TEXTDŽINICA KOD ALENA by alen alispahić

TEXTDŽINICA KOD ALENA ALEN ALISPAHIĆ 2016. NOVI SAD

Enci Dani preskaču svoju vijaču, vrijeme im zadaje hulahop, i sve je to hop-cup enci menci kosmosa. Igra godišnjih doba na mome licu, predstava godišnjaka na opalom lišću, smjena generacija u temeperaturnoj razlici. U dekompresiji jutarnje magle i večernja zamagljenost pred očima. Stvarno, ali stvarno znam kao niko opisati, majstorski opisati, suptilno lirski jesen, postići svrhu. Što ono kažu, umijem poentirati praznini unatoč. I sad, polemika je lišena zavaravajućeg zanosa, uvod je katarzičan osvrt kompletne preglednosti anamneza, uspostavljena komunikacija, obostrano povjerenje, pomirenost, i neophodna stabilnost misli kroz jasnu viziju riječi kao prava na slobodu okupljanja slova koja predstavljaju odabrane nosioce značenja.

Enci drugi dio, jutrošnja prerada Dani preskaču svoju vijaču, vrijeme im zadaje hulahop, i sve je to hop-cup enci menci kosmosa. Igra godišnjih doba na mome licu, predstava godišnjaka na opalom lišću. Smjena generacija u temperaturnoj razlici, u dekompresiji jutarnje magle i večernjim maglicama pred očima. Stvarno, ali stvarno sam labilna ličnost i jutros mislim da su moje pjesme promašen slučaj. Bezveze im je suptilnost lirska bezveze su ovako suptilno lirske. Praznina poentira i podstiče opću nesvrhu. Što bi ono rekli plemenitom naporu unatoč. I sad polemika je lišena zavaravajućeg zanosa, uvod je katarzičan osvrt kompletne preglednosti anamneza, uspostavljena komunikacija obostranog nepovjerenja, pomirenost u nesigurnost vlasitih snaga, i neophodna misao jasne vizije riječi kao prava na slobodu okupljanja slova, ničim izazvanih odabranih nosilaca besmisla, beznačajnosti, beznađa.

Menci Sredina je dana, nova dubioza, dolazim do zaključka da sam u prve dvije vezane poezije, inače, e baš naj startovao. Ključ je100% u menci-enci. Vremena su naopaka, sistemi kao i ličnosti često imaju pogrešnu sliku o sebi tako i obrasci. Ja nisam nikad bio uobraščen čovjek, još manje uobražen. Ja kao i svi časni ugledni uzori ne mogu a da ne priznam javno svoju grešku, i iskreno kažem hulahopcup-hop. I sad, polemika je lišena zavaravajućeg zanosa, uvod je katarzičan osvrt kompletne preglednosti anamneza, uspostavljena komunikacija obostranog onostranog tretmana ispravnog pristupa stvarima, pojavama društvu i pojedincu, faktorima stihova, svim poteškoćama, unatoč. Podnevno pomirenje dana i noći, punine i praznine, neophodna jasna misao u nejasnoći vizije riječi kao prava na slobodu okupljanja slova kao odabranih nosilaca novih snaga izričaja, izražajnosti, i uvjerenja.

Čin zavlačenja Spuštene roletne samo ističu vedrinu neba plafona. Lust(if)er je pravo ime za Prometeja i tako ispravljam sve zavjereničke podmetnute spise apokrifne. Pregorjela je sijalica ali ja nisam bezidejan. Oblaci su nad mojom glavom vazda, vazda su to moje kišne misli. Čovjek misli i misli i o svemu razmisli prije nego drijemež lagano ne sustigne njegovo suštinsko jestvo. Ja još nikad nisam čučao, u svom čistom bitku, zatvoren u komodi. Možda jednom da sam proveo dan u vlastitom garderoberu suočen oči u oči sa svojim skeletonom in d kapbord. Ako mislite da sam se zavlačio ispod kreveta, Bože sačuvaj. To mi žena radi, dohvaća izgubljene čarape. Olovku. I poneku knjigu rasklopljenu. Stare razglednice.

Zakucavanje Ostanak u krevetu je težnja da doprineseš stabilnosti, a i što bi u grad. U dućan ćeš tek kad se creva rastegnu u korak, glad. Ulice su prazne poput stomaka. Poput ljudi na njima, po njima, živiš u centru u periferiji zbivanja. Koraci su okivanja. Samo te besciljni pogledi rješavaju obaveze da se zagledaš u sebe, lice se poneko zagleda u tebe da ti dokaže da proziran si. Gleda kroz tebe. Preko tebe upotpunjuje ništavilo da bi se i svima objavilo. Providno je sve od tebe, providno od sastančenja pločnika i klupa, vrati se natrag svom TV-u. Natrag svom programu, svojoj šemi, svakoj proverenoj dilemi. Preskoči zidine i vrati se svojoj zacementiranosti. Položi svoje kosti kao oružje na svoj krevet, jastuk pod glavu kao hipnos preko očiju. Daleko je sunce. Zavjese zakucane u staklo.

Odgovorno autorstvo Ja sam prešao faze, cikluse, i predispozicije. Ušao u štošta, koješta, dašta i tako to. Nema veze, svako mi je slovo čvor, a tačka novo čvorište. Misao je samo da bih im zbrisao, zgodna ko godina rodna. A ja tutanj na Rtanj. Biljni čajevi, vazdušna banja, oporavak od promaje, između šuplje između prazne priče. Ja sam prešao faze kad te se ništa ne dotiče, stabilna si ličnost ispred šaltera, dobar si u pregovorima sa TV ekranom. U dodiru sa hranom otoplio si odnos a frižider je iskuliro. Pažljivo si i rime biro, nisi zloupotrijebio svoje djelo u dnevnopolitičke svrhe. Nisi psovao s balkona na vladu, gajio si cvijeće, nadu. Bio dostojan u ljenjosti, ženu sokolio u radu, nisi se žalio, mitingovao, još manje si se hvalio portretom ljubavnika u mladosti i pokojom švaleracijom. Ako ti se posrećilo. Sazrio si. Vidno. Ovo je tvoj prvi dan odgovornog autorstva.

Stalna recitalska opredeljenost Rupe u budžetu recitala popune se spektakularnim senzibilitetom senzacije, nešto mora da progovara u poruci: mir temeljan i sistem cjelokupan dobre volje. Jer nema ništa od prepucavanja, sitniš nije samo male pare nego i ovako kad pokažeš se sitničav. Upravo suprotno, pokazujem širinu sveobuhvatnosti kosmosa, svijet, cvijet, jednom riječju, kad sam pisao u školi školske radove kod učiteljice sam uvek dobijao 5. Ponekad i plus, ako mi je bio lijep rukopis, normalno. I ja sam tad dobijao prilike da recitujem svoje pismene vježbe, ali nisam se eksponirao. Prije sam pružao prilike svojim simpatijama da ljepše recituju od mene moje pismene vježbe, pismene vježbe moje. Tako sam počeo, tim je otpočeo moj kosmopolitizam, senzualizam, i naročita sentimentalnost koja se i dan danas posebno ističe.

Dogma Sad je korak jednoličan, prekoračuje zaljepljene žvake - pale oblake. Prekoračuje ličnu historiju, sve fleke svjetske historije kao da će na travnjak najljepšeg vrta, ali će u baru. I to kad bara se nakupi kad kiše razliju fildžan svoje čemeruše neba. Nisam nepovjerljiv prema vedrinama kiše, plavetnilu kiše i raznoraznim raznobojnostima plavetnila venila krošnji listompadanih. Vjerujem da estetika ima svoj smisao da nije isprazni dekor da bi pizdio tek onako na scenografiju. Možda nisi ni motivisan da osuziš možda si samo jesenje inertan. Možda si i nesvesno pod uticajem populizma sveopće nametnute lirske demagogije i dogme pjesmiciranja. Možda samo treba dovršiti za danas cilj hodanja-vodanja. Vodanja-hodanja svoje face.

Neka biljka, vrsta meda Ležim u preglednosti paučine. U čistoći prašine. Bijeli obraz čađi. Sagledavam se kao vijesti. Ponekad, i kao čovjek, gledao sam da ne budem isuviše dvosmislen. Posvuda si neka biljka. Čaj u zraku opireš se da ne budeš skuhan. Posvuda si vrsta meda. Silno tvoje zujanje i previranje u cvjetnu misao univerzuma. Ispleo si djecu cvijeća. Ali, i vez planete laticu po laticu. Kao birokrata ladicu po ladicu.

Vlakna trave Obostran kao korist. Provlačiš se kao vlakna. Kao priča koja nema šta reći jer previše toga imaš na umu. Obostran: tema si. I ideja si. Baviš se poantom u slobodno vrijeme. Vrijeme je poanta. Jer time is money. Nema ništa izvan vremena. Prostor je ograđen tarabom vremenske pustare: povlaka je samo vodilja koja zvoni na sav glas i dovodi te do ludila tapkanja koraka.

Čitanje na preskoke Potpuna neizvjesnost puta u predvidljivost stvari toliko si puta bio raštrkan po svojim uporištima i ova rasijanost u tvojoj cjelokupnoj smislenosti. Nisi ovdje da poričeš ili proričeš. Nisu ni svi tvoji pokušaji bili uzaludni. Ustvari, ko zna. Uopće, zašto je iko tamo gdje je? Zašto je itko ovdje gdje jest? Ko umije na preskoke čitati trebao bi jednako strpljivo i sa punom pažnjom iščitati moja djela. Sugestivnost moga pjesničkoga izraza ogleda se u logoreičnosti, opširnosti misaonog toka i skokovitim asocijacijama.

Sve te male skrivene stvari Pusti neka se slegne prašina kao slegnuta ramena slegnutoga utiska. Onda se zavuci negdje u svoj krajolik, otvori panorame duše na bilbordima ekologije. Nemoj odustati od traganja za smislom. Mora da postoji raspored složen u fiokama. Kao fino opeglane košulje u ormanu. I nered: kao sve te male skrivene stvari pod košuljama između redova. Napravi još jedan sjetan pogled kroz prozor. Sad ti je cijela soba istrošena od nagle ležernosti. Od čudne neke lepršavosti.

Otprilike Preneseno značenje kao žedni preko vode: kuda te odvode? Dokle će te dovesti silna poređenja? Nisi od onih koji se porede sa drugima. Porediš se s prvima. Nisi ni sam sebi dovoljan. Trebaš svijet u oblikovanju. I preslab si i prejak za revolucionarna djelovanja. Dobro, kako se uzme tako i tumači. Ove izvedbe: dnevnih, mjesečnih, godišnjih izvještaja, otprilike. Ove lirike.

Okvirno Tjeraš me do kraja mojih ideala. Visim na kraju grane: u zraku vise poštanske markice. Ko god mi pošalje pobjednički pehar bit će za mene zlata vrijedan. Tjeraš me u stalne moje konceptualne postavke: u zraku su dopunjene boce s kisikom. Ova šetnja je okvirna. I nazad do horizonta. Ostaje nam zajednička fotografija. Premda ne znam što ćeš tačno uhvatiti. Važno je da osmijeh bude vječan. I da je sve uhvaćeno u pravome trenutku.

Cijepljenje Blijedilo ekrana oslikava pregled mojih grudi. Bronhijalna astma moga sevdaha očita nemoć slaboga emitovanja stetoskopskog šuma šlajma mudrih izreka, poslovica, i završne poruke odjavne špice. Reljef špice pritajenoga čira i čiba na ovom brdovitom Balkanu grudi balkanskih: za koju dlaku se i ti cijepiš na prsima mojim? U koje udare gađaš bilo koje grči vazda iste otpuste?

Popravka Prašina je popločana novim odijelom. Tako se izgleda kad se izađe iz gareži Fenixa. Ne kažem da si zaboravljen. Samo nikako, brate, ne umiješ da letiš. Dovoljno si utemeljen. Pogledaj kako ovo zvuči pomalo arhitektonski. Možda ovaj prag građevinskih poslova posipanja pepelom po glavi čisti spomenik je. I opet, vidi ga, kako zvuči: izgleda razvlači te vazda tjeskoba paradoksa. Tako si, čini se, vječiti eksponat svojih reprodukcija.

Predrasude Teku nam paralelni zidovi predgrađa, pregrađeni smo svaki svojim odvodom. Budi jedinstven u slučaju u kojem te ja predstavljam: jedinka si saobrazna svepostojanju. Učvršćeni u membrane izbijamo kao jarbol okačeni po ćoškovima kao zastave, strši ti misao. Budi, brate, isti i različit. Kvalitetan i mjerljiv u postojanosti. Tvoje kvalitete na svakoj raskrsnici života prije svega ne zavise od varljive ćudi meteorologije. I meni se možda u ovom trenutku čude, ali dođi do izražaja, vidiš kako sam i ja sam došao do izražaja. I ne ponašaj se kao usputna stanica. Možda si, eventalno, slučajan prolaznik.

Porast rejtinga duševnosti Ponestaje ti svečanih prilika. Mislim da se potpomažemo u svemu. Postajemo kao oskudica u obrascu ponavljanja, pobrkaš još proceduru i ceremonijal. Sad je ton krenuo niz dlaku. Jaje je, najzad, pustilo kosu. Ranije si mislio o rejtingu. Danas misliš uglavnom isključivo. Nema potrebe izvoditi zaključak: posvuda zaraslo med i mlijeko: prođimo još jedan dio ovih predjela. Niz ovu malodušnost. Pokraj ove sitničavosti.

