bob skuplji od bifteka otprilike, ali jednom se živi. Naručujem svašta proljetno i opet se veselim ko mala beba kad dobijem kašetu punu svega. Poklonila mi je šest manjih artičoka, opet lijepa gesta. Ovaj put sam dugo čekala, skoro pet dana jer je dostavljačica imala prometnu nesreću prvi put kada je krenula na dostavu. Nadica me zvala na mobitel da se ispriča i požali kako im se taksist zabio u auto i sagnječio sve proizvode za taj dan. Žena je zvučala baš očajno, ali kao, bar se nije nikome ništa dogodilo. Kada napokon stigne dostava, pričamo malo ispred kuće o artičokima i bobu i uzgoju hrane i obećajem da ću joj proslijediti recept za artičoke jer ih žena nikad nije jela. Prvi put joj plaćam preko računa, jer nisam imala doma gotovine.
Artičoki su bili famozni, a i bob i biži. Šug je ispao famozno, napravila sam večeru za nas šest frendova koji smo hengali i u koroni, većina ih je prvi put jela artičoke na taj način i svi su bili oduševljeni i konceptom i okusom. Osim J., njemu je to presporo za jesti, iznervira se dok dođe do srca artičoka i onda je cijelu večer pričao kako je to „glupa hrana“ (ima 43 godine, ne 4.3).
Dostava povrća 5
datum 27. svibnja 2020.
vrsta namirnica povrće dostavljač / proizvođač OPG Bezik
Nestanak
Molim gđu. N. da mi pošalje ponudu, međutim javlja mi da ne dostavlja ovaj tjedan više. Pišem joj ponovno za par dana i kaže mi da će mi poslati ponudu kada napravi za novi tjedan. I više se ne javlja, malo sam razočarana. Ne razumijem zašto, iako mi pada napamet da se žena možda vratila na tržnicu sada kada je opet sve normalno. Ali meni se svidjela ova dostava. Super su tržnice, ali ovo kada ti netko donese doma je fenomenalno. Žalosna sam što se ne javlja… ali tražim dalje.
Dostava povrća 6
datum 22. travnja 2020. vrsta namirnica povrće i voće
dostavljač / proizvođač OPG Medak
Naranče
Prije nekoliko dana odlučila sam se na nemili čin odlaska u DM/ Veroniku pa sam usput svratila i do Špeceraja i kupila najbolje naranče ever. Srećom sam pogledala proizvođača pa kada sam ugledala OPG Medak na Facebooku bila sam presretna jer to znači da ne moram više ići dole po naranče već mogu direktno od njih naručiti (kod njih su 14 kn, u špeceraju 18). Jer naranče su stvarno hit, nešpricane i slatke. Korica za u gin tonic, a meso za sok i za jelo… divnooo.
Poslala sam upit i dobila podužu poruku s ponudom i svim podacima koji trebaju za narudžbu. Voće i povrće je stiglo u roku od dva dana. Sve fino, friško i mirisno, naranče senzacionalne, a i sve ostalo je bilo jako dobro i gotovo sam sto posto sigurna da je onako baš homemade.
Dostava povrća 7
datum 6. svibnja 2020.
vrsta namirnica povrće i voće
dostavljač / proizvođač OPG Medak
Ljetni hitovi
Ponavljam narudžbu kod Medaka. Imaju u ponudi već neke ljetne hitove kao pome, kukumare i tikvice. Gospođa mi kaže da sve dolazi s Pelješca. Uzimam sve što imaju u ponudi osim orašastih plodova i sokova. I kod njih su cijene paprene prilično i 200 kn je minimum za dostavu, ali nekako se uvijek skupi kad je kilo jagoda 40 kn, a kilo poma 25. Ne znam da li je to samo do mene ili je hrana nenormalno skupa. Pošiljka stiže opet brzo i srećom je sve užasno fino, baš uživamo. Jagode su nestale u roku keks jer su A. i njene prijateljice u stanju usisati kilo jagoda u roku od 10 minuta, jedva sam si sačuvala koju ☻ .
Dostava povrća 8 datum 2. svibnja 2020. vrsta namirnica povrće i voće dostavljač / proizvođač OPG Medak
Praktičnost
Još jednom Medaki. Nema više naranči, očekivala sam, ali svejedno sam malo tužna jer su famozne. Podebljavam narudžbu drugog voća, trešnje, jagode, marelice. Naručujem i prijateljicama isto, kašete stižu uredno posložene, ali s malo krivim rasporedom, pa minimalno interveniram. J. i I. dolaze popodne na kavu i preuzeti svoje povrće, tako da spojimo ugodno s korisnim.
Opet je sve divno, brzo i efikasno i plaćam preko računa, što mi užasno olakšava cijelu priču jer ne moram na bankomat. Razmišljam o tome hoće li se dostave nastaviti i kako bi bilo super da to zaživi kao nešto normalno. Iako mi sad već nedostaju tržnice i veselim se Britancu, zapravo se više veselim tom činu odlaska nego samom kupovanju i tegljenju do doma.
Dostava ribe 1
datum 28. ožujka 2020.
vrsta namirnica riba dostavljač / proizvođač Gastro ribarnice Brač — Dostava Zagreb
Šampjer ili kovač? Orada ili komarča?
Prema A. preporuci i ja se odlučujem naručiti ribu preko Facebooka. Moja sreća što se većina toga prebacila online je pregolema. No, nisam presretna kada se treba telefonski naručivati. To mi je selekcijska razina, ako treba nazvati, odmah otpada.
Na stranicama Gastro ribarnice piše da im se pošalje u inbox pa to i napravim. Naručujem ribu i za prijatelje. Svakome po kilo srdela (zaleđenih) i oslića i nama još dva kila oborite ribe. Vrlo brzo mi dolazi odgovor da postoji mogućnost da neće dostava biti u srijedu kako je planirano jer zovu ružno vrime i mole za razumijevanje i pitaju želim li potvrditi narudžbu i pričekati srijedu da me kontaktiraju kad vide što sve imaju. Odgovaram da može i u srijedu me zove gospođa i potvrđuje narudžbu i govori da od oborite ribe imaju samo kovača, a s obzirom da ja zapravo nemam pojma koja je to riba kažem da bih onda ipak samo kilo oborite, a ostalo sve kako je i dogovoreno. Dostava je dogovorena za subotu, dostavljač će se javiti. U petak dolazi poruka da potvrđuju dostavu u subotu.
U međuvremenu guglam i saznajem da je kovač zapravo šampjer i žalim šta nisam ipak uzela dva kila. Ti nazivi riba me izluđuju, ionako jedva mogu zapamtiti koja je koja, onda još svaka ima barem tri imena. Filozofija kupovanja ribe toliko mi je naporna da se odbijam truditi i zapamtiti išta. Svjesna sam koliko je to glupo, ali eto… Zbog toga najčešće ne jedemo ribu iako je svi volimo…
U subotu oko 14.30 dostavljač zvoni na vrata, bez prethodnog dogovora. Nosi ribice u vrećicama, daje mi račun. Ima rukavice, nema masku, simpatičan je i ubrzan, izgleda kao da će izletiti iz vlastite kože koliko je u brzini. Raskusuravamo se i pozdravljamo. Raspakiravam ribu, odvajam dio za prijatelje, sve važem da bude točno i precizno. Zovem mamu na skajp da joj pokažem ribe, ona i tata vrše pregled i zaključuju da su friške, a to sam i sama zaključila jer mirišu na more i imaju oči bistrije od mojih… Sve u svemu, vrlo ugodno iskustvo.
Dostava ribe 2
datum 20. travnja 2020. vrsta namirnica riba dostavljač / proizvođač Gastro ribarnice Brač — Dostava Zagreb
Prilagođavanje potražnji
Na redu je opet ribica. Ovaj put oslići i škampi za buzaru.
Naručujem preko maila jer su promijenili načine naručivanja da ne idu preko Facebooka, jer im se izgube narudžbe. Očito je da je potražnja velika.
Ribica opet stiže u dogovoreno vrijeme i super je. Dostavljač isti, opet ubrzan i pristojan, s rukavicama i maskom.
Dostava mesa 1
datum 23. travnja 2020.
vrsta namirnica meso dostavljač / proizvođač Mesnica Neno
Brzina
Došlo je i meso na red za naručivanje. S obzirom da sam ja uvijek lockdown ready kada je hrana u pitanju, imala sam dovoljno zaliha za cijeli mjesec prije nego sam morala kupiti meso. Ionako pokušavam smanjiti unos mesa generalno tako da je ovo samo dobrodošlo, plus imali smo ribice koju svi zapravo jako volimo, a rijetko jedemo.
Opet sam napravila research online u potrazi za mesnicom i pronašla sam dobre komentare za mesnicu Neno s Dolca. Nisam nikad prije čula za njih, ali to nije ništa čudno jer ne idem pretjerano na Dolac, a pogotovo ne u mesnicu, otkako imamo Igomat u Ilici gdje prolazim skoro svaki dan. Tj. prolazila sam BC. Neno ima minimalnu dostavu postavljenu na 400 kn, što zvuči dosta, ali zapravo nije. U strahu da neću skupiti mesa za 400 kn dogovaram se sa Sveborom da za njih isto uzmem. Košarica je imala 870 kn mesa unutra. Toliko o mom strahu.
Meso je došlo otprilike 12 sati nakon narudžbe. I moram reći da nikad nisam vidila takvo meso, friško i zdravo. Vrhunsko. Pljeskavice, čevapi, mljeveno, juneći šniceli narezani tako da su prozirni skoro <3, teletina mekana ko maslo…. Ma divota jedna.
Update: Sve je famozno bilo za jesti. Za pljeskavice je čak A. pitala jel to nešto novo i rekla da je najfinije ikad, a ona nije ljubitelj mesa.
Dostava cvijeća 1
datum 28. travnja 2020. vrsta namirnica cvijeće dostavljač / proizvođač OPG Beštak
Cvijeće
S obzirom da se „izolacija“ podosta zahuktala i produžila se na sezonu uređenja vrta, zaključila sam da nema smisla čekati odlazak na tržnicu/u rasadnik po cvijeće. Na Facebooku u sklopu grupa za dostavu primijetila sam da ima dosta OPG-ova koji nude cvijeće pa sam nakon višednevnog pregledavanja odlučila da naručujem od OPG Beštak. Nemam pojma zašto, svi su imali dobre recenzije i svi kupci su bili zadovoljni, mislim da je ipak presudilo to što su za ovaj OPG pisali da ima brzu dostavu.
Odlučila sam se za hortenzije, dalije, vodenike, lavande, timijan i nove gvineje. Sve redom što može biti u sjeni jer mi je vrt dosta sjenovit. Konzultirala sam se i s gospođom preko messengera i ona me savjetovala koje cvijeće da odaberem, što mi je bilo zapravo super jer u rasadnicima sam do sada imala prilično bezvezno iskustvo kada je riječ o nekoj pomoći prilikom kupnje. Cijena cvijeća je oko 230 kn. Dostava je bila u roku od 2 dana otkako sam predala finalnu narudžbu.
Kroz prostor i vrijeme
Ivana Fabrio 146—285
VIRTUALNA TRŽNICA: NABAVA NAMIRNICA I PREHRANA U DOBA COVID—19 U SUSJEDSTVU ŠTEFANOVEC 148—175
◊ Od Barbare do Barbare
◊ Štefanovec hills
◊ Tko je blagajnik, a tko botaničar?
◊ Izgubljeno i gratis
◊ Vjetrenje i tranširanje
◊ Kumica ne uzgaja ananas
ISTRAŽIVANJE GRADSKE TRŽNICE U OSIJEKU 176—211
◊ U smjeru suprotnom od vrećica
◊ Rešetke, kontejneri i plastično cvijeće
◊ Lik goluba
◊ Životinje unutra, bilje vani
◊ Šarenilo suncobrana
◊ Privremeno trajne improvizacije
◊ Beton, terazzo i bonita kutije
◊ Slasna mađarska slanina
◊ Tko je prebolio, a tko preminuo
◊ Žene i bicikli
◊ Pipaj, ali nježno!
◊ Ovdje pritisni za izlaz
◊ Nostalgija
REGISTAR OPREME IZ RUKE I POKRETA: PRILOG ANALIZI PROSTORA, OPREME I IDENTITETA GRADSKE TRŽNICE OSIJEK 212—275
INTERVJU S TETOM R. 278—285
Od Barbare do Barbare
Nekoliko dana nakon što smo se s djecom zatvorili u kuću i napravili osnovnu nabavku, po mrežama su krenule poruke vezane za nabavku povrća, voća i ostalih namirnica provjerenog uzgoja. Uglavnom su te informacije dijelile mame koje su i prije bile uključene u neke vrste mreža dostave hrane.
To jutro stigla mi je poruka od kolegice s posla s kojom se inače i ne dopisujem, s popisom dućana koji su pokrenule dostavnu službu. Kako nisam Facebook korisnica, do mene ovakve informacije ne dolaze, samo ciljano preko, prijateljica, drugih mama. Ovaj je popis došao od kolegice pa sam ga automatski proslijedila svojim curama/ mamama. Jedna od njih bila je Barbara. Nakon par minuta stigao je Barbarin odgovor, ona je sastavila taj popis koji dan ranije i proslijedila ga svojim kolegama iz informatičke tvrtke u kojoj radi. Dakle, ja sam njoj vratila njezin popis! A meni je došao u drugačijem formatu nego što ga je ona inicijalno sastavila, jer je s mejla prešao u Whatsapp poruku. Barbarin je popis obišao puno obitelji i kućanstava. I u više se navrata vratio baš njoj.
datum 26. ožujka 2020.
Štefanovec Hills
Živimo u malom susjedstvu pokraj šume, koje broji šest domaćinstava, uglavnom mlađih obitelji sa i bez djece. Unatrag par godina dijelimo grupu na Whatsappu, zove se Štefanovec 90210 (po Beverly Hills seriji) a preko nje dijelimo korisne informacije o zajedničkim pitanjima, kao što je najezda stršljena iz šume, gubitak interneta, odgoj djece i pasa, buka iz obližnje autopraonice… Otkako je počela karantena, a osobito nakon potresa koji nas je dodatno zbližio, naša je grupa posebno aktivna, prije svega u smislu podrške jer, zbog blizine epicentra, osjećamo svako podrhtavanje tla. Ali i zbog te naše kolektivne izoliranosti, grupa je spontano prerasla u mini market suradnju. Većina cura prati aktualna zbivanja oko grupiranja OPG-ova i virtualne tržnice, imamo malu djecu pa su namirnice iz provjerenog izvora prioritet. I tako je krenula naša prehrambena susjedska priča…
I ponešto dođe gratis…
Uvijek preko veze, preko ovog do onog, tetka, baka, preporuka.
VIRTUALNA
datum 27. ožujka 2020.
Tko je blagajnik, a tko botaničar?
Prvo krene analiza ponude, pa ponuda cijena po artiklima. A onda krenu pitanja: tko skuplja novce, tko će izvršiti primopredaju, tko selekciju, kolektivno ili po domaćinstvima? Tko je blagajnik, a tko botaničar? Neki OPG-i su odlučili domaćinstvima koja su pogođena potresom donirati voće i povrće. I to je vrsta promocije koja ih ističe na tržištu zasićenom preprodavačima.
datum 31. ožujka 2020.
Izgubljeno i gratis
Kada narudžba stigne, prvo se vjetri na zraku...
Dogodi se da nešto stigne krivo, nešto će sutra, nešto nedostaje, ili ima viška gratis. Pa slijedi kolektivna rasprava oko izgubljene robe, eventualnih reklamacija i zadržavanja povjerenja, ili tražimo novu uslugu. Iako bude kaotično, ta naša grupa je i grupa podrške i smiješnih fora koje olakšavaju ove novo-normalne dane.
datum 2. travnja 2020.
Vjetrenje i tranširanje
Slična priča je i oko mesa, naručuje se kolektivno, tranšira individualno. Primopredaja mesa, plaćanje, zasad su svi zadovoljni.
Vjetrenje. Tranširanje po domaćinstvima, pregled pristigle robe.
Ovo je bila uspješna dostava.
Kumica ne uzgaja ananas
A kako se razvija priča oko virtualnih tržnica, i naša se rasprava zahuktava. Tko je uzgajivač, a tko preprodavač? Kome vjerovati, na čemu temeljiti izbor? Proteklom iskustvu, komentarima na FB, ili se samo oslanjati na preporuke poznanika.
I opet rasprava, te finalna odluka i narudžba. U izostanku procjene koja se inače vršila uživo na tržnici, kroz pregled ponude na štandovima, ćaskanje s kumicama, cjenkanje, njuškanje i pipanje, na kojoj se temeljila odluka i odabir, u našem je slučaju to supstituirano susjedskim druženjem u garaži “Kod Žnide” uz dječju igru, gitare i roštilj.
OSIJEK 4. svibnja 2021.
U smjeru suprotnom od vrećica
Osijek. Dolazim na tržnicu iz smjera katedrale, 9 sati je, svježe ljetno jutro. Grad se tek budi, iako je petak. Jedino ulični svirač već svira. Pusto je, osim oko glavnog trga i tržnice. Ne znam točnu lokaciju tržnice, a ne želim ni pratiti Google, želim doživjeti grad. Oslanjam se okvirnu poziciju tržnice i hodam u smjeru suprotnom od ljudi koji nose nebrendirane vrećice s voćem i povrćem.
