Izvod iz matične knjige pjesama by alen alispahić

IZVOD IZ MATIČNE KNJIGE PJESAMA ALEN ALISPAHIĆ

NOVI SAD 2017. 1

Vizija jednog dobra Podignute glave u reljef. U brda i doline proplanke i poljane. Kvrge i palačinke. Plastika i sijeno, metež i nirvana. Sa svih strana vizija je svijeta. Zbog uzdignuta čela ne moraš podizati obrve i nos. Trave potoci kamen i drvo, i potaman nebo. Neka te iskonsko saznanje prati. Sunce, blago i majčinski grije. Ostani odan mudrosti drevnoj: budi uzoran i dobar. Trudi se biti u dobru još bolji. Tako će ti geografija uvijek biti komotna. I ljudi u njoj neće biti gužva, skup, mase. I pred tobom zahvalni.

Prtljažnik Ne znam više gdje mi srljaju riječi. U koju se to zapliću mrežu? U kojoj se to kuhaju kaši? U koji su se zaturile džep? Koliko su prevalile dosada? Čine li podvezice ili guste pletenice? Ograđujem li se rešetkastom strukturom stoji li pred nama pijano kolo? Posvuda se skupljaju riječi. Izgledaju ponekad kao punoglavci. Stoji pred tobom vrelo i lijep okean. Pakuju li riječi svoj prtljag? Ili su se raspakirale?

Oslobođenje Osjećam tvoje prvenstvo prolaza. Umjesto stalnoga zastajkivanja čučim u hodu. Dokazam sam kako produžavaš daleko ispred. Ideš dalje. Ne brini. Nisam samo ja na sceni. I ti ćeš naći svoje mjesto pod suncem. Otkad ljudi sa pažnjom čitaju šta pišem ništa se značajnije promijenilo nije. Ostao sam isti. Ne foliram se. Ako moram ponoviti učinit ću to sa ovim stihom čiji je početak zakazan tačno u 18.00h: Ne zakazujem javne tribine i ostale slične hepeninge. Moje je da od simboličnih slika oslobođenja, oslobodim nas. I sebe i vas.

Lijepe stvari Ovdje nema doktorskih disertacija. Tuđega mišljenja u krilima okrilja. Možeš inspirisati pokoljenja samo ako lijepo elaboriraš nešto lijepo. Ako budu dirljivi tvoji referati ako dodirneš neuralgičnu tačku jedne tople ljudske priče. I poslije saznaju zašto je važno imati, onako mazno, dobre osobine. Ovdje nema strogo naučnih teza. Premda ne potjenjujemo ničiji rad. No osjećajnost se ne uzima olako: jer kao da vam pružim definiciju emotivnog čovjeka. Možemo, ipak, ne povrijediti pokoljenja samo ako lijepo iskuliramo lijepe stvari.

Izvedeno iz drevnih učenja Savladaj drskost kao revanš. I budi svuda dobrodošao. Ali, ne kao igračka. Pjesmama ne možeš preveslati nikoga. Kredibilitet ti raste kao kad se poštuje stari narodni učitelj. Možda si i sam iz narodne mase. Šta znači biti malograđanin prvoga reda? Šta znači biti građanin drguga ili trećega reda. Šta znači biti vitez prvoga reda? Čovjek ne smije u ljubavi da se preda. Čovjek treba da izgara u ljubavi kao u žaru borbe i da ostavi srce na terenu. I da pusti mozak da pase po travi.

Učestalost Možda svoju literaturu još nisi nazvao učestalost. Ali, sve češće ponavljaš se. Jedno je isto, pupa-hava. Non-stop vrtiš stare ploče. Obrazac ti šiba u krug. Na liniji si jedne pruge. Povlačić istu crtu. Ti si kao: Prst u uho. Ti si kao zijevanje naokolo. Možda ćeš dosaditi kao spinovanje. Možda će svi uglas da ti uzviknu: “ Twist again!” Poravnio si i popodio kao teferič. Okreće ti se želudac kao nova knjiga sa police.

Sasvim dovoljno Poznaješ moju i svoju vrstu ljudi. Od ovoga neće više ni riječi. Kad bi samo znali koliko vam prepuštam biti svima to što jeste ne biste mi vjerovali. Ne bih vjerovao sve i kad biste ste na glavu nasadili da od ovoga nećete ništa više reći. Napišem dovoljno. Iskažem se prilično. I kad bi samo znali koliko prepuštam sebi biti ono što bi se dalo iskoristiti u slijedećoj pjesmi kako biste mogli podvući olovkom neku moju najljepšu misao, stih ne biste mi vjerovali.

Entuzijazam Ne otimaj se utisku. Neka ni utisak ne otima od tebe. Ako si ikada išao vidjeti neku izložbu slika vjerovatno si pokazao i impresiju i ekspresiju ali i entuzijazam. Ako si pročitao neku knjigu, vjerovatno si pokazao ništa više od dosade. Ne otimaj se utisku. Lakše se nekada uhvatiti potezanja konca: ti za njega, on za tebe, iščupat ćete repu. Drugačije je listati stranice knjige. Treba debelo polizati prst.

