Pjesme iz ljetnih razloga 2017 knjiga pjesama by alen alispahić

PJESME IZ LJETNIH RAZLOGA ALEN ALISPAHIÄ&#x2020;

Mlađe Da pretjerano duboko ne ulazimo u interpretaciju ove pjesme.Zapisujem: „Žedan sam.“ To znači jednostavno pio bih vode žeđ da utalim. Ponekad pojednostavim još i više: klimnem glavom. Pa jest okrenem se, vidim stvarno lijepa je djevojka, sviđa mi se. Što mi se ne bi sviđala. „Vruće je.“ I na radiju egzatno kažu da nema zabune 33 celzijusa. Danas sam se ošišao. Izuzetno izgledam mlađe.

Stvar Stvari mogu biti onakve kakve jesu. Često ne moraju biti onakve kakve nisu. Ili jesu ili nisu, takve su stvari. Osim ako su možda stvari. Svakako da postoje neke stvari. Inače, bez njih ne bi postojalo raznoraznih stvari. Ustvari, suština kao esencija svake pojedine stvari. I stvar sama po sebi za sebe stvarana. Stvarno ako misliš tako. I ako stvarno ne misliš uopće tako. A ako misliš tako-tako. Ili misliš tako čas tako-tako. Stvarno ne znamo. Ili možda znam ali nisam siguran ako je to stvarno. Iskreno, ponekad ne znam u čemu je stvar.

Mjesto pod Suncem Obično kao dječja radosti Zastanem kao vojskovođa kao ukopan u neodlučan onaj jedan historijski moment Mogao sam da ne zijevam ovako rano A evo nema ni 7.00h. Ne znam da li vrijedi glumiti obelisk To što pišem to jesu moje sjene To što sam sad sa šoljom kafe to je poziranje Obično kao svako mjesto pod suncem. Ako šta preuveličam neka bude panorama Prema odavde vidim samo raskrsnicu Jutro me uvijek podsjeti da se vrtim u krug Što je dobro. Jer to znači da sam kao pjesnik na svom mjestu.

I više od ovoga Ja vam stvarno ne mogu reći više od ovoga. Neke stvari sam zamislio da stalno dopisujete, jer ko bi mene zabavljao. Ja svoje ispunjavam. Ne možete reći kako su stvari bile do mene. Sad je samo do vas, morate sve ovo čitati, promišljati, interpretirati i biti puni utisaka. Zamislite se kad uhvatite vremena, kad ostanete sami, možda smo svi bili tu negdje oko konsenzusa. Razgovarajte jedni sa drugima, stvarno ne znam, nemam nekog univerzalnog stava, labilan san, zavisi mi pogled na stvar čisto spontano. Ali, provedimo vrijeme zajedno. Budite ispunjeni kao slobodno vrijeme. Ja vam stvano ne mogu reći život više od ovoga. Ako dođete preblizu neka ne ode predaleko.

Čisto ljetni raspored Nema ničeg lošeg što sam ljeti ovakav Kao nizak tlak težim izležavanju Ako dosada nisam razumio ono u crtama najvažnije Ono glavno po tačkama Goli naslov čitam između redova Nema ništa loše što sam inertan povučen kao arhipelag I kao i juče iza zavjese ili roletni Nema ništa loše danas sjediti ispod tende Ako dosad nisam razumio datu aluziju Simboličan govor i figurativno značenje Ovako je došlo vrijeme čisto ljetnjeg rasporeda Nema tu nekog koncepta i šeme Nema ničeg loše sam suviše lijen Potpuno prazna oglasna tabla, stara tapeta iz ranijih ljeta, ali dobro je jer ljeta su ljeta. Žena u bikiniju sa šeširom na plaži, govori mi: „Pijesak i ulje za masažu.“ Kažem joj: „ Važi.“

Ključan Sad je ovo pitanje otvoreno i više nema zatvaranja u sebe. Ključan si kao sef i nikad nemoj umisliti kako posebna si šifra. Djelušeš mi građeno kao arhivska dokumentacija, spoznaja je i sistematično uviđanje i blicanje u lice. Ključan je i dio sa tačkom ključanja. Sad se ovo pitanje širom provjetrava i više nema otpuhivanja kroz nos. Djeluješ mi odabrano kao repertor iz žirija. Samo zaključak nikad ne mora biti ključan. Bolje je biti značajan i nepogrešiv.