Rešetke, kontejneri i plastično cvijeće
Prvi kontakt s tržnicom ostvarujem iz smjera Školske ulice, i prvo što vidim su trgovine na obodnim stranama, u kojima se prodaju cipele, donje rublje, umjetno cvijeće, knjige i antikviteti. Premreženo s tim trgovinama nalaze se kafići u kojima uglavnom sjede stariji muškarci. Ti se lokali i trgovine nalaze s vanjske strane, a posebnu pažnju privlači rukom rađeni natpis na trgovini antikviteta, pismoslikarski rad praćen ilustracijama, znalački izveden. Nailazim na kutiju s knjigama privlačnih naslova, od zena i karate priručnika do besmrtne žene i Vasarelyja. Između tih trgovina nalaze se prolazi koji vode u natkriveni dio prostora tržnice. Trgovine su zapravo metalni kontejneri, zatvaraju se sistemom garažnih vrata i prilagođeni su namjeni, primjerice trgovine tekstilom imaju improvizirane kabine za presvlačenje. Veliki dio prostora zauzimaju štandovi s umjetnim cvijećem i svijećama, najviše aranžmani za groblja, iako tamo ima zapravo najmanje posjetitelja. Na tim se štandovima vidi ostavština karantene, cvijeće i svijeće još su omotani prozirnom folijom. Nije mi jasno zašto se samo tu trgovci još uvijek tako strogo drže mjera, i malo me jeza hvata od plastičnog cvijeća.
Lik Goluba
Prostor tržnice natkriven je rešetkastom čeličnom konstrukcijom, poligonalnog karaktera. Konstrukcija je podignuta na stupovima, pokrivena sada već prilično dotrajalim i prljavim pločama popularnog pokrova od leksana. Na konstrukciju su pričvršćeni ventilatori, rasvjeta i videokamere, a bizaran detalj čine plastične ptice, koje nepomično stoje iznad ventilatora. Pretpostavljam da su tu da tjeraju golubove i spriječe ih u gradnji gnijezda. Na prvi se pogled te ptice čine živima. Djeluju pomalo bizarno u tom okruženju, ima ih iznenađujuće puno i dok ih lovim po stropu, proradi mi mašta u smjeru projektiranja tržnice koja te artificijelne stanovnike na vješt i duhovit način uklapa u ambijent, strašila tržnice, čuvari.
Životinje unutra, bilje vani
Drugi dio tržnice potpuno je zatvoren i rezerviran za prodaju svježeg mesa, suhomesnatih i mliječnih proizvoda, a prostor dijele mali OPG trgovci koji prodaju na improviziranim štandovima u prolazima, te veće tvrtke koje imaju svoje kioske poput Vindije, Ravlića i drugih. Mali OPG štandovi prodaju sve što i proizvode: mliječne proizvode, med i pčelinje produkte te ukiseljeno povrće, i oko njih se stvara najveća gužva. Pažnju mi je plijeni veliki kolut kravljeg sira u obliku prstena. U unutrašnjem prostoru tržnice su uglavnom svi u redovima, za meso ili sireve. Odmah je vidljivo koji su trgovci popularni. Tu primjećujem i čovjeka u plavoj majici na kojoj piše: NAPLATNIK.
Šarenilo suncobrana
Iako prostorom dominira rešetkasti krov, identitet tržnice ipak čitam iz plavih suncobrana na čijim su obodima otisnuti logotipovi tržnice, dva ili čak tri se izmjenjuju, tipografski, i najljepši s ilustracijama trešanja.
Privremeno trajne improvizacije
Prostor je definiran vizualnim sukobom između arhitekture pokrova uparenim s kontejnerima koji se doimaju kao privremeni dodatak, i samog sadržaja, programa, trgovina s uslugama od prodaje donjeg rublja, umjetnog cvijeća, antikviteta do šarenila voća, povrća, začina i sadnica. Ispražnjen od sadržaja, u popodnevnim satima, prostor djeluje zapušteno, trajno privremeno, u raskoraku s predivnom, ali jednako zapuštenom historijskom arhitekturom gradskog bloka koji okružuje tržnicu. Svugdje su prisutne improvizacije i intervencije, ma kako nevješto izvedene bile, poželjne su ovako ljupke i živahne.
ISTRAŽIVANJE GRADSKE TRŽNICE OSIJEK
Beton, terazzo i Bonita kutije
Najživlji dio prostora je onaj u kojem se prodaje sezonsko voće i povrće, gdje se mirisi isprepliću s bojama. Izloženo je na betonskim pultovima, konstrukcija nogara je križna i pokrivena terrazzo pločama, na fiksnoj tlocrtnoj poziciji koja se može očitati i na zidu pored ulaza u unutarnji blok. Volim te betonske spavače. Često su prekriveni kariranim plastičnim stolnjacima, ceradama ili kartonima. Pored betonskih, prisutni su i pultovi metalne konstrukcije obložene limom, te drveni i metalni nogari pokriveni raznim pločama od metalnog lima do OSB-a. Na njima se prodaje umjetno cvijeće i začini, a betonski služe za povrće i voće te mliječne proizvode. Uz stolove trgovci često koriste drvene košare, one lijepe pletene, ali i obične drvene kašete, ambalažu povrća i voća iz veletrgovina, Bonita kutije, palete te improvizacije koje uključuju posude i vaze, stolnjake i druge domišljate intervencije iz kućnih radinosti. Nekima je bitno samo da stoji, a neki paze na svaki detalj.
Slasna mađarska slanina
Manji dio prostora tržnice rezerviran je za projekt, kako piše, sufinanciran sredstvima EU pod nazivom: “Mađarski kutak – gdje rijeke spajaju, a ne razdvajaju”, u kojem se prodaju suhomesnati proizvodi. Taj se projekt na nekoliko lokacija tržnice promovira i plakatima s mađarskim amblemima. Dječak koji tamo prodaje slaninu svako je toliko slasno ubire s pladnja, a ja sve češće pogledavam u tom smjeru. Odlučujem se kupiti blok slanine od crne svinje, zahvaljujem mu.
Tko je prebolio, a tko preminuo
Iako je petak, na tržnici je prilična gužva, trgovci i kupci se prisno pozdravljaju, pitaju za zdravlje, prevladavaju i sveprisutne ‘covid teme’. Izmjenjuju informacije o rodbini i poznanicima, tko je odselio, tko preminuo, tko prebolio. Na rastanku si međusobno kažu: “Čuvajte se!”
Žene i bicikli
Bicikli su vrlo često korišteno prijevozno sredstvo Osječana, što mi je potvrdila i Teta R. koju sam intervjuirala. Često primjećujem žene koje obilaze štandove gurajući bicikl, opremljen košarom ili bisagama u koje odmah spremaju kupljene namirnice. Iznenadilo me koliko biciklista čine ljudi starije životne dobi. Mnogi guraju kolica za namirnice, češće stariji, ali prilično su zastupljene i košare od pruća, prebačene preko podlaktice. Primjećujem i nekoliko hodalica koje koriste starije trgovkinje, na njih se oslanjaju dok rade, vješaju vrećice i krpe i u duhu drugih improvizacija koriste na razne domišljate načine.
Pipaj, ali nježno!
Kupljena se roba pakira u plastične vrećice koje trgovci vežu na stupove suncobrana. Na tim istim stupovima ovješene su i table s nazivom OPG-a, načinima plaćanja i pisanja žalbi. Koriste se razne vage, od starinskih s utezima, mehaničkih do digitalnih. Natpisi na povrću uglavnom su otrgnuti s kartonskih kutija, no primjećujem i da se neki više trude da izgledom, rukopisom ili duhovitim opaskama privuku pažnju kupaca. Na jednom se štandu uz kivi nalazi natpis: Pipaj, ali nježno!
Izuzev identiteta komercijalnih proizvođača, većina trgovaca služi se rukom iscrtanim nazivima obrta, koji znaju biti prilično duhoviti, zanemarimo li kritičko oko struke. Uz rub tržnice parkirani su kombiji i viličari s paletama. Uz njih se nalaze kontejneri za otpad i betonske, žardinjere s ukrasnim biljem.
Ovdje pritisni za izlaz
Servisni dijelovi tržnice dobro su opremljeni iako su vrlo slabo označeni. Prisutan je parking za bicikle, nekoliko lokacija za odlaganje otpada, promotivne informacije na glavnom ulazu u tržnicu. Signalizacije nema, nije bilo lako pronaći bankomat, a bome je i odlazak na toalet zahtijevao koncentraciju. Nalazi se u podzemnom dijelu prostora, a kako je muški WC u rekonstrukciji, posvuda je građevinski materijal i pribor. Ulazak u WC zahtjeva pažljivo čitanje cijelog niza uputa za plaćanje kovanicama i korištenje rampe. Taj donji prostor niskog stropa djeluje klaustrofobično, a i smrad je nepodnošljiv.
Sjednem u kafić da se osvježim i slegnem dojmove. Imam odličan pogled na cijeli vanjski prostor tržnice i primjećujem koliko ima fino uređenih žena. Haljina, frizura, cipele, bicikl, košara, sve je na svom mjestu, i sve je nekako nostalgično. Osluškujem razgovore oko sebe, prepričavaju se covid anegdote i gradske teme. Pored kafića smještena je popularna pečenjara Arena, pred kojom se u vrijeme ručka stvorila gužva, uglavnom ćevapi za van. Na rubovima tržnice su posve improvizirani štandovi s izloženim knjigama i ponekim tabletićem. Tu su rijetki prolaznici. Uz južnu granicu tržnice smješten je mali park u kojem nekoliko krošanja stvara hlad sada već vrlo toplog ljetnog dana. Putevi se križaju oko ružičnjaka, koje okružuju klupe za odmor. Na klupama su već u rano prijepodne lokalna gospoda ispijala vino, a ležalo je i par beskućnika. Produžila sam.
Identitet(i) Tržnice Osijek
Ne postoji sustavna primjena identiteta, niti kroz opremu niti kroz signalizaciju tržnice. Web-portal centralno je mjesto informiranja o događanjima, zakupu, ali i receptima i prehrambenim novostima. Tržnica organizira modni buvljak koji okuplja lokalne trgovce second hand odjećom, a nedavno je preuzela organizaciju osječkog sajma antikviteta te predstavlja primjer pozitivnih inicijativa u kontekstu održivosti.
Prepoznatljivost suncobrana
Suncobrani svjedoče promjenama kroz vrijeme, pri čemu je nekad motiv bio tipografsko rješenje naziva Tržnica ili Osijek, a kasnije je promjenjeno u tanju, florealnu tipograju uz dodatak ilustracije, figuracije cvijeta. Najzastupljeniji su sa stiliziranim cvjetovima u koloritu identiteta koji značajno doprinose šarenilu atmosfere.
REGISTAR OPREME IZ RUKE I POKRETA
I lokalno i mađarsko
Projekt iz progama INTERREG V — Mađarska — Hrvatska „Local products for the people“, slogan: “Gdje rijeke spajaju, a ne razdvajaju”. Osječka se tržnica provođenjem projekta “Domaća hrana za domaće ljude” uključila u procese revitaliziranja tradicionalnih europskih tržnica. Uz promociju lokalnih proizvođača, postiže se bolja vidljivost u lokalnoj sredini, ali i prilika za predstavljanjem susjednom tržištu. Identitet i slogani tog projekta odgovaraju karakteru prostora i proizvodnog okruženja (suhomesnati proizvodi).
Kolor paleta proizvoda iz ponude dana 4. lipnja 2021., boje su skinute s voća, povrća, začina i cvijeća.
Ponuda lipanj
Otvoren i natkriven prostor tržnice defniran je rešetkastom krovnom konstrukcijom od čeličnih cijevi, s naglašenim trokutnim ulaznim portalima. Pokrov je od leksana a prostor spoja stupova s krovnom konstrukcijom obavijen je mrežom koja sprečava skupljanje ptica i izradu gnijezda. U tu su svrhu na tim prostorima dodatno montirane i plastične ptice (strašila). Konstrukcija pridržava reflektore, sigurno kamere i ventilatore, ali i neizbježna strašila tržnice: plastične golubove.
U zatvorenom dijelu tržnice prodaje se svježe meso, suhomesnati i mliječni proizvodi, a prostor dijele mali OPG trgovci koji prodaju na improviziranim štandovima u prolazima te veći zakupci, tvrtke koje imaju svoje kioske. OPG štandovi prodaju sve što i proizvode: mliječne proizvode, med i pčelinje produkte te ukiseljeno povrće, i oko njihovih se štandova stvara najveća gužva.
Kontejneri i oprema
Poluotvoreni dio tržnice osim karakterističnih štandova opremljen je kontejnerima koji su prilagođeni raznim namjenama od prodaje rublja i tekstila, cvijeća i svijeća do prostora braniteljskih zadruga. Prostor je doživio brojne intervencije i nadogradnje od strane zakupnika, vidljive su na svakom koraku, od zauzimanja dodatnog prostora korištenjem artikala do improviziranih kabina za presvlačenje, što tržnici daje određeni šarm ali i pripovijeda o snalažljivosti i prilagodbi lokalnih ljudi.
Vrste štandova
Prijevozna sredstva
Najčešće korišteno prijevozno sredstvo u prostoru tržnice je bicikl. Puno ga češće koriste žene i osobe starije životne dobi. Bicikli su najčešće opremljeni metalnim i pletenim košarama, rjeđe bisagama. Bicikl se često gura i tijekom obilaska tržnice pri čemu se vrećice vješaju na volan. Na svim ulazima nalazi se parking za bicikle. Neki bicikli nisu vezani, već slobodno parkirani. Osim njih koriste se romobili, razna druga vozila i hodalice.
Načini nošenja — guraj, tegli, vuci
Pokretne torbe na kotačima najviše se koriste. Iako su najčešće viđene među starijim kupcima, sve više ih guraju i mladi.
Pletene košare još se uvijek koriste, trgovci u njima izlažu robu, a kupci ih kombiniraju s platnenim i plastičnim vrećicama pri nošenju.
Prodavači još nude još i besplatne plastične vrećice, ovješene o suncobran, a kupcima te vrećice još uvijek zadaju muke dok ih prebacuju iz ruke u ruku na kraju kupovine.
Praseći butik i Čaraparnica
Identiteti trgovaca variraju od snalaženja rukom napisanih naziva na štandu, do projektiranih rješenja, ovisno o kapacitetima i razini razumijevanja kod zakupaca o njihovoj važnosti. Začinka je primjer koji odskače zbog sustavno projektiranog identiteta i promišljene promocije na prodajnom mjestu. Prisutni su identiteti projektirani na računalu, pa sve do snalaženja s pismoslikarski iscrtanim nazivom na raznim podlogama.
Presjek je to uobičajenih praksi amaterskog pristupa dizajnu, u skladu s okolnostima. Ti su primjeri vernakularnog dizajna toliko zastupljeni da se u tom lokalnom kontekstu izmiču promatranju kroz prizmu struke, a njihova očekivana utkanost u narodno stvara osjećaj nostalgije za domaćim. Čaraparnica je primjer rješenja koje, od igre riječima do vizualnog i kolorističkog tretmana na tabli na ulazu u trgovinu/kontejner, duhovito, pa čak i ironično ilustrira razinu snalaženja trgovaca, a time i doprinosi atmosferi tržnice.
Kao i kod druge opreme, i kod natpisa na proizvodima nailazimo na varijante snalaženja s kartonskom ambalažom gdje se već kroz rukom pisani tipografski tretman uočavaju razlike u vrsti proizvoda, pa sve do plastificiranih papira i brendiranih tablica. Čak i ako izgleda priručno i jeftino, ipak, ta kompozicija zapiknutih kartonskih rombova koji uokviruju pogled na trgovca, u tom trenutku izgleda savršeno posložena.
Naplatnik obilazi zakupce te prema veličini štanda i trajanju zakupa prikuplja naknadu. Bankomati nisu na vidljivom mjestu niti za njih postoji signalizacija u prostoru tržnice. Parking za bicikle nalazi se na svakom ulazu, ali nema ih dovoljno obzirom na količinu bicikala. Odlagališta za otpad nalaze se na svim ulazima. Javna slavina je na neoznačenom mjestu, uglavnom na raspolaganju cvjećarima. Kao i druga oprema, slavina je doživjela preinake i dodatke u odnosu na izvorni izgled, ali ove nisu šarmantne. WC se naplaćuje 1 kn, nalazi se u podrumskom dijelu zatvorenog prostora tržnice. Kao i za ostatak komunalnih usluga, ni za WC ne postoji signalizacija, osim natpisa na ulazu. Korištenje rampe zahtijeva precizne upute i dosta dodirivanja prostora. I ovdje su vidljive improvizacije koje ne olakšavaju korištenje. Muški WC je u remontu, pa je higijena čitavog prostora na vrlo niskoj razini. I na kraju još: “Pritisni za izlaz”.
U upotrebi su još zastupljene ‘starinske’ tzv. rimske vage, iako su najviše u opticaju precizne digitalne vage. Trgovci se koriste i kalkulatorima, a krupan i sitan novac sortiraju na razne načine, koristeći već prisutne posude i vrećice. I ovdje je primjetna improvizacija i prilagodba.
The Theory of Affordances
Ta je teorija uvijek u fokusu mog pristupa istraživanju okoline, osobito urbanog prostora. Odnosi se na kvalitetu ili svojstvo predmeta koja definira njegovu moguću upotrebu ili pojašnjava kako se može ili treba koristiti.
Teorija opisuje mogućnosti djelovanja koje su latentne nekoj okolini ili predmetu. Te se mogućnosti percipiraju izravno, ne zahtijevajući kognitivnu analizu karakteristika i značajki predmeta. One također postoje neovisno o tome percipira li ih čovjek ili ne.
Termin se koristi u područjima perceptivne i kognitivne psihologije, psihologije okoline, industrijskog dizajna, digitalnog i dizajna interakcija itd. Psiholog James J. Gibson osmislio je termin i prvi ga put upotrijebio u članku “The Theory of Affordances” 1977. godine.
Ta teorija postaje vrijedna kada je počnemo koristiti kao leću za promjenu načina na koju promatramo okolinu. U fokusu je dizajnerske metodologije istraživanja predmetne i prostorne okoline, a specifična je zbog potencijala koji ima u kontekstu vrijednosti za kreativnu interpretaciju, ali i kao metoda otkrivanja umjetničkog potencijala u improvizacijama koje su odraz te teorije. U ovom istraživanju ta je teorija korištena kao okvir kojim se detektiraju adaptacije koje se događaju snalaženjem u svakodnevnom životu, rutinski. Čitanje tog snalaženja kroz naslagivanje i kombiniranje objekata na različite načine pripovijeda o načinu života. A ti su narativi iskreni potencijal za održivi i otporan dizajn.
ivana fabrio Opišite mi kako izgleda Vaš odlazak u nabavku na tržnicu?
teta r .