Suvišne Ja nisam imao nesporazume sa svijetom. Svijet je uvijek u nesporazumu sa sobom. Mislim da niko u ovoj sobi ne vjeruje u naglašavanje sopstvene važnosti. Naglašavamo raznorazne važnosti. Ponekad ste u nesporazumu i sa samim sobom. Ako mene pitate duboko sam ubijeđen kako stvari mogu biti bolje i jednostavnije. I sa mnogo više stila. Ja nikada nisam ulazio u suvišne rasprave. Upravo zato jer su suvišne.

Činimo esenciju Postoji neformulisanost i rastezljivost i beskrajna amorfnost. Susretao sam se sa neformulisanom rastezljivosti. Susretao sam se sa rastezljivom neformulisanosti. Volim susrete sa ljudima dobre volje. Ja ih susrećem u dobrom raspoloženju. Volim da činimo esenciju. Treba iskoristiti priliku da saopštiš kada dođe tvoj trenutak prosvjetljenja. Tvoj trenutak pročiščenja.

Šta je pogrešno na ovoj slici? Nadam se da se svaka moja riječ iz aviona vidi. Da sam pročitan istom brzinom kao dječije nabrajalice. Ispod nema ništa do dubokoga razgranatog korjena. Sve je prošarano sa četiri slova i aminokiselinom: priroda je veći pjesnik. Šta je pogrešno na ovoj slici? Ništa. To kroz te pukotine izlaze novi izdanci kao kad na plavetnome svodu, kao u oku, opet rosi. To su ti čokoti. Ili kako bi pjesnik rekao pune mirisne kose žene. Ako ih prstom uvijaš valovite su.

Ne posmatram stvari jednolično Sad si ni sebi ni svom. Ni otamo ni ovamo. Niti si se držao preciznoga upustva niti si ograisao tek tako. Prostudirao si ako jesi. Ako nisi bubnuo si na pravu. Mislim da mene najviše tišti to što sve radim u rock and roll ritmu. Otprašim to poput veličanstvenih Ramones-a. Ne posmatram stvari jednolično. Ali, posmatram svari svestrano. Samo ne zapisujem uvijek sve stvari. Samo one koje su mi po volji. I one za koje mislim da su po volji mojoj široj čitalačkoj publici. Ja sam labilna ličnost, čini mi se. Imam potrebu da se svidim. Osluškujem puls estrade: šta bi i kako bi voljela da se zabavi kroz stihove moje.

Preopterečenja Istina je skup činjenica koje svako od nas interpretira kako hoće. Svijet je relativno subjektivan. Svijet je subjektivno relativan. Svijet je apsolutno polemičan i univerzalno diskutabilan. Svijet je najmanji zajednički sadržalac a najveća zajednička deklaracija. Čini mi se da sam minimalno napisao o svijetu. Možda sam preokupiran sobom.

Teza Izgurali smo zajedno ovaj kamen u grudima. Znao sam da možemo biti žila kucavica cijeloga jednog opusa generacije. Ostajali smo svi jedna teza premda smo bili obrađivani na toliko mnogo različitih načina. Uprkos drugačjim pristupima samo smo još više potvrdili jedinstvo. Nismo sumnjali u identitet kao što se ne sumnja u porijeklo vrste svako je tu pomalo, ako hoćete, umiješao prste: izgurali smo teret godina i traume iz djetinstva i sve ovo za petama.

Ali, listovi Nebanalno čitalački prostor zaokuplja ova naša okupljanja. Ne sugeriram da ćemo skoro imati zajedničku svesku. Ali, listove. Dijelimo isti prihvat izbjeglica u ovo utočište. Možda je svaki od nas spreman i na mnogo više. Možda je svaki od nas pojedinačan prije ulaska u protokol. Knjiga utisaka nije samo međusobni dijalog između korica i mnoštva spoljnih efekata i impresija. To je dopuštenje sceni da otvori dušu. To je otvoren poziv predstavi da ne pravi scene.

Licenca poetikus Išao sam iz faze u fazu, kretao se level po level. Ponegdje se i poklapao sa artističkim obrascima, lirskim formularima. Dobro dođe, svakako, licenca poetske slobode kako bi ispoljio vanjštinu okoliša ličan koliko je lična svaka mapa svijeta. Širok kolika je raširenost pojave stand-up komičara. Ili novi talas napredne inteligencije. Izbjegavam da nešto je prenaglašeno ili da postoje tendencije. Nacrt po nacrt: debela, tanka, uspravna, kosa: i još meko ili tvrdo ć ili č. Prvo što ti je potrebno demantirati da nisi Službeni glasnik. Od svih ovih listova nisi bio lisnica, trezor si.

