Dobijam na penale knjiga pjesama by alen alispahić

DOBIJAM NA PENALE ALEN ALISPAHIÄ&#x2020;

novi sad 2016.

Poanta Sve što do vas dođe možda je saopćenje. Prema protokolu treba sve da znate. Evo ovaj miting! Evo ovo ćoše. Koliko znam cjelokupna ste akcija. Ja sam samo Alen. Pretpostavljam jednako ste pohod. Imate svoja stremljenja, i ja shvatam svaku težnju. Evo razgranate grane. Ako ispravno shvatam udruženi ste poduhvat. Poduhvat konstruktivne hijerahije, raspoređene strukture. Jednako ste pjesmama. Uskoro će doći ova poanta do vas. Tačno na mjesto gdje ste u vrebanju.

Veliki prasak To su takva posla. Historija je tvoja kataklizmična preokupacija. Propaganda je cijeli tvoj život. Život ti je deset era. Plašim se zapravo kako desetrac krije da je totalno desetkovan. Više ni ne znaš koga si lukavo obmanuo, prefrgano i sablažnjivo izigrao. Ostaješ kakav se nisi ni pomaknuo u svojoj svijesti. Ostaješ najstarije postojanje na zemlji. Ostaješ kosmički. Sa velikim praskom podsmijeha oko sebe.

Možda Začarni krug uvijek je stajao na raspolaganju procesima našeg poravnavanja računa, klupko jasno omotanih amplituta. Čvor zamršene pojednostavljenosti, iskompleskirane proste činjenice povukle su se u štrikanje svojih grumenja kose i noktiju u čvsto stegnute fige iza leđa. Ispod praga vagaju tektonske ploče, izvori ponornica, zemoljotres ušća koja u svom uviranju naviru na zemlju poput sjećanja. Nebo dohvati poneku vlagu disanja, o ugalj se zalijepi vlaga znoja isparenog onoga koji kopa rudna bogastva. Nije zato sve što sije: „Zašto?!“ Ja se uprkos dugoj karijeri pjesnika držim sigurnog i diplomatskog možda: jer možda je sve samo relativno. Možda je sve to samo subjektivni doživljaj više, što vjerovatno, možda i jeste, pa tako može biti a i ne mora da znači.

Fabrika Sve te epizode sa slabom krvnom slikom. Sav taj izgrebani ekran od češlja kojim im praviš zurke. Samo je slika magle jasna i uvijek sveže zagušljiva katarza, čista savjest mrlje tekovina. Opažaj je oštrogluman, ništa ne vidiš jer sve razaznaješ: u kadru motiv. Isprati predstave prema onim tamo ramovima, iluzija može da bira svoje odlike i odlikovanja. Ona može da bude pored tvog piskaranja i dlaka na jeziku. Pusti bradu i brkove, ličnu istestaj, daj primer ostalim drvenim filozofima. I nikad, nikad ne fabrikuj vrijeme, ne fabrikuj nikad vremensku prognozu. Fabrikuj tuđi rad. To je, danas, više isplativo. Ti si uvijek bio Intelektualac, činjenica znalac. Ale. Alac.

Elegancija Sve je ovo opsesija iluzornosti obmanute varke prevara što nam sumanuto optika subjektivnog slijepog ugla stvara. Ja sam realista. I zbilja, od ovog propagandnog obilja, laži i laži i laži protegnutih milja klupka vlati trava što se na kraju oko nas svija kao ono klupko zmija što je bolje da nas naša majka rodila nije nego što nas je rodila htio sam da prešutim da sve je to samo gorka ironija. I, evo, ima da prešutim ali ću sve skupa i pjesmu ovu da zamaskiram u jednu lijepu romantičnu rapsodiju.

Polemika Birokratija moje lirike, šalterska stjupidnost ovog nečeg između nas. Taj široki brisani prostor koji se svaki put reprezentativno naguzi na pozerstvo. Digestivni traktat sjajnih fraza, misao dana poslovičnih poslovica, krntija dobro očuvane olupine nadahnutog početka dana, šta ćeš. Sveudij, sa tim pomješati babe i žabe kruške i jabuke, kiše i snjegove. Ja sam, s druge stane, izašao iz priče koja ne sokoli. I kakva je to snaga priče ako nije kano soko sivi? Ona, priča, treba da ima pomak. Po mogućnosti treba da je fleksibilna. Kao čelik da je zagrijana za aktualni trenutak da prekaljena je u svom optimističkom uprtom pogledu u budućnost zemlje.