Meni je najnormalnije subotom sa suprugom krenuti na tržnicu. Onda se obavi kupovina za barem pola tjedna. Na tržnici ćete naći veliki izbor svježeg mesa, iako ja kupim i zapakirano u trgovačkim centrima. Neke smeta što je tržnica djelomično otvorena. Ja nisam takva. Ovdje mogu birati što meni odgovara.
i . f . Koje su Vam prve tri asocijacije na riječ ‘tržnica’?
t . r . Svježe voće, povrće i svježe meso.
i . f . Imate li svoje prodavače/prodavačice na tržnici, tipa svog mesara?
t . r . Toga je bilo, ali se izgubilo. Ne, nemam svog mesara. Dobro je što ovdje možeš kupiti točno određenu količinu, ja imam veliku obitelj: dva sina, dvije snahe, četvero unuka i majku, kuham im svima svaki dan, osim subote. Subotom suprug i ja jedemo svježi sir i vrhnje, špek i lukić. Dostavljamo im hranu svaki dan, vozimo autom, živimo u Retfali, jedan unuk je gimnazijalac a jedan osnovna škola. I njima nosimo ručak da imaju ili kad dođu iz škole, ili kad idu u školu. Unuke su jedna u vrtiću a druga u produženom boravku, a roditelji svi na poslu. Iako imaju ručak u vrtiću i školi, djeca s vrata pitaju što imaju za ručak. A mi im u posudama ostavimo na stolu, nekad moraju podgrijati, iako taj Zepter dugo drži. I još baki nosimo, mojoj mami, svakom svoj lonac.
i . f . Koliko puta tjedno idete na tržnicu?
t . r . Nabavku obavljam 2—3 puta tjedno. Subotom dolazim na gradsku tržnicu, iako u Retfali imamo sada i jednu malu tržnicu, gdje trgovci donesu iz svojeg vrta, npr. trešnje. Iako, ove godine su slabo rodile.
i . f . Koji naziv za tržnicu koristite, pijaca, pija?
t . r . Ja kažem tržnica iako mnogi kažu pijaca. U Osijeku ima jako puno Dalmatinaca, Hercegovaca i puno Mađara pa se koriste razni nazivi. Moj muž ima puno prijatelja Mađara, ja imam 71, a moj muž 77 godina, studirao je u Rijeci iako je iz Slavonije. Dan danas se okuplja njegovo društvo i onda on kaže: “Sad sam doživio to da nas je svega dvojica Slavonaca u društvu”. Čude mu se da je odavde, mnogi nisu. Ja sam rođena stotinjak kilometara od Osijeka. Kad sam pošla u školu, moji su roditelji pretumbali svoje živote zbog mene. Sjećam se, ja sam patološki maštala, već sam bila sedmi, osmi razred, obožavala sam bajke, pa kad je i prošlo vrijeme bajki ja sam ih još uvijek poskrivećki i čitala. Mama me znala povući za uši i reći: “Pa sramota!”. A to ne možeš odrediti djetetu. Moj unuk recimo gleda previše filmova. Moj muž dođe s njim raditi matematiku, a on mu kaže: “Molim te dođi da od 9—10 h da radimo, jer u 10 h počinjem gledati film, ne bih preživio da mi ga prekineš!”. Preslatki su, to su sad već mali ljudi. Nego da se vratimo na tržnice. Na toj maloj se kupuje ono što ljudi donesu iz svojih vrtova. Ja i ovdje znam tko ima iz svojih vrtova, sad se to zove OPG, jer su ih morali registrirati. Recimo kćerka od žene koja masira moju mamu ima svoje plastenike, i znam kad ona dolazi pa kod nje kupujem. Al ne pazim previše od koga kupujem, to je nemoguće! Moja Nina mi zna reći kad vidi hranu koju pripremam: “Kako se ne bojiš svih tih sredstava kojima tretiraju hranu?” Ja sam zdravstveni radnik, bila sam. Sad sam 11 god. umirovljenik. Ja ne mogu živjeti u 19 st. kad je sada 21. A i kome bih uopće i mogla vjerovati? Imam jednu rođakinju koja ima svoj vrt, voli se time baviti i ona kaže: “Ovo je moja parcela, ovo su susjedne. Ako susjed prska zlatice, one će doći k meni, neću imati krumpir.” Došlo je do toga da ih sad rukavicama skuplja, samo da ne prska. Ili prska mješavinom sode bikarbone, deterdženta za suđe i par kapi maslinovog ulja. I prska jer počne žutit lišće, puno je kiše. I kaže da misli da je to uspjelo, ali nije sigurna jer tjedan dana nije bilo kiše. Ja pazim da su moje ruke jako dobro oprane, da su mi daske na kojima režem i pribor oprani i da jelo bude svježe. To je sve što ja mogu.
. f . Što najviše kuhate? Kakva je prehrana u vašoj obitelji?
t . r . Najviše povrće, variva, guste juhe, rijetke juhe, mesne, povrtne, puno salate, i dosta musake. Od mesa najviše jedemo puretinu, oko 80 % je puretina, pa piletina i jednom tjedno riba. Jedemo i teletinu, a najmanje svinjetinu, iako ima nekih stvari koje ne možeš skuhati bez svinjetine. Recimo sarma, to mora biti određeno meso, od gice, ne može biti od buta, to je tvrdo. Ja tražim od vrata da mi samelju. Kako oni tu svinju hrane, ja ne mogu reći. Ali volim špek od crne svinje, to je jako zdravo za probavni trakt, crijeva to obožavaju.
Ja obožavam maslac, a moja mama pije samo mlijeko od krave što nam na tržnicu Retfala donosi jedna žena. Dva puta tjedno donese 3l toplog mlijeka. I kad se skuha, to je ovako debeli sloj masnoće, skorup. I to se skida i od toga se pravi putar i najljepši sirevi. Ja radim kefir, imam gljivicu, i u to mlijeko stavim. Moji sinovi također to piju, svima im dijelim. Nikad u životu nisam kupila trajno mlijeko s 0.9% masti. To je sve industrija, donosi više štete nego koristi. To kupim samo na moru kada nema izbora. Moji unuci ne piju to mlijeko jer su snahe u trendovima s interneta, ne mogu to shvatiti. Ja sam medicinska sestra, radila sam 21 god. u rodilištu a 21 god. na odjelu za nedonoščad. Znači sveukupno sam 42 god radila s tek rođenom populacijom. Znam jednu gospođu koja je rodila dosta djece, imala je nenormalno puno mlijeka. I od nje su na odjelu kupovali mlijeko, nosila ga je u termosicama, pasterizirali su ga u bolnici za tu nedonoščad. Moja mama ima 92 godine, ima astmu, ali jako zdravo jede, puno voća, svježu hranu svaki dan, puno povrća. To mlijeko nad kojim se svi zgražaju ona pije, ravna je, mršava i suha, ali nije pogrbljena, nema osteoporozu. Koji je strah od mlijeka? To je samo trend. Strašno! Postoji li što ljepše od šalice mlijeka s medom navečer za bolji san? Ja ujutro popijem, navečer ne, takav mi je ritam. Ne večeram kasno, iza 18h ništa ne jedem, samo čaša vode. Ne odgovara mi. Ali mlijeko pijemo ujutro suprug i ja svako jutro u kavi. U 12 h ručamo, juhica, obrok, desert, voće. I u 18 h večera i gotovo. Za večeru jedemo sir, vrhnje, mali sendvič s buđolom ili slaninom. Ima somun koji kupimo i podijelimo. Sve što mogu napravim sama, napravim mlince, mijesim tijesto, rezance,
kolače. Zaledim nešto, a svježe ćuftice napravim. I pitu od jabuka i oblatne s čokoladom.
i . f . Kada idete češće na tržnicu, ljeti, zimi?
t . r . Ljeti, jer zimi je manje svježeg povrća i voća. Osijek je ili najtopliji ili najhladniji u Hrvatskoj, ekstremne su zime, pa rjeđe idem. Ali dolazim zbog mesa. Ne idem više biciklom, suprug me vozi. Uglavnom subotom, a preko tjedna idem na malu u Retfali, po svježu salatu, mladi luk. Ona radi svaki drugi dan. Veću nabavku radim na gradskoj tržnici, a ono što ne može stajati dugo, kupujem tamo. Recimo blitva, špinat, to može stajati samo dan-dva.
i . f . Kakva je situacija po pitanju cjenkanja?
t . r . Cjenkanje postoji, recimo moja mama, koja ima 92 god., kad dođe sa mnom na tržnicu, ona bude u šoku, jer ja se uopće ne cjenkam, meni je to neugodno. Cjenkam se samo kad zimnice pravim, turšije, paprike, cikle. Po 130 kg paprike kupim, e tad se cjenkam. Dođem na tržnicu i kad vidim da mi nešto odgovara onda kažem: ja kupujem preko 100 kg, može za 3 kn kilo? Ili kad kupus kupujem. Moja mama ne može podnijeti što se ne cjenkam. Recimo dođem kupit trešnje a one su 50 kn/kg, pa ja kažem: “Malo mi je preskupo!” a mladić prodaje tamo kod nas na Retfali. Pa mladić kaže: “Pa Teta pa kako? pa to je cijena!”. Pa mi onda mi spusti na 45 kn. Inače se ne cjenkam. Ali je kultura inače takva tu da se ljudi cjenkaju, to uglavnom rade, takvih kao ja je manje.
i . f . Kako se najčešće kreću građani Osijeka, kojim prijevoznim sredstvom?
t . r . Ja sam već 11 god. u mirovini pa neke stvari ne znam. Dok sam radila i išla u školu koristila sam tramvaj, bili su tada puni. Sada se patološki koriste automobili, i to jedna osoba vozi. Moje obe snahe idu svaka svojim autom na posao. A moj stariji sin ide raditi 11 km daleko biciklom. Kad je završio fakultet i počeo
raditi, moj muž mu je poklonio naš stari auto. A onda je počeo ići biciklom i sad kaže: “Ovo je predivno!” Kad je kiša uzme kabanicu, ne može zamisliti da ide bez bicikla, to je jedna divna rekreacija, boravak vani. Ja sam u bolnici radila pod umjetnim svjetlom i klimom, a kad sam znala na bicikl sjesti, 45 min mi je trebalo do kuće, to je za mene bilo regeneriranje. Znala sam reći da ne znam hodati više. Osijek ima puno biciklista i sad su i staze uredili. Tog nije bilo prije, ja sam recimo ovom avenijom po sredini biciklom vozila.
i . f . Ide li Vaš suprug na tržnicu?
t . r . Ne, sve ja obavljam, moj suprug nikad nije ni usisavač uključio, a u braku smo 50 god. Jedino kad auto usisava, svog ljubimca. Niti ne kuha, al otkako smo u mirovini on siječe, krumpir, mrkvu, celer, kupus. On je tehnička struka pa sve mora precizno. Davno sam mu rekla da to više ne znam rezat kao on. Kad pravim špinat, stavim dosta češnjaka, pa mu znam reći da ga prestane više sjeckat jer će uništit sve dobro u njemu.
Moji sinovi su planinari pa svake praznike odu van grada. Sin i snaha su bili u Rumunjskoj, obožavaju bit vani, svatko voli pobjeć iz svog grada kad je blagdan, puno hodaju, to je dobro. Dobro je djecu dugo voditi sa sobom okolo, nemojte se ugledati na ovaj novi svijet. Moj sin je još kao student išao s nama, s djevojkom. Naravno da smo njima iznajmili zasebnu sobu na rivi, a mi malo dalje. Pa su kod nas dolazili na ručak, cijela familija je išla, mi smo uvijek išli čoporativno. Moja je sestra uređivala kupaonu i prala suđe, a ja kuhala i pravila kolače. Kada rano dijete pustiš da ode, onda se ni ne vrati. Ja nisam posesivna majka. Moj sin i cura bi svaki dan nama došli na ručak i druženje iako nisu morali. Sa svojom mamom šetam svaki dan, iako ne živi sa mnom, ne želi. I kako sinovi žive blizu, moja mama zna reći: “Idemo sad pozvonit k njima!” Ja joj kažem: “Mama, nećemo im sad zvonit, tek su došli s posla, sad je skinut u gaćama, ili priča sa svojom ženom, ne dolazi u obzir da im zvonimo!”. Ona meni dan-danas zna reći: “Kakav je to način? Znači ti im ne smiješ pozvonit?”“Ne mama, ja smijem pozvonit!” - rekla sam joj. Meni je moj stariji sin rekao kad se oženio: “Punica i sestre od žene su tu stalno, a ti nikad
ne dolaziš!” Ja sam mu rekla: “Vidi sine, kad vi mene pozovete, ja sam za 10 minuta tamo! Ti imaš svoj život. Vi ste na poslu, mi donesemo hranu, i gotovo! I odemo, tako rade roditelji!” Moj suprug je bio na poslijediplomskom studiju u Beogradu kad nam se drugi sin rodio, 1978. Onda se moj tata razbolio i umro, ja sam doživjela veliku psihičku krizu, još sam malo dijete imala. I moj muž se odrekao karijere, trebao je početi raditi na fakultetu, a on je odbio jer je vidio da sam ja otišla u tešku krizu. Što hoću reći? Muž mi je rekao: “Vidio sam da moram podmetnuti leđa jer ćeš se inače ti slomiti!” Lijepo je imati karijeru, to ispunjava čovjeka, ali obitelj, to je nešto što nema nikakvu cijenu. Treba samo biti jako, jako tolerantan. I kompromisi. Suprug i ja smo se upoznali kad je on imao 25 godina, pred vojskom, završio faks, a ja sam bila pri kraju više škole. Dvoje ljudi se upoznaju i provedu cijeli život. Dobro zaljubiš se, desi se iskra i to je to, da nije toga, ne bi svijeta bilo. Ali samo kompromisi i tolerancija.
Subotom se opuštamo, moj muž je otišao svoju štraftu biciklom izvoziti a ja pješice idem, to je 5 km. Ovu tržnicu poznajem 50 god., prije je bila sva na otvorenom, sad je 2/3 zatvoreno. Ovdje su strašne zime, velike hladnoće i led. Sajmišta i gastro festivali se ne događaju, to po restoranima. Ništa gotove hrane se ne prodaje osim slatkog i bureka. Ima onaj brod restoran, zove se Galija, na Dravi, tamo smo znali imati neke fešte. Mi uvijek kući jedemo, vani jedemo samo kad su krštenja, pričesti, kad dečki završe faks. A obiteljski ručkovi su uvijek kod nas doma, nas desetak se okupi. Ali kako je sad korona, nisu htjeli dolazit, ali sad smo se cijepili. Ja sam protiv maski, cijeli sam život na poslu bila pod maskom, sačuvaj Bože, pogotovo za djecu. Moje su susjede nosile i rukavice kad je to lani krenulo, dođem u Lidl one su u maskama i rukavicama, ja ništa. Rekla sam im da ću masku stavit kad budem morala. Nas su kao zdravstvene radnike učili: pranje ruku. Ja kad u kuću uđem, odmah operem ruke i dezinficiram, i to je to. Deset minuta na zraku, posebno ako je sunce, je dovoljno. I te moje susjede, sve su dobile koronu, ništa im nisu pomogle maske i rukavice. Nitko nije umro, ali iz moje ulice ih je dvoje bilo u bolnici. Ja ne. Ali mislim da je na ljude djelovalo psihološki. Veliki strah, hipohondrija je gora bolest.
i . f . Da li je u tim trenucima lockdowna u Osijeku zaživjela online prodaja, preko društvenih mreža ili poznanika?
t . r . Ja to ne znam. Došli smo vidjeti tržnicu, sve je bilo oblijepljeno žutim trakama, onda sam kupovala u trgovinama. Taj prizor je za mene bio strašan. U mom dijelu grada je došao jedan mladi gospon koji je otvorio haubu od svog auta, kad sam ja vidjela salatu i mladi luk. On i dalje dolazi kod pekare, pitala sam ga: “Sine hoćeš ti doći za Uskrs?” Kaže: “Hoću Teta i pišem koliko salate trebate!”. Ništa račun, to se prešućuje. Kad sam to vidjela, ja sam živnula, pa ne mogu kupit luk u Konzumu. On to radi dan danas na tom uglu pored pekare. Ja ga obožavam, Ivan se zove. Znam mu reći: “Ivane ja bi grah!” Rekao je: “Nemam Teta.” “Pa nabavi ga!” Rekao je: “Hoću, dođite za 3 dana!”. I on to sve nabavi!
i . f . Kako plaćate na tržnici?
t . r . Uvijek samo gotovina. Kažu da se ovdje na tržnici vrti ogroman novac. Veliki novac se tu vrti.
i . f . Gdje kupuju preprodavači, veletrgovci? Imate li i vi Zelenu tržnicu?
t . r . Mislim da oni kupuju direktno od proizvođača. I da puno uvoze jer ne bi mogli biti konkurentni. Sad je recimo u centrima skuplje voće i povrće nego na tržnici, a tamo je i starije. Ovdje dolazi jako puno ljudi kupovati sadnice za vlastite vrtove. I cvijeće!
To se jako puno kupuje.
i . f . Idu li Vaši sinovi i snahe idu na tržnicu?
t . r . Oni nisu nikad bili. Niti snahe. Oni se opskrbljuju u robnim centrima.
i . f . Ima li dućana ‘zdrave hrane’ u Osijeku?
t . r . Ima, ali to kod nas nije tako zaživjelo. Tamo kupujem samo cejlonski cimet, ništa drugo. Njega samo tamo i ima, i nigdje drugdje.
Na moru i na kopnu
Nika Đuho 286—339
◊ Rijeka 288—301
◊ Osijek 302—339
Rijeka 3. listopada 2020.
Naturalizacija na riječki
Na glavnu riječku tržnicu dolazim u subotu, u ranim jutarnjim satima. Iako nisam došla na samo otvaranje tržnice, dojam je bio kao da se još uvijek prodavači organiziraju, slažu i pripremaju svoje proizvode.