Prelistan plakat UZ NAROD U svesci građa: linije poput balvana u kutiji šibica. Treba podvući crtu. Odmotane naslovnice prostiru se preko prelistanih stranica. Uvijek si sanjao da ispisuješ jedan dobar plakat o stanju svoje lirike. Pustit ću koju suzu kao i naraštaj. Ostajem sam kao zvijezda vodilja.

Na primjer, on me gledao Vidio sam sve potrebno da spoznam suštinu tajne skrivene. Golo dupe na auto-putu Beograd - Niš, osmijeh Mona Lize i sisu Ćićoline. Ostalo mi ova konobarka u čokanče line. Progutam tu kapljicu kao dijete sline. Zar samo da te ove psovke čine, dok u sebi govoriš najlepše stihove svijeta? Na svojoj hartiji slobodan si da zapišeš pravo veta, ali kako kad sve što cvjeta htjelo bi da cvjeta. Nekom opet njegova mladost smeta. Nekom opet smeta on sam sebi lično, i to prilično. Ja bih sad htio s njim o tom da popričam, onako pomalo, izokole. Tek pomalo, onako da izvidim šta ga muči. Htio sam da mu kažem da osmijeh može da bude lijep, i ljekovit. Ne samo ciničan kao u nekih ovamo, na primer. On me gledao. Na primjer, gledao me tako cijeli cjelcati dan.

Taktiziranje Stan je kao iskopan rov gdje rovariš dalje prokletstva iz dubina šuma prošlosti lične. I poneki tek cvijet na livadi sablasni ostatak familije. Šta tebe briga gdje to hromozom slomi nos rebro ili ga udare direkt po cjevanici. Jeste, poneka posebno zgrčena, žilava, klempava frž zaustavi sječivo na pola svoje turneje po cjepanici. Zaglavi je kao što neki je muto mutavi zaglavi mlad i naivan, oženjen. Snaga je udarala po volji, ali ju je volja slomila a moć je slomila volju koja je htjela da učini ovu kao bolju. Otad se mire i istovremeno kolju. Ali, ja mogu i da odem od takve lakrdije šoulitika entertejmisanja. Još uvijek dobro izbjegnem druželjubljivljanja svake vrste, pjesnik ima svoje pjesme, zadatak misije, povjeren mandat. Pjesnik je metodičan i analitičan i eventualno može ostvariti vizionarski vizir.

Ostavi drugima Odbjegao u lanac misli okova selotejp trake svjetske scene. Sirotišta milijardera koji ti nude zlato da im pokažeš trik kako to trajno snivaš budan a srećan, zdrav, zadovoljan sobom. Nisi ti izmislio rad, a nisi sklon ni pozerstvu, ispružen potrbuške. Ko se pravi pametan ostane na tom nivou, neko ko nije napredovao veoma brzo mu se pokaže da stvarno nije napredovao kroz ćuške poslodavca. Ti si pametan i napreduješ, posmatraš, ne olajavaš, opsuješ kako treba i gde treba, po bosanski, po zakonu i pravici, po pjesničkoj slobodi, građanskoj dužnosti, i ljudskim pravima. Slava je za slabe, taština je onima koji se osjećaju prazno u svom postojanju pa hoće grandioznost. Ti sve što si htio, već si dosegao: svima i svakome na glavu si se popeo mudrovanjem. Sad ih pusti da tretiraju mir od tebe. Ženske koje si libidozno posjedovao ostavile su te. Sve. Osim ove zakonite žene. I sad je sve na svom mjestu kako u tvojim godinama i treba da bude. Idi sad spavaj, naspavaj se, ostavi drugima da se čudom čude.

Odvajkada Ja sam čovjek od krvi i mesa, ranjiv od glave do pete. I ova lirika koja je zauzela upražnjeno mjesto blijedila papira zapravo njega skriva a moja je čista golotinja. Čovjek može da bude pozer a da se i ne pozicionira u društvu, jednostavno da nije istaknuti član pozicije i da obnaša vlast. Ja sam tih po prirodi stvari, stidljiv i povučen dječko. Ne namećem se u svom postojanju,više sam ovako andante moderato. Naravno ja mogu da vam kažem ponešto i o sebi: smatram kako snobovski je da se kao neke sad ovamo žene previše mistifikujem. I da kao zauzmem stav "otkriću ti tajnu". Nema tajne, tajna je bezveze, ništa, nema nikakve mistery, ono. Ima samo ovako lagano, onako. Onako, pomalo. Ljubav je svemir vječni. Pun svjetlosti, osmjeha i zaljubljivanja, ja vjerujem da i tebe nikad neće napustiti nada. I nećeš prestati da me voliš. Odvajkada.

Utjeha špajza i stalaže nizbrdice Tješim tvoje tjesto tvoje artičoke tvoj pekmez i tvoj kečap. Sa stalaže so i šećer i biber i kim, sve redom tješim. O tome kako je u redu ljudski da se griješi. Jednostavno da mogu živjeti sa tim: da nije sve uljuljkivanje u još jednu promašenu ideju, i šarene laže. Tješim cijelu ekipu špajzove stalaže. Pričam o tome kako da pronađu svoj začin života. Tješim tvoj žele tvoje karamele tvoj puding tvoju papazjaniju. Jajima kažem da i mućak može da bude kristalno jasan. Da vic može biti mastan. A legenda o mitu posna i pakosna od sna.

Egzodus Na mojim njuškama možeš da kiseliš kupus, list po list. Na mom nosu ostavi da pocrveni paprika, sa mojih usana smetnut na kraj usana kao cigareta nekog tamo, hajmoreć, glavnog heroja u nekom tamo, hajmoreć, vrlo popularnom filmu bivaće ljući feferon. Prazan je peron. Čitaš Dekameron. Bolje se buditi u cik-cak zore, nego li u cik zore! Jer tad možeš mnogo toga da izvrdaš. Tako ja sve nešto mislim o tome. U parku se bude i čitaju tvoju poruku, na onim nesretnim lutalicama, klupe. Prazan je kupe. Gledaš s duplerice golo golcato dupe.

Krug Ovaj krug sam smislio. Ne dirajte ovaj krug. Ako i nije olimpijski, jesu olimpijske moje šestice u njemu. Kvadrat njegov. Raširene moje ruke. Raširene moje noge. Raspeće moje. Pupak moj, centar kruga. Nemam drage, nemam druga. Klupko zmija pupčana su vrpca. Ovaj krug je prsten: vjenčan sam za vatre pakla. Krug voli svakog ko mene voli. Okrene mu ringišpil u glavi. Onaj ko me slavi. Krug svakog onog ko me mrzi bez spomena ostavi. I na snu i na javi on je omča što ga davi. Ringišpil što se ne pokrene kad se pokvari. Ovaj krug sam stvorio opisao opasao.

Horizont Ne mogu da spavam, sitni su sati. Sitniš od života prebirem po pameti. Čovjek tako na prozoru keti, svega se iz svog milog i dragog života sjeti. Zamisli se on duboko. Najdublje. Najdublje se zamisli on, i duboko. I dirne ga sve što osjeća za sebe. A najviše dirne ga prolaznost mladosti njegove. Ali, čovjek u tim trenucima nije ni sebičan, pa je saosjećajan. Jedno je sa čovječanstvom i osjeća nekako da i njega, to čovječanstvo, tište nedaće Svijeta. Proći će i pupoljak Svijeta, i polako čovjek zatvara prozor jer je, jer je sad već poprilično razljapljen, luftiro se. A svježe je, pred zoru. Studen je sad već, i neće da nazebe. Novi dan donosi podočnjake. Sunce modru na horizontu.

Cjelovit Jutro se po mom licu poznaje, osvane maglovito i smrznuto od noćnih licitacija. Koje sam maske kupovao, koje prodavao za dnevne potrebe? Pa sve tako tamo do mjesečnih izdataka kad se ofuca svaki namješten profil. A nisam ni krema društva, puder sivila, krastavac gorčine za ten. Nisam kreon pogleda koji uporno se fiksira ni na jednoj stvari, predmetu, prolazniku, prirodi, čovjeku. Jedino ponekad pogledam u rijeku. Ona uplovi u grad u tamo nekom vijeku a zađe iza grada u nekom tamo budućem vijeku. Možda volim da sam cjelovit. Ambicija da obuhvatim sve epohe, jedan sat jedna epoha, jedan korak jedan okretaj Zemlje oko Sunca, jedan suncokret jedan okretaj Sunca oko suncokreta. Jutrošnja migrena i jedna glava i milion okretaja vrtoglavice oko svog oreola.

Plavi cvijet Dan je osvanuo okružen ormanom, TV-om, stolom kuhunjskim, komodom, lusterom, visećom, kaučevima i kompjuterom pored frižidera i šporeta. Prozor je stajao kao sunce na nebu. Moje oči su mu davale nešto svjetla, oči moje oči duše moje. Moje ruke su milovale vazduh kao čarobnu kuglu Majke Gaee, moje ruke su milovale moju glavu kao obline žene. Htio sam tog jutra nježnost jer tepih su ulice grada, ponekad osjećam da cijeli grad hoda po vodi. Umio sam se unutrašnjim pogledom u sebe, pogledom na svijet tajnovit. Postao sam Plavi cvijet, nisam mnogo tražio. Od sebe nikad ne tražim previše.

Štimung Meni poneki dani u sedmici više su godišnja doba a godišnja doba su neki dragi sati. Ja ovde uvodim malu inverziju i umjesto štimunga prikladnog za ovo vrijeme, dodajem nešto začina finog. A ovo vrijeme je baš ono daun, da padneš na dupe koliko je bezveze, koliko je tandaramandara. Neki dragi sati drže te na okupu, tu su kao puni krug tvog života, rotacija zemlje, kao revolucija Kube. Ti si onaj koji dočarava lepršavost ali bez pometnje bez konfuzije. Ima onih koji u hermetizmu solipsističke neregulative, ni sebi ni svom, oslove taj štih prirode. Priroda ima svojih trenutaka kad nam se čini da neće preživeti na minimalcu. U nama svima je pupoljak. I ljubav će da pobjedi. Jer ljubav forsira incijativu, zadaje štimung, utriva put boljemu sutra.

Blaziranost blendera Ako me ikad klima-uređaj uzme pod svoje, i blender zavrti staru priču. Ako ima šanse da se sve to sastavi na jednom mjestu kao da okupiš rodbinu. U tvoj plakar mogli su da stanu i ringišpil i sva vojna parada, o to su bile kiše u predsobljima koje si donosio na ramenima. Sve manje si išta od tog upotrebljavao, bježao si van grada. Ostaješ dosljedan još samo jednoj vještini: ne reci tajnu postojanja svojoj taštini. Znali smo da je govor tijela čokot vinove loze. Sad, poznavajući tebe, očajno je gledati sve te pozere a ne videti poze. Nijedan mehanizam koji te preuzme ne može te otupjeti. Svoju blaziranost doveo si do vrha oštroumnosti.

Povratak Vraćam se iz bjekstava svojih lavirinata mišjih rupa. U svoje lonce, da me ogrije nanovo sunce mojih raznoraznih poklopaca. Vraćam se natrag, kući. Da udobno uvalim se u svoje sosove. Vraćam se. Oh, vraćam se, iz kletog šupljeg u svoje prokleto prazno. Iz onog sita u svoje rešeto. Iz petog u deseto. Sve što sam počupao to sam i posadio, standardna priča. Sve što sam posadio to sam i počupao, na glavu sam se nasadio. Kad padnem ja se i podignem u ambis. Vraćam se kući. Iz ovih stopa u one plikove, bezličan vodeći sve svoje zamaskirane likove. U mimohodu raskoraka pravo kući, lutajući.

Otkucavanje Ljubav ne prestaje nikada. Sat na Petrovaradinskoj tvrđavi otkucava crkvena zvona, crkvena zvona otkucavaju Boga, srce kao uhoda na ćošku ulice, skriven u sebe, lagano tapkajuću u tom taktu crnom lakovanom cipelom, na kraju će, u tom tonu, da otkuca i tebe. Kasirka umorna otkucava račun - kao žena je tvoja. Njeni prsti po brojkama jezik su tvoje žene u psovkama. Ti znaš da ljubav dugo trpi i da ljubav je dobra i da ne zavidi ljubav se ne hvali i ne nadima se, ne ponaša se nepristojno, ne traži svoje, ne ljuti se ne uračunava zlo, ne raduje se nepravdi ali raduje se sa Istinom. Ona sve snosi, sve veruje, svemu se nada, sve trpi. I ko otkucava na vratima otvoriće mu se I ko otkucava na vrata otvoriće mu se.

Leptirica Posljednji čičak na jeziku, posljedni crv na vrhu olovke, batrga se on i zapisuje svoje. Posljednji šlic posred papira. Ako svijet ikad, ali ikad, doživi i jedan sat mira, Pjesnika treba prognati sa ovoga svijeta. Jer šta će onda i pred kim i o čemu srati tad, taj Poeta. Ja sam lično volio sve vrste jeftine erotike, pa i pornografije, ali to nije neka utjeha i alternativa, rano sam se oženio. Premalo sam imao manevra za kurvanje. Bio sam tek sitni hohštapler. Posljednji opušak svjetlosti u pepeljari mojih zjenica, u kojoj mirno stoji bijela Leptirica dok ostaju vjera i nada. I ljubav, ona posljednja, sitno samljevena u mlinu stihova ovih mojih vodenica.