Metronom Penjemo se merdevinama bez obzira uz čiji dimnjak izpušni ventil. Oh, radije si klima uređaj, ova pjesma nije serviser opravdanja za propuštene prilike. Ti kako hoćeš. Prikači se za glas koji kruži gradom, napusti sve političke partije: pristanu uz ovu trač partiju. Sloboda ima kurs zakazanog ljubavnog sastanka, slobodna volja je ropstvo izbora ljepše polovine strane svijeta. Da li bih ti prije trebao mahati u pijačnom metežu ili u praznini ispunjenja s vrhova Himalaja? Takva su ova slova, popnem se ponekad na njih: ispod mojih nogu počivaš kao figurice, sva sjećanja pretvori u spomenik. Ja ti sa njega i padam kao s kruške ili Marsa, ja sam iz njega i narodna poslovica i čista farsa. A ti kako hoćeš. Kojim god hoćeš ti putem svojim poćeš, ja sam samo dobro odmjerena harmonija, kontrapunkt ujednačena metrika. Pauza.

Montiranje Savesti Ranije rekonstrukcije su bile rastežuće i mlitave. Nisu bile potpune i bile su pjenušave i kozmetičke. Ova rekonstrukcija vlade moje poetike donosi slobodu, naime oslobađa i relaksira, daruje karakter, ličnost, personality, punu duhovnost. Od ovoga broja pronicljivo ćete vidjeti kroz optičke iluzije. Od ovog iskoraka u budućnost sve varke tijelom pretvarate u ples, potpuno bezazleni valcer, ovo su takvi dani reintegracije bića inkluzija teritorija u sabraćajnice bašte vrtove parkove prirode za sve. Jer otkupio sam vas od ropstva lične gluposti. Sad možete da se posvetite reklamama.

U stalaže Korito linija dlanova onaj su diogenov krčag, vjerovali ili ne: ko brod u boci putujem. Istina je: tako, ipak, teku poplave mojih emocija živjeći od danas do sutra, na otvorenim dlanovima kao na otvorenim kartama. Plove otvorena mora suza širom otvorenih očiju. Tugu isijavaju ali i nadu i vjeru, stisnute su samo usne. Svezane u zavjetu da ljubljenje je izvor života. Ti ćeš se povući kao evakuacija, ja sam i sam ispremještao na hiljade stihova u prihvatilišta. Jer danas mi se čini da ne možemo sve, i uvijek, kontrolisati kako hoćemo i šta hoćemo. Gdje hoćemo. Čak i u pravovremenoj i dobroj organizaciji vremena nekad nam iskliznu klizišta iz ruke. Ja ostajem ovdje. Učvršćujem ove bedeme, nabacim nasip čežnje. Ledine su svakako uporni Sunđer Bob: negdje će evo usred pjesme i palmi, obale i plaže. Život se vraća u svoj goblen. U Aleksandrovu sjenu. U stalaže.

Otpusna lista Obavještajni podaci u kapacitetu dosijea pjesme veći su od formata nacionalne službe kolektivno svjesno-nesvjesnog. Kako da vam kažem; svako ima ovdje svoj zdravstveni karton, svoje kucane kartice u mojim formularima, premda ne teže svi stihovi da vas utanače. Konkretizuju. Tako sam proveo svoj radni vijek pisanja: maskirao sam demaskiranje. Demaskirao sam stanje personalitija u kolektivizaciji sveopćoj sveopćega. I ovom anamnezom, koliko god poetska bila, otpuštam vam grijehe postojanja u mom svijetu, otuštavam vam grijeh što nikad ne bijaste otpušteni sa otpusnih listova moje sveske, mog spmenara. Ja bih, svakako, bio spokojniji, to sam znao s prvim slovom, sa prvom tačkom onom, a i ovom. Kakogod, svako je za sebe neka šifra, uz sav dekor ubačen dekod.