Možda pronađe sebe Plašim se napravit ću pjesmu poput Alenovih fotografija za kalendare i tapiserije. Sinoć sam onom malom donjovakufskom šmekeru, svom najboljem prijatelju, zapravo htio dati priliku da pronađe sebe, svoje ime. Donjovakufljanja ima u totalu 24, 232. Načelnik je Sušić, a mali navija za FK Želju. To je možda Šmekerski, da. Ipak, šmekera je svakako tu i tamo. U Travniku ima Šmekera u totalu. Ne znam tačno koliko ono taj mali gradić u Srednjoj Bosni tačno broji stanovnika. Ako im pošaljem svoju sliku bit će možda kompletnija raja. Volio sam da se moji prijatelji ostvare, svi ti šmekeri, Alen sa svojim slikama, svi ti dragi kreativci. Naravno, žao mi je nekih promašenih poetika. Lijepi su flajeri ili plakati. Lijepi su im naslovi u biblioteci. Kada sam ih pronalazio pitao sam se: "Jesu li pronašli konačno sebe."

Memoari o međusobnom razumjevanju Ni ja se ne razumijem u baš sve Niti se svi razumiju u sve Niti se sve i svi razumiju mene Niko me ne razumije Kako će kad sam sebe ne razumijem Shvatit će jednog dana kao što se shvati epoha, kad im nadođe Sjetit će se kako sam baš tad prešutio možda neke mudrosti koje mi je bilo mrsko raspravljati Ne čitam mnogo. Gledam zamišljeno u tačku gledišta. Sve svrsihodno trenem, čisto da duša dođe sebi. Prenem se u uprt pogled kroz za san.

Solucija tekovina Tamo gdje imaš svoj način života. Gdje mi se poklapaju navike sa dobrom rutinskom radnjom. Standardno uspjeva sve gotovo kao inače. Ideš, nadalje, kao podrazumijevanje svojim tokom kao tekovina i opće dobro. U tvojoj poetici je solucija. Odavde vidiš i širu perspektivu. Na primjer, svijetli si primjer. Na primjer, tačno gdje je naglašena smislenost. Vidi se u tvom umjetničkom postupku, što bi se reklo, razdrada motiva. Mnogi nisu uzalud dubili na glavi. Mnogi spokojnije mogu sa glavom u pjesku uživati svoje standardnije inače.

Samom apsurdu Otkud ti ideja za takvo nešto? Bezidejno takvo nešto odavno nisam čuo. Bezveze je raspravljati o samom apsurdu. Raspravljamo zato da je to dovoljno samo po sebi kao činjenica. Vežeš nelogičnost za sapletene noge. Nisi se izdigao iznad samoga sebe osim što si prevazišao sam sebe eto u takvim baš i tom eto, tom i tom. I to. Ako i nisi komlementaran ako ćemo imati vremena da ti se načudimo. Sve u svemu, ne znam kako je moglo ono što ti leži na srcu popeti ti se na glavu samo da ti padne na pamet.

Dopadljiva bilješka Nastojeći uvijek ostati nekako, kako da kažem. Više ovako, činimi se; da, zapravo da. U jednu ruku i tako da se sagleda, ili onako iz prve ruke. Tačnije rečeno: ovo nije prezican izvještaj otrpilike ovo je tačno onako kako se osjećam. Možda su samo temperaturne razlike. Ako uviđaš preširoko skrati priču. Dopiši još nešto lijepo kao podsjetnik. Kako da kažem, neka ostane baš dopadljiva bilješka da se svidi onom ko pročita.

40-45% Ne znam kako mi to ne uspjeva. Tebi očigledno sve ide od ruke. Praktično, imam zamisao sveobuhvatniju od toga. Ali, ispada mi, nekako, manje od ovoga. Koncept je vizija. Ipak, još uvijek mi se ne ostvaruje u kompletnom sastavu, a pišem lirski. Gledajuči, trenutno moju pjesmu, ruku na srce to je 40 do 45 %, nisam siguran, uspjeha. Nisam siguran jesam li to, na neki način, pao na testu svoga konzistentnog umjetničkog djelovanja. Rezultati samo djelomično ohrabruju.