Pjesmarenje Napetost u vazduhu ista je nitroglicerinu ispod jezika, ne treba niko da vidi ovo zgužvano u džepu pjesmarenje. Dopisuješ ono što otpisuješ kao što noktima čupkaš ivice hartije i oronđane niti rupa postave. Kroz te rupe dodiruješ rupe gaća. Mudar čovjek zna da ne može sve u životu da se shvati. Pjesma traži da te prati u korak s vremenom. Ali, ti si bezvremen sa svojim beskonačnim oklijevanjem neodlučan. Mudar čovjek zna da ne može uglavnom svaki osjećaj da bude mučan. On zna koji je osjećaj onaj pravi a koji je onaj ključan. Pokušao si da postaviš sve u jedan zaključak i zato si tako dugo bio pjesnik. Sad si mudar čovjek sa zgužvanom pjesmom u džepu, koji ne dozvoljava da iko vidi ovo pjesmarenje.

Arttus Nisi stavka, cjelokupan si stav. Predskazanje monitoringa: produkuješ vrijednost civilnoga društva. Kultura si samo po sebi i za sebe. U ime naroda. A po nalogu premijera. Temelj osnovi, skupocjen temeljni elitni razred. Predviđen u budžetu i za narednu godinu. Zagledan u estradnu bradicu ti jareću. Biram ti riječi kao preokupaciju. Za hobij kojim će Država relaksirati se u slobodna vremena. Mene duhovno okupiraju recitacije. I monolozi.

Zacjeljen Snalaziš se kao podloga upečatljiva praktično si zacjeljen dinamičan ornament. Prekompozicija izbija iz tebe. U jasan raspored. Svemu si srodna duša. Kad razgovaraš tvoje ruke svakako su delegacija. Ovo su tvoji izdanci.Ovo su tvoje dekompresije. Efektivan simbol aktuelnoga jer nisi znatiželjan. Samo si nemaran.

Kada nebo zasuzi Razotkrivaš tajnu kao ona tebe. Ustremljen si i na dobar razlog. Oko tebe te sve podrazumijeva. Podrazumijevaš i ti njih. Uklopio si "takođe" i "uistinu". Sklopio si dogovor sa uobičajenim raspoloženjem i stalno prisutnom ravnodušnošću. I razonode je bilo tu. A danas je, vidiš, i sam petak. Ovo, ipak, još uvijek može proći, prohodnost. Stagniraš i dalje u svojoj protočnosti. Uspravan kao rora koja sadrži vrijednosti vertikale svoga dimnjaka.

Budući Suveniri mojih opraštanja. Ne mislim ti nikad više podmetnuti nogu. I ako se sapleteš ponijet ću ti sepet. Ponijet ću ti bunar u koji si pao. Zajedno sa tobom izleći ću krčag ispunjenih želja. Ja bit ću, dakle, drška za koju hvataju se budući u nadi. Uvijek si imao kvalitet više. Ja sam uvijek zapomagao manje. No doznao sam tvoju patnju kad trebalo je a svoju šutio u nadi.

Homo didaktikus Ne želim biti do kraja didaktičan. Ima pojava u prirodi koje u tvojim bilješkama stoje primjećene kao mistične. Dakle, pokazao si svoju svakidašnju stranu. I tako, u životu preovladava diskretnost. Ako hoćeš, pokaži i prostodušnost. Ili, ako želiš istakni velikodušnost čovječanstva u sebi. I budi na izvoru. Kao što je šuma non-stop oko nekih šumskih vrela. Gledaj dugo, nepregledno protežu se žitnice pašnjaci i livade. Ponekad i sam doprinesi duhovnosti.

Maturant Generacija čuči u službi nacije. Volio bih da sam bio bliži svakome od vas dao redenike selfija svijeta. Koliko ćeš data updateova izvući iz mene? To da sam bio i ostao poeta? Oluk kuće ti je štafeta, mladosti. A ti si maturant. Jer važno je kako se osjećaš. Nemoj da zavaravate lišće u jesen: prikačeno je kao broš. Ili bedž. Priroda prati trend. Estradna postaje. Pomalo se i reklamira. Takva su doba. Izađi iz svoje skučene prirode u prirodu. Budi centar okućnice. Priroda je progres renesanse. Budi opet mlad. Ne čuči tu kao Generacija.

Bajraktar Ova te moja hladnoća u pisanju već steže u grlu. Htio si neke nove epizode, evo neke nove serije, igrana repriza. Poetika mi je, doduše, u novom zamahu. Prestao sam koristiti rutinske stvari, odveć jeftine fore, ali ako pišemo bez osjećanja, ako ne gajimo ljubav prema najvećim našim ljubavima pisat ćeš samo cikluse. Razotkrij u sebi zato krilatice. Ukazujem ti na pobunu ideala. Stvarno započni breskvu jagodu ružu ili ljiljan bijeli. Prerastao si perjanice, svako slovo ti je sada grb. Samom sebi si zastava što vihori jer listaš ponekad kupusare tuđih dana.

Metalac Od kuhinje do šerpe. Iz lonca preko kotlića. Iz escajga preko poklopca tepsija sve ti ide od susaka. Metalac si čisti: tava i džezva hard rock tvog krmelja, roll nezaustavni tvoje limenke podočnjaka klokoće žuč života kao piva kad je prisloniš na uho i učini: „Blup!“ Jer mentalitet ti je slojevit poput činela. Ti si bas čovječanstva. Ti si savjest distorzije. Sve što pokušavaš danas sve havy metal grupe neće ni za hiljadu godina, uključujući i Partibrejkerse. Skorene mrlje masnoće opere žena čim dođe s posla. I dok čelična žica praska u šesnaest ti znaš da je baš to suština rifa: zariban emajl.

Thanks Mogao bih i svakom šaputati na uho. Djelujete mi, ipak, intimnije ovako ispred moga akta. Nekad mi djelujete bezglavo: uveličajmo sliku vaše sinovice Merime. Ne znam, zapravo, uopće, ni zašto očekujem inspiraciju zapravo me loše zabavljaš. Premda pokazuješ jednako čvrstu volju i izmjerim ti svaki put, simptomatično, uvijek isto uvjerenje: glupost te, jednako, ne prolazi. Uzmi da više i ne upravljam tvojim manirima. Udaljavaš se sam od sebe, spontano, da bi osjetio svu ljepotu golišave moje gracije.

Fazalizacije Razvi jedra citoplazme, snažne hromozome, ljudi su od plastelina uklopljeni u svoje ilovače. Gledate goblen neba i isheklan kosmos, ti si slabo unovčen u ovoj vitalnosti, u ovoj fazi metafizike. Činjenice preživljavaju proživljavanje novih iskustva, ne smekšavaj pohod ponosa u misiju, i rutinu rutinski zaobiđi. Neka ostane šarolikost šire krvne slike. Pošto imaš mnogo posla činiš sve da se shvati dodatno i dopunsko, precizan iskaz si unio kao tehničku dotjeranost, to je još jedan uspjeh mandata, sličan žetalinskom punjenju, kojim zadobijaš povjerenje godinama unatrag.

Kultura čitanja Treba me čitati, bez sumnje. Čitati, bez razmišljanja, na prvu, klasičan volej: brat bratu, majka sinu svome, sin dragoj majci, recitalski i školski primjer, i pomalo crkveno uzvišeno. Ali, čitati me: kum kumu, stric sinovcu, čitati tamo gdje možda furtutma je lovačkih priča, ali čitati. U ime svakog člana komisije, u ime mandatara vlade, i svih odborničkih grupa, za ime Boga! čitati me natenane! U čast presjednice kućnog savjeta, protiv uroka, aveta čitati, čitati, očitati me kao bukvicu, doslovce, naizust. Sve ovo okupljenih stranica na jednom mjestu u miting, nositi me u srcu kao kapital, rezonski. Treba me čitati; svaka pojedinačna čitalačka stranka, neka čita i subjektivno, rezonski. I kao manifest, svoj manifest i ekspoze, ali, svakako čitati me. Čitaj me jednostavno, nadahnuto na karticu. Na čip. OK computer.

Industrijalizacija rokenrola Zapitajmo se, prijatelji dragi, u svakoj prilici, delikatnoj: “ Šti bi Naš Slatki Nick Cave učinio sad?“ „Kakva bi nam čuda Robert sa svojim Zeppelinima upravo pokazao sad da povjerujemo?“ Da li je naš hod bio nešto ili ništa? Da li? Da li je? Rock and roll. Rokenrol je industrijalizacija religioznosti, prihvataš li biti opći, strogo definisan neodređen pojam. Veza sa supstratom da su ti tvoje veze tuđe veze tvoja briga non-stop nužno tuđa briga. A ti su upravo preuzeta nadležnost. Podcrtani programski ciljevi zapravo su istinski precrtane uokvirenosti, zadrhtala je ruka. Sigurno je bar jednom od vas promašenih sabotera poznat ram zakovan za portret vođe onako kako je ikonostas zakovan za ikone za sveti lik za posvećenu podlogu onako kako je krst zakovan za Isusa.

Prepoznatljiv kapacitet i ostvariv napredak Otvoren za stalne pregovore, pristupačan u ustaljenoj praksi stalnog kompromisa moga sa svijetom. Pozitivan stav, pozitivan primer, nikad na štetu ali sa štafetom, uostalom kompletna plemenita pojava sam. I cjelokupno moje ozračje pozitivna energija je. Ako je mogla da pomogne, pomogla je, liričnost moja u kojoj su sva moja regulatorna tijela. Miran sam u duši. Miran sam u srcu i duši jer iskazujem uvjerenje, ne po prvi put, da i ostali će postići mir u duši i srcu svom, život u svom punom ispunjenju, dostignutom kapacitetu. Pored prirodnog okoliša ne okolišam, ekologiju sprovodim kao i sve dobre navike, imam i neke sasvim obične svakodnevne navike. Pa i to me čini raskošnijim, pa ako hoćete i bogatijim. Odbacile su uspostavljanje dijagnoza i prihvatile perspektive trajnog poboljšanja zdravlja, s tim i zdravstvene njege, pjesme moje, pjesme moje.

Ježeva kućica Kroz puteve stope stabala, krošnje imaju svoju uhodanost, noć je vještica. Tama je po uobičajenoj praksi babaroga, zvijezde su Pepeljuge i udaće se do jutra. Ali, dok si puzao kroz život nisi bio siromah nisi proizvodio ustezanja samo zato da bi sad bio vjesnik, bio si siguran u protezanja, znao si vrat žirafe, surlu slona, vlastite klempave uši. Što to šapuće komšiluk i čaršija, koja je nova verzija tvog ubogog dana dok se budiš, još uvijek sklupčan u postelji. Pod krevetom jež pod bodljama. Kao korjenje pod krošnjama.

Bez komentara Dug srk kafe. Prozori su istakli svoj pogled na svijet. Pjesma je ležerna kao rješavanje križaljke, upisujem krštenicu paralela i meridijana spleta ovog sleta okruglog na ćoše. Ove istine raskrsnica račvanja razmimoilaženja i raskoraka. Lepršav put vrijedniji je od transvezale veranja, a ti ko ciciban vrednuješ i panoramu gomile masa. Kafa je pri kraju. Daljinski na potezu kao antička figura u prostoru. Vijesti na sredini. Dan u početku.

Otimačina mojih pjesama, razgrabiše stihove mi Branim se ćutanjem. Slabošću svojom jačom od bilo koje njihove snage razmišljanja. Teški ljudi ne mogu tek tako da smršaju u svojoj volji za moći, u svojoj kilavoj prirodi lakoća je postojanja mojega. Gledaj kako svjesnost propagande izbija kao vlaga odande, posmatraj kako im dolazim kao vedrina duše odavde. Krojim zakrpe da igram flastera na njih da se priljepim uz njih kao mlada uz mladoženju. Jer ovaj život ako se dosad nije iživio na svemu na živom i mrtvom onda nije ni trebao da se igdje i pojavljuje. Pogotovo ne u mojim poroznim otrcanim polovnim ranama.

Kvadratura kruga Glupost na kraju računa na solidnost komplementarnu na iznuđenost onom nečem čemu je zamišljena prosječnost dinamizma ostvarenja asimptota. Ispunjena kvota, popunjenost mota akcija pretpostavljam uvijek je omladinska. Reformatorci trče počasni dosadni krug svojih dugova. Istančan ukusu za robusno, kosmato, grlato. Taktičan metod za pitanje rješenosti u osvrt u zaokret prestrojavanja u isti kružni tok začaranog kruga.

Jaja Jaja bez dlake u jajetu mak na koncu konca iglenim ušima provučen kao loš totalno đak kroz progledane prste. Dobra je ovo kompilacija lanaca i katanaca sve odvija se po planu zamandaljenih vrata, spuštanja zavjesa roletne zatvorene. Ne, o ne ne želim uopće zadržavati te, ne želim smetati, ne bih da sam teret u prisnoj ti skučenosti, raskomodaj se u raspojasanoj svojoj tjeskobi. Neka ostane izmeđa nas relaksirana zebnja, topla jezivost za duboko plitke stvari, površnost duboko zakopana na vrh jezika.