Nalazim se u „srcu“ tržnice. S obzirom da je ovo prvi put da se nalazim na riječkoj tržnici, osjećam se zbunjeno i osjećam potrebu steći bolji dojam o organizaciji prostora same tržnice. Potreba da osjećam predvidljivosti i sigurnosti prostora u kojem se nalazim proizlazi upravo iz toga što se nalazim u samom „srcu“ tržnice čiji prostor sve više popunjava mnoštvo posjetitelja s kojima se vizualni, zvučni i olfaktorni podražaji u meni sve više pojačavaju. Krećem u mapiranje i fotografiranje tržnice. Ono što prvo primjećujem jest prostorna i arhitektonska specifičnost ove tržnice — industrijsku luku, more, lagani povjetarac, paviljoni kao ostaci kulturne baštine u čijem se središtu nalazi upravo tržnica kao trbuh i duša grada. Primjećujem kako se prodaja bazira većinom na sezonskom voću i povrću, uz određene iznimke. Osim fotografiranja i vizualnog podražaja, prepustila sam se „životu na tržnici“, osluškujući interakcije prodavača i posjetitelja. Jedan od posjetitelja podrugljivo se nadovezao na recentna politička događanja nazivajući posjetitelje „narikačama i guslačima“. Prodavač sa štandom preko puta njega, nadjačao ga je vikom „ajmo mornari, električari i inženjeri“, nakon čega su se brojni prodavači i posjetitelji nasmijali.
Na samom ulazu u tržnicu postavljena je neobična ograda, pretpostavljam da je postavljena nakon situacije s pandemijom, koju nadzire čuvar, no, nije bilo potrebno puno vremena za uvidjeti da ograda ne služi svrsi. Rijetki posjetitelji nose zaštitne maske. Kretanje tržnicom odvija se nesmetano i mimo propisanih pravila.
Na samom ulazu u tržnicu nalazi se nekoliko prodavača romske manjine, koji prodaju kišobrane i druge proizvode koketirajući s čuvarom ograde. Tijekom prvih nekoliko obilazaka tržnice osjećam poglede znatiželjnih prodavača, koji naknadno između sebe komentiraju, dajući mi do znanja kako sam „primijećena“. Brojni prodavači su me pozdravljali, s opreznim osmijehom, a naknadno sam mogla čuti kako jedni druge međusobno ispituju „jesi vidio ovu“, „za koju službu ova radi“.
U tom trenutku shvaćam da me gledaju kao „outsidera“ i probijam led, prilazeći jednom od prodavača koji me gledao ravno u oči. Već u samom prilasku, odmah mi je dobacio „previše ti ja znam da bih išta rekao“, „nije ti to za novine“, „pitaj nekog drugog“. Nakon nekog vremena, prilazim jednoj gospođi, koja je tijekom mog obilaska uvijek imala osmijeh na licu i želim razgovarati s njom, a njezin osmijeh, otvorena i glasna komunikacija me ohrabruju. Pomalo sramežljivo prilazim gospođi, na što me odmah upitala: „Zlato, što ti treba?“ Nakon što sam se ukratko predstavila, pristala je razgovarati sa mnom. Dok smo razgovarale, prilazilo je mnoštvo kupaca, što nije omelo našu komunikaciju. Nakon kraćeg razgovora, poklonila mi je jednu vrećicu zelenih mahuna.
Tijekom razgovora s gospođom, ostali prodavači su i dalje znatiželjno promatrali, ali ovoga puta na pozitivniji način. Prodavači su se međusobno počeli nadmetati (ili prebacivati odgovornost?), tko će biti moj sljedeći sugovornik, pa sam tako mogla čuti pozivanja i komentare; „Ajde njega tamo pitaj!“, „Evo, vidi, on će ti reći!“, „Evo, ja sam ti našao jednoga!“
Odlazim do jednog štanda koji me privukao ponajprije vizualno — kombinacija zelene i crvene boje, u kojima je bio i sam prodavač. Njegov štand je prostorno smješten između dva paviljona (paviljon s mesom i ribom). Gospodin mi je dao do znanja da sam „primijećena“ te mi je rekao da će me fotografirati ispred štanda, no, na kraju sam ja njega fotografirala, s osmijehom i teglom papričica koje je ponosno držao. Nije bilo potrebno posebno se predstaviti, a odmah mi je dobacio: „Nećeš ti ovdje saznat ništa što se već ne zna, a sve što i čuješ, ne može se riješiti“, na što sam se samo nasmijala. Uhvatio me za ruku i odveo iza štanda. Pokazao mi je poplavljeni dio tržnice, što za njih predstavlja problem, ali i njihovu svakodnevicu. Dok sam fotografirala poplavljeni dio tržnice, rukom mi je pokazivao na gradonačelnika, koji je s nekoliko vrećica, napuštao prostor tržnice. Dok smo razgovarali, meni i svojim kupcima, ponosno je nudio različite proizvode za degustaciju. Spomenuo je kako je dobar odnos s kupcima ključan aspekt njegovog opstanka na tržnici.
U razgovoru s istim gospodinom, otkrila sam osobne odnose među prodavačima i njihovu prostornu organizaciju. Prodavače čiji su štandovi smješteni uz prvi paviljon su prodavači smješteni između dva paviljona nazivali „muljatorima i prevarantima“. Zapravo, većina ih
je istaknula kako prvi prodavači samo „preprodaju proizvode“ ili nude „uvozne proizvode“, a ne svježu i domaću hranu, odnosno one proizvode lokalnih OPG-ova.
Cjenkanje je sve manje prisutno i ne priznaje se kao obilježje tržnice. Većina prodavača istaknula je promjene u navikama potrošača. Prije su potrošači kupovali u većim količinama, dok se danas baziraju na kupovini „manjih količina“ s kojima se prodavači ne usude cjenkati. Nakon ovog razgovora, ostali su se odvijali spontano i jedan za drugim.
Nakon nekoliko obilazaka najfrekventnijih točaka tržnice, uputila sam se prema vanjskom dijelu tržnice na kojem se nalaze štandovi odvojeni od ostatka tržnice. Putem do vanjskog dijela primijetila sam tek nekolicinu mladih ljudi i turista. Osjeća se potpuno drugačija atmosfera. Vrlo je očita smanjena fluktuacija kupaca na ovom dijelu tržnice. Tijekom razgovora s jednim prodavačem s tog dijela tržnice, primijetila sam njegovo nezadovoljstvo. S obzirom da se štandovi nalaze u središtu ulice, postavljeni jedan nasuprot drugome (zbog situacije s pandemijom), došlo je do smanjenog prometa i podjele dosadašnjih kupaca. Osim toga, uz njihove štandove uskoro se očekuje otvorenje nove trgovine — Plodina, čiji okolni prostor također čine prostori „Konzuma“ i „Spara“. Na početku ulice nalazi se jedna starija gospođa, koja prodaje baterije, svjetiljke, lastike i druge ručne proizvode, no vrlo tihim glasom pokušava privući pozornost posjetitelja.
Počinje kiša. Pojačala se dinamika kretanja kupaca i prodavača. Kupci užurbano odlaze do štandova i poznatih prodavača, kupuju proizvode, uzimaju svoje vrećice i odlaze. Prodavači se jednako tako trude zaštiti svoje proizvode i prilagoditi se novonastaloj situaciji. Kako kiša pojačava, podiže se razina mora, a prostori tržnice poplavljuju. Čini se da su i kupci i prodavači naviknuti na takve uvjete kupovine. Prodavači romskih manjina u potrazi za kupcima, više se kreću prostorima tržnice, nudeći svoje kišobrane.
S tržnice me ispraća potpuno suprotna atmosfera s početka. Prodavači me pozdravljaju, te mi jedan od njih poklanja cvijet. Odlazeći s prostora tržnice, dogovaram svoj sutrašnji dolazak i naš ponovni susret.
GRADSKA TRŽNICA RIJEKA
Rijeka 4. listopada 2020.
Nakon naturalizacije... EDUKACIJA!
Na putu prema tržnici prolazim kroz grad i uočavam prazne ulice i trgove, zatvorene trgovine i neobično tihe riječke prometnice. Bezbrižno koračam i veselim se ponovnom susretu s živom i dinamičnom riječkom tržnicom.
Iako je rano nedjeljno jutro, začuđuje me neobično tih prilaz tržnici. Prije samog ulaska na tržnicu primijetila sam grupu srednjovječnih i starijih muškaraca koji su stajali u redu za svježi kruh, domaće krafne i druge pekarske proizvode. Velik broj njih također je čekao u redu za obližnji „Fast food“. Dok sam fotografirala, uočila sam kako su kuhari iz istog objekta kasnili. Zapravo kasnili su jer su upravo dolazili iz nabavke svježih namirnica (mladi luk, pomadore, paprike) — i to upravo s tržnice. Spomenuti kupci, nakon što su kupili svježi kruh, krafne ili druge proizvode, rijetko su nastavljali svoj put prema tržnici. Prvo uočavam neobično tih ulaz i praznu ogradu na kojoj je jučer stajao čuvar i pored kojeg su jučer romske manjine koketirale, kako s njim tako i sa samim posjetiteljima. Nakon ulaska na prvi dio tržnice, na lijevoj strani prvog paviljona uglavnom su stajali prazni štandovi. Dok sam fotografirala prazne štandove, pozdravljali su me prisutni, sad već poznati prodavači, s kojima sam jučer imala priliku razgovarati. Prolazeći kroz njihove štandove, razmijenili smo nekoliko riječi, u prolazu, nakon što su me zapitkivali: „Kako je?“, „Jesi uspjela što?“, „E nema ti danas kao jučer, nedjelja je!“. Tržnica je djelovala neobično mirno, tiho i spokojno. S obzirom da je rano nedjeljno jutro, još uvijek nema velikog broja posjetitelja. Iako sam već bila upoznata s prostorom tržnice, razmišljala sam o tome kako je zapravo dobra prostorna organizacija tržnice i kako je prostor tržnice poprilično čist i uredan. Iako na tržnici nije bila prisutna jučerašnja dinamika, vika i žamor, komunikacija među prodavačima i prisutnih kupaca bila je tiha, ali ugodna i opuštena.
Nakon što sam obišla prvi dio tržnice, pored prvog paviljona, uputila sam se prema „srcu“ tržnice gdje sam jučer ponajprije primijetila veseli crveno-zeleni štand. Dok sam koračala, zastala sam i pokušala fotografijom zabilježiti trenutačni dojam tržnice — mirna i spokojna,
dok se sunce probija kroz oblake i nadvija nad paviljonima. Dolazim do drugog dijela tržnice. Primjećujem puno veći broj prodavača u odnosu na prvi dio tržnice, te popunjavanje prostora tržnice posjetiteljima. Već je otprilike 10 sati. Tamo me s osmijehom dočekuje gospodin sa crveno-zelenog štanda. Zamolio me da ostanem. Dok je razgovarao s kupcima, upitao me: „Možeš li sad već sama vidjeti razlike u proizvodima?“, „Jesi sad shvatila kako se na tržnicama prodaje?“ Mislim da uopće nije očekivao moj odgovor, već je pokazao na broj kupaca koji su bili okupljeni oko njegovog štanda. Nakon što su kupci uzeli svoje proizvode, dao mi je na uvid kartone s cijenama koje sam izrađuje. Rekao mi je da ih dobro proučim. Na kartonima se nalazio naziv proizvoda, njegova cijena, podrijetlo, godina proizvodnje i neki drugi „nepoznati“ broj. Objasnio mi je kako je „neki drugi nepoznati broj“ zapravo broj njegovog registriranog obrta, koji svatko može provjeriti. Upitao me koliko sam takvih na tržnici uopće vidjela, referirajući se ponajprije na prvi dio tržnice i prodavače koje je jučer nazivao „muljatorima“. Na to je samo naveo: „Eto tako ti se vara. Neću reći da su kupci glupi, ali su neobrazovani“. Iako nisam o tome razmišljala, tijekom kasnijeg obilaska primijetila sam da velik broj prodavača zaista nema kartone s cijenama, a ukoliko imaju kartone na njima je najčešće naveden samo naziv i cijena proizvoda. Na upit o podrijetlu proizvoda najčešći je odgovor: „Sve je domaće“.
Nakon nekog vremena, odlazim provjeriti stanje na vanjskom dijelu tržnice koji je i jučer bio neobično tih za dinamičnu riječku tržnicu. Od dvadesetak štandova, tek su dva bila otvorena. Jedan na početku i jedan na kraju ulice. Ulica je bila prazna, posjećena tek od strane rijetkih posjetitelja.
Kako je vrijeme prolazilo, shvatila sam da moram pristupiti prisutnim kupcima i upitati ih o njihovim mišljenjima i iskustvima s tržnice. Uglavnom sam prilazila osobama koje su, zbog teških vrećica, odmarale na praznim štandovima ili čekale svoju pratnju. Razgovori su bili kratki, ali ugodni. Nekolicina posjetitelja istaknula je kako dolazi upravo nedjeljom jer su nedjeljama na tržnici „akcije“, a cijene proizvoda preko tjedna vrlo visoke. Ono što sam uočila bila je promjena strukture posjetitelja. Naime, jučer su tržnicama uglavnom koračale starije osobe. Danas su prostor tržnice ispunjavali mladi (koji su dolazili iz izlaska na tržnicu), drugi mladi (koji su dolazili u pratnji s prijateljima ili roditeljima), mladi bračni parovi s djecom (u kolicima ili naručju), te
sama djeca koja su se na prostorima tržnice igrala. Nakon nekoliko razgovora s posjetiteljima, izašla sam ponovno na prvi dio tržnice. S desne strane stajao je gospodin sa cvjetnog štanda. Iako je jučer odbio razgovarati sa mnom, navodeći da ga nadziru, pozdravlja me s osmijehom. Prilazim njegovom štandu. S obzirom da me odbio, nisam razmišljala o tome da ga ponovno zamolim za razgovor. Zapravo, za razgovor se ponudio sam. Tijekom razgovora, nekoliko puta navodi kako je tržnica „trbuh grada“. Istaknuo je kako je tržnica vikendom mjesto druženja i komunikacije. No, uglavnom je izražavao svoju zabrinutost za budućnost tržnice. Kao najbolje i najčešće potrošače navodio je osobe starije životne dobi, čija kupovna moć sve više slabi. Svoju zabrinutost izrazio je i u kontekstu pandemije uzrokovane COVID—19 virusom, pa tako navodi sljedeće: „Mislim, vidiš li ti što se događa? Ako je Trump, hej Trump obolio od korone, pa čemu se možemo nadati mi jadni ljudi?“ „Starijima je važnije da jedu zdravije, ali s ovakvom situacijom svi su zabrinuti i većina njih ostaje kod kuće i to utječe i na nas“ S druge strane, naveo je i situaciju privatizacije okolnih prostora i sadržaja te nadodao „Vlastima je u interesu samo novac, a tržnica nije novac, nego narod“ S pomalo tužnim tonom završio je naš razgovor. Čavrljali smo još neko vrijeme, nakon čega smo se pozdravili.
Već je bilo podne. Atmosfera na tržnici bila je dinamičnija, iako broj posjetitelja nije premašio jučerašnji broj, prostori tržnice nisu djelovali tako prazno kao rano jutros. S obzirom da je radno vrijeme tržnice nedjeljom skraćeno (uglavnom se radi do 12 h, rijetki do 13 h), odlučila sam obići prostore tržnice još jednom. Fotografirala sam prazne štandove i raspremanje tržnice pred kraj radnog vremena. Iako sam već osjećala umor, osjetila sam sjetu, svjesna da se, za ovaj put, opraštam s riječkom tržnicom. Preostali prodavači koji se raspremaju srdačno me pozdravljaju. Kratkim razgovorima u prolazu, koji su me podsjetili na početak dana, napuštam riječku tržnicu.
GRADSKA TRŽNICA RIJEKA
Osijek 10. listopada 2020.
O prostornom i socijalnom karakteru osječke tržnice
Na moj prvi dojam osječke tržnice snažno je utjecalo prethodno iskustvo na riječkoj tržnici.
Prije samog ulaska u tržnicu smještena je autobusna stanica na kojoj se već u ranim jutarnjim satima (8.00 h) nalazilo mnoštvo posjetitelja koji su u svojim rukama nosili vrećice popunjene voćem i povrćem s tržnice. Nakon autobusne stanice zatekla me velika kolona automobila koji su čekali slobodno mjesto na parkingu u sklopu tržnice. Samim time stekla sam dojam užurbanosti i kaosa. Osječku tržnicu ispunjenu plavim suncobranima s motivima tipičnog slavonskog veza čini kombinacija potpuno otvorenog, otvorenog i natkrivenog te potpuno zatvorenog prostora. Osječka tržnica je velika, s određenim granicama i rasporedom njenog prostora koji, međutim, nije potpuno jasno izražen, djelomično zbog spomenute veličine. Vrlo živopisna, s izraženom i šarolikom ponudom proizvoda tržnica izaziva osjećaj dinamike, međutim krećući se kroz prostor tržnice nemam osjećaj kako središte ili „srce“ tržnice uistinu postoji. Dok sam obilazila tržnicu, mapirajući i fotografirajući prostor uočila sam i specifičnu prostornu organizaciju. Prostor je popunjen štandovima koji su postavljeni polustrukturirano. Neki štandovi postavljeni su pravocrtno, neki pravokutno, dok su neki postavljeni dijagonalno što iziskuje svjesno ovladavanje i kretanje prostorom, ali ujedno izaziva uvijek nov podražaj iz perspektive posjetitelja. Ulazeći na prostor tržnice nailazim na nekoliko štandova s voćem i povrćem, a odmah nakon toga na štand s nekoliko vrsta kupinovog vina, nakon čega slijedi štand sa suhomesnatim proizvodima. Na zapadnom ulazu u tržnicu, koji čini isključivo otvoreni prostor, postavljeni su štandovi koji se baziraju na ponudi suhomesnatih proizvoda. Taj dio uglavnom okupiraju prodavači različitih etničkih manjina – mađarske ili srpske. Na rubu zapadnog ulaza nalazi se nekoliko starijih žena koje prodaju donje rublje i čarape te su svoje proizvode izložile na ogradu i na ulazne cvjetnjake. Na rubnim dijelovima tržnice (sjeverna i južna strana) nalaze se uglavnom štandovi koji se baziraju na prodaji odjeće, obuće, torbi, umjetnina, cipela, cvijeća i cvjetnih aranžmana. Na istočnom dijelu nalaze se isključivo zatvoreni prostori
u kojima se nalaze mesnica i potpuno prazna ribarnica. Preostali dio, ponajprije natkrivenog otvorenog prostora čine štandovi koji se baziraju na prodaji sezonskog voća i povrća, jaja ili čajeva. Za razliku od riječke tržnice, osječka obiluje dodatnim sadržajima: parking za automobile, parking za bicikle, nekoliko kafića, WC, ljekarna, maloprodajna trgovina, kiosk, bankomati, nekoliko pekarni, nekoliko mesnica osim glavne tržne mesnice, veliki zeleni kontejneri za smeće. Na osječkoj tržnici nisu postavljene ograde i nije moguće susresti se sa zaštitarom — no štandovi prodavača zaštićeni su prozirnom folijom, kako se zbog epidemiološke situacije posjetitelji ne bi previše približavali prodavačima i kako bi se izbjeglo dodirivanje izloženih proizvoda.