Ovih dana Ovih dana uglavnom drijemam. Ne razmišljam čak ni o politici kao što bi se dalo naslutiti. Ništa ne čitam od knjiga. Prelistam štampu. Evo sad ću da pogledam u 20.00h eventualno Vijesti. Znate već koje. I jedem dosta sladoleda. Trenutno pijem kafu. Nisam kupio bazen. Imam korpicu na biciklu za tikvice i krastavac. I sve to. Jutros sam se snimao na mobitelu da vidim kako izgledam kad se probudim. Poslije sam ležao. To je kratki izvještaj. Duži će bit kad mi prestane bit mrsko pisati.

Konekcija Utvrđen pojam kao ciljna ravnina. Ponašaš se kao rezerva. Ako si samo klisurine teško te je dokučiti Ako si ponegdje i padina dokotrljaju se ideje. Tvoja veza sa vezom konekcija je. Obuhvataš sebe kao priču za sebe. Sve što bih rekao o sebi manje je zanimljivo od onoga što pretražujete o meni. Obuhvatam nas u priču o svima nama za sve nas. Pa sad možda nikad niste voljeli lektiru ili nastavno gradivo. Ja vas ničim nisam obavezao, budite rezerva ako hoćete. Konekcija je uspostavljena kao konvecionalno interesovanje za jednoga čovjeka, nadasve karizmatičnoga i njegov život koji vam je ostavio golem spisateljski opus u zaostavštinu.

Oaza 37C. kaže koleginica moje žene sa posla da ima danas. O moj Bože, baš je sparno vrijeme. Ne znam šta da radim sa sobom. Na što mislim da bacim. Suh zrak. I misli kao nepregledne dine koje se osipaju. Razmišljam da danas napravim napišem oazu. Na internetu ću pogledati onaj plavi bazen što mi raja nije kupila, ili žuti kao kod Tijane, onako nekako. Ako mi ne bude naročito mrsko otići ću kupiti sladoled. Coca-cole imam. Slamčica. Možda još neko palmino drvo vidjet kod Kineza. I šum mora 3 sata neprestano relax na youtubu.

Teška stvar Svijet ima svoje poslovne tajne. Srećom pa ne učestvujem na tom buisness forumu. Možeš biti kompletna i ažurirana aluzija pogriješio si samo sagovornika. Tezga je teška stvar. Moj interes nije kupoprodajni. Ovo je misao satkana od vrijednih ideala, kaže: "Molim lijepo." Kaže:"Hvala." Ne izazivaj opću pometnu, smutnju po zemlji, nemoj nikoga naročito zbuniti. Svijet ima svoje transkacije, ali daleko si ti od tog panela. Meni je koka zlatno jaje snijela.

Neću da ti Ne bih da ti držim lekciju evo ću da skratim čas Nije to neka narodna poslovica koja je baš komplikovana samo ako je se sjetim. Neću da ti držim slovo slovkam abecedu mislim sve je uredu bit će, ako Bog, da i pridika je preko glave kao što smo svega prebacili preko leđa nije baš komplikovana ako je se sjetim ona baš narodna poslovica Nego neću da te učim pameti da ti bistrim priču koja korist koja dobit ih, i išaret dosta. Nego ako bih se sjeti narodne one i nije baš komplikovana nešto.

Raspuhane promaje Nikad ne bih odmahnuo rukom na te niske grane tutnje kroz košavu raspuhane promaje na mojem licu haljinu svoju ostavila ona je. Vijorim poput zastave kud god da krenem lično nemam grb ni posebno zacrtan put na mojem licu haljinu svoju ostavila ona je poput raspuhane promaje. Ponekad sakupljam boju lišća ili cvijeća, i kad je vedro nebo lično sebi nisam prepisao nikakve zasluge ako su preko prešle kiše ili duge zvijzde su lijepo sjale u noći duge kao dragulji zamisliš se, pa duže zastaneš na mom licu haljinu svoju ostavila ona je ponekad u prolazu svijet bulji poput raspuhane promaje.