Sunčanice Okrećeš slike svijeta na svoj profil, tako prepoznaješ nešto od sastava materije. Svi na suncu pune svoje baterije a ti sunčeve pjege. Svako se odredio već prema čemu je htio i znao: odredio se i tako je kako je. O sebi si rekao šta si imao: klempo, poveći nos, brko uglavnom. Osmijeh koji prepuštaš tumačima. Sam nisi tumačio, analizirao još manje. Dobro je da nešto pije vode a da nešto drži vodu. Na površinu svakako ne ispliva pipa nego vlaga. I to okreće sliku svijeta na još jedan krug prema tvom profilu da osunča se bez sunčanice.

Vodič grupe Motivisanost da zataškavaš motive: učinjeno prema učinkovitosti neka ti lirika taksativno navodi osjećajnost. Podatke o događajima vlastitosti. Ima pjesnika koji će da stoje poput recepcionera davat će ključeve soba katakombi svojih. Ti preusmjeravaš citate tračeva sa raskrsnice života u stihove ugrađujući se onako kako si naučio. U pravom smjeru i sa instiktom vodiča grupe. Previše osamljen dokazujući snagu pojedinca.

Domino efekt Krcata galama žuljevita vriska imaš li uvid u gluho doba horskog pjevanja. Himna na kraj srca. Spasonosna rješenja dođu sama: nemoj da si na kraj balade. Pozdravi se lijepo sa onim u prvim redovima. I ti si nekad, na početku karijere, nabacivao ešalone. Ne prevodi to kao redenike redovnika, revnost ima poticaj prema usmjerenju. Tvoj cilj je samo sredstvo postizanja rezultata opravdanja. Samo neumoran i samoopravdan možeš biti domino efekt.

Pretežno Pretežno sam pretežan u težnji prema vedrini prema okupanosti bistrinom i dajem si zapravo zadaržati se kao usred pozamašnog romana usred nekih desetak-dvadesetak podrobno ispisanih stranica idiličnog opisa prirode na ovoj karti svijeta. Neka sam i prevaziđen. Neke stvari su i dalje potrebne. Kao sjaj u travi. Kao mjesec u krošnji. Klupa u aleji puna lišća u jesen. Jesen. Kiše i serenade. Opus u rukopisu lažni i pravi spomenari jednog pjesnika. Moj atavizam romantizma, umjetnički postupak transplatacije ovog sunca kao u tami disco cluba kad proturiš ispod light disco kugle diskretno diskretnu stonu lampu. I ona pretežno baca svitanje u krug. Ti jutro dočekuješ kao crni leptirić uz buđenje uz najljepše snove na krilima svoje nesanice.

Publikum Pokarabašen javašluk implementiranja imputacija, kako se vidi, inkorporiranosti. Implementacija involviranosti implicitna je srazmjeri zakuhanosti tačke ključanja tenzije prisutne. Osvjedočena je u svojstvu ročišta, ma pustimo sad riječnik terminoloških nepristupačnih odrednica, ovo je lirika nije parnica. Ako se ne računa, ako naš posao pisanja nije sračunat na emocije, onda šta nam preostaje. Preostaju nam prazne jeseni koji ni starci u svojim zglobovima više neće osjećati. Kako ne pjevati o proljeću bez alergije na sopstvenu mladost iznova postavljati kamen mudrosti jasnog doba elementarne korespondencije i to u skladu sa zahtjevima publikuma.

Školjka Ne mogu više lupati glavom o ljuske skrhanih konstrukcija školjki vremenskih kapsula jer jedno je sigurno: dok bili smo bebe u stomaku, kao i u pjesmi, imali smo tačku kroz rovove tunela. Položi svoja otvorena vrata na oltar kupole zagušljivog zvonika: ostanu u hramu u kojem obavezno nema neba. Ali, ima pregršt priča o nebu. Ima priča o izbavljenju o poslovičnoj nadi. Nemoj da kucaš u procjepe da se ne otvore provalije već dugo se i sam strmoglavljuješ u pjesmu. Dugo si ispisnik ostavština jer si zamislio da, za razliku od života, ne treba postojati pogrešna strana knjige. Da, bio si istovremeno na suprotnim stranicama u zveketu listanja na vjetrometini čitališta u čistilištu duša. Od daljnjeg poretka usred struktura. Zrno mudrosti bisera u soli školjke.

Sonet Ja ću ih svaki dan redovno opisati u svojoj redovnoj diskusiji, prijedlogu nacrta zakona, ponekom amandmanu na samoga sebe. Ovo ovdje je Narodna skupština sve je ovdje delegirano, svaka pojava: „Dobro jutro moje komšije.“ „Dobro ti jutro.“ Pokret na ulici zaista bogovske ženske i kasnije zviždanje ono nekog tamo dobacivanje nekom tamo više puta uporno da ovaj je konj. Pjesma je napustila konceptualnost zarad izgradnje institucionalnosti osnažila slobodu govora, jačinu zidova membrane, i oformila slobodno tržište uz dodatno unapređivanje ljudskih prava i stalne borbe protiv diskriminacije svake vrste. Treba odrediti prioritet, skladno uvezati motive u funkcionalnu cjelishodnost uvijek važećeg šekspirovog dijamantskog soneta.

Tržnica Ostavljam vam poruku mira tržni centar propagande trezor mitomanskih struktura kreacije bašta cvijeća prirodno izvještačen narod izveštačena priroda naroda nisam vještak za ovu priliku nisam vještac za neprilike ostavljam tek poruku mira i pokoju tezgu.

Obraz Očitaj bukvicu svakom čipu. Kodiraj podsticaj u novu svijest poticanja na produktivnost, daj zamah genetskom arhitektizmu pojedinca u prirodnom biću. Doći će do nastupa armiranog mesinga izdvajanja posebnog mermera izražajnijeg nego ikad prije. Obitavanje je aukcija društvenih mreža na tvoju intimu prinesi podatke na oltar bliskosti zvonik molitve poziva u diskreciju privatnosti pulsa. Ono što se stvarno odigrava čista mimika je. Još kao klinac prestao si sa izmotavanjima upravo zato odmotavaš ovaj film na platnu bijelog obraza ove hartije.

Dlančenje Dokada ćeš tako sklapati dlanove. Ako vjeruješ u bioenergiju. Moć prirode. Iscjeljuj protočnost bojlera. Bojler protočnik je iscjeljivanja. Bojler na kraju krajeva je bure. Sve je više čajnika ako ćemo pravo. Život se polahko pretvara u englesku naviku. Dospi bogdu mlijeka, kolačić obavezno. I pazi na akcent. Protiče protokol vode, a voda ti je faktički tekovina. Voda je krošnja koja se izležava, otvara porast nivoa buradi mora, širinu im daje. Ti sklapaš dlanove jer tako sklapaš svesku nakon napisanoga. Čuo sam da hiromantija je kad nacrtanu dušu ne gatamo nego se objema rukama hvatamo za glavu. Ti sklapaš dlanove da se nagode između sebe silna nagomilovana rukovanja ostala tu manje kao zaostavština više kao krateri.

Dašak Već sam pomislio kako sam volio jednom i nikada više i praktično počeo sam tražiti da ne traže to od mene. Ali, ljubav su jedra koja su te iznjedrila iz mene kao što, ako je istina da ljubav pobjedi, a trebalo bi biti da je tako, i ti iznjedrila si mene. Evo stih je ovaj kao dašak vjetra, ali onaj koji miluje najbolje od svih, pa budimo majčinske grudi a dobijmo za muška prsa. Ja ništa ne govorim napamet premda mi dolazi iz čista mira: spokojna je moja riznica. Jer iza kulisa je poprište raskoši. Vidiš šta znači dijapazon. Nije fazon, jer šta je to par caka i koja fora. Oduvijek sam te gledao, ako sad mogu reći i ovo malena, kao centarfora. Neko premaši normu preko svako ranga. Svako u svojoj ostavštini izgleda kako je oduvijek želio. U to ne ulazim. Možda sam previše čitao o tome, previše se okupiram stvarima poslaganim u knjige i tabloide. Ja možda u svojim pjesmama ostavljam mogućnost da čovjeku nekako lakše ide. Otud i relaksiranija atmosfera, lakše su note, nekako je čini mi se sentiš: horoskop je koliko neki dan napisao da bih mogao naći ženu svoga života, punu nježnosti i razumjevanja, ako to nije emotivni rak ili odani bik onda neko još i ljepše iznenađenje. Možda ne mora biti baš onako izrazito blondie, bledunjava skandinavski, gorda albion, enleski sa plavim ili zelenim očima, tek sa pokojom pjegicom, i kosa tanka i ravna. Da i kad prestanu moje riječi pređe na romansu. 66

Leptir pored šnale U ovo ću te okovati kao u vjerodostojnost. Cvijeće je za noslovne stranice. U razlednicama provjeri postoji li još koji leptir pored šnalice ili trakice u kosi. Osvrni se ležerno i idilično. Gledaj ispred sebe uvijek nostalgično. Sve je tako lakovjerno: ostani iznenađen. Ponekad prostodušno ispravi glavu. Ćudoredno spusti pogled, podigni obrve, onako. Stidljivo razglasi ime svoje simpatije na sva usta. Lijepo je znati da si nekad bio šarmantan. Sad su ti i neki izgovori. Ovo ću ti, ipak, nabiti na nos: dosljednost. Šarolikost nađeš uvijek usred raznobojnosti.

Površinsko talasanje Izađi na vidjelo kao kad si uz nos. Svaka dlaka na svom mjestu raščupana. Voliš taj sklad sa orkestriranošću, iako se orkestar drži po strani. Na prednjoj strani je onaj koji je prošao ne opaženo. U suprotnom i ti se ubrajaš u kamuflažu. Ne određuješ svojom sudbinom, ni familija nije bogznašta. Stižeš do mile volje od nemila do nedraga, svrbi te ćoše boli te dlan od dlan. Tako ti je kad si uviđajan. Respektuješ i dodatno. Iznad svega strpljiv si kataklizmično. Sjediš pored rijeke kao nanos. Za emociju i sad tvrdiš da kao da ju je poplava izbacila. Uz nos-nanos: dođe to kao zauzet stav izazovno kolebljiv.

Prelazak na stvar Dolijevaš ulje na razinu mora, nađi se iznad levela bilo koje okolnosti. Pogledaj konfuziji ravno u oči kao lutkarsku predstavu. Vidiš kako pomalo raste oseka visokoga krvnog pritiska. Olakšani su ti upalni kanali jer povlači se prehlada. Pređi na stvar u širu pozadinu. Izgledaj kao cvijeće u vazi. Mrtva priroda svuda je oko tebe, jer to je simbol. Ali, izvjesi ti zavjese kao uramljenu verziju. Nemoj činiti drugima ono što nikada nisi činio drugima. Učini ono što ljudi nikad nisu uradili za dobrobit čovječanstva: vladaj se primjereno. Ostane tako ono što je oduvijek ostalo na dužnosti: portir pred vratima. I poruka pred šalterom. Ideja u završnoj riječi. I potpis autora.

Lirski spiker Ako je ovaj lirski rad TV špica, prenesi me sitoga preko vode. Arhiv je kao spiker žedan moje pitke građe. Dosije je opet prepun mojega remek-ostvarenja. Možda osnujem u kooperaciji sa ovdašnjim dnevnim novinama svoj poetski list na svaki drugi sat: „Daktilografkinje“ Oh, kad bih ti barem mogao dati za pravo. Ali, dat ću ti: „Zapravo.“ Zapravo, ... ( a što si očekivao u nastavku.) Ne znam. Ni sam više ne znam. Zapravo je sve to pomalo ofirno. Postalo je deplasirano. Ima, znaš, previše emotivnih vampira. Ima i daveža, onako. Ima gušitelja slobodne misli, tehnokrata, gubi se i poštena inteligencija. Osjećaš li se i ti pomalo Krleževski? Zapravo, vjerujem, da sve je to, premda svakako ja nijesam sanjar, jedna, odveć, svakidašnjica jadikovanja.

Naredna zbirka Gacaš po površini kao po vodi. Posipaš se pepelom po glavi stanovnika. Pune su ti ruke tuđega posla. Ponekad proviriš iz mišjih rupa svojih mana. Vjetrometina si između propuha. Stalna zavjesa između velova tajni. Ti si valovi između talasanja. Kako da ti kažem još i ovo: nisi nikoga ni ništa zgrabio, dohvatio si se za tu slamku pohlepno i beskrupulozno. Propustio si kroz šake šansu, ali si promašio priliku. Kako zgrabiti tu stvar, spasiti stvar. Kako osigurati realizaciju programa i svih ciljeva. Uspješnu primjenu znanja, vještina i iskustva. Plemenita duša pratila je viziju. Stvorila je televiziju. Možda i u ovim pjesmicama nešto si producirao. Zrno toga ionako procjediš kroz zube. Na vrhu ti jezika nova zbirka.