Ako ti šablon Ako ti šablon postane nevjerovatno kreatvian. A rutina dobaci i dalje preko svake navike. Ako jednostavno na svojoj x i y i z koordinati ti se nakrivuljaš i nadalje još: perspektiva ti je i dalje ptičja. Ali, kao što se vidi, uradio sve vješto. Uradio si to na valjan,pravilan, pošten, i sebi dosljedan način. Jednostavno kao da si ubacio probranu još jednu tajnu. Ako dokažeš pred svima svoju zrelost i čednost. Ako ti distant karma poboljša i bude uspješnija. Ako joj PH bude prikazivala stalnu stabilnu vrijednost. Ne treba da zvona na sav glas zvone i aplauzi gromoglasno rokaju. Topovske salve radi tvojih vitkih zvonolikih funkcija. Ako si skroman onda si skroman. Ako te ne obraste vuna-paučina.

Prisutnost Propale i nedorečene politike neusavršena govora tijela, tezgarimo sitničave kusure otpadništva, sastrugane slike sebe pred licem sebe svoga. Ja sam uvijek precizniji od vas. Ja mogu zanemariti cjelokupan redoslijed ceremonijala, to je. Ja mogu da se ne nasmijem, vi morate da se osmjehnete, izmakne vam to. Ovdje ste postrojeni, stojite mirno besprijekorno, čak spokojno. Trenutak poslije puštam da ostanete voljni, ja sam se već distancirao. Ja sam razmak, ne nužno razlomak, svakako ne znak jednakosti, moja poetika je poredak. Sistem moje lične civilne zašite. Podnosilac sam takođe svaki put pisanoga zahtjeva sve da bude bolje, nekako sve od mene traži napredniju funkcionalniju organizaciju, stalan je to proces, mehanizam u kojem se uključujem i isključujem za mir i ljubav i sveopće dobro. Volim svoje pjesme. Svoju prisutnost.

Zavšetak radova Opća svojstva generelazovanja, dobro fokusiraš golim okom. Tečeš uobičajeno svojim tokom, i tok pojava svih fenomenologija sistemske su strukture prikazane ne samo u jednoj prosječnoj amplitudi, uopće. Uopće, snažno predstavljanje prenesenoga značenja magle, i povremene izmaglice. Ono će ti jednog dana dati okvir. Onako kako svaka rijeka ima svoj vir uvučen si u sebe kao u papuču. Odmotava se tek nužno nit radnje tvoga vječito nepromjenjivo i istoga lamentirajućeg stanja. Ovo je, zapravo, dobar nastup, još uvijek prisutna komunikacija sa svijetom, najbliži si i rodbini, principijelno ustrajavanje u braći. Tako bi ti i Tin rekao. Nisi ti jedini sa problemima, i ne treba da budeš. Nek se i drugi jebaju kako znaju i umiju, tvoje je da dovršiš pjesmu.

Nastaviti da sja Takav osmijeh koji zakrpi sve, i iscjeli, razderotine, posjekotine od onih na koljenima i laktovima do otvorenih rana na duši. Na mojim usnama kao nakon iščupanog busjena cvjeta samo rupa. Odatle zjapi grotlo sa pokojom žilom očnjaka koji je uhvatio karijes. Ali, osmijeh koji na njega padne kao latica ruže, kao veo, kao večernja haljina sa tijela žene, i kao zraka Sunca u zoru kad sve počinje u onom što završava kad sve završava u onom što počinje u svom beskrajnom trajanju sladostrasne boli bolne sladostrasti . Kad misliš da će tako zrelo Sunce neminovno pasti a osmijeh sa tvojih usana nastaviti da sja.

Humane katastrofe Mogao sam potpisati plitko na vodi duborez njenog pamćenja, jer svi znaju da rijeke pišu svoje kanjone i okreću nove stranice postanka svijeta. To što zemlja upije: upije više hartija vode, nebo je trezor. Vode su žilišta stijenja, sve što sklizne tek tako eto je hrpa listova što si zgužvao, svejedno je ispisanih ili ne. Šuma je mogla biti veća, ovoka je pisala srcem, osjećanja su grafit pisaljke, srž je kost stabilnosti nervne podloge tvoga sveukupnog sistema. Na njemu počiva građa, obrađen materijal po kojem projektuješ u kojem se reflektira na vodi odraz. Talas jedanak je šumovima koje hvatamo bliskošću prije, nego dužinama, odnos distance i prostora i vremena pređen pomak na putu. Međžutim, ako kataklizma ima manir apokalipsa će sve to odraditi po predviđenom maniru, upitno je ljudsko ponašanje. I ja sam kao i vi zamišljen nad tim. Nad humanim katastrofama.