Ali, ja sam se zapitao Žena mi je danas kupila dugo željeni engleski dres broj 9. Hvala, hvala svima, zaista. Ne znam šta da kažem za utakmice od sat vremena. Bile bi svakako dinamičnije. Baš me žena pitala a što toliko voliš engleski nogomet. Rekao sam joj volim i engleski humor i enleske žene bijele kraljevske puti sa pjegicama, crvene ili plave. I to kako se Englezi prave Englezi kao da im je svima kruna na glavi. A Italija? Pa moda, i dizajn dresova uvijek im je najbolji, prosto ne možeš vjerovati. Onda, himna i pizza. A Njemačka? Filozofija, tehnologija, arhitektura i građevina. A Francuska? Vina, sir, i Pariz. Japan? Red, rad, dicsiplina. Naravno umjetnost je karakteristična svima. Nekako svi imaju svoje momente. Neki piju čaj neki pivo. Neki kobasice neki hamburger neki pomfrit. I taman smo stali kod Španaca, pa da pređemo na nas sa Balkana. Ali, ja sam se zapitao: " Čekaj koji sad nosi dres 9 u Engleza."

Nisam isključiv Ako se svi pronađu u mojim pjesmama onda nema protračenog vremena. Ostavi sad sve te druge priče, koješta. Kojekad, kojekakva, kakogod: na početku je to ionako tek letimičan pogled. Ulaziš u viokrug kao očekivanje. Vidiš kako sam ja postigao nešto. Zašto bi moje pjesme ličile na diskusiju: naravno nisam isključiv, dopuštam i drugačje koješta. Bilo bi zaista mnogo protračenoga vremena, ako bi mi se svi pronašli u tuđim pjesmama. Zato sam pred ovim izazovom kao ispred svoga vremena.

Slikovnica Gledam kako ste porasli u mojim očima. Sad ste duplo veća slika. Sad ste karta na koju igram: pa ne moram više potanko da opisujem sve. Ne mogu sad ni sve da vam nacrtam. Sve bilo bi slikovnica. Treba nešto prikladno, pak. Naći neku misao, za prikladan trenutak neki, na nekom zaista prikladnom mjestu, vrlo romantičnom, recimo. Reci i ti nešto, slobodno. Možda ovoga ljeta nisam dobio željenu boju prilikom sunčanja. Teško je dobiti bronzanu boju tena. Poručujem jednoj posebnoj osobi, takođe, da se ni ona ne brine mnogo zbog toga ako je odveć preplanula. Ja sam možda jedno samo spomenuo da volim čisto bijelu kraljevsku put. A svaka žena zna, važno je biti srca kraljica.

Hit koji sam upravo ovako htio Pamtim samo savjest što te grize. Utoliko prije uvijek napišem nekoliko pjesama u ciklusu za tvoju dušu. Nakon što je većina iz moje generacije, što se kaže promašila temu i ideju, shvatam svoju važnost. Ostao sam kao Buybook u Sarajevu, i šire. Moji naslovi postali su numere. Došaptavam se samo sa intuicijom: izgleda da sam imao smisla kad sam sastavljao kraj sa krajem birajući, istančano, značenja koja bih prenosio uvijek u novi pogled na svijet. U nove perspektive u novi početak. Išlo me, vala, i sa zvučnom frazom. Tepao sam, što da ne. Kilavio se, i činio mazom. Najvažnije je bilo da nikad nisam promašio temu i ideju. Ako bi se neko i spremao da spomene neki nedostatak znalo se da nemam blage veze s tim, nemam pojma s pojmom o čemu priča i da sam upravo napravo hit onako kako sam htio.

Lako dolaženje do ideja Lako dolazim do ideja: jutro sa pupoljcima. svježina koja te zapljusne kao umivanje lica. Sam ne možeš osim kada nećeš Lakše mi je sada. Lakše sam i ranije dolazio do ideja. Suština je nešto što u što se razumiješ. Sam si u ono u šta pronikneš. Svi se mi okrećemo prema fokusu. Svi smo mu u središtu aktivizma. Možda ne treba dramiti. Možda treba sve dramatizovati. Lako dolazim do ideja. Kiša je u toku dana, prešla preko moga zalijevanja cvijeća. Spavao sam zapljusnut u san kao umivanje jastuke u oblake meke. Sad sam se probudio i vidim da dovde sam stigao sa pjesmom. Možda trebam nastaviti sa još kojim stihom. Možda trebam ostaviti neka stoji kako stoji i otići skuhati kafu, jaču. Možda se trebam vrati u krevet dok se nisam rasanio.