Neka je. Šta ako je. Gledaj u svoja ćorava posla. A ja ću zaobići tvoju šuplju. Nastavi proizvoditi tehnološki biznis viška, ja ću razvijati kreativni potencijal uočavanja svih tvojih manjkavosti. Fali li šta? Upravljen stečajno kao kažiprst stršiš, nisam nužno opredeljen za prazno, pusto ali ne kao neimaština nego kao ništa i skroz bezveze. Evo, pristajem na prijatno ophođenje. Ako ćemo dvije-tri o plemenitom tretmanu, i to. A ako ćemo tri-četiri, sad: – i ja tebi! Pa, neka je. Ko da je tvoja zadnja. Pa, šta ako je. Sve dokle je moja prva.

Poetski žanr Prepričati samog sebe u izabranom poetskom žanru. Prešućujući se uporno između redova, tu na krilima krilatica. Na sred sloga slogana na sred naslovne općih dnevnih glasila. Ispod svedenih i nesvedenih računa. I sedmičnih i mjesečnih emitera. Neprestani senzacionalizam mojih repriza, ponavljao sam premijerna izvođenja, imali smo te naše zajedničke tradicionalne festivale lakih nota u svako doba dana, šlagere sezone a nismo bili sezonski radnici. Umjetnost je turneja kao kad tjeraš turu na turu u kojoj se nisam parničio, montirao procese, sjećanja naviru kao kadrovi. Nazdravljaš i nabacuješ ponešto i o čemu ne znaš pustiš da i drugi nadoda, jer sve je na tapeti. Oslikana pomiješana osjećanja. Za stolom stojiš iza svoga ugleda i izgleda. Izgleda, iza časti. I ova je od mene, kuća časti.

Naslov U svom si okruženju potporni stup. Stabilan poput vrtloga. Postojan poput izloga. Voda ima svoje uspone i padove, no izroni napojena. No ti urezuješ ova korita, ove procjepe, ove bazene, vrleti, krš i kanale, istjeruješ na ravno. Zaloptljen si, malo spljošten kao i svaka pljoska. Pomalo kao dupe što je zatvaralo vrata, uz to si i nagnut nakoso kao pred djevojkom kad se udvaraš. Ako će o tebi govoriti iz španskih sela onda tornado isključivo znači i to da nikog nisi povukao za nos, dres, ili kragnu. Dovoljno si rekordan. Prirodno intiman kao skriveno blago. Kružni tok je Formula 1, cirkulacija kao takva, isparavanje, vodoskoci, vodopadi, o kišama si sve napisao. Sve se vrati na svoju početnu tačku. U svoj naslov. Na svoju prozivku.

Nema tu 6-5 Prostran poput tržnoga centra pokušavam vam vratiti stari sjaj. Razumije se: sve je pomalo na akciji. I cijene i društva. Svakako je ležerno. Shoping je stanje duha. Shoping je lamentirajuća svijest. Otkad si bezbrižan otad si optimist. I prije sam govorio da nije loše ako si uspješan. Eto, vidiš kako dobijaš na samopouzdanju, i prihvataš sam sebe. No, nemoj dobacivati svome umjetničkom radu. Dobar je to rad. Ne ometaj ga u proklamovanju memoranduma akademske zajednice sveobuhvatnoga tvoga lirskoga subjekta. Jedinstvena si lična karta. Nema kod tebe 5-6. Vazda je kod tebe 6-9.

Podravka Cilj opravdava naciljanost. Korak si od distanciranja, nadomak rezultatima narodnoga kola. Po svoj prilici kola su vesela jer: „Zdravo! Živo!“ „Živo i tebi! Zdravlja i veselja.“ Kriva percepcija je kifoza. U njoj kriva predstava koju zovemo spondiloza. Kompletno si nakrivljen kao podbočen lakat u rebra drugoga. I tako vas pamti trenutak nepažnje. Vječito ti nešto upada ispred reda. Na začelju kolone Sudnji je dan. Zato budi temeljan i ne pomjeraj se dalje od principa. A Sudnji dan kao i svaki drugi samo u kojem nema Tužilaštva ni Ustavnoga Prava. No bude li ti sudila koža. Ako ti bude sudila vlastita guzica. Oslovi li te tvoj jezik na tvom maternjem jeziku. Ako ti bude sudilo svako tvoje opravdanje. Najzad, ako je ovo savjest, moralno potkusurivanje. Slomljena duša je u letargiji kao kost u longeti. I ako more ima strukturu onda je Jadransko more, u ovom tržišnom svijetu, Podravka.

Slovo Pronađi način jer način postoji. U tvojoj ruci je prioritet. Takođe imaš i prioritet objašnjenja sredina je oglasna tabla sa lošim hauspuhom. Progledavaš kroz prozračnost. I tebi je iskristalisanost šećerna. Pred tobom je izgradnja povjerenja, elan sa etiketom. Ne nastupaj kao najezda. Otvori se kao emocija. Trač kruži kao galaksije kosmos je nastao malo prije, evo uz ovu moju, upravo, započetu riječ.

Wiskey in the džarov Ponekad odlutam kao rasuta pažnja, rominjam po staklenkama. Nadolaze suze sa mojim raspoloženjem kao wiskey in the džarov. Misao je stajala kao slika: nekada sam bio grupa ostrva. Naravno, bilo je potrebno i veslati u čamcu. Važno je da si u pokretu kao manipulativne tehnike. Nešto kao žuti kišobran. I ne vrpolji se kao cvrčak. Izmotavaj se više kao kompletan disco. Jedinstveno i blisko. I bez pometnje. Ne pravi skalameriju od trista čuda. Opusti se radije uz humoristične serije Željka Pervana. Simpatične šale i pošalice.

Tehno-kravata Tehnokrata odražava ideju tehno-kravata. I to tko na volej shvata. Paradoksalno je, ali ne spinuje više od toga. Ostavlja zakucano. Ostaju zakucani kao pred vratima oni drugi koji su, nažalost, nemušti za umjetnost lijepe riječi. Vrtiš se u istim šizovima. Slijede te i pretrage. Odmjeravaju procjene. Rješavaš im zablude. Nisi uspio pomoći prijateljima koji su se drogirali. Nisi uspio pomoći onima koji uopće nisu sebe pronašli. Žališ slučaj. Nisi ni zamislio ovo kao manevar za putokaz. Nisi težio biti oslonac. Mnogo prectanih ciljeva, i tražiti od sebe banalizirati načine: duša poznaje tajnu samoostvarenja. Sve što pisaljkama leži na srcu.

Torzo Ne stižem sve oko svega. Ne želim izgledati izgubljeno. Neupućeno. Ne kao generalna proba. Ljubav je premijera. Ljubav je prime time. Upućen si koliko i neupućen. Jedan jedan. Prepusti se taktu, zato. Takt ti daje neophodnu notu životu. Zamisli, kako ono rekoše, život u ritmu muzike za ples. Jer postoji opći i pojedinačni sluh. I kolektivni razglas. Imaš uho za te stvari. Ti i nisi toliko baš razglašen. Jedva da si naglašen na zadnjem slogu. Sve stigne na kraju sve. Dan stigne na kraju mrkli mrak. Mrkli mrak na kraju dana stigne dan. U horoskopu stvarno pročitaš zvijezde kako jest. Ni nebo nije više tek da zuriš: žmirkate između namigivanja. Odredi šum žrvnja. Pa čak i stari mlin za kahvu naših nana ima sličan zvuk. Zlatni toz.

Umijeće rutine I ovdje rutina prelazi u umijeće: puka ustajalost je jedno ali zanatski stereotip ima šablon. Sve se nekako danas radi programski, tipično: uhodavaš se uvježbano. Kilaviš se predano. Postoji eto i ta djelotvorna ljenost. Čvrst san i pregalaštvo okrepe. I takav napola razbuđen kolekcionar si svega onoga što si. Prije toga pretpostavka je što nisi htio niti te je ikad zanimalo da imaš veze s tim. U svejedno se ubraja i ravnodušnost, i bezbrige. Konstelacije u korelacijama onoga što zapravo je sve. Rutinski se valja zamisliti nad ovom konstatacijom.

Raskrstio sa mrzovoljom Neko je mrzovoljan na ovom svijetu a nema opipljivu stvar. Argument za nešto konkretno, recimo, datum je kad je, recimo, žena ostavila svoga čovjeka. Konkretno gledajući pitaš se jesi li se mogao popraviti ako je ona mogla popraviti usisivač. A ti si ga i pokvario, jesi. Ali, usisivač je Fox. Možda i nije bio pokvaren. Možda je prepreden samo, i lukav. Dlakav i čupav. Ja nisam mrzovoljan, pjesnik treba biti poput disco kugle. Pomalo i da je sunce i da je mjesec. Okruglo je sve. Sve sa čime raskrstiš. Zemlja je okrugla. Raskrstila je sa tim da se sunce ne okreće baš oko nje. Okruglo i žuto nam je sunce. Ono sada zna, raskrstivši samo sa sobom, da neće saznati tamnu stranu mjeseca. A obasjava ga. Točak je okrugao. Jer raskrstio je s tim da vrti se u krug miljama godina. E jedino mi je glava malo tumbasta.

Pri laganoj šetnji Vitrina je sama po sebi uramljena. Sastavljen si u mozaik. Cijeli pismeni sastav su ti upadice: ima li išta cilj ako nije upućeno kao patrola. Pođi u koračnicu kao patrola pri laganoj šetnji. Neka ti nastup ne bude usput. I kao prolaznik među prolaznicima zagazi u pomak. U vrtlogu je toplo-hladno. Puhne u brkove od jogurta. Za svaki slučaj umoči i u krem bananu. Kad ti napreduješ napreduje i cijela povorka. I promenada je okićena. Zastani kraj tarabe, popričaj sa komšijom: „Kako si komšija?“ Ako nema ograde osloni mu se na rame. Na široka pleća.

Metronom Penjemo se merdevinama bez obzira uz čiji dimnjak ispušni ventil, klima uređaj, ova pjesma nije serviser opravdanja za propuštene prilike. Ti kako hoćeš. Prikači se za glas koji kruži gradom, napusti sve političke partije: pristanu uz ovu trač partiju. Sloboda ima kurs zakazanog ljubavnog sastanka, slobodna volja je ropstvo izbora ljepše polovine strane svijeta. Da li bih ti prije trebao mahati u pijačnom metežu ili u praznini ispunjenja s vrhova Himalaja? Takva su ova slova, popnem se ponekad na njih: ispod mojih nogu počivaš kao figurice, sve sjećanje pretvori u spomenik. Zato sam ugradio satni mehanizam čas ovog trenutka, jedini u kojem jesmo. Ja ti sa njega i padam kao s kruške ili Marsa, ja sam iz njega i narodna poslovica i čista farsa. A ti kako hoćeš. Tu su merdevine, kojim god hoćeš ti putem svojim poćeš, ja sam samo dobro odmjerena harmonija, ujednačena metrika. Pauza.

Možda Začarni krug uvijek je stajao na raspolaganju procesima našeg poravnavanja računa, klupko jasno omotanih amplituda. Čvor zamršene pojednostavljenosti, iskompleksirane proste činjenice povukle su se u štrikanje svojih grumenja kose i noktiju u čvrsto stegnute fige iza leđa. Ispod praga vagaju tektonske ploče, izvori ponornica, zemoljotres ušća koja u svom uviranju naviru na zemlju poput sjećanja, nebo dohvati poneku vlagu disanja, o ugalj se zalijepi vlaga znoja isparenog onog koji kopa rudna bogatstva. Nije zato sve što sije: „Zašto?!“ Ja se uprkos dugoj karijeri pjesnika držim sigurnog i diplomatskog možda: jer možda je sve samo relativno. Možda je sve to samo subjektivni doživljaj više, što vjerovatno, možda i jeste, pa tako može biti a i ne mora da znači.

Jeza Podilazi me kroz pjesmu moja jeza pa se i slova moja nakostriješila. Grizu me za srce vlastite jezičke figure kao što se jezik ugrize za zazubice. Riječi me ubodu poput koke ćorave kad ubode i poneko zrno. Tačka sa moga zida – inače horizont moj predvodi moje riječi. Trudio sam se ne pogaziti svoju riječ kad pogužvao sam list papira na kojem diše. Posjekli su me njeni naobori zgužvanog papira. Pjesma me je dotakla mehkoćom pamuka kao kad vata zatvori rovove nakon ratova. Jeza su ožiljci. Jeza su ostaci bodljikavih žica koje svjedoče, podilazeći mi kroz pjesmu tačno tako kako telefonski kablovi podilaze nebu nad glavama našim. Moj naslov pjesme nakostrešio se.

Bljesak Gomila se plavetnilo neba u oči koje me zaljubljeno gledaju. Gomila se zelena boja livada s očiju koje ne skidaju zaneseni pogled s mene. Gomilaju se crna i smeđa boja u oči koje su kao pokrov, kao šaka zemlje, padale svuda po meni. Bjelina me sahranjuje u sebi a slova su kao kad na pokojnika bacaju grudve zemlje. Ulazim u ovu bjelinu kao u grobnicu a slova su sekreti tijela koji će da zazidaju prolaz. Znao sam kad se treba nadviti nad papirom. Položiti olovku u trenutku kad bjelina konačno prelazi u svjetlost. Konačno, pretvaram se u svjetlost.