Gospodarstvo poetiziranja Briga o čovjeku moj je glavni kriterijum, moj privatni biznis i eksplatacija govornog područja. Uz sadržajnost jezgrovitosti umovanja. Humanost prema djelu kojeg stvaram ogleda se u aktu da je meni važnije malo slovo od velikog slova jednako kao što mi je važan svaki mali čovjek od umišljenoga grandioziteta. Ne bježim pritom od ljudina. Ništa ne može posvjedočiti tvom činu osvještenosti kao racionalno raspolaganje unutrašnjim dobrima, rudama tvoje duše metalurgijom tvoga sevdaha, industrijom printa redaljke lijevo-desno gore-dolje. Ovako stvari stalno napreduju, u gospodarstvu poetiziranja: ostvaruješ se kao poptuna ličnost i iskorišten karakter. Podebljane konture crta lika vlastite subjektivnosti relativiteta objektivnih dostignuća unutar zajednice Autor-Djelo-Čitatelj koju uporno zastupaš.

Disbalans Laj!, samo laj. I sve neka ipak potraje još malo do svoga konačnog kosmičkog baj. Utkano sveprožeto: drž-daj. Dovrši svoj sistematski pregled svog nervnog sistema, možeš da prosipaš svoj poetski fol u noćnoj idili. U zagrljaju sa nježnom i naivnom lijepom tom curom, ali, da li je lakše ako si svakom loncu poklopac. Mudre izreke iščupane iz knjige, nabrzaka. Ali, filozofe, budi otklopac! Budi open majnd, jer na vrh brda vrba mrda. Ali ne, ti si i previše zagledao kako to dupe ispred tebe vrcka, mrda. Avaj, pametovanje. Sav uložen trud! Bleno, zino, sline! Na te četvorke kako tresu brda i doline, e moj razbludni sine.

Fix Fiksiraj se kao očitano brojilo. Ostani tu zamaskiran neinteresantnošću do daljnjeg. Lansiranja projektovanja projektila ustremljenja naciljane demotivacije. Budi dovoljno izazovno strpljiv ali ne provociraj svojim nirvanama. Okolnost je tako bliska kao familija, sudbina je stranac koji je privlačan kao magnetizam polova, ti možeš da slegneš ramenima u njegovom pozivu za ples. Ali, da li je sve buka i bijes? Deplasiraj instaliranja predrasuđivanja o tome ko si kuda ideš. Ideš. Pa ideš. Pa šta? Doći ćeš na to ako si pametan ako si mislio ako si pisao od djetinjstva svoj spomenar. Pa prešao pisati svakodnevno dnevnik gdje si mislio, promišljao i smislio. Dobro si smislio fiksiranost izvezenog štiva, goblena sa zaista zlatnim ramom. Ponekad podbočenih ruku nakrivljene kape. Na kraju usne zadenuta slama.

Istaknute određene vrste pažnje Ovakva ili onakva kombinacija, rast koji vreba hrast. Plan koji tka lan, pamet tvoja a okean slan. Dosoli i repatice, ali istakni nos. Tvoje lice neće skice. Ono hoće portret. Ono hoće određenu vrstu pažnje. Ono zaslužuje bolji tretman, kozmetički sigurno, ali i istaknute svoje crte ličnosti. Jer smisao je najvažniji. U njemu suština. Mnogi ljudi uđu u besmisao. I tamo se upute posve na drugu stranu od suštinskog bitka.

Balans Moj svijet je skučen ali ideje su velike. Lutam od pomisli do duboke zamišljenosti i uspjeva mi da se u isto vrijeme strmoglavim i iskoprcam. Na kraju kad sve uspijem staviti u balans: na lijevom dlanu preplašena srnu na snijegu na čistini na desnom malo pokislo pile... Ne znam možda nikad neću dovršiti ovu svoju Andrićgradsku hroniku, a eto fale mi dva-tri pasusa. Možda od toga bude samo scenario za film u kojem trebam posljednji kadar, onu panoramu koja obuhvata portert jednog umjetnika. I rečenica slična onoj u jednom drugom poznatom filmu: Das ist Volter.