Tržnica je najživlja u razdoblju od 10.30 do 11.30 h. Unutar tržnice susreću se posjetitelji različitih profila. Mladi i stariji, osobe u kolicima, djeca na biciklima, stariji na biciklima, roditelji s djecom, mladi parovi, mladi u pratnji prijatelja/ica. Pored veličine, raznolika struktura posjetitelja stvara veću dinamiku u odnosu na riječku tržnicu i izrazit osjećaj pokretljivosti. Omiljene proizvode na osječkoj tržnici moguće je kupiti i od velikog broja mladih prodavača, koji su naslijedili tu tradiciju i obiteljski posao, a uz njih su nerijetko i njihova djeca koja se jednako vješto uključuju u interakciju s posjetiteljima. Također, puno je izraženija komunikacija među prodavačima — zajednički ispijaju kave, čitaju dnevne novine, razmjenjuju jedni drugima novac i komentiraju trenutna društvena i politička zbivanja.
Posjetitelji i prodavači osječke tržnice su otvoreni i komunikativni, ali na potpuno drugačiji način od onih koje sam imala prilike susresti na riječkoj tržnici. Komunikativnost prodavača i posjetitelja na osječkoj tržnici primarno je usmjerena na predmete trgovanja. Komunikacija se odvija na predvidljiv i standardiziran način. Ona započinje u trenutku kada se posjetitelj približava štandovima određenih prodavača. Ovdje se ne mogu doživjeti glasna nadmetanja prodavača, dovikivanje i dobacivanje posjetiteljima te se čini kako uglavnom svatko „gleda svoja posla“ dok se u pozadini preko razglasa čuje popularna strana glazba. Dok sam boravila na prostoru tržnice preko razglasa se nekoliko puta moglo čuti: „Obavijest prodavačima i kupcima! U zatvorenim prostorima svi moraju nositi zaštitne maske i držati se socijalne distance! Na otvorenom dijelu prodavači su obvezni držati zaštitne maske! Hvala na razumijevanju!“ Usprkos tome, nisu se svi pridržavali propisanih mjera, te se život tržnice odvijao na rela-
tivno uobičajen način. Vrlo je snažan dojam anonimnosti kupaca uz smanjenu bliskost s prodavačima. Na riječkoj tržnici sam na početku bila doživljena kao „outsider“ dok ovdje to nisam niti mogla biti zbog samog prostornog i socijalnog karaktera osječke tržnice. Bez obzira na spomenuti karakter same tržnice, stavljajući se u ulogu posjetitelja doživljavam svu raskoš i bogatstvo ponude, boja, mirisa te se zbog toga osjećam uzbuđeno, što me navodi da je i sama istražujem i otkrivam. Koliko god je prednost riječke tržnice u prisnim međuljudskim odnosima, pa možemo reći i obiteljskoj atmosferi, toliko je ovdje funkcionalnost tržnice u kontekstu raznolike ponude nešto što posjetitelj izuzetno cijeni. Upravo to smatram glavnim adutom osječke tržnice. Moja je komunikacija s prodavačima tako bila kratka, ali i funkcionalna. Prodavači su uglavnom bili ljubazni i rijetko skeptični, te su uz poneke iznimke, bili spremni razgovarati sa mnom.
Nakon nekoliko razgovora s prodavačima, uočavam da je već 13 h te kako sve više prodavača sprema svoje štandove i zbraja svoju dnevnu zaradu. Na izlasku iz tržnice nailazim na prekrasan park s drvećem koje je bilo obojano u jesenske boje uz klupe na kojima se odmaraju i druže posjetitelji tržnice. Puna dojmova koje nosim nakon prvog susreta s osječkom tržnicom i sama sjedam u park te krećem u planiranje našeg ponovnog susreta. GRADSKA TRŽNICA OSIJEK
Osijek 11. listopada 2020.
Ta hladna i tiha nedjelja
Moj ponovni susret s osječkom tržnicom započeo je u nedjelju, u ranim jutarnjim satima. Iskustvo s riječke tržnice naučilo me kako je život tržnice nedjeljom puno usporeniji, s vidljivo smanjenom fluktuacijom posjetitelja. Razliku uočavam već na prilazu samoj tržnici — autobusna stanica je prazna, nema kolone automobila za parkirno mjesto te su tek rijetka parkirna mjesta popunjena. Ovog puta prvo prilazim parku čije su klupice također bile prazne, a oblačno nebo pojačalo je dojam tišine.
Na zapadnom ulazu u tržnicu ovoga puta nisam susrela gospođe koje su jučer u cvjetnjacima izlagale donje rublje i čarape. Zapravo, cijeli niz štandova uzduž zapadne strane tržnice bio je u potpunosti prazan. Osim što na tom dijelu nije bilo posjetitelja, nije bilo ni prodavača koji su jučer na štandovima izlagali svoje suhomesnate proizvode. Tek se u nekoliko navrata mogla čuti komunikacija između prodavača i posjetitelja na istom dijelu, a komunikacija se bazirala na pokušaju privlačenja kupaca, nudeći im mogućnost degustacije izloženih proizvoda. Iako je prazan prostor tržnice izazivao neobičan osjećaj u meni, pomogao mi je u stjecanju boljeg dojma o organizaciji njezina prostora. Ovog puta nalazila sam se u „srcu tržnice“ kroz koju je prolazilo tek nekolicina posjetitelja, uglavnom starije životne dobi. Drugim riječima, središnji dio bio je poprilično prazan. Također, na praznom prostoru uzduž zapadne strane uočila sam šest štandova koji se baziraju na prodaji „eko proizvoda“, no aktiviraju se jednom tjednom i to isključivo četvrtkom. Na sjevernoj i južnoj strani i dalje bili su prodavači koji se baziraju na prodaji cvijeća. No, ostali prodavači, koji se baziraju na prodaji torbi, cipela, odjeće, umjetnina, nisu bili prisutni. Najdinamičniji prostor tržnice bio je onaj uz istočni ulaz na tržnicu. Uz njega se nalazilo desetak štandova koji se baziraju na prodaji sezonskog voća i povrća. Uočila sam kako ovoga puta štandovi nisu bili zaštićeni prozirnom folijom, a na većini štandova bili su izloženi kartoni s natpisom „akcija“, što možda objašnjava i povećanu prisutnost posjetitelja koji su uglavnom starije životne dobi. Većina prodavača svoje proizvode je „izložila“ i u velike kutije koje su se nalazile na podu ispred njihova
štanda. U pozadini se ovoga puta nije mogla čuti glazba. S obzirom da je bilo poprilično hladno, odlučila sam ispitati situaciju u zatvorenom dijelu tržnice — mesnici i ribarnici. S obzirom da ribarnica nije bila otvorena, svoj obilazak nastavila sam prema tržnoj mesnici. U tom dijelu tržnice bili su uglavnom prodavači te tek dva ili tri posjetitelja. Ponuda proizvoda također je bila znatno manje raznovrsna nego jučer. U zatvorenom dijelu tržnice bila sam poprilično kratko, prošetala sam kroz prazne štandove, a atmosferu u tom dijelu pokušala sam zabilježiti i s nekoliko fotografija. Nakon što sam obišla sve dijelove u zatvorenom dijelu, izašla sam iz mesnice te se ponovno vratila kroz istočni ulaz do „srca“ tržnice. Dok sam razmišljala o potencijalnom razgovoru s rijetkim posjetiteljima, u pozadini sam čula nekoliko uzvika: „Oprostite, oprostite!“ S obzirom na to da na tržnici nije bilo mnogo ljudi, okrenula sam se i shvatila da dvoje mladih ljudi zapravo doziva mene. Nakon što sam se okrenula prema njima upitali su me tko sam, koja je moja funkcija i imam li dozvolu za fotografiranje tržnice. U tom trenutku većina prodavača se okrenula i slušala naš razgovor. Dvoje mladih ljudi, koje sam zapamtila iz zatvorenog dijela tržnice, jer su me sumnjičavo promatrali dok sam obilazila mesnicu, objašnjavali su mi kako je fotografiranje na tržnicama zabranjeno, posebice ako se radi o nekom osobnom interesu. Objašnjavali su mi kako u skladu sa zaštitom podataka nije dozvoljeno fotografirati osobe, proizvode i općenito prostor tržnice. S obzirom da je većina prodavača osluškivala naš razgovor, izrazila sam razumijevanje i krenula prema obližnjem kafiću na prostoru tržnice.
Dok sam sjedila u kafiću, osluškivala sam razgovor koji se odvijao na susjednom stolu na kojemu su sjedila četiri muškarca starije životne dobi. Dok su sjedili, često su ih pozdravljali posjetitelji u prolazu, a sami su istaknuli kako je kava nedjeljom njihova rutina dok čekaju žene koje su pošle u nabavku namirnica. Bili su poprilično raspoloženi, te su nakon kraćih dijaloga, tišinu ispunjavali slavonskim pjesmama. Nakon nekog vremena počeli su i sami komentirati proizvode s tržnice. Tako sam u nekoliko navrata mogla čuti: „Grčka, Španjolska ili Hrvatska? Ova mi tamo navodi kako je mandarine nabavila iz Neretve. Pa svejedno mi je je li dolaze iz Grčke, Španjolske ili Neretve. Ove iz Neretve krenu s kamionima potpuno zelene, one ti sazrijevaju u hladnjačama. Probao sam i uvozne i njihove i mogu ti reći da ne vidim nikakvu razliku, osim što su ove iz trgovine puno jeftinije“. Na to je na-
stavio: „Ma ja sam počeo sve kupovati u Kauflandu. Znam ja, kao neki domoljub trebao bi kupovati domaće. E, ali za kupovati domaće treba imati novaca, a pošto nemam...“ Na to se jedan nadovezao: „Ma, ja da imam novaca isto tako ne bih kupovao meso na akciji, kupovao bih u mesnici naše“ Nakon kratke rasprave o proizvodima, okrenuli su se komentiranju nadolazećih sportskih događanja.
Već je 11 h. Prostor tržnice bio je potpuno prazan, a prodavači su raspremali svoje štandove. Pretpostavljam kako je to zbog nedjelje, ali isto tako je bilo i vrlo hladno. Naime, kada nastupaju velike hladnoće, posjećenost je poprilično smanjena, na što su me jučer upozoravali i prodavači i posjetitelji. Bilo je vrlo mirno i tiho, te se tek ponegdje mogla čuti komunikacija među samim prodavačima.
Iako je na riječkoj tržnici istaknutija komunikacija među prodavačima i posjetiteljima, na osječkoj tržnici ta je komunikacija rjeđa i poprilično svrhovita. S druge strane, spomenuta izraženija komunikacija među prodavačima na osječkoj tržnici čini mi se da na ovom primjeru proizlazi iz aspekta njihove funkcionalne specijalizacije. Naime, s godinama se povećavao broj prodavača na tržnici, koji su prodaju bazirali uglavnom na istim proizvodima. Kako bi svatko od njih osigurao svoj opstanak i zaradu kroz prodaju na tržnici, prodavači su počeli prilagođavati prodaju ponajprije jedni drugima. Aspekt njihove izraženije komunikacije zapravo vidim kao aspekt njihove uzajamne solidarnosti. Prodavači s osječke tržnice rijetko su jedni drugima konkurencija. Kroz suradnju prodavači više djeluju kao „organi“ koji doprinose „funkcionalnosti organizma“. Drugim riječima, prodavači su ovdje jedni drugima nadopuna i podrška. Njihova uska specijaliziranost na različite proizvode osigurava da nitko od prodavača ne gubi „svoju klijentelu“ te dovodi do toga da oni sami, jedni drugima, budu izvor preporuka i sigurne prodaje.
Kako se tržnica zatvara, tako i ja skupljam završne dojmove te za ovaj put napuštam osječku tržnicu.
Osijek — Retfala 17. lipnja 2021.
Retfalske priče
Moj današnji dan započeo je odlaskom na nešto skromniju, ali poprilično šarmantnu kvartovsku tržnicu poznatiju pod nazivom „Retfala“. S obzirom da nisam imala prethodno iskustvo odlaska na Retfalu, istina je da sam očekivala nešto manju tržnicu od glavne osječke tržnice, ali jednako ispunjenu lokalnim posjetiteljima i kvartovskim šušurom. Prije skretanja na mali kvartovski trg ujedno i lokaciji Retfale, mogla sam uočiti nekoliko „pop-up“ štandova i prodavača koji su prodavali sezonsko voće, uglavnom jagode. Hodom do tržnice Retfala uočila sam da je poprilično tiho, mirno i spokojno. Na ulazu trga, gdje se i nalazi tržnica, odmah sam u prvom redu štandova uočila tri prodavača koji su stajali jedan pored drugoga te koji su skromno izložili svoje domaće i svježe ubrane proizvode. Tržnica je smještena većim dijelom na lijevoj strani prostora koji okružuje spomenuti trg. S prednje strane okružena je nizom stambenih zgrada specifične žuto-ciglenaste vizure. S desne strane okružena je velikim parkiralištem koje je prvenstveno namijenjeno lokalnim stanovnicima. Sa stražnje strane okružena je parkom, dok se s lijeve strane proteže uska ulica bez izlaza. Iako sam očekivala manju tržnicu od glavne osječke tržnice, tržnica Reftala iznenadila me svojom „veličinom“ (s tek petnaestak štandova) ali i šarmom koji je proizlazio iz raspoloženja veselog trojca, koji su jedini ispunjavali prostor Retfale. Jedna gospođa, bila je najstarija prodavačica na tržnici, a svoj posao bazira na prodaji cvijeća, svoj štand dijelila je s drugim prodavačem koji je na svom dijelu izložio svoje voće i povrće. Naposljetku, s njihove desne strane svoje je proizvode, uglavnom trešnje i med, izložio i treći, tihi ali dobro raspoložen i nasmiješen prodavač. Dok sam koračala prema njima, dopustila sam si da fotografiram prizor i svoj prvi dojam koji sam stekla na tržnici. Moje fotografiranje uočio je prodavač koji je prodavao voće i povrće te s osmijehom dobacio „a ti to fotografiraš nešto“, što sam smatrala i prilikom da stupim s njima u interakciju. Iako ih je bilo samo troje, a posjetitelja nije bilo u tom trenutku, bili su poprilično raspoloženi, sretni i susretljivi. Tijekom moje posjete Retfali pojavilo se tek tri do četiri posjetitelja, lokalnih stanovnika i njihovih poznanika
koji su prema svojim svakodnevnim ritualima kupovali svježe namirnice za sebe i svoju obitelj. Usprkos tome, moj posjet bio je ispunjen interakcijom i smijehom s prodavačima, zbog čega sam imala osjećaj da ovdje nisam prvi put. Na stražnjem dijelu tržnice nalazio se i kafić, u kojem je sjedilo tek nekoliko posjetitelja. Na tom dijelu bilo je mirno i tiho. Osim postavljenih štandova, s lijeve strane mogla sam uočiti nekoliko „drvenih štandova (kućica)“ S obzirom na to da sam im prilazila s prostora Retfale, na prvi pogled nisam mogla shvatiti o čemu se konkretno radi, dapače bila sam uvjerena da se radi o nefunkcionalnim prostorima. No, kada se izađe s prostora tržnice, prema ulici, mogla sam uočiti da je poneki drveni štand bio otvoren te da je svaki od njih specijaliziran za prodaju specifičnih vrsta proizvoda (jaja, riba, meso, mliječni proizvodi), no radila je samo ribarnica i drveni štand s jajima. Ono što me se dojmilo jest „umjetnički“ izražaj s lijeve strane svakog drvenog štanda, odnosno označavanje kućica kroz „umjetnički grafit“ s isticanjem onih proizvoda koji se u njoj prodaju, što im daje poseban štih. No, treba spomenuti da se sa same Retfale mogu vidjeti samo zatvorene persijane i „divlji grafiti“, zbog čega sam na prvi dojam i donijela zaključak da nisu funkcionalne. Jednako tako, zanimljiva je sama prostorna orijentacija drvenih štandova. Oni nisu okrenuti prema središnjem dijelu tržnice već prema spomenutoj ulici. Čini mi se da se zbog toga gubi prostorna „cjelovitost“ tržnice, ali da se zbog toga osjeća i dojam „izoliranosti“ prodavača jednih od drugih. Posjetitelji ne moraju proći tržnicom ukoliko bi htjeli kupiti neke od navedenih specijaliziranih proizvoda. Na to su ukazali i spomenuti prodavači, navodeći kako „netko tko je osmišljavao koncept tržnice, to nije dobro osmislio“ ili „odvojeni smo“, što ukazuje na njihov osjećaj izoliranosti i nedovoljne prostorne i socijalne povezanosti tržnice i prodavača u jednu funkcionalnu cjelinu. Popratnih sadržaja, osim spomenutog kafića, na samom prostoru tržnice nije bilo. S obzirom na to da nije bilo puno posjetitelja, nakon što sam imala priliku obići drvene štandove imala sam priliku neformalno razgovarati s prisutnim prodavačima. Tijekom razgovora, uočila sam da su zbog nedostatne infrastrukture i zaštićenosti od vremenskih uvjeta sami prodavači improvizirali „zaštitu od vrućine“ time što su štand prekrili svojom plahtom. Prodavač „iz sredine“ govorio je o svojoj obitelji i o tome da se od prodaje na tržnici može živjeti, ali je iskazao i bojazan glede budućnosti Retfale. Osim sve veće gravitacije stanovnika na glavnu osječku tržnicu, koju je
usporedio s Dolcem, spomenuo je kako se zbog „stila života“ mlađih generacija koji nisu „spremni orati zemlju i krumpir“ ne može očekivati svijetla budućnost. Nešto tiši bio je njegov kolega, koji je problematiku tržnice komentirao s političkog aspekta navodeći da je „država zaboravila na tržnice“ ili kako „svatko gleda samo sebe i novac“. Dok smo neformalno razgovarali, slušala nas je jedna gospođa koja je došla kupiti svoje omiljene namirnice, te se sa zgražanjem zapitala „ali će vas zatvoriti, nemojte molim vas samo da mi još vas zatvore“, što je zapravo dočaralo ili ukazalo na važnost tržnice Retfale za kvart i njegove stanovnike. Čini se da je posebnost Retfale upravo u malom broju prodavača i selektiranih proizvoda, koji samostalno obrađuju svoja manja polja ili vrtove, što za posjetitelje vrijedi kao sinonim lokalne, svježe i provjerene hrane. Nakon našeg neformalnog razgovora uputila sam se prema glavnoj osječkoj tržnici. Usprkos ugodnoj atmosferi i ljubaznim prodavačima, cijelo vrijeme pratio me osjećaj i mišljenje kako Retfala zasigurno ima veći potencijal. Potencijal investiranja vidim u renovaciji drvenih štandova, isticanjem „dizajnerskog štiha“ koji već imaju, ali i kroz uklanjanje „divljih grafita“. Osim spomenutog, s obzirom na to da se tržnica nalazi u „srcu kvarta“ te je okružena potrebnim javnim sadržajima (bolnicom, poštom, bankom, trgovinama, kioscima, vrtićem, parkingom) dojma sam kako zasigurno može dobiti svoj puni potencijal na korist prodavača i lokalnog stanovništva, na što me vjerno podsjeća spomenuta reakcija žene koja jasno ukazuje na simbolički i funkcionalni značaj „njihove“ Retfale.