Treperac Možda sve počinje bez valjanog razloga. Možda ništa ne počinje, s razlogom ili bez razloga, nego je trajalo. I traje provodeći nas kroz promjenu oblika, jer čovjek mijenja mišljenje ali ne i misao da je on lično, lični, uvijek glavni. Dokazivao sam to, ali ne mogu sad zadržavati se previše na svemu ovom. Jer pjesma je jednostavno takvog karaktera da o nečemu i sam razmisliš. Pročitaj, razmisli dobro, prosudi. Tu se nikad ne radi o zavjetu ili osudi. Radi se o staroj dobroj drhturavosti stare dobre lire, previše ti polemišeš momče. Previše se gizdaš, i ti milo djevojče. Estetika je estetika, šminka koristi eventualno u noći, kad i Šekspirovi soneti. I što može biti, na kraju krajeva? Više očaravajuće od same ruže, druže. Ali, kad dan osvane, to je nešto drugo. Prekodana upečatljiva, nadasve: jasika i breza. I cvijet u vazi, govori o snazi treptaja. Treperac je čisti valjan razlog sveg bitka. To je jedina istina nedvojbena i čitka. Treperac bića, duše, srca, slovka: trajan perac. Treperac.

Fabrika Sve te epizode sa slabom krvnom slikom. Sav taj izgrebani ekran od češlja kojim im praviš zurke. Samo je slika magle jasna i uvijek sveže zagušljiva katarza, čista savjest mrlje tekovina. Opažaj je oštrogluman, ništa ne vidiš jer sve razaznaješ: u kadru motiv. Isprati predstave prema onim tamo ramovima, iluzija može da bira svoje odlike i odlikovanja. Ona može da bude pored tvog piskaranja i dlaka na jeziku. Pusti bradu i brkove, ličnu istestaj, daj primer ostalim drvenim filozofima. I nikad, nikad ne fabrikuj vrijeme, ne fabrikuj nikad vremensku prognozu. Fabrikuj tuđi rad. To je, danas, više isplativo. Ti si uvijek bio Intelektualac, činjenica znalac. Ale. Alac.

Elegancija Sve je ovo opsesija iluzornosti obmanute varke prevara što nam sumanuto optika subjektivnog slijepog ugla stvara. Ja sam realista. I zbilja, od ovog propagandnog obilja, laži i laži i laži protegnutih milja klupka vlati trava što se na kraju oko nas svija kao ono klupko zmija što je bolje da nas naša majka rodila nije nego što nas je rodila htio sam da prešutim da sve je to samo gorka ironija. I, evo, ima da prešutim ali ću sve skupa i pjesmu ovu da zamaskiram u jednu lijepu romantičnu rapsodiju.

Siva ekonomičnost U sivu ekonomiju moga slovarenja uvučena šarena lažerština, smanjena je učinkovitost sugestivnosti moga djela: siva je ovo ekonomičnost. Prošvercani pronevjereni mitinški slogani, istrošene reformske snage, mitomanski likovi lirski u epskim subjektima privrednih nosilaca generatora razvoja mog poetskog stvaralaštva kao takvog. Povučen zajam poneke fraze, čvrst upravo naučen citat, cijela prepisana rečenica ne pridonosi rejtingu. Pristigli krediti kao bujica riječi, snažan bankarski sektor obmane, i kakva je ovo socijala emocijonalne-romantičnosti, novinski naslov ostaje na snazi: Siva ekonomičnost.

Germa Sa razglednice u strip plakati prazničnih raspoloženja prašak za pecivo zlatnog pehara u peludu alergena i ovaj sajam atrakcije. Ne mogu sad da sjedim skrštenih ruku, ruke su za rukovanje, za odmahivanje prolazećem, odlazećem mašu duže, kao i pjesma sa uplakane maramice. Ova sijela vašara, sa kalendara u ramove miljea, ovi obrubi vremena i srž pulsa snažnog poput zvonika. Poneki oblak sa svojim gihtom, poneko stablo sa svojom osteoporozom ali to je mali postotak i karijes asfaltiranog šetališta duž aleja. Germa je u brašnu, začini u životu, sve dolazi na svoje. Podebljaj crtu, nemoj ženu.

Nije gatka Iskreno ću da se ispovjedim, duši svojoj da olakšam. Nisam uvijek bio neka cvjećka. Ali, ipak, svijet nije uvek za pet. Kad se sad osvrnem na neke svoje postupke oni su bili: tako-tako. Uopće polovičan učinak u dobru. Važno je da imam mogućnost bolje učiniti za dobrobit humanizma čovječanstva. Nisam insistirao u upornosti, čini mi, se dovoljno. Želio sam lijepo ponašati se i uglavnom sam uspjevao, tu i tamo, u tom naročito ovde-onde. Došlo je to čak i donde. Sve ok bilo je. I teškog bremena kao i kad sam bio lak kao perce. Sve u svemu ove prve crte rezimea obećavaju. Ovaj nacrt je stabilan jer danas su nervi mnogo manje nelabilini a spokojstvo na visini zadatka. Vidim da preda mnom stoji život koji treba da ispišem. U stihove da sročim, pretočim. I da tako da, da tako kažem, razbacam ko grah. A ništa nije zavjera. Nije gatka.

Art dekolte Tamo gdje sam dosada popunio formular, dopustio sam da poneki formular ispuni i mene, moje prazne šematske prikaze. Gledao sad tad dublje u suštinu, u samu prirodu stvari, znao sam da sve ima svoju prirorodu, jer svi smo dio Prirode. Tako izlazim i iz sobe, iz stana, ostaje iza mene istorijsko poprište intimnih doživljaja, ostaje iza mene svakodnevnica budućih arhivatora, arheologa duševnosti u duhovnosti praznine neprisustva onog koji je tu postavio temelje bivstva kad je bio kod kuće. Kad nisam kod kuće šetao sam ulicama grada, komšilukom ili dalje, okolo mene scena se postavljala i ja sam je konstruisao za svoje potrebe, sve po planu kojem smo se zajedno smijali kad Bog se smijao. Misao je kompletna u svojoj rascjepkanoj difuziji fuzije, ništa više ne smem da odam, to su uostalom konspiracije i tajne, šepukalacije su uvijek birokratski zanat. To su brokerska posla: kupi jeftino skupo prodaj ja ne širim priču ne nadimam trač, ponekad dok je pišem ispunim pjesmu ponekad pjesma ispuni mene, art dekolte.

Rock balada Mi imamo naša savezništva koja su logična od srca. Preko boljega svijeta prelaze raskrsnice života. Svijet je prijeko, ako nije prijeko potreban. Sve ostalo globus je. Usta i oči nos i uši. I tvoj mixer u regalu. Tvoje nježne godine iz dana u dan tvoja lična duša. Iz godišta u godište klimatskih promjena. U plakaru godišnjih doba. Štediš i neko vrijeme samo za sebe. I muzika je samo za tvoje uši. Uši su samo za tvoju glavu. Tvoja tako lijepa glava za izložbe je. Izvedi ponekad glasine u grad. One se sastaju sa djevojkama. U dobrom raspoloženju: priča se da si najšarmantniji muškarac. Pričaj i ti isto ako si tašt. Ogrni plašt. Blage mistike i seksipila. U svakom slučaju imamo kudikamo bolji svijet. Ne zaboravi rock baladu.

Kolosijek Sutra je prekretnica u razvoju čovječanstva. Nemoj nasjedati na gluposti. Zasjedni na prijestolje. Isprazni višak kontinuiteta. Dopiši nastavak. Pokaži se u više tomova. Nalistan kao čekovna knjižica. Rubrike između redova. Pročešljana kroz sama zatišja pred tihom jezom. Ovakav si kakav si. Osvanuo si pred svojim umivenim licem. Prekrivaš kapcima vidike. Zaobilaziš pogledom tačku presjeka.

Čovječanstvo građanstva Izgrađen si po ustavu slobodne volje. Tamo stoji građanin poput murala. Nacija oslikana u portret lidera. Ako ideš po smislu i redu. Ako slijediš gradaciju: mali čovjek preuveličan je. Veliki čovjek suviše je mali za čovječanstvo. Zaokružen glas opsadno je stanje. Lanac događaja u ropstvu povijesti. Masovnost ti je kao rock koncert. Samo što ne sviraš rock. Sloboda je dirigent svakoj muzikalnosti. Kontrapunkt nalazi harmoniju. Violinsko otključavanje francuske emocije francuskim poljupcem.

Dnevnik u 19.30h Neispavan kao žedan preko vode. Zanemarljiv prikaz ispijenih obraza nacionalnih ekrana. Možda si malo nervozan u opisanom krugu mjehura, kakogod. I dalje ćeš morati necenzurisan i etiketiran jer slagalica tvojih slagalica složeno u jedan obujam sve. Crv sumnje jednom jabukom izlječen je. Podbuho si uobičajeno. Bez mojih daljnih objašnjenja. A prije Dnevnika u 19 i 30 sati. 19.30 h.

Potop Povučem se u sebe kao poplave. U koštanu srž stijena. Znam kad postaje se izvorskom vodom. Samo što bunar sam želja. Vrelo u muku hučanja ovih želja za slobodom. I tek da me osjetiš kao vlagu. Zaraslo u sebe korjenje kapi. Niti zavitlava niti zapetljava. Ono pjena je. Ono je pjena, mora su udruženo pjenušanje. Takvu snagu upravo i ima tekuća ova misao: nije jučer niti je danas, sutrašnji je ona izliv. Prekosutrašnje presipanje. Nakonprekosutrašnji Potop.

Politikantstvo Ja ne kreiram politikantstvo. Slovo je akt. Pa sad vidi moj svakodnevni aktivizam. Pa pogledaj sad punu moju aktovku, i tvoju. Ovaj pokret potpisnika dana i noći, i tvoja svakidašnja teatralnost. I teatar u kojem statiraju stihovi u refrenima igre dijaloga rješenosti ovog monologa da ostvari parlamentarizam. Provuci se kroz ove rešetke moje zatvorenosti u sebe, u slobodu uđi, možeš biti sasvim svoj. I ja se ovdje usuđujem iskreno voljeti. Hartija nije diplomatska nota, sve je bez vrpce i mašne u svojoj osnovnoj prednosti – upoznavanju. Iako Proces ružna je riječ a Zadobijanje povjerenja pomalo presofisticirana, recimo da urastamo jedno u drugo kao biljka u kamen kao zrak u vodu kao žubor u šum kao korak u iskorak.

100

Umjetnost Rastegnuti snovi u dvorani. Uvijek dotjeraš rečenicu do pola: a možda to i nisu bile aleje. Napokon, to ide sa očekivanjima. Spoznaja je preko svake granice. I sad tu si – narodno vijeće. Skoro si se pretvorio u običaj. Ukorjenjen poput narodnog vjerovanja. Uz povremene nevjerice. Uselit će te i nehotično u kulturne rubrike. Iselit ćeš se, naravno, iz ovih svakodnevnica. Gledao si im svakodnevnice: bit će nešto a i neće baš. Baš toliko si i principijelan. Napisat ćeš im poslanice, ti to znaš. Jednom kad sve to bude muzej. Postavka kad ne bude dovoljno jasna. A ti napokon u izlizanoj frazi. Mladost napokon pozna, ljubav svaka dođe prekasna. Da. Da. Onako. Pomalo onako. Uz sve ove hitove strugao si umjetnički koncept.

101

Priroda i društvo U suzama maltretiraš izmaglicu. Tresu se brda i doline. Linije se svakako poklapaju. Postojiš u očima ispravnoga vida. Drže te velike šanse. Pruži se koliko si težak. Ovo su historijska vremena. Taj moment i sretno ispunjena želja. Zar cijela stvar uvijek mora izgledati kao da te cijelo vrijeme opravdavam. Da me sramotiš pred prijateljem i svijetom. Zar sav ovaj trud i nastojanja potvrđuju tvoju neprilagođenost. Nemam odgovor. Nemam pitanje. Društveno konotiran.

102

Stojiš ti Sve teškoće koje si mogao iznjeti kao stvari iz kuće ili porodično blago. Ali, nije zadatak sveske razbacivati se ako zasja sve u punom trku bio si uredu. To znači kako ispred sebe i iza sebe stojiš ti. Činiš li se utemeljen? Upravo poput porodičnoga blaga u kući. Možda si činio i društvo? Možda si piramida? Možda si nalik na ovu svesku koja ima ivice ali njena zadaća je beskrajna misao.

103

Praktikum Zid šutnje ima uši. Skadar na Bojani modnih dizajnera. Dobro dozirani maniri. Guza piri, raskošni stup temeljnom konstruktu promašenih vizija. Zidovi imaju i oči i uši. Paranoja ima svoj partijski zadatak. Zid šutnje informativni je program. Čim odlijepiš svoj prvi obraz onda možeš i dupe krpiti. Simboličan si. Kao kod možeš se otrgnuti od sna. U posljednjem stihu navedi mi sve praktične razloge. Praktični razlozi su PRAKTIKUM.

104

Sigurna kuća Kao domina dominu u leđa vječiti korak ispred inercije. Poguraj redoslijed stalne umjetničke postavke. Ovo je glavni odmor. Istupi konstruktivno. Ispružene ruke prijateljstva. Faktor stabilnosti. Široke grudi tvoje panorame graditeljstva odnosa bliskosti. Lijepa artistička platna slika sobofarbara. Ne ispuštam, zapravo, papuče iz kuće. Okačena i kravata o vrat. Ploča o klin.