Iznenadno odustajanje Ne znam mogu li više učestvovati u nestabilnim varijabilitetima procesa mistifikovanog diferijanta modusa egzista ovog govnastog teatra neprestanog glumatanja. Šta ko smatra da je ispravno a šta neispravno postići današnjom lirom u krajnjim dometima realizacije njenoga potkrepljenja uz ova iznjeta fakta na terenu na kojem se odigrava kakva takva premutantcija. Pokušavam da vas shvatim prijatelji moji. Sve ove godine, tu sam, i sve ove godine moje misli su uz vas. Vidio sam vas nad strofama, podvlačite efektne fraze. Vidio sam vaš trud, uložen napor, i istinski čvrsto iskazanu volju. Sa svoje strane, obećavao sam da ćemo izgratiti sutrašnjicu bolju. Ali, meni je dokurčilo. Meni se jednostavno više ne da. Ništa mi više nije zabavno. Ken get ju setisfekšn.

Može i kućnim Konstrukciona zastupanja pragmatizma čistog oportunizma imaju smisla tek ako su zacrtana u svojoj zamrljanosti vidne fleke. Tehnički mandat da čisto nešto objelodaniš demaskirate. I postavlja te u neugodnu pozicioniranost, ako shvataš šta hoću da kažem. Pokušao si, naravno, i drugačije. Prije toga si škole pačije nakukurikao jer ti si i prije ove misije bio budilnik. Ti si bio razdanio rasvjetljenje slučaja i riješio naloge nagonske nasušne potrebe da evidentiraš preokupacije pojedinih ljudi i kojekakvih dana i noći kao i lične svoje aspiracije o čemu si uredno obavještavao komitet svoje lirike. Takve su prilike, i tako su otisnute u pečat u neizvjesnot arhive, podsećaju na umetničke slike, tako bliske i žive. Premda se često skrivaju pod plaštom tugaljivog mema ili nostalgične prašine. A ove šine od tačke do tačke takve su, gdje je misao samo usputna stanica, da već sutra može na njima, na tim stanicama, niko ne dočekati nikakvu delegaciju. Prazna da bude stanica. I obrasla u travu. U pragove. Koje ako lutaš i skitnica si, možeš da nazoveš i kućnim.

Na minimalcu Reakcija na akcije koje sprovedoh u svoja književna djela i pored ovoga duha nisu više omladinske, moje akcionarsko društvo akcije oronđalo se. Dio po dio čovjek se osjeti dioničarski, fragmentuje se, fermentira, smežura, zaraste u korice kore drveta. Samo korice kruha od sedam kora, samo mrvice duše od nekad one ruke od sedam milja, što bi se reklo. Pamtim kad sve krene od ruke na ruku. Sada me više sjećanja za rukave vuku. Mrlja leži tu u lokvi savjesti, nisam je htio zavesti pa da se zbuni. Ali, zbunila se moja misao o svjetu i životu. I ljudima kao i hartiji i vodi potrebno je da dišu, ali kako da diše sasušena kamilica u herbarijumu. Ona samo može sad da bude čaj za smirenje, prethodno pravilno skuhana. I da, kao i pjesma, odstoji, minimum, pet minuta.

Ars poetika 2 Snagom tradicije i brzinom trača s guza na guz pjesma moja s koljena na koljena korača. Mnogima se do sad popela na glavu. Drugima se opet vječito zapetljava pod noge a kad u svom klasnom neprijatelju dnevnim novinama vidi vijest da se neki bacio sa dosta visoke zgrade ne gubi nade. Čučne skroz kao da čupa travu ili se propne, rastegne se rastegne: beri jabuke! beri jabuke! beri jabuke! I onaj što hoće da skoči i da se ubije ne skoči i ne ubije se. I da niko se nikad, niko nikad da se ne baci sa nje, moje pjesme, pjesme moje. Nego da se baci u nju, na nju kao u dušeke oblake meke. Puštena tako sa papira, sa usta na usta, na ulice i građane ona ponekad može da liči na tenkove, one tenkove suludo puštene na ulice i građane u onim manje građanskim i civilizovanim zemljama. Tamo su režimi baš ono bezveze. Ali, nije nije moja pjesma takva. Ovdje je više veselje prvomajske parade gdje radnici i težaci pokazuju plodove svoga rada. I gde je u po frke nekako, bogapitaj kako, uletjela gej parada!