Raspust Otvoren sam kao radno mjesto. Samo što je sad raspust i sve je na godišnjem odmoru, iskreno rečeno. Nema frke, otvoren sam kao knjiga utisaka, mislim da smo zadovoljni. Relaksiraj se i dalje. Raspusti se kao: "voljno" Odigraj svoj izborni listić kao slobodu biranja šta ćeš sa sobom. Ako je ljetni raspored onda navuci papuče. Naočale. Budi lak kao svi koji su izbjegli teške teme. I brčkaju se na vodenom dušeku i sa šlaufovom. Šta znam. Nemoj previše isplaziti jezik ako poslije uzmeš sladoled.

Svakodnevnica Listam štampu kao lako štivo. Pišem svoje štivo kudikamo teže. Pokrivam stidna mjesta zatvarajući oči: sunce izlazi kao svakodnevna slika daljinskoga listanja slika na ekranu. Prosvjetljenja i pročišćenja na dnevnoj bazi. Svakodnevnica me zatiče u gomili snova ušuškanog na mom jastuku omiljene jastučnice. Roza sa patkicama bijelim. I što god da sebi velim, velim u sebi u bradu. Moji pokreti nisu partije, to je samo jedna ležernost: jutarnje vođenje ljubavi možda pokrenem kasnije. Ne treba da te žuljaju gaće u ljetnje doba. Treba da komotan si kao da nisi sa lokala, kosmopolita si, i kao što vidiš svakodnevnica je, možda, lična i privatna kao opće dobro.

Svakodnevnica 2 Nema koji me od vas nije procjenjivao u svoje pola cijene. Ima vremena. Nekad ćete se posvetiti i svojim životima. Stvari kojima ste zadovoljni. Stvari koje vas možda ne ispunjuju. Ne znam. Otkud ja mogu sve da znam. Ja sam samo vječita tema kao ogovaranje. Svi smo mi kao u svoje vrijeme na svome mjestu. Za mene ste svi vi just fine. I koji je pametniji posao od toga da nas sve učinim svakodnevnicom. Svakodnevni kao dobar dan. Unutar tog ispisah možda najljepše stranice jedne historije. Ne znam ako će za nekoga ona značiti na svjetskom planu: ni ja nisam uvijek palio TV kao izraz lica. Sad znamo kako se otvara cvijet ili prozor ili žensko srce. Ja sam jednako naučio razliku između konteksta i netkonteksta. Premda mi se još događa da iznenada, stanem, ne znam, šta više da kažem.

Pjesma Nikad ti nisam ni namjeravao napisati pjesmu. Sačuvati posljednje riječi za kraj? Prvih gotovo da se i ne sjećamo: "Ćao!" "Ćao. Ćao!" "Opet je ćao najbolje dao." "Opet je ćao-pao." Ponekad ljudi otiđu a da se i ne pozdrave. Razmišljam o najljepšim sačuvanim riječima za kraj. Ali, ne sad. Ne sad, One će tek biti napisane na nekom od zidova u gradu u romantično svitanje.

Jedan stvarno ljetni tempo Danas sam, napokon, vozio biciklo. Pa, sigurno jedno pola dana. Ako sam šta malo i pretjerao to je zato što tek trebam kao FK Sarajevo da dotjeram formu. A baš ga bilo ugrijalo. Vrijedilo je. Jer lijep je ovaj moj grad. Konačno, doba relaksacije. Jedan stvarno ljetni tempo. Krajnje opuštena vožnja. Zelenilo, lijepe žene prolaze kroz grad, i životna osmišljenost. Vjerujte da nijednom nisam pirtisnuo na zvonce. Kao i ulice i misli mi neužarbane, ne prolaze mi neke naročite misli. Povjetarac je razgonio sunčanicu sa moga lica, Oblaci su osiguravali vedrinu nad mojom glavom. Tako će i ostati u ovoj pjesmi. S tim da ide lagana drijemka nakon tačke.

Dovoljno Dan kada si prestao sa izmotavanjima. Ostale su ti još neke karafeke. Ne smatraš više dosada što si smatrao. Smatraš da je dovoljno što si dosada smatrao. Prelaziš sada otvoreno u retuše. Dotjeruješ u fotošopu pedantnost. Izdledaš praznično poput svečane prilike. Ne odražavaš dosada što si odražavao. Sad imaš i druga shvatanja. Sad si pojam s pojmom. Ne oslikavaš kao dosada što si oslikavao. Sve je sada veza s vezom. Da ne kažem uvezeno.