105

Kuća Ovaj ritam ima uputu rime. Tako se dogodi da pjesma zapleše. Zapiši je do kraja da ostane sretna kao djevojka po povratku kući. I podigni potom visoko kragnu. Zaustavi maglu. Osmijeh je lagan kao sve te suknjice koje ti se njišu u glavi. Zapiši do kraja ovu strofu. Kao Mjesec koji ostaje dugo ispred nakon što si već ušao u kuću.

106

Tema Raskrsnice koje se zalažu za društvene mreže. Interaktivan odnos tvoje tendencioznosti sa ostatkom veze s vezom. Smjenjuju se poruke kao ideali. Priredba je dobrotvorno društvo. Možda na vrhu ledenoga brijega imaš neki dogovor. Pogledi u budućnost poredani poput piramida. Provuče se ideja ispod tema na samom temelju tvoga praga.

107

Turizam Turisti u vlastitom životu. Adresa stanovanja u svakom koraku ispisana praznina. Ti nemaš, zasada, drugog ćutanja: bistar ti je pogled od glave do pete. Čovječanstvo ti se uvuklo pod kožu. A ti filatelist uvodnih špica. Čitaju te kao naslovne strane. Listaju ličnost kao maskama za lice. Ti se provodiš u punom pansionu lutanja. Nikad dalje od kućnoga praga izgubljenosti. Nisi ti sezonski niti ovogodišnji. I u punom si jeku sebe.

108

Autogram Ograđen prostor uslovnim refleksom. Pozovi se i ti na svoje kosmičko pravo. Vegetativna distonija historijskih promjena. Odmotan DNK lanac društvenoga poretka. Licemjernost ove spirale. Fišek ovoga korneta. Istinski dopadljivo isprepredena isprepletenost mreža. Ne ulazim u svaki detalj. Ne kujundžam svaki štit. Ne ubadam se na svako vreteno. Ne ulazim u svaku kuću. Ali, potpisujem svaku svoju pjesmu.

109

Autoratet Ne zarađujem političke poene. Tri pišljiva boba nemam od toga. Niti mi šta ostane kad se raskusuram Sve je to propušteno kroz šake. Prazno je pusto ko godina. Ne očekuj nagradni aplauz. Neko nekad i dobije ma kakvobilo klimanje glavom. Sve je to promašena tema. Jer prenatrpana je, možda samo, ideja. Nisi tako uzaludan i besmislen koliko masivan je odziv. Dakle, nemoj se prenaglasit. Nećeš vidjeti ni banke od vajde koristi jer: ne treba ti interes, neki veći udio Tek autorsko pravo.

110

Prikaz čiste reputacije Prikazujem se u realnoj opciji: prokuhana ustajalost sazdana u punom jeku. Vrhunac na vrhu glave. Pik evo dovde. Ima me preko glave. I ovom prilikom, premda nisam u kampanji, priznajem nekoliko stvari: sve je jasno kao dan. Samo nejasne stvari su pregovori predvečeri i večeri jer ako ćeš prikazati čistu reputaciju i prikazati se realno, iskoristi onda opis sebe. Neopisujući se, naravno, previše detaljno. Poneka dijaloška struktura, poneko referetno tijelo, blaga jutarnja izmaglica čine povoljniju poziciju. I stavljaju tvoju polupopularnost, neke nepovezane misli u opoziciju.

111

Poster Ako te nešto uvlači u košmar onda je to običan san. Ne osvrći se kao da znaš od kad te prati zvijezda vodilja. Hodaj kao da je ispraćaš. Sve ovo možeš prokomentirati i na forumu. Dan se pokriva uglavnom novinskim člancima. Ne postoji jučerašnji čovjek. Postoji samo i uvijek Moderni čovjek. Ne osvrći se kao da znaš o čemu pričam. Hodaj kao da ideš u susret još savremenijem formularu. Toliko puta sam opisao ovaj Svijet. Ovaj Svijet bježi od univerzalne šire slike. Ponire u detalj. Zavlači se u strofu. Razvlači se kao duplerica u stihove.

112

Frž Ova tvoja karirana pidžama podjednako je učesnik i svjedok jednoga doba. Čuo si, takođe, mnoge motivacione govore: šutio si najmanje deset puta duže. Ako si htio pokazati se amblemom. Ako si samo grb: jer uzdah djevojke jače gravira zrak. Svaki njen trag u pijesku za tebe je Petra. Svaki bor nije samo bor. Kroz prizmu iris širi se tvoj pogled. Centar polazne tvoje tačke svijesti. Brižnost kojom te toliko strijepe sve tvoje Penelope. A nježnosti kao sladoledi u ljeto se tope.

113

Dobro držanje Uporno čupaš repe bez korjena. Osvanuše i četiri zlatna glinena goluba Amorova strijela kroz srce Ahilove pete. Tu negdje se, tu i tamo, dobro držiš. Vladanje ti se ističe: uhvatio si se za korisno i poučno. I tek malo da sit si i napojen. Ni empatija ti nije izuzetak nego je po pravilu pravilnika. Kako si samo tužan i sam i čežnje pun za iskrenom ljubavi pravih žena.

114

Burgija Lako izražajno sredstvo moćno je. Važno je i to da si omiljen u društvu. Nemoj nikoga načiniti sredstvom svojih interesa: načini ga interesnom sferom. Iako postoje sredstva proizvodnje. Papir trpi sve što burgija ne može. Vidiš kako je lako težinu ispravnosti dokazati iste sekunde. Pokaži i razna interesovanja. Resursi su obećanja. Pokazalo se kako u svakoj pojedinačnoj tački dnevnog reda, tu ovdje na kraju rečenice ispruži se cijela storija koja samu sebe šuti. Šuti i ti. Vrlo vjerovatno je da pamte te samo sentimentalno jer bio si sentimentalac. Suza ti je trn u oku. Osmijeh ti je, sentimentalan, sam od sebe stvorio svijet.

115

Bivši ponat Uslovno rečeno kao na dopustu. Ništa ne prepuštaj prepuštenima. Slučajno je proslijeđeno nenamjernom: eksponat je kad si postavljen. Razmjena je dobara i emitera: usput pošalji razglednicu svijeta. Prikaz šire slike je vidikovac. A ti si u fokusiranju. Izoštri i glasine. Podatak je i kad znaš nešto premda niko drugi to ne zna. Tajna je kad ti i koža svijetli poput božićnoga drveta. Šta te briga. Ionako već svi znaju da postoji Djed Božićnjak.

116

Pametnija posla Sav sjaj diktira baština snalaženja izričito potreban komšijski partijski kadar šarm je tek dio tvoga dvorca. Misao je bez kolebanja lebdjela kao svrgavanje sa vlasti. Događa se nova poetika. Pada, upravo, završna poanta. Uspostavlja se vlada novog stiha. Uzdrman je tvoj kabinet kao poslije socijalnih potresa u zemlji. Odlikuju ti se grudi, dekoriraju prsa, otkrivaš svakoga dana svoj vijekovni životni prostor. Šepure ti se reveri, uzdiže kragna uronjena leptir mašna u sferu dnevne tačke. Time talasaš atmosferu. Okrećeš i valjak sudbine. A imaš i pametnijega posla: tačku presjeka i nacrt konačnog izgleda pečata zakucane daske u glavi.

117

Spinovanje Kao kukavičje jaje iznad kukavičjeg gnijezda. Znam i meni su osjećanja pomiješana: kurja peta ravno u Ahilov trn u oku. Pjegavi gravran proljeće. I soko sivi kano nikad više. Zamjena teza izgubljeno-pronađeno: kotrlja se spinu hrpi Stonsa. I tebe su juče sjećali na mladost. I meni su juče prešutjeli šta su tebi rekli. Vrabac na grani golub pismonoša. Lasta ne čini djecu a roda samo pola proljeća. Druga roda eventualno cijelo.

118

Stav Raspoređen u muzeje moje spoznaje, od volje vam koliko se stvarno prikazujete aktivnim. Evo vam sav medijski prostor sveske u kojoj, evo, zapisujem svoje stihove. Ovdje vam je takođe na raspolaganju markentiška metrika moje strofe. Sponzorirat ću vas, pride, sa još dva podnaslova. Ja sam odavno shvatio bjekstvo od slobode. Ali, niko nikada nije shvatio koncept slobode. Dobro smo svi shvatili nedostatak slobode. Istina oslobođa. Oslobađam vas u svakom slovu. I da je ljubav kao i vjera sloboda volje. Volja je moć slobode izbora. Izbor je ujedno odgovornost i obaveza. Obaveza je odgovornost jer je odluka. Ja, opet, dajem priliku i širim narodnim masama u zaista otvorenim i prostranim pjesmicama, svima praktično za osobnu poantu. Eto, od mene vam i ovaj jasan stav. U njemu pokoje zrnce mudrosti.

119

Čovjek koji gleda svoja posla Gledam svoja posla. Pratim svoju TV shemu života. Slijedim svoj uobičajeni Jutarnji program. Uležan. Usjedim se. Kafa na kafu. Gost na gosta. Iz emisije u emisiju. Debatujem raznorazne polemike. Zamislio sam se nad sobom. Postoji lijepo. Postoji lijepo i korisno. Postoji lijepo i korisno kao što poučava estetika. Ja, ipak, gledam svoja posla. To je moja etika. Pratim svoju shemu života. Nenametljivo pišem i pjesme, jer pjesnik sam. Poeta.

120

San Pola-cijelo.Veća-manja. Deblja-tanja. Uspravna-kosa. Žaoka na vrh nosa. Ubola te osa. Pitam se da li hipiku ikad zasmeta kosa? Da li roker uči karate zbog kravate? Zbog čega i dalje folkeri pate? Sve na svijetu ima svoju teoriju zavjere. Nešto malo nade, nešto malo ljubavi, nešto malo vjere. Dobro, od kad su, tačno, rode na Svijet počele da donose vanzemaljce, a odnose proletere. Ima neko što nekome počesto carevo ruho dobrano opere. A ovaj se dernja kao da je u po opere. Pola-cijelo. Veća-manja. Deblja-tanja. Život je samo san. Ali nikad da se dosanja.

121

Dah-nedah Dišeš svoje umjetno disanje, svoje umetnute boce s kisikom. Šuma se i dalje skriva iza stabla, stablo će o prvi zid da udari krošnjom poput obezglavljenog čovječanstva, glavom. Na dalekovodu oblaci režu vene neba, ptice izigravaju strukturu, pjesnik izigrava strukturu društva. Tupe ivice papira pilaju jednako kao i hrapavo grlo, ova bjelina je bila tvoj jastuk i kruna od trnja, krošnja i šešir. I sve si na šešir i u šešir sve je u krošnju, i iz krošnje. Na kraju si postao svjestan da si proces: udahni-izdahni. Dah-nedah. Inkubator. Inkuba. Intubator. Truba. Guča koja sevdah svira.

122

Lakši život Kad ti se prošlost prikaže kao avet na putu kao neko koga nikad nisu ni skinuli s omče… Kao ukop mrtvog a mrtav u gomili gleda sebe kako ga spuštaju u raku…. Kad prošlost zakopča sve kopče… Prošlost nikad neće zakopčati sve kopče. I uvek ćeš imati nekog u crnom fraku i crnom cilindru koji noću leti kao šišmiš i koji nikad nije imao svoj odraz u ogledalu a posisao ti je svu krv. Dan je dan, dan odugovlači svoje pojavljivanje, dan odugovlači pojavljivanje svoje predstave. Običan dan iz kojeg izvlačiš svoje konce običan i ličan kao poraz u koji se uvlačiš kao žena u svoju bundu samo ti to činiš nimalo mazno. Dan je dan, na tržnici i u hramu, uvlačiš se u dan kao u prošlost svojih epoha noć što sledi ima pravo da posluži kao jedina tvoja budućnost. I to je to. Navikneš na nju kao na bolesničku postelju. Uvlačiš se u bolesničku postelju sasvim intimno kao u svoju kožu. Praktično sklizneš u nju kao dvoje što skliznu pod hladan jorgan, kao pod hladnu nadgrobnu ploču. I u mraku ih polako načinje bliska ledena jeza od samrtničkog ropca iščekivanja sladostrasnog onog što će da bude.

123

New dil Blokiran kao bankovni račun. Negdje između interpunkcije i predoziranja. Nema više onih lijepih pisanih sastava o uvelom lišću na putu i pjesmicama pored ovoliko računica. Kako ću kroz cijelu zbirku provući svoj new dil: upadljivo je rukovanje. No treba paziti na one postrani. Oni mogu biti odajući motiv. Niko nije niti protiv čega. Ako si ili jesi za koga nisi. Blokiran si na pola riječi. Taman usred misli. Pred bodovni saldo.