TRŽNICA OSIJEK
GRADSKA TRŽNICA OSIJEK
Osijek 18. lipnja 2021.
Tko? O čemu?
U ranim jutarnjim satima odlazim ponovno na glavnu osječku tržnicu. Kako bih isplanirala svoj današnji obilazak tržnice, odlučila sam sjesti u obližnji kafić, gdje me već i poznaju svi zaposlenici. Dok sam ispijala svoju kavu, odlučila sam pratiti događanja i ljude koji me okružuju. Danas je petak. U odnosu na jučerašnji dan, odmah sam mogla primijetiti da je dinamika izraženija te da je većina štandova bila popunjena. No, ponovno sam primijetila da je većina štandova s desne strane potpuno prazna. Tako je bilo i jučer. Kad sam prvi puta posjetila osječku tržnicu, ti štandovi bili su označeni kao štandovi namijenjeni „eko tržnici“, za koju sad već znam da ne funkcionira prema zamišljenom konceptu. No, osim eko štandova, još prije sam primijetila da se na toj strani nalaze uglavnom prodavači etnički manjinskih skupina. No, prije nego što sam se uopće upustila u istraživanje i razgovor s prodavačima, simpatično mi je bilo vidjeti kako u tim jutarnjim satima najčešće dolaze stariji posjetitelji, a velika većina njih dolazila je svojim biciklom. Ovog puta, ni u četvrtak ni u petak, nisam primijetila da se u pozadini puštala glazba, što sam primijetila prvog puta kada sam bila na osječkoj tržnici. Usprkos tome, lijep dan i petak bili su dobra kombinacija za prepoznatljivi tržnički šušur. Nakon što sam popila svoju kavu, uputila sam se prema štandovima s navedene desne strane gdje su bile dvije prodavačice. Nakon što su mi dopustile da ih fotografiram zajedno sa štandom, popričale smo ukratko o njihovom iskustvu prodaje na tržnici. Primijetila sam da je na toj strani smanjena fluktuacija posjetitelja, ali prodavačice su uglavnom navodile kako su nezadovoljne svojom prodajom ponajprije zbog pandemije. Drugim riječima, govorile su kako većina posjetitelja ili starijih mušterija izbjegava odlaziti na mjesta na kojima se okupljaju ljudi, a osim toga njihove mušterije uglavnom su starije osobe čija su primanja znatno smanjena u odnosu na prijašnjih par godina. Nakon kratkog razgovora, uputila sam se prema bakici Ani s kojom sam jučer razgovarala. Čim sam se približavala njezinom štandu, ona me upitala „kako si mala, jesi uspjela odraditi išta?“ Iako se znamo samo jedan dan, zapravo mi se čini da smo razvile prijateljski odnos. Dok sam bila na njezinom štandu, imala
sam priliku razgovarati s njom, njezinom kolegicom, ali i promatrati njihov odnos s kupcima. Bakica Ana spomenula je kako je bilo prodavati tijekom rata u Osijeku. Spomenula je kako je tržnica više manje normalno funkcionirala, usprkos tome što nije postojala neka formalna zaštita tog područja. Svakodnevno se, onda kada nije bilo napada ili pucnjave, moglo putovati tramvajem, što je i ona sama koristila kako bi došla do osječke tržnice. Međutim, s obzirom na same okolnosti, nije bilo moguće prodavati proizvode na mjestu gdje se to obično odvija. Naravno, iako je tržnica bila formalno otvorena, velik broj prodavača ipak nije odlazio na tržnicu, ne želeći riskirati vlastiti život. Većina aktivnosti odvijala se u podrumima, a manjim dijelom na vanjskom dijelu tržnice. U podrumima su prodavači mogli držati svoje proizvode i biti više-manje sigurni od potencijalnog napada. Kako kaže bakica Ana, „nije nas bilo puno“, na tržnicu su dolazili „samo oni najhrabriji“. S obzirom na to da se nisu svi prodavači „odvažili“ prodavati u takvim ratnim okolnostima, bakica Ana spomenula je kako je bez obzira na to svaki seljak mogao pristojno zaraditi, navodeći kako „seljak uvijek ima posla i zarade“, „seljak uvijek ima svoga čovjeka“, stoga su i u takvim okolnostima brojni radili i iako, i iako nisu formalno odlazili i prodavali na tržnici, svojim neformalnim kanalima uspjeli su prodati svoje proizvode i zaraditi nešto za sebe i svoju obitelj. Konkretnih šteta od samog rata, prema navodima bakice Ane, nije bilo. Spomenula je kako je u nekoliko navrata bio napad na samom vanjskom dijelu tržnice, ali ništa nije značajnije oštećeno te je prošlo bez ljudskih žrtava. U to vrijeme, na tržnici su podjednako prodavali svi prodavači, neovisno o tome kojoj etničkoj skupini su pripadali, te je to dobro funkcioniralo, s obzirom da su to „samo ljudi“ koji se bave svojim poslom. Nakon razgovora s bakicom Anom, razgovarala sam ukratko s jednom mladom gospodičnom koja je dijelila štand s njom. Bilo mi je zanimljivo vidjeti je, s obzirom na to da je jedna od rijetkih prodavačica mlađe životne dobi, odnosno s ukupno 23 godine. Bila je pomalo sramežljiva, i nije bila od velikih riječi. Ona je prodavačica koja ima vlastito obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, 10 hektara voćnjaka koji vodi zajedno sa svojim suprugom. Prodavanje na tržnicama privuklo ju je još od mlađe životni dobi, s obzirom na to da su se i njezini roditelji bavili istim poslom te postoji potreba da se proizvodi prodaju. Svoj posao započela je nakon same pandemije, tako da ona predstavlja jednu od relativno novih prodavačica na tržnici. U svom kratkom
radnom iskustvu spomenula je kako prodaja na tržnici može ići i bolje, s obzirom na to da je malo kupaca i da moraju držati niske cijene. Spomenula je kako joj smetaju pojedini prodavači koji preprodaju proizvode i s kojim najčešće ni ne žele surađivati. Tako su se i specifično postavili na samom štandu. Primjerice bakica Ana i mlada prodavačica dijele zajednički štand, ali su leđima okrenute drugom prodavaču. Kada na štandu nije bilo prodavača sa suprotnog štanda kao ni bakice Ane, mlada prodavačica nastojala je prodati robu bakice Ane, ukoliko nje nije bilo. No, to nije bio slučaj s proizvodima prodavača sa suprotne strane. Najčešće se pravila da nije čula pitanje kupaca ili je samo nadodala „ne znam gdje je, vjerojatno će doći sada uskoro, možete pričekati“, dok je rado preuzimala posao bakice Ane. Zanimljivo mi je bilo promatrati kupce i način na koji odabiru najbolji proizvod za sebe. U ovom slučaju riječ je bilo o trešnjama. S obzirom da još uvijek nemam čestu naviku odlaska na tržnicu, smatram da mi nedostaju vještine prepoznavanja koje redoviti kupci zasigurno imaju. Trešnje su se nalazile na sva tri štanda. Izgledom se trešnje od mlade gospodične i bakice Ane nisu značajnije razlikovale, stoga se za odluku kupac poslužio taktikom „degustacije“. Na trećem štandu trešnje su bile drugačije, tamnije boje. Iako su izgledale također privlačno, gospođa je odmah prepoznala da se radi o „starijim trešnjama“ što je uočila prema boji peteljke trešanja koja je bila tamnije boje, dok su peteljke drugih trešanja bile svijetlo zelene boje. Zasigurno ću u budućnosti obratiti pozornost i na takve sitne detalje. Na kraju, o odabiru proizvoda ipak je odlučio „okus“ trešanja kod mlade gospodične. Zapravo je baš posebno onda kada imaš priliku kušati proizvode, uspoređivati ih s drugima i na temelju vlastitih preferencija odlučiti koji je najbolji za tebe kao kupca, kao i mogućnost komunikacije sa samim prodavačima, što je zasigurno jedna velika posebnost tržnica općenito. Nakon kratkog druženja s njima, odlučila sam napraviti još jedan korak dalje. S obzirom da većinu prodavača znam, kao što i oni mene sad već znaju, odlučila sam razgovarati s onima koje jedine nisam uspjela vidjeti na tržnicama — upravnim odborom. Sama zgrada upravnog odbora nalazi se preko puta mesnice i ribarnice s vanjskog dijela tržnice. Na ulazu me dočekao simpatičan gospodin, koji, usprkos tome što se nisam ni predstavila uputio na razgovor sa zamjenikom direktora tržnica u Osijeku. S obzirom da tada nije bio u svom uredu, nakratko sam ga pričekala. Nakon nekog vremena konačno sam imala
priliku razgovarati s njime. Gospodin je bio odlučan, kratak i jasan, bez lažne skromnosti. Ono što sam svakako odmah na prvu uočila je činjenica da se njegove izjave u potpunosti razlikuju u odnosu na izjave prodavača i pokojeg posjetitelja. Smatra da uvjeti rada nikada neće biti idealni, stoga shvaća frustraciju prodavača, ukoliko ona postoji. Jednako tako, osvrnula sam se na tržnicu Retfalu, s obzirom da me očarala svojom simpatičnošću, ali i navela na razmišljanje o njenoj održivoj budućnosti. S obzirom da je tijek razgovora tekao vrlo brzo, i uglavnom s njegove strane pozitivnog prizvuka, na spomen Retfale situacija se znatno promijenila. Gospodin je odmah rekao kako on nije bio odgovoran za primjer tržnice Retfale, ali da se mora priznati da je to koncept koji je u potpunosti promašen. Tržnica Retfala premještena je na drugu lokaciju, na kojoj nisu omogućeni svi kvalitetni uvjeti rada, zbog čega sama tržnica i njezini prodavači pate. Usprkos tome, na pitanje o pojedinim budućim projektima glede Retfale, nisam uspjela dobiti konkretan odgovor. Za razliku od onog što sam imala priliku jučer čuti od prodavača, gospodin je tvrdio da koncept eko tržnice postoji, da on djeluje i radi, ali da se zbog pandemije situacija nešto izmijenila. Međutim, od tog koncepta ne odustaje i ne žele odustati. Što se tiče estetskog izgleda tržnice, također je mišljenja da je tržnica napravljena na najbolji mogući način te da od takvog koncepta neće odustati. Naime, za njih, tržnica je ponajprije mjesto zdravih i svježih proizvoda te ih umjetnički, kulturni i turistički sadržaji uopće ne zanimaju. Za razliku od prodavača, uvjeren je kako se tržnica popularizirala tijekom pandemije i siguran je da će popularnost tržnica u budućnosti samo još više rasti, te će na tome ustrajati kvalitetom ponude, po čemu se osječke tržnice, kako navodi, i razlikuju od ostalih. Nakon toga vratila sam se na štand bakice Ane. U to vrijeme, jedan mlađi kolega donio joj je isprintane papiriće, s kojima treba označiti svoje proizvode. Osim što postoji naplatnik, koji vodi brigu da se naplate svi štandovi, postoje i oni ljudi koji prate ispravno označavanje proizvoda. Najvažnije je dobro označiti svoj proizvod, jer je to ujedno i potvrda izvornosti i domaće odnosno svježe hrane i proizvoda. Ujedno je to i jedan od glavnih čimbenika koji mogu pripomoći posjetiteljima u odabiru proizvoda. Svako obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo ili izvorni prodavači moraju imati svoju oznaku. S obzirom da je bakica Ana sama, te slabo vidi, njezini kolege pomogli su joj na način da joj isprintaju i izrežu papiriće. Nakon toga smo joj ja i njezina kolegica
pomogle i da prikvači te oznake na svoje proizvode, onoliko koliko smo mogli. Iskoristila sam to neformalno druženje kako bi mi bakica Ana mogla dati odgovor na pitanja o radu osječke tržnice. Kao što je prethodno spomenuto, tržnica najbolje radi onda kada su u pitanju „pijacovni dani“. Ti dani su utorak, srijeda, petak i subota. Nedjeljom je smanjena fluktuacija prodavača, te ponedjeljak većina prodavača koristi za odmor. Nakon toga većina ih se okuplja utorkom, srijedom, petkom i subotom, kada je vikend i kada većina posjetitelja dolazi ili ima vremena i priliku kupiti za sebe neki proizvod. Nedjelja je ponovno specifična. Iako postoje oni koji ipak radije ostaju doma, u posljednje vrijeme često se događa da posjetitelji navrate nedjeljom, kako bi taj dan mogli kupiti svoje omiljene proizvode za sebe i svoju obitelj. Tako je četvrtak, iako najavljen kao službeni dan odvijanja eko tržnice, zapravo jedini kada je ponovno smanjena fluktuacija prodavača i posjetitelja. Možda je službeni koncept eko četvrtka upravo bio usmjeren četvrtku kako bi se i taj dan popularizirao za posjetitelje. Možda upravo zbog toga još uvijek na službenim stranicama postoji službena obavijest o eko četvrtku, te se neće mijenjati. Kako se približavalo 13 sati većina prodavača već je zbrajala svoju dnevnu zaradu i čistila svoje štandove. Do 14 sati većina je prodavača napustila prostore tržnice, osim pokojih prodavača koji su prodavali cvijeće. Već se u 14 sati počelo temeljito čistiti prostore tržnice, kako bi se osiguralo nesmetano funkcioniranje tržnice za idući radni dan. Prošetala sam praznim i tihim prostorima tržnice te zabilježila svoje iskustvo fotografijama. Ovog puta odlučila sam napustiti prostor tržnice kroz park, koji me još u jesen oduševio kao dio „zelene oaze“ smještene pored tržnice. Park je bio obasjan sunčevim zrakama, svijetlo zelene boje i jarkim crvenim ružama. Sve su klupice bile zauzete, na njima su sjedile obitelji, prijatelji, samci ili djeca i uživali u sunčanom danu. Ima nešto posebno u tome. Osjetila sam kako mi je žao što jedno poglavlje s mojim odlaskom ovdje završava. Od mog prvog posjeta do danas mogu reći da sam zaista puno toga naučila, ne samo o tržnici općenito, već o Osijeku, ljudima i njihovim posebnostima. Ispunjena različitim osjećajima, sigurna sam da ovo nije posljednji pozdrav osječkoj tržnici, te da ću sigurno imati priliku ponovno se susresti s njom i ljudima koje sam ovdje upoznala. A do tada sigurno ću koristiti i ove dnevnike kako bih s vremena na vrijeme „oživjela“ sva stečena iskustva i lijepa sjećanja.
GRADSKA TRŽNICA OSIJEK
Ivana Fabrio 340—361
KONTEJNERI
Nedjeljom opušteno!
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec studeni
dan u tjednu nedjelja
vrijeme ( sat ) 9.29 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 28 min svrha odlaska nabava namirnica
Iako nisam gajila naviku odlaska na tržnicu, ta se praksa promijenila nakon godina istraživanja ove šarmantne urbane institucije. Nakon dnevnika koje sam pisala s terena, ovaj dnevnik ne mogu započeti s „čuđenjem“ jer je odlazak na tržnicu postala moja svakodnevna rutina. Točnije, na tržnicu odlazim dva puta tjedno. Po potrebi i češće. Gotovo uvijek odlazim na Trešnjevački plac. Nju volim nazivati placom, a ne tržnicom. No, tamo odlazim isključivo zbog njezine blizine.