Direk Budi kao direk između stoljeća prolaznosti: ne krivi se ni na jednu niti na drugu stranu. I brazda je uvijek držala svoju liniju. S tim da nisi nikad uskakao u rov. Uspio si, momče moj, što rijetko kojim uspijeva izvući širu poruku iz klišea. Princip kojeg si si dosljedno držao podržavao je sadržaj u svim formalnostima. Pratio je te je tvoj redoslijed stvari. Intuiciju su ti ponekad nazivali ćoravim poslom. Ali, ti si vidio iz drugog plana. Trljaš kristalne kugle zrna graha. Jutra se bude usred tvoje golotinje. A ti si prelistao kalendare tuđih epoha. Sad ispunjeno je sve: sutra ćeš istrgnuti novu stranicu i traljati zadovoljno ruke svojih čitatelja. S koje strane izlazi sunce Pomjerimo se sada sasvim malo u stranu. Neka i drugi vide to što vidimo mi. Ohrabrujmo uvijek klimanjem glavom a osmijeh je velikodušan. Ako misliš da sam ja ovo osmislio da tebi bude lakše a meni uglavnom čista savjest to tek je pola istine. Lanci uspomena kao neki ram uokvire se kao bore: pogledat ćemo sa koje strane izlazi Sunce. Neka ga traže na općim mjestima. Kao što je opća tvoja dobrota.

Nema tu niti malo defitizma. A ima čega ima. Loše navike ćemo još i pobijediti: vidiš da te nisam u samom početku opisao obično. Rascvjetan si preko cijele kolektivne svijesti. Otkrivam te u zajedničkom kruženju energije u prirodi. Trud se, takođe, vrlo cijeni.

Podočnjaci u travi Čovjek je sastavljen od osjećanja dok mu se vaga misao i labilan karakter. Roniš suze kao u najdubljim vodama, ponekad ponestane sjaja i ostanu tek podočnjaci u travi. Prihvatljiv si sam sebi otkad si dalji od svojih otuđenja. Skidaš kapu, bliskost je plafon. Okružio si se zidovima debelim kao ne prozračivanje stana ili stalno nošenje iste odjeće. Uniformisao si svoju poziciju na svjetskoj pozornici, od pjesničkog pregalaštva nisi mogao postati pjevač Bijeloga dugmeta ni Stonsa.

Militav u tome Nećemo se valjda cjenkati oko naših kenkanja. Evo plačam dvostruko tvoja i još plus prilažem na to svoja jadikovanja. Zaista su neopjevana. I kao takva zaista su vrijedna kolekcija. Gotovo jedinstvena. U mojoj stalnoj arhivskoj postavci. U mojoj stalnoj knjizi poezije poneki će možda uzdahnuti nad svojom žalopoljkom. S vremenom će se nataložiti i duh vremena. O kako je teško biti slab. O kako je teško biti mlitav. No slabo kome sam da sam svoje rane kazao.

Rađanje uvjerenja Dođem do uhodanih pjevanja kad osjetim da mi se opservacija usjedila. Dođem do pitkih tokova koji izbijaju na čelo. To nije kao da preuzimam vodeću poziciju. To nije neko posebno isticanje. Poentirao si na pravome mjestu kad i bilo je vrijeme. Slijedio si glas unutarnjeg trenda. Dolazio si do razrađenih trikova. Novo ruho preobrazio si u antičku starinu. Koliko puta si lupetao ni sebi ni svom. Ali se i od taga dalo sastaviti nešto. Odretiti ljudima pravac. Izgraditi određenje.

Jače od lanaca Postani lančana reakcija lijepih dana. Vjerujem da nas vodi nešto jače od lanaca. Čak ne zastajkuješ jer niko te ne vuče. Neki uzdasi koje možeš uraditi po svom. Nije se samo bižuterija izlomila: lomi se snaga u tebi. Njoj nije mjesto kao vazi u prozoru. Zagrljaj se lomi oko dragog bića tijela prožimajući. Načini i fotosintezu. Kao što ti je osmijeh životni generator. Dragost je hljeb i voda koji se lomi u ovu priču meda i soli. Pred željama koje nemaju svoje tamnice. Nego puteve u nadi.

Tašun tašun recenzija Izlizale su se i velike i male riječi. Ostala su još tašunanja. Skretao si s teme kao tema sa ideje: možda si, u principu, ostao bez načela. I kako sad bez temelja i osnove pozivati se na simoličnost jednog vremena na zgusnuto značenje koje ono, eventualno, nosi. Prazan narativ, zapravo, promašene poruke. U konačnici, ni paradoks finale ne rješava: ne dobijaš tako hiljadu slika ni vidik. Dotjerao si do prozaične blamaže.

Psihosomatske smetnje Susretom oči u oči sa pogledima uprtim u pogled. Poznajem vrlo dobro psihologiju mase. Masa moga književnoga-umjetničkoga opisa nisu dijagnostika: ogledalo su duše. Ekologija su okoliša. Moji su obruč oko vas. Ja znam više. Meni je dosadno sa vama. Ali, potrebno mi je da svjedočite kako ovo tijelo pjesme izbacuje sve ono što se zove psihosomtaske smetnje, vegetativna distonija zajednice, psorijaza društva. Raspodjelio sam vas svuda onako kako ste mislili da ste htjeli. Meni je svejedno. Sada smo tu i nema više nikoga da nam pomogne.