124

Napuhanko Ostavljam napuhan balon u kojem ste svi odahnuli iz dubine duše svojih briga breme. Duša se rastrčala kao raspjevana, ramena ne podnose tereta mučnoga kolebanja: mudrost je i prije bila od istoga nemudrovanja. Strip oblake prostodušno zaokružite novim elanom par elegantnih dosjetki: ako mene pitate neka ona lijepa super-hot zgodna djevojka kojoj dadoh zapravo onaj balon da nosi, i neka vam svako malo kaže: „I love you. Kiss me, my darling.“ „Ok. Hoću.Why not, važi, samo, bogati: dont touch my mustaš.“

125

Jambolije Probaj gdje god da sjedneš sjesti na jambolije. Nosi ih sa sobom i podastri u svakoj prigodi, sjećaj se onog vremena. I obavezno zaboravljaj propuštene prilike: drvljem i kamenjem na katran i perje. Čopor je linčovao rulju. Hajka je nabasala na razularene horde. Gomila je zbir mnoštva ili pojedinca koji u sebi sadrži gomilu. Kojem su istresli sve na kamaru. Saberi se kao i svaki pametan čovjek. Ja sam evo kompletirao svoj sastav. Ličnosti pjesme.

126

Wild wild horses Ne moram objasniti ključnu tačku. Ako je tačka na I ključnije je ovo I. Svaka tvoja traka je serijska. Obrazovan si koliko i binarni sistem. Jesam li ti odavno, reci, prorekao DETERDŽENTALNOST. Ja se nikad nisam upucavao kao projektil, jurišao sam na sve ili ništa: obelisk bez šešira. I – antika ponovno u erekciji: viri iz rukava. Wild wild horses od porculana.

127

Rezultat Otvorena knjiga kao otvoreno more. Oblaci su jedra talasima u ovoj vedrini. Nisam moreplovac, ja nijesam sanjar moj uzdah je luka koja se širi kao poruka u boci. Ustalasan kao trbuh u plesu. Ja sam i pupak. Provirujem kao svjetionik na pučinu. Zvijezde su okovane za noć. Kao šerif za svoju značku. Otvorena knjiga kao ravan plafon. Tako je okruglo ćoše. Ima zapadnih zemalja koje sliče na istok. Ima istočnih zemalja koje sliče na zapad. A ima i svega pomalo. Onako.

128

Tekstiona i Tekstdžinica (kod Alena) Rano ustajem. I ne odustajem. Vedrim i oblačim se. Ko bez glave zgrabim olovku, i dve sreće, sedim tako do uveče. Teksteram tako dok ne izpilim svoj životni tekstament. Mesim tako ovo teksto u finu teksteninu u pizdu materinu. Da i ja tako imam svoj prvi tekstilion. Drugi imaju slobodnu volju i volju za moći, ne reče li jedan pisac da pisac treba da ima muda. Sad mi je nadošlo, sad znam šta je jedan moj školski kolega mislio dok mi je u Gimnaziji, na malom odmoru, čitao Kiša Danila kad ovaj ono piše da je bio jedan što je imao velika jaja, al mu džabe bilo. Otegli se moji tekstisi vuku se po zemlji ko isplažen jezik, i pomeraju tekstonske ploče. I ja mislim da je važno u pauzama pisanja dobro pojest i popit. I hoće me neće, i neće-hoće, vika, jauk, dreka, mmmm glas se ori iz moje Texter's laboratory. A to se u nas zove Tekstdžinica. To se u nas zove Tekstiona.

129

Uvid u rješenje Novi začaran krug spleta okolnosti čvor pomršenosti klupka razbarušene dlake kao ni dosada ne želiš baš pokazati koliko si uticajana. Nećeš se uplitati. Ostani energično rasvjetljen kao istraga čvrst snop, pripadnik jedne niti vodilje. I budi ustrajan onako kako se visi o koncu kao povuci-potegni uporan do kraja. Osnaži ojačanost svoju do kraja zategnute rješenosti do koje si evo, najzad došao.

130

Rosa Nije ovo ideološki rastvor ako se raspukne kopno hartije na kojoj počivaju naši kokteli močvara i bara. Ja ću vam i dalje opisivati kontinente svoga bića. Osvježite se kraj ovoga vrela. Odmorite nedušu u mojoj duši. Osvježite se voćnim sokovima dok kompleti cijeđenih otopina stvorit će jutra namjeravane rose. Ali, ja neću da se potpomažem polupanim lončićima. Ako neko nema svoja posla onda neka gleda svoja rezervna posla. Kultura je ovdje „drvena Marija“. Dugo već počiva na ženama. Kultura je ovdje osmijeh tanak kao lukovica. Renesansa , rekao bih, Monalizinog osmijeha u smiješku Federike Mogerini.

131

Sklad Tu si i za potez viška: samo se za ženu tako lako prima salo. Ostajem zato danguba jednako svim tim ženskim inicijativama. Nešto je vitko samo od sebe, ako je prihvatljiva u struku onda je zgodna ko švicarski sat: od početka do kraja dobro zamišljen dizajn. Moj potez viška je ples.Oblikovao si svijet kako ne bi i ženu u pokretu. Zapiši je i zacrtaj baš kao cvijet njene mladosti. Ona nema ništa drugo do malo tog tvog odobravanja. Nešto laskanja, naravno. I draškanje taštine. Nisi nikad ni čekao noć da ožedni kraljica Saba. Sve je jasno. Žena je tajna a ti si mistik. Ti si mistik a žena je tajna. Leluja, aleluja.

132

Strip-šlager Ponekad jutro podrugljivo poluosvane. Gledajući na tebe da svi vide jesi li bižuterija ili puni sjaj. Čeka te pred izlogom tvoje neispavanosti da vidi nakit tvoga umora. Možda ćeš tek sad uronuti u dan kao u umivanje ili ćeš pažljivo odškrinuti vrata svoga ormana. Stajat ćeš ispred jutra kao špageta u špageti westernima. Odskočit će i podne na sparinu. Moguće je da će dan da zađe prema suncu kako spada. Ili, vjerovatno, prema prvoj birtiji sa oblakom iznad glave u kojem nije ni zapitan niti je nezapitan šta to radi u ovoj strip hitpjesmi.

133

Prored Slobodna misao jedne knjižare. Izborna volja glasačke kutije. Žiri i žirant u opoziciji. Posmatrač je voajer. Pogledaj to i sa vedrije strane kalendara. Sunčana strana je svaka ona gdje ne prenagliš sa tamnom stranom mjeseca. Ali, budi intezivan kao agda. Prelivaj se kao med. Izrekao si važnost premda nikad u prvim redovima. Trebalo je da dobije na značaju diskrecija pomalo onako.

134

Purin kačamak Dosljedan kao prototip. Zajednička ti je programska šema. Nije ti zajednička razlika u vizuri. Ima nešto i u frizuri. Kao puding u puri. Izostavi koprive na polju agrikulture. Ne izostavi koprive na polju gromova i munja. Kao žele u kačamak. Sve što je na ovom svijetu preispituje logika savjest i kreditno zaduženje. Zato ne odmahuj rukom na purin kačamak, ako već nemariš ti za palentu.

135

Kolorit tematiziranja U centru pažnje vidim fokus. Ja sam tu negdje na kraju primopredaje. Cijela stvar je na kraju trake, događaj na margini. Hronika je memoari. Vrpca montirana a poruka slikovita. Pjesma je udarna vijest da postojimo: pristao sam sve što hoće biti palatalizacije. I ti si. I on je. Jesmo. Ali, i vi ste. Oni su. I onaj je. Ona je. Ona je tako lijepa. I neka je. Treba biti, što ne bi bila. Budi i ti ako jesi. Ne treba ti šuhu šiti. Nikome. Ponekad je posljednja zakrpa plašt. Zakrpa je ponekad grb. Dnevnik je pupčano crijevo koje se odmotava filmskom kasetom, sve je na kino platnu kao u rođenoj koži. Sadržaj je nafarban. Tema koloritizirana. Kreč svježe ocijeđen.

136

Odišeš krajolikom Ako iza skijaških štapova ne vidiš šumu, a malčice samo stazu. Ako svu borovinu stavljaš u isti pino silvestre. I smola ti se hvata samo za Jelu kao krošnja za hrast kitnjak. Izguraš ponekad poneki noćni sat kao Sizifov posao. Spavaš prevćući se kao misli u glavi. Kao kad se pretura po vlastitom garderoberu ili tuđem prljavom vešu. Čemu onda ovaj ovdje bukov panj? Izguraš skalu u pjev ptica tačno pred zoru. I dan se budi kao potočić žuboriv sličan tvojoj citoplazmi, odišeše krajolikom slično prvim anatomskim crtežima. Neprekidno si žvaka u prostoru. Slijepljen sa univerzumom kao na platnu, ponekda i figura izađe iz svega toga, u prenesivom značenju. Uvijek nanovo, a uvijek ižvakano isto dirljivo sugestivan kao depeša. Scena je razlog zašto daske znače. Primjerak si idiličan pohranjen u datoteku.

137

Ma ja Ne ponavljam se. Ponavljaju se samo i uvijek iste priče. Neke od vaših likova prestao sam provlačiti kroz iglene uši: ne stavljam vam na šešir kvačice slova. Ne ostavljam iza vas repove zareza. Sad samo dopisujem zaokruženu vam glavu tačke. Tako se nižu poglavlja, ne svrstavajući se nigdje drugdje ideološki do milion mojih lira. Sve će to, o mila moja, zarasti u šašu. Ogledao sam se u rosi ajvara osušenih emocija, tegle tarhane suhe poput baruta. Čovjek luta. I dalje to sjećanje je. U objektivu bespuća čistina praznine, i svako namakne nešto. Bilo šta. Ma šta. Jašta. Šta. Stražare pred ogledalom sjaja mojih očiju naše zajedničke gotovo familijarne fotografije.

138

Koncept Zadržimo ovaj koncept kao ruke u džepovima. Razvij, dakle, postave. Raširen prostor gubi na vremenu. Instalacija je miting. Intervencija je projektant. Poredaj na jednom mjestu različite ljude. I posve iste žene, njih duplo više. Očekujem da to bude umjetnička provokacija prema drugom i drugačijem. I ne pričaj nikad isprazne priče. Bulji onako u prazno. Pogled neka ti sadrži koncept kao džakove u vreći.

139

Ok! Cmok! Ispravite me ako griješim: ali, to je tek lapsus. Prijeđimo preko toga kao kadar u kadar. Oformimo komisiju za savijest radije. Mirna duša je više udruženje. Ono što mi je bilo pri srcu džep je ono što mi je leželo na džepu evo olovka je i jošte na papiru slovo jošte nemrtvo i uvezano u priču. Kao ekstra dodatak u nekom dnevnom listu. Ali, to još nije sve! Pročitate li sve ovo odmah i do kraja poručit ću vam da još jednom razmislite o svemu: Razmislite još jednom o svemu. O smislu vašega postojanja. Ako odmah razmislite na poklon dobijate pusu od mene. Ok, i veliki cmok.

140

Zavšetak radova Opća svojstva generalizovanja dobro fokusiraš golim okom. Tečeš uobičajeno svojim tokom, i tok pojava svih fenomenologija sistemske su strukture prikazane ne samo u jednoj prosečnoj amplitudi, uopće. Uopće, snažno predstavljenje prenesenoga značenja magle, i povremene izmaglice. Ono će ti jednog dana dati okvir. Onako kako svaka rijeka ima svoj vir, uvučen si u sebe kao u papuču. Odmotava se tek nužno nit radnje tvoga vječito nepromjenjivo a istog lamentirajućeg stanja. Ovo je, zapravo, dobar nastup, još uvijek prisutna komunikacija sa svijetom. Najbliži si i rodbini, principijelno ustrajavanje u braći: tako bi ti i Tin rekao. Nisi ti jedini sa problemima, i ne treba da budeš. Nek se i drugi jebaju kako znaju i umiju, tvoje je da dovršiš pjesmu.

141

Procesi Resursi. Baza sirovina, prerada: ponekad iz tebe progovori gotov proizvod. Ipak, znaju svi sve: u procesu je distanciran artistički revnosni komplet sublimacija adaptiran sve do značajnih rješenja u tvoju rješenost. Odlučnu i konačnu, ali bez pretjeranih zaključaka. Onako si. Više pomalo. Pomalo onako. Pjesma je slična sjednici: Skupština općine, i nema recitacije. I bez znakovite šutnje na samom kraju. I nakon komešanja, naravno, direktno usljed ravnodušnog razilaženja u svjetlu opusa ostvarenih dnevnica. Završeni procesi.

142

BIOGRAFIJA: Alen Alispahić, a Johnny, rođen je u Sarajevu 1977. Napisao je knjige pjesama: Ljubav. Mir. Bolji dani., Deda Žorž Cvrcika pije Sprajt, Čiča Gliša 5 RISING EMPIRE In the House of the Rising Sun, Histerija žene 2 You Know You Are Right, 60: Osam šezdeset, Sentimentalité. Učesnik je književnih festivala, književno nagrađivan, možete ga nači po periodikama, prevođen, uvršten u antologije, i mirno živi i piše pjesme, pjesnik je. Njegov grad je Novi Sad gdje voli da ode do obale i satima gleda u rijeku, i u onaj prepoznatljivi časovnik na Petrovaradinu. Pored ove nove knjige koja je pred vama TEXSTDŽINICA Alen je napisao i knjige pjesama Izvod iz matične knjige pjesama, Rock and Roll i dr. kućne potrebštine, Onako Pomalo, Versijatrija, Pop-Shop. Napisao je i dva romana Upravitelj ili neprovljerena glasina i Herbarijum za Anu Frank kao i dužu novelu Čovjek koji je napisao million pjesaka i Andrićgradska hronika.

143