Danas je nedjelja. Iako ne započinjem ovaj dnevnik s elementima čuđenja, ipak mogu istaknuti da ne uobičavam odlaziti na tržnicu nedjeljom. Zato će i ovaj dnevnik sadržavati neke elemente kojima ću istaknuti posebnosti ovog nedjeljnog odlaska. Najčešće na tržnicu ulazim s njezine prednje strane (glavnog ulaza), odnosno kroz prolaz između trgovine i prvog štanda s cvijećem. Današnji odlazak na tržnicu nije bio isplaniran. Točnije, nisam imala popis namirnica (koji je inače obavezan jer se teško kontroliram u veselom kaosu placa) koje moram kupiti. Zato sam se prepustila osjetilnim podražajima i nastojala učiniti da današnji posjet teče prirodno i spontano. Na samom početku, prije ulaska na prostor tržnice, s vanjske strane, primijetila sam štandove s cvijećem. Pritom ne obraćajući pozornost na samo cvijeće. S obzirom na to da je počelo blagdansko raspoloženje, pažnju su mi privukli adventski vijenci. No, iako je prodavačica bila jako simpatična, vijenci me nisu oduševili, kao ni njihova cijena. Nakon toga odlazim na prostor placa. Ah… To su zimski dani koje volim. Iako temperatura na ništici, sunce obasjava trg, tržnicu, štandove, voće i povrće. Nedjeljom tržnica ima svoj poseban karakter: smanjen broj posjetitelja, prohodnije prostore između štandova, bolju vidljivost proizvoda, veću mogućnost komunikacije s prodavačima (tko voli, nek’ izvoli ☺)… Osobni dojam bih opisala na način da je prisutan manji osjećaj presinga, manje se žurim,
bolja je moja osobna osjetilna percepcija, pa posljedično donosim i mudrije odluke! S manje presinga imala sam vremena razmisliti što mi je uistinu potrebno. Tako sam krenula u svoju potragu za najboljim (ovonedjeljnjim, zbog toga što nisu bili prisutni svi prodavači) medom na placu. Iako nije bilo puno prodavača koji su u svojoj ponudi imali med, odlučila sam se za povučenog gospodina koji je svoju ponudu bazirao isključivo na medu. Njegova specijalizirana ponuda dala mi je osjećaj sigurnosti i povjerenja. Nakon uspješne kupovine, otišla sam u potragu za zelenim jabukama! Iako sam napravila cijeli krug oko tržnice, na kraju sam zelene jabuke kupila na štandu do gospodina kod kojeg sam kupila med. Obilazeći prostor placa primjećujem sredovječne, mlade osobe, pretežno muškarce, Indijce, te ponešto majki s djecom na romobilima i biciklima. Iako imam rutinu odlaska na plac, nisam uspostavila poseban odnos s mnogo prodavača, osim s mesarom (kojeg danas nije bilo) i jednom prodavačicom, kod koje danas s nisam išla, želeći se prepustiti osjetilnim podražajima s tržnice. No… Nakon zelenih jabuka, kod jedne simpatične gospođe kupila sam povrća. S njezinog štanda, gledajući prema glavnom ulazu, protezao se u tom trenutku najbolji pogled na plac. Na to sam mjestu fotografirala, pokušavajući zahvatiti hladan, ali sunčan dan, usporen, ali opušten karakter placa, točnije točno ono što sam u tom trenutku doživljavala i osjećala. S obzirom na to da sam uspjela naći sve što mi je uistinu bilo potrebno, odlazim prema bočnoj strani placa. Kako sam započela s blagdanskim raspoloženjem, htjela sam ga završiti u istom tonu, tražeći ukrasne lampice. No, ukrasne lampice nisam našla, ali sam raspoloženje zadržala. Time sam završila svoj nedjeljni posjet placu i zaputila se kući zadovoljno i opušteno ☻☺.
Nedjelja
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec studeni
dan u tjednu nedjelja
vrijeme ( sat ) 9.15 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 15 min
svrha odlaska dnevna kupovina
Na tržnicu ulazim kao i obično, s istočne, bočne strane, po sredini, kroz uski prolaz pored ribarnice. Pogledam kratko lijevo kroz staklena vrata i vidim da je ponuda slaba, slabija nego inače, prazni štandovi i mokri pod, nekoliko prodavača razgovara međusobno, kupaca nema. Idem dalje i na kraju prolaza dolazim ravno na štand OPG-a iz Rastoka, u kojeg imam apsolutno povjerenje. Pogledom tražim brokulu, nema je u ponudi i idem dalje, ravno u sredinu tržnice, prolazim nekoliko štandova i zaustavljam se napokon kod gospođe koja ima dosta toga što tražim: brokulu, mrkvu, petrusimul, selen, korabu. Sunčano je jutro, povrće i voće u bojama, ponuda je kvalitetna, možda i zato jer nedjeljom na tržnici mogu prodavati samo registrirani OPG-ovi. Nisam vidjela službenu odluku ili informaciju o tom režimu rada, ali tako mi je ispričala moja B. kod koje često kupujem, a nemam razloga sumnjati u to. Ravno se spuštam na krajnji južni dio, u Veronici uzimam skutu, vrhnje, jaja, tekući jogurt i vraćam se natrag. Nema gužve, prolazim brzo. Na obzoru se uzdigla Medvednica i jasno se ocrtavaju zidine Medvedgrada. Iz daleka vidim M. i prilazim joj, sad već sasvim na sjevernom dijelu placa, ona oduševljeno priča o divljem zelju (mišanci), volim ga i često ga kupim kod nje, no ovaj put uzimam poriluk (sve po planu) i dodajem četiri zrela šipka (neplanirano). Izlazim na sjevernoj strani, i u prolazu vidim posložene zelene adventske vjenčiće različitih veličina, napravljene od svježih borovih grančica, koje tek treba ukrasiti i dovršiti.
Super planski!
grad Zagreb
tržnica Trešnjevka
mjesec studeni
dan u tjednu petak
vrijeme ( sat ) 9.45 h
vrijeme trajanja posjeta tržnici 25 min
svrha odlaska tjedna nabava
Danas super planski odlazak na Trešnjevku, iako bez popisa za kupnju, imam ideju o tjednom meniju pa se nadam da neću ništa zaboraviti. Jesen je u punom zamahu, jutros je možda drugi ili treći put da je zamirisalo na zimu. Naaapokon! And I cannot stress this enough. Ulazim između cvjećarica tako da sam odmah ispred gospođe M. i ugledam mišancu. Tjedni meni se mijenja trenutačno jer ne propuštam taj lisnati eliksir, na radost ukućana. M. se odmah požalila da je prekjučer pala i da je boli potkoljenica, ispričala mi je detalje, a ja, kao pravi ekspert za small talk, nabacujem stare narodne: glavno da je na mlado, sreća u nesreći, svako zlo za neko dobro. Da se slušam sa strane, pitala bih se tko je ta stara gospođa iz Dalmacije :) Zastala sam kod M. sigurno barem 6-7 minuta dok mi je dala mišancu, mac blitve i četiri šipka. I poklonila mi je jedan kupus. Neopisivo sam sretna, rijetko mi netko nešto poklanja. Izgleda da se small talk isplati :) Idem dalje, klasični đir, prvo napravim krug ili dva prije nego se odlučim gdje ću dalje. Već tjednima tražim gljive da napravim gulaš, ali nekako ih nema nigdje, bar ne puno vrsta, onako da izgleda šumski. Nailazim na crne trubice (valjda se tako zovu, moje poznavanje gljiva je tragično) i iako mi ne paše to za gulaš, mijenjam menu u rižot s gljivama. Dalje, kod jedne gospođe kod koje često kupujem, uzimam mrkvicu, jaja, poriluk i kapulu. Kratko komentiram s njom kako je friško, ali da je zapravo dan za poželiti, fiško, a sunce. Plac općenito izgleda taman po mom guštu, relativno dobro popunjen, a ljudi minimalno. Plus povrće i voće, iako značajno manje šaroliko nego u proljetno/ljetnoj sezoni, ima neki veći kontrast i sve miriše na citruse. Čak sam malo i zastala da osvijestim kako je lijepo. Dalje kupujem klementine i mandarine,
kod dvije različite Dalmatinke. Mlijeko i vrhnje uzimam u Veronici i na povratku odlazim napravit đir na zapadni dio tržnice gdje najmanje šetam. Kupujem fenomenalnu, hrskavu salatu, još jedan mac blitve jer mi se čini super i špinat. Opet kupujem količinski za svoju zamišljenu desetočlanu obitelj, ali pozvat ću nekoga na ručak ako vidim da sam pretjerala (naravno da sam pretjerala). Na odlasku kupujem dva maca cvijeća. Nekog cvijeća, nisam ni pitala što je to, ali toliko malo ima cvijeća sada, a ovo je izgledalo domaće, da sam morala uzeti. Žena koja mi je prodala cvijeće zna matematiku lošije od mene, smijale smo se koliko smo računale i jedva sračunale. Odlazim s tržnice, s punim kolicima, s kesom i cvijećem u ruci. Veselje. Dok sam hodala do auta, razmišljala sam kako bi bilo da se tržnice srede i da imaju ovaj neki suvremeni izgled, i zaključujem da nisam sigurna da bi to bilo to. Ne mogu uprijeti prstom što bi se točno promijenilo na gore, jer mislim da što se tiče izgleda i infrastrukture, teško da može gore, ali ne bi to više bila tržnica kad bi imala auru shopping centra na otvorenom.
Plac(a), pjac(a), pazar: tržnice kao javni gradski prostori (Pregled rezultata anketnog istraživanja)
Anketno istraživanje Sociokulturnih aspekata tržnica u hrvatskim gradovima provedeno je na uzorku od 681 ispitanika tijekom travnja i svibnja 2020. godine. U kontekstu globalne pandemije istraživanje je provedeno online putem društvene mreže Facebook metodom grude snijega.
TABLICA 2.
Koliko često idete na tržnicu?
3.
TABLICA
Molimo vas da za svaki od navedenih elemenata ocijenite koliko je po vašem mišljenju važan za ukupnu kvalitetu i funkcioniranje neke tržnice.
Navedeno je nekoliko tvrdnji. Molimo da ocijenite u kojoj se mjeri slažete s pojedinom tvrdnjom.
Tržnica trebaju imati širu ponudu –uključujući ne samo hranu već i odjeću, obuću i druge neprehrambene proizvode
Tržnice bi u ponudi trebale imati i široku ponudu namirnica iz drugih dijelova svijeta i različitih vrsta kuhinja
Tržnice bi u ponudi trebale imati isključivo domaće, lokalne/regionalne
Tržnica bi trebala raditi cijeli dan.
Tržnica trebaju imati širu ponudu – uključujući ne samo hranu već i odjeću. obuću i druge neprehrambene proizvode.
Tržnice bi u ponudi trebale imati i široku ponudu namirnica iz drugih dijelova svijeta i različitih vrsta kuhinja.
Tržnice bi u ponudi trebale imati isključivo domaće. lokalne/regionalne namirnice.
Tržnice bi trebale imati ponudu gotove domaće hrane.
Tržnica bi trebala imati širu ponudu ugostiteljskih objekata za posjetitelje
Tržnica treba postati element turističke ponude
Osim prodaje na tržnicama bi se povremeno trebalo organizirati različita događanja i manifestacije povezane s hranom i proizvodima
Tržnice bi trebale uvesti mogućnost plaćanja karticom
Tržnice bi trebale uvesti mogućnost dostave na kućnu adresu
Tržnica bi trebala imati širu ponudu ugostiteljskih objekata za posjetitelje.
Tržnica treba postati element turističke ponude.
Osim prodaje. na tržnicama bi se povremeno trebalo organizirati različita događanja i manifestacije povezane s hranom i proizvodima.
Tržnice bi trebale uvesti mogućnost plaćanja karticom.
Tržnice bi trebale uvesti mogućnost dostave na kućnu adresu.
U kojoj mjeri navedene pojmove poistovjećujete s prehrambenim namirnicama koje se prodaju na tržnici:
Navedeno je nekoliko tvrdnji. Molimo da ocijenite u kojoj se mjeri slažete s pojedinom tvrdnjom.
Tržnica je značajan gradski prostor i odraz običaja, kulture i specifičnog mentaliteta
Gradska tržnica je mjesto na kojem su vidljive socioekonomske, dobne, spolne, rasne i hijerarhijske barijere među ljudima
Tržnica je prostor okupljanja, druženja i socijalizacije
Na tržnicama se kroz različite oblike komunikacije jača socijalna povezanost članova zajednice
Tržnica je značajan gradski prostor i odraz običaja. kulture i specifičnog mentaliteta.
Gradska tržnica je mjesto na kojem su vidljive socio-ekonomske, dobne, spolne, rasne i hijerarhijske barijere među ljudima.
Tržnica je prostor okupljanja. druženja i socijalizacije.
Na tržnicama se kroz različite oblike komunikacije jača socijalna povezanost članova zajednice.
tržnice jedinstven je i nezamjenjiv drugim oblicima kupovanja
Doživljaj tržnice zanimljiv je strancima, turistima, posjetiteljima grada
Doživljaj tržnice intenzivan je čak i kada postoji jezična barijera (za strance)
Tržnica je jedinstveno mjesto na koje se komunikacija odvija preko svih osjetila: vida, sluha, njuha, okusa i dodira
Doživljaj tržnice jedinstven je i nezamjenjiv drugim oblicima kupovanja.
Doživljaj tržnice zanimljiv je strancima, turistima, posjetiteljima grada.
Doživljaj tržnice intenzivan je čak i kada postoji jezična barijera (za strance).
Tržnica je jedinstveno mjesto na koje se komunikacija odvija preko svih osjetila: vida. sluha. njuha. okusa. dodira.
Molimo vas da ocijenite moguće koristi tržnice u lokalnoj zajednici.
Jeste li zbog zatvaranja tržnica na otvorenom (zbog COVID-19) koristili mogućnosti online kupovine namirnica koje inače kupujete na tržnici?
TABLICA 10.
Na ovo pitanje odgovorite SAMO ako imate iskustvo online kupovanja namirnica. Molimo vas da ocijenite koliko ste zadovoljni pojedinim od navedenih internetskih “kanala” za kupovinu namirnica koji su zamijenili tržnice na otvorenom?
Navedeno je nekoliko tvrdnji. Molimo da ocijenite u kojoj se mjeri slažete s pojedinom tvrdnjom. uglavnom se slažem
Online tržnice imaju smisla samo ako tržnice na otvorenom ne
Online tržnice ne mogu dugoročno zamijeniti tržnice na otvorenom
Proizvodi kupljeni na online tržnici skuplji su
Imam povjerenja u prodavača/ice koji prodaju svoje proizvode
Mišljenje i komentari drugih članova online zajednice su mi važni prilikom donošenja odluke o kupnji određenog proizvoda
Online tržnice imaju smisla samo ako tržnice na otvorenom ne mogu biti u funkciji.
Online tržnice nastavit će se razvijati i s vremenom će zamijeniti klasične tržnice na otvorenom.
Online tržnice mogu funkcionirati paralelno s tržnicama na otvorenom.
Online tržnice ne mogu dugoročno zamijeniti tržnice na otvorenom.
Proizvodi kupljeni na online tržnici skuplji su od onih na otvorenom
Imam povjerenja u prodavača/ice koji prodaju svoje proizvode na online tržnici.
Mišljenje i komentari drugih članova online zajednice su mi važni prilikom donošenja odluke o kupnji određenog proizvoda.
Na ovo pitanje odgovorite SAMO ako imate iskustvo online kupovanja namirnica. Koliko ste zadovoljni pojedinim aspektima online tržnica?
Učestalost pojedinih riječi — asocijacija na pojam „tržnica“
kružno 273
voće 213
hrana 81
riba 47
cvijeće 30
meso 15
sir i vrhnje 11 sir 9
jaja 7
jagode 5
mlijeko 4
grincajg 4
odjeća 3
svježina (svježe, friško) 154
zdravlje 63
obilje 9
kvalitetno 9
prirodno 6
fino 5
sezonsko 5
eko/organsko 3
702 Prije svega, hrana!
256
Kvaliteta ponude: prirodnost proizvoda
(odgovori na pitanje otvorenog tipa)
domaće 162
lokalno 10
tradicija 9
hrvatsko 6
starinsko 2
gužva 87
život, živost 18
šušur 18 žamor 12 vreva 11 veselje 8 ugoda 5
opuštanje 3 galama 2 energija 2 sreća 2
189
poljoprivreda 2 ASOCIJACIJA f f _GRUPA
168
Obilježja ponude: identitet proizvoda
Atmosfera tržnice
ASOCIJACIJA f f _GRUPA KATEGORIJA
ljudi 51
kumica 39
bakica/baka/ none/baba 30
preprodavači (prekupci) 9
stariji ljudi 8
prodavači 6
penzioneri 2
golubovi 2
šarenilo 52
mirisi 30
boje 24
zeleno 14
raznolikost 6
zvuk 3
ljepota 2
dodirivanje 1
izbor (veliki, veći) 14
trgovanje (trgovci) 10
prodaja 10 kupovina 8
jeftino 7
cjenkanje 7
147 Likovi s tržnice
132 Doživljaj osjetila
67 Trgovačka funkcija
ASOCIJACIJA f f _GRUPA KATEGORIJA
nabavka 4
skupo 3 vaga 2
razmjena 2
štandovi 18
otvorenost (prostora) 14
ribarnica 10
suncobran 8
mesnice 6
vrećice (plastične) 3
parking 2
arhitektura 1
druženje 10
okupljanje 9 kava 7
komunikacija 4
šetnja 2
prijatelji 2
socijalna interakcija 2
ritual 2
zabava 2
kontakt 2
susreti 2
67 Trgovačka funkcija
62
Fizička dimenzija (prostor, objekt, oprema)
44 Društvena dimenzija
ASOCIJACIJA f f _GRUPA KATEGORIJA
Dolac 20
Pazar 11
Trešnjevački plac 4
Britanac 3
Varaždinski plac 1
Pulska tržnica 1 subota 16
22 Naličje (tamna strana) nered 3 kaos 3 prevaranti 3 šverc 2 varanje 2 nepovjerenje 1 krivotvorine 1 ASOCIJACIJA f f _GRUPA KATEGORIJA nehigijena 1
40 Tržnice koje se pamte
30 Vremenska odrednica jutro 9 vikend 5 plac 19
29 Jezične varijante placa 5 pjaca 3
peškarija 1 spiza 1
prljavo 4
22 Naličje (tamna strana) neugodni mirisi 1 pesticidi 1
duša grada 2
9 Tržnica u gradu (uloga, značenje) grad 2 srce grada 1 duh grada 1 bilo grada 1 vibra grada 1 trbuh grada 1
Prije svega, hrana! f_grupa: 702
Kvaliteta ponude: prirodnost proizvoda f_grupa: 256
Obilježja ponude: identitet proizvoda f_grupa: 189
Atmosfera tržnice f_grupa: 168
Likovi s tržnice f_grupa: 147
Doživljaj osjetila f_grupa: 132
Trgovačka funkcija f_grupa: 67
Fizička dimenzija (prostor, objekt, oprema) f_grupa: 59
Naličje (tamna strana) f_grupa: 22
Tržnica u gradu (uloga, značenje) f_grupa: 9
Društvena dimenzija f_grupa: 44
Tržnice koje se pamte f_grupa: 40
Vremenska odrednica f_grupa: 30
Jezične varijante f_grupa: 29
TRŽNICA KAO PRIZOR
◊ Trgovanje — čovjek drži robu u ruci i nudi...