Analiza sublimacije Dobro odabrana ciljna grupa, ravnina ciljna. A uspon duhovni. Odabran trenutak sa mnogo sluha, sve ispeglano i složeno, jednostavan čovjek si. Jedan sasvim prostodušan primjerak životne radosti, zdravlja, zahvalnosti: još bolje; ovako ćemo: čisto pozitivno i konstruktivno gledaš na optimističke pojave koje su sagledane u datom obrascu kao takvom. Ako si postavio sve konture pred ekspoziciju to je pozitivna praksa. I rezultat je, logično, mjerljiv, dakle, zadovoljava principe utvrđene standarde i sam estetski dojam. Konačno, utisak je kompletan, skladno i prikladno, ono što sam imaš vidjeti na obzorju je svjetonazor a ne mrlja, nije fleka. Nije škrabotina koju će bilo ko, pokušavajući pravdati grešku, nazvati testom.

To je to, uglavnom Na svim mogućim sam pregovaračkim pozicijama. Prisutan u svim formatima. Bolje je sto godina sve držati pod kontrolom nego jedan dan prepustiti se slučaju. Pruži se koliko god ti je široko opraštanje. Nemoj se više plašiti milosrđa. Budi razuman kao kad sve znaš ali koristiš samo iskustvo mudrosti. Budi otvoren za razgovore kao radio spiker. Slušaj kao što ponekad želiš a ponekad ne želiš da te čuju. Uglavnom bolje sto godina biti i pomalo razdražljiv, onako, pomalo nego li jedan dan da si puko skroz.

Rokovnici Ponekad možda imam potrebu ispričati anegdotu iz mladosti. Ja nisam pričalac nit sam prepričalac. Znam da u ovim danima prepričavaju priče koje me pričaju. Zbog vas u rokovnike, usprkos modernoj tehnologiji, sve lijepo prepisujem, a dobro znate kakav mi je doktorski švrakopis. Pa neka djeca dolaze na ekskurzije, bože moj. Znam da od mene neće ćuti jednu jedinu riječ. Jer neće čitati moje pjesmice. Pričat će šta su u ovim danima, danima prije i danima u kojima će se napričati znali sve o meni. Ja sam znao ponajmanje o sebi. Plašio sam se samo, sve ovo vrijeme, da vas užasno loše zabavljam. Inače, nekako postaje lakše. I lakše. Primječujem da sve više spavam. Sve duže. Naročito preko dana.

Istrajavanje Sve ima svoje prednosti i mane. Ja imam uglavnom svoje prednosti i nešto malo mana. Gledam pozitivnu stranu, odakle se vedri. Izađimo kao u instragramu sa našom slikom o sebi. Sa osjećanjem širokim poput papirologije. Ispunimo sva očekivanja koja nisu ispunjena. Ako me želiš podržati i dati mi vjeru, pružiti ljubav, učini to odmah. Daj mi snagu da istrajem u svakodnevnom svom proljepšavanju.

Pali anđeli Iz aviona se vide novinski naslovi, svijest ovog naroda čuvaju jeftine novine koje nas s kupo stoje: Leci se bacaju iz aviona, to je poznato, spoznaja preko puta prodaje kokice. I knjige mogu da se bacaju iz aviona, kao svinje da padaju pred narod koji je pun svojih bisera, figurativno rečeno. Ali, malo sutra je narod stvarno pun bisera, ima samo bižuterije, kad nema više ni dama da ih nose oko vrata. Sad se samo omče nose oko vrata, i dok su vojnici već kao posljednje budale pali negdje na fronti knjige pred pamfletima padaju kao pali anđeli.

Sistematski pregled Moj interni neproceduralni univerzum. Koliko podataka želiš znati o meni? Ako imaš neku formulu koju ja nemam i koja nema blage veza sa vezom osim što me razumiješ stvarno onda sve znaš. Evo izvrši kao premetačinu fijoke uvid u sve ovo, otvorio sam ti sve propuhe. Ovo je sve sistematski pregled, i nemoj biti kao neki gradovi kojima moram sve nacrtati. Ovo je moje srce. Osjećajan sam i nemoj ga povrijediti. Uzmi ga neka bude tvoje. Pratim savjete medicine, ali mislim da postoje individualni programi. Nisam imao osmišljen nastup, nemam formulaciju kad dođe trenutak da se razjasne fenomeni. Ono što je u meni to je u meni. Zbunjen sam ali ne kažem da je tako najlakše. Najlakše mi je kad ovo sve ti ostavim da pročitaš. Raspletimo, po mogućnosti, naše galaksije. I pogledaj još jednom ovu sliku da je nisam uzalud crtao.