◊ Crvena cerada — suncobran, voće poslagano u brdašca na štandu
◊ Kumice koje viču “kupite, kupite”
◊ Voće poslagano u brdašca na štandu…
◊ Jabuke složene u piramidu na klupi
TRŽNICA KAO PROSTOR REMINISCENCIJE
◊ Subotnji odlazak na tržnicu s roditeljima — uspomena na djetinjstvo
◊ Gimnazijski veliki odmori tijekom kojih smo odlazili na obližnju tržnicu po burek
◊ Veselje kao nekad iz djetinjstva kad me baka vodila na plac
◊ ‘Gospođo’ (tako kumice uvijek viču za mnom pa se mama i ja tako zekamo međusobno)
PREMA ZAKLJUČCIMA — TRŽNICA KAO PRIZOR
I PROSTOR REMINISCENCIJE — TOČKE SPAJANJA
TOČKE SPAJANJA
Središnja točka tržnice je HRANA.
Tržnica se pamti po proizvodima, njihovim prirodnim kvalitetama i identitetskim obilježjima.
Gledano u cjelini, važna je atmosfera, koja je izvor užitka u „bivanju na tržnici“, više nego konkretne prakse socijalne interakcije. Biti dio scene, uroniti u mnoštvo podražaja. U tom smislu asocijacije koje opisuju atmosferu najbolje se čitaju u sinergiji s osjetilnom i društvenom dimenzijom.
Upečatljiva lica tržnice su ženska lica i lica starijih ljudi.
Na pozornici tržnice preprodavači (prekupci) nadmeću se za primat s prodavačima.
Tržnica je tradicionalna, na više razina: na razini ponude, atmosfere, fizičkog izgleda, upečatljivih likova, načina komunikacije.
Tržnica je slikovita: tržnica je specifični urbani pejzaž, tržnica je prizor.
Tržnica doprinosi vitalnosti grada, daje mu ritam života (srce, bilo, duh…) i energiju (trbuh).
Tržnica ima i naličje. U odnosu na ostala obilježja, ono je perifernog/rubnog značaja, ali kao i svako naličje, povezano je s brojnim elemenata lica koje nam se prikazuje u prvom planu.
tip tržnice OTVORENA JEDNOETAŽNA
VIŠEETAŽNA
JEDNOETAŽNA
prostorna organizacija kružno polukružno uzdužno
lokalitet sam centar grada u centru kvarta na periferiji
krajolik zelenilo i parkovi gradska jezgra (trgovi, ulice) visoke (post) moderne (poslovne) zgrade
susjedstvo trgovački centar stambene zgrade prometni čvor
izgled tržnice otvoreni javni prostor umjetnička i dizajnerska rješenja zatvorena tržnica u staklu
prodajni prostori samostalna funkcionalna cjelina (prodavaonica, kiosk, boks) klasičan tržni prostor ribarnica, mesnica
prodajna mjesta
tržni stolovi i klupe (drvene, metalne, plastične) štand otvoreni štand natkriveni
pristupa Č nost parking za automobile i motorna vozila parking za bicikle
javni prijevoz (autobus, tramvaj, taksi)
ZATVORENA VIŠEETAŽNA POLUOTVORENA
pravokutno raštrkano zvjezdoliko
uži centar grada u sklopu trgovačkog centra u sklopu nekog drugog gradskog objekta uz prometne čvorove stambene zgrade uz rijeku
drveni štandovi na otvorenom javnom prostoru prostor prigodne prodaje (odjeća, igračke, tradicionalne rukotvorine...) kiosk, boks rashladna vitrina posebni prostori isključivo pješačka zona
tip tržnice
JEDNOETAŽNA
VIŠEETAŽNA ZATVORENA JEDNOETAŽNA
radno vrijeme samo u jutarnjim terminima u jutarnjim i popodnevnim terminima cjelodnevno
sadržaji bankomati štandovi s neprehrambenim proizvodima lokalnih proizvođača (odjeća, slike, namještaj, glazbeni instrumenti…) kafići i restorani
oprema glazbeni sadržaji u pozadini igraonice za djecu
doga Đ aji festivali hrane dani tržnica
mogućnost plaćanja karticom (POS aparati)
JEDAN DIO OTVOREN
DRUGI
prigodno (samo preko tjedna) prigodno (samo tijekom vikenda)
degustacije domaćih proizvoda ZATVORENA VIŠEETAŽNA POLUOTVORENA
WC klupica za odmor pametne klupe
lift za starije
osobe i osobe s invaliditetom
LED display s informacijama o povijesti, organizaciji tržnice, trgovcima i njihovim proizvodima
prezentacije hrane i lokalnih proizvođača edukativne radionice (o pripremi hrane, raznolikim vrstama prehrane)
stolovi za posjetitelje
turističke ture (s promocijom povijesti i identiteta grada)
DIO ZATVOREN (ODVOJENI DIJELOVI, PRODAJA NEPREHRAMBENIH PROIZVODA)
Čin kupovanja na tržnici ima više-manje utvrđenu dramaturgiju koja se ponavlja, ima aktere i uloge, simboliku i više funkcija.
Funkcije
1. Ekonomska (nabavka namirnica, poticanje određenog tipa proizvodnje)
2. Socijalna i psihološka (jačanje povezanosti/kohezije, solidarnost, terapijski učinak kontrapunkta urbanoj svakodnevici — prekid u svakodnevici)
3. Kulturna (podržavanje tradicije, načina života)
4. Ekološka (afirmacija zdravih namirnica i prehrane, održavanje veze urbano-ruralno)
5. Simbolička (reprezentacija načina života, formiranje identitetskih elemenata za pojedinca i za zajednicu/grad/regiju itd.)
Za razliku od kupovanja koje je karakteristično za industrijalizirano društvo s tipiziranim proizvodima, velikim trgovinama, profesionalizacijom trgovine i sl., ovdje je riječ o visokopersonaliziranom činu kupovanja koji uključuje: proizvođača i prodavača u istoj osobi (ne nužno) i obaveznu komunikaciju licem u lice, kontakt kupac – proizvođač, upoznavanje kupca i prodavača (često i poznavanje imena i kupca i prodavača), povjerenje (dogovaranje, sitne usluge čuvanja stvari, prenošenje poruka preko prodavača i sl.).
◊ Specifičnost komunikacije: informativna, „nagovaračka“, pregovaračka, duhovita (humor), dvosmislena, povjerljiva, sumnjičava
◊ Specifičnost procjenjivanja proizvoda: vizualna, mirisna, okusna, interpersonalna (ocjena proizvoda posredno kroz ocjenu samog prodavača)
ELEMENTI RITUALA KUPOVANJA
◊ Čekanje uz štand (razgledavanje, slušanje razgovora s drugim kupcima koji čekaju, komunikacija s drugim kupcima koji čekaju, odlučivanje o izboru namirnica)
◊ Otvaranje — ulazak u čin kupovanja: usmjerena komunikacija na relaciji prodavač – kupac, fokusirano razgledavanje i konačno odlučivanje)
◊ Degustiranje (nasumično, inicirano od strane prodavača, inicirano od strane kupca)
◊ Razgovor o cijeni (kratka informacija ili cjenkanje, pogađanje)
◊ Odabir pojedinačnih namirnica koje se uzimaju i punjenje vrećice (bira prodavač ili kupac sam uzima)
◊ Mjerenje — vaganje, brojanje komada (komentiranje količine, dodavanje ili oduzimanje)
◊ Završno pakiranje (naknadno dodavanje „bonusa“ istih namirnica ili neke posve druge (npr. dvije mrkve, jedan limun ili bilo koja druga pojedinačna namirnica)
◊ Plaćanje (brojanje novaca, zaokruživanje, naknadno dodavanje neke namirnice ako nedostaje sitnih moneta)
◊ Zatvaranje (pozdrav, dogovor za drugi put)
GLAGOLSKI SAŽETAK
čekanje, otvaranje, degustiranje, razgovaranje, odabiranje, mjerenje, pakiranje, plaćanje, zatvaranje...
Creswell, John. (2009). Research Design: Qualitative, Quantitative, and Mixed Methods Approaches (3rd ed.). Thousands Oaks: Sage Publications.
Cross, Nigel. (2006). Designerly Ways of Knowing. Springer-Verlag London Limited.
Gill, Michael. (2020). Phenomenology as qualitative methodology. U: Qualitative Analysis. Eight Approaches for the Social Sciences, ur. Marharetha Jarvinen i Nanna Meyer: 73—95. London: Sage Publications.
Jarvinen, Margaretha i Meyer, Nanna. (2020). Qualitative Analysis. Eight Approaches for the Social Sciences. London: Sage Publications.
Kaptelinin, Victor (2014). Affordances and Design. The Interaction Design Foundation
Weber, Max. (1958). The City. New York i London: The Free Press i Collier MacMillan Publishers.
Konferencije
1. Ursić, S., Đuho, N. i Mišetić, A. (2021) Farmers’ Markets and Hybridites of Consumption in the Pandemic – the Shift to Virtual. ESA 2021 Sociological Knowledges for Alternative Futures (31. kolovoza do 3. rujna 2021.) — online sudjelovanje
2. Ursić,S., Đuho,N. i Mišetić, A. (2021) Guardians of urban public spaces: how green markets enhance the notion of sustainability. Green Urbanism (6. do 7. prosinca 2021.) — online sudjelovanje
3. Ursić, S., Fabrio, I., Mišetić, A. (2023) “What Is a Farmers’ Market? Exploring the Meanings and Roles of a Resilient Urban Space. Livable cities (14. do 16. lipnja 2023.) — online sudjelovanje
Članci
1. Ursić, S., Fabrio, I. i Mišetić, A. (2023). What Is a Farmers’ Market? Exploring the Meanings and Roles of a Resilient Urban Space. In: Jason Montgomery (ed.): Livable Cities, (Architecture_Media_Politics_Society) AMPS Proceedings Series 34.2 ISSN: 2398-9467 https://amps-research.com/wp-content/uploads/2024/03/ Amps-Proceedings-Series_34.2.pdf
2. Ursić, S., Đuho, N., Mišetić, A. (2024). Guardians of Urban Public Spaces: How Green Markets Enhance the Notion of Sustainability. In: Pisello, A.L., Pigliautile, I., Lau, S.S.Y., Clark, N.M. (eds), Building Resilient and Healthy Cities: A Guide to Environmental Sustainability and Well-being. HERL 2022. Advances in Science, Technology & Innovation. Springer, Cham. https://doi.org/10.1007/978-3-031-33863-2_11
3. Đuho, N. (2020) Gradska tržnica: jučer, danas, a sutra? Transformativni potencijali tržnice u kontekstu postmoderne paradigm grada, Zbornik radova s doktorskih izlaganja, Hrvatsko katoličko sveučilište (u tisku).
Doktorska disertacija
1. Đuho, Nika (2023) Postmoderna paradigma i transformativni potencijal tradicionalne urbane institucije — primjer gradske tržnice, disertacija, Hrvatsko katoličko sveučilište, Zagreb
Anka Mišetić
Rođena je 1964. godine u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je sociologiju (1988.), magistrirala (1996.) te doktorirala na području društvenih znanosti, polje sociologija (2001.). Od 1992. do 2011. zaposlena je na asistentskom, a zatim i na znanstvenim radnim mjestima na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar. Od 2014. zaposlena je na radnom mjestu redovite profesorice na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uže područje profesionalnog interesa i djelovanja su joj urbana sociologija i sociologija kulture.
Objavila je pedesetak znanstvenih i stručnih radova. Vodila je više znanstveno-istraživačkih projekata vezanih za teme iz sociologije naselja i prostora.
Dobitnica je godišnje državne nagrade za znanost za 2004. godinu za društvene znanosti — nagrada za značajno znanstveno dostignuće, za knjigu: Gradski rituali: retradicionalizacija društvenog života u hrvatskim gradovima nakon 1990.
Nika Đuho
Rođena je 23. travnja 1993. godine u Cagliaru, Italija. Na Hrvatskom katoličkom sveučilištu akademske godine 2012./2013. upisala je studij sociologije te je 2017. godine diplomirala temom „Uloga javnosti u održivom upravljanju dubrovačkom staroj jezgrom“. Na istome je Sveučilištu upisala Poslijediplomski sveučilišni doktorski studij „Sociologija: vrijednosti, identitet i društvene promjene u hrvatskome društvu“ koji je okončala obranom doktorske disertacije „Postmoderna paradigma grada i transformativni potencijali tradicionalnih urbanih institucija — primjer zagrebačkih tržnica“ u svibnju 2023. godine.
Na Hrvatskome katoličkome sveučilištu radi od 2018. godine kao asistentica. Nastavnica je na više kolegija na prijediplomskom i diplomskom sveučilišnom studiju sociologije. Područje njezinog znanstvenog interesa su urbana sociologija, sociologija prostora te kvalitativna metodologija.
Tijekom svog radnog iskustva sudjelovala je na više znanstvenih i stručnih projekata, objavila dvadesetak znanstvenih radova u tuzemnim i inozemnim zbornicima i časopisima, te je sudjelovala na više međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova.
Sara Ursić
Znanstvena je suradnica u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar. Područja znanstvenog interesa su joj sociologija prostora, urbana sociologija, sociologija stanovanja i urbano planiranje s posebnim naglaskom na transformaciju urbanog, suburbanog i ruralnog prostora te konceptualizaciju doma i kulture stanovanja u sociologiji. Objavila je dvadesetak znanstvenih radova iz područja urbane sociologije i sociologije prostora te knjigu Vitalni gradovi u koautorstvu. Redovito sudjeluje na međunarodnim konferencijama iz područja društvenih znanosti. Kao dio istraživačkog tima sudjelovala je u projektima iz područja urbane i ruralne sociologije i sociologije stanovanja. Nositeljica je kolegija Sociologija stanovanja, Sociologija prostora i Sociologija urbanih i zaštićenih prostora na Sveučilištu u Zagrebu.
Ivana Fabrio
Diplomirala je industrijski dizajn na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu 2000., a magistrirala na Design Academy Eindhoven, Nizozemska, 2002. kao stipendistica Netherlands Organization for International Cooperation in Higher Education. Stručnu praksu izvršila je u studiu Ineke Hans u Arnhemu, Nizozemska. Njezin profesionalni rad obuhvaća projekte interijera, scenografija te koncepte muzejskih interpretacija i postava. Pedagoškim radom bavi se od 2003. godine kao asistentica, od 2009. godine kao docentica, a od 2018. godine je u zvanju izv. prof. na predmetima Projektiranje-industrijski dizajn, Socijalni dizajn, Razvoj koncepata i strategija. Uže područje njezina interesa je socijalni dizajn, dizajn društvenih inovacija, kritičke prakse, te dizajn tranzicija. Inicira i provodi projekte iz područja socijalnog dizajna u suradnji s udrugama (Unicef, Centar za mirovne studije, Roda, PoVUci za kulturu). Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja. Članica je ocjenjivačkih sudova te aktivno sudjeluje na stručnim skupovima i međunarodnim radionicama. Nekoliko je godina bila stručna suradnica obrazovne emisije Školski sat Programa za djecu i mlade Hrvatske radiotelevizije te članica upravnog odbora Hrvatskog dizajnerskog društva.
Knjiga nudi jedinstveni uvid u radove iza scene, otkrivajući procesistraživanja tržnica u hrvatskim gradovima, provedenog u dužem razdoblju od nekoliko godina. Istraživači su koristili multimetodološki pristup, kombinirajući promatranje, intervjue, ankete, fotografije i analizu dokumenata. Ovaj bogati set podataka omogućuje čitatelju, dizajneru, istraživaču da razumije tržnicu ne samo kao funkcionalni prostor, već i kao mjesto emocija, interakcije i razvoja grada. (izv. prof. Tomislav Vlainić)
Tržnice kao hibridni prostor zaslužuju upravo takvu hibridnu knjigu –interdisciplinarnu, zanimljivu, slikovitu, šaroliku i s osobnim pečatom autorica. U ovom se djelu autorice bave poznatim na nepoznati način, miješajući pritom znanstveno s književnim, slikovno s tekstualnim. To ne znači da njihov pristup nije znanstveno utemeljen, štoviše, sve su redom stručnjakinje u svojim područjima — urbanoj sociologiji i dizajnu. Njihova sinergija izrodila je originalnim djelom kakvo nemamo prilike često susretati u akademskoj zajednici, djelom koje ne samo prikazuje rezultate istraživanja, već putem slike prenosi i atmosferu istraživanih lokacija, omogućujući čitateljima dublji i potpuniji doživljaj i razumijevanje. (doc. dr. sc. Marica Marinović Golubić)